BISKUP IMUN KOII BENJA I GLAGOLJSKA

TISKARA U RIJECI 1530.-1531. GODINE

imun Koii-Benja (Zadar oko 1460.-1536.), roen je u uglednoj zadarskoj patricijskoj obitelji
Benja - Koiia, od majke Mleanke iz ugledne obitelji Contarini. Iako su roditelji htjeli da postane
vojnik odluio se za sveeniki poziv. Nakon kolovanja u Zadru i Rimu 1502. godine postaje
zadarskim kanonikom, a zatim i pakim nadpopom. Modrukim biskupom imenuje ga papa Julije II.
1509. godine u vrijeme ope nesigurnosti izazvane porazom hrvatske vojske na Krbavskome polju
1493. godine. Benja je aktivni sudionik Lateranskoga sabora od 1512. godine, gdje je na estoj
sjednici
1513.
godine
odrao
i
govor
tiskan
kasnije
pod
naslovom:
" Simo. Begn. Episcopi Modrusiensien. Oratio i Sexta Lateran. Concilii Sessione. Quinto Kalen.
Maias habita. M. D. XIII". Spis pod naslovom." S. Begnius. Epus. Modrusien. Bernardinu.
Frangepanibus Modrusiae etc. Comiti: Salutem.", koji je posvetio je Bernardinu Frankopanu (14531529). Na drugoj strani te tiskovine stoji : " Oratio per S. Begnium Epum Modrusien in Sexta
Sessione Lateran. Synodi habita". U tom govoru Begna govori o potrebi obnove Katolike crkve i
nevoljama
u
Hrvatskoj
prouzrokovanim
turskim
osvajanjima.
1516. godine je Benja pred papom Leonom X. i kardinalima na istom koncilu odrao govor: " Si.
Begnii Epi modrusien. de Coruatie desolatioe Oro ad Leonem X Pont. max. Nouebris habita.
M.D.XVI." Na treoj strani toga spisa stoji: " Si. Begnii. Episciop Modrusiensis de Coruatiae
desolatione Orato". U tom govoru koji zapoinje s "... In animis vestris excidisse..." Benja iznosi
povijest obitelji Frankapan i njezine zasluge u borbi protiv Turaka, iznosi i stanje u kojem se nalazi
Hrvatska i moli za pomo, koja je inae slabo pristizala. Sve to vrijeme Benja je u diplomatskoj
slubi ugarskoga kralja i esto boravi u rodnome Zadru, jer je boravak u modrukoj biskupiji vrlo
nesiguran. Nakon pojaanih turskih napada uskoro naputa Modru, odlazi u Novi u Vinodolu, a
potom 1529. godine u "tvrdu" Rijeku, u sigurnu zavjetrinu pod neposrednom vlau
Habsburgovaca, na teritorij druge (pulske) biskupije, u blizini frankapanskih posjeda (Trsat,
Grobnik, Bakar, Kraljevica, Hreljin, Drivenik). Rijeka je tada grad koji nije doivio nalete Turaka, ali
je okusio osvajanje od strane "Prejasne Republike sv. Marka" 1508. godine, zatim opet 1509. i
1511. godine. Tada Habsburgovci shvaaju svu ozbiljnost situacije, uviajui vanost ove luke i
grada i sagledavajui svoj dugoroni interes, ozbiljnije pomau gradu, ureuju grad i njegovo
gospodarstvo. Grad dobiva 1530. godine preureen i osuvremenjeni, uglavnom potvren u osnovi
stari (hrvatski) gradski statut i jake gradske kapetane od kojih je jedan od uglednijih, u vrijeme
Koiieva boravka u Rijeci (1529-1531), Nikola Jurii (Senj 1450- Kiseg 1545), prije toga kapetan
Senja i Senjske kapetanije, kasnije junak obrane Kisega u Maarskoj. Vjerojatno 1529. godine, tj.
nakon smrti Bernardina Frankopana, feudalnoga patrona i mecene Modruke ili krbavske biskupije,
tadanji rijeki kapetan Nikola Jurii, Senjanin i glagolja tradicijom podupire prognanika-biskupa
modrukoga ili krbavskoga imuna Koiia Benju koji je neko vrijeme bio i upravitelj senjske
biskupije u njegovome radu: obrani hrvatskoga narodnoga bia, teritorija i europskoga drutva
zasnovana na kranskome univerzalizmu i zajednitvu. Rijeka toga vremena je sredina gdje je
glagoljica pismo koje ravnopravno sudjeluje u javnome ivotu. Iako je gradski statut iz 1530.
godine pisan latinskim jezikom, univerzalnim pismom globalizirane Europe, glagoljica je takoer
pismo gradskih notara (Guerin = Kvirin Tihi-Tranquilus), gradske uprave, Rijekoga zbornoga
Kaptola, kao i kaptolske kole na hrvatskome (akavskome) jeziku namjenjene gradskoj djeci, ali i
doljacima poput Primoa Trubara, osnivaa slovenske knjievnosti i promicatelja reformacije, koji
je po predaji pohaao tu kolu u Rijeci 1520-1521. godine. Ovdje je biskup-prognanik nastavio rad
koji je, vjerojatno, ve zapoeo jo na zadarskome podruju s krugom sveenika-glagoljaa na
hrvatskome prijevodu Biblije. Poznato je da je Benja u 1530. godine boravio u Veneciji radi
organiziranja rada tamparije odnosno tampanja knjiga, a iste se godine 17. listopda vratio u
Rijeku, gdje je ve krajem godine u netom osnovanoj tiskari zajedno s iskusnim metrima
Dominikom i Bartolomeom z Bree tampaduri, najvjerojatnije prethodno priredivi tekstove tiskao
est izdanja, tj. knjiga na hrvatskostaroslavenskome i hrvatskome jeziku, glagoljskim pismenima,
Time je grad Rijeka uinio hrvatskom kulturnom metropolom, ali i jednim od sredita ranoga
europskoga
tiskarstva.

Tako je tampan v Rici v hiah prebivanie astnoga otca g(ospodi)na imuna biskupa
Modrukoga niz od nama danas poznatih est knjiga :
Psaltir,
prirunik
za
uenje
glagoljice
(bukvar)
To djelo (14 cm, 8 listova, papir) nosi samo Koiiev tipografski znak, bez oznake vremena i
mjesta tiskanja. Moe se pretpostaviti da je najvjerojatnije tiskan ili kao probni otisak prije 15.
prosinca 1530. godine prije dolaska tiskare u Rijeku ili u Rijeci na poetku odnosno na zavretku
rada tiskare 1531. godine. Jedini sauvani primjerak uva se u Sankt Peterburgu (Ruska nacionalna
knjinica). Kranska sadanjost je 1976. godine izdala faksimilno izdanje.
Oficij rimski. Rijeka, 1530. godine
To je molitvenik za privatnu pobonost (15 cm, 119 listova, crveno-crni tisak u jednome stupcu),
iji je puni naslov:

U kolofonu itamo:

Sauvano je svega 5 primjeraka i to u : Zagrebu (Nacionalna i sveuilina knjinica, Knjinica

Metropolitana), Sankt Peterburgu (Ruska nacionalna knjinica - 2 primjerka) , i u Weimaru
(Pokrajinska knjinica).
MISAL HRUACKI. Rijeka 1531. godine
To izdanje (21 cm,256 listova ,crno-crveni tisak u dva stupca) je remek dijelo Koiieve
tiskare.Ukraeno je brojnim ksilografskim inicijalima u polugotici i drvorezima od kojih se posebno
svojom veliinom i kvalitetom istiu Navjetenje i Raspee.Jezik izdanja je hrvatskostaroslavenski,
znatnije kroatiziran, a na naslovnici itamo:

U kolofonu je zapisano:

Sauvano je 14 primjeraka i to u:Zagrebu (Nacionalna i sveuilina knjinica, Knjinica HAZU,

Knjinica Metropolitana), Dubrovniku (Znanstvena knjinica), Puntu na otoku Krku (upni ured),
Londonu (Britanska knjinica), Ljubljani (Nacionalna i sveuilina knjinica), Moskvi (Drani
povijesni muzej), Odesi (Znanstvena knjinica Gorki), Oxfordu (Knjinica Bodleiana), Rimu
(Sredinja nacionalna knjinica), Sankt Peterburgu (Ruska nacionalna knjinica), Vatikanu
(Vatikanska apostolska knjinica), i Wroclawu (Sveuilina knjinica).
KNJIICE KRSTA.
To je mali obrednikm (15 cm , iz kolofona:24 lista , crno-crveni tisak). Na naslovnoj stranici se
ita:

Kolofon daje podatke o zavretku tiskanja:

Sauvana su dva primjerka i to u : Parizu (Nacionalna knjinica Nazarine) i Sankt Pterburgu

(Ruska nacionalna knjinica).Udrueni izdavai: Cankarijeva zaoba iz Ljubljane Staroslavenski
zavod "Svetozar Riting" iz Zagreba izdali su 1984. godine pretisak i prijevod tog izdanja.
KNJIICE OD ITIJA RIMSKIH ARHIERJEOV I CESAROV.
To je prvo historiografsko djelo napisano i tiskano hrvatskostaroslavenskim jezikom, iji je puni
naslov :

Ta knjiga (22 cm,120 listova, jedan stupac, jednobojno, crno) je prijevod i kompilacija razliitih
povijesti ivota carevai papa (Platina: Liber de vita Christi et omnium pontificum) ali i unoenjem
originalnih Koiievih tekstova uz mnogo podataka posebno o Muhamedu, islamu i turskome

carstvu kao aktualnoj, novoj i vrlo agresivnoj velesili, ije je udarce tada osijeala cijela Europa, a i
biskup Koii.Ovo je ujedno i prva povijest Otomanskog carstva u Hrvata.Djelo je posveeno Tomi
Nigeru, biskupu trogirskome i zavrava kolofonom:

Sauvano je svega 7 primjeraka i to u : Zagrebu (HAZU), Zadru (Kaptolski arhiv), Beu

(Austrijska nacionalna knjinica), Londonu (Britanska knjinica), Odesi (Znanstvena knjinica
Gorki), Vatikanu (Vatikanska apostolska knjinica) i Wroclawu (Sveuilina knjinica).
OD
BITIJA
REDOVNIKOG
Ovo izdanje je dugo vremena bilo nepoznato. Njegov puni naslov je :

KNJIICE.

To je prirunik (15 cm,11 listova na papiru, jednobojni - crni - tisak) u kojemu se raspravlja o
tome kakav treba biti sveenik, koje vrline i zapreke, odnosno uvjete treba ispunajvati netko da
bude sposoban biti zareen za sveenika. Najvjerojatnije je to kompilacija propisa i tradicije Svetih
Otaca koje je zasigurno preveo sam Koii. Ujedno je to i posljednje izdanje rijeke tiskare. Iz
kolofona se doznaje:

Sauvan je samo jedan primjerak u Sankt Peterburgu (Ruska nacionalna knjinica).

Ve 1532. godine Koii se prema nekim dokumentima nalazi u rodnome Zadru, gdje je umro
1536. godine. Sahranjen je u franjevakoj crkvi sv. Jerolima na Ugljanu, gdje mu je brat Ivan
Donat podigao nadgrobni spomenik s epitafom koji i danas stoji. O sudbini " Koiieve " tamparije
nema vie podataka, najvjerojatnije je s tiskarima, metrima-tampadurima Dominikom i
Bartolomeom z Bree vraena u Italiju.

Svojom nakladnikom i tiskarskom djelatnou Koii je uinio grad Rijeku duhovnom

metropolom hrvatskoga glagoljatva 16. stoljea, predstavio grad Rijeku kao razvijenu kulturnu
sredinu: sredite ranoga europskoga tiskarstva i nakladnitva. Koii je tu osim liturgijskih knjiga
tiskao i prvu svjetsku povijest na hrvatskome jeziku, posebno prvu povijest Otomanskoga carstva,
carstva koje e znaajno stoljeima utjecati na tijek hrvatske i europske povijesti, na formiranje
hrvatskoga nacionalnoga identiteta. Knjige tiskane u Koiievoj tiskari razasute diljem Europe
nalaze se u najpoznatijim i najveim europskim knjinicama gdje se uvaju kao najvee vrijednosti
europske batina i svjedoanstva visoke razine svjetske uljudbe. U Hrvatskoj se uva njih mali broj,
a Rijeka, naalost, ne posjeduje niti jednu. No time nije umanjeno znaenje ovoga grada u kojem
je trajno, ivo i djelujue strujanje europskih civilizacijskih, kulturnih, gospodarskih stremljenja
kroz potku jasne i iste kulturne posebnosti hrvatskoga naroda koji je kroz povijest uvajui tu
posebnost sauvao svoj identitet: ponajprije i ponajvie pisanom i tiskanom knjigom. Time je
obogaivao i europsku zajednicu kojoj je od svoga dolaska u ove krajeve trajno duom,
duhovnou i kulturom pripadao, svjestan da time pripada i velikoj svjetskoj zajednici: ekumeni
bogatstva raznolikosti i vrijednosti na kojima se zasniva budunost svakoga naroda i cijeloga
svijeta.
imun Koii Benja, ueni latinista, ugledni prelat Katolike crkve, ovjek europske kulture i
globalizirane ekumene istovremeno je i pripadnik glagoljakoga hrvatskoga mikrokozmosa, kojega
je uz majinu latinsku kulturu, mletake tradicije obitelji Contarini nosio u svojoj dui. U njegovu
liku i djelu sublimirano je trajna konstanta hrvatskoga duhovnoga i kulturnoga bia prolosti i
dananjih dana: njegovanje posebnosti, proimanje, ukrtavanje razliitih kulturnih, civilizacijskih
utjecaja i ivljenje zajednitva kao osnovnih preduvjeta bolje i sretnije budunosti.