1.

Uvod
Razvoj nauke, naunog stvaralatva i naunog istraivanja i primjena naunih
dostignua u drutvenoj praksi bitni su inioci razvoja ljudske svjesti.
Osnovna funkcija nauke sastoji se u tome to ovjeanstvo pomou nje
ostvaruje svoju vladavinu nad prirodnim zakonima, razvija proizvodne snage i
drutvene odnose. U savremenom svijetu nauka je postala osnovna
pretpostavka razvoja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Ona je osnovni
pokreta razvoja i najbitniji inilac poveanja produktivnosti drutvenog rada.
Znanje je snaga. Ove energine i sadrajne rijei osnivaa materijalistike
savremene nauke Francisa Bacona , koje je rekao prije vie od 400 godina ,
potvruju se sa sve veom uvijerljivou u savremenon iskustvu
znanstvenog, tehnikog i tehnolokog napretka.
Razvijenost nauke i razvijenost zemlje i naroda meusobno se uslovljavaju,
jer znanje i ljudska mo idu zajedno.
ta je nauka? O nauci postoje mnoge definicija. Tako se esto u literaturi
susreu ove definicije: Nauka je naa sudbina. , Nauka je vjeno traenje
znanja i sudbine., Nauka je nain ivota. Te definicije nisu sveobuhvatne
pa se ne mogu smatrati ispravnim.Rijei znanje, nauka ili nauk nisi sinonimi,
odnosno jednosmisleni pojmovi. Zananje je atribut nauke. Pa bi se moglo rei
da je nauka skup sistematizovanih i argumentovanih znanja, odnosno skup
znanih injenica, pojmova, naela, podataka, teorija, informacija, zakona i
zakonitosti u odreenom istorijskom razdoblju o objektivnoj stvarnosti (tj.
prirodi i drutvu) do kojeg je dolo primjenom objektivnih naunih metoda, a
kojima je osnovni cilj spoznaja zakona i zakonitosti o prolosti , sadanjosti i
budunosti prirodnih i drutvenih pojava i maksimizacija uinkovitosti ljudske
prakse.
Nauna istraivanja i nauka ne moraju uvijek biti u vezi sa svakidanjim
ivotnim problemima , jer nauka nekada moe imati i teorijski znaenje.

2. Poetci razvoja nauke

Razvoj nauke poeo je praktinim iskustvom ovjeka. Prvi ovjek, da bi mogao opstati, morao je
rjeavati odreene za ivot vane probleme.
Biologija i medicina su skup znanja o ivoj (organskoj) prirodi (u irem smislu), odnosno znanje
o pojavama i zakonima zajednikim itavom organskom svijetu (u uem smislu), a obuhvata
botaniku, zoologiju i antropologiju. Biologija je novija nauka , jer se u dananjem obliku poela
razvijati u 19. I 20. Vijeku, ali pojedine njene grane vuku korijenje iz davne prolosti.
Najistaknutiji grki ljekar ili kako ga zovu Otac medicine bio je Hipokrat. Smatraju ga
najveim medicinskim piscem ikad. On u svojim dijelima pobija mitoloka shvatanja o
bolestima, izgrauje etike kriterije u medicini, izvrsno opisuje bolesti a smatrao je da su one
posljedica nasklada u omjeru tjelesnih sokova. Kada se odnos tih sokova (krv, sluz, uta i crna
u) poremeti ovjek postaje bolestan.