8.

GNOJIVA
8.1. MINERALNA GNOJIVA
Gotovo sva mineralna gnojiva su soli dobivene preradom prirodnih minerala, ali se i proizvode iz
atmosferskog duika. Zbog toga se esto nazivaju i sintetika ili umjetna. Pod mineralnim gnojivima
podrazumijevaju se soli i drugi proizvodi koji sadre elemente neophodne za rast i razvitak biljaka i
postizanje visokih i stabilnih priroda poljoprivrednih biljnih vrsta. Gnojiva se unose u tlo radi poveanja
priroda, ubrzanja rasta i poboljanja kakvoe poljoprivrednih proizvoda, a sve ee se koriste i gnojiva za
izvankorijensku ili folijarnu ishranu u obliku tekuine.

8.1.1. Podjela gnojiva

Gnojiva se dijele prema podrijetlu, namjeni, sastavu i nainu proizvodnje. Prema podrijetlu razlikuju se
sljedee vrste gnojiva:

mineralna (sintetika, umjetna),

organska (naravna),

organomineralna i

bakterijska.

Mineralna gnojiva su najveim dijelom mineralne soli, iako u ovu grupu spada i urea koja je organski
spoj, ali se u tlu pod djelovanjem mikroorganizama transformira do mineralnih oblika duika. I druga
mineralna gnojiva mogu sadravati ugljik, ali sintetski proizvodi su za razliku od prirodnih topljivi u vodi,
esto i 100%. Potrebno je naglasiti da molekulu uree biljka moe usvojiti kako korijenom tako i folijarno.
Organska gnojiva sadre hranjive elemente preteito u obliku organskih spojeva i najee su prirodnog
podrijetla (ponekad se nazivaju i prirodna organska), npr. stajnjak, treset, slama i drugo. Organomineralna
gnojiva su smjesa organskih i mineralnih, dok bakterijska sadre kulture bakterija koje imaju sposobnost
transformacije nepristupanih oblika hraniva u bioraspoloive.
Prema vremenu unoenja gnojiva se dijele na:

osnovna koja se unose pod brazdu,

startna koja se unose neposredno prije ili za vrijeme sjetve i

gnojiva za pribranu koja se dodaju tijekom vegetacije.

Prema vrsti hranjivog elementa gnojiva su duina, fosforna, kalijeva, magnezijeva, borna itd. Osnovni
oblici duinih gnojiva su:

amonijska (amonijane soli, npr. sulfati, kloridi, karbonati),

nitratna (kalcijeve, natrijeve i dr. soli nitratne kiseline),

amonijskonitratna i

amidna gnojiva.

Fosforna gnojiva su soli ortofosfatne kiseline (ali i metafosfatne, pirofosfatne i polifosfatne kiseline), dok se
kalij nalazi u obliku soli klorida, sulfata, karbonata itd.
Prema agrokemijskom znaaju prava mineralna gnojiva sadre neophodne biogene elemente, a posredna
gnojiva ih mobiliziraju iz rezervi tla, bilo poboljanjem njegovih fizikih svojstava ili preko kemijskih i
biolokih promjena koje izazivaju u tlu. Tu spadaju gnojiva za kalcizaciju, uporaba gipsa i sl.
Mineralna gnojiva mogu sadravati jedan ili vie hranjivih elemenata, pa se prema tome dijele na:

pojedinana i

sloena gnojiva.

Npr., NaNO3 i Mg(NO3)2 su pojedinana, premda magnezij i natrij biljke takoer koriste, dok su KNO3 i
NH4H2PO4 sloena gnojiva. Dakle, podjela se temelji na tri osnovna ili glavna hranjiva elementa N, P i K.
Ovisno 0 broju glavnih elemenata sloena gnojiva su dvojna ili trojna (potpuna). Gnojiva koja sadre malu
koliinu punila nazivaju se koncentrirana, pri emu se punilom prilagoava potrebna koncentracija
hraniva. Ako je punilo produkt kemijske reakcije kod proizvodnje mineralnih gnojiva naziva se jo i
balast.
Prema sastavu gnojiva se dijele na:

pojedinana,

mijeana i

kompleksna.

Pojedinana mineralna gnojiva sadre samo jedan neophodan element. Mijeana su smjesa pojedinanih
gnojiva, dok su kompleksna proizvod kemijskih reakcija i sadre vie hranjivih elemenata u nekoliko
oblika. Podjela na kompleksna i mijeana gnojiva je uvjetna, jer kod mijeanih gnojiva duim
skladitenjem dolazi takoer do razliitih kemijskih reakcija (vidi antagonizam gnojiva).
Sadraj i omjer hraniva u gnojivu moe biti razliit. Gnojiva koja imaju omjer hranjivih elemenata
prilagoen potrebama odreene biljne vrste ili sadraju raspoloivih hraniva u tlu, nazivaju se prilagoena.
Ukoliko sve komponente slue za biljnu ishranu, tada su to gnojiva bez punila (nebalastna), a u ovu grupu
ulaze soli iji kation i anion biljke koriste, npr. KNO3, NH4NO3 itd.
Zavisno od agregatnog stanja gnojiva su:

kruta

tekua i

plinovita.

Kruta gnojiva mogu biti prakasta, peletirana (komprimirani prah u granule ili tapie koji mogu sadravati
pesticide, hormone i dr.), granulirana (suenjem viskozne mase u struji toplog zraka), trionizirana (npr.
granule vermikulita s NPK) i dr. Tekua se dijele na prave otopine (nemaju talog) i suspenzije, dok su
plinovita takvog agregatnog stanja kod normalnog atmosferskog tlaka. Od tekuih gnojiva u posljednje
vrijeme "Petrokemija" d.0.0. iz Kutine nudi vie formulacija za razliite potrebe pod zajednikim
imenom Fertina koje pored NPK sadre druge makro i mikroelemente (Ca, Mg, Fe, Cu, Mn, Zn i B).
Gnojiva koja od biogenih elemenata sadre iskljuivo ili najveu koncentraciju mikroelemenata nazivaju se i
mikrognojivima jer se rabe u malim koliinama (kilogram ili manje po hektaru). Radi potekoa u
ravnomjernom raspodjeljivanju tako malih koliina, uobiajeno se dodaju konvencionalnim
gnojivima u procesu njihove proizvodnje ili se sjeme prije sjetve potapa u nisko koncentrirane otopine takvih
gnojiva (ponekad se dodaje u omota peletiranog sjemena).

8.1.2. Kakvoa mineralnih gnojiva

Najvanije mjerilo kojim se ocjenjuje kakvoa gnojiva je uinak na visinu priroda u odnosu na vrstu usjeva,
klimatske prilike i agrotehnike mjere. Budui da je kod nekih poljoprivrednih vrsta kakvoa ispred
koliine priroda ili pak podjednako znaajna, to je djelovanje gnojiva na svojstva dobivenih proizvoda
takoer njihova bitna odlika. U tom smislu, pored koliine aktivne tvari, kemijski oblik hraniva u gnojivu i
njihov omjer (formulacija) imaju svakako veliki znaaj.
Znaajan kriterij za ocjenu vrijednosti gnojiva je utjecaj na promjenu plodnosti tla preko kemijskih, fizikalnih
ili biolokih promjena. Otuda koliina i svojstva punila takoer imaju znaajnu ulogu, posebice preko
utjecaja na fizioloku reakciju gnojiva i promjenu pH tla. Mineralna gnojiva se primjenjuju u velikim
koliinama (nekoliko stotina kg/ha, a kod meliorativne gnojidbe i nekoliko t/ha) pa fizioloka reakcija
gnojiva, naroito u dugogodinjoj primjeni, moe utjecati na trajno zakiseljavanje ili alkalnost tla. U tablici
8.1. prikazana je fizioloka reakcija nekih gnojiva pomou potencijalnog alkalnog ekvivalenta (ili
potencijalnog ekvivalenta zakiseljavanja) koji pokazuje koliko je potrebno dodati kg CaO ili CaCO3 za
neutralizaciju promjene pH tla kod unoenja 100 kg gnojiva. Negativna vrijednost alkalnog ekvivalenta
ukazuje na fizioloku kiselost gnojiva, a pozitivna na alkalnost. Tablica 8.2. prikazuje fizioloku reakciju
mineralnih gnojiva izraenu relativno na NaNO3 i preko solnog indeksa (koristi se u SAD-u).

Tablica 8.1. Alkalni ekvivalenti mineralnih gnojiva

Vrsta mineralnog
gnojiva
amonij-sulfat
KAN 27%
urea
NPK (Petrokemija-stara)
NPK (Petrokemija-nova)
MAP (12:52:0)
superfosfat
Thomasov fosfat
Mikrofos

Alkani ekvivalent za 100 kg

kg CaO
kg CaCO3
-60
-110
-12
-20
-46
-80
-6 do -7
-10 do -15
-17 do -22
-30 do -40
-36
-65
-2
-4
+45
+80
+20
+35

(Leskoek, 1989.)
Potrebna koliina CaCO3 za neutralizaciju kiselosti gnojiva moe se izraunati prema Pierre-u za svako
gnojivo. Npr. ekvivalent svakog kg N (atomska i ekvivalentna masa 14) kada se rabi kao amonijak, zahtijeva
za neutralizaciju sljedeu koliinu CaCO3 (ekvivalentna masa Ca je 20, a 40% je Ca u CaCO 3 ):

1x20
2x14x0,40

= 1,79 kg CaCO3

Proraun neutralizacije za MAP (NH4H2PO4) bit e proporcionalan omjeru atomske mase fosfora i duika
(31/14) i utemeljen na ekvivalentnoj masi fosfora u monoamonijskom fosfatu (31/3). Za svaki kg N u
MAP-u potrebno je:
31x3 = 3
14x31 14 odnosno prema Pierre-u:
1x3 ekvivalenata Ca =1x20 kg
3x14
14
Preraunato na 40% Ca u CaCO3 za svaki kg P2O5 u MAP-u potrebno je:
1x20 .
14x0,40 = 3,58 kg CaCO3 N iz MAP-a
Ukupno je potrebno za neutralizaciju N i P2O5 : 1,79+ 3,58 = 5,73 CaCO3
Ponekad se koristi proraun po Sluijsmans-u kod izraunavanja potrebne koliine CaCO3/100 kg za
neutralizaciju promjene pH upotrebom gnojiva:
-1,0 x CaO -1,4 x MgO - 0,6 x K 2 O - 0,9 x Na 2O + 0,4 x P2O5 + 0,7 x SO 3 + 0,8 x Cl + n x N
gdje je n faktor za duik (0.8 za livade, 1.0 za usjeve). Ovaj nain izraunavanja potrebne koliine CaCO3 za
neutralizaciju daje nie vrijednosti u odnosu na Pierre-ov nain (npr. 3.03 prema 5.37 za MAP).

Tablica 8.2.
Fizioloka reakcija mineralnih gnojiva izraena kao solni indeks
relativno na NaNO3 i na jednako iznoenje hraniva
Mineralno gnojivo

Anhidrirani amonijak
Urea (NH2-CO-NH2)
NH4NO3

UAN

(NH4)2SO4
(NH4)2HPO4
NH4H2PO4
Ca(H2PO4)2

KC1
K2SO4
KNO3
CaCO3 (56% CaO)

aktivna tvar %
P2O5
N
K2O
82
46
33-34
28-32
21
18-21
11-13
13
-

46-53
48-52
46
-

60-62
50
45
-

solni indeks
relativno na na jednako
NaNO3
iznoenje
hraniva
47
0.57
75
1.62
105
3.13
11
0.30
74
3.25
30
2.40-N
34
1.60-N
10
0.22
116
1.94
46
0.85
74
5.34-N
5
0.08

Andrew S. McNitt, Department of Agronomy, Penn State, 1996.

Fizioloka reakcija gnojiva razlikuje se od njihove kemijske reakcije. Npr. kalijska gnojiva su kemijski
neutralne soli, ali fizioloka reakcija im je kisela jer se nakon primjene kalij iz njih usvaja
mikroorganizmima, korijenom viih biljaka, izmjenjivo vee na adsorpcijski kompleks tla ili ak fiksira, dok
u vodenoj fazi tla zaostaje "kiseli" anion.
Smatra se da jedinica aktivne tvari podjednako djeluje u ishrani bilja bez obzira na koncentraciju.
Gnojivima koja sadre vie aktivne tvari danas se pridaje vei znaaj najvie iz ekonomskih razloga.
Naime, kod primjene koncentriranih gnojiva manji su trokovi prevoenja, skladitenja i raspodjele. Stoga je
kod izbora gnojiva potrebno voditi rauna o cijeni aktivne jedinice hraniva, to naravno nije uvijek lako
izraunati zbog produnog uinka pojedinih hraniva u sloenim mineralnim gnojivima. Kako se cijena
aktivne jedinice kompleksnog gnojiva rauna za pojedini element, npr. na duik pokazuje sljedei
jednostavni primjer.

1)
2)

formulacija cijena Kn/100

kg
kg N/100 kg gnojiva

3)

cijena N/1 kg gnojiva

A
20-10-10 97
100 x 0.20 = 20
97

x 20 1 x
= 4.85 Kn

B
15-15-15 92
100 x 0.15 = 15
92

x 15 1 x =
6.13 Kn

Zakljuak: gnojivo A je znatno jeftinije raunato na aktivnu jedinicu duika.

Treba odabrati gnojivo na temelju cijene duika (preraunato US$ na Kn) izmeu formulacije a) 20-10-10 i
b) 15-15-15:

Tablica 8.3.
Higroskopnost nekih mineralnih gnojiva (relativna vlaga zraka kod koje
gnojivo ne upija niti otputa vodu = ravnotena rel. vlaga)
Kemijska formula
gnojiva
Ca(NO3)2 x 4H2O
NH4NO3
NaNO3
NH4C1
(NH4)2SO4
CO(NH2)2
KCl
KNO3
NH4H2PO4
Ca(H2PO4)2xH2O
KH2PO4
K2SO4

10
75.3
78.0
79.5
79.8
81.8
88.3
97.0
97.8
97.9
97.0
99.1

Temperatura C
15
20
25
30
40
ravnotena relativna vlaga zraka (%)
55.9
54.4
55.5
46.7
35.5
69.8
62.7
62.7
59.4
52.5
76.8
77.1
74.4
72.4
70.1
79.2
79.3
76.0
77.2
73.7
79.3
81.0
81.8
79.2
78.2
79.9
80.0
75.8
72.9
68.0
86.2
85.7
83.4
84.0
81.2
95.6
92.3
92.0
95.0
87.9
97.0
91.7
91.9
91.6
90.3
98.9
94.1
96.0
93.7
94.5
98.4
96.2
95.4
92.9
92.9
99.7
98.5
98.8
96.3
95.7

50
48.4
67.3
71.3
77.8
62.5
80.0
85.0
88.3
94.6
92.6
95.8

Vana svojstva gnojiva su njihova kemijska stabilnost, postojanost i veliina granula, sklonost vlaenju
(tab. 8.3.) i druga svojstva znaajna za hranjiva svojstva i nain primjene u intenzivnoj poljoprivrednoj
proizvodnji.
Ujednaenost veliine granula je zbog ravnomjernog raspodjeljivanja, a posebice centrifugalnim rasipaima,
vrlo vano svojstvo. Gnojiva u granulama manje se sljepljuju, sipka su i ne prae kod primjene. Takoer,
imaju manju dodirnu povrinu s esticama tla pa se u njemu sporije otapaju i postupno prelaze u
nepristupane oblike te su u duem vremenu izvor ishrane u odnosu na prakasta gnojiva. Najpovoljnija
veliina granula je 2-3 mm u promjeru uz dovoljnu mehaniku vrstinu na raspadanje kod primjene.
vrstoa granula, otpornost na sljepljivanje i brzina raspadanja u tlu moe se prilagoavati u proizvodnji
razliitim kemijskim dodacima (kondicioniranje) i presvlaenjem granula hidrofobnim opnama. To je
postupak koji ujedno sprjeava sljepljivanje granula uslijed vlaenja ili kemijskih reakcija izmeu granula.
Uobiajen je postupak kondicioniranja zapraivanjem s 1-2% inertne praine (vapnenac, dolomit (danas
rijetko), infuzorijska zemlja i sl.) ili s tekuim, povrinski aktivnim sredstvima (alifatski amini (danas
ee), akril-sulfonati itd.) u koliini 0.1-0.3 %. Rijee se koristi sumpor ili polietilen.
Gotovim proizvodom se pune vree, koje su ranije bile papirnate, a danas su iskljuivo polietilenske ili
polivinil-kloridne, koje dozvoljavaju skladitenje na otvorenom prostoru (standardne vree 50 kg ili velike
vree). Prijevoz gnojiva moe biti, osim u vreama, u rasutom stanju (rinfuza) to je ekonominije jer ne
zahtijeva pakiranje u vree i znatno je bre.

8.1.3. DUINA GNOJIVA

Duina gnojiva su najire koritena gnojiva i u odnosu prema fosfornim i kalijskim imaju izraen
prinosotvorni uinak. Ve uporaba samo tih gnojiva moe znatno povisiti prirod poljoprivrednih biljaka.
Kao duina gnojiva rabe se amonijski, nitratni, amidni i drugi organski i mineralni spojevi pri emu je i
oblik duika znaajan, premda u tlu pod povoljnim uvjetima, mikrobiolokom aktivnou mineralni oblici
duika lako prelaze jedan u drugi. Nitrifikacijske bakterije za nekoliko dana amonijski duik transformiraju
u nitratni, ali taj proces kod niskih temperatura moe potrajati znatno due. Amidi se pod utjecajem
mikroorganizama i vlage tla prvo hidroliziraju do amonijskog duika. Stoga brza transformacija duika u tlu
poveava mogunost njegovog premjetanja iz zone korijena i gubitak putem ispiranja nitratnog oblika, pa se
duik gnojidbom uobiajeno unosi u tlo u nekoliko navrata to znatno poskupljuje primjenu.
Suvremena nastojanja usmjerena su prema pronalaenju duinih gnojiva nie cijene s usporenim
(produnim) djelovanjem kako bi biljke bile opskrbljene dovoljnom koliinom duika tijekom itavog
vegetacijskog razdoblja. Danas se ve proizvode duina gnojiva takvih svojstava, ali proizvodni postupci
su skupi, a proces transformacije u tlu jo uvijek nije mogue nadzirati u potrebnoj mjeri.

8.1.3.1. Amonij-sulfat - (NH_)2SO4

Amonij-sulfat je gnojivo koje danas ima mali znaaj zbog niske koncentracije duika i izrazite fizioloke
kiselosti, dok je nekada zauzimalo drugo mjesto, odmah iza ilske salitre. Gnojivo je u obliku kristala ili
granulirano s najmanje 21% N (ist amonij-sulfat sadri 21.2% N i 27.5% S), malo higroskopno i
fizioloki kiselo. Primjenjuje se samo na alkalnim tlima, uglavnom u proizvodnji rie. Amonij-sulfat se
dobiva po formuli:
2NH3 +H2SO4 =>(NH4)2SO4 +280.1 KJ
Amonijak moe potjecati kao nusproizvod iz koksnog plina ili je sintetiziran, to zahtjeva veliku

koliinu energije.
Amonij-sulfat potpuno je topljiv u vodi (na 20C u 100 ml vode otapa se 75 g gnojiva) pa se najee koristi
za prihranu. Na karbonatnim tlima zbog lokalnog zakiseljavanja pospjeuje usvajanje fosfora i
mikroelemenata pa daje vrlo dobre rezultate na ernozemu i njemu slinim tlima. Amonij-sulfat, dobiven kao
intermedijer u drugim procesima, koristi se esto u proizvodnji kompleksnih gnojiva.

8.1.3.2. Amonij-nitrat (AN) - NH4NO3

Amonij-nitrat je gnojivo koje se vrlo dobro otapa u vodi, higroskopno je i sljepljuje se, zbog ega mu se u
postupku proizvodnje dodaju Ca- i Mg-nitrati (kondicioniranje). Granule se zaprauju materijalima koji
odbijaju vodu, a tei se proizvodnji to krupnijih granula, odnosno kristala. Higroskopnost amonij-nitrata
raste s temperaturom pa se jae vlai ljeti. Brzim zagrijavanjem (malo iznad 100C) ili u prisustvu tvari koje
djeluju kao detonatori ili upaljai (mineralne kiseline, oksidansi, metali Al, Pb, Ni, Cu i Zn) moe lako
eksplodirati pa ga je opasno drati u zatvorenom prostoru jer proizvodi raspadanja (NO2 i H2O) vjerojatno
djeluju kao katalizatori koji poveavaju mogunost eksplozije.
Amonij-nitrat iz "Petrokemije" d.0.0. sadri 33.5% N (ist spoj sadri 35% N) i 1% MgO te spada u
uinkovitija duina gnojiva. Na temperaturi 20C u 100 ml vode otapa se 188 g gnojiva to ga ini
najtopljivijim duinim gnojivom. Nitratni oblik duika djeluje odmah nakon primjene, a amonijski ima
izvjesno produno djelovanje. Dobiva se prema formuli:
NH3 +HNO3 =>NH4NO3 +149 KJ
Amonij-nitrat je eksplozivna i zapaljiva tvar i tek u posljednje vrijeme moe se koristiti ist kao gnojivo uz
potrebne mjere opreza. Rabi se kao startno ili gnojivo za prihranu jer je 50% duika u nitratnom obliku koji
djeluje odmah. Zbog visoke topljivosti u vodi, amonij-nitrat kao gnojivo bez punila, moe se koristiti za
folijarnu ishranu u obliku otopine.

8.1.3.3.Vapnenasto-amonijski-nitrat (KAN) - NH4NO3 + CaCO3

Amonij-nitrat pomijean s CaCO3 ili dolomitom (CaCO3 . MgCO3) naziva se KAN (vapnenasto-amonijskinitrat ili kalcijski-amonijski-nitrat). U tom obliku KAN iz "Petrokemije" d.o.o. Kutina sadri 27% N, 4.55.5% MgO, 6.5-8.5% CaO i ima bolja fizikalna svojstva prema istom amonij-nitratu. Kod mijeanja otopine
amonij-nitrata i kalcij-karbonata moe nastati do 1.2% nepoeljnog amonij-karbonata (raspada se na 58C) i
kalcij-nitrata (koji je jako higroskopan):
2NH4NO3 +CaCO3 =>(NH4)2CO3 +Ca(NO3)2
Amonij-nitrat moe se mijeati i s drugim solima:
2NH4NO3 +(NH4)2SO4 =>(NH4)2SO4 x 2NH4NO3
NH4NO3+KCI =>NH4CI + KNO3
KAN je duino gnojivo koje se najvie koristi za prihranu, a moe se primjenjivati i startno, ima dobre
fizikalne osobine i fizioloki je gotovo neutralno.

8.1.3.4. Natrij-nitrat (ilska salitra) - NaNO3

Gnojivo je u obliku bezbojne kristalne tvari, praktino nehigroskopno i vrlo efikasno na kiselim tlima.
Sadri 15-16% N. Fizioloki je to najjae alkalno gnojivo pa se ne smije due vrijeme rabiti na neutralnim i
lunatim tlima jer utjee na njihovo ubrzano zaslanjivanje. Proizvodi se iz prirodnih naslaga ileanskog
guana protustrujnim izluivanjem i kristalizacijom iz prezasiene otopine. Takoer se moe proizvesti i

sintezom:
Na2CO3 +2HNO3 =>2NaNO3 +H2CO3 NaOH + HNO3

=> NaNO3 + H2O

ilska salitra danas se vrlo malo primjenjuje, premda je to nekada bilo najvie rabljeno duino gnojivo (do
pronalaenja sinteze nitratne kiseline). Razlog smanjene uporabe ilske salitre veim dijelom je vezan uz
injenicu da njena redovita primjena, posebice veih koliina u intenzivnoj ratarskoj proizvodnji, dovodi
do zaslanjivanja i peptizacije koloida tla. Suviak natrija u tlu pogoduje stvaranju pokorice, naruavanju
strukture, poveava vododrivost (vjerovatno kao posljedica vee rasprenosti estica tla) to poslije kie,
zbog vee ljepljivosti tla, izaziva potekoe u obradi.

8.1.3.5. Kalcij-nitrat (norveka alitra) - Ca(NO3)2

Norveka salitra je fizioloki alkalno gnojivo koje sadri 13-16% N i vrlo je higroskopno (kristalizira
kao Ca(NO3)2 x 2H2O ili Ca(NO3)2 x 4H2O), pa se iskljuivo pakira u nepromoive vree. Dobiva se na
sljedei nain:
CaCO3 +2HNO3 =>Ca(NO3)2 +H2CO3
Higroskopnost gnojiva se smanjuje kad se proizvodi kao Ca(OH)NO 3, ali tada ima jo manji sadraj duika.
Kalcij-nitrat se cijeni kao vrlo dobro duino gnojivo, bez obzira na probleme s higroskopnou, jer
sadri kalcij koji povoljno utjee na strukturu kiselih tala i pristupanost drugih hraniva. Gnojivo se dobro
otapa u vodi (na 26C u 100 ml vode 127 g) pa se moe rabiti za folijarnu ishranu i kemigaciju (fertigacija ili
fertirigacija zajedno s primjenom drugih kemijskih preparata, najee pesticida, sl. 8.1.).
ureaj za sprjeavanje
povratnog toka

irigacijska crpka

tank
s

kontrolni
ventil
odvodna
cijev

preparatom

Slika 8.1 Kemigacijski sustav

8.1.3.6. Amonij-klorid - NH4Cl

Gnojivo sadri 24-25% N, fizioloki je vrlo kiselo i rijetko se primjenjuje zbog visokog sadraja klora koji
negativno utjee na mikrofloru tla. Proizvodi se na vie naina:
HCI + NH3 => NH4CI
NaCI + NH3 +H2CO3 => NaHCO3 + NH4CI

8.1.3.7. Amonijske soli karbonatne kiseline

Amonijske soli su grupa gnojiva s vie spojeva razliite uporabne vrijednosti za gnojidbu:

(NH4)2CO3

(amonij-karbonat)

(NH4)2CO3 x 2NH4HCO3
(NH4)2CO3 x H2O
NH4HCO3

(amonij-seskvikarbonat)

(amonij-karbonat-monohidrat)

(amonij-hidrogenkarbonat)

NH4COONH2 (amonij-karbamat)
Najznaajniji iz te grupe spojeva je amonij-karbonat. To je bezbojna kristalna tvar s jakim mirisom na
amonijak. Kao gnojivo rabi se smjesa navedenih soli s 29-32% N. Gnojivo ne sadri punilo, dovoljno je
koncentrirano, ali skladitenjem, ve na prosjenim dnevnim temperaturama, postupno prelazi u amonijhidrogenkarbonat uz velike gubitke u duiku.

8.1.3.8.Urea-CO(NH2)2
Urea s 46% Nje najkoncentriranije kruto duino gnojivo koje ne sadri punilo, nasipne teine 720-770
kg/m3. Biljke iz uree lako usvajaju duik, a ima i dobra tehniko-fizikalna svojstva te se lako otapa u vodi
(1050 g/dm3 na 20C). Pri otapanju urea oduzima toplinu otapalu i potrebno je priekati prije primjene
(obino do slijedeeg dana) da se dostigne temperatura okoline. Urea iz "Petrokemije" d.0.0. Kutina sadri
0.6-0.9% biureta (NH2-CO-NH-CO-NH2) to je ispod doputene granice (1%) za primjenu u ratarstvu. Npr.
do oteenja kod kukuruza dolazi tek kad se dostigne 6 kg/ha biureta, a to je mogue uz primjenu 700 kg/ha
uree s 0.9% biureta.

U tlu, pod utjecajem vlage, urea brzo prelazi u amonij-karbamat slabo alkalne fizioloke reakcije, a
amonij-ion se dalje, pod normalnim uvjetima, (vlaga, temperatura i kisik) brzo transformira do
nitrata to uzrokuje slabo i prolazno zakiseljavanje pa se urea smatra fizioloki slabo kiselim
gnojivom. Budui da je urea visoko koncentrirano duino gnojivo, u primjeni se mora voditi
rauna 0 ravnomjernom raspodjeljivanju, posebice u sunim uvjetima.
Proizvodnja uree temelji se na meusobnom djelovanju amonijaka i ugljik(IV)-oksida:
2NH 3 +CO 2 => NH 2COONH 4+159 KJ NH2COONH4 => NH2COONH4 + H2O - 28,5 KJ
Sinteza se odvija pod visokim tlakom od 200-300 bara, to zahtijeva velik utroak energije i kod poviene
temperature (185-200C). Urea je gnojivo bez punila koje se vrlo dobro otapa u vodi (na 26C u 100 ml
vode 107.4 g) i moe se, otopljena, koristiti za folijarnu ishranu, fertigaciju ili kemigaciju. Pri tome treba
znati da urea nije elektrolit, ne disocira i njene otopine imaju niu osmotsku vrijednost prema drugim
mineralnim gnojivima (solima) te se moe, prema preporukama "Petrokemije", primijeniti za folijarnu
prihranu penice u koncentraciji 25-30%, dok vinova loza u cvatnji podnosi tek koncentraciju 0.5-0.7% uree.
Ureu ne treba mijeati s gnojivima koja sadre ili oslobaaju kiseline (H2SO4 ili H3PO4) jer lako hidrolizira
i tada daje spojeve loijih kemijskih i fizikalnih svojstava, ak uz gubitak duika (vidi antagonizam gnojiva).
Urea se u principu primjenjuje kao osnovno gnojivo pod brazdu i tada su na neutralnim i lunatim tlima
gubici duika volatizacijom zanemarivi. esto se primjenjuje i kao startno gnojivo, unesena plitko u tlo. U
prihrani urea moe imati i negativne uinke uz visoke gubitke duika s povrine tla.
Naime, kod prihrane ozimih ita ne treba je primjenjivati kod niskih temperatura i nerazvijenih biljaka s
niskom razinom metabolizma jer se lako usvaja i u molekularnom obliku korijenom i listom, a ugradnja
reduciranog N zahtijeva visok intenzitet disanja, odnosno keto kiseline Krebsovog ciklusa. U suprotnom
dolazi do trovanja biljaka amonijakom i zastoja u vegetaciji. Kod viih temperatura primjena uree za prihranu
moe izazvati ozbiljne "opekline" na listu. Takoer je nakon primjene uree potrebno nekoliko dana
izbjegavati navodnjavanje, jer se, premda ima slab dipolni moment, lako ispire iz tla. Lokalno koncentrirana
urea u tlu utjee na smanjenje klijavosti i zastoj u ranom porastu biljaka.

8.1.3.9. Kalcij-cijanamid- CaCN2

Tehniki proizvod je tamnosiv do crn zbog prisutnosti slobodnog ugljika. Kao gnojivo sadri 18-22%
amidno vezanog duika. Primjenjuje se prije sjetve najmanje 2-3 tjedna jer nerazloeni kalcij-cijanamid
unitava sjeme i korijenje biljaka. Kalcij-cijanamid proizvodi se po sljedeoj jednadbi:
CaO + 3C => CaC2 +CO- 452,2 KJ

(pri 2000C) CaC2 +N2 => CaCN2 + C + 301,5 KJ

(pri 1000C)

U kiselim i neutralnim tlima kalcij-cijanamid razlae se do uree na sljedei nain:

CaCN2 + 2H2O => Ca(OH)2 + H2CN2 H 2 CN 2 +H 2 O =>CO(NH 2 ) 2

U tlima alkalne reakcije cijanamid veim dijelom prelazi u dicijanamid koji vrlo toksino djeluje na
biljke:
2H2CN2 => (H2CN2)2
Gotov proizvod esto se mijea s mineralnim uljima (do 3%) to sprjeava praenje kod primjene i smanjuje
opasnost od trovanja ljudi, ili se granulira pa se moe mijeati s drugim gnojivima (koja ne sadre
amonijak). Rabi se i kao defolijans prije berbe pamuka (15-30 kg/ha) te kao herbicid za irokolisne korove.
Na listu ostavlja "opekline" sline simptomu manjka kalija (rubna nekroza).

8.1.3.10. Tekua N i NPK gnojiva

Tekua duina i multielementna gnojiva primjenjuju se uglavnom za prihranu (ponekad i startnu) uz
mogunost mijeanja sa zatitnim sredstvima. Prskanje usjeva tekuim gnojivima omoguuje ravnomjerno
doziranje, a hraniva usvojena preko lista odmah djeluju. Uinkovitost tekuih gnojiva jednaka je
konvencionalnim mineralnim gnojivima, ali se mogu preciznije dozirati i aplicirati u kombinaciji sa zatitom
usjeva tijekom vegetacije. Znatno su skuplja od konvencionalnih gnojiva i u ratarstvu se upotrebljavaju
ee u sjemenskoj proizvodnji, a najee u povrtlarstvu, vinogradarstvu, hortikulturi i drugim
profitabilnim proizvodnjama. "Petrokemija" d.o.o. iz Kutine preporuuje primjenu svojih tekuih gnojiva
Fertina razrijeenih na 3-5% aktivne tvari.
Folijarna aplikacija gnojiva je najbri nain opskrbe biljaka hranjivim elementima (ne i najbolji) i omoguuje
najbri nain eliminacije deficita pojedinih elemenata, ali sadri niz tehnikih i bioloko-fiziolokih
specifinosti koje mogu izazvati probleme:

mali intenzitet penetracije kod biljaka s debelom kutikulom,

otjecanje s lista kod hidrofobnih povrina (lista ili ploda),

ispiranje kiom,

brzo suenje otopine (spreja) na liu,

ograniena retranslokacija pojedinih elemenata (npr. Ca i B),

ograniena doza zbog primjene niske koncentracije (npr. 1% x 400 l/ha = 4 kg aktivne tvari/ha) i

oteenja lista kod primjene vie koncentracije.

Tekua gnojiva dijele se na bistre otopine i suspenzije. Bistre otopine ne sadre talog i u njima su hraniva
potpuno otopljena, dok ga suspenzije imaju, a potjee od netopljivog dijela krutog gnojiva, odnosno punila.
Suspenzije ne treba koristiti kao "nosa" drugih kemikalija, odnosno mijeati ih npr. sa zatitnim
sredstvima.
Uobiajena je podjela tekuih N-gnojiva na temelju tlaka otopine:

otopine bez tlaka - NH4OH sa 20% N, vodene otopine uree i amonij-nitrata,

otopine niskog tlaka - NH40H sa 25% N,

amonijakati - otopine N-gnojiva u amonij skoj vodi s 31-47% N i

otopine visokog tlaka - anhidrirani amonijak s 82% N.

Proizvodnja tekuih duinih gnojiva znatno je nie cijene od proizvodnje krutih jer je izbjegnuto suenje,
granuliranje i pakiranje gnojiva. Nedostaci takvih gnojiva su u tome to se ne mogu dobiti koncentrirane
otopine zbog isoljavanja. Problem je i skladitenje zbog visokih tlakova i korozivnosti otopina, a

potrebni su i naroiti aplikatori kojima se unose u tlo na dubinu 12-15 cm.

U posljednjih nekoliko godina "Petrokemija" d.o.o. Kutina proizvodi UAN tekue duino gnojivo s 300.5%
N i pH~7. UAN sadri malu koliinu amonij-dihidrogenfosfata i amonijaka kao antikorozivna sredstva koja, s
ugljinim elicima, stvaraju antikorozijski sloj (tanak film hidroksida i fosfata) pa se mogu rabiti posude za
uvanje i aplikatori izraeni od uobiajenih materijala (plastika, elik, aluminij itd.).
UAN se primjenjuje unoenjem u tlo, ali i folijarno i to ist, razrijeen ili pomijean s pesticidima i
mikroelementima, kao i fertigacijom (navodnjavanjem), te kemigacijom (navodnjavanjem pomijean s
pesticidima). Korisnike UAN-a treba upozoriti da nerazrijeeno gnojivo primjenjeno folijarno izaziva razliit
stupanj "opeklina" lista i drugih organa (npr. plodova) ovisno od vanjske temperature i biljne vrste. Stoga se
preporua folijarna primjena za oblanog vremena (ili ujutro, odnosno uveer) i kod biljaka koje su u fazi
brzog vegetativnog porasta (brzo obnavljaju asimilacijsku povrinu) i imaju visoku razinu metabolizma
za ugradnju reduciranih oblika N (75% od ukupnog N u UAN-u je reducirani N) u organsku tvar.
Oteenje lista kod primjene UAN-a ili drugih tekuih gnojiva nije posljedica njegovog toksinog
djelovanja, ve visoka osmotska vrijednost (deficit difuznog tlaka) kapljica UAN-a brzo izvlai vodu iz
njenog tkiva lista, naruava se ionska bilanca u protoplazmi i to izaziva opekline, a nakon toga i nekrozu
lia. Takoer dolazi i do blokade enzima ureaze i stoga incidentno visoke koncentracije uree u listu.
Problem oteenja lia moe se ublaiti dodatkom tvari za poveanje osmotske vrijednosti lia u tekue
gnojivo, npr. saharoze. Podaci 0 najveoj doputenoj koncentraciji aktivne tvari kod primjene tekuih
gnojiva esto su kontradiktorni. Npr. za penicu se preporuuju koncentracije duika za folijarnu primjenu
izmeu 4 i 30% (nerazrijeeni UAN).
Tablica 8.4.
Potreba
kg N/ha
30
40
50
60
70
80
90
100
110
120
130
140
160
180

Ekvivalentne koliine pojedinih N-gnojiva kod razliitih potreba u N-gnojidbi

Anhidriran Amonij
KA N
Amonij
UAN
Urea
i amonijak nitrat
(27% N) sulfat
(30% N) (46% N)
(82% N)
(33.5% N)
(21% N)
37
90
111
143
100
65
49
120
148
190
133
87
61
149
185
238
167
109
73
179
222
286
200
130
85
209
259
333
233
152
98
239
296
381
267
174
110
269
333
429
300
196
122
299
370
476
333
217
134
328
407
524
367
239
146
358
444
571
400
261
158
388
481
619
433
283
171
418
518
667
467
304
195
478
592
762
533
348
220
537
667
857
600
391

Potrebe pojedinih gnojiva prikazane u tablici 8.4. mogu se izraunati prema formuli:
kg gnojiva = kg potrebe hraniva x 100, npr. 50x100 = 149,
% aktivne tvari
33.5
a koliina hraniva sadrana u nekom mineralnom gnojivu:
kg hraniva = kg gnojiva x % aktivne tvari , npr. za 500 kg AN-a :
100

= 500x33,5 = 167,5.
100

Tekui anhidrirani amonijak je najkoncentriranije duino gnojivo (tab. 8.4.). Uspjeno se primjenjuje za
uzgoj veine poljoprivrednih vrsta i to iskljuivo predsjetveno, jer nagli, ali prolazni, porast alkalnosti tla
nakon njegove primjene oteuje korijen ili sjeme biljaka. Aplikacija se obavlja kod dovoljne vlanosti tla radi

sprjeavanja gubitaka isparavanjem, a gubitci mogu biti znatni volatizacijom na neutralnim i lunatim tlima
kod nestrune primjene.

8.1.3.11. Sporodjelujua N-gnojiva

Daljnje poveanje uinkovitosti duinih gnojiva mogue je postii uvaavanjem Mitscherlichovog zahtjeva
za "sporotekuim" izvorom duika, odnosno ishranom biljaka tijekom itavog razdoblja vegetacije, posebice
u vegetativnom etapama razvitka. Stoga je prisutna tenja da se proizvedu takva duina gnojiva koja e
postupno oslobaati mineralni duik, po mogunosti prema potrebama biljaka, to bi bilo idealno, ali i
teko ostvarljivo. Naime, pod razliitim uvjetima uzgoja ista biljna vrsta pokazuje znatna odstupanja kod
usvajanja hraniva, a pored toga postoje i vrlo znaajne razlike izmeu njenih kultivara. Zatim, teko je
utvrditi kolika je stvarno potrebna koncentracija hraniva u vodenoj fazi tla za neki usjev, ovisno od etape
razvitka, potrebe biljaka u duiku, ali i bioloko-kemijsko-fizikalnih svojstava tla.
Sporodjelujua N-gnojiva pokazuju znatno nie gubitke prema konvecionalnim gnojivima (zanemarivo
ispiranje, mali gubitci denitrifikacijom i volatizacijom), neznatno poveavaju osmotsku vrijednost vodene
faze tla i ne oteuju sjeme ili mlade biljke, a unose se samo jednom za itavu vegetaciju i ne oneiavaju
okoli.
Uobiajeni tehnoloki postupci za dobivanje sporodjelujuih duinih gnojiva su:

prevlaenje granula krutih N-gnojiva talinom sumpora (9-30% S), voskovima i razliitim
polimerima (akrilne smole, polistiren, polietilen itd.) koji slabo proputaju vodu i usporavaju
razlaganje granula (stari postupak u "Petrokemija" d.o.o. Kutina),

kondenzacija uree s aldehidima (ureaform sa 38% N) s produnim uinkom do 6 mjeseci i neki

drugi postupci sinteze i

primjena inhibitora nitrifikacije.

Sporodjelujua duina gnojiva mogu biti organski spojevi kao to su amonij-humati (sa svega 2-3% N),
ligninske sulfo-kiseline (N-lignin s 18-20% N i izmjenjivakim kapacitetom od ~100 mekv/100 g),
kondenzati uree i aldehida {ureaform ili UF s 35-40% N, krotonilen-diurea s 28-30% N, izobutilen-diurea s
30-32% N i dr.), tiourea (36.8% N), razliiti triazini (pirolizati uree sadre do 66.5% N, npr.: melanin
C3H6N6), proizvodi na bazi CaCN2 i HCN (npr.: C2H3N3 s 58-60% N), oxamid (NH2-CO-CO-NH2), gunylurea
itd.
Od neorganskih sporodjelujuih duinih gnojiva ispitana je grupa metalnih amonij-fosfata ope formule
MeNH4PO4xH2O, npr.: MgNH4PO4 (MagAmpR) koji sadri 8% N, 17.5% P i 14% Mg, FeNH4PO4 i dr. Takoer,
komercijalno se proizvodi urea u poliolefinskom omotau (POCU -Polyolefin-coated ured) i urea presvuena
talinom sumpora (SCU - Sulfur coated ured) koji znatno produavaju vrijeme otapanja uree, poveavaju
njezinu efikasnost i sprjeavaju poluciju okolia.
Nepotpuno iskoritenje duika iz gnojiva obino se pripisuje njegovim razliitim gubicima iz tla u
mineralnom obliku. Sprjeavanje mineralizacije organskih duinih gnojiva i transformaciju amonijskog
do nitratnog duika mogue je izvesti primjenom inhibitora mikrobioloke aktivnosti. U tlu NH4-N se prevodi
do nitrita djelovanjem Nitrosomonasa spp., dok Nitrobacter spp. prevodi nitrite do nitrata. Inhibicija
nitrifikacije provodi se u jednoj (zavisno od pH tla) ili obje faze transformacije amonijaka do nitrata.
Na inhibiciju nitrifikacije djeluju razliiti kemijski preparati posebice pesticidi, ali se proizvode i posebni
kao to su npr. N-SERVE (2-kloro-6-(triklorometil)-piridin, Dow Chemical Co, SAD), AM (2-amino-klorometil-piramidin, Toyo Koatsu, Japan), AUF (ureaform s 10% dicijanamida), DCS (1% N-2,6diklorfenilsukcinilamida inkorporiranog u ureu), DIDIN (dicijandiamid) itd. Ispitivanja su pokazala da je
uinkovitost inhibitora nitrifikacije znaajna u uvjetima visokih gubitaka duika ispiranjem ili
denitrifikacijom to je naglaeno u toplom klimatu, ali i lakim, propusnim tlima, regijama s velikom
koliinom padalina (ili kod navodnjavanja) i tlima koja se jako vlae u proljee podzemnim ili nadzemnim
vodama.

8.1.4. FOSFORNA GNOJIVA

Pristupanost fosfora iz gnojiva zavisi od oblika, odnosno topljivosti fosfata u vodenoj fazi tla ili
izluevinama korijenovog sustava. Nisko koncentrirana limunska kiselina otapa sekundarne fosfate, slino
korijenskim izluevinama, pa se pristupanost fosfornih gnojiva odreuje na temelju topljivosti u vodi i

2% limunskoj kiselini, odnosno amonij-citratu. Zbog kemijskog vezivanja i vrlo slabe pokretljivosti u tlu te
niske uinkovitosti, fosforna gnojiva se najee rabe za osnovnu, rijee startnu, gnojidbu, a u prihrani samo
izuzetno, odnosno fosfor je tada sastojak kompleksnog gnojiva. Fosforna gnojiva u pravilu se ne primjenjuju
po povrini tla, jer e se u istoj vegetacijskoj godini iskoristiti vrlo mali dio uz opasnost da biljke budu plitko
ukorijenjene i tako neotporne na suu i polijeganje.
Rasprostranjenost fosfora u prirodi je znatna, ali se uglavnom nalazi u netopljivim solima ortofosfatne
kiseline, pa je zadatak kod prerade prirodnih fosfata prevesti ih u oblike koje biljke lako usvajaju.
Suvremene tendencije u proizvodnji fosfornih gnojiva idu za tim da se postigne to vea koncentracija
aktivne tvari, te nekad vrlo rairena uporaba superfosfata i Thomasovog brana gube na znaaju, a sve je
vea uporaba trostrukog superfosfata i kompleksnih gnojiva s fosforom. Istrauju se i novi oblici fosfora
koje biljke dobro usvajaju, npr. dobivanje fosfornih gnojiva obradom polifosfatnih kiselina amonijakom
(uobiajene su formulacije 12:58:0 do 15:61:0). Puno se oekuje i od nitrida (NP(NH2)2)nZa proizvodnju fosfornih gnojiva kao sirovine se koriste apatiti i fosforiti. Zajednika formula apatita je
Ca10R2(PO4)6 gdje R moe biti F, Cl ili OH grupa. Najrasprostranjeniji je fluorapatit, est je hidroksilapatit, a
najmanje je rasprostranjen klorapatit. Dio kalcija moe biti zamjenjen sa Sr, Ba, Mn, Fe itd. isti fluorapatit
ima 42,22% P2O5, 55,59% CaO i 3,77% F. Fosforiti su sedimenti, nastali taloenjem iz morske vode u obliku
kalcij-fosfata Ca3(PO4)2. Najvea nalazita fosforita su u SAD, sjevernoj Africi i Rusiji, gdje naslage pokrivaju
tisue km , a debljina slojeva je oko 1 m. Sadraj P2O5 u fosforitima iznosi 26-36 %.
Prerada sirovih fosfata u fosfatna gnojiva sastoji se u prevoenju netopljivih oblika u biljci pristupane
oblike fosfora.
Kemijska prerada sirovine izvodi se na tri osnovna naina:

elektrokemijsko dobivanje elementarnog fosfora i njegova prerada u soli (koristi se u zemljama

koje posjeduju dovoljno elektrine energije),

razlaganje sirovih fosfata jakim mineralnim kiselinama (najei postupak) i

termika prerada sirovih fosfata ili drugih ruda koje sadre dovoljno fosfora (nusproizvodi u
elianama).

Prema kemijskom obliku fosforne komponente gnojiva se dijele na:

mljevene sirove fosfate,

primarne kalcijeve fosfate (kalcij-dihidrogenfosfati),

sekundarne kalcijeve fosfate (kalcij-hidrogenfosfati) i

topljene i termofosfate.

8.1.4.1. Mljeveni sirovi fosfati

Poetkom 19. st. u Engleskoj je dobiveno prvo mineralno gnojivo mljevenjem odmaenih
ivotinjskih kostiju. Sadravalo je 22-30 % P2O5. Danas se takav postupak vie ne koristi.

8.1.4.1.1. Fosforitno brano:

Fosforitno brano sadri 10-36 % P2O5 i najee se koristi za dobivanje superfosfata i tripleksa. Moe se
primjenjivati kao fosforno gnojivo uz dva uvjeta:

gnojivo mora biti fino mljeveno tako da 80-90% prolazi kroz sito s otvorima od 0,18 mm i

mora se rabiti na kiselim tlima kao sporodjelujue gnojivo gdje pod utjecajem aktivne i
zamjenjive kiselosti tla postupno prelazi u pristupane oblike:

a)

b)

Ca3(PO4)2 + 2H2CO3 => Ca(HCO3)2 + 2CaHPO4

2CaHPO4 + 2H2CO3 => Ca(H2PO4)2 + Ca(HCO3)2 H
H
AK K + Ca3(PO4 )2 => AK = Ca + 2CaHPO4
H

H
AK K -2CaHPO4 => AK = Ca + 2Ca(H2PO4)2
H

c)

Fosforitno brano (pod razliitim imenima, npr.: Hyperfos s oko 28% P2O5, Mikrofos, Pelofos i dr.)
proizvodilo se iz fino mljevenih fosfata ili ljake (Pelofos) iz Simens-Martenovih pei s 17% P2O5, 24% Mg i 1-2% Mn, a danas se vrlo rijetko takva gnojiva proizvode (u Hrvatskoj se ne
proizvode) i to samo za primjenu na kiselim tlima.

8.1.4.2. Primarni kalcijevi fosfati

8.1.4.2.1. Superfosfat - Ca(H2PO4)2 x H2O + CaSO4
Do nedavno je superfosfat bio najrasprostranjenije fosforno gnojivo koje se dobiva razlaganjem mljevenih
sirovih fosfata (fosforita i apatita) sulfatnom kiselinom. Tim postupkom prvo se dobije "kiseli fosfat" s
velikom koliinom slobodne fosfatne kiseline koja u procesu "sazrijevanja" reagira s nerazloenim sirovim
fosfatima. Zavisno od stehiometrijskog odnosa sirovih fosfata i sulfatne kiseline, moe se dobiti samo
ortofosfatna kiselina za proizvodnju drugih gnojiva ili proizvoda. U procesu prerade sirovih fosfata sa
sulfatnom kiselinom, uzetoj u koliini za dobivanje kalcij-dihidrogenfosfata (monokalcij-fosfat), nastaje
suspenzija (pulpa) koja vremenom kristalizira (sazrijeva) u kompaktnu masu koja se zatim sitni i granulira.
Superfosfat je sivkast proizvod u obliku praha ili granula kemijske formule CaSO4. Kalcijdihidrogenfosfat potpuno je topljiv u vodi, dok se gips praktino ne otapa. Prema standardima, fosforna
komponenta superfosfata mora biti najmanje 90% topljiva u vodi. Gotov proizvod je slabo higroskopan,
ali duim stajanjem se granule ipak slijepe. Sadri najee 16-19% P2O5.
Sumarna reakcija dobivanja superfosfata je:
Ca10F2(PO4)6 + 7H2SO4 + 3H2O => 3Ca(H2PO4)2 x H2O + 7CaSO4 + 2HF
Reakcija zapravo tee u dvije faze:
a)

Ca5F(PO4)3 + 5H2SO4 + 2,5H2O =>3H3PO4 + 5CaSO 4 +HF

Nakon potpunog utroka sulfatne kiseline preostala sirovina reagira s nastalom fosfatnom kiselinom:
b)

Ca5F(PO4)3 + 7H3PO4 + 5H2O => 5Ca(H2PO4)2 x H2O + HF

U postupku granulacije superfosfata dodaje se obino usitnjeni vapnenac radi sniavanja sadraja slobodnih
kiselina, posebice fosfatne, koje moe biti i do 5%.

8.1.4.2.2. Trostruki superfosfat (tripleks) - Ca(H2PO4)2 x H2O

Razlaganjem mljevenih sirovih fosfata s ortofosfatnom kiselinom (H 3PO4) dobije se trostruki superfosfat
koji sadri monokalcij-fosfat (kalcij-dihidrogenfosfat), ali za razliku od superfosfata, ne sadri gips kao
punilo. Zbog toga je koncentracija tripleksa znatno via, uglavnom izmeu 42 i 48% P2O5.
Trostruki superfosfat dobiva se na sljedei nain:
Ca5F(PO4)3 + 7H3PO4 + 5H2O => 5Ca(H2PO4)2 x H2O + HF CaCO3 + 2H3PO4 => Ca(H2PO4)2 x H2O + CO2
Razlaganjem mljevenih sirovih fosfata smjesom sulfatne i fosfatne kiseline dobije se gnojivo pod nazivom
obogaeni superfosfat s 22-34% P2O5.
Fosforna komponenta trostrukog superfosfata djeluje jednako kao kod superfosfata. Oba gnojiva su kemijski
kisela zbog prisustva slobodnih kiselina i disocijacije H2PO4- => H+ + HPO42-. Fizioloka reakcija obinog i
trostrukog superfosfata je ipak neutralna, jer biljke podjednako ili vie koriste fosfatne anione od Ca +, iako
ima i miljenja da im je fizioloka reakcija slabo kisela.

8.1.4.3. Sekundarni kalcijevi fosfati

8.1.4.3.1. Precipitat (talonih) - CaHPO4 x 2H2O
Precipitat je sekundarni kalcijev fosfat (kalcij-hidrogenfosfat) koji sadri do 40% P 2O5 topljivog u 2%

limunskoj kiselini, najee 27-31%. Dobiva se taloenjem iz otopine H 3PO4 s Ca(OH)2 ili vodene
suspenzije mljevenog vapnenca. Nastali bijeli talog se odvaja, sui, usitnjava i granulira. Kemijske reakcije
dobivanja su sljedee:
Ca(OH)2 + H3PO4 => CaHPO4 x 2H2O 2CaCO3 + 2H3PO4 => 2CaHPO4 x 2H2O + 2CO2
Precipitat ima dobra fizikalno-kemijska svojstva, praktino nije higroskopan, neutralne je fizioloke reakcije
i visoko je koncentrirano fosforno gnojivo. Ipak, malo se proizvodi zbog visoke proizvodne cijene. Djeluje
slino primarnim kalcijevim fosfatima jer i ta grupa gnojiva u tlu prelazi u sekundarne fosfate u
prisustvu kalcija. Smatra se da ipak bolje djeluje na kiselim, degradiranim i tlima slabo opskrbljenim
fosforom, a superfosfat i tripleks na neutralnim, slaboalkalnim tlima i ernozemu. Hidrati sekundarnog
kalcijevog fosfata topljiviji su u vodi od bezvodne soli (anhidrida) pa se uglavnom CaHPO4 x 2H2O i
upotrebljava kao gnojivo.

8.1.4.4.Topljeni i termofosfati
Topljeni i termofosfati su grupa fosfornih gnojiva koja se dobiva na visokim temperaturama iz razliitih
sirovina koje sadre fosfor, netopljiva su u vodi i zbog potrebe za brim djelovanjem najee su to prakasta
gnojiva.
Topljeni fosfati - dobivaju se topljenjem sirovih fosfata s kremenom, Mg-silikatima ili Al-silikatima na 14001500C. Fosforna komponenta je citrat topljiva.
Termofosfati - proizvod su sinteriziranja sirovih fosfata s alkalijama (NaOH, Na 2SO4 itd.). Sinteriziranje se
izvodi u rotacijskim peima na 1100-1200C, a fosforna komponenta je djelomino topljiva u amonij-citratu.
U prodaji su ranije dolazili pod razliitim komercijalnim imenima, a vrlo poznato je bilo gnojivo Rhenania
fosfat s 28% P2O5.
Tomasfosfat (Tomasovo brano) - j e gnojivo koje se dobiva kao nusproizvod u procesu prozvodnje elika
ako eljezna ruda sadri barem 1% P. Fosforna komponenta je u obliku kalcij-fosfata (siliko-karnotit:
Ca5(SiO4(PO4)2]) topljivog u 2 % limunskoj kiselini. Gnojivo sadri jo Ca-silikate, Mn, Cu i druge kovine.
Ohlaena troska iz Bessemerovih pei ili konvertora se melje tako da prolazi kroz sito od 0.18 mm.
Proizvodi se s 8-14% P2O5 zavisno od koncentracije fosfora u eljeznoj rudi. Radi visokog sadraja CaO ne
smije se mijeati s amonijskim gnojivima. Tomasfosfat je sporodjelujue fosforno gnojivo s izrazitim
produnim djelovanjem koje se koristi iskljuivo na kiselim tlima.

8.1.5. KALIJSKA GNOJIVA

Vie od 90% kalijskih gnojiva dobiva se oplemenjivanjem sirovih kalijskih soli iz prirodnih nalazita. To su
bez izuzetka vodotopljiva gnojiva, ali kalij-ion u tlu se vee na adsorpcijski kompleks (ili se ak fiksira), pa
djeluju produno. Kalijska gnojiva dijele se na:

sirove kalijske soli (mljeveni prirodni minerali),

koncentrirana K-gnojiva (dobiju se preradom sirovih soli) i

smjese sirovih soli i koncentriranih K-gnojiva.

Prerada sirovih kalij skih soli u koncentrirana gnojiva izvodi se otapanjem u vodi i frakcijskom
kristalizacijom to je omogueno razliitim temperaturnim koeficijentima topljivosti pojedinih komponenti.
KCl se isporuuje s 40 ili 60%, a K2SO4 s 50% K2O.

8.1.5.1. Kalij-klorid
Proizvodi se iz vie prirodnih minerala, preteito silvinita (smjesa silvina i halita KCl+NaCl, 20-42% K2O) i
karnalita (KClxMgCl2x6H2O, 9-12% K2O). Do sada nije uspjela proizvodnja gnojiva iz netopljivih kalijskih
minerala (glaukonit, leucit, feldspati i kriljci) koji predstavljaju ogromnu rezervu kalija.

8.1.5.2. Kalij-sulfat
Izdvaja se iz langbeinita (K2SO4 x 2MgSO4), kainita (KCl x MgSO4 x 3H2O) i einita (K2SO4 x MgSO4 x
6H2O).

8.1.6. SLOENA MINERALNA GNOJIVA

8.1.6.1. Kompleksna gnojiva

U ovu grupu gnojiva ubrajaju se, kako pojedinana gnojiva iji kation i anion sudjeluju u ishrani biljaka (npr.
KNO3, NH4H2PO4, itd.), tako i kompozicije razliitih soli koje sadre dva ili tri (NP, NK, PK i NPK)
osnovna hranjiva elementa. Takve kombinacije dobiju se reakcijom nitratne, fosfatne i sulfatne kiseline s
amonijakom, prirodnim fosfatima, kalijskim i amonijskim solima. U suvremenoj agrotehnici kompleksna
gnojiva su najei oblik gnojiva i rabe se u granulama homogenog sastava. Sadraj pojedinih elemenata
izraava se kao teinski omjer N : P2O5 : K2O pri emu se omjer naziva formulacija gnojiva, a ukupan
sadraj aktivne tvari koncentracija mineralnog gnojiva.
Tablica 8.5. Asortiman gnojiva "Petrokemije " d.o.o. iz Kutine

Formulacije pogodne za osnovnu i melioracijsku gnojidbu

formulacija
omjer hraniva napomena oblik duika
topljivost P
NH
-N
vodotopljiv
4
20
30
1:4:6 bez klora
NH4-N
vodotopljiv
6 18
36
1:3:6
NH4-NiNO3-N
vodot. i citrot.
7 14
21
1:2:3 bez klora
NH4-N
vodotopljiv
7 20
30
1:2.9:4.3
NH4-N
vodotopljiv
7 20
30
1:2.9:4.3 + 0.5% B
NH4-N
vodotopljiv
8 26
26
1:4.3:4.3
NH4-N
vodotopljiv
12 52
0
1:4.3:0
MAP
NH4-N
citrotopljiv
16 48
0
1:3:0
DAP
Formulacije pogodne za predsjetvenu ili startnu gnojidbu
formulacija
omjer hraniva napomena oblik duika
topljivost P
NH
-N
i
NO
-N
vodot.
i citrot.
4
3
14
21
1:2:3 bez klora
NH
-N
vodotopljiv
4
7 20
30
1:2.9:4.3
NH4-N i NO3-N vodot. i citrot.
8 16
24
1:2:3
NH4-N
vodotopljiv
10 30
20
1:3:2
NH4-N
vodotopljiv
12 52
0
1:4.3:0
MAP
NH4-N i NO3-N
citrotopljiv
13 10
12
1:0.77:0.92
citrotopljiv
13 10
12
1:0.77:0.92 1% phoxim NH4-N i NO3-N
NH4-N
vodotopljiv
15 15
15
1:1:1
NH4-N
citrotopljiv
16 48
0
1:3:0
DAP
NH4-N i NO3-N vodot. i citrot.
13 13
21
1:1:1.62
Formulacije pogodne za prihranu
formulacija
omjer hraniva napomena oblik duika
topljivost P
NH
-N
i
NO
-N
vodot.
i citrot.
4
3
15 : 15 : 15
1:1:1
NH
-N
i
NO
-N
citrotopljiv
4
3
18 : 9 : 9
1:0.5:0.5
NH4-N i NO3-N
citrotopljiv
20 : 10 : 10
1:0.5:0.5

"Petrokemija" d.0.0. Kutina proizvodi vrlo irok asortiman kompleksnih gnojiva za razliite primjene (tab.
8.5.).

8.1.6.1.1. Kalij-nitrat - KNO3

Kalij-nitrat je vrlo dobro kompleksno gnojivo bez punila, bijele, sivkaste ili ukaste boje, malo higroskopno
i neutralne do alkalne fizioloke reakcije. Sadri 46.5% K 2O i svega 14% N. U prirodi ga ima malo pa se
uglavnom sintetizira:
1) NaNO3 + KCI =>NaCI + KNO3
NH4NO3 + KCI => KNO3 + NH4CI

dvostruka zamjena
"
"

2) KCI + HNO3 => KNO3 + HCI

iz nitratne kiseline

3) KCI + 2NO2 =>KNO3 + NOI

iz nitroznih plinova

Kalij-nitrat pogodan je za gnojidbu biljnih vrsta koje zahtijevaju dosta kalija (eerna repa, krumpir itd.) i za

sluajeve gdje je previe fosfora u tlu, ali zbog niskog sadraja duik je potrebno i posebno primjenjivati.

8.1.6.1.2. Amonij-fosfati
Amonijski i amonizirani fosfati proizvode se u znatnim koliinama zbog jednostavnog postupka dobivanja i
visoke koncentracije aktivne tvari. Slue i kao sirovina za proizvodnju trojnih kompleksnih gnojiva iz
grupe amofoski.
NH4H2PO4

MAP (mono-amonij fosfat) formulacije

12:52:0,

(NH4)2HPO4

DAP (diamonij-fosfat)

18:46:0,

(NH4)3PO4

ne koristi se zbog kemijske nepostojanosti i

CaHPO4+(NH4)2HPO4

"

amonizirani superfosfat.

Amonij-fosfati dobivaju se neutralizacijom ortofosfatne kiseline s amonijakom i sve vie se koriste zbog
visoke djelotvornosti, visoke koncentracije aktivne tvari i povoljne cijene. Nakon unoenja u tlo ova gnojiva
brzo hidroliziraju to dovodi do lokalnog poveanja alkalnosti uz opasnost oteenja korijena. Stoga se ne
preporuuje startno unoenje ovih gnojiva u trake u blizini sjemena.

8.1.6.1.3. Amonij-poli i metafosfati

Amonij-poli i metafosfati su najkoncentriranija gnojiva uope, a dobivaju se neutralizacijom "superfosfatne"
kiseline koja je smjesa vie kiselina. Ortofosfati grade homologne nizove ija je strukturna jedinica tetraedar
PO4x6n, gdje n oznaava stupanj kondenzacije (1-106):
2H3PO4

grijanje
=> H4P2O7+H2O
vakuum

grijanje
H3PO4+H4P2O7 =>
vakuum
H5P3O10

(pirofosfatna kiselina)

H5P3O10 (tripolifosfatna kiselina)

grijanje
=> 3HPO3+H2O (metafosfatna kiselina)
vakuum

Neutralizacija tako dobivenih kiselina amonijakom izvodi se pod tlakom i na povienoj temperaturi:
P4O10 +4NH3 =>4HNPO(OH) + 2NH4PO3
Ovako dobivena fosforna gnojiva temperaturno su dovoljno stabilna i nisu higroskopna. Sadre obino 17%
N i 80% P2O5 (zanimljivo je da zbog naina izraavanja fosfora i kalija kao oksida mogu sadravati i vie
od 100% aktivne tvari). Polifosfati su polimeri ravnih lanaca, dok metafosfati imaju ciklian i umreen
oblik. Slinim postupcima mogu se proizvoditi kalij-orto i metafosfati. Kalij-metafosfat (KPO3) rabi se kao
citrat topljivo kompleksno gnojivo (~50% topljivo u vodi) koje sadri 57% P2O5 i 35% K2O. Polifosfati u
tlu hidroliziraju i biljke lako usvajaju fosfor iz ovih gnojiva :
2HPO 3 +H 2 O => H4P2O7
H4P2O7+H2O => 2H3PO4
H5P3O10+2H2O => 3H3PO4
Polifosfati se komercijalno proizvode i kao tekua gnojiva, npr. amonijev-polifosfat (APP) formulacije
10:34:0 s dodatkom mikroelemenata est je u SAD. Efikasnost mu je slina MAP-u.

8.1.6.2. Proizvodnja kompleksnih gnojiva razlaganjem fosfata s HNO3

Ovim postupkom prirodni fosfati razlau se nitratnom kiselinom i iz dobivene otopine mogue je proizvesti
pojedinana duina i fosforna gnojiva, ali i kompleksna dvojna i trojna gnojiva (sa irokim rasponom
omjera N, P i K). Za razliku od procesa proizvodnje, u kojem se za razlaganje sirovih fosfata koristi sulfatna,
odnosno fosfatna kiselina, ovim postupkom, pored kemijske energije HNO3, i duik ulazi u sastav gnojiva.
Nedostatak ovog procesa je u tome to fosforna komponenta gnojiva nije topljiva u vodi, ve u 2% limunskoj
kiselini, a i ne mogu se dobiti sve formulacije koje omoguuju drugi postupci dobivanja gnojiva. Taj

nedostatak rjeava se dodavanjem fosfatne kiseline ili trostrukog superfosfata u proizvodnji. Osnovna
jednadba postupka je:
Ca5F(PO4)3 +10HNO3 =>3H3PO4 +5Ca(NO3)2 +HF U proizvodnji gnojiva proces se odvija po fazama:
1.

Ca3(PO4)2 +6HNO3 =^2H3PO4 +3Ca(NO3)2

Zatim se u dobivenu smjesu uvodi amonijak i dobiva nitrofos:

2.

2H3PO4 +3Ca(NO3)2 +4NH3 => 4NH4NO3 +2CaHPO4 +Ca(NO3)2

Kalcij-nitrat je vrlo higroskopan i uklanja se iz otopine jednim od sljedeih naina ili pak hlaenjem otopine:
3a.

Ca(NO3)2 + H2SO4 + 2NH3 => 2NH4NO3 + CaSO4 (sulfonitratni)

3b.

Ca(NO3)2 + H3PO4 + 2NH3 => 2NH4NO3 + CaHPO4 (fosfonitratni)

3c.

Ca(NO3)2 + H2CO3 + 2NH3 => 2NH4NO3 + CaCO3 (karbonitratni)

Tipine formulacije gnojiva prema opisanim reakcijama su:

3a. 16:16:0, a uz dodatak KCl 12:12:12
3b. 20:20:0 do 17:35:0
3c. 16:13:0 ili 20:10:0, a uz dodatak KCl 13:10:12 ili 18:9:9.
Posljednji postupak (3c) je ekonomian jer se koristi suvini ugljik(IV)-oksid iz sinteze amonijaka.
Stabilizacija kalcij-hidrogenfosfata u nitrofosu obavlja se dodatkom MgSO 4. Dobivenoj pulpi dodaje se
KC1 ili K2SO4 pa se dobije kompleksno gnojivo opeg imena nitrofoska:
NH4NO3 +CaHPO4 +KCI =>NPK- nitrofoska
Opisani postupak dobivanja kompleksnih gnojiva provodi se u starim pogonima tvornice "Petrokemija"
d.0.0. U novim postrojenjima sirovi mljeveni fosfati razlau se sulfatnom kiselinom. Nitrofoske sadre
duik u amonijskom i nitratnom obliku, sav kalij je topljiv u vodi, a fosfor djelomice ili iskljuivo u 2%
limunskoj kiselini. To na neutralnim i alkalnim tlima smanjuje djelotvornost fosfora, ali samo u prvoj godini
primjene.

8.1.6.3. Proizvodnja kompleksnih gnojiva razlaganjem fosfata s H2SO4

Razlaganje sirovih mljevenih fosfata sulfatnom ili fosfatnom kiselinom dobiju se kompleksna gnojiva pod
nazivom amofosi, a uz dodatak kalijskih soli amofoske. Tim postupkom mogue je dobiti vii sadraj
aktivne tvari prema prethodno opisanom postupku razlaganja sirovih fosfata nitratnom kiselinom. Fosfatna
komponenta topljiva je u vodi, ali je duik iskljuivo u amonijskom obliku. Kemijski proces se moe
prikazati sljedeim formulama:
1.

Ca3(PO4)2 + 3H2SO4 => 2H3PO4 + 3CaSO4

Zatim se fosfatna kiselina neutralizira amonijakom:

2a.

H3PO4 + NH3 => NH4H2PO4

(MAP) ili

2b.

H 3 PO 4 + 2NH 3 => (NH 4 ) 2 HPO 4 (DAP ili amofos)

Dobivenoj pulpi dodaje se KCl ili K2SO4: NH4H2PO4 + KCI => NH4CI + KH2PO4 (amofoska)

8.1.6.4. Mijeana gnojiva

Mijeana mineralna gnojiva dobivaju se mehanikim mjeanjem krutih pojedinanih gnojiva u prakastom ili
granuliranom obliku. Po agrokemijskim svojstvima takva se gnojiva ne razlikuju od kompleksnih i mogu se
dobiti razliite formulacije za sve zahtjeve suvremene agrotehnike. Ipak, kompleksna gnojiva danas su
potpuno istisnula primjenu mijeanih gnojiva u Hrvatskoj jer se u proizvodnji kompleksnih gnojiva koriste i
poluproizvodi, a imaju znaajno veu koncentraciju aktivne tvari to sniava trokove prijevoza,
skladitenja i raspodjele.
Mijeana gnojiva, osim glavnih hranjivih elemenata, sadre kao punilo obino vee koliine kalcij-karbonata
koji povoljno djeluje na kemijsko-fizikalna svojstva tla. Kod mijeanja mogu se dodati mikroelementi,
zatitna sredstva, stimulatori rasta i druge komponente u koliini koja je primjerena nekom tlu, biljci ili etapi
razvitka. Zbog takvih mogunosti u nekim zemljama se znatno koriste mijeana gnojiva, na primjer u

SAD-u, gdje je ratarska proizvodnja pojedinih farmi usko specijalizirana, ine 60-70% ukupne potronje
mineralnih gnojiva.

8.1.7. Antagonizam gnojiva

Mijeanje gnojiva, zbog postizanja potrebne formulacije, ili kompleksnih i pojedinanih gnojiva zbog
pojednostavljenja primjene, zahtijeva poznavanje kemijskih svojstava mineralnih gnojiva. Naime, neka ne
treba mijeati jer dolazi do neeljenih kemijskih reakcija koja mogu utjecati na gubitak hraniva ili pogorati
kemijska i fizikalna svojstva u odnosu na polazne komponente. Takva pojava naziva se antagonizam gnojiva,
a tetne posljedice izazivaju sljedee kemijske reakcije:

8.1.7.1.Neutralizacija
1. Ca(H2PO4)2 + NH3 => CaHPO4 + NH4H2PO4
2. 3CaHPO4+ 2NH 3 => Ca3(PO4)2 + (NH4)2HPO 4
Gornji primjer pokazuje da mijeanjem amonijskih gnojiva i kalcij-dihidrogenfosfata dolazi do prevoenja
primarnog Ca-fosfata koji je vodotopljiv, preko sekundarnog (kalcij-hidrogenfosfat) koji je citrat topljiv u
tercijarni (kalcij-fosfat) netopljiv.

8.1.7.2.Dekompozicija
1. CO(NH2)2+H2O => 2NH3+CO2
2. (NH4)2HPO4

=> NH4H2PO4 + NH3

Razlaganjem gnojiva dolazi do gubitka aktivne tvari na povienim temperaturama i u prisustvu vlage. U
prvom primjeru prikazana je dekompozicija uree. Proces je vrlo brz kod viih temperatura, pa se tako na 65
C za 30 dana razgradi sva urea. U drugom sluaju prikazano je raspadanje DAP-a do MAP-a uz gubitak
duika volatizacijom.

8.1.7.3.

Hidratacija
CaHPO4 + 2H2O => CaHPO4 x 2H2O

Hidratacijom se pogoravaju fizikalne osobine gnojiva pa moe doi do sljepljivanja granula ili
zgrudnjavanja to predstavlja veliki problem za ravnomjernu raspodjelu gnojiva.

8.1.7.4.Dvostruka dekompozicija
1. 2NH4NO3 + Ca(H2PO4)2 => 2NH4H2PO4 + Ca(NO3)2
2. NH4NO3 + H3PO4

=> NH4H2PO4 + HNO3

3. NH4NO3 + KCI

=> NH4CI + KNO3

U prva dva primjera prikazane su reakcije mijeanja amonij-nitrata sa superfosfatom (ili tripleksom) gdje se
mijeanjem mijenjaju kemijska svojstva uz nastanak kalcij-nitrata, to je zbog njegove higroskopnosti
pogoranje fizikalnih osobina prema poetnim komponentama, a u drugom sluaju slobodne kiseline u
kalcij-dihidrogenfosfatima dovode do gubitka duika u obliku nitroznih para. U treem primjeru dolazi do
kemijskih promjena. Tablica 8.6. pokazuje mogunosti mijeanja pojedinanih gnojiva.
Tablica 8.6. Mogunost mijeanja gnojiva

1
2
3
4
5
6
7
8

Gnojivo
Ca(NO3)2
NaNO3
(NH4)2SO4x2NH4NO3
KAN
(NH4)2SO4
NH4CI
CO(NH2)2
CaCN2

x
x

+
+
+
+
+

x
+
x
-

x
+
-

+
x
-

x
-

10

11

12

13

9
10
11
12
13
14

CaHPO4
Ca(H2PO4)2+CaSO4
Termofosfati
K2SO4 i MgSO4
KCl
CaCO3

x
x
x
x

+
x
+
+
+
+

+
x
+
+
x

+
x
+
+
x

+
+
+
+
-

+
+
+
+
+

+
x
+
x

+
+
x
x
+

+
+
+
+
+

+
+
-

x
x
+

+
x

(+ doputeno, - zabranjeno, x dozvoljeno za krae vrijeme)

8.2. MIKROGNOJIVA
Vie biljke zahtijevaju, osim makroelemenata, i esencijalne mikroelemente od kojih su Fe, Mn, Zn, Cu i Ni
teke kovine, Mo prijelazni element, Cl halogen, a B nekovina. Biljke usvajaju teke metale u obliku kationa
ili metalnih kelata, dok se ostali usvajaju kao anioni. Zbog male koliine koje biljke zahtijevaju,
mikroelementi se uglavnom dodaju konvencionalnim mineralnim gnojivima i rabe kao otopine za folijarnu
ishranu, za vlaenje sjemena ili kao dodatak otopinama za zatitu bilja.
Od Fe-gnojiva preteito se rabe vodotopljive tvari, soli ili kelati u koliini do 5 kg Fe/ha:
FeSO4 x 7H2O
Fe-EDTA

Fe-oksalat

Sadri 20% Fe.

Fe-kelat je u obliku natrijske soli etilen-diamintetraacetata. Komercijalna
gnojiva sadre 5-9% Fe (Fetrilon, Sequestren itd.). Koristi se otopina za
folijarnu ishranu koncentracije 0.1-0.2%.
Sadri oko 22% Fe.

Manganova mikrognojiva takoer su vodotopljive soli ili kelati. Gnojidbene koliine su 300-1000 g
Mn/ha, a kod izraenog manjka rabe se 10-30 kg Mn/ha. Mogu se koristiti i netopljivi spojevi tako
da se u pripremi gnojiva provodi redukcija kiselinama do aktivnog (dvovalentnog mangana):
MnO2 + 4H+ + 2e-

Mn2+ + 2H2O

Kao Mn-gnojiva koriste se najee:

MnSO4 x 4H2O
MnSO4 x H2O Mn-EDTA

Sol s 24% Mn. Otopina za folijarnu ishranu je koncentracije 0.5% (hortikultura) do 2% (cerealije).
Sol s 32% Mn. Kelat s 13% Mn.
MnO

Sadri 48%. Mn kojeg treba aktivirati.

Cink se kao gnojivo rabi u obliku sljedeih spojeva:

ZnSO4 x 7H2O

Sol s 23% Zn. Otopina za folijarnu ishranu je koncentracije 0.2% (hortikultura) do 0.5%
(cerealije).

ZnSO4 x H2O

Sol s 36% Zn.

ZnSO4 x 4Zn(OH)2 Alkalni cink-sulfat s 55% Zn.

Zn-EDTA

Kelat cinka s oko 14% Zn.

ZnO

Sadri oko 70% Zn. Priprema se tako da 2 mg ZnO dolazi na dm3 vode koja sadri CO2.

Cink se rabi u koliinama 100 do 400 g Zn/ha, a kod izraenog manjka 10-20 kg Zn/ha.
Bakar se koristi u vodotopljivim i netopljivim oblicima u koliini 30 do 100 g Cu/ha, a kod jake deficijencije
i do 10 kg Cu/ha. Netopljivi oblici imaju izraeno produno djelovanje i otapaju se u tlu pod utjecajem
korijenskih izluevina u duem vremenskom razdoblju. Kao Cu-gnojiva koriste se sljedee tvari:
CuSO4 x 5H2O

Sol s 25% Cu (modra galica). Otopina za folijarnu ishranu je koncentracije

0.2% (hortikultura) do 0.5% (cerealije).

CuSO4 x H2O

Sol s 36% Cu.

Cu2CI(OH)3

Sol s 48% Cu (zeleni bakar, Cupravit itd.). Otopina za folijarnu ishranu je koncentracije
0.1-0.3%.

CuO

Netopljiva sol s 71% Cu.

Vinogradska tla mogu esto imati suviak bakra zbog njegove primjene u zatiti loze od fitopatogenih
gljivica.
Borna gnojiva se sve ee koriste za eernu repu:
Na2B4O7 x 10H2O Boraks (Na-tetraborat) s 11% B. Otopina za folijarnu ishranu eerne repe je
koncentracije do 1%, a za voe do 0.5%.
Na2B4O7

Anhidrirani boraks s 22% B.

H3BO3

Borna kiselina s 18% B.

Na2B8O3 x 4H2O Solubor,polyborat, borsol s 21% B.

Ca2B6O11 x 5H2O Kolemanit s 9-14% B, netopljiv u vodi s izraenim produenim djelovanjem.
Vodotopljiva borna gnojiva koriste se kao dodatak krutim mineralnim gnojivima i unose u tlo (2-4 kg B/ha)
ili kao otopine za folijarnu ishranu (0.05-0.1%).
Molibdenova gnojiva najee su dodatak konvencionalnim gnojivima, npr. 0.05% Mo dodaje se
superfosfatu. Molibden se rabi u koliinama 5-20 g Mo/ha, a kod jako izraenog manjka do 0.5 kg Mo/ha.
Koriste se:
Na2MoO4x2H2O

Sol s 40% Mo.

(NH4)6Mo7O24 x 4H2O
CaMoO4

Sol s 54% Mo.

Netopljiva sol u vodi s 48%Mo.

8.3. ORGANSKA GNOJIVA

Organska gnojiva su po svom sastavu i svojstvima vrlo raznolika skupina koja obuhvaa uglavnom razliite
otpatke biljnog i ivotinjskog podrijetla.

8.3.1. Stajnjak
Stajnjak je smjesa razliito razgraenih vrstih i tekuih izluevina domaih ivotinja i stelje (prostirke)

koja slui za upijanje tekueg dijela. Sastav stajskog gnojiva zavisi od vrste domaih ivotinja, nainu
njihove ishrane i vrste stelje, pa je stoga kemijski sastav i uporabna vrijednost stajnjaka razliita.
Primjenom veih koliina tog gnojiva moe se, dok traje primjena, osjetno poveati sadraj organske
tvari u tlu. Meutim, gubici hraniva iz stajnjaka su takoer visoki, a jedan dio tih hraniva, u vidu tekuih
izluevina, nepovratno se izgubi zbog potekoa u uvanju. Znaajni gubitci duika dogaaju se pri
spremanju i fermentaciji gnojiva. Duik se gubi i isparavanjem nakon iznoenja i raspodjeli po tlu, ispiranjem
nakon mineralizacije, humifikacijom itd. Zbog toga se smatra da samo oko 1/4 cjelokupne koliine duika u
stajnjaku biva iskoritena za ishranu bilja, a u viegodinjoj primjeni zbog produnog efekta i vie.
Svojstva stelje vrlo su znaajna za kakvou stajskog gnojiva, a posebno mjesto pripada sadraju celuloze
koja se brzo razlae te, uslijed poveanja temperature u hrpi stajnjaka, gubitci duika u obliku amonijaka
mogu biti vrlo veliki. Brzina razlaganja stajnjaka u tlu utjee na mobilizaciju hraniva pa stelja s puno
ugljikohidrata, iako ima nii sadraj N, prua vie duika za ishranu bilja prema stelji koja se teko razlae.
Stanje razgraenosti stelje odreuje fizika svojstva stajnjaka to je vrlo znaajno za raspodjelu gnojiva, ali
i za svojstva humusa, npr. stelje od lia daju kiseli humus.
Koliina ekskremenata zavisi od vrste ivotinja i sastava stone hrane. Koncentriranija hrana bolje se
iskoritava od hrane s malo proteina. Meutim, poveanje proteina u hrani, iznad odreene granice,
smanjuje njihovu probavljivost pa im se sadraj poveava u ekskrementima, naroito u obliku teko
ragradivog lignoproteinskog kompleksa. Fosfor se izluuje preteito u krutom dijelu, a kalij i duik u tekuem
dijelu stonih ekskremenata.
Godinja koliina stajnjaka zavisna je od vrste i teine ivotinje. Tako govedo teine 500 kg ostavlja oko
15 t svjeeg ili 11 t zrelog stajnjaka, a konj iste teine oko 10 t svjeeg ili 8 t zrelog stajnjaka. Manje
ivotinje proizvode proporcionalno nie koliine stajnjaka: ovca (45 kg) oko 0.9 t svjeeg ili 0.7 t zrelog,
svinja (100 kg) 2.7 odnosno 2.2 t. Podatci vrijede za neprekidan boravak ivotinja u staji, a kod ispae
koliina je manja za =1/3. Oekivana koliina svjeeg stajskog gnojiva moe se izraunati:
(K/2 + P) x 4 (gdje je K koliina suhe tvari u hrani i P koliina stelje).
Tijekom uvanja stajnjaka dogaaju se odreene promjene pod utjecajem razliitih grupa
mikroorganizama (gljive, aktinomicete, aerobne i anaerobne bakterije, protozoe itd.). Aktivnost
mikroorganizama zavisna je od vie imbenika, npr. nain uvanja, vrsta stelje, pH reakcija sredine,
temperatura, vlanost, zbijenost stajnjaka i slino.
Neugodan miris stajnjaka potjee od amina i merkaptana koji nastaju razgradnjom proteina bez prisustva
kisika (truljenje). U oksidacijskim uvjetima krajnji produkti su CO2 i H2O pa slabo zbijene gomile stajnjaka
imaju visoke gubitke na teini i u duiku. U uvjetima dobre zbijenosti stajnjak za tri mjeseca izgubi ~30%
teine i ~25% N. Obino se smatra da je stajnjak nakon 3-4 mjeseca poluzreo, a nakon 6-8 mjeseci
potpuno zreo. Gubitci hraniva takoer mogu nastati ispiranjem padalinama, posebice kod niskih i slabo
zbijenih hrpa stajnjaka, pa je izgradnja gnojita stoga najbolje rjeenje ime se sprjeava i oneiavanje
okolia.
Zreli stajnjak ne sadri slamnate dijelove, ima nii sadraj ugljika, a poto se duik u toj fazi (sazrijevanje)
manje gubi, bolje je ujednaen i ima vii sadraj fosfora i kalija. Svjeem stajnjaku sastav se moe popraviti
dodavanjem mineralnih fosfornih i kalijskih gnojiva. Dodavanjem duinih mineralnih gnojiva popravlja se i
C/N omjer. Svjei stajnjak, takoer, ima i nepovoljna fizikalna svojstva, teko se raspodjeljuje po parceli,
loe zaorava, a i velika koliina slame nakon zaoravanja odvaja oranini od podoraninog sloja i dovodi do
brzog isuivanja tla.
Stajnjak u prosjeku sadri 75% vode, 0.5% N (0.2-0.6), 0.3% P2O5 (0.1-0.7) i 0.6% K2O (0.1-0.7), 0.07-1.0%
Ca, 0.06-0.3% Mg, 30-50 ppm Mn, 10-20 ppm Zn, 3-5 ppm B, 1-3 ppm Cu, 0.1-0.2 ppm Mo i ima C:N
omjer priblino 20:1. Sadraj hraniva u stajnjaku moe prilino varirati u odnosu na navedene vrijednosti
ovisno od naina uzgoja stoke i uvanja gnoja (tab. 8.7. i 8.8.).
Tablica 8.7. Prosjeni sadraj makroelemenata u svjeem stajnjaku (%)
Tip stajnjaka
Govei
Konjski
Ovji
Svinjski
Kokoji

N
0.6
0.6
0.9
0.6
1.5

P2O5

0.3
0.3
0.5
0.5
1.3

K2O
0.5
0.6
0.8
0.4
0.5

Ca
0.3
0.3
0.4
0.5
3.0

Mg
0.1
0.1
0.1
0.1
0.3

S
0.04
0.04
0.06
0.10
0.40

Brojlerski

3.1

3.0

2.0

2.0

0.4

0.70

Tablica 8.8. Prosjeni sadraj mikroelemenata u svjeem stajnjaku (%)

Tip stajnjaka
Govei
Konjski
Ovji
Svinjski
Kokoji

Mn
0.003
0.003
0.003
0.0005
0.003

Zn
0.002
0.002
0.002
0.010
0.002

Cu
0.0008
0.0008
0.0008
0.0004
0.0006

B
0.002
0.002
0.002
0.0003
0.002

Fe

0.03
0.06

Vlaga %
80
70
65
80
65

Gnojivo za jednu parcelu treba biti ujednaenog sastava i stoga se uzima redom s hrpe. Raspodjeljuje se
ravnomjerno i odmah zaorava to znaajno sniava gubitke u duiku. Manje
koliine stajnjaka od potrebnih pokazuju vee iskoritenje hraniva, premda se veim koliinama postie
vee produno djelovanje (priblino 50% od iskoritenja u prvoj godini). Prosjeno se iz stajnjaka u prvoj
godini nakon primjene iskoristi 20-30% duika (svjeeg i do 50%), 15-20% fosfora i 50-60% kalija.
Izvezeni stajnjak na parcelu treba odmah raspodijeliti i zaorati (ili zakopati u manjim vrtovima) u najkraem
moguem vremenu. Naime gubitci u duiku vrlo brzo rastu pa, ako je koeficijent djelotvornosti duika iz
stajnjaka u prvoj godini primjene 0.50 (50 % iskoritenja) kod zaoravanja u roku od dva dana nakon
izvoenja na parcelu, on je tek 0.35 nakon 2-4 dana, a samo 0.20 nakon 7 dana ili maliranja (primjena po
povrini bez zaoravanja).
Na teim tlima svje stajnjak se mora primijeniti u jesen (i na svim parcelama za krumpir), a na lakim tlima
zreli stajnjak je bolje unijeti pred sjetvu/sadnju. Svjei stajnjak, s dosta slame, rabi se znatno prije sjetve jer
moe izazvati "duini manjak" jer visoka mikrobioloka aktivnost i veliki broj mikroorganizama kod
razgradnje organskih tvari stajnjaka uvjetuju "bioloku" fiksaciju duika koji je tada, tek izumiranjem
mikroorganizama, na raspolaganju biljkama.
Koliine stajnjaka za gnojidbu kreu se od 20 t/ha na vie. Prosjene doze su od 20-40 t/ha (u vrtu to
odgovara koliini od 200-400 kg/100m2), a visoke su iznad te koliine. Kod primjene stajskog gnoja svake
godine doze su 10-25 t/ha. Dubina zaoravanja stajnjaka zavisi od svojstava tla. Na teim i vlanim tlima
stajnjak se zaorava na dubinu od 30 cm, odnosno svakako veu od 15 cm, a na lakim tlima neto plie.
Stajnjak pokazuje izrazito produno djelovanje duika (koje u sljedeim godinama progresivno opada), dok je
iskoritenje fosfora i kalija u prvoj godini primjene slino mineralnim gnojivima.
Potrebna koliina stajskog gnoja utvruje se na temelju potreba usjeva, kemijske analize tla, sastava gnoja i
njegove uinkovitosti (u prvoj godini primjene). Npr. ako je sastav stajskog gnoja: N=5.5 kg/t, P2O5=3.0
kg/t i K2O=5.2 kg/t, predviena doza 25 t/ha, koeficijenti uinkovitosti (f) po godinama 0.3, 0.15 i 0.50
(respektivno), a potreba usjeva u hranivima je 160:100:150, tada se izrauna koliina hraniva u njemu:
Raspoloivi N

= koliina x N x Nf
= 25 x 5.5 x 0.3 = 41.3 kg N/ha u prvoj godini primjene
= 25 x 5.5 x 0.15
= 20.6 kg N/ha u drugoj godini primjene

Raspoloivi P2O5

= 25 x 3.0 x 0.20
= 15 kg P2O5/ha u prvoj godini primjene

Raspoloivi K2O

= 25 x 5.2 x 0.50
= 65 kg K2O/ha u prvoj godini primjene

Preostala koliina hraniva podmiri se zavisno od rezultata kemijske analize tla mineralnim gnojivom:
Izvor hraniva
Potrebna gnojidba
Kemijska analiza tla
Hraniva u stajnjaku
Rezidualna hraniva iz preth. godine
Neto zahtijev za hranivima

N
160
-52
-41
-21
46

P2O5
100
-150
-15
-8
-73

K2O
150
-100
-65
-32
-47

Dakle, prema gornjem proraunu trebalo bi primijeniti samo 170 kg/ha KAN-a (npr. pola startno, a druga
polovica u prihrani za proljetne usjeve) za podmirenje svih potreba (46 X 100/27 = 170).
Potrebne koliine duika za povre uz primjenu stajskog gnoja mogu se procijeniti na temelju tablice 8.9.
Tablica 8.9. Potreba mineralnog duika za povre uz primjenu stajnjaka
Vrsta
Kupus
Cvjetaa
Rajica
Krastavci
Krumpir

kg N/100m2
1.2-2.0
0.5-1.0
0.5-1.0
0.5-1.0
0.8-1.2

KAN kg/100m2
5-8
2-4
2-4
2-4
3-5

vrijeme i nain primjene

1/2 u sadnji, 1/2 5 tjedna iza
1/2 u sadnji, 1/2 4 tjedna iza
1/2 u sadnji, 1/2 4-5 tjedna iza
1/2 u sjetvi, 1/2 NINU mjesec
1/2 u sadnji, 1/2 2 tjedna iza zagrt.

Primjenu stajskog gnoja neposredno pred sadnju dobro podnose kupusnjae i lisnato povre (pinat, salata),
dok za mrkvu, perin, rajicu, grah (i neke druge) stajnjak treba primijeniti ranije. Kod lisnatog povra
neposredna primjena organskih gnojiva pred sadnju moe biti opasna zbog prenoenja zaraznih klica
liem.

8.3.2. Tekui i polutekui stajnjak (gnojnica i gnojovka)

Tekue izluevine domaih ivotinja (preciznije suspenzija urina, neizbjenih dijelova krutog izmeta,
drugih krutih estica, razloenih mikroorganizma i kinice) koje stelja ne upije skupljaju se odvojeno od
stajnjaka i nazivaju se gnojnica. Stajanjem gnojnice u otvorenim jamama ili bazenima vrlo brzo se gubi duik
u obliku amonijaka, posebice kod viih temperatura. Gnojnica sadri prosjeno 0.2% N (0.1-0.5), 0.5% K2O
(0.3-1.0) i fosfora u tragovima (0.01% P2O5).
Duik u gnojnici je 70% u obliku amonijaka pa se lako gubi isparavanjem. Gubitci duika sprjeavaju se
dodavanjem formaldehida (0.1%), gipsa ili sulfatne kiseline pri emu nastaje amonij-sulfat. Postupak
sulfatizacije izvodi se izvan staje zbog redukcije sumpora do sulfida koji su otrovni za stoku. Sulfatna
kiselina i kalijska gnojiva su jako korozivna pa se sve manje upotrebljavaju kao dodatak gnojnici.
Dodavanje superfosfata gnojnici (sadri gips) sniava se pH i sprjeava isparavanje amonijaka bez
tetnih posljedica po stoku, a gnojnica se obogauje fosforom.
Koliina gnojnice po govedu iznosi oko 15 kg/dan, a po jednoj svinji oko 4 kg/dan to daje do 5 m 3 gnojnice
u jednoj godini po grlu, odnosno oko 10 kg N i 25 kg K2O.
Pod gnojovkom se obino podrazumijeva tekui stajnjak koji se dobiva u suvremenim stajama gdje se
ivotinjski ekskrementi uvaju bez primjene stelje. Sadraj suhe tvari u gnojovci je do 15%, odnosno
produkcija po govedu je oko 50 kg/dan uz oko 10% suhe tvari, a po svinji 4 kg/dan uz 15% suhe tvari.
Koncentracija hraniva u gnojovci moe znatno odstupati (tab. 8.10.) od navedenih vrijednosti zavisno od
naina uzgoja, ishrane stoke i uvanja gnojovke (otvorene lagune, anaerobna fermentacija itd.). Govea
gnojovka prosjeno Sadri uz 5.5% organske tvari oko 0.4% N, 0.2% P2O5 i 0.5% K2O, a svinjska uz 6.0%
organske tvari i 0.6% N, 0.45% P2O5 i 0.25% K2O. U gnojovci je oko 50% duika u amonijskom obliku, a
C/N omjer varira izmeu 5:1 do 8:1. Iskoristivost duika u prvoj godini nakon primjene vea je negoli kod
stajnjaka (30-50%).
Tablica 8.10.
Gnojovke
Govea
Svinjska
Junea

Prosjene vrijednosti gnojovke (Virginia tech and research data from N.C State University, 1993.)
N NH4 P2O5 K2O
Ca
S
Mg
Zn H2O
3
kg/m
%
2.76 1.13
1.68 2.52
1.20 0.37 0.58 0.03
93.0
3.72 2.40 2.64 2.04
1.03
0.56 0.35 0.05
95.0
4.44 1.92 2.76 3.84
1.19 0.84 0.61 0.02 89.0

Primjena gnojovke, zbog niske koncentracije organske tvari, prilino je skupa pa se koristi uglavnom u
blizini staja ili tamo gdje se oekuje rentabilna biljna proizvodnja. Primjena gnojovke zahtijeva uvanje u
posebnim jamama-cisternama bez dodira sa zrakom i koritenje posebnih aplikatora kojima se unosi ispod
povrine tla, jer primjena po povrini dovodi do vrlo visokih gubitaka duika. Primjenjuje se u koliini 4080 m govee gnojovke (potrebno je 2-4 krave/ha oranice) ili 30-45 m 3 svinjske (10-15 svinja/ha oranice).
Uporaba gnojovke mora se obavljati sukladno vaeim propisima, u doputenim koliinama prema
teksturnoj klasi tla te samo u vegetacijskom dijelu godine (nikako zimi ili po snijegu).

8.3.3. Guano
Guano (peruanski guano, fosftani guano i sl.) su nataloeni ekskrementi morskih ptica, usitnjeni do veliine
granula pogodnih za raspodjelu, formulacije 3:8:1 do 8:4:1. To je prirodno gnojivo koje sadri
mikroelemente (posebice eljezo i bor), kalcij, magnezij i sumpor, a zbog povoljnog djelovanja na
fizikalno-kemijska svojstva tla koristi se i kao kondicioner (samo u Sjevernoj i Junoj Americi zbog skupog
prijevoza male koliine aktivne tvari).

8.3.4. Gradski otpad

Preraeni gradski otpad (poznat u SAD-u pod imenom milorganite) dobiva se djelovanjem
mikroorganizama na organski dio gradskog otpada specijalnim postupkom u digestorima (prvo anaerobnom,
a zatim aerobnom fermentacijom). Fermentirana masa se sui, smee je do tamne boje i ima priblino
formulaciju 5:2:5. Takav proizvod moe sadravati mikroorganizme, mikroelemente, ali i pesticide,
teke kovine te druge tetne tvari pa ga treba paljivo ispitati prije uporabe u proizvodnji hrane (takvo
gnojivo mora imati certifikat). Meutim, vrlo je pogodan za primjenu u hortikulturi i rasadnicima drvea.
Ako se slinim postupkom prerauje stajski gnoj, dobije se izvrsno gnojivo (u SAD poznato pod nazivom
tankage) slino kompostu, a uz gnojivo dobije se i gorivi plin metan pogodan za razliite energetske potrebe.

8.3.5. Zelena gnojidba

Zaoravanje zelene mase odreenih biljnih vrsta naziva se zelena gnojidba ili sideracija. Obogaivanje tla
organskom tvari i duikom zelenom gnojidbom je diskutabilno te se najee postie samo u razdoblju
provoenja takve mjere. Naime, sadraj organske tvari u tlu je karakteristina i stabilna veliina, zavisna od
klime i kemijsko-fizikalnih svojstava tla, ali se zato zelenom gnojidbom moe znatno poveati biogenost tla.
Stoga se svaki oblik zelene gnojidbe mora posebice ocjenjivati, jer esto je aktivna tvar iz mineralnih
gnojiva nie cijene prema primjeni zelene gnojidbe. Ipak, sideracija ima znaaj u poveanju duika tla i to
bez utroka energije jer leguminozne biljke simbiotski veu molekularni duik iz atmosfere. Ona takoer
pomae u sprjeavanju povrinske erozije, poboljava fizikalne karakteristike tla (poveava retenciju za vodu
i aeraciju), sprjeava ispiranje hraniva (konzervacija hraniva) i intenzivira mikrobioloke procese u tlu.
Stoga je zelena gnojidba posebno interesantna u alternativnim sustavima biljne proizvodnje.
Biljne vrste koje se koriste za zelenu gnojidbu trebaju sadravati veliku koliinu lakorazgradljivih tvari,
najprije duika i pepela te je poeljno da se proces njihove razgradnje nakon zaoravanja odvija to bre.
Meutim, sastav biljaka mijenja se tijekom vegetacije pa starije biljke sadre vie lignina i celuloze, a manje
pepela i duika, tee se razlau i imaju nepovoljniji C:N omjer. Nasuprot njima, kod mlaih biljaka koje se
brzo razlau mogui su gubitci u obliku amonijaka pa se za zelenu gnojidbu pristupa kompromisnom
rjeenju, obino se zaoravaju biljke u fazi cvjetanja.
Za zelenu gnojidbu uzgajaju se biljke relativno brzog porasta, s dosta organske tvari i velike apsorpcijske
moi korijena to im omoguuje relativno efikasnu transformaciju nepristupanih oblika hraniva u
bioraspoloiva hraniva. Ponekad se u alternativnim sustavima biljne proizvodnje koriste nematocidne biljke
(Pangola digitgrass, Digitaria decumbens, Transvala digitgrass, Tagetes patula, Indigo/era hirsuta,
Crotalaria spectabilis i dr.). Kod izbora usjeva (ili smjese usjeva) za zelenu gnojidbu treba znati da
leguminoze sadre relativno puno duika uz nii sadraj ugljikohidrata, dok je kod trava to suprotno.
Koliina zelene mase koja se zaorava je 10-20 t/ha (ili 2-4 t ST/ha), zatim 0.7-3.0 t korijena i stabljika/ha i
oko 100 kg N/ha kod leguminoza. Zelenu masu prije zaoravanja potrebno je usitniti radi nesmetane obrade i
pripreme tla za sjetvu.

8.3.6. Komposti
Komposti su organska gnojiva dobivena kompostiranjem razliitih organskih, prvenstveno biljnih ostataka
izmjeanih s tvarima mineralnog podrijetla kao to su vapno, pepel, mineralna gnojiva (organomineralni
komposti) i dr. U procesu kompostiranja, uz pomo termofilne mikrobioloke aktivnosti i biokemijskih
transformacija, svjea organska tvar podlijee prvo dekompoziciji, a zatim anabolikim procesima slinim
tvorbi humusa. Koliina dobivenog komposta je 40-50% od poetne mase svjee organske tvari zbog gubitaka
ugljika, vode i drugih tvari u procesu kompostiranja.
Manje koliine komposta prireuju se u jamama ili veim posudama, a vee u hrpama. Optimalna vlanost
materijala je 50-55%, a kod vee pripreme komposta potrebno je ostaviti otvore za ulaz kisika, izdvajanje
CO2 i vode te regulaciju temperature koja se provodi prisilnim ubacivanjem zraka kroz otvore ili mijeanjem
sadraja cijele hrpe. Nedostatak kisika se najprije zapaa loim mirisom zbog truljenja organskog materijala
to rezultira loim C:N, odnosom dobivenog komposta i poveanim gubitkom duika volatizacijom
amonijaka. Idealni C:N omjer mase za kompostiranje treba biti 25-30:1, a pH izmeu 6 i 8. U gotovom
kompostu C:N omjer je tipino 10:1, a postotak ugljika (ili duika) u njemu moe se procijeniti izrazom:
C% = N% x C:N, odnosno N% = C:N / C, odnosno C:N = C% / N%
Temperatura kompostiranja se odrava izmeu 48 i 65C, ali bi trebala barem 12 sati biti 65-71C radi
unitavanja sjemena korova. Kompostiranje manjih koliina traje oko 3 mjeseca, a kod veih hrpa i teko
razgradivog organskog otpada i 2-3 godine.
Sirenjem ekoloke poljoprivrede (alternativni naini proizvodnje, npr.: bioloka, organska, biodinamika,
biopoljoprivreda, odnosno obnovljiva ili odriva) razvijeno je vie naina kompostiranja. Kemijski i
mikrobioloki sastav komposta jako ovisi 0 nainu pripreme i vrste organskih otpadaka koji se koriste za
pripremu takvog gnojiva. Industrijska priprema komposta podrazumijeva kontrolirani viosokotemperaturni
proces pa je proizvod relativno sterilan i bez sjemenki korova.
U "ekolokoj" poljoprivredi esto se priprema indorski kompost (naziv je prema mjestu u Indiji gdje je
razvijena tehnologija njegove pripreme). Materijal za kompostiranje moe biti vrlo razliit, npr. suha ili
svjea trava, slama i svaki drugi organski otpad. Materijal za kompostiranje slae se u slojeve debele oko 15
cm preko ega se stavlja sloj 5 cm svjeeg stajnjaka (bilo kojeg, ali najkvalitetniji je kokoji gnoj) i tanak
sloj fino samljevenog vapnenca i potom polijeva vodom. Postupak se ponavlja sve dok hrpa ne bude visoka
1.5-2.0 m koja se zatim pokrije slojem zemlje debelim 15-ak cm. irina hrpe ne treba prijei 1.5 m dok
duina moe biti po potrebi. Na svaki metar duine izbui se otvor za zrak i prvi mjesec kompostiranja
razvijaju se aerobne bakterije. Nakon 30 dana, materijal se dobro izmijea, pokrije iznova zemljom i ostavi
jo jedan mjesec kompostirati bez prisustva zraka. Nakon toga kompost se moe koristiti za "ekoloku"
proizvodnju hrane, a u klasinoj poljoprivrednoj produkciji dobro je na 1 m 3 komposta dodati 2-3 kg
duinog ili, jo bolje, NPK mineralnog gnojiva.
U povrarstvu se primjenjuje do 5 cm/god, komposta po povrini i unese (ili jo bolje izmijea frezom) na
dubinu 15-20 cm. Kompost nije djelotvoran kao mal i ne treba ga na taj nain koristiti protiv korova.

8.3.7. Zemljini crvi

Zemljini crvi su vrlo velika grupa zemljine faune. Najei reprezentanti su gujavice (Lumbricidae)
s oko 160 vrsta, duine su 2-30 cm, ali i do 3 m (Megascolides Australis). Oni su openito derai organske
tvari koja prolazi kroz njihov probavni sustav zajedno s tlom i transformira se do oblika koji lako
podlijeu humifikaciji. Pri tome se obavlja i dezinfekcija tla, pa npr. populacija nematoda bude smanjena do
60%. Budui da gujavice preferiraju organsku tvar koja sadri veu koliinu ive mikrobioloke mase (neki
istraivai misle da su oni esencijalni u njihovoj ishrani), u tlu dolazi do redukcije pojedinih tetnih vrsta
mikroorganizama.
Zemljini crvi sadre oko 80% vode i vlanost tla je vrlo vana za njihov ivot jer gube do 15% vode na dan.
Aktivni su u rasponu temperature od 0-30C i uinci njihovog djelovanja su:

bioloki (utjecaj na promjenu mikroflore),

kemijski (razgradnja organske tvari, vea raspoloivost biljnih hraniva) i

fizikalni (aeracija tla, premjetanje hraniva iz dubljih slojeva u zonu korijena).

8.4. Hranjive otopine

Hranjive otopine, kao supstrat biljne ishrane, koriste se u hidroponima, a prireuju po razliitim "receptima"
zavisno od biljne vrste. To nije novi nain proizvodnje (Woodward u Engleskoj u 1699.) i jo od vremena
Sachs-a i Knop-a (1862.) poznate su metode uzgoja u vodenim kulturama, a danas su obogaene
najnovijim saznanjima o usvajanju hraniva. Meutim, veina biljaka zadovoljava se standardnim
otopinama kao to su Hoagland broj 2, Pennigsfeld ili Gericke (tab. 8.11.). Osmotski tlak hranjivih otopina
za uzgoj biljaka u hidroponima obino je izmeu 0.5 i 1.5 bar, a pH vrijednost se mora ee nadzirati i
odravati na oko 5.5 to se smatra optimalnim.
Uzgoj biljaka u velikim hidroponik sustavima nadziranje automatskim ureajima za prilagoavanje
koncentracije hranjivih elemenata, pH i uz uvoenje kisika u otopinu (prozraivanje), a veina hidroponskih
naina uzgoja kombinirana je sa staklenikim uzgoj om uz nadzor temperature, svjetlosti, vlanosti zraka,
pa ak i uz prilagoavanje (poveanje) koncentracije CO 2. Time je omoguen uzgoj u svim razdobljima
godine pod najpovoljnijim uvjetima; visina prinosa je viestruko vea u odnosu na poljske uvjete,
kakvoa proizvoda je visoka i mogue je detaljno planirati marketing proizvoda.
Pored hidroponik sustava, dosta rijetko, primjenjuje se i aeroponik tehnika gdje se korijen biljaka u pravilnim
vremenskim razmacima uranja u hranjivu otopinu. Takvi sustavi su eksperimentalni, skupi, uvijek
staklenikog tipa i s razliitim konstrukcijskim rjeenjima. Npr. biljke su ukorijenjene u rastresit sintetski
supstrat velike retencijske sposobnosti za vodu, smjetene u reetkaste nosae koji su privreni na
beskrajnu traku koja kruno pomjera biljke (priblino jedan okret/sat) tako da se na donjoj toki korijen
potapa u hranjivu otopinu, a podizanjem prema gore i nakon dostizanja gornje toke sputaju se iznova
sjevernom stranom visokog staklenika (>10 m) do otopine pa sve biljke dobivaju podjednaku koliinu i
kvalitet svjetlosti.
Tablica 8.11. Priprema i sastav tri hranjive otopine
Priprema hranjivih
Hoagland 2.
Peningsfeld
otopina (mg/dm3)
destilirana voda
KNO3
500
426
Ca(NO3)2 x 4H2O
118
868
KH2PO4
136
284
NH4NO3
(NH4)2SO4
10
MgSO4 x 7H2O
493
378
Mg(NO3)2 x 6H2O
CaCO3
Fe-citrat/Fe-EDTA 20% Fe
5
FeSO4 x 7H2O
20
MnSO4 x 4H2O
2
5
ZnSO4 x 7H2O
0.2
0.04
CuSO4 x 5H2O
0.08
0.04
Na2B4O7 x 10H2O
2
10
(NH4)6Mo7O24
0.1
Sastav hranjivih otopina (ppm ili mg/dm3)
N
212
192
P
32
64
K
234
248
Ca
200
178
Mg
48
37
Fe
1*
4
Mn
0.5
1.2
Zn
0.05
0.01
Cu
0.02
0.01
B
0.5
1
Mo
0.01
poetni pH otopine
4.5
5.5

Gericke
vodovodna voda
460
105
105
216
25
(85)
15
2
0.8
0.6
1.7
93
24
210
34
24
3
0.5
0.2
0.15
0.2
5.5

koncentracija soli (%)

1,7
2
0,9
Prva hranjiva otopina se zbog prilagoavanja biljaka priprema s 1/2
navedene koncentracije, a zatim se nastavlja s punom koncentracijom hraniva
eljezo se zbog problema s precipitacijom ponovljeno dodaje svaka tri dana,
a od 1950. kao sintetika aminokiselina EDTA (etilendiamintetraoctena kiselina).
(Finck, 1982.)
Danas se sve ee biljke uzgajaju na tzv. NFT ili hranjivim filmovima (Cooper, 1960., Glasshouse Crops
research Institute, Littlehampton, England). Takav sustav temelji se na krunom strujanju hranjive otopine
(zatvoreni sustav bez oneiavanja okoline) iznad plitkih bazena prekrivenih PVC folijom, malo nagnutih
(2.5 cm/30 m), bez supstrata za ukorijenjivanje (sl. 8.2.). Temperatura otopine regulira se na 35C, a za
salatu se poinje uzgoj na 20C. Prorauni pokazuju da je cijena uspostavljanja NFT hidroponik sustava
81500 $/ha (neraunajui investiciju u staklenik i laboratoriju) uz godinju investiciju u proizvodnju od
priblino 22000 $/ha.

Slika 8.2. Hidroponik sustavi za uzgoj biljaka na hranjivim filmovima

Agregirani hidroponik sustavi podrazumijevaju priblino 20-litarske plastine kontejnere (UV rezistentan
PVC) napunjene nekim inertnim medijem visokog retencijskog kapaciteta za vodu, npr. kamenom vunom ili
nekim drugim medijem koji prua dobar oslonac korijenu, a mogu imati otvorenu ili zatvorenu cirkulaciju
hranjive otopine. Kontejner se koristi 2 godine, nakon toga se mijenja ili se sterilizira kamena vuna,
odnosno vermikulit, perlit ili njihova kombinacija. Kod otvorenih sustava primjenjuje se kapanje te je
dnevno potrebno po kontejneru oko 2 dm3 hranjive otopine. Sustav je pogodan za uzgoj rajica i krastavaca.
Vei proizvoai koriste kamenu vunu (oko 96 % pora) u veim, otvorenim sustavima na crnoj PVC foliji.

Tablica 8.12.
kemijski spoj

Priprema hranjive otopine za hidroponski uzgoj rajice i krastavaca

otopina za rajice
A
B
od sadnje do
od prvog ploda
prvih plodova
do kraja uzgoja

otopina za krastavce
A
B
od sadnje do
od prvog ploda
prvih plodova
do kraja uzgoja

MgSO4 7H2O
KH2PO4
0:22.5:28.0
KNO3
13.75:0:36.9
K2SO4
0:0:43.3
Ca(NO3)2
15.5:0:0
Fe-kelat
Fe 330
Mikrohraniva

PPm
Mg
K
P
K
N
K

50
77
62
77
28
45

g/m'
500
270
200
100

N 85
Ca 122
Fe 2.5

500
25
150ml

PPm
Mg 50
K 77
P 62
K 77
N 28
K 45

g/m'
500
270

N 116
Ca l65
Fe 2.5

680

150ml

200
100

25

PPm
g/m'
Mg 50
500
K 77
270
P 62
K 77
200
N 28
K 45
100
N 116
Ca l65
Fe 2.5

680
25

PPm
Mg 50
K 77
P 62
K 77
N 28
K 45

g/m'
500
270
200
100

N 232 1357
Ca 330
Fe 2.5
25

150ml

150ml

* uporaba K2S04 je opcionalna

** moe biti dodano do 5 ppm Fe
*** vidi tablicu 8.13.

Za NFT i agregirane hidroponik sustave koriste se najee hranjive otopine po Hoaglandu, Johnsonu,
Jensenus, Larsenu i Cooperu razliitog N:K omjera (jer biljke zavisno od svoje fotoperiodske duine
dana zahtijevaju razliitu koliinu N, odnosno vei su im zahtijevi kod dueg dana, vie svjetlosti i vie
temperature). Kod zatvorenih sustava (NFT) potrebno je napraviti kemijsku analizu otopine na
makroelemente svaka 2-3 tjedna, a na mikroelemente svakih 4-6 tjedana. Mjerenjem elektrine
provodljivosti (EC) otopine platinskom elektrodom mogue je utvrditi njezinu "istroenost", a njezina
normalna vrijednost je 1 dS/m (deci Siemans po metru ekvivalentno je starijoj jedinici mmho/cm).
Dozvoljen je salinitet 0-2 dS/m, jer redukcija prinosa kod osjetljivih biljaka nastaje kad je EC = 2 do 4 dS/m,
dok kod tolerantnih prinos pada kod EC = 4 do 8 dS/m. Osmotska vrijednost otopine i ukupne soli (TDS =
Total Dissolved Salts) mogu se proraunati jednostavnim izrazima iz mjerenja konduktiviteta:
Osmotski tlak (bar)

= 0.36 x EC (dS/m) TDS (mg/dm3) = 560 x EC (dS/m)

Hranjiva otopina za otvorene i zatvorene hidroponik sustave za uzgoj rajice i krastavaca moe se prirediti od
mineralnih gnojiva i kemikalija za tehniku uporabu prema tablicama 8.12. i 8.13.
Tablica 8.13.

Priprema otopine mikroelemenata

za hidroponski uzgoj rajice i
krastavaca

Kemijski spoj

Element

ppm

g/450 ml

H3BO3
MnCl2 4H2O
CuCI2 2H2O
MoO3
ZnSO4 7H2O

B
Mn
Cu
Mo
Zn

0.44
0.62
0.05
0.03
0.09

7.50
6.75
0.37
0.15
1.18

8.5. Kondicioneri tla

Pored klasinih naina popravljanja kakvoe tla, odnosno otklanjanja initelja neplodnosti (kalcizacija,
humizacija, meliorativna gnojidba, meliorativna obrada tla i dr.), sve ee se za popravak strukture, ali i
toplinskih svojstava, izmjenjivakog kapaciteta te vlaenja tla, primjenjuju i kondicioneri tla. To su organske
(vei broj) i anorganske prirodne tvari ili sintetiki proizvodi. Uglavnom se koriste u vrlo intenzivnoj i
profitabilnoj proizvodnji (cvijee, povre) zbog skupoe. Dijele se uobiajeno na:

tvari za poveanje hidrofilnosti tla (npr. poliakrilamid-PAM),

tvari za poveanje hidrofobnosti tla (npr. bitumenske emulzije),

tvari za poveanje temperature povrine tla (npr. mal s bitumenoznim emulzijama),

tvari za stabilizaciju strukture po dubini profila i lake prodiranje korijena (npr. anorganski
kondicioneri na temelju Fe, perlita i dr.) i

tvari za poveanje kapaciteta izmjenjivakog kompleksa tla (emulzije sa svojstvima jakih

kiselina, zeoliti, glina, pa i isti bentonit i vermikulit, lignitna praina itd.).

Aluminijev sulfat - koristi se za zakiseljavanje alkalnih tala (i kao koagulant u bazenima za plivanje).
Lumbripost (orbig) - organski proizvod dobiven upotrebom gujavica iz organskih otpadaka, najee
stajnjaka. Koristi se openito za poveanje plodnosti, a najbolje rezultate daje u uzgoju lonanica. Djeluje na
poboljanje strukture (rastresitost, bolja retencija vode), poveanje ope mikrobioloke aktivnosti tla i
aktivaciju nepristupanih hraniva u tlu.
Ugljena praina - koriste se estice promjera 0.15-1.25 za odstranjivanje razliitih oneiivaa tla i vode
(toksine tvari, boje, mirisi, kiseline, soli itd.).
Gips (CaSO4) - koristi se kao sulfatno sredstvo za kalcizaciju bez podizanja pH vrijednosti (esto i kao
kalcijev polisulfid). Neutralizira alkalnost tla izazvanu suvikom natrija, poboljava strukturu (aeraciju i
upijanje vode) jer uklanja natrij i zamjenjuje ga s kalcijem na adsorpcijskom kompleksu. Koristi se i kao
umjereni zakiseljava tla.
Glaukonit - prirodni sekundarni mineral proet Fe-K-silikatima koji sadri 6-7% K, ali i 30-ak razliitih
elemenata. Koristi se kao kondicioner sa sporodjelujuim gnojidbenim uinkom kalija.
Hortikulturni pijesak - isti, kremeni i sterilizirani pijesak koji se mijea s tlom za lonanice radi bolje
aeracije i drenae, obvezatno za sukulente i kaktuse.
eljezni sulfat - sadri 20% Fe i 11.5% S. Koristi se kod nedostatka eljeza (uklanja Fe-klorozu) i kao
umjereno sredstvo za zakiseljavanje karbonatnih i neutralnih tala.
Komposti - imaju pored fertilizatorske funkcije i ulogu kondicionera tla s jakim djelovanjem na strukturu
(aeraciju i retenciju vode), boju tla i poveanje biogenosti tla.
Kalcijev karbonat (CaCO3) - koristi se za kalcizaciju (neutralizaciju kiselosti), ali u tlu djeluje i kao pobolj
iva strukture tla (vidi makroelemente - Ca).
Treset - koristi se sueni prirodni, komprimirani, vie ili manje razloeni (vlaknast) i preparirani (kemijski
obraen s razliitim mineralnim dodacima) za posebne namjene. Treset poveava retenciju vode u tlu (515 puta na unesenu masu), ini tlo rahlim, toplijim (zbog velike koliine organske tvari i poveanog
kapaciteta za zrak uz tamniju boju). esto mu se dodaje CaCO3 za smanjivanje kiselosti tla, perlit ili
vermikuliti za poveanje adsorptivnih svojstava i vezivanje mineralnih oblika hraniva u raspoloivom
obliku.
Perlit - krut, svijetli sitnozrnati materijal (izgledom slian vermikulitu) velike unutranje apsorpcijske
povrine, vulkanskog podrijetla (nastao na teperaturi od oko 980C), lagan, neutralne pH reakcije i sterilan.
Primjenjuje se za poboljavanje strukture (aeracije i vododrivosti tla), poveanja sorptivnih svojstava,
bolju drenau i smanjivanje volumne teine tla.
Vermikulit - ekstremno lagani, granularni prirodni sekundarni mineral, velike unutranje apsorpcijske
moi, promjera estica oko 0.15 mm. sadri malo kalija, kalcija i magnezija, a koristi se kao "nosa"
mineralnih oblika hraniva koje postupno otputa te ini tlo rahlim i lakim poveavajui mu kapacitet za
zrak i vodu.
Zemljini sumpor - koristi se za zakiseljavanje i flokulaciju tla (slino gipsu) ime se postie bolja struktura
tla (aeracija i vododrivost). Sumpor djeluje toksino na biljke i koristi se do 50 g/m najmanje 8 tjedana
prije sadnje ili sjetve.
Vodeni zemljini kristali (AgrosokeTM, Water Gels, P-4, Water-Grabber, Aquagel) - tvar koja se moe
okarakterizirati kao super apsorbirajui hidrogelni kristali (apsorbira do 500 puta veu koliinu vode od
svoje teine u roku 30 minuta). Aditiv je bezbojan ili svijetle boje, proziran, polimer koji nije toksian niti
biorazgradljiv, ima neutralnu pH vrijednost, a vijek trajanja u tlu je oko 5 godina. Primjenjuje se najee u
kontejnerima gdje efikasno zadrava vlagu tla uz redukciju potrebe u vodi za oko 50%.
Zeoliti - od kondicionera u posljednje vrijeme sve vie se u staklenikoj ishrani bilja koriste zeoliti, prirodni
porozni minerali vrlo velikog ionoizmjenjivakog kapaciteta. Duina gnojiva sa zeolitima imaju izrazit
produni efekt, duik se moe visoko dozirati bez opasnosti od ispiranja i oneiavanja okoline.
Takoer, primijenjeni s fosfornim gnojivima sprjeavaju retrogradaciju i znatno poveavaju njihovu
efikasnost. Mikrognojiva sa zeolitima su vrlo efikasna jer se tako postie "sporotekui" izvor, odnosno
otputanje mikroelemenata bez toksinih efekata i s dugim djelovanjem.
Malevi - Malevi se takoer mogu smatrati kondicionerima tla jer mijenjaju zemljine uvjete u razliitim

vrstama biljne proizvodnje. Posebice se koriste u povrarstvu, voarstvu i slinim "malim"

proizvodnjama, a mnogo manje u ratarstvu. Koriste se razliiti organski i anorganski malevi ija funkcija
je vrlo znaajna, nipoto dekorativna. Naime, malevi poveavaju retenciju vode, tite tlo od isuivanja,
zasjenjuju i zadravaju rast korova, privlae zemljine crve, poveavaju temperaturu tla u hladnijem periodu
vegetacije i tite nagnuta tla od erozije i sl.
Malevi od prirodnog materijala, osim funkcije prekrivanja tla, razgradnjom oslobaaju hraniva, posebno
duik. Od prirodnih maleva koriste se vrlo razliiti materijali, npr. slama itarica, sjeno, kora drveta,
razliiti organski otpaci kao to je lie i sl. Od anorganskih maleva najee se koriste sintetike folije
koje mogu biti crne, dekorativno obojene, prozirne, fotorazgradive, razliitog sastava (PVC, polietilen,
poliester), permeabilne ili potpuno nepropustljive za vodu i plinove, ve prema namjeni. Od anorganskih
maleva mogu se koristiti i mljeveni minerali (granit, vulkanske stijene, ljunak i sl.), najee kao
dekorativni malevi u hortikulturi.

8.6. Antitranspiranti (antidesikanti)

Antitranspiranti su sintetski ili prirodni proizvodi. Dobivaju se iz prirodnih uljnih emulzija (npr. crnogorice)
ili drugih biorazgradivih polimera u obliku koncentrata, aerosola ili otopine pripremljene za prskanje.
Netoksini su, a neki sadre spojeve koji izazivaju zatvaranje pui. Takoer, to mogu biti praci i drugi
spojevi koji stvaraju tanku, reflektirajuu opnu i na taj nain smanjuju temperaturu lista, a proputaju plinove
i vodu.
Koriste se prskanjem ukrasnog bilja, posebice zimzelenog (npr. boino drvce) radi sprjeavanja pretjeranog
gubitka vode nakon presaivanja, tijekom transporta, preko zime i tijekom uskladitenja dormantnih
gomolja, lukovica i dijelova korijena. Male biljke mogu se tretirati uranjanjem u otopinu. Takoer su
uinkoviti protiv isuivanja uslijed vjetra ili djelovanja drugih initelja. Nakon tretiranja bilja
antitranspiranti djeluju nekoliko mjeseci. Koriste se i preventivno protiv fitoparazitskih gljivica na
jednogodinjim biljkama.