Professional Documents
Culture Documents
Ranko Bugarski - Jezik - Kultura PDF
Ranko Bugarski - Jezik - Kultura PDF
Ranko Bugarski - Jezik - Kultura PDF
AA1
obrazovanje
Dejvid Kristal
SMRT JEZIKA
Edmund Lie
KULTURA I KOMUNIKACIJA
Ranko Bugarski
ARGON
Zdenko Kodelja
LAIKA KOLA
Duka Klikovac
MHTAEORE U MILJENJU IJEZIKU
Vintila Mihailesku
SVAKODNEVICA NI|E VISE ONO
TOJE BILA
Majkl Hercfeld
KULTURNA INTIMNOST
Kan Bugarski
NOVA UCAJEZIKA
I lerman Bauzinger
ETNOLOGIJA
Mikel Asurmendi (ur.)
IDENTITET I NASI IJE
Milka Ivi
RED REI
Mark Oe
VARLjrVI KRAJ STOLEA
Dragan Vukoti
POD ZNACIMA NAVODA
Duan Kecmanovi
RACIONALNO I IRACIONALNO U
NACIONALIZMU
Tomas Hilan Eriksen
ETNICITET I NACIONAI.IZAM
Teofll Pani
UVARI BENGALSKE VA I RE
Mark Oc
NEMESTA
Eransoaz
Eritje
DVE SESTRE
I N.IIHOVA MAPI
Mark Oze
PRILOG ANTROPOLOGIJI
SAVREMENIH SVETOVA
Robert N. Bela
POGAEN ZAVET
Ranko Bugarski
JEZIK I KULTURA
Deremi Kembel
LALJIVEVA PRIA
ranko
bugarski
BIBLIOTEKA
XXVEK
147
Urednik
Ivan olovi
Ranko Bugarski
JEZIK I KULTURA
Beograd
2005
Korice
Ivan Mesner
Uvodna napomena
U ovoj knjizi okupljeni su tekstovi sa ireg podruja jezika i kulture, nastali tokom poslednje dve godine. Po tematici, obimu i strukturi ona je slina dvema autorovim
knjigama objavljenim u istoj ediciji: Lica jezika - sociolingvistike teme (2001,2002) i Nova lica jezika - sociolingvistike teme (2002). Svojom sadrinom ona je ipak potpuno
nezavisna od ovih prethodnih publikacija (sa deliminim
izuzetkom XVI poglavlja, koje predstavlja nastavak ranijih
istraivanja).
Prvi deo knjige donosi priloge posveene razmatranju
razliitih aspekata jezika u kontekstu kulture i drutva.
Njegovu okosnicu ini uvodni niz poglavlja u kojima se sistematski tematizuje odnos jezika i kulture; tome su dodata dva ogleda na posebne teme. Drugi deo otvara blok tekstova srpskohrvatskom jeziku i njegovim zvaninim naslednicima, iji je zajedniki imenitelj tenja da se neobina sudbina ovog jezika osmotri i pokua razumeti u teorijskim i delimino komparativnim koordinatama. Naredna
tri poglavlja predstavljaju nastavak pievih prouavanja
argona, obelodanjenih u njegovoj prethodnoj knjizi, takode u ovoj ediciji: argon - lingvistika studija (2003). Potom siede etiri intervjua objavljena u istom dvogodinjem periodu (kod kojih je, zbog ovdanjeg "ubrzanja
Uvodna
napomena
istorije", posebno vano obratiti panju na datum prvobitnog tampanja). Ovaj deo knjige zatvara kratak tekst pisan
nekoliko dana po ubistvu premijera inia, jo uvek vidno
u oku i neverici. A trei deo je produetak bibliografije
jugoslovenske sociolingvistike, tampane u Licima jezika i
Novim licima jezika - ovog puta za godine 2002-2004.
S manjim izuzecima, ovu knjigu cine radovi koji nisu
ranije objavljeni, bilo uopte ili na naem jeziku. Vei deo
poglavlja potekao je od predavanja na visokokolskim
kursevima i na seminarima, kao i od referata na naunim
skupovima. Prva tri teksta u drugom delu knjige, zbivanjima u vezi sa srpskohrvatskim jezikom, izvorno su namenjena inostranoj strunoj publici i objavljena na engleskom jeziku. Njih je autor za ovu priliku preveo i prilagodio, mestimino sadrinski a veim delom u pogledu prateih bibliografija; uklonjena su neka ponavljanja, ali selektivno, kako bi se ipak ouvao integritet svakog poglavlja. Razlike u samom predmetu razmatranja, kao i u prvobitnom auditorijumu, izazvale su povremene neujednaenosti u jeziku i stilu izlaganja, koje - kako se autor nada nee smetati itaocu.
Bibliografska beleka na kraju knjige sadri potpune
podatke poreklu i eventualnom ranijem objavljivanju
svakog teksta.
Beograd, januara 2005.
R. B.
Prvi deo
JEZIKU U KULTURII
DRUTVU
I
JEZIKI KULTURA
1. Pristup temi
Sloeni spiet odnosa jezika i kulture pokriva ogroman i
praktino nepregledan teren. Iako je sintagma koja povezuje ova dva pojma veoma popularna, pa se esto javlja u
strunoj literaturi na raznim jezicima, jo uvek nedostaju
obuhvatni sintetiki pregledi materije koja bi s punim pravom mogla da stane pod naslov ovog teksta. Razmatranje
koje sledi nema ambiciju da bude takav pregled, ali se nudi makar kao nekakav poetni orijentir za mogua dalja i
dublja istraivanja mesta koje u kompleksu kulturnih fenomena pripada jeziku.
Da bi se i ovako ogranienom ispitivanju uopte moglo
pristupiti, neophodno je utvrditi neke radne definicije
kljunih pojmova jezika i kulture, prikladne u naznaenom
kontekstu. Stoga emo u narednim odeljcima ovog poglavlja, na krajnje saet i gotovo leksikonski sveden nain,
najpre odrediti ova dva pojma uzeta ponaosob, a potom,
u najoptijim crtama, i njihov uzajamni odnos. Posle ovog
pojmovno-terminolokog i teorijskog uvoda usledie niz
poglavlja u kojima e ilustrativno, i bez pretenzija na potpuniji obuhvat, biti ukazano na neka od mnogobrojnih
podruja oitovanja veza izmeu jezika i kulture. To esto
nee biti mnogo vie od deliminog registra odabranih tema
i problema, a za ire analize i dodatne ilustracije itaoci e
10
biti upuivani na srazmerno lako dostupnu literaturu, naroito onu izvorno objavljenu ili prevedenu kod nas.
2.Jezik
Ova re ima vie znaenja, u rasponu od biolokog
(miiavi organ u ustima bez koga se ne bi moglo govoriti) do najireg semiotikog (bilo kakav sistem ili medijum
simbolikog izraavanja i saoptavanja, to uz prirodni
ljudski jezik ukljuuje npr. "jezik" pela ili delfina, matematike, muzike, filma, signalnih uredaja, kompjutera, te
razne formalne i programske sisteme izvedene iz prirodnog jezika). Za nau temu su, medutim, relevantna samo
ona znaenja koja se ovom terminu pridaju u lingvistici;
njih moemo svrstati pod tri zaglavlja sa opadajuim stepenom apstrakcije, kako sledi.
1 - oveku svojstvena sposobnost drutvenog optenja putem artikulisanog sistema verbalnih znakova koji omoguuje oblikovanje misaonih sadraja i njihovo prenoenje u
vidu suvislih govornih poruka. Neophodan preduslov organizovanog drutvenog i duevnog ivota, jezik sutastveno obeleava oveka kao ljudsko bie, kao lana drutvene zajednice L kao pojedinca. Filogenetski razvoj jezika
neodvojiv je od evolucije oveka i tekao je naporedo sa
prelaskom na dvonoan hod, okupljanjem u drutvene
grupe zasnovane na radu uz pomo alatki, razvitkom sposobnosti apstraktnog miljenja i upotrebe simbola i drugim procesima iji je proizvod Homo sapiens. Sve ljudske
grupe odvajkada se slue jezikom, a sposobnost usvajanja
i upotrebe ovog sloenog sistema znakovne komunikacije
u punoj meri poseduju i svi normalni pojedinci, bez obzira na rasu, kulturu, uslove ivota ili stepen inteligencije.
Iako genetski utemeljena, ova specifino ljudska mo ne
Jezik i kultura
11
moe se ostvariti bez bitnog posredstva sredinskih inilaca: svakom detetu je dato da progovori, ali ono to uvek ini na posebnom jeziku svoje sredine, koji za razliku od
opte jezike sposobnosti nije uroen, nego se usvaja samo u okruenju onih koji njime ve govore.
Pored kljune uloge koju igra u miljenju, spoznavanju
i tumaenju stvarnosti, jezik u svim drutvima obavlja niz
kulturnih, estetskih, obrednih i drugih funkcija, ali njegov
temeljni i najobuhvatniji zadatak, kome je saobraena i
njegova osnovna struktura, jeste da slui kao prikladno
sredstvo drstvene interakcije i komunikacije. U torn cilju
se apstraktni sistem jezika materijalizuje kako bi bio dostupan ulima, manifestujui se primarno u govoru, sekundarno u pisanju i marginalno u gestovima gluvonemih.
Jezik je hijerarhijski ustrojena struktura koja povezuje
planove zvuka i znaenja (izraza i sadraja) preko nekoliko
jezikih nivoa od kojih svaki sadri inventar jedinica i pravila njihovog kombinovanja. Kombinacije jedinica nieg nivoa daju jedinice sledeeg vieg nivoa, pa se foneme/grafeme (jedinice glasovne odnosno grafike strukture) kombinuju u morfeme (najmanje jedinice jezike forme snabdevenenaenjem), morfeme se kombinuju u rei, rei u sintagme a sintagme u reenice. Pravila koja upravljaju ovim
kombinovanjem ine gramatiku. Ovakva opta struktura
ini od jezika ekonomian sistem; polazei od malog broja glasovnih jedinica, prelamanjem kroz navedene nivoe
na izlazu se dobija neogranien broj reenica, pri emu
uvek nove kombinacije istih elemenata omoguuju neprekidno uobliavanje i izraavanje novih sadraja svesti. Ovo
stvaralako svojstvo jedno je od glavnih obeleja kojima se
ljudski jezik izdvaja iz sistem animalne komunikacije.
2 - Svaki poseban pojavni oblik jezika pod 1, tj. svaki
konvencionalni sistem znakova koji pripada odredenoj za-
12
Jezik i kultura
13
3. Kultura
"Kultura je jedna od dve-tri najkomplikovanije rei engleskog jezika", ocenio je u svom poznatom pojmovniku
kljunih rei iz oblasti kulture i drutva britanski istoriar
knjievnosti i kulturolog Rajmond Vilijams (Williams
1983:87). A ameriki antropolozi Alfred Krouber i Klajd
Klakhon su u svojoj takoe zapaenoj studiji jo 1952. godine analizirali i klasifikovali ak 164 osnovne definicije
kulture sadrane u antropolokoj i sociolokoj literaturi
poev od 1871. godine (Kroeber /Kluckhohn 1952). Lako
je zamisliti koliko je ovaj broj povean u proteklom poluveku. Ali ve i ova dva navoda dovoljno jasno pokazuju da je
pojam kulture, kao jedan od temeljnih u ivotu oveka,
uistinu kompleksan i teko uhvatljiv, u meri koja izmie preciznom i nedvosmislenom definisanju. Sreom, za potrebe
ovog rada bie dovoljna neka sasvim opta odredenja.
Na prvom mestu treba preduprediti mogue nesporazume isticanjem da ovde nije re svakodneynom poimanju kulture u vrednosnom ili bontonskom smislu znanja,
stavova i ponaanja, kao kada se govori "kulturnim" i
"nekulturnim" sredinama, pojedincima ili postupcima. Naprotiv, mi imamo na umu u nauci prihvaeno antropoloko shvatanje kulture kao naina ivota (uz sve to ovo
podrazumeva, a to e u nastavku biti u glavnim crtama
specifikovano). U ovom smislu, poto svako pripada
nekoj kulturi, ili nekim kulturama, naprosto se mora biti
"kulturan" i nikako se ne moe biti "nekulturan". (Upor.
Bugarski 1997a, pogl. 23, odakle su u proirenom obliku
prenete neke od ovih uvodnih odredbi).
A ta se sve obuhvata najirim tumaenjem kulture kao
naina ivota? Tu emo poi od fundamentalne podele oveku znanog univerzuma na svet prirode (to je sve to po-
14
stoji pre oveka i nezavisno od njegove volje) i svet kulture (koji ukljuuje sve to je ovek stvorio i to moe da zamisli). Da damo samo jedan prost primer ovakvog razlikovanja, injenica da ovek jede i pije pripada biologiji, ali
ta, kada i kako neko jede i pije stvar je kulture. Posebno
treba naglasiti da ovaj potonji svet kombinuje realno s
imaginarnim: kultura nije samo ono to radimo i stvaramo, nego i ono to zamiljamo, emu se nadamo i emu
sanjamo.
Svet kulture moe se dalje uslovno podeliti na dve prostrane oblasti, materijalnu i duhovnu - a na ovom mestu
moramo u razmatranje uvesti i pojam civilizacije. Njime se
takoe nekada pokrivaju oba ova podruja, ali ako se ta
dva pojma ile dosledn razlikuju, onda je teite civilizacije ipak na materijalnoj strani, u tehnolokim i informacijskim datostima i mogunostima drutvenih zajednica,
dok je kultura preteno u sferi duhovnog, gde se moe
razloiti u komponente kao to su nain drutvenog ivota, komunikacija, rad i stvaralatvo. Prema nekim shvatanjima, civilizacija je sve ono to unepreuje ivot jednog
kolektiva i tako je podlono stepenovanju, pa ima smisla
govoriti razvijenim i manje razvijenim civilizacijama, dok
kultura predstavlja nemerljivu duhovnu sutinu od trajne
vrednosti za njegove lanove, koja otuda nije pitanje razvojnog stepena date zajednice. "Civilizacija kao celina napreduje; kultura nastupa i nestaje", kae Sapir (1984:102).
U ovom okviru pojam civilizacije se zapravo protivstavlja predstavama varvarstvu kao nekom prethodnom i
primitivnom stanju, to nije sluaj sa kulturom. Prve civilizacije dolaze kasno u evoluciji modernog oveka, ali je on
i znatno pre toga morao posedovati nekakvu kulturu. Ova
razlika nalazi izvesnu podrku i u etimologiji, jer re kultura (lat. cultra 'saenje, obraivanje') upuuje na nego-
Jezik i kultura
15
16
Za nas je, meutim, bitno to to u sva tri malopre navedena pravca nezaobilazan inilac kulture jeste jezik. Sva
kultura je nastala iz ovekove jedinstvene sposobnosti
stvaranja i upotrebe simbola; "bez simbola ne bi bilo kulture, i ovek bi bio samo ivotinja a ne ljudsko bie", kae
ameriki antropolog Lesli Vajt (1980:270). A upravo je jezik osnovni simboliki sistem koji je on razvio tokom svoje evolucije. (O ulozi i razvoju simbolike funkcije kod
Homo sapiensa v. kod nas Ivi 1978).
4. Kultura i jezik
Kao opte kategorije, kultura i jezik se uzajamno podrazumevaju, jer nema kulture bez jezikog izraza, niti
ima jezika bez kulturnog sadraja. Ali na nivou pojedinanih kultura i jezika ovakva podudarnost, iako mogua i esta, nije nuna: kao to emo videti, jedna kultura moe
da se ostvaruje u vie jezika, i obrnuto, jedan jezik moe
da bude nosilac vise kultura. Prema jezgrovitoj formulaciji
Dubravka Skiljana,"svaka kultura mora posjedovati jezik i
svaki jezik mora imati 'iza' sebe i 'u' sebi kulturu, ali ne
mora svaka kultura imati svoj, samo sebi svojstven, jezik,
niti svaki jezik,mora imati svoju kulturu" (1991:153).
Pristupajui razradi ove generalne postavke, najpre emo donekle da problematizujemo navedeni kategorijalni
odnos, i to polazei od same sintagme u glavnom naslovu
ove rasprave. U antropologiji, pa i u antropolokoj lingvistici, bezmalo je aksiomatski prihvaen stav da je jezik deo kulture. Ali otkud onda toliko zbornika, studija, asopisa i naunih skupova sa upravo tim naslovom? Ako je jezik ve deo
kulture, zato njegovo stavljanje u isti red s njom ne deluje
pleonastino, tj. zato se ne kae, na primer, "jezik i ostatak
kulture", kako bi se pri pomenutom stanovitu strogo uzev
Jezik i kultura
17
18
jeziku
kulturi i drutvu
Jezik i kultura
19
20
razne druge podele: prema civilizacijskom nivou, na primitivne i razvijene kulture; prema tipu proizvodnje i drutvene organizacije, na poljoprivredne, industrijske i postindustrijske kulture; potom na usmene i pismene, ili ruralne i urbane kulture, pri emu ove potonje obuhvataju i
ceo niz subkultura; itd. Umesto daljeg nabrajanja odmah
erao da kaemo ono to je za nas ovde najvanije, a to je
da u svim pomenutim i mnogim drugim dimenzijama diferenciranja kulture jedan od bitnih indikatora jeste opet
- jezik. Tako osobenosti lokalne ili regionalne kulture uvaju svoj izraz u lokalizmima, regionalizmima i dijalektizmima narodnog jezika, dok na drugom kraju internacionalna kultura i savremena tehniko-tehnoloka civilizacija
ostavljaju svoj beleg u optoj leksici, strunim terminologijama i frazeologiji standardnog jezika. Analogno funkcionie cela skala jezikih varijeteta, od lokalnih govora,
preko nacionalnih jezika, do prirodnih ili vetakih jezika
meunarodne komunikacije. A moderni standardni odnosno knjievni jezici raslojavaju se po linijama razgranienja izmedu socioekonomskih, obrazovnih, profesionalnih,
uzrasnih i drugih grupa, ije posebne potrebe takode jeziki obeleavaju datu kulturu - u vidu raznih sociolekata,
funkcionalnih,stilova, strunih jezika, argona itd. Tako se
razlieiti aspekti kulture odraavaju u jeziku, ali i jezik doprinosi njihovom izdvajanju, definisanju i prihvatanju
unutar ireg kolektiva.
Ovim smo u skici zaokruili predmet ispitivanja ovog
odeljka, usklaujui ga uz to sa prethodno naznaenim
opadajuim nivoima apstrakcije: najpre kultura i jezik u
optem smislu, potom pojedine kulture i jezici, i najzad
podkulture s odgovarajuim podjezicima. Neke od ovde
samo dotaknutih pojava bie, uz drugu materiju, neto sire predstavljene u narednom poglavlju. Pre toga, meu-
Jezik i kultura
21
tim, posvetiemo neto panje specifinoj ulozi pisma i pismenosti u razvoju i promenama kulture, da bismo poglavlje okonali letiminim pogledom na nauno prouavanje jezika i kulture.
* *
22
Jezik i kultura
23
24
Ovakav razvoj dogaaja uveliko je relativizovao konvencionalne predstave razlikama izmeu govorenog i pisanog jezika, na razne naine kombinujui prototipska
obeleja jednog i drugog. Ovo je najizrazitije u sluaju
globalne komunikacijske mree, koja je oblikovala samosvojan verbalni medijum po sopstvenoj meri. Jezik Interneta - elektronski, globalan i interaktivan - analitiarima
se prikazuje kao medijum naroitog formalnog profila i
specifinih funkcionalnih karakteristika. To nije prosto
nova forma pisanja ili govora, niti nekakav njihov proizvoljan hibrid, nego neto tree, s njima paralelno. (O lingvistikim osobenostima jezika na Internetu v. kod nas Radi
2000, a ire u Crystal 2001).
Pretena anonimnost i depersonalizovanost poruka na
mrei uz to podstie leerniji odnos prema upotrebljenim
jezikim sredstvima, od leksike i frazeologije do sintakse i
interpunkcije. Tim putem jeziki standard lako klizi u substandard, pa i argon; a kad je re jezicima ije se ortografije slue dijakritikim znacima, kakav je srpskohrvatski
pisan latinicom, rutinsko izostavljanje dijakritika "globalizuje" nacionalne jezike na nain koji moe ugroziti jeziki
i nacionalni identitet njihovih govornika (na to upozorava kiljan 2002:290-292). Ukupni rezultat jeste da pisanje
u rastuoj meri ispoljava svojstva neformalnog govora.
Koliko se brzo menjaju ustaljene navike u pogledu itanja i pisanja kao jasno razgranienih aktivnosti moda najbolje pokazuje hipertekst, koji brie granicu izmeu pisca i
itaoca time to ovog drugog promovie u koautora, nudei
mu mogunost da po svojoj volji premeta ili dopisuje delove teksta. Time se, izmeu ostalog, u pitanje dovodi i sam
pojamautorstva-a, da uzgred dodamo, i autorskih prava.
Iz reenog proistie opti zakljuak da je pismo kulturno zavisna varijabla, a ne tek nain grafikog (i static-
Jezik i kultura
25
26
Jezik i kultura
27
LITERATURA
Benvenist, E. (1975). Civilizacija: prilog istoriji rei. Problemi
opte lingvistike. Beograd: Nolit, 255-263.
Bratani, M. (1991)- Rjenik i kultura. Zagreb: Biblioteka SOL.
Bugarski, R. (1997a). Jezik kontekstu. Beograd: igoja tampa/XX vek (Sabrana dela, 8). /Pogl. 23: Kultura u jeziku i jez i k a kultura, 244-249/.
Bugarski, R. (1997b). Pismo. Beograd: igoja tampa/ vek (Sabrana dela, 10). /Pogl. 7: Pismenost, 124-156/.
Crystal, D. (2001). Language and the Internet. Cambridge: CUP.
olovi, I. (2000). Divlja knjievnost. Drugo izdanje. Beograd:
Biblioteka XX vek.
Herak, E. (1998). Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja.
Zagreb: Institut za migracije i narodnosti/kolska knjiga.
Ivi, I. (1978). ovek kao animal symbolicum. Beograd: Nolit.
Kristal, D. (1996). Kembrika enciklopedija jezika. Beograd:
Nolit.
Kroeber, A. L./C. Kluckhohn (1952). Culture-. A Critical Review
of Concepts and Definitions. New York: Vintage Books.
Radi, . (2000). Osobine diskursa na Internetu u engleskom i
srpskom jeziku. Godinjak Filozofskog fakulteta, Novi Sad,
XXVIII, 99-114.
Sapir, E. (1984). Ogledi iz kulturne antropologije (ur. R. Bugarski; drugo, dopunjeno izdanje). Beograd: Prosveta.
Stojkovi, . (1993). Evropski kulturni identitet. Ni: Prosveta/Beograd: Zavod za prouavanje kulturnog razvitka.
kiljan, D. (1991). Jezik, kulturni identitet i prevoenje. Proimanje kultura i jezika (ur. M. Andrijaevi/Y. Vrhovac). Zagreb: Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, 151-157.
kiljan, D. (2002). Govor nacije - jezik, nacija, Hrvati. Zagreb:
Golden Marketing.
Tolstoj, N. I. (1995). Jezik slovenske kulture. Ni: Prosveta.
Vajt, L. (1980). Simbol - poreklo i osnova ljudskog ponaanja.
Psiholingvistika (ur. R. Bugarski), Radio Beograd - Trei
program, 44, 261-275.
28
jeziku
kulturi
drutvu
Williams, R. (1983). Key Words-. A Vocabulary of Culture and Society. Rev. edn. London: Fontana.
II
JEZIKAI KULTURNA RAZNOLIKOST
OVEANSTVA
Raznolikost ljudskih zajednica, njihovih ustanova, obiaja i vrednosti, postoji odvajkada, a u poslednje vreme,
kao svojevrsna protivtea aktuelnim procesima modernizacije i globalizacije, postala je udarna tema u prouavanju drutva, kulture i jezika. Odavno priznata i naglaena
u socijalnoj antropologiji i antropolokoj lingvistici, raznolikost je danas jedna od kljunih preokupacija socioloke, kulturoloke i politikoloke literature, a njeno ouvanje je ideja-vodilja Evropske unije, Saveta Evrope i drugih meunarodnih institucija i njihovih dokumeriata. (Sire
ovome v. u poglavlju VII nie). Ne ulazei u pojedinosti
kampanja za podrku razliitim, naroito ugroenim jezicima i kulturama u Evropi i drugim delovima sveta, u njihove institucionalne oblike, metode ili motive, u ovom
poglavlju samo emo da predoimo neto od jezikog i
kulturnog arenila nae planete.
Pre svega, koliko uopte ima na svetu jezika, a koliko
kultura? Na ovo pitanje ne moe se dati precizan odgovor,
jer su granice izmedu jezika, a pogotovo kultura, esto toliko fluidne da je svako prebrojavanje veinom samo
uslovno, a neretko i nemogue. Jezike je teko brojati jer
ne postoje opteprihvaene definicije svojstava koje neki
jeziki entitet cine posebnim jezikom a ne varijetetom ne-
30
Jezik i kultura
31
vljati i karakterisati opti tipovi kulture, kakve smo naznaili u prethodnom poglavlju.
Od svega tamo pomenutog ovde emo pokloniti panju samo jednoj podeli, relevantnoj kako za kulture tako
i za jezike, zato to u vezi s njom postoje mnoge ukorenjene zablude i predrasude. To je pitanje opreke izmeu primitivnog i razvijenog, koja se u laikom poimanju stvarl
uzima kao samorazumljiva i neupitna. Nauni pogled, meutim, otkriva bitno drukiju sliku, opovrgavajui takvu
pravolinijsku evolucionistiku perspektivu. Naime, i najzaostalija plemena Afrike, June Amerike i Australije, iji ivot u poneemu nije odmakao od prilika kakve su vladale
u kameno doba, imaju jezike koji su, lingvistiki gledano,
sasvim punopravni instrumenti optenja. U principu, svaki jezik je prikladno i dovoljno sredstvo za obavljanje potreba komunikacije i stvaralatva zajednice kojoj slui, tako da nema primitivnih jezika. Eskimi ili beduini ne mogu
na svojim jezicima da razgovaraju astrofizikim fenomenima ili molekularnoj biologiji, jer takve stvari nisu deo
njihovih kultura, ali zato imaju veoma razgranat renik u
svemu to se tie snega, odnosno kamila. kvarkovima
ili genetskom kodu nije se, naravno, moglo govoriti ni
na srednjovekovnom engleskom. Jezici su, dakle, ravnopravni ne u tom smislu to bi svaki od njih bio podjednako adekvatan i opremljen za svaku zamislivu funkciju, nego utoliko to je svaki primeren realno postojeim uslovima u kojima ivi njegova govorna zajednica.
Bogat renik pre je posledica nego preduslov drutveno-kulturnog i nauno-tehnolokog razvoja; a to se gramatike tie, tip kulture i drutvene promene u njoj se kako smo ve napomenuli - odraavaju daleko manje nego u reniku, pa tako nalazimo da neki jezici krajnje primitivnih zajednica imaju u poneemu bogatije i sloenije
32
Jezik i kultura
33
34
tura razvijenog sveta, a pogotovo laid, ali to samo pokazuje koliko je osetljivo celo pitanje kulturnih vrednosti i dostignua, naroito kada se posmatra u komparativnoj perspektivi. Mi ga, dakako, ostavljamo otvorenim, nudei ga
itaocu jedino kao mogui podsticaj na samostalna razmiljanja i eventualna dalja ispitivanja.
Dodajmo ovome da se raznolikost, osim u geografskom i socijalnom prostoru, oituje i u vremenu, kroz neprestane procese promena kojima su podloni kulture i
jezici. Svako ljudsko drutvo, osim onih najzaostalijih, vremenom stie nove kulturne i civilizacijske atribute, kao
to se i svi ivi jezici neprekidno menjaju. Pri tome po pravilu prednjae kulturne promene, a jezik, ija je gramatika strukture po svojoj prirodi konzervativna, hvata korak s
njima - nekad uspeno, nekad sa zadrkom. Zbog toga se
deava da jezik u svojim dubljim slojevima uva relikte
davno prevazienih drutvenih odnosa iz ranijih ivotnih
razdoblja neke kulture. Raskorak je znatno manji, ili ga
uopte nema, u reniku, kao jezikom nivou na kome se
kulturne novosti neposredno registruju. (Za iru raspravu,
sa mnogo primera, v. Bugarski 1996c, pogl. II, a upor. i
Sapir 1974,1984:85-126).
Za praenje ovakvih promena naroito su povoljne situacije gde nauka raspolae verodostojnim podacima u
znatnoj vremenskoj dubini, kada se moe ii i ka rekonstrukciji kako jezika tako i drutvenih i kulturnih institucija preistorijskih zajednica kakva je, na primer, indoevropska. Takva mogunost poiva na pretpostavci da jezik odraava sutinske nosee pojmove idejnog sveta date kulture i socijalne organizacije drutva koje ju je iznedrilo i u
ijim se transformacijama menjaju i kultura i jezik. Tim
putem moda se daju nazreti i obrisi onoga to su neki
antropolozi provizorno nazvali "gramatikom kulture" -
Jezik i kultura
35
36
razliite kulturne konvencije. Da ilustrujemo samo ovo poslednje, dalekoistoni jezici esto poseduju razraena gramatika i leksiko-frazeoloka sredstva, nazvana honorificima, koja slue upravo tome da se drugima nijansirano ukae cast. Tako anegdotski Japanac, sve klanjajui se, moe kuu uvaenog suseda da opie kao velelepni zamak a svoju
sopstvenu, praktino identinu, kao neuglednu atrlju.
ire gledano, uputno je znati kakve sve diskursne Strategie mogu u razliitim kulturama kontrolisati strukturiranje govornih dogaaja, te kako se gde izvode pojedini
govorni inovi - recimo, kakve se retorike formule primenjuju prilikom oslovljavanja, pozdravljanja ili zahvaljivanja.
Takoe, kakvi su uobiajeni obrasci vodenja razgovora, licem u lice ili preko telefona, te zapoinjanja i zavravanja
poslovnih i privatnih pisama. Ovakve stvari ne mogu se uzimati kao unapred poznate (polazei od preutne pretpostavke da e sve to biti isto kao i u kulturi spoljnog posmatraa), ve se moraju usvajati u procesu kulturnog uenja.
Izvinjavanje je isto tako kulturno izdiferencirano, ak i
u okvirima evropske kulture. Nae "Izvinite" podjednako
pokriva situacije kad hoemo da se proguramo pored nekoga, kad mu stanemo na ulj i kad elimo da ponovi ili
objasni neto-to je rekao - ali u drugim ovde poznatim
jezicima nee uvek biti tako. A trodelna razmena koja u
ovdanjoj kulturi regulie utivu "primopredaju" ("Izvolite" - "Hvala" - "Molim") takode nije nuno predvidljiva. Na
primer, u engleskom, kao najpopularnijem stranom jeziku, samo je srednji lan takav, dok se prvi najee uopte
ne verbalizuje, a trei ba nikad ne glasi "Please", kako to
oekuju i uporno ponavljaju mnogi koji ue ovaj jezik.
esto je jo vanije uoiti razlike u praksi upuivanja
komplimenata, jer se to lako moe pogreno shvatiti. Primera radi, antropolozi su utvrdili da e ena iz plemena
Jezik i kultura
37
38
Jezik i kultura
39
40
Drugi glavni nain neutralisanja jezike i kulturne raznolikosti jeste prevoenje govornih i pisanih tekstova
svih vrsta s jednog jezika na druge, to je proces koji velikim delom ukljuuje i dijalog izmeu kultura ostvarenih u
tim jezicima. Svako prevoenje je primarno meujezika
operacija, ali je, odvijajui se u kulturnom kontekstu, istovremeno i kulturni in, pa se utoliko s pravom govori
medukulturnom prevodenju. Moderni interdisciplinarni
pristup prouavanju prevoenja polazi od ranije pomenute postavke da svaka kultura obezbeuje okvir za specifino tumaenje odabranih spoljnih znakova stvarnosti.
meukulturno prevodenje eksplicira razliite kulturne
okvire izmedu kojih se posreduje tokom prevodilakog
procesa. (Sire ovako shvaenom prevoenju, sa primerima, v. u Bugarski 1996d, pogl. 11, i Ivir 1991992).
Najzad, treba pomenuti bar jo jedno sredstvo ublaavanja problema koji proistiu iz jeziko-kulturne neujednaenosti naeg sveta, ovog puta sutinski spontano, mahom nezavisno od bilo ije voljne aktivnosti, esto gotovo
automatsko. To je irenje jezikih elemenata putem ve
pomenutog pozajmljivanja, i to posebno takvo iji su rezultat internacionalizmi - rei i izrazi koji se u slinoj formi i istom znaenju nalaze u veem broju jezika, u znaajnoj meri olakavajui razumevanje izmeu njihovih govornika, pre svega u strunim registrima ali i u svakodnevnim
ivotnim domenima. Analogno, prevladavanju razlika izmedu kultura doprinosi postojanje i irenje zajednikih
kulturnih elemenata u takoe ve navedenom procesu
kulturne difuzije.
Ne treba naroito isticati da su sve navedene pojave i
procesi u stalnoj interakciji, odvijajui se naporedo i esto
u odnosu uzajamne zavisnosti. Tako jeziki i kulturni kontakti uraaju viejezinou i viekulturnou, to su pret-
Jezik
kultura
41
postavke kako prevoenja tako i pozajmljivanja. U rezultanti svega ovoga, etnike i nacionalne kulture zajedno sa
svojim jezikim izrazima pridruuju se tokovima modernizacije i internacionalne civilizacije. Tim putem se u izvesnu ravnoteu dovode slinosti i razlike, to o m o g u u j e
da se na pozadini konstantnog o n o to j e varijabilno pokae i kao istinsko obogaenje, a ne samo kao zadato optereenje.
LITERATURA
Bugarski, R. (1996a). Uvod optu lingvistiku. Beograd: igoja
tampa/ vek (Sabrana dela, 6).
Bugarski, R. (1996b). Jezik i lingvistika. Beograd: igoja tampa/XX vek (Sabrana dela, 2). /Pogl. IV: Jezika relativnost,
116-141/.
Bugarski, R. (1996c). Jezik drutvu. Beograd: igoja tampa/XX vek (Sabrana dela, 4). /Pogl. II: Jezik i drutvene promene, 34-54/.
Bugarski, R. (1996d) : Lingvistika primeni. Beograd: igoja
tampa/ vek (Sabrana dela, 5). /Pogl. 11: Medukulturno
prevodenje, 123-130/.
Bugarski, R. (1997). Jezici. Beograd: igoja tampa/ vek (Sabrana dela, 9). /Pogl. 4: Jezici u drutvu, 67-112; pogl. 5: Jezici u pojedincu, 113-132/.
Bugarski, R. (2001). Lica jezika - sociolingvistike teme. Beograd: Biblioteka XX vek. /Pogl. IX: Lingvistiki pogled na jeziku budunost, 95-100/.
Bugarski, R. (2002). Nova lica jezika - sociolingvistike teme.
Beograd: Biblioteka XX vek. /Pogl. VI: Znaenje viejezinosti
i viekulturnosti u Evropskoj godini jezika, 157-169/.
Filipovi, R. (1986). Teorijajezika kontaktu. Zagreb: JAZU/kolska knjiga.
Hol, E. T. (1975). Nerni jezik. Beograd: BIGZ.
42
Ivir, V. (1991). Prevoenje kulture i kultura prevoenja. Proimanje kultura i jezika (ur. M. Andrijaavi/. Vrhovac). Zagreb: Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, 145-150.
Ivir, V. (1992). Implicirani elementi kulture u izvornom tekstu i
prijevodu. Strani jezik dodiru s materinskim jezikom (ur.
M. Andrijaevi/Y. Vrhovac). Zagreb: Hrvatsko drutvo za primijenjenu lingvistiku, 17-24.
Jaki,B. ur.(1999) Interkulturalnost i tolerancija/Interculturality and Tolerance. Beograd: Republika/Biblioteka XX vek.
Karlsrajter, A., ur. (2003). Mediji viejezinim drutvima. Be:
OSCE.
Klajn, I. (2000). Kontaktni i meani jezici. Lingvistike studije.
Beograd: Partenon, 9-21.
Kristal, D. (2003). Smrt jezika. Beograd: Biblioteka XX vek.
Sapir, E. (1974). Jezik i sredina.Jezik i drutvo (ur. R. Bugarski).
Kultura, Beograd, 25, 33-46.
Sapir, E. (1984). Ogledi iz kulturne antropologije (ur. R. Bugarski; drugo, dopunjeno izdanje). Beograd: Prosveta.
Vajnrajh, J. (1974). Jezici u kontakta. Jezik i drutvo (ur. R. Bugarski). Kultura, Beograd, 25, 58-68.
Vorf, B. L. (1979).Jezik, misao i stvarnost (ur. R. Bugarski). Beograd: BIGZ.
III
POPULARNA VEROVANJA JEZICIMA
I NARODIMA
44
samo
Jezik i kultura
45
vlai specifine reakcije nosilaca stavova. Pri tome se uzima da stavovi imaju tri glavne komponente: kognitivnu,
koja se tie miljenja i saznanja; afektivnu, koja se odnosi
na oseanja; i bihejvioralnu, koja utie na ponaanje. (
stavovima uopte, i posebno jeziku, sa podelama, primerima iz raznih kultura i daljom literaturom, v. iru raspravu u Bugarski 1996, pogl. V; takoe Vlahovi 1997 za
teorijske osnove).
U osnovi sudova i stavova lee, i s njima se isprepliu
tako da ih je teko medusobno razluiti, stereotipi
uproene mentalne predstave datim pojavama, vezane
za kognitivnu komponentu stavova. U nauci je doskora
prevladavala sklonost da se stereotipno miljenje bilo
emu izjednaava sa pukim neznanjem i predrasudama,
tako da su uvreeni stereotipi unapred odbacivani kao
mahom lani, negativni i utoliko tetni. Danas je, meutim, jasno da oni, uzeto u celini, nisu samo priruna zamena za injenina znanja tamo gde ona nedostaju, dakle
u najboljem sluaju svojevrsne mentalne potapalice.
Znatno vie od toga, oni su zapravo kognitivni putokazi,
jer podstiu saznajno bitne procese kategorizacije sveta u
kojem ivimo. Beskrajno i kontinualno arenilo stvari i
pojava koje nas okruuju, kao i sadraja nae svesti, zahteva da im nametnemo nekakvu mentalnu strukturu, da ih
svrstamo u kategorije po slinosti, kako bismo ih, tako pojednostavljene i tipizirane, lake prihvatili i razumeli.
Ovako iroko shvaeni, stereotipi mogu da budu i istiniti
i pozitivni, a u upravo naznaenom smislu su nesumnjivo
korisni. Drugim reima, za njih nije presudno vrednovanje po navedenim dimenzijama, ve je vaan njihov ukupni doprinos naoj orijentaeiji u stvarnosti. Ovo jo uvek ne
znai da se potpuno brie razlika izmeu injenica i fikcija, empirijski podranih sudova i iracionalnih predrasuda
46
neobavetenih, nego samo da ceo ovaj kompleks trai nijansirano rasuivanje a ne crno-belo presudivanje. Pri tome
jednu od kljunih dimenzija diferenciranja, ije zanemarivanje moe da urodi neusaglaenim, pa i kontradiktornim
nalazima, ini podela na autostereotipe (slike sopstvenoj grupi) i heterostereotipe (slike drugim grupama).
Ovde se susreemo sa fundamentalnom i sveproimnom
dihotomijom Mi-Drugi, gde se po pravilu - ali ne bez izuzetaka - "nae" vrednuje pozitivno, a "tude" negativno. (O
dosadanjem prouavanju stereotipa v. Markovi 2002).
U drutvenim naukama najveu panju su privukle, i
najvie istraivanja motivisale, stereotipije zamiljenim
karakteristinim svojstvima grupacija definisanih rasnom,
etnikom, nacionalnom, verskom ili polnom pripadnou.
Tu se na meti ablonskog miljenja nalaze ne samo drugi i
drukiji kolektivi, nego naroito oni manjinski po brojnosti ili moi, tipine rtve negativnih percepcija - crnci, Romi, Jevreji, ene, homoseksualci, verske sekte itd. (Upor.
kod nas npr. zbornike Etniki stereotipi i Polni
stereotipi
iz 2002). Ne treba posebno naglaavati da su sve ovo podvrste kulturnih stereotipa, koji su uslovljeni opaanjima i
navikama svojstvenim pojedinim kulturama, i u toj meri
naelno izdiferencirani, ali su neki od najdublje ukorenjenih transkulturnog raspona.
Popularna verovanja, sudovi i stavovi jeziku prouavaju se pod zaglavljem narodne lingvistike (prema engl.
folk linguistics-, obuhvatan pregled moe se nai u Bugarski 1996, pogl. V). Ovako nazvana oblast bavi se, dakle,
onim to pojedinim jezicima i jezikim varijetetima,
preko njih najee i njihovim govornicima, misli obian
svet, za razliku od oficijelne nauke jeziku. S ovim povezana analogna miljenja ljudskim grupama mogla bi se
obuhvatiti terminom narodna antropologija.
Obilje ra-
Jezik i kultura
47
znovrsne grade za oba podruja nalazi se i na jugoslovenskom prostoru. Na jezikoj strani detaljnom ispitivanju se
nude, na primer, uvreene reakcije Srba na hrvatski, Hrvata na srpski, a jednih i drugih na novoproglaeni bosanski
jezik; autostereotipi i heterostereotipi irilici i latinici;
ekskluzivistika glorifikacija knjievnog jezika, praena nipodatavanjem dijalekata i argona; puristika povika na
uticaje drugih jezika ("strana tela u zdravom domaem jezikom organizmu"); poistoveenje normalnih jezikih promena sa kvarenjem jezika; i tako dalje. (Neiscrpan izvor
grade predstavljaju, izmedu ostalog, rubrike za pisma italaca u novinama).
A na strani etnike ili konfesionalne pripadnosti, na
ovom geopolitikom i kulturnom podruju karakteristino negativni heterostereotipi se kroz noviju istoriju vezuju za grupe kao to su Romi, Cincari i povremeno Jevreji,
zatim Albanci i Muslimani, ranije Makedonci i Bugari, kao
i Turci, a manje-vie stalno za Hrvate i Srbe uzajamno.
Ovakvi stavovi, koliko god bili tvrdokorni, manje su rezultat spontanih vekovnih antagonizama, a vie promenljivih
istorijskih i politikih okolnosti, pa i teritorijalnog, ekonomskog ili kakvog drugog interesa da se neki kolektiv,
naroito susedni, prikae u negativnom svetlu. (Podroban
istorijski prikaz ove materije daje Milosavljevi 2002a, b;
za statistike analize uzajamnih stereotipa i etnike distance medu narodima na prostoru doskoranje Jugoslavije v.
Popadi/Biro 2002 i Biro 2002). - Polni stereotipi bie razmotreni u narednom poglavlju.
Rairene predstave pomenutog tipa svojevrstan su pandan nastojanja da se nauno utemelje zapaanja tipinim obelejima pripadnika pojedinih naroda, na tragu etnopsihologije Vilhelma Vunta (Wilhelm Wundt) potkraj
XIX veka. Ideje "nacionalnom karakteru" urodie poku-
48
ajima izrade specifinih psiholokih profila raznih etnikih grupa; na naem tlu daleko najambiciozniji takav zahvat izveo je Dvornikovi u svojoj "Karakterologiji Jugoslovena". Moderni produetak takvih razmiljanja nalazimo u
tzv. simbolikoj geografiji i mentalnoj kartografiji, uz pomo kojih se zarad lake orijentacije konstruiu predstave
narodima koji naseljavaju pojedine regione. U nekim
siuajevima predmet mentalne obrade su celi kulturni i civilizacijski makrokompleksi sa stereotipnim razmedima tipa Sever-Jug ili Zapad-Istok, u primeni na Evropu ili ak
ceo svet, a u znaku suprotstavljanja naprednog i zaostalog, modernog i tradicionalnog, i slino. Poznato je, na
primer, negativno stereotipiziranje Balkana ili Orijenta, sa
uveliko kodifikovanim konceptima kao to su balkanizacija ili orijentalna despotija. (V. naroito Todorova 1999,
Said 2001; vie celom pitanju u Markovi 2002).
Popularna uverenja ove vrste variraju na skali ozbiljnosti od aljivih i bezazlenih (iji se nepresuan rezervoar
krije u etnikom humoru mnogih naroda i kultura, neretko saglasnom u nainu prikazivanja pojedinih grupa) do
potencijalno opasnih. Na prvom kraju Skoti se vide kao
tvrdice (kod nas su to ranije bili Cincari, ali su im primat
preuzeli Piroanci, emu svedoi bezbroj aktuelnih viceva), Irci kao prgave ali simpatine pijanice, dok su Englezi
hladnokrvni i nezainteresovani za seks (er Mikes, alias
George Mikes: "U Evropi ljudi vode ljubav, u Engleskoj
spavaju s termoforom"). Italijani su dobri ljubavnici, Svedani su visoki a Sveanke promiskuitetne ("Tako mlada
ve veanka"), Nemci su vredni militaristi a Nemice su
debele. Finci su poslovino utljivi - i ovde emo itaoca
poastiti jednim slabije poznatim vicem. Sretnu se tako
dva Finca, dobra poznanika, i odu na po jednu. Cutke ispiju prvu pintu piva, pa drugu, treu. Kod etvrte jedan e
Jezik i kultura
49
50
Jezik i kultura
51
LITERATURA
"Balkanski kasapi" (izbor stereotipa Srbima). Etniki stereotipi,
137-146.
Biro, M. (2002). Etnocentrizam Srba u Srbiji pre i posle 5. oktobra 2000. Etniki stereotipi, 57-62.
Bugarski, R. (1996). Jezik drutvu. Beograd: igoja tampa/XX
vek (Sabrana dela, 4). /Pogl. V: Narodna lingvistika, 83-120/.
Dvornikovi, V. (1939)- Karakterologija Jugoslovena. Beograd:
Geca Kon.
Etniki stereotipi (2002). Nova srpska politika misao, Posebno
izdanje 3, Beograd.
Fishman, J.A., ed. (1999). Handbook of Language and Ethnic
Identity. Oxford: OUP.
Kristal, D. (1996). Kembricka enciklopedija jezika. Beograd: Nolit.
Markovi, P. (2002). "Civilizacija" protiv "varvarstva": prilog teoriji zajednikog porekla etnikih stereotipa. Etniki stereotipi,
5-31.
Milosavljevi, . (2002a). Nacionalni stereotipi u istorijskoj perspektivi. Etniki stereotipi, 65-86.
Milosavljevi, . (2002b). "Poturica gori od Turina". Etniki stereotipi, 87-105.
Polni stereotipi (2002). Nova srpska politika misao. Posebno
izdanje 2, Beograd.
Popadi, D./M.Biro (2002). Autostereotipi i heterostereotipi Srba
u Srbiji. Etniki stereotipi, 33-56.
Said, E. (2001). Orijentalizam. Beograd: Biblioteka XX vek.
Todorova, M. (1999). Imaginarni Balkan. Beograd: Biblioteka
XX vek.
Vlahovi, N. (1997). Stavovi jeziku u okviru optih izuavanja
stavova. Kultura, Beograd, 95, 61-77.
IV
POL I ROD U JEZIKU
Ima Ii razlika u upotrebi jezika izmeu mukih i enskih lanova iste govorne zajednice, i ako ima, ime su
one uslovljene? ovoj viestruko zanimljivoj temi kod
nas je malo pisano, pa emo je predstaviti neto ire. (Podrobnije podatke istraivanjima kod nas i u svetu daje
Savi 1995a, b).
Zapaanja polnom diferenciranju u jeziku sporadicno se nalaze u antropolokoj i misionarskoj iiteraturi poev od XVII veka (esto citiran uvodni pregled daje Jespersen 1922, pogl.13), ali se ozbiljnija istraivanja javljaju tek
u XX stoleu (osnovne bibliografske podatke sadri Raji
1982). Uz povremene empirijski ustanovljive objektivne
razlike, ona su razotkrila i veliki broj ukorenjenih stereotipa i predrasuda, zasnovanih na tradicionalnim vrednosnim sudovima mukarcima i enama. Naime, takva istraivanja, obavljena u drutvima veoma razliitim po geografskom poloaju, kulturnim obelejima, socijalnoj strukturi i stepenu civilizacijskog razvoja, iznela su na videlo
znaajnu ujednaenost u pogledu statusa i vrednovanja
pripadnika jednog i drugog pola. Globalni zakljuak, koji
e biti obrazloen u nastavku, jeste da tzv. polne razlike s nevanim izuzetkom neto drukije grade glasnih ica,
to enske glasove po pravilu ini tonski viim od mukih
54
Jezik i kultura
55
56
jeziku
kulturi i drutvu
Jezik i kultura
57
58
jedan ili drugi, ili u srednji ako je kategorija roda u datom jeziku trolana. Koliko je nepotpuno poklapanje pola i
roda moemo videti na banalnom primeru pribora za jelo.
U nemakom je kaika mukog, viljuka enskog a no srednjeg roda (der Lffel, die Gabel, das Messer)-, u naem jeziku su kaika i viljuka enskog a no je mukog roda.
Meutim, za temu koju trenutno razmatramo mnogo
je zanimljivija situacija u mnoini: kaike i viljuke su sloene, noevi su sloen/, a kaike, viljuke i noevi su sloen/'. Dakle, iako je no u manjini, kaike i viljuke se
upravljaju prema njemu. I to ostaje tako koliko god bilo
kaika i viljuaka; ako je tu sarno jedan no, to jedino
"muko" diktira kako e se u mnoini ponaati cela '^enska" bulumenta. A isto vai i za iva bia: devojke su zgodne, mladii su zgodni, a sto devojaka i jedan mladi su
opet - zgodm! (Ideju za ovakav primer autor duguje jednom davnanjem novinskom lanku: Ivekovi 1979). Namee se zakljuak da u srpskohrvatskoj gramatici povlaeno mesto pripada mukom rodu - a takva je situacija i u
drugim jezicima koji su dosad podvrgnuti slinom ispitivanju. Ovo ne bi trebalo da nas zaudi, jer ako je i sam Svevinji glavom i bradom muko, zato to ne bi u svojoj sutini bila i gramatika, iako prividno enskog roda?
Vratimo se, ipak, iz dubina gramatikog pamenja u
svet koji nastanjuju ivi ljudi. Ve smo zapazili da je on veinom muki, te da ene, premda brojano nadmone, u
poneemu bivaju percipirane kao manjina bez prave modi. Ovakva pozicija ogleda se i u njihovom jezikom ponaanju, u rasponu od nesvesnih obrazaca do sasvim svesnih, ak burnih reakcija. Kad je prvima re, mnoga istraivanja kulturno i civilizacijski krajnje razliitih drutava
saglasna su u nalazu da, pri jednakim ostalim uslovima u
pogledu socijalnog statusa, obrazovanja, ivotne dobi i
Jezik i kultura
59
drugih inilaca, ene govore "pravilnije" - u smislu pridravanja implicitno ili eksplicitno prihvaenih normi - od
odgovarajuih mukih lanova istog kolektiva. One su
sklone upotrebi jezikih oblika koji uivaju neku vrstu priznanja i javnog prestia, ime pokazuju da znaju gde im je
mesto u zajednici. Od ena se oekuje da vie paze na svoje postupke u jeziku kao i inae, s obzirom na uloge koje
obavljaju u uvanju domainstva, podizanju dece i ostalom to im pripada. Nasuprot tome, mukarcima se esto
tolerie i prata slobodnije ponaanje, pa tako i "nepravilan" govor - uz to jo proaran verbalnim grubostima koje
podsvesno asociraju na seksualnu mo, to takvom diskursu dodaje notu prikrivenog prestia osobene vrste.
Na drugoj strani, u razvijenim zapadnim zemljama naporedo sa procesima urbanizacije i demokratizacije vremenom se razvila, i na druge prostore proirila, svest
postojanju i istrajavanju seksizma - diskriminacije prema
polu, i to po pravilu na tetu ena. Pri tome ovde zapravo
nije re polu kao takvom, kao biolokoj kategoriji, nego
drutvenoj organizaciji polnosti, sociokulturnoj konstrukciji polnih razlika, dakle jednoj eminentno drutvenoj pojavi. A torn fenomenu sama r e p o l oito nije vise pristajala, pa je uveden naziv rod u znaenju jedne iroke socijalne kategorije (koje, dakako, ne treba brkati sa prethodno
navedenim gramatikim znaenjem istog termina). Insistiranje na vanosti i aktuelnosti roda u ovom smislu, zapoeto pre nekoliko decenija u krugovima amerikih feministkinja, u meduvremenu je ostavilo traga i u mnogim drugim sredinama, ukljuujui i nau. Pitanja roda danas su
povod za rasprave u nizu drutvenih nauka, ali i za politizovana i neretko una sporenja u javnom ivotu uopte.
Sto se lingvistike tie, karakteristino je to to je ranija
okvirna tematska odrednica "Jezik i pol" (engl. Language
60
and sex), koja se nalazila u naslovima mnogih knjiga i studija, zamenjena sintagmom "Jezik i rod" (Language and gender). Ovom kljunom terminolokom intervencijom priznato je i kodifikovano pomeranje teita sa biolokih na socioloke aspekte cele tematike, to se kao opta tendencija
jasno nasluivalo i tokom naeg prethodnog razmatranja.
A ire gledano, iz SAD, a onda i drugih zemalja engleskog govornog podruja, krenuo je ceo jedan pokret za
razgolienje prikrivenih predrasuda i stereotipa i njihovog
odraza u jeziku. Meu prvima su se na udaru nali naini
oslovljavanja osoba enskog pola, koje su se po tradiciji
odredivale kao Mrs ili Miss - dakle prema branom stanju,
to dakako nije bio sluaj sa gospodom, koja su uvek bila
Mr. Predloena je, i samo delimino prihvaena, neutralna
oznaka Ms. (izg. //). Beskrajne raspre vodene su i
upotrebe generike zamenice he (on), kojom se obuhvata
i she (ona), te imenice man (ovek) kada ona podrazumeva i woman (enu), kao i tog elementa u sloenicama tipa
chairman (predsedavajui), salesman (trgovaki putnik),
manpower (radna snaga), manmade (vetaki, sintetiki),
itd. Novinske i izdavake kue, univerziteti i druge institucije donele su uputstva za izbegavanje polno diskriminiuih rei, pa i gramatikih obrazaca, to se uklapalo u propagiranje tzv. politiki korektnog jezika. U svemu tome
povremeno je bilo bizarnih preterivanja, pa i kominih
predloga za "demaskulinizaciju" mnotva najobinijih rei.
(O politiki korektnom jeziku i seksizmu, sa primerima
iz engleskog jezika, v. Vlahovi 1998, 2003).
U okviru inicijativa za ravnopravnost ena i njihovo
vidnije uee u javnom ivotu i kod nas je pokrenut veliki broj projekata i akcija, naroito feministikih aktivistkinja u nevladinim organizacijama (npr. enske studije, studije kulture i roda i sl.). Karakteristini su i pokuaji prila-
Jezik i kultura
61
goavanja tradicionalne terminologije, tako to bi se umesto polnim govorilo rodnim razlikama, ulogama, identitetima i stereotipima, a sve to u sklopu tenji ka rodnoj
ravnopravnosti. (Uvid u novija shvatanja ove problematike
pruaju npr. Papi 1997 i zbornik / stereotipi 2002).
Sto se tie samog jezika, nesumnjivo udarno podruje
manifestovanja ovih stremljenja jeste obrazovanje enskih
imenikih oblika rei koje oznaavaju zanimanja, titule i
funkcije - iako veina njih moe mukim oblikom da obuhvati i enske nosioce. Ovaj proces odvija se ve vise decenija, ali je sada primetno ubrzan (o jednom eksperimentalnom ispitivanju ove pojave iz ranijeg perioda izvetava
Savi 1984; za raspravu u irem relevantnom kontekstu v.
Ivi 1995). I tamo gde ve postoji izvedeni oblik enskog
roda dolo je do pomeranja znaenja, pa ministarka
ili
doktorka vise nije supruga ministra ili doktora (kao u vreme Nuia!) nego ena koja je sama ministar, odnosno
doktor. A gde takvih izvedenica nije bilo, osvajanje tradicionalno mukih poslova od strane ena podstaklo je njihovo stvaranje - esto glatko, ali ponekad i problematino.
Predsednica je danas sasvim nedvosmisleno, ali sekretarica nije podesno u znaenju funkcije, budui ve "zauzeto"
za oznaavanje zanimanja: upor. enu kao sekretara i kao
sekretaricu nekog odbora. Ne tako davno u Skuptini Srbije zaela se mala polemika kada je jedna ena poslanik
poela da koristi re poslanica u zvaninom oslovljavanju,
to ve sada deluje sasvim obino - moda zahvaljujui i
pomoi delegatkinje iz prethodnog sistema.
Kod akademskih titula u neposrednom obraanju je
ve uobiajeno profesorka
i doktorka, pa i profesorica
i
doktorica, ali se pri zvaninom titulisanju, npr. u potpisu
kakvog akta, nalazi samo osnovni oblik (dakle, ne profesorka dr Ivanka Ivankovi i sl.). Takoe se odomauju
62
predavaica,
asistentkinja i docentkinja,
mada ve sa feministikim prizvukom. Takva primesa osea se i kad nam
se neko predstavlja kao autorka, knjievna
kritiarka,
politika analitiarka,
magistra i doktorka nauka, teoretiarka, istraivaica,
pesnikinja,
psiholokinja,
sociolokinja,fotografkinja,
ak
apatridkinja...
Sta god mislio ovakvim "feminiziranim" reima,
nema sumnje da mnoge od njih bar uklanjaju problem
kongruencije u odreenim sintaksikim sklopovima, jer
ne ide, na primer, psiholog je rekla da je sociolog
zakasnila. S druge strane, od nekih osnova se ne mogu ni izvesti enski oblici, pa insistiranje na njima zahteva posebne
postupke kompromisnog (neki bi moda rekli i kompromitantnog!) karaktera. Upravo u toku rada na ovom tekstu, u jednim beogradskim novinama smo zapazili da se
jedna ena itaocima predstavlja kao spisateljica, a druga
kao prevoditeljica
- oblicima manje oekivanim u ovoj
sredini, iako sasvim obinim u Hrvatskoj. Ali stvar ovde nije u razlici izmeu srpskog i hrvatskog, nego prosto u tome to se enski oblik ne moe izvesti od osnove pisac
(moe samo od spisatelj) niti od prevodilac
(prevodilica
bi zvualo aljivo ako ne i podrugljivo). Ima neke sociolingvistike ironi'je u okolnosti da je osnovaprevoditelj, koja
omoguuje femininu derivaciju, u samoj Hrvatskoj kodifikovana upravo zato da bi se izbegla "srpska" re prevodilac ! Cudni su putevi jeziki...
Prema izloenom, izvoenje enskih oblika ima i izvesnog lingvistikog opravdanja, premda nije motivisano jezikim nego drutvenim obzirima. A enama koje su razradile ovaj mehanizam pogotovo se ne moe odrei pravo
da se koriste jezikim mogunostima koje ocenjuju kao
primerene svom ideolokom i politikom angamanu.
Ostaje, meutim, pitanje koliko se time uistinu postie e-
Jezik i kultura
63
64
da se zapita nije Ii zalaganje za ekstremnu a u sutini nepotrebnu doslednost zapravo kontraproduktivno. Bez elje da budemo cinini, i bez trunke "mukog ovinizma",
dozvoliemo sebi opasku da sve ovo pomalo lii na ameriki restoran na ijim bi vratima pisalo "Crncima ulaz dozvoljen". Na prvi pogled veoma liberalno i demokratski,
ali - zato im ne bi bio dozvoljen? Iii, zato ne pie da je
ulaz dozvoljen belcima? Vetako uspostavljanje gramatike simetrije ne uklanja razlike u pravima i statusu ena u
stvarnom ivotu nego ih, moglo bi se rei, samo podvlai.
Kao i u drugim ivotnim domenima, drutvena neravnopravnost ne otklanja se intervencijama u jeziku - bar ne
onakvim kakve se ponekad i ponegde predlau u aru
borbe za enska prava. No kako god to bilo, ostaje da se
vidi u kojoj e meri ira govorna zajednica da prihvati nove jezike obrasce kojima smo se ovde pozabavili.
Ipak, ako je suditi po dva svea primera, to nee ii bez
problema, ak i kad su u pitanju reakcije samih ena.
Osvrui se na jedan napis u nedeljniku Vreme, jedna itateljka pie: "Tenja za politiki korektnim izraavanjem i
nehotice je umanjila znaaj Goranke Mati. Rei za nju da
je prva srpska fotogralkinja, verovatno je ispravno, ali nije
tano jer ispada da je prva samo u omanjoj konkurenciji
ena fotografa. Ako ne naglaavamo da je Nil Armstrong
prvi mukarac na Mesecu..." (Vreme 29- 1. 2004). A krajem
februara iste godine, na tribini TV Pink jedan od uesnika,
advokat po struci, valjda i on u elji da bude politiki korektan, u jednom trenutku je pomenuo voditeljku kao
"nau domaicu", na to je ova otro uzvratila "Ja nisam
domaica, ja sam domain emisije!"
Celo prethodno razmatranje polu i rodu u jeziku zakljuiemo jednom op.stom napomenom od dalekosenog
znaaja. Izrazite razlike u govoru pripadnika dvaju polova,
Jezik i kultura
65
koje su mestimino ile i do zasebnih mukih i enskih registara i stilova, kao u srednjovekovnom Japanu ili u mnogim primitivnim zajednicama po svetu, obeleje su ranijih
epoha i patrijarhalnih kolektiva. U razvijenim drutvima
modernog doba zatiemo znatno slabije izraeno diferenciranje, statistikog a ne kategorijalnog tipa, kao to smo
napred ustanovili. A neka od najnovijih istraivanja najavila su tendenciju daljeg smanjivanja obima takvih razlika,
tako to je utvrdeno da su one, ukupno uzev, manje kod
mladih nego kod starijih generacija istog drutva. Jos je rano za definitivne sudove, ali se u najmanju ruku moe primetiti da su farmerke, i uniseks moda uopte, pored svoje
uloge u omekavanju geografskih, nacionalnih i scijalnih
granica, i posebno u sklopu ovih poslednjih, analogno delovali i na polne ili rodne razlike u jeziku.
LITERATURA
Bugarski, R. (1996). Jezik drutvu. Beograd: igoja tampa/XX
vek (Sabrana dela, 4). /Pogl. II: Jezik i drutvene promene, 3454/.
Ivekovi, R. (1979). enagovori.Knjievna re, Beograd, VII/129,
117.
Ivi, M. (1995).Rod i broj u jeziku. zelenom konju - novi lingvistiki ogledi. Beograd: Slovograf, 105-172.
Jari, I. (1994). Zaarani krug predstava mukom i enskom.
Ratnitvo,patriotizam ipatrijarbalnost- Analiza udbenika
za osnovne kole (ur. R. Rosandi/V. Pei). Beograd: Centar
za antiratnu akciju/Grupa Most, 105-116.
Jespersen, O. (1922). Language -Its Nature, Development and
Origin. London: Allen and Unwin.
Kalogjera, D. (1979). Jezik i spol. Godinjak Saveza drustava za
primenjenu lingvistikuJugoslavije, Beograd, 3, 109-114.
Kalogjera, D. (1981). jeziku i spolu. Delo, Beograd, 4, 37-52.
66
V
JEZIK I IDENTITET
Problematika naznaena ovim naslovom, po sebi veoma sloena i vredna objektivnog naunog istraivanja, neretko se prikazuje u pojednostavljenoj i ideologizovanoj
optici obeleenoj popularnim stereotipima koji utiru put
raznim nesporazumima, pa i svesnoj politikoj manipulaciji. Stoga emo u ovom poglavlju predstaviti neke kljune
aspekte ovog predmeta u svetlu savremenih saznanja i aktuelne drutvene prakse, polazei od odredenja osnovnih
pojmova.
U naukama oveku pod identitetom (lat. identitas,
od idem 'isto') obino se podrazumeva skup i kontinuitet
sutinskih svojstava kojima se neka ljudska grupa ili jedinka definiu naspram drugih, obezbeujui tako svoju "samoistovetnost". To je, dakle, oseanje pripadnosti datom
kolektivu (mi), odnosno svest sopstvenoj linosti (ja) .
Pri tome je identitet uvek sloen od niza komponenti, jer se
socijalni prostor konstituie ukrtanjem i preklapanjem razliitih drutvenih grupa, sainjenih od isto tako viestrano
orijentisanih pojedinaca. Ove komponente mogu se legitimno posmatrati i kao razliite vrste identiteta, pa tako govorimo etnikom, nacionalnom, kulturnom, konfesionalnom, socijalnom, regionalnom i drugim vrstama ili podvr-
68
Jezik
kultura
69
70
Jezik i kultura
71
rovanje u svojevrsno "sveto trjstvo" jezika, nacije i drave. (v. Bugarski 2002, pogl. VII). Prema tom obrascu oveanstvo se prirodno deli na nacije, iji su pripadnici bitno
odreeni zajednikim jezikom i prirodno tee da ive u
jednoj dravi, pri emu ni jezik ni dravu ne bi delili sa
lanovima drugih nacija. Ova uproena ema malo je kad
zapravo ostvarena i u samoj Evropi - da i ne govorimo
ostatku sveta - ali u laikim predstavama preivljava i do
danas, neretko bivajui uz to iskoriena u svrhe politike
manipulacije i populistike demagogije u stilu zloglasne
teorije krvi i tla (Blut und Boden). I to uprkos evidentnoj
injenici da u dananjem svetu monoetnike i jednojezike drave ne samo da nisu pravilo nego predstavljaju krajnje redak izuzetak.
Ali i kada odbacimo navedeno idealizovano i ideologizovano stanovite sa vrlo slabim uporitem u stvarnosti,
valja ipak pogledati ta se na nivou dananje nauke moe
rei u prilog izdvajanju jezika kao, ako ne nuno presudne, a ono bar posebno vane, komponente
etnoriacionalnog identiteta. Najpre, jezik je elementarno sredstvo iscrtavanja i ouvanja granica izmeu pojedinih etnikih kolektiva, i to upravo zahvaljujui ranije pomenutim komplementarnim funkcijama ujedinjavanja i demarkacije. Kao
najvidljivija oznaka zasebnog etniciteta, on jednovremeno
deluje kao unutranja spona meu lanovima jedne zajednice i spoljna razdelnica prema drugim zajednicama.
Zatim - i bitno kada je re posebno kulturnom kontekstu - treba razlikovati ulogu jezika kao obeleja
identiteta
od njegove funkcije kao nosioca kulture. U prethodnoj ulozi on je srazmerno manje vaan, budui samo jedan u nizu
takvih markera (o emu je ve bilo rei), ali je u potonjoj od
fundamentalnog znaaja, jer je upravo jezik glavni formativni faktor i prenosilac kulturnih sadraja. U izvesnom smislu
72
Jezik i kultura
74
pojavom i umnoavanjem posebnih jezika i jezikih varijeteta. Drugim reima, ako u sklopu etnikog, pa i kulturnog
identiteta mahom imamo u vidu optu ulogu jezika, pri tome podrazumevajui onaj koji doivljavamo i oznaavamo
kao maternji, razlaganje ukupnog identiteta na specifinije
komponente uvodi u igru vei broj njima odgovarajuih idioma. Uz to se pri neto dubljem zahvatu i sam pojam maternjeg jezika unekoliko relativizuje. Suprotno konvencionalnim predstavama, maternji jezik - kao ni etnicitet - nije zadat samim roenjem jednom zauvek i u nepromenljivom obliku. On se moe na ranom uzrastu i promeniti
ako to diktiraju okolnosti, a to je jo vanije, u svetu ima,
kako smo ve videli, ogroman broj dvojezinih i viejezinih ljudi. Pri tome uz viejezinost ide i viekulturnost, pa
pojedinci mogu da pripadaju razliitim kulturnim grupacijama, delei svoj identitet i svoje afinitete izmedu njih.
Idui dalje, nalazimo da razliite vrste i stepeni identiteta mogu biti izraeni ili simbolizovani razliitim jezicima
i varijetetima. Tako, primera radi, nekom itelju Novog Sada moe da bude primaran njegov lokalni, novosadski
identitet, ili regionalni vojvodanski, ili jo iri srbijanski ili jugoslovenski, da i ne pominjemo evropski ili ak
svetski identitet ("graanin sveta", danas ironino "mondijalist"). Ovakvoj identitetskoj skali neretko odgovara i jezika - na primer, tako da uz lokalnu dimenziju identiteta
ide lokalni ili regionalni dijalekt, uz nacionalnu nacionalni
ili slubeni jezik drave, uz nadnacionalnu (evropsku ili iru) neki od svetski rasprostranjenih jezika, i tome slino.
Iii, da uzmemo i primer konfesionalnog identiteta, njegovo utoite medu mnogim islamskim vernicima je klasini
arapski, medu Jevrejima hebrejski - i to bez obzira na jezike koji za iste ljude u svetovnoj sferi "pokrivaju" druge dimenzije identiteta. Slino je i sa profesionalnim identite-
74
Jezik i kultura
75
Iz ovog ispitivanja mesta jezika u sklopu razliitih identiteta moemo na kraju da izluimo pjam jezikog
identiteta: to je, naprosto, jeziki deo etnokulturnog identiteta.
Prema izloenom, on nije ni na kolektivnom ni na individualnom planu nuno ogranien na maternji jezik, kako
se to u pojednostavljenom popularnom videnju uzima
zdravo za gotovo, nego zapravo obuhvata kompletan repertoar jezikih sredstava, u jednom ili vie jezika, kojima
raspolau data grupa ili jedinka.
Kada je re politikim zajednicama uoblienim u moderne drave, tu se uspostavlja bliska simbolika veza izmeu nacionalnog identiteta i nacionalnog, odnosno slubenog jezika date dravne zajednice. Ali u viejezikim
zemljama, gde ne postoji jedan takav jezik nego dva ili vise njih, kolektivni identitet se na tom planu oituje viejezino. Tako u definiciju Kanade, Belgije ili Svajcarske ulazi
njihova zbirna dvojezinost, trojezinost odnosno etvorojezinost, a njihovi pojedini gradani mogu kao deo svog
linog identiteta da imaju jedan ili vie odgovarajuih jezika. Za Luksemburg je reeno da "ako postoji jedna specifina jezika kompetencija Luksemburana, onda je to viejezinost", te da upotrebu tamonja tri zajednika jezika
- luksemburkog, francuskog i nemakog - "veina populacije sagledava kao centralnu taku njihovog nacionalnog
identiteta" (v. Kohn 2003:47).
Na slian nain, viejezinost je nesumnjivo medu
osnovnim odrednicama kulturnog identiteta Vojvodine
kao regiona, a njome se odlikuje i veliki broj njenih pojedinanih stanovnika. to se tie samog srpskog jezika, on
funkcionie kao cenjen simbol srpskog naroda i drave Srbije, ali ga njeni gradani, kao i Srbi drugde, mogu doivljavati ue ili ire. Jedni se psiholoki identilikuju sa ekavskim ili ijekavskim izgovorom, dok drugi kao svoj ose-
76
Jezik i kultura
77
VI
JEZIK I MANJINE
80
etnike, nacionalne, verske, jezike i druge manjine. Etnike manjine odlikuju se etnokulturnom posebnou,
najee posledicom drukijeg porekla od onog veinske
populacije. Ako takva skupina ima matinu dravu izvan
granica one u kojoj ivi, ona se obino klasifikuje kao nacionalna manjina. Verska manjina je ona iji je glavni
identifikator drukija veroispovest, a jezika manjina, koja nas ovde najvie interesuje, odlikuje se posebnim jezikom ili jezikim varijetetom. Ista manjina najee sadri
neku kombinaciju ovih distinktivnih atributa. (Mnotvo
podataka i analiza u vezi s raznim aspektima profila, istorijskog razvoja i aktuelnog statusa manjinskih zajednica
kod nas i na celom Balkanu, uz obilje literature, sadre
skoranje publikacije pod Macura/Stanovi 1996, Obradovi 2002, Bai i dr. 2002, Bai 2003 i Sikimi 2004; za
iri evropski okvir v. i Tatalovi 1997).
Zbog specifinosti manjinskog statusa neophodne su,
bar u demokratski ureenim modernim dravama, odreene mere zatite prava njihovih pripadnika. Zatita manjinskih prava, posebno kad je re etnikim ili nacionalnim manjinama, podrobno je regulisana u nizu meunarodnih konvencija, povelja i preporuka, kao i u zakonodavstvima mnogih zemalja (v. izbor na kraju ovog teksta).
Istaknuto mesto u korpusu ovih prava pripada jezikim
pravima manjina u raznim domenima (upotreba imena,
obrazovanje, mediji, kultura, sudstvo, upravni organi, javne slube i dr.). ( ovome v. Bugarski 1997, pogl. 6, a sada naroito u Povelji ljudskim i manjinskim pravima i
graanskim slobodama, l. 52, i ire u Zakonu zatiti
prava i sloboda nacionalnih manjina, deo III).
Kao to su s jedne strane jezika prava deo ukupnih
manjinskih prava, tako ona s druge strane pripadaju pravima svih ljudi kao pojedinaca i svih jezikih zajednica, bez
Jezik i kultura
81
obzira na veinski ili manjinski status kolektiv i na oficijelni rang njihovih jezika kao slubenih ili neslubenih.
Tokom poslednje dve decenije u svetu je izrastao pokret
za priznavanje jezikih prava kao komponente ljudskih
prava (engl. Linguistic human rights). Zapaen meunarodni dokument u ovom pravcu jeste Univerzalna deklaracija jezikim pravima, proglaena juna 1996. godine u
Barseloni uz saradnju Uneska ali jo uvek bez zvaninog
peata Ujedinjenih nacija.
Mi se, meutim, vraamo manjinskoj problematic!, i to
iz ugla jezika. Generalno govorei, pojam manjinskog jezika - kao i podrazumevani komplementani pojam veinkog jezika - relativne je prirode i vezan je za odreenu teritoriju ili administrativnu jedinicu. jezicima koji su sami po sebi "veliki" ili "mali" prema broju govornika ili nekom drugom parametru moe se govoriti u drugim kontekstima (v. Piper 2003), ali to izlazi iz okvira naeg razmatranja. A upravo pomenutu relativnost ilustrovaemo na
dva naina. Prvo, danas priznati srpski, hrvatski i bosanski
svakako su kvantitativno manji od srpskohrvatskog iz koga
su izdvojeni (a koji je sa svoje strane bio manji od velikih
evropskih jezika), ali na prostoru svakog od njih ima i srazmerno znatno manjih jezika nacionalnih manjina. I drugo, a u vezi s prvim, isti jezik moe da oscilira izmedu veinskog i manjinskog poloaja zavisno od administrativne
jedinice. Tako je u SFRJ albanski mogao da bude manjinski jezik u nekom kosovskom naselju, veinski u AP Kosovo i Metohija, pa opet manjinski u SR Srbiji i SFRJ.
Ne bi bilo preterano ako bi se iz ovakvih primera izveo
zakljuak da smo, praktino govorei, svi na nekom stepenu u manjinskom poloaju. Ali manjinsko - veinski odnosi, rekosmo, nisu samo stvar fizike veliine, nego i
drutvenog i politikog statusa. Otuda medunarodno pra-
82
Jezik i kultura
83
84
Jezik
kultura
85
86
kao to smo ve videli u III poglavlju ove knjige, kroz laike sudove tome kako koji jezik zvui ili za ta je dobar a
za ta nije, te kakav je koji dijalekt i ije je koje pismo,
zapravo se prenose i uvruju iroko rasprostranjeni stereotipi korisnicima svih tih jezika, jezikih varijeteta i pisama. A ti stereotipi daleko najee su negativni i otuda
drutveno tetni, na nivou predrasuda potencijalno trajnih i opasnih, tim pre to se veoma esto odnose na manjinske populacije u etniki meanim sredinama. Dok se
budemo razbacivali nazivima kao Siptar, Cigo ili balija,
doivljavajui tude govore kao primitivne, iskvarene i manje vredne od naeg, zajedniki ivot e nam poivati na
slabim temeljima. Otuda ne zauuje to to se u jednom od
kljunih meunarodnih dokumenata eksplicitno kae sledee: "Drave bi trebalo da deluju u pravcu zaustavljanja
prakse da se u javnosti koriste nipodatavajua ili podrugljiva imena i izrazi i trebalo bi da preduzmu mere da se bore
protiv negativnih stereotipa" (Preporuke iz Lunda, str. 20).
Put ka ovom cilju podrazumeva unapredivanje kolektivnog oseanja za toleranciju drugog i drukijeg u pogledu rase, etniciteta, religije, kulture, ponaanja i - to je u
ovoj prilici posebno znaajno - jezika. Kad je u pitanju jezik, tolerancija se ispoljava na tri plana: internacionalnom,
kroz priznavanje postojanja i digniteta velikog broja jezika
u svetu, bez predrasuda prema onima manjih zajednica na
niem stepenu civilizacijskog razvitka; intergrapnom, kroz
prihvatanje ravnopravnosti i vrednosti jezikih sredstava
svojstvenih pojedinim etnikim, verskim i drugim grupama na istoj teritoriji; i interpersonalnom, putem potovanja linosti sagovornika i njegovog naina govora. Na sva
tri plana tolerancija bitno znai odbijanje da se svoje doivi i predstavi kao norma, a tude kao devijacija od nje. (Sire jezikoj toleranciji v. u Bugarski 2001, pogl. XI).
Jezik i kultura
87
Preostaje jo da ekspliciramo jednu temu koja se mestimino provlaila kroz ovo izlaganje - a to je viejezinost. Jezika stvarnost naeg temeljno viejezinog sveta
pokazuje bitno drukiju sliku od one koju su nametnule
mone jednojezike nacije i ideologije (izrazito u zapadnoj Evropi i SAD), po kojoj je jednojezinost norma, budui prirodno stanje privilegovanih veina, dok je viejezinost nepoeljno odstupanje od te norme, zla sudbina
podredenih manjina. Naime, i veinski narodi u pojedinim dravama - sa deliminim izuzetkom onih koji govore
engleski - mogu se u jezikom pogledu nai u manjinskom poloaju kad je re meunarodnoj komunikaciji i
saradnji. Otuda u civilizovanom svetu dananjice mahom
svi moraju da ue i druge jezike pored maternjeg ukoliko
ele da iz svog manje ili vise uskog etnonacionalnog okruenja iskorae u svet.
Ova potreba ipak se na posebno upeatljiv nain osea
u sluaju etnikih i nacionalnih manjina, iji je poloaj poseban utoliko to se one tipino nalaze u procepu izmedu
asimilacije i getoizacije. Ako maternji idiom postepeno zamene nekim veim i prestinijim jezikom okoline, to je
put ka utapanju u masu njegovih govornika; a ako se vrsto dre samo svog nasleenog etnikog idioma i ne ue
slubeni jezik zemlje u kojoj ive, sami sebe iskljuuju iz
glavnih tokova ivota u njoj. Scila asimilacije dovoljno je
poznata, a Haribdu getoizacije ve smo ilustrovali primerom kosovskog Albanca koji je, do maksimuma koristei
svoja jezika prava, sebe osudio na zadravanje u skuenom komunikacijskom prostoru maternjeg jezika.
Manjine, dakle, pored nespornog prava na negovanje
etnike i kulturne posebnosti, imaju - u sopstvenom kao i
u optem interesu - i obavezu lojalnosti dravi u kojoj live. Kako se oboje ne moe postii unutar jednog jezika,
88
prirodno i nezaobilazno reenje jeste viejezinost, pri emu jedan jezik slui ouvanju identiteta unutar grupe
drugi jezik, ili jezici, komunikaciji izvan nje. To je pravi
nain da se izbegne nesreni izbor izmedu asimilacije i getoizacije, biranjem treeg puta: integracijom, koja podrazumeva ukljuenje u iru sredinu ali uz ouvanje sopstvenih
jezikih i kulturnih specifinosti. Ovakva ravnotea, pored
umanjivanja etnike napetosti kao potencijalnog generatora stalnih sukoba, donosi i sociopsiholoku i optedrutvenu dobit, preobraajui monolingvalni etnocentrizam
u multilingvalnu (i multikulturalnu) toleranciju.
Predoeni nain regulisanja jezike situacije manjina u
potpunosti se uklapa u aktuelnu jeziku politiku Evropske
unije, koja e biti izloena i obrazloena u sledeem poglavlju ove knjige. Zasad da svedemo: iz svega reenog
sledi temeljno vaan nauk da identitet nije samo neto to
se uva nego i neto to se izgrauje. Ovo se naglaava i u
odgovarajuim meunarodnim dokumentima, u kojima se
tipino govori ouvanju i izgraivanju identiteta, ovako u okviru jedne sintagme. A kako identitet ukljuuje i
jezik, to znai da uz nesporni zadatak ouvanja maternjeg
jezika ide i takoe neophodno proirivanje jezikog repertoara. Ostvarivanje time podrazumevanih prava, kao i ispunjavanje obaveza, iziskuje najveu panju dravnih Organa i drugih institucij, ali uz pun angaman samih pripadnika manjina. Sve u svemu, razmiljanje u statikim
kategorijama ouvanja i zatite postojeeg treba zameniti
dinamikom razvoja i izgraivanja mogueg. Samo tako
manjine mogu prestati da budu pasivan predmet neije
brige ili nebrige i postati - koliko im to drava i drutvo
omogue - aktivan inilac u kreiranju sopstvene sudbine.
Jezik i kultura
89
90
VII
EVROPA IJEZICI
92
1. Raznolikost.
Zvanino geslo Evropskog dana jezik
2004. godine glasi: "Slavimo jeziku raznolikost, viejezinost i doivotno uenje jezik". Nee biti sluajno to to
se ovde javlja upravo re raznolikost, a ne prosto razlike
(engl, diversity a ne difference, i slino u drugim jezicima
Evropske unije). Naime, iako se u evropskim a i naim
proklamacijama i dokumentima ponekad govori razlikama, raznolikost je svakako bolje izabrana re, jer ukazuje i
na slinosti koje lee u podlozi svih razlika. Govoriti samo
razlikama, kao da su one neupitna vrednost po sebi i
nezavisno od komplementarnog pojma slinosti, znai fokusirati samo ono to ljude razlikuje, to jest razdvaja. Nasuprot tome, diskurs raznolikosti jasnije podrazumeva da
je re raznim likovima neega to je sutinski jedno.
Banalno ilustrovano (da se malo naalimo), slon i klavir se nesumnjivo razlikuju u mnogo emu - izmeu ostalog, kako nas ui stara omladinska dosetka, i u tome to se
na slona moemo nasloniti a na klavir se ne moemo naklaviriti - i ne vidi se ta bi ih eventualno povezivalo. A narodna mudrost upozorava da ne valja meati babe i abe,
aludirajui na njihovu varljivu formalnu slinost koja samo prikriva temeljne razlike. Pojam raznolikosti, naprotiv,
naglaava fundamentalne slinosti neega to se ispoljava
varijabilno, zbog ega se uobiajeno govori jedinstvu u raznolikosti (unity in diversity) a ne nekakvom jedinstvu
razlika (unity of difference), to bi bilo teko razumeti.
Prenesimo sada ovaj mali semantiki ogled na ljude i
njihove jezike. Svi se mi evidentno razlikujemo na mnogo
naina, ali vredi stalno imati na umu da smo i svi meusobno slini u jednom mnogo dubljem i merodavnijem
smislu - poev od toga to smo naprosto ljudi, uz sve to
ovo podrazumeva. Analogan je sluaj i sa jezikom. Svi se
jezici u neemu razlikuju, i po tome su svi oni razliiti je-
Jezik i kultura
93
zici, ali su i svi u neemu slini, po emu su svi oni - jezici. A niko ne zna bolje od lingvista koliko su slinosti ovde
vanije i dublje usadene u samu prirodu jezika od svih
moguih razlika. Jezici su, dakle, raznolika ispoljenja Jezika - ovako s velikim J - kao bitne zajednike odrednice
svih pripadnika ljudskog roda. Sva je prilika da ovakvo
razmiljanje, premda ne na ovaj nain eksplicirano, lei u
temeljima jezike filozofije Evropske unije.
Ovome se uzgred moe dodati podseanje na karakteristinu okolnost da se jezika raznolikost sve ee povezuje ne samo sa kulturnom nego i sa biolokom raznovrsnou ivog sveta, pod zaglavljem "biokulturnog diverziteta" {biocultural diversity). Tako neka aktuelna istraivanja (dodue, vie izvan Evrope nego u njoj samoj)otkrivaju zanimljive korelacije u gustini zastupljenosti raznolikih
jezika i kultura s jedne strane, i biljnih i ivotinjskih vrsta s
druge strane, u pojedinim regionima nae planete. Pri tome se istiu nenadoknadivi gubici za oveanstvo usled tekue redukcije raznolikosti u oba sluaja, i poziva se na
akciju u cilju usporavanja, ako ve ne i zaustavljanja, ovog
procesa osiromaenja usled gaenja mnogobrojnih jezika
kao i biolokih vrsta.
2. Viejezinost. Na ovom mestu neemo se uputati u
optu raspravu znaaju, vrstama ili stepenima viejezinosti, socijetalne i individualne, jer su te stvari manje-vie
poznate (v. ire razmatranje slinim povodom, sa daljom
literaturom, u Bugarski 2002, pogl. VI). Umesto toga, samo dve-tri direktno relevantne napomene. Najpre, evropske institucije s punim pravom, sistematski i emfatiki,
upozoravaju da viejezinost nije nikakva devijacija nego
normalno stanje, budui deo jezike stvarnosti i svakodnevnog iskustva dobre polovine oveanstva. Mada su-
94
Jezik i kultura
95
96
stotine. Tako su, na primer, ankete obavljene meu kolskom populacijom Londona otkrile da je na podruju
ovog grada u kunoj upotrebi preko 300 jezika; a na ulicama drugih evropskih metropola takode se mogu uti desetine jezika. Osim toga, jedan obuhvatniji pogled ne bi
smeo da ispusti iz vidokruga ni potrebu da se, unutar izvorno evropskih idioma, panja pokloni i onim malim i
ugroenim, koji se u mnogim kalkulacijama praktino ni u
ta ne raunaju, te da im se u okvirima mogunosti zagarantuje produen ivot.
Kakvi su bili odnosi izmedu evropskih jezika kroz noviju
istoriju? Za ovu priliku dajemo sledei pojednostavljeni prikaz, uz pomo tri sukcesivna ali delom i preklopljena modela. Prvi od njih se moe nazvati modularnim, jer prua sliku
koegzistencije autonomnih i jasno razgranienih entiteta,
manjih ili veih ali principijelno s jednakim pravima na ivot. Ovo je tipini (u ovoj knjizi ve pomenuti) evropski romantiarski i nacionalistiki obrazac neprikosnovenog "svetog trojstva" jezika, nacije i drave s kraja XVIII veka, iji se
uticaj u laikoj svesti protee i do dana dananjeg, neretko s
pogubnim posledicama. Sredinom XX stolea njega postepeno odmenjuje drugi model, ekspanzivni, koji naglaava
prednosti velikih jezika i opravdava njihovo irenje na raun manjih, sve do potpunog zatiranja "beskorisnih" malih idioma. Dodue, ovaj obrazac je zastupljeniji u drugim
delovima sveta, ali je aktivan i u Evropi. Najzad, na razmeu vekova i s dobrim perspektivama u XXI stoleu, afirmie se jedan trei model, ponovo autentino evropski ali
ovog puta naglaeno interaktivni. On podrazumeva ne vise naporedno postojanje nego, sada, uzajamno delovanje,
odnosno saradnju govornika raznih jezika na naelno ravnopravnim osnovama koje bi obezbedilo lanstvo u
evropskoj porodici pod zajednikim krovom.
Jezik i kultura
97
Treba rei da je ovo bio ematski prikaz triju ideolokih matrica, od kojih poslednja i danas aktuelna tei potiranju implikacija i posledica prethodnih dveju putem uspostavljanja novih vrednosti. Na samom terenu, razume
se, stvari nisu bile, niti su danas, tako jednostavne i jednosmerne. Izmeu ostalog, proces uzmicanja manjih jezika
pred nadiranjem veih i jaih tee vekovima, iako ne s
podjednakim intenzitetom; dovoljno je da se setimo sudbine keltskih jezika na severozapadnom obodu naeg kontinenta, da druge i ne pominjemo.
I bie da upravo svest ovim injenicama u najveoj
meri motivie evropske institucije u stalnom isticanju da
viejezinost i viekulturnost nisu optereenje nego upravo najvee blago Evrope, te da projekat evropske integracije ne moe uspeti bez ouvanja te raznolikosti. Naime,
poenta je u pronalaenju srednjeg puta izmedu tradicionalnog nacionalizma, karakteristinog za evropske dravenacije, i globalizacionih procesa koje podstiu multinacionalne kompanije i transnacionalne institucije. Sto se jezika tie, re je potrebi da se ugroeni jezici zatite, ali i
da se njihovim govornicima omogui ravnopravno uee
u evropskoj komunikaciji - i to ne samo posredstvom engleskog kao najpopularnijeg, nego i korienjem drugih
jezika ire rasprostranjenosti. Ovakvo uravnoteenje vidi
se kao garant nediskriminacije i sredstvo negovanja tolerancije i medusobnog razumevanja i saradnje, to danas
izgleda potrebnije nego ikad ranije. Iz svega ovoga proistie zadatak irenja svesti inherentnim vrednostima ali i
praktinim prednostima viejezinosti.
Stoga je Evropska unija kao opti cilj svoje jezike politike postulirala da svaki njen graanin, pored svog, treba
da u nekoj meri poznaje i koristi jo dva jezika Unije. Ovaj
zahtev moe se svesti na sledeu formulu: najmanje jedan
98
Jezik i kultura
99
100
arenilo. injenica da je ak pet ovih jezika (srpski, maarski, slovaki, rumunski i rusinski) u slubenoj upotrebi
pojaava ovu sliku do stepena izuzetnosti. Dodajmo tome
dugotrajno iskustvo zajednikog ivota, kao i znaajnu i u
svetu zapaenu tradiciju ustavnopravnog i zakonskog regulisanja jezikih prava na ovom tlu, pa emo lako zakljuiti da Vojvodina nudi Evropi osobene jezike izazove pre svega kao retko i tim dragocenije ogledno dobro za
proveru adekvatnosti i delotvornosti novijih evropskih
preporuka i procedura.
Pri tme ne treba zaboraviti da su preporueni standardi u ovom domenu bili velikim delom ve ostvareni u
SFRJ i posebno u Vojvodini. Medutim, nedavni ratovi na
teritoriji ove federacije i poratna zbivanja doveli su do primetnog pada ranije dostignutog nivoa, pa najpre treba
poraditi na vraanju prethodnog stanja, koliko to bude
mogue u novonastalim uslovima, kako bi se otuda eventualno krenulo dalje. Ovo nee biti nimalo lak zadatak, jer
on podrazumeva dugorono leenje skoranjih rana u meunacionalnim odnosima, i to u situaciji ozbiljne, ak zabrinjavajue redukcije broja pripadnika veine manjinskih
zajednica usled asimilacije ili emigracije. (Dok veinski,
srpski narod belei porast od 57 na 65 odsto izmedu
popis 1991- i 2002, i dok osim njega samo jo Maari
prebacuju 3 odsto ukupnog stanovnitva Vojvodine, od
navedenih 29 zajednica ak 11 njih ima ispod 1000 pripadnika, to nagovetava njihovo skoro gaenje kao zasebnih etnikih entiteta. Izvori statistikih podataka navedeni
su u narednom poglavlju). U ovom sklopu, uz niz drugih
mera, kao imperativ se namee koordinirana akcija na suzbijanju veinskog ali i jaih manjinskih nacionalizama,
kako bi se iznova mogle afirmisati tradicionalne vrednosti
zajednikog ivota. Sadanje politike prilike ne pogoduju
Jezik i kultura
101
VIII
NACIONALNOST IJEZIK U POPISIMA
STANOVNITVA
104
Najbolji uvid u odnos dravne vlasti prema ovom pitanju pruaju periodini popisi stanovnitva, iako se u njima sadrani podaci i klasifikacije esto mogu samo uslovno smatrati verodostojnim, iz vie razloga u koje ovde ne
moemo ulaziti. Od svih popisnih rubrika, za nau temu
relevantne su one koje se tiu nacionalne ili etnike pripadnosti, maternjeg jezika i veroispovesti, a koje se - bilo
sve ili u nekom izboru - mogu nai na obrascima prilikom
cenzusa. Daemo samo nekoliko primera razliitih postupaka koji odraavaju opta obeleja dravne politike, pre
svega unutranje ali neretko i sa znaajnim reperkusijama
za meudravne odnose - posebno kad je re nacionalnim manjinama.
to se tie religije, koja nije glavni predmet nae panje u ovom tekstu, napomenuemo samo da drave koje
su ne samo deklarativno nego i stvarno laike po pravilu
smatraju veroispovest privatnom stvari svojih stanovnika,
pa njihovu eventualnu konfesionalnu opredeljenost esto
i ne proveravaju na popisima, ili to eine samo sporadino
i fakultativno. U nekim drugim sluajevima, naroito u ranijim periodima, vera se smatrala primarnom vododelnicom, iz koje se izvodila i etnika pripadnost. Tako Grka
do danas ne priznaje nacionalne manjine na svojoj teritoriji, pa je tamo jedina zvanino postojea "nacionalna" manjina - muslimanska, iju glavninu eine Turci i Albanci,
dok Makedonci, budui pravoslavci kao i veinsko stanovnitvo, formalno ne postoje nego se vode kao Grci slovenskog porekla. Na popisima u Kraljevini Jugoslaviji (1921. i
1931) takode su registrovane konfesionalne, a ne etnike
grupacije. U toj unitaristikoj dravnoj tvorevini vladala je
ideologija jednog troimenog naroda, pa se etniko poreklo smatralo nevanim, a manjine su mogle biti identifikovane preko veroispovesti i (samo 1921) maternjeg jezika.
Jezik i kultura
105
106
Jezik i kultura
107
108
brojkama
(a v. i tabelu u Bugarski 1997b: 70). Mi stoga
idemo odmah na najnoviji cenzus, obavljen deceniju kasnije, po bar relativnom smirivanju uzburkanog tla; njegovi rezultati nedavno su predstavljeni javnosti i sada su dostupni za komentarisanje. Popis je izveden, valjda kako se
i pristoji u aktuelnim okolnostima, odvojeno: u Republici
Srbiji (i to bez Kosova i Metohije, dakle samo u Centralnoj
Srbiji i Vojvodini) 2002, a u Republici Crnoj Gori 2003.
godine. Kakvu nam sliku sa ispitivanog gledista otkrivaju
njegovi rezultati? Kao to je prethodna, velika Jugoslavia
bila u svakom pogledu neuporedivo bogatija i zanimljivija
od njene prepolovljene i - pokazae se, za kratko! - pogreno imenovane naslednice, SRJ, tako su i odgovarajue
Jezik i kultura
109
statistike za ovu potonju daleko mravije. Ipak i tu ima poneto da se zapazi, kako sledi - najpre za Srbiju.
Pre svega, u konanoj klasifikaciji nema vise srpskohrvatskog jezika, nego kao modaliteti figuriraju srpski, hrvatski i
bosanski. U rubriku srpskog jezika, pored 6,581.699 tako izjanjenih, svrstano je i 39-000 onih koji su prijavili srpskohrvatski; pod hrvatski, uz 24.577 onih koji su upisali ovaj jezik,
zavedeno je i 3.011 izjanjenih za hrvatskosrpski; a bosanski, osim 129.181 tako opredeljenih, obuhvata i 5.568 govornika koji su izabrali bonjaki naziv jezika. Sa ovim dodacima srpski ima 6,620.699 predstavnika, hrvatski 27.588 a
bosanski 134.749. Tako od ukupno 7,498.001 popisanog
stanovnika Srbije na srpski jezik otpada 88 odsto. (Ako bismo tome, ovako u zagradi i nezvanino, dodali hrvatski i
bosanski, "bivi srpskohrvatski" bi se popeo na 6,783-036
ili 91 odsto. Podseanja radi, za jezik toga imena se 1981.
izjasnilo 73 odsto stanovnika SFRJ).
Kako prijavljenih Srba ima 6,212.838, srpsko jeziko
opredeljenje "jae" je od nacionalnog za dobrih 400.000.
Ovo otuda to su srpski prijavili i mnogi drugi - pre svega
praktino svi deklarisani Crnogorci (68.000) i najvei broj
Jugoslovena (65.000), ali i 28.000 Hrvata, 26.000 Roma,
16.000 Madara, 15.000 Muslimana, 13-000 Makedonaca
itd. (odsad dajemo zaokruene brojeve). Jedini drugi sluaj gde postoji znatnije odstupanje u korist jezika jeste ranije pomenuti vlaki, sa 55.000 govornika prema 40.000 iskazanih Vlaha. Diskrepancija je mnogo manja nego 1981.
godine, ali je u istom pravcu. Govornici vlakog sada ukljuuju, pored 37.000 samih Vlaha, i 15.000 izjanjenih kao Srbi, uz neto Jugoslovena i Roma; na drugoj strani, Vlasi osim
vlakog u manjoj meri govore srpski (3.000). Zanimljivo je
da sada u Srbiji ima neto vie popisanih Vlaha nego u
SFRJ pre dvadesetak godina, dok je broj govornika vlakog
110
vise nego prepolovljen. Ovo valjda znai da jezika asimilacija ubrzano hvata korak sa etnikom - ako se kod ovakvih grupa, koje pokazuju izrazite oscilacije na sukcesivnim popisima, uopte mogu pouzdano izvoditi bilo kakve
generalizacije. Srpskom i vlakom moe se pridruiti jedino jo albanski, jezik neto bolje zastupljen od odgovarajue nacionalnosti.
U veini sluajeva, , nalazimo suprotnu pojavu, gde
beleimo razne stepene raskoraka u korist nacionalne ili
etnike pripadnosti. Razlika je najmanja u odnosu Rumuna i rumunskog, neto je vea kod Slovaka i slovakog,
Maara i maarskog, i Bonjaka i bosanskog, a dalje raste
kod Rusina i rusinskog, te kod Roma i romskog, odnosno
Bugara i bugarskog (u ova dva poslednja sluaja po jedna
etvrtina pripadnika grupe prijavila je srpski maternji jezik). polovina Makedonaca govori srpski. Ali "prvenstvo" u ovom pogledu ubedljivo pripada odnosu izmeu
70.000 deklarisanih Hrvata i manje od 28.000 prijavljenih
govornika hrvatskog jezika: ovakva diskrepancija odista
zbunjuje, pa se postavlja pitanje kojim jezikom govori
znatno vie od polovine pripadnika ove nacionalnosti u
Srbiji. Detaljniji uvid u ukrtene podatke otkriva da, uz
nepunu treinu Hrvata koja prijavljuje hrvatski, i etvrtinu
izjanjenih za srpskohrvatski (odnosno, u daleko manjem
broju, za hrvatskosrpski), celih 40 odsto izjavljuje da im je
maternji jezik - srpski! Objanjenje ovog nauno intrigantnog i demografski pounog podatka ostaviemo sociolozima - uz memento da, ta god da je u pitanju, on najreitije govori u prilog nae teze esto slabijoj povezanosti jezika i etniciteta. A ire gledano, okolnost da razlika u svim
sluajevima navedenim u ovom pasusu najveim delom
ide u korist srpskog jezika, udruena sa injenicom da
broj pripadnika manjina generalno opada od jednog cen-
Jezik i kultura
111
112
Jezik i kultura
113
114
jeziku
kulturi
drutvu
LITERATURA
Bugarski, R. (1997a). Jezik kontekstu. Beograd: igoja tampa
/XX vek (Sabrana dela, 8). /Pogl. 1: Jezik u Jugoslaviji: situacija, politika, planiranje, 9-29/.
Bugarski, R. (1997b). Jezik drutvenoj krizi. Beograd: igoja
tampa/ vek (Sabrana dela, 12).
Bugarski, R. (2002). Nova lica jezika - sociolingvistike teme.
Beograd: Biblioteka XX vek. /Pogl. I: Etnicitet i nacionalizam
u jeziku, 11-94/.
Laki, Z. (1996). Prava manjina - od opteg do posebnog i od
proklamovanog do stvarnog. Poloaj manjina Saveznoj
Republici Jugoslaviji (ur. M. Macura/V. Stanovi). Beograd:
SANU, 109-117.
Obradovi, . . (2002). Manjine na Baikanu. Beograd: igoja
tampa.
Popis stanovnitva, domainstava i stanova 2002. Knj. 3: Stanovnitvo. Veroispovest, maternji jezik i nacionalna ili
einika pripadnost prema starosti i polu. Beograd: Republiki zavod za statistiku, maj 2003. Dokumentaciona tabela 062/.
Popis stanovnitva SFRJ 1981. Tabela 054: stanovnitvo prema
narodnosti i maternjem jeziku (mikrofilm). Beograd: Savezni
zavod za statistiku, 1981.
Rezultati popisa Crnoj Gori 1981, 1991, 2003 Podgorica: Republiki zavod za statistiku, 2003.
Savezna Republika Jugoslavia brojkama. Beograd: Savezni
zavod za statistiku, 1992.
IX
KAKO SMO ORGANIZOVALI
PRIMENJENU LINGVISTIKU U
JUGOSLAVIJI
1. Uvodne napomene
Primenjena lingvistika kao nauna disciplina postoji na
bivem jugoslovenskom prostoru ve tri decenije, obeleena sutinskim kontinuitetom ali i diskontinuitetima izazvanim spoljnim okolnostima. U ovom uvodnom izlaganju
bie u nacrtu predstavljene glavne faze u njenom razvoju.
Istorijski pregled koji sledi obuhvata period od 1971. godine, kada su stigli prvi podsticaji za akademsko udruivanje poslenika na polju primenjene lingvistike u SFRJ kao
celini, do 1989. godine, kada su pred raspad te federacije
prestale zajednike aktivnosti. Pri tome se pod primenjenom lingvistikom ovde ne misli na same praktine delatnosti kao to su uenje i poduavanje stranih jezika ili
prevodenje, kojih je na ovom prostoru kao i drugde bilo i
mnogo ranije, nego upravo na organizovano istraivako
podruje sa sopstvenom institucionalnom infrastrukturom (udruenja, kongresi, projekti, publikacije i dr.). Drugim reima, na izgradivanje teorijsko-metodolokog okvira u kome se operativna pitanja u vezi s usvajanjem i upotrebom jezika mogu podvrgnuti naunoj analizi u cilju njihovog boljeg razumevanja i traenja adekvatnih reenja,
Razgranata delatnost koja se odvijala u navedenom razdoblju, a koju demo ovde razmotriti samo u njenom orga-
116
nizacionom aspektu, oznaila je uspeno utemeljenje primenjene lingvistike u Jugoslaviji i njenu domau kao i internacionalnu afirmaciju. Kako usled protoka vremena
mnogi podaci ovom razvoju nisu ire poznati meu mlaim generacijama primenjenih lingvista kod nas, ovaj kongres je dobra prilika da se dananji poslenici na ovom irokom, nauno relevaritnom i drutveno aktuelnom podruju neto podrobnije upoznaju sa znaajnom tradicijom na
koju se oslanjaju. (Vie pojedinosti nekim delovima ove
materije sadri knjiga pod Bugarski 1986, na koju se zainteresovani naroito upuuju - posebno, u ovom kontekstu,
na pogl. 3: Primenjena lingvistika u svetu i kod nas).
Jezik i kultura
117
118
Jezik i kultura
119
120
gresima i u radu naunih komisija u organizaciji medunarodnog udruenja. Jugoslovenski predstavnici takode su
bili aktivni u njegovim upravnim organima. Tako je podnosilac ovog izvetaja bio lan Medunarodnog komiteta i
Izvrnog biroa, te koordinator naunih komisija (19781984) i potpredsednik AILA-e (1981-1984). U radu Medunarodnog komiteta (sastavljenog od po jednog lana iz
svake zemlje lanice) kasnije su uestvovali i drugi predstavnici Jugoslavije.
Jezik
kultura
121
stvarni kontinuitet j e d n e duge i znaajne tradicije, iz vremena kada je primenjena lingvistika ovde vrsto utemeljena i stekla zavidnu afirmaciju kako u irim ovdanjim
drutvenim krugovima tako i u svetskoj naunoj javnosti.
Zakljuujemo o c e n o m da nove generacije delatnika
kod nas n e poinju ab ovo, nego imaju na ta da se oslone i ta da nastave. T o im j e u j e d n o izazov i obeanje, j e r
ex nihilo
nihil.
LITERATURA
AILA Review/Revue de l'AILA, No. 1, 1984 (ed. R. Bugarski).
Bugarski, R. (1979). Pojam i znaaj primenjene lingvistike. Godinjak Saveza drutava za primenjenu lingvistiku Jugoslavije, Beograd, 3, 19-32.
Bugarski, R. (1980). Some thoughts on the structure and applications of linguistics. Models of Grammar, Descriptive Linguistics and Pedagogical Grammar - Papers from the 5th
International Congress of Applied Linguistics /Montreal
1978/ (G. Nickel/D. Nehls, eds.). Special issue of IRAL. Heidelberg: Julius Groos, 22-45.
Bugarski, R. (1986). Lingvistika primeni. Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva. /Drugo, dopunjeno izdanje:
Beograd: igoja tampa/ vek (Sabrana dela, 5, 1996)/.
Bugarski, R. (1987). Applied linguistics as linguistics applied. The Relation of Theoretical and Applied Linguistics (O. Mieska Tomi/R.W. Shuy, eds.). New York/London: Plenum Press, 3-19Bugarski, R./V. Ivir/M. Mikes, ur. (1976). Jezik drutvenoj sredini. NoviSad: Drutvo za primenjenu lingvistiku Jugoslavije.
MieskaTomi, 0.,ur. {1984).Jazniitekontakti
vojugoslovenskatazaednica. Skopje: Sojuz na drutvata za primeneta lingvistika
na Jugoslavija/Drutvo za primeneta lingvistika na Makedonija.
V
ENGLESKI KAO DODATNI JEZIK
124
Jezik i kultura
125
francae
multilingvalne Evrope, koja se u krugovima
evropskih institucija naziva i posebnim imenom "evroengleskog" {Euro-English; v. npr. Cenozjessner 2000, Seidlhofer 2001, Graddol 2001, McCluskey 2002).
I tree, engleski u nae vreme nije samo sredstvo nego
i simbol modernog ivota i internacionalne komunikacije,
pa bi se i u torn smislu teko mogao okarakterisati kao
strani jezik. Ovo naroito vai za populacije koje ga najvie i usvajaju - mlade ljude svuda po svetu, koji ve ionako
u znaajnoj meri ive, stiu nova znanja i drue se kroz
engleski, ime je on postao deo njihovog identiteta. Za
mnoge od njih engleski je, pored kompjutera (kojima je
on takoe "maternji jezik"), neophodna komponenta
obrazovanja, neto to se podrazumeva i bez ega nee
moi da se uklope u glavne tokove ivota u ovom veku. A
sve ovo uveliko je olakano time to je engleski, svojim
prostiranjem po svetu i po podrujima upotrebe, velikim
delom postao denacionalizovan i emocionalno neutralan,
ne povreujui niija nacionalna oseanja. Otuda se moe
rei da ovaj jezik, god bili i gde god iveli njegovi izvorni "vlasnici", u nae doba pripada svima koji se njime slue, bilo kao maternjim ili nematernjim jezikom.
Sve to je pravo reeno ne vai ni priblino za druge
jezike meunarodnog raspona (ija se produena vrednost i upotrebljivost u toj funkciji ovim razmatranjem treba Ii to rei - nikako ne dovodi u pitanje). Stoga engleski, ma kakve subjektivne reakcije, pozitivne ili negativne,
njegov izuzetni poloaj izazivao, objektivno zasluuje poseban tretman u nekim aspektima njegove zastupljenosti
u ivotu i obrazovanju ogromnog broja ljudi.
Uz to bi, dakako, isla i zasebna etiketa koja bi, makar i
uslovno, izdvojila engleski iz reda "obinih" stranih jezika.
Za ovo bi doli u obzir - i ponekad su korieni - atributi
126
Jezik i kultura
127
128
Jezik i kultura
129
i sa razliitim sagovornicima (kojima engleski esto takoe nee biti maternji jezik). Teite bi, dakle, bilo na razvijanju i bogaenju identiteta uenika, a nipoto na njegovom menjanju u pravcu identiteta izvornih predstavnika
engleskog jezika. Jednom reju, mnogo je vanije ta
ume s tim jezikom da uradi nego kako na njemu zvui.
I jo neto. Na izloeni nain, uz maksimalno mogue
izbegavanje politikih konotacija (tipa jezikog imperijalizma, kolonijalizma i lingvicida, danas jo i globalizacije),
kao i raznih ukorenjenih puristikih predrasuda i stereotipa dobrom i loem engleskom, lake bi se negovali pozitivni stavovi prema tom jeziku. Tako bi se usvajanje engleskog kao drugog ili treeg jezika prirodno odvijalo u znaku aditivnog bilingvizma (sa pozitivnim psiholokim predznakom, kada se osea da se time neto dobija) - nasuprot suptraktivnom bilingvizmu (negativno obeleenom
usled oseanja da se tako gubi deo identiteta). A ne treba
posebno isticati da sve navedeno ima punog smisla jedino
ako se ne primenjuje ematski i jednoobrazno, nego uz
uvaavanje specifinih lokalnih jezikih i kulturnih prilika.
Na ovom mestu treba istai da su u poslednje dve godine iz Srbije krenuli (i delimino ve u veliki svet stigli)
pozivi na preispitivanje statusa engleskog kao stranog jezika i na korienje njegovog oito posebnog poloaja u svrhu unapreivanja nastave u koli. Tako Pri (2003) uvodi
teorijski valjano obrazloen pojam engleskog kao odomaenog stranog jezika (English as the nativised foreign language), naglaavajui da se on od drugih stranih jezika jasno razlikuje u nekoliko sociolingvistiki bitnih parametara. Jedan je njegova laka dostupnost u audio-vizuelnim
medijima svake vrste, kao i masovna zastupljenost u elektronskoj tehnologiji (Internet, e-mail itd.) Drugi je dvojno
usvajanje, jer njegovom institucionalnom poduavanju
130
Jezik i kultura
131
132
Jezik i kultura
133
Drugi deo
NAEM JEZIKU
XI
JEZIK I ETNICITET U SARAJEVU
U ovom i u naredna dva poglavlja razmotriemo, delimino i u jednom irem meujezikom i meuetnikom
kontekstu, neke dosad slabije zapaene aspekte odnosa izmedu srpskohrvatskog jezika i njegovih administrativnih
naslednika.
Dobar uvid u sociolingvistiki intrigantni razvoj dogadaja u ovom kompleksu moe se stei paljivijim posmatranjem jezike situacije u Sarajevu, gradu u kojem su dodue nejednako - zastupljena sva tri idioma koja se danas nazivaju srpski, hrvatski i bosanski, pa se tako Sarajevo moe sagledati kao mikrokozmiko sedite srpskohrvatskog. Kada bi ovih dana u glavni grad Bosne i Hercegovine sleteo poslovini Marsovac, naoruan osnovnim udbenikim znanjem aktuelnoj tamonjoj sceni, svakako bi
oekivao da e zatei lokalne Bonjake kako govore bosanski, Srbe srpski a Hrvate hrvatski: ta bi bilo prirodnije
od toga? A ipak bi ovo bilo veoma daleko od istine, jer su
gradani Sarajeva uvek govorili - i nastavljaju da govore - u
osnovi istim jezikom.
Da bismo razumeli ta se zapravo desilo, moramo se
vratiti u prolost koju ovaj komentator jo uvek dobro
pamti; kako je tu re linim uspomenama, on se ovog
trenutka prebacuje u prvo lice. Dakle, u godinama moje
138
nasem. jeziku
sarajevske mladosti pre pola veka, ljudi razliitih nacionalnosti iveli su najveim delom harmonino i ispoljavali su
manje-vie iste govorne navike nezavisno od etnike pripadnosti. (O etnikoj raznolikosti v. Ekskurs na kraju
ovog poglavlja). Bilo je, naravno, individualnih razlika u
obimu vokabulara, stilu izraavanja i stepenu jezike kulture, povezanih sa obrazovanjem, drutvenim statusom,
zanimanjem itd. Medutim, nije bilo prepoznatljivih etnolekata (jezikih varijeteta odreenih etnikim poreklom)
koji bi presecali takve razlike, pa je, uopte uzev, verovanje da su lokalni urbani Srbi, Hrvati i Muslimani govorili i
pisali razliito u zavisnosti od etnonacionalne pripadnosti
obian mit. U Sarajevu su varijacije u jeziku i stilu uvek
imale vie veze sa socioekonomskim statusom i obrazovnim nivoom nego sa etnicitetom.
U mojoj koli, na primer, svi smo govorili uglavnom na
isti nain, eventualno sa jedva primetnim povremenim
razlikama na koje niko nije obraao panju. Dobra poznati sarajevski akcenat, est predmet aljivog imitiranja (naroito kroz popularne "bosanske viceve"), bio je iroko zastupljen - iako se obino pripisuje Muslimanima, u ijem
je govoru esto bivao samo neto izrazitiji. Stavie, poznavao sam neke lokalne Srbe i Hrvate iji je govor zvuao
"muslimanskije" od govora mnogih Muslimana! Bio je to,
naprosto, opti neformalni sarajevski idiom toga vremena,
a finije distinkcije koje je trenirano uho moglo da registruje bile su samo statistike a ne kategorijalne prirode.
(Vise ovome, sa primerima, v. u Bugarski 2002: 44-47, a
upor. i naredno poglavlje ove knjige).
A sada da vidimo ta se promenilo usled radikalnih politikih promena, ratnih i poratnih zbivanja tokom poslednje decenije, ukljuujui i zvanino rastakanje srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog u tri zasebno imenovana idioma.
Jezik i kultura
139
Sagledajui ovo pitanje u realnoj perspektivi, i usredsreujui paznju na sam jezik vise nego na vanjeziku stvarnost, moramo da konstatujemo kako se zapravo nije desilo
nita dramatino. Veze izmedu jezika i etniciteta na podruju Sarajeva, premda donekle modifikovane, nisu, kako
izgleda, drastino prerasporedene. Siroko govorei, gradani Sarajeva i dalje se slue sutinski istim lokalnim vernakularom, ili verzijom standardnog jezika, u svakodnevnoj govornoj i pisanoj komunikaciji, bez obzira na etnicitet ili nacionalnost. Ustvari, najvanija promena je u samoj
nominaciji. Sarajlije su svoj jezik ranije zvale srpskohrvatski (obino familijarno skraeno u es-ha), eventualno "sarajevski" ili prosto "na jezik". Iste etikete mogu se jo
uvek uti, iako se sada jednolani nazivi (bosanski, srpski,
hrvatski) koriste u slubenim kontekstima, u skladu s nacionalnou govornika.
to se tie konkretne jezike prakse, zapaa se novoustanovljeni obiaj, nastao tokom i posle oruanih sukoba na tlu Bosne i Hercegovine, da nove politike i kulturne elite triju naroda izdvajaju i naglaavaju specifina
etnika obeleja, naroito u formalnom govoru i pisanju.
Izgleda da je ovakvo jeziko ponaanje motivisano najvie
emocijama, odraavajui pojaanu etnonacionalnu svest u
trodelnom rascepu, ili isto pragmatikim razlozima,
budui da socijalna promocija zahteva ili bar podstie razluivanje graana Sarajeva na Bonjake, Srbe i Hrvate i u
jezikom pogledu. Takvo iskazivanje deluje kao snaan
simbol nacionalne pripadnosti, koja u izmenjenim okolnostima podrava zahteve za udeo u politikoj zastupljenosti i distribuciji drutvene moi. Izvesna izvetaenost
ovog postupka ogleda se u injenici da veina javnih delatnika nije u tome naroito uspena, proizvodei neobine hibride meanjem ekavskih i ijekavskih oblika, ili izgo-
140
nasem. jeziku
Jezik i kultura
141
142
nasem. jeziku
je mom "domorodakom" uhu, nauljenom ne bi Ii registrovalo kakva etnika obeleja, zvuao definitivno muslimanski - povremeno ak do stepena karikature. Meutim,
na svoje veliko iznenadenje primetio sam da je dva puta
upotrebio oblik ovek - neobian hibrid "bosanskog" covjeka i srpskog oveka. U trenutku mi je sinulo da je govornik ustvari Srbin, verovatno odrastao u muslimanskoj
mahali, gde je pokupio i naglaen lokalni izgovor. Ovaj
utisak potvrden je kad se ispostavilo da se on zove Miomir-Mile Plakalovi. A upravo navedena udnovata blenda
oito je bila motivisana njegovom podsvesnom potrebom
da se, govorei za jednu beogradsku TV stanicu, nekako
predstavi kao Srbin! Za mene je ovo bio nepatvoren psiholingvistiki kuriozitet...
Iz ove epizode moe se zakljuiti da su razlike u govoru
pojedinih Srba u Sarajevu ponekad vee od onih izmedu nekih Srba i veine Bonjaka. A optije uzev, ovakve scene iz
realnog ivota jezika, nasuprot slubenim klasifikacijama,
pokazuju da identifikacija i nominacija naslednika srpskohrvatskog ne proistiu nuno iz bilo kakvih objektivnih varijantnih jezikih markera. esto je to pre pitanje promenljive perspektive i percepcije, naroitog ugla gledanja i subjektivnog doivljaja, tako da neki dati entitet moe da
pokae razliite profile u zavisnosti od posmatraa i situacije. Na taj nain bi Miletov govor, ta god on sam njemu mislio i kako ga god nazivao, sluaoci u Srbiji nesumnjivo ocenili kao egzemplaran uzorak bosanskog jezika.
U ovakvim sluajevima, i mnogim drugim koji bi mogli biti navedeni, tradicionalna etiketa srpskohrvatskog jo uvek je
sasvim prikladna: bez ikakve sumnje, to je jezik kojim govore
nai junaci to smo ih upravo oslunuli, jer bi svaki pokuaj
specifikacije i razvrstavanja urodio samo potpunom zbrkom. (Za vie slinih primera sa istom vrstom poruke, koje
Jezik i kultura
143
144
nasem. jeziku
Jezik i kultura
145
146
nasem. jeziku
XIII
SRPSKOHRVATSKII ENGLESKI:
NEKE SOCIOLINGVISTIKE PARALELE
Profesoru Peteru Rederu
Prolog
Sa Peterom Rederom upoznao sam se jednog sunanog popodneva u junu 1989. godine u holu za dolaske na
aerodromu u Minhenu, gde me je ekao sa otvorenim kiobranom iznad glave. Ovaj blago nadrealistiki in nije
bio posledica poslovine profesorske zaboravnosti, ve
prosto znak raspoznavanja koji je on izabrao. Bio me je
pozvao da odrim predavanje u Institutu za slovensku filologiju na Minhenskom univerzitetu, u okviru Prvog kolokvijuma posveenog uspomeni na profesora Alojza mausa; taj poziv smatrao sam velikom au. Ubrzo po ovom
susretu, uz obilnu porciju kobasica sa kupusom koje smo
zalivali uvenim bavarskim pivom u jednoj prijatnoj letnjoj bati, askali smo raznim lingvistikim temama ali
najvie viejezinosti. Seam se da je moj ljubazni domain naglaavao kako je pojam diglosije, u tradicionalnom
znaenju funkcionalnog rascepa izmeu "vieg" i "nieg"
jezikog varijeteta, odve uproen, naroito u primeni na
slovenski svet. Alles ist Polyglosste, saglasili smo se. - Moje
predavanje sledeeg dana bilo je sociolingvistikim aspektima tadanjeg standardnog srpskohrvatskog (v. Bugarski
1989). Za ovu priliku, kada prijatelji i kolege prireduju zbornik radova u cast profesora Redera, izabrao sam temu koja
se nadovezuje na prethodnu, kao pregled stanja stvarl
148
nasem. jeziku
dvanaestak godina kasnije, i ovog puta delimino u komparativnoj perspektivi. U vreme kada nesvakidanja sudbina srpskohrvatskog izaziva interesovanje na mnogim stranama, nadam se da e naredne stranice biti prikladan rodendanski dar za siavljemka.
Jezik i kultura
149
Razmotrimo sada dva poznata sluaja diskutabilnog jezikog identiteta, koliko god moda ne bila podjednako
sporna ili strogo uporedljiva - srpskohrvatski i engleski.
150
nasem. jeziku
Jezik i kultura
151
152
nasem. jeziku
Jezik i kultura
153
3. Pitanje govorljivosti
I pored upravo pomenute diferencijacije engleskog,
teko da bi bilo osporavao da se tim jezikom moe govoriti: to eine milioni ljudi po celom svetu. Meutim, u
sluaju srpskohrvatskog, za koji smo videli da je u globalu
uporedljiv, neretko se iznosi tvrdenje - naroito posle sloma Jugoslavije - da se ovim jezikom zapravo ne moe govoriti. Kae se da ono to se moe govoriti, i to ljudi uistinu govore, jesu srpski, hrvatski i eventualno bosanski, kao
konkretne manifestaeije negovorljive apstrakeije koja se
naziva srpskohrvatskim. Ovo gledite je lingvistiki neodrivo, iz nekoliko razloga.
154
nasem. jeziku
Prvo, ako su jezici sistemi znakova ili pravila koji povezuju zvuk i znaenje, nijedan jezik niti jeziki varijetet ne
moe se smisleno nazvati konkretnim: tako se mogu okarakterisati samo njihova ostvarenja u pojedinim aktima
govora ili pisanja, dakle u onome to se prema de Sosiru
zove parole a po omskom performance.
Eventualno se
moe govoriti samo razliitim nivoima apstrakcije, jer je
jedan jezik u izvesnom smislu apstraktniji od varijeteta koje obuhvata.
Drugo, najbolji dokaz da se na nekom jezikom sistemu ili kodu moe govoriti (odnosno pisati) jeste to to se
na njemu na neki prirodan nain mogu sastavljati tekstovi.
U sluaju srpskohrvatskog evidentno je mogue - ak i
prilino lako - proizvoditi iskaze, pa i due tekstove, bez
ikakvih varijantnih markera koji bi ih odmah svrstali u srpski, hrvatski ili bosanski. Iz ovoga bi sledilo da se za takva
jezika ostvarenja moe legitimno rei da su na srpskohrvatskom. (Isto vai i za engleski: ima tekstova koji se daju
prepoznati kao britanski ili ameriki engleski, itd., ali ima
i onih koji su naprosto engleski).
Ovaj argument moe se vetaki oslabiti jedino ako se
proizvoljno poistovete srpski sa ekavicom i irilicom, a hrvatski sa ij ekavicom i latinicom - to su umeli da ine neki
politiki motivisani komentatori, namerni da dokau kako
je tu definitivno re zasebnim jezicima. Ipak su takva simetrina jednaenja, to se srpske strane tie, oito lana.
Iz istorijskih razloga srpski ustvari saima celinu srpskohrvatskog, utoliko to, kako smo videli, jedini on zadrava
oba dvojstva - izgovora i pisma. Prema tome, neki ijekavski tekst napisan latinicom moe se pripisati hrvatskom ili
bosanskom ali isto tako i srpskom, to se svodi na ocenu
da je on zapravo na srpskohrvatskom. Ali ak i pri pomenutom uproenju, i uzimajui u obzir pojavu varijantnih
Jezik i kultura
155
markera, lingvistike razlike izmeu srpske, hrvatske i bosanske verzije istog govorenog ili pisanog teksta esto su
veoma male. Ovo, dakako, vai za normalnu upotrebu jezika; dobro je poznato, inae, da se varijantna obeleja
mogu namern uveavati (kao, uostalom, i umanjivati) s
posebnim vanjezikim ciljevima.
A tree, policentrini jezici zacelo su govorljivi u principu i njima se govori u praksi, pa makar to bilo kroz neki
od njihovih varijeteta. Malo bi zastupao gledite da govornik britanskog, amerikog ili kanadskog engleskog nije
govornik engleskog. Ali kao to smo ve naveli, esto se
tvrdi da ljudi koji govore srpski, hrvatski ili bosanski zapravo ne govore srpskohrvatski. Ako se saglasimo da se takvi jezici govore kroz njihove varijetete, ne podrazumevajui pri tome simultanu ili sukcesivnu upotrebu svakog od
njih, i ako se sasvim normalno moe tvrditi kako neko govori engleski predstavljen jednim od njegovih nacionalnih
varijeteta, zato bi se iko protivio ekvivalentnom tvrdenju
da neka osoba govori srpskohrvatski predstavljen jednom
od njegovih standardnih normi?
Ovaj kontrast moda delimino potie od slubene nomenklature, poto se varijeteti srpskohrvatskog sada administrativno tretiraju i imenuju kao zasebni nacionalni
jezici, za razliku od situacije sa engleskim, a drugim delom od sasvim divergentnih geopolitikih, istorijskih i sociopsiholokih okolnosti u ova dva sluaja. Ukratko, rastakanje srpskohrvatskog kao glavnog lingvistikog simbola
jedne nedavno razorene federacije vie naroda razbuktava
kolektivne emocije na nain nezamisliv u svetu engleskog
jezika. I nomenklatura i emocije moraju se, dakako, uzeti
u obzir, posebno stoga to su odskora unapreeni odeliti
standardni jezici na srpskohrvatskom jezikom podruju
osnaeni kao arita grupnih i individualnih identiteta -
156
n a s e m . jeziku
4. Etniki akcenti
Razmatrajui govor Sarajeva u prethodnom poglavlju,
utvrdili smo da tamo nema razaznatljivih etnolekata, jer
njegovi stanovnici - bar oni obrazovaniji, a u obinoj, neslubenoj komunikaciji - govore manje-vie na isti nain.
Postoji, istina, verovanje da se tamonji Muslimani (sada
Bonjaci) lako raspoznaju po karakteristinom izgovoru,
navodno zajednikom svim jugoslovenskim Muslimanima
- po tome to, popularno govorei, nemaju glasove i dz
nego samo i , "gutaju" nenaglaene slogove i slino, pa
kau npr. aa, hoa, ta s' kup' la, 'ona stan'cu. Ovo uve-
Jezik i kultura
157
renje opravdano je samo donekle, a ograda je sociolingvistiki veoma interesantna. Naime, ovakva govorna obeleja nisu ograniena na Muslimane (u ijoj produkciji mogu
samo da budu neto ea i izrazitija), nego su prilino rairena u spontanom neformalnom govoru Sarajlija bez obzira na etnicitet. Podseamo na ranije iznetu konstataciju
da ak ima urbanih Srba i Hrvata kod kojih su takva obeleja naglaenija nego kod nekih podjednako obrazovanih
Muslimana iz njihovog okruenja. Drugim reima, posredi
je neka vrsta svakodnevnog lokalnog vernakulara ili akcenta, koji se u irim krugovima percipira kao muslimanski - iako se njime ne odlikuju samo Muslimani, niti svi
Muslimani.
Ovaj nalaz uporedljiv je sa situacijom u nekim delovima SAD, u vezi s razlikovanjem "belog" i "crnog" engleskog jezika. Tamo su, naime, izvedeni eksperimenti (o kojima izvetava Trudgill 1995:39-40) sa irijem kojem su
putane trake sa uzorcima govora dve grupe subjekata.
Mnogi njegovi lanovi zakljuili su da su govornici iz prve
grupe crnci a iz druge belci - i slavno su omaili, jer je bilo upravo obrnuto. Objanjenje ovog uistinu neoekivanog rezultata je u tome to su namerno izabrani netipini
subjekti. Jednu grupu inili su belci odrasli u siromanim
predgradima sa preovladujuim crnakim stanovnitvom,
od koga su preuzeli nain ivota, kulturne vrednosti a s
tim i govorne osobenosti; a u drugoj grupi bili su uspeni
crnci koji su iveli u okruenju belaca, delei njihove navike, ponaanje i jezik. Otuda su beli govornici zvuali
kao crnci a crni kao belci, i lanovi irija su reagovali u
skladu sa ovakvom percepcijom.
Ovo je dodatan dokaz - ako je on iole obavetenima
jo potreban - da jezike razlike nisu stvar rasne ili fizioloke predodreenosti nego nauenog socijalnog ponaa-
158
nasem. jeziku
5. Zakljuak srpskohrvatskom
Zakljuiemo podseanjem da su tendencije dezintegracije standardnog srpskohrvatskog jasno naznaene u
autorovom predavanju u cast Alojza Smausa pre gotovo
15 godina:
Ukratko se moe utvrditi da je srpskohrvatski standardni jezik u
lingvistikom smislu nesumnjivo/e/a jezik, da je iz sociolingvistikog ugla re ot jednom jeziku sa varijantama, i da se on samo na sociopsiholokom i sociopolitikom nivou - s obzirom na
razliita stanovita, odnosno programe vanjezikog karaktera moe doiveti i predstaviti kao dva ili ak vise jezika. Drugim
reima, uprkos svim injenicama isto lingvistikog reda pitanje
identiteta srpskohrvatskog jezika jednim delom je i pitanje stavova prema jeziku, pa je zato izloeno i politizaciji - naroito u vremenu velikih drutvenih sporenja i politikih sukoba (Bugarski
1989:261; citat ovde dat u prevodu sa nemakog originala).
Jezik i kultura
159
njem tog jezika. Pa ipak, u skladu sa prethodnom argumentacijom, to nije kraj price, jer postoje ravni na kojima
on nastavlja da ivi.
Epilog
Ovaj ogled otpoeo je priseanjem na kiobran profesora Redera na minhenskom aerodromu. Zavravajui ga,
ponovo prizivamo tu predstavu - ovog puta simboliki konstatacijom da i srpskohrvatski i engleski, svaki na svoj
nain, obrazuju svojevrstan kiobran ispod kojeg su smeteni brojni jeziki varijeteti. Koliko e jo ovi natkriljujui
entiteti ostati istinski ivi i relevantni - to e zavisiti od dugoronog razvoja dogadaja pod promenljivim okolnostima, kojima ovde neemo nagadati. Na kraju, promene
su deo same sutine kako jezika tako i vremena - i to je
ono to kiobrane i ini korisnim.
LITERATURA
Amnion, U. (1987). Language-variety/standard variety-dialect. Sociolinguistics/Soziolinguistik
(U. Ammon/N. Dittmar/K. J. Mattheier, eds.). Berlin/New York: Walterde Gruyter, vol. 1, 316-336.
160
nasem.
jeziku
XIII
SRPSKOHRVATSKI JEZIK - REZIME
ZBIVANJA
1. Uvod
Analiza koja sledi zaokruuje deceniju povremenih opservacija i razmiljanja povezanih sa rastakanjem srpskohrvatskog jezika usled raspada jugoslovenske federacije.
raznim fazama i aspektima ovih procesa raspravljao sam u
nizu strunih referata i lanaka, esto izvorno objavljenih
na engleskom jeziku (od kojih su neki potom prevedeni i
objavljeni u knjigama pod Bugarski 1997b, 2001,2002).
Ovom prilikom elim da auriram i rezimiram glavne rezultate ove produene vebe iz nevoljkog posmatranja jezika. Verujem da se sada praina dovoljno slegia da bi se
obrisi tih zbivanja ukazali relativno jasno; ta se god desi u
blioj budunosti, nije verovatno da e uspostavljeno stanje stvari doiveti sutinske promene.
Nesvakidanji prizor razlaganja jednog jezika pred naim oima podloan je razliitim tumaenjima, tim pre to
je on neizbeno proistekao iz razvoja politikih dogaaja.
Na narednim stranicama izloiu svoju sopstvenu retrospektivu, kao profesionalni lingvist, govornik srpskohrvatskog i graanin nekoliko verzija Jugoslavije. Stoga moj iskaz ne moe da bude u potpunosti bezlian, premda u
nastojati da ga - koliko je to mogue - uinim nepristrasnim. Druga stanovita, manje-vie u skladu s mojima ili
od njih razliita, zastupljena su u krajnje selektivnoj
162
nasem. jeziku
Jezik i kultura
163
vanog simbola ve uzdrmanog jedinstva federacije. U sutini, ranije varijante su zvanino podignute na stepen odelitih standardnih jezika sa jednolanim nacionalnim imenima. Za sloene nazive - srpskohrvatski ili hrvatskosrpski
- nije vie bilo mesta u novim dravama na jugoslovenskom prostoru, iji su ustavi i zakoni iz 1990-1993- godine
priznali samo srpski, hrvatski i bosanski kao nacionalne jezike u odgovarajuim dravama ili njihovim delovima.
Snana implikacija ovih administrativnih mera bila je
da bi trebalo pokazati da su idiomi tako razdvojeni nazivom i statusom dovoljno razliiti i po lingvistikoj supstanci i strukturi. Ali ovo je bio teak zadatak, jer su naslednici srpskohrvatskog veoma bliski u ovom pogledu ak identini u mnogim relevantnim aspektima fonologije,
gramatike i osnovnog renika. I zato se pristupilo lingvistikom inenjeringu, najpre u Hrvatskoj, gde je ve due
vreme postojala tendencija izdvajanja iz srpskohrvatskog,
odraena u privremenoj etiketi "hrvatski knjievni jezik"
kao zameni za "hrvatskosrpski". U poluzvaninom talasu
purifikacije i kroatizacije, javni jezik je proien od svega
to je mirisalo na srpski ili na Jugoslaviju, a zamene su nalaene oivljavanjem hrvatskih arhaizama, institucionalizovanjem regionalizama i stvaranjem neologizama.
Uporedljiva strategija prihvaena je neto kasnije u vezi s
bosanskim, koji se morao prikazati dovoljno razliitim i od
srpskog i od hrvatskog - a to je bio jo tei projekat. Jedini nain da se ovo postigne bilo je naglaavanje orijentalnih obeleja lokalne jezike i kulturne tradicije, ali je uspeh bio prilino skroman. Trei slian pokuaj ticao se jezika u Crnoj
Gori, lingvistiki gledano lokalne varijante srpskog, za iji se
zaseban identitet zalae manja ali glasna grupa ljudi od pera,
odskora praena pripadnicima "independistikih" politikih
partija. Predloene su odreene mere da se osobenosti regi-
164
nasem. jeziku
onalnog izgovora, gramatike i renika podignu na standardnojeziki nivo, ime bi se oblikovao idiom uronjen u crnogorsku dijalekatsku bazu, istoriju i folklor. Ovo pitanje iznova
je akzuelizovano konanim nestankom Jugoslavije i njenim
zamenjivanjem Dravnom zajednicom Srbije i Crne Gore, to
moe dovesti do zvaninog proglaenja crnogorskog jezika.
Nasuprot pomenutim tokovima, sam srpski nije krenuo
nekim svojim posebnim putem, jer nije bilo ozbiljnijih pokuaja menjanja njegovog lingvistikog proflla. Moglo bi se
rei da on tapka u mestu, posmatrajui kako se njegovi srodnici razilaze i od njega i medusobno. Razlog ovoj asimetriji
bie taj to se, poto je Srbija u izvesnom smislu bila sredite
svih verzija Jugoslavije, kao i srpski srpskohrvatskog, ovde
nije oseala potreba za naglaavanjem zasebnog identitetadok se takva potreba doivljavala kad je re "odlazeim"
idiomima, i to, kako vidimo, veoma snano. Jedini sluaj inenjeringa u vezi sa srpskim desio se izvan Srbije, u delu Bosne i Hercegovine pod srpskom dominacijom, izmeu
1993- i 1998. godine, kada je izvren poznati neuspeli pokuaj nametanja ekavice tamonjem ijekavskom stanovnitvu.
U ranijim radovima mi se inilo korisnim da slikovito prikaem navedene dogadaje kao na Slici 1 (upor. Bugarski
2002: 149). Spoljni krug pod 1. a (SH) predstavlja sveobuhvatni lingvistiki entitet koji kao svoje sastavne delove
ukljuuje etiri unutranjakruga (S, H, , ). Prvatri su zaokruena punom linijom koja simbolizuje njihovo autonomnopostojanje na politikom nivou. Prva dva su uz to osenena, to ukazuje na dugu i jednim delom odelitu tradiciju srpskog i hrvatskog, koja zapravo prethodi srpskohrvatskom kao zajednikom standardnom jeziku. Druga dva su
neosenena, to u sluaju bosanskog oznaava njegovu
skoranju i u poneemu jo uvek spornu egzistenciju kao
posebnog idioma srpskohrvatskog, premda je on politiki
Jezik i kultura
165
priznat u Bosni i Hercegovini, a internacionalno od Dejtonskog sporazuma. Najzad, takasti krug predvida mogunost jo jednog konstituenta, crnogorskog, ije e
eventualno ostvarenje zavisiti od politikih kretanja; zasad
mu nedostaju kako zvanian status tako i lingvistika specifinost. Pomenuto distanciranje hrvatskog i, u drugom
pravcu i sporijim tempom, bosanskog, simbolizuju raznosmerne strelice - dua za hrvatski a kraa za bosanski.
b.
Slika 1 .
circa 2000.
Sparujui navedene nazive sa supstancom koja eventualno stoji iza njih, kako bismo upozorili da ime ne treba poistoveivati sa identitetom, moemo pojednostavljeno da
kaemo da su srpski i hrvatski kako nazivi tako i jezici, da je
bosanski vise naziv nego jezik, a da crnogorski u ovom trenutku nije nijedno. Neto od ovih razlika sumarno prikazuje i skica pod 1. b, gde se vidi da su ova etiri idioma, koja se
u administrativne svrhe i u politikom diskursu obino svrstavaju u isti red i tretiraju ravnopravno, sociolingvistiki
gledano jasno razliita, pa bi ih u toj vizuri pre trebalo razvrstati u tri nivoa. Pri tome je, razume se, re stepenu do koga su oni dosad realizovali svoje potencijale kao zasebni je-
166
naemjeziku
Jezik i kultura
167
Slika 2.
circa 2005.
168
nasem. jeziku
Slika 3.
Jezik i kultura
169
170
n a s e m . jeziku
Jezik i kultura
171
172
nasem. jeziku
Jezik i kultura
173
174
naemjeziku
Hakog tribunala - takoe se zapoljavaju posebni prevodioci iako bi svaki od njih Iako mogao da pokrije sva tri jezika svrstana pod skupnu etiketu "BCS" (Bosnian, Croatian,
Serbian). Ali u obinim ivotnim situacijama prevoenje izmeu ovih idioma je ne samo nepotrebno nego, esto, i apsurdno. Jedan glasovit sluaj je titlovanje popularnog filma
beogradskog reditelja za prikazivanje u Hrvatskoj pre koju
godinu. Prema izvetajima, publika se mahom eepala od
smeha itajui hrvatski prevod dijaloga, koji su - da nesrea bude vea - obilovali svima odlino poznatim skarednostima, za koje je valjalo pronai "domae" ekvivalente.
Nije udo to su mnogi gledaoci izjavili kako im je srpski
original bio razumljiviji od hrvatskih titlova - a ni to to
ovaj eksperiment, koliko znamo, nije ponovljen...
Najzad, u istom duhu se moemo zapitati zato ne postoje normalni dvojeziki renici, recimo, srpskog i hrvatskog,
nego samo tzv. diferencijalni renici, ija svrha uopte nije
deskriptivna nego iskljuivo edukativna, sa jedinom funkcijom da hrvatske korisnike upozore na srbizme (ili "srbizme") koje valja izbegavati, dajui za njih preporuene hrvatske (ili "hrvatske") zamene. Ovakvi prirunici neizbeno
falsifikuju jeziku stvarnost, navodei na obe strane mnotvo pogreno identifikovanih, arhainih pa i izmiljenih leksikih jedinica. (Za kritiku analizu ovakvih renika, iji je
najpoznatiji egzemplar Brodnjak 1991, v. kiljan 2002). Kad
je re bosanskom, i tu je zapravo posredi neka vrsta diferencijalnih renika, premda sasvim drukije motivisanih i
koncipiranih. Otuda podnaslov Isakovia (1995) mnogo jasnije nego glavni naslov upuuje na stvarni sadraj prirunika - bosanski markirani sloj srpskohrvatske leksike. A posle
ovih primera sa leksikonom, gde su razlike jo ponajvee,
suvino je traiti razlog nepostojanju kontrastivnih fonologijailigramatikaukrugu ova tri idioma!
Jezik i kultura
175
4. Zakljuak
Kao to smo primetili na samom poetku ovog priloga,
raspre identiteta srpskohrvatskog jezika od poetka
su praktino bile politike pre nego lingvistike prirode.
Stoga su one uvek pobudivale snane emocije, i ovo se nije promenilo. Do dana dananjeg iza navodno lingvistike
argumentacije daju se razabrati vanjeziki motivi i vrednosti. Uproeno bismo mogli rei da insistiranje na distinktivnosti srpskog i hrvatskog, a sada jo i bosanskog pa i crnogorskog, tipino ide ruku pod ruku sa nacionalistikim
oseanjima i separatistikom politikom orijentacijom,
dok naglaavanje sutinskog jedinstva srpskohrvatskog po
svoj prilici signalizuje unitaristiko politiko razmiljanje,
u ovoj fazi svedeno na neku vrstu "jugonostalgije".
Ali kakva je objektivna, nauna istina ovom pitanju
kada se ono otrgne iz zagrljaja politike i emocija? Ako odbacimo razne ideoloke krajnosti, ima li naina da se odlui da li je srpskohrvatski jo uvek jedan jezik ili je sada
nekoliko jezika? Kako smo ve vise puta isticali (upor. i
prethodno poglavlje ove knjige), ako se posmatra u neophodnoj vieslojnoj perspektivi, pitanje postojanja srpskohrvatskog nije tipa ili-ili nego tipa i-i. U svojoj ogoljenoj
sutini, ono se moe redukovati na ocenu da je standardni
srpskohrvatski danas istovremeno jedan jezik i vise jezika
- uproeno, jedan lingvistiki jezik u obliju nekoliko politikih jezika. Pri ovako sagledanoj dvostrukosti, moe se
oekivati da bi veina lingvista dala prvenstvo lingvistikokomunikacijskom nivou - to je i stav autora ove analize, i to
kao lingviste ali i kao govornika jezika koji oduvek doivljava kao srpskohrvatski. Nasuprot ovome, oni koji su prvenstveno zaokupljeni zatitom i unapreivanjem nacionalnih
interesa onako kako ih oni vide, ukljuujui i neke politiki
176
n a s e m . jeziku
angaovane lingviste, pre e na prvo mesto staviti politikosimboliku ravan. Trei ranije navedeni nivo posmatranja,
sociopsiholoki, izgleda da nikoga p o s e b n o n e zanima.
Na kraju istaknimo jo j e d n o m : ako j e m o g u e da jedan entitet istovremeno bude jedan jezik i nekoliko jezika, zavisno o d take gledita, takva situacija ini jo teim
ionako veoma sloen zadatak razgraniavanja jezika i jezikih varijeteta, a time i prebrojavanja jezika sveta. Problemi
koje ovo postavlja pred teoriju opte lingvistike ostaju, meutim, izvan okvira ovog osvrta na zasigurno neobinu, ali
ne i u svakom pogledu izuzetnu, sudbinu j e d n o g jezika.
LITERATURA
Brodnjak, V. (1991). Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika. Zagreb: kolske novine.
Bugarski, R. (1997a). Jezik kontekstu. Beograd: igoja tampa
/XX vek (Sabrana dela, 8). /Pogl. 4: Viejezinost i markiranost u upotrebi jezika - jugoslovenski sluaj, 70-74/.
Bugarski, R. (1997b). Jezik drutvenoj krizi. Beograd: igoja
tampa/XX vek (Sabrana dela, 12).
Bugarski, R. (2001). Lica jezika - sociolingvistike feme. Beograd: Biblioteka XX vek.
Bugarski, R. (2002). Nova lica jezika - sociolingvistike teme.
Beograd: Biblioteka XX vek.
Bugarski, R./C. Hawkesworth, eds. (1992). Language Planning
in Yugoslavia. Columbus, OH: Slavica.
Bugarski, R./C. Hawkesworth, eds. (2004). Language in the Former Yugoslav Lands. Bloomington, IN: Slavica.
Grschel, . (2003). Postjugoslawische Amtssprachenregelungen
- Soziolinguistische Argumente gegen die Einheitlichkeit des
Serbokroatischen? Srpski jezik VIII: 1-2, 135-196.
Isakovi, . (1995). Rjenik bosanskoga jezika (karakteristina
leksika). Sarajevo: Bosanska knjiga.
Jezik i kultura
177
Katii, R. (1997). Undoing a "unified" language: Bosnian, Croatian, Serbian. Undoing and Redoing Corpus Planning (M.
Clyne, ed.). Berlin/New York: Mouton de Gruyter, 165-191.
Kordi, S. (2004a). Le serbocroate aujourd'hui: entre aspirations
politiques et faits linguistiques. Revue des Etudes Slaves
LXXV/1, 31-43.
Kordi, S. (2004b). Pro und kontra: "Serbokroatisch" heute. Slavistische Linguistik 2002 (M. Krause/ G, Sappok, eds). Mnchen: Otto Sagner, 97-148.
Lui, R., ed. (2002). Lexical Norm, and National Language-. Lexicography and Language Policy in South-Slavic Languages
after 1989- Mnchen: Otto Sagner.
M0nnesland, S., ur. (2001). Jezik i demokratizacija. Sarajevo:
Institut za jezik, Posebna izdanja 12.
Neweklowsky, G. (2000). Serbisch, Kroatisch, Bosnisch, Montenegrinisch - Perspektiven. Sprachwandel in der Slavia-, Die
slavischen Sprachen an der Schwelle zum 21. Jahrhundert
(L. N. Zybatow, ed). Frankfurt /Main: Peter Lang, 2, 543-559.
Neweklowsky, G. ed. (2003). Bosanski-hrvatski-srpski - aktuelna pitanja jezika Bonjaka, Hrvata, Srba i Cmogoraca. Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 57.
Okuka, M. (1998). Eine Sprache - viele Erben-, Sprachpolitik als
Nationalisierungsinstrument
in Ex-Jugoslavien. Klagenfurt:
Wieser.
Pohl, H.-D. (1996). Serbokroatisch-Rckblickund Ausblick. Wechselbeziehungen zwischen slawischen Sprachen, Literaturen
und Kulturen inVergangenheit und Gegenwart. (I. Ohnheiser,
ed). Innsbruck: Institut fr Sprachwissenschaft, 205-221.
Radovanovi, M. (2000). From Serbo-Croatian to Serbian. Multilingua 19:1-2, 21-35.
kiljan, D. (1996). La langue entre symboles et signes: le cas serbocroate. Langue et Nation en Europe Centrale et Orientale
du XVIIIeme Siecle nos JOurs. (P.Seriot, ed.). Cahiers de
l'ILSL, Lausanne, 8, 305-328.
kiljan, D. (2000). From Croato-Serbian to Croatian: Croatian
linguistic identity. Multilingua 19:1-2, 3-20.
178
naem
jeziku
XIII
SLIKOVNE METAFORE U
RAZGOVORNOM JEZIKU
1. Mala stilska veba za zagrevanje
Na poetku nudimo itaocima dvadeset pitanja, oekujui da e oni moda biti raspoloeni da naslute odgovore
na bar od njih pre nego to stignu do moguih reenja koja mi nudimo odmah u nastavku:
1.
2.
3.
4.
5.
180
16.
17.
18.
19.
20.
nasem. jeziku
Jezik i kultura
181
Ako ne ba odmah, ali do ovog trenutka itaoci su svakako otkrili u emu je stvar: u neobinoj upotrebi obinih
rei - ili, preciznije, u koritenju njihovih nestandardnih,
na naroit nain metaforikih znaenja. Koji je to upravo
nain, razjasniemo neto kasnije tokom analize pojedinih
primera; zasad treba samo da naznaimo osnovni teorijski
okvir razmatranja koja slede.
182
nasem. jeziku
Ovako koncipirane,
metafore su prvenstveno stvar miljenja, a tek potom jezika: bez njih bismo teko mogli da razumemo svet sebe, pa i da njemu smisleno govorimo.
Osnove ovakvom pristupu metafori poloili su, u svom
danas ve klasinom delu, Lakoff iJohnson (1980), da bi on
zatim bio razraden u nizu daljih uticajnih studija. Od ovih
u naem kontekstu treba pomenuti knjigu Lakoffa i Turnera (1989), koja sadri osvrt na tzv. slikovne metafore,
kod kojih domeni nisu pojmovne nego slikovne strukture,
pa preslikavanje nema saznajnu nego poetsku funkciju.
One su bogate detaljima, specifine i jednokratne, budui
rezultat naroite pojedinane inspiracije, a ne opteg iskustva govornika datog jezika (v. i Klikovac 2004:24).
Slikovne metafore su izazvale daleko manje panje nego konceptualne, pa se malo kad i pominju u veoma
obimnoj kognitivistikoj literaturi. Mi emo u ovom radu
koristiti taj termin, kao i pojmovnu aparaturu izvornih i
ciljnih domena i preslikavnja, ali u primeni na sasvim
drukiji materijal, koji - koliko nam je poznato - dosad nije podvrgavan ovakvoj vrsti analize. To su, kao to stoji u
naem naslovu, slikovne metafore u razgovornom jeziku,
koje su, za razliku od malopre pomenutih, optije i viekratne (to jest, neogranieno ponovljive), jer ih stvaraju,
spontano koriste i u opticaj putaju najiri krugovi anonimnih jezikih stvaralaca. Time one postaju konvencionalizovane mentalne slike uoenih slinosti, skoro uvek
Jezik i kultura
183
3. Graa
I - Podela prema izvornim domenima:
(1) ivotinje
zebra (peaki prelaz)
irafa 1 (visoka, mrava devojka)
irafa 2 (visei most na jednom stubu)
kengur 1 i torbar (potar)
kengur 2 (grudna nosiljka za bebe)
meka (mercedes)
rakun (osoba s podonjacima)
majmun (kompjuterski simbol)
mi (kompjuterska spravica)
maje oi (osvetljenje du autoputa)
krmaa 1 (packa)
krmaa 2 (velika bomba)
prase (velika flaa sa stalkom)
jarac i konj (gimnastike sprave)
184
n a s e m . jeziku
Jezik i kultura
paji hod (geganje)
papagajke (vrsta kleta)
perje (odea)
riba (devojka)
riblja kost (dezen tofa)
ajkula (sitroen 4 ks)
delfin (stil u plivanju)
sardine (stenjeni putnici)
(4) Biljke
peurka 1 (oblak od nuklearne eksplozije)
peurka 2 (nadstrenica na jednom stubu)
krompir 1 (prst koji izviruje iz rupe na arapi)
krompir 2 (nula na sportskoj ili ahovskoj tabeli)
ljiva (modrica na oku ili od poljupca)
babura (debeo, mastan nos)
tikvice (oprema za poetnike u plivanju)
kupusara (pohabana knjiga ili sveska)
orasi (testisi)
kruka (obina sijalica)
palma (vrsta frizure)
banana (skok i ut u koarci)
(5) Delovi tela
ui (zavrnuti listovi knjige ili sveske)
njuka (kamion sa isturenim motorom)
bubreg (torbica pasa)
pipci (rukavice)
bataci (enske noge)
papci (cipele)
kresta (vrsta frizure)
185
186
nasem. jeziku
I Jezik i kultura
187
188
naern jeziku
(12) Razno
vetrenjaa (radar)
bunker (sistem odbrane u fudbalu)
bandera i kolac (ocena jedan)
prozori (naoari)
roletne (oni kapci)
sulundari (uske pantalone)
petlja (raskrsnica u vise nivoa)
taster (potkaziva)
marsovac ( specijalac)
brabonjak (mali vor na kravti)
brabonjci (jako mali evapii)
II - Podela prema ciljnim domenima:
(1) Kategorije i osobine ljudi
devojka (riba)
devojka u stalnoj vezi (prikolica)
visoka, mrava devojka (irafa 1, aplja i roda)
devojka s podignutim tamnim naoarima (naoarka)
potar (kengur 1 i torbar)
osoba s podonjacima (rakun)
nosonja (pelikan)
vrsta pijuna (krtica)
specijalac (marsovac)
ronilac s nonim perajama (aba 2)
potkaziva (taster)
nametijivac; igra "prilepljen" za protivnikog (flaster)
gore poltron, dole tiranin (biciklista)
"ubaciva" preko reda ili nepozvan (padobranac)
I Jezik i kultura
geganje (paji hod)
(2) Delovi tela
oi (farovi)
oni kapci (roletne)
modrica na oku (monokl)
modrica na oku ili od poljupca (ljiva)
nabori ispod oiju (kese)
debeo, mastan nos (babura)
enske grudi (sifoni)
enske noge (bataci)
testisi (orasi)
prst koji izviruje iz rupe na arapi (krompir 1)
(3) Odea i obua
odea (perje)
zavoj glave (alma)
gipsani okovratnik (kragna 2)
tankakravata (fitilj)
mali vor na kravati (brabonjak)
vrsta mane (leptir 2)
oznaka ina na epoletama (varak)
torbica pasa (bubreg)
tanga gaice (mercedeske)
rukavice (pipci)
uske pantalone (sulundari i frulice)
pantalone sa irokim donjim delom (zvoncare)
dezen tofa (riblja kost)
cipele (papci)
model cipela (paji kljun)
velike cipele (amci i sandoline)
189
190
naern jeziku
I Jezik i kultura
velika flaa sa stalkom (prase)
plastina flaa od 2 1. (raketa)
ispijena flaa piva (aura)
flaica alkohola (bombica)
najmanja rakijska aica (naprstak)
pena na pivu (kragna 1)
meavina koka-kole i piva (nafta)
(7) Vozila
folksvagen (buba 1 i kornjaa)
sitroen 2 ks, spaek (aba 1)
sitroen 4 ks (ajkula)
mercedes (meka)
fiat 126 (peglica)
audi 80 (jaje)
reno 4 (cokula)
zglobni autobus (harmonika)
kamion sa isturenim motorom (njuka)
dizalica za odvlaenje vozila (pauk)
vrsta traktora (viljukar)
(8) Saobraaj
peaki prelaz (zebra)
visei most na jednom stubu (irafa 2)
nadstrenica na jednom stubu (peurka 2)
stenjeni putnici (sardine)
karta za vie vonji (pantljiara)
raskrsnica u vise nivoa (petlja)
prepreka sa iljcima (je)
gepek na automobilu (rotilj)
benzin (orba)
191
192
naern
jeziku
I Jezik i kultura
193
4. Analiza
Predoeni korpus obuhvata 120 leksema, od kojih
desetak ima po dva ili tri relevantna znaenja, zasebno registrovana i numerisana. To su primeri kojih smo se prisetili ili smo ih zabeleili otkad smo, nekoliko meseci pre
poetka pisanja ovog poglavlja, poeli da razmiljamo
ovoj temi. Nau poetnu zbirku potom smo proirili preuzimajui poneto iz renika argona (navedenih u narednom poglavlju ove knjige). Sigurno je da ovakvih rei ima
vise, ali e i ovaj broj biti dovoljan za analizu ispitivane
pojave.
Pre toga navodimo ta sve nije ulo u grau, i zato,
iako na prvi pogled moe izgledati da bi mu tu bilo mesta.
Pre svega, to su sluajevi konvencionalne polisemije, odavno kodifikovani u jezikom standardu (npr. glava kao deo
tela, pa otuda glava kupusa, eera, eksera; glava porodice,
povorke; glava u knjizi itd.; ili noga od stola, krilo zgrade
i slino). Te se stvari naprosto tako zovu, pa najee i ne
postoji mogunost njihovog ekonominog alternativnog
imenovanja. Zato nisu ukljuene ni rei kao muica (na
cevi puke), oroz (okida), oko (otvor na mrei), jezik (u
cipelama), kouljica (placenta), rukavac (u reci) i mnotvo drugih te vrste. Naime, njihova izvedena znaenja ilustrovanog tipa po poreklu oito jesu metaforika, ali su to
194
naern jeziku
I Jezik i kultura
195
odavno poznata u omladinskom argonu u znaenju visoke, mrave devojke, tu skoro se javila i namah odomaila
u primeni na neto to zasad postoji samo kao prjekat novi most preko Save u Beogradu! Pri tome je ogromna
veina rei domaeg porekla, ali izvestan broj "prevedenih" slikovnih metafora (npr. letei tanjir, zebra, zmija,
leptir 1, majmun, mis) reito svedoi internacionalnoj
rairenosti ovog kognitivnog mehanizma.
Mnoge od uvrtenih leksema su u relevantnim znaenjima ve uveliko rairene u optem jeziku, premda izrazito kolokvijalno obojene (zebra, krtica, pauk, petlja, ljiva, kupusara, kragna 1, bombica, harmonika,
marsovac
itd.). Neke druge, , iako takoe ire poznate, u veoj
meri su karakteristine za razliite argone: vojno-policijski (korpion, skakavac, zolja, osa, pateta,
kaikara),
sportski (idelfin, rampa, banana, kifla, svea,
makaze),
vozaki (peglica, jaje, cokula, ajkula, meka,
orba),
omladinski (krompir 2, krmaa 1, pukica, farovi,
sifoni,
batact), kompjuterski (mi, majmun) itd.
Grau smo razvrstali na dva naina: najpre prema izvornom domenu, a zatim i prema ciljnom domenu. Izloena klasifikacija je u poneemu samo okvirna i orijentaciona, pa uspostavljene kategorije ne treba uzimati strogo:
neke od njih su tu zapravo samo zato da bi se rasteretile
rubrike "Razno", koje po defmiciji izmiu svakoj klasifikaciji. No za nau svrhu takve pribline podele sasvim su zadovoljavajue. Tako smo doli do po 12 kategorija za izvorni i za ciljni domen, to je sluajna podudarnost. Ciljni
domeni, koji upuuju na znaenja stavki sa spiskova izvornih domena, naznaeni su slobodnije i esto samo priblino, ne pretendujui na status leksikografskih definicija u uverenju da e takve upute itaocu biti sasvim dovoljne.
Lako je videti da je kod izvornih domena praktino uvek re
196
naern jeziku
imenicama, a tek tu i tamo atributivnim imenikim sintagmama (paji kljun, paji hod, riblja kost, maje ot).
Iz datih spiskova lako se uoava da kod izvornih domena ubedljivo preovlauje ivi svet: dve treine svih
primera otpadaju na kategorije (l)-(5), pri emu jednu treinu ine ivotinje u uem smislu (1). Tu su jo zastupljeni domeni jela i pia, odee i obue, te u manjoj meri jo
poneki. Meu ciljnim doraenima izdvajaju se kategorije i
osobine ljudi, delovi tela, odea i obua, sport, vozila i
uopte saobraaj, uz prisustvo jo nekih manjih. U oba
sluaja, kod izvornih i ciljnih domena, ostalo je neto primera "pod razno".
Uporeivanje domena na oba spiska daje sledeu sliku. Zivi svet, koji upadljivo dominira izvornim domenima,
kao ciljni domen ogranien je na kategorije i osobine ljudi (1). Nasuprot tome, domeni sporta i vozila, medu
najvanijim ciljnim domenima, odsustvuju s liste izvornih
domena. Ns oba spiska ima manje-vie marginalnih nepodudarnih domena. Zajedniki domeni su delovi tela, jelo i
pie, odea i obua, saobraaj i oruje, ali razliito zastupljeni: jelo i pie je bogatije kao izvorni domen, a svi ostali - kao ciljni domeni. Pri tome je lanstvo svih domena na
oba spiska u 'manjem ili veem stepenu meano, pa nema
korelacije tipa jedan prema jedan, gde bi svi ili skoro svi
lanovi nekog ciljnog domena vukli inspiraciju iz jednog
istog izvornog domena, ili bi neki dati izvorni domen bio
rezervisan samo za odabrane ciljne domene. Takvu korelaciju u najveoj meri onemoguuje rasprenost izvornih
domena ivog sveta po svim ciljnim domenima, iako ne
uvek u ravnomernoj koncentraciji.
Najoptiji zakljuak koji se moe izvesti prouavanjem
kategorijalne raspodele jeste da se najee preslikava sa ivog na neivo (skoro polovina svih primera), veoma esto
I Jezik i kultura
197
unutar neivog (dobra treina svih primera), rede unutar ivog (i tada od ivotinja na ljude a nikad obrnuto), i izuzetno
sa neivog na ivo (i tada uvek ljudsko). Daemo samo pregrt ilustracija za svaku od ovih mogunosti. 1 - ivo na neivo: zebra, meka,prase, kornjaa,je,pauk,gusenica,
skakavac, kupusara. 2 - unutar neivog: varak, pateta, kaikara, viljukar, amci, bombica, harmonika,
naprstak.
3 - unutar ivog: irafa 1, kengur 1, aba 2, krtica, roda,
riba. 4 - neivo na ivo-.farovi, roletne,flaster,
taster.
Za razliku od razvrstavanja po dimenziji ivo/neivo,
opozicija konkretno/apstraktno (bitna kod pojmovnih metafora) za slikovne metafore nema znaaja. Naime, ove u
principu ne operiu apstrakcijama, pa se preslikavanju
konkretnog na apstraktno eventualno moe govoriti krajnje retko i uslovno, i to samo kod osobina ljudi (krtica,
taster, flaster, biciklistd) - to moda govori da su ovakvi
primeri na samoj granici slikovnih i pojmovnih metafora.
Posle ovog opteg kategorijalnog pregleda pokloniemo panju pojedinim uoenim svojstvima ispitivanog materijala. Tu je, najpre, razlika u produktivnosti: dok veliku
veinu stavki karakterizuje preslikavanje u jednoj dimenziji, ima i podosta sluajeva kada se isto bie ili stvar sagleda
iz razliitih uglova, emu e biti jo rei nie. Zasad konstatujemo, radi kurioziteta, da je u ovom pogledu apsolutni rekorder - aba, neugledni stvor oveku ne osobito prirastao za srce (osim, moda, ljubiteljima abljih bataka!),
koji je kanda u njemu ipak uspeo da pobudi niz asocijacija. Sve vano to aba nudi ljudskoj percepciji iskoriteno
je: grbast trup u mirovanju (aba 1), izgled i pokreti zadnjih nogu u vodi ( a b a 2), skakutavo kretanje na suvom
(abica 1,2,3)- Pomenuemo jo samo, iz neivog sveta,
predstavu okovratniku, prisutnu u tri veoma razliita
konteksta {kragna 1, 2, 3).
198
naern jeziku
I Jezik i kultura
199
200
naern jeziku
I Jezik i kultura
201
202
naern jeziku
I Jezik i kultura
203
204
naern jeziku
I Jezik i kultura
205
206
naern jeziku
kvo popularno preimenovanje uspeno obavilo, neophodan uslov je da predmeti iz oba domena imaju neeg opipljivo zajednikog, najee u fizikom a rede i u fimkcionalnom ili nekom drugom pogledu - ali skoro uvek u tom
smislu konkretnog. apstrakciji se u ovom kontekstu moe govoriti samo kao apstrahovanju odredenih obeleja
uporedivanih stvari, to je nesumnjivo intelektualni proces od kardinalne vanosti za percepciju i analizu stvarnosti, ali to nije vododelnica nego upravo most izmedu izvornih i ciljnih domena.
5.5. Ovo istovremeno znai da, ako slikovne metafore nemaju neposredne uzrone veze sa procesom konceptualizacije, jednim od fundamentalnih u kognitivnoj lingvistici,
one iz svog ugla doprinose sagledanju znaaja kategorizacije, kao drugog glavnog teorijskog oslonca ovog lingvistikog usmerenja. Naime, s jedne strane se u istu nominalnu kategoriju svrstavaju stvari u neemu sline (npr. jedan model automobila i morska neman, domaa ivotinja
i gimnastika sprava, karakteristini let jednog insekta i
Stil u plivanju). A s druge strane se i ovde potvrduje aktuelnost prototipskog pristupa kategorizaciji, iako na poseban nain - utoliko to se, kako smo ve nagovestili, neka
preslikavanja mogu okarakterisati kao centralna a druga
kao periferna. Tako se kod naziva automobila ajkula i
meka doivljavaju kao bolji predstavnici ove kategorije
slikovnih metafora (u smislu: lake prepoznatljivi i efektnije aljivo imenovani) nego jaje ili cokula. Iii, u kategoriji
frizura, od est slikovitih naziva samo su tri (subara, etka
i kresta) neposredno jasna, dok preostala tri kao da trae
izvesno domiljanje ili objanjenje. Serpa doarava sliku
skidanja svega to izviruje ispod takve posude na glavi;
palma nastaje kada se oia sve osim ube na temenu; a
sarma je specijalitet mahom starijih mukaraca koji svoju
I Jezik i kultura
207
6. Zakljuak
Posle prethodnih detaljnih analiza i tumaenja opti
zakljuak moe da bude veoma kratak. Bavili smo se ogranienom koliinom svakodnevnog jezikog materijala, koji sam po sebi deluje nekako poznato i prisno, i u tom
smislu sasvim obino, pa bi u njemu malo video neto
naroito interesantno za ispitivanje: ljudi se zabavljaju
kroz jeziku igru, pa ta? Meutim, mi verujemo da smo
pokazali kako ak i tu ima mesta za dublje lingvistiko
promiljanje. S jedne strane, tim putem smo na novoj, dosad zanemarivanoj jezikoj grai proverili mogunosti jedne kognitivistiki utemeljene teorije slikovnim metaforama, koje su u dosadanjoj literaturi samo uzgred pominjane, i to u vezi s poetskom funkcijom jezika, a u izvoenju
umetnik rei. Mi verujemo da su koreni i najuzvienije verbalne umetnosti u svakidanjem jezikom iskustvu
svih ljudi, u kojem se kriju prave i velike tajne jezika.
A s druge strane, premda je jezik koji smo analizirali u
najveoj meri pratilac i proizvod intelektualne igre i zabave, on ipak sa dovoljnom jasnoom ukazuje i na neke druge ovekove kapacitete. Tu pre svega mislimo na sposobnost uoavanja nekada i skrivenih slinosti izmedu raznorodnih stvari, koje, jednom primeene, umeju da blesnu
snagom istinskog otkrovenja. Na primer: torbar, pauk, lajavac, skakavac, ajkula, monokl, mercedeske, petlja, biciklista... Ovde se priseamo Aristotela, koji u "Poetici" istie da je daleko najvanije ovladati upotrebom metafore.
208
n a e r n jeziku
T o se n e m o e nauiti ni o d koga i znak je velikog prirodnog dara, j e r "sposobnost upotrebe metafora podrazumeva opaanje slinosti". Drugim reima, u ovoj igri ima i dosta toga to je autentino stvaralako. Ako i ovo u z m e m o
u obzir, m o e m o da zakljuimo da nam se Homo
loquens
u j e d n o m o d svojih boljih izdanja predstavlja kao Homo
ludens.
LITERATURA
Cvetkovi, . (2000). Konceptualne metafore vezi sa glagolima vizuelne percepcije engleskom i srpskom jeziku. Neobjavljen magistarski rad. Beograd: Filoloki fakultet.
Klikovac, D. (2000). Semantika predloga - Studija iz kognitivne
lingvistike. Beograd: Filoloki fakultet.
Klikovac, D. (2004). Metafore miljenju i jeziku. Beograd: Biblioteka XX vek.
Lakoff, G./M. Johnson (1980). Metaphors We Live By. Chicago:
University of Chicago Press.
Lakoff, G./M. Turner (1989).More Than Cool Reason-. A Field Guide to Poetic Metaphor. Chicago: University of Chicago Press.
Rasuli, . (2004). Jezik i prostorno iskustvo - Konceptualizacija vertikalne dimenzije engleskom i srpskohrvatskom jeziku. Beograd: Filoloki fakultet.
XV
SRPSKI ARGON IZMEU
LEKSIKONA, GRAMATIKE I STILA
1. Uvod
Ovaj prilog predstavlja nastavak autorovog viegodinjeg bavljenja lingvistikom i sociolingvistikom analizom
argona. Rezultati tih istraivanja sistematizovani su i monografski predstavljeni u njegovoj prethodnoj knjizi (Bugarski 2003). Ovom prilikom elimo da uradimo dve stvari. Prvo, da dodatno problematizujemo sam pojam argona, ija neodreenost, dvosmislenost, pa i protivrenost
izazivaju brojne nedoumice - i to kako medu laicima tako
i u strunim krugovima. I drugo, da skrenemo panju na
moguu ulogu argona u procesima jezikih promena.
Govorei za medije, u poslednje vreme smo se vie puta uverili kako u iroj javnosti, ukljuujui i novinare, postoji primetna nesigurnost kad se povede re argonu.
Obino se ona manifestuje u formi pitanja da li argon
obogauje ili naruuje jezik - kao da se osea da on
moda ini oboje, pa se pita kako je to mogue i gde je
istina. Ali ovakvim reakcijama ne treba se uditi, jer su i za
struniji diskurs ovoj temi karakteristina izrazita kolebanja. (U oba sluaja valjda zato to argon uiva iroku
popularnost medu omladinom, dok se na njega redovno
mrte puristiki nastrojeni normativni gramatiari, za koje
je on samo runo nalije istog knjievnog jezika).
210
naern jeziku
Jedan mogui izvor ovih kolebanja jezgrovito je naznaen ve u predgovoru uvenog Andrievog renika argona, konstatacijom da "sam pojam argona ivo oscilira od
jezika struke do jezika ulice" (Andri 1976:VII). Implikacije ovakvog raspona datog pojma on nije razraivao, a koliko znamo to nisu inili ni drugi koji su pisali prirodi argona. Pred naukom zapravo jo uvek stoji otvoreno pitanje kako je mogue jednim pojmom pokriti tako razliite
pojave kao to su jezik struke i jezik ulice, uz sve to bi se
moglo smestiti izmedu ovih polova. Ne pretendujui da
damo konaan odgovor na to pitanje, pokuaemo da bar
nagovestimo pravce kojima bi trebalo ii u razjanjavanju
ove dileme.
2. Otkud nesporazumi?
Izmedu vise moguih prilaza fenomenu argona dva
nam se u ovu svrhu ine osnovnim - sociopsiholoki i lingvistiki. Sa sociopsiholoke strane ovde se nema mnogo ta
rei, jer je jasno da sutinu argona i glavni razlog njegovog
postojanja predstavlja potreba lanova drutvene grupe da i specifinim verbalnim sredstvima afirmiu svoj identitet i potvrde svoju pripadnost datoj grupi. Pri tome pojam
grupe obuhvata sve od pripadnika neke profesije, preko
subkulturnih i omladinskih grupacija, do teritorijalno odredenih jedinica. Koliko se god one medusobno razlikovale, u
jednu kategoriju ih svrstavaju oseanja kolektivnog identiteta i unutargrupne solidarnosti, praena komplementarnom potrebom razgranienja od drugih grupa i od ire zajednice. Toj kategoriji moe se legitimno prikaiti etiketa
argona, i na ovom stepenu apstrakcije tu nema problema.
Pravi problemi su na lingvistikoj strani, a oni potiu
od injenice da u domen lingvistike spadaju jezik kao si-
I Jezik i kultura
211
stem ali i govor kao manifestacija tog sistema - a re argon se implicitno (retko kad i eksplicitno)upotrebljava da
obelei neke karakteristike kako jezika tako i govora. Na
nivou jezika, koji je sa ovog stanovita daleko bolje istraen, pojam argona odnosi se pre svega na specifine leksike i frazeoloke jedinice, a u manjoj meri i na gramatike eksperimente atrovakog tipa (kao ubicasinje - ibica,
joakunjkua, tapatipijepe - ta ti je) ili na omladinsko
poigravanje fonotaktikim pravilima (kao rkema - marke,
rnipo - porni, dsmra - smrad). Ovakve stvari lako se
uoavaju i spremno kvalifikuju kao argon. Ali u ravni govora, kao stilski diferencirane realizacije jezikog sistema
u komunikaciji, takoe se sasvim opravdano moe govoriti argonu, samo to se tada ova oznaka ne odnosi na sistemska jezika sredstva nego na nain njihove upotrebe.
Drugim reima, argon je u isto vreme vrsta jezika i
nain govora - i ova dvostrukost raa napetost koja nas,
kako izgleda, upuuje na sutinu problema. Naime, argon u ova dva sluaja nosi bitno razliita, esto direktno
suprotna obeleja. Zargon u jeziku, posmatran kao pitanje
inventara, karakteristino je spontan, kreativan, matovit i
aljiv, pa se stoga u celini pozitivnije vrednuje (npr. razni
omladinski i subkulturni argoni). Nasuprot tome, argon
u govoru, koji je stvar stila, generalno je ablonizovan, repetitivan, nematovit, izlizan i pretenciozan, usled ega se
negativno ocenjuje (npr. struni argoni, kao lekarski i
pravniki, i naroito politiki).
Oba vida ispoljavanja argonskih pojava imaju, dodue, i
zajednikih svojstava, od kojih je najvanije slaba razumljivost izvan grupe, ali to pre pripada sociopsiholokom nego
lingvistikom planu posmatranja. (Pri tome valja primetiti
da se mogue terminoloke alternative - sleng, argo, atrovaki - odnose samo na vrste argona u jeziku, a ne i na
212
naern jeziku
argon u govoru, za koji nema posebnog naziva). Ali i lingvistiki gledano, nivoi leksikona, gramatike i stila tako se ukrtaju da izmeu njih nema otrih granica, to i dovodi do
zabuna "prave" prirode argona. Danas naroito aktuelni kompjuterski argon kao da odluno opkorauje te
uslovno naznaene markacije, pokazujui neobinu kombinaciju raznovrsnih sastojaka (primere dajemo nie).
Kad smo se ve dotaldi moguih kombinacija, podsetiemo na dobro poznato i obilato dokumentovano zapaanje
da se argonska leksika i frazeologija esto javlja u neargonskim kontekstima standardnog jezika, kao kada se argonizmi kreativno koriste u knjievnim delima. Ali optu
vrednost ima i komplementarna a dosad slabije primeena
upotreba neargonskih sredstava jezikog standarda na argonski nain, obeleen odsustvom mere i neprikladnou.
Ovj drugoj pojavi posvetiemo neto vie panje u nastavku.
Zargon kao inventar leksikih jedinica svrstanih u pojedine registre do danas je, kako je ve napomenuto, najvie ispitivan. Proces argonizacije nekih jezikih sredstava
u kontekstu tvorbenih mehanizama, kao vid uvlaenja argna u gramatiku, podrobno je opisan u naim ranijim radovima (v. sada Bugarski 2003). Ovom prilikom kratko emo ukazati na argonizaciju strunog diskursa, na osnovu
nekoliko primera uzetih iz skoranje domae literature
informatikoj i kompjuterskoj terminologiji. Pogledajmo
u torn svetlu sledee odlomke:
1. Downloadovao sam onaj fajl, pa u ti ga poslati e-mailom kao atament. Definitivno je super! Samo da uspem
da se nakaim. See you! - pie kriom na ceduljici jedan
osnovac svom drugu za vreme asa... (Vasi/Pri/Nejgebauer 2001:7)
I Jezik i kultura
213
214
naern jeziku
I Jezik i kultura
215
216
naern jeziku
I Jezik i kultura
217
Ja bih tako nelo mogao da doivim jedino kao svesno izrugivanje standardnoj normi i njenim privrenicima; a ako
norma izaziva takve reakcije, bie da je dolo vreme da se
ona menja. Isto vai i za naslov poznatog romana Mome
Kapora: sumnjam da ga je ijedan njegov italac (poev od
samog pisca) proitao kao Foliranti; ako i jeste, to bi najpre bila puka izmotancija i folirancija...
Ista bi stvar bila i sa nastavkom -ent (npr. asistent, dirigent naspram propisanog asistent, dirigent), ali izgleda
da argonizama s tim nastavkom nema. S druge strne, izrazito argonski nastavak -'lka uvek je ovako naglaen u
etvoroslonim reima, koje su i najee (koulfika,
zaljubika, otkalka, ufurikd), dok su kod reih troslonih, izgleda, mogua oba lika
(kompiska/kmpiska,
sov'jska/sviska). Prema tome, ako bi neko rekao superika a ne superika, dakako u spontanom razgovoru, time
bi se odmah razotkrio kao autsajder.2 (Uzgred, pri beleenju autentinog argonskog govora mogue su nedoumice u vezi sa tonom i duinom, kao i u optijoj savremenoj
urbanoj produkciji, ali je mesto akcenta van sumnje).
Ove ilustracije iz argonske grade ubedljivo potvrduju
tanost "revizionistikih" zapaanja kakva nalazimo u sledeim odlomcima:
1. tome svedoe i kasniji brojni osvrti drugih lingvista, ali
se zapaa da se mnogi od njih svode ne na "priznavanje
jezike realnosti" nego na pokuaje da se realnost "usmeri" prema klasinim obrascima (Petrovi 1996:90).
2 Analogno vai i za novoopisani argonski sufiks -otka (o
kome v. u sledeem poglavlju): nemogue je zamisliti spontami
realizaciju "standardnih" oblika kao frljotka, izvljotka umesto
au le atin ih frljtka, izvaljtka.
218
naern jeziku
2. Ve i letimian pogled na materijal jezika otkriva da stari Vuk-Daniievski sistem danas vise ne zadovoljava i
ne odgovara u mnogim pojedinostima, pa se ablonski
primenjivana stara reenja na nove prilike doivljavaju
kao neprirodna i izvetaena (Fekete 2000:1328).
Iz izloenog vidimo i na koji nain argon ume da prednjai u procesima promene koji su u toku u datom jeziku,
ukljuujui i njegov standardni varijetet - samo to se oni u
argonu oituju bre i jasnije nego u drugim jezikim oblicima i stilovima. Tako argon iz svog naroitog ugla ukazuje na potrebu modifikovanja neodgovarajuih i prevazienih standardnojezikih normi (razume se, ne u cilju njihovog prilagoavanja argonskim aktuelnostima, nego zato da bi se one pribliile jezikoj realnosti u celinil).3
LITERATURA
Andri, D. (1976). Dvosmerni renik srpskog argona. Beograd:
BIGZ.
Bugarski, R. (2002). argonski izazovi leksikografiji. Nauni sastanak slavista Vukove dane, Beograd, 32 (u tampi). /V.
sada pogl. III u knjizi pod Bugarski (2003)/.
Bugarski, R. (2003). argon - lingvistika studija. Beograd: Biblioteka XX vek.
Durbaba, O. (2002). Internet provajderi u sajber-spejsu. Nauni
sastanak slavista Vukove dane, Beograd, 30/1, 189-195Fekete, E. (2000). Neke pojave sistem(at)skog naruavanja akcenatske norme. Junoslovenski filolog LVI/3-4, 1297-1329.
I Jezik i kultura
219
Markovi, . (2003). Anglicizmi raunarsko-informatikoj terminologiji srpskom jeziku. Neobjavljen magistarski rad.
Beograd: Filoloki fakultet.
Nikoli, M. (2000). Obratni renik srpskoga jezika. Beograd:
Matica srpska/Institut za srpski jezik SANU/Pali.
Petrovi, D. (1996). Fonetika. Srpski jezik na kraju veka (ur. M.
Radovanovi). Beograd: Institut za srpski jezik SANU/Slubeni glasnik, 87-110.
Peco, A. (2002). Za reformu nae standardne akcentuacije. Nauni sastanak slavista Vukove dane, Beograd, 30/1, 69-73.
Pranjkovi, I. (2001). Za demokratizaciju hrvatske ortoepske norme. Jezik i demokratizacija (ur. S.M0nnesland). Sarajevo:
Institut za jezik, Posebna izdanja 12, 299-306.
Vasi, V./T.Pri/G.Nejgebauer (2001). Du yu speak anglosrpsk
Renik novijih anglicizama. Novi Sad: ITP Zmaj.
XVI
ARGONSKE NOVOSTI
222
naern jeziku
I. Novi sufiksi
1. -tea. U knjizi argonu napomenuli smo da tamo obavljene analize ne obuhvataju jedan broj sufiksa, rairenih
u standardnom jeziku, "koji uz sve ostalo izvode i izvestan, uglavnom manji broj argonizama - to, medutim,
samim nastaveima ne daje nikakvu karakteristinu i za nas
relevantnu boju, pa argonska vrednost takvih leksema
potie iskljuivo od ekspresivne osnove" (Bugarski 2003:
67). Medu njih smo uvrstili i sufiks -ica, inae jedan od
najzastupljenijih u naem jeziku (u izvodenju deminutiva,
imenica enskog roda i drugim funkeijama), i samo zarad
ilustracije naveli dvadesetak argonskih rei s tim sufiksom (2003: 68-69).
Ali dalje traganje pokazalo je da ovo nije kraj price, jer
smo poeli da registrujemo argonizme na -tea, pa se postavilo pitanje da Ii je to isti sufiks ili moda nije. Standardni
jezik sadri tek poneku ovako naglaenu re (ubica, vrbtca,
I Jezik i kultura
223
urica, Ijubiica), a u gramatikoj literaturi nalazimo napomene tome kako pomeranje i produivanje akcenta
daje nekim reima na -ica fakultativne alternative sa izraenijom afektivnom nijansom, kao u parovima kafnica/
kafantca, slninica/slanimca,
ppricicalpapriica,
te da
je sufiks "uvek dug i naglaen u podrugljivo-pejorativnim izvedenicama od imenica m. roda, tipa pisarica,
kaplartca,
pandurica" (Klajn 2003: 115).
Ovaj drugi sluaj ovde moemo zanemariti, tim pre to
su navedene rei zastarele, ali su za nas interesantne prethodno pomenute afektivne alternative. Naime, da Ii su to
uvek samo varijante - i ega? U citiranim primerima to je
sigurno tano, a isto vai npr. i za par
rkijica/rakijtca.
("Naruismo malo slanimce i ljutu papriicu, da meznemo uz rakijtcu u naoj kafamci" - ovo odista zvui prisno
i savremenom uhu blisko). A ovakva podloga ve prirodno
vue u pravcu argona.
Ovako pripremljeni, razmotrimo sledei niz novoprikupljenih i ranije neregistrovanih rei: majstorica,
kosartca,
stoperica, smekerica, susterica, kiertca, kiseltca, kurviica, pokerica, eksenca, zicertca, fudbaltca,
slajmartca,
keerica, lagantca, sigurica. Ono to ih okuplja u grupu
jeste autentino argonska obrada njihove deminutivnoafektivne semantike, a sa formalne strane etvoroslona
struktura i sufiks -ica - koji ovde, medutim, nije nikakva
fakultativna alternativa nego jedina mogunost, bilo
uopte (to je ei sluaj) ili bar u datom znaenju.
Krenimo redom. Normativna literatura predvida oblike
majstorica i majstorica, u znaenju 'ena majstor' ili 'majstorova ena' (RMS), ali u sportskom argonu je odluujue razigravanje izmedu prethodno najuspenijih ekipa
uvek i samo - majstorica}. U istom registru koartca je familijaran naziv za koarku, dok bi ksarica, dakako, bila
224
naern jeziku
I Jezik i kultura
225
226
naern jeziku
I Jezik i kultura
227
4. -a. Slinih je svojstava i ovaj nastavak, redak i zastupljen u imenima od milja kao Mia, Fia, Kia, Tia, a
neto ei u argonu: mia (gram droge, od migra - gram i ) , f i a (Fiat 750), kia (deji penis), klia (klitoris), sia (sitni), poa (poker), hia (hitnja), Hia (Hitler), Ia
(Italija), Tra (Trst).
5. -ca. Jo jedan hipokoristiki nastavak, najei u familijarno skraenim reima (ukljuujui i imena) sa osetnom
notom tepanja, kao maca, kuca, meca, gica-, braca, buca,
debeljuca-, Mica, Gica,Jeca, , Peca, Duca-, slino i brica, aca, (pitolj). Neto jai argonski naboj nose
veca (vesterka, tj. sestra), vaca (valer), droca (drolja),
doca (doktor), boca (bodlja; injekcija), peca (peko, tj.
peder), prca (prcko, tj. ljubavnik; onizak mukarac), pljuca (usta; tra), koca (koka kola), dica (diks, tj. narkoman), pica (piclov), fnca (fudbal), uca (uster-mat),
Njuca (Njujork), Svica (Svajcarska).
6. -ko. Ovu seriju nastavaka sline stilske vrednosti zakljuujemo sufiksom koji sreemo u popularnim reima kojima se tepa ili upuuje blag prekor, kao nemirko, nestasko, razmaenko,
uobraenko,
raupanko,
odrpanko,
matorko, zaljubljenko.
Tepanje ustupa mesto ironinopodrugljivoj karakterizaciji u brojnim "narodskim" izvedenicama, takoe iz pridevskih osnova, kao to su elavko,
oravko, opavko, trapavko, kilavko, balavko,
slinavko,
valavko, blesavko, asavko, upianko, usranko. Otuda
je neosetan prelaz u manje ili vie duhovite argonizme, neke zasnovane na igri rei: mutljavko,
upicanko,
ivko ("ivac", tj. nervik), peko ("pekir", tj. peder), prcko (prca, tj. valer), tvrtko (krtac; ukruen penis), stojko
(ukruen penis), spomenko (polno onemoao mukarac).
228
naern jeziku
7. -erj (-j). Ovaj nastavak nemakog porekla ranije se najee nalazio u reima koiokvijalnog zvuka kojima su oznaavane radnje i s njima povezane uslune delatnosti (kao tileraj, snajderaj, peceraj, frizeraj, kupleraj). Ovakva osnova
posluila je za izvoenje veeg broja apstraktnih imenica sa
naglaeno negativnim vrednosnim sudom, koje iz ire govorne upotrebe neosetno klize u argon - gangsteraj, hohtapleraj, lumperaj, maheraj, vindleraj, lamperaj,
kieraj,
fueraj, paceraj, traeraj. Izrazitiji argonizmi su pimpleraj
(u fudbalu), minkeraj (ulepano predstavljanje), valeraj
(ljubavni provod), svingeraj (razmena partnera u seksu),
diberaj (prostakluk), pankeraj (pankerska urka).
8. -rija. Sufiks koji mahom upuuje na skupinu ljudi (mlaarija, studentarija, manguparija) ili stvari (drvenarija,
staklarija, limarija), odnosno na pojedine stilski neutralne apstrakcije (matarija, sanjarija, slikarija), esto sadri negativne primese, nekada i dominantne (igrarija, novotarija, triarija, petljarija, traarija, brbljarija,
bljezgarija, kojetarija, nitarija, svinjarija, govnarija). Ovakve rei veinom imaju argonski prizvuk, kome pored
ekspresivnih osnova doprinosi i sam nastavak.
/
I Jezik i kultura
229
230
naern jeziku
(loe nabaena lopta), vrljotka (vrljotina), brljotka (brIjotina), bljuvotka (bljuvotina), izmiljotka (izmiljotina),
bezvezotka (neto bez veze), napaljotka (napaljenost), ispaljotka
("ispaljivanje", tj. varanje nekoga),
opaljotka
(blesava osoba). zagradi beleimo i izraz brzotka (brzo), koji kao prilog ne spada u na imeniki korpus/. Treba uoiti da je ovo trei sufiks u naoj ukupnoj grai, pored -ant i -'ika, koji nosi kratkosilazni akcenat.
13. -s. Ovaj neobini nastavak, moda donekle inspirisan
engleskim uzorima, najee skrauje rei tako to od njih
tvori jednoslone osnove na konsonant (skoro uvek k).
Nali smo ga u dvanaestak rei karakteristinih za ambijent mladih: geos, bios i infos (geologija, biologija i informatika kao kolski predmeti), faks (fakultet), koks (kokain), doks (doint marihuane), diks (danki, tj. narkoman), smoks (smoki), vaks (vaka), eps (epi, tj. pie),
vops (vopi, tj. pivo), fuks (fuka, tj. kafa; fuksa), fuks de
luks (velika fuksa), aks (udarac akom). /Samo formalno
su slini bitls i skins, sa engleskim -s za mnoinu ali reinterpretirani kao jednina, dobijajui mnoinu bitlsi, skinsi.
Ovamo ne idu ni obine skraenice kao bajs, duks, fiks,
eks (ekstazi), gde zavrno s pripada osnovi/.
U predoenom nizu veina sufiksa je i samostalno donekle ekspresivna, to podstie njihovu argonsku upotrebu, za kakvu se oni preostali (-a, -a, -ca, -ko, -itis, -s)
preporuuju samom svojom uestalou u afektivno obojenim familijarnim reima.
I Jezik i kultura
231
kila; ovamo ne spadastotinjak ' sto'), besplatnjak (neto besplatno), ozbiljnjak (ozbiljna stvar), fiak (fiat 750),
zglobnjak (zglobni autobus), nonjak (noni klub), pornjak (porno revija ili film), kamatnjak (kamata; lihvar). Iz
hrvatskog argona, sa oznakom Z. i naglaskom na poslednjem slogu, prenosimo-.gabornjak (runaena), babinjak
(ensko drutvo), drobnjak (onaj koji drobi, tj. priagluposti), dizuljak (lik),prstenjak (prsta, tj. nepristojan gest prstom), elektrinjak (elektrina gitara), turbofolknjak
(novokomponovana narodna muzika; njen ljubitelj; mesto gde
se slua). Sa ovim dodacima ukupan broj registrovanih primera sa ovim sufiksom penje se od prethodnih 197 na 215!
A tu je i neto novozabeleenih znaenja za ranije navedene
lekseme: drvenjak (ukoen ovek), savremenjak (predava
savremenog jezika na iknltelu),gruprijak (grupna fotografija ili diskusija na Internetu), osnovnjak (Osnovni zakon
Vojvodine), srednjak (proizvod srednje klase).
2. -dija: motadija (muvator), drmadija (drmator), stripadija (crta stripova), televidija (stvaralac ili radnik
na TV, upor. ranij efilmadija),
netadija (tragalac na Internetu, upor. mreadija), linkadija (radnik na linkovima), bimadija (strunjak za video bim), sitadija (radnik na sito tampi), kartondija (ulini prodavac), kontejnerdija (ovek koji pretura po kontejnerima).
3- -s: droga, fiksa i igla (narkoman), trta (poltron),
valeras (valer), vijuga (domiljata osoba), arapa
(maskirani kriminalac), daska (koji vozi dasku), njukas
(kamion sa isturenim motorom) .
4. -ijda-. kupusijada, patlidanijada,
varkijada,
salamijada, pihtijada, peenjijada,
sarmijada,
buregijada,
232
naern jeziku
pekarijada,
pricerijada, mudijada (takmienje u pripremanju belih bubrega), menaderijada
(skup studenata
menadmenta), dopingijada (afera sa dopingom na Olimpijskim igrama), amarijada
(komentar katastrofalnog
poraza naih fudbalera), hagijada (zapleti Hakog tribunala), skovranijada
(priredba u cast kompozitora D.
Skovrana), Grudenijada (okupljanje familije Gruden) .
5. -na: pivugana
6. -teka: hleboteka,
7. -skop: palainkoskop
hranoteka.
(spisak recepata za palainke).
8. -ka: argonskim nazivimaza vrste obue dodajemo mondiske (pomodne cipele), picoke i picojke (picaste cipele; picojka je i udarac u fudbalu), isusovke (sandale), pederke (poluizmice od zmijske koe), a od odee mercedeske ili ipsilonke (tanga gaice) i anatomke (tesne enske pantalone), te naroito razne jakne: motorka,
bizonka, pancirka, oferka (kona jakna; oferajbna); tu su i
siske (lepe enske grudi), koje vetakim uveanjem postaju silikonke, i.butke (enske butine); i jo dosta toga: lajka (automobil Lada), ujka (uti taksi), kompika (kompjuter), samika (samoposluga), larka (lardo, tj. dolar),
dropka (dropkik udarac u fudbalu), ljoka (alkoholno pice), mentolka (mentol bombona), keka (kec kao ocena),
kaka (racija), stojanka (urka na kojoj se stoji), ilka
(od engl, chill out - okupljanje posle velikih tehno urki),
idealka (idealan posao); blamka (blamaa), zevka (dosada), bljuvka (bljuvotina), lerka (plaanje "na ler", tj. odloeno), cvika (cvikanje, tj. strah; cvikaro); bleska (blesaa), ivka (ivana ena), starka (starija ena ili prostitut-
I Jezik i kultura
233
(mahnita ena).
13- -ara\ gipsare (bele arape); drukara (cinkaro), komunjara (komunist), funjara (gad; prostitutka), bundevara (ena koja nosi bunde), ukara (laka enska), spermara (nimfomanka), bezvezara (ena bez veze), lupetara
(koja lupeta), blamara (koja se blamira); kenjara (anus).
14. -aa-, zornjaa (rana jutarnja kafa), milkaa (okolada
Milk); tupaa (glupaa), histeraa (histerina ena), naguzaa (laka enska), elitnjaa (elitna prostitutka), deviznjaa (devizna prostitutka), trudnjaa (trudnica).
15. -onja-. kilonja (kilavac), himnonja ("himnoklepac" kovanica Natae B. Odalovi, Danas 6.8.2004), mrakonja
(crnac, Z.).
234
naern jeziku
krkancija,udvarancija.
(upicanjen ovek).
I Jezik i kultura
235
(knjavator).
(mana), blesijaner
(blesavko).
236
naern jeziku
35. -'lka: leptirika (leptir mana), legitimika (legitimacija), dupika (stranjica), kumika
(kuma), tempika
(temperatura), nudiska (nudistika plaa), bedika (beda;
oajanje), normalika (normalna stvar), kulturiska (kulturno uzdizanje), Ijubomorika
(ljubomora), stravika
("strava"), supika (neto super, upor. superika),
matika (ah-mat), iptarika (iptar), Bumika (kafi "Bumerang" u Beogradu), Amerika (Amerika).
36. -ja-, bombaja (bomba), masnaja (masna kosa), kevaja (keva), urkaja (urka), fraja (frajer), 1/(-{-.),
viskaja (viski), raja (rakija), loaja ("loenje", tj. oduevljavanje; lakoverna osoba).
37. -da: pida i pida-mida
(pidama), jada (jakna),
tide (tikepa, tj. patike); jelenda
(pivo Jelen), skida
(skivi, tj, viski), menda (mentol), ronda i lada (cigarete Ronhil i Lucky Strike), vuda (vutra, tj. marihuana);
dlada (dlaka), slinda (slina), slida (sliica), stependa
(stepenica), linda (autobuska linija), renda (Reno 4),
stonda (stoni tenis), srbda (srpski kao kolski predmet); frada (frajer), meda (meker), narda (narkoman), krimda (kriminalac); Konda (kafi "Konkord" u
Beogradu), Doda (serija "Dosije X"); ovde nalazimo, sasvim izuzetno, i sam poimenieni formant sa sopstvenim
znaenjem: da (marihuana - skraeno od vuda i sl.);
nova znaenja: vinda (cigarete Vinston), granda (gramofon), klinda (klinac, tj. deak), bida (bilijar; omanji
ovek; inadija).
38. -njac: kupanjac
(kupanje), sunanjac
(sunanje),
smrzanjac (smrzavanje), snifanjac (umrkivanje droge),
utrpanjac (utrpavanje u drutvo, autobus i si.), vritanjac
I Jezik i kultura
237
(klipan).
kitoje
238
naern jeziku
za
I Jezik i kultura
239
(socioloki+filozofski /novosadska letnja kola tolerancije/), sperminator (sperma+terminator/potentan mukarac/), Beovizija (beogradska+televizija), umbinzoni (umski+ robinzoni/nazivTVserije/), zlobisti (zlobnici+ slobisti), kulturcajci (kulturni+policajci /naslov teksta Dragana Ilia, Vreme 4. 11. 2004/).
2 -ogromantan
(ogroman+impozantan), kurvarica (kurva+kuvarica), anksonijer (ank+ansonijer /elegantan
alkoholiar/), slatkoholiar
(slatko+alkoholiar), Skrtlananin (krt+Skotlananin), keovina (ke+gotovina), ahobus (ah+autobus /autobus sa ahistima/), roendanionica
(roendan+radionica /sala koja se iznajmljujezadeje roendane/), sanitetika (sanitet+sintetika /sanitetski materijal od sintetike[), prihvatizacija
(prihvati+privatizacija), bleferendum
(blef+referendum Aovanica slovenakog pisca Borisa Novaka/), Svrbin i Krvat (svrbi+Srbin; krv+Hrvat /uzajamno aavanje podrugljivim nazivima/), radovanovanje
(Radovan+radovanje /kovanica iz Republike Srpske/), Gradovanje (grad+putovanje /naziv putopisne radio emisije/), Radiovizor (radio+televizor /naziv radio emisije/),
Glamurama
(glamur+panorama /naziv TV emisije/),
Igralaksija
(igra+galaksija /naziv TV emisije/), Niskozemska (nisko+Nizozemska, Z.).
3 - elegadno (elegantno+gadno), Amerikenjac (Amerikanac+kenjac), intelektukac (intelektualac+tukac),profesmor (profesor+smor), fenofantastino
(fenomenalno+fantastino), Bleskovac (blesav+Leskovac /aljiv lokalni toponim/), blentitet (blentav+entitet /kovanica iz
BiH/), severgrin melodije (Severina+evergrin), Kopakafana (Kopakabana+kafana /kafana na stadionu Crvene
240
naern jeziku
(apart-
I Jezik i kultura
241
XVII
JEZIK, ARGON I VERBALNE MAGLE
Na kraju knjige argon poruujete itaocima da je eksperimentisanje reima jedan od prijatnijih naina saznavanja
sveta. Kako izgledaju aktuelni verbalni eksperimenti?
- To sam rekao komentariui aljivo slivanje rei u neoekivane nove celine (diomor - direktor kole, salamonela - sumnjiva salama, bliznismen - biznismen blizak
vlastima, snobilni telefon i sl.). Ali verujem da ne mislite
samo na ovakvo neobavezno poigravanje reima. Drugih
aktuelnosti takoe ima u izobilju - od rimovanih doskoica (Bez kralja ne valja) do eksperimentalnog predizbornog prodavanja verbalne magle (hieb tri dinara, povratak
srpske vojske i policije na Kosovo, nove granice sa Hrvatskom, nema zakonskih prepreka za kandidovanje hakih
optuenika na izborima...). Samo to se u ovoj vrsti igara
nita ne saznaje, a mnogo se toga lano predstavlja u manipulativne svrhe.
Postoji miljenje da oficijelni jezik pokazuje otpor prema
argonu. Da Ii je razlog tome nerazumevanje?
- A k o pod oficijelnim jezikom mislite na standardni ili
knjievni jezik u celini, istina je da se on po svojoj prirodi
244
naern jeziku
I Jezik i kultura
245
246
naern jeziku
XVIII
OGLEDALO POLITIKIH NAMERA
248
naern jeziku
Da Ii biste objasnili Vase shvatanje janusovskih lica nacionalizma - jednog okrenutog prema rodoljublju i patriotizmu, a drugog prema ovinizmu i ksenofobiji?
- Problem definisanja nacionalizma upravo je u pomenutom rasponu, jer se taj termin esto neopravdano koristi
za bilo koji od navedenih, mahom veoma razliitih pojmova, a uz to se jo brka sa nacionalnim oseanjem, nacionalnom sveu i nacionalnim identitetom. Izjednaavanje
nacionalizma sa rodoljubljem i patriotizmom (u stilu "ja
sam nacionalist jer volim svoj narod i ne vidim ta tu ima
loe") obina je demagogija; ovde se valja prisetiti Albera
Kamija, koji je rekao kako isuvie voli svoj narod da bi bio
nacionalist! Nacionalizam, posebno onaj etnikog tipa za razliku od gradanskog - tipino gleda na drugu stranu,
klizei u ovinizam i ksenofobiju. Ukupno uzev, nacionalizam je manje ljubav prema svome, a vie mrnja prema
drugom. Razlika je moda najjasnija u ekstremnim izvodima, gde patriotizam podrazumeva spremnost da se umre
za domovinu, a nacionalizam - da se ubija za naciju. A patriotska oseanja su i sada, kao i u prethodnom reimu,
podlona manipulaciji i zloupotrebi. Zloguko se obnavlja
ak i podela na patriote i izdajnike, premda u manje drastinim oblicima nego u vreme nedavnih ratova, pa se
konzervativno-nacionalistika struja u aktuelnoj vlasti nastoji predstaviti kao patriotska, a ona druga, reformska i
proevropska, kao uzurpator koji zarad opstanka na vlasti
budzato rasprodaje nacionalni interes.
Kako se nacionalizam ogleda u jeziku?
- Meu osnovna obeleja nacionalizma spada insistiranje
na obaveznom razgranienju svoga od tuega ("svoji na
I Jezik i kultura
249
svome"), praeno glorifikovanjem sopstvenog uz nipodatavanje svega drugog i drukijeg, i otuda protivljenje svakom meanju. Ovo se jasno vidi i na podruju jezika. Na
jezik ne moe da bude srpskohrvatski nego samo srpski ili
hrvatski, dobar Srbin bi zapravo morao da bude ekavac,
jer je ijekavica nepodnoljivo zaraena time to se njome
slue Hrvati i Bonjaci (dakle, ustae i Turci), i naroito bi
morao da pie iskljuivo svojim izvornim i jedinim pismom, irilicom: bilo bi nedopustivo da prihvati i latinicu,
koja je samo hrvatska, dakle antisrpska (osim to je i vatikanska, komunistika i mondijalistika...).
Znatan nacionalistiki naboj nose i stalne jadikovke
nad zlehudom sudbinom srpskog jezika i pisma, koji samo to nisu zatrti domaom nebrigom i tuinskim zaverama, a to je zapravo uvod u rasrbljivanje vaskolikog srpskog naroda i njegov konani nestanak sa istorijske scene.
A nacionalne manjine i njihovi jezici mogu se tolerisati jedino ako ti ljudi znaju gde im je mesto, jer je ovo ipak drava srpskog naroda, a ne nekakvih gradana. Ne mogu se
na srpskom etnikom prostoru tek tako isticati natpisi na
nesrpskim jezicima, pa jo na dumanskoj latinici. Ove ilustracije srpskog jezikog nacionalizma dajem zato to mi
ovde ivimo; razume se da analognih, ponekad jo izraenijih, ima i na drugim stranama. Nacionalisti su svugde
isti, i svugde svojom zaslepljenou najveu tetu nanose
upravo svojoj sopstvenoj, toliko voljenoj naciji.
Iako smo mislili da je s Miloevievim odlaskom nestao
govor mrnje, povremeno vidimo njegove proplamsaje na
politikoj sceni, to je dolo do izraaja i u vreme predizborne kampanje. Velja Ili i neki mediji su lansirali vest da
je Miroljub Labus Jevrejin, a niko se nije naao da odgovori - pa ta i ako jeste!
250
naern jeziku
- Govor mrnje, kako se pokazuje, samo je privremeno utihnuo, da bismo sada, bojim se, imali mnogo vie od proplamsaja - pravi oganj koji se niko od nadlenih ne trudi da obuzda. Razlika je u tome to je on u prethodnom reimu bio
uglavnom monocentrian, idui od vlasti prema opoziciji,
dok je danas policentrian, jer svako svakoga moe da satanizuje i blati - ba onako demokratski - koliko ga volja, a da
za to ne odgovara. Sluaj koji pominjete samo je jedan primer, premda posebno opak. Iako je podsticanje nacionalne, verske i rasne netrpeljivosti kod nas zakonski kanjivo,
tuilatva mudro ute, a neki od njihovih predstavnika,
umesto da rade svoj posao, objavljuju literarne sastave po
novinama. Politike kalkulacije su kod nas oito iznad zakona. ovfTme bi morao da vodi rauna i predsednik nae drave, inae ubedeni legalist - koji, naalost, ne samo da ne
osuuje verbalni primitivizam i najvulgarniji koijaki argon politiara koga pominjete, nego ga jo opravdava kao
"neposrednost u govoru, karakteristinu za srpski jezik"! Jadan srpski jezik! Ako je on uistinu od neeg ugroen, bie to
od ovakvih stvari, a ne od toga to neko pie latinicom...
Izuzetno otre rei koje je Milosevic koristio u obraunu s
opozicijom, po Vaoj oceni, bile su znak njegovog kraja. Sta
se moe zakljuiti iz slinog naina komuniciranja koji se na
politikoj sceni pojavio protekle godine, i ima Ii tu bitne
razlike izmeu konzervativnog i reformskog dela vlasti?
- Ove dve situacije se ne mogu uporeivati. U prvom sluaju imali smo centar moi, olien u jednom autoritarnom
vladaru koji je mogao da bude - i bio je - sruen. Nasuprot tome, sada su na politikom popritu dve struje demokratske orijentacije, za koje mislim da e ostati u klinu, bez izgleda za skori kraj jedne ili druge - a taj kraj, i
Jezik i kultura
251
kad bi doao, zasigurno ne bi bio najavljen specifinim izborom rei. Uslovna razlika izmeu konzervativnog i reformskog dela vlasti donekle je dola do izraaja i u predizbornoj kampanji. Naime, prva pomenuta struja vise je isla onom na protivnike kandidate kao linosti, nastojei
da ih diskredituje u narodu. U tome su joj se zduno pridruile stranke sa tvrde desnice, bilo da uestvuju u vlasti
ili ne. A ona druga preteno je mahala politikim i naroito ekonomskim programima, iako ni njoj nisu bili strani i
povremeni udarci u bubrege. Ali ne vidim da je sama politika retorika bitnije usmerila birako telo, pa ako sam u
sluaju Miloevievog reima iz jezika uspeo da iitam
njegov predstojei pad, ovog puta ne zapaam uporedljive naznake. Valjda je i to nekakav napredak!
U porukama koje zvaninici alju drugim dravama i Hakom tribunalu dominira antizapadno raspoloenje. Na ta
ukazuje analiza jezika koji se tom prilikom upotrebljava,
kao i onog koji nalazimo u medijskim komentarima?
- Ukazuje upravo na ono emu govorimo - na tenju da
se u komunikaciji sa svetom dobije u vremenu, kako bi se
izbegli rizici za politiki kredibilitet kod kue. Stoga se
maksimalno otee sa ispunjavanjem zahteva koji se postavljaju pred nae vlasti, uz uporno ponavljanje kako mi,
eto, u potpunosti saradujemo. (Natezanje "nepoznatih adresa" generala Mladia ve je odavno farsino). Pri
tome se taj svet predstavlja kao inherentno neprijateljski
nastrojen prema nama, bez ikakvih moralnih principa,
oslonjen na ameriku mo. Tuilatvo i sudsko vee u Hagu u mnogim komentarima se prikazuju kao nesposobni,
ali i zlobni, oni svaki as "priznaju" ovo ili ono, to e rei
da je s nae strane proitana njihova zavera.
252
naern
jeziku
I Jezik i kultura
253
doumice. A optije uzev, bojim se da u osnovi relativizacije kojoj govorite lei obeshrabrujua kombinacija otvorenog ili pritajenog nacionalizma u glavnim porama drutva, oportunizma vodeih politikih krugova i moda oveku priroene tenje da za sopstvene grehe optui nekog drugog. Sta god da je posredi, izvesno je da bi u dananjoj Srbiji vlada ili politika stranka koja bi nedvosmisleno zagovarala radikalan obraun sa kreatorima i simbolima tragine jueranjice u sopstvenoj sredini time izgubila podrku veeg dela birakog tela. Lomovi nastali po
izruenju Miloevia Hakom tribunalu, kao i izbegavanje
da se tako postupi i sa drugim optuenicima, dovoljno govore tome. A za promenu takvog stanja drutvene svesti
bie potrebno dosta vremena, ali i mnogo vie mudrosti i
odgovornosti nego to je politika vlast, preokupirana
unutranjim sukobima i razmiricama, dosad ispoljila.
XIX
ZA GlAS OVE TOLERANCIJE
256
naern jeziku
- Nacionalizam poiva na principu "svoj na svome": oveanstvo se prirodno deli na nacije, iji su pripadnici odredeni zajednikim jezikom i tee da ive u jednoj dravi,
pri emu ni jezik ni dravu ne bi delili sa lanovima drugih nacija. Ova trijada ustoliena je u evropskoj romantiarskoj i potom nacionalistikoj kulturnoj tradiciji poev
od kraja XVIII veka. Ona je malo kad ostvarena i u samoj
Evropi - da i ne govorimo ostatku sveta - ali u laikim
predstavama preivljava i do danas, uprkos ogromnoj nesrazmeri izmeu nekih 6.000 jezika i jedva 200 drava dananjeg sveta. Uz to se ovaj idealizovani obrazac koristi u
svrhe politike manipulacije i populistike demagogije u
stilu zloglasne teorije krvi i tla.
Biu nacionalizma imanentna je tenja da svoje jasno
razgranii od tudeg, pri tome veliajui sopstveno a nipodatavajui sve drugo i drukije. Svaka meavina mu je
strana, pa su nepoeljne vienacionalne drave, nacionalne manjine i etniki meani brakovi, a viejezini pojedinci su predmet podozrenja. Ovo vai i za jezike, gde se takoe mora znati ta je ije, pa se tako ne moe tolerisati
nikakav srpskohrvatski, nego se priznaje samo srpski (i to
pisan iskljuivo irilicom) i hrvatski (pisan latinicom).
4
I Jezik i kultura
257
Mogu Ii se komplementarne funkcije koje pominjete ilustxovatiulogom jezika u (de)konstrakciji jugoslovenske drave?
- Mogu, i to je upravo dobar primer. Jezik je ovde u svim
fazama pratio smernice zvanine politike. Kada su dominirale konvergentne tendencije, kao prilikom stvaranja prve
i druge jugoslovenske drave posle svetskih ratova, isticano je sutinsko jedinstvo srpskohrvatskog jezika kao vane
kohezivne sile i glavnog lingvistikog simbola dravnog zajednitva. (U oba ustava prve Jugoslavije ak je pisalo da je
slubeni jezik Kraljevine srpsko-hrvatsko-slovenaki, to je
lingvistika besmislica ali i jasan pokazatelj unitaristike
politike). A u razdobljima velikih previranja, koja e na
kraju dovesti do raspada SFRJ, sukobljene nacionalne posebnosti su svoje uporite takoe potraile u jeziku, pa
smo tako od jednog srpskohrvatskog jezika dobili tri: srpski, hrvatski i bosanski/bonjaki. Sa svoje strane, ova tri
odelita zvanina jezika poduprla su osamostaljenje i izgradnju novih drava na teritoriji bive federacije. Tako je
jezik imao svoje vano mesto u procesima konstrukcije,
destrukcije i rekonstrukcije jugoslovenske drave.
Znai Ii to da je srpskphrvatski zauvek prestao da postoji?
Da Ii je njegovo rastakanje tipian primer jezikog nacionalizma?
-U skladu sa ve naznaenom optom prirodom nacionalizma, rastakanje tog jezika svakako je dobar primer jezikog nacionalizma: svako je dobio svoj deo kolaa. S tim
to i ovde vai da je svoje ne samo drukije nego i bolje
od tudeg, pa je, recimo, srpski nacionalist sklon da se
podsmeva hrvatskom jeziku, dok je hrvatski nacionalist tipino gadljiv prema srpskom jeziku.
258
naern jeziku
Meutim, teorijski je zanimljiviji prvi deo Vaeg pitanja. Naime, srpskohrvatski uopte nije nestao, bar u jednoj kljunoj ravni posmatranja. Istina, njega vie nema na
politiko-simbolikom nivou, naprosto zato to se takav
dvolani naziv ne javlja u zakonodavstvu novih drava na
jugoslovenskom tlu. Ali on nastavlja da ivi na lingvistikokomunikacijskom planu, jer to ostaje u osnovi jedan sistem normi koji omoguuje glatko razumevanje izmeu
proseno obrazovanih ljudi sa celog srpskohrvatskog jezikog podruja. I ovo lepo ilustruje ve pomenutu sposobnost jezika da odoli naletu nacionalizma. Dakle, srpskohrvatski je danas istovremeno jedan jezik i vie jezika,
zavisno od ugla posmatranja; uproeno reeno, jedan
lingvistiki jezik u obliju triju politikih jezika.
Pomenuli ste i pisma. Koliko je irilica povezana sa idcntitetom srpskog naroda?
- Kao prvo pismo srpskog naroda, irilica se, uz srpski jezik,
doivljava kao vaan deo samog njegovog identiteta. Stoga
mnogi Srbi ispoljavaju jaku emotivnu vezanost za irilicu kao
svoje nacionalno pismo, i takva oseanja treba potovati. Ali
danas valja uvaavati i injenicu da je, sticajem istorijskih, politikih i kulturnih okolnosti, posebno u vezi sa zasnivanjem
Jugoslavije, srpski narod tokom poslednjih osamdeset godina postepeno prihvatao i latinicu kao alternativno pismo. Neki u ovome vide pretnju nacionalnom identitetu Srba, pa tako ak moemo uti da bi naputanje irilice nuno znailo i
gaenje srpskog jezika, a time i nestanak srpskog naroda.
Ali ovakva anahrona jednaenja nauno su neprihvatljiva, a
katastrofini scenariji ove vrste u stvarnosti nisu mogui.
Ako bi Srbi jednog dana nestali sa istorijske scene - u to
ne verujem - to svakako ne bi bilo zbog jezika ili pisma.
I Jezik i kultura
259
260
naern jeziku
I Jezik i kultura
261
XX
JEZIK SE NE UVA ZABRANAMA
264
naern jeziku
nel), a uz uee i nekih svetski poznatih strunjaka, svedoi izvesnom otopljavanju akademskih odnosa izmedu
naih zemalja i mogunostima za dalju saradnju.
U burnim dogadanjima dvadesetog veka srpski jezik je ponovo dobio svoje staro ime. Kakva je bila uloga/sudbina
srpskohrvatskog jezika u raspadu federacije?
- Jugoslavia se nije raspala zato to je bila viejezina, pa
jezik nije bio uzrok njene propasti. U prvoj fazi on je bio
samo paravan za nacionalne i politike sukobe (posebno
u godinama sporenja varijanti standardnog srpskohrvatskog), potom je zloupotrebljen kao instrument raspaljivanja ratne histerije, da bi konano i sam postao rtva
rata, tokom kojeg je srpskohrvatski jezik sahranjen u zajednikoj grobnici sa jugoslovenskom federacijom.
Pa ta je onda sa njegovim dananjim statusom?
- On je administrative ukinut i zvanino vie ne postoji u
politiko-simbolikom smislu, jer nove samostalne drave
nastale na njegovom tlu priznaju samo srpski, hrvatski i bosanski/bonjaki. Medutim, to nije kraj prie, jer jezici kao sistemi komunikacije ne nastaju niti nestaju politikim dekretom, pa on u lingvistiko-komunikacijskoj ravni nastavlja da
ivi, koliko god nezvanino. Govornici triju nacionalnih jezika na koje je on rastoen sporazumevaju se glatko kao i ranije, a neki ga psiholoki i dalje doivljavaju kao svoj maternji
jezik. Ovu injenicu priznaje i internacionalna nauka, nastavljajui da operie pojmom i imenom srpskohrvatskog jezika.
Mnogo se govori budunosti lingvistike, pa i sociolingvistike. Sve vie preovladava uverenje da je klju u reintegri-
I Jezik i kultura
265
sanoj, kontekstualnoj lingvistici. Tome ste znatno doprineli i Vi, svojim dvema knjigama "Ka jedinstvu lingvistike"
(1997) i "Jezik u kontekstu" (1997). Kako se ta ideja razvija i da Ii donosi rezultate?
- U modernoj lingvistici je negde do polovine XX veka dominiralo verovanje da se jezik moe prouavati kao autonoman sistem znakova ili pravila za povezivanje planova
zvuka i znaenja. Taj misaoni okvir omoguio je velike uzlete lingvistike teorije i metodologije, ali je ubrzo ispoljio
i ozbiljna ogranienja. Potonji razvoj interdisciplinarnih
oblasti - psiholingvistike, sociolingvistike, etnolingvistike,
pragmatike, te kognitivne lingvistike i drugih - pokazao je
da je najproduktivnije na prethodno poloenim temeljima
teiti jednoj objedinjenoj slici jezika u kontekstu drutva i
kulture, interakcije i komunikacije, koja bi lingvistiku
predstavila kao jednu od kljunih nauka oveku. Ja sm
ve dugo zastupam takvu antropoloku orijentaciju, u
knjigama koje umesno izdvajate ali i odranije - na primer,
u knjizi karakteristino naslovljenoj "Lingvistika oveku",
prvi put izaloj pre tri decenije, kada je matica teorijskih
istraivanja jezika isla drugim pravcima. Istaknutog istomiljenika imam u profesoru Miloradu Radovanoviu sa
Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Ovakve tendencije
danas su veoma uoljive i drugde po svetu, irei horizonte jezikih prouavanja i donosei vredne rezultate.
U eri opte globalizacije na udaru su i jezici. Ipak, zato
Amerikanci ne nazovu svoj jezik ameriki, a znamo da je
on, u vreme zasnivanja, mogao biti i nemaki?
- To nemakom kao moguem zvaninom jeziku SAD je
anegdota koju istorijski izvori ne potvrduju, ali je zanimlji-
266
naern jeziku
I Jezik i kultura
267
XXI
SMIJEANO NAJLAKE SE BIJE
270
naern jeziku
Trei deo
BIBLIOGRAFSKI PRILOZI
XXII
SELEKTIVNA BIBLIOGRAFIJA
JUGOSLOVENSKE SOCIOLINGVISTIKE
2002-2004.
Ovo je nastavak bibliografije za period 1967-1999, tampane kao zavrno poglavlje u knjiziLicajezika, i dopunjene
za godine 2000-2001. u knjizi Nova lica jezika. Uraen je
prema istim principima selekcije i obrade, i uz korienje
istih skraenica (v. spisak na str. 194 u prvoj pomenutoj
knjizi). Na poetku navodimo neto dopunskih jedinica iz
dve ranije godine, koje su izale (ili ih je sastavlja registrovao) posle objavljivanja prethodne knjige.
2000.
1. , : . : - . ( ).
2. , : . : -. ( ).
3. , :
. ,
, 2, 17-24.
274
Bibliografski
prilozi
4. , : .
XXXIV: 1-2, 85-110.
5. , : . , , 2, 126-131.
6. , : ( ). C/V1/1-2, 417-439.
7. Petrovi, Tanja: Refugees in Serbia: Social factors in the process
of language change. Knights and Peacemakers on the Balkans.
Conquests, Pilgrimage, and Migrations (S. Dimitrova/E. Tacheva, eds.). :
, 111-123.
8. Radovanovi, Milorad: Od "srpskohrvatskog" do "srpskog": rezime zbivanja. XLIV/1-2, 13-23.
.9. Stevi, Slobodan: Italijanski neostandard. XXVIII/1-2, 99109.
2002.
1. , :
. , ,
VI, 108-115.
2. , : . CJVII/1-2, 463-470.
3. , : . , 58-77.
4. Bugarski, Nataa: Lingvistika Ranka Bugarskog u svetlu njegovih Sabranih dela. 1XLV/1-2, 390-407.
5. Bugarski, Ranko: Nova lica jezika - sociolingvistike teme.
Beograd: Biblioteka XX vek.
6. Bugarski, Ranko: Serbo-Croatian and its descendants: A case
of Umbau? Lexical Norm and National Language - Lexicography and Language Policy in South-Slavic Languages after
1989 (R.Lui, ed.). Mnchen: Otto Sagner, 145-149.
7. , : . , , VI/15, 7-11.
Jezik i kultura
275
8. , : -:
() .
30/1, 189-195.
9- , : . , , VI, 267-273.
10. Filipovi, Jelena: Uloga menadmenta terminologije u kreiranju
jezike politike i u procesu jezikog planiranja: kako uhvatiti prikljuaksa svetom? , , 3, 73-79.
11. , : - . , , VI, 256-266.
12. Injac, Goran: Engleski jezik u COM_MEDI@: Prilog prouavanju srpske kompjuterske terminologije. , 78-122.
13. -, :
. 30/1,
61-67.
14. , : . :
.
15. , :
. KuJXL\XA-2, 9-25.
16. Luba, Wladyslaw:
. 30/1, 119-129.
17. , : . : , / : .
18. , :
. , , 3, 39-46.
19. , : . XLV/1-2, 336-345.
20. , : , . VII: 1-2, 395-442.
21. Petrovi, Tanja: Izbeglice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u
Srbiji: kulturni i jeziki identitet. Kulturni i etniki identiteti
procesu globalizacije i regionalizacije
Balkana/Cultural
and Ethnic Identities in the Process of Globalization and
Regionalization of the Balkans (Lj. Mitrovi/ D. B. orevi/D. Todorovi, eds.). Ni: JUNIR, 237-242.
276
Bibliografski
prilozi
22. Pri, Tvrtko: Adaptacija novih rei iz engleskog jezika prevoenjem. , , 3, 95-101.
23. Radovanovi, Milorad: Neke sociolingvistike teme s kraja XX
i na poetku XXI veka. XLV/1-2, 435-441.
24. Radovanovi, Milorad/Bugarski, Nataa: Serbian language at
the end of the century. Lexical Norm and National LanguageLexicography and Language Policy in South-Slavic Languages
after1989 ( R. Lui, ed.). Mnchen: Otto Sagner, 164-172.
25. , : . 30/1, 167-178.
26. Stoji, Svetlana: English as a world language. ELTAB Newsletter, Belgrade, 4, 4-8.
27. , : .
, , 3, 13-24.
28. , : . :
.
2003.
1. , : - . , , VII, 74-84.
2. , : ,- . . 15, 9-37.
3. Bugarski, Ranko: Language and ethnicity in Sarajevo: Some
recollections and observations. Studia Romanica et Anglica
Zagrabiensia, Zagreb, XLVII-XLVIII (2002-2003), 71-76.
4. Bugarski, Ranko: argon - lingvistika studija. Beograd: Biblioteka XX vek.
5. Bugarski, Ranko: Sprachenpolitik in den Nachfolgestaaten des
ehemaligen Jugoslawien. Sprache und politischer Wandel
(H. Gruber/F. Menz/O.Panagl, Hrsg.). Frankfurt/Main: Peter
Lang, 51-70.
6. , : : . 34, 179-196.
7. Grschel, Bernhard: Postjugoslawische Amtssprachenregelungen - Soziolinguistische Argumente gegen die Einheitlichkeit des Serbokroatischen? CJVIII/1-2, 135-196.
Jezik kultura
277
8. Ignjaevi, Anelka: Strani jezici u jezikoj politici - novi trendovi. U br. 13, 59-71.
9. , : . / 3 4 , 137-177.
10. Kalini-Ordev, Ljiljana: Naini oslovljavanja u govornom makedonskom jeziku. U br. 13, 89-100.
11. Klajn, Ivan: Normativna lingvistika u Srbiji danas. U br. 15,
123-134.
12. , : . 32/3, 173-189.
13. Klikovac, Duka/Rasuli, Katarina (ur.): Jezik, drutvo, saznanje
- profesoru Ranku Bugarskom od njegovih studenata. Beograd:
Filoloki falkutet.
14. Kristal, Dejvid: Smrtjezika. Beograd: Biblioteka XX vek.
15. Neweklowsky, Gerhard (ed.): Bosanski-hrvatski-srpski/Bosnisch-Kroatisch/Serbisch. Internationale Tagung "Aktuelle Fragen
der Sprache der Bosniaken, Kroaten, Serben und Montenegriner". Wien: Wiener Slavistischer Almanach, Sonderband 53.
16. , :
. . 15, 179-192.
17. , : . : .
18. , : ""
. , , VII/17, 1-5.
19. Popovi, Ljubomir: Od srpskohrvatskog do srpskog i hrvatskog standardnog jezika: srpska i hrvatska verzija. br. 15,
201-224.
20. , : . /VIII/1-2, 121-134.
21. Pri, Tvrtko: Is English still a foreign language? The European English Messenger XII/2, 35-37.
22. , : . LEX, 105-152.
23. Radovanovi, Milorad: Some sociolinguistic topics at the end of
the twentieth and the beginning of the twenty-first century. Stu-
278
Bibliografski
prilozi
diaRomanica
et Anglica Zagrabiensia,
Zagreb, XLVII-XLVIII
(2002-2003), 629-636.
24. Radovanovi, Milorad: Sociolingvistika.
Tree, ispravljeno izdanje. Sremski Karlovci/Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia.
25. Radovanovi, Milorad: Srpski jezik na poetku milenijuma:
inventar eksternih i internih pitanja. U br. 15, 233-243.
26. Rasuli, Katarina: Konceptualizacija DRUTVA pomou vertikalne dimenzije. U br. 13, 239-254.
27. , : : . . 15, 245-253.
28. Stoji, Svetlana: Engleski kao svetski jezik. U br. 13, 43-57.
29. , : . XXXIVy3-4 (2002-2003), 253-271.
30. , : . ,
, 64, 205-216.
31. Trbojevi Miloevi, Ivana: Komunikativna kompetencija izmedu sociolingvistike i primenjene lingvistike. U br. 13, 257271.
32. Vlahovi, Nina: seksizmu u engleskom jeziku. Ubr. 13,73-87.
33. Zegarac, Vladimir: Relevance and the communication of irrational beliefs. U br. 13, 149-164.
2004.
1. , : .
. : .
2. Ajdukovi, Jovan: kontaktolokom pristupu prouavanju
rusizama. U br. 27, 277-290.
3. , :
. . 31,
549-567.
4. Bugarski, Ranko: What's in a name : The case of Serbo-Croatian. Revue des Etudes Slaves, Paris, LXXV/1, 11-20.
5. Bugarski, Ranko: Serbo-Croatian and English: Some sociolinguistic parallels. Germano-Slavistische
Beitrge:
Festschrift
Jezik kultura
279
280
Bibliografski
prilozi
Jezik kultura
281
35. , :
. , , 50/7-8, 559-569.
36. , : :
? . 31, 311-325.
37. Radovanovi, Milorad: Planiranje jezika i drugi spisi. Sremski
Karlovci/NoviSad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia.
38. Radovanovi, Milorad: From Serbo-Croatian to Serbian: External and internal language developments. U br. 16, 15-23.
39. , :
. . 31, 283-288.
40. , : - - . : (, 1).
41. Savi, Svenka: Standardizacija romskog jezika: (ne)mogunost
obrazovanja romske dece na maternjem jeziku kod nas. U br.
44, 34-42.
42. , (.): . : .
43. , : -
. Balcanica, Beograd, XXXIV, 105-117.
44. Stefanovi, Danica i dr. (ur.): Jeziki izazovi Vojvodine Evropi.
Novi Sad: Pedagoki zavod Vojvodine.
45. kiljan, Dubravko: Diskurs istoi. U br. 27, 109-120.
46. Vali Nedeljkovi, Dubravka: Education and mass media in languages of ethnic communities in Vojvodina. U br. 16, 41-51.
Bibliografska beleka
284
Bibliografska
beleka
Romanica
et Anglica
Zagrabiensia,
Beitrge
- Festschrift fr Peter
Rehder
zum 65 Geburtstag (Hrsg. M. / U. Schweier). Mnchen: Verlag Otto Sagner, 2004, 45-52.
13. Ovde se prvi put objavljuje integralno. Kraa verzija tampana je na engleskom jeziku: "What's in a name:
T h e case o f Serbo-Croatian", Revue des Etudes Slaves, Pa-
Jezik i kultura
285
19. Politika, Beograd, 13.XII 2003, V/4 (intervju; razgovor vodila Anelka Cviji); dodatak 14.1 2004, B/6.
20. Dnevnik, Novi Sad, 25.VII 2004, 15 (intervju; razgovor vodio Milan ivanovi).
21. NIN, Beograd, 20.111 2003, 18.
22. Ovde se prvi put objavljuje.
Sadraj
Uvodna napomena
I Jezik i kultura
II Jezika i kulturna raznolikost oveanstva
9
29
43
53
V Jezik i identitet
67
VI Jezik i manjine
79
91
103
115
123
288
Sadraj
Drugi deo: NAEM JEZIKU
137
147
161
181
209
221
243
247
255
263
269
273
283
Izdanje BIBLIOTEKE XX VEK, Mileevska 53, Beograd, i KNJIARE KRUG, Makedonska 5, Beograd. Za izdavae: Ivan olovi i
Dore Stojanovi. Urednik: Ivan Colovi. Stampa: Cigoja tampa.
Tira: 1000 primeraka. Beograd 2005.