1.

Aristotelova "treca" supstancija: Bog je "treca" Aristotelova supstancija odnosno jedina i

apsolutna supstancija. U dvanaestoj knjizi Metafizike Aristotel kaze da Deus nije kao culna i
misaona supstancija, kao materija i forma nego je to vjecna i nepokretna supstancija. U istoj
njizi Aristotel daje i elemente za kasnije kosmoloski dokaz Bozje egzistencije - ono sto je
savrseno mora i postojati.
2.Aristotelovo ucenje o materiji i formi:
3.Aristotelova kritika Platonove teorije ideja: 1.Prepisujuci svim stvarima odgovarajuce
ideje, Platon udvostrucuje svijet, 2.Osamostaljuje i razdvaja sustinu bica ili stvar, a sustina je
izmedju, 3.Izmedju ideja i konkretnih bica ili stvari namece se nuznost posredovanja, 4.Platon
uzima ideje kao uzrok svega sto jeste, ali ne objasnjava na zadovoljavajuci nacin kako ono sto
je nepokretno moze biti uzrok kretanja, 5.Nejasno je to kako pojedinacno bica i stvari
ucestvuju u idejama.
4.Aristotelova podjela vrlina: Aristotel dijeli vrline na: dianoetike (razumske, intelektualne),
sticu se ucenjem i vjezbanjem, imaju prednost i etnicke vrline, a sticu se na osnovu navike i
obicaja. Sredina izmedju dve krajnosti (velikodusnost i dareznjivost vrlinam, a rasipnistvo i
tvrdicluk mane). On razlikuje 3 tipa prijateljstva: iz koristi, iz uzivanja i pravo prijateljstvo.
5.Aristotelovo etnicko ucenje: Aristotel svoju filozofiju morala predstavlja u djelu
"Nikomahova etika". Njegov cilj zivota je ljudska sreca. Srecan je covjek koji je sam sebi
dovoljan, kojem nista nije potrebno. Covjek moze biti srecan samo ako razvije svoju
specificnu prirodu, a to je razum.
6.Aristotelovo politicko ucenje: Aristotel covjeka definise kao politicko ili drzavatvorno
bice (zoon politikon), a one koji ne ucestvuju u odlucivanju na Agori naziva idiotima
(idiotes). On se drzi logike "Drzava je po svojoj prirodi iznad porodice i svakog od nas
pojedinacno, jer je cjelina nuzno vaznija od dijelova...". Smatra porodicu osnovnom celijom
drzave, a najznacajnijim porodicnim odnosom smatra odnos gospodara i roba. Smatra da su
robovi "orudja koja govore", ali razlikuje robove po prirodi (robske duse) i robove po zakonu
(ratni zarobljenici), ali predvidja da ce ropstvo nestati tek onda kad razboji budu sami tkali.
Aristotel dosljedno svom principu mjere (zlatne sredine) s,atra da vlast treba predati srednjem
stalezu jer su bogati skloni razvratu i nebrizi, a siromasni brutalnosti i osvetoljubivosti. Vraca
monogamiju i porodicno vaspitanje djece. Za obrazovanje neophodna su tri preduslova:
prirodna obdarenost, rad i neprestana vjezba.
7.Platonov odnos prema umjetnosti: Platon smatra da umjestnost raznjezuje, dok smatra da
Homera treba protjerato ozvan zidina. Jos smatra da treba zenzurisati i muziku, a da su
prisutni samo marsevi. Umjetnost je sijenka ideje.
8.Platonovo ucenje o drzavi: Platon pise o idealnoj utopijskoj drzavi u djelima "Drzava" i
"Zakonik". Drzavne poslove dijeli u 3 grupe: uprava, odbrana, privreda. Na celu drzave treba
da budu filozofi jer su najmudriji. Cuvari treba da budu oni sa najvise hrabrosti i volje da
brane drzavu od spoljnjeg neprijatelja. Privrednici su htanioci drzave i skloni su pozudi.
Idealan broj. gradjana je 5040. Smatra da se najbolji muskarci (filozofi) trebaju ukrstati sa
najboljim zenama (mlade, zgodne, krupnooke). Smatra da se starci i retardirana djeca trebaju
ostraniti od drustva. Neki smatraju da je zacetnik fasizma. Prisutan je i egalitarizam i
primitivni komunizam.
9.Platonovo ucenje o idejama: Platon svijet dijeli na dva dijela: prvi je materijalni,
ovozemaljski, propadljivi, a drugi je svijet ideja, nepropadljivi, duhovni. Svijet ideja je
savrsen, a materijalni svijet je kopija svijeta ideja. Materijalni svijet se krece i mijenja, a u
svijetu ideja postoji mir i jedinstvo. Dualizam izbijegava sa tri vrste odnosa: ucescem
(materijalna bica su bolja ukoliko vise ucestvuju u vjernim idejama), prisustvo i podrzavanje
(materijalna bica podrzavaju savrsene ideje).
10.Aristotelov prigovor Sokratovoj filozofiji morala: Forsira racionalnost i logicnost duse,
a ne iracionalnost, sto mu zamjera Aristotel.

11.Filozofija morala: Sokrat je istrazujuci ljudski zivot i njegov smisao utemeljio etiku kao
filozofsku disciplinnu o moralu. Osnovni stav negove filozofije morala je "vrlina je znanje iz
cega proizlazi da neznanje nije samo neznanje nego i karakterna mana. Sokratova etika je
intelektualisticka, racionalisticka i idelisticka. Sokrat je u filozofiju morala uveo bitnu
kategoriju savjesti unutrasnji glas koji mu govori iskljucivo sta ne treba da uradi.
12.Sokratova subjektivna dijalektika: Njegov metod saznanja je subjektivna dijalektika i
kretanje u oblasti misljenja usaglasavanjem razlicitih pa i protivrjecnih stavova. 1.ironija:
metodski rasciscava teren za istrazivanje istine, 2. majeutika: vjestim propitivanjem pomaze
sagovornicima da porode pravo znanje zaobilaznim putem je saopstavao znanja
sagovornicima cim bi zaprijetila opasnost da razgovara bude prazan, 3.definicija pojma:
rezultat razgovora je istinito saznanje odnosno definisanje sadrzaja pojma od kog se u
metodski vodjenom razgovoru krenulo.
13.Sofisti - dijalektika i retorika kao vjestina dokazivanja i pobijanja: Prvobitno znacenje
rijeci sofist je mudrac, znalac, ucenjak. Ovim terminom su se oznacavali uceni i zasluzni
heleni kao sto su Homer, Orfej, Herodot i dr. Sofisti su prvi profesionalni ucitelji mudrosti
koji su dobro naplacivali svoju obuku gradjana za upotrebu znanja. Oni su zacetnici
antropoloskog perioda u antickoj filozofiji. Hegel ih kvlifikuje kao prve evropske
prosvjetitelje. Doprinjeli su razvoju dijalektike gdje se kroz razgovor usaglasavaju razlicita pa
i suprotna i protivrjecna misljenja. Dok je dijalektika jedini pravi filozofski put ciji je cilj
istina u retorici i eristici cilj je pobjeda u razgovoru, a ne istina. Dok u dijalektici imamo
razgovor i diskusiju u retorici i eristici imamo debatu i polemiku.