KAKO SE MI MASKIRAO (Jana Milinski) MI: La, la, la, la vesela nedjelja!

Ha,gladan sam, jeo bih slanine i

sira. Ako me uhvati maka, onda sigurno nita neu jesti. Ma .. ta maka. Tri itav dan za mnom, cijeli dan mi
je za petama. Kako samo da je se rijeim. Jadan ja, ba danas kad je sveta nedjelja. Sa svih strana mirie na
slaninu i krafne, a ja sam jadnik gladan. Kakva nepravda. Neu to trpjeti: Danas ne. Znam kako u prevariti
maku. Obui u se u maku pa u biti siguran. Onda me nijedna maka nee dirati. Gledajte, ovako stavljam
maju glavu, zaveem maji rep, pa nitko nee znati da se jedan mii skriva ispod ove maske. Hej, zar se nisam
dobro dosjetio? Sada slobodno, bez brige pjevam, la,la,la,la, vesela je nedjelja, make se sad ne bojim ja.
MAKA: ( pokae se)Mijauuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu MI: (prestrai se i pokua sakriti) Joj, to e biti sada?
MAKA: Zdravo, makice. to si tako vesela i dobre volje? MI: (jo uvijek malo bojaljivo)No, danas je nedjelja
pa pjevam. MAKA: Lijepo, lijepo! Drago mi je da je netko na tom svijetu veseo i dobre volje. MI: A ti nisi vesela?
MAKA: Kako da budem vesela kad cijeli dan bjeim jer se bojim lisice? MI: (zaueno) Ma, to to govori? Ti
se boji lisice? Zato? Pa make se ne bi trebale nikoga bojati. MAKA: Eh, makice, zar ti ivi na Mjesecu? Ne
zna da se mi make moramo bojati lisice? MI: Stvarno? Prvi put ujem tako neto. Misli da bi lisica i mene
pojela? MAKA: Pa sigurno bi te pojela. Nemoj misliti da nisi dobra za lijinu veeru. Ti bi joj ba dobro dola jer si
tako mala. upozoravam te pazi se lisice. Ona po cijele dane eta ovuda. Ja radije idem odavde da me lisica ne
uhvati. Ovdje je nesigurno. Do vienja, i uvaj se. MI: No, tako neto? Tko bi mislio da se maka boji lisice? To
znai da mi maska make nita nee pomoi. I to sad? Kako da si pomognem? Aha, znam. Napravit u ovako.
Neu vie biti maskiran u maku, nego u se obui kao lisica. Tako u biti siguran. Lisica nee pojesti lisicu
(stavlja masku lisice i lisiji rep). Taaako, jesam li lijep i lukav kao prava lisica? Pa naravno da jesam. Sad opet
mogu bez brige zapjevati (pjeva) La, la, la, la vesela je nedjelja, ni make ni lisice se ne bojim ja. LISICA: (priulja
se) Gle, gle mala lisica, vesela i razigrana. Nije te nita strah? MI: Strah? A zato? Pa lisica se ne boji lisice.
LISICA: Mene se stvarno ne mora bojati. Meni se svia. MI: Pa koga onda da se bojim? LISICA: Pa vuka!
itav dan obilazi okolo i motri na plijen. MI: Oh, nisam znao da su lisice takvi zeevi. Uvijek sam mislio da se
lisice nikoga ne boje. LISICA: Eh, lisiice, lisiice iako si jo mala, morala bi svejedno znati da se mi lisice moramo
bojati vuka. MI: Ako je tako, onda je dobro da to znam. to emo sad? LISICA: Predlaem da pobjegnemo.
Svatko na svoju stranu. Treba biti oprezan. Do vienja, lisiice. I elim ti sve dobro. (Lisica pobjegne) MI: No,
opet sam sam. I sada neka se jo i pred vukom tresem. Da se presvuem u vuka? Naravno, ne preostaje mi nita
drugo. Ovdje je glava, ovdje je rep. tako gotov sam. Ha, kakav sam straan vuk. Sam bih se sebe prestraio
kad bih se sreo. VUK: Uh, uh, to sam gladan. Taj prokleti medvjed. Ispred nosa mi je odnio hranu. A to sad
mogu? S medvedom se ne mogu tui. I mene bi pojeo kad bi s naljutio. MI: Pa nee valjda rei da se boji
medvjeda? VUK: Svakako da ga se bojim. Svaki pametan vuk se boji medvjeda. A ti se ne boji medvjeda? Zar bi
se ti suoio s medvjedom? MI: Ja? Ja sigurno ne. Ja u se radije sakriti u svoju rupu. VUK: Ha, ha. Kako si
smijean. Vuk koji se skriva u rupu, nije vuk. A takvoga vuka mi rastrgamo i pojedemo. MI: to? Vuk bi pojeo
vuka? Pa to ne moe biti! VUK: Mnogo toga ne bi smjelo biti. A ako je vuk gladan, postane vuk vuku vuk. MI:
Ako je tako, neu vie biti vuk, neu biti ni lisica, ni maka. (odbacuje odjeu i masku vuka) Radije u ostati mi.
Onda bar mogu pobjei u svoju miju rupu i sakriti se na sigurno.