Svjedoci U Ispravama Hrvatskih Narodnih Vladara

UDK: 949.75:930.
22
Izvorni znanstveni
lanak
SVJEDOCI U ISPRAVAMA HRVATSKIH NARODNIH

VLADARA
Milko BRKOVI, Zadar
Svojom nazonou, potpisima, znakom kria ili nekim drugim znakom S1(jedoci jame javnosti
valjanost izdane isprave. Od 29 sauvanih isprava hrvatskih narodnih vladara, u vremenskom
razdoblju od sredine IX do kraja Xl stoljea, samo tri ne sadrte svjedoke To ukazuje na
vanost potvrivanja tih isprava. Svjedoci navedenih isprava mahom su osobe iz vladareve
pratnje ili pak one koje su se u odreenom trenutku nale uza nj, odnosno svjetovne i duhovne
osobe. Meu duhovnim nalazimo splitskog nadbiskupa Lovrn; biskupe Hrvata Rajnerija, Petra
i Grgura; biskupe Nina, Biograda, Zadra, Raba, Osora; opale mnogobrojnih benediktinskih
samostana i ostale sveenike i k/erike. Od svjetovnih osoba tu su lanovi kraljevske obitelji,
kraljica Lepa (Jelena), kraljevi sinovi Stjepan i Radovan, banovz: mnogobrojni upani i
podiupani, suci, dvorjanici i drugi. Iz takvog sastava svjedoka vidljivo je da se u hrvatskoj kancelariji puno dralo do potvrivanja isprava od svjedoka koji su bili dravni i crkveni velikodostojanstvenlcz: prlorl gradova l samostana te ostali' duhovnici' i graani.
Nazonost
svjedoka u ispravama u prvom redu oznaava pravovaljanost pravnog ina za

javnost. Svojom nazonou, potpisima, znakom kria ili nekim drugim znakom svjedoci
jame javnosti valjanost izdane isprave. Potpisi se svjedoka mogu odnositi na sam pravni in
koji se zbio ili na in izdavanja isprave. U veini isprava svjedoci su nazoni pri samom
stvaranju pravnog ina, a njihova imena pisar unosi tijekom ispisivanja isprave. Stoga u
srednjovjekovnoj ispravi i nije nuna svjedokova fizika nazonost tijekom pisanja isprave
ve tijekom stvaranja pravnog ina. U ovom lanku analizirat u nazonost svjedoka u
sauvanim ispravama hrvatskih narodnih vladara od IX. do XI. stoljea, kronolokim
redosljedom kako su poredane u djelu Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae, sv. I, Zagreb, 1967., koji su skupili i obradili J. Stipii i M. amalovi.
U prvoj sauvanoj ispravi iz doba hrvatskih narodnih vladara, Trpimirovoj darovnici iz
852. (4. III.)' navedeni su svjedoci koji imaju ulogu osnaenja isprave. Oni su svjedoci
1
Jakov STIPII- Miljen AMALOVI, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I,
(dalje: Codex diplomaticus, I), Zagreb, 1967., str. 3-8.
51
pravnog akta i isprave, a navedeni su prema svojem drutvenom statusu, najprije svjetovni,
pa onda crkveni. Na prvom je mjestu sam vladar Trpimir, iako je on darovatelj i izdava
isprave, zatim njegovi upani Komiaj, Precilja, Nemustlo, Zaata, Ljudevit, Vitolja (u
ostalim prijepisima) i njegov brat Ozamil. Za posljednju se dvojicu ne navodi da su upani,
iako oni to vjerojatuo jesu. Ve u naraciji te isprave Trpimir spominje privolu svih svojih
upana na izgradnju samostana i dovoenje u nj redovnika (benediktinaca). Nadalje se u
nabrajanju svjedoka navodi komornik (Njegua), zatim nekoliko svjedoka bez titule (ulj,
Potekario, utomistl i Damnana), pa tek onda duhovne osobe, meu kojima su sveenik
kapelan Dominik, drugi kapelan sveenik Ciprijan, te trei kapelan i sveenik Martin koji je
napisao ispravu i stavio na nju znak kao i pre!hodni svjedoci. Znak je mogao biti potpis ili kri
koji su stavljali u Bihaima nazoni svjedoci. Meu navedenim svjedocima je simbolika u
brojevima sedam i dvanaest. Tu je, naime, uz vladara Trpimira, sedam upana koji su na elu
upanija, analogno sedmero brae, odnosno petero brae i dvije sestre, na elu Hrvata u
vrijeme njihova doseljenja te, osim vladara, ukupno dvanaest svjedoka iz civilne uprave
dr'Lave, analogno svetopisarnskom broju dvanaest. U toj se simbolici na primjeru Trpimirove
isprave moe ii i dalje, pa nenavoenje titule upana za brau Vitalju i Ozamila objanjavati
time to su prije bile dvije sestre koje, izgleda, nisu imale titule kao njihova braa. Crkvene
osobe, dakle, ne ulaze u tu simboliku, to pokazuje da su Hrvati i prije svojega >>slubenog
pokrtavanja imali neke spoznaje o kranstvu. Koliko je ta simbolika odnaz stvarnog stanja
hrvatske drave u Trpimirova vrijeme, najbolja bi potvrda bila njegove druge sauvane
isprave. Meutim, kako njih nema, trebalo bi potvrdu potraiti u drugim izvorima, ali nam
to nije mogue na ovom mjestu. Dovoljno je da svi navedeni svjedoci u toj ispravi svojom
nazonou, pristankom i voljom osnauju njezin sadraj 2 Svi se najavljeni Trpimirovi
upani iz naracije svojim pristankom imenuju na kraju isprave, ime se zavrava postupak
po kojem osobe najprije sudjeluju kod pravnih odredaba i izdavanja isprava o tome, pa onda
postaju pravi svjedoci 3 Prema tome, sastavlja je Trpimirove darovnice >>potpuno svjesno
prenio glavnu snagu ovjerovljenja na svjedoke,' naravno uz svoj vladarski pristanak koji je
kasnije jasno oitovan i u Muncimirovoj ispravi (892.) koja s Trpimirovom ima zajedniki
predmet darivanja.
Sljedea sauvana isprava hrvatskih narodnih vladara, Muncimirova iz 892. (28. IX.),'
sadri vie svjedoka nego Trpimirova. I u njoj svjedoci imaju ulogu osnaenja isprave,
Miho BARADA, Dvije nae vladarske isprave, Croatia sacra, god. 7, Zagreb, 1937., str. 54. Donosi da se
u popisu svjedoka nalazi est svjedoka s titulom upana, est bez titule i trojica kapelana. Nama se ini da
je ipak rije o sedam upana, iako sedmom (s imenom Ozami!) nije navedena titula, ali je navedeno da je
on brat Vitolje koji je upan.lz redosljeda navoenja svjedoka logino je da navedeni Ozamil ima istu titulu
kao i njegov brat, to vie jer se ve sljedeem svjedoku navodi druga titula. Tako se u toj ispravi meu
svjedocima uz vladara nalazi sedam upana, pet dvotjanika na elu s komornikom i tri crkvena predstavnika
od kojih je jedan ujedno i pisar isprave.
Josip NAGY, Diplomatiko-paleografske studije, Vjesnik Kr. dravnog arkiva u Zagrebu, I, Zagreb, 1925.,
str. 34-35.
Nada KLAI, O Trpimirovoj darovnici kao diplomatikom i historijskom dokumentu, IJesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LXII/1960, Split, 1967., str. 141.
52
Codex diplomaticus, I, str. 22-25.
jer oni pristaju na njezin sadraj, ali nisu dovoljni za njezino vremensko odreenje i
trajnu vrijednost pa je stoga vladar peati svojim prstenom, U tom se trenutku moe
uoiti jedan oblik tradicije Trpimirove isprave na koju se poziva Muncimirova.
Naime, nastala je prepirka izmeu splitskog nadbiskupa Petra i ninskog biskupa
Aldefrede o tome je li Trpimir darovao crkvu sv. Jurja u Putalju splitskoj nadbiskupiji u trajno vlasnitvo ili na odreeno vrijeme. Ninski je biskup tvrdio ovo drugo, ali je
Muncimir stao na stranu splitskog nadbiskupa. Kako vie nije bilo na ivotu ni
Trpimira ni svjedoka s njegove isprave koji bi izriito potvrdili Aldefredinu tvrdnju,
Muncimir uz svjedoke stavlja peat na ispravu, kako u budunosti ne bi dolo do
sline situacije. Svjedoci su navedeni ovim redosljedom: Muncirnir (vladar i izdava
darovnice), Budimir(dvorski upan), eljivek (Upan Livna), Petar (upan), Pritina
(upan maonoa), Prvad (upan konjice), eljist (upan komore), eljidjed (upan
podruma), Boljedrug (upan komornik), Budimir (vladariin upan), Kremistl (drugi komornik), Stjepan, sin Budimira (trei komornik), eljidrag (vladariin maonoa),
Pribitjeh, sin Petra (upan), Dragoaj, sin Samoasna, Tugina (upan titonoa),
italj (predstojnik samostana). Zbidrag (upan Klisa) i Prvalj (rizniar). Vladar je u
toj ispravi ujedno i izdava i svjedok. Pisar isprave Formin (akon i vladarev kapelan)
ne svrstava sebe meu svjedoke, kao to je to uinio Martin (sveenik kapelan) u
Trpimirovoj ispravi. Osim to ih je neto vie nego u Trpimirovoj ispravi, o samim
svjedocima Mnncirnirova isprava donosi neto vie podataka, jer svi osim jednoga imaju
titulu. Umjesto simbolinih sedam Upana Trpirnirove isprave, u Mnncirnirovoj se navodi
njih dvanaest - analogno dvanaestorici (bez vladara) svjetovnih svjedoka Trpirnirove
isprave. Veina ih je s vladareva dvora, a za dvojicu se navodi koje im Upanije pripadaju.
Ime i titula Upana Pritine sauvano je i na kamenom natpisu naenom u drapnju 6
U ispravi kralja Kreimira II.(?) iz 950. (?)7 nazoni su sljedei svjedoci: ban Ozrinja ili
moda Pribina, Upan Velimir, Koaa i njegov brat Martin (vjerojatno Upan), Upan
Milislav, Upan Dragomir, riksar Grubina, opat Donat, kapelan Ivan, podUpan i introduktor Grgur, biogradski biskup Prestancije (pisar i svjedok isprave). Veina ih je, kako
se vidi, s titulom Upana, kao i u prethodnim dvjema analiziranim ispravama. Meutim,
kako je datacija te isprave nesigurna i kako nekolicina njezinih svjedoka ima ista ili
slina imena sa svjedocima isprava nekolicine kasnijih hrvatskih vladara, osobito sa
svjedocima Kreimira N., potrebno je podrobnije opisati svjedoke s navedene isprave
Kreimira Il. Prvi svjedok po imenu Osrinja ili Ozrinja, ban, ima gotovo isto ime kao i
podUpan svjedok iz isprave Kreimira IV. samostanu sv. Stjepana kod Splita za mlin u
Solinu oko l 070., te kao dridski Upan u ispravi S1jepana ll. splitskim benediktinkama
1089. (8. rujna) za zemljite Pusticu u Laanima. U vrijeme autora isprave Kreimira
II. banom je bio Pribina, pa ako je njezina datacija priblino tona, onda bi se mogla
prihvatiti pretpostavka da je u jednom predloku te isprave bilo krivo proitano to ime,
to vie to u sva tri primjera ima dosta zajednikih slova. 8 Stoga bi taj ban Ozrinja bio
6
Ferdo II, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925., reprint 1990., str. 652, sl. 264.
Codex diplomaticus, !, str. 39-43.
Jakov STIPII, Tragom jedne biljeke Ivana Luciusa o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi, Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, 6, Zagreb, 1969., str. 87.
53
ista osoba koju Porfrrogenet navodi kao prvog hrvatskog bana pod imenom Pribina, a ne
dvije razliite osobe kako dri S. Antoljak. 9 Izriito su meu svjedocima navedeni
upani Velimir ili Vel emir, Milislav ili Miliaj i Dragomir. Iz konteksta njihova nabrajanja i redosljeda moglo bi se zakljuiti da su i svjedoci Koaa i njegov brat Martin
takoer upani, iako to izriito ne stoji u do danas sauvanom tekstu navedene isprave.
Koji je kojoj upaniji pripadao od onih jedanaest koje nabraja Porfirogenet i koje su
dvorske slube obnaali, ne moe se, na osnovi isprave, nita rei. Moe se ipak
pretpostaviti da je jedan od njih zasigurno bio kninski upan, jer je isprava izdana u tom
kraljevskom gradu. 10 Ime Coacca i Millicyaio nalazi se samo u naoj ispravi, a ime
>>Dragomira javlja se ve u IX. stoljeu. 11 Titula riksara kod svjedoka Grubine, osim u
toj ispravi Kreimira IL, u naim se ispravama spominje svega dva puta. 12 Rije je,
svakako, o dvorskoj slubi, o osobi koja je izlazila na dvoboj umjesto kralja. Samo ime
Grubina susree se esto u naim ispravama XL st. a titulu riksara, koju nosi svjedok
nae isprave o kojoj je rije, dosadanji su povjesniari poimali i u drukijim znaen
jima. 13 Taj se izraz, dakle, neko upotrebljavao pa on ne bi imao nikakve svrhe biti
upotrijebljen eventualno kod nekog kasnijeg falsifikatora koji nije znao njegovo
znaenje." Slino se moe rei i za introduktora te isprave (podupana Grgura) iju
slubu nalazimo jo dva puta u ispravama hrvatskih narodnih vladara. Jednom u
Zvonimirovoj ispravi splitskim benediktinkama za zemljite Pusticu u Laanima l 0761078. 15 i drugi put u ispravi Stjepana IL samostanu sv. Sljepana kod Splita za zemljite
Radunu 1089. 16 Ime toga svjedoka nalazi se vie puta u ispravama hrvatskih narodnih
vladara, a u ispravi Kreimira IV. samostanu sv. Stjepana kod Splita za mlin u Solinu iz
oko l 070. ak s istoimenom titulom podupana. Taj je svjedok trebao uvesti u posjed
navedenu u ispravi dvanaestoricu dvorjana koje je kralj obdario posjedima, a on je
ujedno bio prvi poznati hrvatski podupan. Titulu podupana, kao i upana, dodjeljivao
je kralj. Podupani su zamjenjivali upane samo u pojedinim dijelovima upanije." Tu
je funkciju od kralja dobio i na svjedok Grgur. Vladarski posjedi (regale territorium)
Stjepan ANTO LJAK, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I. za hrvatsku povijest X. stoljea, Radovi
Filozofokogfakuiteta Zadar, Razdio historije, arheologije i historije umjetnosti, god. JO, sv. 10(4)/1971-
10
lbidem, str. 99.

lbidem, str. 98-99.
1972, Zadar, 1972., str. 98.

11
12
Codex diplomaticus, J, (u ispravi Kreimira IV. samostanu sv. Krevana za posjed u Diklu), str. l 05-106. i
u Supetarskom kartu/aru, ibidem, str. 173.
13
S. ANTO LJAK, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I. za hrvatsku povijest X. stoljea, Radovi F. F.
Zadar, 10(4)1!971-1972, Zadar, 1972., str. 68, (bilj. 117, 118), 99-10!.
14
J. STIPII, Tragom jedne biljeke Ivana Luciusa o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi, Zbornik Historij~
skog instituta Jugoslavenske akademije, 6, Zagreb, 1969., str. 87.
Codexdiplomaticus, l, str. 169-170.
Ibidem, str. 189-190.
Miho BARADA, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb, 1952., str. 33-34.
15
16
17
54
koje je Kreimir u navedenoj ispravi darovao svojim dvotjanicima, pripadali su Klikoj

zupaniji. Ona je bila podijeljena na vie manjih upravnih jedinica kojima su upravljali,
uz zupana, podupani, meu kojima i na Grgur." Opat Donat iz sastava svjedoka te
isprave zasigurno bi mogao biti poglavar jednog od benediktinskih samostana na
podruju Solina. U vrijeme hrvatskih narodnih vladara poznata su dva takva samostana
na tom podruju. Jedan se nalazio u Riinicama i osnovao gaje vladar Trpimir, a drugi
spominje Toma Arhiakon, navodei da je kraljica Jelena dala sagraditi crkve sv.
Stjepana i sv. Marije i predala ih redovnicima da u njima neprestano obavljaju slubu
Boju. 19 S druge strane, postoji pretpostavka da bi taj svjedok Donat mogao biti opat
kninskog samostana sv. Bartolomeja. Takvo se miljenje temelji na tome da je ta
isprava izdana u Kninu, a taj se samostan sa svojim opatimajavlja u ispravama druge
polovice Xl. stoljea. U njima su upravo njegovi opati esto svjedoci i lanovi
kraljevske pratnje, a jedan od njih i sastavlja listine. ii je ak ustvrdio da je taj
samostan sagradio hrvatski kralj koji je zajedno sa svojim nasljednicima potvrivao
izbor njegova opata, uvrtavajui ga u svoju pratnju. Pretpostavlja se da bi taj
samostan mogao biti sagraen u X. stoljeu, odnosno prema mjestu datiranja isprave
u kojoj je njegovim opatom svjedok Donat, ak u drugoj polovici IX. ili u prvoj
polovici X. stoljea. 20 Ime svjedoka kapelana Ivana s te isprave Kreimira Il.
nalazimo
esto
u naznaenim ispravama, osobito sa
sveenikom
titulom -kako se
moe vidjeti iz popisa svjedoka na kraju ovoga rada, a u ispravi Kreimira IV. za
Diklo 1066/67. ak s istoimenom titulom kapelana. Meutim, najkompliciranija i
najmjerodavnija osoba, svjedok i prije toga pisar naznaene isprave Kreimira Il.
jest potpisani biogradski biskup Prestancije. Datacija te isprave i navoenje ovog
biskupa remete dosadanju kronologiju biogradskih biskupa. Naime, na temelju
isprave Petra Kreimira IV. u korist samostana sv. Ivana evanelista u Biogradu,
prigodom fundacije 21 spominje se biog;pdski biskup Teodozije za kojega se dralo
da je prvi bio gradski biskup, a u svezi s njim i osnutak Biogradske biskupije u drugoj
polovici Xl. stoljea. Problem se jo vie komplicira to uz ovog Prestancija znamo
i za drugog biogradskog biskupa Prestancija u drugoj polovici Xl. stoljea, to vie
to po miljenju nekih povjesniara istodobno postoji i u Zadru biskup Prestancije. 22
Meutim, ako se prihvati datacija navedene isprave Kreimira ll., onda bi bio gradski
biskup iz te isprave bio Prestancije l., a onaj iz druge polovice Xl. st. Prestancije II.,
ime bi se osnutak Biogradske biskupije pomaknuo u sredinu X. st. Za takvo
miljenje postoji nekoliko neizravnih ali utemeljenih razloga. Prije svega, kad je
18
S. ANTO LJAK, Znaaj l vanost isprave kralja Kreimira I. za hrvatsku povijest X. stoljea, Radovi F. F.
Zadar, l O(4)/1971-1972, Zadar, 1972., str. l 03. Stjepan Antoljak tu ispravu pripisuje Kreimiru l.
19
Ivan OSTOJIC, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima, II, Split, 1964., str. 299-305, 310-316.
20
S. ANTOLJAK, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira L za hrvatsku povijest X. stoljea, Radovi F. F.
Zadar. 10(4)1971-1972, Zadar, 1972., str. 102-103.
21
21
Stjepan ANTO LJAK, Biograd za vrijeme hrvatskih narodnih vladara, Biograd~ki zbornik, l, Zadar, 1990.,
str. 264-265.
55
rije ojednom od trenutaka autentinosti navedene isprave Kreimira II., zna se zasigurno da je splitski nadbiskup ve 1203. na otoiu Vranjicu imao svoj ljetnikovac i
kulu koje su poruili Mleani iz osvete to je pomogao Zadranima u borbi protiv njih.
Stoga se, na temelju te injenice, moe ustvrditi da bi prigodom reambulacije 1397.
bilo sasvim nepotrebno falsificirati isprave kako bi se dokazalo da je Vranjic u
vlasnitvu splitske crkve, kad je on to sigurno bio 1203. godine. 23 Prije toga poznato
je da se Biogradska biskupija ne navodi u aktima splitskih crkvenih sabora 925. i
928. Potvrdom saborskih zakljuaka pape Leona VI. (928-929.) dokinuta je N inska
biskupija, a njezinom biskupu Grguru nareeno je da uzme Skradinsku biskupiju u
iji je sastav ulazio Biograd. Budui da se ni u jednom dokumentu prije 1160. ne
spominje Skradinska biskupija, moe se pretpostaviti da je tada Biograd izabran za
biskupsko sjedite. 24 Biograd je u tom vremenu puno vee mjesto od Skradina i Nina,
pa bi i to odgovaralo crkvenim propisima i u prilog Biogradskoj biskupiji. K tomu
je Biograd kao castrum, a kasnije kao civitas ili urbs imao pravo na svojega biskupa,
to bi opravdavalo navoenje bio gradskog biskupa u ispravi iz X. stoljea. 25 Poslije
950. do 1060. nema, dodue, spomena biogradskom biskupu, to ne mora znaiti da
u tom vremenskom razmaku biskupa nije bilo. Kad je Biograd 1125. razoren od
Mleana, njegov biskup i itavo stanovnitvo odlaze u Skradin, a Bio gradska biskupija nikad vie nije bila obnovljena. Navoenje svjedoka Druze, sina biskupa Prestancija, u iroj verziji isprave Kreimira IV. samostanu sv. Ivana u Biogradu 1060.,
navodi na pomisao da je i taj biskup morao odstupiti s biskupske stolice, kao i njegov
subrat splitski metropolit Dabra!, nakon crkvenog sabora u Splitu oko 1050., koji je
sazvao poslanik pape Lava IX. (1040-1054.). 26 U korist postojanja Biogradske
biskupije u X. st. moglo bi se reati jo dosta neizravnih dokaza, ali za nas i nadalje
ostaje otvoreno pitanje je li Prestancije I. i prvi bio gradski biskup ili je i prije njega,
makar i kratko, bio jo neki njegov prethodnik?
U kraoj i starijoj verziji isprave kralja Petra Kreimira IX. samostanu sv. Ivana u
Biogradu 1060. (mjeseca veljae) 27 navedeni su svjedoci ovim redosljedom: ban
Gojko, tepija Boleslav, upan Luke Prvaneg, biogradski biskup Teodozije, prior
Dragoslav, upan Sidrage Jurana, prior Drago, jo jedan Drago (bez titule) iz
Kastria i vratar Juraj. Na prvom je mjestu, dakle, ban, kao to je u Trpimirovoj i
Muncimirovoj ispravi dux, a onda slijede ostali, meu kojima su tepija, biogradski
biskup, gradski prior, upani, vratar i jedan svjedok bez oznake titule. Oba priora
nose slino ime, k tomu jo i svjedok iz Kastria, a za oba navedena upana navodi
23
J. STIPII, Tragom jedne biljeke Ivana Luciusa o jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi, Zbornik Historij~
skog instituta Jugoslavenske akademije, .6, Zagreb, 1969 ., str. 86.
24
Eduard PERII, Biogradska biskupija, Biogradski zbornik, 1, Zadar, 1990., str. 339.
25
S. ANTOLJAK, Biograd u vrijeme hrvatskih narodnih vladara, Biogradski zbornik, l, Zadar, 1990., str.
265; isti, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira I. za hrvatsku povijest X. stoljea, Radovi F. F. Zadar,
!0(4)!97!-!972.,Zadar, !972.,str. 103-105.
26
E. PERII, Biogradska biskupija, Biogradski zbornik, l, Zadar, 1990., str. 339, 341-342.
27
Codex diplornaticus, J, str. 87-89.
56
seikojimupanijama upravljaju. J edinoseneuklapa u taj sastav svjedoku osobi vratara,

kojegnenalazimouirojverzijiteKreimiroveisprave. 28 U iroj verziji, za koju Raki
dri da je charta interpola ta, 29 navedeno je puno vie svjedoka, i to ovim redosljedom: papin izaslanik opat Majnard, nadbiskup Lovre, biskup Hrvata Rajnerije,
biskup Teodozije, biskup Prestancije, ban Gojslav, tepija Boleslav, upan Luke
Prvaneg, pri or Dragoslav, upan Si drage Jurana, pri or Drago, Drago iz Kastria (bez
titule), prier Dabrina, Petar (bez titule), Grgur, sin Petrov (takoer bez titule),
Petranina Armati (bez titule), sin biskupov Druze (bez titule), Prestancije (bez
titule), Maije (Prestancijev brat, bez titule), Mihovil (bez titule), Mihovilov brat
Petar (bez titule), Danika (bez titule), kapelan Peria, njegov brat Daniel (bez titule),
Periin sin Budiko (bez titule), titonoa Ivan (eunuh), Ivanov brat podupan
Kruena, podupan Blata Draen, Sabo (bez titule) i njegov neimenovani brat
(takoer bez titule) te mnotvo drugih koje se ne navodi. Odmah se stjee dojam da
se svi navedeni svjedoci nisu nalazili na mjestu izdanja isprave ve na mjestu neke
sveanosti gdje je ta isprava >>promovirana<< i eventualno tom prigodom ili kasnije
ponovno prepriana i zapisana u iroj verziji. Na to nas osobito upuuje nazonost
nadbiskupa Lovre kojega nema u prvoj verziji. To je ujedno jedan od dokaza da je
ira verzija te isprave neto kasnije nastala. U njoj su najprije navedeni crkveni
veledostojanstvenici, meu kojima na prvom mjestu papin poslanik Majnard koji se
navodi i u dispoziciji krae verzije te isprave, pa tek onda ban i ostali civilni i nii
crkveni dostojanstvenici. ira je verzija te Kreimirove isprave takoer navela sve
po redu svjedoke s njihovim titulama iz krae verzije. I to nam govori daje sastavlja
ire verzije ve imao pred sobom gotovu ispravu koju je proirio i razjasnio, unosei
u nju, po svoj prilici, ukratko odredbe i darivanja i iz drugih isprava koje su izdane
tom samostanu. Znaajno je u navoenju titula da se u obje verzije isprave podudaraju titule dvaju upana i nazivi njihovih upanija, a ira verzija otkriva naziv jedne
podupanije (Blato) koju zastupa njezin podupan." Za nj se u ispravi navodi kojeg
je dijela upanije podupan, dok se za njegova kolegu Kruenu, koji je prije njega
naveden, u ispravi to ne navodi. U obje se verzije navedene isprave navodi prije
luki pa tek onda sidraki upan. Odmah su uz njih gradski priori, sa slinim
imenima, osim to u kraoj verziji izmeu lukog upana i priora slijedi biogradski biskup. Bio gradski je pri or spomenut i u intitulaciji, koja je u obliku datacije
isprave, pa nam je razumljivo da je uz sidrakog upana biogradski prier, ali
nismo sigurni je li navedeni prier uz lukog upana ujedno i prior nekog grada u
Lukoj upaniji. Iz redoslijeda svjedoka u ispravi (u obje verzije) proizlazi da bi
s /bidem, str. 89-93.
29
Franjo RAKI, Documenta historiae Chroaticaeperiodum antiquam illustrantia (dalje: F. RAKI, Documenta), Zagreb, 1877., str. 51-56.
30
Podupanija se Blato, kao jedan od dijelova Ninske upanije, najvjerojatnije nalazila na podruju kasnijeg
Bokanjca koji se najprije nazivao Blato, ili je to pak neko drugo Blato ali, u svakom sluaju, u blizini
navedene upanije. Blato je, u tom sluaju, dio Ninske upanije koja je na sjeveroistoku graniila s u ispravi
navedenom Sidrakom upanijom.
57
moglo biti tako, ali onda opet ostaje otvoreno pitanje kojem je on gradu pri or. Kad je
rije o upanijama, jasno je iz isprave da sredinom XL st. odvojeno egzistiraju
Luka, Sidraka i, sudei po Blatu a osobito prema drugim izvorima, Ninska
upanija. Sidraka granii i s Lukom i s Ninskom, a najvjerojatnije se na obje
vie ili manje naslanja ili granii s njima N inska upanija. Stoga i jesu u ispravi
nazoni predstavnici te tri upanije, a navoenje jo jednog podupana (Kruena)
ukazuje na predstavnika jo jedne upanije kojoj ne znamo ime, a koja granii s
trima navedenima. Da su i neki otoci ulazili u sastav Luke ili Sidrake upanije,
pokazuje u ispravi primjer irja. 31
Iznimno mali broj svjedoka naveden je u ispravi kralja Kreimira IV. o oslobaanju
samostana benediktinki sv. Tome u Biogradu od davanja i poklonu zemljita Rasohatica,
iz 1060-1062. 32 To su: nadbiskup Lovre, hrvatski biskup Rajnerije i ban Gojko. Za sva
tri svjedoka u toj ispravi sauvana su samo njihova poetna slova. Raki je pokuao
inicijal R.<< protumaiti s >>A.<<jer je u tom vremenu (1069.) hrvatski biskup Anastazije
a ne Rajnerije, drei se ujedno naznaene godine u ispravi (1069.)." Meutim, u
prijepisu je jasno oznaeno >>R<< a ne >>A.<<, pa u tom sluaju postoji mogunost da je
prijepis prenio krivo zapisanu godinu, emu idu n prilog i neke injenice. U protivnom
je Rajnerije spomenut kao prethodni hrvatski dvorski biskup.
lako Kreimirova isprava o poklonu zemlje u Sidragi samostanu sv. Tome u Biogradu,
iz 1060-1062.,34 ima oblik potvrdnice, u njoj su ipak meu najvanijim formulama
sadrani svjedoci. Oni su navedeni ovim redosljedom: biogradski biskup Teodozije,
biogradski biskup Drago, hrvatski biskup Raj nerije i ban Gojko. Na kraju je donesen
uopeni izraz >>et alii plures<< kao i u prethodnoj Kreimirovoj ispravi. Kako isprava ne
donosi dataciju, Raki je, prema njezinim svjedocima, datira u god. o. 1065.,35 i ujedno
je dri da je charta suspecta zbog njezina oblika i mnogih pogrjeaka. Kljuno bi
rjeenje toga ipak trebalo stajati u svjedocima, osobito u svjedoku banu Gojku koji se
dosada etiri puta javlja u ispravama hrvatskih narodnih vladara. Ako je taj ban i svjedok
brat kralja Petra Kreimira, kojega je on navodno l 062. dao ubiti (prema podacima
Korulanskog kodeksa), onda bi 1062. bila krajnja godina, a ne o. 1065., kako to dri
Raki, za ovu i prethodnu Kreimirovu ispravu o navedenom samostanu sv. Tome u
Biogradu." U obje se isprave o tome samostanu ponavljaju dva ista svjedoka u osobama
31
Stoga ~e moe stajati tvrdnja nekih suvremenih povjesniara npr. Franje SMILJANIA, Teritorij i granice
Sidrake upanije u srednjem vijeku, Biogradski zbornik, 1, str. 319-333, da podruju Sidrake upanije
nisu pripadali otoci, barem u poetku, i da Kreimir IV. nije mogao davati pri:vilegije za podruje bizantske
Dalmacije.
32
33
F. RAKI, Documenta, str. 75.
34
Codex diplomaticus, l, str. 97-98.

F. RAKI, Documenta, str. 64-65.
lS
36
Miho BARADA, Prilog kronologiji hrvatske povijesti, Rad JAZU, 311, str. 199; Vinko FORETI,
Korulanski kodeks 12. stoljea i vijesti iz doba hrvatske narodne dinastije u njemu, Starine, 46, str. 30.
Naime, nepoznati pisac Korulanskog kodeksa zapisao je da je papa Aleksandar Ir. (1061-1073.), koji je
kao dobar pastir po svim stranama ispravljao zlo, uvi da je kralj Hrvata Petar Kreimir ubio svojega brata
58
hrvatskog bana Gojka i hrvatskog biskupa Rajnerija, pa su te isprave sigurno i nastale u

isto ili priblino isto vrijeme. Budui da je isprava za Sidragu potvrdnica, a ona za
Rasohaticu najprije sadri davanje imuniteta samostanu sv. Tome, logino je da su
svjedoci prije svjedoili za davanje imuniteta i zemljita Rasohatice tom samostanu, pa
tek onda za zemlju u Sidragi. Ostali svjedoci u toj ispravi uz bana, biogradski biskup
Teodozije, hrvatski Rajnerije i prior Drago, kao i u prethodnoj nadbiskup Lovre i
navedeni hrvatski biskup Rajnerije, mogu se kronoloki pomicati i naprijed i natrag, jer
je njihova biskupska sluba nazona i onda kad oni jo nisu fiziki doli u dotinu
biskupiju ili pak preli u drugu.
Tradicija broja sedam u osobama svjedoka nazona je i u Kreimirovoj ispravi kojom
!066. (25. XII.) u ibeniku uzima pod svoju zatitu samostan sv. Marije u Zadru. 37
Razlika je u tome to su ovog puta navedeni svjedoci visoke crkvene osobe, i to mahom
biskupi koji se navode prema hijerarhiji biskupija. Na prvom je mjestu splitski nadbiskup Lovre, kao to je neko bio dux ili ban, zatim slijedi zadarski biskup Stjepan,
hrvatski Rajnerije, trogirski Ivan, biogradski Dabro, rapski Drago i osorski Petar. Nije
beznaajno na ovom mjestu primijetiti da je Katolika crkva i u Kreimirovo vrijeme
potivala i suivljavala se s tradicijom pojedinog naroda u mnogim njegovim duhovnim
i kulturno-politikim sferama. Oit primjer za to jest navedena isprava. Kad je o
svjedocima u spomenutoj ispravi rije, moe se takoer opaziti da oni nemaju ba
klasinu ulogu svjedoka, bar u onom smislu u kojem su je imali u dosada razmatranim
ispravama. Oni u ovoj ispravi pristaju na kraljevu odluku, a iza njihovog navoenja
nema izraza >>et alii plures. Prema crkvenoj hijerarhiji i redosljedu crkvene asti nije
neobino to vladar trai pristanak biskupa za zatitu navedenog samostana, jer sve
crkvene ustanove najprije moraju imati pristanak crkve, pa tek onda sklapati ugovore sa
svjetovnom vlau. Svjedok te isprave, biogradski biskup Dabro,jedino je poznat iz toga
izvora. Da je, osim svjedoenja u ispravi, bila rije o nekom drugom vanijem poslu,
nama nepoznatom, govori injenica da su se svi biskupi Hrvatske okupili na Boi l 066.
u ibeniku, dakle u vrijeme kad su najpotrebniji u svojim biskupijama. Taj je dogaaj
ujedno omoguio da danas jedino iz te isprave, nastale tom prigodom, znamo da je l 066.
biogradskim biskupom bio Dabro."
Gojslava, poslao u Hrvatsku svojega legata Majnarda da provede istragu. Meutim, Kreimir se sa svojih
dvanaest upana opravdao da je nevin, nakon ega mu je papa vratio vlast nad Hrvatskom. Toga legata
ujedno nalazimo kao svjedoka u Kreimirovoj ispravi biogradskom samostanu sv. Ivana evanelista u osobi
legata pape Nikole II. (1059-1061.). Kako je dolo do smjene na papinoj stolici, legat Majnardje vjerojatno
nastavio istu misiju i u vrijeme pape Aleksandra IL, pa je stoga i mogao rijeiti optube na raun kralja
Kreimira. Budui da ga nalazimo u obje verzije Kreimirove isprave biogradskim benediktincima i na
splitskom crkvenom saboru (1060.), na kojem je zasigurno uza nj bio nazoan i biogradski biskup, uz
Kreimirov problem taj je papin legat puno pridonio i rjeavanju problema Biogradske biskupije. Stoga i
nalazimo meu svjedocima ire verzije navedene isprave uz njega i dva biskupa, od kojih je jedan po svoj
prilici ))detroniziran.
37
3
Codex diplomaticus, I, str. l 02.
~ E. PERII, Biogradska biskupija, Biogradski zbornik, l, Zadar, 1990., str. 344.
59
U Kreimirovoj ispravi, koja govori o poklonu zemlje u Tokinji zadarskom samostanu

sv. Marije 1066/67.? 39 navedeni su sljedei svjedoci: prior Dabro, sin Belice, Nicefor i
njegov brat Maije, sin Zele, titonoa Dobrodrug, rizniar Desinica, kapelan Bu dica i
klerik Desa Zadranin. Pod imenom svjedoka Maija nije jasno je li to samo jedna osoba
koja je brat Niceforov i sin Zelin ili je to jo jedan Maije koji je samo zin Zelin, a ne i
brat Niceforov. Ako je prva mogunost tona, onda i u ovoj Kreimirovoj ispravi
nalazimo simboliku svjedoka u broju sedam, bez dodatka i mnotvo drugih. Svi
svjedoci te isprave imaju uz ime i titule, osim navedene brae koji su odmah poslije
pri ora. Isprava u kojoj su
nazoni
navedeni svjedoci
sauvana
je u dvije redakcije, u
Kartu/aru sv. Marije u Zadru na fal. 8v-9r i na fol 29v i 32r. Raki, a iza njega i neki
drugi, drugu redakciju zbog godine l 072. pod koju je njezin tekst uvrten u kartularu
dre interpoliranom, dok prvu redakciju te isprave dre sumnjivom." Kukuljevi je tu
drugu redakciju stavio pod ispravu iz 1072. godine." Tako se sluajnim i sigurno
nenamjernim propustom dvaju velikih diplomatiara dogodilo da se u drugoj redakciji
Kreimirove isprave pojavilo puno vie svjedoka nego u prvoj, jer su navedeni iz neke
druge isprave. To je dovelo ak do toga da se istu ispravu datiralo u razliitim godinama
(l 066. i l 072.), to je kasnije pojedinim diplomati arima posluilo za jedan od dokaza
falsificiranosti te isprave.
Kreimirova isprava izdana u Ninu, o potvrdi posjeda u Diklu samostanu sv. Krevana
u Zadru, iz 1066/67. 42 sadri deset svjedoka. To su: tepija Boleslav, ninski upan
Adamic, upan Luke Vukac, dadVolea, posteljnik Budac, kraljev kapelan, vo lar Zovic,
titonoa Dragonja, vinotoa Dadovit i dekan Grubonja. Svima se, dakle, navode titule
a njihov sastav je uglavnom svjetovni, iako je isprava izdana crkvenoj ustanovi. Tu je,
naime, rije o uobiajenom darivanju kraljevskog zemljita, pa su stoga svjedoci preteno s kraljevskog dvora i iz lokalne uprave. Na prvom je mjestu tepija Boleslav. On
se navodi ak prije i ninskog i likog upana. Uloga i znaenje tepije na hrvatskom
dvoru nije do kraja domiljena ali, sudei po njegovu mjestu meu navedenim svjedocima te Kreimirove isprave za Diklo, taj bi pojam mogao odgovarati pojmu Rakoga
comes curia/is i Margetievu pojmu asnika 43 Slino je i s pojmom dad koji slijedi
nakon dvaju upana. Analogno tome da je veina svjedoka iz kraljeve pratnje, odnosno
39
Codex diplomaticus, I, str. l 04-105.
~o F. RAKI, Documenta, str. 67-68. Rakije, naime, previdio da se tekst druge redakcije koji poinje na listu
29v kartulara nastavlja tek na 32r. Stoga on za tu verziju donosi tekst s lista 30r, koji zapravo pripada godini
1092., odnosno sasvim drugoj ispravi, konstatirajui daje prva redakcija charta suspecta a druga >'charta
interpolata<e Zakljuni se tekst obje redakcije navedene Kreimirove isprave poklapa, osim to je u drugoj
redakciji mjesto biskupa Stiepana krivo umetnuto ime biskupa Andrije koji se spominje tek 1088-1089. Isti
je pisar druge redakcije te isprave i u jednoj ispravi iz 1091., u kojoj se spominje biskup Andrija, i za nju
krivo umetnuo godinu l 072.
41
Ivan KUKULJEVI~SAKCINSKI, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, !, Zagreb,.

1874., str. 144.
42
Codex diplomaticus, 1, str. 105-106.
43
Lujo MARGETI, Znaenje i porijeklo rijei tepija i dad, Zbornik radova Vizantolokog instituta, XVII,
Beograd, 1976., str. 55-58.
60
s kraljeva dvora, to bi mogao biti i svjedok Vo lea s titulom dad. Margetievo poimanje
da je to rukovoditelj kraljevskog tovara (prtljage), moglo bi u naem sluaju priblino
odgovarati tome znaenju. 44 Nakon tepije slijede dva upana ije su upanije imenovane, iz ega se moe zakljuiti da su to jedna drugoj susjedne upanije (Ninska i Luka).
Ostale su titule navedenih svjedoka sve s kraljevskog dvora i iz kraljeve pratnje, osim
to znaenje dekana nije jasno. Meu tim dvorskim titulama iznenauje uloga i znaenje
vo/ara na kraljevskom dvoru.
U Kreimirovoj ispravi za otok Maon koji taj kralj poklanja l 069. zadarskom samostanu
sv. Krevana,'' meu svjedoke se moe ubrojiti i kralja i zadarskog biskupa Stjepana,
bez obzira na to to se tek nakon njih dvojice navode imena svjedoka. Meu tim imenima
su: ninski npan Adamac, sudski comes Boleslav, luki npan Viai, dad Volea,
bribirski upan postelnik Budec, kraljevski kapelan Ivan, sudac kraljevskog suda Petar,
kraljevski vinotoa Studec, carski protospatar i itave Dalmacije kapetan Lav, ninski
sudac Slavislav, opat samostana sv. Bartola redovnik Adam, upan Sidrage Petar, upan
Cetine Dragomir, bio gradski pri or Andrija. Ovamo bi se moglo pribrojiti i sastavljae te
Kreimirove isprave, hrvatskog biskupa i kancelara kraljevskog dvora Anastazija, jer
i on, kao i svi navedeni, stavlja znak potpisa na ispravu. Ponavljaju se imena est
svjedoka s istim titulama iz Kreimirove isprave za Diklo. To su: tepija Boleslav kojemu
se ovoga puta navodi titula comes curia/is, to po svoj prilici znai isto to i tepija, zatim
upan Nina Adamic ili Adamac, upan Luke Vukac ili drukije proitano Viai, dad
Volea, posteljnik Budec ili Budac, za kojeg iz te isprave doznajemo daje upan Bribira,
i kraljev kapelan Ivan. Ponavlja se i titula vinotoe, ali su imena osoba koje je obnaaju
razliita, to znai da su se u meuvremenu smijenili. Iz popisa svjedoka Kreimirove
isprave za Maon, uz upanije Nina i Luke koje su navedene i u ispravi za Diklo,
saznajemo jo za Bribirsku, Sidraku i Cetinsku upaniju, odnosno za imena njihovih
upana. Iz toga proizlazi: to je vee darivanje, to je vei broj upana i drugih svjedoka
na okupu. Sve navedene upanije predstavljaju jednu administrativnu i teritorijalnu
cjelinu, osim to za Cetinsku nije jasno kakvu je imala povezanost s darovanim otokom.
Za >>Saluisclauus, Nonensis iudex, testis Raki misli da je to ninski upan. Meutim,
to ne stoji jer se u istoj ispravi na poetku nabrajanja svjedoka navodi >>Adarnico kao
ninski upan. Taj je naime >>Saluisclauus<< bio ninski sudac, kako se i navodi u ispravi,
a time je grad Nin, kao i drugi >>municipiji, imao svoj vlastiti sud. 46 Na elu duhovne
vlasti meu svjedocima je zadarski biskup Stjepan, to je i razumljivo jer je samostan
sv. Krevana pripadao pod njegovu biskupijsku jurisdikciju. S obzirom na vanost toga
samostana oekivalo bi se jo kojeg okolnog biskupa na skupu u Ninu. Njihov izostanak
pokazuje da su benediktinci unutar svojega reda imali dosta samostalnosti i da su samo
u ope biskupijskim poslovima zajedniki s biskupom nastupali prema dravnoj vlasti.
44
4
lbidem, str. 58-64.
s Codex diplomaticus, l, str. 112-114.
46
Mijo BRANI, upe u hrvatskoj dravi za narodne dinastije, Rad JAZU, knj. XXV, Zagreb, 1873., str.
35.
61
Stoga i nema vie biskupa okolnih biskupija meu navedenim svjedocima, ali je zato u
dispoziciji isprave uz navedenog opata matinog samostana sv. Krevana, opata Petra,
meu svjedocima nazoan i opat samostana sv. Bartolomeja (redovnik Adam), bez
obzira na to to se u kraljevoj pratnji nalazi dvorski kapelan. Da je izdavanje te isprave
bio doista vaan in za samostan sv. Krevana, pokazuje nazonost kralja, zadarskog
biskupa Stjepana te pristanak prvaka Kreimirova kraljevstva, od kojih je nekolicina njih
meu. svjedocima. Pri tom inu se u ulozi svjedoka nalazi i carski protospatar i katepan
cijele Dalmacije, ija nazonost ini Kreimirovu darovnicu sveanijom. Njegova
nazoaost u Ninu, na isto hrvatskom podruju, nije bila nuna, ali se njegova uloga
u tom inu ipak moe shvatiti dvostrano. S jedne strane, on je tu u smislu predstavnika bizantinske vlasti koja se nije pravno odrekla dalmatinskih gradova, pa tako ni
Zadra u kojem se nalazi samostan sv. Krevana. S druge pak strane, nije iskljueno
da je on bio pozvan na taj skup samo kao ugledna osoba, a ne i kao predstavnik
bizantske vlasti. 47
Kreimirova potvrdnica isprave o osnutku samostana sv. Petra na Rabu 48 gotovo da i ne
sadri svjedoke. U njoj se navodi nazonost samo dviju osoba, od kojih se kod prve
spominju dvije titule, a kod druge nepoznat toponim. Obje su titule kod prvog svjedoka
rijetkost u ispravama hrvatskih narodnih vladara, ali ih nalazimo u ostalim izvorima toga
vremana. Tako npr. titulu magistar nalazimo u oporuci zadarskog priora Andrije iz
godine 918. te u spisu Petra Crnog iz 1080. 49 Nama nepoznati toponim de Bilia moda
se odnosi na Belice -jedan od hrvatskih gradova koje nabraja Porfirogenet u svojem
djelu De administrando imperio. 50 To bi, naime, bio Velicin u krtenoj Hrvatskoj." Te
su osobe magistar i gramatik Grgur i Pavao iz Bile (?) ili Bilja (?). Dodue, naveden je
i uopen izraz >>et aliis. Budui da je navedena isprava potvrdnica jedne druge isprave,
ne iznenauje izostanak veeg broja svjedoka.
Simbolian broj od sedam svjedoka nalazi se i u Kreimirovoj ispravi o samostanu
sv. Stjepana kod Splita koja govori o poklonu lokacije za podizanje mlina na
podruju Solina oko 1069. godine." I u toj su ispravi, kao uostalom u svim dosadanjim u kojima je svjedokom splitski nadbiskup, najprije navedeni svjedoci s
crkvenim titulama, pa tek onda svjetovni. Na prvom je mjestu splitski nadbiskup
Lovre, zatim slijede: nadakon Petar, sveenik i redovnik Ivan i primicer Petar.
Redovnik Ivan je sigurno prior nekog oblinjeg samostana u Solinu. Nakon njih
47
Jakov STIPII, Diplomatika analiza Kreimirove darovnice o Maunu iz 1069., Pomorski zbornik, knj. 7,
48
49
Stjepan ANTOLJAK, Zadar za vrijeme hrvatskih narodnih vladara, Radovi F. F. Zadar, 14-15/1975-1976.,
Zadar, 1976., str. 21, bilj. 25.
Zadar, 1969., str. 824.
so S. ANTO LJAK, Znaaj i vanost isprave kralja Kreimira l. za hrvatsku povijest X. stoljea, Radovi F. F.
Zadar, 10(4)1971-1972.,Zadar, 1972.,str. 90.
Sl
Sl
62
Konstantin PORFIROGENET, O upravljanju carstvom, Zagreb, 1994., pretisak prijevoda Nikole Tomaia,
str. 86.
slijede svjetovni svjedoci; titonoa Drugan, podupani Ozrico i Grgur. Za dvojicu

posljednjih ne navode se upanije kojima su podupani. titonoa Drugan se javlja
i u jednoj ispravi iz 1070. 53 Stoga prema tome svjedoku Stipiiev Codex pomie
dataciju Rakoga Kreimirove isprave, o kojoj je rije, s oko 1069. na oko 1070.
U Kreimirivoj ispravi o poklonu zemljita u Brdima<< zadarskom samostanu sv.
Marije iz l 072.(?)54 navedeni su ovi svjedoci: kraljev pravdonoa Ivan, kraljev titonoa
Drugan, ninski upan Adam, satnik Veenega i sveenik Mikacije koji je vjerojatno opat
nekog benediktinskog samostana. Svi su oni, dakle, osim toga sveenika, svjetovne
osobe iz kraljeve pratnje. Samo na osnovi navedenih svjedoka, u autentinost navedene
isprave ne bi se moglo posumnjali, jer su i kraljev titonoa Drugan i ninski upan Adam
suvremenici njezina nastanka.

U ispravi kralja Dmitra Zvonimira iz 1075. (9. X.), kojom potvruje splitskoj crkvi
Trpitnirovu i Muncimirovu darovnicu o crkvi i posjedima sv. Jurja putaljskog, 55 nazono
je mnotvo svjedoka." Najprije su navedeni biskupi i opat benediktinskog samostana,
odnosno crkvene osobe, a onda kraljevi ljudi iz lokalne vlasti. Na prvom je mjestu
naveden zadarski biskup Stjepan, iako bi se oekivalo na tom mjestu splitskog nadbiskupa kojeg inae nema meu svjedocima, ali koji se navodi u arengom isprepletenoj
naraciji te isprave. Nakon zadarskog slijedi hrvatski biskup Grgur, rapski Teodozije (po
miljenju Rakog Prestancije), biogradski Bazilije, osorski Firmin ili Formin, ninski
Ivan i trogirski kojemu je izostavljeno ime. Tih je godina u Trogiru biskupovao Ivan-Ursin (J 062-1111.). Nakon biskupa naveden je opat benediktinsk9g samostana sv. Stjepana, Dabro, a onda kraljevi ljudi meu kojima tepija Dominik, za kojeg se veli da je
comes curia/is, zatim knez Kima (u ispravi isputeno ega je knez), livanjski knez
Dobrica, cetinski Pribina i knez Ljubomir kojemu je takoer izostavljeno ega je knez.
Openito se navodi da su bili nazoni i drugi knezovi i baroni i da je bilo skupljeno
mnotvo vjernika, to upuuje na injenicu da je isprava izdana na nekom vjerskom
skupu, odnosno u vrijeme nekog blagdana. Za razliku od Kreimirovih isprava, ve se u
ovoj Zvonimirovoj ispravi za kraljeve pomonike u upravnoj vlasti upotrebljava titula
comes, a ne upan ili podupan, iako u drugim Zvonimirovim ispravama nailazimo na
termin iupan. Znaenje im je u naim primjerima isto, ali sam izraz comes upuuje na
Hrvatsku kroniku koja, kao i navedena Zvonimirova isprava, donosi termin knez. 51
Nasuprot tome, vidjeli smo da su u Kreimirovoj ispravi za otok Maon kod svjedoka
upotrijebljena oba izraza. Kod jednoga je iupanus (Adamic ili Adamec), a kod drugoga
53
Codex diplomaticus, I, str. 120, isprava ))djeda Hrvata Ivana o poklonu svojega posjeda u Brdima samostanu
sv. Krevana u Zadru.
54
Codex diplomaticus, I, str. 132.
55
lbidem, str. 141-142.
56
Zvonimirova isprava iz iste godine (1075.) -o njegovu krunjenju ne sadri svjedoke. Njezin sadraj to i ne
zahtijeva, jer je krunjenje javni skup gdje javnost ima ulogu svjedoka pa ih stoga isprava i ne navodi. S druge
strane, bilo bi nemogue navesti toliko mnotvo u ispravi. Osim te Zvonimirove isprave, jo samo u dva
primjera sauvanih isprava hrvatskih narodnih vladara nisu nazoni svjedoci.
57
M. BRANI, upe u hrvatskoj dravi za narodne dinastije, Rad JAZU, knj. XXV, Zagreb, 1873., str. 38.
63
comes (Boleslav). Oito je rije o dvije funkcije u dravnikoj slubi. Takvo tumaenje
ne iskljuuje mogunost da pojedini velmoa upravlja upanijom kao njezin upan i
istodobno obnaa neku dvorsku titulu. Takav je sluaj i u istoj navedenoj Kreimirovoj
ispravi za otok Maon iz 1069. u kojoj je svjedok Budec istodobno bribirski upan i
dvorski posteljnik. 58
U falsificiranoj ispravi, kojom toboe kralj Dmitar Zvonimir 1078. (12. Ill.) daje
Braanima slobodu trgovanja,59 navedeni su sljedei svjedoci: biskup Hrvata Grgur,
kapelan Petar, ban Dragota, upan Slavo gost, knez Berislav i sudac Draina. Redosljed
svjedoka odgovara tradiciji njihova navoenja u ispravama hrvatskih narodnih vladara,
ali dok smo u prethodnoj Zvonimirovoj ispravi za titule nekih svjedoka, za koje smo
oekivali da su upani, imali izraz comes, ovdje sada imamo i upana i comesa. Iako je
ime hrvatskog biskupa Grgura navedeno u tobonje vrijeme te isprave, ipak bi se u
imenima svjedoka s titulom upana i co mesa trebalo traiti namjeru i vrijeme nastanka
navedene Zvonimirove isprave, a to bi, prema naem miljenju, odgovaralo drugoj
polovici XIV. stoljea.
Bez obzira na stupanj autentinosti pojedinih dijelova Zvonimirove isprave o ponovnom
poklanjanju splitskoj crkvi nekih sela, zemlje i panjaka iz 1078. (16. IV.),60 navedeni
svjedoci u njoj su povijesna stvarnost. Njih se navodi ovim redosljedom: asni hrvatski
biskup Grgur, opat benediktinskog samostana sv. Bartolomeja Ivan, ninski upan Adam
ili Adamic, Stresinja Bribirski, Desimir Krbavski, zadarski sveenik Dominik i kapelan
crkve sv. Nikole, Stjepan. Spominje se i uopena forma i mnotvo drugih. Nema,
dakle, splitskog nadbiskupa Lovre meu svjedocima, to je i razumljivo jer se poklon
odnosi na njegovu nadbisknpiju i jer ga nalazimo u naraciji te isprave u ulozi jednog od
molitelja za davanje naznaenog predmeta isprave. Stoga je na svom mjestu hrvatski
biskup Grgur, a potom slijede ostali svjedoci kojih je, ako se izdvoji hrvatski biskup,
podjednak broj iz crkvene i svjetovne strukture. Nakon ninskog upana Adama ili
Adamica, navedeni su Stresinja Bribirski i Desimir Krbavski, to u redosljedu
navedene titule ninskog upana znai da su jedan od njih dvojice upan Bribira a
drugi Krbave. U toj su Zvonimirovoj ispravi takoer svjedoci nazoni u simbolinom broju sedam.
Vie svjedoka nego prethodna sadri Zvonimirova isprava iz l 078. (prije l. rujna),
kojom stavlja cetinsku upu pod jurisdikciju Splitske nadbiskupije s pravom na sve
~ Codex diplomaticus, I, str. 114.
59
lbidem, str. 159. Hrvatska diplomatika gotovo u cijelosti dri tu ispravu falsifikatom. Rakije naziva >~charta
spuria, navodei za to nekoliko razloga iz kojih zakljuuje da je sastavljena u doba mletake vlasti. Na to
ga upuuje izmeu ostalog, i izraz nobiles i oblik isprave. Mi mislimo da je nastala ipak neto ranije, u drugoj
polovici XIV. st. kada bosanski vladari tee pridobivanju dalmatinskih gradova i otoka pod svoju vlast.
Poglavito Tvrtku L i njegovim nasljednicima bile su potrebne takve isprave, kako bi se moglo opravdati
osvajanje dalmatinskih gradova i otoka. Tvrtkove isprave izdane tim gradovima mahom imaju slian sadraj,
a osobito pojedini izrazi u njima upuuju na njihovu slinost s navedenom tobonjom Zvonimirovom
ispravom. Takoer i neka od imena navedenih svjedoka upuuju na takvo miljenje.
Codex diplomaticus, I, str. 160-162. Raki, naime, tu ispravu dri za charta spuria, potom i neki drugi, dok
Barada i nekolicina ostalih dre da falsifikat nije dokazan i da su neki podaci iz nje toni.
64
dohotke. 61 Na prvom je mjestu Zvonimirova ena, slavna kraljica Jelena, zatim asni
hrvatski biskup Grgur, asni opat benediktinskog samostana sv. Bartolomeja apostola
Ivan, tepija Dominik, Pribina Cetinski, Jakov Primorski, ninski upan Adam, Stresinja
Bribirski, Desimir Krbavski, zadarski sveenik Dominik i sveenik kapelan crkve sv.
Nikole, Stjepan. U odnosu na prethodnu ispravu svi su svjedoci ponovljeni, a samo troje
je novih. Meu njima je kraljica Jelena, a ostala dvojica su po svoj prilici upani Cetine
(Pri bina) i Primorja (Jakov). Njihova nazonost ukazuje na vanost predmeta isprave.
U ispravi duxa Stjepana iz l 078. o njegovu stupanju u samostan sv. Stjepana kod Splita
i darivanju nekog zemljita tom samostanu" navedeni su za svjedoke najprije kraljeva
obitelj, pa onda crkvene osobe meu kojima trojica velikodostojanstvenika. Od kraljeve
obitelji, na prvom mjestu je hrvatski kralj Zvonimir, zatim slijedi njegova ena Jelena,
koja se u toj ispravi naziva Lepa, i njihov sin Radovan. I crkveni su svjedoci navedeni
hijerarhijskim redosljedom. Na prvom je mjestu rimski legat kardinal Petar, zatim
splitski nadbiskup Lovre, hrvatski biskup Grgur, opat samostana sv. Bartolomeja apostola Ivan, opat samostana sv. Mojsija Urso, kapelan Andrija i kraljev kapelan Nikola.
Splitski nadbiskup je iznad hrvatskog biskupa, to odgovara crkvenoj hijerarhiji. Iz
navedenog se popisa svjedoka ujedno saznaje, uz samostan sv. Stjepana kod Splita, za
jo dva benediktinska samostana i za imena njihovih poglavara.
Vanost uloge svjedoka u ispravama hrvatskih narodnih vladara oituje se na poseban
nain u Zvonimirovoj potvrdnici Kreimirove darovnice o poklonu zemlje u Tokinji
zadarskom samostanu sv. Marije, izdanoj u Kninu l 078.63 Naime, ta je potvrdnica vrlo
kratka i sastoji se od svega nekoliko najosnovnijih diplomatikih formula. Iako kratka,
u njoj se, unutar takoer kratke dispozicije, ipak navode svjedoci. To su: nadbiskup
Lovre, opat samostana sv. Bartolomeja apostola Ivan, kraljev kapelan Andrija, tepija
Dominik i upan kninski Kreina, odnosno, prema miljenju iia, ispravnije Jurina."
Svima su navedene titule i sva petorica su poznate osobe Zvonimirova vremena.
Neobjanjivo je zato meu svjedocima nema hrvatskog biskupa, osim ako ne zbog toga
to je on domain u Kninu pa ne moe biti svjedok, analogno splitskom nadbiskupu
Lovri kad je bila rije o poklonu njegovoj crkvi panjaka Bosilj ine 1078. (16. 4.).
U nazonosti svjedoka: potovanog splitskog nadbiskupa Lovre, hrvatskog biskupa
Petra, zadarskog Stjepana, trogirskog Ivana, opata samostana sv. Bartolomeja Ivana,
biogradskog opata Petra, tepije Dominika, kninskog upana Jurine, poljikog Viena,
kraljevskog notara i ujedno svjedoka Teodora i pred nebrojenim mnotvom, kralj
Zvonimir 1076-1078. u svojoj kraljevskoj palai u Kninu daruje splitskom samostanu
benediktinki zemljite Pusticu u Laanima. 65 Ti su svjedoci ujedno jedina orijentacija
prema kojoj se moe odrediti godina nastanka i izdanje isprave, jer se unutar nje ne
61
Codex diplomaticus, 1, str. 162-164.
62
63
Codex diplomaticus, I, str. 167.
64
F. II, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925., str. 574, bilj. 47.
s F. RAKI, Documenta, str. 112-113.
65
navodi datacija. U odnosu na dosadanje analizirane isprave hrvatskih narodnih vladara,

meu svjedocima se javlja novo ime hrvatskog biskupa, Petar umjesto dosadanjeg
Grgura, novi opat biogradskog samostana sv. Ivana evanelista, Petar i poljiki upan
Vien. Za nabrojene svjedoke koji su stajali meu nebrojenim mnotvom dostojanstvenika i obinog puka, sam kralj kae da su dovoljna garancija njegova darivanja. K tomu
doputa da dux Primorja Jakov bude poslanik kraljevskog dvora koji e uvesti
benediktinke u posjed navedenih zemalja. Nadbiskupa Lovru nalazimo u ispravama od
1060. do 1099. godine; hrvatskog biskupa Petra od 1087., 1088-1089; zadarskog
biskupa Stjepana 1066. do 1076; trogirskog biskupa Ivana 1064-1110 (I 111); Ivana,
opata samostana sv. Bartolomeja 1076-1087; Petra, opata biogradskog samostana
1073-1076; tepiju Dominika 1076., 1087; kninskog upana Jurinu samo u toj ispravi;
posteljnika Viena takoer samo u toj ispravi. Posteljnici su u to vrijeme bili Pribidrag
(1072.), Vien, otac Desinje (1080.), po svoj prilici ista osoba kao i spomenuti Vien,
cetinski upan l 080. godine. Nabrojenim svjedocima pripada i pisar isprave Teodor, koji
je istodobno i kraljev i splitske crkve sv. Dujma pisar (kancelar). Onje pisao privatne i
javne isprave otprilike 1060., a od 1069. djelovao je kao kancelar sv. Dujma i kraljev
kancelar sve do 1083.66 Sve su te osobe mahom suvremenici kralja Zvonimira, meu
kojima su jedan nadbiskup (kraljev duhovni otac) i tri biskupa, to je dovoljno opravdanje za isputanje formule koroboracije te skraivanje i navoenje poslije svjedoka
sankcije te isprave. Svjedoci, dakle, u toj ispravi imaju ulogu koroboracije pa je, stoga,
i razumljivo da se uz njihovo nabrajanje ne navodi nikakva naznaka vlastorunog
potpisa, znaka ili pristanka. Njihov ugled i nazonost velikog broja uglednog mnotva i
puka uvjetovali su pisara dotine isprave da odstupi od stroge granice diplomatikih
formula. Takvo promatrarlje sastavljaa te isprave kralja Zvonimira iskljuuje pretpostavku da su znakovi svjedoka isputeni pri prepisivanju isprave u kartu/ar, 61 ili pak da
je sastavlja, pod utjecajem arpadovske isprave, drao da je potpisivanje svjedoka uope
nepotrebno, kako bi to neki htjeli, 68 to pak u oba primjera moe ponekad odgovarati
stvarnosti kad je rije o nekim drugim sluajevima. Sve navedeno upuuje na to da
su nazoni svjedoci dodue dovoljna garancija dokazne snage te Zvonimirove darovnice, ali oni su ipak samo sastavni dio jedne cjeline, jer je kraljeva odluka glavna osovina
oko koje su nazoni i oni i mnotvo i samo znaenje ostvarenja odluenoga u ispravi.
Stoga se i samom njezinom pisaru ne moe prigovarati to je ujedno i nadbiskupov i
kraljevski slubenik. To je injenica koju danas ne moemo mijenjati kako bismo lake
izgradili koncept svojega loginog pogleda i pisanja o tom predmetu diplomatike.
Veina crkvenih osoba u svojstvu svjedoka nazona je i u Zvonimirovoj ispravi o
poklonu zemlje Konjutina u Zmini splitskom nadbiskupu Lovri 1083 69 Na prvom je
66
61
68
Zlatko TANODI, Isprave kralja Zvonimira i Stiepana IL splitskim benediktinkama, Radovi Hrvatskog
povijesnog instituta u Rimu, sv. I-II, )>Mandiev zbornik, Rim, 1965., str. 89-90.
lbidem.
Nada KLAI, O falsifikatima splitskih benediktinka, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, LXIIILXIV/!961-1962., Split, 1969., str. 205.
69
66
&
mjestu meu svim svjedocima kraljeva ena Lepa (Jelena). Zatim slijedi njihov sin
Radovan, pa onda kraljev kapelan sveenik Andrija, opat benediktinskog samostana sv.
Stjepana piVomuenika kraj Splita Dabro, nadbiskupov kapelan Ugo, posteljnik Matika,
sveenik imun, kapelan Dragoljub i ubrusar Vie. U odnosu na dosadanje svjedoke
zvonim iro vih isprava, u navedenoj su meu novima opat Dabro, kapelani U go i
Dragoljub, posteljnik Matika i ubrusar Vie. Sporno je je li posljednji svjedok istovjetan
s poljikim upanom Vienom iz prethodne Zvonimirove isprave.
Potpuno isti svjedoci, pa i njihov redosljed navoenja iz Zvonimirove isprave za
Konjutinu u Zmini, nazoni su i u njegovoj ispravi o samostanu sv. Stjepana kod Splita
za zemlju Radunu iz 1083. godine. 70 To i jest, uz sadraj, formule i stil isprave, jedan od
razloga da Raki dri da je ta isprava charta interpolata. On primjeuje da je ime opata
Gisilberta uzeto iz isprave Kreimira rv. iz oko 1070. godine, koju ujedno datira s oko
1069.,71 kao i da se u ispravi kralja Stjepana II. iz 1089. ne spominje Zvonimirova
darovnica, iako je rije o istom posjedu. 72

U Zvonimirovoj ispravi, izdanoj u Kninu 8.listopada 1087., kojom potvruje samostanu
sv. Marije u Zadru slobotine koje mu je neko dao kralj Petar Kreimir rv., 73 fiziki su
nazona samo dva, odnosno tri svjedoka. To su: splitski nadbiskup Lovre, hrvatski
biskup Petar i opat samostana sv. Bartolomeja apostola Ivan. Dodue, navodi se openito
da su nazoni i drugi biskupi i knezovi, ali oni se ne imenuju, to znai da nisu bili ni
nazoni u Kninu ve su svoj pristanak dali na neki drugi nain.
Vei broj svjedoka nazoan je u ispravi kralja Stjepana ll., kojom se potvruju isprave
kralja Zvonimira za poklon zemljita Pustica u Laanima i mlina, izdane 1089. (8. 9.) u
ibeniku. 74 Na piVom se mjestu nalazi splitski nadbiskup Lovre, zatim slijedi trogirski
biskup Ivan, splitski nadakon Petar, splitski sveenik Petar, primorski upan Jakov,
tepija Ljubomir, bribirski upan Strezinja, zagorski Dragoslav, poljiki Vratina, dridski
Osrinja, ubrusar Vratina, zastobrinjski, vjerojatno upan ije se ime ne moe proitati
zbog oteenosti pergamene, i tepija Tolemir. Veina ovih nabrojenih svjedoka pojavljuje se prvi put u toj ulozi u sauvanim ispravama hrvatskih vladara. Istoimeni splitski
nadakon i splitski sveenik Petar uopene su osobe svojega vremena, pa se stoga i ne
moe poblie odrediti njihova uloga svjedoka u ispravama. U svakom sluaju oni su na
razini meusobnih crkvenih odnosa s benediktinskim samostanima splitske nadbiskupije s jedne, i darovanih kraljevskih dobara s druge strane. Dvojica tepija u ulozi svjedoka
pojavljuju se piVi put u dosada analiziranim ispravama hrvatskih narodnih vladara. Taj
primjer ujedno pokazuje da je u kraljevoj pratnji, odnosno na njegovu dvoru postojalo
vie osoba s takvom titulom. Cetinjski upan Vien je takoer piVi put spomenut sa
svojom titulom. Da je on doista cetinjski upan u vrijeme svjedoenja u navedenoj
71
lbidem, str. 78-79.
n Jbidem, str. 149-152.

7l
Cedex dip!omaticus, l, str. 186-187.
74
Jbidem, str. 188-189.
67
ispravi, potvruje i njegovo ponovno navoenje u dodatku te isprave. Je li to ista osoba

kao i istoimeni Vien s istoimenom titulom poljikog upana (ako nije rije o posteljniku) iz isprave 1076-1078., ostaje pitanje, to vie to se u ispravi o kojoj je rije navodi,
takoer prvi put, i poljiki upan Vratina. Novi su meu svjedocima takoer zagorski
upan Dragoslav, dridski Osrinja te tepija Tolemir. Dridskog se upana Osrinju moe
donekle dovesti u svezu s istovjetnim podupanom koji se spominje u ispravama iz oko
1069. i 1080. 75 Novi meu svjedocima je i ubrusar Desimir, a sigurno je to bio i
zastobrinjski upan, ije ime u ispravi nije sauvano. Za razliku od Zvonimirove isprave,
koju potvruje Stjepanova o kojoj je rije, meu svjedocima se ne spominje hrvatski
biskup. Takoer se ne navodi kraljev kancelar. Jedna od pretpostavki za taj izostanak
moe biti da poslije smrti kralja Zvonimira Stjepan ll. jo nije stigao imenovati kancelara, jer nije ba vjerojatno da bi se takvu vanu funkciju izostavilo prigodom prepisivanja sadraja isprave u kartu/ar. 76 U svakom sluaju, moda ne toliko izostanak
kancelara, ali izostanak hrvatskog biskupa meu svjedocima pokazuje veliku promjenu
u hrvatskoj kancelariji i na kraljevskom dvoru u vrijeme smjene vladara, u prilog emu
govori i nepoznanica Zvonimirove smrti. U tom bi kontekstu, kao i u stupnju originalnosti sadraja navedene i u kartu/aru prepisane isprave trebalo traiti i ulogu njezinih
svjedoka, a ne pronalazi ti nategnute dokaze o nastanku isprave tek u XII. stoljeu, to se
kao miljenje pojavilo sedamdesetih godina u naoj diplomatikoj literaturi 77
U posljednjoj sauvanoj i analiziranoj ispravi hrvatskih narodnih vladara, u ispravi kralja
Stjepana ll. o poklonu zemljita Raduna samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod
Splita, iz 1089 78 navedeni su ovi svjedoci: splitski nadbiskup Lovre, Dobroslav, sin
Gr bine, ubrusar Desimir, dridski upan Dragoslav, posteljnik Dominik, kapelan Budec
i neki Branimir, sin Beridruga. Bilo ih je na popisu sigurno vie, ali im se imena na
ispravi nisu sauvala do naih dana. Ovamo bi, po svoj prilici, trebalo pribrojiti trogirskog biskupa, splitskog nadakona te upane Primorja, Poljica, Cetine, Zagore i Bribira.
Iz prethodne se Stjepanove isprave ponavlja samo nadbiskup Lovre i ubrusar Desimir te
dridski upan, ali ovog puta pod imenom Dragoslav, a ne Osrinja. Ta je zabuna u
sauvanom prijepisu vjerojatno nastala zbog oteenosti isprave, jer je malo vjerojatno
da je u istoj godini dridski upan Osrinja, pa onda Dragoslav, tim vie to je Dragoslav
naveden u jednoj od dvije Stjepanove isprave iz 1089. kao zagorski upan. Kao u
nekoliko dosadanjih, i u ovoj je ispravi izostavljeno izriito navoenje titule upan, pa
je uz ime dotinog upana upotrijebljen predikat izveden od imena upanije kojom je
upravljao. Navedeni bivi biskup Grgur u toj ispravi sigurno je hrvatski biskup koji se,
kako smo vidjeli, esto spominjao u ispravama Stjepanova prethodnika Zvonimira. On
15
F. RAKI, Documenta, str. 79, 132.
16
z. TANODI, Isprave kralja Zvonimira i Stjepana II. splitskim benediktinkama, Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, sv. 1-11,
Mandiev
zbornik((, Rim, 1965., str. 95.
77
Takvo negativno miljenje o toj Stjepanovoj ispravi, kao i o Zvonimirovoj koju ta potvruje, zastupa Nada
Klai u svome radu >>0 fa!sifikatima splitskih benediktinka, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku,
LXIIl-LXIV/196 I -1962., Split, 1969., str. 199-219.
F. RAKI, Documenta, str. !49-152.
&
68
je postao hrvatski biskup prije splitskog crkvenog sabora, odranog poslije studenoga
1075. godine. Tu je dunost obnaao sve do izmeu 1085. i sredine 1089. kad ga u
navedenoj ispravi nalazimo kao bivi. 79 Hrvatski je biskup lan kraljeve pratnje,
njegov savjetnik, predstojnik dvorske kapele, a esto i kancelar. Njegovo je sjedite
najprije bio Nin, ali premjetaj em hrvatske prijestolnice, on se smjeta u blizini Knina,
gdje mu kralj Zvonimir gradi katedralu (o. 1086.). Stoga se ne moe poistovjetiti
hrvatskog biskupa s kninskim, jer tek propau hrvatskog kraijevstva uloga hrvatskog
biskupa postaje suvina. Nestankom hrvatskog kraljevskog dvora, kapele, kurije i
kancelarije, ugarski kraljevi ulogu hrvatskog biskupa zamjenjuju kancelarom iz redova
jednog od svojih rezidencijalnih biskupa. Osobito osnutkom zagrebake biskupije
(1089/90.) hrvatski biskup gubi i velik dio podruja pod svojom jurisdikcijom, a onda
nakon splitskog crkvenog sabora 1185. i pravno nestaje titule hrvatski biskup i poinje
se javljati naziv kninski biskup.
***
Iz analiziranog se vidi da od 29 sauvanih isprava hrvatskih narodnih vladara veina sadri
svjedoke, to ukazuje na vanost potvrivanja tih isprava. Koliko je cijenjena uloga svjedoka, moe se vidjeti iz uvodnih rijei koje se nalaze u pojedinim ispravama prije njihova
navoenja.
Svjedoci se, po svoj prilici, nisu uvijek osobno potpisivali, ve je pisar upisivao
njihova imena na ispravu. Isto se tako moe drati da je i znak kria upisivao pisar na
ispravu." lz popisa imena navedenih svjedoka u ispravama hrvatskih narodnih vladara
vidljivo je da su to mahom osobe iz vladareve pratnje, lokalne vlasti ili one koje su se u
odreenoj zgodi nale uz vladara, odnosno duhovna i svjetovna lica. Meu duhovnima
nalazimo splitskog nadbiskupa Lovru, biskupe Hrvata Rajnerija, Petra i Grgura, ninskog
Fonnina, biogradske Prestancija, Teodozija i Dabru, zadarske Stjepana i Ivana, rabskog
Dragu, osorske Petra, Grgura i Bazilija, te opale mnogobrojnih benediktinskih samostana i
ostale sveenike i klerike. Od svjetovnih osoba tu su lanovi kraljevske obitelji, kao to su
kraljica Lepa (Jelena), kraljevi sinovi Stjepan i Radovan, zatim banovi (Gojko i Dragota),
mnogobrojni upani, podupani, satnici, suci dvmjanici i drugi. Iz toga je vidljivo da se u
hrvatskoj kancelariji puno dralo do potvrde isprave od svjedoka i da su svjedoci bili
crkveni i dravni velikodostojanstvenici, priori gradova i samostana te ostali duhovnici
i graani. Uz svjedoke iz Hrvatske ak su bili nazoni i strani ljudi uglednog poloaja,
kao to je papin poslanik Majnard i carski protospatar Lav."' U nekolicini tih isprava
navedeno je po sedam svjedoka, to upuuje na simboliku sedmero brae Hrvata,
odnosno petero brae i dvije sestre koji su doselili sa svojim narodom na dananje
prostore, o emu je najvjerojatnije postojala usmena tradicija koju je poslije zabiljeio Porfirogenet u svojem djelu De administrando imperio.
79
Miho BARADA, Episcopus chroatensis, Croatia sacra, god. l, str. 204-205.
so Franjo RAKI, Hrvatska dvorska kancelarija i njezine isprave za vladavine narodne dinastije, Rad JAZU,
knj. XXXV, Zagreb, 1876., str. 25.
81
Jbidem, str. 26.
69
POPIS SVJEDOKA U ISPRAVAMA HRVATSKJH NARODNIH VLADARA
redovnik i opat samostana sv. Bartola: Isprava Kreimira IV. za otok Maon,
izdana u Ninu l 069.
ADAMIC (ADAMAC, ADAM), ninski tupan: Isprava Kreimira N. za Diklo, izdana u
Ninu 1066/67.; isprava za otok Maon, izdana takoer u Ninu 1069.; isprava
zadarskom samostanu sv. Marije za zemljite u >>Brdima l 072. (?); Zvonimirova isprava splitskoj crkvi za Bosiljinu iz l 078. (I 6. travnja); Zvonimirova
isprava o stavljanju cetinske upe pod jurisdikciju splitske crkve iz l 078.
(prije L rujna).
ANDRIJA,
prior biogradski: Isprava Kreimira IV. za otok Maon, izdana u Ninu 1069.
ANDRIJA,
svec;enik, kapelan kralja Zvonimira: Isprava duxa Stjepana o njegovu nastupanju u samostan sv. Stjepana kod Splita l 078.; Zvonimirova isprava o
potvrivanju Kreimirove darovnice samostanu sv. Marije za zemlju u
ADAM,
Tokinji, izdana u Kninu 1078.; isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju

Konjutinu u Zmini iz 1083 .; isprava samostanu sv. Stjepana kod Splita za
zemlju Radunu iz 1083.
BAZILIJE,
biogradski biskup: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i
Muncimirove darovnice iz 1075. (9.listopada).
BERISLAV, knez: Tobonja Zvonimirova isprava Braanima iz 1078. (12. oujka).
BOLESLAV, tepija (sudski comes): Prva i druga verzija isprave Kreimira IV., izdane u
Biogradu 1060. (u veljai); isprava za Diklo, izdana u Ninu 1066/67.; isprava
Kreimira IV. za Maon, izdana u Ninu 1069.
70
BOLJEDRUG, tupan komornik: Muncimirova isprava izdana u Bihaima (28. rujna) 892.
BUDAC,
posteijnik: Isprava Kreimira IV. za Diklo, izdana u Ninu 1066/67.
BUD EC,
posteijnik i bribirski upan: Isprava Kreimira IV. za Maun, izdana u Ninu 1069.
Taj je svjedok istovjetna osoba s Budacom posteljnikom iz isprave za Diklo.
BUDEC,
kapelan: Isprava Stjepana IL samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod Splita
za zemljite Radunu iz 1089.
BUDIC (BUDIZO), kapelan: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za
zemlju u To kinji l 066/67. (?)
sin Periin: druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060.
BUDIKO,
(u veljai).
BUDIMIR, dvorsld upan: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
BUDIMIR, upan vladarice: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
BUDIMIR, sin Beridruga: Isprava Stjepana IL samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod
Splita za zemljite Radunu iz l 089.
DABRINA, prior: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdane u Biogradu 1060. (u veljai).
DABRO,
biogradski biskup: Isprava Kreimira IV. samostanu sv. Marije u Zadru, izdana
1066. (25. prosinca) u ibeniku.

prior, sin Belice: Isprava Kreimira N. zadarskom samostanu sv. Marije za zemlju u Tokinji l 066/67. (?)
DABRO,
opat samostana sv. Stjepana prvomuenika kod Splita: Zvonimirova isprava
splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i Muncimirove darovnice, izdana 1075.
(9. listopada); isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju Konjutina u
Zmini iz 1083.; isprava samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod Splita za
zemlju Radunu iz 1083.
DADOVIT, vinotoa: Isprava Kreimira IV. za Diklo, izdana u Ninu 1066/67.
DAMNANA: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).
DANIKO:
Druga verzija isprave Kreimira IV., izdane u Biogradu l 060. (u veljai).
DESA (Zadranin), klerik; Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za zemlju u Tokinji 1066/67. (?)
DES IMIR,
krbavski tupan: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi za Bosiljinu iz l 078.
(16. travnja); isprava o stavljanju cetinske Upe pod jurisdikciju splitske crkve
iz l 078. (prije l. rujna).
DESIMIR,
ubrusar: Isprava Stjepana IL o potvrdi Zvonimirove isprave splitskim benediktinkama za zemljite Pustieu u Laanima, izdana u ibeniku 1089. (8. rujna);
isprava samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod Splita za zemljite Radunu
iz 1089.
DESNICA, rizniar: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za zemlju u
Tokinji 1066/67. (?)
DOBRICA, livanjski knez: Zvonimirova isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju
Konjutina u Zmini iz 1083.
DOBRODRUG, titonoa: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za zemlju u Tokinji 1066/67. (?)
DOBROSLAV, sin Grbine: Isprava Stjepana IL samostanu sv. Stjepana prvomuenika
kod Splita za zemlju Radunu iz l 089.
DABRO,
71
DOMINIK,
DOMINIK,
sveenik i
kapelan: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).

zadarski sveenik: Zvonimirova isprava o stavljanju cetinske upe pod jurisdikciju splitske crkve iz l 078. (prije l. rujna).
DOMINIK,
tepija
(kurija/ni knez): Zvonimirova isprava o poklonu zemljita Pustice u
Laanima splitskim benediktinkama iz 1076-78.; isprava o potvrivanju
Kreimirove darovnice samostanu sv. Marije za zemlju u Tokinji, izdana u
DOMINIK,
DONAT,
Kninu l 078; isprava o stavljanju cetinske upe pod jurisdikciju splitske crkve
iz l 078. (prije l. rujna); isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju
Konjutina u Zmini iz 1083.
poste/jn ik: Isprava Stjepana II. samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod
Splita za zemljite Radunu iz J089.
opat: isprava Kreimira II. (?) iz 950. (?)
prior Biograda: prva i druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu
1060. (u veljai); isprava o poklonu zemlje u Sidrazi samostanu sv. Tome u
Biogradu 1060-1062.
DRAGO,
iz Kastria: Prva i druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060.
DRAGO,
(u veljai).
rapski biskup: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije, izdana u
ibeniku 1066. (25. prosinca).
DRAGOAJ, sin Samoasnin: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (8. rujna).
DRAGO,
DRAGOMIR, upan: Isprava Kreimira II. (?) iz 950. (?)

DRAGOMIR, upan Cetine: Isprava Kreimira IV. za Maun, izdana u Ninu 1069.
DRAGONJA, titonoa: Isprava Kreimira IV. za Diklo, izdana u Ninu 1066/67.
DRAGOSLAV,prior: Prva i druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060.
(u veljai).
DRAGOSLAV, zagorski upan: Isprava Stjepana II. o potvrivanju Zvonimirove isprave
splitskim benediktinkama za zemljite Pusticu u Laanima, izdana u ibeniku 1089. (8. rujna).
DRAGOSLAV, dridski tupan: Isprava S~epana ll. samostanu sv. Stjepana prvomuenika
kod Splita za zemljite Radunu iz J089.
DRAGOTA, ban: Tobonja Zvonimirova isprava Braanima iz 1078. (12. oujka).
DRAEN,
podupan Blata: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu J060.
(u veljai).
DRAiNA,
DRUGAN,
sudac: Tobonja Zvonimirova isprava Braanima iz 1078. (12. oujka).

kraljev titonoa: Isprava Kreimira IV. samostanu sv. SU<pana kod Splita za
mlin u Solinu iz oko 1070.; isprava samostanu sv. Marije za zemljite u

Brdima iz l 072. (?)
sin biskupov(?): Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060.
(u veljai).
DRUZE,
CIPRIJAN,
sveenik
i kapelan: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).
FIRMIN
(FORMIN), osorski biskup: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i Muncimirove darovnice, izdana 1075. (9.listopada).
GOJKO,
ban: Prva i druga verzija Kreimirove isprave izdane u Biogradu l 060. (u ve-
72
ljai);
isprava o slobotinama i zemljitu Rasohatica samostanu benediktinki

sv, Tome u Biogradu 1060-1062.; isprava istom samostanu za zemljite u
Si<lrazi 1060-1062.
podiupan i introduktor: Isprava Kreimira ll.(?) iz 950. (?)
GRGUR,
sin Petra: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060.
GRGUR,
(u veljai).
podtupan: Isprava Kreimira IV. samostanu sv. Stjepana kod Splita za mlin u
GRGUR,
Solinu iz oko 1070.
hrvatski biskup: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i
GRGUR,
Muncimirove darovnice iz 1075. (9. listopada); tobonja isprava Braanima
iz l 078. (12. oujka); isprava splitskoj crkvi za Bosi ljinu iz l 078. ( 16. travnja);
isprava splitskoj crkvi o stavljanju cetinske upe pod njezinu jurisdikciju iz l 078.
(prije l. rujna); isprava duxa Stjepana o njegovu nastupu u samostan sv.
S~epana kod Splita l 078.; isprava Stjepana Il. samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod Splita za zemljite u Raduni iz 1089. U ovoj se ispravi navodi
kao neko biskup.
GRUB !NA, riksar: isprava Kreimira Il. (?) iz 950. (?)
GRUBONJA, dekan: Isprava Kreimira IV. za Diklo, izdana u Ninu 1066/67.
kapelan: !prava Kreimira Il.(?) iz 950. (?);isprava Kreimira IV. za Diklo,
IVAN,
izdana u Ninu 1066/67.; isprava za Maun, izdana u Ninu 1069.
IVAN,
eunuh, titonoa: Druga verzija isprave Kreimira fV., izdana u Biogradu 1060.
(u veljai).
trogirski biskup: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije,

izdana u ibeniku 1066. (25. prosinca); Zvonimirova isprava splitskim
benediktinkama za zemljite Pustica u Laanima iz 1076-78.; isprava
Stjepana II. o potvrivanju Zvonimirove isprave za zemljite Pustica u
Laanima splitskim benediktinkama, izdana u ibeniku 1089. (8. rujna).
IVAN,
sveenik redovnik: Ispmva Kreimira IV. samostanu sv. Stjepana kod Splita za
mlin u Solinu iz oko l 070.
IVAN,
kraljev pravdonoa: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za
zemljite u >>Brdima iz 1072. (?)
IVAN,
ninski biskup: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i
Muncimirove darovnice iz 1075. (9.listopada).
IVAN,
opat samostana sv. Bartolomeja apostola: Zvonimirova isprava splitskoj
crkvi za Bosiljinu iz 1078. (16. travnja); splitskoj crkvi o stavljanju upe
Cetine pod njezinu jurisdikciju l 078. (prije l. rujna); isprava duxa Stjepana o
njegovu nastupu u samostan sv. Stjepana kod Splita 1078.; Zvonimirova
isprava o potvrivanju Kreimirove darovnice samostanu sv. Marije za zemlju
u Toklnji, izdana u Kninu l 078.; ispmva splitskim bendiktinkama za zemljite
Pusticu u Laanima iz 1076-1078.; isprava o potvrivanju Kreimirove isprave
za slobotine samostanu sv. Marije u Zadru, izdana u Kninu l 087. (8. listopada).
JAKOV,
primorski upan: Zvonimirova isprava o stavljanju cetinske upe pod jurisdikciju splitske crkve iz 1078. (prije l. rujna).
JELENA (HELENA), tena kralja Zvonimira: Zvonimirova isprava o stavljanju cetinske
upe pod jurisdikciju splitske crkve iz l 078. (prije l. rujna).
IVAN,
73
JURAJ,
JURAJ,
JURANA,
JURINA,
KIRN A,
KO A A,
KOMIAJ,
KREINA
vratar: Prva verzija isprave Kreimira N., izdana u Biogradu l 060. (u veljai).
magistar i gramatik: Isprava Kreimira IV. o potvrdi osnutka samostana u
Rabu 1070. (16. svibnja).
upan Sidrage: Prva i druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu
l 060. (u veljai).
kninski upan: Zvonimirova isprava o potvrivanju Kreimirove darovnice

samostanu sv. Marije, izdana u Kninu 1078; isprava o poklonu zemljita
Pustica u Laanima splitskim benediktinkama iz 1076-1078.
knez: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i Muncimirove
darovnice iz 1075. (9.1istopada).
brat Martinov, upan: Isprava Kreimira IL(?) iz 950. (?)
tupan: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).
(krivo transkribirano ime JURINA), kninski tupan: Zvonimirova isprava o
potvrdi Kreimirove darovnice samostanu sv. Marije za zemlju u Tokinji,

izdana u Kninu l 078.
KRUENA, podupan (brat Ivanov): Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu l 060. (u veljai).
KREMISTL, drugi komornik: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
LAV,
carski protospatar i itave Dalmacij~ kapetan: Isprava Kreimira IV. za otok
Maun, izdana u Ninu l 069.
LEPA (JELENA, HELENA), tena kralja Zvonimira: Isprava duxa Sljepana o njegovom
stupanju u samostan sv. Sljepana kod Splita 1078; Zvonimirova isprava
splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju Konjutina u Zmini iz 1083.; isprava
za zemlju Radunu iz 1083., samostanu sv. Stjepana kod Splita.
LOVRE,
nadbiskup splitski: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu
1060. (u veljai); isprava samostanu benediktinki sv. Tome u Biogradu
1060-1 062.; isprava zadarskom samostanu sv. Marije l 066. (25. prosinca),
izdana u ibeniku; isprava samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod Splita
za podizanje mlina u Solinu iz oko l 070.; isprava duxa Stjepana o njegovu
stupanju u samostan sv. Stjepana prvomuenika kod Splita l 078.; Zvonimirova isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju Konjutinu u Zmini l 083.;
isprava o potvrdi Kreimirove darovnice samostanu sv. Marije za zemlju u

Tokinji, izdana u Kninu l 078.; isprava splitskim benediktinkama za zemljite
Pustica u Laanima iz l 076-1 078.; isprava o potvrivanju Kreimirove isprave samostanu sv. Marije u Zadru, izdana u Kninu 1087. (8.listopada); isprava
Stjepana Il. o potvrdi Zvonimirove isprave splitskim benediktinkama za
zemljite Pusticu u Laanima, izdana u ibeniku 1089. (8. rujna); isprava
samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod Splita za zemljite u Raduni l 089.
LWBOMIR, knez: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i Muncimiro~

ve darovnice 1075. (9.1istopada).
LJUBOMIR,
tepija:
LJUDEVIT,
MAD! JE,
diktinkama za zemljite Pusticu u Laanima, izdana u ibeniku 1089. (8. rujna).

upan: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).
brat Prestancija: Isprava Kreimira N. izdana u Biogradu 1060. (u veljai),
Isprava Stjepana IL o potvrdi Zvonimirove isprave splitskim bene-
ira verzija.
74
MADIJE,
sin Zele: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za zemlju u
Tokinji 1066/67. (?)
MAJNARD, legat pape Nikole II: ira verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu
1060. (u veljai).
MARTIN,
sveenik,
MARTIN,
MATIKA,
brat Koae, tupan: Isprava Kreimira II.(?) iz 950. (?)

poste/jn ik: Zvonimirova isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju Konjutinu u Zmini l 083.; isprava samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod Splita
za zemlju Radunu 1083.
MIHOVIL,
kapelan, Trpimirov pisar: Trpimirova isprava datirana u Bihaima

852. (4. oujka).
brat Petrov: ira verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060.
(u veljai).
MIKACIJE,
sveenik:
Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za zemljite
u Brdima<< 1072. (?)

MILISLAV, upan: Isprava Kreimira II.(?) iz 950. (?)
MUNCJMIR, hrvatski vladar (892. -o. 91 O.): Njegova isprava izdana u
(28. rujna).
Biha ima
892.
NEMUSTLO, upan: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).

NICEFOR,
brat Madijev: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za zemlju u Tokinji l 066/67. (?)
NIKOLA,
kraljev kapelan: Isprava duxa Stjepana o njegovu nastupu u samostan sv. Stjepana kod Splita l 078.
NJEGUA,
komornik: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).
OSRJCO,
podupan: Isprava Kreimira IV. samostanu sv. Stjepana kod Splita za mlin u
Solinu oko l 070.
OZAMIL,
OZRINJA (PRlBINA?), ban: Isprava Kreimira Il(?) iz 950. (?).

OZRINJA (OSRINJA), dridski upan: Isprava S\iepana Il. o potvrdi Zvonimirove isprave
splitskim benediktinkama za zemljite Pusticu u Laanima, izdana u ibeniku

1089. (8. rujna).
PAVALJ,
rizniar:
PAVAO,
iz Bile(?) Bilja(?): Isprava Kreimira IV. o osnutku samostana u Rabu 1070.

(16. svibnja).
Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
PERIA,
Danielov brat, kapelan: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu
PETAR,
upan: Muneimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujJ>a).
PETAR,
Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu l 060. (u
PETAR,
brat Mihovilov: Druga verzija isprave Kreimira N., izdana u Biogradu l 060.
(u veljai).
PETAR,
sudac kraljevskog suda: Isprava Kreimira IV. za Maun, izdana u Ninu 1069.
PETAR,
PETAR,
splitski naddakon: Isprava Kreimira N. samostanu sv. Stjepana kod Splita za
l 060. (u veljai).
veljai).
upan Sidrage: Isprava Kreimira IV. za Maun, izdana u Ninu 1069.
75
mlin u Solinu oko l 070., isprava Stjepana IL o potvrdi Zvonimirove isprave

benediktinkama za zemlju Pusti cu u Laanima, izdana u ibeniku l 089.
(8. rujna).
primicer: Isprava Stjepana II. o potvrdi Zvonimirove isprave splitskim benedikPETAR,
tinkama za zemlju Pusti cu u Laanima, izdana u ibeniku l 089. (8. rujna).
kapelan: Tobonja Zvonimirova isprava Braanima 1078. (12. oujka).
PETAR,
splitski sveenik: Isprava Stjepana Il. o potvrdi, Zvonimirove isprave benediPETAR,
ktinkama za zemljite Pusti cu u Laanima izdana u ibeniku 1089. (8. rujna).
sveenik kardinal, legat Rimske crkve: Isprava duxa Stjepana o njegovu nastupu
PETAR,
u samostan sv. Stjepana kod Splita l 078.
hrvatski biskup: Zvonimirova isprava splitskim benediktinkama za zemljite
PETAR,
Pusticu u Laanima 1076-1078.; isprava o potvrivanju Kreimirove isprave
samostanu sv. Marije u Zadru, izdana u Kninu l 087. (8. listopada).
PETAR,
opat bio gradskog samostana: Zvonimirova isprava splitskim benediktinkama
za zemljite Pusticu u Laanima 1076-1078.
PETRANINA, orunik: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060. (u veljai).
PRECJLJA, upan: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).

PRES TAN CIJE, bio gradski biskup, pisar: Isprava Kreimira IL (?) iz 950. (?).
PRESTANCIJE, biskup: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060.
(mjeseca veljae).
PRESTANCIJE, brat Madijev: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu
1060. (u veljai).
PRIBINA
(OZRINJA?), ban: Isprava Kreimira Il.(?) iz 950. (?).
PRIBINA,
knez Cetine: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i Muncimirove darovnice 1075. (9.listopada); isprava o stavljanju cetinske upe pod
jurisdikciju splitske crkve I078. (prije l. rujna).
PRIBITJEH, sin Petra, tupan: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
PRITINA, upan maonoa: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
PRVAD,
upan konjice: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
PRVANEG, upan Luke: Prva i druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu
I060. (u veljai).
RADOVAN, sin kralja Zvonimira i kraljice Jelene Lepe: Isprava duxa S\iepana o njegovu
nastupu u samostan sv. Stjepana kod Splita 1078.; Zvonimirova isprava
splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju Konjutinu u Zmini; isprava samostanu sv. Stjepana kod Splita za zemlju Radunu iz I 089.
RAINERJJE, hrvatski biskup: Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu l 060.
(u veljai); isprava Kreimira IV. samostanu benediktinki sv. Tome u Biogradu o slobotinama god. I 060-I 062.; isprava za zemlju u Si drazi I 060-l 062.;
isprava zadarskom samostanu sv. Marije, izdana u ibeniku I066. (25. prosinca).
SABO:
Druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu I 060. (u veljai).
SEBIDRAG, tupan Klisa: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
SLAVISLAV, ninski sudac: Isprava Kreimira IV. za Maun, izdana u Ninu I 069.
76
SLAVOGOST, upan: Tobonja Zvonimirova isprava Braanima 1078. (12. oUjka).
STJEPAN,
sin Budimira, trei komornik: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892.

(28. rujna).
STJEPAN,
biskup Zadra: Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije, izdana
u ibeniku l 066. (25. prosinca); Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi

Trpimirove i Muncimirove darovnice 1075. (9. listopada); isprava splitskim
benediktinkama za zemljite Pusticu u Laanima 1076-1078.
sveenik, kapelan crkve sv. Nikole: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi za
STJEPAN,
Bosilj inu l 078. (16. travnja); isprava o stavljanju cetinske upe pod jurisdikciju splitske crkve 1078. (prije l. rujna).
STRESINJA (STREZINJA), bribirs)d upan: Zvonimirova isprava splitskoj crkvi za Bosiljinu l 078. (16. travnja); isprava o stavljanju cetinske Upe pod jurisdikciju
splitske crkve 1078. (prije l. rujna); isprava Stjepana IL o potvrdi Zvonimi-
rove isprave splitskim benediktinkama za zemljite Pusticu u Laanima,

izdana u ibeniku 1089. (8. rujna).
STUD EC,
IMUN,
kraljev vinotoa: Isprava Kreimira IV. za Maun, izdana u Ninu 1069.

Zvonimirova isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju Konjutinu u Zmini 1083.; isprava samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod
sveenik:
Splita za zemlju Radunu 1083.

TEODOR,
kraljev pisar: Isprava kralja Zvonimira samostanu benediktinki u Splitu za
zemljite Pusticu u Laanima 1076-1078.

TEODOZIJE, biogradski biskup: Prva i druga verzija isprave Kreimira IV., izdana u Biogradu 1060. (u veljai); isprava o poklonu zemljita u Sidrazi samostanu sv.
Tome u Biogradu 1060-1062.
TEODOZIJE, rabski biskup (po miljenju Rakog Prestancije): Zvonimirova isprava splitskoj crkvi o potvrdi Trpimirove i Muncimirove darovnice 1075. (9.listopada).
TOLEMIR, tepija: Isprava Stjepana II. o potvrdi Zvonimirove isprave splitskim benediktinkama za zemljite Pusticu u Laanima, izdana u ibeniku 1089. (8. rujna).
TRPIMIR,
hrvatski vladar o. 845-S64.: Njegova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oUjka).
TU GINA,
upan titonoa: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
UGO,
kapelan nadbiskupa Lovre: Zvonimirova isprava splitskom nadbiskupu Lovri
za zemlju Konjutinu u Zmini 1083.; isprava samostanu sv. Stjepana prvomuenika
URSO,
kod Splita za zemlju Radunu l 083.
opat samostana sv. Mojsija: Isprava duxa
S~epana o njegovu nastupu u samo-
stan sv. Stjepana kod Splita l 078.

VEENEGA, satnik Isprava Kreimira IV. zadarskom samostanu sv. Marije za zemljite u
>>Brdima iz l 072. (?).
VELIMIR,
upan: Isprava Kreimira Il.(?) iz 950. (?).
VlAI ,
ludki upan: Isprava Kreimira N. za Maun, izdana u Ninu l 069. To je vjerojatno VUKAC iz isprave za Diklo.
VIE,
ubrusar: Zvonimirova isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju Konju-
tinu u Zmini 1083.; isprava samostanu sv. Stjepana prvomuenika kod Splita
za zemlju Radunu 1083.
VIEN,
poljiki upan:
Zvonimirova isprava splitskim benediktinkama o poklonu zem-
lj ista Pustica u Laanima 1076-1078.

77
VIEN,
cetinski upan: Isprava Stjepana IL o potvrdi Zvonimirove isprave splitskim

benediktinkama za zemljite Pusticu u Laanima, izdana u ibeniku J089. (8.
rujna).

dad: Isprava Kreimira IV. za Diklo, izdana u Ninu 1066/67.; isprava za Maun,
izdana u Ninu 1069.
VRATINA, poljiki upan: Isprava Stjepana IL o potvrdi Zvonimirove isprave splitskim
benediktinkama za zemljite Pusticu u Laanirna. izdana u ibeniku 1089.
(8. rujna).
VUKAC,
upan Luke: Isprava Kreimira IV. za Diklo, izdana 1066/67.
ZAATA,
upan: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. ( 4. oujka).
ZOVIC,
vo/ar: Isprava Kreimira IV. za Diklo, izdana u Ninu J066/67.
ZVONIMIR, hrvatski kralj (1075-1089): Isprava duxa Stjepana o njegovu stupanju u samostan sv. Stjepana kod Splita l 078.
ELJIDJED, upan peharnik: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
ELJIDRAG, viadariin maonoa: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
ELJIST,
upan komornik: Muncirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
ELJIVEK, upan Livna: Muncimirova isprava izdana u Bihaima 892. (28. rujna).
VITO LJA,
VO LEA,
ITALJ,
predstojnik benediktinskog samostana: Muncimirova isprava izdana u Bihaima
ULJ:
892. (28. rujna).

Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).
ZUSAMMENFASSUNG
Die Zeugen in den Urkunden der Herrscher der kroatischen Volksdynastie
Durch ihre Anwesenheit, ihre Unterschrift, ihr Kreuz oder ein anderes Zeichen biirgen die
Zeugen fiir die Richtigkeit der ausgestel/ten Urkunde. Von den 29 erhalten gebliebenen
Urkunden der Herrscher der kroatischen Volksdynastie aus der Zeit von Mitte des 9. bis Ende
des ll. Jahrhunderts haben lediglich drei keine Zeugen. Dies ist ein Zeichen for die
Bedeutung dieser Urkundenbeglaubigung. Die Zeugen der angefohrten Urkunden waren
iiberwiegend Personen aus dem Gefolge des Herrschers oder haben im gegebenen Moment
dazugehOrt; sie waren weltliche und geistliche Herren. Zu den Geistlichen gehOren der
Erzbischof von Split, Laurentius, die kroatischen BischOfe Rainerius, Petrus und Gregor, die
BischOfe von Nin, Biograd, Zadar, Rab und Osor sowie die A'bte zahlreicher Benediktinerabteien und andere Priester und K!eriker. Unter den weltlichen PersOnlichkeiten bejinden sich
Angehiirige des Kiinigshauses, wie Kiinigin Lepa (Jelena) und die Siihne des Kon igs, Sijepan
und Radovan, sowie Bane, zahlreiche Gespane und Vizegespane, Richter, und AngehOrige
des Hofttaats. Aus dieser Zusammensetzung geht hervor, daj3 die kroatische Kanzlei grojJen
Wert legte aufdie Beglaubigung ihrer Urkunden durch Zeugen, die staatliche oder kirchliche
Wiirdentriiger, Stadt- und Klosterprioren oder auch andere Geistliche und Biirger waren.
(iibrs. I.
78
Tomljenovi}

Svjedoci U Ispravama Hrvatskih Narodnih Vladara

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Svjedoci U Ispravama Hrvatskih Narodnih Vladara

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Svjedoci U Ispravama Hrvatskih Narodnih Vladara

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK: 949.75:930.

SVJEDOCI U ISPRAVAMA HRVATSKIH NARODNIH

svjedoka u ispravama u prvom redu oznaava pravovaljanost pravnog ina za

Codex diplomaticus, I, str. 22-25.

Codex diplomaticus, !, str. 39-43.

lbidem, str. 99.

1972, Zadar, 1972., str. 98.

koje je Kreimir u navedenoj ispravi darovao svojim dvotjanicima, pripadali su Klikoj

u naznaenim ispravama, osobito sa

Codex diplomaticus, I, str. 87-93.

Codex diplornaticus, J, str. 87-89.

seikojimupanijama upravljaju. J edinoseneuklapa u taj sastav svjedoku osobi vratara,

s /bidem, str. 89-93.

Codex diplomaticus, I, str. 96-97.

F. RAKI, Documenta, str. 75.

Codex diplomaticus, l, str. 97-98.

hrvatskog bana Gojka i hrvatskog biskupa Rajnerija, pa su te isprave sigurno i nastale u

Codex diplomaticus, I, str. l 02.

~ E. PERII, Biogradska biskupija, Biogradski zbornik, l, Zadar, 1990., str. 344.

U Kreimirovoj ispravi, koja govori o poklonu zemlje u Tokinji zadarskom samostanu

pri ora. Isprava u kojoj su

Codex diplomaticus, I, str. l 04-105.

Ivan KUKULJEVI~SAKCINSKI, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, !, Zagreb,.

Codex diplomaticus, 1, str. 105-106.

lbidem, str. 58-64.

s Codex diplomaticus, l, str. 112-114.

Codex diplomaticus, I, str. 114-115.

Zadar, 1969., str. 824.

slijede svjetovni svjedoci; titonoa Drugan, podupani Ozrico i Grgur. Za dvojicu

suvremenici njezina nastanka.

Codex diplomaticus, I, str. 132.

lbidem, str. 141-142.

~ Codex diplomaticus, I, str. 114.

Codex diplomaticus, 1, str. 162-164.

F. RAKI, Documenta, str. 119-120.

Codex diplomaticus, I, str. 167.

s F. RAKI, Documenta, str. 112-113.

navodi datacija. U odnosu na dosadanje analizirane isprave hrvatskih narodnih vladara,

Codex diplomaticus, I, str. 180-181.

darovnica, iako je rije o istom posjedu. 72

F. RAKI, Documenta, str. 139-140.

lbidem, str. 78-79.

n Jbidem, str. 149-152.

Cedex dip!omaticus, l, str. 186-187.

Jbidem, str. 188-189.

ispravi, potvruje i njegovo ponovno navoenje u dodatku te isprave. Je li to ista osoba

F. RAKI, Documenta, str. 79, 132.

zbornik((, Rim, 1965., str. 95.

F. RAKI, Documenta, str. !49-152.

Miho BARADA, Episcopus chroatensis, Croatia sacra, god. l, str. 204-205.

Jbidem, str. 26.

POPIS SVJEDOKA U ISPRAVAMA HRVATSKJH NARODNIH VLADARA

Tokinji, izdana u Kninu 1078.; isprava splitskom nadbiskupu Lovri za zemlju

1066. (25. prosinca) u ibeniku.

kapelan: Trpimirova isprava izdana u Bihaima 852. (4. oujka).

(kurija/ni knez): Zvonimirova isprava o poklonu zemljita Pustice u

Laanima splitskim benediktinkama iz 1076-78.; isprava o potvrivanju

Kreimirove darovnice samostanu sv. Marije za zemlju u Tokinji, izdana u