Professional Documents
Culture Documents
Teorija Škole
Teorija Škole
Teorija Škole
zakljuaka
sve
dolo u
Te
koncepte
treba
1.2.
nain direktno iznosi okosnicu djela ovih autora, a to je utvrivanje smisla kole.
Tom znanstvenom pristupu nedostajale su teorijske kategorije i empirijskoanalitiki instrumenti (Tillmann, 1994). Tvrdnje koje su se iznosile bile su
openite, bez tonih i provjerenih podataka, pa se na takav nain provoen
hermenautiki pristup pokazao neuspjenim. Jo jedna sputavajua injenica je
bila sporedna vanost stvaranja teorije kole u duhovnoznanstvenoj pedagogiji,
pa su se tadanji pedagoki velikani, poput Nohla, Litta ili Wenigera samo
dotaknuli te teme u svojim djelima. Siegfried Bernfeld sa svojom knjigom Sizif ili
granice odgoja iz 1925.godine, provocira i kritizira kole i pedagogijsku znanost,
koja za tu knjigu nije marila oko 40 godina. Bernfeld tvrdi da kola kao institucija
odgaja nije zamiljena radi pouke, te da proizlazi iz drutveno-ekonomskih i
politikih tenji drutva. Ovo je vano djelo za teoriju kole, jer iako Bernfeld ne
koristi taj pojam u svojoj knjizi, donosi jasno postavljen teorijski koncept (Tillman,
1994).
1.3. Koncept teorije kole nakon 1945. godine
ezdesete godine dvadesetog stoljea obiljeene su poetkom dva meusobno
vrlo povezana razvoja koja su pridonijela stvaranju teorije kole. Tradicionalno
kolstvo sve se vie istie svojom zaostalou, te su stoga bile nune reforme.
One su pak iziskivale znanstvena pitanja, na koja znanstvena pedagogija nije
mogla
dati
odgovore.
Stoga
su
sociolozi
psiholozi
postali
svojevrsna
Time
se
uvode
novi
fenomeni,
poput drutveno
budunost
kolstva.
svojim
djelima
kole
ne
pomau
utjecajem
znanstveno-socijalnog
pristupa.
Kada
se
govori
tim
zbog
toga
to
ne
povezuju
socijalno-znanstvene
spoznaje
pedagokim pristupom.
kola ima funkciju prevesti dijete iz obiteljskih veza u javni ivot i u njemu
razviti sile koje nose sve organizacije (znanost, religija, gospodarstvo,
umjetnost pa sve do drave). Ta se funkcija po Nohlu ispunjava prije svega
pedagokim nastojanjima koje poznajemo pod nazivom kolske zajednice i
samoupravljanja aka. Pedagoki smisao toga lei u sudjelovanju uenika u
zajednikim problemima i njihovom ureivanju, to ispunjava ponosom i
2.6.
Eduard Spranger
Eduard Spranger dao je originalni doprinos problemima teorije kole meu
prikazivanje
danog
oblika
organizacije
pripadajueg
kole
tome
organa
potom
Sprangeru je bilo jasno i da rezultati traene znanosti mogu uvijek vrijediti samo
za odreeno kulturno-povijesno i politiko stanje i da stoga uvijek ponovno
moraju biti podvrgnuti novim povijesno-kritikim ispitivanjima u svezi njihove
vrijednosti. Smatra da se moraju pronai norme i ciljevi ope i bezvremenske
vrijednosti koje e normirati kolsku politiku, kolski statut, kolsko pravo, kolsku
upravu, naglaenu apsolutnu prednost privatnog,obiteljskog odgoja nad javnim
odgojem. Zadaa znanosti je istraiti sa svake dostignute stepenice u povijesnom
pregledu strukturalne odnose ili zakonitosti izgradnje. I da duhovni ivot, odgoj,
9
ustroj kole i drave dovede u smislenu cjelinu. Sredinji problem kolske politike i
teorije ureenja kole sastoji se kod Sprangera u njihovim moguim doprinosima
pri utvrivanju aktualnih odluka. Ovdje Spranger naglaava 3 glavna stajalita i
njihovu povezanost i izmjenine odnose.
1. Takozvani openiti faktori kulture ovdje spada nacionalni poloaj
gospodarstva i njegova cjelokupna struktura koja je povezana s opim svjetskim
stanjem, drutvena slojevitost i dioba graana, drava i njezine vanjskopolitike i
unutarnjopolitike odrednice,stanje znanosti, itd.
2. Specifian pedagoki opi poloaj - ukljuuje stanje obiteljskog odgoja i
kolskog odgoja, raspodjela kole na mnoge grane s raznim pedagokim
odrednicama, uitelji i izobrazba uitelja, struna udruenja i staleka svijest,
vladajue metode odgoja i nastave, unutarnja tehnika i organizacija kolskog
pogona.
3. Vladajue kolsko i odgojno pravo - kolsko i odgojno pravo je u cijelosti
odreeno dravnim ustavom. Istodobno sve grane zakonodavstva, javnog i
graanskog prava na neki nain djeluju na podruje odgoja. U najnovije
vrijeme razvija se sve jasnije podruje djejeg prava, ljudskog prava djeteta
Spranger kasnije nije dosljedno razvijao taj svoj nacrt i do danas nema u
njemakoj znanosti o odgoju izraenog koncepta tako obuhvatne vrste kako je on
to zamiljao.
2.7. Erich Weniger
Erich Weniger nigdje nije sustavno prikazao svoju teoriju kole, no ona se
moe rekonstruirati iz niza lanaka, te nekoliko elemenata njegove Teorije
sadraja obrazovanja i nastavnog plana i programa. Dalje ju je razradio Gerhard
Wehle 1968. godine u jo uvijek vaeem radu. Weniger je znao da je kola
politikum prvog reda, drutveni fenomen. Vidio je razvoj kole u europskom
prostoru, prvo u svezi s diferencranjem zanimanja i drutvenih stalea, kasnije
postupnim osamostaljivanjem pojedinih podruja kulture, a u suprotnosti s
crkvom. Weniger istie da se razvoj kole vrio odozgo prema dolje, dakle isprva
samo za mlade viih slojeva, kasnije srednjih i na kraju donjih.
kola je od poetka obiljeena s tri momenta. To su: osobiti metodiki napor,
osobiti nositelji odgoja kao to su uitelji ili majstori te prostorna dioba odreenih
odgojnih dogaanja i ophoenja narataja. kola nije bila izvorno samostalna,
10
11
donose
osvrt
na
zaetke
strukturalno-funkcionalnih
teorijskih
navodi opis uloge razreda u osnovnoj koli, kao to su: jednakost uenika,
dovedena djeca su u vrlo jakoj osjeajnoj vezi s roditeljima, a razred gdje su
skupine iste dobi daje doprinos navikavanju neovisnosti o roditeljima Uz ove
dokaze, Parsons navodi i prijelaz s partikularne na univerzalnu orijentaciju, koja
se za razliku od prethodne odnosi jednako na sve uenike. Vezano s tim, kroz
ulogu uiteljice nastavlja se kontinuitet uloge majke. Drugaije se vrednuje
uspjeh u koli nego to je to obiaj u obitelji. To u kombinaciji s onim drugaijim
karakteristikama uloge uiteljice od uloge majke, dovodi do reorganizacije linosti
(Fingerle, 1994). U osnovnoj koli uspjenost se odreuje po opem stupnju, a
motivacija se stjee poistovjeujui se s uiteljem, kojem se uenici ele svidjeti i
na osnovu toga dolazi do razlika u postizanju uspjeha i zato Parsons tvrdi da
razred ima ulogu u postizanju uspjenosti. Zatim se govori o razredima u srednjoj
koli gdje dolazi do isticanja uenika po uspjehu u raznim segmentima, naglaene
izvankolske aktivnosti te do intenzivnijih stvaranja grupa. U srednjoj koli pak
formiranjem grupa dolaze do izraaja razliiti tipovi linosti. Tamo se uspjenost
odreuje prema vie tipova uspjenosti. Dakle, pod procesom socijalizacije
Parsons podrazumijeva univerzalnu, na uspjeh usmjerenu orijentaciju djece i
mladei, te tvrdi kako ona nije pod utjecajem onog dijela uenika koji su protiv
uspjeha. Za njih kae da spoznavaju vii obrazovni standard, ali ne raspolau
osobnim sredstvima za postizanje postavljne i priznate standarde uspjeha
(Fingerle, 1994, str. 64). Bit Parsonsovih strukturalno-funkcionalnih teorijskih
promiljanja je ukazivanje
takoer
prikljuuje
Dreebenovim
kritiarima
navodei
zanemarivanje
na
posredovanje
drutveno
prihvatljivih
ponaanja,a
ne
na
pouavanje.
3.5. Daljnji razvoj interdisciplinarnih teorija kole
Helmut Fend potvruje da je Dreebenovo djelo izvrilo velik utjecaj na
njegovo Razmiljanje o temeljnim strukturama obrazovanja, a u Teoriji kole
se ak poziva na Dreebenove dokaze.Stoga kao vodi svojih radova koristi
Parsonsova i Dreebenova djela na koje se stalno poziva i daje kritiki osvrt na
njihova djela. To vidimo na primjeru gdje Fend govori o sustavu obrazovanja i
zanemarivanju sociolokog pristupa. Iako ta izlaganja imaju veze s Parsonsovim i
Dreebenovim tekstovima, za razliku od njih, Fend jasnije ukazuje na potencijalne
posljedice naela uspjenosti, te na potrebu postavljanja realnog cilja pri
postizanju uspjeha. Osvrnuo se i na lo uinak norme specijalnosti jer se kola
usredotouje samo na kognitivnu sposobnost uenikove linosti, pri emu se
zanemaruju druge komponente linosti. Stoga, Dreebena, Parsonsa i Fenda
svrstavamo s njihovim strukturalno-funkcionalnim analizama u zaetnike teorija
kole. U svom djelu Sociologija kole Fend donosi sintezu istraivanja, te se
po tome razlikuje od Dreebena koji u svojim djelima samo istie vanost
istraivanja. Napredak u odnosu na Dreebena je i u tome to Fend ne opisuje
samo one opeprihvaene stavove o koli, ve donosi i razliite oblike stanja
kakva su zaista u kolama. U svojoj teoriji Fend opisuje kolske sustave kao
institucije drutvenokontrolirane i utemeljene socijalizacije (prema Fend, 1980b,
str.2 kod Fingerle, 1994, str.71), te pritom meusobno ne razlikuje pojmove
kolski sustav, obrazovni sustav i obrazovna institucija. Upravo zbog toga i dolazi
do nemogunosti rasprave o strukturalnim alternativama kole, to je est sluaj i
kod prethodnih djela drugih autora. Fend kole definira kao formalne organizacije.
Mogu biti globalno planirane, odnosno makroorganizacije i fino planirane,
tzv.mikroorganizacije i razlikuje ih od planiranih procesa uenja. Spominje
mogunost povezivanja tih vrsta planiranja, ali ih dalje ne razrauje. U svim
svojim
djelima
Fend
daje
prednost
empirijskom
radu
pred
teorijskim
oslanjanja na Parsonsonove i
usprkos
njegovom
interdisciplinarnom
karakteru,
moe
nazvati
njegovom
socijalnom
prestiu
materijalnim
naknadama,
te
18
stoje
za
zaetku
dogaaja,
oni
mogu
smetati
osjeaju
19
obrazovanja:
makrosocioloki,
koji
20
teorija
devijantnog
21
slijedeem:
prikrivanju,
maskiranju
pretvaranju
nedoputenih
sluenju
nedoputenim
sredstvima
za
odravanje
neke
norme;
stigmatiziranja.
O tome
se
moe
govoriti
kada se
uenici
oznae
kao
teorije
kole
kao
jednog
od
sredinjeg
predmeta
strunog
znanstvenog rada.
1. Zanimanje za kritiku teoriju kole
Kritiko promiljanje o nekom problemu vaan je segment izgradnje teorijskih
okvira odreene teorije kojim se proiruju nae pretpostavke i predvianja vezana
za predmet prouavanja ili istraivanja. Kada govorimo o teoriji kole, kao
stalnom podruju istraivakih interesa, potrebno je naglasiti da jo ne postoji
cjelovita teorija kole, a upravo nam kritiko promiljanje pomae u razvoju i
definiranju samog pojma i granica njenog djelovanja. Imajui na umu teoriju
kole, ali i didaktiku teoriju, u sreditu su interesa prije svega uenici, nastavnici
i roditelji koji su esto zanemareni u pedagogijskim disciplinama kao to je
primjerice politika obrazovanja. Oni
djeje odvjetnike
obrazovanja.
svladavanju
drutveni problemi koji se ire daleko izvan granica samog obrazovanja, ime ono
uvelike nadmauje ograniene mogunosti kole i time oteava osnovni proces
uenja.
Heinrich Dauber, koji se u ovoj Tillmanovoj knjizi Teorije kole najvie
posvetio toj kritikoj teoriji kole protivi se ovakvim strategijama
navodei tri
postavke svojih osobnih nastojanja. Prije svega kae kako promjena, odnosno
humaniziranje kole, treba najprije krenuti od svakodnevne problematike uenika,
uitelja i roditelja koji izravno sudjeluju u samom odgojno obrazovnom procesu ,
ali pritom imati na umu i sveukupnost drutvenih iskustvenih veza(Tillmann,
1994, str. 125). Reforme kole mogu izmijeniti svakodnevnicu
s idejama i praksom
samodisciplinirano
uenje,
dok
se
uenici
usmjeravaju
obvezno
kolovanje
doprinosi
smanjivanju
drutvenih
Znanje
'iz
svijeta'
'za
svijet'
postaje
znanje
'o
26
Freier u svom radu istie kako su glavni problemi razvoj socijalnih ovisnosti i
socijalno ograniavanje pristupa relevantnom znanju. Proces uenja i pouavanja
odgovara skladitenju mrtvog znanja, to ini ljude nesposobnima za kritiko i
samostalno promiljanje. Proizvodnja potreba koje otuuju
autonomnu ljudsku
27
28
obliku
susretati
djeca
nae
djece
jo
samo
kolskom
nove
forme
uenja,
tako
sam
to
nazvao,
njezinog
stvoriti neku opu sliku o duhu kole openito, Adl-Amini smatra kako to vie nije
teorija kole jer ona bi to trebala nadilaziti i biti neto openitije. Tillmann se s
time slae jer istie kako je velika razlika zamisliti pedagoki poeljnu kolu, a
drugo analizirati cijeli kolski sustav i opisati ga. Pritom spominje Krampa koji je
uspjeno ukazao na tu estu pogreku pri odreivanju teorije kole. Zadaa
teorije kole je objasniti kakvo znaenje ima kola, opisati njenu strukturu u cjelini
i tako pruiti itav niz mogunosti djelovanja unutar te organizacije. Hurrelmann
se na to dovezuje kako je pritom vrlo vano i empirijsko istraivanje, odnosno
kontrolirano promatranje onoga to se zbiva u koli s namjerom da se objasni
postojee stanje. Schulz dodaje kako je uz empirijsko vano i povijesno gledite
na teoriju kole, jer tek ono to se promatra u koli dobiva pravi smisao ako se
pritom uzmu u obzir i razvojni segmenti promatranog objekta.
3.5. Kako dalje razvijati teoriju kole?
Budui da je teorija kole stalno snano kritizirana u gotovo svim svojim
dijelovima, postavlja se pitanje trebali uope dalje razvijati samu teoriju. Svi se
sudionici rasprave slau da bi trebalo nastaviti s razvijanjem, ali se razmimoilaze
u nainima kako to nastaviiti da bude to uspjenije i prihvaenije. Adl-Amini se
zalae da se najprije tono objasni to obrauje teorija kole i misli da bi bilo
mudro teoriju kole izgraditi na tri interdisciplinarna temelja, na instituciji,
didaktici i ekologiji. Schulz to podrava i pritom naglaava kako nam je teorija
kole potrebnija nego ikad jer se javljaju novi problemi s kojima se ova prijanja
teorija nije susretala, kao na primjer sa sve manjim uenikovim poljem iskustva.
Hurrelmann se nadovezuje i smatra da bi upravno na tom planu poveanja
uenikovih iskustava steenih u koli trebali nastaviti razvijati teoriju jer postaje
sve
bitnije
povezati
kolskopedagoku
osnovicu
kole
drutvenim
o teoriji kole vrlo malo raspravljalo te kae kako je ona ostala neeljeno dijete
kolske pedagogije. Takoer napominje da postoji razlika izmeu teorije kole
kojom se bave pedagozi te naina na koji je kola razmatrana od strane
drutvenih znanosti.
4.1. Rasprava i kritika oko 1970.
U razdoblju od 1968. do 1974. vodile su se burne rasprave o teoriji kole.
Istaknuti pedagozi koji su sudjelovali u tim raspravama bili su Carl-Ludwig Furck,
Hartmut v. Hentig, Wolfgang Klafki, Wolfgang Kramp, Hermann Rhrs, PeterMartin Roeder, Heinrich Roth, Horst Rumpf, Wolfgang Schulz i Theodor Wilhelm
U isto vrijeme sociologija, psihologija i ostale pedagogiji susjedne discipline
poinju razvijati svoja vienja o instituciji kole. Vano je naglasiti da psiholozi i
sociolozi u svojim radovima ne spominju pojam teorija kole iako govore upravo
o tom problemu:Rije je o koli kao instituciji, njezinu ukljuivanju u neki
drutveno-kulturni sustav, te o utjecajima te drutveno-institucionalne strane
kole na procese u pedagogiji. (Tillmann, 1994., 157) Neki su koncepti tih
susjednih disciplina bili ak sadrajno jai od mnogih pedagogijskih tekstova.
Rasprave oko 1970. godine imale su razliita tematska teita. Neke su
sadravale vjerske i pseudoreligijske iskaze, neke su iz pedagogijske tradicije
pokuavale doi do tonije formuliranih nacrta teorije kole, neke su pokuavale
teoriju kole razviti iskljuivo iz didaktike, dok su neke kritiki prisvajale teorijske
postavke drutvenih znanosti.
4.2. Uplitanje drutvenih znanosti
Oko 1970. godine moglo se relativno jednostavno odrediti je li odreeni
pokuaj stvaranja teorije kole pedagogijski ili drutvenoznanstveni. Time se
eli rei da su ti pristupi proizili iz tradicije razliitih disciplina. Pedagogijski
pristupi nastali su iz tradicije discipline u ijoj su nadlenosti odgojni i obrazovni
procesi, dok drutvenoznanstveni pristupi poivaju na drutvenokulturalnim,
politikoekonomskim,
organizacijskosociologijskim
ili
drutvenopovijesnim
Pribjegavanje metateoriji
Krampov prijedlog (1973.) o stvaranju teorije pomou empirijski iskuanih
mijenjanje i poboljavanje kola koje bi trebalo biti olakano teorijom kole. Trei
su razlozi unutarnji razlozi same znanosti. Oni postavljaju teoriju kole kao mjesto
gdje e se propitati razliiti rezultati istraivanja o koli razliitih disciplina koje se
time bave.
5.2.
kojim bi se trebala baviti teorija kole. Kada bismo rekli da se teorija kole bavi
kolom, ne bismo postigli nita jer se kola sastoji od toliko aspekata da ju je
nemogue obuhvati samo jednom znanou. Stoga Tillmann smatra da bi teoriju
kole trebalo ograniiti na kolu kao instituciju te na kolski sustav. Takoer je
vano teoriju prostorno i vremenski ograniiti.
5.3.
Stoga treba teoriju kole staviti u odnos spram didaktike i teorije kolske
socijalizacije. Didaktika i teorija socijalizacije se bave neposrednim procesima
komunikacije i uenja subjekata, dok se teorija kole bavi institucijskim uvjetima
u kojima se provode ti procesi.
Upravo o tome govori trea postavka. Ona spominje tri meusobno
povezujue perspektive unutar kolske pedagogije: teoriju kole, didaktiku i
teorije kolske socijalizacije.
Didaktiki nain promatranja kole bio je dugo vremena i jedini. On se bavi
kolom s aspekta sadraja i metoda, analiziranja i planiranja nastave. Zajedniki
cilj didaktike i teorije kole odnosi se na primjerene uvjete u koli za odravanje
nastave. Teoriji kole i teoriji socijalizacije zajedniki je utjecaj institucije na razvoj
uenika. To se odnosi, na primjer, na prijelaz uenika iz osnovne u srednju kolu.
5.4.
Sljedei koraci
35
novi problemi drutva postaju nove zadae kole. Schulze te teze povezuje s
Hartmuntom von Hentigom koji je uvjereno tvrdio da je nakon dvadeset godina
reforme kolstva, ona propala ili izostala te da kola ne mora reagirati na
pojedinane probleme drutva nego na problematiku drutva uope. Prema
njegovom miljenju, opi problem je ,,neovjenost, osobito kada je rije o
odrastanju djece te bi nova zadaa kole trebala biti da ona bude ovjena.
Dodirna toka svih Schulzeovih analiza je sociologijski orijentirana teorija
kole koju on naziva ,,vladajuom jer je u to vrijeme bila jedina vrsto
oblikovana. T. Parsons, H. G. Rolff, K. Hurrelmann, H. Fend, K. -H. Fingerle i K. -J.
Tillmann neka su od najvanijih imena teoretiara koji su se bavili tom teorijom.
Sociologijski
institucija,
orijentirana
organizacija,
teorija
sustav
kole
drutvo.
se
usredotouje
Time
svre
na
panju
pojmove
na
esto
institucionaliziranje kole,
38
se
tie
formacije
kolskog
uenja,
Schulze
govori
vanosti
40
41