Hit

Èetrdeset osmo kolo

svezak 284.
Naslov izvornika
Arthur Golden MEMOIRSOFAGEISHA
© 1997 by Arthur Golden

Arthur Golden Sjeæanja jedne gejše

S engleskoga prevela Maja Zaninoviæ

Nakladnik
Znanje d.d.
Ul. kralja Zvonimira 17, Zagreb
Za nakladnika Branko Jazbec
Lektorica NadaJakir
Design omota Imago graphics
Tehnièki urednik Nikica Ostarèevlæ
Korektorica Marija Molnar
Tisak
Tiskara Znanje d.d., Zagrebaèka 1, Zagreb -1998.

znanje

Jn

Bilješka prevoditelja i

Posveæeno mojoj ženi Trudy i mojoj djeci, Haysu i Tess

Jedne veèeri u proljeæe 1936., kad sam bio djeèak od èetrnaest godina, otac me
odveo na neku plesnu predstavu u Kvotu. Sjeæam se samo dviju stvari. Prva je da
smo otac i ja bili jedini zapadnjaci u publici; tek smo nekoliko tjedana prije
toga bili doselili iz Nizozemske, tako da se još nisam bio privikao na kulturnu
izolaciju i još uvijek sam je jako osjeæao. Druga je da mi je bilo drago što
sam, nakon mjeseci intenzivnog uèenja japanskog jezika, otkrio kako mogu
razumjeti odlomke razgovora što su mi dopirali do ušiju. Što se pak tièe mladih
Japanki koje su plesale na pozornici ispred mene, ne sjeæam se nièeg osim
neodreðene slike šarenili kimona. U svakom sluèaju, nisam mogao ni slutiti da æe
u jednom tako dalekom vremenu i mjestu kao što je New York pedeset godina
kasnije, jedna od njih postati mojom dobrom prijateljicom i diktirati mi svoja
neobièna sjeæanja.
Kao povjesnièar uvijek sam na memoare gledao kao na izvor podataka. Memoari
ne pružaju toliko podataka o piscu, koliko o njegovom svijetu. Oni se moraju
razlikovati od životopisa po tome što pisac memoara nikad ne može postiæi
perspektivu koju pisac životopisa posjeduje kao nešto samo po sebi razumljivo.
Što se pak tièe autobiografije, ako tako nešto doista postoji, to je kao da
pitamo zeca kako je to skakati kroz travu na livadi. Kako bi on to mogao znati?
No, s druge strane, ako želimo èuti nešto o livadi, nitko nije u boljoj poziciji
da nam to kaže - ukoliko pritom stalno držimo na umu kako nam nedostaju sve one
stvari koje zec nije bio u stanju uoèiti.
Govorim to sa sigurnošæu sveuèilišnog profesora koji na takvim
razluèivanjima temelji svoju karijeru. A opet, moram priznati da su me sjeæanja
moje drage prijateljice Nitta Savuri na-
gnala da iznova razmislim o svojim gledištima. Istina je, ona nam osvjetljava
taj vrlo tajnoviti svijet u kojem je živjela, pruža nam zeèji pogled na livadu,
ako hoæete. Lako je moguæe da ne postoje bolji zapisi o neobiènom životu gejša
od ovih koje nam pruža Sayuri. Ali ona nam ostavlja i zapis o sebi, daleko
potpuniji, toèniji i fascinantniji od poduljeg poglavlja o njezinu životu u
knjizi Blistavi dragulji Japana i od razlièitih èlanaka u revijama,
objavljivanih tijekom godina. Èini se kako, barem u ovom neobiènom sluèaju,
nitko nije poznavao autoricu memoara bolje od nje same.
To što se Savuri uzdigla do istaknutog položaja bio je velikim dijelom puki
sluèaj. Bilo je drugih žena koje su imale sliène živote. Ugledna Kato Yuki,
gejša koja je zarobila srce Georgeu Morganu, neæaku J. Pierponta, i postala
njegovom mladenkom u izbjeglištvu tijekom prvog desetljeæa ovog stoljeæa, možda
je u neku ruku imala još neobièniji život od Savuri. Meðutim, samo je Savuri
iznijela tako potpuno svjedoèenje o svom životu. Dugo sam vremena mislio kako je
njezina odluka da to uèini jednostavno sretna sluèajnost. Da je ostala u Japanu,
njezin bi život bio odveæ ispunjen i ne bi imala vremena razmišljati o
prikupljanju svojih sjeæanja. Meðutim, životne okolnosti navele su Savuri da
1956. godine iseli u Sjedinjene Države. Preostalih èetrdeset godina svog života
Savuri je živjela u jednom od nebodera Waldorf Towers u središtu New Yorka, gdje
je na trideset i drugom katu uredila za sebe elegantan apartman u japanskom
stilu. Pa èak i tada njezin se život nastavio odvijati istim groznièavim tempom.
Kroz njezin je stan prošao velik broj japanskih umjetnika, intelektualaca i
uglednih poslovnih ljudi - dapaèe i ministara, a naišao je i po koji gangster.
Ja sam je upoznao tek 1985. preko jednog zajednièkog znanca. Kako sam se bavio
prouèavanjem japanske povijesti i kulture, susreo sam se veæ ranije s njezinim
imenom, iako nisam gotovo ništa znao o njoj. Naše se prijateljstvo razvijalo i
ona mi se sve više i više povjeravala. Jednog sam je dana upitao bi li ikad
dopustila da se njezina prièa objavi. “Pa, Jakob-san, možda i bih, ako je ti
zapišeš”, odgovorila mi je.
I tako smo zapoèeli s radom. Savuri mi je jasno rekla kako bi više voljela
diktirati svoja sjeæanja, umjesto da ih sama zapisuje, jer, kako mi je
objasnila, toliko je bila navikla prièati licem u lice da bi jedva znala misliti
kad bi bila sama u sobi. Složio sam se i ona mi je diktirala ovaj rukopis
tijekom narednih osamnaest mjeseci. Nikad nisam bio svjesniji Savurinog
kvotovskog narjeèja, u kojem se gejše nazivaju geiko, a za kimono se katkad

kaže obebe, nego u trenutku kad sam se poèeo pitati kako bih te nijanse prenio u
prijevodu. Meðutim, od samog poèetka osjeæao sam se uronjenim u njezin svijet.
Osim u nekoliko prigoda, uvijek smo se nalazili uveèer: zbog dugogodišnje
navike, to je bilo vrijeme kad je Savurin um bio najživahniji. Obièno je voljela
raditi u svom stanu, ali smo se povremeno nalazili i u zasebnoj prostoriji
jednog japanskog restorana na Park aveniji, u kojem je Savuri bila poznata i
ugledna gošæa. Naši su razgovori trajali obièno dva do tri sata. Iako smo sve
snimali na magnetofon, njezina je tajnica takoðer bila nazoèna kako bi kasnije
mogla njezin iskaz prenijeti na papir, što je i èinila s velikom toènošæu. Ali
Savuri nikad nije govorila magnetofonu ili svojoj tajnici, uvijek se obraæala
meni. Kad bi bila nesigurna gdje je zadnji put stala, ja sam bio taj koji bi je
uputio. Smatrao sam sebe temeljem na kojem je poèivao èitav pothvat i osjeæao
sam da njezina prièa nikad ne bi bila isprièana da ja nisam uspio steæi njezino
povjerenje. Sad, meðutim, uviðam kako bi prava istina mogla ipak biti nešto
drugo. Savuri je mene odabrala za svog pisara, to je istina, ali možda je èitavo
vrijeme samo èekala da se ukaže pravi kandidat.
Što nas dovodi do kljuènog pitanja: zašto je Savuri željela isprièati svoj
život? Gejše, doduše, ne polažu nekakvu formalnu zakletvu šutnje, ali se
postojanje njihove profesije zasniva na tipièno japanskom uvjerenju kako ono što
se tijekom prijepodneva odvija u uredu i ono što se uveèer zbiva iza zatvorenih
vrata nema nikakve veze jedno s drugim i mora zauvijek ostati odijeljeno i
razdvojeno. Gejše jednostavno ne govore javno o svojim doživljajima. Poput
prostitutki, svojih sestara niže klase, gejše su èesto u neobiènoj poziciji da
znaju navlaèi li doista ova ili ona javna liènost hlaèe prvo na jednu, pa na
drugu nogu, kao i svi drugi ljudi. Vjerojatno tim leptiricama noæi služi na èast
što smatraju kako je njihova uloga da u neku ruku predstavljaju osobe javnog
povjerenja, ali u svakom sluèaju, gejša koja iznevjeri to povjerenje, dovodi se
u neodrživ položaj. Savuri je svoju prièu isprièala pod neuobièajenim
okolnostima utoliko što nitko u Japanu više nad njom nije imao bilo kakve
vlasti. Njezine su veze s domovinom veæ bile prekinute. To nam, barem
djelomièno, može objasniti zašto se više nije smatrala obveznom šutjeti, ali nam
ne objašnjava zašto je odluèila govoriti. Bojao sam se postaviti joj to pitanje,
jer što ako nakon preispitivanja vlastitih skrupula u vezi s time, promijeni
mišljenje? Èak i kad je rukopis veæ bio potpun, još uvijek sam oklijevao. Tek
kad je primila pre-

Prvo poglavlje!

dujam od nakladnika, smatrao sam kako je slobodno mogu upitati: zašto je željela
zapisati svoj život? “Što mi je drugo preostalo èime bih mogla ispuniti vrijeme
ovih dana?” odgovorila mi je.
Ostavljam èitatelju neka presudi jesu li njezini motivi doista bili tako
jednostavni ili nisu.
Iako je željela da njezin životopis bude zabilježen, Sayuri je ustrajala na
nekoliko uvjeta. Htjela je da se rukopis objavi tek nakon njezine smrti i nakon
smrti nekoliko muškaraca koji su zauzimali istaknuto mjesto u njezinu životu.
Sluèaj je htio da su svi oni umrli prije nje. Savuri je bilo veoma stalo do toga
da njezina otkriæa nikoga ne dovedu u neugodnu situaciju. Kad god je to bilo
moguæe, nisam mijenjao imena, premda je Savuri sakrila èak i preda mnom
identitet odreðenih muškaraca poslu-živši se obièajem, prilièno raširenim medu
gejšama, prema kojem se klijente spominje samo nadimkom. Kad se èitatelj, na
primjer, susretne s likom koji se zove gospodin Meæava, taj je nadimak dobio
zbog peruti i ako pritom pomisli kako Savuri samo pokušava biti duhovita,
pogrešno æe protumaèiti njezinu pravu namjeru.
Kad sam zamolio Savuri da mi dopusti služiti se magnetofonom, samo sam se
htio osigurati od moguæih pogrešaka njezine tajnice prilikom prepisivanja
teksta. Meðutim, prošle godine, nakon njezine smrti, poèeo sam se pitati nisam
li možda imao još jedan motiv; naime, saèuvati njezin glas koji je posjedovao
takvu izražajnost kakvu sam rijetko kad èuo. Obièno je govorila tihim glasom,
kao što bi èovjek oèekivao od žene kojoj je profesija zabavljati muškarce. Ali
kad bi mi željela živo opisati neki prizor, njezin bi me glas naveo da pomislim
kako je u sobi šest ili osam razlièitih osoba. Još uvijek pokatkad puštam uveèer
njezine vrpce u svojoj radnoj sobi i teško mi je povjerovati kako više nije
živa.
JAKOB HAARHUIS
Profesor japanske povijesti na Arnold Rusoff Collegeu
Sveuèilište New York
?l^^^^

Pretpostavimo da ti i ja sjedimo u nekoj tihoj sobi koja gleda na vrt,

èavrljajuæi i pijuckajuæi iz šalica zeleni èaj, razgovarajuæi o neèem što se
zbilo prije mnogo godina i ja ti kažem: “To poslijepodne kad sam srela tog i
tog... bilo je najbolje poslijepodne u mom životu, ali istodobno i najgore.”
Pretpostavljam da bi ti odložio šalicu i rekao: “No, dakle, koje od toga?
Najbolje ili najgore? Jer nikako nije moglo biti oboje!” U normalnim okolnostima
ja bih se na to sama sebi nasmijala i složila se s tobom. Ali prava je istina
kako je to popodne kad sam srela gospodina Tana-ku Ichiru doista bilo najbolje i
najgore u mom životu. On mi se èinio tako oèaravajuæim, èak je i zadah ribe na
njegovim rukama bio neka vrsta parfema. Da ga nisam u-poznala, sigurna sam da
nikad ne bih postala gejšom.
Ja nisam bila roðena ni odgajana za gejšu u Kyotu. Rodila sam se kao kæi
siromašnog ribara iz malog gradiæa Yoroida na obali Japanskog mora. U èitavom
svom životu samo sam nekolicini ljudi isprièala nešto malo o Yoroidu, o kuæi u
kojoj sam rasla, o svojoj majci i ocu ili o svojoj starijoj sestri - a sigurno
nikad nikome nisam prièala o tome kako sam postala gejša ili kako je to biti
gejša. Veæina bi ljudi radije i dalje vjerovala kako su moja majka i baka bile
gejše i kako sam ja zapoèela s obukom iz plesa èim sam prestala sisati i tako
dalje. U stvari, jednog dana prije mnogo godina, ulijevala sam šake u šalicu
nekog èovjeka koji je sluèajno spomenuo kako je proteklog tjedna bio u Yoroidu.
Dakle, osjeæala sam se onako kako se mora

osjeæati ptica kad preleti ocean i naiðe na nekog tko poznaje njezino gnijezdo.
Bila sam duboko potresena i nisam se mogla suzdržati da ne kažem: “Yoroido!
Zaboga, to je mjesto u kojem sam odrasla!”
Taj jadan èovjek! Na licu mu se odigrao èitav niz promjena. Pokušao se
nasmiješiti, ali to nije baš dobro ispalo, jer nije mogao izbrisati s lica izraz
šoka. “Yoroido?” rekao je. “Sigurno to ne misliš ozbiljno.”
Ja sam odavno uvježbala osmijeh koji zovem svojim “No osmijehom”, zato što
slièi na No masku sleðena izraza. Prednost je tog osmijeha što ga muškarci mogu
tumaèiti kako god hoæe, pa možeš lako zamisliti koliko sam se èesto oslanjala na
taj osmijeh. I tada sam odluèila kako je bolje da se poslužim tim osmijehom i,
dakako, uspjelo je. Èovjek je duboko odahnuo, ispio nadušak šake koji sam mu
natoèila, a onda prasnuo u grohotan smijeh koji je, sigurna sam, bio više izraz
olakšanja nego bilo èega drugoga. “Kakva pomisao!” rekao je i ponovo se grohotom
nasmijao. “Ti da si odrasla u onakvoj rupi kao što je Yo-roido. To bi bilo kao
da èaj pripravljaš u kanti!” I nakon što se ponovo nasmijao, rekao je: “Eto,
zašto si ti, Savuri--san, tako zabavna. Katkad me zamalo natjeraš da povjerujem
u te tvoje male šale.”
Ne sviða mi se baš misliti o sebi kao o šalici èaja pripravljenog u kanti,
ali pretpostavljam da je to u neku ruku istina. Napokon, uistinu sam odrasla u
Yoroidu, a nitko ne može reæi da je to nekakvo èarobno mjesto. Gotovo nitko ne
odlazi tamo. A što se pak tièe ljudi koji ondje žive, oni nikad nemaju prilike
otiæi iz njega. Vjerojatno se pitaš kako se onda dogodilo da ja ipak odem iz
Yoroida. Tu poèinje moja prièa.
U našem malom ribarskom mjestu Yoroidu živjela sam u “pijanoj kuæi”. Tako sam je
ja nazvala. Stajala je blizu strme obale gdje je uvijek puhao vjetar s oceana.
Meni se, kao djetetu, to èinilo kao da se ocean strašno prehladio,
10

jer je stalno hripao i povremeno bi poèeo silovito kihati; to jest, naglo bi se

podigao vjetar i zrak bi bio pun vodenih kapljica. Zakljuèila sam kako se naša
kuæica sigurno uvrijedila zbog toga što joj ocean povremeno kiše u lice, pa se
poèela naginjati unatrag, jer se željela odmaknuti. Vjerojatno bi se bila
srušila da moj otac nije otpilio daske s nekog razbijenog ribarskog broda i
njima podupro krovne grede, zbog èega je kuæa izgledala kao kakav pijani starac
koji se oslanja na štaku.
U toj pijanoj kuæi ja sam živjela pomalo iskošenim životom. Zato što sam od
najranijih godina bila jako slièna majci, a gotovo uopæe nisam slièila ocu ili
starijoj sestri. Moja je majka govorila kako je to zato jer smo ona i ja
stvorene sasvim iste. I doista smo obje imale èudne oèi kakve se gotovo nikad ne
vide u Japanu. Umjesto da budu tamnosmeðe kao u svih drugih, oèi moje majke bile
su prozirno sive, a moje su bile iste takve. Kad sam bila jako mala, rekla sam
majci kako mislim da je netko probušio rupu u mojim oèima, pa je iz njih istekla
sva tinta, što je njoj bilo jako smiješno. Gatari su rekli kako su njezine oèi
tako blijede zato što je u njezinoj liènosti previše vode, toliko da su ostala
èetiri elementa jedva prisutna. I to je razlog, objasnili su, zašto su joj crte
lica tako neskladne. Ljudi u selu èesto su govorili kako je ona trebala biti
izrazito dražesna, jer su joj oba roditelja bila privlaèna izgleda. No, breskva
ima divan okus, a isto tako i gljiva, ali to dvoje ne ide. zajedno; to je bila
strašna podvala koju je priroda izvela u njezinom sluèaju. Imala je majèina
napuæena usta, ali oèevu uglastu bradu, što je stvaralo dojam profinjene slike u
preteškom okviru. A njezine su divne sive oèi bile okružene gustim trepavicama
koje su možda izgledale krasno na njezinom ocu, ali su njoj samo davale
zaprepašteni izraz.
Moja je majka uvijek govorila kako se udala za mog oca zato što je ona u
svojoj liènosti imala previše vode, a on u svojoj previše drva. Ljudi koji su
poznavali moga oca odmah bi shvatili o èemu ona govori. Voda brzo teèe s jednog
mjesta na drugo i uvijek pronalazi neku pukotinu
11

kroz koju æe se izliti. Drvo se, s druge strane, èvrsto drži zemlje. U sluèaju
mog oca, to je bilo dobro, jer je on bio ribar, a èovjek s drvom u svojoj
liènosti osjeæa se lagodno na moru. U stvari, moj se otac ugodnije osjeæao na
moru nego bilo gdje drugdje i nikad se nije previše udaljavao od njega. Mirisao
je na more èak i nakon što bi se okupao. Kad nije lovio ribu, sjedio bi na podu
u našoj mraènoj prednjoj sobi i krpao mrežu. I da je mreža kojim sluèajem bila
nekakav usnuli stvor, on ga ne bi probudio tempom kojim je radio. On je, naime,
sve radio tako sporo. Èak i kad bi dozvao izraz usredotoèenosti, mogao si, za to
vrijeme koliko bi mu trebalo da preuredi crte lica, otrèati vani i ispustiti
vodu od kupanja. Lice mu je bilo jako naborano i on je u svaku boru tutnuo po
neku brigu, tako da to, zapravo, nije više bilo njegovo lice, nego više nešto
kao stablo s gnijezdima ptica na svakoj grani. Morao se stalno boriti da s time
nekako iziðe na kraj i uvijek je izgledao iscrpljen od napora.
Kad mi je bilo šest ili sedam godina, saznala sam nešto o svom ocu što dotad
nisam znala.. Jednog sam ga dana upitala: “Tatice, zašto si ti tako star?” On je
na to uzdigao obrve, tako da su izgledale kao mali, obješeni kišobrani nad
njegovim oèima. Potom je ispustio dugaèki uzdah, zatresao glavom i rekao: “Ne
znam.” Kad sam se okrenula majci, ona mi je uputila pogled koji je znaèio da æe
mi ona odgovoriti na to pitanje drugom prigodom. Sljedeæeg dana povela me bez
rijeèi nizbrdo prema selu i skrenula na puteljak koji je vodio do groblja u
šumi. Odvela me je do tri groba u kutu, s tri grobne oznake koje su bile mnogo
više od mene. Na njima su, od vrha do dna, bili ispisani strogi, crni znakovi,
ali ja tada još nisam dovoljno dugo odlazila u školu u našem malom mjestu da bih
znala gdje jedan znak završava, a drugi poèinje. Moja je majka pokazala na njih
i rekla: “Natsu, žena Sakamota Minorua.” Sakamoto Minoru bilo je ime mog oca.
“Umrla u starosti od dvadeset èetiri godine, devetnaeste godine Meijija.” Zatim
je pokazala na sljedeæu oznaku: “Jinichiro, sin Sakamota Minorua, umro u
starosti od šest godina, devetnaeste godine Meijija”, i na sljedeæu, koja je
nosila
12

identièan natpis, osim imena: Masao i starosti: tri godine. Trebalo mi je nešto
vremena da shvatim kako je moj otac bio ranije oženjen, prije mnogo godina i
kako mu je èitava obitelj pomrla. Nedugo potom vratila sam se ponovo do tih
grobova i dok sam ondje stajala, otkrila sam kako je tuga nešto vrlo teško. Moje
je tijelo bilo dva puta teže nego samo trenutak ranije, kao da su me ti grobovi
vukli dolje k sebi.
Uz toliku vodu i toliko drvo, njih je dvoje trebalo tvoriti dobru ravnotežu i
dobiti djecu s ispravnom raspodjelom elemenata. Sigurna sam da su se iznenadili
kad su na kraju dobili po jedno od oba vlastita elementa. Jer nisam samo ja
toliko slièila majci da sam èak naslijedila njezine neobiène oèi; moja sestra
Satsu bila je toliko slièna ocu, koliko je to uopæe bilo moguæe. Satsu je bila
šest godina starija od mene i dakako, buduæi da je bila starija, mogla je raditi
poslove koje ja još nisam mogla. Ali Satsu je imala neobièno svojstvo: sve je
radila na takav naèin da je to izgledalo kao èista sluèajnost. Na primjer, ako
ste je zamolili da ulije juhu iz lonca na peæi u zdjelu, ona bi to obavila, ali
na takav naèin da bi se èinilo kao da je pukom sreæom pljusnula juhu u zdjelu.
Jednom se èak porezala ribom i pritom ne mislim da je to uèinila nožem kojim je
èistila ribu. Nosila je iz sela ribu umotanu u papir i dok se uspinjala uzbrdo,
riba je skliznula iz omota i pala joj niz nogu na takav naèin da joj je zarežala
nogu jednom perajom.
Naši su roditelji mogli imati još djece osim Satsu i mene, pogotovo zato što
se otac nadao sinu koji bi s njim išao u ribolov. Ali kad je meni bilo sedam
godina, moja se majka strašno razboljela od neèeg što je vjerojatno bio rak
kostiju, premda u to vrijeme ja nisam imala pojma što joj je. Mogla je izbjeæi
bolove jedino kad bi spavala i poèela je to èiniti onako kako to rade maèke, to
jest, manje više stalno. Kako su prolazili mjeseci, ona je najveæi dio vremena
spavala i brzo bi poèela jeèati svaki put kad bi se pro-
13

budila. Ja sam znala da se nešto u njoj brzo mijenja, ali zbog toliko mnogo vode
u njezinoj liènosti, to me nije zabrinjavalo. Katkad bi u samo nekoliko mjeseci
jako smršavila, ali bi jednako brzo ponovo ojaèala. No, kad je meni bilo devet
godina, poèele su joj se isticati kosti lica i nikad se više nije udebljala.
Nisam shvatila da voda istjeèe iz nje, zbog bolesti. Jer vidiš, baš kao što je
morska trava prirodno natopljena vodom, ali postaje krhka kad se osuši, tako je
moja majka gubila sve više od svog elementa.
A onda sam jednog popodneva sjedila na neravnom podu naše mraène prednje
sobe, pjevajuæi zrikavcu kojeg sam tog jutra našla, kad je pred vratima zazvao
jedan glas. “Oi! Otvorite! Došao je dr. Miura!”
Dr. Miura je u naše ribarsko selo dolazio jedanput tjedno i otkako se majka
razboljela, nikad ne bi propustio popeti se uz brdo i pogledati kako je ona.
Otac je tog dana bio kod kuæe jer se spremala strašna oluja. Sjedio je na svom
uobièajenom mjestu na podu s obje velike šake zapetljane poput paukova u
ribarsku mrežu. No zastao je na trenutak, pogledao me i podigao jedan prst. To
je znaèilo kako želi da ja poðem otvoriti vrata.
Dr. Miura je bio vrlo važan èovjek, odnosno tako smo mi mislili u našem malom
mjestu. Studirao je u Tokvju i navodno je znao više kineskih znakova od bilo
koga drugoga. On je bio odveæ ponosan da bi primijetio stvora poput mene. Kad
sam mu otvorila vrata, sazuo je cipele i prošao ravno pokraj mene u kuæu.
“Dakle, Sakamoto-san”, rekao je mome ocu, “volio bih živjeti tako kao ti, po
èitave dane biti na moru i loviti ribu. Kakva divota! A onda, kad je vrijeme
loše, ti lijepo uzmeš dan odmora. Vidim da ti žena još spava”, nastavio je. “Baš
šteta. Mislio sam kako bih je mogao pregledati.” “Oh?” reèe otac. “Znaš, neæe me
biti iduæeg tjedna. Možda bije mogao probuditi?”
Ocu je trebalo dosta vremena da ispetlja ruke iz mreže, ali napokon je ustao.
“Chiyo-chan”, rekao mi je, “donesi doktoru šalicu èaja.”
U to je vrijeme moje ime bilo Chiyo. Tek mnogo godina kasnije ljudi æe me
poznavati pod imenom Savuri, koje sam dobila kad sam postala gejša.
Otac je s doktorom otišao u drugu sobu gdje je ležala i spavala moja majka.
Pokušala sam prisluškivati na vratima, ali èula sam samo majku kako jeèi i ništa
od onog što su njih dvojica govorili. Zaposlila sam se oko pripravljanja èaja i
uskoro je doktor izišao iz majèine sobe, trljao je ruke i izgledao jako strogo.
Otac je došao za njim i obojica su sjeli za stol u sredini sobe. “Došlo je
vrijeme da ti nešto kažem, Sakamoto-san”, zapoèeo je dr. Miura. “Trebao bi
razgovarati s nekom od žena u selu. Možda s gospoðom Sugi. Zamoli je neka sašije
lijepu, novu haljinu za tvoju ženu.” “Ja nemam novaca, doktore”, rekao je otac.
“Svi smo osiromašili u zadnje vrijeme. Shvaæam o èemu govoriš. Ali duguješ to
svojoj ženi. Ne bi smjela u-mrijeti u toj poderanoj haljini koju ima na sebi.”
“Znaèi, ona æe uskoro umrijeti?” “Još nekoliko tjedana, možda. Ima strašne
bolove. Smrt æe za nju biti osloboðenje.”
Nakon toga nisam više mogla èuti njihove glasove jer mi je uši ispunio šum
poput ptièjih krila koja lepeæu u paniènom strahu. Možda je to bilo moje srce,
ne znam. Ali ako si ikad vidio pticu koja je uletjela u veliku dvoranu hrama i
pokušava naæi izlaz, pa, vidiš, tako je reagirao moj mozak. Nikad mi nije palo
na pamet da moja majka neæe jednostavno nastaviti biti bolesna. Neæu reæi da se
nikad nisam pitala što bi se moglo dogoditi ako ona umre; razmišljala sam o
tome, na isti naèin na koji sam razmišljala što bi bilo da našu kuæu proguta
zemlja u nekom potresu. Èinilo mi se jedva moguæim da bi nakon takvog dogaðaja
još mogao postojati život. “Mislio sam da æu ja prvi umrijeti”, govorio je moj
otac. “Ti si star, Sakamoto--san. Ali dobrog zdravlja. Mogao bi poživjeti još
èetiri ili pet godina. Ostavit æu ti još nešto onih pilula za tvoju ženu. Možeš
joj dati i dvije odjednom, ako bude potrebno.”
Razgovarali su još malo o pilulama, a onda je dr. Miura otišao. Otac je još
dugo ostao šutke sjediti, leðima okrenut prema meni. Nije na sebi imao košulju,
samo svoju mlohavu kožu i što sam ga više gledala, sve mi se više èinio naprosto
èudnom zbirkom oblika i tkiva. Kralježnica

14

15

mu je bila staza od kvrga. Glava, s blijedim mrljama, mogla je biti kakva

natuèena voæka. Ruke su mu bile štapovi omotani starom kožom, obješeni o dvije
izboèine. Ako majka umre, kako bih mogla nastaviti živjeti s njime u ovoj kuæi?
Nisam željela otiæi od njega, ali kad majka ode, kuæa æe biti jednako prazna bio
on tu ili ne bio.
Napokon otac prošapæe moje ime. Otišla sam i kle-knula pokraj njega. “Nešto
jako važno”, rekao je.
Lice mu je bilo toliko sumornije nego obièno, s oèima koje su kolutale gotovo
kao da je izgubio kontrolu nad njima. Pomislila sam da se bori kako da mi kaže
da æe majka uskoro umrijeti, ali je samo rekao: “Poði u selo. Donesi nekoliko
mirisnih štapiæa za oltar.”
Naš siæušan budistièki oltar stajao je na jednoj staroj drvenoj gajbi pokraj
ulaza u kuhinju; to je bila jedina vrijedna stvar u našoj pijanoj kuæici. Ispred
grubo izrezbarenog lika Amide, Bude Zapadnog raja, stajale su male mrtvaèke
ploèice s ispisanim budistièkim imenima naših mrtvih predaka. “Ali oèe... nisi
htio ništa drugo?”
Nadala sam se da æe mi odgovoriti, ali on mi je samo pokretom ruke dao znak
da poðem.
Staza je od naše kuæe prvo išla uz rub strme obale prije nego što bi skrenula
prema selu. Nije bilo lako hodati po njoj u takve dane, ali sjeæam se kako mi je
bilo drago što mi žestoki vjetar skreæe misli s onoga što me je muèilo. More je
bjesnilo, valovi su bili poput kamenih oštrica, dovoljno oštrih da zarezu poput
sjeèiva. Èinilo mi se da se cijeli svijet osjeæa upravo onako kako sam se ja
osjeæala. Zar život nije ništa drugo do oluja koja stalno odnosi ono što je još
samo trenutak ranije bilo tu i ostavlja za sobom tek nešto ogoljelo i
neprepoznatljivo? Nikad mi ranije nije pala na pamet takva misao. Bježeæi od
nje, trèala sam niz stazu sve dok ispod sebe nisam ugledala mjesto. Yoroido je
maleni gradiæ, smješten uz obalu, u jednoj maloj uvali. More je obièno bilo
posuto ribarskim brodicama, ali danas
16

sam ih vidjela samo nekoliko što su se vraæale kao i uvijek, izgledajuæi mi

poput vodenih kukaca koji, odižuæi duge noge, hodaju po površini. Oluja se sad
ozbiljno približila; èula sam njezin urlik. Ribari u uvali poèeli su mi se
gubiti iz vida iza zastora od kiše, a zatim su potpuno nestali. Mogla sam
vidjeti kišu kako se uspinje uz padinu prema meni. Prve su me kapi udarile poput
prepelièjih jaja i nakon nekoliko sekundi bila sam mokra kao da sam pala u more.
Yoroido ima samo jednu cestu, koja vodi ravno do ulaznih vrata Japanske
obalne kompanije za preradu ribe; uz cestu su bile nanizane kuæe u kojima su
prednje sobe služile kao prodavaonice. Potrèala sam preko ceste prema kuæi
Okada, gdje se prodavala tekstilna roba, ali mi se tada nešto dogodilo; jedna od
onih beznaèajnih stvari s ogromnim posljedicama, kao kad se spotakneš i padneš
pod vlak. Blatna je cesta bila skliska od kiše i ja sam se poskliznula. Pala sam
naprijed, na jednu stranu lica. Pretpostavljam da sam od udarca bila ošamuæena,
jer se samo sjeæam osjeæaja utrnulosti i neèeg u ustima što sam željela
ispljunuti. Èula sam glasove i osjetila kako su me okrenuli na leða; zatim su me
podigli i ponijeli. Znala sam da me nose u Japansku obalnu kompaniju za preradu
ribe, jer sam osjetila kako me okružuje miris ribe. Èula sam plje-skavi zvuk kad
su hrpu riba odgurnuli s jednog drvenog stola na pod i položili me na njegovu
sluzavu ploèu. Znala sam da sam mokra od kiše i krvava, da sam bosonoga i
blatnjava i odjevena u seljaèku nošnju. Ali nešto nisam znala: da je to trenutak
koji æe sve promijeniti. Jer u tom sam se stanju zatekla kako gledam gore u lice
gospodina Tanake Ichira.
Veæ sam mnogo puta ranije vidjela gospodina Tanaku u mjestu. On je živio u
jednom obližnjem, mnogo veæem gradu, ali je svakog dana dolazio u Yoroido jer je
njegova obitelj bila vlasnik Japanske obalne kompanije za preradu ribe. On nije
nosio seljaèku odjeæu kao ribari, nego muški kimono, s kimono hlaèama što su mu
u mojim oèima davale izgled samuraja s onih slika koje si možda vidio. Ko-
17

ža mu je bila glatka i napeta kao bubanj, jagodice su mu bile sjajni brežuljci,

poput hruskave kože ribe pržene na žaru. Uvijek me je oèaravao. Kad sam se na
ulici s drugom djecom loptala vreæicom ispunjenom grahom i kad bi gospodin
Tanaka sluèajno izašao iz kompanije za preradu ribe, uvijek bih prekinula igru i
gledala ga.
Ležala sam na tom sluzavom stolu dok mi je gospodin Tanaka opipavao usnicu,
povlaèeæi je nadolje prstima i o-kreæuæi mi glavu amo-tamo. Odjednom je ugledao
moje sive oèi, koje su oèarano zurile u njega; nisam se mogla pretvarati da ga
ne gledam. Nije se podrugljivo nasmiješio, kako bi mi pokazao da se drsko
ponašam, i nije skrenuo pogled kao da mu je svejedno u što gledam i što mislim.
Zurili smo jedno u drugo jedan dugi trenutak -toliko dug da su me od toga prošli
srsi èak i ondje, u zagušljivom zraku kompanije za preradu ribe. “Ja tebe znam”,
rekao je napokon. “Ti si kæi starog Sakamota.”
Premda sam bila dijete, znala sam da gospodin Tanaka vidi svijet oko sebe
onakvim kakav stvarno jest, na njegovu licu nikad nisam vidjela zbunjeni izraz
moga oca. Meni se èinilo da on vidi sok koji se cijedi iz debla borova i krug
svjetlosti na nebu gdje su oblaci prigušili sunce. On je živio u vidljivom
svijetu, èak i ako mu nije uvijek bilo drago biti u njemu. Znala sam da je
zapažao stabla i blato i djecu na cesti, ali nisam imala nikakvog razloga
misliti da je ikad zapazio mene.
Možda su me zbog toga u oèima zapekle suze kad mi se obratio.
Gospodin Tanaka me uspravio u sjedeæi položaj. Mislila sam da æe mi reæi neka
odem, ali umjesto toga kazao mi je: “Nemoj gutati tu krv, djevojèice. Ukoliko ne
želiš da ti se u želucu pretvori u kamen. Ja bih je na tvom mjestu ispljunuo na
pod.” “Djevojaèka krv, gospodine Tanaka?” rekao je jedan od ribara. “Ovdje, gdje
donosimo ribu?”
Ribari su jako praznovjerni, znaš. Posebno ne vole da žene imaju ikakve veze
s njihovim ribarenjem Jedan je èovjek iz našeg sela, gospodin Yamamura, jednog
jutra našao svoju kæer kako se igra u njegovom brodu. Išibao ju je

i zatim je oprao brod sakeom i lužinom, toliko jakom da su se na daskama vidjele

pruge gdje je lužina izbijelila boju. Èak ni to nije bilo dovoljno, nego je
doveo šintoi-stièkog sveæenika da blagoslovi brodicu. Sve to samo zato što se
njegova kæi igrala tamo gdje on stavlja ulovljenu ribu. A sad gospodin Tanaka
predlaže da ja ispljunem krv na pod prostorije u kojoj èiste ribu. “Ako se
bojite da æe njezina pljuvaèka sprati nešto od ovih ribljih crijeva”, rekao je
gospodin Tanaka, “odnesite si ih doma. Ja toga imam napretek.” “Ne radi se o
ribljem drobu, gospodine.” “Ja bih rekao da æe njezina krv biti nešto najèistije
što je palo na ovaj pod otkako smo ti i ja roðeni. Hajde”, rekao je, obraæajuæi
se ovog puta meni. “Samo ti pljuni.”
Sjedila sam ondje na onom sluzavom stolu i nisam znala što æu. Mislila sam
kako bi bilo strašno ne poslušati gospodina Tanaku, ali nisam sigurna da bih
doista bila smogla hrabrosti i pljunula da se u tom trenutku jedan od ribara
nije nagnuo ustranu i pritisnuvši prstom jednu nosnicu, ispuhao nos na pod.
Nakon što sam to vidjela, nisam više mogla podnijeti da ma i trenutak duže bilo
što zadržim u ustima i ispljunula sam krv, baš kao što mi je gospodin Tanaka
rekao da uèinim. Svi su se ribari s gaðenjem udaljili osim pomoænika gospodina
Tanake, koji se zvao Sugi. Njemu je gospodin Tanaka rekao neka ode po doktora
Miuru. “Ne znam gdje bih ga našao”, odgovorio je Sugi, a zapravo je htio reæi,
barem ja tako mislim, kako ga ne zanima da mi pomogne.
Rekla sam gospodinu Tanaki da je doktor bio kod nas prije nekoliko minuta.
“Gdje je tvoja kuæa?” pitao me je gospodin Tanaka. “To je ona mala pijana kuæa
gore na grebenu.” “Kako to misliš...”pijana kuæa”?” “To je ona kuæa što je
nagnuta na jednu stranu kao da je previše popila.”
Èinilo se da je gospodin Tanaka zbunjen mojim objašnjenjem. “Pa, Sugi, poði
prema Sakamotovoj pijanoj kuæi i potraži doktora Miuru. Lako æeš ga naæi. Samo
idi za krikovima što ih njegovi pacijenti ispuštaju kad ih bode onim svojim
prstima.”

18

19

I I
Mislila sam da æe se gospodin Tanaka vratiti svome poslu nakon što je Sugi
otišao, ali on je još dugo stajao uz stol i gledao me. Osjetila sam kako mi lice
gori. Napokon je rekao nešto što se meni uèinilo jako domišljatim. “Imaš
patlidžan na licu, Sakamotova kæerkice.”
Otišao je do jedne ladice i donio mi malo zrcalo da se pogledam. Usnica mi je
bila oteèena i modra, baš kao što je rekao. “Ali ono što bih stvarno želio
znati”, nastavio je, “to je, odakle ti takve neobiène oèi i zašto nisi sliènija
svome ocu?” “Oèi su moje majke”, odgovorila sam mu. “Ali što se tièe mog oca, on
je tako naboran da uopæe ne znam kako zapravo izgleda.” “I ti æeš jednog dana
biti naborana.” “Ali neke su od njegovih bora tamo otkako postoji”, rekla sam.
“Njegova je glava straga jednako stara kao i sprijeda, a tamo je glatka kao
jaje.” “Trebala bi s više poštovanja govoriti o svom ocu”, rekao mije gospodin
Tanaka. “Ali pretpostavljam daje to istina.”
Zatim je rekao nešto, zbog èega mi je lice tako pocr-venjelo da sam sigurna
kako su mi usnice naspram tog lica izgledale blijede. “Pa kako je onda jedan
naborani, jajoglavi starac dobio tako lijepu kæer kao što si ti?”
Otada su mi tijekom godina mnogo puta govorili da sam lijepa, èešæe nego se
mogu i sjetiti. Premda, dakako, gejšama uvijek kažu da su lijepe, èak i onima
koje to nisu. Ali kad mi je to rekao gospodin Tanaka, prije nego što sam ikada i
èula da postoje gejše, gotovo sam mogla povjerovati da je to istina.
Nakon što mi je dr. Miura oèistio usnicu i nakon što sam kupila ocu mirisne
štapiæe po koje me je poslao, uputila sam se kuæi krajnje uzbuðena. Mislim da u
meni ne bi vladalo veæe komešanje ni da sam bila mravinjak. Bilo bi mi lakše da
su me sve emocije vukle u istom smjeru, ali nije bilo tako jednostavno. Nosile
su me poput komadiæa papira na vjetru. Negdje izmeðu raznih misli o majci
-negdje iza bola u usnici - ugnijezdila se nekakva ugodna

misao koju sam uvijek iznova pokušavala izoštriti. Ticala se gospodina Tanake.
Zastala sam na grebenu i zagledala se prema moru, na kojem su valovi i nakon
oluje još uvijek izgledali kao kamene oštrice, a nebo je poprimilo smeðu boju
blata. Provjerila sam gleda li me netko i onda sam, stišæuæi mirisne štapiæe na
grudi, izgovarala ime gospodina Tanake u vjetar, ponovo i ponovo, sve dok mi se
nije uèinilo da èujem glazbu u svakom slogu. Znam da to zvuèi budalasto - i
doista je bilo budalasto. Ali ja sam bila samo jedna mala, zbunjena djevojèica.
Kad smo završili s veèerom i kad je otac sišao u selo gledati druge ribare
kako igraju japanski šah, Satsu i ja smo u tišini pospremile kuhinju. Pokušavala
sam se sjetiti osjeæaja koje je gospodin Tanaka izazvao u meni, ali u hladnoj
tišini kuæe taj se osjeæaj izgubio. Umjesto toga, osjeæala sam trajan, ledeni
strah pri pomisli na majèinu bolest. Zatekla sam se kako se pitam koliko je
vremena ostalo do trenutka kad æe biti zakopana ondje na seoskom groblju, uz
ostale èlanove obitelji moga oca. Što æe nakon toga biti sa mnom? Kad majka
umre, Satsu æe preuzeti ulogu majke, pretpostavljala sam. Gledala sam sestru
kako riba željezni lonac u kojem se kuhala juha, ali iako je lonac bio pred
njom, iako su joj oèi bile uperene u njega, bilo mi je jasno da ga ne vidi.
Nastavila ga je ribati dugo nakon što je veæ bio èist. Napokon sam joj rekla:
“Satsu--san, nije mi dobro.” “Izaði pred kuæu i zagrij vodu za kupanje”, rekla
mi je Satsu i mokrom rukom odmaknula neposlušnu kosu s oèiju. “Ne želim se
kupati”, odgovorila sam. “Satsu, mamica æe umrijeti.” “Ovaj je lonac napuknut.
Gledaj!” “Nije”, rekla sam. “Taje crta oduvijek bila tu.” “A kako je onda voda
istekla iz njega?” “Ti si je izlila. Gledala sam te.”
Na trenutak je Satsu obuzeo nekakav snažan osjeæaj; znala sam to jer se
osjeæaj ukazao na njezinu licu kao izraz krajnje zaèuðenosti; slièno se dogaðalo
s mnogim njezinim osjeæajima. Ali ništa mi više nije rekla. Samo je uzela lonac
sa štednjaka i pošla prema vratima da ga baci.

20

21

i Drugo poglavlje
Sljedeæeg jutra, kako bih se rastresla od crnih misli, otišla sam se kupati u
malom jezercu meðu skupinom borova nedaleko naše kuæe. Seoska su djeca dolazila
na to jezerce gotovo svakog jutra kad bi bilo lijepo vrijeme. Satsu bi takoðer
ponekad došla, odjevena u grubu haljinu za kupanje koju je sama sašila od oèeve
stare ribarske odjeæe. Haljina nije baš bila dobro sašivena, jer bi joj se
objesila na grudima svaki put kad bi se Satsu sagnula i onda bi netko od djeèaka
povikao: “Gledajte! Vidi se planina Fuji!” Ali ona se unatoè svemu i dalje
kupala u njoj.
 Oko podneva sam odluèila otiæi kuæi kako bih nešto pojela. Satsu je otišla
mnogo ranije s mladim Sugijem, sinom pomoænika gospodina Tanake. Ona se uz njega
ponašala poput psiæa. Kad bi mladi Sugi pošao nekamo, pogledao bi preko ramena
dajuæi joj znak da krene za njim i ona bi uvijek poslušala. Nisam oèekivala da
æu je ponovo vidjeti prije veèere, ali kad sam se približila kuæi, ugledala sam
je na stazi ispred sebe kako stoji oslonjena leðima o jedno stablo. Da si ti
vidio što se tamo dogaðalo, vjerojatno bi odmah sve shvatio, ali ja sam bila
samo mala djevojèica. Satsuina gruba haljina za kupanje bila joj je podignuta do
ramena, a mladi se Sugi igrao s njezinim “planinama Fuji”, kako su to zvali
djeèaci.
Otkako je majka poèela pobolijevati, moja je sestra postala pomalo
dežmekasta. Grudi su joj bile isto tako nepokorne kao i njezina kosa. Što me je
najviše zapanjilo, èinilo se da je upravo ta njihova nepokornost najviše oèa-

ravala mladog Sugija. Drmao ih je rukom i gurao ustra-nu, zatim ih gledao kako
padaju natrag i smiruju se na njezinim prsima. Znala sam da ih ne bih smjela
špijunirati, ali nisam znala što bih sa sobom dok èekam da se staza ispred mene
oslobodi. A onda sam odjednom zaèula iza sebe jedan muški glas kako mi govori:
“Chiyo-chan, zašto èuèiš tu iza tog stabla?”
S obzirom da sam imala devet godina, da sam se vraæala s kupanja u jezercu i
da još nisam imala nikakvih oblika i oblina na svom tijelu koje bih od bilo koga
trebala skrivati... no, lako je pogoditi što sam imala na sebi.
Kad sam se okrenula, još uvijek èuèeæi na stazi i pokrivajuæi rukama svoju
golotinju koliko sam mogla, preda mnom je stajao gospodin Tanaka. Mislila sam u
zemlju propasti od srama. “Ono tamo je sigurno tvoja pijana kuæa”, rekao je. “A
ono tamo, to mi izgleda kao mladi Sugi. Bogme, izgleda jako zaposlen! Tko je ona
djevojka s njime?” “Pa, gospodine Tanaka, to bi mogla biti moja sestra. Ja èekam
da oni odu.”
Gospodin Tanaka okruži rukama usta i vikne, a ja na to zaèujem mladog Sugija
kako bježi niza stazu. Moja je sestra, izgleda, takoðer pobjegla, jer mi je
gospodin Tanaka rekao kako sad mogu slobodno otiæi kuæi i odjenuti se. “Kad
vidiš tu svoju sestru”, rekao mi je, “hoæu da joj ovo daš.”
Dao mi je paketiæ omotan rižinim papirom, otprilike velièine riblje glave.
“To su neke kineske trave”, rekao mi je. “Nemoj slušati doktora Miuru ako ti
kaže da su te trave bezvrijedne. Neka tvoja sestra skuha od njih èaj i neka ga
da vašoj majci, to æe joj olakšati bol. To su vrlo dragocjene trave. Pripazite
na svaku mrvicu.” “Ako je tako, gospodine, bolje da ja to radim. Moja sestra
nije baš jako spretna u kuhanju èaja.” “Dr. Miura mi je rekao da ti je majka
bolesna”, reèe gospodin Tanaka. “Sad mi ti kažeš da tvoja sestra ne zna èak ni
pripraviti èaj! Uz onako starog oca, što æe biti s tobom, Chiyo-chan? Tko se i
sad brine o tebi?” “Pa, zapravo se ovih dana sama brinem o sebi.” “Poznajem
jednog èovjeka. On je sad stariji, ali kad

22

23

je bio djeèak, otprilike tvojih godina, umro mu je otac. Veæ sljedeæe godine
umrla mu je i majka, a onda je njegov stariji brat pobjegao u Osaku i ostavio ga
samog. Podsjeæa malo na tebe, ne èini ti se?”
Gospodin Tanaka me pogledao kao da mi kaže neka mu se ne usudim proturjeèiti.
“Pa, ime tog èovjeka je Tanaka Ichiro”, nastavio je. “Da, to sam ja... iako sam
se tada zvao Morikashi Ichiro. Kad sam imao dvanaest godina uzela me k sebi
obitelj Tanaka. A kad sam malo porastao, vjenèali su me sa svojom kæeri i
posvojili. Sad pomažem voditi obiteljsku kompaniju za preradu ribe. I tako je,
vidiš, sa mnom na kraju sve dobro završilo. Možda se nešto slièno dogodi i
tebi.”
 Zagledala sam se na trenutak u sijedu kosu gospodina Tanake i u bore na
njegovom èelu što su slièile na pukotine u kori stabla. Uèinio mi se najmudrijim
i najuèenijim èovjekom na svijetu. Vjerovala sam da on zna stvari koje ja nikad
neæu znati, da je otmjeniji nego što æu ja ikad biti i da je njegov modri kimono
elegantniji od svega što æu ja ikad imati prilike nositi. Èuèala sam pred njim
gola u prašini, rašèupane kose i prljava lica, s mirisom barske vode na koži.
“Mislim da mene nitko nikad ne bi htio posvojiti”, rekla sam. “Misliš? Ti si
pametna djevojèica, zar ne? Nazvala si svoju kuæu “pijana kuæa”. Rekla si da
glava tvog oca izgleda kao jaje!” “Ali doista izgleda kao jaje.” “Bilo bi glupo
reæi da ne izgleda. A sad, trèi kuæi, Chiyo--chan”, rekao je. “Sigurno si
gladna, zar ne? Možda tvoja sestra jede juhu, pa ti možeš leæi na pod i srkati
ono što ona prolije.”
Od tog trenutka poèela sam maštati o tome kako æe me gospodin Tanaka posvojiti.
Ponekad zaboravljam koliko sam patila u tom razdoblju. Pretpostavljam da bih se
bila uhvatila bilo èega što bi mi pružilo utjehu. Kad bih bila žalosna, èesto
bih se zatekla kako mi se u sjeæanje vraæa uvijek ista slika moje majke, iz
vremena davno prije nego

što je ujutro poèela jeèati od bolova. Ja sam tada imala èetiri godine i bilo je
vrijeme proslavljanja oboni blagdana, vrijeme u godini kad se u nas pozdravljaju
duhovi u-mrlih. Nakon što su se nekoliko veèeri za redom obavljali obredi na
groblju i palile vatre pred ulazima u kuæe, kako bi pokazale put mrtvima,
okupili smo se na završnu veèernju sveèanost u našem šintoistièkom hramu na
litici iznad zaljeva. Odmah iza ulaznih vrata u hram bila je èistina, te veèeri
ukrašena šarenim papirnatim lampionima obješenim o uzice razapete izmeðu
stabala. Neko smo vrijeme majka i ja plesale s ostalim mještanima uz glazbenu
pratnju jednog bubnja i jedne svirale, ali sam se ja na kraju umorila, pa me je
odvela do ruba èistine i uzela me u krilo. Odjednom se s obale podigao vjetar i
jedan se lampion zapalio. Gledale smo kako plamen liže uz uzicu; lampion je
lebdeæi poèeo padati prema zemlji, sve dok ga vjetar ponovo nije dohvatio i on
se zakotrljao kroz zrak ravno prema nama, ostavljajuæi za sobom trag zlaæane
prašine koja se dizala prema nebu. Èinilo se da se vatrena lopta smirila na tlu,
ali onda smo je majka i ja vidjele kako se ponovo podiže na struji zraka i plovi
ravno prema nama. Osjetila sam kako me majka ispušta, a onda se odjednom bacila
rukama na vatru kako bi je raspršila. Na trenutak smo obje bile u oblaku iskri i
plamenèiæa, ali su potom komadiæi vatre odlebdjeli meðu stabla i ondje se
utrnuli i nitko nije stradao - èak ni moja majka.
Otprilike tjedan dana kasnije, kad su veæ moja maštanja o usvojenju imala više
nego dovoljno vremena da se razbu-jaju, došla sam jedno popodne kuæi i zatekla
gospodina Tanaku kako sjedi suèelice mom ocu za malim stolom u našoj kuæi. Znala
sam da razgovaraju o neèem ozbiljnom, jer me uopæe nisu primijetili kad sam
stupila u ulazni prostor. Ukoèila sam se na mjestu kako bih èula što govore.
“Onda, Sakamoto, što misliš o mom prijedlogu?” “Ne znam, gospodine”, odgovorio
je moj otac. “Ne mogu zamisliti da djevojèice igdje drugdje žive.” “Ja te
razumijem,

24

25

ali njima æe biti mnogo bolje, a i tebi. Samo se postaraj da sutra popodne doðu
u selo.”
Na to je gospodin Tanaka ustao, pripremajuæi se za odlazak. Ja sam se
pretvarala kao da sam upravo stigla, kako bismo se sreli na vratima. “Razgovarao
sam s tvojim ocem, Chiyo-chan”, rekao mi je. “Ja živim s onu stranu grebena, u
gradiæu Senzuru. Senzuru je veæi od Yoroida. Mislim da bi ti se svidio. Zašto ne
biste ti i Satsu-san došle sutra tamo? Vidjet æete moju kuæu i upoznati moju
kæerkicu. Možda ostanete preko noæi? Samo na jednu noæ, znaš, a onda æu vas ja
opet vratiti kuæi. Što misliš o tome?”
Rekla sam kako bi to bilo vrlo lijepo. I pretvarala sam se koliko god sam
bolje umjela kako taj prijedlog nije ništa neobièno. Meðutim, u mojoj glavi kao
da se dogodila eksplozija. Misli su mi bile isprekidane i jedva sam ih u-
spijevala povezati. Svakako je bila istina da se dio mene oèajnièki nadao da æe
me gospodin Tanaka posvojiti nakon majèine smrti, ali je drugi dio mene bio jako
uplašen. Strašno me je bilo sram što sam ikad zamišljala kako bih mogla živjeti
bilo gdje osim u našoj pijanoj kuæi. Nakon što je gospodin Tanaka otišao,
pokušala sam se zaokupiti poslovima u kuhinji, ali osjeæala sam se pomalo kao
Satsu, jer sam jedva nazirala stvari pred sobom. Ne znam koliko je vremena
prošlo. Nakon dužeg vremena èula sam oca kako šmrèe i protumaèila to kao znak da
on plaèe, zbog èega mi se lice zažarilo od srama. Kad sam se napokon primorala
pogledati prema njemu, vidjela sam da su mu ruke veæ zapletene u jednu od
njegovih mreža, ali da stoji u vratima što su vodila u stražnju sobu gdje je
majka ležala obasjana suncem pod ponjavom koja se zalijepila za nju poput druge
kože.
Iduæeg dana, pripremajuæi se za sastanak s gospodinom Tanakom dolje u mjestu,
oribala sam svoje prljave gležnjeve i natapala se neko vrijeme u našoj kadi,
koja je ne-

koæ bila spremnik vruæe vode jednog parnog motora što ga je netko ostavio u
našem selu: gornji je dio bio otpiljen i unutrašnjost obložena drvetom. Dugo sam
sjedila u toj kadi i gledala prema moru, osjeæajuæi se vrlo samostalnom, jer æu
danas prvi put vidjeti nešto od svijeta izvan našeg malog sela.
Kad smo Satsu i ja stigle do Japanske obalne kompanije za preradu ribe,
gledale smo ribare kako istovaruju svoj ulov na molu. Meðu njima je bio i naš
otac, grabeæi ribu svojim košèatim rukama i bacajuæi je u košare. U jednom je
trenutku pogledao prema nama i zatim je obrisao lice rukavom košulje. Meni su
nekako crte njegova lica izgledale još turobnije nego obièno. Ribari su nosili
košare pune ribe do zaprege gospodina Tanake i slagali ih u kola. Ja sam se
popela na kotaè kako bih gledala što rade. Ribe su veæinom zurile staklastim
oèima, ali s vremena na vrijeme neka bi od njih otvorila usta, što je meni
izgledalo poput tihog krika. Pokušala sam ih umiriti: “Vi sad idete u grad
Senzuru, ribice! Sve æe biti u redu.”
Nisam vidjela kakva bi korist bila od toga da im se kaže istina.
Napokon je gospodin Tanaka izašao na cestu i rekao Satsu i meni neka se
popnemo na kolsku klupicu i sjednemo do njega. Ja sam sjedila u sredini,
dovoljno blizu da osjeæam tkaninu njegova kimona uz svoju ruku. Nisam mogla
sprijeèiti da mi zbog toga krv navali u lice. Satsu je gledala ravno u mene, ali
na licu joj je bio uobièajeni zbunjeni izraz i èinilo se da ništa ne primjeæuje.
Tijekom putovanja dobar sam dio vremena provela gledajuæi otraga na ribe -
kako ih drmanje kola baca s jedne strane košare na drugu. Dok smo se uspinjali
uz greben na izlasku iz Yoroida, kotaè je prešao preko kamena i kola su se naglo
nagnula na jednu stranu. Jedan je lubin ispao i udario o zemlju tako jako da ga
je to vratilo u život. Gledati ga tako, kako se bacaka i hvata zrak, bilo je
ipak više nego što sam mogla podnijeti. Okrenula sam se sa suzama u oèima, i
premda sam ih pokušala sakriti od gospodina Tanake, on ih je primijetio. Nakon
što je

26

27

pokupio ribu s puta i nakon što su kola ponovo krenula, upitao me je zbog èega
plaèem. “Ta jadna riba!” rekla sam. “Ti si kao moja žena. Ribe su veæinom mrtve
kad ih ona vidi, ali ako mora skuhati raka ili bilo što drugo što je još živo,
oèi joj zasuze i poène im pjevati.”
Nauèio me jednu pjesmicu - zapravo, gotovo molitvu - za koju sam pomislila
kako ju je vjerojatno izmislila njegova žena. Ona ju je pjevala rakovima, ali
smo mi izmijenili rijeèi i pjevali je ribama:
Suzuki yo suzuki! Jobutsu shite kure!
Lubinèiæu, o lubinèiæu! Požuri se doseæi stanje Bude!
Potom me je nauèio još jednu pjesmu, uspavanku, koju nikad dotad nisam èula.
Pjevali smo je jednom iverku koji je otraga u kolima ležao sam u jednoj plitkoj
košari, pomièuæi naokolo svoja dva, pucetima slièna oka na plosnatoj glavi.
Nemure yo, u karei yo! Niwa ya makiba ni Tori mo hitsuji mo Minna nemureba Hoshi
wa modo kara Gin no hikari o Sosogu, kono yoru!
Zaspi, dobri iverku!
Kad veæ svi spavaju -
Èak i ptice i ovce
U vrtovima i poljima -
Zvijezde æe ove noæi
Prosipati svoju zlatnu svjetlost
S prozora.
Nekoliko trenutaka kasnije uspeli smo se na vrh grebena i ispod nas se ukazao
gradiæ Senzuru. Dan je bio

sumoran, sve je bilo u nijansama sivog. To je bio moj prvi pogled na svijet
izvan Yoroida i pomislila sam kako nisam mnogo propustila. Vidjela sam krovove
pokrivene slamom uz obalu zaljeva, meðu sumornim brežuljcima, a iza njih more
boje metala, posuto krhotinama bjeline. Na kopnenoj strani, krajolik je mogao
biti privlaèan da nije bilo željeznièkih traènica što su se usijecale kroz njega
poput ožiljka.
Senzuru je uglavnom bio prljav, smrdljiv gradiæ. Èak se i iz mora dizao
grozan zadah, kao da su sve ribe u njemu uginule i trule. Oko potpornih stupova
mola plutali su komadi povræa poput meduza u našem malom zaljevu. Brodice su
bile oguljene, nekima su rebra bila napuknuta i doimale su se kao da su izašle
iz bitke.
Satsu i ja smo dugo sjedile na molu, sve dok nas gospodin Tanaka nije napokon
pozvao u glavno sjedište Japanske obalne kompanije za preradu ribe i poveo nas
niz jedan dugaèki hodnik. Hodnik nije mogao jaèe smrdjeti po ribljoj utrobi ni
da smo se doista nalazili unutar neke ribe. Ali u dnu hodnika, na moje
iznenaðenje, ukazao se jedan ured koji je u mojim oèima devetogodišnje
djevojèice izgledao krajnje otmjeno. Na ulazu u ured Satsu i ja smo stajale bose
na skliskom i mokrom kamenom podu. Ispred nas jedna je stuba vodila na uzdignutu
platformu prekrivenu tatami strunjaèama. Možda je to bilo ono što me se dojmilo:
uzdignuti je pod davao svemu otmjeniju notu. U svakom sluèaju, smatrala sam to
najljepšom sobom koju sam ikad vidjela - premda me sad navodi na smijeh i sama
pomisao da je ured veletrgovca ribom u malenom gradiæu na Japanskom moru mogao
na ikoga ostaviti takav dojam.
Na uzdignutom je podu sjedila na jastuku neka stara žena koja je ustala kad
nas je vidjela i došla do ruba platforme, te se tamo spustila na koljena. Bila
je stara i na licu je imala zlovoljan izraz, a mislim da nikad nisi vidio nekoga
tko bi se više vrpoljio od nje. Kad nije poravnavala kimono, brisala je nešto iz
kutka oka ili se èeškala po nosu, uzdišuæi èitavo vrijeme kao da silno žali što
ima toliko toga što mora obaviti.

28

29

t
 Gospodin Tanaka joj je rekao: “Ovo je Chiyo-chan i njezina starija sestra,
Satsu-san.”
Ja sam se malo naklonila, a gospoða Mrdalo mi je na to odgovorila kimanjem
glave. Potom je uzdahnula najdublje do sada i poèela jednom rukom cupkati
krastavi komadiæ kože na vratu. Ja bih bila rado skrenula pogled ustranu, ali su
njezine oèi zurile ravno u moje. “No dakle! Ti si, znaèi, Satsu-san?” rekla je.
Ali još uvijek je gledala u mene. “Ja sam Satsu”, rekla je moja sestra. “Kad si
roðena?”
Èinilo se da Satsu još uvijek nije naèisto kojoj od nas ona govori, zato sam
ja odgovorila umjesto nje. “Ona je roðena u godini krave”, rekla sam.
Starica ispruži ruku i potapše me prstima po licu. Meðutim, uèinila je to na
vrlo èudan naèin, tako da me je nekoliko puta bocnula prstima u bradu. Ali znala
sam da me je mislila potapšati, jer joj je lice imalo ljubazan izraz. “Ova je
prilièno dražesna, zar ne? Tako neobiène oèi! I vidi se da je pametna. Pogledaj
joj samo èelo.” Na to se opet okrenula mojoj sestri i rekla: “No, dakle. Godina
krave, petnaest godina, planet Venera, šest, bijelo. Hmm... Priði malo bliže.”
Satsu posluša. Gospoða Mrdalo joj poène ispitivati lice, ne samo oèima, nego
i vršcima prstiju. Potrošila je mnogo vremena provjeravajuæi Satsuin nos iz
raznih kutova, kao i uši. Na kraju joj je štipnula uske više puta i zagunðala,
dajuæi time na znanje kako je s njom završila, te se potom okrenula meni. “Ti si
godina majmuna. To mi je jasno èim te pogledam. Koliko ti imaš vode! Osam,
bijelo, planet Saturn. I vrlo si ljupka djevojèica. Priði bliže.”
Sad je sa mnom poèela raditi iste stvari, štipkala me za uši i tako dalje. Ja
sam stalno mislila na to kako je tim istim prstima grebala po krasti na vratu.
Ubrzo je ustala i sišla dolje na kameni pod gdje smo mi stajale. Trebalo joj je
nešto vremena da svoja iskrivljena stopala ugura u zori, ali se napokon okrenula
gospodinu Tanaki i uputila mu pogled koji je on, èini se, odmah shvatio, jer je
izišao iz sobe i za sobom zatvorio vrata.

Gospoða Mrdalo na to razveže Satsuinu seljaèku košulju i svuèe je. Pomicala je

malo amo-tamo Satsuine dojke, zavirila joj pod pazuha, zatim ju je okrenula i
razgledavala joj leða. Ja sam bila u takvom šoku da sam se jedva uspijevala
primorati da to gledam. Nije mi, dakako, bilo prvi put što vidim Satsu golu, ali
naèin na koji je gospoða Mrdalo opipavala njezino tijelo èinio mi se još ne-
pristojnijim nego kad je Satsu podigla haljinu za kupanje za mladog Sugija. A
onda, kao da ni to nije bilo dovoljno, gospoða Mrdalo povuèe nadolje Satsuine
gaæe, premjeri je od glave do pete, potom je opet okrene licem prema sebi.
“Iskoraèi iz gaæa”, reèe joj.
Dugo nisam vidjela Satsuino lice toliko zbunjeno, ali iskoraèila je iz gaæa i
ostavila ih na sluzavom kamenom podu. Gospoða Mrdalo ju je uhvatila za ramena i
posjela na platformu. Satsu je bila potpuno gola; sigurna sam da nije imala
pojma zašto mora tamo sjediti, baš kao ni ja. Ali nije imala kad misliti o tome
jer joj je gospoða Mrdalo u hipu stavila ruke na koljena i raširila joj noge. I
ne oklijevajuæi ni trenutka, posegnula joj rukom meðu noge. Nakon toga nisam
više imala hrabrosti gledati. Mislim da se Satsu vjerojatno morala opirati jer
je gospoða Mrdalo viknula na nju i istodobno sam èula glasan pljesak dlana po
goloj koži - to je gospoða Mrdalo udarila Satsu po nozi, kako sam kasnije
zakljuèila po crvenoj mrlji na Satsuinom bedru. Gospoða Mrdalo je brzo bila
gotova i rekla je Satsu neka se ponovo odjene. Dok se oblaèila, Satsu je glasno
šmrcala. Možda je plakala, ne znam, nisam se usuðivala pogledati u nju.
Zatim se gospoða Mrdalo ustremila na mene i u sekundi su i meni gaæe bile oko
koljena i ostala sam bez košulje, baš kao što se to malo prije dogodilo mojoj
sestri. Ja nisam imala grudi koje bi starica mogla pomicati amo--tamo, ali mi je
pogledala pod pazuha baš kao i njoj i o-kretala me, prije nego što me je posjela
na platformu i strgnula mi gaæe s nogu. Užasno me je bilo strah što æe mi
uèiniti i kad mi je pokušala raširiti koljena, morala me pljesnuti po nozi, baš
kao što je pljesnula Satsu, nakon
30

31

èega me je grlo poèelo peæi od suzdržanih suza. Gurnula mi je prst meðu noge i
napravila nešto što sam ja osjetila kao uštip, tako bolan da sam kriknula. Kad
mi je naredila da se ponovo obuèem, osjeæala sam se kao što se vjerojatno osjeæa
nasip dok zadržava èitavu jednu rijeku. Ali bojala sam se da æemo se osramotiti
pred gospodinom Ta-nakom ako Satsu ili ja poènemo plakati kao mala djeca.
“Djevojke su zdrave”, rekla je starica gospodinu Tanaki kad je ponovo ušao u
sobu, “i posve odgovaraju. Obje su netaknute. Starija ima previše drveta, ali
mlaða ima puno vode. Uz to je i ljepušna, što vam se èini? Njezina starija
sestra izgleda kraj nje kao seljanèica!” “Siguran sam da su obje privlaène
djevojke, svaka na svoj naèin”, odgovorio je gospodin Tanaka. “Zašto ne bismo o
tome porazgovarali dok vas budem pratio? Djevojke æe me ovdje prièekati.”
Kad je gospodin Tanaka zatvorio vrata za njima, o-krenula sam se i vidjela
Satsu kako sjedi na rubu platforme i zuri gore prema stropu. Zbog oblika njezina
lica suze su joj se skupile oko vrha nosnica i èim sam vidjela da ona plaèe,
briznula sam u plaè. Osjeæala sam se krivom za ono što se dogodilo i obrisala
sam joj lice krajem svoje seljaèke košulje. “Tko je bila ta grozna žena?”
upitala me je. “Sigurno nekakva gatara. Vjerojatno gospodin Tanaka želi saznati
o nama što je više moguæe...” “Ali zašto nas je razgledavala na takav užasan
naèin!” “Satsu-san, zar ne shvaæaš?” rekla sam. “Gospodin Tanaka nas namjerava
posvojiti.”
Kad je to èula, Satsu je poèela žmirkati kao da joj se mušica zavukla u oko.
“O èemu to govoriš?” rekla je. “Gospodin Tanaka nas ne može posvojiti.” “Otac je
tako star... i sad, kad nam se majka razboljela, mislim da se gospodin Tanaka
brine što æe biti s nama. Neæe biti nikoga tko bi se o nama starao.”
Satsu ustane, toliko ju je uznemirilo to što je èula. Ubrzo je poèela
škiljiti i vidjela sam kako se trudi samu sebe uvjeriti kako nas ništa neæe
odvesti iz naše pijane kuæe. Istiskivala je iz glave rijeèi koje sam joj rekla
kao što bi netko istiskivao vodu iz spužve. Polako joj se lice poèelo

opuštati i ponovo je sjela na rub platforme. Trenutak kasnije gledala je oko

sebe po sobi kao da uopæe nismo razgovarale.
Kuæa gospodina Tanake nalazila se na kraju jednog pu-teljka malo izvan grada.
Šumarak borova oko nje ispunjavao je zrak isto tako jakim mirisom kao more na
strmoj obali gdje je stajala naša kuæa i kad sam pomislila na more i kako æu
jedan miris zamijeniti drugim, osjetila sam u sebi nekakvu strašnu prazninu i
potrebu da se odmak-nem od nje, baš kao što se povlaèiš s ruba neke litice nakon
što si povirio u dubinu. Kuæa je bila otmjenija od bilo koje u Yoroidu, s
golemim strehama kao na našem mjesnom hramu. A kad je gospodin Tanaka stupio u
svoj ulaz, ostavio je cipele tamo gdje je iz njih iskoraèio, jer je jedna
sluškinja došla i odložila ih na policu umjesto njega. Satsu i ja nismo imale
cipele koje bismo odložile, ali baš kad sam se spremala uæi u kuæu, osjetila sam
kako me je nešto blago udarilo u leða i jedna je borova šišarka pala na drveni
pod meðu moje noge. Okrenula sam se i vidjela neku djevojèicu otprilike mojih
godina i vrlo kratke kose kako se trèeæi sakriva iza jednog stabla. Provirila je
i nasmiješila mi se, otkrivajuæi trokut praznog prostora meðu prednjim zubima, a
onda je otrèala dalje, osvræuæi se preko ramena, pozivajuæi me da potrèim za
njom. Možda æe èudno zvuèati, ali ja nikad dotad nisam doživjela iskustvo
stvarnog upoznavanja s nekom djevojèicom. Naravno, poznavala sam djevojèice iz
mog mjesta, ali mi smo zajedno rasle i nikad nije bilo potrebe za neèim što bi
se moglo nazvati “upoznavanje”. Meðutim, od trenutka kad sam prvi put ugledala
Kuniko - tako se zvala kæerkica gospodina Tanake - ona se tako prijateljski
ponašala prema meni da sam pomislila kako mi ne bi bilo teško prijeæi iz jednog
svijeta u drugi.
 Njezina je odjeæa bila mnogo otmjenija od moje i na nogama je imala zori, ali
ja sam, kao prava djevojèica sa sela, bosonoga potrèala za njom u šumicu i
dostigla je kod

32

33

neke vrste kuæice za igru, napravljene od otpiljenih grana nekog sasušenog

stabla. Ona je u njoj poslagala kamenje i šišarke kako bi napravila sobe. U
jednoj od tih soba pretvarala se da mi poslužuje èaj u napukloj šalici; u drugoj
smo se smjenjivale hraneæi njezinu lutku, malog djeèaèiæa po imenu Taro, koji je
zapravo bio samo platnena vreæica ispunjena zemljom. Taro voli nepoznate osobe,
rekla je Kuniko, ali se užasno boji glista, a èudnom igrom sluèaja, njih se
bojala i Kuniko. Kad smo naišle na jednu, Kuniko me natjerala da je uhvatim i
iznesem van prije nego što se jadni Taro rasplaèe od straha.
Bila sam oduševljena moguænošæu da mi Kuniko bude sestra. U stvari,
velièanstvena stabla i miris borova - pa èak i gospodin Tanaka - sve mi se to
poèelo èiniti gotovo beznaèajnim u usporedbi s time. Razlika izmeðu života
ovdje, u kuæi obitelji Tanaka i života u Yoroidu bila je tako velika kao razlika
izmeðu mirisa neèeg što se kuha i usta punih slasne hrane.
Kad se smraèilo, oprale smo ruke i noge na bunaru i ušle, te zauzele svoja
mjesta na podu oko jednog èetverou-glastog stola. Bila sam zadivljena kad sam
vidjela kako se para iz jela koje æemo jesti diže prema gredama stropa visoko
iznad mene, dok nam iznad glave vise elektrièna svjetla. Zapanjila me je jarko
rasvijetljena soba. Nikad dotad nisam tako nešto vidjela. Ubrzo je posluga
donijela veèeru - usoljenog lubina na žaru, ukiseljeno povræe, juhu i kuhanu
rižu - ali istog trenutka kad smo poèeli jesti, svjetla su se ugasila. Gospodin
Tanaka se nasmijao; to se, navodno, èesto dogaðalo. Sluge su na to zapalile
lampione što su svuda naokolo visjeli na drvenim tronožnim stalci-ma.
Dok smo jeli, nitko nije mnogo govorio. Ja sam oèekivala da æe gospoða Tanaka
biti blistavo lijepa, ali ona je izgledala kao starija verzija Satsu, osim što
se èesto smiješila. Nakon veèere ona i Satsu su poèele igrati igru go, a
gospodin Tanaka je ustao i pozvao sluškinju neka mu donese kratki kimono kaput.
Onda je gospodin Tanaka otišao, a malo zatim Kuniko me pokretom ruke pozvala da

poðem za njom. Na vratima je navukla slamnate zori, te je i meni posudila jedan

par. Pitala sam je kamo idemo. “Tiho!” rekla je. “Slijedit æemo tatu. Ja to
radim svaki put kad izaðe. To je tajna.”
Pošle smo uz puteljak i skrenule na glavnu ulicu prema gradu Senzuru,
hodajuæi na stanovitoj udaljenosti iza gospodina Tanake. Veæ za nekoliko minuta,
hodale smo meðu kuæama grada, a onda me Kuniko uhvatila za ruku i povukla me niz
jednu sporednu ulièicu. Na kraju jednog kamenom poploèanog prolaza izmeðu dvije
kuæe došle smo do nekog prozora pokrivenog zaslonima od papira, osvijetljenog
svjetlom koje je unutra gorjelo. Kuniko je prislonila oko na jednu rupu u
papiru, probušenu upravo na visini njezina oka. Dok je ona virila u sobu, èula
sam iznutra smijeh i razgovor, te kako netko pjeva uz pratnju shamisena. Napokon
se Kuniko odmaknula, tako da sam ja mogla proviriti kroz rupicu. Polovica sobe
bila mi je skrivena složivim paravanom, ali sam mogla vidjeti gospodina Tanaku
kako sjedi na strunjaèama s još tri ili èetiri muškarca. Neki starac koji je
sjedio do njega prièao je kako je pridržavao ljestve nekoj mladoj ženi i virio
joj pod haljinu - svi su se smijali, osim gospodina Tanake, koji je gledao ravno
preda se, prema onom dijelu sobe koji nisam mogla vidjeti. Jedna starija žena u
kimonu donijela mu je èašu, koju je on držao u ruci dok mu je ona toèila pivo.
Gospodin Tanaka me se dojmio poput kakva otoka u moru, jer iako su svi ostali
uživali u starèevoj prièi - èak i ta starija žena što je toèila pivo - gospodin
Tanaka je i dalje samo zurio prema drugom kraju stola. Maknula sam oko s rupe i
upitala Kuniko kakva je to kuæa. “To je èajana”, odgovorila mi je, “u kojoj
gejše zabavljaju muškarce. Moj tata dolazi ovamo gotovo svake veèeri. Ne znam
zašto mu se to toliko sviða. Žene toèe piæe, a muškarci prièaju prièice - osim
kad pjevaju. Na kraju su svi pijani.”
Ponovo sam prislonila oko na rupicu, na vrijeme da zapazim jednu sjenu kako
prelazi preko zida, a onda mi se u vidokrugu pojavila neka žena. Kosa joj je
bila ukrašena viseæim zelenim cvijetom vrbe i na sebi je imala ki-

34

35

Treæe poglavlje i

mono nježno ružièaste boje s bijelim cvjetovima posutim po njemu poput kolaža.
Široki obi koji joj je bio svezan oko struka bio je naranèaste i žute boje.
Nikad dotad nisam vidjela tako elegantnu odjeæu. Nijedna žena u Yoroi-du nije
posjedovala nešto otmjenije od obiène pamuène ili možda lanene haljine, s
jednostavnim tamnomodrim u-zorkom. Meðutim, za razliku od njezine odjeæe, sama
žena nije bila nimalo ljupka. Zubi su joj toliko stršali da ih usnice nisu
potpuno pokrivale, a glava joj je bila toliko uska da sam se pitala nisu li joj
možda glavu držali stisnutu izmeðu dvije daske dok je bila dojenèe. Možda misliš
da sam okrutna što ju opisujem tako nemilosrdnim rijeèima, ali èinilo mi se
èudnim što se gospodin Tanaka zakvaèio oèima za nju kao krpa za kuku, premda
nitko ne bi za nju mogao reæi da je ljepotica. On ju je nastavio gledati dok su
se svi ostali smijali, a kad se ona spustila na koljena pokraj njega kako bi mu
natoèila još nekoliko kapi piva u èašu, pogled koji mu je uputila odavao je kako
se njih dvoje vrlo dobro poznaju.
Kuniko je još jednom provirila kroz rupicu, a onda smo se vratile njenoj kuæi
i sjedile zajedno u kupki na rubu borove šumice. Nebo je bilo prepuno zvijezda,
osim što su grane iznad mene zakrivale pola neba. Mogla sam ostati sjediti u
kupki još mnogo duže, pokušavajuæi shvatiti sve što sam vidjela tog dana i
promjene koje su me èekale... ali Kuniko je u vruæoj vodi uhvatila takva pospa-
nost da su sluškinje ubrzo došle da nas izvuku iz kupke.
Satsu je veæ hrkala kad smo Kuniko i ja legle na futo-ne pokraj nje, stisnute
jedna uz drugu i zagrljene. U meni je rastao topli osjeæaj zadovoljstva i
šapnula sam Kuniko na uho: “Znaš da æu doæi živjeti ovdje s tobom?” Mislila sam
da æe ju ta vijest natjerati da otvori oèi ili da se èak uspravi u sjedeæi
položaj. Ali nije ju trgnula iz drijemeža. Uzdahnula je i trenutak kasnije dah
joj je bio topao i vlažan, ispunjen blagim šumovima sna.

Kad smo se vratile kuæi, èinilo se kao da se majèina bolest pogoršala u taj
jedan dan koliko nas nije bilo. Ili se samo radilo o tome da sam nakratko
uspjela zaboraviti koliko je ona stvarno bolesna. Kuæa gospodina Tanake mirisala
je na dim i borove, a naša je mirisala na njezinu bolest, na naèin koji uopæe
nemam snage opisivati. Satsu je popodne radila u selu, tako da mi je gospoða
Sugi došla pomoæi okupati majku. Kad smo je iznijele iz kuæe, prsni joj je koš
bio širi od ramena i èak su joj i bjelooènice bile mutne. Jedino što mi je
pomagalo da izdržim gledati je takvu, bilo je sjeæanje na to kako sam se
osjeæala izlazeæi s njom iz kupke, dok je još bila snažna i zdrava, kad se para
dizala s naše bijele kože kao da smo dvije kuhane rotkvice. Teško mi je bilo
zamisliti da bi ta žena, èija sam leða toliko puta ribala kamenom i èije mi se
tijelo uvijek èinilo èvršæe i glatkije od Satsuinog, mogla umrijeti prije nego
što ljetu doðe kraj.
Te noæi, dok sam ležala na svom futonu, pokušavala sam zamisliti èitavu tu
zbunjujuæu situaciju iz svakog kuta, ne bih li uvjerila samu sebe kako æe sve,
nekako, biti u redu. Kao prvo, pitala sam se kako možemo nastaviti živjeti bez
majke? Èak i ako preživimo i gospodin Tanaka nas posvoji, zar æe moja vlastita
obitelj prestati postojati? Na kraju sam zakljuèila kako gospodin Tanaka ne bi
posvojio samo moju sestru i mene, nego i našeg oca. Napokon, nije mogao
oèekivati od oca da živi sam. Obièno nisam mogla zaspati dok ne bih samu sebe
uvjerila kako je

36

37

to istina, a posljedica je toga bila da tih tjedana nisam mnogo spavala i jutra
su mi bila nejasna od umora.
Jednog takvog jutra na vrhuncu ljeta vraæala sam se s paketiæem èaja iz sela
kad sam iza sebe èula škripu šljunka. Pokazalo se da je to gospodin Sugi,
pomoænik gospodina Tanake, koji je trèao za mnom uz strmu stazu. Kad je stigao
do mene, dugo mu je trebalo da povrati dah, dahtao je i držao se za slabine kao
da je trèao èitavim putem od Senzura. Lice mu je bilo crveno poput raka i sjajno
od znoja, iako dan još nije bio vruæ. Napokon je rekao: “Gospodin Tanaka želi da
ti i tvoja sestra... doðete dolje u selo... èim prije možete.”
Èudila sam se kako to da otac jutros nije otišao u ribolov. Sad mi je postalo
jasno: danas je taj dan. “A moj otac?” upitala sam. “Je li gospodin Tanaka rekao
nešto za njega?” “Samo ti poði kuæi, Chiyo-chan”, rekao mi je gospodin Sugi.
“Idi po sestru.”
Nije mi se to sviðalo, ali sam otrèala kuæi i zatekla oca kako sjedi za
stolom i iz jedne pukotine u drvetu noktom kopa skorjelu prljavštinu. Satsu je
stavljala tanke komadiæe ugljena u peæ. Èinilo se kao da je njih dvoje èekalo da
se dogodi nešto strašno.
Rekla sam: “Oèe, gospodin Tanaka hoæe da Satsu-san i ja doðemo u selo.”
Satsu bez rijeèi odveže pregaèu i objesi je o klin pa iziðe kroz vrata. Otac
ništa nije rekao, samo je nekoliko puta žmirnuo, zureæi u mjesto na kojem je
malo prije stajala Satsu. Onda je sporo spustio pogled na pod i kimnuo glavom.
Èula sam majku kako u snu jauèe u stražnjoj sobi.
Satsu je veæ bila gotovo stigla do mjesta kad sam je sustigla. Veæ sam
tjednima zamišljala ovaj dan, ali ni u jednom trenutku nisam oèekivala da æu se
ovako bojati. Èinilo se da Satsu ne shvaæa kako bi ovaj silazak u mjesto mogao
biti drugaèiji od onog dan ranije. Èak se nije potrudila obrisati ugljenu
prašinu s ruku i dok je odmicala pramen kose, ostao joj je na licu crni trag.
Nisam htjela da je gospodin Tanaka takvu vidi, pa sam ispružila ruku da joj

oèistim lice kao što bi to uèinila naša majka. Ona mi je odgurnula ruku.
Ispred Japanske obalne kompanije za preradu ribe poklonila sam se i zaželjela
dobro jutro gospodinu Tanaki, oèekujuæi da æe on biti veseo što nas vidi.
Meðutim, njegovo je držanje bilo neobièno hladno. Pretpostavljam da mi je to
trebao biti prvi znak kako se stvari neæe baš odvijati onako kako sam ja to
zamišljala. Kad nas je poveo do svoje zaprege, zakljuèila sam kako nas želi
odvesti svojoj kuæi, tako da njegova žena i kæi budu prisutne kad nam kaže da æe
nas posvojiti. “Gospodin Sugi æe sjediti sa mnom sprijeda”, rekao je, “pa se
prema tome ti i Shizu--san smjestite otraga.” Upravo je tako rekao: “Shizu-san.”
Pomislila sam kako je vrlo nepristojno od njega što ne zna ime moje sestre, ali
ona, èinilo se, nije to primijetila. Popela se u stražnji dio kola i sjela meðu
prazne košare za ribu, oslonivši se jednim dlanom o sluzave daske. A onda je tom
istom rukom otjerala muhu s lica, ostavljajuæi sjajni trag na obrazu. Ja nisam
bila tako ravnodušna na sluz i krljušti kao Satsu. Ni o èemu drugom nisam mogla
misliti nego o smradu i kako æu biti sretna kad stignemo do kuæe gospodina
Tanake i kad budem mogla oprati ruke, a možda èak i odjeæu.
 Dok smo se vozili, Satsu i ja nismo izgovorile ni rijeèi, sve dok nismo došli
na vrh brda iznad Senzura kad je ona odjednom rekla: “Vlak.”
Pogledala sam i vidjela u daljini vlak koji je išao prema gradu. Dim se
valjao iza njega na naèin koji me je podsjetio na zmiju koja svlaèi svoju kožu.
Ta mi se misao uèinila zgodnom i pokušala sam je objasniti sestri, ali ona nije
za to marila. Gospodinu Tanaki æe se to svidjeti, pomislila sam, a i Kuniko.
Odluèila sam im to isprièati kad stignemo do kuæe.
A onda sam shvatila da se uopæe ne vozimo u smjeru kuæe gospodina Tanake.
Malo kasnije kola su se zaustavila na prašnom komadu zemlje uz željeznièke
traènice, izvan grada. Tu je, meðu nagomilanim vreæama i sanducima, stajala
gomila

38

39

ljudi. A tamo, malo po strani, stajala je gospoða Mrdalo s nekim muškarcem

neobièno uske graðe u krutom kimonu. Imao je meku crnu kosu, poput maèjeg krzna,
i u jednoj je ruci držao uzicu s koje je visjela nekakva platnena torba. Èinilo
mi se da ne spada u Senzuru, pogotovo ne tamo, uz one seljake i ribare s onim
njihovim sanducima te neku pogrbljenu staricu koja je nosila naprtnjaèu sa
slatkim krumpirima. Gospoða Mrdalo mu je nešto rekla i kad se on na to okrenuo i
zapiljio u nas, odmah sam zakljuèila kako ga se bojim.
Gospodin Tanaka nas je predstavio tom èovjeku, koji se zvao Bekku. Gospodin
Bekku uopæe ništa nije rekao, samo se ispitljivo zagledao u mene i nekako
zbunjeno pogledao Satsu.
Gospodin Tanaka mu je rekao: “Doveo sam sa sobom iz Yoroida Sugija. Želite li
da on poðe s vama? On poznaje djevojke, a ja æu se snaæi bez njega dan ili dva.”
“Ne, ne”, rekao je gospodin Bekku, odmahujuæi rukom.
Ja sasvim sigurno nisam ovako nešto oèekivala. Pitala sam kamo idemo, ali
èinilo se da me nitko nije èuo, pa sam sama smislila odgovor. Zakljuèila sam
kako gospodin Tanaka vjerojatno nije bio zadovoljan onim što mu je gospoða
Mrdalo rekla o nama i kako æe nas ovaj èudno uzak èovjek, gospodin Bekku, sada
odvesti nekamo gdje æe nam potpunije proreci sudbinu. Nakon toga æe nas opet
vratiti gospodinu Tanaki.
Dok sam se nastojala umiriti tim mislima, gospoða Mrdalo je s ljubaznim
osmijehom na licu povela Satsu i mene niz zemljani peron. Kad smo otišle
dovoljno daleko da nas drugi ne mogu èuti, osmijeh je nestao i ona nam reèe: “A
sad me slušajte. Vi ste obje zloèeste djevojèice!” Osvrnula se naokolo kako bi
provjerila da nas nitko ne gleda i potom nas je udarila rukom po tjemenu. Nije
me zaboljelo, ali sam kriknula od iznenaðenja. “Ako me neèim osramotite”,
nastavila je, “platit æete mi za to! Gospodin Bekku je strog, morate obratiti
pozornost na ono što vam kaže! Ako vam kaže da se zavuèete ispod sjedala u
vlaku, to æete i uèiniti. Jasno?”

Vidjela sam po izrazu na njezinu licu da joj moram odgovoriti ili æe mi nanijeti
bol. Ali bila sam toliko zaprepaštena da uopæe nisam mogla govoriti. I baš kao
što sam se i bojala, ona ispruži ruku i poène me tako jako štipati za vrat da
više nisam znala koji me dio tijela boli. Èinilo mi se kao da sam upala u baèvu
punu nekakvih stvorova koji me posvuda grizu i èula sam samu sebe kako jecam.
Odjednom sam shvatila da je kraj nas gospodin Tanaka. “Sto se ovdje dogaða?”
upitao je. “Ako imate još nešto reæi ovim djevojèicama, recite im to dok sam ja
ovdje. Nemate nikakvog razloga tako postupati s njima.” “Sasvim sigurno ima još
mnogo toga o èemu bismo morale razgovarati. Ali dolazi vlak”, odgovorila mu je
gospoða Mrdalo. I to je bilo toèno: vidjela sam kako vlak zakreæe oko jednog
zavoja na nevelikoj udaljenosti.
 Gospodin Tanaka nas povede natrag do perona gdje su seljaci i starice poèeli
skupljati svoje stvari. Ubrzo se vlak zaustavio pred nama. Gospodin Bekku se u
svom krutom kimonu ugurao izmeðu Satsu i mene i, držeæi nas za laktove, poveo
nas u vagon. Èula sam kako je gospodin Tanaka nešto rekao, ali bila sam odveæ
zbunjena i uzrujana da bih ga razumjela. Nisam bila sigurna što je rekao. Možda
je rekao:
Matayo! “Doviðenja!”
Ili:
Matte yo! “Èekajte!”
Ili možda èak:
Ma... deyo!” Hajde, krenite!”
Kad sam povirila kroz prozor, vidjela sam gospodina Tanaku kako se vraæa do
svojih kola i gospoðu Mrdalo kako tare ruke o svoj kimono.
Trenutak kasnije moja sestra reèe: “Chiyo-chan!”
Zarila sam lice u dlanove i, iskreno reèeno, najradije bih bila od muke
propala kroz pod vagona, da sam samo mogla. Jer dovoljno je bilo ono kako je
Satsu izrekla moje ime, nije trebala ništa više reæi. “Znaš li kamo idemo?”
upitala me je.

40

41

Mislim da je ona samo htjela èuti da ili ne. Vjerojatno joj nije bilo važno
kamo nas vode - samo dok netko zna što se dogaða. Ali, naravno, ja to nisam
znala. Pitala sam uskog gospodina Bekkua, ali on nije obraæao pozornost na mene.
Još je uvijek zurio u Satsu kao da nikad dotad nije vidio nešto slièno njoj.
Napokon je zgrèio lice od gaðenja i rekao: “Ribe! Kakav smrad, zaudarate ijedna
i druga!”
Izvukao je èešalj iz svoje platnene torbe i poèeo ga grubo gurati kroz
njezinu kosu. Sigurna sam da ju je boljelo, ali vidjela sam da ju još više boli
gledati kako krajolik promièe iza prozora vlaka. Ubrzo su joj se kutovi usnica
objesili prema dolje kao u malog djeteta i Satsu je poèela plakati. Da me je
udarila i vikala na mene, to me ne bi toliko boljelo, koliko me je boljelo
gledati kako joj cijelo lice drhti. Ja sam kriva za sve. Neka stara seljanka,
zubi-ju iskeženih kao u psa, došla je do nas i dala Satsu jednu mrkvu, a onda ju
je upitala kamo ide. “Kvoto”, odgovorio je gospodin Bekku.
Toliko sam se zabrinula kad sam to èula da više nisam imala snage pogledati
svojoj sestri u oèi. Èak je i gradiæ Senzuru izgledao kao daleko, udaljeno
mjesto. Što se pak tièe Kvota, to mi je ime zvuèalo isto toliko strano kao Hong
Kong, ili èak New York, o kojem je jednom prièao doktor Miura. Koliko sam ja
znala o Kvotu, tamo možda melju djecu za hranu psima.
Proveli smo mnogo sati u tom vlaku bez ikakve hrane. Kad je gospodin Bekku
izvukao iz svoje torbe smotani list lopoèa i razmotao ga, otkrivajuæi grudu riže
posutu sezamom, to je svakako izazvalo moju pozornost. Meðutim, kad je uzeo rižu
meðu košèate prste i gurnuo je u svoja zlobna mala usta, a da me pritom nije èak
ni pogledao, èinilo mi se da ni trenutka više neæu moæi izdržati to muèenje.
Napokon smo sišli s vlaka u nekom velikom gradu, za koji sam ja pretpostavljala
da je Kvoto, ali nakon nekog vremena u stanicu je ušao drugi vlak i mi smo ušli
u njega. Taj nas je vlak odvezao u Kvoto. U njemu je bila mnogo veæa gužva nego
u onom prvom, tako da smo morali stajati. Kad smo napokon stigli, a veæ se
bližila veèer,

èitavo me je tijelo boljelo i osjeæala sam se kao što se vjerojatno osjeæa kamen
po kojemu je èitav dan udarao vodopad.
Dok se vlak približavao kolodvoru, mogla sam vidjeti nešto od grada. Na svoje
zaprepaštenje, vidjela sam kako se krovovi pružaju sve do podnožja brda u
daljini. Nisam mogla zamisliti da grad može biti tako golem. Sve do danas pogled
na ulice i kuæe iz vlaka èesto me podsjeti na strašan osjeæaj praznine i straha
koji me je obuzeo tog èudnog dana kad sam otišla iz svog doma.
Tada je, oko 1930. godine, u Kvotu još bio u prometu prilièan broj rikša. U
stvari, toliko ih je stajalo poredano ispred kolodvora da mi se èinilo kako u
tom velikom gradu nitko nikamo ne ide pješice, samo u rikši - što, dakako, uopæe
nije odgovaralo istini. Možda ih je petnaest ili dvadeset stajalo oslonjeno na
drške, dok su njihovi vozaèi èuèali u blizini, pušeæi ili jeduæi, a neki su èak
ležali skvrèeni na prljavom ploèniku i spavali.
Gospodin Bekku nas je opet poveo držeæi nas za lak-tove, kao da smo vjedra s
vodom koje nosi s bunara. Vjerojatno je mislio da bih ja pobjegla kad bi me
pustio, ali ne bih. Ma kuda da nas je vodio, meni je to bilo draže nego naæi se
sama, baèena u taj golemi prostor ulica i kuæa, koji mi je bio isto toliko stran
kao i dno mora.
Ukrcali smo se u jednu rikšu i stisnuli se na klupici s gospodinom Bekkuom
izmeðu nas dvije. On je bio još koš-èatiji ispod tog svog kimona nego što sam
pretpostavljala. Zavalili smo se na naslon kad je vozaè podigao ruèke, a
gospodin Bekku je rekao: “Tominaga-cho, u Gionu.”
Vozaè ništa nije odgovorio, samo je povukao rikšu kako bi je pokrenuo s
mjesta i zatim je poèeo trèati ujednaèenim korakom. Nakon što smo prošli jedno
ili dva raskrižja, skupila sam hrabrosti i upitala gospodina Bekkua: “Hoæete li
nam, molim vas, reæi kamo idemo?”
Nije izgledalo kao da æe mi odgovoriti, ali trenutak kasnije ipak je rekao:
“U vaš novi dom.”
Moje su se oèi na to ispunile suzama. Èula sam kako Satsu plaèe s druge
strane gospodina Bekkua i upravo

42

43

sam se i sama spremala glasno zajecati kad ju je gospodin Bekku iznenada udario
i ona se glasno zagrcnula. Ugrizla sam se za usnicu i tako se brzo suspregnula
od plakanja da mislim kako su se vjerojatno zaustavile i one suze koje su mi veæ
klizile niz obraze.
Ubrzo smo skrenuli na neku aveniju koja mi se uèinila tako širokom kao èitavo
naše mjesto Yoroido. Jedva sam vidjela drugu stranu od mnoštva ljudi, bicikla,
automobila i teretnjaka. Nikad dotad nisam vidjela automobil. Vidjela sam
fotografije, ali sjeæam se kako sam bila iznenaðena njihovim... pa, okrutnim
izgledom, tako su me se dojmili u mom strahu i strepnji, kao da su više
smišljeni zato da ozlijede ljude, nego da im pomognu. Sva su moja osjetila bila
napadnuta. Teretnjaci su tutnjali tako blizu nas da sam osjeæala miris izgorene
gume na njihovim kotaèima. Èula sam nekakvu užasnu škripu: bio je to tramvaj
koji je vozio po traènicama postavljenim u sredini avenije.
Umirala sam od straha dok se oko nas polako spuštao mrak, ali ništa me u
životu nije toliko zapanjilo kao moj prvi pogled na gradska svjetla. Ja dotad
èak nikad nisam vidjela elektriènu rasvjetu, osim prije poèetka one veèere u
kuæi gospodina Tanake. Ovdje su svi prozori na zgradama bili osvijetljeni, gore
i dolje, a ljudi na ploènicima stajali su u krugovima žutog svjetla. Vidjela sam
toèkice svjetla kako se protežu u daljinu, do kraja avenije. Skrenuli smo u
jednu drugu ulicu i tada sam, na drugom kraju mosta ispred nas, prvi put vidjela
kazalište Minamiza. Imalo je tako otmjen krov od keramièkih ploèica da sam
pomislila kako je to nekakva palaèa.
Napokon je rikša skrenula niz jednu usku ulicu s drvenim kuæama. Kuæe su bile
tako nabijene jedna do druge da se èinilo kao da dijele zajednièko proèelje, što
je u meni ponovo izazvalo osjeæaj izgubljenosti. Gledala sam žene u kimonima
kako užurbano hodaju naokolo po toj maloj ulici. Izgledale su mi jako elegantne,
premda su to, kako sam kasnije otkrila, veæinom bile sluškinje.
Kad smo stali ispred jednog ulaza, gospodin Bekku mi je rekao neka siðem. On
je sišao za mnom i onda se,
44

kao da taj dan veæ nije bio dovoljno težak, dogodilo ono najgore od svega. Jer
kad je Satsu takoðer pokušala izaæi iz rikše, gospodin Bekku se okrenuo i gurnuo
je natrag svojom dugaèkom rukom. “Ostani tu”, rekao joj je. “Ti ideš nekamo
drugamo.”
Pogledala sam Satsu, Satsu je pogledala mene. Možda smo tada obje po prvi put
u potpunosti shvatile što osjeæamo jedna za drugu. Meðutim, to je potrajalo samo
jedan trenutak, jer su mi se veæ sljedeæeg trenutka oèi tako ispunile suzama da
sam jedva nešto vidjela. Osjetila sam kako me gospodin Bekku vuèe natrag, èula
sam ženske glasove i priliènu strku. Upravo sam se mislila baciti na ploènik kad
su se Satsuina usta odjednom u èudu otvorila zbog neèeg što je ugledala u
vratima iza mene.
Nalazila sam se u uskom ulaznom prostoru, gdje je na jednoj strani bio
starinski bunar, a na drugoj raslo nekoliko biljaka. Gospodin Bekku me je
dovukao unutra i sad me osovio na noge. A tamo je, na stepenici iznad ulaznog
prostora, upravo uvlaèeæi noge u lakirane zori, stajala neka izvanredno lijepa
žena u kimonu koji je bio ljepši od bilo èega što sam ikad zamišljala u svojim
maštanjima. Bila sam zadivljena kimonom one mlade, zubate gejše u gradiæu
Senzuru, ali ovaj je bio plav kao voda, s krivuda-vim linijama boje bjelokosti
koje su oponašale rijeènu struju. Svjetlucava, srebrnasta pastrva poskakivala je
u struji, a površina je vode bila prošarana zlatnim krugovima gdje god ju je
doticalo meko, zeleno lišæe jednog stabla na obali. Uopæe nisam sumnjala u to da
je kimono satkan od èiste svile, baš kao i obi, ukrašen vezom u nijansama
blijedozelene i žute boje. No, ta odjeæa nije bila jedino što je na njoj bilo
izvanredno; lice joj je bilo premazano nekakvom toplom bijelom bojom i slièilo
je na oblak osvijetljen suncem. Njezina kosa, oèešljana u uzdignute režnjeve,
sjala je poput laka i bila je prièvršæena ukrasima od izrezbarenog jantara i
jednom ravnom kopèom, s koje su visjele uske srebrne rese što su se ljeskale i
treperile svaki put kad bi pomaknula glavu.
To je bio moj prvi susret s Hatsumomo. U to je vrijeme ona bila jedna od
najslavnijih gejša u èetvrti Gion,
45

premda, naravno, ja tada ništa nisam znala o tome. Bila je sitna, vrh njezine
frizure jedva je dopirao do ramena gospodina Bekkua. Toliko sam bila zapanjena
njezinom pojavom da sam zaboravila na pravila pristojnog ponašanja, iako ih tada
još nisam ni znala, i zurila sam joj ravno u lice. Ona mi se smiješila, ali to
nije bio ljubazan osmijeh. A onda je rekla: “Gospodine Bekku, možete li kasnije
iznijeti smeæe? Meni se žuri.”
U ulazu nije bilo nikakvog smeæa; ona je to govorila o meni. Gospodin Bekku
je rekao kako misli da ima dovoljno mjesta i da æe moæi proæi. “Možda vama ne
smeta njezina blizina”, odgovorila je Hatsumomo. “Ali kad ja vidim smeæe na
ulici, prijeðem na drugu stranu.”
Odjednom se u ulazu iza Hatsumomo pojavila jedna starija žena, visoka i
kvrgava poput bambusova štapa. “Ne znam kako tebe itko može podnositi,
Hatsumomo--san”, rekla je. Ali je pokretom ruke pokazala gospodinu Bekkuu neka
me ponovo izvuèe na ulicu, što je on i uèinio. Nakon toga je nezgrapno sišla u
ulazni prostor - jedan joj je kuk stršao uvis i otežavao joj je hodanje - te je
otišla do jednog malenog ormariæa na zidu. Izvadila je iz njega nešto što je
meni izgledalo kao komadiæ kremena, zajedno s jednim kamenom pravokutna oblika
poput onih na kojima ribari oštre noževe i postavila se iza Hatsumomo, udarajuæi
kremenom o kamen, tako da se malo jato iskrica prosulo po Hatsumominim leðima.
Meni je to bilo potpuno nerazumljivo, ali, vidiš, gejše su još praznovjerni-je
od ribara. Ni jedna gejša neæe uveèer krenuti od kuæe dok joj netko ne kresne
kremenom iza leða, za sreæu.
Hatsumomo je nakon toga otišla, hodajuæi tako siæušnim koracima i tako
neznatno remeteæi donji rub kimona da se èinilo kao da klizi. Ja tada nisam
znala da je ona gejša, jer je Hatsumomo uvelike nadmašivala ono stvorenje koje
sam nekoliko tjedana ranije vidjela u Senzuru. Zakljuèila sam kako je vjerojatno
neka vrsta glumice. Svi smo je gledali kako lebdi niz ulicu, a onda me je
gospodin Bekku predao onoj starijoj ženi u ulaznom prostoru. On se ponovo popeo
u rikšu do moje sestre i vozaè je podigao

ruèke. Meðutim, nisam vidjela kako odlaze, jer sam se srušila na pod u ulazu,
lica oblivenog suzama.
Ona se starija žena vjerojatno sažalila na mene, jer sam dugo ondje ležala i
bolno jecala, a da me nitko nije dirao. Èak sam je èula kako utišava sluškinju
koja je izišla iz kuæe da joj nešto kaže. Napokon mi je prišla, pomogla mi da se
uspravim na noge i obrisala mi lice rupèiæem koji je izvukla iz rukava svog
jednostavnog, sivog kimona. “Hajde, hajde, djevojèice. Ne moraš se toliko
brinuti. Nitko te neæe skuhati.” Govorila je istim èudnim naglaskom kao gospodin
Bekku i Hatsumomo. To je toliko drugaèije zvuèalo od japanskog kakvim se
govorilo u mom mjestu da sam ju jedva razumjela što mi govori. No, u svakom
sluèaju, to što mi je rekla bile su najljubaznije rijeèi koje sam tog dana èula,
zato sam odluèila poslušati njezine savjete. Rekla mi je neka je zovem teticom.
A onda me je pogledala ravno u lice i rekla grlenim glasom: “Zaboga! Kakve
neobiène oèi! Ti si doista ljupka djevojèica. Majka æe biti oduševljena.”
Ja sam odmah pomislila kako majka ove žene, ma tko ona bila, mora biti jako
stara, jer je Tetièina kosa, èvrsto stegnuta u èvor na zatiljku, bila uglavnom
sijeda, s tek po kojim zaostalim crnim pramenom.
Tetiæa me je uvela kroz vrata i našla sam se na zemljanoj stazi izmeðu dvije
nablizu postavljene zgrade u stražnjem dvorištu. Jedna je od njih bila mala
kuæica slièna mojoj kuæi u Yoroidu - dvije sobe s podom od nabijene zemlje;
pokazalo se kako je to nastamba za sluškinje. Druga je zgrada bila mala,
elegantna kuæa podignuta na potporne kamene blokove, tako da se maèka mogla
zavuæi ispod nje. Staza koja je služila kao prolaz izmeðu te dvije zgrade nije
bila natkrivena i kad sam podigla glavu, vidjela sam tamno nebo, što mi je
davalo osjeæaj da sam u nekom malenom selu, a ne u kuæi; pogotovo jer sam dolje,
u dnu dvorišta vidjela još nekoliko drvenih kuæica. Tada to nisam znala, ali to
je bila vrlo tipièna nastamba za taj dio Kvota. Kuæice u dvorištu, iako su
izgledale kao još jedna skupina malih kuæa za stanovanje, bile su zapravo

46

47

samo jedna mala koliba koja je služila za zahode i skladište na dvije razine s
ljestvama izvana. Èitava je nastamba bila smještena na prostoru manjem od kuæe
gospodina Tanake i u njoj je živjelo samo osam stanara. Odnosno, devet, sada kad
sam ja stigla.
Nakon što sam uoèila èudan raspored svih tih malih kuæica, zapazila sam
elegantan izgled glavne kuæe. U Yo-roidu su drvene kuæe bile više sive nego
smeðe i nagrizene solju zbog blizine mora. Ovdje su se drveni podovi i grede
sjali pod žutim svjetlom elektriènih svjetiljaka. Iz predsoblja je vodilo
nekoliko kliznih vrata od papira napetog na drvene okvire, te jedno stubište
koje kao da se u-spinjalo ravno uvis. Jedna od tih vrata stajala su otvorena,
tako da sam mogla vidjeti drveni ormariæ s budistièkim oltarom. Pokazalo se kako
su te elegantne sobe namijenjene obitelji, ukljuèujuæi Hatsumomo, iako, kako æu
kasnije saznati, ona zapravo uopæe nije bila èlan obitelji. Kad su èlanovi
obitelji željeli izaæi u dvorište, nisu se služili zemljanim prolazom koji je
bio za poslugu, nego vlastitom galerijom od ulaštenog drveta koja se protezala
uz postrani zid kuæe. Èak su i zahodi bili odvojeni: jedan povišeni za obitelj i
jedan niži za poslugu.
Veæinu toga tek sam trebala otkriti, iako æu za dan, dva sve nauèiti. Ali te
sam veèeri dugo stajala na zemljanoj stazi, ispunjena strahom, pitajuæi se kakvo
je ovo mjesto kamo su me doveli. Tetiæa je otišla u kuhinju i tamo je nekome
nešto govorila promuklim glasom. Nakon dosta vremena, netko je izišao. Pokazalo
se da je to djevojèica otprilike mojih godina koja je nosila vjedro vode toliko
teško da joj se gotovo pola vode izlilo na zemljani pod. Tijelo joj je bilo
mršavo, ali je imala debeljuškasto i gotovo savršeno okruglo lice, tako da mi je
izgledala kao lubenica na štapu. Muèila se s teškim vjedrom i jezik joj je virio
iz usta baš kao što peteljka viri iz vrha buæe. Kako sam ubrzo saznala, to joj
je bila navada. Isplazila bi jezik dok bi miješala miso juhu ili dok bi grabila
rižu u zdjelu, èak i dok bi vezivala pojas na haljini. A lice joj je uistinu
bilo tako debeljuškasto i blago, s tim jezikom svijenim poput

peteljke na buci, da sam joj veæ za nekoliko dana nadjenula nadimak “Buèa” i svi
su je tako poèeli zvati, èak i njezine mušterije, mnogo godina kasnije, kad je
veæ bila gejša u Gionu.
Kad je blizu mene spustila vjedro s vodom, Buèa je uvukla jezik u usta, a
onda je odmaknula pramen kose s lica i zatakla ga za uho dok me je mjerila
pogledom od glave do pete. Mislila sam da æe možda nešto reæi, ali me je samo
nastavila gledati kao da razmišlja jesam li jestiva ili nisam. Doista je
izgledala gladna, ali se onda, napokon, nagnula prema meni i prošaptala: “Odakle
si, zaboga, ti došla?”
Nisam mislila da æe nešto pomoæi ako joj kažem da sam došla iz Yoroida, jer
sam, buduæi da je govorila isto tako èudnim naglaskom kao i svi ostali, bila
sigurna da joj ime moga sela neæe ništa znaèiti. Zato sam samo rekla da sam
upravo stigla ovamo. “Mislila sam da nikad neæu vidjeti nekoga mojih godina”,
rekla mi je. “Ali što je to s tvojim oèima?”
Upravo je tada Tetiæa izašla iz kuhinje i nakon što je potjerala Buèu,
pokupila je vjedro i jednu krpu, te me povela u dvorište. Obraslo mahovinom i sa
stazom od kamenja koja je vodila do spremišta u stražnjem dijelu, dvorište je
lijepo izgledalo, ali je užasno zaudaralo zbog zahoda u maloj šupi uz postrani
zid. Tetiæa mi je rekla da se svuèem. Bojala sam se da æe mi napraviti nešto
slièno onom što mi je napravila gospoða Mrdalo, ali umjesto toga ona me je
polila vodom po ramenima i istrljala me krpom. Zatim mi je dala jednu haljinu,
koja je bila od grubo tkanog pamuka s vrlo jednostavnim tamnomodrim uzorkom, ali
je sasvim sigurno bila elegantnija od svega što sam ikad dotad imala na sebi.
Jedna starica, za koju sam kasnije saznala da je kuharica, izašla je u prolaz s
nekoliko postarijih sluškinja i sve su se zapiljile u mene. Tetiæa im je rekla
kako æe imati dovoljno vremena za buljenje i poslala ih je natrag odakle su
došle. “A sad me slušaj, djevojèice”, rekla mi je Tetka kad smo ostale same.
“Zasad još ne želim znati èak ni kako ti je ime. Zadnja

48

49

djevojèica koja je ovamo došla prije tebe nije se svidjela Majci i Bakici, tako
da je ostala samo mjesec dana. Previše sam stara da bih uèila nova imena dok one
ne odluèe hoæe li te zadržati.” “Sto æe se dogoditi ako me ne budu htjele?”
pitala sam. “Bolje je za tebe da te zadrže.” “Mogu li vas pitati, gospoðo...
kakva je ovo kuæa?” “Ovo je oki-ya”, odgovorila mi je. “To je kuæa u kojoj žive
gejše. Ako se budeš jako trudila, jednog æeš dana i sama postati gejša. Ali
neæeš ostati ovdje ni do iduæeg tjedna ako me ne budeš pozorno slušala, jer æe
Majka i Bakica ubrzo siæi da te pogledaju. A bolje æe biti da im se svidi ono
što budu vidjele. Moraš im se pokloniti koliko god dublje možeš i ne smiješ ih
gledati u oèi. Starijoj od njih dvije, onoj koju zovemo Bakica, još se nikad
nitko nije svidio, zato neka te ne brine ono što æe ti ona reæi. Ako te nešto
upita, nemoj joj, zaboga, ništa odgovoriti! Ja æu joj odgovoriti umjesto tebe.
Važno je da ostaviš dobar dojam na Majku. Ona nije tako loša, ali joj je samo
jedno na pameti.”
Nisam imala prilike saznati što je to, jer sam èula škripu iz smjera prednjeg
predvorja i ubrzo su na galeriju dolebdjele dvije žene. Nisam se usuðivala
pogledati u njih. Ali ono malo što sam mogla nazrijeti kutkom oka podsjetilo me
na dva ljupka smotuljka svile koje nosi rijeka. Na trenutak su zastale na
galeriji ispred mene, a onda su se spustile na koljena i poravnale kimona.
“Umeko-san!” po-vikala je Tetiæa. Tako se zvala kuharica. “Donesi Bakici èaj.”
“Neæu èaja”, èula sam kako kaže jedan ljutiti glas. “Hajde, Bakice”, rekao je
jedan promukliji glas, za koji sam zakljuèila da pripada Majci. “Ne moraš ga
piti. Tetiæa samo želi da ti bude ugodno.” “Meni nikad ne može biti ugodno, s
ovim mojim kostima”, zagunðala je starica. Èula sam kako je udahnula zrak kako
bi još nešto rekla, ali se na to umiješala Tetiæa. “Ovo je nova djevojèica,
Majko”, rekla je i blago me gurnula, što sam ja shvatila kao znak da se sada
trebam pokloniti. Spustila sam se na koljena i poklonila tako duboko da me je
zapahnuo miris ustajalog zraka koji je dopirao iz prostora ispod kuæe. A onda
sam ponovo zaèula Majèin glas. “Ustani i priði bliže da te vidim.”

Bila sam uvjerena da æe mi još nešto reæi kad sam joj prišla, ali ona je samo
zavukla ruku u svoj obi i izvukla lulu s metalnom glavom i dugaèkim drškom od
bambusa. Položila ju je na pod galerije pokraj sebe, zatim je iz džepa u rukavu
izvukla svilenu vreæicu i iz nje izvadila povelik prstovet duhana. Ugurala je
duhan u lulu malim prstom tamnonaranèaste boje poput peèenog slatkog krumpira,
onda gurnula lulu u usta i pripalila je žigicom iz male metalne kutijice.
Tek me je tada pažljivije pogledala, puckajuæi dim iz one svoje lule, dok je
starica pokraj nje uzdisala. Nisam se usuðivala gledati izravno u Majku, ali sam
imala dojam da joj dim izlazi iz lica poput pare iz pukotina u zemlji. Toliko
sam bila radoznala da nisam mogla sprijeèiti da mi oèi nakratko pogledavaju
prema njoj. Sto sam više vidjela, to sam više bila oèarana. Njezin je kimono bio
žut, oslikan nježnim granèicama s ljupkim zelenim i naranèastim listiæima; bio
je od fine tanke svile, toliko nježne da je slièila na pauèinu. Jednako me je
zapanjio i njezin obi. On je takoðer bio od tanke svile, ali nešto gušæe,
hrðastih i smeðih boja i protkan zlatnim nitima. Sto sam više gledala njezinu
odjeæu, sve sam manje bila svjesna toga da stojim na zemljanoj stazi i svih onih
muènih misli o tome što je s mojom sestrom, i s majkom i ocem, i o tome što æe
biti sa mnom. Svaki je detalj kimona te žene bio dovoljan da me svojom ljepotom
navede da zaboravim na sebe. A onda sam doživjela grubi šok: jer je lice iznad
ovratnika tog elegantnog kimona bilo toliko u neskladu s tom odjeæom da mi se
èinilo kao da sam gladila tijelo neke maèke i onda otkrila kako ima glavu
buldoga. Žena je bila užasno ružna, premda mnogo mlaða od Tetiæe. Pokazalo se da
je Majka zapravo Tetièina mlaða sestra, iako su one jedna drugu zvale “Majko” i
“Tetiæe”, baš kao što su im se obraæali svi ostali u okiyi. Zapravo, one nisu
bile prave sestre kao što smo bile Satsu i ja. Nisu se rodile u istoj obitelji,
ali ih je Bakica obje posvojila.
Toliko, sam bila omamljena dok sam ondje stajala, toliko mi je svakojakih
misli prolazilo kroz glavu, da sam na

50

51

I
kraju napravila upravo ono što mi je Tetiæa rekla da nikako ne smijem raditi.
Zagledala sam se Majci ravno u oèi. Kad sam to uèinila, ona je izvadila lulu iz
usta i brada joj se objesila poput zaklopca. I premda sam znala kako po svaku
cijenu moram oboriti pogled, njezine su me èudne oèi tako zaprepastile svojom
ružnoæom da nisam mogla prestati zuriti u njih. Umjesto da budu bijele i èiste,
njezine su bjelooènice imale odvratnu žutu boju i podsjetile su me na zahod u
koji se netko upravo pomokrio. Bile su uokvirene crvenim rubovima oènih kapaka,
uz donji je kapak bila nakupljena mutna tekuæina, a posvud oko oèiju visjela je
mlohava koža.
Spustila sam pogled do njezinih usta koja su još uvijek bila otvorena. Sve
su boje na njezinom licu bile zbrkane: rubovi oènih kapaka bili su crveni poput
sirovog mesa, a desni i jezik bili su sivi. I da sve bude još strasnije, èinilo
se da je svaki od njezinih donjih zuba usidren u lokvici krvi. To je bila
posljedica nekog manjka u prehrani tijekom proteklih godina, kako sam kasnije
saznala, ali tada se nisam mogla oteti dojmu da je ona poput stabla koje je
poèelo gubiti lišæe. Toliko me je zaprepastio cjelokupan dojam da sam, mislim,
ustuknula korak natrag ili tiho uzviknula, ili na neki drugi naèin dala
naslutiti što osjeæam, jer me je ona odjednom upitala tim svojim hrapavim
glasom: “U što si se to zagledala!” “Jako mije žao, gospoðo. Gledala sam vaš
kimono”, odgovorila sam. “Mislim da nikad još nisam vidjela nešto slièno.”
Izgleda da sam pogodila pravi odgovor, ako je uopæe postojao pravi odgovor,
jer se ona na to kao malo nasmijala, premda je to više zvuèalo kao kašalj.
“Znaèi, sviða ti se, je li?” rekla je i nastavila je kašljati, ili smijati se;
nisam mogla odrediti što je to zapravo. “A imaš li ti ikakvog pojma o tome
koliko me je taj kimono stajao?” “Ne, gospoðo.” “Više od tebe, u svakom
sluèaju.”
U tom se trenutku pojavila sluškinja s èajem. Dok im je ona toèila èaj u
šalice, ja sam iskoristila priliku da kri-šom pogledam Bakicu. Dok je Majka bila
pomalo gojazna, s kratkim prstima i debelim vratom, Bakica je bila stara i
52

sasušena. Bila je barem toliko stara kao moj otac, ali je izgledala kao da se
godinama kiselila dok nije dosegla stanje koncentrirane zloæe. Njezina me je
sijeda kosa podsjetila na zamršene niti svile, jer sam joj kroz nju mogla
vidjeti tjeme. A èak je i to tjeme djelovalo odbojno, jer je koža bila posuta
crvenim i smeðim mrljama od starosti. Nije baš bila namrštena, ali su joj usta
prirodno imala takav oblik koji je èitavom licu davao mrgodan izraz.
Duboko je udahnula zraka, pripremajuæi se da nešto kaže, ali kad ga je ponovo
ispustila, samo je promumljala: “Zar nisam rekla da ne želim èaj?” Zatim je
uzdahnula, zatresla glavom i upitala: “Koliko imaš godina, djevojèice?” “Ona je
godina majmuna”, odgovorila je Tetiæa umjesto mene. “Ona šašava kuharica je
majmun”, rekla je Bakica. “Devet godina”, rekla je Majka. “Sto ti misliš o njoj,
Tetiæe?”
Tetiæa je stala pred mene i gurnula mi glavu unazad da mi pogleda lice. “Ima
mnogo vode.” “Divne oèi”, rekla je Majka. “Jesi li ih vidjela, Bakice?” “Meni
ona izgleda šašava”, rekla je Bakica. “Uostalom, ne treba nam još jedan majmun.”
“Oh, sigurna sam da imaš pravo”, rekla je Tetiæa. “Vjerojatno je baš takva kao
što si rekla. Ali meni izgleda pametna i prilagodljiva, to se vidi po obliku
ušiju.” “S toliko vode u svojoj liènosti”, reèe Majka, “vjerojatno može
namirisati vatru prije nego što uopæe poène gorjeti. Zar to ne bi bilo zgodno,
Bakice? Ne bi se više morala brinuti da nam se ne zapali spremište sa svim našim
kimonima.”
Bakica se, kasnije sam doznala, više bojala vatre nego što se pivo boji
žednog starca. “Uostalom, prilièno je ljupka, ne èini ti se?” dodala je Majka.
“U Gionu ima i previše ljupkih djevojaka”, rekla je Bakica. “Nama treba pametna,
a ne ljupka djevojka. Ona Hatsumomo je Ijupkija od sviju, a pogledaj kakva je
glupaèa!”
 Na to je Bakica, uz Tetièinu pomoæ, ustala i otputila se natrag prema sobama.
Iako moram reæi, gledajuæi Te-tièin nezgrapan hod, zbog onih iskrivljenih
kukova, teško bi se moglo reæi koja je od njih lakše hodala. Ubrzo po-
53

Èetvrto poglavlje i

tom, èula sam kako vrata u prednjem predsoblju klize us-tranu i ponovo se
zatvaraju, a onda se Tetiæa vratila k nama. “Jesi li ušljiva, djevojèice?”
pitala me je Majka. “Nisam”, odgovorila sam. “Morat æeš nauèiti uljudnije
govoriti. Tetke, budi tako dobra i odreži joj kosu, za svaki sluèaj.”
Tetiæa pozove sluškinju i zatraži škare. “No, djevojèice”, reèe Majka, “sad
si u Kvotu. Nauèit æeš slušati ili æeš dobiti batine. A ovdje je Bakica zadužena
za batine, prema tome, zažalit æeš. Moj ti je savjet: marljivo radi i nikad
nemoj izaæi iz okiye bez dopuštenja. Budi poslušna, nemoj nam praviti previše
problema i možda æeš za dva ili tri mjeseca poèeti uèiti umijeæa koja mora znati
svaka gejša. Nisam te dovela ovamo da budeš sluškinja. Ako do toga doðe, izbacit
æu te odavde.”
Puckala je svoju lulu i zurila u mene. Nisam se usuðivala ni pomaknuti dok mi
ona to ne kaže. Zatekla sam se kako mislim stoji li sad moja sestra ovako pred
nekom drugom okrutnom ženom, u nekoj drugoj kuæi u ovom užasnom gradu. I
odjednom mi se u glavi pojavila slika moje jadne, bolesne majke kako se,
oslonjena na lakat na svom futonu, osvræe naokolo i pita se kamo smo nas dvije
otišle. Nisam htjela da me Majka vidi kako plaèem, ali su mi se oèi napunile
suzama prije nego što sam mogla smisliti kako da ih zaustavim. Pred mojim
zamuæenim pogledom Majèin je žuti kimono postajao sve nejasniji, dok se na kraju
nije pretvorio u svjetlucave iskrice. A onda je Majka otpuhnula oblaèiæ dima iz
svoje lule i kimono je sasvim nestao.

Mislim da se tijekom tih prvih nekoliko dana koje sam provela na tom èudnom
mjestu ne bih gore osjeæala ni da sam ostala bez ruku i nogu, a ne samo bez
obitelji i doma. Nisam nimalo sumnjala u to da mi se život zauvijek promijenio.
Ni o èemu drugom nisam mogla misliti nego o tome kako se smeteno i jadno osjeæam
i iz dana u dan sam se pitala kad æu ponovo vidjeti Satsu. Ostala sam bez oca,
bez majke, èak i bez odjeæe koju sam oduvijek nosila. Pa ipak me je, nakon
tjedan ili dva, nekako najviše iznenadilo što sam, u stvari, sve to preživjela.
Sjeæam se jednog trenutka, dok sam u kuhinji brisala zdjele za rižu kad sam se
odjednom osjetila tako izgubljenom da sam prekinula s poslom koji sam radila i
dugo samo zurila u svoje ruke: jedva sam mogla shvatiti da sam ta osoba koja
briše zdjele stvarno ja. Majka mi je rekla da æu kroz nekoliko mjeseci moæi
poèeti s obukom, ako se pokažem marljivom i poslušnom. Kako sam saznala od Buèe,
zapoèeti s obukom znaèilo je odlaziti u školu u jednom drugom dijelu Giona, gdje
æe me uèiti takvim stvarima kao što su glazba, ples i ceremonija pripravljanja
èaja. Sve djevojke koje su se spremale za gejše poduèavane su u toj istoj školi.
Bila sam sigurna da æu, kad mi napokon dopuste poæi u školu, ondje naæi Satsu i
zato sam negdje pri kraju prvog tjedna mog boravka u okiyi odluèila biti
poslušna kao krava na užetu, u nadi da æe me Majka onda odmah poslati u školu.

54

55

Veæinom sam radila jednostavne poslove. Ujutro sam morala smotati futone i
spremiti ih u sanduke, oèistiti sobe, pomesti zemljani prolaz i tako dalje.
Katkad bi me poslali ljekarniku po mast za kuharièin svrab ili do avenije Shijo
po rižine kolaèiæe koje je Tetiæa osobito voljela. Sreæom, najgori poslovi, kao
na primjer, èišæenje zahoda, pripadali su u dužnosti jedne od starijih
sluškinja. Meðutim, koliko god sam se trudila, nikako nisam uspijevala ostaviti
onako dobar dojam kako sam se nadala, jer su mi svakog dana davali više posla
nego što sam mogla obaviti, a taj je problem dobrim dijelom pogoršavala Bakica.
Briga o Bakici nije zapravo pripadala mojim dužnostima, barem prema onome
kako mi ih je opisala Tetiæa. Ali kad bi me Bakica pozvala k sebi, nisam se
mogla ne odazvati, jer je na hijerarhijskoj ljestvici u okiyi, ona ipak bila na
najvišem mjestu. Na primjer, jednog sam se dana u-pravo spremala odnijeti Majci
èaj gore u njezinu sobu, kad sam èula Bakicu kako vièe: “Gdje je ta djevojka!
Pošaljite je ovamo!”
Morala sam spustiti pladanj za Majku i požuriti u sobu gdje je Bakica ruèala.
“Zar ne vidiš da je ovdje previše vruæe?” rekla mi je kad sam kleknula pred njom
i poklonila se. “Trebala si doæi ovamo i otvoriti prozor.” “Oprostite, Bakice.
Nisam znala da vam je vruæe.” “Zar ne izgledam kao da mi je vruæe?”
Jela je rižu i nekoliko zrna ostalo joj je zalijepljeno za donju usnicu.
Pomislila sam kako više izgleda zloèesto, nego kao da joj je vruæe, ali sam
odmah otišla do prozora i otvorila ga. Èim sam to uèinila, u sobu je uletjela
muha i poèela zujati oko hrane. “Što je to s tobom?” rekla je Bakica, mašuæi
štapiæima za jelo prema muhi. “Druge sluškinje ne puštaju muhe u sobu kad otvore
prozor!”
Isprièala sam joj se i rekla da idem po mahalicu za ubijanje muha. “Pa æeš mi
je pljesnuti u hranu? A ne, neæeš! Stajat æeš ovdje dok sve ne pojedem i tjerati
je od mene.”
I tako sam morala stajati kraj nje dok je jela i slušati je kako mi prièa o
velikom kabuki glumcu Ichimuri Uzae-

monu XIV, koji ju je uhvatio za ruku za vrijeme zabave gledanja mjeseca kad joj
je bilo samo èetrnaest godina. Kad sam napokon smjela otiæi, Majèin se èaj veæ
sasvim ohladio, tako da joj ga nisam mogla odnijeti. I onda su se zbog toga na
mene srdile i Majka i kuharica.
Zapravo, Bakica nije voljela biti sama. Cak i kad bi morala iæi na zahod,
natjerala bi Tetiæu da stoji pred vratima i drži je za ruku kako ne bi izgubila
ravnotežu dok èuèi. Smrad je bio toliko strašan da je jadna Tetiæa zamalo
slomila vrat, pokušavajuæi odmaknuti glavu što dalje od otvorenih vrata. Ja
nisam morala raditi tako gadne poslove, ali me je Bakica èesto pozivala da je
masiram dok bi ona siæušnom srebrnom lopaticom èistila uši i ta je dužnost bila
mnogo gora nego što ti se možda èini. Zamalo mi je došlo na povraæanje kad je
prvi put razvezala haljinu i svukla je s ramena, jer joj je koža na vratu bila
puna kvrga i žuta kao koža nekuhane kokoši. Kako sam kasnije èula, to joj se
dogodilo zato što je u vrijeme dok je još bila gejša upotrebljavala jednu vrstu
bjelila koje mi zovemo “kineska glina” i koje u sebi ima olova. Pokazalo se da
je “kineska glina” uz to i otrovna, što je vjerojatno dijelom bilo uzrokom
Bakièine stalne zlovolje. No, povrh toga je Bakica, dok je bila mlaða, èesto
odlazila u toplice sjeverno od Kvota. To bi samo po sebi bilo u redu, ali olovno
se bjelilo jako teško skidalo, a ostaci tog bjelila, pomiješani s nekom tvari u
vodi toplih izvora, proizveli su spoj koji joj je uništio kožu. Bakica nije bila
jedina kojoj se to dogodilo. Još tijekom prvih godina Drugog svjetskog rata
mogle su se na ulicama Giona vidjeti neke starije žene s takvim kvrgavim, žutim
vratovima.
Jednog dana, nakon što sam veæ živjela u okiyi otprilike tri tjedna, otišla sam
mnogo kasnije nego obièno na gornji kat pospremiti Hatsumominu sobu. Užasno sam
se bojala Hatsumomo, iako sam je rijetko viðala, zbog toga što je ona bila vrlo
zaposlena. Bojala sam se što bi se moglo dogoditi ako se s njom naðem nasamo i
uvijek sam nasto-

57
jala oèistiti njezinu sobu èim bi otišla iz okiye na satove plesa. Na nesreæu,
tog me je jutra Bakica zadržala svojim prohtjevima gotovo do podneva.
Hatsumomina je soba bila najveæa u okiyi, po površini veæa od èitave moje
kuæe u Yoroidu. Nije mi bilo jasno zašto bi njezina soba trebala biti toliko
veæa od svih drugih, dok mi jedna od starijih sluškinja nije rekla kako su, iako
je Hatsumomo sad bila jedina gejša u našoj okiyi, u prošlosti tu živjele èak tri
ili èetiri gejše i sve su spavale zajedno u toj jednoj sobi. Hatsumomo je,
doduše, živjela sama, ali je pravila dovoljno nereda za èetvero ljudi. Kad sam
tog dana ušla u njezinu sobu, uz uobièajene razbacane ilustrirane revije i
kistove rasute po prostirkama oko stoliæa za šminkanje, našla sam ogrizak od
jabuke i praznu bocu od whiskeyja ispod stola. Prozor je bio otvoren i vjetar je
vjerojatno oborio drveni okvir na koji je objesila kimono od protekle veèeri,
ili ga je možda srušila kad je pijana odlazila na poèinak i nije se potrudila da
ga podigne. Obièno bi Tetiæa dotad veæ došla po kimono, jer se ona brinula za
svu odjeæu u okiyi, ali zbog nekog razloga, to još nije bila uèinila. Baš kad
sam uspravila stalak za kimono, odjednom sam èula kako iza mene netko povlaèi
vrata ustranu i okrenuvši se, ugledala sam Hatsumomo. “Oh, to si ti”, rekla je.
“Mislila sam da sam èula nekakvog mišiæa ili tako nešto. Vidim da si pospremala
moju sobu! Znaèi, to mi ti uvijek ispremiješaš posudice sa šminkom? Zašto to
radiš?” “Jako mi je žao, gospoðo”, odgovorila sam. “Samo ih pomaknem kako bih
ispod njih obrisala prašinu.” “Ali ako ih budeš dirala”, reèe ona, “poèet æe
smrdjeti na tebe. I onda æe mi muškarci govoriti: “Hatsu-momo-san, zašto smrdiš
kao kakva neuka djevojka iz malog ribarskog sela?” Sigurna sam da si shvatila
što sam ti rekla, zar ne? No ipak, hajde mi ponovi, za svaki sluèaj. Zašto ne
želim da diraš moju šminku?”
Jedva sam se prisilila da to izgovorim. Ali sam na kraju rekla: “Zato što æe
poèeti smrdjeti na mene.” “Odlièno! I što æe muškarci reæi?” “Reæi æe: “Oh,
Hatsumomo--san, smrdiš baš kao kakva cura iz ribarskog sela.”“

“Hmmm... ne sviða mi se nešto u naèinu na koji si to rekla. Ali dobro, neka ti

bude. Ne shvaæam zašto vi, djevojke iz ribarskih sela, tako smrdite. Ona tvoja
ružna sestra došla te je neki dan tražiti i smrdjela je gotovo isto tako grozno
kao ti.”
Do tog sam trenutka stajala pristojno oborene glave i gledala u pod, ali kad
sam to èula, pogledala sam Hatsumomo ravno u lice, kako bih vidjela govori li
istinu ili laže. “Izgledaš tako iznenaðeno!” rekla je. “Zar ti nisam spomenula
da je tvoja sestra bila ovdje? Htjela je da ti prenesem poruku o tome gdje ona
stanuje. Vjerojatno hoæe da doðeš po nju, pa da zajedno pobjegnete.” “Hatsumo-
mo-san...” “Htjela bi da ti kažem gdje je ona? Pa, morat æeš to zaraditi. Kad
smislim kako, reæi æu ti. A sad idi.”
Nisam se usudila ne poslušati, ali prije nego što sam izišla iz sobe, zastala
sam, misleæi, valjda, da æu je ipak moæi nagovoriti. “Hatsumomo-san, ja znam da
me ti ne voliš”, rekla sam. “Kad bi bila toliko dobra da mi kažeš to što želim
znati, obeæavam da ti nikad više neæu dosaðivati.”
Hatsumomo je izgledala jako zadovoljna kad je to èula i dok mi je prilazila,
lice joj je blistalo od sreæe. Moram priznati da još nikad nisam vidjela tako
zapanjujuæe lijepu ženu. Katkad bi se muškarci na ulici zaustavili, izvadili
cigaretu iz ustiju i jednostavno zurili u nju. Mislila sam da mi prilazi kako bi
mi šapnula na uho poruku moje sestre, ali nakon što je trenutak nasmiješeno
stajala nada mnom, Hatsumomo je zamahnula rukom i pljusnula me. “Jesam li ti
rekla da iziðeš iz moje sobe?” rekla je.
Previše sam bila zaprepaštena da bih znala što radim. Ali valjda sam se
spotaknula dok sam izlazila iz sobe, jer sam se odjednom našla na podu u
predvorju, s rukom na obrazu. U sljedeæem trenutku vrata Majèine sobe kliznula
su ustranu. “Hatsumomo!” viknula je Majka i pomogla mi da ustanem. “Što si to
napravila maloj Chiyo?” “Opet je govorila kako æe pobjeæi, Majko. Zakljuèila sam
kako æe biti najbolje da je pljusnem u tvoje ime. Mislila sam kako ti vjerojatno
imaš previše posla da bi se time bavila.”
58

59

Majka je pozvala sluškinju i zatražila neka joj donese nekoliko kriški

svježeg džumbira, zatim me je uvela u svoju sobu i posjela me za stol, dok ona
dovrši telefonski razgovor. Jedini telefon u okiyi s kojega se moglo zvati izvan
Giona bio je na zidu njezine sobe i nitko se osim nje nije smio njime služiti.
Bila je odložila slušalicu na policu pokraj aparata i kad ju je ponovo uzela u
ruku, tako ju je stisnula svojim kratkim prstima da sam mislila kako æe je
zgnjeèiti kao kakvu voæku, tako da æe sok poèeti kapati po prostiraèima.
“Oprosti”, rekla je onim svojim promuklim glasom u slušalicu. “Hatsumomo opet
pljuska sluškinje.”
Tijekom tih prvih tjedana koje sam provela u okiyi, osjeæala sam nekakvu
nerazumnu ljubav prema Majci, nešto poput onog što možda riba osjeæa prema
ribaru koji joj izvlaèi udicu iz usta. Vjerojatno je to bilo zato što sam je
viðala samo nekoliko minuta na dan, koliko mi je bilo potrebno da poèistim
njezinu sobu. Nju se uvijek moglo naæi ondje, posjednutu za stolom, obièno s
nekom od knjiga troškova i prihoda otvorenom pred sobom i s prstima na kuglicama
od slonovaèe njezinog raèunala. Možda je uredno vodila te svoje knjige, ali je u
svemu drugome bila još neurednija od Hatsumomo. Svaki put kad bi odložila svoju
lulu, iz nje bi se otrusile mrvice pepela i duhana, a ona se ne bi potrudila da
ih oèisti. Nije trpjela da joj itko takne njezin futon, èak nije dopuštala ni da
joj netko drugi mijenja plahte, tako da je cijela soba smrdjela po prljavim
plahtama. A papirnata okna na prozorima bila su odvratno smeða zbog njezinog
pušenja, tako da je èitava soba djelovala sumorno.
Dok je Majka još uvijek razgovarala telefonom, došla je jedna od starijih
sluškinja i donijela mi nekoliko kriški svježe narezanog džumbira da ih stavim
na obraz po kojem me je Hatsumomo pljusnula. Šum otvaranja i zatvaranja vrata
probudio je Majèinog malog psa, Takua, na-prasitog malog stvora spljoštene
gubice. Njega su, èini se, zabavljale samo tri stvari u životu: lajati, hrkati i
gristi ljude koji bi ga pokušali pogladiti. Kad je sluškinja ponovo otišla, Taku
je došao i legao meni iza leða. To je bio jedan

od njegovih trikova, volio se postaviti tako da ga sluèajno nagazim kako bi me

onda, èim se to dogodi, mogao ugristi. Veæ sam se poèela osjeæati kao miš
uhvaæen u vratima, našavši se tako izmeðu Majke i Takua, kad je napokon Majka
spustila slušalicu i sjela za stol. Zurila je u mene onim svojim žutim oèima i
na kraju mi rekla: “A sad me slušaj, djevojèice. Možda si èula Hatsumomo kako
laže. Meðutim, ako se ona može izvuæi lažima, to još ne znaèi daje isto to
dopušteno i tebi. Dakle, da èujem... zašto te je pljusnula?” “Htjela je da odem
iz njezine sobe, Majko”, odgovorila sam joj. “Strašno mije žao.”
Majka me je natjerala da to ponovim na naèin kako se govori u Kvotu, što je
meni bilo jako teško. Kad je napokon zakljuèila da sam to dovoljno dobro
izgovorila, nastavila je: “Mislim da tebi nije sasvim jasno što je tvoj posao
ovdje u okiyi. Svi mi ovdje mislimo samo na jedno: kako æemo pomoæi Hatsumomo da
postigne što veæi u-spjeh kao gejša. Èak i Bakica. Možda ona tebi izgleda kao
èangrizava starica, ali i ona zapravo provodi dane smišljajuæi na koji bismo
naèin mogli pomoæi Hatsumomo.”
Nisam imala pojma o èemu to ona govori. Da budem iskrena, mislim da joj èak
ni neku staru, prljavu krpu ne bi uspjelo uvjeriti kako se Bakica trudi nekome
pomoæi, na bilo koji naèin. “Pa ako se netko tako važan kao što je Bakica po
èitav dan trudi kako bi našoj Hatsumomo olakšala posao, onda ti je valjda jasno
koliko se tek ti moraš truditi.” “Da, Majko, nastavit æu se truditi koliko god
mogu.” “Ne želim nikad više èuti da si uzrujala Hatsumomo. Vidiš kako joj se ona
druga djevojèica uspijeva uklanjati s puta, tako možeš i ti.” “Da, Majko... ali
mogu li nešto pitati prije nego što odem? Pitala sam se zna li netko možda gdje
je moja sestra. Nadala sam se da bih joj mogla poslati pisamce.”
 Majka je imala èudna usta, prevelika za svoje lice i gotovo stalno otvorena,
ali sad je uèinila nešto što dotad nikad nisam vidjela: stisnula je zube kao da
je željela da ih dobro pogledam. Ona se na taj naèin smiješila, ali ja to nisam
shvatila, sve dok nije poèela ispuštati onaj zvuk sli-

60

61

èan kašlju, što je kod nje, kako sam sad veæ znala, znaèilo da se smije.. “A
zbog èega bih ti ja, zaboga, tako nešto rekla?” upitala je.
Nakon toga se još nekoliko puta nasmijala tim svojim èudnim smijehom i potom
je mahnula rukom prema meni, pokazujuæi mi da odem.
Kad sam izišla iz sobe, Tetiæa me je veæ èekala u gornjem predsoblju s novim
zadatkom. Dala mi je vjedro i poslala me da se popnem ljestvama i kroz zaklopna
vrata izaðem na krov. Tamo je na drvenim nogarima stajao spremnik za kišnicu.
Kišnica iz tog spremnika služila je za ispiranje malog zahoda na katu blizu
Majèine sobe, jer tada još nije bilo vodovoda, èak ni u kuhinji. Kako u zadnje
vrijeme nije bilo kiše, zahod je poèeo zaudarati. Moj je zadatak bio isprazniti
vjedro u spremnik kako bi Tetiæa mogla dolje u zahodu nekoliko puta pustiti
vodu.
Pod podnevnim suncem, cijepovi na krovu bili su vruæi kao tave i dok sam
praznila vjedro, nisam iz glave mogla odagnati pomisao na hladnu vodu u jezercu
iza naše kuæe u Yoroidu, kamo smo se odlazili kupati. Još sam prije nekoliko
tjedana plivala u tom jezercu, ali sada, dok sam stajala na krovu okiye, sve mi
je to izgledalo tako daleko. Tetiæa mi je doviknula da poèupam korov izmeðu
cijepova kad sam veæ gore. Pogledala sam na titravi vreli zrak nad gradom ispod
mene i na brda koja su nas okruživala poput zidova zatvora. Negdje tamo, pod
jednim od tih krovova, moja je sestra vjerojatno obavljala iste poslove kao i
ja. Pomislila sam na nju kad sam nogom sluèajno udarila vjedro, pa je voda iz
njega pljusnula i potekla dolje na ulicu.
Otprilike mjesec dana nakon mog dolaska u okiyu Majka mi je rekla kako je
vrijeme da zapoènem s uèenjem. Sljedeæeg sam jutra trebala poæi u školu zajedno
s Buèom kako bi me ona predstavila uèiteljima. A poslije æe me Hatsumomo odvesti
na nekakvo mjesto za koje nikad ni-
62

sam èula, a koje se zvalo “ured za registraciju” i onda æu, predveèer, smjeti
gledati Hatsumomo kako se šminka i oblaèi kimono. To je bila tradicija u
okijama, da mlade djevojke na prvi dan svog školovanja promatraju starije gejše
kako se ureðuju za izlazak.
Kad je Buèa èula da me sutra treba voditi u školu, postala je jako nervozna.
“Moraš se spremiti èim se probudiš”, rekla mi je. “Ako zakasnimo, možemo se
odmah utopiti u kanalu...”
Veæ sam primijetila kako Buèa svako jutro trèi iz o-kiye s oèima još
ljepljivim od sna i kako pritom èesto izgleda kao da je na rubu suza. U stvari,
dok bi prolazila pokraj kuhinjskog prozora klepetajuæi svojim drvenim
natikaèama, katkad bi mi se uèinilo da je èujem kako plaèe. Nije joj se baš
sviðalo iæi u školu; zapravo, uopæe joj se nije sviðalo. Ona je došla u okiyu
gotovo šest mjeseci prije mene, ali je u školu poèela iæi samo tjedan dana prije
mog dolaska ili tako nekako. Kad bi se vratila iz škole oko podneva, najèešæe bi
se odmah sakrila u sobu za sluškinje, kako je nitko ne bi vidio da plaèe.
Sljedeæeg sam se jutra probudila još ranije nego inaèe i prvi put sam obukla
bijelu i modru haljinu uèenice. To je bila obièna haljina od nepodstavljenog
pamuka, krojena poput ogrtaèa za kupanje i ukrašena djeèjim kvadratièa-stim
uzorkom. Uvjerena sam da nisam izgledala nimalo elegantnije od nekog gosta u
svratištu na putu do kupaonice, ali nikad prije nisam na sebi imala nešto ni
približno tako lijepo.
Buèa me je zabrinuto èekala u ulaznom predvorju. U-pravo sam se spremala
uvuæi noge u natikaèe kad me je Bakica pozvala k sebi u sobu. “Ne!” šapnula je
Buèa i lice joj se objesilo poput otopljenog voska. “Opet æu zakasniti. Daj da
jednostavno odemo, pravit æemo se da je nismo èuli!”
Ja bih bila rado pristala na to, ali Bakica je veæ stajala na vratima svoje
sobe i srdito zurila u mene preko predvorja za goste. Na kraju me ipak nije
zadržala duže od kojih deset ili petnaest minuta, ali do tada su Buèine oèi
63

veæ bile pune suza. Kad smo napokon krenule, Buèa je odmah poèela tako brzo
hodati da sam je jedva sustizala. “Ta je starica tako okrutna!” rekla je. “Nemoj
zaboraviti uroniti ruke u zdjelu soli svaki put nakon što te natjera da joj
masiraš vrat.” “Zašto bih to radila?” “Moja je majka znala reæi: “Zlo se širi
svijetom putem dodira.” A ja dobro znam da je to istina jer se moja majka jednog
jutra na cesti sluèajno oèešala o jednog demona i zbog toga umrla. Ako ne
oèistiš ruke, pretvorit æeš se u smežurani stari krastavac i izgledat æeš isto
kao Bakica.”
Kako smo Buèa i ja bile istih godina i obje smo se nalazile u istoj
situaciji, sigurna sam da bismo èesto razgovarale samo da smo za to imale
prilike. Meðutim, naše su nam dužnosti oduzimale toliko vremena da smo jedva
imale vremena za jelo, a Buèa je ionako jela prije mene, jer je njezin položaj u
okiyi bio za jedan stupanj viši od moga. Znala sam da je došla u okiyu samo šest
mjeseci prije mene, kao što sam veæ spomenula. Ali inaèe nisam gotovo ništa
znala o njoj. Zato sam je upitala: “Jesi li ti iz Kvota? Govoriš kao da si
odavde.” “Rodila sam se u Sap-poru. Ali mi je majka umrla kad sam imala samo pet
godina i otac me je poslao amo jednom stricu. Prošle je godine stric bankrotirao
i sad sam ovdje.” “Zašto ne pobjegneš kuæi u Sapporo?” “Na mog je oca baèeno
prokletstvo i prošle je godine umro. Ne mogu pobjeæi. Nemam kamo otiæi.” “Kad
naðem sestru”, rekla sam joj, “možeš poæi s nama. Zajedno æemo pobjeæi.”
S obzirom na to koliko je muke imala sa školom, mislila sam da æe je moja
ponuda razveseliti. Ali mi ništa nije odgovorila. Sad smo veæ stigle do avenije
Shijo.To je bila ona ista avenija koja je bila tako prometna onog dana kad je
gospodin Bekku dovezao Satsu i mene s kolodvora. Meðutim, ovako rano ujutro,
vidjela sam samo jedan jedini tramvaj u daljini i tu i tamo ponekog biciklista.
Kad smo prešle na drugu stranu, ušle smo u jednu usku ulicu i Buèa se
zaustavila, prvi put otkako smo izašle iz okiye. “Moj je stric bio vrlo dobar
èovjek”, rekla je. “Evo što sam zadnje èula od njega, prije nego što me je
poslao u okiyu.
64

“Neke su djevojke pametne, a neke su glupe”, rekao mi je. “Ti si draga djevojka,
ali spadaš u one glupe. Sama nikad neæeš uspjeti u životu. Zato te šaljem na
jedno mjesto gdje æe ti drugi govoriti što trebaš raditi. Slušaj i radi što ti
kažu i uvijek æeš imati nekoga tko æe se starati o tebi.” Zato, Chiyo-chan, ako
ti želiš sama krenuti u svijet, idi. Što se mene tièe, ja sam našla mjesto gdje
æu provesti svoj život. Radit æu sve što budu tražili od mene, samo da me ne
otjeraju. Radije bih se bacila s neke litice, nego da proigram moguænost da
jednog dana postanem gejša kao Hat-
sumomo.”
Ovdje se Buèa prekinula. Zagledala se u nešto na zemlji, iza mojih leða. “Oh,
zaboga, Chiyo-chan”, rekla je, “zar ti ovo ne budi apetit?”
Okrenula sam se i vidjela da stojimo pred ulazom u neku drugu okiyu. Na
polici iza vrata stajao je minijaturni shinto oltar s jednim slatkim kolaèiæem
od riže kao žrtvenim darom. Pitala sam se je li Buèa u to gledala, ali onda sam
vidjela da joj je pogled uperen na zemlju. Nekoliko paprati i malo mahovine
uokvirivalo je stazu od kamenja koja je vodila do unutrašnjih vrata, ali ondje
nisam vidjela ništa drugo. A onda mi je pogled pao na nešto drugo. Izvan ulaznih
vrata, uza zid, ležao je drveni ražnjiæ s jednim jedinim preostalim komadiæem
peèene lignje. Te su štapiæe s komadiæima liganja podveèer pekli na žaru i
prodavali ulièni prodavaèi. Miris slatkog umaka kojim su podmazivali lignje bio
je za mene pravo muèenje, jer su sluškinje poput nas dobivale samo rižu i
ukiseljeno povræe za svaki obrok, te uz to jedanput na dan juhu i dva puta
mjeseèno mali komadiæ sušene ribe. Unatoè tome, ništa na tom komadiæu lignje na
zemlji nije u meni budilo apetit. Dvije su muhe dokono kružile po njemu kao da
šetaju po parku.
Buèa je izgledala kao djevojèica koja bi se brzo udebljala kad bi za to imala
prilike. Katkad bih èula kako joj u trbuhu krulji od gladi, što je zvuèalo kao
da se otvaraju neka teška vrata. Ipak, nisam mislila da stvarno namjerava
pojesti taj komadiæ lignje, sve dok nisam vidjela kako
65

se osvræe i gleda dolazi li netko. “Buèo”, rekla sam, “ako si gladna, uzmi
radije ovaj rižin kolaèiæ. Muhe su veæ prisvojile taj komadiæ lignje za sebe.”
“Ja sam veæa od njih”, odgovorila mi je. “Osim toga, bilo bi svetogrðe pojesti
kolaèiæ. To je žrtveni dar.”
I nakon toga se prignula i podigla ražnjiæ.
Istina je da sam ja odrasla na selu gdje su djeca kušala jesti sve što se
micalo. I priznajem da sam jednom, kad mi je bilo èetiri ili pet godina, pojela
cvrèka, ali samo zato što me je netko na prevaru naveo da ga pojedem. Meðutim,
gledati Buèu kako stoji ondje s tim komadiæem lignje na štapiæu za koji se
zalijepila prašina s ulice i po kojem hodaju muhe... Puhnula je da otjera muhe,
ali one su se samo èvršæe uhvatile nožicama, kako bi održale ravnotežu. “Buèo,
ne možeš to jesti”, rekla sam. “To bi bilo isto kao da poèneš lizati ploènik.”
“Što fali ploèniku?” odgovorila mi je. I na to se - ne bih to vjerovala da ju
nisam vidjela svojim oèima - spustila na koljena, isplazila jezik i dugaèkim,
sporim pokretom polizala ploènik. Zinula sam od zaprepaštenja. Kad se ponovo
uspravila na noge, izgledala je kao da ni sama ne može povjerovati što je to
uèinila. Meðutim, obrisala je jezik dlanom, otpljunula nekoliko puta i potom
uhvatila onaj komadiæ lignje zubima i skinula ga sa štapiæa.
Izgleda da je lignja bila prilièno žilava. Buèa ju je žva-kala èitavim putem
uz blagu uzbrdicu do drvenih ulaznih vrata škole. Osjetila sam nekakav èvor u
želucu kad smo ušle, jer mi je.vrt izgledao strašno otmjen. Zimzeleno grmlje i
kvrgavi borovi okruživali su ukrasni ribnjak pun šarana. Preko najužeg dijela
ribnjaka prelazio je kameni mostiæ. Dvije starice u kimonima stajale su na
njemu, štiteæi se od jutarnjeg sunca lakiranim suncobranima. Sto se pak tièe
zgrada, tada to još nisam znala, ali sada znam da je ono što sam vidjela bio tek
mali dio velikog školskog kompleksa. Masivna zgrada u pozadini bila je, zapravo,
kazalište Kaburenjo, gdje su gejše Giona svakog proljeæa izvodile Plesove stare
prijestolnice.
Buèa se požurila do ulaza u jednu dugaèku drvenu zgradu, za koju sam ja
mislila da je nastamba za sluški-

nje, ali se pokazalo da je to škola. Èim sam ušla u ulazni prostor, zapahnuo me
jaki miris prženih listiæa èaja, od kojeg mi se još i danas zna stisnuti
želudac, kao da sam opet u školi. Izula sam natikaèe i htjela sam ih odložiti u
najbliži pregradak, ali me je Buèa zaustavila; postojalo je nepisano pravilo u
vezi s odlaganjem cipela. Buèa je pripadala djevojkama na najnižoj ljestvici
uèenièke hijerarhije i zato se morala penjati, služeæi se ostalim pregradcima
kao ljestvama, kako bi svoje natikaèe stavila u jedan od gornjih pregradaka.
Kako je ovo bio moj prvi dan u školi, moj je položaj bio još niži od njezinog i
ja sam svoje cipele morala odložiti u pregradak iznad njezinog. “Pazi da ne
staneš na neke od cipela dok se penješ”, rekla mi je Buèa, premda je u
pregradcima bilo samo nekoliko pari. “Ako ti se to dogodi i neka od djevojaka
vidi što si uèinila, izgrdit æe te tako da æe ti uši otpasti.”
Unutrašnjost školske zgrade èinila mi se tako stara i prašna kao kakva
napuštena kuæa. Na kraju dugaèkog hodnika stajala je skupina od šest ili osam
djevojaka. Srce mi je poskoèilo kad sam ih vidjela, jer sam pomislila kako bi
jedna od njih mogla biti Satsu, ali kad su se okrenule da nas pogledaju,
osjetila sam razoèaranje. Sve su imale iste frizure mladih gejša poèetnica - ta
se frizura zove ivareshinobu - i izgledale su kao da o Gionu znaju više nego što
æemo Buèa i ja ikad znati.
Negdje na polovici hodnika ušle smo u prostranu uèionicu, ureðenu u
tradicionalnom japanskom stilu. Na jednom je zidu visjela velika ploèa s
klinovima, o koje su bile obješene brojne male drvene dašèice, a na svakoj je
dašèici crnim tušem bilo ispisano jedno ime. Ja tada još uvijek nisam znala
dobro èitati i pisati. U Yoroidu sam ujutro odlazila u školu, a otkako sam došla
u Kyoto, svako sam popodne jedan sat uèila s Teticom, ali unatoè tome, mogla sam
proèitati tek nekoliko imena. Buèa je otišla do ploèe, izvadila iz plitke kutije
na podu dašèicu sa svojim imenom i objesila je na prvi slobodni klin. Ta je
ploèa, naime, služila kao neka vrsta prijavnog popisa.
Nakon toga smo otišle u nekoliko drugih razreda, gdje se Buèa na isti naèin
prijavila za druge satove. Tog je

66

67

jutra imala èetiri sata - shamisen, ples, ceremoniju èaja i naèin pjevanja koji
mi zovemo nagauta. Buèa je bila tako nesretna što je u svim razredima bila
posljednja koja se prijavila da je poèela nervozno gužvati rub svoje haljine kad
smo krenule iz škole na doruèak u okiyu. Ali upravo kad smo navlaèile natikaèe,
ugledale smo jednu djevojèicu naših godina kako hita kroz vrt, rašèupana i
uzrujana. Buèa se malo smirila nakon što je nju vidjela.
Pojele smo zdjelicu juhe i vratile se u školu što smo brže mogle, kako bi Buèa
mogla kleknuti u stražnji dio razreda i sastaviti svoj shamisen. Ako nikad nisi
vidio shamisen, taj æe ti instrument možda izgledati èudno. Neki ga zovu
japanskom gitarom, ali shamisen je, zapravo, mnogo manji od gitare i ima tanki
drveni vrat s tri velika kljuèa za ugaðanje žica na vrhu. Tijelo mu je mala
drvena kutija prekrivena napetom maèjom kožom, poput bubnja. Èitav se instrument
može rastaviti i složiti u kutiju ili torbu, pa se onda tako rastavljen prenosi
s mjesta na mjesto. U svakom sluèaju, Buèa je sastavila svoj shamisen i
isplazivši jezik poèela ga ugaðati, ali, na žalost, moram reæi da nije imala
sluha i tonovi su joj plesali gore dolje poput èamca na valovima, nikako ne
nalazeæi mjesto na kojem bi zapravo trebali biti. Ubrzo se razred napunio
djevojkama sa shamisenima, koje su kleèale na podu, uredno rasporeðene poput
èokoladnih bombona u kutiji. Ja sam stalno gledala u vrata, nadajuæi se da æe
jedna od djevojaka koje su ulazile biti Satsu, ali uzalud sam se nadala.
Trenutak kasnije ušla je uèiteljica. To je bila jedna sitna starica
kriještavog glasa. Ime joj je bilo Uèiteljica Mizumi i tako smo joj se obraæali.
Ali njezino prezime Mi-zumi zvuèi vrlo slièno rijeèi nezumi koja znaèi “miš”, pa
smo je iza njezinih leða zvali Uèiteljica Nezumi - Uèiteljica Miš.
Uèiteljica Miš kleknula je na jastuèiæ licem okrenuta razredu i ni najmanje
se nije trudila izgledati ljubazno. Kad su joj se uèenice zajednièki naklonile i
jednoglasno joj

zaželjele dobro jutro, ona se samo srdito zagledala u njih, ne prozborivši ni

rijeèi. Napokon je pogledala na ploèu na zidu i prozvala prvu uèenicu.
Ta je prva uèenica, èini se, imala o sebi vrlo visoko mišljenje. Graciozno je
otklizala do prednjeg dijela uèionice, poklonila se uèiteljici i poèela svirati.
Nakon što ju je slušala minutu ili dvije, Uèiteljica Miš ju je prekinula i
izrekla svakojake neugodne primjedbe na njezino sviranje, a onda je oštrim
pokretom zatvorila lepezu i mahnula djevojci neka ode. Djevojka joj se
zahvalila, ponovo se naklonila i vratila se na svoje mjesto, a Uèiteljica Miš je
potom prozvala sljedeæu uèenicu.
To se tako nastavilo više od jednog sata, a onda je uèiteljica napokon
prozvala Buèu. Vidjela sam da je Buèa nervozna, i doista, èim je poèela svirati,
sve je krenulo naopako. Prvo ju je Uèiteljica Miš prekinula i uzela joj shamisen
kako bi ga sama ugodila. Zatim je Buèa opet pokušala svirati, ali su se uèenice
poèele meðusobno pogledavati, jer nitko nije mogao prepoznati što to ona
pokušava odsvirati. Uèiteljica je glasno udarila dlanom o stol i naredila im da
gledaju ravno preda se, a zatim je složenom lepezom udarala ritam kako bi ga se
Buèa mogla držati. Kako ni to nije pomoglo, uèiteljica je poèela uèiti Buèu kako
æe pravilno držati trzalicu. Gotovo joj je išèašila sve prste, barem se meni
tako èinilo, pokušavajuæi je natjerati da na propisan naèin uhvati trzalicu. Na
kraju je i od toga odustala i s gaðenjem pustila da trzalica padne na prostiraè.
Buèa ju je podigla i vratila se na svoje mjesto sa suzama u oèima.
Nakon toga sam saznala zašto se Buèa toliko brinula da ne bude posljednja na
prijavnoj ploèi. Jer sad je ona rašèupana djevojèica koja se žurila u školu kad
smo mi odlazile na doruèak izišla pred razred i naklonila se. “Nemoj uzalud
tratiti vrijeme pokušavajuæi biti uljudna!” za-krièala je na nju Uèiteljica Miš.
“Da si jutros malo ranije ustala, stigla bi na vrijeme da nešto nauèiš.”
Djevojèica se isprièala i poèela svirati, ali uèiteljica uopæe nije obraæala
pozornost na nju. Samo je rekla: “Ti

68

69

voliš dokasna spavati. Kako oèekuješ od mene da te nešto nauèim kad se nisi u
stanju potruditi da na vrijeme stigneš u školu i propisno se prijaviš kao sve
druge djevojke? Vrati se na svoje mjesto. Ne želim se s tobom gnjaviti.”
Poduka je završila i Buèa me je povela naprijed, te smo se obje poklonile
pred uèiteljicom. “Uèiteljice, dopustite mi da vam predstavim Chiyo”, rekla je
Buèa, “i da vas zamolim da s njom budete strpljivi, jer ona ima vrlo malo dara
za glazbu.”
Buèa me nije pokušavala uvrijediti: jednostavno, tada su ljudi tako govorili
kad su htjeli biti uljudni. Moja bi me vlastita majka predstavila uèiteljici
istim rijeèima.
Uèiteljica Miš dugo nije ništa rekla, samo me je mjerila pogledom, a onda
rekla: “Ti si pametna djevojka. Dovoljno mi je da te pogledam pa da to vidim.
Možda možeš svojoj starijoj sestri pomoæi u uèenju.”
Naravno, ona je mislila na Buèu. “Stavi svakog jutra svoje ime na ploèu što
ranije možeš”, rekla mi je. “Ne brbljaj u razredu. Ne podnosim brbljanje! I
stalno gledaj preda se. Ako se toga budeš držala, trudit æu se da te poduèim
kako najbolje umijem.”
I nakon toga nas je otpustila.
U stankama izmeðu satova, dok smo èekale u hodnicima, stalno sam pogledom
tražila Satsu, ali je nisam našla. Poèela sam se brinuti kako je možda nikad
više neæu vidjeti i toliko sam se rastužila da je jedna uèiteljica pred poèetak
sata utišala ostale djevojke i upitala me: “Ti tamo! Što je s tobom?” “Oh,
ništa, gospoðo. Samo sam se sluèajno ugrizla za usnicu”, odgovorila sam. I kako
bih potvrdila da ne lažem - zbog djevojaka koje su zurile u mene - èvrsto sam
zagrizla usnicu i okusila krv.
Na moje veliko olakšanje, ostali Buèini satovi nisu bili tako muèni kao onaj
prvi. Na satu plesa, na primjer, sve su uèenice istodobno vježbale iste pokrete,
tako da se nitko nije posebno isticao. Buèa nikako nije bila najgora plesaèica i
u njezinim je pokretima bilo èak neke nezgrapne ljupkosti. Sat pjevanja bio je
nešto teži, zato što nije imala
sluha, ali i tu su djevojke vježbale u zboru, pa je Buèa mogla prikriti svoje
greške tako što je široko otvarala usta, pretvarajuæi se kao da pjeva punim
glasom, a zapravo je samo tiho pjevušila.
Nakon svakog svog sata predstavila bi me uèiteljici. Jedna me je od njih
upitala: “Ti živiš u istoj okiyi kao i Buèa, zar ne?”
“Da, gospoðo”, rekla sam, “u okiyi Nitta”, jer je Ba-kièino, Majèino i
Tetièino prezime bilo Nitta. “To znaèi da živiš s Hatsumomo-san.” “Da, gospoðo.
Hatsumomo je zasad jedina gejša u našoj okiyi.” “Potrudit æu se da te nauèim
pjevati”, rekla mi je, “ako uspiješ ostati živa!”
I na to se nasmijala kao da je to što je rekla nekakva sjajna šala i poslala
nas kuæi.

70

71

i Peto poglavlje

Tog me je popodneva Hatsumomo odvela u Ured za registraciju èetvrti Gion.

Oèekivala sam nešto velièanstveno, ali pokazalo se da je to samo nekoliko
tatamijima prekrivenih polumraènih soba na prvom katu jedne školske zgrade,
ispunjenih stolovima i velikim službenim knjigama te groznim smradom od
cigareta. Jedan nas je pisar pogledao kroz maglicu dima i pokretom glave poslao
nas u stražnju sobu. Tamo je za stolom prepunim papira sjedio najdeblji muškarac
kojeg sam ikad vidjela u svom životu. Tada to nisam znala, ali on je nekoæ bio
sumo hrvaè i doista, da je izašao van i udario svom težinom u zgradu, vjerojatno
bi se svi ti stolovi srušili s povišenih tatami platforma i pali na pod. Iako
nije bio dovoljno dobar hrvaè da bi, kao neki, zadržao hrvaèko ime nakon što se
prestao boriti, ipak je volio da ga zovu tim imenom, a ono je glasilo Awajiumi.
Neke su gejše nestašno skraæivale to ime u Awaji, što mu je postalo nekom vrstom
nadimka.
Èim smo ušle u sobu, Hatsumomo ga je poèela zavoditi. Prvi put sam je vidjela
da to radi. Rekla mu je: “Awa-ji-san!” Ali kako je to izgovorila, ne bi me
iznenadilo da joj je usred rijeèi ponestalo daha, jer zvuèalo je otprilike ova-
ko:”Awaaa-jii-saaaannnnnnn!”
Zvuèalo je kao da ga prekorava. Kad je èuo njezin glas, Awajiumi je odložio
pero i debeli su mu se obrazi pomakli prema ušima, što je znaèilo da se smiješi.
“Mmm... Hatsu-momo-san”, rekao je, “ako postaneš još ljepša, ne znam što æu
uèiniti!”

Glas mu je zvuèao poput glasnog šapta, jer sumo hrvaèi èesto imaju uništene
glasnice zbog toga što jedan drugog udaraju glavom u grlo.
Iako je bio golem poput vodenog konja, Awajiumi se vrlo elegantno odijevao.
Na sebi je imao kimono kaput s tankim prugicama i kimono hlaèe. Njegov je posao
bio da pazi na to da sav novac koji protjeèe kroz Gion odlazi kamo treba, a
jedan je rukavac te rijeke novca tekao ravno u njegov džep. Time ne mislim reæi
da je krao, to je jednostavno bio naèin na koji je sustav funkcionirao. Buduæi
da je Avvajiumi bio na tako važnom položaju, svaka je gejša imala koristi od
toga da udovoljava njegovim željama, zbog èega se za njega govorilo kako isto
toliko vremena provodi izvan svoje elegantne odjeæe, koliko i u njoj.
Njih dvoje je dugo èavrljalo i napokon mu je Hatsumomo rekla kako me je došla
upisati u školu. Do tada me Avvajiumi nije pravo ni pogledao, ali je na to
okrenuo svoju golemu glavu. Trenutak kasnije ustao je i gurnuo ustranu jedan od
papirnatih zaslona na prozoru, kako bi u sobu ušlo više svjetla. “Ha, mislio sam
da me oèi varaju”, rekao je. “Trebala si mi ranije reæi kakvu si ljupku
djevojèicu dovela sa sobom. Te njezine oèi... imaju boju zrcala!” “Zrcala?”
rekla je Hatsumomo. “Zrcalo nema boje, Awaji-san.” “Naravno da ima. To je
iskrièavo siva. Kad ti gledaš zrcalo, vidiš samo sebe, ali ja umijem zapaziti
lijepu boju kad naiðem na nju.” “Zbilja? Pa, meni ta boja nije tako lijepa.
Jednom sam vidjela mrtvaca kojega su izvukli iz rijeke i njegov je jezik bio
upravo takve boje kao njezine oèi.” “Možda si ti naprosto previše lijepa da bi
mogla uoèiti ljepotu negdje drugdje”, rekao je Avvajiumi, otvarajuæi veliku
knjigu i uzimajuæi pero u ruku. “U svakom sluèaju, hajde da je upišemo. Dakle...
Chiyo, je li tako? Reci mi svoje puno ime, Chiyo, i mjesto roðenja.”
Onog trenutka kad mi je to rekao, meni se u glavi pojavila slika Satsu kako
zuri gore u Awajiumija, zbunjena i ustrašena. Satsu je sigurno bila ovdje; ako
sam se ja morala zapisati, sigurno je to morala i ona. “Moje je prezime
Sakamoto”, rekla sam. “Roðena sam u gradiæu koji se

72

73

zove Yoroido. Možda ste èuli za njega, gospodine, kad ste upisivali moju stariju
sestru Satsu?”
Mislila sam da æe Hatsumomo biti bijesna, ali zaèudo, èinilo mi se da joj je
gotovo drago što sam postavila to pitanje. “Ako je starija od tebe, onda se veæ
trebala registrirati”, rekao je Avrajiumi. “Ali nije bila kod mene. Mislim da
ona uopæe nije u Gionu.”
Sad sam shvatila zašto se Hatsumomo smiješila, ona je unaprijed znala što æe
mi Awajiumi odgovoriti. Ako sam iole sumnjala u to je li stvarno razgovarala s
mojom sestrom kako je tvrdila, sad je svaka sumnja nestala. U Kvotu su postojale
još i neke druge èetvrti gejša, iako sam ja o njima vrlo malo znala. Satsu je
bila u nekoj od njih i ja sam èvrsto odluèila da je pronaðem.
Kad sam se vratila u okiyu, Tetiæa me je èekala da me odvede u javno kupalište,
nekoliko kuæa dalje. Odlazila sam veæ tamo, ali samo sa starijim sluškinjama
koje bi mi obièno dale ruènik i komadiæ sapuna i zatim bi èuènule na poploèani
pod i poèele se prati, ostavljajuæi me da se sama operem. Tetiæa je bila mnogo
ljubaznija, kleknula je iza mene i oribala mi leða. Iznenadila sam se što ne
pokazuje nikakvog srama: puštala je da joj se njezine cjevaste dojke slobodno
njišu kao da su nekakve boce. Èak me je nekoliko puta sluèajno udarila u rame
jednom od njih.
Nakon kupanja odvela me natrag u okiyu i obukla me u prvi svileni kimono u
mom životu, izrazito modre boje sa zelenom travom oko donjeg ruba i jarkožutim
cvjetovima preko rukava i prsiju. Potom me je povela uza stube do Hatsumomine
sobe. Prije nego što smo ušle u sobu, strogo me je upozorila kako ne smijem
smetati Hatsumomo, niti uèiniti išta što bi je moglo naljutiti. Tada to nisam
shvatila, ali sada vrlo dobro znam zbog èega je bila tako zabrinuta. Jer, vidiš,
kad se gejša ujutro probudi, ona je kao i svaka druga žena. Lice joj je masno od
sna i ima neugodan dah. Istina je da joj je kosa savršeno oèešljana

èak i dok s mukom otvara oèi, ali u svakom drugom pogledu, ona je žena kao i
svaka druga i ni po èemu nije gejša. Tek kad sjedne pred zrcalo kako bi se
brižljivo našminkala, pretvara se u gejšu. Time ne mislim samo na èinjenicu da
tada poèinje izgledati kao gejša. U tom trenutku ona poèinje i misliti kao
gejša.
Unutra, u sobi, Tetiæa me uputila da sjednem malo podalje, od Hatsumomo, iza
njenih leda, tako da joj mogu vidjeti lice u malom zrcalu na stoliæu za
šminkanje. Ona je kleèala na jastuku, odjevena u pamuèni ogrtaè, èvrsto zategnut
preko ramena, i držala u ruci oko šest razlièitih kistova za šminkanje. Neki su
od njih bili široki poput lepeze, dok su drugi izgledali kao štapiæi za jelo s
kratkim repiæem od mekih dlaèica na jednom kraju. Napokon se okrenula prema meni
i pokazala mi kistove. “Ovo su moji kistovi”, rekla je. “A sjeæaš se ovoga?”
Izvadila je iz ladice u stoliæu za šminkanje staklenu posudicu s bjelilom i za-
mahala njome po zraku. “Ovo je bjelilo za koje sam ti rekla da ga ne smiješ
dirati.” “Nisam ga dirala”, odgovorim.
Hatsumomo je na to onjušila nekoliko puta zatvorenu posudicu i rekla: “Da,
mislim da nisi.” Zatim je odložila posudicu s bjelilom i uzela tri štapiæa
pigmenta, te mi ih pokazala, držeæi ih na dlanu. “Ovo su sjenila. Smiješ ih
pogledati.”
Uzela sam jedan štapiæ. Bio je otprilike velièine malog prsta novoroðenog
djeteta, ali tvrd i gladak, tako da nije ostavio nikakav trag na mojoj koži.
Jedan mu je kraj bio umotan u tanku srebrnu foliju koja je mjestimice otpala od
pritiska prstiju pri uporabi.
Hatsumomo vrati natrag štapiæe boje i pokaže mi na dlanu nešto što je meni
izgledalo kao granèica drveta iz-gorena na jednom kraju. “Ovo je lijep komadiæ
suhog drveta paulovnije”, rekla je, “za iscrtavanje obrva. A ovo je vosak.”
Izvadila je iz papira dva napola potrošena komada voska i pružila ih prema meni
da ih pogledam. “A sad, što misliš zašto sam ti sve ovo pokazala?” “Kako bih
razumjela kako se stavlja šminka”, odgovorila sam. “Ne-

74

75

besa, ne! Pokazala sam ti to da shvatiš kako u tome nema nikakve èarolije. Kakva
šteta! Jer to znaèi da sama šminka neæe biti dovoljna da jadnu Chiyo pretvori u
nešto lijepo.”
Hatsumomo se okrene zrcalu i tiho pjevušeæi otvori posudicu s blijedožutom
kremom. Možda mi neæeš vjerovati kad ti kažem da je ta krema bila napravljena od
sla-vujeva izmeta, ali to je istina. U to je vrijeme ta krema za lice bila vrlo
popularna meðu gejšama, jer se smatralo da je jako dobra za kožu, ali bila je
strašno skupa, tako da je Hatsumomo stavila samo nekoliko toèkica oko oèiju i
usta. Zatim je otkinula komadiæ voska, smekšala ga meðu prstima i utrljala ga u
kožu lica, a nakon toga i u kožu vrata i prsiju. Zatim je dugo i brižljivo
otirala ruke o krpu, a onda je zamoèila jedan od plosnatih kistova u zdjelicu s
vodom i trljala njime po bjelilu dok nije dobila gustu, bijelu pastu poput
razmoèene krede. Njome je namazala lice i vrat, ostavljajuæi oèi i dio oko usta
i nosa nenamaza-nima. Ako si kad vidio dijete u maski od papira s izrezanim
rupama, onda možeš toèno zamisliti kako je Hatsumomo izgledala dok nije smoèila
neke manje kistove i u-potrijebila ih da njima popuni rupe. Nakon toga je
izgledala kao da je pala licem u sanduk s rižinim brašnom, jer joj je èitavo
lice bilo sablasno bijelo. Izgledala je kao demon kakav je i bila, ali sam ja
ipak umirala od ljubomore i srama. Jer znala sam da æe kroz jedan ili dva sata,
muškarci s divljenjem zuriti u to lice, a ja æu “još uvijek biti ovdje u okiyi,
znojna i neugledna izgleda.
Sad je navlažila štapiæe boje i utrljala sjenku rumenila u obraze. Veæ
tijekom prvih mjesec dana mog boravka u okiyi mnogo sam puta imala prilike
vidjeti Hatsumomo potpuno našminkanu i svaki put bih pogledavala prema njoj
koliko god sam mogla, a da pritom ne ispadnem nepristojna. Primijetila sam da na
lice stavlja raznovrsne nijanse rumenila, ovisno o boji kimona koji ima na sebi.
U tome nije bilo nièeg neobiènog, ali tek sam mnogo godina kasnije shvatila da
je Hatsumomo uvijek odabirala mnogo jaèu nijansu rumenila od drugih gejši. Ne
znam zašto je

to radila, osim ako nije htjela navesti ljude da pomisle na krv. Meðutim,
Hatsumomo nije bila glupa, toèno je znala kako æe istaknuti svoju ljepotu.
Kad je završila s nanošenjem rumenila, još uvijek nije imala obrve i usnice.
Ali na trenutak je ostavila lice takvo, poput kakve bizarne bijele maske, i
zamolila je Tetiæu da joj namaze bjelilom stražnji dio vrata. Moram ti reæi
nešto o vratovima u Japanu, ako to ne znaš. Naime, japanski su muškarci, u
pravilu, vrlo osjetljivi na ženski vrat i grlo, baš kao što su zapadnjaèki
muškarci osjetljivi na ženske noge. To je razlog zbog kojeg gejše zabacuju
ovratnike svojih kimona tako nisko da se pogledu otkriva gornji dio kralježnice;
pretpostavljam da neka žena u Parizu zbog istog razloga oblaèi kratku suknju.
Tetiæa je na stražnji dio Hatsumomina vrata naslikala kistom crtež koji se zove
sanbon-ashi - “tri noge”. Time se postiže vrlo dramatièan uèinak, jer imaš
osjeæaj kao da golu kožu gejšina vrata gledaš kroz šiljaste vrške bijele ograde.
Dugo mi je trebalo dok sam shvatila erotiènost tog crteža za muškarce, ali na
neki naèin, to je kao kad žena viri kroz prste. U stvari, gejše ostavljaju uski
pojas gole kože neposredno uz liniju kose, èime se još više naglašava
izvještaèenost našminkana lica pa ono podsjeæa na masku kakvu glumci nose u No
drami. Kad muškarac sjedi pokraj gejše i gleda njezino našminkano lice, postaje
još svjesniji gole kože, skrivene ispod te maske.
Dok je Hatsumomo ispirala kistove, pogledala je nekoliko puta moj odraz u
zrcalu. Napokon je rekla: “Znam što misliš. Misliš kako ti nikad neæeš biti tako
lijepa. Pa, vidiš, to je apsolutno toèno.” “Mogu te obavijestiti”, rekla je
Tetiæa, “kako neki ljudi smatraju Chiyo-san vrlo dražesnom.” “Neki ljudi vole
smrad trule ribe”, odgovorila joj je Hatsumomo. I zatim nam je naredila da
izaðemo iz sobe kako bi se mogla presvuæi u pothaljinu.
Izašla sam s Teticom u hodnik, gdje je gospodin Bek-ku èekao kraj jednog
visokog zrcala. Izgledao je sasvim isto kao onog dana kad je Satsu i mene doveo
u Kvoto. Veæ sam prvih dana svog boravka u okiyi saznala kako

76

77

odvoðenje djevojaka iz roditeljske kuæe uopæe nije njegovo pravo zanimanje: on

je bio garderobijer, a to znaèi da je svaki dan dolazio u okiyu i pomagao
Hatsumomo u složenom procesu odijevanja rakošnog kimona.
Haljina koju æe Hatsumomo nositi te veèeri visjela je na stalku pokraj
visokog zrcala. Tetiæa ju je gladila i namještala, sve dok Hatsumomo nije izašla
iz sobe u pot-haljini divne hrðaste boje s uzorkom tamnožutog lišæa. Ono što se
potom zbivalo tada mi je izgledalo prilièno zbrkano, ali kimono je komplicirani
kostim i može zbuniti svakog tko nije na njega navikao. Meðutim, naèin na koji
se nosi vrlo je logièan, ako se pravilno protumaèi.
Kao prvo, moraš znati kako postoji velika razlika izmeðu kimona neke kuæanice
i kimona gejše. Kad neka kuæanica oblaèi kimono, ona upotrebljava svakojake
jastuèiæe kako bi sprijeèila da joj se haljina neprivlaèno nabire u struku i
zbog toga joj tijelo na kraju dobiva savršeno cilindrièan oblik poput drvenog
stupa u hramu. Meðutim, gejša tako èesto oblaèi kimono da joj jastuèiæi gotovo
uopæe nisu potrebni i nabiranje za nju ne predstavlja nikakav problem. Obje
zapoèinju oblaèenje tako da sa sebe svuku ogrtaè za šminkanje i oko golih bokova
omotaju komad svile - mi to zovemo koshimaki, “ogrtaè za bokove”. Nakon toga
slijedi potkošulja kratkih rukava, koja se vezuje trakicama u struku i zatim
mali, oblikovani jastuèiæi za bokove, s trakama pomoæu kojih se uèvršæuju na
željenom mjestu. U sluèaju Hatsumomo, s njezinim tijelom tradicionalne ljepote,
uskih bokova i vitke linije, i njezinim iskustvom u nošenju kimona, nisu bili
potrebni nikakvi jastuèiæi.
Sve je ovo skriveno pogledu kad je žena potpuno odjevena. Meðutim, sljedeæi
komad odjeæe, pothaljina, nije zapravo uopæe donja odjeæa. Kad gejša izvodi
ples, katkad èak i dok hoda ulicom, može podignuti rub kimona lijevom rukom kako
joj ne bi smetao. Time otkriva potha-ljinu sve do koljena i tako, znaš,
materijal i uzorJs pot-haljine mora biti u skladu s kimonom. U stvari, vidi se i
ovratnik pothaljine, baš kao što se muškarcu u zapadnjaè-
kom odijelu vidi ovratnik košulje. Jedna od Tetièinih dužnosti u okiyi bilo je
prišivanje èistog svilenog ovratnika na pothaljinu koju Hatsumomo namjerava tog
dana nositi i skidanje ovratnika sljedeæeg jutra radi pranja. Gejše poèetnice
nose crveni ovratnik, ali Hatsumomo, naravno, nije bila poèetnica, njezin je
ovratnik bio od bijele svile.
Kad je Hatsumomo izašla iz svoje sobe, imala je na sebi sve te komade odjeæe
koje sam ti opisala, iako smo mi vidjeli samo pothaljinu, vezanu vrpcom oko
pasa. Uz to je na nogama imala bijele èarapice koje mi zovemo tabi i koje se
kopèaju sa strane sitnim pucetima kako bi bile pripijene uz nogu. U tom je
trenutku bila spremna za gospodina Bekkua koji æe dovršiti njezino odijevanje.
Kad bi ga vidio kako radi, odmah bi ti bilo jasno zbog èega je, zapravo, bila
potrebna njegova pomoæ. Kimono je uvijek iste dužine, bez obzira tko ga nosi,
tako da se uvijek, osim ako neka žena nije izuzetno visoka, suvišak tkanine mora
složiti ispod pojasa. Kad bi gospodin Bekku podvio tkaninu kimona na struku i
prièvrstio je vrpcom, nigdje ne bi bilo ni najmanjeg nabora. Ako bi se ipak
negdje pojavio kakav nabor, on bi povukao tkaninu ovdje ili ondje i na-bor bi
nestao. Kad bi završio svoj posao, kimono bi uvijek savršeno pratio linije
tijela.
No, glavni je zadatak garderobijera bilo vezivanje obija, što uopæe nije
tako jednostavno kako možda zvuèi. Obi poput ovog koji je nosila Hatsumomo
dužinom odgovara dvostrukoj visini odraslog muškarca, a širok je kao ženska
pleæa. Kad je omotan oko struka, pokriva dio tijela od prsne kosti do ispod
pupka. Veæina onih koji ništa ne znaju o kimonu misle kako se obi jednostavno
vezuje na leðima kao kakva uzica, ali ništa ne može biti dalje od istine.
Potrebno je pola tuceta vrpèica i kopèi da bi obi stajao kako treba, a za
pravilno oblikovanje èvora nužno je upotrijebiti i nekoliko jastuèiæa. Potrajalo
je nekoliko minuta dok je gospodin Bekku vezao Hatsumomin obi. Kad je završio,
na debeloj i teškoj tkanini obija nije se mogao primijetiti ni najmanji nabor.
Ja nisam mnogo razumjela od svega toga što sam tog dana vidjela na hodniku
ispred Hatsumomine sobe: èinilo

78

79

mi se kao da gospodin Bekku groznièavom brzinom vezuje vrpce i podvija tkaninu

dok Hatsumomo samo stoji raširenih ruku i gleda se u zrcalu. Umirala sam od
zavisti dok sam je gledala. Njezin je kimono bio od brokata u nijansama smeðe i
zlatne boje. Ispod struka dvije su srne u smeðim bojama jeseni njuškale jedna
drugu, a iza njih su zlatne i hrðaste mrlje tvorile uzorak otpalog lišæa na
šumskom tlu. Obi je bio boje šljive s utkanim srebrnim nitima. Tada to nisam
znala, ali taj je kimono vjerojatno stajao više nego što je neki policajac ili
sitni trgovac mogao zaraditi u godinu dana. A ipak, da si vidio Hatsumomo dok je
ondje stajala i ogledavala se u zrcalu, pomislio bi kako sav novac na svijetu ne
bi bio dostatan da bilo koju drugu ženu uèini tako blistavo lijepom.
Sad joj je još jedino preostalo da do kraja dovrši šminkanje i stavi ukrase u
kosu. Pošla sam s Teticom za Hatsumomo natrag u njezinu sobu, gdje je ona
kleknula ispred stoliæa za šminkanje i izvadila malenu lakiranu kutijicu s
rumenilom za usnice. Za taj je dio šminkanja Hatsumomo upotrijebila jedan mali
kist. U to je vrijeme bila moda ostaviti gornju usnicu nenašminkanu, zbog èega
se donja usnica doimala punijom. Bjelilo izaziva svakovrsne neobiène privide:
kad bi gejša premazala rumenilom èitavu površinu usnica, usta bi joj izgledala
kao dvije velike kriške tunjevine. Stoga je veæina gejši sklonija obliku
napuæenih usnica, donekle sliènom cvijetu ljubice. Ukoliko gejša veæ nema usnice
takva oblika, a to je prilièna rijetkost, gotovo æe uvijek rumenilom ocrtati
okruglija usta nego što ih stvarno ima. Ali, kao što rekoh, tada je bilo u modi
namazati samo donju usnicu i Hatsumomo je upravo to uèinila.
 Potom je uzela onu granèicu paulovnije koju mi je ranije pokazala i zapalila
je žigicom. Nakon što je drvo nekoliko sekundi gorjelo, ugasila je plamen,
ohladila izgore-ni vršak meðu prstima i ponovo se okrenula zrcalu da njime
iscrta obrve. Pougljenjelo je drvo ostavljalo trag divno meke sive boje. Nakon
toga je otišla do ormara i odabrala nekoliko ukrasa za kosu, ukljuèujuæi jedan
od

kornjaèevine i jedan neobièan grozd bisera na dugaèkoj igli. Kad ih je

namjestila u kosu, nanijela je malo parfema na zatiljak i zataknula plosnatu
drvenu boèicu s parfemom u obi, za sluèaj da joj kasnije ponovo zatreba. Potom
je još u obi stavila lepezu, a u desni rukav rupèiæ. I nakon svega toga,
okrenula se i pogledala dolje u mene. Na licu je ponovo imala onaj jedva
primjetan osmijeh koji je imala ranije dok se gledala u zrcalu, te je èak i
Tetiæa morala uzdahnuti od divljenja, toliko je Hatsumomo prekrasno izgledala u
tom trenutku.

80

81

i Šesto poglavlje

Bez obzira što je bilo tko od nas mislio o Hatsumomo, ona je u našoj okiyi bila
nešto poput carice, jer je zaraðivala novac od kojeg smo svi živjeli. A svaka bi
se carica jako rasrdila kad bi, vraæajuæi se kasno noæu kuæi, zatekla svoju
palaèu u mraku i sve sluge kako spavaju. Drugim rijeèima, kad bi se Hatsumomo
vratila kuæi previše pijana da raskopèa svoje èarapice, netko je morao biti tu
da to uèini umjesto nje, a ako bi bila gladna, na pamet joj ne bi palo da odšeta
do kuhinje i sama nešto pripravi: na primjer, umeboshi ochazuke, svoju omiljenu
poslasticu od riže preostale od ruèka, zaèinjene mariniranim kiselim šljivama i
natopljene vrelim èajem. Zapravo, u tome naša okiya nije bila nikakav izuzetak.
Dužnost da doèeka gejšu kad se vrati kuæi, da se pokloni pred njom i zaželi joj
dobrodošlicu, dopala bi uvijek najmlaðu od “kukuljica”, kako su èesto zvali
pripravnice za gejše. A od trenutka kad sam poèela odlaziti u školu za gejše,
najmlaða kukuljica u našoj okiyi bila sam ja. Davno prije ponoæi, Buèa i dvije
starije sluškinje duboko bi spavale na svojim futonima prostrtim po drvenom podu
samo metar ili dva daleko od ulaznog predvorja, ali ja sam morala ostati kleèati
u predvorju, boreæi se sa snom, katkad èak i do dva sata ujutro. Bakièina je
soba bila blizu, a ona je spavala kraj upaljenog svjetla i odškrinutih vrata.
Pruga svjetla koja je padala preko mog praznog futona potaknula je u meni
sjeæanje na onaj dan kad su Satsu i mene, ne tako davno, odvodili iz našeg sela
i kad sam povirila u stražnju sobu u našoj

kuæici kako bih pogledala majku koja je tamo spavala. Otac je objesio ribarsku
mrežu preko prozora s papirnatim oknima kako bi zamraèio sobu, ali to je sobu
èinilo tako sumornom da sam odluèila otvoriti jedan prozor, a kad sam to
uèinila, pruga blještavog sunèevog svjetla pala je preko majèina futona i
obasjala njezinu blijedu i tako mršavu ruku. Gledajuæi žuækasto svjetlo iz
Bakièine sobe na svom futonu... pitala sam se je li moja majka još živa. Nas
dvije smo bile toliko sliène i bila sam sigurna da bih nekako osjetila da je
umrla, ali naravno, nisam osjetila ništa što bih mogla protumaèiti kao znak,
bilo da je živa ili mrtva.
Jedne noæi, kad su veæ poèele jesenske hladnoæe, u-pravo sam zadrijemala
oslonjena o jedan stup kad sam èula kako netko gura ustranu vanjska vrata.
Hatsumomo bi bila strašno ljuta kad bi me našla kako spavam, zato sam se brzo
trgnula i pokušala, što sam bolje mogla, sakriti pospanost. Meðutim, kad su se
otvorila unutrašnja vrata, iznenadila sam se ugledavši nekog muškarca koji je na
sebi imao tradicionalni, široki radnièki kaputiæ, zavezan na boku i seljaèke
hlaèe, iako uopæe nije izgledao kao radnik ili seljak. Kosa mu je bila nauljena
i zalizana po najnovijoj modi, a kratko ošišana brada davala mu je izgled
intelektualca. Muškarac se prignuo i obuhvatio mi glavu rukama kako bi me bolje
pogledao. “Hej, ti si ljupka djevojèica”, rekao mi je tihim glasom. “Kako se
zoveš?”
Bila sam uvjerena da je on nekakav zanatlija, premda mi nije bilo jasno zbog
èega bi došao tako kasno. Bojala sam ga se, ali sam uspjela izgovoriti svoje
ime, a on je na to ovlažio jezikom vršak prsta i taknuo me njime po obrazu, kako
bi mi skinuo otpalu trepavicu, pokazalo se. “Je li Yoko još uvijek ovdje?”
upitao je. Yoko je bila jedna mlada žena koja je svakog dana, od sredine
poslijepodneva do kasno u noæ, sjedila u našoj služinskoj sobi. U to su vrijeme
sve okiye i èajane u Gionu bile povezane privatnim telefonskim sustavom i moglo
bi se reæi da je Yoko imala više posla od bilo koga u našoj okiyi, javljajuæi se
nar telefon i upisujuæi Hatsumomine angažmane za bankete i za-

82

83

bave, katkad i po šest mjeseci ili godinu dana unaprijed. Obièno Hatsumomina
veèer ne bi prethodnog jutra bila do kraja popunjena obvezama, pa bi cijelu
veèer i dalje stizali pozivi vlasnica èajana, èiji su gosti željeli da Hatsu-
momo navrati ako ima vremena. Meðutim, veèeras telefon nije èesto zvonio i
pomislila sam kako je Yoko vjerojatno zadrijemala, baš kao i ja. Onaj muškarac
nije prièekao da mu odgovorim, nego mi je pokretom ruke pokazao da šutim i
otišao zemljanim prolazom do služinske sobe.
Èula sam Yoko kako se isprièava, jer je doista bila zaspala, a potom je dugo
razgovarala s nekim na centrali. Povezali su je s nekoliko èajana dok napokon
nije pronašla Hatsumomo i ostavila joj poruku da je kabuki glumac Onoe Shikan
stigao u grad. Ja to tada nisam znala, ali Onoe Shikan nije bio stvarna osoba,
to je ime samo služilo kao šifra.
Nakon toga Yoko se pokupila i otišla kuæi. Nije izgledala zabrinuta zbog toga
što je onaj muškarac ostao èekati u služinskoj sobi i stoga sam odluèila da ne
kažem nikome ništa. To je, pokazalo se, bila pametna odluka, jer kad se
Hatsumomo pojavila dvadesetak minuta kasnije, zastala je u ulaznom predvorju i
rekla: “Još ti nisam pokušala otežati život. Ali ako ikad spomeneš da je ovamo
došao nekakav muškarac ili èak da sam se ja prije svršetka veèeri vratila kuæi,
to æe se promijeniti.”
Stajala je nada mnom dok je to govorila i kad je posegnula u rukav za neèim,
vidjela sam èak i u onom polumraku u predvorju kako su joj podlaktice rumene kao
da joj je vruæe. Otišla je u služinsku sobu i zatvorila vrata za sobom. Èula sam
kratak, prigušen razgovor i zatim je u okiyi zavladala tišina. Povremeno mi se
èinilo da èujem tiho jecanje ili uzdisanje, ali ti su zvukovi bili tako tihi da
nisam mogla biti sigurna. Neæu reæi da sam znala što oni tamo rade, ali sjetila
sam se svoje sestre kako je podigla haljinu za kupanje za mladog Sugija. I
osjetila sam takvu mješavinu gaðenja i znatiželje da èak i da sam smjela otiæi
iz predvorja, mislim da za to ne bih imala snage.

Hatsumomo i njezin ljubavnik - pokazalo se da je on kuhar u obližnjem restoranu,

specijaliziranom za jela s tjesteninom - dolazili su u okiyu otprilike jedanput
tjedno i zatvarali se u služinsku sobu. Uz to su se još u neko drugo vrijeme
sastajali na drugim mjestima. Yoko je èesto morala prenositi poruke i ja bih to
ponekad èula. Sve su sluškinje znale što Hatsumomo radi i èinjenica da nitko
nije o tome rekao ni rijeèi Majki, Tetiæi ili Bakici, pokazuje koliku je vlast
ona imala nad svima nama. Hatsumomo bi zasigurno imala velikih neprilika, više
zbog toga što uopæe ima ljubavnika, nego zbog toga što ga dovodi u o-kiyu.
Naime, vrijeme koje je provodila s njime nije donosilo nikakav prihod, štoviše
sprjeèavalo ju je da kroz to vrijeme zaraðuje novac na zabavama u èajanama. Osim
toga, svaki bi imuæan muškarac, koji bi eventualno pokazao zanimanje za skupu,
dugotrajniju vezu s njome, sigurno promijenio svoje mišljenje o njoj, pa èak i
odustao od takve veze, kad bi saznao da se ona sastaje s nekakvim kuharom.
Jedne veèeri, baš kad sam se vraæala iz dvorišta, kamo sam otišla kako bih se
napila vode iz bunara, èula sam kako netko silovito gura vanjska vrata ustranu
tako da su s glasnim treskom udarila o dovratak. “Dakle, Hat-sumomo-san”, èula
sam jedan duboki glas, “sve æeš ih probuditi...”
Nikad nisam stvarno razumjela zašto se Hatsumomo izlaže takvom riziku i
dovodi ljubavnika u okiyu, iako je nju vjerojatno upravo to uzbuðivalo. Meðutim,
nikad dosad nije bila toliko nemarna i stvarala toliku buku. Požurila sam se do
svog mjesta u predvorju i klekla sekundu prije nego što se Hatsumomo pojavila u
unutrašnjem predvorju s dva paketa umotana u laneni papir. Ubrzo je za njom
došla neka druga gejša, toliko visoka da se morala prignuti dok je prolazila
kroz niska vrata. Kad se uspravila i pogledala dolje u mene, usta su joj
izgledala neprirodno velika i teška za njezino dugaèko lice. Nitko ne bi za nju
mogao reæi da je lijepa. “Ovo je naša glupa niža

84

85

sluškinja”, rekla je Hatsumomo. “Mislim da ima ime, ali možeš je slobodno zvati
“Mala gospoðica Glupaèa”.” “No, Mala gospoðice Glupaèo”, rekla je visoka gejša.
“Zašto ne odeš i ne doneseš svojoj velikoj sestri i meni nešto za piæe?” Duboki
glas koji sam malo prije èula bio je njezin, a ne Hatsumomina ljubavnika, kako
sam u prvi tren pomislila.
Hatsumomo je obièno voljela piti jednu posebnu vrstu sakea koji se zove
amakuchi, jer je vrlo lagan i sladak. Ali amakuchi se peèe samo zimi i mi smo,
izgleda, potrošili sve zalihe. Stoga sam u dvije èaše natoèila pivo i donijela
ih u predsoblje. Hatsumomo je s prijateljicom veæ bila otišla u dvorište i sad
su stajale na zemljanom prolazu u drvenim natikaèama. Vidjela sam da su obje
pijane, a Hatsumomina je prijateljica imala prevelika stopala za naše male
drvene natikaèe, tako da je svaki njezin nezgrapan korak kod obje izazivao salve
smijeha. Možda se sjeæaš da je uz vanjski zid kuæe vodila povišena drvena
galerija. Hatsumomo je upravo odložila one pakete na tu drvenu galeriju i
spremala se razmotati jedan od njih, kad sam im ja donijela pivo. “Nisam
raspoložena za pivo”, rekla je i, prignuvši se, izlila obje èaše u prostor ispod
kuæe. “Ja jesam”, rekla je njezina prijateljica, ali veæ je bilo kasno. “Zašto
si prolila i moje pivo?” “Oh, šuti, Korin!” rekla je Hatsumomo. “Ionako si dosta
popila. Radije gledaj ovo, umrijet æeš od sreæe kad to vidiš!” I Hatsumomo raz-
veže uzice kojima je bio zatvoren omot od lanena papira jednog od ona dva paketa
i raširi preko drvenog poda galerije jedan prekrasan kimono u nekoliko nijansi
prašno-zelene boje s motivom vinove loze crvenih listova. Tkanina je bila
uistinu predivna koprenasto tanka svila, premda se takva tkanina nosi ljeti i
sigurno nije prikladna za jesensko vrijeme. Hatsumomina se prijateljica Korin
toliko zadivila tom kimonu da je naglo udahnula zrak i za-grcnula se vlastitom
slinom, što je kod obje ponovo izazvalo prasak smijeha. Zakljuèila sam kako je
sad pravi trenutak da se isprièam i povuèem. Ali Hatsumomo me zaustavi: “Nemoj
još otiæi, Mala gospoðice Glupaèo.” Potom se ponovo okrenula svojoj prijateljici
i rekla: “Vrijeme

je da se malo zabavimo, Korin-san. Pogodi, èiji je ovo kimono!”

 Korin je još uvijek kašljala i gušila se, a kad je napokon mogla govoriti,
reèe: “Kad bi bar bio moj!” “Ali nije. Ovaj kimono pripada ni više, ni manje
nego onoj gejši koju ti i ja mrzimo više od bilo koga drugoga na svijetu.” “Oh,
Hatsumomo... ti si genije. Ali kako si uspjela doæi do Satokina kimona?” “Kakva
Satoka! Nije ona ta o kojoj govorim. Ja govorim o... gospoðici Savršenstvu!” “O
kome?” “O gospoðici “Ja-sam-toliko-bolja-od-tebe”... eto o kome!”
Nastala je duga stanka, a onda je Korin uzviknula: “Mameha! Oh, zaboga, to je
Mamehin kimono. Nije mi jasno kako ga odmah nisam prepoznala! Kako si samo
uspjela doæi do rvjega?” “Prije nekoliko dana ostavila sam nešto u kazalištu
Kaburenjo nakon probe”, objašnjavala je Hatsumomo. “I kad sam se vratila po to,
èula sam kako odozdo, iz podruma, dopire nekakav zvuk poput jecanja. Pomislila
sam: “Nije valjda! Kako je to zabavno!” I kad sam se odšuljala dolje i upalila
svjetlo, što misliš koga sam vidjela tamo na podu, slijepljene kao dva zrna
riže?” “Ne mogu vjerovati! Mamehu?” “Ne budi blesava. Ona je previše ukoèena za
tako nešto. Tamo je bila njezina sluškinja s èuvarom kazališta. Znala sam da æe
sve uèiniti samo da je ne tužim i kasnije sam otišla do nje i rekla joj da želim
ovaj Mamehin kimono. Poèela je plakati kad je shvatila koji joj kimono
opisujem.” “A stoje s ovim drugim?” upita Korin, pokazujuæi na drugi paket na
galeriji, još uvijek nerazmotan. “Natjerala sam je da taj kimono kupi za svoje
vlastite novce i sad je moj.” “Za njezine vlastite novce?” zaèudi se Korin.
“Koja to sluškinja ima dovoljno novaca da može kupiti kimono?” “Pa, ako ga nije
kupila za svoje novce, kao što je rekla, ne želim znati odakle ga je nabavila. U
svakom sluèaju, sad æe ga Mala gospoðica Glupaèa odnijeti u spremište.”
“Hatsumomo-san, ja ne smijem ulaziti u spremište”, odmah sam rekla. “Ako želiš
saznati gdje je tvoja starija sestra, nemoj me tjerati da veèeras bilo što
dvaput govorim. Smislila sam nešto za tebe. Na-

86

87

kon toga mi možeš postaviti jedno pitanje i ja æu ti odgovoriti.”

Neæu reæi da sam joj vjerovala, ali Hatsumomo je imala moæ da mi oteža život
na koji god joj se naèin prohtije. Nisam imala drugog izbora nego da je
poslušam.
Položila mi je na ruke kimono umotan u laneni papir i povela me do spremišta
u dvorištu. Onda je otvorila vrata i uz glasni škljocaj okrenula prekidaè na
zidu. Ugledala sam police pune plahti i jastuka, kao i više zakljuèanih škrinja
i nekoliko složenih futona. Hatsumomo me zgrabila za ruku i pokazala na ljestve
prièvršæene uz vanjski zid. “Kimona su tamo gore”, rekla je.
Popela sam se uz ljestve i odgurnula ustranu drvena vrata na vrhu. U
potkrovlju spremišta nije bilo polica kao u donjem dijelu. Zidovi su bili
prekriveni crvenim, lakiranim drvenim kutijama, naslaganim gotovo do stropa.
Izmeðu ta dva zida od kutija vodio je uski prolaz s po jednim otvorom pokrivenim
zaslonom od papira na oba kraja, zbog zraèenja. I ovaj je prostor bio jarko
rasvijetljen kao i onaj dolje, samo što je svjetlo ovdje bilo još mnogo jaèe,
tako da sam, kad sam ušla unutra, mogla proèitati crne znakove, urezane u
prednje stijenke kutija. Proèitala sam rijeèi kao što su Kata-Komon, Ro -
“Crteži izvedeni šablonom, rijetko tkana tanka svila” i Kuromontsuki, A-wase -
“Sveèane haljine s crnim ukrasima, podstavljene”. Iskreno govoreæi, tada još
nisam razumjela sve znakove, ali sam uspjela pronaæi kutiju na kojoj je bilo
Hatsumomi-no ime; bila je u najgornjem redu. Namuèila sam se dok sam je skinula,
ali sam napokon položila novi kimono preko nekoliko drugih, takoðer umotanih u
laneni papir i vratila kutiju tamo gdje sam je našla. Iz èiste znatiželje,
otvorila sam na brzinu još jednu kutiju i vidjela da je do vrha ispunjena s
možda èak petnaest kimona, a kad sam podignula poklopce još nekoliko drugih
kutija, vidjela sam da su i one pune. Sad mi je bilo jasno zašto se Bakica
toliko bojala požara. Zbirka kimona u ovom spremištu vrijedila je vjerojatno dva
puta više nego èitav Yoroido i Sen-zuru zajedno. A kako sam kasnije saznala,
najvrjedniji su

primjerci bili na èuvanju negdje drugdje. Njih su nosile samo gejše poèetnice,
pa kako ih Hatsumomo više nije mogla nositi, stajali su spremljeni u jednom
iznajmljenom trezoru dok ponovo ne zatrebaju.
Kad sam se spustila u dvorište, vidjela sam da je Hatsumomo u meðuvremenu
donijela iz svoje sobe kamen za pravljenje tuša, štapiæ tuša i kaligrafski kist.
Pomislila sam da želi napisati nekakvo pisamce i gurnuti ga meðu nabo-re kimona
kad ga ponovo složi. Kapnula je na bunaru malo vode na kamen za pravljenje tuša
i sad je sjedila na galeriji i trljala štapiæem tuša o kamen. Kad je smjesa bila
dovoljno gusta i crna, umoèila je kist i zagladila vršak na kamenu, kako bi sav
tuš ostao u kistu i ništa ne bi kapalo. Onda mi ga je stavila u ruku, privukla
mi ruku iznad onog divnog kimona i rekla: “Vježbaj kaligrafiju, mala Chiyo.”
Taj kimono koji je pripadao gejši koja se zvala Mame-ha - za koju ja do tada
nikad nisam èula - bio je pravo umjetnièko djelo. Vijugajuæi od donjeg ruba do
struka dizala se prekrasna loza napravljena od više debelo lakiranih niti konca,
skupljenih zajedno i prišivenih za tkaninu. Bila je dio tkanine, ali meni je do
te mjere izgledala kao prava loza koja tamo raste da sam imala osjeæaj kao da je
mogu, ako želim, uhvatiti prstima i otkinuti je poput vri-ježe iznikle iz
zemlje. Lišæe što je raslo iz nje izgledalo je kao da blijedi i polako se suši
na jesenskom vjetru, te èak veæ pomalo žuti. “Ne mogu to uèiniti, Hatsumomo-
san!” povikala sam. “Kakva šteta, malo moje zlato”, rekla mi je njezina
prijateljica. “Jer ako ti Hatsumomo mora to još jednom reæi, izgubit æeš
moguænost da pronaðeš svoju sestru.”
“Oh, šuti, Korin. Chiyo zna da mora napraviti to što sam joj rekla. Napiši
nešto, gospoðice Glupaèo. Meni je svejedno što æeš napisati.”
Kad je kist prvi put dotaknuo tkaninu, Korin je od uzbuðenja zacvilila i
probudila jednu od starijih sluškinja, te je ova provirila u hodnik u spavaæici
koja joj je neuredno visjela i glave omotane maramom. Hatsumomo je srdito
udarila nogom i zgrbila se kao maèka spremna na

88

89

skok, što je bilo dovoljno da se sluškinja žurno vrati na svoj futon. Korin nije
bila zadovoljna s onih nekoliko nesigurnih poteza koje sam ja povukla preko
prašnozelene svile, pa me je Hatsumomo uputila gdje æu potegnuti kistom i kakav
æu znak napraviti. Ti znakovi nisu imali nikakvog smisla, Hatsumomo je na svoj
naèin pokušavala biti u-mjetnicom. Nakon toga je ponovo složila kimono u laneni
papir i zavezala uzice. Zatim su se ona i Korin vratile u prednje predvorje i
navukle svoje lakirane zorije. Kad su otvorile ulièna vrata, Hatsumomo mi je
naložila da ih slijedim. “Hatsumomo-san, ako odem iz okiye bez dopuštenja, Majka
æe se jako srditi i...” “Ja ti dajem dopuštenje”, prekinula me je Hatsumomo.
“Moramo vratiti kimono, zar ne? Nadam se da me ne namjeravaš pustiti da te
èekam.”
I tako mi ništa drugo nije preostalo nego da navuèem natikaèe i poðem za
njima niz prolaz do ulice koja je vodila uz obalu uske rjeèice Shirakawe. U to
su vrijeme ulice i ulièice u Gionu još uvijek bile poploèene kamenjem. Hodale
smo tako po mjeseèini neko vrijeme, pokraj žalosnih trešanja s granama obješenim
nad tamnom vodom i napokon prešle preko jednog drvenog mosta u dio Giona, u
kojem još nikad nisam bila. Obala rjeèice bila je od kamena, veæinom obraslog
mahovinom. Uzduž ozidane obale nizale su se stražnje strane èajana i okiya,
tvoreæi neku vrstu zida. Zasloni od trske kojima su bili zaklonjeni prozori
rezali su svjetlo u uske trake koje su me podsjetile na tanke rezance ukiseljene
rotkvice, koje je kuharica tog dana narezala za ruèak. Èula sam smijeh muškaraca
i gejši. U jednoj se èajani, èini se, zbivalo nešto jako smiješno, jer je svaki
novi val smijeha bio glasniji od prethodnog, sve dok se zvuk smijeha napokon
nije izgubio i èulo se samo zveckanje shamisena s neke druge zabave. Na trenutak
sam lako mogla zamisliti kako je Gion za neke ljude veselo mjesto. Stalno sam se
pitala nije li možda Satsu na nekoj od tih zabava, iako mi je Awajiumi u
prijavnom uredu rekao kako ona uopæe nije u Gionu.
Hatsumomo i Korin su se ubrzo potom zaustavile pred jednim drvenim vratima.
“Odnijet æeš ovaj kimono gore

na kat i predat æeš ga ondje sluškinji”, rekla mi je Hatsumomo. “Ili ako

gospoðica Savršenstvo sama otvori vrata, možeš ga predati njoj. Nemoj ništa
reæi, samo ga predaj. Mi æemo biti ovdje dolje i gledat æemo te.”
I na to mi je stavila omot s kimonom u ruke, a Korin je otvorila vrata.
Ulaštene stube vodile su gore u mrak. Toliko sam drhtala od straha da sam se
jedva uspela do polovice stuba i dalje nisam mogla. Onda sam èula Korin kako mi
odozdo dovikuje glasnim šaptom: “Produži, mala! Nitko te neæe pojesti, osim ako
se ne vratiš dolje s tim kimonom. U tom sluèaju bismo nas dvije to mogle
uèiniti. Je li tako, Hatsumomo-san?”
Hatsumomo je na to glasno uzdahnula, ali ništa nije rekla. Korin je piljila
gore u mrak, pokušavajuæi nazrijeti gdje sam, ali Hatsumomo, koja je jedva
dopirala Korin do ramena, uopæe nije obraæala pozornost na nju, samo je stajala
s jednim prstom u ustima i grizla nokat. Pa èak i tada, unatoè mom silnom
strahu, nisam mogla a da ne zapazim koliko je Hatsumomo izuzetno lijepa. Bila je
o-krutna poput pauka, ali izgledala je ljupkije, stojeæi ondje i grizuæi nokat,
nego što veæina gejša izgleda dok poziraju za fotografiju. A kontrast izmeðu nje
i njezine prijateljice Korin bio je tako velik kao da staviš dragulj uz kakav
kamen s ceste. Korin se doimala kao da joj je neudobno pod kompliciranom
frizurom s lijepim ukrasima i èinilo se kao da se stalno spotièe o svoj kimono.
Hatsumomo je, naprotiv, nosila kimono kao da joj je to druga koža.
Kad sam stigla do odmorišta na vrhu stuba, kleknula sam u mraku i zazvala:
“Oprostite, molim!”
Prièekala sam, ali ništa se nije dogodilo. “Glasnije!” naredila mi je Korin.
“One te ne oèekuju.”
Ponovo sam zazvala: “Oprostite!” “Samo malo!” èula sam iznutra neki prigušeni
glas i ubrzo vrata kliznu u stranu. Djevojka koja je kleèala s druge strane nije
bila starija od Satsu, ali mršava i nervozna poput ptice. Pružila sam joj kimono
u omotu od lanenog papira. Ona se jako iznenadila i zgrabila je omot gotovo
oèajnièkim pokretom. “Tko je to, Asami-san?” èula sam odnekud iz sta-

90

91

na jedan glas. S mjesta na kojem sam kleèala vidjela sam jedan jedini upaljeni
papirnati lampion na starinskom stalku pokraj futona pripremljenog za spavanje.
Futon je bio za gejšu Mamehu, vidjela sam to po izglaèanim plahtama i elegantnom
svilenom pokrivaèu, kao i po jastuku takamakura - “visokom jastuku”, istom
onakvom kakav je imala Hatsumomo. To zapravo uopæe nije bio jastuk, nego drveni
stalak s tapeciranom udubinom za vrat. Jedino su tako gejše mogle spavati, a da
ne pokvare komplicirane frizure.
Sluškinja nije odgovorila, ali je rastvorila omot oko kimona što je tiše
mogla i naginjala ga ovamo i onamo kako bi uhvatila odraz svjetla. Kad je
ugledala šare tuša koje su ga nagrdile, oštro je udahnula zrak i rukom pokrila
usta. Suze su joj gotovo trenutno oblile lice, a onaj glas je ponovo zazvao:
“Asami-san! Tko je to?” “Oh, nitko, gospoðice!” viknula je sluškinja. Bilo mi ju
je užasno žao dok sam je gledala kako brzo suši suze rukavom. Kad je ispružila
ruku da zatvori vrata, na trenutak sam ugledala njezinu gospodaricu. Odmah sam
vidjela zašto je Hatsumomo zvala Mamehu “gospoðica Savršenstvo”. Lice joj je
bilo savršeno ovalno, kao u lutke, glatko i nježno kao od porculana, èak i bez
šminke. Išla je prema vratima, pokušavajuæi nazrijeti štogod u mraku na
stubištu, ali je sluškinja brzo povukla vrata i više je nisam vidjela.
Kad sam se sljedeæeg jutra nakon škole vratila u okiyu, otkrila sam da su se
Majka, Bakica i Tetiæa zatvorile u sveèanu primaæu sobu u prizemlju. Bila sam
sigurna da govore o kimonu i doista, èim je Hatsumomo ušla u okiyu, jedna je
sluškinja otišla obavijestiti Majku, koja je na to izišla u predvorje i
zaustavila Hatsumomo na stubama. “Jutros su ovdje bile Mameha i njezina
sluškinja”, rekla je. “Oh, Majko, znam što æeš reæi. Užasno mi je žao zbog tog
kimona. Pokušala sam zaustaviti Chiyo da ga ne poša-ra tušem, ali veæ je bilo
kasno. Sigurno je mislila da je to moj kimono! Ne znam zbog èega me je ona
toliko zamrzi-

la od trenutka kad je stigla ovamo... Kad samo pomislim da je uništila tako

prekrasan kimono samo da mene povrijedi!”
U meðuvremenu je i Tetiæa došepala do predvorja. Po-vikala je: “Matte
mashita!” Ja sam razumjela rijeèi, one znaèe: “Èekali smo te!” Ali nisam imala
pojma što je Tetiæa time mislila. U stvari, to je s njezine strane bilo vrlo
domišljato, jer te rijeèi publika ponekad dovikuje velikim zvijezdama kad se
pojave na sceni u nekoj kabuki predstavi. “Tetiæe, zar možda hoæeš reæi kako sam
ja imala nekakve veze s uništavanjem tog kimona?” upitala je Hatsumomo. “Zašto
bih to napravila?” “Svi znaju koliko ti mrziš Mamehu”, rekla je Tetiæa. “Ti
mrziš svakog tko je u-spješniji od tebe.” “Hoæeš reæi kako tebe izuzetno volim,
Tetiæe, buduæi da si ti tako neuspješna?” “Ne dopuštam da se tako razgovara”,
reèe Majka. “Slušaj me, Hatsumomo. Ne misliš valjda da je itko toliko glup da bi
povjerovao u tvoju prièu. Ne dopuštam takvo ponašanje u ovoj okiyi, èak ni tebi.
Ja poštujem Mamehu. Ne želim nikad više èuti da se dogodilo nešto slièno. A što
se tièe kimona, netko æe ga morati platiti. Ja ne znam što se noæas dogodilo,
ali nema dvojbe o tome u èijoj je ruci bio kist. Sluškinja je vidjela djevojèicu
kako to radi. Djevojèica æe platiti”, zakljuèila je Majka i ponovo stavila lulu
u usta.
Sad je Bakica izašla iz sobe i pozvala sluškinju da joj donese bambusov štap.
“Chiyo ima dovoljno dugova”, rekla je Tetiæa. “Ne vidim zašto bi još morala
plaæati i Hatsu-momine dugove.” “Dovoljno smo prièali o tome”, rekla je Bakica.
“Djevojèica æe dobiti batine i morat æe platiti cijenu uništenog kimona i to je
sve. Gdje je taj štap?” “Ja æu je istuæi”, rekla je Tetiæa. “Neæu da se tebi
opet upale zglobovi, Bakice. Doði sa mnom, Chiyo.”
Prièekala je da sluškinja donese bambusov štap i zatim me povela u dno
dvorišta. Toliko je bila srdita da su joj nosnice bile još šire nego obièno, a
oèi su joj se nadule poput stisnutih pesnica. Otkako sam došla u okiyu, stalno
sam pazila da izbjegnem bilo što što bi moglo dovesti do batina. Odjednom me je
obuzela vruæina i jedva sam vi-

92

93

t
djela stazu od kamenja pod nogama. Meðutim, umjesto da me poène tuæi, Tetiæa je
oslonila štap o zid spremišta, do-šepala do mene i tiho mi rekla: “Sto si to
napravila Hat-sumomo? Ona je èvrsto odluèila da te uništi. Mora postojati
nekakav razlog i ja hoæu znati što je to.” “Kunem ti se, Tetiæe, ona je takva
prema meni od prvog dana. Ne znam što sam joj napravila.” “Bakica može govoriti
za Hatsumomo da je glupaèa, ali vjeruj mi, ona nije nikakva glupaèa. Ako ti želi
upropastiti karijeru, onda æe to i uèiniti. Što god to bilo, èime si je
naljutila, moraš s time prestati.” “Ali ništa joj nisam napravila, Tetiæe, kunem
ti se.” “Nikad joj ne smiješ vjerovati, èak ni kad ti pokušava pomoæi. Veæ ti je
natovarila takav dug da ga možda nikad neæeš uspjeti otplatiti.” “Ne
razumijem...” rekla sam, “kakav dugi” “Hatsumomina mala šala s tim kimonom
stajat æe te više novca nego što uopæe možeš zamisliti. Eto, to je taj dug.”
“Ali... kako æu ja to platiti?” “Kad poèneš raditi kao gejša, vraæat æeš okiyi
dug za taj kimono i za sve ostalo što duguješ - hranu koju jedeš, školu, doktora
ako se razboliš. Sve to sama plaæaš. Što misliš zašto Majka po èitave dane sjedi
u svojoj sobi i upisuje brojke u one svoje knjižice? Duguješ okiyi èak i novac
koji je Majka platila za tebe kad te je uzela.”
Tijekom svih ovih mjeseci u Gionu razmišljala sam o tome kako je nekakav
novac sigurno prešao iz ruke u ruku prije nego što smo moja sestra i ja odvedene
od kuæe. Èesto sam mislila na onaj razgovor izmeðu gospodina Ta-nake i mog oca,
koji sam prisluškivala i na to kako je gospoða Mrdalo rekla za Satsu i mene da
“odgovaramo”. S užasom sam se pitala je li gospodin Tanaka zaradio na tome što
nas je pomogao prodati i koliko smo stajale. Ali nikad nisam ni pomislila da æu
ja morati nadoknaditi taj novac. “Dugo æeš otplaæivati te svoje dugove”,
nastavila je Tetiæa. “A nikad ih neæeš otplatiti ako završiš poput mene, kao
propala gejša. Zar želiš takvu buduænost?”
Meni je u tom trenutku bilo prilièno svejedno kakva æe biti moja buduænost.
“Ako želiš upropastiti svoj život i izglede u Gionu, postoji više naèina kako to
možeš po-

stiæi”, rekla mi je Tetiæa. “Možeš pokušati pobjeæi. Nakon toga Majka æe te

poèeti smatrati lošom investicijom i prestat æe ulagati novac u nekoga tko bi u
bilo kojem trenutku mogao nestati. To æe znaèiti kraj podukama, a bez školovanja
ne možeš postati gejša. Ili možeš pokušati omrznuti uèiteljicama, pa ti one neæe
htjeti pomoæi kad ti bude potrebno. Ili možeš izrasti u ružnu ženu poput mene.
Ja nisam bila ružna djevojèica kad me je Bakica kupila od mojih roditelja, ali
nisam dobro ispala i Bakica me je zbog toga zamrzila. Jednom me je tako istukla
zbog neèeg što sam uèinila da mi je slomila kuk. Nakon toga više nisam mogla
biti gejša. Zato æu te radije sama istuæi nego da dopustim da te Bakica uzme u
svoje ruke.”
Odvela me je do galerije i natjerala me da legnem na trbuh. Bilo mi je
svejedno hoæe li me istuæi ili neæe; èinilo mi se da ništa ne može još više
pogoršati moju situaciju. Svaki put kad bi mi se tijelo trznulo pod štapom,
zajauka-la sam toliko glasno koliko sam se usuðivala i zamišljala sam
Hatsumomino lijepo lice kako mi se smiješi. Kad je završila s batinama, Tetiæa
me je ostavila ležati na galeriji. Gušila sam se u suzama. Ubrzo sam osjetila
kako drveni pod galerije podrhtava pod neèijim koracima, uspravila sam se u
sjedeæi položaj i vidjela iznad sebe Hatsumomo. “Chiyo, bila bih ti jako
zahvalna da mi se makneš s puta.” “Obeæala si da æeš mi reæi gdje mogu naæi
svoju sestru, Hatsumomo”, rekla sam joj. “Toèno!” Prignula se tako da joj je
lice bilo uz moje. Pomislila sam da æe mi reæi kako još nisam dovoljno uèinila i
kako moram prièekati da smisli što bih još trebala uèiniti. Ali nije bilo tako.
“Tvoja je sestra u jednoj jorou-ya koja se zove Tatsuvo”, rekla mi je, “u
èetvrti Miyagawa-cho, južno od Giona.”
Kad mi je to rekla, gurnula me je malo nogom i ja sam sišla s galerije kako
bih joj se maknula s puta.

94

95

i Sedmo poglavlje
Nikad dotad nisam èula rijeè jorou-ya; zato sam odmah sljedeæe veèeri
iskoristila priliku kad je Tetiæa odložila pladanj s priborom za šivanje na pod
predvorja i pozvala me da joj pomognem pospremiti konce i krpice, te je upitala:
“Tetke, stoje to jorou-ya?”
Tetiæa mi nije odgovorila, šutke je nastavila namatati konac. “Tetiæe?”
ponovila sam. “To je mjesto na kojem æe Hatsumomo završiti jednog dana, ako ikad
dobije ono što zaslužuje”, rekla je.
Nije mi se èinilo da je pripravna reæi nešto više i tako mi nije drugo
preostalo nego da prekinem s ispitivanjem.
Premda mi nije odgovorila na moje pitanje, nekako sam dobila dojam da Satsu
možda pati još više od mene. I tako sam poèela misliti o tome kako æu se
iskrasti do tog mjesta Tatsuvo èim mi se za to ukaže prilika. Na nesreæu, dio
moje kazne zbog Mamehina kimona bila je i zabrana izlaska iz okiye u sljedeæih
pedeset dana. Smjela sam iæi u školu, ako je Buèa išla sa mnom, ali nije mi više
bilo dopušteno obavljati nabavu. Mogla sam, pretpostavljam, u bilo kojem
trenutku istrèati kroz vrata, da sam htjela, ali nisam bila toliko luda da
napravim takvu glupost. Kao prvo, nisam bila sigurna da li bih znala pronaæi put
do tamo. A što je još gore, èim bi otkrili da me nema, poslali bi gospodina
Bekkua ili nekog drugog da me potraži. Jedna mlada sluškinja pobjegla je
nekoliko mjeseci prije iz susjedne okiye i veæ su je sljedeæeg jutra doveli
natrag.

Tako su je tukli sljedeæih nekoliko dana da je bilo strašno slušati njezino

zapomaganje. Ponekad sam gurala prste u uši jer to više nisam mogla slušati.
Zakljuèila sam kako nemam izbora: moram prièekati da proðe tih pedeset dana
pritvora. U meðuvremenu sam se usredotoèila na to da smišljam kako æu se
osvetiti Hatsumomo i Bakici za njihovu okrutnost. Hatsumomo sam se osvetila tako
što sam skupljala izmet golubova kad bi mi naložili da ga oèistim s kamene staze
u dvorištu i stavljala ga u njezinu kremu za lice. Ta je krema veæ sadržavala
izmet slavuja, kako sam ranije spomenula, stoga joj možda time nisam ništa
naškodila, ali barem sam imala osjeæaj nekakve moralne naknade. Bakici sam se
osvetila tako da sam krpom za pranje zahoda protrljala unutrašnju stranu
ovratnika njezine haljine za spavanje i jako me je veselilo kad sam ju vidjela
kako s èuðenjem njuška po sebi, iako joj nije palo na pamet da se presvuèe.
Ubrzo sam otkrila kako me je kuharica odluèila dodatno kazniti zbog dogaðaja s
kimonom, iako to nitko od nje nije tražio: ukinula mi je, naime, porcije sušene
ribe koje smo dobivali dvaput mjeseèno. Nisam se mogla dosjetiti kako da joj se
zbog toga osvetim, sve dok je jednog dana nisam vidjela kako s batiæem za meso u
ruci ganja po hodniku jednog miša. Doznala sam da mrzi miševe više od kakve
maèke. Stoga sam skupljala mišji izmet ispod kuæe i rasipala ga tu i tamo po
kuhinji. Èak sam jednog dana uzela štapiæ za jelo i probušila rupu u dnu jedne
vreæe s rižom, tako da je u potrazi za miševima morala povaditi sve stvari iz
kuhinjskih ormariæa.
Dok sam jedne veèeri èekala Hatsumomo, èula sam kako je zazvonio telefon i Yoko
je malo kasnije izišla iz sobe i otišla na kat. Kad se vratila dolje, nosila je
u rukama Hat-sumomin shamisen, rastavljen i spakiran u lakirani kov-èežiæ.
“Morat æeš ovo odnijeti u èajanu Mizuki”, rekla mi je. “Hatsumomo je izgubila
okladu i mora odsvirati jednu pjesmu na shamisenu. Ne znam koji je vrag ušao u
nju,

96

97

ali neæe svirati na shamisenu koji imaju u èajani. Ja mislim da se jednostavno

izvlaèi jer veæ godinama nije ni taknula shamisen.”
Yoko oèito nije znala da ja imam zabranu izlaska iz okiye, što zapravo nije
bilo nikakvo èudo. Njoj je rijetko kad bilo dopušteno izaæi iz služinske sobe
kako ne bi sluèajno propustila neki važan poziv, a ni inaèe nije ni na koji
naèin sudjelovala u životu okiye. Uzela sam od nje shamisen, a ona je obukla
gornji kimono, spremajuæi se za odlazak kuæi. Nakon što mi je objasnila kako æu
doæi do èajane Mizuki, navukla sam cipele u ulaznom predvorju, napeta od straha
da æe me netko zaustaviti. Sluškinje i Buèa, èak i tri starije žene, duboko su
spavale, a Yoko æe za nekoliko minuta otiæi kuæi. Èinilo mi se kako napokon imam
priliku otkriti što se dogodilo s mojom sestrom.
Èula sam grmljavinu iznad glave i zrak je mirisao na kišu. Zato sam hitala
ulicama mimo skupina muškaraca i gejši. Neki su mi od njih dobacivali èudne
poglede, jer je u to vrijeme još bilo muškaraca i žena u Gionu koji su
zaraðivali za život kao nosaèi shamisena. No, to su obièno bili starci i
starice, nikad djeca. Ne bi me èudilo da je netko od ljudi kraj kojih sam prošla
pomislio kako sam negdje ukrala shamisen i kako sad pokušavam pobjeæi.
Kad sam stigla do èajane Mizuki, poèela je padati kiša, ali je ulaz u èajanu
bio tako otmjen da se nisam usuðivala uæi. U tamno drvo zidova iza malih zastora
što su visjeli preko vrata bila je utrljana topla naranèasta boja. Staza od
uglaèanog kamena vodila je do jedne goleme vaze u kojoj su bile aranžirane
iskrivljene grane javora s jarkocrvenim jesenskim lišæem. Napokon sam skupila
hrabrosti i prošla kroz zastore. Nedaleko od one vaze otvarao se na jednoj
strani široki ulaz, poploèan grubo poliranim ploèama od granita. Sjeæam se kako
sam bila zaprepaštena što sva ta ljepota koju sam vidjela nije bila èak ni ulaz
u èajanu, nego tek put do ulaza. Svaki je detalj odavao profinjenu eleganciju,
kao što je i trebalo biti, jer, iako to tada nisam znala, prvi put sam vidjela
jednu od najekslu-zivnijih èajana u èitavom Japanu. A èajana u Japanu nije

mjesto gdje se pije èaj, to je mjesto kamo muškarci odlaze kako bi ih zabavljale
gejše.
Èim sam stupila nogom na ulazni put, preda mnom su se otvorila vrata. Jedna
mlada sluškinja kleèala je na povišenom podu iza vrata i gledala dolje u mene;
zacijelo je èula kloparanje mojih drvenih natikaèa po kamenim ploèama. Bila je
odjevena u lijepi modri kimono s jednostavnim sivim uzorkom. Još prije godinu
dana pomislila bih za nju da je mlada gazdarica te otmjene palaèe, ali nakon
ovih mjeseci koje sam provela u Gionu, odmah sam vidjela da je njezin kimono,
premda ljepši od bilo kojeg u Yo-roidu, odveæ jednostavan za jednu gejšu ili
gazdaricu èajane. I dakako, njezina je frizura takoðer bila obièna. Ipak, bila
je mnogo elegantnija od mene i gledala je dolje u mene pogledom punim prijezira.
“Na stražnji ulaz”, rekla je. “Hatsumomo je molila da...” “Na stražnji ulaz!”
ponovila je sluškinja i zatvorila vrata, ne èekajuæi odgovor.
Kiša je sad još jaèe padala i ja sam se, više trèeæi nego hodajuæi, uputila
niz uski prolaz uz boèni zid èajane. Kad sam stigla do stražnjeg ulaza, vrata su
se otvorila i ista je sluškinja kleèala s unutrašnje strane. Nije rekla ni
rijeèi, samo je uzela shamisen iz mojih ruku. “Gospoðice”, rekla sam, “mogu li
vas nešto pitati?... Možete li mi reæi gdje je èetvrt Miyagawa-cho?” “Zašto
hoæeš iæi tamo?” “Moram odande nešto donijeti.”
Ona me je èudno pogledala, ali mi je ipak rekla da idem uz rijeku dok ne
proðem kazalište Minamiza i naæi æu se u èetvrti Miyagawa-cho.
Odluèila sam ostati pod zabatima èajane dok ne prestane padati kiša. Dok sam
tako stajala i osvrtala se oko sebe, otkrila sam da se kroz proreze u ogradi
pokraj mene vidi jedno krilo zgrade. Primakla sam glavu jednom prorezu i preko
lijepog vrta ugledala stakleni prozor. Kroz prozor se vidjela elegantna
prostorija s podom prekrivenim tatami strunjaèama, okupana u naranèastom
svjetlu, u kojoj je skupina muškaraca i gejša sjedila oko stola punog šalica
sakea i èaša piva. Meðu njima je bila i Hatsumomo, kao i neki starac mutnih
oèiju koji je, èini se, u-

98

99
pravo prièao nekakvu prièicu. Hatsumomo se zbog neèeg smješkala, iako je bilo
oèigledno da se ne smješka starèevoj prièici. Stalno je pogledavala prema gejši
koja je bila leðima okrenuta prema meni. Odjednom sam se sjetila one veèeri kad
sam prvi put virila u èajanu s malom Ku-niko, kæeri gospodina Tanake, i poèeo me
obuzimati onaj isti osjeæaj težine koji sam tako davno osjetila pred grobovima
prve obitelji moga oca, kao da me zemlja vuèe k sebi. Jedna mi je misao bubrila
u glavi, zauzimajuæi sve više prostora, sve dok je više nisam mogla
zanemarivati. Željela sam pobjeæi od nje, ali nisam mogla sprijeèiti da mi ta
misao ovlada umom, baš kao što vjetar ne može sam sebe sprijeèiti da puše.
Odmaknula sam se od ograde, èu-ènula na kamenu stubu ulaza oslonivši se leðima o
vrata i poèela plakati. Nisam mogla prestati misliti na gospodina Tanaku. On me
je odveo od majke i oca, prodao me u ropstvo, prodao moju sestru u nešto još
gore. Ja sam za njega mislila da je ljubazan, smatrala sam ga tako profinjenim,
svjetskim èovjekom. Kako sam bila glupa i djetinjasta! Nikad se više neæu
vratiti u Yoroido, odluèila sam. Ili ako se jednom ipak vratim, otiæi æu samo
zato da bih gospodinu Tanaki rekla koliko ga mrzim.
Kad sam na posljetku ustala i obrisala suze mokrim rukavom, kiša se
pretvorila u sitnu kišicu, poput maglice. Kamene ploèe ulièice zlatno su se
presijavale, odražavajuæi svjetlost uliènih svjetiljaka. Krenula sam natrag kroz
èetvrt Tominaga-cho prema kazalištu Minamiza s njegovim golemim krovom od
glaziranih ploèica, zbog kojeg sam onog dana kad sam se na putu od kolodvora do
okiye provezla tuda u rikši s gospodinom Bekkuom i Satsu, pomislila kako je to
sigurno nekakva palaèa. Sluškinja u èajani Mizuki rekla je da idem uz rijeku dok
ne proðem kazalište Minamiza, ali ulica je završavala pred kazalištem. Zato sam
krenula ulicom iza kazališta. Nakon što sam prošla raskrižja s nekoliko
popreènih ulica, našla sam se u podruèju bez uliènih svjetiljaka i gotovo bez
ljudi. Tada to nisam znala, ali ulice su bile puste zato što je to bilo u
vrijeme velike ekonomske krize. U bilo koje drugo vrijeme èetvrt Miyagawa-cho
bila bi još življa od Giona.

No, te mi se veèeri èinila jako tužnim mjestom - što je, mislim, zapravo uvijek
i bila. Drvena su proèelja slièila Gionu, ali ovdje nije bilo stabala, nije bilo
ljupke rjeèice Shirakawa, nije bilo otmjenih ulaza. Jedino je svjetlo dolazilo
od žarulja u otvorenim vratima, gdje su stare žene sjedile na niskim
stolièicama, a uz njih su, vani, na ulici, èesto stajale skupine od po dvije,
tri žene za koje sam ja mislila da su gejše. Bile su odjevene u slièna kimona
kao gejše i imale su sliène ukrase u kosi, ali im je obi bio svezan sprijeda,
umjesto na leðima. Ja to nikad dotad nisam vidjela i nisam shvaæala što to
znaèi, ali to je bila oznaka prostitutki. Žena koja mnogo puta tijekom noæi mora
skidati i ponovo vezivati pojas, ne može se gnjaviti vezivanjem uzica na leðima.
Uz pomoæ jedne od tih žena pronašla sam Tatsuvo u jednoj slijepoj ulièici, u
kojoj su se nalazile još samo tri druge kuæe. Sve su bile oznaèene ploèama s
natpisima blizu ulaza i uopæe ti ne mogu opisati kako sam se osjeæala kad sam
vidjela natpis “Tatsuvo”, samo mogu reæi da me je obuzela takva vruæina da mi se
èinilo da æu eksplodirati. U vratima Tatsuva sjedila je na stolièici neka
starica i razgovarala s jednom mnogo mlaðom ženom na stolièici u kuæi preko
puta, premda je, zapravo, èitavo vrijeme govorila samo starija žena. Sjedila je
oslonjena o dovratak u sivoj haljini što joj se objesila i djelimièno rastvorila
na grudima, a na nogama je imala zori. Njezine su zori bile od grubo pletene
slame, onakve kakve se nose u Yoroidu, nimalo sliène lijepim lakiranim zorijima
kakve je nosila Hatsumomo. Uz to su starièine noge bile bose, umjesto da budu
dolièno odjevene u uske, svilene tabi. A ipak je te svoje noge s neravnim
noktima ispružila pred sobom kao da se ponosi njihovim izgledom i svakako želi
da ih svatko primijeti. “Još tri tjedna, znaš, i više se ne vraæam”, gjovo-rila
je. “Gospodarica misli da æu se vratiti, ali neæu. Žena moga sina lijepo æe se
brinuti o meni. Ona nije baš jako pametna, ali je marljiva. Jesi li je kada
upoznala?” “Ako jesam, onda se ne sjeæam”, odgovorila je mlaða žena s druge
strane ulice. “Neka djevojèica hoæe razgovarati s tobom. Zar je ne vidiš?”
100

101

Na to me je starica prvi put pogledala. Ništa nije rekla, samo je kimnula

glavom kao znak da me sluša. “Molim vas, gospoðo”, rekla sam, “imate li ovdje
jednu djevojku po imenu Satsu?” “Nemamo nikakvu Satsu”, odgovorila mi je.
Mene je to toliko potreslo da nisam znala što bih dalje rekla, a uz to je
starica odjednom živnula, jer je neki muškarac prošao kraj mene i uputio se
prema ulazu. Nadigla se malo sa stolièice i nekoliko se puta naklonila s rukama
na koljenima, govoreæi: “Dobro došli!” Kad je muškarac ušao, ponovo se
namjestila na stolièicu i ispružila noge. “Zašto si još uvijek ovdje?” upitala
me je. “Rekla sam ti da nemamo nikakvu Satsu.” “Kako ne, imate”, rekla je mlaða
žena s druge strane ulice. “Vašu Yukiyo. Njezino je ime prije bilo Satsu, zar se
ne sjeæaš?” “Možda”, odgovorila je starica. “Ali za ovu djevojèicu kod nas nema
nikakve Satsu. Neæu valjda badava sebi stvarati nevolje.”
Nisam znala što je time htjela reæi, sve dok ona mlaða žena nije promrmljala
kako joj izgledam kao da kod sebe nemam ni sena. I to je bilo toèno. Jedan sen -
stoti dio jena - u to je vrijeme još bio u uporabi, premda se za jedan sen nije
mogla kupiti ni prazna šalica. Otkako sam došla u Kvoto, nikad u rukama nisam
imala nikakav novac. Kad sam obavljala kupovine, uvijek sam tražila da kupljenu
robu zapisu na raèun okiye Nitta. “Ako želite novaca”, rekla sam, “Satsu æe vam
platiti.” “Zašto bi ona platila da razgovara s djevojèicom kao što si ti?” “Ja
sam njezina mlaða sestra.”
Ona mi mahne rukom da priðem bliže, a kad sam došla do nje, uhvatila me za
ramena i zavrtjela. “Pogledaj ovu malu”, rekla je onoj ženi preko puta. “Zar ona
tebi izgleda kao mlaða sestra naše Yukiyo? Kad bi naša Yu-kiyo bila tako ljupka,
mi bismo bili najposjeæenija kuæa u gradu! Ti si lažljivica, eto što si ti.” I s
tim rijeèima lagano me odgurne prema ulici.
Priznajem da me je bilo strah. Ali odluka da naðem Satsu bila je jaèa od
straha; sad kad sam veæ bila ovdje nisam htjela otiæi samo zato jer mi ta žena
ne vjeruje.

Stoga sam se okrenula, poklonila se pred njom i rekla: “Isprièavam se ako vam
izgledam kao lažljivica, gospoðo. Ali nisam. Yukiyo je moja sestra. Kad biste
bili toliko ljubazni i rekli joj da je Chiyo ovdje, ona æe vam platiti koliko
tražite.”
Èini se da sam pogodila što je trebalo reæi, jer se starica okrenula onoj
mlaðoj ženi preko puta. “Poði ti gore umjesto mene. Ionako veèeras nemaš posla.
Osim toga, opet me boli vrat. Ja æu ostati ovdje i paziti na ovu djevojèicu.”
Mlaða je žena ustala sa stolièice, prešla preko ulice i ušla u Tatsuyo. Èula
sam je kako se penje uz stepenice. Napokon je ponovo izašla i rekla: “Yukiyo ima
mušteriju. Kad bude gotova, netko æe joj reæi da siðe dolje.”
Starica me nakon toga poslala da èuènem u dno ulaza, u sjenu, tamo gdje me
nitko neæe vidjeti. Ne znam koliko je vremena prošlo, ali sve sam se više
brinula da æe netko u okiyi primijetiti da me nema. Imala sam opravdanje zbog
èega sam izišla iz okiye, iako æe se Majka svejedno srditi na mene, ali nisam
imala nikakvu ispriku zbog èega sam se tako dugo zadržala. Napokon je iz kuæe
izašao neki muškarac, èaèkajuæi zube èaèkalicom. Starica je ustala da mu se
nakloni i zahvali mu na posjetu. A onda sam zaèula najljepši od svih zvukova
koje sam èula otkako sam došla u Kyoto. “Zvali ste me, gospoðo?”
Bio je to bio Satsuin glas.
Skoèila sam na noge i potrèala do vrata na kojima je stajala. Koža joj je
izgledala blijeda, gotovo siva, iako je to možda bilo zbog krièavo žutih i
crvenih boja na njezinom kimonu. A usta su joj bila premazana jarkocrvenim ru-
žem kakav je upotrebljavala Majka. Upravo je vezivala pojas, sprijeda, kao i one
žene koje sam vidjela na putu ovamo. Osjetila sam takvo olakšanje i takvu radost
što je vidim da sam se jedva suzdržala da joj ne poletim u zagrljaj, a i ona je
kriknula i pokrila usta rukom. “Gospodarica æe se ljutiti na mene”, rekla je
starica. “Odmah æu se vratiti”, rekla joj je Satsu i ponovo ušla u Tatsuyo. Brzo
se vratila i spustila nekoliko novèiæa starici na dlan, a ona joj

102

103

je na to rekla da me odvede u praznu sobu u prizemlju. “Ako èuješ da kašljem”,

dodala je, “to znaèi da dolazi gospodarica. Ajde, požuri se.”
Ušla sam za Satsu u polumraèno ulazno predvorje Tatsuva. Svjetlo je bilo više
smeðe nego žuto i zrak je smrdio po znoju. Ispod stubišta su bila jedna klizna
vrata koja su iskoèila iz okvira. Satsu ih silom odmakne ustra-nu i s mukom ih
ponovo zatvori za nama. Stajale smo u malenoj tatami sobici sa samo jednim
prozorom zastrtim papirnatim zaslonom. Izvana je prodiralo toliko svjetlosti da
sam vidjela Satsuin obris, ali joj nisam mogla razaznati crte lica. “Oh, Chiyo”,
rekla je i podigla ruku da se poèeše po licu. Odnosno, uèinilo mi se u onom
mraku da se èeše po licu. Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim kako ona
plaèe. A kad sam to shvatila, nisam više mogla zadržati vlastite suze. “Tako mi
je žao, Satsu!” rekla sam joj. “Za sve sam ja kriva.”
Nekako smo prišle jedna drugoj, spotièuæi se u mraku, i napokon smo se
zagrlile. Ni o èemu drugom nisam mogla misliti nego kako je moja sestra postala
mršava. Ona me je gladila po kosi i to me je sjetilo na majku, pa su mi suze
oblile obraze kao da sam gurnula glavu pod vodu. “Tiho, Chiyo-chan”, šapnula mi
je Satsu. Sad kad joj je lice bilo blizu mojega, osjetila sam joj u dahu nekakav
oštar miris. “Dobit æu batine ako te gospodarica ovdje naðe. Zašto si tek sada
došla?” “Oh, Satsu, oprosti! Znam da si bila u mojoj okiyi...” “Prije nekoliko
mjeseci.” “Žena s kojom si razgovarala pravo je èudovište. Nije mi htjela
prenijeti tvoju poruku sve do nedavno.” “Ja moram pobjeæi, Chiyo. Ne mogu više
ovdje ostati.” “Ja æu iæi s tobom!” “Imam gore željeznièki red vožnje skriven
pod tata-mijem. Krala sam pomalo novac kad god sam mogla. Skupila sam dovoljno
da isplatim gospoðu Kishino. Ona dobije batine svaki put kad neka djevojka
pobjegne. Ako joj prvo ne platim, neæe me pustiti.”
“Tko je ta... gospoða Kishino?” “Ona starica na vratima. Ona takoðer odlazi
odavde. Ne znam tko æe doæi mjesto nje. Ne mogu više èekati! Ovo je užasno
mjesto. Ne-

moj dopustiti da ikad završiš na ovakvom mjestu, Chiyo! A sad, bolje idi.
Gospodarica bi se mogla pojaviti svakog trenutka.” “Ali, èekaj. Kad æemo
bježati?” “Prièekaj tu u kutu i šuti. Ja moram otiæi gore.”
Poslušala sam je. Dok sam je èekala, èula sam kako starica na ulazu
pozdravlja nekog muškarca i zatim njegove teške korake uza stube iznad moje
glave. Ubrzo je netko užurbano sišao niza stube i vrata sobice su se otvorila.
Na trenutak me je uhvatila panika, ali sam onda vidjela da je to Satsu, blijeda
poput krede. “Utorak. Pobjeæi æemo u utorak kasno naveèer, za pet dana. Moram
iæi gore, Chiyo. Traži me jedan muškarac.” “Ali, èekaj, Satsu. Gdje æemo se
naæi? U koje vrijeme?” “Ne znam... ujedan sat ujutro. Ali ne znam gdje.”
Predložila sam da se naðemo u blizini kazališta Mina-miza, ali je Satsu
mislila da bi nas tamo lako mogli naæi. Složile smo se da se naðemo na drugoj
strani rijeke, toèno nasuprot kazališta. “Moram sada iæi”, rekla je. “Ali,
Satsu... što ako ne budem mogla izaæi iz okiye? Ili ako se ne naðemo?” “Samo
budi tamo, Chiyo! Ja æu imati samo tu jednu priliku. Èekala sam najduže što sam
mogla. Moraš sad otiæi, prije nego što se gospodarica vrati. Ako te naðe ovdje,
možda više nikad neæu moæi pobjeæi.”
Toliko sam joj toga htjela reæi, ali me ona izvela u predvorje i s naporom
ponovo zatvorila vrata. Ja bih ostala ondje i gledala je kako se uspinje
stubama, ali je u to došla ona starica s ulaza, zgrabila me za mišicu i izvukla
me kroz vrata na mraènu ulicu.
Trèala sam èitavim putem natrag i uzdahnula sam s olakšanjem kad sam vidjela da
je okiya isto onako tiha kao kad sam izašla. Ušuljala sam se unutra i kleknula u
polu-mraènom ulaznom predvorju, sušeæi znoj s èela i vrata rukavom haljine i
pokušavajuæi vratiti dah. Upravo sam se malo smirila, uvjerena kako sam se
uspjela vratiti prije nego što je itko otkrio da me nema. Ali onda sam pogleda-

104

105

la na vrata služinske sobe i vidjela da nisu do kraja zatvorena: otvor je bio

upravo toliko širok da se kroz njega mogla provuæi ruka. Sledila sam se. Nitko
nikad nije tako ostavljao ta vrata. Vrata su se obièno do kraja zatvarala, osim
kad bi bilo jako vruæe. Dok sam gledala u ta vrata, bila sam sigurna da sam
iznutra èula nekakvo šuškanje. Nadala sam se da je to štakor, jer ako nije bio
štakor, onda su to opet Hatsumomo i njezin ljubavnik. Poželjela sam da nisam
otišla u Miyagawa-cho. Tako sam to jako željela da mislim kako bi se vrijeme,
kad bi to bilo moguæe, poèelo vrtjeti unatrag, tjerano snagom moje želje. Ustala
sam i odšuljala se na zemljani prolaz dok mi se u glavi vrtjelo od straha, a
grlo mi je bilo suho kao komad prašnjave zemlje. Kad sam došla do vrata
služinske sobe, približila sam glavu otvoru i zapiljila se unutra. Nisam mnogo
mogla razaznati. Yoko je ranije te veèeri, zbog vlažnog vremena, zapalila ugljen
u metalnoj grijalici u podu. Sad je unutra ostalo još samo nekoliko poluugašenih
žeravica i u tom slabom svjetlu vidjela sam nešto blijedo i sitno kako se trza.
Zamalo sam kriknula kad sam to vidjela, jer sam bila sigurna kako je to štakor
koji mièe glavom gore-dolje dok nešto gricka. Na moj užas, èak sam èula vlažne,
mljackave zvukove njegovih usta. Èinilo se kao da stoji na neèemu, nisam mogla
razaznati na èemu. Prema meni su bila ispružena dva smotka neèega što mi se
èinilo kao namotana tkanina, tako da sam pomislila kako se štakor progurao
izmeðu njih, razmièuæi ih dok je išao za onim što je grizao. Jeo je nešto što je
vjerojatno Yoko ostavila u sobi. Upravo sam htjela zatvoriti vrata, jer sam se
bojala da bi mogao izaæi u prolaz na kojem sam stajala, kad sam zaèula ženski
glas kako glasno uzdiše. A onda, odjednom, iza onog mjesta gdje je štakor
grickao, podigla se jedna glava i ravno u mene je gledala Hatsumomo. Odskoèila
sam od vrata. Ono što mi se èinilo kao dva smotka tkanine bile su njezine noge.
A štakor uopæe nije bio štakor. To je bila blijeda ruka njezinog ljubavnika koja
je provirivala iz rukava njegova kaputiæa. “Što je to?” èula sam glas njezina
ljubavnika. “Je li netko pred vratima?” “Nije ništa”, šapnula je Hatsumomo.
“Netko je tamo.” “Ne, nema ni-

koga”, uvjeravala ga je Hatsumomo. “Pomislila sam da sam nešto èula, ali nema
nikoga.”
Uopæe nisam sumnjala u to da me je Hatsumomo vidjela. Ali oèigledno, iz nekog
razloga, nije to željela reæi svome ljubavniku. Požurila sam se natrag u
predvorje i kleknula na svoje mjesto, osjeæajuæi se smrvljenom kao da je preko
mene prešao tramvaj. Još sam neko vrijeme èula uzdahe i šumove iz služinske
sobe, a onda su zvukovi prestali. Kad su Hatsumomo i njezin ljubavnik napokon
izašli u hodnik, on se zagledao ravno u mene. “Ova je djevojèica u predvorju”,
rekao je. “Nije bila tu kad sam došao.” “Oh, ne obraæaj pozornost na nju. Ona je
noæas bila zloèesta i izašla je iz okiye premda to nije smjela. Kasnije æu se s
njom obraèunati.” “Znaèi, ipak nas je netko špijunirao. Zašto si mi lagala?”
“Koichi-san”, rekla je Hatsumomo, “noæas si tako loše raspoložen.” “Ti se uopæe
nisi iznenadila kad si je vidjela. Èitavo si vrijeme znala da je ona tu.”
Hatsumomin je ljubavnik srditim koracima došao u prednje predvorje i bijesno
se zagledao u mene prije nego što je sišao u ulazni prostor. Ja sam gledala u
pod, ali sam osjetila kako mi se lice jarko zacrvenjelo. Hatsumomo je žurno
prošla pokraj mene kako bi mu pomogla navuæi cipele. Èula sam je kako mu govori
na naèin kako je još nikad nisam èula govoriti, moleæivim, gotovo plaènim
glasom. “Koichi-san, molim te”, rekla je, “smiri se. Ne znam što ti je veèeras!
Doði sutra opet...” “Ne želim te sutra vidjeti.” “Mrzim kad me toliko puštaš
èekati. Naæi æu se s tobom gdje god ti kažeš, makar i na dnu rijeke.” “Ja se
nemam gdje s tobom sastati. Moja žena ionako motri na svaki moj korak.” “Onda
doði opet ovamo. Imamo služin-sku sobu...”
“Aha, ako voliš da se šuljaju oko tebe i da te špijuniraju! Pusti me veæ
jednom da odem, Hatsumomo. Hoæu iæi kuæi.” “Molim te, nemoj se ljutiti na mene,
Koichi-san. Ne znam zašto si takav! Reci mi da æeš opet doæi, pa makar to i ne
bude sutra.” “Jednog se dana neæu više vratiti”, odgovorio joj je on. “Od
poèetka sam ti to govorio.”

106

107

Èula sam klizanje vanjskih vrata kad su se otvorila i zatim ponovo

zatvorila, a onda se malo kasnije Hatsumo-mo vratila u prednje predvorje i
okrenuta prema hodniku neko je vrijeme zurila u prazno. Napokon se okrenula
prema meni i obrisala vlažne oèi. “Pa, mala Chiyo”, rekla je. “Otišla si
posjetiti onu svoju ružnu sestru, zar ne?” “Molim te, Hatsumomo-san”, rekla sam.
“I onda si se vratila ovamo kako bi mene špijunirala!” Hatsumomo je to
izgovorila tako glasno da se jedna od starijih sluškinja probudila, pridigla se
na jedan lakat i pogledala u nas. Hatsumomo je viknula na nju: “Lezi i spavaj,
glupaèo stara!”, na što je sluškinja zatresla glavom i ponovo legla. “Hatsumomo-
san, uèinit æu što god zatražiš od mene”, rekla sam. “Ne bih htjela imati
neprilika s Majkom.” “Jasno da æeš napraviti što god zatražim. To uopæe nije
predmet razgovora! A veæ si se uvalila u neprilike.” “Morala sam izaæi da tebi
odnesem shamisen.” “To je bilo prije više od jednog sata. Otišla si potražiti
svoju sestru i dogovorila si se s njom da zajedno pobjegnete. Zar misliš da sam
glupa? I onda si se vratila ovamo da mene špijuniraš!” “Molim te, oprosti mi”,
rekla sam. “Nisam znala da si ti unutra! Mislila sam daje...”
Htjela sam reæi kako sam mislila da sam vidjela štakora, ali sam onda
pomislila kako se njoj to neæe svidjeti.
Zurila je neko vrijeme u mene, a onda otišla gore u svoju sobu. Kad je ponovo
sišla, držala je nešto u šaci. “Htjela bi pobjeæi sa svojom sestrom, je li
tako?” rekla je. “Pa, ja mislim da je to odlièna ideja. Sto prije odeš iz o-
kiye, to bolje za mene. Neki ljudi misle da nemam srca, ali to nije toèno.
Dirljivo je kad pomislim kako se ti i ona debela krava spremate pobjeæi i
pokušati negdje zapoèeti novi život, same samcate na svijetu! Sto se brže
pokupiš odavde, to bolje za mene. Ustani.”
Ustala sam, premda sam se bojala što æe mi napraviti. Hatsumomo mi je
pokušala tutnuti pod pojas ono što je držala u ruci, ali kad je koraknula prema
meni, ja sam ustuknula. “Gledaj”, rekla je i otvorila šaku. U ruci je imala
nekoliko presavijenih novèanica; i premda ne znam

koliko je tu toèno bilo novaca, to je u svakom sluèaju bilo više nego što sam
ikad u životu vidjela. “Donijela sam ovo iz svoje sobe za tebe. Ne trebaš mi se
zahvaljivati. Samo uzmi. Odužit æeš mi se time što æeš otiæi iz Kvota i što te
nikad više neæu vidjeti.”
 Tetiæa mi je rekla kako ne smijem vjerovati Hatsumomo èak ni kad mi nudi
pomoæ. Ali kad sam se prisjetila koliko me Hatsumomo mrzi, shvatila sam kako ona
zapravo ne pomaže meni, nego sebi, jer me se željela riješiti. Ostala sam mirno
stajati kad je ispružila ruku i gurnula mi novac pod pojas. Osjetila sam kako mi
njezini staklasti nokti dotièu kožu. Zatim me je okrenula i èvršæe svezala pojas
kako novac ne bi skliznuo, a onda je uèinila nešto vrlo èudno. Ponovo me
okrenula prema sebi i poèela me milovati po glavi, gledajuæi me gotovo
majèinskim pogledom. Veæ je sama pomisao da bi Hatsumomo mogla biti ljubazna
prema meni bila tako èudna da sam se osjeæala kao da se nekakva otrovna zmija
umiljava oko mene poput maèke. A onda mi je odjednom, prije nego što sam uopæe
naslutila što æe uèiniti, zavukla ruke u kosu i, bijesno stisnuvši zube,
zahvatila jedan veliki pramen i povukla ga tako snažno da sam kriknula i srušila
se na koljena. Nisam shvaæala što se dogaða, ali me je Hatsumomo brzo opet
povukla na noge i povela me uz stepenice, potežuæi me svako malo za kosu. Srdito
je vikala na mene, a ja sam vriskala tako glasno da me ne bi zaèudilo da smo
probudili cijelu ulicu.
Kad smo došle gore, Hatsumomo je poèela lupati po Majèinim vratima i zvati je
da izaðe. Majka se vrlo brzo pojavila na vratima, vezujuæi pojas i srdito zureæi
u nas. “Što je to s vas dvije!” rekla je. “Moj nakit!” rekla je Hatsumomo. “Ova
glupa, glupa djevojèica!” I poèela me tuæi. Nisam mogla ništa drugo do sklupèati
se na podu i vikati na nju da prestane dok je napokon Majka nije uspjela nekako
obuzdati. U meðuvremenu je i Tetiæa izašla iz sobe i prikljuèila nam se na
hodniku. “Oh, Majko”, rekla je Hatsumomo, “kad sam se veèeras vraæala u okiyu,
uèinilo mi se da vidim malu Chiyo u dnu prolaza kako razgovara s

108

109

nekim muškarcem. Nisam dalje o tome mislila, jer sam znala da to ne može biti
ona, buduæi da si joj zabranila izlaziti iz okiye. Ali kad sam došla u svoju
sobu, zatekla sam svoju kutiju za nakit u neredu i požurila sam se natrag dolje.
Vidjela sam kako Chiyo predaje nešto onom muškarcu. Pokušala je pobjeæi, ali sam
je uhvatila!”
Majka dugo ništa nije rekla, samo me je gledala. “Onaj muškarac je pobjegao”,
nastavila je Hatsumomo, “ali mislim da mu je Chiyo prodala nešto mog nakita kako
bi došla do novaca. Ona se sprema pobjeæi iz okiye, Majko, eto, što ja mislim...
i to nakon što smo bili tako dobri prema njoj!” “U redu, Hatsumomo”, rekla je
Majka. “Dovoljno si rekla. Poði s Teticom u svoju sobu i pogledaj što ti
nedostaje.”
Kad sam ostala sama s Majkom, pogledala sam gore u nju s poda na kojem sam
kleèala i prošaptala: “Majko, to nije istina... Hatsumomo je bila u služinskoj
sobi sa svojim ljubavnikom. Srdita je zbog neèega i sad se iskaljuje na meni. Ja
joj ništa nisam ukrala!”
Majka ništa nije rekla. Nisam èak bila sigurna je li me uopæe èula. Hatsumomo
je ubrzo izašla iz sobe i rekla kako nema broša koji je obièavala nositi na
obiju. “Moj smaragdni broš, Majko!” ponavljala je i pritom plakala kao prava
glumica. “Prodala je moj smaragdni broš onom užasnom èovjeku! To je bio moj
brošl Kako se samo usudila ukrasti tako nešto od mene!” “Pretraži djevojèicu”,
rekla je Majka.
Kad sam bila mala, moglo mi je biti oko šest godina, gledala sam jednom kako
pauk plete mrežu u jednom kutu naše kuæe. Još nije bio do kraja ispleo svoju
mrežu, a veæ se u nju zapleo jedan komarac. Pauk isprva uopæe nije obraæao
pozornost na njega; mirno je nastavio dovršavati mrežu i tek kad ju je dovršio,
prišuljao se jadnom komarcu na svojim dugim nogama i ubrizgao mu otrov. Dok sam
sjedila ondje na drvenom podu i gledala Hatsumomo kako mi prilazi i pruža prema
meni svoje tanke prste, postalo mi je jasno da sam se ulovila u mrežu koju je
ona isplela za mene. Nisam mogla objasniti Majci otkuda mi
110

novac koji sam nosila u pojasu. Kad je Hatsumomo izvukla novac, Majka joj ga je
uzela i prebrojila novèanice. “Glupa si što si prodala smaragdni broš za tako
malo novaca”, rekla mi je. “Pogotovo zato što æe te stajati mnogo više da kupiš
novi.”
Tutnula je novac u pojas na svojoj spavaæici i zatim rekla Hatsumomo: “Dovela
si noæas u okiyu ljubavnika.”
Hatsumomo se trgnula kad je to èula, ali je bez oklijevanja uzviknula:
“Otkuda ti takva pomisao, Majko?”
Nastala je duga stanka, a onda je Majka rekla Tetiæi: “Drži joj ruke.”
Tetiæa je prišla Hatsumomo s leða i uhvatila je za mišice, a Majka je
rastvorila Hatsumomin kimono na bedrima. Mislila sam da æe se Hatsumomo opirati,
ali nije. Gledala je u mene ledenim pogledom dok je Majka zadigla njezin
kashimaki i rastavila joj koljena. Zatim joj je gurnula ruku meðu noge i kad ju
je ponovo izvukla, prsti su joj bili mokri. Neko je vrijeme trljala palcem
vrhove prsli-ju i potom prinijela ruku nosu. Nakon toga je povukla ruku unatrag
i ošamarila Hatsumomo preko lica, ostavljajuæi joj na koži vlažan trag.
111

i Osmo poglavlje

Hatsumomo nije bila jedina koja se srdila na mene iduæeg jutra, jer Majka je
naložila da se sljedeæih šest tjedana svim sluškinjama ukine sušena riba za
kaznu što su dopustile da Hatsumomo dovodi ljubavnika u okiyu. Mislim da se
sluškinje ne bi mogle jaèe srditi na mene èak ni da sam im vlastitim rukama
ukrala hranu ispred nosa, a Buèa se gorko rasplakala kad je èula za Majèin
nalog. Ali, da budem iskrena, nije mi bilo tako strašno, kako možda misliš, što
su me svi poprijeko gledali i što je Majka mojim dugovima dodala cijenu jednog
broša za obi koji nikad nisam vidjela, ni dotaknula. Što mi je život u okiyi bio
teži, to je èvršæa bila moja odluka da pobjegnem odatle.
Ne vjerujem da je Majka stvarno povjerovala da sam ukrala broš, premda je
spremno kupila novi broš na moj raèun kako bi zadovoljila Hatsumomo. Meðutim,
nije nimalo dvojila o tome da sam izašla iz okiye premda nisam smjela, jer joj
je Yoko to potvrdila. Mislila sam da æu u-mrijeti kad sam saznala kako je Majka
naredila da se vanjska vrata odsad moraju zakljuèavati, kako ne bih mogla ponovo
izaæi. Kako æu sad pobjeæi iz okiye? Samo je Tetiæa imala kljuè, a ona ga je
nosila obješena oko vrata èak i kad bi spavala. Uz to mi je, kao dodatna mjera
opreza, oduzeta dužnost noænog dežuranja u predvorju i sad je to radila Buèa,
koja je morala buditi Tetiæu da otkljuèa vrata kad bi se Hatsumomo vratila kuæi.
Svaku sam noæ ležala budna na svom futonu, pokušavajuæi nešto smisliti, ali
došao je i ponedjeljak, dan uoèi

onog dana koji smo Satsu i ja odredile za bijeg, a ja još uvijek nisam znala
kako æu se izvuæi iz okiye. Tako sam klonula duhom da sam jedva imala snage
obavljati poslove po kuæi, i sluškinje su me stalno korile što samo vuèem krpu
po podu kad bi me poslale da ga ulaštim i što potežem metlu za sobom kad bi me
poslale da poèistim zemljani prolaz. U ponedjeljak popodne dugo sam se zadržala
u dvorištu pretvarajuæi se kao da èupam korov, a zapravo sam samo èuèala na
kamenim ploèama i zamišljeno zurila pred sebe. Jedna me je sluškinja poslala da
operem pod u služinskoj sobi gdje je Yoko sjedila kraj telefona i tada se
dogodilo nešto neobièno. Iscijedila sam na pod krpu punu vode, ali umjesto da
voda krene prema vratima kako sam oèekivala, potekla je prema jednom kutu u dnu
sobe. “Vidi, Yoko”, rekla sam. “Voda teèe uzbrdo.”
Naravno, voda nije stvarno tekla uzbrdo, meni se to samo tako èinilo. Toliko
me je to iznenadilo da sam naci-jedila još malo vode i gledala je kako teèe u
kut. A onda... zapravo, ne mogu toèno reæi kako se to dogodilo, ali zamislila
sam sebe kako teèem uza stube na gornji kat i odatle uz ljestve i kroz zaklopna
vrata na krov, pokraj cisterne.
Krov! Toliko sam bila zapanjena kad sam se toga sjetila da sam potpuno
zaboravila na sve oko sebe i kad je zazvonio telefon, toliko sam se prestrašila
da umalo nisam kriknula. Nisam bila sigurna što æu napraviti kad stignem na
krov, ali ako uspijem pronaæi nekakav naèin da se odatle spustim na zemlju,
možda æu se ipak uspjeti naæi sa sestrom.
Uveèer sljedeæeg dana izvela sam veliku predstavu sa zije-vanjem kad sam pošla
na spavanje i bacila sam se na fu-ton kao vreæa riže. Svatko tko me je gledao
pomislio bi da sam u sekundi zaspala, no zapravo sam bila i te kako budna. Dugo
sam mirno ležala, misleæi o našoj kuæici u Yoroidu i pitajuæi se kakav æe se
izraz pojaviti na oèevu

112

113

licu kad podigne pogled sa stola i ugleda me na vratima. Vjerojatno æe mu se one

vreæice ispod oèiju objesiti i poèet æe plakati ili æe mu se usta razvuæi u onaj
èudni oblik koji je kod njega znaèio da se smješka. Nisam se usuðivala tako
jasno zamisliti majku; veæ je sama pomisao da æu je ponovo vidjeti dostajala da
mi se oèi ispune suzama.
Napokon su se sluškinje smjestile na svoje futone pokraj moga i Buèa je
zauzela svoj položaj u predvorju. Slušala sam Bakicu kako recitira sutre, što je
ona èinila svake veèeri prije spavanja. Zatim sam je promatrala kroz
poluotvorena vrata dok se presvlaèila u spavaæicu. Uža-snula sam se kad je
pustila da joj haljina sklizne s ramena jer ju još nikad nisam vidjela potpuno
golu. To sad više nije bila samo pureæa koža na vratu i ramenima, èitavo me je
njezino tijelo podsjetilo na hrpu zgužvane odjeæe. Izgledala mi je nekako
neobièno jadno dok je nespretno petljala rukama rastvarajuæi složenu spavaæicu
koju je u-zela sa stola. Sve je na njoj visjelo, èak i izdužene bradavice na
dojkama koje su slièile na obješene vrhove prstiju. Što sam je duže gledala, sve
sam više osjeæala kako se i njoj, u tom njezinom zamagljenom, staraèkom duhu,
ponekad javljaju misli o njezinim roditeljima, koji su je vjerojatno prodali kao
malu djevojèicu, baš kao što mene opsjedaju misli o mom ocu i majci. Možda je i
ona izgubila sestru. Nikad dotad nisam o Bakici razmišljala na taj naèin.
Zatekla sam se kako razmišljam je li ona u djetinjstvu bila slièna meni. Nije
važno što je ona sad zloèesta starica, a ja samo nesretna djevojèica. Zar loš
naèin života ne bi svakog uèinio zloèestim? Dobro se sjeæam kako me je jednog
dana u Yoroidu jedan djeèak gurnuo u grm prepun trnja pokraj jezerca. Dok sam se
borila da se iskoprcam iz trnja uhvatio me je takav bijes da bih bila u stanju
gristi. Ako me je nekoliko minuta bola moglo dovesti do takvog bijesa, što bi
tek uèinile godine patnje? Èak se i kamen može udubiti ako ga dovoljno dugo
udaraju kapi kiše.
Da se veæ nisam bila odluèila na bijeg, sigurna sam da bi me uhvatio smrtni
strah pri pomisli na patnje koje me vjerojatno oèekuju u Gionu. Sigurno bi me na
kraju pret-

vorile u staricu sliènu Bakici. Ali tješila sam se mišlju kako æu veæ sutra moæi
poèeti zaboravljati èak i uspomene na Gion. Veæ sam znala kako æu doæi do krova,
ali kako æu siæi s njega na ulicu... to mi je bilo sasvim nejasno. Neæe mi
preostati drugo nego da okušam sreæu u mraku. Pa èak i ako uspijem siæi, a da se
pritom ne ozlijedim, èak i ako uspijem doæi do ulice, to æe biti tek poèetak.
Koliko god da je život u Gionu bio težak, život nakon bijega sigurno æe biti još
teži. Svijet je naprosto previše okrutan; kako æu u njemu uspjeti opstati?
Ležala sam na svom fu-tonu obuzeta tjeskobom i pitala se hoæu li doista imati
snage za sve to... ali Satsu æe me èekati. Ona æe znati što trebamo napraviti.
 Prošlo je prilièno vremena dok se Bakica napokon nije smirila u svojoj sobi.
Do tada su sluškinje veæ glasno hrkale. Pretvarala sam se kao da se u snu
okreæem na svom futonu i krišom sam pokušavala vidjeti što radi Buèa, koja je
nedaleko od vrata kleèala na podu. Nisam joj mogla dobro razaznati lice, ali
imala sam dojam da ju hvata drijemež. Prvotno sam zamislila da prièekam da ona
zaspi, ali sam u meðuvremenu izgubila pojam o vremenu, a osim toga, Hatsumomo se
svakog trenutka mogla vratiti. Sjela sam na futon što sam tiše mogla, misleæi
kako æu, ako me netko primijeti, jednostavno otiæi u zahod i ponovo se vratiti u
sobu. Ali nitko me nije gledao. Haljina koju sam trebala ujutro obuæi ležala je
složena na podu pokraj futona. Uzela sam je i krenula ravno uza stube.
Zastala sam pred vratima Majèine sobe i neko vrijeme osluškivala. Ona obièno
nije hrkala, tako da ništa nisam mogla zakljuèiti po tišini koja je vladala u
sobi, osim da nije razgovarala telefonom, niti ispuštala bilo kakvu drugu vrstu
šumova. U stvari, u sobi ipak nije vladala potpuna tišina, jer je njezin mali
psiæ Taku hripao u snu. Što sam duže slušala, njegovo mi je hripljivo disanje
sve više zvuèalo kao da netko izgovara moje ime: “CHI-yo! CHI--yo!” Nisam se
bila spremna pokušati iskrasti iz okiye sve dok ne budem sigurna da Majka spava,
zato sam odluèila malo odgurnuti vrata i proviriti unutra. Ako je budna,

114

115

jednostavno æu reæi kako mi se uèinilo da me zove. Poput Bakice, Majka je

takoðer spavala s upaljenom svjetiljkom na stolu, pa sam tako, kad sam provirila
kroz odškrinuta vrata, jasno vidjela njezine ispucane tabane kako vire ispod
plahti. Taku joj je ležao izmeðu stopala i njegove su se male grudi dizale i
spuštale, ispuštajuæi onaj hripavi zvuk koji mi je zvuèao kao moje ime.
Ponovo sam zatvorila vrata i preobukla se u hodniku na katu. Jedino što mi je
još nedostajalo bile su cipele; a uopæe mi nije padalo na pamet da bježim bosa,
po èemu možeš zakljuèiti koliko sam se promijenila od ljeta. Da Buèa nije
kleèala u prednjem predsoblju, uzela bih par drvenih cipela kojima smo se
služile za hodanje po zemljanom prolazu. Ovako sam uzela cipele koje su služile
za odlazak u zahod na katu. Te cipele nisu bile èvrste, imale su samo jedan
popreèni kožni remenèiæ koji ih je držao na nozi. Sto je još gore, bile su mi
prevelike, ali nisam imala drugog izbora.
Nakon što sam tiho zatvorila za sobom zaklopna vrata, ugurala sam spavaæicu
pod cisternu, a zatim sam se uspjela nekako uspentrati do sljemena krova i
objašiti ga. Neæu se pretvarati da me nije bilo strah; glasovi ljudi na ulici
ispod mene èinili su mi se nekako jako udaljeni. Ali nisam mogla tratiti vrijeme
na strah, jer mi se èinilo kako bi svakog trenutka neka od sluškinja, ili èak
Tetiæa ili Majka, mogle izviriti kroz zaklopna vrata u potrazi za mnom. Navukla
sam cipele na ruke kako ih ne bih ispustila i poèela se pomicati naprijed po
sljemenu krova, što se pokazalo mnogo težim no što sam mislila. Crjepovi su bili
tako debeli da su na mjestu gdje su se preklapali gotovo tvorili malu stepenicu
i pri svakom bi mom bržem pokretu zaštropotali, pomièuæi se pod mojom težinom.
Svaki je zvuk bio pojaèan jekom s okolnih krovova.
Trebalo mi je nekoliko minuta samo da doðem do kraja krova naše okiye. Krov
susjedne zgrade bio je malo niži od našeg. Spustila sam se na njega i na
trenutak zastala, tražeæi put kojim bih se mogla spustiti na ulicu, ali usprkos
mjeseèini, ispod sebe sam vidjela samo neprozirni

mrak. Krov je bio odveæ visok i strm da bih pokušala naslijepo skliznuti s
njega. Nisam uopæe bila sigurna da æe sljedeæi krov biti bolji i poèela me
pomalo hvatati panika. Ali nastavila sam puzati preko krovova dok se, veæ blizu
križanja s popreènom ulicom, nisam našla iznad jednog širokog dvorišta. Ako se
uspijem dovuæi do oluka, mogla bih se niz njega spustiti na nižu zgradu, za koju
sam mislila kako je vjerojatno kupaonica. Odatle sam se lako mogla spustiti u
dvorište.
Nije mi se sviðalo spustiti se usred neke nepoznate kuæe. Bila sam sigurna
kako je to takoðer okiya, sve su kuæe u našoj ulici bile okiye. Vrlo je
vjerojatno i tu netko èekao kraj ulaznih vrata na povratak gejše i sigurno æe me
zgrabiti kad pokušam istrèati na ulicu. A što ako su vrata zakljuèana kao kod
nas? Ne bih uopæe ni razmišljala o tome da krenem tim putem da sam imala nekakvu
drugu moguænost. Meðutim, silazak s krova èinio mi se ovdje sigurnijim od svega
što sam dosad vidjela.
Dugo sam sjedila na sljemenu, osluškujuæi i pokušavajuæi razabrati ima li
koga dolje u dvorištu. Jedino što sam èula bio je smijeh i razgovori s ulice.
Nisam imala pojma na što æu naiæi u dvorištu kad se spustim, ali sam zakljuèila
kako je bolje da okušam sreæu prije nego što netko u mojoj okiyi otkrije da me
nema. Da sam mogla naslutiti koliko æe ono što sam se spremala uèiniti našte-
titi mojoj buduænosti, okrenula bih se na tom sljemenu koliko god bih brže mogla
i pohitala natrag odakle sam došla. Ali nisam imala pojma što stavljam na kocku.
Bila sam samo dijete koje je mislilo da je na pragu velike pustolovine.
Prebacila sam nogu preko sljemena, tako da sam na trenutak visjela na kosini
krova, jedva se uspijevajuæi pridržavati za sljeme. S osjeæajem panike shvatila
sam da je krov strmiji nego što sam pretpostavljala. Pokušala sam se uspentrati
natrag, ali to više nije bilo moguæe. Kako sam na rukama imala cipele, nisam se
mogla uhvatiti za sljeme, nego samo zakvaèiti zglobovima. Znala sam da sad više
nemam izbora, jer se nikad više neæu uspjeti popeti

116

117

natrag, ali èinilo mi se da æu, èim se pustim, skliznuti niz krov i neæu se više
moæi zaustaviti. Takve su mi misli jurile kroz glavu, ali prije nego što sam
mogla odluèiti kako æu se prestati držati sljemena, sljeme je prestalo držati
mene. Isprva sam klizila nadolje sporije nego što sam oèekivala, što je u meni
probudilo nadu da æu se moæi zaustaviti na mjestu gdje se krov izravnava u
strehu. Ali sam onda nogom istrgnula jedan crijep koji je uz užasan štropot
skliznuo dolje i razbio se u dvorištu. Zatim mi je ispala jedna cipela i
skliznula pokraj mene. Èula sam tihi prasak kad je pala u dvorište, a zatim sam
zaèula nešto mnogo gore - zvuk koraka s drvene galerije koji se kretao prema
dvorištu.
Mnogo sam puta vidjela muhe kako stoje na zidu ili stropu kao da stoje na
podu. Ne znam jesu li im to omoguæavale ljepljive noge ili mala težina, ali kad
sam èula kako netko dolje hoda, odluèila sam da nekako moram naæi naèina da se
zalijepim za krov poput muhe, i to odmah. Inaèe æu za nekoliko sekundi ležati
dolje u dvorištu. Pokušala sam se zabiti u krov, prvo nožnim prstima, zatim
koljenima i laktovima. Na kraju sam, u oèajnièkom pokušaju da se nekako zadržim
na krovu, napravila najveæu glupost - maknula sam cipelu i s druge ruke i
pokušala se dlanovima zalijepiti za cijepove. Vjerojatno su mi dlanovi bili
mokri od znoja, jer umjesto da usporim klizanje, ono se poèelo ubrzavati èim sam
dlanovima dotaknula krov. Èula sam samu sebe kako uz šištavi zvuk skližem niz
kosinu, a onda, odjednom, poda mnom više nije bilo krova.
Na trenutak, ništa nisam èula, samo zastrašujuæu, praznu tišinu. Dok sam
padala, imala sam vremena uoblièiti u glavi jednu misao: zamislila sam ženu kako
izlazi u dvorište i gleda dolje u razbijeni crijep, a onda podiže glavu i vidi
mene kako joj padam s neba ravno na glavu, ali dakako, to se nije dogodilo. Ja
sam se u padu okrenula i boèno pala na zemlju. Bila sam toliko prisebna da
podignem ruku i zaštitim glavu, ali je udarac o zemlju bio ipak toliko jak da me
je omamio. Ne znam gdje je žena
stajala i je li uopæe bila u dvorištu kad sam pala s neba. Ali morala me je
vidjeti kako padam, jer dok sam polu-svjesna ležala na zemlji, èula sam je kako
govori: “Nebesa! Kiša djevojèica!”
Dakle, ja bih bila najradije skoèila na noge i pobjegla, ali nisam mogla.
Èitava mi je jedna strana tijela bila uronjena u bol. Polako sam postala svjesna
toga kako uza me kleèe dvije žene. Jedna je stalno nešto ponavljala, ali nisam
mogla razabrati što govori. Nešto su govorile, a onda su me podigle s mahovine i
posjele me na drvenu galeriju. Sjeæam se samo jednog djeliæa njihova razgovora.
“Kažem vam, gospoðo, pala je s krova.” “Zašto je, zaboga, nosila sa sobom cipele
za zahod? Jesi li se popela gore da bi išla na zahod? Èuješ li me? Kakvoj si se
samo opasnosti izložila! Imaš sreæe da se sva nisi polomila kad si pala!” “Ona
vas ne èuje, gospoðo. Pogledajte joj oèi.” “Naravno da me èuje. Reci nešto,
djevojèice!”
Ali ja ništa nisam mogla reæi. Samo sam mislila na to kako æe me Satsu èekati
na obali rijeke nasuprot kazališta Minamiza, a ja se neæu pojaviti.
Poslali su sluškinju da kuca na vrata svih kuæa u ulici dok ne otkrije odakle
sam došla, dok sam ja ležala skvrèena u stanju šoka. Plakala sam bez suza i
pridržavala ruku koja me užasno boljela, kad sam osjetila kako me netko poteže
na noge i šamara po licu. “Glupa, glupa djevojèice!” rekao je neki glas. Tetiæa
je stajala preda mnom, drhteæi od bijesa, a onda me uhvatila za ruku i izvukla
me iz te okiye i nastavila me vuæi za sobom niz ulicu. Kad smo došle do naše
okiye, prislonila me uz drvena vrata i ponovo me pljusnula. “Jesi li svjesna što
si napravila?” rekla mije, ali joj ja nisam mogla odgovoriti. “Gdje ti je bila
pamet! No, sad si sve pokvarila... nisi mogla napraviti veæu glupost! Glupa,
glupa djevojèice!”
Nisam mogla zamisliti da se Tetiæa može toliko rasr-diti. Uvukla me u
dvorište i bacila na trbuh na pod galeri-

118

119

je. Ja sam se tada ozbiljno rasplakala jer sam znala što mi se sprema. Samo,
umjesto da me udara s pola snage kao što je to ranije uèinila, Tetiæa mi je ovog
puta izlila kantu vode preko haljine kako bi udarci više pekli i zatim me
istukla štapom tako jako da nisam mogla disati. Kad me je prestala tuæi, bacila
je štap na zemlju i okrenula me na leða. “Sad više nikad neæeš biti gejša”,
vikala je. “Upozorila sam te da ne èiniš takvu pogrješku! A sad ti više ni ja,
ni bilo tko drugi ne može pomoæi!”
Nisam više èula ništa od onog što mi je još govorila jer su njezin glas
zaglušili strašni krikovi. Malo dalje od nas, Bakica je tukla Buèu što nije
bolje pazila na mene.
Kako se pokazalo, pri padu u ono dvorište, slomila sam ruku. Ujutro je došao
lijeènik i odveo me u obližnju kliniku. Bilo je veæ kasno poslijepodne kad su me
doveli natrag u okiyu s rukom u gipsu. Još uvijek me je strašno boljela, ali me
je Majka odmah pozvala u svoju sobu. Dugo je samo sjedila i zurila u mene,
gladeæi Takua jednom rukom, a drugom pridržavajuæi lulu u ustima. “Znaš li
koliko sam za tebe platila?” upitala me je na posljetku. “Ne znam, gospoðo”,
odgovorila sam. “Ali reæi æete mi kako ste platili više nego što vrijedim.”
Neæu reæi da je bilo pristojno tako odgovoriti. U stvari, mislila sam da æe
me Majka zbog toga pljusnuti, ali bilo mi je svejedno. Èinilo mi se da ništa u
mom životu neæe više biti kako valja. Majka je stisnula zube i nekoliko se puta
kratko nasmijala onim svojim èudnim smijehom što je slièio na kašalj. “Što se
toga tièe, potpuno si u pravu!” rekla je. “I pola jena bilo bi više nego što
vrijediš. No, oduvijek sam mislila da si ti pametna djevojèica. Ali nisi
dovoljno pametna da znaš što je dobro za tebe.”
 Ponovo je neko vrijeme šutke puckala lulu, a onda je rekla: “Platila sam za
tebe sedamdeset pet jena, eto koliko. Onda si upropastila onaj kimono, pa si
ukrala broš i sad si slomila ruku, tako da æu tvojim dugovima dodati još

i troškove lijeèenja. Tu su još troškovi prehrane i školovanja, a jutros sam

èula od gospodarice Tatsuva u èetvrti Miyagawa-cho da je pobjegla tvoja starija
sestra. Ona se bila zadužila kod mene i još mi nije vratila dug. A sad kaže kako
mi ga uopæe neæe vratiti! Pridodat æu i taj dug tvojim dugovanjima, ali kakve
koristi od toga? Ti mi veæ duguješ više nego što æeš mi ikad moæi vratiti.”
Znaèi, Satsu je pobjegla. Èitav sam se dan pitala je li uspjela pobjeæi i sad
sam dobila odgovor. Željela sam se veseliti zbog nje, ali nisam mogla.
“Pretpostavljam da bi mi kao gejša mogla otplatiti dug za kakvih deset ili
petnaest godina”, nastavila je Majka, “dakako, ukoliko bi imala uspjeha. Ali tko
bi više uložio makar i jedan sen u djevojèicu koja bježi od kuæe?”
Nisam znala kako bih joj na bilo što od toga odgovorila, stoga sam joj samo
rekla kako mi je žao. Do tada je bila prilièno ljubazna sa mnom, ali kad sam to
rekla, odložila je lulu i toliko isturila bradu - od srdžbe, pretpostavljam - da
mi je izgledala poput kakve životinje koja se sprema napasti. “Žao ti je, je li?
Bila sam glupa što sam uopæe u tebe ulagala novac. Ti si vjerojatno najskuplja
sluškinja u cijelom Gionu! Da mogu prodati tvoje kosti i tako naplatiti dug, sad
bih ti ih išèupala iz tijela!”
Nakon toga me je poslala van iz sobe i ponovo gurnula lulu u usta.
Usnice su mi drhtale kad sam izišla iz sobe, ali sam se suzdržala od plaèa,
jer je vani, na odmorištu stajala Hatsumomo. Gospodin Bekku je èekao da joj do
kraja sveže obi, dok je Tetiæa, s rupèiæem u ruci, stajala ispred nje i piljila
joj u oèi. “Dakle, sve se razmazalo”, govorila je Tetiæa. “Ništa više ne mogu
uèiniti. Morat æeš prestati s tim tvojim plakanjem i iznova se našminkati.”
Znala sam zašto Hatsumomo plaèe. Njezin je ljubavnik prekinuo s njom jer ga
više nije mogla dovoditi u o-kiyu. Saznala sam to prethodnog jutra i bila sam
sigurna da æe Hatsumomo mene okriviti zbog toga. Pokušala sam siæi niz stube
prije nego što me spazi, ali veæ je bilo kasno. Zgrabila je rupèiæ iz Tetièine
ruke i mahnula mi da pri-

120

121

ðem. Morala sam je poslušati, premda to nisam željela. “Pusti Chiyo na miru”,
rekla joj je Tetiæa. “Vrati se lijepo u svoju sobu i završi sa šminkanjem.”
Hatsumomo joj nije odgovorila, nego me povukla za sobom u svoju sobu i
zatvorila vrata. “Provela sam dane i dane pokušavajuæi odluèiti na koji æu ti
naèin upropastiti život”, rekla mi je. “Ali sad, kad si pokušala pobjeæi, pri-
štedjela si mi trud i sama si to uèinila! Ne znam je li bih zbog toga trebala
biti zadovoljna. Više bi me veselilo da sam te ja uništila.”
Iako je to bilo krajnje nepristojno s moje strane, samo sam se naklonila pred
njom i bez rijeèi izašla iz sobe. Mogla me je udariti zbog toga, ali je samo
izašla za mnom na hodnik i rekla: “Ako te zanima kako to izgleda provesti èitav
život kao sluškinja, porazgovaraj malo s Teticom! Vas dvije ste veæ kao dva
kraja iste uzice. Ona ima slomljeni kuk, a ti imaš slomljenu ruku. Možda æeš
jednog dana, baš kao i ona, i ti poèeti izgledati kao muškarac!” “Samo naprijed,
Hatsumomo”, rekla joj je Tetiæa. “Pokaži nam svoj poznati neodoljivi šarm.”

Èitavu sam tu užasno hladnu zimu provela pitajuæi se što je sa Satsu, s mojom
majkom, s ocem. Dok bih noæu ležala na svom futonu, ispunjena strepnjom,
osjeæala bih u sebi neku strašnu prazninu kao da se èitav svijet pretvorio u
nekakvu golemu dvoranu bez ljudi. Kako bih se utješila, sklapala sam oèi i
zamišljala kako hodam stazom uz obalu u Yoroidu. Tako sam je dobro poznavala da
sam se mogla zamisliti na njoj tako živo kao da sam doista pobjegla sa Satsu i
vratila se kuæi. U mislima sam hitala prema našoj pijanoj kuæici držeæi Satsu za
ruku, iako je nikad ranije nisam držala za ruku, znajuæi da æu za koji trenutak
ponovo biti s ocem i majkom. U tim svojim maštanjima nikad nisam stigla do kuæe;
možda sam se previše bojala onog što bih tamo mogla zateæi i, uostalom, veæ je
samo hodanje stazom bilo dovoljno da me utješi. A onda bih, u jednom trenu,
zaèula neku od sluškinja kako kašlje ili bih èula Bakicu kako uz glasni uzdah
pušta vjetar i u sekundi bi nestalo mirisa mora, grumenje zemlje na stazi pod
mojim nogama ponovo bi se pretvorilo u plahte na mom futonu i našla bih se opet
na poèetku, bez ièega na svijetu osim svoje osamljenosti.

Kad sam imala pet ili šest godina i kad još nisam ni èula za Kvoto, poznavala
sam jednog djeèaka koji se zvao No-boru. Sigurna sam da je to bio dobar djeèak,
ali imao je neugodan zadah i valjda su ga zato svi izbjegavali. Kad god bi
Noboru nešto rekao, druga su djeca na to obraæala otprilike isto toliko
pozornosti kao da je zacvrkutala nekakva ptièica ili zakreketala kakva žaba i
jadni bi Noboru èesto na to sjeo na zemlju i zaplakao. U razdoblju nakon mog
propalog pokušaja bijega, shvatila sam kako se Noboru morao osjeæati, jer nitko
nije govorio sa mnom osim da mi izda kakav nalog. Majka se oduvijek prema meni
odnosila kao da sam za nju tek puki oblaèiæ dima, jer je ona zaokupljena
važnijim stvarima. Ali sad su se sve sluškinje, kao i kuharica i Bakica, poèele
na isti naèin odnositi prema meni.

• Kad je došlo proljeæe, u parku Maruvama procvale su trešnje i èitav je Kvoto

prièao samo o tome. Hatsumomo je imala tijekom dana više posla nego inaèe, zbog
brojnih vrtnih zabava u èast trešnjeva cvijeta. Zavidjela sam joj na takvom
životu, gledajuæi je kako se priprema za izlazak svako poslijepodne. Ja sam se
veæ prestala nadati da æe Satsu krišom doæi jedne noæi i odvesti me odavde ili
da æu na neki drugi naèin dobiti nekakve vijesti o svojoj obitelji u Yoroidu. A
onda, jednog jutra, dok su se Majka i Tetiæa spremale povesti Bakicu na piknik
ispod rascvalih trešanja, sišla sam s kata u prizemlje i na podu prednjeg
predvorja vidjela jedan paket. Bila je to kutija, otprilike dugaèka kao moja
ruka, uvezana iskrzanom špagom. Znala sam da me se to ne tièe, ali kako nikog
nije bilo u blizini, otišla sam do kutije proèitati ime i adresu, ispisane
debelim potezima kista na poklopcu. Proèitala sam:

122

123

Sakamoto Chiyo kod Nitta Kayoko Gion Tominaga-cho grad Kvoto, okrug Kvoto
Dugo sam zapanjeno stajala s rukom na ustima i sigurna sam da su mi oèi bile
okrugle i velike poput šalica. Ispod poštanskih maraka bila je ispisana adresa
gospodina Tanake kao adresa pošiljatelja. Nisam imala pojma što je unutra, ali
kad sam vidjela ime gospodina Tanake... možda æe ti se to èiniti smiješno, ali
iskreno sam se ponadala da je on uvidio kako je pogriješio što me je poslao na
ovo užasno mjesto i da mi šalje nešto što æe me osloboditi. Ne mogu zamisliti
kako bi ikakav paket mogao neku malu djevojèicu osloboditi ropstva i to mi je
èak i tada bilo teško zamisliti. Ali iskreno sam vjerovala kako æe se nekako moj
život stubokom izmijeniti kad otvorim taj paket.
Prije nego što sam mogla smisliti što æu napraviti, na stubama se pojavila
Tetiæa i rekla mi da se maknem od paketa, premda je na njemu pisalo moje ime.
Željela sam sama otvoriti paket, ali je ona zatražila da joj donesu nož kojim æe
prerezati uzicu, a zatim je polako, ne žureæi se, razmotala grubi papir. Ispod
njega je bila platnena vreæa zašivena debelim ribarskim koncem. Jedna omotnica s
mojim imenom na njoj bila je uglovima prišivena za platno. Tetiæa je prvo nožem
razrezala konce i skinula pismo, a onda je rasparala vreæu i izvukla jednu
kutiju od tamnog drveta. Uzbuðeno sam èekala da vidim što je unutra, ali kad je
Tetiæa skinula poklopac, odjednom sam osjetila kako mi je tijelo otežalo kao da
je od olova. Jer unutra su, meðu naborima bijelog platna, ležale male mrtvaèke
ploèice koje su nekoæ stajale na oltaru u našoj pijanoj kuæici. Dvije od njih,
koje nikad dotad nisam vidjela, izgledale su novije od ostalih i na njima su
bila nepoznata budistièka imena ispisana znakovima koje nisam znala proèitati.
Bojala sam se èak i samoj sebi postaviti pitanje zašto mi je gospodin Tanaka
poslao te ploèice.
Tetiæa je ostavila kutiju s uredno poslaganim ploèicama na podu i izvukla
pismo iz omotnice. Stajala sam on-

dje, ispunjena strahom, ne usuðujuæi se èak ni misliti i èinilo mi se kao da

Tetiæa beskrajno dugo èita ono pismo. Napokon je duboko uzdahnula, primila me za
mišicu i odvela u primaæu sobu. Ruke su mi se tresle u krilu dok sam kleèala
kraj stola, vjerojatno od napora da potisnem strašne misli koje su mi navirale.
Ali možda je to što mi je gospodin Tanaka poslao mrtvaèke ploèice zapravo dobar
znak. Možda je to znaèilo da æe se moja obitelj doseliti u Kvoto, da æemo
zajedno kupiti novi oltar i postaviti ploèice ispred njega? Ili je možda Satsu
tražila da ih pošalju meni, jer se ona namjeravala vratiti u Kvoto? A onda me je
Tetiæa prekinula u tim razmišljanjima. “Chiyo, proèitat æu ti nešto što ti piše
neki èovjek po imenu Tanaka Ichi-ro”, rekla je glasom koji je zvuèao nekako
neobièno duboko i sporo. Mislim da sam potpuno prestala disati dok je ona polako
raširila papir na stolu.
Draga Chiyo!
Prošla su dva godišnja doba otkako si otišla iz Yoroida i stabla æe se ubrzo
osuti novim cvjetovima. Cvijeæe što nièe na mjestima gdje je prošlogodišnje
svenulo podsjeæa nas na smrt koja nas sve èeka jednog dana.
Kao netko tko je i sam nekoæ bio siroèe, ova ponizna osoba žali što te mora
obavijestiti o strašnom teretu koji moraš nositi. Šest tjedana nakon što si
otišla otpoèeti novi život u Kyotu, završile su patnje tvoje štovane majke, a
samo nekoliko tjedana nakon nje, i tvoj štovani otac otišao je s ovog svijeta.
Ova ponizna osoba duboko žali zbog tvog gubitka i nada se da æe te utješiti to
što možeš biti sigurna da su tijela oba tvoja štovana roditelja ukopana na
seoskom groblju. Pogrebni su obredi održani za njih u Hoko-ji hramu u Sen-zuru,
a žene u Yoroidu govorile su za njih sutre. Ova ponizna osoba vjeruje da su oba
tvoja štovana roditelja našla svoje mjesto u raju.
Školovanje pripravnice za gejšu teško je i naporno. Meðutim, ova ponizna osoba
ispunjena je divljenjem prema onima koje uspiju prerasti patnje i postati ve-

124

125

like umjetnice. Prije nekoliko godina posjetio sam Gi-on i imao sam èast gledati
proljetne plesove, te poslije prisustvovati jednoj zabavi u èajani i to je
iskustvo ostavilo na mene dubok dojam. Donekle mi pruža o-sjeæaj zadovoljstva
spoznaja da je za tebe, Chiyo, pronaðeno utoèište na ovome svijetu i da neæeš
biti primorana trpjeti godine nesigurnosti. Ova ponizna osoba dovoljno je dugo
živjela da vidi kako odrastaju dvije generacije djece i zna kako se rijetko u
gnijezdu neke obiène ptice pojavi labud. Labud koji bi ostao živjeti na
roditeljskom stablu, uginuo bi, zato oni koji su lijepi i nadareni moraju nositi
teret traženja vlastitog puta.
Tvoja sestra Satsu prošla je kroz Yoroido krajem protekle jeseni, ali je odmah
ponovo pobjegla sa sinom gospodina Sugija. Gospodin Sugi se od sveg srca nada da
æe ponovo vidjeti sina za svog života i zato te moli da ga odmah obavijestiš ako
ti se sestra javi.
Najsrdaènije te pozdravlja, Tanaka Ichiro
Mnogo prije nego što je Tetiæa završila s èitanjem ovog pisma, meni su suze
poèele teæi kao voda kad prekipi iz lonca. Jer bilo bi dovoljno strašno saznati
da mi je umrla majka ili da mi je umro otac. Ali saznati u jednom jedinom
trenutku da su oboje umrli i ostavili me, te da je i sestra za mene zauvijek
izgubljena... osjeæala sam se kao da mi je mozak razbijena vaza koja se više ne
može sastaviti. Iako je oko mene bila soba, osjeæala sam se izgubljenom u
potpunoj praznini.
Sigurno misliš kako sam bila krajnje naivna kad sam se uporno nadala da bi
moja majka mogla poživjeti toliko mjeseci. Ali ja sam, zapravo, imala tako malo
toga èemu sam se mogla nadati i stoga sam, pretpostavljam, bila spremna uhvatiti
se za bilo što. Tetiæa je bila vrlo dobra prema meni dok sam se pokušavala
pribrati. Stalno mi je ponavljala: “Izdrži, Chiyo, izdrži. To je jedino što bilo
tko od nas može uèiniti na ovome svijetu.”

Kad sam napokon opet mogla govoriti, zamolila sam Tetiæu da postavi ploèice
negdje gdje ih ja neæu moæi vidjeti i da moli u moje ime, jer bi to za mene bilo
odveæ bolno. Ali ona je to odbila i rekla mi je kako bih se trebala sramiti što
sam uopæe pomislila na to da okrenem leða vlastitim precima. Pomogla mi je
postaviti ploèice na jednu policu uz dno stubišta, gdje æu svako jutro moæi
moliti pred njima. “Nemoj ih nikad zaboraviti, Chiyo-chan”, rekla mi je. “Oni su
sve što ti je ostalo od djetinjstva.”

126

127

i Deveto poglavlje

Pred moj šezdeset i peti roðendan jedna mi je prijateljica poslala èlanak koji
je nasla u nekim novinama i koji je nosio naslov “Dvadeset velikih gejši u
prošlosti Giona”. Ili je možda bilo trideset velikih gejši, ne sjeæam se više.
No, tu je bilo moje ime, na popisu, uz malu noticu o mom životu, ukljuèujuæi
podatak da sam se rodila u Kvotu, što, dakako, nije bilo toèno. Uvjeravam te da
nije toèno ni to da sam bila jedna od dvadeset velikih gejši; neki ljudi teško
razluèuju ono što je stvarno veliko od onog o èemu su jednostavno èuli govoriti.
U svakom sluèaju, ja bih bila s veseljem pristala na to da završim makar i kao
loša i nesretna gejša, kao tolike druge sirote djevojke, samo da mi gospodin
Tanaka nikad nije napisao ono pismo u kojem mi javlja kako su mi roditelji umrli
i kako vjerojatno nikad više neæu vidjeti svoju sestru.
Sigurno se sjeæaš kako sam ti rekla da je ono poslijepodne kad sam upoznala
gospodina Tanaku bilo najbolje i najgore poslijepodne u mom životu. Vjerojatno
ti ne trebam objašnjavati zašto je bilo najgore, ali možda se pitaš kako sam
mogla zamišljati da bi ikad od toga moglo doæi ikakvo dobro. Istina je da mi
dotad gospodin Tanaka nije donio ništa osim patnje, ali on je istodobno zauvijek
izmijenio moje obzore. Mi živimo svoj život kao voda koja teèe nizbrdo, kreæuæi
se manje ili više u istom pravcu dok ne pljusnemo u nešto što nas prisili
promijeniti smjer. Da nikad nisam upoznala gospodina Tanaku, moj bi život bio
jednostavni potoèiæ koji teèe od naše pijane kuæice do oce-

ana. Gospodin Tanaka je sve to izmijenio kad me je poslao u veliki svijet. Ali
odlazak u svijet ne mora nužno znaèiti da si zauvijek napustio dom. Bila sam u
Gionu veæ više od šest mjeseci kad sam primila pismo gospodina Ta-nake, a ipak,
kroz èitavo to vrijeme, ni u jednom trenutku nisam prestala vjerovati kako æu
jednog dana pronaæi negdje bolji život s barem jednim dijelom moje obitelji.
Samo je polovica mene živjela u Gionu, druga je polovica živjela u snovima o
povratku kuæi. Zato snovi mogu biti tako opasni: oni tinjaju poput prigušene
vatre, a ponekad se vatra rasplamsa i potpuno nas proguta.
Ostatak proljeæa i èitavo ljeto nakon tog pisma osjeæala sam se izgubljenom
poput djeteta na jezeru u magli. Dani su se osipali jedan za drugim, zbrkani i
nejasni. Sjeæam se samo nekih isjeèaka i stalnog osjeæaja nesreæe i straha.
Jedne sam hladne veèeri, kad je veæ stigla i zima, dugo sjedila u služinskoj
sobi i promatrala snijeg kako tiho pada u malo dvorište okiye. Zamišljala sam
oca kako kašlje za praznim stolom u pustoj kuæi i majku, toliko mršavu da joj
tijelo jedva pritišæe futon. Oteturala sam u dvorište, pokušavajuæi pobjeæi od
dubokog osjeæaja tuge, ali naravno, nikad ne možemo pobjeæi od tuge koju nosimo
u sebi.
A onda, u rano proljeæe, punih godinu dana nakon tih strašnih vijesti o mojoj
obitelji, nešto se dogodilo. Opet je bio travanj i trešnje su ponovo bile u
punom cvatu; možda je bilo upravo u dan godinu dana nakon pisma gospodina
Tanake. Imala sam tada veæ blizu dvanaest godina i poèela sam pomalo izgledati
kao žena, premda je Buèa još uvijek izgledala kao djevojèica. Izrasla sam gotovo
do svoje pune visine. Tijelo æe mi još godinu ili dvije ostati mršavo i kvrgavo
poput granèice, ali mi je lice veæ poèelo gubiti djetinjastu mekoæu, izoštrilo
se oko brade i jagodiènih kostiju, te se proširilo u gornjem dijelu, dajuæi
mojim oèima njihov pravi bademasti oblik. Muškarci na ulici, koji su me do tada
primjeæivali otprilike koliko i nekakvog goluba, odjednom su me poèeli gledati
dok bih prolazila. Bilo mi je èudno što sam odjednom postala predmetom
pozornosti, nakon što me tako dugo nitko nije primjeæivao.

128

129

U svakom sluèaju, jednog jutra u travnju, probudila sam se negdje pred zoru
iz jednog vrlo èudnog sna o bradatom muškarcu. Brada mu je bila tako velika i
gusta da su mu crte lica bile potpuno nejasne, kao da ih je netko izbrisao s
filma. Stajao je preda mnom i govorio nešto èega se nisam sjeæala, a onda je
odjednom uz glasni tresak odgurnuo ustranu papirnati zaslon s prozora pokraj
njega. Probudila sam se misleæi da sam èula nekakvu buku u sobi. Ali sluškinje
su uzdisale u snu. Buèa je tiho ležala, a široko joj se lice tromo objesilo na
jastuku u dubokom snu. Sve je izgledalo kao i obièno, ali sam se ja osjeæala
nekako èudno promijenjena. Imala sam osjeæaj kao da gledam svijet koji je nekako
drugaèiji od onog što sam ga gledala juèer uveèer, gotovo kao da kroz onaj
prozor što se otvorio u mom snu, virim odnekud u taj izmijenjeni svijet.
Nikako nisam mogla sebi objasniti što to znaèi. Ali sam nastavila misliti o
tome dok sam tog jutra mela kamenu stazu u dvorištu, sve dok mi u glavi nije
poèelo zujati, što se obièno dogaða kad ti jedna ista misao kruži u glavi i nema
kamo otiæi, baš kao pèela uhvaæena u staklenku. Ubrzo sam odložila metlu i sjela
na zemljani prolaz, gdje mi je hladni zrak što je strujao ispod kuæe ugodno
hladio leða. A onda mi je iznenada palo na pamet nešto što se zbilo prvih dana
mog boravka u Kvotu i što sam otada bila potpuno zaboravila.
Samo jedan ili dva dana nakon što su me odvojili od moje sestre, poslali su
me jedno popodne da operem neke krpe u dvorištu, kad je odjednom dolepršao
nekakav noæni leptir i sjeo mi na ruku. Maknula sam ga s ruke oèekujuæi da æe
odletjeti, ali je on poletio poput kamenèiæa preko dvorišta i pao na zemlju.
Nisam znala je li veæ mrtav pao s neba ili sam ga ja ubila, ali me je ta mala
smrt duboko dirnula. Divila sam se šarama na njegovim krilima, a onda sam ga
zamotala u jednu od krpa koje sam prala i sakrila ga ispod kuæe.
Potpuno sam na to bila zaboravila, ali èim sam se sjetila te zgode, zavukla
sam se ispod kuæe i tražila dok ga nisam našla. Toliko se toga promijenilo u mom
životu,
èak i moj izgled, ali kad sam razmotala leptirov mrtvaèki pokrov, on je bio isto
onako iznenaðujuæe lijep kao onog dana kad sam ga pokopala. Èinilo se kao da je
odjeven u haljinu prigušenih sivih i smeðih tonova, poput onog kimona koji je
Majka nosila kad bi uveèer odlazila igrati mah-jong. Sve je na njemu izgledalo
savršeno lijepo i tako apsolutno nepromijenjeno. Ako je samo ta jedna stvar
ostala ista kao onih prvih dana u Kvotu... Kad sam to pomislila, u glavi mi je
zahuèalo kao da je zapuhao orkan. Pomislila sam kako smo, taj leptir i ja, dvije
suprotne krajnosti. Moj je život bio nesiguran poput rijeke koja stalno mijenja
tok, dok je leptir bio poput kamena, ostajuæi uvijek isti. Dok sam to mislila,
pružila sam ruku kako bih prstom dotaknula njegova baršunasta krila, ali kad sam
ga dotakla vrhom prsta, odjednom se pretvorio u hrpicu prašine, bez ikakvog
zvuka i najednom, ne ostavljajuæi mi trenutak u kojem bih vidjela kako se osipa.
Toliko me je to zapanjilo da sam kriknula. Ono huèanje u mojoj glavi odjednom je
prestalo, imala sam osjeæaj kao da sam ušla u središte orkana. Pustila sam da
leptirov mrtvaèki pokrov i hrpica pepela padnu na zemlju i tek sam tada shvatila
ono što me je muèilo èitavo jutro. Ustajali zrak je izvjetrio. Prošlost je
ostala iza mene. Moji su roditelji mrtvi i ja to nisam mogla promijeniti. Ali
pretpostavljam da sam tih godinu dana i ja bila mrtva. A moja sestra... da, ona
je takoðer otišla, ali ja sam još uvijek tu. Možda to tebi zvuèi zbrkano, ali
imala sam osjeæaj kao da sam se okrenula u suprotni smjer, tako da više nisam
okrenuta natrag, prema prošlosti, nego naprijed, prema buduænosti. I sad sam se
suoèila s pitanjem: kakva æe biti moja buduænost?
Èim se to pitanje uoblièilo u mojoj glavi, bila sam apsolutno sigurna, kao
nikad u životu, da æe mi se tog dana ukazati nekakav znak. Zato je onaj bradati
muškarac u mome snu otvorio prozor. On mi je govorio: “Pripazi na ono što æe ti
se ukazati. Jer kad to otkriješ, to æe biti tvoja buduænost.”
Nisam imala vremena razmišljati dalje o tome, jer me je upravo tada zazvala
Tetiæa: “Chiyo, doði ovamo!”

130

131

Dakle, hodala sam tim zemljanim prolazom kao u transu. Ne bi me iznenadilo da je

Tetiæa rekla: “Hoæeš znati što te èeka? U redu, slušaj...” No, ona mije samo
pružila dva ukrasa za kosu na komadu bijele svile. “Uzmi ovo”, rekla je. “Samo
nebo zna što je Hatsumomo noæas izvodila, vratila se u okiyu s tuðim ukrasima za
kosu. Sigurno je popila više sakea nego obièno. Poði je potražiti u školi, pitaj
je èije je ovo i vrati to pravoj vlasnici.”
Kad sam uzela ukrase, Tetiæa mi je dala još i komad papira s popisom drugih
stvari koje sam trebala obaviti i rekla mi je da se vratim èim sve to obavim.
Možda tebi ne zvuèi tako èudno da se netko može vratiti kuæi s tuðim ukrasima
za kosu, ali za gejšu je to, zapravo, isto kao da se vratila kuæi u tuðem donjem
rublju. Jer, vidiš, zbog svoje komplicirane frizure, gejša ne pere kosu svakog
dana. Prema tome, ukras za kosu smatra se vrlo intimnim predmetom. Tetiæa ih èak
nije htjela dodirnuti, zato ih je držala na komadu svile. Umotala ih je u svilu
prije nego što mi ih je predala, tako da su izgledali isto kao onaj zamotuljak s
mrtvim leptirom što sam ga držala u rukama prije nekoliko minuta. Dakako, znak
ne znaèi ništa ako ga ne znaš protumaèiti. Stajala sam tamo i zurila u
zamotuljak svile u Tetièinim rukama, sve dok mi ona nije rekla: “Nebesa, uzmi to
veæ jednom!” Kasnije, dok sam išla prema školi, razmotala sam svilu kako bih
bolje pogledala ukrase. Jedan je bio èešalj od crnog laka u obliku zalazeæeg
sunca, s cvjetiæima naslikanim zlatnom bojom oko vanjskog ruba, a drugi štapiæ
od svijetlog drveta s kuglicom jantara na vrhu, prièvršæenom izmeðu dva bisera.
Èekala sam ispred školske zgrade dok nisam èula u-darac zvona koji je oznaèio
svršetak sata. Ubrzo su kroz vrata nagrnule djevojke u svojim bijelim i modrim
haljinama. Hatsumomo je prije spazila mene nego ja nju i prišla mi je s jednom
drugom gejšom. Možda se pitaš zašto je ona uopæe bila u školi, buduæi da je veæ
bila vrsna ple-

šaèica i sigurno je znala sve što jedna gejša treba znati. Meðutim, èak su i
najpoznatije gejše nastavljale polaziti naprednu poduku iz plesa tijekom èitave
svoje karijere, neke od njih èak i nakon što bi prešle pedeset ili šezdeset
godina. “Gle, gle”, rekla je Hatsumomo svojoj prijateljici. “Mislim da je ovo
korov. Vidi, kako je visok!” To je bio njezin naèin da mi se naruga što sam
toliko narasla, jer sam sad bila za prst viša od nje. “Poslala me je Tetiæa,
gospoðo”, rekla sam, “da saznam èije ste ukrase za kosu noæas ukrali.”
Smiješak na Hatsumominom licu naglo se ugasi. Istr-gnula mi je zamotak iz
ruke i razmotala svilu. “Pa, ovo nije moje...” rekla je. “Odakle ti to?” “Oh,
Hatsumomo--san!” rekla je druga gejša. “Zar se ne sjeæaš? Ti i Kanako povadile
ste ukrase iz kose dok ste igrale onu glupu igru sa sucem Uwazumijem. Kanako je
vjerojatno otišla kuæi s tvojim ukrasima, a ti s njezinima.” “Fuj, odvratno”,
rekla je Hatsumomo. “Što misliš, kad je Kanako zadnji put oprala kosu? U svakom
sluèaju, njezina je okiya odmah do tvoje. Odnesi joj te ukrase, hoæeš? Reci da
æu poslije doæi po svoje i neka ih ne pokušava zadržati.”
Druga gejša uzme zamotak s ukrasima i ode. “Oh, nemoj još otiæi, mala Chiyo”,
zadržala me je Hatsumomo. “Hoæu ti nešto pokazati. Vidiš onu mladu djevojku
tamo, onu što upravo izlazi kroz vrata. Zove se Ichikimi.”
Pogledala sam Ichikimi, ali Hatsumomo nije ništa više rekla o njoj. “Ne
poznajem je”, rekla sam. “Ne, jasno da je ne poznaješ. Ona nije ništa posebno.
Malo je priglupa i nezgrapna kao da je bogalj. No, mislila sam da æe te možda
zanimati kako æe ona ipak biti gejša, a ti neæeš.”
Mislim da mi Hatsumomo nije mogla reæi ništa okrutnije od toga. Veæ sam
godinu i pol bila osuðena na muèan život sluškinje. Èinilo mi se da je preda
mnom život što slièi dugaèkoj stazi koja nikud ne vodi. Neæu reæi da sam željela
postati gejša, ali sasvim sigurno nisam željela ostati sluškinja. Dugo sam
ostala stajati u vrtu škole, gledajuæi djevojke mojih godina kako živahno
èavrljajuæi prolaze pokraj mene. One su samo išle kuæi na ruèak, ali u

132

133

mojim su oèima išle s jednog važnog zadatka na drugi, njihov je život imao
svrhu, dok su mene èekali tako trièavi zadaci kao što je ribanje kamenih ploèa u
dvorištu. Kad se vrt ispraznio, odjednom sam se zabrinula da nije to možda znak
koji sam èekala: ostale æe mlade djevojke u Gionu otiæi dalje i napredovati u
životu, a ja æu ostati tu gdje sam. Ta me je pomisao toliko prestrašila da nisam
više mogla ostati tamo u vrtu, onako sama. Pošla sam niz aveniju Shijo i
skrenula prema rijeci Kamo. Golemi transparenti na kazalištu Minamiza
najavljivali su za to popodne izvedbu kabuki drame Shibaraku, a to je jedna od
naših najslavnijih drama, premda ja tada ništa nisam znala o kabukiju. Mnoštvo
se ljudi uspinjalo stepenicama prema ulazu u kazalište. Meðu muškarcima u
zapadnjaèkim odijelima ili kimonima, nekoliko se gejša isticalo jarkim bojama
svojih kimona poput jesenskog lišæa na tamnoj vodi rijeke. Ovdje sam ponovo
vidjela kako život, buèan i pun uzbuðenja, prolazi mimo mene. Pobjegla sam s
avenije u jednu sporednu ulicu koja je vodila do rjeèice Shirakavve, ali i tu su
muškarci i gejše žurili mimo mene i svaèiji mi se život èinio ispunjen nekom
svrhom i ciljem. Kako bih odagnala te bolne misli, okrenula sam se rjeèici, ali
- kako okrutno! - èak je i Shirakawa tekla s ciljem, prema rijeci Kamo i odatle
u zaljev Osaka i Unutrašnje more. Èinilo se da me posvud èeka ista poruka.
Srušila sam se na niski kameni zid uz obalu rjeèice i gorko zaplakala. Osjeæala
sam se kao kakav napušteni otok usred oceana, otok bez prošlosti, ali i bez
buduænosti. Mislila sam da sam tako duboko utonula u svoju tugu da do mene više
ne može stiæi ljudski glas dok nisam zaèula jedan muški glas kako govori:
“Zaboga, dan je previše lijep za toliku tugu.”
Obièno neki muškarac na ulicama Giona ne bi zapazio djevojèicu poput mene,
pogotovo ako bi cmizdrila i pravila budalu od sebe. Ukoliko bi me ipak
primijetio, sigurno mi se ne bi obratio, osim da mi naredi neka mu se maknem s
puta ili nešto slièno. Meðutim, ovaj se muškarac nije samo potrudio da mi nešto
kaže, nego mi je uz to rekao nešto ljubazno. Obratio mi se onako kako bi se o-

bratio nekoj mladoj ženi iz ugledne obitelji, možda kæeri nekog svog dobrog
prijatelja. Na trenutak mi se u duhu ukazao svijet posve drugaèiji od onog koji
sam oduvijek poznavala, svijet u kojem su prema meni postupali pravedno, èak
ljubazno, svijet u kojem oèevi nisu prodavali svoje kæeri. Buka i komešanje onog
mnoštva ljudi oko mene s ciljem i svrhom u životu kao da je odjednom prestala,
odnosno barem sam je ja prestala biti svjesna. A kad sam se podigla da pogledam
muškarca koji mi se obratio, imala sam osjeæaj kao da sam svu svoju tugu i
nesreæu ostavila iza sebe na onom zidu.
Rado æu ti ga pokušati opisati, ali ne mogu se sjetiti drugog naèina nego da
ti isprièam o jednom stablu na rubu strme obale u Yoroidu. To je stablo, zbog
vjetra, bilo glatko poput onih komada drveta što ih more izbaci na obalu, a kad
mi je bilo èetiri ili pet godina, jednog sam dana otkrila na njemu lice
muškarca. To jest, otkrila sam na deblu jedan glatki komad poput tanjura, s
dvije oštre izboèine na krajevima što su slièile na jagodiène kosti. Te su
izboèine bacale sjene koje su podsjeæale na oène duplje, a ispod njih je jedna
blaža izboèina podsjeæala na nos. Èitavo je to lice bilo malo ukošeno na jednu
stranu i ispitlji-vo me gledalo, izgledalo mi je kao lice èovjeka koji s isto
toliko sigurnosti zna svoje mjesto na ovome svijetu kao što to zna neko stablo.
Bilo je neèeg duboko zamišljenog u tom licu i ja sam zamišljala da sam pronašla
lice Bude.
Muškarac koji mi se obratio tamo na ulici imao je isto takvo široko, spokojno
lice. Štoviše, crte lica bile su mu tako glatke i vedre, imala sam osjeæaj kao
da æe mirno tamo stajati sve dok ja ne prestanem biti tužna. Mogao je imati oko
èetrdeset pet godina, a sijeda mu je kosa bila glatko zaèešljana prema natrag.
Ali nisam mogla dugo gledati u njega. Èinio mi se tako otmjenim da sam pocrve-
njela i skrenula pogled.
Dva mlaða muškarca stajala su uz njega s jedne strane, dok mu je s druge
strane stajala jedna gejša. Èula sam kako mu gejša tiho kaže: “Zaboga, ona je
samo sluškinja! Valjda je udarila nožnim palcem o nešto dok je trèala ku-

i ;.

134

135

ili

piti neku stvar po koju su je poslali. Sigurna sam da æe ubrzo naiæi netko tko
æe joj pomoæi.” “Kad bih barem i ja imao takvu vjeru u ljude kao ti, Izuko-san”,
odgovorio joj je muškarac. “Predstava bi trebala poèeti za koji trenutak.
Doista, predsjednièe, mislim da ne biste više trebali tratiti vrijeme...”
Hodajuæi ulicama Giona i obavljajuæi razne zadatke na koje bi me poslali,
èesto sam èula kako muškarce oslovljavaju takvim titulama kao što je “šef
odjela” ili povremeno “potpredsjednik”. Ali rijetko kad sam èula da se nekome
obraæaju s “predsjednièe”. Obièno su muškarci koje su tako oslovljavali bili
æelavi i namršteni, te bi bahato koraèali ulicom praæeni jatom nižih službenika
koji su žurili za njima. Ovaj je muškarac preda mnom bio toliko drugaèiji od
uobièajenog predsjednika da je èak i tako neiskusnoj djevojèici kakva sam bila
ja odmah bilo jasno kako njegova kompanija ne može biti neka strašno važna
kompanija. Predsjednik neke važne kompanije nikad se ne bi zaustavio da
porazgovara sa mnom. “Hoæeš reæi kako je ostati ovdje i pomoæi ovoj djevojèici
puko traæenje vremena”, rekao je predsjednik. “O, ne”, rekla je gejša. “Radi se
više o tome da nemamo vremena. Možda smo veæ zakasnili na prvi prizor.” “Dakle,
Izuko-san, sigurno si i sama nekoæ bila u ovakvom stanju u kakvom je sad ova
djevojèica. Ne možeš tvrditi da je život gejše uvijek lak. Mislio bih da bi ti
prva...” “Ja sam bila kao ona? Predsjednièe, ne mislite valjda... da sam se
ovako sramotila na javnom mjestu?”
Predsjednik se na to okrene onoj dvojici mladih muškaraca i zamoli ih neka
odvedu Izuko u kazalište. Oni se naklone i odu, a predsjednik ostane sa mnom.
Dugo me je gledao, ali mu se ja nisam usudila uzvratiti pogled. Napokon sam
rekla: “Molim vas, gospodine, istina je ono što ona kaže. Ja sam samo glupa
djevojèica... molim vas, nemojte zbog mene kasniti u kazalište.” “Ustani na
trenutak”, rekao mi je.
Nisam se usuðivala ne poslušati ga, iako nisam imala pojma što hoæe. Kako se
pokazalo, on je samo izvukao

rupèiæ iz džepa i obrisao mi s lica zrnce pijeska koje mi se tu zalijepilo kad

sam plakala na zidu. Dok sam mu bila tako blizu, osjetila sam miris talka na
njegovoj glatkoj koži i to me je sjetilo onog dana kad je neæak Cara Taisha
došao u naše selo. On je samo izišao iz automobila i prošetao se do zaljeva i
natrag, kimajuæi glavom ljudima koji su kleèali pred njim, odjeven u prvo
zapadnjaèko odijelo koje sam ikad vidjela, jer ja sam ga krišom pogledala, iako
je to bilo zabranjeno. Sjeæam se i toga da su mu brkovi bili uredno podrezani,
za razliku od dlaka na licima muškaraca u našem selu, koje su rasle kako su
htjele, poput korova uz cestu. Nikad dotad nije u naše selo došla bilo kakva
važna liènost. Mislim da smo se svi osjeæali dotaknuti njegovom velièinom i
dostojanstvom.
U životu se ponekad susreæemo sa stvarima koje nismo u stanju razumjeti, jer
nikad nismo vidjeli ništa slièno. Carev je neæak ostavio na mene takav dojam - i
sada predsjednik. Kad mi je obrisao s lica pijesak i suze, uhvatio me za bradu i
podigao mi glavu. “Eto... ti si lijepa djevojka i nemaš se èega sramiti”, rekao
je. “A ipak me se bojiš pogledati. Netko je bio okrutan prema tebi... ili je
možda život bio okrutan.” “Ne znam, gospodine”, rekla sam, premda sam, dakako,
vrlo dobro znala. “Nitko od nas ne nalazi u ovom svijetu onoliko ljubaznosti
koliko bi nam trebalo”, rekao mi je i na trenutak prižmirio kao da mi želi reæi
neka ozbiljno razmislim o tome što mi je rekao.
Ja sam više od svega željela još jednom vidjeti glatku kožu njegova lica,
njegovo široko èelo i oène kapke poput listiæa mramora iznad blagih oèiju, ali
izmeðu nas je postojao takav jaz, s obzirom na njegov i moj društveni položaj.
Ipak sam na posljetku dopustila da mi oèi na trenutak polete gore, ali sam odmah
pocrvenjela i tako brzo skrenula pogled da on možda nije ni primijetio da sam
susrela njegov pogled. Ali kako bih opisala ono što sam u tom kratkom trenutku
vidjela? Gledao me je kao što neki glazbenik gleda svoj instrument trenutak
prije nego što æe na njemu zasvirati, s razumijevanjem i potpunim pozna-

136

137

vanjem. Osjeæala sam kako mi može zaviriti u dušu, kao da sam dio njega. Kako
bih voljela biti instrument na kojem æe on svirati!
Trenutak kasnije zavukao je ruku u džep i nešto izvadio. “Voliš li više
slatku šljivu ili višnju?” upitao me je. “Molim, gospodine? Mislite... jesti?”
“Malo prije sam prošao pokraj prodavaèa struganog leda prelivenog sirupom. Ja
sam to prvi put kušao kad sam veæ bio odrastao, ali bih sigurno uživao u tome
dok sam bio dijete. Uzmi ovaj novèiæ i kupi sebi tu poslasticu. Uzmi i moj
rupèiæ, tako da poslije možeš obrisati lice”, rekao je. I zatim je stavio novèiæ
posred rupèiæa, napravio od rupèiæa smotuljak i pružio mi ga.
Od trenutka kad sam prvi put èula predsjednikov glas, zaboravila sam na to da
tražim znak koji æe mi reæi kakva æe biti moja buduænost. Meðutim, kad sam
vidjela taj smotuljak u njegovoj ruci, toliko slièan onom smotuljku s mrtvim
leptirom, shvatila sam da sam napokon našla znak koji sam tražila. Uzela sam
smotani rupèiæ i zahvalila mu dubokim naklonom, a pokušala sam mu i reæi koliko
sam mu zahvalna, iako sam sigurna da moje rijeèi nisu izrazile svu puninu mojih
osjeæaja. Nisam mu se zahvaljivala za novèiæ, èak ni za to što se zaustavio da
mi pomogne. Zahvaljivala sam mu se za... pa, za nešto, što ni sad nisam sigurna
mogu li objasniti. Sto mi je pokazao kako na svijetu postoji još nešto osim
okrutnosti, pretpostavljam.
S bolom u srcu gledala sam ga kako odlazi; ali to je bio nekakav ugodan bol,
ako tako nešto postoji. Hoæu reæi, tužan si kad vidiš da se završava
najuzbudljivija veèer u tvom životu, ali i zahvalan što si to doživio. U tom
kratkom susretu s predsjednikom, ja sam se od izgubljene djevojèice suoèene sa
životom u kojem je ne oèekuje ništa osim praznine, promijenila u djevojku èiji
život ima svrhu. Možda se èini èudnim da jedan sluèajan susret na ulici može
dovesti do takve promjene. Ali ponekad je život takav, zar ne? A ja stvarno
mislim, da si bio tamo sa mnom i vidio ono što sam ja vidjela, osjetio ono što
sam ja osjetila, isto bi se dogodilo i s tobom.

Kad mi se predsjednik izgubio iz vida, požurila sam se natrag uz ulicu, tražeæi

prodavaèa slatkog leda. Dan nije bio osobito topao i nije mi se jeo strugani
led, ali kupovanjem slastice još æu malo produžiti susret s predsjednikom. I
tako sam kupila papirnati tuljac s nastruganim ledom prelivenim sirupom od
višanja i otišla ponovo sjesti na onaj isti zidiæ. Okus sirupa èinio mi se
nekako iznenaðujuæe bogat, ali mislim da je to bilo samo zato što su mi svi
osjeti bili izoštreni. Da sam gejša kao ona Izuko, pomislila sam, neki bi takav
muškarac možda provodio vrijeme u mom društvu. Nikad nisam mislila da bih mogla
zavidjeti gejšama. Naravno, doveli su me u Kvoto kako bih to postala, ali sve do
sada mislila sam samo na to kako bih pobjegla. Sad sam shvatila nešto što sam
bila previdjela: smisao nije u tome da postanem gejša, nego da budem gejša.
Postati gejša... pa, to baš i nije nekakav životni cilj. Ali biti gejša... sad
sam na to gledala kao na stepenicu koja me vodi do neèeg drugog. Ako je moja
procjena bila toèna, predsjednik vjerojatno nije imao više od èetrdeset pet
godina. Mnoge su gejše postigle golemi u-spjeh do svoje dvadesete godine. Ona
gejša Izuko vjerojatno nema više od dvadeset i pet godina. Ja sam još uvijek
dijete, tek sam trebala navršiti dvanaest godina... ali za dvanaest godina imat
æu dvadeset i èetiri. A predsjednik? On tada neæe imati više godina nego što ih
gospodin Tanaka ima veæ sada.
Novèiæ koji sam dobila od predsjednika vrijedio je mnogo više nego što mi je
bilo potrebno za obièan tuljac struganog leda. U ruci sam stiskala sitniš koji
mi je prodavaè vratio - tri novèiæa razlièitih velièina. Prvo sam pomislila kako
æu ih zauvijek saèuvati, ali sam onda shvatila kako ih mogu upotrijebiti za
nešto mnogo važnije.
Pohitala sam do avenije Shijo i trèala sve do njezina kraja na istoènom rubu
Giona, gdje se nalazio gionski hram. Uspela sam se stubama, ali se nisam usudila
proæi ispod golemih dvokatnih ulaznih vrata natkrivenih krovom sa širokom
strehom, nego sam ih zaobišla. Prešla sam dvorište posuto šljunkom, uspela se uz
još jedan niz

138

139
Deseto poglavlje i

stuba i ušla kroz torii vrata u samo svetište. Tu sam ubacila one novèiæe u
kutiju za milodare, premda bi mi ti novèiæi dostajali za bijeg iz Giona, i potom
sam, pljesnuvši tri puta rukama i naklonivši se, objavila svoju prisutnost
bogovima. Èvrsto sam stisnula oèi i sklopila ruke, moleæi bogove neka mi dopuste
da nekako postanem gejša. Otr-pjet æu napore školovanja, otrpjet æu sve muke,
samo neka mi se pruži prilika privuæi pozornost nekog muškarca kao što je
predsjednik.
Kad sam otvorila oèi, još uvijek sam èula buku prometa s avenije Higashi-Oji.
Krošnje stabala šumjele su pod naletom vjetra kao i trenutak ranije. Ništa se
nije promijenilo. A jesu li bogovi èuli moju molitvu, ja to nisam mogla znati.
Mogla sam samo spremiti predsjednikov rupèiæ u rukav svog kimona i ponijeti ga
sa sobom u o-kiyu.

Jednog jutra nekoliko mjeseci kasnije, dok sam odlagala ro pothaljine - one od
lagane svile za ljeto - i iznosila hitoe potkošulje - one bez podstave, koje se
nose u rujnu, doèekao me u ulaznom predsoblju takav užasan smrad da sam
ispustila naramak odjeæe koju sam nosila. Smrad je dolazio iz Bakièine sobe.
Otrèala sam na kat po Tetku jer sam odmah znala da se moralo dogoditi nešto
strašno. Tetiæa je šepajuæi sišla dolje što je brže mogla i kad je ušla u sobu,
našla je Bakicu mrtvu na podu, a umrla je na jako èudan naèin.
Bakica je u svojoj sobi imala jedinu elektriènu grijalicu u okiyi. Palila ju
je svake noæi, osim u doba ljetnih vruæina. Sad, kad je došao rujan i kad smo se
spremali ljetne pothaljine zamijeniti jesenskima, Bakica ju je ponovo poèela
upotrebljavati. To ne znaèi da je zahladilo: mi mijenjamo odjeæu prema
kalendaru, a ne prema stvarnoj temperaturi, a Bakica je na isti naèin
upotrebljavala grijalicu. Bila je upravo nerazumno vezana za tu grijalicu,
valjda zato što je tolike noæi u svom životu provela smrzavajuæi se od hladnoæe.
Ujutro bi obièno omotala žicu oko grijalice i gurnula je uza zid. Tijekom
vremena vruæi je metal otopio izolaciju, tako da je gola žica došla u dodir s
grijalicom i èitava je grijalica bila pod naponom. Policija nam je rekla da je
Bakica, èim ju je dotaknula tog jutra, odmah izgubila svijest, a možda ju je
struja odmah i ubila. Kad se srušila na pod, pala je licem na vreli metal
grijalice. Odatle onaj strašan

140

141

smrad. Sreæom, ja ju nisam vidjela, samo sam joj kroz vrata vidjela noge, koje
su izgledale poput tankih grana omotanih zgužvanom svilom.
Sljedeæih tjedan ili dva, kao što možeš zamisliti, imali smo strašno puno posla,
ne samo oko temeljitog èišæenja kuæe, jer u šintoizmu ništa nije toliko neèisto
kao smrt, nego i oko pripremanja kuæe: postavljanja svijeæa, plitica s hranom
kao žrtvenom ponudom, vješanja lampiona na ulazu, postavljanja stoliæa za èaj,
pladnjeva za novac koji su donosili posjetitelji, i tako dalje. Toliko smo imali
posla da se kuharica jedne veèeri razboljela i morali smo pozvati lijeènika, ali
se pokazalo da joj je pozlilo samo zbog toga što prethodne noæi nije spavala
više od dva sata, što èitav dan nije sjela i što je pojela samo jednu zdjelicu
prazne juhe. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako Majka gotovo rastrošno troši
novac, naruèujuæi èitanje sutri za Bakicu u hramu Chion-in, naruèujuæi od
pogrebnika lotosove aranžmane; sve to usred najveæe ekonomske krize. Isprva sam
mislila kako takvo njezino ponašanje svjedoèi o njezinim dubokim osjeæajima
prema Bakici, ali sam kasnije shvatila o èemu se, zapravo, radi: naime,
praktièki æe cijeli Gion proæi kroz našu okiyu, svi æe doæi iskazati Bakici
posljednji put svoje poštovanje, a zatim æe, krajem tjedna, prisustvovati
pogrebu. Majka se nije smjela pred njima osramotiti.
Kroz nekoliko je dana doista èitav Gion prošao kroz našu okiyu, odnosno barem
se tako èinilo, a svakom je posjetitelju trebalo ponuditi èaj i slatkiše. Majka
je zajedno s Teticom, primala vlasnice èajana i gospodarice okiya, kao i niz
sluškinja koje su poznavale Bakicu, zatim trgovce, vlasuljare i frizere, veæinom
muškarce, te dakako, brojne gejše. Starije su gejše poznavale Bakicu iz vremena
kad je i ona radila kao gejša, dok mlaðe nikad nisu ni èule za nju; one su
dolazile iz poštovanja prema Majci ili u nekim sluèajevima zato što su na neki
naèin bile povezane s Hatsumomo.

Moj je posao u toj sveopæoj gužvi bio otpratiti posjetitelje do primaæe sobe,
gdje su ih èekale Majka i Tetiæa. Radilo se o samo nekoliko koraka, ali ne bi
bilo dolièno pustiti posjetitelje da sami odlaze do sobe, a osim toga morala sam
pamtiti kojem licu pripada koji par obuæe, jer je moja dužnost bila odnijeti
cipele u služinsku sobu kako ne bi zakrèile ulazni prostor i potom ih ponovo
iznijeti u pravom trenutku. Isprva sam imala teškoæa. Nisam mogla piljiti
gostima u oèi, jer bi to bilo nepristojno, a kratak pogled na njihova lica nije
mi bio dostatan. No, ubrzo sam se dosjetila kako samo trebam dobro pogledati
kakav tko ima kimono.
Drugog ili možda treæeg popodneva, vrata su kliznula ustranu i ušao je jedan
kimono, koji mi se odmah uèinio ljepšim od svih koje sam vidjela na našim
gošæama. Bio je dolièno taman: jednostavna crna haljina s ukrasnim simbolom, ali
su zelene i zlatne trave uz donji rub izgledale tako bogato da sam pomislila
kako bi ribarske žene i kænri u Yoroidu bile zadivljene kad bi ovako nešto
vidjele. Gošæa je došla u pratnji sluškinje, što me je navelo na pomisao kako je
to neka vlasnica èajane ili gospodarica okiye, jer vrlo je malo gejša moglo sebi
priuštiti takav trošak. Dok je ona gledala u mali shinto oltar u našem ulazu,
krišom sam joj pogledala lice. Savršeni oval njenog lica odmah me je podsjetio
na jedan crtež tušem u Tetièinoj sobi koji je prikazivao kurtizanu iz razdoblja
Heian od prije tisuæu godina. Nije bila tako blistavo lijepa kao Hatsumomo, ali
su joj crte lica bile tako savršeno oblikovane da sam se osjetila još
beznaèajnijom nego inaèe. I odjednom sam shvatila tko je ta žena.
Gejša Mameha, vlasnica onog kimona koji sam uništila jer me je Hatsumomo na
to natjerala.
Premda ja, zapravo, nisam bila kriva za to što se dogodilo s tim kimonom,
dala bih haljinu koju sam imala na sebi samo da se ne moram s njom susresti.
Spustila sam glavu kako bih sakrila lice dok sam nju i njezinu sluškinju vodila
do primaæe sobe. Nisam mislila da æe me prepoznati, jer sam bila sigurna da mi
nije vidjela lice kad sam

142

143

I
došla vratiti kimono, a èak i da me je vidjela, otada su prošle dvije godine. A
sluškinja koja je sada bila s njom nije bila ona ista mlada žena koja je
preuzela od mene kimono i kojoj su se oèi ispunile suzama. Ipak, odahnula sam
kad sam se napokon mogla nakloniti i ostaviti ih u primaæoj sobi.
Kad su se dvadeset minuta kasnije Mameha i njezina sluškinja spremale za
odlazak, donijela sam im cipele i stavila ih na stepenicu u ulaznom prostoru,
još uvijek pognute glave i još uvijek jednako nervozna kao i ranije. Kad je
sluškinja odgurnula vrata, ponadala sam se da je kraj mojim mukama. Meðutim,
umjesto da izaðe, Mameha je ostala stajati u ulazu. To me je zabrinulo i bojim
se da mi mozak nije baš najbolje saobraæao s oèima, jer iako sam znala kako to
ne bih smjela raditi, podigla sam glavu i pogledala je. Užasnula sam se kad sam
vidjela da Mameha gleda u mene. “Kako se zoveš, djevojèice?” upitala me je
glasom koji se meni uèinio vrlo strogim.
Rekla sam joj da se zovem Chiyo. “Ustani, Chiyo. Htjela bih te pogledati.”
Poslušala sam je, ali da sam mogla natjerati svoje lice da se stisne u
kuglicu i nestane, kao kad progutaš valju-šak, sigurno bih to uèinila. “Hajde,
pusti da te pogledam!” rekla je Mameha. “Držiš se kao da brojiš prste na
nogama.”
Podigla sam glavu, ali ne i oèi, na što je Mameha nestrpljivo uzdahnula i
naložila mi da je pogledam. “Kakve neobiène oèi!” rekla je. “Mislila sam da mi
se prièinilo. Što bi ti rekla, Tatsumi, kakva je to boja?”
Njezina se sluškinja vrati u ulazni prostor i pogleda me. “Sivo-plava,
gospoðo”, odgovorila je. “Toèno bih to i ja rekla. Dakle, što misliš, koliko
djevojaka u Gionu ima ovakve oèi?”
Nisam znala pita li Mameha to mene ili Tatsumi, ali ni ona ni ja nismo
odgovorile. Mameha me je gledala s nekakvim èudnim izrazom na licu, kao da se
usredotoèila na nešto, tako mi se èinilo. A onda se, na moje veliko olakšanje,
isprièala i otišla.

Bakièin je pogreb bio tjedan dana kasnije; dan i sat pogreba odredio je gatar.
Nakon pogreba smo ponovo uredili okiyu, ali uz neke promjene. Tetiæa se
preselila dolje, u Bakièinu sobu, dok je Buèa, koja je uskoro trebala zapoèeti
svoj pripravnièki staž kao gejša, dobila bivšu Tetièinu sobu. Uz to su tijekom
sljedeæeg tjedna stigle dvije nove sluškinje, obje srednjih godina i vrlo
energiène. Možda se èini èudno što je Majka uzela nove sluškinje sada kad nas je
zapravo bilo manje u okiyi, ali u stvari, okiya je uvijek imala manje posluge
nego što je trebalo, jer Bakica nije podnosila da se po kuæi mota puno ljudi.
I još jedna, posljednja promjena: Buèa je osloboðena svih kuænih poslova.
Umjesto toga morala je sve svoje vrijeme provoditi u vježbanju raznih vještina o
kojima ovisi uspjeh gejše. Obièno se djevojkama nije davalo mnogo prilike za
vježbanje, ali sirota je Buèa sporo uèila i ako je ikad itko trebao dodatno
vrijeme za vježbu, onda je to bila ona. Bilo mi ju je teško gledati kako svaki
dan kleèi na galeriji i satima vježba shamisen dok bi joj jezik izvirivao iz
kuta usana kao da pokušava polizati obraz. Nasmiješila bi mi se svaki put kad bi
nam se susreli pogledi i uopæe je, moram reæi, bila mila i dobroæudna djevojka.
Ali ja sam veæ teško nosila breme strpljenja, èekajuæi da se u mom životu otvore
neka vratašca koja se možda nikad neæe otvoriti, a koja bi sigurno predstavljala
jedinu priliku koja æe mi se ikad pružiti. A sad sam morala gledati kako se
nekome drugome širom otvaraju vrata u buduænost. Katkad bih noæu izvadila rupèiæ
koji mi je dao predsjednik i ležala bih na futonu udišuæi miris talka. Oèistila
bih um od svega ostalog i usredotoèila bih se na njegovu pojavu i osjeæaj toplog
sunca na mom licu i tvrdog kamenog zidiæa na kojem sam sjedjela onog dana kad
sam ga upoznala. On je bio moj bodhisatva s tisuæu ruku koji æe mi pomoæi. Nisam
znala kako æe njegova pomoæ doæi do mene, ali sam se molila da doðe.
Pred kraj prvih mjesec dana nakon Bakièine smrti, jedna od novih sluškinja
došla je k meni jednog popodne-

s i

144

145

va i rekla mi kako imam posjet. Vrijeme je bilo neuobièajeno toplo za listopad i

èitavo mi je tijelo bilo vlažno od znoja nakon što sam starim, ruènim usisivaèem
èistila ta-tamije u novoj Buèinoj sobi koja je još donedavno bila Te-tièina.
Buèa je imala naviku krijumèariti u sobu kolaèiæe od riže, tako da je sobu èesto
trebalo temeljito èistiti. O-brisala sam se mokrim ruènikom što sam brže mogla i
požurila dolje, gdje me je na ulazu èekala neka mlada žena u kimonu sluškinje.
Kleknula sam i poklonila joj se. Tek kad sam je drugi put pogledala, vidjela sam
da je to sluškinja koja je prije nekoliko tjedana pratila Mamehu kad je Mameha
došla u našu okiyu izraziti suæut. Ražalostila sam se kad sam je prepoznala.
Bila sam sigurna da me èekaju nekakve neprilike. Meðutim, kad mi je mahnu-la da
siðem u ulazni prostor, navukla sam cipele i pošla za njom na ulicu. “Šalju li
te ponekad u grad nešto obaviti, Chiyo?” upitala me je.
Toliko je vremena prošlo od mog pokušaja bijega da me više nisu držali
zatoèenu u okiyi. Nisam imala pojma zašto me to pita, ali sam joj potvrdno
odgovorila. “Odlièno”, rekla je. “Pobrini se da te pošalju u grad sutra popodne
u tri sata, a ja æu te èekati kod malog mosta na Shirakavvi” “Dobro, gospoðo”,
rekla sam, “ali smijem li pitati zašto?” “Sutra æeš saznati”, odgovorila mi je i
malo nabrala nos te sam pomislila kako me zadirkuje.
Nije mi bilo nimalo drago što Mamehina sluškinja hoæe da nekamo idem s njom,
vjerojatno k Mamehi, mislila sam, koja æe me grditi zbog onog kimona. No, ipak
sam sutradan nagovorila Buèu da me pošalje obaviti nešto što zapravo nije bilo
potrebno obaviti. Buèa se bojala da bi zbog toga mogla imati neprilika, ali je
pristala kad sam joj obeæala da æu joj se nekako odužiti. I tako me je u tri
popodne zazvala iz dvorišta: “Chiyo-san, hoæeš li, molim te, otiæi u grad i
kupiti mi nove žice za shamisen i nekoliko kabuki revija?” Rekli su joj da èita
kabuki revije zbog obrazovanja. Zatim je, još glasnije, dodala: “Je li to u re-
146

du, Tetiæe?” Tetiæa nije odgovorila, jer je otišla gore na kat malo prileæi.
Izašla sam iz okiye i pošla uz Shirakawu do mostiæa koji je u strmom luku
prelazio rjeèicu i vodio u dio Giona koji se zove Motoyoshi-cho. Kako je vrijeme
bilo lijepo i toplo, prilièno je mnogo muškaraca i gejša šetalo uz obalu, diveæi
se tužnim trešnjama kojih su grane visjele nad površinom vode. Dok sam èekala
Mamehinu sluškinju kraj mostiæa, promatrala sam jednu skupinu stranih turista
koji su došli vidjeti slavnu èetvrt Gion. To nisu bili prvi stranci koje sam
vidjela u Kvotu, ali su mi ovi izgledali èudno: žene su imale velike noseve i
jarko obojenu kosu, a muškarci su bili tako visoki i samopouzdano su koraèali,
udarajuæi petama o ploènik. Jedan je od muškaraca pokazao rukom na mene i rekao
nešto na nekom stranom jeziku, na što su se svi okrenuli i pogledali me. Meni je
bilo toliko neugodno da sam se pretvarala kako sam našla nešto na ploèniku, jer
sam tako mogla èuènuti i sakriti se od njihovih pogleda.
Napokon je stigla Mamehina sluškinja i baš kao što sam se bojala, povela me
preko mosta i uz obalu do onih istih vrata gdje su mi Hatsumomo i Korin predale
kimono i poslale me s njime uza stube. Èinilo mi se strašno nepravedno što æu
ponovo imati neprilika zbog tog kimona -i to nakon toliko vremena. No, kad je
sluškinja odgurnula vrata, popela sam se gore kroz sivi polumrak stubišta. Kad
smo stigle na vrh stuba, ostavile smo obuæu pred vratima i ušle u stan. “Chiyo
je ovdje, gospoðo!” povikala je sluškinja.
Èula sam Mamehu kako dovikuje iz stražnje sobe: “U redu, hvala, Tatsumi!”
Sluškinja me povela do jednog stola pokraj otvorenog prozora i ja sam tu
kleknula, pokušavajuæi prikriti nervozu. Ubrzo je došla jedna druga sluškinja i
donijela mi èaj, jer, kako se pokazalo, Mameha nije imala jednu, nego dvije
sluškinje. Ja sasvim sigurno nisam oèekivala da æe mi poslužiti èaj i zapravo,
tako nešto nisam doživjela još od one veèere u kuæi gospodina Tanake prije
nekoliko go-
147

dina. Naklonila sam se da joj zahvalim i srknula nekoliko gutljaja, kako ne bih
ispala nepristojna. Nakon toga sam još dugo tamo sjedila i èekala, osluškujuæi
šum vode izvana, jer je tu Shirakawa prelazila preko umjetno sagraðenih
stepenica u njezinu koritu.
Mamehin stan nije bio velik, ali je zato bio izvanredno elegantan, zastrt
tatami strunjaèama koje su oèigledno bile nove, jer su imale žuækastozeleni sjaj
i mirisale na slamu. Ako si ikad pozornije pogledao tatami strunjaèu, vjerojatno
si primijetio da je opšivena tkaninom, obièno je to samo tamna pamuèna ili
lanena traka, ali ove su bile opšivene svilom sa zlatnim i zelenim uzorkom. U
jednoj udubini u zidu nedaleko od stola visio je svitak ispisan prekrasnim
znakovima. Kasnije sam saznala da je taj svitak Mamehi poklonio slavni kaligraf
Matsudaira Koichi. Ispod njega, na niskom drvenom postolju, aranžman ras-cvalih
grana svibe uzdizao se iz plitke posude nepravilna oblika i raspucale glazure
duboko crne boje. Meni se ta posuda uèinila èudnom, ali zapravo ju je Mamehi
poklonio nitko drugi nego Yoshida Sakuhei, veliki majstor setoguro stila u
keramici, koji je proglašen Živuæim nacionalnim blagom u godinama nakon Drugog
svjetskog rata.
Napokon je Mameha izišla iz stražnje sobe, odjevena u prekrasan žuækasti
kimono s uzorkom vode oko donjeg ruba. Okrenula sam se na tatamiju prema njoj i
poklonila joj se do zemlje dok je ona dolebdjela preko sobe do stola, spustila
se na koljena suèelice meni, srknula èaj koji joj je sluškinja poslužila i zatim
rekla: “Onda... Chiyo, zar ne? Zašto mi ne isprièaš kako si uspjela izaæi iz
okiye? Sigurna sam da gospoða Nitta ne voli kad joj sluškinje obavljaju privatne
poslove usred dana?”
Uopæe nisam oèekivala ovakvo pitanje. U stvari, nisam se mogla sjetiti što
bih rekla, premda sam znala da je nepristojno ne odgovoriti na pitanje. Mameha
je samo sr-kala èaj i gledala u mene s dobroæudnim izrazom na svom savršeno
ovalnom licu. “Ti misliš da æu te grditi. Ali mene samo zanima jesi li se
dolaskom ovamo izložila neprilikama.”

Osjetila sam veliko olakšanje kad sam to èula. “Ne, gospoðo”, odgovorila sam.
“Poslali su me po žice za sha-misen i kabuki revije.” “Oh, fino, ja toga imam
koliko hoæeš”, rekla je Mameha i pozvala sluškinju, te joj naložila da donese
žice i revije i stavi ih na stol ispred mene. “Po-nesi to sa sobom kad budeš
odlazila pa te nitko neæe pitati gdje si bila. A sad mi nešto reci. Kad sam
došla u vašu okiyu izraziti suæut, vidjela sam još jednu djevojku tvojih
godina.” “To je sigurno bila Buèa. Je li imala jako okruglo lice?”
Mameha me upita zašto tu djevojku zovem Buèa i kad sam joj odgovorila,
nasmijala se. “Ta djevojka, Buèa”, nastavila je, “kako se ona slaže s
Hatsumomo?” “Pa, gospoðo”, odgovorila sam, “rekla bih da Hatsumomo njoj poklanja
isto toliko pozornosti koliko i nekom listu koji je dolepršao u dvorište.”
“Kakva pjesnièka usporedba... list koji je dolepršao u dvorište. Odnosi li se
Hatsumomo i prema tebi tako?”
Otvorila sam usta da joj odgovorim, ali zapravo, nisam znala što bih rekla.
Gotovo ništa nisam znala o Mamehi, a ne bi bilo pristojno govoriti loše o
Hatsumomo pred bilo kime izvan naše okiye. Mameha je izgleda naslutila što
mislim jer je rekla: “Ne moraš mi odgovoriti. Vrlo dobro znam kako se Hatsumomo
odnosi prema tebi: otprilike kao zmija prema svom sljedeæem obroku.” “Ako smijem
pitati, gospoðo, tko vam je to rekao?” “Nitko mi nije rekao”, odgovorila je.
“Hatsumomo i ja poznajemo se otkako je meni bilo šest, a njoj devet godina. Kad
tako dugo promatraš nevaljale postupke nekog stvora, nije teško pogoditi što æe
napraviti.” “Ne znam što sam uèinila da me ona toliko mrzi”, rekla sam.
“Hatsumomo nije teško razumjeti, ona je kao maèka. Maèka je sretna dok leži na
suncu i dok naokolo nema drugih maèaka. Ali ako pomisli da se netko šulja oko
njezine zdjelice s hranom... Je li ti netko prièao o tome kako je Hatsumomo
otjerala mladu Hatsuoki iz Giona?”
Rekla sam da mi nitko to nije isprièao. “Kako je samo Hatsuoki bila lijepa
djevojka”, poèela je prièati Mameha.

148

149
“I moja draga prijateljica. Njih su dvije bile sestre. To znaèi da ih je obje
poduèavala ista gejša - velika Tomi-hatsu, koja je tada veæ bila stara žena.
Tvoja Hatsumomo nikad nije voljela mladu Hatsuoki, a kad su obje postale gejše
pripravnice, nije mogla podnijeti da joj je ona suparnica. I tako je poèela po
Gionu širiti prièu kako su Hatsuoki zatekli jedne noæi u nekoj ulièici u vrlo
nedoliènoj situaciji s jednim mladim policajcem. U tome, dakako, nije bilo ni
mrvice istine. Da je Hatsumomo jednostavno išla naokolo i prièala tu prièu,
nitko joj ne bi vjerovao. Svi su znali koliko je ljubomorna na Hatsuoki. Zato je
to izvela ovako: kad bi god naišla na nekoga tko je puno popio, neku gejšu, ili
neku sluškinju, ili èak nekog muškarca u posjetu Gionu, svejedno koga, šapæuæi
bi isprièala tu prièu o Hatsuoki na takav naèin da se ta osoba sljedeæeg jutra
uopæe ne bi sjeæala da je to èula od Hatsumomo. Ubrzo je time tako naškodila
ugledu jadne Hatsuoki, da ju je, uz pomoæ još nekoliko sitnih podvala, lako
otjerala iz Giona.” Na neki èudan naèin, bilo mi je lakše kad sam èula da je
Hatsumomo još prema nekome bila tako èudovišno zla kao prema meni. “Ona ne može
podnijeti suparnice”, nastavila je Mameha. “Zato se tako ponaša prema tebi.”
“Hatsumomo sasvim sigurno ne vidi u meni suparnicu, gospoðo”, rekla sam. “Ja
njoj mogu biti suparnica koliko nekakva mlaka vode može biti suparnicom oceanu.”
“Možda je tako u èajanama. Ali unutar okiye... Ne èini ti se èudno što gospoða
Nitta još uvijek nije posvojila Hatsumomo? Okiya Nitta vjerojatno je najbogatija
okiya u Gionu, a nema nasljednika. Kad bi usvojila Hatsumomo, gospoða Nitta ne
bi samo riješila problem nasljedstva, nego bi i sva Hatsumomina zarada u
potpunosti pripala okiyi i gospoða Nitta joj ne bi od toga morala dati ni jedan
sen. A Hatsumomo je vrlo uspješna gejša! Èovjek bi pomislio da æe ju gospoða
Nitta, koja toliko voli novac, odavno posvojiti. Ako to ipak nije uèinila,
vjerojatno za to ima dobar razlog, ne èini ti se?”
Ja nikad dosad nisam o tome razmišljala, ali slušajuæi Mamehu bila sam
sigurna da toèno znam koji je to razlog.

“Posvojiti Hatsumomo”, rekla sam, “znaèilo bi pustiti tigra iz kaveza.” “Upravo

tako. Sigurna sam da gospoða Nitta vrlo dobro zna kakvom bi se posvojenom kæeri
Hatsumomo pokazala - takvom koja bi našla naèina da nju istjera iz okiye.
Uostalom, Hatsumomo je poput djeteta, nema nimalo strpljenja. Ja mislim da ona
ne bi uspjela održati na životu èak ni cvrèka u kavezu. Za godinu, dvije,
vjerojatno bi rasprodala zbirku kimona i prestala raditi. Eto, mala Chiyo, to je
razlog zašto te Hatsumomo toliko mrzi. Što se tièe te druge djevojke, Buèe,
pretpostavljam da se Hatsumomo ne brine previše da bi gospoða Nitta mogla nju
posvojiti.” “Mameha-san”, rekla sam, “sigurno se sjeæate onog vašeg upropaštenog
kimona...” “Hoæeš mi reæi kako si ti bila ta koja ga je umrljala tušem.”
“Ovaj... da, gospoðo. I premda sam sigurna da vi znate kako je sve to smislila
Hatsumomo, iskreno se nadam da æu vam jednog dana moæi pokazati koliko mi je žao
zbog toga.”
Mameha je dugo zamišljeno gledala u mene. Nisam imala pojma što misli, sve
dok nije rekla: “Ako želiš, smiješ mi se isprièati.”
Odmaknula sam se od stola i poklonila se do poda, ali prije nego što sam
imala prilike nešto reæi, Mameha me prekine. “To bi bio ljupki naklon kad bi ti
bila seljanka koja je prvi put došla u Kvoto”, rekla je. “Ali buduæi da želiš
izgledati kultivirano, moraš to napraviti ovako. Pogledaj mene; odmakni se još
dalje od stola. U redu, na koljenima si, a sad ispruži ruke i vršcima prstiju
dodirni strunjaèu ispred sebe. Samo vršcima prstiju, ne cijelom šakom. Prsti ne
smiju biti rašireni, još uvijek vidim razmak meðu njima. Vrlo dobro, stavi ih na
strunjaèu... ruke drži jednu uz drugu... tako! Sad to izgleda ljupko. Nakloni se
što niže možeš, ali vrat mora ostati savršeno ravan, nemoj pustiti da ti glava
tako pada. I nemoj se, zaboga, oslanjati na ruke, izgledat æeš kao muškarac!
Tako je dobro. Sad to smiješ ponoviti.”
I tako sam se još jednom poklonila pred njom i rekla joj kako mi je jako žao
što sam sudjelovala u uništavanju njezinog lijepog kimona. “To je doista bio
lijepi kimono,
150

151

zar ne?” rekla je. “No, sad æemo sve to zaboraviti. Hoæu znati zašto više ne
ideš u školu za gejše. Tvoje su mi uèiteljice rekle da si lijepo napredovala, a
onda si odjednom prestala dolaziti na satove. Ti bi trebala ostvariti uspješnu
karijeru u Gionu. Zašto bi gospoða Nitta prekinula tvoje školovanje?”
Isprièala sam joj o svojim dugovima, ukljuèujuæi njezin kimono i onaj broš za
koji me je Hatsumomo optužila da sam ga ukrala. No, kad sam zašutjela, Mameha se
zagledala u mene hladnim pogledom. Napokon je rekla: “Tu ima još nešto što si mi
prešutjela. S obzirom na dugove, gospoði Nitti bi bilo samo još više stalo do
toga da posta-neš uspješna gejša. Sigurno joj nikad neæeš vratiti dugove ako
ostaneš sluškinja.”
Ja sam na to vjerojatno posramljeno oborila pogled, jer kad je Mameha ponovo
progovorila, èinilo se kao da mi èita misli. “Pokušala si pobjeæi, je li tako?”
“Da, gospoðo”, priznala sam. “Imala sam jednu sestru. Razdvojili su nas, ali smo
uspjele pronaæi jedna drugu. Trebale smo se sastati jedne noæi kako bismo
zajedno pobjegle... ali sam onda ja pala s krova i slomila ruku.” “S krova!
Šališ se. Zar si se popela gore kako bi bacila zadnji pogled na Kvoto?”
Objasnila sam joj zašto sam se popela na krov. “Znam da je glupo to što sam
napravila”, rekla sam nakon toga. “Sad Majka više ne želi uložiti ni jedan sen u
moje školovanje, jer se boji da bih opet mogla pokušati pobjeæi.” “Ne radi se
samo o tome. Kad neka djevojka pobjegne, to je sramota za gospodaricu njezine
okiye. Tako se na to gleda ovdje u Gionu. “Zaboga, ona nije u stanju sprijeèiti
èak ni vlastite sluškinje da ne pobjegnu od nje.” Otprilike tako nekako. Nego,
što ti sada kaniš uèiniti, Chiyo? Ne izgledaš mi kao djevojka koja želi provesti
èitav život kao sluškinja.” “Oh, gospoðo... dala bih ne znam što kad bih mogla
popraviti svoje pogrješke”, rekla sam. “Otada je prošlo više od dvije godine.
Tako sam strpljivo èekala i stalno sam se nadala da æe mi se ukazati nekakva
prilika.” “Strpljivo èekanje ne odgovara tvojoj prirodi. Vidim da u tvojoj
liènosti ima mnogo vode. Voda nikad ne èeka. Ona

mijenja oblik i zaobilazi stvari, pronalazi tajne puteve kojih se nitko drugi ne
bi sjetio; kakvu siæušnu rupicu u krovu ili u dnu kutije. Voda je nedvojbeno
najpromjenljivi-ji od pet elemenata. Ona može otplaviti zemlju, ugasiti vatru,
može èak izlokati i odnijeti komad metala. Pa èak ni drvo, koje je prirodni
komplement vode, ne može preživjeti ako ga voda ne hrani. A ti se u svom životu
ipak nisi oslonila na tu skrivenu snagu, je li tako?” “Pa, gospoðo, zapravo mi
je voda koja teèe dala ideju za bijeg preko krova.” “Sigurna sam da si ti
pametna djevojèica, Chiyo, ali ne mislim da je to bio najpametniji trenutak u
tvom životu. Mi koji u svojim liènostima imamo vodu ne odabiremo kamo æemo teæi.
Možemo samo teæi tamo kamo nas nosi krajolik našeg života.” “Pretpostavljam da
sam ja kao rijeka koja je došla do brane, a ta je brana Hatsumomo.” “Da, to je
vjerojatno toèno”, rekla je Mameha mirno me gledajuæi. “Samo, rijeka katkad može
podlokati branu.”
Otkako sam došla u njezin stan, stalno sam se pitala zašto me je Mameha
pozvala. Veæ sam zakljuèila kako to ne može imati nekakve veze s onim kimonom,
ali tek su mi se sad oèi otvorile i vidjela sam ono što mi je cijelo vrijeme
bilo ravno pod nosom. Mameha se sigurno pomoæu mene kanila osvetiti Hatsumomo.
Meni je bilo jasno da su njih dvije suparnice, zašto bi joj inaèe Hatsumomo
uništila kimono? Nema sumnje, Mameha je samo èekala pravi trenutak i sad je,
èinilo se, smatrala kako je došao taj trenutak. Meni je odredila ulogu korova
koji guši druge biljke u vrtu. Ako ne griješim, ona se nije htjela samo
osvetiti, ona se htjela zauvijek riješiti Hatsumomo. “U svakom sluèaju”,
nastavila je Mameha, “ništa se neæe promijeniti dok ti gospoða Nitta ne dopusti
nastaviti sa školom.” “Nemam mnogo nade”, rekla sam, “da bih je ikad mogla
nagovoriti na to.” “Nemoj se zasad brinuti o tome kako æeš je nagovoriti. Brini
se o tome kako æeš pronaæi pravi trenutak za to.”
Ja sam svakako dosad nauèila mnoge lekcije od života, ali ništa nisam nauèila
o strpljenju, èak ni toliko da

152

153

II

bih shvatila što je Mameha mislila time da moram pronaæi pravi trenutak. Rekla
sam joj kako sam spremna veæ sutra razgovarati s Majkom, ako me ona može
poduèiti što bih joj trebala reæi. “Slušaj me, Chiyo, posrtanjem kroz život
neæeš daleko stiæi. Moraš nauèiti kako æeš pronaæi pravo vrijeme i pravo mjesto
za svaku stvar. Miš koji želi prevariti maèku neæe jednostavno istrèati iz rupe
svaki put kad mu se to prohtije. Zar ti ne znaš kako æeš provjeriti svoj
almanah?”
Ne znam jesi li ti ikad vidio neki almanah. Ako ga otvoriš i jednostavno
listaš, uèinit æe ti se prepun složenih tabela i nejasnih znakova. Gejše su vrlo
praznovjerne, kao što sam veæ rekla. Tetiæa i Majka, èak i kuharica i sluškinje,
rijetko su kad donosile odluku o makar i tako jednostavnoj stvari kao što je
kupovanje novih cipela, a da prije toga ne bi pogledale u almanah. Meðutim, ja
to još nikad u životu nisam uèinila. “Nije onda nikakvo èudo što su te zadesile
tolike nesreæe”, rekla je Mameha. “Hoæeš reæi da si pokušala pobjeæi, a nisi
prije toga provjerila je li to tvoj sretan dan?”
Rekla sam joj da je moja sestra odluèila kad æemo bježati. Mameha me pitala
sjeæam li se datuma i uspjela sam se sjetiti nakon što sam zajedno s njom
pogledala u kalendar: to je bio zadnji utorak u listopadu 1929. godine, samo
nekoliko mjeseci nakon što su moju sestru i mene odveli od kuæe.
Mameha je naložila sluškinji da joj donese almanah za tu godinu i zatim je,
nakon što me je upitala koji sam znak - godina majmuna - provela izvjesno
vrijeme provjeravajuæi i usporeðujuæi razlièite tabele, kao i stranicu na kojoj
su opæenito bili prikazani moji izgledi za taj mjesec. Napokon mi je proèitala
sljedeæe: ““Razdoblje vrlo loših izgleda. Po svaku cijenu treba izbjegavati
nepotrebnu, neobiènu hranu i putovanja.”“ Tu je zastala i pogledala me. “Èuješ?
Putovanja. Nakon toga kaže da još moraš izbjegavati sljedeæe stvari... da
vidimo... “kupanje tijekom sata pijetlova”, “nabavu nove odjeæe”, “zapoèinjanje
novih pothvata” i slušaj ovo: “promjenu boravišta”“. Tu je Mame-

ha zaklopila knjigu i zapiljila se u mene. “Jesi li pripazila na bilo koju od

tih stvari?”
Mnogi ljudi sumnjaju u takvu vrstu gatanja, ali da si vidio što se zatim
dogodilo, to bi ti sigurno raspršilo svaku sumnju. Mameha me je zapitala za
Satsuin znak i pogledala što u almanahu piše za nju. “Dakle”, rekla je nakon što
je neko vrijeme listala po knjizi, “ovdje piše: “Sretan dan za male promjene.”
Možda to nije bio najbolji dan za tako ambiciozan pothvat kao što je bijeg, ali
je sigurno bio bolji od ostalih dana tog i iduæeg tjedna.” A onda je došlo nešto
iznenaðujuæe: “Dalje kaže: “Dobar dan za putovanje u smjeru Ovna”“, proèitala je
Mameha. I kad je izvukla kartu i pronašla na njoj Yoroido, naše je rodno selo
doista ležalo sjeveroistoèno od Kvota, što je smjer koji odgovara zodijaèkom
znaku Ovna. Satsu je provjerila almanah. Vjerojatno je to uèinila kad me je na
nekoliko minuta ostavila èekati u onoj sobici pod stubištem u kuæi Tatsuvo. I
svakako je imala pravo što je to uèinila, jer ona je uspjela pobjeæi, a ja
nisam.
U tom sam trenutku poèela shvaæati koliko sam bila nesvjesna ne samo u
planiranju bijega, nego u svemu. Nikad nisam shvaæala kako je sve meðusobno usko
povezano. Ne mislim samo na zodijak. Mi, ljudska biæa, samo smo dio neèeg mnogo
veæeg. Hodajuæi putem možda æemo zgaziti nekog kukca ili jednostavno izazvati
gibanje zraka zbog èega æe neka muha završiti tamo kamo inaèe nikad ne bi
otišla. Pa ako uzmemo taj isti primjer i zamislimo sebe u ulozi insekta, a širi
kozmos u našoj prethodnoj ulozi, postat æe nam jasno kako svaki dan na nas
utjeèu sile nad kojima nemamo nikakva nadzora, baš kao što nekakav jadni kukac
nema nadzor nad divovskim stopalom koje se spušta na njega. I što nam preostaje?
Moramo na sve moguæe naèine pokušati razumjeti kretanje kozmosa oko nas i u
skladu s time podesiti vrijeme svoga djelovanja, tako da se ne borimo protiv
struje, nego se kreæemo zajedno s njom.
Mameha je ponovo uzela almanah i ovog mi je puta proèitala povoljne dane u
nekoliko sljedeæih tjedana koji

154

155

Jedanaesto poglavlje i

æe biti pogodni za znaèajne promjene. Upitala sam je li bih trebala pokušati

razgovarati s Majkom jednog od tih dana i što bih toèno trebala reæi. “Ne kanim
pustiti tebe da s njom razgovaraš”, rekla mi je. “Ona æe te odmah odbiti. Da sam
ja na njenom mjestu, ja bih te takoðer odbila! Koliko ona može procijeniti, u
Gionu nema gejše koja bi bila voljna postati tvojom starijom sestrom.”
Rastužila sam se kad sam to èula. “Ako je to tako, Mameha-san, što bih onda
trebala uèiniti?” “Vrati se u okiyu, Chiyo”, rekla mi je, “i nikome ne spominji
da si sa mnom razgovarala.”
Nakon toga mi je uputila pogled koji je znaèio kako se sad trebam nakloniti,
isprièati i otiæi, što sam i uèinila. Toliko sam bila zbunjena da sam zaboravila
uzeti kabuki revije i žice za shamisen koje mi je Mameha spremila. Njezina je
sluškinja morala trèati s time za mnom sve do kraja ulice.

Trebala bih ti objasniti što je Mameha mislila pod “starijom sestrom”, premda
sam u to vrijeme i sama jedva nešto o tome znala. Kad je neka djevojka napokon
spremna zapoèeti karijeru kao pripravnica, potrebno joj je da uza se ima neku
iskusniju gejšu koja æe je voditi. Mameha je spomenula Hatsumominu stariju
sestru, veliku Tomihat-su, koja je veæ bila u poodmaklim godinama kad je
poduèavala Hatsumomo, ali starije sestre ne moraju uvijek biti toliko starije.
Svaka gejša može biti starija sestra mlaðoj djevojci; dovoljno je da je barem
jedan dan ranije postala gejša.
Kad se dvije djevojke odluèe povezati kao sestre, izvodi se obred slièan
vjenèanju. Nakon toga, one se smatraju gotovo rodbinski vezanima, èak zovu jedna
drugu “starija sestro” i “mlaða sestro”, baš kao prave sestre. Ima sluèajeva da
neka gejša ne shvaæa svoju ulogu onako ozbiljno kako bi trebala, ali starija
sestra koja savjesno obavlja svoju dužnost postaje najvažnija osoba u životu
mlade gejše. Dužnost starije sestre ne ogranièava se samo na to da poduèi mlaðu
kako æe na pravi naèin smijehom prikriti zbunjenost kad joj neki muškarac
isprièa neku škakljivu šalu ili kako æe odabrati kvalitetan vosak za podlogu
ispod šminke. Starija se sestra mora takoðer pobrinuti da njezina mlaða sestra
privuèe pozornost onih ljudi koji æe joj biti od koristi. Stoga æe je voditi sa
sobom i predstaviti je vlasnicama svih uglednijih èajana u Gionu, èovjeku koji

156

157
I
izraðuje vlasulje za priredbe u kazalištu, kuharima u svim važnijim restoranima
i tako dalje.
Veæ je to, svakako, dosta posla. Meðutim, ti posjeti i predstavljanja raznim
ljudima u Gionu tijekom dana samo su polovica onog što starija sestra mora
napraviti. Jer Gion je poput blijede zvijezde koja zablista punom ljepotom tek
nakon zalaska sunca. Uveèer starija sestra mora na zabave voditi sa sobom mlaðu
sestru, kako bi je predstavila svojim mušterijama i zaštitnicima koje je
upoznala tijekom godina. Reæi æe im: “Oh, jeste li se upoznali s mojom mlaðom
sestrom Tom-i-tom? Molim vas, potrudite se zapamtiti njezino ime, jer ona æe
postati velika zvijezda! I dopustite joj da navrati do vas kad sljedeæi put
posjetite Gion.” Naravno, malo je muškaraca spremno platiti prilièno veliku
svotu novaca kako bi veèer proveli èavrljajuæi s nekom èetrnaestogodišnjom
djevojèicom, tako da taj èovjek vjerojatno neæe pozvati gejšinu mlaðu sestru
prilikom sljedeæeg posjeta. Ali starija sestra i vlasnica èajane nasta-vljat æe
mu je nuditi, sve dok ju ne pozove. Ako se pokaže kako mu se ona zbog neèeg ne
sviða... no, to je onda druga prièa, ali inaèe, vjerojatno æe s vremenom postati
njezinim zaštitnikom i bit æe mu vrlo draga, baš kao što mu je bila draga
njezina starija sestra.
Preuzimanje dužnosti starije sestre èesto slièi nošenju vreæe riže s jednog
kraja grada na drugi. Jer osim što je mlaða sestra ovisna o starijoj, kao što je
putnik ovisan o vlaku koji ga vozi, uz to još starija sestra mora snositi
odgovornost za njezino ponašanje. Jedini je razlog zbog kojeg se neka uspješna
gejša izlaže tolikom trudu u tome što uspjeh mlade pripravnice svima u Gionu
donosi koristi. Naravno, kao prvo, sama pripravnica ima od toga koristi jer joj
uspjeh omoguæuje s vremenom otplatiti vlastite dugove, a ako ima sreæe, završit
æe kao ljubavnica nekog imuænog muškarca. Starija sestra ima koristi jer dobiva
dio zarade mlaðe sestre, kao i vlasnice èajana u kojima djevojka zabavlja
mušterije. Pa èak i vlasuljar, duæan koji prodaje ukrase za kosu, duæan sa
slasticama gdje æe pripravnica kupovati poklone za svoje zaštitnike... Oni mo-

žda neæe izravno dobivati dio njezine zarade, ali æe svakako imati koristi od
toga što se pojavila još jedna uspješna gejša koja privlaèi ljude da doðu u Gion
i ondje troše novac.
Može se slobodno reæi kako za mladu pripravnicu u Gionu sve ovisi o njezinoj
starijoj sestri. No, malo koja od njih može na bilo koji naèin utjecati na to
tko æe biti njezina starija sestra. Neka poznata gejša sigurno neæe ugroziti
svoj ugled prihvaæanjem djevojke koja joj se èini nezanimljivom i za koju misli
da se neæe svidjeti njezinim mušterijama. S druge strane, gospodarica neke
okiye, koja je uložila mnogo novaca u školovanje odreðene pripravnice, neæe
sjediti skrštenih ruku i samo èekati da se pojavi neka nezanimljiva gejša i
ponudi se da pripravnicu uzme za mlaðu sestru. Stoga svaka uspješna gejša dobiva
mnogo više molbi nego što može prihvatiti. Neke može odbiti, ali neke ne može...
što je vjerojatno razlog zašto je Majka mislila, kao što je Mameha rekla, kako
ni jedna gejša u Gionu ne bi pristala preuzeti ulogu moje starije sestre.
U prvo vrijeme, kad sam tek došla u okiyu, Majka je vjerojatno raèunala na to
da æe Hatsumomo postati mojom starijom sestrom. Premda je Hatsumomo bila žena
koja bi svojim ugrizom otrovala pauka, svaka bi pripravnica bila sretna kad bi
je ona izabrala za mlaðu sestru. Hatsumomo je veæ bila starija sestra najmanje
dviju poznatih mladih gejša. I nije ih muèila kao mene, nego se lijepo ponašala.
Ona ih je sama odabrala, zbog novaca koje æe joj donijeti. Meðutim, u mom
sluèaju, raèunati na to da æe mi Hatsumomo pomoæi i zatim se zadovoljiti s onih
nekoliko jena koliko bi joj to moglo donijeti, bilo je kao raèunati na nekog psa
da æe otpratiti maèku niz ulicu i pritom je ne ugristi u prvom mraènom prolazu.
Dakako, Majka je mogla prisiliti Hatsumomo da se prihvati dužnosti moje starije
sestre, ne samo zato što je Hatsumomo živjela u okiyi, nego i zato što je
Hatsumomo imala samo nekoliko vlastitih kimona i ovisila je o kolekciji okiye.
Ali mislim da nikakva sila na svijetu ne bi natjerala Hatsumomo da me pravilno
poduèi. Sigurna sam da bi me onog
158

159

dana kad bi od nje zatražili da me odvede u èajanu Mizu-ki i predstavi vlasnici,

umjesto u èajanu, odvela na obalu rijeke i rekla: “Rijeka Kamo, jesi li upoznala
moju mlaðu sestru?” A zatim bi me gurnula u vodu.
Što se pak tièe toga da me prihvati neka druga gejša... pa, to bi znaèilo
zamjeriti se Hatsumomo. Malo je gejša u Gionu imalo dovoljno hrabrosti za to.
Kasno jednog prijepodneva, nekoliko tjedana nakon mog razgovora s Mamehom,
upravo sam služila èaj Majci i jednoj gošæi u primaæoj sobi kad je Tetiæa
odgurnula vrata.
“Oprosti što te prekidam”, rekla je, “ali možeš li se na trenutak isprièati,
Kayoko-san.” Majka se, zapravo, zvala Kavoko, ali smo rijetko kad èuli da joj se
netko u okiyi obraæa imenom. “Imamo na vratima jednu gošæu.”
Majka se nasmijala onim svojim kašljucavim smijehom. “Izgleda da ti je danas
dosadno, Tetiæe”, rekla je, “kad si mi osobno došla najaviti gošæu. Sluškinje
ionako ljenèare, a sad si još i ti poèela raditi njihov posao.”
“Mislila sam da æe ti biti draže ako ti ja kažem da nam je u posjet došla
Mameha”, rekla je Tetiæa.
Ja sam se veæ bila poèela brinuti da od onog što mi je Mameha govorila na
kraju neæe biti ništa. Ali kad sam èula da se ona odjednom pojavila na vratima
naše okiye... dakle, krv mi je tako navalila u lice da sam se osjeæala kao
žarulja koju je netko upravo upalio. Jedan dugi trenutak u sobi je vladala
tišina, a onda ju je prekinula Majèina gošæa: “Pa, Mameha-san! Ja æu se sad
oprostiti, ali samo ako mi obeæaš da æeš mi sutra isprièati o èemu se, zapravo,
radi.”
Iskoristila sam priliku i kliznula iz sobe kad je Majka pošla ispratiti
gošæu. Potom sam u predvorju za goste èula Majku kako Tetiæi kaže nešto što
nikad nisam mislila da bi ona mogla reæi. Istresla je lulu u pepeljaru koju je
donijela sa sobom iz primaæe sobe i kad mi ju je dodala da je ispraznim, rekla
je: “Tetiæe, molim te, doði ovamo i po-

pravi mi frizuru.” Nikad dotad nisam primijetila da se ona iole brine o svom
izgledu. Istina je, elegantno se odijevala. Ali baš kao što joj je soba bila
puna lijepih predmeta, a ipak, usprkos tome, beznadno sumorna, tako se i ona
odijevala u dragocjene tkanine, ali su joj oèi bile uljaste kao komadi stare,
usmrdjele ribe... a što se tièe kose, poklanjala joj je toliko pozornosti koliko
kakva lokomotiva dimnjaku: to je jednostavno bilo nešto što joj se sluèajno
nalazi na glavi.
Dok je Majka primala gošæu na ulazu, ja sam u slu-žinskoj sobi èistila
pepeljaru. I pritom sam se toliko upi-njala ne bih li èula što Mameha i Majka
govore da me ne bi zaèudilo da sam nategnula sve mišiæe u ušima.
Prvo je Majka rekla: “Oprosti što sam te pustila èekati, Mameha-san. Ukazala
si nam veliku èast svojim posjetom!”
Onda je Mameha rekla: “Nadam se da æete mi oprostiti što sam došla ovako
iznenada, gospoðo Nitta.” Ili neku sliènu dosadnu uljudnost. Potom su neko
vrijeme nastavile izmjenjivati uljudne fraze. Sav moj trud oko os-luškivanja
isplatio mi se otprilike kao nekom èovjeku koji s mukom vuèe neku škrinju
uzbrdo, a onda otkrije kako je puna kamenja.
Na posljetku su se kroz predvorje za goste zaputile prema primaæoj sobi. Ja
sam toliko oèajnièki željela saznati o èemu æe razgovarati da sam zgrabila jednu
krpu i poèela laštiti pod predvorja. Tetiæa mi inaèe ne bi dopustila da to radim
dok je u primaæoj sobi neka gošæa, ali ovog je puta ona bila isto toliko
zaokupljena osluškivanjem kao i ja. Kad je sluškinja donijela èaj, Tetiæa se
odmaknula ustranu kako je ne bi vidjeli iz sobe i pobrinula se da vrata ostanu
mrvicu odškrinuta, kako bi bolje èula. Ja sam tako pozorno osluškivala
èavrljanje u sobi da sam potpuno zaboravila na sve oko sebe i odjednom sam pred
sobom ugledala okruglo Buèino lice kako zuri ravno u mene. Ona je takoðer
laštila pod, premda sam to veæ ja radila i premda ona više nije morala raditi
kuæne poslove.
“Tko je Mameha?” šapæuæi me je upitala.

160

161

Oèito je èula sluškinje kako prièaju meðu sobom, vidjela sam ih kako su se
okupile na zemljanom prolazu uz galeriju.
“Ona je Hatsumomina suparnica”, odgovorila sam šapæuæi. “Ono je bio njezin
kimono, onaj za koji me je Hatsumomo natjerala da ga pošaram tušem.”
Izgledalo je kao da æe me Buèa još nešto pitati, ali smo tada èule kako
Mameha kaže: “Gospoðo Nitta, nadam se da æete mi oprostiti što vas smetam u
poslu, ali željela bih s vama nakratko porazgovarati o vašoj sluškinji Chiyo.”
“Oh, ne”, reèe Buèa i pogleda me u oèi kako bi mi pokazala koliko joj je žao
što æu opet imati neprilika.
“Naša Chiyo zna ponekad biti malo dosadna”, rekla je Majka. “Nadam se da te
nije gnjavila.”
“Ne, ne, ni govora”, rekla je Mameha. “Nego, primijetila sam da posljednjih
nekoliko tjedana ne dolazi u školu. Tako sam se navikla naletjeti na nju s
vremena na vrijeme u hodniku... Baš juèer sam odjednom pomislila kako je sigurno
teško bolesna! Nedavno sam upoznala jednog izvrsnog lijeènika, hoæete li da ga
zamolim neka navrati do vas?”
“To je jako ljubazno od tebe”, rekla je Majka, “ali ti sigurno misliš na neku
drugu djevojku. Nisi se mogla sretati s Chiyo u školskom hodniku. Ona veæ dvije
godine nije bila u školi.”
“Mislimo li na istu djevojku? Prilièno ljepuškasta, s iznenaðujuæim
sivoplavim oèima?”
“Ona doista ima neobiène oèi. Ali valjda u Gionu postoje dvije takve
djevojke... Tko bi to rekao!”
“Pitam se je li moguæe da su prošle dvije godine otkako sam je posljednji put
tamo vidjela”, reèe Mameha. “Možda je ostavila na mene tako snažan dojam da mi
se èini kao da je to bilo nedavno. Ako smijem pitati, gospoðo Nitta... je li ona
zdrava?”
“O, da. Zdrava je poput mladog stabla i jednako tako neposlušna, moram reæi.”

“A ipak ne ide više u školu? Kako èudno!”

“Sigurna sam da se jednoj mladoj, popularnoj gejši kao što si ti èini kako je
Gion mjesto u kojem se lako zaraðuje novac. Ali nije tako, znaš, ovo su teška
vremena. Ne mogu si priuštiti ulagati novac u bilo koga. Èim sam shvatila koliko
je Chiyo neprikladna...”
“Uvjerena sam da mislimo na dvije razlièite djevojke”, reèe Mameha. “Ne mogu
zamisliti da bi jedna oštroumna poslovna žena kao što ste vi, gospoðo Nitta,
mogla za Chi-yo reæi daje “neprikladna”...”
“Jesi li sigurna da se ta djevojka zove Chiyo?” upita Majka.
Ni jedna od nas tri u predsoblju nije to znala, ali dok je to govorila,
Majka je ustala od stola i pošla prema vratima sobe. Kad je trenutak kasnije
odgurnula vrata, našla se pred Tetièinim uhom. Tetiæa se mirno odmaknula kao da
se ništa nije dogodilo, a Majci je, pretpostavljam, odgovaralo da se i ona pravi
kao da je to u redu, jer je samo pogledala prema meni i rekla: “Chiyo-chan, doði
malo unutra.”
Dok sam zatvorila vrata iza sebe i kleknula na tatami kako bih se poklonila,
Majka se veæ ponovo namjestila iza stola.
“Ovo je naša Chiyo”, rekla je.
“To je upravo ona na koju sam mislila!” rekla je Mameha. “Kako si, Chiyo-
chan? Drago mi je što izgledaš tako zdrava! Baš sam rekla gospoði Nitti kako sam
se veæ zabrinula zbog tebe. Ali izgleda da si dobro.”
“O, da, gospoðo, vrlo dobro”, rekla sam.
“Hvala, Chiyo”, rekla je Majka. Ponovo sam se poklonila, namjeravajuæi se
isprièati i povuæi, ali još se nisam do kraja uspravila na noge kad Mameha reèe:
“Ona je doista vrlo ljupka djevojka, gospoðo Nitta. Moram reæi, neko sam
vrijeme pomišljala na to da vas zamolim za dopuštenje da je uzmem za svoju mlaðu
sestru. Ali sada, kad je prekinula školovanje...”
Majka se, izgleda, zaprepastila kad je to èula jer je baš prinosila ustima
šalicu s èajem i ruka joj je zastala na

162

163

pola puta. Ostala je tako ukoèena, s podignutom šalicom, èitavo vrijeme dok sam
ja izlazila iz sobe. Veæ sam gotovo stigla do mjesta u predsoblju na kojem sam
ostavila krpu, kad je napokon progovorila.
“Tako popularna gejša kao što si ti, Mameha-san... ti bi mogla dobiti bilo
koju pripravnicu u Gionu za svoju mlaðu sestru.”
“To je toèno, èesto mi nude razne djevojke. Ali ja veæ više od jjodinu dana
nisam prihvatila neku novu mladu sestru. Èovjek bi mislio da æe se mušterije
prorijediti zbog ove strašne krize, ali zapravo, ja još nikad nisam imala toliko
posla. Pretpostavljam da bogati ostaju bogati, èak i u ovakvim vremenima.”
“A zabava im je potrebnija nego ikada”, složi se Majka. “Ali, govorila si...”
“Da, što sam ono govorila? No dobro, nije važno. Ne smijem vas više
zadržavati. Drago mi je da je Chiyo, na kraju krajeva, sasvim zdrava.”
“Vrlo zdrava, da. Ali ostani još koji trenutak, Mameha-san, ako nemaš ništa
protiv. Govorila si o tome kako si gotovo pomišljala na to da Chiyo uzmeš za
mlaðu sestru?”
“No da, ali ona sad veæ tako dugo ne pohaða satove...” odgovori Mameha.
“Uostalom, sigurna sam da ste vi imali dobrih razloga za takvu odluku, gospoðo
Nitta. Ne bih se usudila sumnjati u ispravnost vaše procjene.”
“Tužno je na kakve nas teške odluke primorava ovo vrijeme krize. Jednostavno,
nisam više bila u stanju plaæati njezino školovanje! Meðutim, ako ti misliš da
ona obeæava, Mameha-san, sigurna sam da bi ti se obilato vratio svaki novèiæ
koji bi eventualno odluèila uložiti u njezinu buduænost.”
Majka je pokušavala iskoristiti situaciju. Ni jedna gejša nikad nije plaæala
satove poduke za svoju mlaðu sestru.
“Kad bi bar to bilo moguæe”, rekla je Mameha, “ali uz ovu strašnu krizu...”
“Možda bih ipak mogla pronaæi naèina da joj platim školovanje”, rekla je
Majka. “Iako je Chiyo pomalo tvrdo-

glava i toliko mi je dužna da èesto mislim kako bi me zapanjilo ako bi mi ikad

to uspjela vratiti.”
“Tako dražesna djevojka? Mene bi zapanjilo kad vam ne bi uspjela vratiti
dugove.”
“Uostalom, nije sve u novcu, zar ne?” reèe Majka. “Èovjek bi jednoj takvoj
djevojci kao što je Chiyo želio pomoæi koliko može. Možda bi se našlo naèina
kako da još malo uložim u nju... samo za školovanje, jasno. Ali što bi se time
dobilo?”
“Sigurna sam da su njezini dugovi veliki”, reèe Mameha. “Ali unatoè tome,
vjerujem da æe ona sve to otplatiti do svoje dvadesete godine.”
“Do dvadesete godine!” usklikne Majka. “Mislim da to nije uspjelo ni jednoj
djevojci u Gionu. A s obzirom na ovu krizu...”
“Da, istina je, kriza je.”
“Meni se, u svakom sluèaju, naša Buèa èini sigurnijom investicijom”, reèe
Majka. “Napokon, u sluèaju Chiyo, s tobom kao starijom sestrom, njezini æe se
dugovi najprije još više poveæati prije nego što se poènu smanjivati.”
Majka nije time mislila samo na školarinu, nego i novac koji æe morati davati
Mamehi. Gejša takvog ugleda obièno uzima veæi dio zarade mlaðe sestre, nego što
bi uzela neka manje uspješna gejša.
“Mameha-san, ako imaš još malo vremena”, nastavila je Majka, “možda bi
htjela razmisliti o jednom prijedlogu. Ako velika Mameha kaže da æe Chiyo
otplatiti svoje dugove do dvadesete godine, kako onda ja mogu u to sumnjati?
Naravno, djevojka kao Chiyo ne može uspjeti ako se o njoj ne stara neka starija
sestra kao što si ti, a s druge strane, sredstva kojima raspolaže naša mala
okiya veæ su i sad rastegnuta do krajnjih granica. Ja ti nikako ne mogu ponuditi
takav udio u zaradi na koji si ti navikla. Najbolje što ti mogu ponuditi bila bi
polovica tvog uobièajenog dijela.”
“Ja upravo razmatram nekoliko vrlo velikodušnih ponuda”, odgovorila je
Mameha. “Ako veæ odluèim uzeti

164

165

I
mlaðu sestru, ne mogu si priuštiti da to radim za manje novaca nego obièno.”
“Nisam još završila, Mameha-san”, reèe Majka. “Evo mog prijedloga. Istina je
da ti ne mogu ponuditi više od polovice uobièajenog udjela. Ali ako Chiyo doista
otplati svoje dugove do dvadesete godine, kao što predviðaš, isplatit æu ti sav
novac za koji si dotad ostala prikraæena plus dodatnih trideset posto. Tako æeš,
na kraju, zaraditi više novaca.”
“A ako Chiyo navrši dvadeset godina, a nije otplatila sve dugove?” upita
Mameha.
“Zao mi je što to moram reæi, ali u tom sluèaju, ulaganje se neæe isplatiti
ni tebi, ni meni. Okiya ti neæe moæi platiti novac koji ti duguje.”
Nastala je tišina, a onda je Mameha uzdahnula.
“Ja se slabo razumijem u brojke, gospoðo Nitta. Ali ako sam dobro razumjela,
vi od mene tražite da se prihvatim neèeg što vi smatrate nemoguæim, za manji
postotak od uobièajenog. Mnogo je djevojaka u Gionu koje imaju izgleda postati
uspješne gejše i koje mogu prihvatiti za mlaðe sestre bez ikakvog rizika. Žao mi
je, ali moram odbiti vašu ponudu.”
“Imaš pravo”, reèe Majka. “Trideset posto je malo. Nudim ti dvostruko, ako
uspiješ.”
“Ili ništa, ako ne uspijem.”
“Molim te, nemoj tako na to gledati. Svakako æeš dobivati dio onoga što Chiyo
zaradi. Samo što ti okiya neæe moæi isplatiti razliku.”
Bila sam sigurna da æe Mameha odbiti. Umjesto toga, rekla je: “Htjela bih
prvo saznati koliko Chiyo doista duguje okiyi.”
“Idem po knjige”, rekla je Majka.
Ne znam kako je dalje tekao razgovor, jer je u tom trenutku Tetiæi bilo dosta
moga prisluškivanja i poslala me u
166

grad s popisom stvari koje sam morala obaviti. Èitavog tog poslijepodneva bila
sam tako nemirna kao kakva hrpa kamenja tijekom zemljotresa, jer naravno, nisam
imala pojma kako æe to završiti. Ako se Majka i Mameha ne budu mogle dogovoriti,
èitavog æu života ostati sluškinja, baš kao što kornjaèa uvijek ostaje kornjaèa.
Kad sam se vratila u okiyu, Buèa je kleèala na galeriji i proizvodila grozne
zvukove na svom shamisenu. Izgledala je jako vesela kad me je ugledala, i
pozvala me k sebi.
 “Smisli neku izliku da odeš Majci u sobu”, rekla mi je. “Cijelo popodne
sjedi unutra i prebire po svom raèunalu. Sigurno æe ti nešto reæi. A onda se
odmah moraš vratiti i moraš mi sve isprièati!”
Pomislila sam kako je to dobra ideja. Jedna od stvari koje sam morala kupiti
bila je krema za kuharièin svrab, ali su mi u ljekarni rekli kako im je
trenutaèno ponestalo te kreme. I tako sam odluèila otiæi gore i isprièati se
Majci što sam se bez toga vratila u okiyu. Njoj æe to, naravno, biti svejedno,
ona vjerojatno nije ni znala da su me po to poslali. Ali to æe mi poslužiti kao
izlika da uðem u njezinu sobu.
Pokazalo se da je Majka slušala jednu humoristiènu emisiju na radiju. Kad bih
inaèe zbog neèega došla k njoj u takvim trenucima, obièno bi mi samo mahnula da
uðem i nastavila bi slušati radio listajuæi svoje poslovne knjige i puckajuæi
lulu. Danas je, na moje iznenaðenje, ugasila radio i zaklopila knjigu raèuna èim
me je vidjela. Poklonila sam joj se i kleknula ispred stola.
“Primijetila sam da si laštila pod u predvorju dok je Mameha bila ovdje”,
rekla mi je. “Da nisi možda pokušavala prisluškivati o èemu govorimo?”
“Ne, gospoðo. Primijetila sam jednu ogrebotinu na podu. Buèa i ja smo se
trudile da je uèinimo manje primjetnom.”
“Nadam se da æeš biti bolja gejša nego što si lažljivi-ca”, rekla je i poèela
se smijati, ali nije izvadila lulu iz usta, tako da je nehotice puhnula kroz
držak i mrvice pe-
167

pela i duhana izletjele su iz metalne glave. Neke su mrvice duhana još gorjele
kad su joj pale na kimono. Odložila je lulu na stol i poèela dlanom udarati po
sebi dok nije bila sigurna da ih je sve ugasila.
“Dakle, Chiyo, ovdje si u okiyi više od godinu dana”, rekla je.
“Više .od dvije godine, gospoðo.”
“Cijelo to vrijeme jedva sam te primjeæivala. I onda danas doðe takva gejša
kao što je Mameha i kaže mi da hoæe biti tvoja starija sestra! Kako bih to,
zaboga, trebala shvatiti?”
Kako se meni èinilo, Mamehu je više zanimala moguænost da naškodi Hatsumomo,
nego da meni pomogne. Ali to, dakako, nisam mogla reæi Majci. Upravo sam se
spremala reæi kako nemam pojma zašto se Mameha zanima za mene, ali prije nego
što sam dospjela zaustiti, vrata sobe su se otvorila i èula sam Hatsumomin glas:
“Oprosti, Majko, nisam znala da koriš sluškinju!” “Ona neæe još dugo biti
sluškinja”, reèe joj Majka. “Danas smo imali posjet koji bi te mogao zanimati.”
“Da, èujem daje došla Mameha i izvukla našeg malog klena iz akvarija”,
odvrati Hatsumomo. Ušla je u sobu i kleknula ispred stola na takav naèin da sam
se brzo morala maknuti kako bih joj napravila mjesta.
“Zbog nekog razloga”, reèe Majka, “Mameha misli da æe Chiyo otplatiti sve
svoje dugove do dvadesete godine.”
Hatsumomo se okrene prema meni. Da si je vidio kako se smiješi, rekao bi da
je to majka koja s obožavanjem gleda svoje dijete. Ali ona je tim osmijehom
popratila ove rijeèi:
“Pa, Majko, možda, ako je prodaš nekoj javnoj kuæi...”
“Dosta, Hatsumomo. Nisam te pozvala da bih slušala takve stvari. Hoæu znati
èime si u zadnje vrijeme izazvala Mamehinu srdžbu.”
“Možda sam toj ukoèenoj gospoðici pokvarila dan kad sam prošetala kraj nje
ulicom, ali osim toga, ništa joj drugo nisam napravila.”

“Ona ima nešto na umu. Voljela bih znati što je to.”

“Nema u tome nikakve tajne, Majko. Ona misli da mi se može osvetiti preko ove
male glupaèe.”
Majka nije ništa odgovorila; èinilo se da razmišlja o onom što je Hatsumomo
rekla. Na posljetku reèe: “Možda ona stvarno misli da æe Chiyo biti uspješnija
gejša od naše Buèe i želi na njoj zaraditi. Tko joj to može zamjeriti?”
“Oh, Majko... Mameha ne treba Chiyo da bi zaradila. Zar misliš da je sluèajno
odluèila potratiti vrijeme na djevojku koja eto, pukim sluèajem živi sa mnom u
istoj okiyi? Mameha bi vjerojatno pristala na vezu s tvojim psom kad bi mislila
da æe joj to pomoæi da mene otjera iz Giona.”
“Daj, Hatsumomo. Zašto bi te ona htjela otjerati iz Giona?”
“Zato što sam ljepša od nje. Zar joj treba bolji razlog? Želi me poniziti
time što æe svima govoriti: “Oh, molim, upoznajte moju novu mlaðu sestru. Ona
živi u istoj okiyi s Hatsumomo, ali djevojka je takav dragulj da su je povjerili
meni, a ne njoj.”“
“Ne mogu zamisliti Mamehu da se tako ponaša”, reèe Majka, gotovo šapæuæi.
“Ako misli da æe od Chiyo stvoriti uspješniju gejšu od Buèe”, nastavila je
Hatsumomo, “jako æe se iznenaditi. Ali drago mi je da æe Chiyo odjenuti u kimono
i pokazivati je naokolo. To je savršena prilika za Buèu. Zar nikad nisi gledala
maèe kako napada klupko vune? Buèa æe biti mnogo bolja gejša nakon što naoštri
zube na ovoj ovdje.”
Majci se, izgleda, to svidjelo, jer su joj se kutovi usnica uzdignuli u neku
vrstu osmijeha.
“Nisam ni slutila kako æe ovo biti divan dan”, rekla je. “Kad sam se jutros
probudila, imala sam u okiyi dvije beskorisne djevojke. Sad æe se one boriti da
dokažu koja je bolja... a u tome æe ih voditi dvije najpoznatije gejše u Gionu!”

I i

168

169

i Dvanaesto poglavlje

Veæ sljedeæeg popodneva Mameha me pozvala k sebi. Ovog je puta sjedila za stolom
i èekala na mene kad je sluškinja odgurnula vrata. Pripazila sam na to da se
propisno poklonim prije ulaska u sobu, te da potom odem do stola i ondje se
ponovo poklonim.
“Mameha-san, ne znam što vas je navelo na ovu o-dluku...” rekla sam joj, “ali
ne mogu vam reæi koliko sam vam zahvalna...”
“Nemoj mi veæ sada zahvaljivati”, prekinula me je. “Ništa se još nije
dogodilo. Radije mi isprièaj što ti je gospoða Nitta rekla nakon mog juèerašnjeg
posjeta.”
“Pa”, odgovorila sam, “mislim da je Majka pomalo zbunjena, nije joj jasno
zašto ste baš mene odabrali... a moram priznati da to ni meni nije jasno.”
Nadala sam se da æe mi možda nešto reæi, ali nije. “Što se tièe Hatsumo-
mo...*
“Nemoj tratiti vrijeme misleæi na ono što ona kaže. Unaprijed znaš da æe biti
presretna ako ne uspiješ, baš kao i gospoða Nitta.”
“Ne razumijem zašto bi Majka željela da ne uspijem”, rekla sam, “s obzirom da
æe zaraditi više novaca ako uspijem.”
“Ali æe meni dugovati gomilu novaca ako ti otplatiš dugove do svoje dvadesete
godine. Vidiš, juèer sam s njom sklopila neku vrstu oklade”, objašnjavala mi je
Mameha dok nam je sluškinja posluživala èaj. “Ja se nikad ne kla-

dim ako nisam sigurna da æu dobiti okladu. No, ako hoæeš da ti budem starija
sestra, moraš znati da ja imam vrlo stroga pravila.”
Oèekivala sam da æe mi reæi koja su to pravila, ali ona se namršteno
zagledala u mene i rekla:
“Chiyo, zbilja moraš prestati tako puhati u èaj. Izgledaš kao kakva
seljanèica! Ostavi ga na stolu dok se ne ohladi toliko da ga možeš piti.”
“Oprostite”, rekla sam. “Nisam bila svjesna što radim.”
“Vrijeme je da postaneš svjesna svega što radiš, gejša mora paziti na to
kakav dojam ostavlja. Dakle, kao što sam rekla, moja su pravila vrlo stroga. Kao
prvo, oèekujem da èiniš ono što ti kažem bez ikakva pogovora ili sumnji. Znam da
nisi uvijek slušala Hatsumomo i gospoðu Nittu. Možda ti to smatraš opravdanim,
ali ako mene pitaš, trebala si biti poslušnija i možda bi izbjegla sve ove
neprilike.”
Bila je u pravu. Svijet se otada umnogome promijenio, ali kad sam ja bila
dijete, djevojku koja nije slušala starije brzo bi nauèili gdje joj je mjesto.
“Prije nekoliko godina”, nastavila je Mameha, “prihvatila sam dvije nove
mlaðe sestre. Jedna se doista trudila, ali druga je popustila. Dovela sam je
ovamo u ovaj stan i rekla sam joj kako neæu više podnositi da od mene pravi
budalu, ali ništa nije pomoglo. Sljedeæeg sam joj mjeseca rekla neka sebi naðe
neku drugu stariju sestru.”
“Mameha-san, obeæavam da se tako nešto nikad neæe dogoditi”, rekla sam.
“Zahvaljujuæi vama, osjeæam se kao brod koji se napokon otisnuo na more. Nikad
sebi ne bih oprostila da vas razoèaram.”
“No, da, sve je to lijepo, ali ne radi se samo o tome da marljivo uèiš. Morat
æeš paziti na to da ti Hatsumomo nešto ne podvali. I nemoj, zaboga, uèiniti
ništa što bi još više poveæalo tvoje dugove. Nemoj èak ni razbiti neku šalicu!”
Obeæala sam da neæu, ali kad sam pomislila na moguænost da mi Hatsumomo opet
nekako podvali, moram

170

171

priznati... pa, nisam znala kako bih se mogla obraniti ako pokuša.
“Još nešto”, nastavi Mameha. “Sve o èemu ti i ja razgovaramo mora ostati meðu
nama. Nikad ne smiješ bilo što od toga reæi Hatsumomo. Èak i ako smo samo
razgovarale o vremenu, shvaæaš? Ako te bude pitala, moraš joj odgovoriti: “Oh,
Hatsumomo-san, Mameha-san nikad ne kaže nešto zanimljivo! Èim mi nešto kaže, ja
to odmah zaboravim. Ona je tako užasno dosadna!”“
Rekla sam Mamehi da sam shvatila.
“Hatsumomo je pametna”, upozoravala me je Mameha. “Ako joj samo nešto
natukneš, iznenadit æeš se koliko æe ona iz toga uspjeti pogoditi.”
Odjednom se nagnula prema meni i srdito me upitala: “0 èemu ste vas dvije
juèer razgovarale kad sam vas vidjela zajedno na ulici?”
“Ništa, gospoðo!” I premda je nastavila ljutito zuriti u mene, toliko me je
prepala da nisam mogla ništa više reæi.
“Kako to misliš, ništa? Bolje ti je da mi odgovoriš, glupaèo, inaèe æu ti
noæas kad zaspiš uliti tuš u uho!”
Trebalo mi je trenutak ili dva da shvatim kako Mameha pokušava oponašati
Hatsumomo. Nije ju baš dobro oponašala, ali sad, kad sam shvatila što radi,
odgovorila sam: “Ozbiljno, Hatsumomo-san, Mameha-san uvijek govori nekakve
užasno dosadne stvari! Nikad ništa od toga ne mogu zapamtiti. Jednostavno, sve
se odmah istopi kao pahuljice snijega. Jesi li sigurna da si nas vidjela kako
razgovaramo? Jer ako smo uopæe razgovarale, ja se toga jedva mogu sjetiti...”
Mameha je još neko vrijeme nastavila sa svojim lošim oponašanjem Hatsumomo i
na kraju mi je rekla da sam se dobro držala. Za razliku od nje, ja nisam u to
bila uvjerena. Izdržati ispitivanje Mamehe, èak i kad se pokušava ponašati kao
Hatsumomo, ipak je nešto sasvim drugo nego pretvarati se licem u lice s
Hatsumomo.

U one dvije godine otkako je Majka prekinula moje, školovanje, zaboravila sam
gotovo sve što sam nauèila. A nisam puno ni nauèila, jer su mi misli bile
zaokupljene drugim stvarima. Stoga, kad sam se vratila u školu nakon što je
Mameha pristala preuzeti ulogu moje starije sestre, osjeæala sam se kao da tek
poèinjem uèiti.
Imala sam tada veæ dvanaest godina i bila sam visoka gotovo kao Mameha. Možda
ti se èini da sam u neku ruku bila u prednosti zato što sam bila starija, ali
uvjeravam te da nije bilo tako. Veæina djevojaka poèele su s podukom mnogo
ranije, neke od njih u tradicionalnoj dobi od tri godine i tri dana. Tih
nekoliko djevojaka koje su poèele tako rano, bile su veæinom kæeri gejša i bile
su odgajane tako da su ceremonija èaja i ples za njih predstavljali dio
svakodnevnog života, kao što je to za mene bilo plivanje u jezercu iza naše
kuæe.
Znam da sam ti veæ opisala kako je izgledao sat podu-ke iz shamisena kod
uèiteljice Mišice. Ali gejša mora nauèiti mnogo raznih vještina, osim shamisena.
U stvari, “gei” u rijeèi “gei-sha” znaèi vještine, umijeæa, tako da gejša
zapravo znaèi “ona koja zna umijeæa” ili “umjetnica”. Prvi je sat ujutro bila
poduka iz malog bubnja koji mi zovemo tsutsumi. Možda se pitaš zašto bi se gejša
trebala gnjaviti s uèenjem sviranja na bubnjevima, ali odgovor je vrlo
jednostavan. Na nekom banketu ili bilo kakvom neslužbenom skupu u Gionu, gejša
obièno pleše samo uz pratnju shamisena i možda jedne pjevaèice. Ali za scenske
izvedbe, kao što je priredba Plesovi stare prijestolnice koja se izvodi svakog
proljeæa, šest ili više sviraèica shamisena okuplja se u ansambl, a prate ih
razlièite vrste bubnjeva i japanska svirala koju mi zovemo fue. I tako, vidiš,
gejša se mora isprobati na svim tim instrumentima, iako æe joj uèiteljice s
vremenom savjetovati jedan ili dva na kojima æe posebno raditi.
Kao što rekoh, prvi je sat bila poduka iz tsutsumija koji se svira kleèeæi,
kao uostalom i svi ostali instrumenti koje smo uèili. Tsutsumi se razlikuje od
ostalih bubnjeva po tome što se drži na ramenu i udara rukom, dok se

172

173

veæi, okama, drži na bedrima, a najveæi od svih, taiko, stoji poboèke na

postolju i po njemu se udara debelim palicama. Možda se nekome èini da je bubanj
instrument koji može svirati svako dijete, ali, zapravo, za svaki od njih
postoji poseban naèin udaranja, kao na primjer, za veliki taiko ruka se
postavlja dijagonalno preko grudi i palica se zamahuje prema natrag, preko
nadlanice, što zovemo u-chikomi ili udarimo jednom rukom, te istodobno podižemo
drugu, što se zove sarashi. Postoje još i drugi naèini i svaki od njih proizvodi
drugaèiji zvuk, ali je za to potrebno mnogo vježbanja. Osim toga, orkestar je
postavljen tako da ga svi vide, zato svaki pokret mora biti graciozan, lijep i
izveden istodobno s pokretima drugih sviraèa. Nauèiti proizvesti pravi zvuk samo
je polovica posla, druga je polovica nauèiti to raditi na pravi naèin.
Nakon bubnjeva slijedio je sat iz japanske svirale, a nakon toga iz
shamisena. Metoda poduèavanja uglavnom je uvijek bila ista. Prvo bi uèiteljica
nešto odsvirala, zatim bi uèenice to pokušale ponoviti. Ponekad je to zvuèalo
kao orkestar životinja iz zoološkog vrta, ali to se ipak rijetko dogaðalo, jer
su uèiteljice pazile na to da poènu s najjednostavnijim stvarima. Tako je, na
primjer, na mom prvom satu iz svirale, uèiteljica odsvirala samo jednu notu i
zatim smo mi, jedna za drugom, pokušale to ponoviti. No, makar se radilo samo o
jednoj noti, uèiteljica je još uvijek za svaku od nas imala mnogo prigovora.
“Ti tamo, spusti taj mali prst, nemoj ga držati u zraku. A što je s tobom,
zar tvoja svirala smrdi? No, molim, zašto onda tako mrštiš nos!”
Uèiteljica svirale, kao i veæina drugih uèiteljica, bila je vrlo stroga i mi
smo se, prirodno, bojale napraviti neku pogrješku. Za nju nije bilo ništa
neobièno da nekoj jadnoj djevojci otrgne sviralu iz ruke i udari je njome po
ramenu.
Nakon bubnjeva, svirale i shamisena, obièno je slijedio sat pjevanja. U
Japanu gejše èesto pjevaju na zabavama, a zabave su, naravno, ono zbog èega
muškarci dolaze u Gion. Ali èak i ako neka djevojka nema sluha i nikad je neæe
pozvati da pjeva pred drugim ljudima, ona ipak mora
174
uèiti pjevanje, kako bi bolje razumjela ples. Jer plesovi se najèešæe izvode na
pjesme koje pjeva neka pjevaèica, prateæi samu sebe na shamisenu.
Postoji mnogo razlièitih vrsta pjesama, mnogo više nego što bih ti mogla
nabrojiti, ali mi smo na našim satovima uèili pet vrsta. Neke su bile popularne
balade, neke opet dugaèke arije iz kabuki predstava koje su prièale neku prièu,
dok su treæe opet bile kao nekakve kratke glazbene poeme. Ne bi imalo smisla da
ti pokušam opisivati te pjesme. Mogu ti samo reæi ovo: dok su meni mnoge od njih
zvuèale upravo èarobno, strancima je, èini se, to više slièilo na krièanje
maèaka u dvorištu hrama, nego na glazbu. Istina je da tradicionalni japanski
naèin pjevanja uk- ? ljuèuje mnogo treperenja glasom i zvuk se èesto proizvodi
tako duboko u grlu da izlazi kroz nos, umjesto kroz usta. Ali stvar je samo u
tome na kakav si zvuk navikao.
Na svim tim satovima glazba i ples bili su samo dio onog što smo uèile. Jer
djevojka koja je svladala sve vještine još uvijek neæe ostaviti dobar dojam na
zabavama ako se ne zna lijepo držati i ponašati. Zbog toga su uèiteljice uvijek
ustrajale na pristojnom ponašanju i lijepom držanju uèenica, èak i kad su se
samo žurile do zahoda. Na satu shamisena, na primjer, uèiteljica bi nas
ispravljala ako se ne bismo služile krajnje uljudnim izrazima ili ako bismo
govorile nekim provincijskim narjeèjem, a ne onako kako se govori u Kvotu, a
isto tako bi nas ukorila ako smo sjedile opuštenih ramena ili hodale velikim,
teškim koracima. U stvari, prijekori koje smo dobivale ako bismo loše svirale
ili ne bismo nauèile rijeèi neke pjesme, nisu bili ni upola tako oštri kao
grdnje kojima bi bila izložena ona djevojka koja bi u školu došla prljavih
noktiju ili bi neu-ljudno odgovorila ili nešto slièno.
Ponekad, kad smo sa strancima razgovarale o svom školovanju, znali su me
pitati: “Dobro, a kad su vas uèili aranžirati cvijeæe?” Odgovor je: nikad. Gejša
koja bi sjela pred muškarca i pokušala ga zabavljati aranžiranjem cvijeæa,
vjerojatno bi uskoro otkrila kako je on položio glavu na stol i zaspao. Moraš
zapamtiti da je gejša u prvom
175

redu zabavljaèica i izvoðaèica. Mi æemo, doduše, naliti èaj muškarcu kojeg

zabavljamo, ali nikad neæemo otiæi po još jednu porciju ukiseljenog povræa. U
stvari, naše nas sluškinje tako dobro služe i maze da se mi gotovo i ne znamo
brinuti same za sebe ili držati svoje sobe u redu, a pogotovo ne znamo ukrasiti
cvijeæem sobu u èajani.
Zadnji je sat prijepodnevne obuke bio posveæen ceremoniji èaja. O tome je
napisano mnogo knjiga, zato neæu o tome podrobnije govoriti. Ali, u osnovi,
ceremoniju èaja izvode jedna ili dvije osobe koje sjede ispred gostiju i
pripravljaju èaj na tradicionalan naèin, služeæi se prekrasnim šalicama,
metlicama od bambusa i tako dalje. Gosti takoðer sudjeluju u ceremoniji, jer
moraju na odreðeni naèin držati šalicu i piti iz nje po strogo odreðenom
pravilu. Ako misliš da ceremonija èaja jednostavno znaèi sjesti i popiti šalicu
èaja... pa, prije bih to mogla usporediti s plesom koji se izvodi u kleèeæem
položaju ili èak s meditacijom. Èaj se pravi od èajnih listiæa smrvljenih u
prah, na koji se, uz miješanje bambusovim metlicama, dolijeva vrela voda, sve
dok se ne dobije pjenušava zelena mješavina koju mi zovemo macha i koja je vrlo
nepopularna meðu strancima. Priznajem da izgleda kao zelena sapunica i da ima
gorak okus na koji se treba naviknuti.
To je vrlo važan dio školovanja gejše. Nije nimalo neobièno da zabava koju
netko prireðuje u privatnoj kuæi zapoène kratkom ceremonijom èaja. A gostima
koji dolaze u Gion gledati sezonske plesove prvo æe poslužiti èaj koji su
pripravile gejše.
Moja je uèiteljica ceremonije èaja bila mlada žena od otprilike dvadeset i
pet godina koja se, kako sam kasnije doznala, nije baš proslavila kao gejša, ali
je toliko bila opsjednuta ceremonijom èaja da ju je poduèavala kao da je svaki
pokret apsolutna svetinja. Ubrzo sam poèela cijeniti taj sat poduke zbog njezina
entuzijazma, a moram reæi kako je to ujedno bio najljepši moguæi završetak dugog
i napornog prijepodneva. U razredu je uvijek vladala tako smirena i vedra
atmosfera. Ceremonija èaja još uvijek za mene predstavlja ugodu i osvježava me
poput dobro prospavane noæi.
176

Ono što školovanje jedne gejše èini tako napornim nisu samo vještine koje mora
nauèiti, nego i èinjenica da nema ni trenutka slobodnog vremena. Nakon što
èitavo prijepodne provede u školi, od nje se oèekuje da tijekom popodneva i
veèeri obavlja sve one kuæne poslove koje je obavljala i ranije. A unatoè tome,
noæu ne spava više od tri do pet sati. Tijekom tih godina školovanja, da sam se
mogla podijeliti u dvije osobe, obje bi imale posla preko glave. Kako bih bila
zahvalna Majci da me je, kao Buèu, oslobodila kuænih poslova, ali s obzirom na
njezinu okladu s Mamehom, vjerujem da nikad nije ozbiljno razmišljala o
moguænosti da mi pruži više slobodnog vremena za vježbanje. Neke od mojih
dužnosti preuzele su sluškinje, ali najèešæe me je još uvijek èekalo više posla
nego što sam mogla obaviti, a uz to se od mene oèekivalo da svako popodne
najmanje jedan sat vježbam shamisen. Zimi su Buèu i mene tjerali da oèvrsnemo
ruke uranjanjem u ledenu vodu sve dok ne bismo vriskale od bolova, a zatim bi
nas poslali da vježbamo vani, na dvorištu. Znam da to zvuèi strašno okrutno, ali
tako se to tada radilo. U stvari, to mi je doista pomoglo da bolje sviram. Jer,
vidiš, trema pred nastup na pozornici oduzme ti svu osjetljivost iz prstiju, a
kad si veæ naviknut svirati s rukama ukoèenim i bolnim od hladnoæe, trema više
ne predstavlja toliki problem.
U poèetku smo Buèa i ja zajedno vježbale shamisen svakog popodneva, odmah
nakon što bismo sat vremena provele s Teticom koja nas je poduèavala èitanju i
pisanju. Tetiæa nas je obje uèila japanski od prvog dana kad sam stigla u okiyu
i uporno je zahtijevala da se lijepo ponašamo. Ali dok smo zajedno vježbale
shamisen, sjajno smo se zabavljale. Ako bismo se glasno smijale, Tetiæa ili
jedna od sluškinja izišle bi van da nas ukore, ali ako nismo galamile i nismo
prekidale sviranje dok smo razgovarale, mogle smo nesmetano provesti jedan sat u
prijateljskom druženju.
A onda, jednog popodneva, dok mi je Buèa pomagala svladati tehniku legata,
pred nama se pojavila Hatsumo-mo. Uopæe nismo èule kad je ušla u okiyu.
177

“Gle, pa to je Mamehina buduæa mala sestrica!” rekla mi je. Dodala je ono

“buduæa” jer Mameha i ja neæemo službeno postati sestre sve dok ja ne dobijem
status gejše pripravnice.
“Mogla sam te nazvati malom glupaèom”, nastavila je, “ali nakon ovog što sam
upravo vidjela, mislim da æu to radije saèuvati za Buèu.”
Sirota Buèa spustila je na to shamisen u krilo baš kao što pas spusti rep
meðu noge. “Jesam li nešto pogriješila?” upitala je.
Nisam trebala gledati u Hatsumomo, jasno sam si mogla predoèiti kako joj je
lice buknulo od srdžbe. Užasno me je bilo strah što æe se sad dogoditi.
“Baš ništa!” rekla je Hatsumomo. “Samo nisam znala da si toliko ljubazna.”
“Žao mi je, Hatsumomo”, reèe Buèa. “Pokušavala sam pomoæi Chiyo...”.
“Chiyo ne želi tvoju pomoæ. Kad bude trebala pomoæ, otiæi æe svojoj
uèiteljici. Zar je ta tvoja glava uistinu samo jedna velika, prazna tikva?”
I Hatsumomo uštipne Buèu za usnicu tako jako da joj je shamisen skliznuo s
krila na drveni pod galerije, gdje smo sjedile, i odatle na zemljani prolaz.
“Ti i ja moramo malo porazgovarati”, rekla joj je Hatsumomo. “Pospremi
shamisen, a ja æu stajati ovdje da ne napraviš još koju glupost.”
Kad ju je Hatsumomo pustila, sirota se Buèa spustila dolje, pokupila shamisen
i poèela ga rastavljati. Tužno me je pogledala, a ja sam pomislila da æe se
možda smiriti. Meðutim, usnice su joj poèele drhtati, a onda joj se i cijelo
lice poèelo tresti kao zemlja prije potresa i odjednom je ispustila dijelove
shamisena na pod galerije i stavila ruku na usnicu, koja je veæ poèela otjecati,
dok su joj se suze kotrljale niz obraze. Hatsumomino se lice razblažilo kao kad
se srdito nebo odjednom razvedri. Okrenula se prema meni sa zadovoljnim
osmijehom.
“Morat æeš sebi naæi drugu prijateljicu”, rekla je. “Nakon što porazgovaram s
Buèom, neæe joj više pasti na pa-
178

met da s tobom progovori makar i jednu rijeè. Je li tako, Buèo?”

Buèa potvrdno kimne glavom, jer nije imala drugog izbora, ali ja sam vidjela
koliko joj je zbog toga žao. Nikad više nismo zajedno vježbale shamisen.
Isprièala sam Mamehi tu zgodu kad sam je sljedeæi put posjetila u njezinu stanu.
“Nadam se da si ozbiljno shvatila Hatsumomine rijeèi”, upozorila me Mameha.
“Ako Buèa ne smije razgovarati s tobom, ne smiješ ni ti razgovarati s njom. Samo
æeš joj prouzroèiti neprilike, a osim toga, ona æe morati isprièati Hatsumomo
sve što joj kažeš. Dosad si joj mogla vjerovati, ali sad više ne smiješ.”
Tako sam se rastužila kad sam to èula da dugo nisam mogla ništa reæi. Napokon
sam kazala: “Pokušavati preživjeti u istoj okiyi s Hatsumomo izgleda mi kao kad
svinja pokušava preživjeti u klaonici.”
Ja sam mislila na Buèu kad sam to rekla, ali Mameha je, èini se, zakljuèila
kako mislim na sebe. “Potpuno si u pravu”, rekla je. “Možeš se obraniti jedino
tako da posta-neš uspješnija od nje i daje izguraš.”
“Ali svi kažu da je ona jedna od najpopularnijih gejša. Ne mogu zamisliti da
bih ikad mogla biti popularnija od nje.”
“Ja nisam rekla popularnija”, odgovorila mi je Mameha. “Rekla sam uspješnija.
Nije sve u tome da ideš sa zabave na zabavu. Ja živim u prostranom stanu i imam
dvije sluškinje, dok Hatsumomo, koja vjerojatno odlazi na isto toliko zabava kao
i ja, i dalje živi u okiyi Nitta. Kad kažem uspješna, onda mislim na gejšu koja
je stekla neovisnost. Sve dok gejša ne prikupi vlastitu zbirku kimona, ili ne
postane usvojena kæi neke okiye, što je otprilike isto, uvijek æe biti u neèijoj
vlasti. Ti si vidjela neke od mojih kimona, zar ne? Što misliš, kako sam došla
do njih?”
“Mislila sam da si možda bila usvojena kæi neke okiye prije nego što si
preselila u ovaj stan.”
179

“Ja sam doista živjela u jednoj okiyi do prije pet godina. Ali gospodarica te
okiye ima roðenu kæerku i nikad ne bi posvojila još jednu.”
“Onda, ako smijem pitati... jesi li sve to sama kupila?”
“Sto ti misliš, Chiyo, koliko zaraðuje jedna gejša! Kompletna zbirka kimona
ne znaèi dvije ili tri haljine za svako godišnje doba. Nekim su muškarcima
posjeti Gionu dio svakodnevnog života. Dosadilo bi im kad bi te iz veèeri u
veèer gledali u istom kimonu.”
Vjerojatno mi se na licu vidjelo koliko sam zbunjena, jer se Mameha
nasmijala.
“Razvedri se, Chiyo-chan, postoji odgovor za tu zagonetku. Moj je danna
darežljiv i on je kupio najveæi dio moje zbirke. Eto, zašto sam ja uspješnija od
Hatsumomo. Ja imam jednog imuænog muškarca koji je moj danna. Ona veæ godinama
nema nikoga.”
Dovoljno sam dugo živjela u Gionu da ponešto znam o tome što znaèi rijeè danna.
To je izraz koji žena upotrebljava za svog muža, odnosno tako je bilo u moje
vrijeme. Ali kad gejša kaže “moj danna”, ona ne govori o mužu. Gejše se nikad ne
udaju. Ili, ako se udaju, prestaju biti gejše.
Vidiš, ponekad nakon zabave s gejšom, nekim muškarcima nije dovoljno
koketiranje i poènu željeti nešto više od toga. Neki se zadovolje posjetom
takvim mjestima kao što je èetvrt Miyagawa-cho, gdje æe dodati miris vlastitog
znoja neugodnom zadahu onih kuæa koje sam vidjela one veèeri kad sam pronašla
Satsu. Drugi æe skupiti hrabrosti da zamagljenih oèiju šapnu gejši na uho
pitanje koliko bi iznosio njezin “honorar”. Gejša niže klase rado æe pristati na
takav aranžman, nju vjerojatno veseli svaki prihod do kojeg može doæi. Takva se
žena može predstavljati kao gejša i može biti kao takva registrirana u pri-
javnom uredu, ali mislim da bi prvo trebao pogledati kako pleše, koliko dobro
svira shamisen i koliko zna o ceremo-
180

niji èaja, prije nego što zakljuèiš je li ili nije prava gejša. Prava gejša
nikad ne bi okaljala svoj ugled pristajanjem na jednonoæne aranžmane.
Neæu reæi da gejša nikad ne popusti nekom privlaènom muškarcu. Ali to je
njezina privatna stvar. Gejše su podložne strasti kao i svi ljudi i prave iste
pogrješke. Ona koja se izloži takvom riziku može se samo nadati da to nitko neæe
otkriti. Jer time ne stavlja samo na kocku svoj ugled, nego, što je još važnije,
svoj položaj u vezi sa svojim dannom ako ga ima. Osim toga, izlaže se srdžbi
žene koja upravlja njezinom okiyom. Gejša koja odluèi prepustiti se svojoj
strasti može se izložiti takvom riziku, ali to sigurno neæe uèiniti za novac
koji lako može zaraditi na dopušteni
nacm.
I tako, vidiš, gejše prvog ili drugog ranga u Gionu ne mogu se kupiti za
jednu noæ, ni u kojem sluèaju. Ali ako je neki odgovarajuæi muškarac
zainteresiran za nešto više - ne samo za jednu noæ, nego za mnogo duže vrijeme -
i ako je voljan ponuditi za to odgovarajuæe uvjete, no, u tom æe sluèaju gejša
rado prihvatiti takav aranžman. Zabave i slièno, sve je to lijepo, ali pravi se
novac u Gionu stjeèe ako imaš nekog tko je tvoj danna, a gejša koja ga nema -
kao što je to bilo s Hatsumomo - slièi na uliènu maèku lutalicu bez gospodara
koji æe je hraniti.
Èovjek bi oèekivao da æe u sluèaju tako lijepe žene kao što je Hatsumomo
veliki broj muškaraca biti voljan ponuditi se da joj budu danna i uvjerena sam
da je mnogo njih to i uèinilo. U stvari, ona je èak neko vrijeme imala svoga
dannu. Meðutim, kasnije je nekako naljutila vlasnicu svoje glavne èajane Mizuki
i ona je svima koji su se o njoj raspitivali govorila kako Hatsumomo nije
slobodna, po èemu su oni vjerojatno zakljuèivali kako ona veæ ima nekog dannu,
iako ga, zapravo, više nije imala. Time što je pokvarila svoj odnos s vlasnicom
èajane, Hatsumomo je najviše naškodila samoj sebi. Kako je bila vrlo popularna,
zaraðivala je dovoljno novaca da Majka s njom bude zadovoljna, ali kao gejša bez
svog danne nije mogla zaraditi dovoljno da postane neovisna i zauvijek se iseli
iz okiye. A
181

nije se mogla jednostavno registrirati u nekoj drugoj èajani gdje bi joj

vlasnica bila sklonija pomoæi naæi novog dan-nu, jer ni jedna od vlasnica drugih
èajana nije željela pokvariti svoje odnose s Mizuki.
Dakako, neka prosjeèna gejša neæe se naæi u takvoj stupici. Ona æe se svim
silama truditi šarmirati muškarce u nadi da æe jedan od njih s vremenom otiæi
vlasnici èajane da se raspita o njoj. Prilièno èesto ta raspitivanja ne dovedu
ni do èega, jer kad vlasnica poène ispitivati moguæeg kandidata, otkrije se kako
on nema dovoljno novaca ili se može dogoditi da se on sam povuèe kad mu vlasnica
natukne kako bi trebao gejši darovati kakav skupocjeni kimono kao izraz dobre
volje. No, ako se pregovori - koji mogu potrajati tjednima - uspješno privedu
kraju, dotièna gejša i njezin novi danna obavljaju ceremoniju kojom potvrðuju
svoj odnos, baš kao što to rade dvije gejše kad postaju sestre. U veæini
sluèajeva ta æe veza potrajati kakvih šest mjeseci ili nešto duže, jer, dakako,
muškarcima tako brzo dosadi biti uvijek s istom gejšom i zažele se promjene.
Uvjeti dogovora vjerojatno æe ukljuèivati i obvezu jrema kojoj danna mora
otplatiti dio gejšinih dugova i podmiriti svakog mjeseca veæi dio njezinih
životnih troškova, recimo, troškove kupovanja šminke i možda dio troškova za
satove poduke, te eventualno troškove lijeèenja. Takve stvari. Povrh svih tih
golemih troškova, on æe joj još uvijek plaæati njezinu uobièajenu naknadu po
satu za vrijeme koje provodi s njime, baš kao svaka druga mušterija. Samo što æe
on imati prava na odreðene “povlastice”.
 To bi bili uvjeti dogovora za jednu prosjeènu gejšu. Meðutim, neka vrhunska
gejša, kakvih je u Gionu bilo možda tridesetak ili èetrdesetak, oèekivat æe
mnogo više od toga. Kao prvo, njoj uopæe ne bi padalo na pamet da ugrozi svoju
reputaciju nizom danna. Takva gejša ima samo jednog ili dva danne u cijelom svom
životu. Osim toga, njezin joj danna mora, uz to što plaæa sve njezine životne
troškove, ukljuèujuæi troškove registracije, poduke, prehrane, davati obilan
džeparac, mora financirati njezine

plesne nastupe i kupovati joj kimona i nakit. A kad je s njom, neæe joj plaæati
uobièajenu naknadu po satu, nego više od toga, kao izraz dobre volje.
Mameha je svakako bila jedna od vrhunskih gejši, u stvari, kako sam s
vremenom saznala, ona je vjerojatno bila jedna od dvije ili tri najpoznatije
gejše u èitavom Japanu. Možda si èuo za slavnu gejšu Mametsuki koja je imala
ljubavnu vezu s japanskim premijerom uoèi Prvog svjetskog rata, što je dovelo do
pravog malog skandala. Ona je bila Mamehina starija sestra, zbog èega obje imaju
ono “Mame” u imenu. Obièaj je da mlaða sestra izvede svoje ime iz imena starije
sestre.
Veæ je i to što joj je starija sestra bila Mametsuki bilo dovoljno da Mamehi
osigura uspješnu karijeru. Meðutim, poèetkom dvadesetih godina, japanska je
Putnièka agencija otpoèela svoju prvu meðunarodnu reklamnu kampanju. Na
reklamnim plakatima bila je prekrasna fotografija pa-gode hrama Toji u
jugoistoènom dijelu Kvota, s rascvalim trešnjevim stablom na jednoj strani i
ljupkom mladom gejšom pripravnicom na drugoj. Mlada je gejša izgledala
stidljivo, graciozno i oèaravajuæe profinjeno. To je bila Mameha.
Premalo je reæi da je Mameha postala slavna. Taj je plakat bio izložen u svim
velikim gradovima širom svijeta i nosio je natpis “Posjetite Zemlju izlazeæeg
sunca”; na raznim jezicima, ne samo engleskom, nego i njemaèkom, francuskom,
ruskom i... oh, na još mnogim drugim jezicima za koje ja nikad nisam ni èula.
Mamehi je tada bilo samo šesnaest godina, ali se odjednom našla zasuta pozivima
da se upozna sa svakim državnim poglavarom koji je došao u Japan i svakim
aristokratom iz Engleske i Njemaèke i svakim milijunašem iz Sjedinjenih Država.
Ona je toèila šake velikom njemaèkom književniku Thomasu Mannu, koji joj je
kasnije preko tumaèa isprièao nekakvu dugaèku, dosadnu prièu koja je potrajala
gotovo èitav sat, kao i Charlieju Chaplinu i Sun Yat-senu, te kasnije Erne-stu
Hemingwayju, koji se napio i rekao joj kako ga njezine lijepe crvene usnice na
bijelom licu podsjeæaju na krv na

i I

182

183

M.

snijegu. Otada je Mameha postala još slavnija po svojim naveliko reklamiranim

plesnim nastupima u kazalištu Kabukiza u Tokvju, kojima je obièno prisustvovao
premijer i veliki broj drugih uglednika.
Kad je Mameha objavila svoju namjeru da me uzme za svoju mlaðu sestru, ja o
svemu tome gotovo ništa nisam znala i dobro je da nisam znala. Vjerojatno bi me
to ispunilo takvim strahopoštovanjem da bih se u njezinoj prisutnosti ukoèila i
samo preplašeno drhtala.
Mameha je bila toliko ljubazna da me tog dana posjedne pred sebe i isprièa mi
najveæi dio ovoga što sam ti upravo rekla. Kad je bila sigurna da sam sve
razumjela, rekla je:
“Nakon što te prvi put predstave kao gejšu na nekoj zabavi, bit æeš gejša
pripravnica do svoje osamnaeste godine. Nakon toga æe ti trebati neki danna ako
želiš otplatiti dugove. Neki vrlo imuæan muškarac. Moj æe posao biti pobrinuti
se da do tada svi u Gionu saznaju za tebe, ali ti se moraš potruditi da postaneš
što bolja plesaèica. Ako do svoje šesnaeste godine ne uspiješ postati barem
plesaèica petog reda, ništa od onog što ja mogu uèiniti za tebe neæe ti pomoæi i
gospoða Nitta æe dobiti okladu.”
“Ali Mameha-san”, rekla sam, “ne shvaæam kakve veze ples ima s time.”
“Ples je vrlo važan”, odgovorila mi je. “Ako pogledaš malo tko su
najuspješnije gejše u Gionu, vidjet æeš da je svaka od njih plesaèica.”
Ples je najcjenjenija od svih vještina koje mora savladati jedna gejša. Samo se
najljepše i najperspektivnije gejše potièe da postanu plesaèice i jedino se
možda ceremonija èaja može po bogatstvu tradicije usporediti s plesom. Škola
plesa Inoue, koje se drže gejše u Gionu, proizišla je iz kazališta no. Kako je
no drevna umjetnost koja je oduvi-

jek uživala zaštitu carskog dvora, plesaèice Giona smatraju svoj stil plesanja
profinjenijim od škole plesa koju poduèavaju u èetvrti Pontocho na drugoj obali
rijeke, a koja svoje korijene vuèe iz habukija. Ja sam osobno veliki ljubitelj
kabukija i imala sam sreæu da su neki od najslavnijih kabuki glumaca ovog
stoljeæa bili moji prijatelji. Ali kabuki je relativno mlada umjetnost, nastala
je tek u osamnaestom stoljeæu. I uvijek se smatrala popularnom umjetnošæu,
kazalištem za obiène ljude, a ne za carski dvor. Pontocho ples se jednostavno ne
može usporediti s gionskom školom plesa Inoue.
Sve gejše pripravnice moraju uèiti plesati, ali kako rekoh, uèitelji æe samo
one najljepše i one koje najviše obeæavaju poticati da se usavrše u plesu i
postanu prave plesaèice, a ne samo sviraèice shamisena ili pjevaèice. Zato je
Buèa, s onim svojim mekim, okruglim licem, toliko vremena provodila u vježbanju
shamisena, jer ona, na žalost, nije bila izabrana za plesaèicu. Sto se mene
tièe, ja nisam bila tako izuzetno lijepa kao Hatsumomo da mi ne bi ostavili
drugog izbora nego da plešem. Kako mi se èinilo, ja sam mogla postati plesaèica
samo ako dokažem svojim uèiteljima da sam se spremna truditi koliko god to bude
potrebno.
Meðutim, zahvaljujuæi Hatsumomo, moja je poduka iz plesa loše poèela. Moja je
uèiteljica bila jedna žena od otprilike pedeset godina koju su svi zvali Trtica,
jer joj se mlohava koža na vratu skupljala na sredini ispod brade tako da je
slièila na kokošju stražnjicu. Trtica je mrzila Hatsumomo kao i veæina ljudi u
Gionu. Hatsumomo je to vrlo dobro znala i što misliš, stoje uèinila? Otišla je
do nje - što ja znam jer mi je uèiteljica Trtica sama to isprièala nekoliko
godina kasnije - i rekla:
“Uèiteljice, smijem li vas zamoliti za jednu uslugu? Imam na oku jednu
djevojku iz vašeg razreda, za koju mislim da je vrlo nadarena. Bila bih vam vrlo
zahvalna kad biste mi rekli što vi mislite o njoj. Njezino je ime Chiyo i doista
mi je jako, jako draga. Zauvijek æu biti vaš dužnik ako se posebno potrudite oko
nje.”

184

185

i hiNakon toga, Hatsumomo nije ništa više trebala reæi, jer se uèiteljica Trtica
uistinu “posebno potrudila” kako se Hatsumomo i nadala. Ja, zapravo, nisam loše
plesala, ali me je Trtica odmah poèela isticati kao primjer kako se nešto ne
smije raditi. Na primjer, sjeæam se kako nam je jednog jutra pokazivala pokret u
kojem se jedna ruka ovako prinosi prsima i pritom se udari nogom o pod. Mi smo
sve zajedno trebale ponoviti taj pokret, ali kako smo bile poèetnice, to je
zvuèalo kao da si po podu prosuo vreæu graha jer ni jedna noga nije udarila o
pod u istom trenutku kad i neka druga. Uvjeravam te da ja to nisam nimalo lošije
izvela od drugih, ali je Trtica došla do mene i dok joj je ta kokošja stražnjica
ispod brade podrhtavala od srdžbe, prvo je nekoliko puta lupila skupljenom
lepezom o svoje bedro, a onda je zamahnula i udarila me njome po glavi.
“Ne udaramo nogom u bilo kojem trenutku”, rekla je. “I ne trzamo bradom.”
Škola plesa Inoue zahtijeva savršeno bezizražajno lice, poput no maske. Ali
ukoriti me da sam trznula bradom dok se njezina vlastita brada trese od
srdžbe... dakle, ja sam bila na rubu suza jer me je udarila, ali sve su druge
uèenice prasnule u smijeh. Trtica je, dakako, mene okrivila zbog toga i naredila
mi da za kaznu izaðem iz razreda.
Ne znam što bi bilo sa mnom da Mameha nije na posljetku otišla do nje i
pomogla joj shvatiti što se zapravo dogodilo. Koliko god da je Trtica mrzila
Hatsumomo prije toga, sigurna sam da ju je zamrzila još više kad je saznala kako
ju je Hatsumomo nasamarila. Drago mi je što mogu reæi da joj je toliko bilo žao
zbog dotadašnjeg postupka prema meni da sam joj ubrzo postala jedna od najdražih
uèenica.
Neæu reæi da sam imala priroðenog dara za ples ili za bilo što drugo, ali sam
zasigurno bila spremna uporno raditi

dok ne postignem cilj. Od onog proljetnog dana kad sam susrela predsjednika na
ulici, svim srcem sam èeznula za prilikom da postanem gejša i pronaðem za sebe
mjesto u svijetu. Sad kad mi je Mameha pružila tu priliku, èvrsto sam je
odluèila iskoristiti. Ali u prvih šest mjeseci mog školovanja osjeæala sam se
toliko pritisnuta teretom svih tih poduka i dužnosti u okiyi, kao i svojih
velikih oèekivanja, da sam mislila kako nikad neæu uspjeti. A onda sam poèela
otkrivati male trikove koji su mi pomagali da lakše svladavam svoje zadaæe. Na
primjer, dosjetila sam se kako æu vježbati shamisen dok odlazim u nabavu.
Hodajuæi ulicom vježbala bih u glavi pjesmu i pritom zamišljala pomake lijeve
ruke na vratu shamisena i udarce trzalicom po žicama. Zahvaljujuæi tome, kad bih
napokon položila instrument u krilo, mogla sam ponekad sasvim dobro odsvirati
neku pjesmu koju sam prije toga samo jednom pokušala svirati. Neki su ljudi
mislili da sam uèila pjesme bez vježbanja, ali sam ja, zapravo, marljivo
vježbala hodajuæi ulicama i ulièicama Giona.
Služila sam se jednim drugim trikom kako bih zapamtila balade i druge pjesme
koje smo uèili u školi. Još od djetinjstva bila sam u stanju èuti neku pjesmu
samo jednom i sjetiti je se prilièno dobro sljedeæeg dana. Ne znam zašto, valjda
jednostavno imam takav nekakav èudan mozak. I tako sam poèela uveèer prije
spavanja zapisivati rijeèi na komad papira. Kad bih se ujutro probudila, dok mi
je mozak još bio svjež i prijemljiv, proèitala bih to još prije nego što bih se
pomakla s futona. Obièno bi to bilo dovoljno, ali s melodijom je bilo teže. Zato
sam poèela zamišljati slike koje su me podsjeæale na glazbu. Na primjer, grana
koja pada sa stabla podsjeæala bi me na zvuk bubnja, a potoèiæ koji preskaèe
preko kamena podsjetio bi me na pritiskanje žice na shamisenu kako bi se dobila
viša nota. Tako sam u glavi zamišljala pjesmu kao šetnju krajolikom.
Ali, naravno, najveæi je i najvažniji izazov bio ples. Mjesecima sam
iskušavala razne trikove, ali mi oni nisu mnogo pomogli. A onda se Tetiæa jednog
dana razbjesnje-

186

187

la na mene jer sam prosula èaj na èasopis koji je èitala. Najèudnije je bilo to
da sam upravo u trenutku kad me je napala razmišljala o njoj s velikim
simpatijama. Zbog toga su me njezine grdnje strašno rastužile i poèela sam
misliti na svoju sestru, koja bez mene živi negdje u Japanu, na majku, za koju
sam se nadala da je našla svoj mir u raju i na oca koji je tako spremno pristao
na to da nas proda i završi svoj život u samoæi. Dok su mi te misli prolazile
kroz glavu, osjetila sam kako mi je èitavo tijelo postalo nekako èudno teško.
Uspela sam se na kat do sobe u kojoj smo Buèa i ja spavale - Majka me je tamo
preselila odmah nakon Mamehina posjeta. Umjesto da legnem na ta-tami i prepustim
se plaèu, podigla sam ruku i širokim je pokretom prinijela grudima. Ne znam
zašto sam to uèinila, to je bio pokret iz jednog plesa koji smo to jutro uèili u
školi i koji mi se èinio vrlo tužnim. U isto vrijeme pomislila sam na
predsjednika i koliko bi mi život bio lakši kad bih se mogla osloniti na nekog
muškarca poput njega. Dok sam promatrala svoju ruku kako klizi kroz zrak,
uèinilo mi se kako mekoæa tog pokreta izražava moje osjeæaje tuge i èežnje.
Pokret moje ruke bio je pun dostojanstva; nije slièio treperenju lista koji pada
sa stabla, nego nekakvom velikom brodu koji klizi po moru. Pretpostavljam da sam
pod “dostojanstvom” mislila na nekakvo samopouzdanje ili sigurnost, koje ne može
poljuljati neki zapuh vjetra ili nalet vala.
Zapravo sam tog popodneva otkrila kako se u trenucima kad osjeæam tu nekakvu
èudnu težinu u tijelu mogu kretati s mnogo dostojanstva. A ako bih zamislila da
me odnekud promatra predsjednik, moji bi pokreti postali tako puni dubokih
osjeæaja da se katkad èinilo kao da svaki pokret predstavlja nekakvu kratku
komunikaciju s njime. Tako je okret tijela s glavom malo nagnutom na jednu
stranu mogao znaèiti pitanje: “Gdje æemo danas zajedno provesti dan,
predsjednièe?” Kad bih ispružila ruku i otvorila lepezu, govorila bih mu kako
sam zahvalna što me je poèastio svojom prisutnošæu. A kad bih malo kasnije, u
plesu, ponovo zatvorila lepezu, time bih mu rekla kako mi u životu ništa nije
važnije od želje da njemu ugodim.

Trinaesto poglavlje i
U proljeæe 1934., više od dvije godine nakon što sam ponovo zapoèela školovanje,
Hatsumomo i Majka odluèile su kako je došlo vrijeme da Buèa bude prvi put
predstavljena kao gejša pripravnica. Naravno, meni o tome nitko ništa nije
rekao, jer je Buci bilo zabranjeno govoriti sa mnom, a Majka i Hatsumomo bi
vjerojatno i samu pomisao na tako nešto smatrale nepotrebnim traæenjem vremena.
Otkrila sam to tek kad je Buèa jednog dana rano popodne otišla iz okiye i
vratila se predveèer s frizurom mlade gejše, takozvanom momoivare, što znaèi
“raspolovljena breskva”. Kad sam je ugledala kako ulazi u predvorje, osjetila
sam muèninu od razoèaranja i ljubomore. Kad bi nam se sreli pogledi, ona bi
jedva izdržala djeliæ sekunde: vjerojatno je znala kakav uèinak ima na mene
njezino promicanje u status gejše. S kosom tako lijepo zaèešljanom u visokom
luku iznad èela, umjesto da joj, kao dotad, bude jednostavno svezana na
zatiljku, izgledala je kao odrasla mlada žena, usprkos svom, još uvijek djeèjem
licu. Godinama smo ona i ja zavidjele starijim djevojkama na tako elegantnoj
frizuri. Sad æe Buèa zapoèeti karijeru kao gejša, dok æu ja i dalje iæi u školu
i èak je neæu moæi ispitivati o njezinom novom životu.
A onda je došao dan kad je Buèa, prvi put u odjeæi gejše pripravnice, otišla
s Hatsumomo u èajanu Mizuki na ceremoniju koja æe ih povezati kao sestre. S
njima su otišle Majka i Tetiæa, ali ja nisam bila ukljuèena. Ipak sam zajedno s
njima stajala u predvorju za goste kad je Buèa,

188

189

uz pomoæ sluškinja, sišla niz stepenice. Na sebi je imala velièanstveni crni

kimono sa znakom okiye Nitta i obi boje šljive, protkan zlatnim nitima. Lice joj
je po prvi put bilo premazano bjelilom. Èovjek bi oèekivao da æe s ukrasima u
kosi i žarko crvenih usnica izgledati ljupko i ponosno, ali meni se èinila prije
svega zastrašenom. Jedva je hodala, odjeæa gejše pripravnice doista je
nezgrapna. Majka je stavila Tetiæi u ruke fotografski aparat i naredila joj da
iziðe na ulicu i slika Buèu dok joj po prvi put u životu krešu kremenom iza leða
za sreæu. Mi smo se ostale sti-snule u ulaznom prostoru kako nas se ne bi
vidjelo na slici. Sluškinje su pridržavale Buèu za ruke dok je uvlaèila stopala
u visoke drvene natikaèe koje mi zovemo okobo i koje predstavljaju dio odore
gejše pripravnice. Zatim je Majka stala iza Buèe i zauzela pozu kao da kreše
kremenom, iako je to uvijek radila Tetiæa ili jedna od sluškinja. Kad je
fotografija napokon bila snimljena, Buèa je zatetu-rala nekoliko koraka i
osvrnula se prema okiyi. Ostali su veæ krenuli za njom da je isprate, ali ona je
gledala u mene s izrazom koji kao da je govorio kako joj je žao što je ovako
ispalo.
Kad se uveèer vratila u okiyu, Buèa je službeno imala novo ime, od sada æe se
zvati gejša Hatsumivo. “Hatsu” u njezinu imenu dolazilo je od Hatsumomo i premda
joj je trebalo pomoæi što je nosila ime izvedeno iz imena tako popularne gejše
kao što je Hatsumomo, na kraju to ipak nije tako ispalo. Tijekom èitave njezine
karijere, vrlo je malo ljudi znalo njezino službeno ime, svi su je, vidiš, i
dalje jednostavno zvali Buèa, kako smo je oduvijek zvali.
Jedva sam èekala da isprièam Mamehi o Buèinom ulasku u status gejše pripravnice.
Meðutim, ona je bila još više zauzeta nego inaèe, putujuæi èesto u Tokyo po
zahtjevu svoga danne, tako da se nismo vidjele blizu šest mjeseci. Još je
nekoliko tjedana prošlo dok je napokon našla vremena da me pozove u svoj stan.
Kad sam ušla unutra, sluškinja je iznenaðeno uzdahnula, a kad je trenutak ka-

snije Mameha došla iz stražnje sobe, ona je takoðer slièno reagirala. Nisam
shvaæala o èemu se radi. A kad sam se spustila na koljena kako bih se poklonila
Mamehi i rekla joj kako sam poèašæena što je opet vidim, ona uopæe nije obraæala
pozornost na mene.
“Zaboga, Tatsumi, zar je prošlo toliko vremena?” upitala je sluškinju. “Jedva
je prepoznajem.”
“Drago mi je da ste to rekli, gospoðo”, odgovorila je Tatsumi. “Ja sam
mislila da nešto nije u redu s mojim oèima.”
Slušala sam ih i èudila se o èemu one to govore. Ali oèito sam se u tih šest
mjeseci otkako se nismo vidjele promijenila više nego što sam toga bila svjesna.
Mameha mi je rekla neka okrenem glavu na jednu, pa na drugu stranu i stalno je
ponavljala: “Zaboga, postala je prava mlada žena!” U jednom mi je trenutku
Tatsumi èak rekla neka ustanem i podignem ruke kako bi mi svojim rukama
izmjerila struk i bokove i potom je rekla: “Pa, nema sumnje, kimono æe ti
pristajati poput èarape.” Sigurna sam da mi je htjela napraviti kompliment, jer
je na licu imala ljubazan izraz dok je to govorila.
Na posljetku je Mameha zamolila Tatsumi da me odvede u stražnju sobu i odjene
u pravi kimono. Ja sam došla u plavo-bijelom pamuènom kimonu u kojem sam tog
jutra bila u školi, ali me je Tatsumi preobukla u kimono od modre svile s
uzorkom u obliku siæušnih kotaèa crvene i jarkožute boje. To nije bio najljepši
kimono na svijetu, ali kad sam se pogledala u visokom zrcalu dok mi je Tatsumi
vezivala oko pasa intenzivno zeleni obi, zakljuèila sam kako, uz izuzetak
jednostavne frizure, lako mogu proæi kao kakva gejša pripravnica koja se sprema
za odlazak na zabavu. Ponosno sam izišla iz sobe i mislila sam da æe Mameha opet
iznenaðeno uzdahnuti ili nešto slièno. Meðutim, ona je samo ustala, zataknula
rupèiæ u rukav kimona i pošla ravno k vratima, gdje je navukla par zelenih,
lakiranih zori natikaèa i pogledala me preko ramena.
“No?” rekla je. “Ideš ili ne ideš?”

190

191

Nisam imala pojma kamo idemo, ali sam bila oduševljena što æe me na ulici
vidjeti s Mamehom. Sluškinja je stavila pred mene par lakiranih zori natikaèa
svijetlosive boje. Nataknula sam ih i krenula za Mamehom niz mraèno stubište.
Kad smo izišle na ulicu, neka je starija žena usporila korak kako bi se
naklonila Mamehi, a onda se, gotovo nastavljajuæi isti pokret, okrenula i
naklonila meni. Nisam znala što bih mislila o tome, jer dosad me gotovo nikad
nitko nije primjeæivao na ulici. Sunce mi je udaralo u oèi tako da nisam mogla
razabrati poznajem li je možda. Ali uzvratila sam joj naklon i ona je otišla.
Pomislila sam kako je to vjerojatno neka od mojih uèiteljica, ali trenutak
kasnije dogodila se ista stvar, ovog puta bila je to jedna mlada gejša kojoj sam
se èesto divila, ali koja me nikad dotad nije ni pogledala.
Išle smo ulicom i gotovo je svatko tko je prošao kraj nas rekao nešto Mamehi
ili joj se barem naklonio i nakon toga pozdravio i mene, kimanjem glavom ili
takoðer naklonom. Ja sam nekoliko puta zastala da uzvratim naklon i zbog toga
sam zaostala korak ili dva za Mamehom. Ona je vidjela da imam problema i odvela
me u jednu mirnu ulièicu da mi pokaže kako treba hodati. Moj je problem u tome,
objasnila mi je, što nisam nauèila pokretati gornji dio tijela neovisno o
donjem. Kad se trebam nekome nakloniti, ja zaustavim noge. “Usporavanjem hoda
iskazuje se poštovanje”, rekla je. “Što više usporiš, to veæe poštovanje
izražavaš. Možeš se sasvim zaustaviti kad pozdravljaš neku od svojih uèiteljica,
ali ni za koga drugoga ne usporavaj korak više nego što je nužno, jer nikad
neæeš nikamo stiæi. Hodaj ujednaèenim korakom kad god to možeš, malim koracima,
tako da ne odižeš rub kimona. Kad žena hoda, mora ostavljati dojam valova koji
prelaze preko pješèanog spruda.”
Hodala sam gore-dolje po ulièici, pokušavajuæi hodati tako kako mi je Mameha
opisala, gledajuæi u noge kako bih vidjela rub kimona. Kad je Mameha bila
zadovoljna mojim hodom, nastavile smo dalje.
Veæina pozdrava, otkrila sam, mogla se svrstati u jedan od dva jednostavna
obrasca. Kad smo susretale mlade
192

gejše, one bi obièno usporile korak ili se èak potpuno zaustavile i pozdravile
bi Mamehu dubokim naklonom, na što bi Mameha odgovorila ponekom ljubaznom
rijeèju i lakim naklonom glave, a onda bi mlada gejša pomalo zbunjeno pogledala
mene i nesigurno mi se naklonila, na što bih ja odgovorila dubljim naklonom, jer
ja sam po godinama i po položaju bila mlaða od svake žene koju smo susreli. Kad
bi nam u susret došla neka starija žena ili žena srednjih godina, Mameha bi se
gotovo uvijek prva naklonila, na što bi joj žena s poštovanjem uzvratila naklon,
ali se ne bi tako duboko naklonila kao Mameha, a mene bi prvo odmjerila pogledom
od glave do pete i tek onda bi lagano kimnula glavom. Ja sam na to kimanje
glavom uvijek odgovarala najdubljim naklonom koji sam mogla izvesti bez
zaustavljanja.
Tog sam popodneva isprièala Mamehi novosti o Buci i nakon toga sam se
mjesecima nadala da æe reæi kako je došlo vrijeme da i ja postanem gejša
pripravnica. Meðutim, prošlo je proljeæe i ljeto, a da ona ništa slièno nije
rekla. Za razliku od Buèe, koja je sad živjela uzbudljivim životom, ja sam i
dalje imala samo školu i dužnosti u kuæi i nekoliko dana u tjednu, kakvih
petnaestak ili dvadesetak minuta popodne s Mamehom. Katkad smo sjedile u njezinu
stanu i ona bi me poduèavala neèemu što sam trebala znati, ali najèešæe bi me
odjenula u neki od svojih kimona i vodila me sa sobom po Gionu dok bi obavljala
nabavu ili odlazila do svog gatara ili vlasuljara. Èak i kad bi padala kiša i
kad ona ne bi imala nikakvog posla u gradu, šetale smo pod lakiranim kišobranima
i obilazile trgovine, raspitujuæi se je li stigla nova pošiljka parfema iz
Italije ili je li gotov neki kimono koji je poslala na popravak, premda je
trebao biti gotov tek za tjedan dana.
Isprva sam mislila da me vodi sa sobom kako bi me nauèila takvim stvarima kao
što je pravilno držanje, jer me je stalno udarala po leðima zatvorenom lepezom,
govoreæi mi da se uspravim te ponašanju prema drugim ljudima. Èinilo se da
Mameha svakoga poznaje i nikad ne bi propustila uputiti osmijeh i po koju
ljubaznu rijeè èak i
193
najskromnijoj sluškinji, jer je vrlo dobro znala kako svoj uzvišeni položaj
duguje ljudima koji o njoj imaju visoko mišljenje. Meðutim, jednog dana dok smo
izlazile iz jedne knjižare, odjednom sam shvatila što to ona zapravo radi. Nije
imala nikakvog posebnog razloga da ode u knjižaru, do vlasuljara ili u
papirnicu. Ništa od onog što bi kupila nije bilo osobito važno, osim toga, mogla
je po to poslati jednu od sluškinja. Sve je te sitne poslove obavljala sama kako
bi nas ljudi u Gionu vidjeli zajedno. Odlagala je moj ulazak u status gejše
pripravnice jer je svima željela dati dovoljno vremena da me zapaze.
Jednog sunèanog listopadskog popodneva izašle smo iz Mamehina stana i zaputile
se niz obalu Shirakawe, gledajuæi kako požutjelo lišæe otpada s trešnjevih
stabala i pada na površinu rijeke. Mnogo je ljudi šetalo uz rijeku zbog istog
razloga i, kao što se moglo oèekivati, svi su pozdravljali Mamehu. I gotovo
uvijek, kad bi pozdravili Mame-hu, pozdravili bi i mene.
“Postaješ prilièno poznata, ne èini ti se?” upitala me je.
“Mislim da bi svi ovi ljudi pozdravljali i neku ovcu kad bi hodala uz Mamehu-
san.”
“Pogotovo ovcu”, rekla je. “To bi bilo tako neobièno. Ali ozbiljno, èujem da
se mnogi raspituju o djevojci s divnim sivim oèima. Nisu još zapamtili tvoje
ime, ali to nije važno. Ionako se neæeš još dugo zvati Chiyo.”
“ Hoæe li Mameha-san reæi...”
“Hoæu reæi da sam razgovarala s Waza-sanom”, to je bio njezin gatar, “i on
je predložio treæi dan u studenome kao pogodan dan za tvoj prvi pripravnièki
nastup.”
Zaustavila se da me pogleda, a ja sam stajala ukopana u mjestu poput kakvog
stabla, s oèima velikim kao dva rižina keksa; nisam uzviknula, ni pljesnula
rukama, ali bila sam toliko sretna da nisam mogla govoriti. Na posljetku sam se
ipak pribrala, poklonila se i zahvalila Ma-mehi.
194

“Bit æeš sjajna gejša”, reèe ona, “ali bit æeš još bolja ako promisliš malo o
tome što govoriš oèima.”
“Nisam uopæe bila svjesna da bilo što govorim oèima”, odgovorila sam.
“Oèi su najizražajniji dio ženskog tijela, poglavito u tvom sluèaju. Stani
ovdje malo, pokazat æu ti što mislim.”
Mameha ode iza ugla, ostavljajuæi me samu u pustoj ulièici. Trenutak kasnije
ponovo se pojavi i proðe mimo mene, gledajuæi ustranu. Imala sam osjeæaj kao da
se boji što bi se moglo dogoditi ako me pogleda.
“Dakle, da si muškarac, što bi mislila?” upita me.
“Mislila bih da ste se toliko usredotoèili na to da me ne pogledate da niste
u stanju misliti ni o èemu drugome.”
“A zar nije moguæe da sam se samo zagledala u tragove kišnih kapi na ploèniku
uz kuæe?”
“Èak i da je tako, opet bih mislila da me izbjegavate pogledati.”
“To je upravo ono što sam mislila. Djevojka s divnim profilom nikad neæe
sluèajno okrenuti profil muškarcu i poslati mu pogrješnu poruku. Ali muškarci æe
zapažati tvoje oèi i zamišljati da im njima šalješ poruke, èak i kad to ne budeš
èinila. Sad me opet dobro gledaj.”
Mameha ponovo ode iza ugla i ovog se puta vrati s oèima uprtim u zemlju,
koraèajuæi nekako odsutno, zaneseno. Kad mi se približila, podigla je pogled i
na trenutak se susrela s mojim pogledom, a onda je brzo opet oborila oèi. Moram
reæi, osjetila sam elektrièni udar; da sam bila muškarac, pomislila bih kako je
na trenutak popustila snažnim osjeæajima koje se trudila prikriti.
“Ako ja mogu reæi takve stvari ovako obiènim oèima kao što su moje”, rekla mi
je, “pomisli koliko tek toga ti možeš reæi svojim oèima. Ne bi me iznenadilo kad
bi ti natjerala nekog muškarca da se onesvijesti nasred ulice.”
“Mameha-san!” uzviknula sam. “Kad bih imala moæ navesti nekog muškarca da se
onesvijesti, sigurno bih to dosad primijetila.”
195
 “Èudim se da nisi. No, dobro, hajdmo se onda dogovoriti da æeš biti spremna
postati gejša pripravnica kad uspiješ jednim letimiènim pogledom natjerati nekog
muškarca da stane u mjestu.”
Toliko sam željela postati gejšom pripravnicom da bih sigurno pokušala èak i
da me je izazvala neka pogledom pokušam srušiti neko stablo. Zamolila sam je
neka bude ljubazna i hoda sa mnom dok ja izvodim pokuse na nekoliko muškaraca i
ona je rado pristala na to. Prvo smo naišle na jednog tako starog muškarca da je
uistinu izgledao kao kimono pun kostiju. On je sporo išao ulicom uz pomoæ štapa,
a naoèale su mu bile tako prljave da me ne bi zaèudilo da je udario o ugao kuæe.
On me uopæe nije primijetio, te smo nastavile hodati prema aveniji Shijo. Ubrzo
sam ugledala dva poslovna èovjeka u zapadnjaèkim odijelima, ali ni s njima nisam
bila bolje sreæe. Mislim da su prepoznali Mamehu ili su jednostavno mislili da
je ona ljepša od mene, jer su u svakom sluèaju, gledali samo u nju.
Veæ sam mislila odustati kad sam ugledala jednog mladog dostavljaèa od kojih
dvadeset godina, s pladnjem punim kutija za dostavljanje ruèkova. U to su
vrijeme mnogi restorani u Gionu dostavljali ruèkove i popodne bi slali
dostavljaèe da pokupe prazne kutije. Obièno bi dostavljaèi te kutije slagali u
sanduke koje bi nosili u rukama ili privezane za bicikl, ne znam zašto ih je taj
mladiæ nosio na pladnju. U svakom sluèaju, bio je negdje na pola ulice i hodao
je prema meni. Vidjela sam kako Mameha gleda ravno u njega, a onda mi je rekla:
“Natjeraj ga da ispusti pladanj.”
Još sam bila u nedoumici šali li se Mameha ili govori ozbiljno kad je
odjednom skrenula u jednu pokrajnu ulicu i nestala.
Ne vjerujem da jedna djevojèica od èetrnaest godina, ili uostalom, žena bilo
koje dobi, može pogledati nekog mladiæa na odreðeni naèin i natjerati ga da
ispusti ono što nosi; pretpostavljam da se takve stvari dogaðaju samo u knjigama
i na filmu. Ne bih stoga ni pokušala da nisam
196

primijetila dvije stvari. Prvo, mladiæ me je veæ gledao kao što gladna maèka
gleda miša, a drugo, veæina ulica u Gionu nema ploènika, ali ova ga je imala i
mladiæ je hodao kolnikom blizu rubnika. Ako proðem tako blizu njega da mora
zakoraèiti na ploènik i ako se pritom spotakne o rubnik, možda æe ispustiti
pladanj. Poèela sam tako što sam hodala oèiju uprtih u kolnik ispred sebe, a
onda sam pokušala ono isto što je Mameha prije nekoliko trenutaka izvela sa
mnom. Podigla sam pogled i dopustila da mi se oèi na trenutak susretnu s oèima
mladiæa, a onda brzo skrenula pogled. Ponovila sam to još jednom nakon nekoliko
koraka. Ali on je ovog puta tako intenzivno zurio u mene da je vjerojatno
potpuno zaboravio na pladanj koji je nosio i na rubnik kraj njegovih nogu. Kad
smo se veæ sasvim približili jedno drugom, neprimjetno sam promijenila smjer
tako da neæe moæi proæi pokraj mene ako ne stupi na ploènik i onda sam ga
pogledala ravno u oèi. On mi se pokušao maknuti i, baš kao što sam se nadala,
noge su mu se spetljale na rubniku i pao je na bok, a kutije su se razletjele po
ploèniku. Dakle, nisam se mogla suzdržati, prasnula sam u smijeh! I drago mi je
što mogu reæi da se i mladiæ poèeo smijati. Pomogla sam mu skupiti kutije i
nasmiješila mu se, na što mi se on poklonio dublje nego što mi se neki muškarac
ikad dotad poklonio i potom je otišao svojim putem.
Trenutak kasnije susrela sam Mamehu koja je sve to vidjela.
“Mislim da si veæ toliko spremna koliko ti je potrebno”, rekla je. I na to me
je povela preko glavne avenije do stana Waza-sana, svog gatara, te zatražila od
njega da pronaðe najpovoljnije dane za sve dogaðaje koji æe prethoditi mom
prelasku u status pripravnice: odlazak u hram gdje æu bogovima objaviti svoje
nakane, odlazak vlasuljaru koji æe mi po prvi put napraviti frizuru gejše
pripravnice i obred kojim æemo Mameha i ja postati sestre.
Te noæi nisam oka sklopila. Ono za èime sam tako dugo èeznula, napokon æe se
dogoditi i oh, kako mi se želudac
197

Èetrnaesto poglavlje i
grèio od uzbuðenja! Dlanovi su mi se znojili veæ pri samoj pomisli na to kako æu
se u divnoj odjeæi kojoj sam se toliko divila pojaviti u sobi punoj muškaraca.
Svaki put kad bih pomislila na to, osjetila bih kako mi se nekakva slatka
napetost uspinje od koljena prema grudima. Zamišljala sam se u èajani, kako
guram ustranu vrata tatami sobe. Muškarci okreæu glave da me pogledaju i,
dakako, meðu njima vidim predsjednika. Ponekad sam zamišljala kako je samo on u
sobi i nije odjeven u zapadnjaèko odijelo, nego u japansku odjeæu koju muškarci
oblaèe kad se uveèer opuštaju. U svojim prstima, glatkim poput naplavlje-nog
drveta, drži šalicu za šake; više od bilo èega na svijetu željela sam mu
natoèiti šake i osjetiti na sebi njegov pogled.
Premda sam imala samo èetrnaest godina, èinilo mi se kao da sam veæ živjela
dva života. Moj novi život još uvijek nije pravo zapoèeo, iako je moj stari
život završio prije dosta vremena. Prošlo je veæ nekoliko godina otkako sam
saznala tužne vijesti o svojoj obitelji i bila sam zapanjena koliko se
promijenio krajolik moga duha. Svi znamo kako neki zimski prizor, premda jednog
dana prekriven snijegom, sa stablima zaogrnutim bijelim šalovima, postaje
neprepoznatljiv kad doðe proljeæe. Ali nikad nisam mislila da se to isto može
dogoditi u nama. Kad sam èula što se dogodilo s mojom obitelji, kao da me je
prekrio snježni pokrivaè. No, s vremenom se ledeni pokrov otopio i otkrio
krajolik koji nikad dotad nisam vidjela, pa èak ni zamišljala. Ne znam, možda æe
to tebi zvuèati besmisleno, ali uoèi mog prelaska u status gejše pripravnice ja
sam slièila vrtu u kojem cvijeæe tek poèinje gurati svoje glavice iz zemlje,
tako da se još ne može znati kako æe vrt izgledati. Svaka je žilica u meni
nabujala od uzbuðenja, a u tom vrtu mog duha, toèno u središtu, stajao je kip.
Bila je to slika gejše kakvom sam željela postati.

Èula sam kako onaj tjedan tijekom kojeg se neka mlada djevojka priprema za
ulazak u status gejše pripravnice u-sporeðuju s preobrazbom gusjenice u leptira.
To je ljupka metafora, ali nikako mi nije jasno kako je netko došao na takvu
ideju. Gusjenica se samo mora omotati u kukuljicu i neko vrijeme drijemati, dok
je u mojem sluèaju to bio najzamorniji tjedan koji sam ikad proživjela. Najprije
su me odveli da mi kosu oèešljaju u frizuru “raspolovljena breskva”, koju sam
veæ spominjala, to jest, na naèin kako su poèešljane gejše pripravnice. Gion je
u to vrijeme imao prilièan broj frizera, a Mamehin je radio u jednoj užasno
pretrpanoj prostoriji iznad ribljeg restorana. Morala sam gotovo puna dva sata
èekati na red, zajedno sa šest ili osam gejša koje su kleèale naokolo unutar
sobe i vani na odmorištu ispred vrata. Unutra se, žao mi je što to moram reæi,
gotovo nije moglo disati od smrada prljave kose. Komplicirane frizure tadašnjih
gejša zahtijevale su toliko truda i novaca da ni jedna gejša nije odlazila
frizeru èešæe od jedanput tjedno ili još rjeðe, a pri kraju tog razdoblja nije
više pomagao nikakav parfem.
Kad sam napokon došla na red, prvo me je frizer postavio iznad jednog velikog
umivaonika u takav položaj kao da æe mi odrezati glavu. Zatim mi je izlio na
glavu kantu vode i poèeo mi ribati glavu sapunom. Zapravo, “ribati” je previše
blag izraz, jer su mi njegovi prsti obraðivali kožu glave kao što poljodjelac
obraðuje zemlju motikom. Kad sada razmišljam o tome, jasno mi je zašto je

198

199

to èinio. Perut je veliki problem za gejše, jer malo što izgleda tako
neprivlaèno i stvara dojam neèistoæe. Frizer je, dakle, imao najbolje namjere,
ali nakon nekog vremena, glava mi je bila toliko izgrebana da sam se gotovo
rasplakala od bola. Na posljetku mi je rekao: “Slobodno plaèi ako ti se plaèe.
Sto misliš, zašto sam te stavio iznad umivaonika?”
Valjda je mislio kako je rekao nešto jako duhovito, jer se nakon toga glasno
nasmijao.
Kad mu je dojadilo grebati me noktima po glavi, po-sjeo me na strunjaèe i
poèeo mi vuæi kroz kosu drveni èešalj, sve dok me svi vratni mišiæi nisu
zaboljeli od natezanja glave u suprotnom smjeru. Napokon je zakljuèio da je kosa
dobro rašèešljana i uèešljao mi u kosu kameliji-no ulje, što joj je dalo
prekrasan sjaj. Veæ sam pomislila da je najgore prošlo, kad je uzeo komad voska.
I moram ti reæi da usprkos kamelijinom ulju koje je trebalo olakšati postupak i
vruæem grijaèu koji je omekšavao vosak, kosa i vosak nikako ne idu zajedno.
Doista se može reæi kako se po tome vidi koliko su ljudska biæa civilizirana kad
jedna djevojèica pristaje sjediti i pustiti nekog odraslog muškarca da joj
uèešljava vosak u kosu, a da pritom ne urla i ne plaèe, nego tek s vremena na
vrijeme ispusti poneki tihi jecaj. Kad bi to pokušao napraviti nekom psu, tako
bi te izgrizao da bi mogao gledati kroz rupe na ruci.
Kad mi je na posljetku kosa bila jednolièno navošte-na, frizer mi je prebacio
natrag prednju polovicu kose i složio je navrh glave u veliki èvor nalik na
jastuèiæ za pribadaèe. Kad bi se taj jastuèiæ za pribadaèe pogledao sa stražnje
strane, u sredini se vidio prorez, kao da je raspolovljen, odatle je i potekao
naziv frizure: “raspolovljena breskva”.
Premda sam takvu frizuru nosila niz godina, nikad mi nije palo na pamet nešto
što mi je tek kasnije objasnio jedan muškarac. Taj èvor, koji ja zovem “jastuèiæ
za pribadaèe”, oblikuje se omatanjem kose oko komada tkanine. Straga, u prorezu,
tkanina ostaje vidljiva i može biti bilo koje boje, tkanja ili uzorka, ali u
sluèaju gejše pripravnice,

barem nakon jednog odreðenog trenutka u njezinu životu, uvijek je crvena svila.
I tako mi je taj muškarac rekao jedne veèeri:
“Veæina tih nevinih djevojèica nema pojma koliko je stvarno izazovna ta
frizura “raspolovljena breskva”! Zamisli da hodaš iza neke mlade gejše i po
glavi ti se motaju svakakve zloèeste misli o tome što bi joj sve volio raditi, a
onda ugledaš na njezinoj glavi taj oblik raspolovljene bre-skve kroz koji se
vidi velika crvena mrlja... Što ti misliš o tome?”
Dakle, ja o tome ništa nisam mislila i to sam mu rekla.
“Gdje ti je mašta!” rekao mije.
Trenutak kasnije sinulo mi je na što misli i tako sam se zacrvenjela da je on
prasnuo u smijeh.
Na povratku do okiye nije mi više bilo važno što mi je moja jadna koža na glavi
izgrebana poput glinene posude nakon što je lonèar obradi oštrim nožem. Svaki
put kad bih uhvatila svoj odraz u nekom izlogu, osjetila bih se kao netko koga
se mora ozbiljno shvatiti; nisam više bila djevojèica, nego mlada žena. Kad sam
stigla u okiyu, Tetiæa me natjerala da se okreæem pred njom i rekla mi je
svakakve ljubazne rijeèi. Èak ni Buèa nije mogla odoljeti da ne obiðe jednom
zadivljeno oko mene, iako bi se Hatsumomo ljutila da je za to znala. A što
misliš, kako je reagirala Majka? Propela se na prste kako bi sve dobro pogledala
-što joj nije mnogo pomoglo jer sam ja veæ tada bila viša od nje, i poèela
prigovarati kako bi bilo bolje da sam otišla Hatsumominom frizeru.
Svaka je mlada gejša isprva ponosna na svoju frizuru, ali je veæ za tri ili
èetiri dana poèinje mrziti. Jer, vidiš, ako se djevojka vrati iscrpljena kuæi od
frizera i prilegne da se malo odmori, stavljajuæi glavu na jastuk kao što je to
uvijek dosad radila, frizura æe se spljoštiti i izgubiti oblik. I onda, èim se
probudi, morat æe iznova otiæi frizeru. Zato

200

201
mlade gejše pripravnice moraju nauèiti spavati na novi naèin. Ne mogu više
spavati na jastuku, nego na neèem što se zove takamakura, o èemu sam veæ ranije
nešto rekla. To zapravo nije jastuk, nego više kao neko sedlo za oslanjanje
vrata. Veæinom je obloženo tkaninom ispunjenom pljevom, ali unatoè tome imaš
osjeæaj kao da si glavu oslonio na kamen. Ležiš tako na futonu, s glavom u zraku
i misliš da je sve u redu, dok ne zaspiš, ali kad se probudiš, vidiš da si se
nekako pomakla i da ti je glava pala na strunjaèu, tako da ti je frizura
pokvarena baš kao da si spavala na jastuku. Tetiæa mi je pokušala pomoæi tako da
je stavila pladanj s rižinim brašnom na strunjaèu ispod moje kose. No, svaki put
kad bi mi glava u snu pala natrag, utonula bi u rižino brašno koje bi se
zalijepilo na vosak i uništilo mi frizuru. Veæ sam gledala Buèu kako prolazi te
muke. Sad je bio red na meni. Neko vrijeme, svakog sam se jutra budila s
upropaštenom frizurom i potom morala èekati u redu kod frizera da me ponovo
izmuèi.
Svako poslijepodne tog iscrpljujuæeg tjedna Tetiæa me oblaèila od glave do pete
u odjeæu gejše pripravnice i tjerala me da hodam gore-dolje po zemljanom prolazu
kako bih stekla izdržljivost. U poèetku sam se jedva mogla micati i stalno sam
se bojala da æu se izvrnuti na leða. Mlade se djevojke, naime, odijevaju mnogo
kiæenije od starijih gejša, što znaèi življe boje i upadljivije tkanine, ali i
duži obi. Zrela žena nosi obi vezan na leðima u uredan mali èvor u obliku kutije
koji mi zovemo “bubanj”, što ne zahtijeva mnogo tkanine. Djevojke ispod dvadeset
godina vežu obi na gizdaviji naèin. A u sluèaju gejše pripravnice èvor obija ima
upravo dramatiène razmjere: to je takozvani darari-obi ili “viseæi obi”, svezan
visoko, gotovo u visini lopatica, dok mu krajevi vise do malo iznad poda. I ma
koliko da je kimono živih boja, obi je gotovo uvijek još upadljivije obojen. Kad
neka gejša pripravnica hoda ulicom ispred tebe, neæe ti upasti u oèi njen
kimono, nego dugaèki obi jarkih

boja, a od kimona æeš vidjeti samo mali rub preko ramena i sa strane. Kako bi se
postigao takav uèinak, obi mora biti tako dugaèak da razmotan dopire od jednog
kraja sobe do drugog. Ali hodanje ne otežava dužina obija, nego njegova težina,
jer je gotovo uvijek napravljen od teškog svilenog brokata. Zadihat æeš se veæ
ako ga smotanog nosiš uz stepenice, onda možeš zamisliti kako je nositi ga na
sebi: široka, debela traka steže te u pasu poput jedne od onih strašnih zmija, a
težina èvora i obješeni krajevi vuku te prema natrag tako da imaš osjeæaj kao da
ti je netko privezao na leða golemi kovèeg.
Da stvar bude još gora, kimono je sam za sebe takoðer težak, s dugaèkim,
obješenim rukavima. Ne mislim tu na uobièajeno širok rukav koji visi ispod ruke.
Možda si primijetio kako kad neka žena u kimonu podigne ruke, tkanina ispod ruku
tvori nešto kao obješeni džep. Taj je džep ili furi, kako mi to zovemo, na
kimonu gejše pripravnice osobito dugaèak. Ako djevojka ne pazi, vuæi æe joj se
po zemlji, a kad pleše, sigurno æe se spotaknuti o rukave ako ih ne namota oko
podlaktica.
Mnogo godina kasnije jedan se slavni znanstvenik sa sveuèilišta u Kvotu napio
jedne noæi i rekao nešto o odjeæi gejše pripravnice što mi se duboko urezalo u
sjeæanje. “Mandrila iz središnje Afrike mnogi smatraju najgizdavi-jim primatom”,
rekao je. “Ali ja vjerujem da se ipak ni jedna vrsta primata ne može svojim
bojama i gizdavošæu mjeriti s gejšama pripravnicama u Gionu.”
Napokon je došao dan kad smo Mameha i ja trebale obaviti ceremoniju
posestrimstva. Ustala sam rano i okupala se, a ostatak jutra provela sam u
odijevanju. Tetiæa mi je pomogla oko završnih detalja šminkanja i ureðivanja
kose. Zbog voska i bjelila na licu, imala sam èudan osjeæaj kao da su mi obrazi
potpuno utrnuli; kad bih prstima dotaknula lice, osjeæala sam samo nejasni
pritisak. Toliko sam puta to napravila da mi je Tetiæa na kraju morala

202
203 I li
i,

popravljati šminku. Kad sam se poslije pogledala u zrcalo, dogodilo mi nešto

jako èudno: znala sam da sam ja osoba koja kleèi pred toaletnim stoliæem, ali ja
sam bila i ova potpuno nepoznata djevojka koja me je gledala iz zrcala. Èak sam
ispružila ruku da je dodirnem. Bila je blistavo našminkana u stilu gejše. Usnice
su joj bile poput crvenog cvijeta na licu bijelom kao kreda s tek neznatnom
sjenkom rumenila na obrazima. Kosa joj je bila ukrašena svilenim cvjetovima i
granèicama neoljuštene riže. Bila je o-djevena u sveèani crni kimono sa znakom
Nitta okiye. Kad sam se napokon uspjela uspraviti na noge, izišla sam u
predsoblje i zapanjeno zurila u svoj odraz u visokom zrcalu. Izvezeni zmaj
ovijao se oko donjeg dijela mog kimona, od ruba haljine do sredine bedra. Griva
mu je bila istkana od niti lakiranog crvenog konca. Pandže i zubi bili su od
srebra, a oèi od zlata, pravog zlata. Nisam mogla zaustaviti suze koje su mi
navirale u oèi i morala sam zuriti gore u strop, kako bih sprijeèila da mi ne
poteku niz obraze. Prije nego što sam izašla iz okiye, uzela sam rupèiæ koji mi
je dao predsjednik i zataknula ga u obi, za sreæu.
Tetiæa me je otpratila do Mamehina stana, gdje sam izrazila Mamehi svoju
zahvalnost i obeæala joj da æu je uvijek poštovati. Zatim smo sve tri otišle do
gionskog hrama, gdje smo Mameha i ja pljesnule rukama i objavile bogovima kako
æemo se uskoro vezati sestrinskom vezom. Ja sam ih molila neka budu blagonakloni
prema meni u iduæim godinama, a zatim sam sklopila oèi i zahvalila im što su mi
ispunili ono za što sam ih molila prije tri i pol godine: da mi se ispuni želja
da postanem gejša.
Ceremonija posestrimstva trebala se održati u èajani Ichiriki, nedvojbeno
najpoznatijoj èajani u èitavom Japanu. Uz nju je vezan dio povijesti Japana,
dijelom i zbog toga što se jedan slavni samuraj skrivao u njoj poèetkom 18.
stoljeæa. Ako si ikad èuo prièu o èetrdeset sedam roni-na, koji su osvetili smrt
svog gospodara i nakon toga izvršili obredni èin samoubojstva - seppuku, pa,
vidiš, njihov se voða skrivao u èajani Ichiriki dok je smišljao plan osve-

te. Najuglednije èajane u Gionu veæinom se ne mogu vidjeti s ulice, vidljivi su

samo jednostavni ulazi, ali Ichiriki je uoèljiva poput jabuke na stablu. Nalazi
se na jednom istaknutom uglu avenije Shijo, okružena glatkim zidom boje
marelice, natkrivenim vlastitim krovom od glaziranih ploèica. Meni je izgledala
poput palaèe.
Ovdje su nam se pridružile dvije od ostalih Mamehi-nih mlaðih sestara i
Majka. Kad smo se svi okupili u vanjskom vrtu, jedna nas je sluškinja povela
kroz ulazno predvorje i niz jedan lijepi, krivudavi hodnik do male tatami sobe u
stražnjem dijelu. Ja još nikad nisam bila u tako elegantnim prostorima. Svaki je
komad drveta bio uglaèan do sjaja, svaki je ožbukani zid bio savršeno gladak.
Osjetila sam slatkasti, prašnjavi miris kuroyakija, “uglje-nocrnog”, jedne vrste
parfema koji se pravi od pougljenje-log drveta smrvljenog u fini, sivi prah. To
je vrlo staromodan parfem. Èak je i Mameha, a nisi mogao naæi tradicionalniju
gejšu od nje, davala prednost nekim više zapadnjaèkim mirisima. Ali sav onaj
kuroyaki kojim su se mirisale tolike generacije gejša, uvukao se u zidove stare
èajane i još uvijek se osjeæao u zraku. Ja i sad èuvam jednu drvenu tubicu tog
mirisa i svaki put kad ga omi-rišem, vidim se ponovo u èajani Ichiriki.
Sama ceremonija, kojoj je prisustvovala i vlasnica èajane, nije trajala duže
od deset minuta. Jedna je sluškinja donijela pladanj s nekoliko šalica sakea i
Mameha i ja smo zajedno pile. Prvo sam ja srknula tri gutljaja iz jedne šalice i
potom predala šalicu Mamehi, koja je takoðer srknula tri gutljaja. To smo
uèinile s tri razlièite šalice i time je ceremonija bila završena. Više nisam
bila Chiyo, odsad sam bila gejša poèetnica Savuri. Tijekom prvih mjesec dana
pripravnièkog staža mladu gejšu nazivaju “poèetnicom” i ne smije plesati, ni
zabavljati goste ako uz nju nije njezina starija sestra, te zapravo uglavnom
promatra i uèi. Sto se pak tièe imena Savuri, Mameha se dugo savjetovala sa
svojim gatarom prije nego što ga je odabrala. Jer, vidiš, nije sve u zvuènosti
imena; jako je važno i znaèenje znakova, kao i broj poteza kistom kojima se ime

204

205

ispisuje, jer postoji sretan i nesretan broj poteza. Moje novo ime sastavljeno
je od “sa”, što znaèi “zajedno”, “yu” za zodijaèki znak Kokoši, što je protuteža
ostalim elementima u mojoj liènosti i “ri”, što znaèi “razumijevanje”. Na
žalost, sve kombinacije koje su ukljuèivale neki dio Ma-mehina imena, gatar je
proglasio za nepovoljne.
Smatrala sam da je Sayuri divno ime, ali ipak mi je bilo èudno što više nisam
Chiyo. Nakon ceremonije otišle smo u drugu sobu na ruèak. Jele smo “crvenu
rižu”, odnosno rižu pomiješanu s crvenim grahom. Jedva sam se prisiljavala nešto
pojesti, osjeæala sam se nekako èudno uznemirena i nimalo slavljenièki. Vlasnica
èajane me je nešto upitala i kad sam èula kako me zove “Sayuri”, o-djednom sam
shvatila što me muèi. Èinilo se kao da je djevojèica Chiyo, ona mala djevojèica
koja je bosonoga trèala od jezerca do svoje pijane kuæice, prestala postojati.
Osjeæala sam da ju je uništila ova nova djevojka, Savuri, sjajnog bijelog lica i
crvenih usnica.
Mameha je zamislila da æe me tijekom ranih popodnevnih sati provesti kroz
Gion i predstaviti raznim vlasni-cama èajana i gospodaricama okiya s kojima je
ona imala poslovne ili prijateljske odnose. Ali nismo krenule odmah nakon ruèka.
Prvo me je odvela u jednu od soba u èajani i zamolila me da sjednem. Naravno,
gejša u kimonu nikad ne “sjedi”; ono što mi zovemo sjedenjem, drugi bi ljudi
vjerojatno nazvali kleèanjem. U svakom sluèaju, nakon što sam se spustila u
sjedeæi položaj, Mameha je iskrivila lice u grimasu i naložila mi da to ponovo
napravim. Odjeæa na meni bila je tako nezgrapna da sam tek nakon više pokušaja
uspjela pravilno sjesti. Mameha mi je dala jedan ukrasni privjesak u obliku
tikvice i pokazala mi kako æu ga nositi na obiju. Kako je tikvica prazna i
lagana, smatralo se da umanjuje težinu tijela i mnoge su se nespretne mlade
poèetnice oslanjale na to da æe ih njezino djelovanje saèuvati od pada.
Mameha je neko vrijeme razgovarala sa mnom, a onda, upravo kad smo se
spremale otiæi, zamolila me da joj natoèim èaja. Èajnik je bio prazan, ali mi je
ona rekla

neka se pretvaram kao da ga nataèem. Htjela je vidjeti kako æu pridržavati rukav

da mi ne smeta dok to radim. Mislila sam da toèno znam što ona hoæe i trudila
sam se kako bih to dobro izvela, ali Mameha nije bila zadovoljna.
“Kao prvo”, rekla je, “kome to toèiš?”
“Vama!” odgovorila sam.
“Zaboga, ne moraš se truditi da na mene ostaviš dojam. Zamisli da sam netko
drugi. Dakle, jesam li muškarac ili žena?”
“Muškarac”, rekla sam.
“Pa dobro, onda. Sad mi ponovo natoèi èaj.”
Poslušala sam je i Mameha je gotovo slomila vrat pokušavajuæi viriti u rukav
dok sam držala ispruženu ruku.
“Kako ti se to sviða?” upitala me je. “Jer upravo æe se to dogoditi ako držiš
ruku tako visoko.”
Pokušala sam iznova uliti èaj u šalicu držeæi ruku malo niže. Ovog je puta
Mameha odglumila zijevanje, a onda se okrenula od mene i zapoèela razgovor s
nekom zamišljenom gejšom koja joj je tobože sjedila s druge strane.
“Mislim da mi želite reæi kako sam vam dosadna”, rekla sam joj. “Kako mogu
biti dosadna dok toèim èaj?”
“Možda ne želiš da ti zavirujem u rukav, ali to ne znaèi da se moraš držati
ukoèeno! Muškarca zanima samo jedno. Vjeruj mi na rijeè, shvatit æeš i previše
brzo o èemu govorim. U meðuvremenu, usreæi ga tako što æeš ga navesti da pomisli
kako mu dopuštaš vidjeti dio svog tijela koji nitko drugi ne može vidjeti. Ako
se neka pripravnica drži tako kao što si se ti malo prije držala, ta da mu toèi
èaj kao što bi to uèinila sluškinja, jadnik æe odmah izgubiti svaku nadu.
Pokušaj iznova, ali mi prvo pokaži ruku.”
Povukla sam rukav kimona iznad lakta i pokazala joj ruku. Mameha mi je uzela
ruku s obje svoje i pogledala je sa svih strana.
“Imaš divnu ruku i lijepu kožu. Moraš se pobrinuti da je svaki muškarac koji
sjedi uz tebe barem jedanput vidi.”

206

207

t
I tako sam nastavila s pokušajima sve dok Mameha nije zakljuèila kako
uspijevam dovoljno odmaknuti rukav kako bih pokazala ruku, a da to što radim ne
izgleda previše oèito. Izgledala bih smiješno kad bih zadigla rukav do lakta:
trik je bio u tome da se pravim kao da ga samo odmièem kako mi ne bi smetao, ali
ga pritom povuèem dva ili tri prsta iznad ruènog zgloba, dopuštajuæi onome kome
toèim èaj da mi vidi podlakticu. Mameha mi je rekla kako je donja strana
najljepši dio ruke i zato uvijek moram paziti da èaj nataèem tako da mi muškarac
vidi donju, a ne gornju stranu podlaktice.
Zatim mi je rekla da još jednom natoèim èaj, ali da se ovog puta pravim kao
da ga toèim vlasnici èajane Ichiriki. Napravila sam isto što i prije i Mameha je
ponovo razvukla lice u grimasu.
“Zaboga, ja sam žena”, rekla je. “Zašto mi pokazuješ ruku na taj naèin?
Valjda me hoæeš rasrditi.”
“Rasrditi?”
“A što bih drugo mogla pomisliti? Pokazuješ mi kako si ti lijepa i mlada, dok
sam ja veæ stara i izborana. Osim ako namjerno ne želiš biti vulgarna...”
“Zašto bi to bilo vulgarno?”
“Zašto bi se inaèe toliko trudila da mi pokažeš donju stranu podlaktice?
Mogla si mi isto tako pokazati taban ili unutrašnju stranu bedra. Ako ti
letimièno ugledam neki dio ruke, to je u redu. Ali ne možeš mi je namjerno
gurati pod nos!”
Natoèila sam joj èaja još nekoliko puta dok nisam nauèila kako æu to izvesti
na èedniji i primjereniji naèin. Nakon toga je Mameha objavila kako smo sad
spremne poæi zajedno u šetnju Gionom.
Do tada sam veæ nekoliko sati nosila na sebi tešku odoru gejše pripravnice.
Sad sam još morala pokušati hodati ulicama Giona u cipelama koje mi zovemo
okobo. To su prilièno visoke natikaèe, napravljene od drva, s lijepim, lakiranim
jezicima koji ih pridržavaju za nogu. Mnogi ih ljudi smatraju osobito
elegantnima zato što se sužavaju

prema dnu, tako da je donji dio za polovicu uži od gornjeg. Meðutim, bilo mi je
u njima jako teško hodati gracioznim koracima. Èinilo mi se kao da su mi za noge
privezali cijepove.
Svratile smo u možda dvadesetak razlièitih okiya i èajana, iako smo u veæini
njih provele samo nekoliko minuta. Obièno bi nam sluškinja otvorila vrata i
Mameha bi je uljudno zamolila da pozove gospodaricu, a zatim, kad bi došla
gospodarica, Mameha bi joj rekla: “Željela bih vam predstaviti svoju novu mlaðu
sestru Savuri”, nakon èega bi se duboko naklonila i dodala: “Molim za vašu
naklonost, gospodarice.” Potom bi gospodarica i Mameha malo proèavrljale i mi
bismo se oprostile. Na nekoliko su nas mjesta pozvali unutra i poslužili nam
èaj, ali se nismo zadržavale duže od otprilike pet minuta. Ja sam izbjegavala
piti èaj i samo bih navlažila usnice. Najteže je od svega nauèiti iæi na zahod u
jednom od ovih sveèanih kimona, a ja uopæe nisam bila sigurna da sam dovoljno
svladala to umijeæe.
Bilo kako bilo, u roku od jednog sata toliko sam se umorila da sam se jedva
suzdržavala da glasno ne jauèem dok smo hodale ulicom. No, mi smo nastavile
obilazak. Pretpostavljam da je tada u Gionu bilo možda trideset ili èetrdeset
prvorazrednih èajana i oko stotinu ili nešto više onih nešto niže klase. Dakako,
nismo ih sve mogle posjetiti. Otišle smo u petnaest ili šesnaest onih u kojima
je Mameha obièno zabavljala goste. Sto se pak tièe okiya, njih je sigurno bilo
na stotine, ali mi smo obišle samo nekoliko onih s kojima je Mameha održavala
prijateljske ili poslovne odnose.
Nešto iza tri sata popodne završile smo s obilaskom. Ja bih se najradije bila
vratila u okiyu i spavala do sutra ujutro. Ali Mameha je imala planove veæ za tu
istu veèer. Trebala sam se po prvi put pojaviti kao gejša poèetnica na jednoj
zabavi.
“Idi i okupaj se”, rekla mi je. “Mnogo si se znojila i šminka ti se
razmazala.”

208

209

-Jtt

Bio je, naime, topao jesenski dan, a uz to sam bila izložena velikim
naporima.
Kad sam se vratila u okiyu, Tetiæa mi je pomogla da se svuèem i zatim se
sažalila na mene i pustila me da odspavam pola sata. Ponovo sam bila u njezinoj
milosti, sad kad su moje glupe pogrješke bile iza mene i kad se èinilo da me
èeka još sjajnija buduænost od Buèine. Probudila me nakon tog kratkog odmora i
ja sam, što sam brže mogla, otišla do obližnjeg kupatila. Oko pet sati veæ sam
bila potpuno odjevena i našminkana. Bila sam strašno uzbuðena, kao što možeš i
zamisliti, jer godinama sam promatrala Hatsumomo, a odnedavna i Buèu, kako
lijepe i dotjerane odlaze iz okiye kasno popodne ili uveèer i sad je napokon
došao red na mene. Prigoda kojoj sam te veèeri prvi put trebala prisustvovati
bio je banket u hotelu Kansai International. Banketi su ukoèene, službene veèere
na kojima gosti sjede rame uz rame uza zidove velike tatami sobe, poredani
otprilike u obliku slova U, a ispred njih, na malim stoliæima, postavljeni su
pladnjevi s jelima. Gejše, koje su tu da ih zabavljaju, kreæu se kroz sredinu
sobe, unutar tog slova U što ga tvore gosti i stoliæi s jelom, i provode samo po
nekoliko minuta kleèeæi ispred svakog gosta kako bi mu natoèile šake i malo
proèavrljale. To se ne bi baš moglo nazvati uzbudljivim dogaðajem, a moja je
uloga, kao poèetnice, bila još manje uzbudljiva od Mamehine. Èitavo sam je
vrijeme pratila kao sjena. Svaki put kad bi se ona predstavila nekom gostu, ja
bih to takoðer uèinila, naklonivši se vrlo duboko i govoreæi: “Moje je ime
Savuri, ja sam poèetnica i molim vas da mi nešto ne zamjerite.” Nakon toga ništa
više nisam govorila i nitko meni ništa nije rekao.
Pred kraj banketa sluškinje su otvorile vrata na jednom kraju sobe i Mameha
je, zajedno s jednom drugom gejšom, izvela ples Chi-yo no Tomo, “Vjeèno
prijateljstvo”. To je ljupka prièa o dvije odane prijateljice koje se nakon dugo
vremena ponovo susreæu. Veæina je muškaraca sjedi-

la i èaèkala zube tijekom plesa, svi su oni bili direktori nekakve velike
kompanije koja je proizvodila gumene ventile, ili nešto slièno, koji su se
jednom godišnje okupljali u Kvotu na sveèanoj veèeri. Mislim da ni jedan od njih
nije razlikovao ples od tumaranja nekog mjeseèara. Ali ja sam bila oèarana.
Gejše u Gionu uvijek se služe lepezom kao plesnim rekvizitom, a Mameha je
posebno vješto izvodila pokrete lepezom. Prvo je zatvorila lepezu i okreæuæi se
u krugu, graciozno je njome izvodila lelujave pokrete iz zgloba, predoèujuæi
rijeku koja protjeèe. Zatim ju je otvorila i lepeza se pretvorila u šalicu u
koju joj je njezina partnerica ulila šake. Kao što sam rekla, ples je bio divan,
baš kao i melodija koja ga je pratila, a koju je jedna strašno mršava gejša sa
sitnim, vodenastim oèima svirala na sha-misenu.
Službeni banket u pravilu nikad ne traje duže od dva sata, pa smo tako u osam
veæ bile ponovo na ulici. Upravo sam se okretala prema Mamehi da joj zahvalim i
zaželim laku noæ, kadli ona reèe: “No, mislila sam te poslati u krevet, ali sad
mi se èiniš tako puna energije. Ja idem u èajanu Komoriva. Doði sa mnom da po
prvi put okusiš ozraèje ležerne zabave. Ionako bi bilo dobro da te što prije
poènemo pokazivati naokolo.”
Nisam joj mogla reæi da sam previše umorna i da mi se ne ide, pa sam tako
progutala ono što sam doista osjeæala i krenula za njom niz ulicu.
Usput mi je objasnila kako tu zabavu prireðuje èovjek koji vodi Nacionalno
kazalište u Tokvju. On poznaje sve važne gejše u gotovo svim èetvrtima gejša u
Japanu i premda æe vjerojatno biti vrlo srdaèan prema meni kad me Mameha
predstavi, ne smijem oèekivati da æe mi pokloniti mnogo pozornosti. Ja moram
samo paziti na to da uvijek izgledam ljupko i zainteresirano. “Pripazi samo da
se ne dogodi ništa što bi te na neki naèin osramotilo”, upozorila me je.
Ušle smo u èajanu i sluškinja nas je odvela do jedne sobe na katu. Jedva sam
se usudila pogledati unutra kad je Mameha kleknula i odgurnula vrata, ali sam
uspjela

210

211

zapaziti sedam ili osam muškaraca koji su, zajedno s možda èetiri gejše, sjedili
na jastucima oko jednog stola. Poklonile smo se i ušle u sobu, te potom kleknule
na strunjaèe da za sobom zatvorimo vrata - naime, to je naèin na koji gejša
ulazi u sobu. Prvo smo pozdravile ostale gejše, kako me je Mameha unaprijed
poduèila, zatim domaæina i nakon toga ostale goste.
“Mameha-san!” rekla je jedna gejša. “Stigla si u pravi èas da nam isprièaš
prièu o vlasuljaru Konda-sanu.”
“Oh, zaboga, uopæe se ne sjeæam te prièe”, odgovorila je Mameha i na to su
se svi poèeli smijati. Nisam shvaæala što je u tome smiješno. Mameha me je
povela oko stola i kleknula pokraj domaæina. Ja sam kleknula uz nju.
“Gospodine direktore, dopustite mi da vam predstavim svoju novu mlaðu
sestru”, rekla je.
To su bile rijeèi nakon kojih sam se ja trebala nakloniti, reæi svoje ime,
zamoliti direktora da mi nešto ne zamjeri i tako dalje. On je bio nervozan
èovjek, izbuljenih oèiju i krhka tijela kao da ima pileæe kosti. Nije me ni
pogledao, samo je stresao pepeo s cigarete u gotovo prepunu pepeljaru pokraj
sebe i rekao:
“Kakva je to prièa o vlasuljaru Konda-sanu? Djevojke to spominju èitavu
veèer, a nijedna neæe isprièati prièu.”
“Èasna rijeè, ne znam!” odgovori Mameha.
“To znaèi”, dobaci jedna gejša, “da ju je sram to isprièati. Pa, ako ona
neæe, pretpostavljam da æu morati ja.”
Muškarcima se, izgleda, svidio taj prijedlog, ali je Mameha samo uzdahnula.
“Ja æu u meðuvremenu dati Mamehi šalicu sakea da smiri živce”, rekao je
direktor, isprao svoju vlastitu šalicu u zdjeli vode na sredini stola, ta je
zdjela bila tu upravo zbog toga, i pružio je Mamehi.
“Dakle”, zapoèela je prièu ona druga gejša, “taj je momak, Konda-san,
najbolji vlasuljar u Gionu, odnosno barem svi tako kažu. I Mameha-san godinama
odlazi k njemu. Ona uvijek mora imati sve najbolje, znate. Samo je pogledajte i
vidjet æete daje tako.”
212

Mameha napravi grimasu kao da se, tobože, srdi.

“Svakako se najljepše srdi”, reèe jedan muškarac.
“Tijekom svake predstave”, nastavi gejša, “vlasuljar je iza pozornice kako bi
pomogao kod promjene kostima. Cesto se dogodi da, dok gejša svlaèi jedan kimono
i oblaèi drugi, nešto sklizne tu i tamo i odjednom... obnažena dojka! Ili...
negdje izviri malo dlaka! Dogodi se, znate. No, bilo kako bilo...”
“A ja sam sve ove godine radio u banci”, reèe jedan muškarac. “Hoæu biti
vlasuljar!”
“Ima on dosta posla, nemojte misliti da samo zuri u gole ženske. Bilo kako
bilo, Mameha-san uvijek izigrava nekakvu èednost i presvlaèi se iza paravana...”
“Pusti da ja to isprièam”, prekine je Mameha. “Ti to tako prièaš da æe ljudi
svašta misliti o meni. Nisam izigravala nikakvu èednost. Konda-san je uvijek
zurio u mene kao da ne može doèekati sljedeæu promjenu kostima i zato sam
tražila da donesu paravan. Èudim se da Konda-san nije oèima izbušio rupe u
paravanu, koliko se naprezao da nešto vidi.”
“Zašto mu nisi dopustila da tu i tamo nešto spazi”, prekine je direktor. “Sto
bi te koštala takva mala ljubaznost?”
“Nikad nisam tako o tome mislila”, reèe Mameha. “Potpuno ste u pravu,
gospodine direktore. Kakve može biti štete od jednog letimiènog pogleda? Možda
biste nam ga vi sada htjeli priuštiti?”
Svi su u sobi prasnuli u smijeh. Upravo kad se smijeh poèeo stišavati,
direktor ustane i poène razvezivati pojas na svom kimonu, što je izazvalo novi
val smijeha.
“Uèinit æu to”, rekao je direktor Mamehi, “samo ako mi ti uzvratiš na isti
naèin...”
“Ja to nisam ponudila”, odgovori Mameha.
“Nisi nimalo velikodušna.”
“Velikodušne osobe ne postaju gejše”, reèe Mameha. “One postaju zaštitnici
gejša.”
213

“Onda ništa”, reèe direktor i ponovo sjedne. Moram reæi da mi je laknulo što
je odustao, jer, premda se èinilo da se svi ostali silno zabavljaju, meni je
bilo neugodno.
“Gdje sam ono stala?” reèe Mameha. “No da, zatražila sam jednog dana da
donesu paravan i mislila sam da æe to biti dovoljno da me zaštiti od Konda-sana.
Meðutim, kad sam se u jednom trenutku žurila natrag sa zahoda, nigdje ga nisam
mogla naæi. Uhvatila me panika, jer mi je trebala perika za sljedeæu toèku, ali
sam ga na kraju ipak našla kako sjedi na jednoj škrinji uza zid; izgledao je
nekako slab i sav je bio mokar od znoja. Pomislila sam da možda nema nekih
tegoba sa srcem! Imao je moju periku kraj sebe i kad me je ugledao, isprièao se
i pomogao mi da je stavim. Kasnije, tog istog popodneva, uruèio mi je jedno
pisamce...”
Mamehin glas utihne. Na posljetku, jedan od muškaraca upita: “Onda? Što ti je
napisao?”
Mameha pokrije oèi rukom. Bilo joj je previše neugodno nastaviti prièu i to
je kod svih ostalih ponovo i-zazvalo smijeh.
“No, dobro, ja æu vam reæi što je napisao”, javi se ona gejša koja je
zapoèela prièu. “Poèinjalo je otprilike ovako: “Najdraža Mameha. Ti si
najljupkija gejša u èitavom Gio-nu” i tako dalje. “Nakon što skineš neku periku,
ja je uvijek milujem i držim je u radionici kako bih tijekom dana mogao
povremeno zariti lice u nju i osjetiti tvoj miris. Meðutim, kad si danas otrèala
na zahod, pružila si mi najljepše trenutke mog života. Dok si bila unutra, ja
sam se sakrio kraj vrata i na zvuk tog divnog žubora, ljepšeg od vodopada...”“
Muškarci su se toliko smijali da je gejša morala prièekati da se smire.
 “ "... i na zvuk tog divnog žubora, ljepšeg od vodopada, sav sam se ukrutio i
ukoèio tamo gdje ja žuborim...”“
“Nije tako rekao”, prekine je Mameha. “Napisao je: “na zvuk tog divnog
žubora, ljepšeg od vodopada, nabujao sam i nabrekao, znajuæi da je tvoje tijelo
u tom trenutku obnaženo...”“
214

“I onda joj je rekao”, preuzme prièu ona gejša, “kako poslije nije mogao stajati
na nogama od uzbuðenja. I kako se nada da æe jednog dana opet iskusiti takav
trenutak sreæe.”
Dakako, svi su se smijali. Ja sam se takoðer pretvarala da mi je to smiješno.
U stvari, teško mi je bilo vjerovati da su ti muškarci, koji su platili prilièno
mnogo novaca kako bi došli ovamo i sjedili okruženi ženama u prekrasnim, skupim
kimonima, doista željeli slušati prièe kakve su djeca u Yoroidu prièala na obali
jezerca. Ja sam zamišljala kako æu zadivljeno slušati razgovore o književnosti,
kabukiju ili neèem sliènom. Naravno, u Gionu je bilo i takvih zabava. No,
sluèajno se dogodilo da moja prva zabava bude od ove druge, djetinjastije vrste.
Èitavo to vrijeme muškarac pokraj mene trljao je rukama zajapureno lice i
uopæe nije pratio prièu. Sad se zagledao u mene i napokon upitao: “Sto je to s
tvojim oèima? Ili sam ja jednostavno previše popio?”
On je svakako previše popio, premda sam mislila kako ne bi bilo pristojno da
mu to kažem. Ali prije nego što sam dospjela išta odgovoriti, njegove su se
obrve poèele trzati i on se poèeo tako žestoko èešati po glavi da mu se po
ramenima prosuo mali oblak snijega. Pokazalo se da su njega u Gionu zbog užasne
peruti zvali “Gospodin Meæava”. Èinilo se da je zaboravio svoje pitanje, ili
možda nije ni oèekivao odgovor, jer me je sad upitao koliko imam godina. Rekla
sam mu da imam èetrnaest godina.
“Ti si najstarija èetrnaestogodišnjakinja koju sam
ikad vidio. Evo, uzmi”, rekao mi je i pružio mi svoju praz
nu šalicu. ,
“Oh, ne, hvala, gospodine”, rekla sam, “ja sam samo poèetnica...” Tako me je
Mameha poduèila da moram reæi, ali me gospodin Meæava nije slušao. Nastavio je
držati šalicu u zraku, sve dok je nisam uzela, a onda je dohvatio bocu sa sakeom
da mi natoèi.
Ja nisam smjela piti šake, jer se gejša pripravnica, pogotovo dok je
poèetnica, mora doimati djetinjasto. Meðutim, nisam ga mogla ne poslušati.
Pružila sam šalicu pre-
215

ma njemu, ali se on još jednom poèešao po glavi prije nego što je natoèio šake i
ja sam s užasom primijetila kako je nekoliko krpica peruti uletjelo u moju
šalicu. Gospodin Meæava je natoèio šalicu do vrha i rekao: “Sad to lijepo popij.
Hajde. To ti je prva od mnogih.”
Nasmiješila sam mu se i polako poèela podizati šalicu prema ustima, jer nisam
znala što bih drugo mogla uèiniti, kad mi je Mameha, hvala nebesima, pritekla u
pomoæ.
“Ovo je tvoja prva zabava, Sayuri. Ne bi bilo dobro da se napiješ”, rekla je,
premda je to zapravo govorila gospodinu Meæavi. “Samo smoèi usnice i to æe ti
biti dosta.”
Poslušala sam je i smoèila sam usne sakeom. Kažem da sam smoèila usnice, a
zapravo sam ih tako èvrsto stisnula da sam se gotovo ozlijedila i onda sam
nagnula šalicu dok nisam osjetila da mi je tekuæina doprla do kože. Potom sam
brzo spustila šalicu na stol i rekla: “Mmm! Fino!” dok sam istodobno rukom
posegnula u obi i izvadila rupèiæ. Laknulo mi je kad sam posušila rupèiæem
naušnice, a gospodin Meæava, na sreæu, ništa nije primijetio jer je previše bio
zaokupljen zurenjem u šalicu koju sam ostavila na stolu. Trenutak kasnije,
dohvatio ju je s dva prsta i izlio u sebe, a zatim je ustao i isprièao se da
mora otiæi na zahod.
Od gejše pripravnice se oèekuje da muškarca prati do zahoda i natrag, ali to
nitko ne oèekuje od poèetnice. Ako u sobi nema ni jedne pripravnice, muškarac æe
obièno sam otiæi do zahoda ili æe ga ponekad otpratiti neka gejša. Meðutim,
gospodin Meæava je stajao tamo i zurio dolje u mene, sve dok nisam shvatila kako
èeka na mene.
Ja se nisam snalazila u èajani Komoriva, ali gospodin Meæava je sam znao put
do zahoda. Išla sam za njim niz hodnik i onda smo skrenuli iza ugla. On je stao
ustranu, èekajuæi da mu ja otvorim vrata. Nakon što sam ponovo zatvorila vrata
za njim, èekala sam ga u hodniku i èula sam kako se netko uspinje uza stube, ali
nisam na to o-braæala pozornost. Gospodin Meæava je ubrzo izišao i vratili smo
se natrag u sobu. Kad sam ušla, vidjela sam da nam se u meðuvremenu pridružila
još jedna gejša i jedna

pripravnica. Bile su leðima okrenute vratima, tako da im nisam vidjela lica dok
sam išla za gospodinom Meæavom oko stola i ponovo zauzela svoje mjesto. Možeš
misliti kako sam se zaprepastila kad sam ih vidjela, jer tamo, s druge strane
stola, sjedila je jedina žena koju sam po svaku cijenu željela izbjeæi. Bila je
to Hatsumomo - smiješila mi se - a kraj nje je sjedila Buèa.

216

217

i Petnaesto poglavlje

Hatsumomo se smiješila kad je bila sretna, kao i svi ljudi, a ona je bila
najsretnija kad bi se spremala nekome nanijeti patnju. Zato je na licu imala
tako divan osmijeh kad je rekla:
“Oh, zaboga! Kakva neobièna sluèajnost. S nama je jedna poèetnica! Zbilja ne
bih smjela isprièati ostatak te prièe, jer bi sirotici moglo biti neugodno.”
Nadala sam se da æe se Mameha isprièati i odvesti me sa sobom. Ali ona mi je
samo uputila zabrinuti pogled. Vjerojatno je mislila kako bi ostaviti Hatsumomo
samu s ovim muškarcima bilo isto kao da pobjegneš od kuæe koja gori; pametnije
je ostati i pokušati nadzirati štetu.
“Ozbiljno, ja mislim da ništa nije teže nego biti poèetnica”, govorila je
Hatsumomo. “Slažeš se, Buèo?”
Buèa je sad bila gejša pripravnica; ona je svoj poèetnièki staž prošla prije
šest mjeseci. Pogledala sam je u nadi da æe mi pokazati kako suosjeæa sa mnom,
ali ona je samo zurila u stol s rukama u krilu. Buduæi da sam je tako dobro
poznavala, znala sam da mala bora iznad korijena nosa znaèi da je uzrujana.
“Da, gospoðo”, rekla je.
“To je tako teško razdoblje u životu”, nastavila je Hatsumomo. “Još se sjeæam
kako je meni bilo teško... Kako se zoveš, mala poèetnice?”
Sreæom, nisam morala odgovoriti, jer se umiješala Mameha.

“Svakako si toèno rekla da je to razdoblje bilo teško za tebe, Hatsumomo-san.

Doduše, ti si bila nespretnija od drugih.”
“Ja hoæu èuti ostatak prièe”, javio se jedan muškarac.
“I zbuniti jadnu poèetnicu koja nam se upravo pridružila?” reèe Hatsumomo.
“Isprièat æu vam to samo ako mi obeæate da neæete misliti na ovu jadnu djevojku
dok me budete slušali. Nastojte zamisliti neku drugu djevojku.”
Hatsumomo je bila genijalna u svojoj zloæi. Možda muškarci nisu do tada
zamišljali kako se ta prièa dogodila meni, ali sad æe zacijelo to misliti.
“Da vidimo, gdje sam stala?” zapoène Hatsumomo. “Ah, da. Dakle, ta poèetnica
koju sam spomenula... ne mogu se sjetiti njezina imena, ali bih je morala nekako
nazvati kako je ne biste zamijenili s ovom siroticom. Reci mi, mala poèetnice...
kako ti je ime?”
“Savuri, gospoðo”, odgovorila sam. A lice mi je bilo tako zajapureno od
straha da me uopæe ne bi zaèudilo da mi se sva šminka otopila i poèela mi kapati
u krilo.
“Savuri. Kako dražesno! Nekako mi ne pristaje uz tebe. No dobro, nazvat æemo
poèetnicu iz ove prièe “Mayu-ri”. Dakle, jednog sam dana hodala s Mavuri
avenijom Shijo, na putu do okiye njezine starije sestre. Puhao je užasan vjetar,
onakav od kojeg se tresu prozori, a jadna Mavuri nije imala mnogo iskustva s
kimonom. Ona sama nije bila teža od lista, a ti veliki rukavi, znate, mogu biti
kao jedra. Upravo smo se spremale prijeæi preko ulice kad je Mavuri nestala i
samo sam negdje iza sebe èula slabašni glasiæ, nešto kao “Ah... ah”, ali sasvim
slabašno...”
Tu se Hatsumomo okrenula prema meni.
“Moj glas nije dovoljno visok”, reèe. “Da èujem kako bi ti to rekla.
“Ah...ah...”“
Što sam mogla uèiniti? Pokušala sam koliko sam bolje mogla proizvesti taj
zvuk koji je ona tražila.
“Ne, ne, mnogo više.... oh, nije važno!” Hatsumomo se okrene muškarcu do sebe
i reèe mu ispod glasa: “Mala

218

219

nije jako bistra, zar ne?” Zašutjela je na trenutak i zatre-sla glavom pa zatim
nastavila: “Bilo kako bilo, kad sam se okrenula, vidjela sam da vjetar nosi
jadnu Mavuri niz ulicu gotovo do raskrižja, dok ona bespomoæno maše rukama i
nogama, tako da je slièila na kukca kojeg je netko okrenuo na leða. Zamalo mi je
puknuo obi od smijeha, ali onda je ona odjednom zateturala s ploènika ravno na
prometno raskrižje, baš kad je prolazio jedan automobil. Na svu sreæu, udarac ju
je odbacio na poklopac motora! Noge su joj poletjele u zrak... i onda, ako to
možete zamisliti, vjetar joj je podigao kimono i... no da, ne trebam vam reæi
što se dogodilo.”
“Dapaèe, moraš!” reèe jedan od muškaraca.
“Zar nemate nimalo mašte?” odgovorila mu je. “Vjetar joj je podigao kimono do
preko bokova. Ona nije htjela da je ljudi vide golu i zato se, u želji da saèuva
èednost, pokušala preokrenuti i na kraju se našla raskreèenih nogu i s intimnim
dijelom tijela pritisnutim o vozaèko staklo, ravno ispred nosa vozaèu...”
Naravno, muškarci su se histerièno previjali od smijeha, ukljuèujuæi
direktora, koji je udarao šalicom sakea po stolu tako daje zvuèalo poput
mitraljeza i na kraju rekao: “Zašto se meni nikad ne dogaða nešto slièno?”
“Dakle, gospodine direktore”, reèe mu Hatsumomo. “Djevojka je bila samo
poèetnica! Taj vozaè nije mogao bogzna što vidjeti. Hoæu reæi, možete li
zamisliti kako gledate u intimni dio tijela ove djevojke na drugoj strani
stola?” Mislila je na mene, naravno. “Ona se vjerojatno ne razlikuje od bebe u
pelenama.”
“Djevojèicama katkad poènu rasti dlake veæ u jedanaestoj godini”, dobaci
jedan muškarac.
“Koliko ti imaš godina, mala Sayuri-san?” upita me Hatsumomo.
“Èetrnaest, gospoðo”, odgovorila sam, trudeæi se da mi glas zvuèi krajnje
uljudno. “Ali ja sam prilièno odrasla èetrnaestogodišnjakinja.”
Muškarcima se to svidjelo i Hatsumomin je osmijeh postao pomalo ukoèen.

“Èetrnaest?” rekla je. “Savršeno! I naravno, nemaš nikakvih dlaka...”

“O da, imam. I to puno!” Podigla sam ruku i potapšala se po kosi.
 Po svemu sudeæi, to je bio pametan potez, premda se meni nije èinio osobito
pametnim. Muškarci su se smijali još više nego što su se smijali Hatsumominoj
prièi. I Hatsumomo se takoðer smijala, jer, pretpostavljam, nije željela da
izgleda kao da se njoj smiju.
Kad se smijeh stišao, Mameha i ja smo se oprostile. Nismo još ni zatvorile
vrata iza sebe kad smo èule kako se Hatsumomo takoðer isprièava što ona i Buèa
moraju otiæi. Stigle su nas na stepenicama.
“Hej, Mameha-san”, rekla je Hatsumomo, “ovo je zbilja bilo zabavno! Ne znam
zašto nismo èešæe zajedno na zabavama!”
“Da, bilo je zabavno”, odgovori Mameha. “Uživam pri pomisli što nas još èeka
u buduænosti!”
I nakon toga me zadovoljno pogleda. Ona je uživala pri pomisli da æe vidjeti
Hatsumominu propast.
Te noæi, nakon što sam skinula šminku i okupala se, stajala sam u predvorju za
goste odgovarajuæi Tetiæi na njezina pitanja o proteklom danu, kad je Hatsumomo
ušla s ulice i postavila se ispred mene. Obièno se nije tako rano vraæala, ali
èim sam joj vidjela lice, shvatila sam kako se vratila samo zato da se suoèi sa
mnom. Èak nije imala na licu onaj svoj uobièajeni okrutni osmijeh, nego su joj
usnice bile tako èvrsto stisnute da je izgledala gotovo ružna. Samo je jedan
trenutak stajala tako preda mnom, a onda je zamahnula rukom i pljusnula me.
Zadnje što sam vidjela prije nego što me je udarila bili su njezini stisnuti
zubi poput dvije niske bisera.
Toliko sam bila zgranuta da se ne sjeæam što se dogodilo neposredno poslije
te æuške. Ali izgleda da se Tetiæa s

220

221

njom porjeèkala, jer sljedeæe što sam razabrala bile su Hat-sumomine rijeèi:
“Ako me ta djevojka ponovo javno osramoti, s užitkom æu joj opaliti æušku i s
druge strane!”
“Kako sam ja vas osramotila?” upitala sam je.
“Vrlo dobro si znala što sam mislila kad sam rekla kako vjerojatno nemaš
dlaka, ali si od mene napravila budalu. Zapamtit æu ti to, mala Chiyo. Uskoro æu
ti vratiti, obeæavam ti.”
Nakon toga, èinilo se kao da se Hatsumomina srdžba naglo stišala i ona ponovo
iziðe iz okiye na ulicu, gdje je Buèa èekala da joj se pokloni i poslušno poðe
za njom.
Isprièala sam to Mamehi sljedeæeg popodneva, ali ona je to prilièno ravnodušno
saslušala.
“U èemu je problem?” rekla je. “Nije ti ostavila modricu na licu, hvala
nebesima, a nisi valjda oèekivala da æe biti oduševljena naèinom na koji si joj
uzvratila?”
“Samo me brine što bi se moglo dogoditi kad iduæi put naletimo na nju”, rekla
sam.
“Ja æu ti reæi što æe se dogoditi. Okrenut æemo se i otiæi. Domaæin æe se
možda iznenaditi kad nas vidi kako odlazimo sa zabave na koju smo netom došle,
ali bolje i to nego da pružimo Hatsumomo priliku da te ponovo ponizi. Uostalom,
ako naletimo na nju, to bi na neki naèin mogla biti sreæa.”
“Stvarno ne vidim kako bi to za nas mogla biti sreæa.”
“Ako nas Hatsumomo primora da iziðemo iz nekoliko èajana, svratit æemo na
više zabava i to je sve. Na taj æeš naèin u kraæem roku obiæi više mjesta u
Gionu i brže postati poznata.”
Umirilo me Mamehino samopouzdanje. U stvari, kad smo kasnije krenule u Gion,
oèekivala sam da æu, kad te noæi skinem šminku, vidjeti kako mi lice šija od
zadovoljstva nakon duge veèeri. Prvo smo svratile na zabavu pri-
reðenu u èast jednog mladog filmskog glumca koji je izgledao kao da nema više od
osamnaest godina, ali na glavi nije imao ni jedne jedine dlaèice, èak nije imao
ni trepavica, ni obrva. On je nekoliko godina kasnije postao vrlo slavan zbog
naèina na koji je umro. Izvršio je samoubojstvo maèem, nakon što je ubio jednu
mladu konobaricu u Tokvju. U svakom sluèaju, èinio mi se jako èudnim dok nisam
primijetila kako me stalno pogledava. Tako sam dugo izolirano živjela u okiyi da
moram priznati kako mi je godilo njegovo zanimanje. Ostale smo ondje više od
sata i Hatsumomo se nije pojavila. Uèinilo mi se da bi se moji snovi o uspjehu
možda doista mogli ostvariti.
Zatim smo otišli na zabavu koju je priredio rektor sveuèilišta u Kvotu.
Mameha je odmah poèela razgovarati s nekim znancem kojeg dugo nije vidjela i
ostavila me da se sama snalazim. Jedino slobodno mjesto za stolom bilo. je
pokraj nekog starca u umrljanoj bijeloj košulji koji je, izgleda, bio jako
žedan, jer je stalno pio pivo iz visoke èaše i odmicao bi je s ustiju samo da bi
se podrignuo. Kleknula sam kraj njega i upravo sam mu se htjela predstaviti kad
sam èula kako se otvaraju vrata. Oèekivala sam da æu vidjeti sluškinju koja
donosi novu rundu piæa, ali su ondje u predvorju kleèale Hatsumomo i Buèa.
“Oh, zaboga!” èula sam kako Mameha kaže èovjeku s kojim je razgovarala. “Je
li tvoj sat toèan?”
“Vrlo toèan”, odgovorio joj je. “Podešavam ga svako poslijepodne prema satu
na kolodvoru.”
“Bojim se da Sayuri i ja nemamo drugog izbora nego biti nepristojne i otiæi.
Trebale smo još prije pola sata biti najednom drugom mjestu!”
I na to smo obje ustale i kliznule iz sobe upravo u trenutku kad su Hatsumomo
i Buèa ulazile.
Na izlasku iz èajane Mameha me uvukla u jednu praznu tatami sobu. U nejasnom
polumraku nisam joj mogla razabrati crte, samo lijepi ovalni oblik lica i
raskošnu krunu od kose. Ako ja nju ne mogu vidjeti, onda ni ona ne može vidjeti
mene, pomislila sam i dopustila da mi se lice

222

223

objesi od oèaja i razoèaranja, jer mi se èinilo da nikad neæu uspjeti pobjeæi od

Hatsumomo.
“Što si danas rekla toj groznoj ženi?” pitala me Ma-meha.
“Baš ništa, gospoðo!”
“Kako nas je onda našla?”
“Ni ja nisam znala da æemo doæi ovamo”, rekla sam. “Kako sam joj onda mogla
bilo što reæi?”
“Moja sluškinja zna sve moje dogovore, ali ne mogu zamisliti... No dobro, sad
idemo na jednu zabavu za koju gotovo nitko ne zna. Naga Teruomi je prošlog
tjedna postavljen za novog dirigenta Tokijske filharmonije. Došao je u grad
danas popodne, kako bi svima pružio priliku da mu se dive. Nemam baš veliku
želju otiæi tamo, ali... barem se neæemo sresti s Hatsumomo.”
Prešle smo preko avenije Shijo i skrenule u jednu usku ulièicu ispunjenu
mirisom sakea i prženih slatkih krumpira. Kroz jarko osvijetljene prozore na
prvom katu dopirali su do nas odjeci veselog smijeha. Ušle smo u èajanu i jedna
nas je sluškinja odvela do sobe na katu gdje smo zatekle dirigenta, nauljene i
zalizane rijetke kose, kako ukoèeno sjedi i srdito gladi prstima šalicu sa
sakeom. Ostali muškarci u sobi igrali su s dvije gejše igru u kojoj onaj koji
izgubi mora popiti šalicu sakea, ali se dirigent nije želio ukljuèiti u igru.
Razgovarao je neko vrijeme s Ma-mehom i onda je zamolio neka mu nešto otpleše.
Ali mislim da ga ples zapravo nije zanimao, to je samo bio zgodan naèin da
prekine igru s ispijanjem sakea i potakne goste da se opet poènu baviti njime.
Baš kad je sluškinja donijela shamisen jednoj od one dvije gejše, još i prije
nego što je Mameha dospjela zauzeti pozu, vrata su se otvorila i... sigurna sam
da znaš što æu reæi. Njih su dvije bile poput pasa kojih se nismo mogle
osloboditi. Opet su se pojavile Hatsumomo i Buèa.
Trebao si vidjeti kako su se Mameha i Hatsumomo nasmiješile jedna drugoj.
Gotovo bi pomislio da su uživale u nekoj zajednièkoj, prisnoj šali, a zapravo je
Hatsumomo,

sigurna sam, uživala u tome što nam je uspjela uæi u trag, a Mameha... pa,
mislim da je u njenom sluèaju osmijeh samo bio dobar naèin kako da prikrije
srdžbu. Gledala sam je kako pleše i zapazila raširene nosnice i srdito isturenu
bradu. Nije se èak ni vratila za stol nakon plesa, nego je odmah rekla
dirigentu:
“Hvala vam što ste nam dopustili da navratimo! Bojim se daje jako kasno...
Savuri i ja moramo sada otiæi...”
Ne mogu ti opisati kakvo sam zadovoljstvo vidjela na Hatsumominom licu dok
smo za sobom zatvarale vrata.
Krenula sam za Mamehom niza stube. Ona se zaustavila na posljednjoj stepenici
i èekala. Napokon je jedna mlada sluškinja, ista ona koja nas je ranije odvela
do sobe na katu, dotrèala u predvorje za goste da nas isprati.
“Kako je težak život sluškinje!” rekla joj je Mameha. “Vjerojatno ima toliko
stvari koje želiš, a plaæa je tako mala. Ali reci, kako æeš potrošiti novac koji
si upravo zaradila?”
“Nisam zaradila nikakav novac, gospoðo”, odgovorila je sluškinja. Ali po
tome kako je nervozno gutala slinu vidjelo se da laže.
“Koliko ti je novaca obeæala Hatsumomo?”
Sluškinja odmah obori pogled. Tek sam tada shvatila što Mameha misli. Kako
smo kasnije saznale, Hatsumomo je doista podmitila barem jednu sluškinju u
svakoj u-glednijoj èajani u Gionu. One su trebale nazvati Yoko, djevojku koja se
u našoj okiyi javljala na telefon, svaki put kad bismo se u èajani pojavile
Mameha i ja. Naravno, mi tada još nismo znale da je u to upletena Yoko, ali je
Mameha toèno pretpostavila da je sluškinja u ovoj èajani na neki naèin poslala
poruku Hatsumomo.
Ta mlada sluškinja nije od srama mogla pogledati Mamehu. Svaki put kad bi joj
Mameha podigla bradu, njezine su oèi i dalje bile okrenute prema dolje kao da su
od olova. Kad smo izišle iz èajane, èule smo Hatsumomin glas koji je dopirao do
nas kroz prozor iznad naših glava, jer to je bila tako uska ulièica da je u njoj
odzvanjao svaki zvuk.

224

225

“Da, a kako joj je bilo ime?” govorila je Hatsumomo. “Savuko”, rekao je neki
muški glas.
“Ne, nije Savuko. Savuri”, ispravio ga je drugi muški glas.
“Mislim da je to ta”, rekla je Hatsumomo. “Ali zbilja, to je tako neugodno...
ne smijem vam to reæi! Izgleda mi draga djevojka...”
“Nisam uspio steæi nekakav dojam”, rekao je neki muškarac. “Ali vrlo je
ljupka.”
“Tako neobiène oèi!” rekla je jedna gejša.
“Znaš što mi je jedan muškarac rekao neki dan o njezinim oèima?” rekla je
Hatsumomo. “Rekao mi je kako njezine oèi imaju boju zgaženih crva.”
“Zgaženih crva... dakle, još nikad nisam èula da netko tako opisuje neku
boju.”
“Pa, reæi æu vam što sam htjela reæi o njoj”, nastavila je Hatsumomo, “ali
mi morate obeæati da to neæete nikome drugom isprièati. Ona ima nekakvu bolest,
tako da su joj grudi kao u kakve starice, obješene i naborane, ozbiljno, nešto
strašno! Vidjela sam je jednom u kupalištu...”
Mi smo bile zastale dolje da èujemo što Hatsumomo govori, ali kad smo to
èule, Mameha me lagano gurnula i otišle smo zajedno niz ulièicu. Kad smo izašle
na aveniju, Mameha je dugo stajala i gledala gore-dolje po ulici te napokon
rekla:
“Pokušavam smisliti kamo bismo sad mogle otiæi, ali... ne mogu se nièega
sjetiti. Ako nas je ta žena našla ovdje, onda nas može naæi bilo gdje u Gionu.
Najbolje je da se vratiš u okiyu, Savuri, dok ne smislimo nekakav novi plan.”
Jednog popodneva tijekom Drugog svjetskog rata, nekoliko godina nakon ovih
dogaðaja o kojima ti sada prièam, na jednoj zabavi ispod grana javora, neki je
èasnik izvadio pištolj iz navlake i položio ga na slamnatu prostirku kako

bi se preda mnom napravio važan. Sjeæam se kako me se dojmila ljepota tog

pištolja. Metal je imao nekakav mutan sivi sjaj, zaobljeni su dijelovi bili
glatki i savršeni. Ulašteno drvo drška pištolja imalo je lijepe šare. Ali kad
sam pomislila na pravu svrhu tog predmeta dok sam slušala èasnikove prièe, uopæe
mi se više nije èinio lijep, nego se pretvorio u nešto monstruozno.
Isto se to u mojim oèima dogodilo s Hatsumomo, nakon što je veæ na samom
poèetku zakoèila moju karijeru gejše. Naime, nikad je dosad nisam smatrala
èudovištem. Ali sam joj oduvijek zavidjela na njezinoj ljepoti, a sad je to
prestalo. Umjesto da svake veèeri prisustvujem sveèanim veèerama ili odlazim na
deset do petnaest zabava, što bi bilo normalno, bila sam prisiljena sjediti u
okiyi i vježbati plesanje ili shamisen kao da se u zadnjih godinu dana ništa
nije promijenilo u mom životu. Kad bi Hatsumomo, ureðena za izlazak, prolazila
hodnikom pokraj mene s licem namazanim bjelilom što se sjalo iznad tamnog kimona
poput mjeseca na noænom nebu, uvjerena sam da bi i sljepac bio zadivljen
njezinom ljepotom. Meðutim, ja sam osjeæala samo mržnju i èula vlastitu krv kako
mi šumi u ušima.
U sljedeæih nekoliko dana Mameha me je nekoliko puta pozvala k sebi. Svaki
put sam se nadala da æe mi reæi kako je smislila na koji æemo naèin nadmudriti
Hatsumomo, ali me je ona samo slala da za nju obavim poslove koje nije mogla
povjeriti sluškinjama. Upitala sam je jednog popodneva ima li ikakvog pojma što
æe biti sa mnom.
“Na žalost, Savuri, ti si trenutaèno prognanica”, odgovorila mi je. “Nadam se
da si odluènija nego ikad u želji da uništiš tu opaku ženu! Meðutim, dok ne
smislim nekakav plan, nema nikakvog smisla da te vuèem naokolo sa sobom po
Gionu.”
Dakako, bila sam razoèarana kad sam to èula, ali Mameha je bila potpuno u
pravu. Hatsumomo mi je svojim porugama mogla nanijeti veliku štetu u oèima
muškaraca, pa èak i žena, stoga mi je bilo pametnije sjediti kod kuæe.

226

227

Sreæom, Mameha je s vremena na vrijeme ipak uspijevala pronaæi za mene zabave

kojima sam mogla prisustvovati bez straha od Hatsumominih podvala. Hatsumomo mi
je, doduše, zatvorila vrata Giona, ali mi nije mogla preprijeèiti put u svijet
izvan Giona. Kad bi Mameha imala kakav angažman izvan Giona, èesto bi me pozvala
da je pratim. Tako smo jednom otputovale vlakom na jedan dan u Kobe, gdje je
Mameha prerezala vrpcu na otvorenju jedne nove tvornice. Drugom me je prigodom
povela sa sobom kad ju je bivši predsjednik kompanije “Nippon telefon i
telegraf” pozvao na obilazak Kvota u limuzini. Taj me se izlet duboko dojmio,
jer sam prvi put imala prilike vidjeti golemi grad izvan granica naše male
èetvrti Gion, a uz to sam se prvi put vozila u automobilu. Uopæe nisam znala u
kakvim su oèajnim uvjetima neki ljudi živjeli tih godina dok se nismo provezli
obalom rijeke južno od grada i vidjeli prljave žene kako doje djecu ispod
stabala uz željeznièke traènice i muškarce u otrcanim slamnatim sandalama kako
èuèe meðu korovom. Ne mogu reæi da sirotinja nikad nije dolazila u Gion, ali
malokad smo mogli vidjeti takve bijednike kao što su bili ovi izgladnjeli
seljaci koji si nisu mogli priuštiti èak ni pranje u javnom kupalištu. Nikad
nisam mislila da ja, robinja koju terorizira zla Hatsumomo, uživam u relativnom
obilju tijekom tih godina velike ekonomske krize. Tog dana sam to shvatila.
Jednog sam se dana negdje pred podne vratila kuæi iz škole i našla pisamce u
kojem je pisalo neka pokupim svoju šminku i požurim u Mamehin stan. Kad sam
stigla tamo, zatekla sam gospodina Ichodu, koji je bio garderobi-jer poput
gospodina Bekkua, kako u stražnjoj sobi pomaže Mamehi vezati obi pred visokim
zrcalom.
“Brzo se našminkaj”, rekla mije Mameha. “Pripremila sam ti u drugoj sobi
kimono koji æeš obuæi. “
Mamehin je stan bio golem za gionske standarde. Uz glavnu sobu, velièine šest
tatamija, imala je još dvije ma-

nje sobe, garderobu, koja je ujedno služila i kao soba za sluškinje, te sobu u
kojoj je ona spavala. Ondje, u njezinoj spavaæoj sobi, na futonu presvuèenom
svježim plahtama, ležao je kimono s pripadajuæim komadima odjeæe koje je
poslagala njezina sluškinja. Zaèudio me je futon. Mameha oèigledno nije prošle
noæi spavala na tim plahtama jer su bile bez ijednog nabora i bijele poput
snijega. Pitala sam se što bi to trebalo znaèiti dok sam se presvlaèila u
pamuèni kimono za šminkanje koji sam donijela sa sobom. Kad sam zapoèela sa
šminkanjem, Mameha mi je objasnila zašto me pozvala.
“Barun je došao u grad”, rekla je. “Dolazi ovamo na ruèak. Hoæu da te
upozna.”
Nisam još imala prilike spomenuti baruna, ali èovjek o kojem je govorila
Mameha bio je barun Matsunaga Tsu-nevoshi, njezin danna. U Japanu danas više
nemamo barune i grofove, ali smo ih imali u razdoblju prije Drugog svjetskog
rata, a barun Matsunaga svakako je pripadao meðu najbogatije. Njegova je obitelj
upravljala velikom bankom, jednom od najveæih u Japanu, i bila vrlo utjecajna u
financijskom svijetu. Zapravo je njegov stariji brat naslijedio naslov baruna,
ali on je ubijen u atentatu koji je izvršen na njega dok je bio ministar
financija u vladi premijera Inukaija. Nakon bratove smrti, Mamehin je danna,
koji je tada veæ imao više od trideset godina, naslijedio ne samo naslov baruna,
nego i svu bratovu imovinu, ukljuèujuæi veliko imanje u Kvotu, nedaleko Giona.
Najveæi je dio vremena boravio u Tokvju, zbog poslova, ali i zbog jednog drugog
razloga; naime, mnogo godina kasnije saznala sam da je imao još jednu ljubavnicu
u èetvrti Aka-saka, tokijskoj èetvrti gejša. Nije bilo mnogo muškaraca koji su
bili dovoljno bogati da si mogu priuštiti i jednu gejšu kao ljubavnicu, ali je
barun Matsunaga Tsunevoshi imao èak dvije.
Sad, kad sam znala da æe Mameha provesti popodne s barunom, postalo mi je
jasnije zašto su na futonu u njezinoj spavaæoj sobi bile svježe plahte.
Brzo sam se presvukla u odjeæu koju je Mameha priredila za mene,
svijetlozeleni potkimono i žuto-hrðavo-

228

229

I
smeði kimono s uzorkom borovih stabala oko donjeg ruba. Upravo kad sam izašla iz
sobe, jedna od sluškinja vratila se iz obližnjeg restorana s velikom lakiranom
kutijom u kojoj je bio ruèak za baruna. Hrana je bila složena u zdjelice i na
tanjure isto onako kako bi je poslužili u restoranu. Najveæa je posuda bila
plitica od lakiranog drveta s dvije soljene ribe ayu, peèene na žaru i osovljene
na trbuhe, kao da zajedno plivaju u rijeci. Uz njih su ležala dva, na pari
kuhana raèiæa, od one vrste koji se jedu cijeli. Stazica od soli krivudala je uz
rub plitice, naznaèavajuæi pijesak preko kojeg su raèiæi prešli.
Nekoliko trenutaka kasnije stigao je barun. Provirila sam kroz otvor uz okvir
kliznih vrata i vidjela ga kako stoji u ulaznom prostoru odmah iza vrata dok mu
Mame-ha odvezuje cipele. Prvi me je dojam naveo da pomislim na badem ili neku
drugu vrstu orašastog ploda, jer je bio nizak i vrlo okrugao i nekako su mu
držanje i izraz oko oèiju odražavali stanovitu težinu. U to su vrijeme brade
bile u modi i barun je na licu imao nekoliko dugaèkih, mekih pramenova koji su
valjda trebali predstavljati bradu, ali su meni više slièili na tanke rezance
morskih algi koje ponekad stavljaju na zdjele s rižom kao zaèin.
“Oh, Mameha... totalno sam iscrpljen”, èula sam ga kako kaže. “Mrzim duga
putovanja vlakom!”
Napokon je izvukao noge iz cipela i sitnim, hitrim koracima prešao preko
sobe. Ranije tog jutra, Mamehin je garderobijer prenio iz spremišta na drugom
kraju hodnika jedan debelo tapecirani naslonjaè i perzijski tepih, te ih
postavio uz prozor. Barun je otišao tamo i sjeo, ali što se dogaðalo poslije ne
mogu reæi, jer je Mamehina sluškinja došla do mene, naklonila mi se u znak
isprike i tiho povukla vrata dok se nisu sasvim zatvorila.
Ostala sam u Mamehinoj maloj garderobi èitav sat ili više dok je sluškinja
ulazila i izlazila poslužujuæi ruèak. Povremeno sam èula mrmorenje Mamehina
glasa, ali je uglavnom govorio barun. U jednom sam trenutku pomi slila da se
naljutio na Mamehu, ali slušajuæi dalje, shvatila sam da se samo tuži na nekog
èovjeka koji ga je razljutio
230

jer ga je ispitivao o osobnim stvarima. Napokon je objed završio, sluškinja je

iznijela šalice od èaja i Mameha me je pozvala u sobu. Otišla sam do baruna i
kleknula pred njim; bila sam jako nervozna jer nikad dotad nisam u-poznala nekog
plemiæa. Poklonila sam mu se i zamolila ga da mi nešto ne zamjeri. Mislila sam
da æe mi nešto reæi. Meðutim, on se osvrtao naokolo po sobi i èinilo se da me je
jedva primijetio.
“Mameha”, rekao je, “što se dogodilo s onim pergamentom koji je nekoæ visio u
ovom alkovu? Na njemu je bio nekakav crtež tušom, mnogo bolji od ovoga što je
sada tamo.”
“Na ovom pergamentu koji sada tamo visi, barune, nalazi se pjesma Matsudaire
Koichija, ispisana njegovom rukom. Ta je pjesma tu veæ blizu èetiri godine.”
“Èetiri godine? Zar nije tu visio onaj crtež tušom kad sam prošli mjesec bio
ovdje?”
“Nije... ali u svakom sluèaju, barun me gotovo tri mjeseca nije poèastio
svojim posjetom.”
“Nije onda èudo što sam toliko iscrpljen. Uvijek kažem kako bih trebao više
vremena provoditi u Kvotu, ali... no da, uvijek jedna stvar vuèe drugu i vrijeme
proleti. Daj da pogledam taj crtež o kojem sam govorio. Ne mogu vjerovati da sam
ga zadnji put vidio prije èetiri godine.”
Mameha pozove sluškinju i zamoli je neka iz ormara donese pergamentni svitak.
Ja sam dobila zadatak da ga razmotam. Ruke su mi toliko drhtale da mi je ispao
kad sam ga podigla kako bih ga pokazala barunu.
“Pazi, djevojko!” rekao mije.
Toliko mi je bilo neugodno da sam i nakon što sam mu se naklonila i
isprièala, nastavila pogledavati prema njemu kako bih vidjela srdi li se na
mene. Dok sam držala svitak, on je više gledao u mene nego u crtež. Ali pogled
mu nije bio prijekoran. Kad sam nakon nekog vremena shvatila kako je u pitanju
radoznalost, osjetila sam još jaèu nelagodu.
231

“Ovaj je crtež mnogo ljepši od tog pergamenta koji sad držiš u alkovu,
Mameha”, rekao je. Ali èinilo se da još uvijek zuri u mene i nije ni pokušao
skrenuti pogled kad sam ga na trenutak pogledala. “Kaligrafija je danas tako
zastarjela i staromodna”, nastavio je. “Trebala bi to maknuti i ponovo objesiti
ovaj krajobraz.”
Mameha nije imala izbora, morala je poslušati baruna i èak se pritom uspjela
držati kao da misli kako je to odlièna ideja. Kad smo sluškinja i ja skinule i
smotale pergament s pjesmom i objesile crtež, Mameha me je pozvala k stolu da
natoèim barunu èaj. Kad bi nas netko gledao odnekud odozgor, vidio bi kako nas
troje, Mameha, barun i ja, tvorimo mali trokut. Ali dakako, razgovarali su samo
barun i Mameha, a ja nisam ništa drugo radila nego kleèala ondje, osjeæajuæi se
poput goluba u gnijezdu sokolova. Kako sam ikad mogla zamišljati sebe dovoljno
vrijednom da zabavljam takvu vrstu muškaraca kakve je Mameha zabavljala; ne samo
ovako uzvišene aristokrate kao što je barun, nego i muškarce poput predsjednika.
Èak i onaj direktor kazališta od prije neku veèer... jedva me je i pogledao.
Neæu reæi da sam ranije mislila kako sam vrijedna praviti društvo barunu, ali
sad sam još jednom shvatila kako sam samo jedna priprosta, neuka djevojèica iz
ribarskog sela. Ako Hatsumomo uspije u svom naumu, onemo-guæit æe me da ikad
išta postignem i svi æe muški posjetitelji Giona zauvijek ostati izvan mog
dohvata. Sudeæi prema situaciji u kojoj sam se nalazila, moglo se dogoditi da
možda nikad više ne sretnem baruna, a ni predsjednika. Zar nije bilo moguæe da
me Mameha, shvativši koliko je beznadan moj položaj, ostavi da venem
zaboravljena u o-kiyi poput kakvog odbaèenog kimona koji je tako privlaèno
izgledao u duæanu, prije kupnje? Barun se nagne, poèela sam primjeæivati kako je
on prilièno nervozan èovjek, i zagrebe prstom neku mrlju na Mamehinom stolu.
Podsjetio me je na mog oca onog dana kad sam ga zadnji put vidjela, kad je
noktima vadio prljavštinu iz pukotina na stolu. Pitala sam se što bi on mislio
da me vidi kako kleèim ovdje u Mamehinu stanu, odjevena u skupocjenu o-

djecu kakvu on nikad u životu nije ni vidio, u društvu s jednim barunom i

najslavnijom gejšom u Japanu. Nisam bila vrijedna nalaziti se u takvom
okruženju. A onda sam postala svjesna velièanstvenog svilenog kimona na svom
tijelu i imala sam osjeæaj da æu se ugušiti u ljepoti. U tom mi se trenutku
ljepota uèinila neèim bolno melankoliènim.

232

233

i Šesnaesto poglavlje

Jednog popodneva, kad smo Mameha i ja prelazile preko mosta na aveniji Shijo
kako bismo u èetvrti Pontocho kupile nove ukrase za kosu, jer se Mamehi nisu
sviðali duæani s ukrasima za kosu u Gionu, ona se odjednom zaustavila. Neka
stara teglenica prolazila je u tom trenutku ispod mosta i ja sam pomislila kako
je Mameha zastala zbog oblaka crnog dima, ali se taj tren okrenula prema meni s
izrazom na licu koji mi nije bio sasvim jasan.
“Što je, Mameha-san?” upitala sam je.
“Pa, mogu ti baš i reæi, jer æeš to ionako èuti od nekog drugog”, rekla je.
“Tvoja mala prijateljica Buèa osvojila je pripravnièku nagradu i oèekuje se da
æe je osvojiti i drugi put.”
Mameha je govorila o nagradi za gejše pripravnice koje su tijekom proteklog
mjeseca najviše zaradile. Možda ti izgleda èudno što je postojala takva nagrada,
ali za nju je bilo i te kako valjanog razloga. Poticanje pripravnica u
nastojanju da postignu što je moguæe veæu zaradu pomaže im da se razviju u takve
gejše koje æe u Gionu najviše cijeniti, to jest u gejše koje æe ostvarivati
veliku zaradu ne samo za sebe, nego i za sve oko sebe. Mameha je više puta dosad
rekla kako predviða da æe se Buèa s mukom probijati nekoliko godina i na kraju
postati jedna od onih gejša koje imaju nekolicinu vjernih mušterija, od kojih ni
jedna nije imuæna, i tek poneki rijetki angažman mimo toga. To je bila tužna
slika i meni je bilo drago èuti da
Buci ide bolje nego što je Mameha predviðala. Istodobno sam osjetila kako mi se
želudac steže od strepnje. Buèa je sad izgleda postala jedna od najpopularnijih
pripravnica u Gionu, dok za mene gotovo nitko ne zna. Kad sam poèela razmišljati
kakve bi to moglo imati posljedice za moju buduænost, iskreno ti kažem, zacrnilo
mi se pred oèima.
Najèudnije je u vezi s Buèinim uspjehom to, razmišljala sam stojeæi ondje na
mostu, što je uspjela nadmašiti jednu prekrasnu mladu djevojku koja se zvala
Raiha i koja je nekoliko mjeseci zaredom osvajala nagrade. Njezina je majka bila
poznata gejša, a otac joj je pripadao jednoj od najuglednijih japanskih obitelji
koja je raspolagala s gotovo neogranièenim bogatstvom. Kad god bi Raiha prošla
pokraj mene, osjeæala bih se kao što se jednostavna girica mora osjeæati kad
kraj nje prolebdi srebrnasti losos. Kako je Buci uspjelo nju nadmašiti?
Hatsumomo ju je svakako gurala od prvog dana i tjerala je da što više radi,
toliko da je Buèa u zadnje vrijeme poèela mršaviti i jedva je još slièila onoj
nekadašnjoj bucmastoj djevojèici. Ali bez obzira koliko se Buèa zalagala i
trudila, zar je stvarno mogla postati popularnija od Raihe?
“Oh, hajde, molim te”, rekla je Mameha, “nemoj biti tako tužna. Trebala bi se
veseliti!”
“Istina je, sebièno se ponašam”, rekla sam.
“Nisam to mislila. One æe obje skupo platiti tu nagradu. Za pet godina nitko
se više neæe sjeæati tko je Buèa.”
“Meni se èini”, rekla sam, “da æe je se svi sjeæati kao djevojke koja je
nadmašila Raihu.”
“Nitko nije nadmašio Raihu. Buèa je možda zaradila najviše novaca prošli
mjesec, ali Raiha je još uvijek najpopularnija pripravnica u Gionu. Doði,
objasnit æu ti.”
Odvela me je u jednu èajanu u èetvrti Pontocho i posjela me kraj sebe.
U Gionu, objašnjavala mi je Mameha, neka popularna gejša uvijek može mlaðoj
sestri osigurati bolju zaradu od bilo

234

235

koga drugoga ako je voljna riskirati vlastitu reputaciju. To je povezano s

naèinom na koji se zaraèunava ohana, odnosno “naknada za cvijeæe”. U stara
vremena, prije stotinu ili više godina, svaki put kad bi neka gejša došla na
neku zabavu, vlasnica èajane zapalila bi mirisni štapiæ koji gori jedan sat i
koji se zove ohana, što znaèi “cvijet”. Gejšina je naknada ovisila o tome koliko
je mirisnih štapiæa izgorjelo do trenutka kad je otišla iz èajane.
U Gionu je cijenu jednog ohana oduvijek odreðivao ured za registraciju. U
vrijeme kad sam ja bila pripravnica cijena je bila tri jena, što je otprilike
bila cijena dvije boce sakea. To se možda èini mnogo, ali neka nepopularna gejša
koja zaraðuje jedan ohana po satu živi prilièno bijedno. Vjerojatno veæinu
veèeri provodi sjedeæi uz grijalicu sa žeravicom, èekajuæi da je netko angažira,
a èak i kad ima posla, ne može zaraditi više od deset jena na noæ, što joj nije
dosta ni da otplati dugove. S obzirom na golemo bogatstvo koje se slijeva u
Gion, ona slièi insektu koji traži ostatke mesa na oglodanim kostima, za razliku
od Hat-sumomo ili Mamehe koje su poput lavica što se goste lovinom, ne samo zato
što svake noæi imaju ispunjenu satnicu, nego i zato što one mnogo više
zaraèunavaju za svoje usluge. Hatsumomo, na primjer, nije zaraèunavala po jedan
ohana na sat, nego po jedan ohana svakih petnaest minuta. A Mameha... no da,
njoj nije bilo ravne”u Gionu: ona je naplaæivala po jedan ohana svakih pet
minuta.
Naravno, ni jedna gejša ne zadržava sve što zaradi, èak ni Mameha. Èajana
uzima svoj dio, zatim jedan mnogo manji dio odlazi udruženju gejša. Jedan dio
dobiva gej-šin garderobijer i tako to ide redom dalje, ukljuèujuæi naknadu nekoj
okiyi koja joj vodi knjige i zapisuje angažmane. Na kraju joj vjerojatno ostaje
tek malo više od polovice onog što je zaradila. No, to je još uvijek golema
svota u usporedbi sa zaradom neke nepopularne gejše, koja iz dana u dan tone u
sve dublju bijedu.
Evo kako neka gejša kao Hatsumomo može omoguæiti svojoj mlaðoj sestri da
izgleda kao da ima više uspjeha nego što ga doista ima.

Kao prvo, neka popularna gejša uvijek je dobrodošla na gotovo svakoj zabavi i na
mnoge od njih svratit æe samo na pet minuta. Ljudi koji prireðuju zabavu rado æe
joj platiti njezinu naknadu, èak i ako ih samo doðe pozdraviti, jer znaju da æe
im se ona, prigodom njihova sljedeæeg posjeta Gionu, vjerojatno pridružiti za
stolom i dopustiti im da neko vrijeme uživaju u njezinu društvu. S druge strane,
jedna obièna pripravnica nikako se ne može tako ponašati. Njezina je zadaæa,
razvijati poznanstva i odnose s mušterijama. Dok ne navrši osamnaest godina i ne
postane punopravna gejša, ne može ni pomišljati na to da leti sa zabave na
zabavu. Mora se zadržati najmanje jedan sat ili više i tek onda smije nazvati
okiyu kako bi saznala gdje se nalazi njezina starija sestra kako bi joj se mogla
pridružiti i biti predstavljena drugoj skupini gostiju. Dok njezina popularna
starija sestra može tijekom veèeri obiæi èak i do dvadeset zabava, pripravnica
vjerojatno neæe stiæi na više od pet. Ali Hatsumomo se nije toga držala. Vodila
je Buèu sa sobom kamo god je išla.
Sve dok ne navrši šesnaest godina, pripravnica može zaraèunati pola ohana na
sat. Ako Buèa ostane na zabavi samo pet minuta, domaæin zabave plaæa isto kao da
je ostala puni sat. S druge strane, nitko ne oèekuje da æe Buèa ostati samo pet
minuta. Gosti vjerojatno nisu zamjerili Hatsumomo što je jednu veèer, ili èak i
dvije, dovela svoju mlaðu sestru samo u kratki posjet. Ali nakon nekog vremena
sigurno su se poèeli èuditi zašto se ona uvijek nekud žuri i zašto njezina mlaða
sestra ne ostaje s njima kako se to oèekuje od jedne pripravnice. I tako, vidiš,
Bu-èina je zarada mogla biti velika, možda èak tri ili èetiri ohana na sat. Ali
æe ona to sigurno platiti gubitkom ugleda, baš kao i Hatsumomo.
“Hatsumomino ponašanje samo pokazuje koliko joj je oèajnièki stalo do toga da
nas pobijedi”, zakljuèila je Mameha. “Uèinit æe bilo što samo da Buèa ispadne
uspješna. Jasno ti je zašto to radi, zar ne?”

236

237

“Nisam baš sigurna, Mameha-san.”

“Ona hoæe da Buèa izgleda uspješna kako bi ju gospoða Nitta posvojila. Ako
Buèa postane kæi okiye, buduænost joj je osigurana, a time i Hatsumomi. Na
posljetku, Hatsumomo je Buèina sestra, gospoða Nitta je sigurno ne bi izbacila
na ulicu. Razumiješ što ti govorim? Ako gospoða Nitta posvoji Buèu, nikad se
neæeš osloboditi Hatsumomo... osim ako tebe ne izbace iz okiye.”
Osjetila sam se onako kako se valjda osjeæaju morski valovi kad im oblaci
oduzmu toplinu sunca.
“Nadala sam se da æu vidjeti kako se za kratko vrijeme pretvaraš u popularnu
mladu pripravnicu”, nastavila je Mameha, “ali se Hatsumomo uplela i sve nam je
pokvarila.”
“Istina je!”
“Pa, barem uèiš na ispravan naèin zabavljati muškarce. Imala si sreæe što si
upoznala baruna. Doduše, nisam još pronašla naèin kako æemo onemoguæiti
Hatsumomo, ali da budem iskrena...” Naglo se prekinula.
“Da, gospoðo?” upitala sam.
“Oh, nije važno, Savuri. Bila bih luda da ti otkrijem što smišljam.”
 Uvrijedila sam se kad sam to èula. Mameha je to, izgleda, odmah osjetila, jer
je brzo dodala: “Ti s njom živiš pod istim krovom, je li tako? Ako nešto
izlaneš, ona æe to sigurno doznati.”
“Žao mi je, Mameha-san, za sve èime sam zavrijedila vaše loše mišljenje o
meni”, rekla sam joj. “Zar uistinu mislite da bih otrèala u okiyu i sve
izbrbljala Hatsumomo?”
“Mene ne brine što bi ti mogla uèiniti. Miševi ne završe u maèkinu želucu
zato što trèe tamo gdje maèka spava i tresu je da se probudi. Ti vrlo dobro znaš
koliko je Hatsumomo lukava. Jednostavno æeš morati imati povjerenja u mene,
Savuri.”
“Da, gospoðo”, odgovorila sam, jer što sam zapravo drugo mogla reæi.

“Nešto æu ti ipak reæi”, rekla je Mameha i nagnula se malo naprijed, kako se

meni uèinilo, napeta od uzbuðenja. “Nas dvije æemo u sljedeæa dva tjedna otiæi
na zabavu na jedno mjesto gdje nas Hatsumomo nikad neæe naæi.”
“Smijem li pitati kamo?”
“Naravno da ne smiješ! Neæu ti reæi ni kada. Samo, budi spremna. Saznat æeš
sve što trebaš znati kad za to doðe vrijeme.”
Kad sam se tog poslijepodneva vratila u okiyu, sakrila sam se gore na katu
kako bih prelistala almanah. U sljedeæa dva tjedna nekoliko se dana isticalo
povoljnim izgledima. Jedan je bio iduæa srijeda, naznaèena kao povoljan dan za
putovanje prema zapadu; pomislila sam kako me Mameha možda kani povesti nekamo
izvan grada. Drugi je bio ponedjeljak iza toga, koji je sluèajno bio i tai-an,
najpovoljniji dan budistièkog šestodnevnog tjedna. Napokon, sljedeæa nedjelja
nosila je vrlo èudno predviðanje: “Ravnoteža dobrog i lošeg može otvoriti vrata
sudbini.” Ovo mi je zvuèalo najzanimljivije od svega.
U srijedu nisam dobila nikakvu poruku od Mamehe. Nekoliko dana kasnije
pozvala me je da popodne doðem k njoj u stan, u dan koji je moj almanah
naznaèavao kao nepovoljan - ali je samo htjela porazgovarati sa mnom o promjeni
satnice u školi. Nakon toga je prošao èitav tjedan, a da mi se nije javila. I
onda, u nedjelju, oko podneva, èula sam kako se otvaraju vrata okiye i brzo sam
odložila shamisen na pod galerije, gdje sam proteklih sat vremena, ili tako
nekako, sjedila i vježbala, te sam požurila do ulaza. Oèekivala sam da æu
vidjeti jednu od Mamehi-nih sluškinja, ali to je bio samo pomoænik ljekarnika
koji je donio ljekovite kineske trave za Tetièin artritis. Jedna od naših starih
sluškinja preuzela je paket i ja sam se veæ mislila vratiti svom shamisenu kad
sam primijetila kako dostavljaè pokušava privuæi moju pozornost. Držao je u
jednoj ruci komadiæ papira tako da sam to samo ja mogla

238

239

vidjeti. Naša je sluškinja veæ poèela zatvarati vrata kad se on obratio meni:
“Isprièavam se što vas gnjavim, gospoðice, ali možete li ovo baciti u smeæe?”
Sluškinji se to uèinilo èudno, ali ja sam uzela papir i tobože sam ga bacila u
smeæe u služinskoj sobi. Na papiru je bila nepotpisana poruka, napisana
Mamehinim rukopisom.
“Traži od Tetiæe dozvolu da izaðeš. Reci joj da imam nekakvog posla za tebe u
svom stanu i nastoj svakako doæi prije jedan sat popodne. Pazi da nitko drugi ne
sazna kamo ideš.”
Sigurna sam da su Mamehine mjere opreza bile pametne i potrebne, ali Majka je
ruèala kod prijateljice, a Hatsumomo i Buèa veæ su otišle na neku popodnevnu
zabavu. U okiyi su ostale samo Tetiæa i sluškinje. Otišla sam ravno u njezinu
sobu i zatekla je kako prostire debeli pamuèni pokrivaè preko svog futona,
pripremajuæi se za popodnevni odmor. Stajala je drhteæi od zime u svom ogrtaèu
za spavanje dok sam joj govorila kako bih morala izaæi. Èim je èula da me Mameha
zove, nije ju uopæe zanimao razlog. Samo je mahnula rukom i zavukla se pod
pokrivaè.
Kad sam stigla u Mamehin stan, ona se još nije bila vratila s neke prijepodnevne
zabave, ali me je sluškinja uvela u garderobu da mi pomogne sa šminkanjem i
kasnije je donijela kimono što ga je Mameha pripremila za mene. Navikla sam se
nositi Mamehina kimona, premda je to, zapravo, bilo neuobièajeno; jedna gejša
nikad ne posuðuje kimona iz svoje kolekcije nekoj pripravnici. Dvije
prijateljice mogu zamijeniti kimona za jednu ili dvije veèeri, ali malokad æe
neka starija gejša pokazati toliku ljubaznost prema nekoj mladoj djevojci. U
stvari, za Mamehu je to znaèilo priliènu gnjavažu, jer kako ona nije više nosila
ta kimona s dugaèkim rukavima, morala je svaki put slati sluškinju u skladište.
Cesto sam se pitala ne oèekuje li ona možda da joj za to nekako platim.

Kimono koji mi je pripremila za taj dan bio je najljepši od svih koje mi je

dotad posudila: od naranèaste svile, sa srebrnim slapom koji se od koljena
nadolje slijevao u sivoplavo more. Kroz slap su provirivale smeðe stijene, a u
podnožju su ležale naplavljene kvrgave grane, izvezene lakiranim koncem. Ja to
nisam znala, ali taj je kimono bio èuven u Gionu i ljudi su ga, èim bi ga
vidjeli, odmah povezivali s Mamehom. Dopustivši mi da ga nosim, Mameha je
dopustila da se na mene prenese nešto od njezine aure.
Nakon što mi je gospodin Ichido svezao obi - hrðastih i smeðih tonova,
protkan zlatnim nitima - dovršila sam šminkanje i umetnula ukrase u kosu.
Zataknula sam u obi predsjednikov rupèiæ - koji sam donijela sa sobom iz okiye
kako sam to èesto èinila i zatim stala pred visoko zrcalo, zadivljeno zureæi u
svoj odraz. Veæ sam bila zapanjena ljepotom kimona koji je Mameha odabrala za
mene, ali još sam se više zaèudila kad se ona, po povratku u stan, presvukla u
jedan prilièno jednostavan kimono u boji planinskog krumpira, posut
svijetlosivim, kosim crticama. Preko njega je vezala obi s jednostavnim uzorkom
crnih dijamanata na modroj pozadini. I u tako jednostavnoj odjeæi zadržala je
neupadljiv sjaj i eleganciju bisera, ali dok smo zajedno hodale ulicom, žene
koje su pozdravljale Mamehu, gledale su u mene.
Kod gionskog hrama ušle smo u rikšu i vozile se otprilike pola sata do neke
èetvrti u Kvotu koju nikad dotad nisam vidjela. Usput mi je Mameha objasnila
kako æemo prisustvovati egzibicijama sumo hrvaèa kao gošæe Iwamu-ra Kena,
osnivaèa elektriène kompanije Iwamura iz Osa-ke. Igrom sluèaja, ta je kompanija
proizvela onu grijalicu koja je usmrtila Bakicu. Iwamurina desna ruka i direktor
kompanije, Nobu Toshikazu, takoðer æe biti tamo. Nobu je bio ljubitelj sumo
borbi i pomogao je organizirati današnju priredbu.
“Moram te upozoriti”, rekla mi je Mameha, “da Nobu... pomalo èudno izgleda.
Ostavit æeš sjajan dojam ako se budeš lijepo ponašala kad ga upoznaš.” I na to
me je

240

241

pogledala kao da mi hoæe reæi kako æe biti strašno razoèarana ako to ne bude
tako.
Što se pak tièe Hatsumomo, nismo se trebale brinuti zbog nje. Sve su ulaznice
veæ tjednima bile rasprodane.
Napokon smo izašle iz rikše pred sveuèilištem. Mameha me je povela niz jednu
zemljanu stazu obrubljenu niskim borovima. Oko nas su se na obje strane nizale
zgrade zapadnjaèkog stila s prozorima razdijeljenim u mala, èetverouglasta
staklena okna, spojena uskim drvenim okvirima. Nisam bila svjesna toga koliko je
Gion za mene postao novi dom, sve dok nisam primijetila kako se ovdje, na
sveuèilištu, osjeæam poput uljeza. Svud oko nas bili su glatko izbrijani
mladiæi, kose oèešljane na razdjeljak a neki su nosili naramenice kojima su
pridržavali hlaèe. Èinilo se da smo im nas dvije izgledale vrlo egzotièno, jer
bi zastali i promatrali nas dok smo prolazile, te su èak zbijali šale na naš
raèun. Ubrzo smo prošle kroz nekakva željezna vrata, zajedno s gomilom ostalih
posjetitelja, uglavnom starijih muškaraca, premda je meðu njima bilo i dosta
žena, ukljuèujuæi i nekoliko gejša. U Kvotu postoji nekoliko mjesta gdje se sumo
egzibicije mogu održavati u zatvorenom prostoru, a jedno od tih mjesta bila je i
stara dvorana na sveuèilištu. Ta zgrada danas više ne postoji, ali i tada je
pristajala uz ostale zgrade zapadnjaèkog stila oko nje kao što neki sasušeni
starac u kimonu pristaje u skupinu zapadnjaèki odjevenih poslovnih ljudi.
Slièila je na veliku kutiju, s krovom koji je nekako izgledao prilièno
nesiguran, tako da me je sve zajedno podsjeæalo na lonac pokriven
neodgovarajuæim poklopcem. Golema vrata na jednoj strani bila su tako izvijena
da se drvo nadulo iznad željeznih sipki kojima su daske bile prièvršæene. Sve me
je to toliko podsjetilo na moju pijanu kuæicu da sam se na trenutak rastužila.
Dok sam se uspinjala stubama, primijetila sam dvije gejše koje su dolazile
preko dvorišta pokrivenog šljunkom i naklonila sam im se. One su mi uzvratile
kratkim naklonom glave i nešto su meðusobno komentirale. To mi se uèinilo èudno,
sve dok ih nisam bolje pogledala. Srce mi
242

se spustilo u pete: jedna je od tih žena bila Hatsumomina prijateljica Korin.

Ponovo sam joj se naklonila, sad kad sam je prepoznala i skupila sam svu snagu
da joj se nasmiješim. Èim su me prestale gledati, prišapnula sam Ma-mehi:
“Mameha-san! Upravo sam vidjela jednu Hatsumomi-nu prijateljicu!”
“Nisam znala da Hatsumomo uopæe ima prijateljicu.”
“Ova se zove Korin. Tamo je... odnosno, bila je tamo malo prije, s jednom
drugom gejšom.”
“Poznajem Korin. Zašto se toliko brineš zbog nje? Što ona može uèiniti?”
Nisam joj na to znala odgovoriti. Ali ako Mamehu to nije zabrinulo, onda nema
razloga da se ja dalje zbog toga brinem.
Moj je prvi dojam o dvorani bio slika golemog, praznog prostora što se diže
sve do krova, osvijetljenog zrakama sunca što su dopirale kroz prozore visoko
iznad naših glava i ispunjenog žamorom i dimom s priruènih peæi ispred dvorane,
na kojima su pržili slatke rižine kolaèiæe s misto premazom od povræa. U
središtu je stajala platforma na kojoj æe se hrvaèi boriti, natkrivena krovom u
stilu šintoistièkog hrama. Jedan je sveæenik hodao oko platforme, pjevajuæi
blagoslove i tresuæi svoj posveæeni štap ukrašen presavijenim trakama papira.
Mameha me je povela do povišenih loža u prvom redu, gdje smo izule natikaèe i
ispred njih nastavile hodati po uskom drvenom prolazu u našim èarapama s
odvojenim palcem. Naši su domaæini bili u tom redu, ali ja nisam imala pojma tko
su oni, sve dok nisam ugledala nekog muškarca kako maše rukom Mamehi, odmah sam
znala da je to Nobu. Bilo mi je jasno zašto me je Mameha unaprijed upozorila na
njegov izgled. Veæ s ove daljine koža njegova lica podsjeæala je na rastopljenu
svijeæu. U nekom trenutku u svom životu on je oèito pretrpio strašne opekline,
èitava je njegova pojava djelovala tako tragièno da nisam mogla ni zamisliti
užasne patnje koje je morao
243

podnijeti. Veæ sam se èudno osjeæala zbog susreta s Korin, a sad sam se poèela
brinuti neæu li pri susretu s Nobuom možda nehotice napraviti neku glupost, a da
uopæe neæu biti svjesna što sam napravila. Dok sam hodala iza Mame-he, nisam
gledala Nobua, nego sam se radije usredotoèila na nekog elegantnog muškarca koji
je sjedio kraj njega na istom tatamiju i na sebi je imao muški kimono s tankim
prugicama. Od prvog trenutka kad sam ugledala tog èovjeka, osjetila sam kako me
obuzima nekakav èudan mir. On je razgovarao s nekim u drugoj loži, tako da sam
mu mogla vidjeti samo zatiljak. Ali tako mi se èinio poznatim da sam na trenutak
bila potpuno zbunjena. Znala sam samo to da taj èovjek nekako ne pripada u ovu
dvoranu. Odjednom, prije nego što sam mogla naslutiti nekakvu vezu, u glavi mi
se pojavila slika tog èovjeka kako se okreæe prema meni na ulici u mom rodnom
selu...
I onda sam shvatila da je to gospodin Tanaka!
Promijenio se na neki naèin koji ne bih bila mogla opisati. Gledala sam ga
kako podiže ruku da zagladi svoju sijedu kosu i uoèila sam graciozni pokret
prstiju. Zašto me je tako èudno umirivao pogled na njega? Možda sam bila tako
zbunjena što ga vidim da uopæe nisam znala što zapravo osjeæam. Napokon, ako sam
ikoga mrzila na ovom svijetu, onda je to bio gospodin Tanaka, podsjetila sam
samu sebe. Neæu kleknuti kraj njega i reæi: “Ah, gospodine Tanaka, kako sam
poèašæena što vas vidim! Što vas je dovelo u Kvoto?” Umjesto toga, naæi æu
naèina da mu pokažem svoje stvarne osjeæaje, premda se to sigurno ne uklapa u
obrazac pristojnog ponašanja jedne gejše pripra-vnice. Zapravo, zadnjih nekoliko
godina nisam više gotovo uopæe mislila na gospodina Tanaku. Ali još uvijek sam
dugovala samoj sebi pokazati se na neki naèin neljubaznom: proliti mu, na
primjer, šake po hlaèama umjesto da mu ga ulijem u šalicu. Nasmiješit æu mu se,
jer sam se bila obvezna smiješiti, ali to æe biti onakav smiješak kakav sam tako
èesto vidjela na Hatsumominu licu i zatim æu reæi: “Oh, gospodine Tanaka, taj
jaki vonj po ribama... veæ me to što sjedim ovdje kraj vas ispunjava nostalgi-

jom!” Kako æe ga to pogoditi! Ili možda ovo: “Zaboga, gospodine Tanaka,

izgledate... gotovo otmjeno!” Iako je, zapravo, kad sam ga sad gledala, a u
meðuvremenu smo se veæ sasvim približile loži, doista izgledao otmjeno,
otmjenije nego što bih ikad mogla pretpostaviti. Mameha je u-pravo ulazila u
ložu i spuštala se na koljena kako bi se naklonila. U tom trenutku on je okrenuo
glavu i po prvi put sam ugledala široko lice i istaknute jagodiène kosti... te
iznad svega, oène kapke, tako zategnute u kutovima oèiju, tako plosnate i
glatke. I odjednom se sve oko mene utišalo, kao da je on bio vjetar koji je
zapuhao, a ja oblak koji je taj vjetar nosio.
Bio mi je poznat, naravno, poznatiji na neki naèin nego moj vlastiti odraz u
zrcalu. Ali to uopæe nije bio gospodin Tanaka. To je bio predsjednik.

244

245

i Sedamnaesto poglavlje

Ja sam predsjednika vidjela samo tijekom jednog kratkog trenutka u svom životu,
ali otada sam mnoge trenutke provela zamišljajuæi u mašti njegovu pojavu. On je
bio nešto poput pjesme od koje sam jednom èula samo neke dijelove, ali koja mi
se otada stalno vrti u glavi. Iako su se, naravno, tijekom vremena note malo
izmijenile, na primjer, zamišljala sam da ima više èelo i nisam zapamtila da mu
je kosa tako gusta. Kad sam ga ugledala, na trenutak nisam bila sigurna je li to
doista predsjednik, ali obuzeo me je takav blaženi osjeæaj da sam bez imalo
dvojbe shvatila kako sam ga ponovo našla.
Dok je Mameha pozdravljala dvojicu muškaraca, ja sam stajala iza nje,
èekajuæi da na mene doðe red da im se naklonim. Što æu ako mi, kad progovorim,
glas zacvili kao mokra krpa po ulaštenom podu? Nobu je, s onim svojim tragièno
unakaženim licem, gledao u mene, ali nisam bila sigurna je li me predsjednik
uopæe primijetio. Previše sam se sramila da bih ga se usudila pogledati. Kad je
Mameha zauzela svoje mjesto i zagladila kimono preko koljena, vidjela sam da me
predsjednik promatra pogledom koji sam ja protumaèila kao znatiželju. Osjetila
sam kako su mi noge ledene, jer mi je sva krv navalila u lice.
“Predsjednièe Iwamura... direktore Nobu”, rekla je Mameha, “ovo je moja nova
mlaða sestra Savuri.”
Sigurna sam da si èuo za slavnog Iwamuru Kena, osnivaèa elektriène kompanije
Ivvamura. A vjerojatno si èuo
i za Nobua Toshikazua. Sasvim sigurno u Japanu nikad nisu postojali slavniji
poslovni partneri od njih dvojice. Bili su kao stablo i korijenje, kao hram i
ulazna vrata ispred njega. Èak sam i ja, djevojèica od èetrnaest godina, èula za
njih. Ali nikad ni u snu nisam pomislila da bi onaj muškarac kojeg sam srela na
obali Shirakawe mogao biti I-wamura Ken. No, spustila sam se na koljena i
naklonila se obojici, izgovarajuæi uobièajene rijeèi: kako ih molim da mi nešto
ne zamjere i tako dalje. Kad sam to obavila, ustala sam i otišla kleknuti na
prazno mjesto izmeðu njih dvojice. Nobu se upustio u razgovor s nekim muškarcem
pokraj sebe, dok je predsjednik sjedio s rukom oko prazne šalice za èaj na
plitici koju je držao na koljenima. Mameha mu je poèela nešto govoriti, a ja sam
dohvatila mali èajnik i odmaknula rukav da mi ne smeta. Na moje zaprepaštenje,
predsjednikove su oèi odlutale do moje podlaktice. Dakako, jako me je zanimalo
da sama pogledam što je vidio. Možda zbog nedovoljnog svjetla u dvorani, koža na
donjoj strani moje podlaktice sjala se mutnim sjajem bisera i imala je boju
slonovaèe. Nikad mi se dotad ni jedan dio mog tijela nije uèinio tako lijepim.
Bila sam vrlo svjesna èinjenice da se predsjednikove oèi ne mièu, a sve dok mi
bude gledao ruku, ja je sigurno neæu odmaknuti. A onda je Mameha odjednom
zašutjela. Pomislila sam da je prestala govoriti zato što je predsjednik
promatrao moju ruku umjesto da nju sluša. Ali sam onda shvatila o èemu se radi.
Èajnik je bio prazan. Štoviše, bio je prazan veæ kad sam ga dohvatila.
Trenutak ranije osjeæala sam se kao kakva slavna gejša, ali sad sam brzo
spustila èajnik i promrmljala ispriku. Mameha se nasmijala. “Vidite,
predsjednièe, kakva je to odluèna djevojka”, rekla je. “Da je u tom èajniku
ostala makar ijedna kapljica èaja, Savuri bije iscijedila.”
“To je svakako prekrasan kimono koji tvoja mlaða sestra ima na sebi, Mameha”,
rekao je predsjednik. “Sjeæam li se toèno da sam ga viðao na tebi u vrijeme kad
si ti bila pripravnica?”

246

247

II

Da je u meni postojala i mrvica sumnje o tome je li ovaj èovjek doista

predsjednik koji mi je poklonio svoj rupèiæ, potpuno bi je nestalo nakon što sam
èula taj poznati ljubazan ton njegova glasa.
“To je moguæe”, rekla je Mameha. “Ali predsjednik me je tijekom svih ovih
godina vidio u toliko razlièitih kimona, ne mogu vjerovati da bi ih se svih
mogao sjeæati.”
“Pa, ja nisam drugaèiji od ostalih muškaraca. Ljepota uvijek ostavlja dubok
dojam. Što se pak tièe sumo hrvaèa, oni mi svi izgledaju isti.”
Mameha se nagne ispred predsjednika i došapne mi: “Predsjednik zapravo hoæe
reæi kako on nije osobiti ljubitelj sumo borbi.”
“Slušaj, Mameha”, reèe predsjednik, “ne pokušavaš me valjda ocrniti pred
Nobuom...”
“Ali predsjednièe, Nobu-san veæ godinama zna što vi mislite o sumo hrvaèima!”
“Svejedno. Savuri, je li ovo tvoj prvi susret sa sumom?”
Ja sam samo èekala na bilo kakvu izliku da poènem s njim razgovarati, ali
jedva da sam dospjela udahnuti zrak kad smo se svi trgnuli jer se zgrada
zatresla od strahovitog treska. Sve su se glave okrenule i u dvorani je
zavladala tišina, ali to su se samo zatvorila jedna od divovskih vrata. Trenutak
kasnije èuli smo škripu ovjesa i vidjela sam kako se zatvaraju i druga vrata,
koja su gurala dva hrvaèa. Nobuova je glava bila okrenuta od mene u profil i
nisam mogla odoljeti a da malo bolje ne pogledam te strašne ožiljke na njegovu
obrazu i vratu, kao i unaka-ženo uho. Onda sam primijetila da je rukav njegova
kaputa prazan. Toliko sam bila zaokupljena da do tada uopæe nisam primijetila
kako mu je rukav presavijen napola i prièvršæen za rame dugaèkom, srebrnom
iglom.
Mogu ti odmah isprièati, ako to veæ nisi znao, da je Nobu kao mladi poruènik
Japanske mornarice bio teško ranjen u bombardiranju u okolici Seoula 1910.
godine, u vrijeme kad je Japan anektirao Koreju. Ja nisam ništa

znala o njegovom herojstvu kad sam ga upoznala, iako je tu prièu znao èitav
Japan. Da se nije udružio s predsjednikom i s vremenom postao direktor kompanije
Iwamura, vjerojatno bi bio zaboravljen kao toliki ratni heroji. No, ovako su
njegove teške rane uèinile prièu o njegovu uspjehu još zanimljivijom, tako da se
to dvoje èesto spominjalo zajedno.
Ja ne znam mnogo o povijesti, jer su nas u našoj maloj školi poduèavali samo
vještinama, ali mislim da je Japan dobio protektorat nad Korejom nakon rusko-
japan-skog rata, te ju je nekoliko godina kasnije odluèio pripojiti svom
rastuæem carstvu. Sigurna sam da se to Korejanci-ma nije svidjelo. Nobu je
otišao tamo u sklopu manjih vojnih snaga kako bi stvari držao pod nadzorom.
Kasno jednog poslijepodneva pratio je svog zapovjednika prilikom posjeta nekom
selu u blizini Seoula. Upravo su se vraæali do mjesta gdje su ostavili privezane
svoje konje, kad je na njihovu patrolu izvršen napad. Kad su èuli zvižduk
granate, zapovjednik se pokušao spustiti u jarak, ali on je bio star èovjek i
kretao se brzinom kakvom se lupar pomièe niz stijenu. Trenutak prije udara
granate još je tražio oslonac za nogu. Nobu se bacio preko njega da ga zaštiti,
ali je starac to pogrješno shvatio i pokušao ponovo ispuzati iz jarka. S mukom
je podigao glavu; Nobu mu je pokušao gurnuti glavu k zemlji, no u to je udarila
granata i ubila zapovjednika, a Nobua teško ranila. Kasnije te godine morali su
mu amputirati lijevu ruku iznad lakta.
Kad sam prvi put vidjela prazan rukav, nehotice sam preplašeno odvratila
pogled. Nikad dotad nisam vidjela nekog osakaæenog èovjeka, premda, kad sam bila
mala jedan je pomoænik gospodina Tanake izgubio vrh prsta dok je èistio ribu. U
Nobuovom sluèaju, mnogi su smatrali kako je èinjenica da nema ruke najmanji od
njegovih problema, zato što mu je lice izgledalo kao velika otvorena rana. Teško
je opisati kako je izgledao i vjerojatno bi s moje strane bilo okrutno kad bih
uopæe tako nešto pokušala. Samo æu ti ponoviti što je jednom jedna gejša rekla o
njemu: “Svaki put kad pogledam to lice, pomislim na raspucanu koru slatkog
krumpira peèenog na žaru.”

248

249

Kad su oba golema ulaza bila zatvorena, ponovo sam se okrenula predsjedniku
kako bih mu odgovorila na njegovo pitanje. Kao pripravnica, mogla sam šutke
sjediti i glumiti cvjetni aranžman ako sam to htjela, ali ja nikako nisam htjela
propustiti priliku koja mi se ukazala. Ako uspijem ostaviti u njegovu sjeæanju
makar i najslabiji trag, ne jaèi od traga što bi ga djeèja nožica ostavila na
praš-nom podu, to æe ipak biti nekakav poèetak.
“Predsjednik je pitao je li ovo moj prvi susret sa sumom”, rekla sam. “Doista
prvi put prisustvujem ovakvoj priredbi i bila bih zahvalna za svako objašnjenje
koje bi mi predsjednik ljubazno htio dati.”
“Ako želiš znati što se dogaða”, dobaci Nobu, “bolje razgovaraj sa mnom. Kako
se zoveš, pripravnice? Nisam te dobro èuo zbog galame.”
Tako mi se teško bilo okrenuti od predsjednika, kao što bi se nekom gladnom
djetetu bilo teško okrenuti od tanjura s hranom.
“Zovem se Savuri, gospodine”, odgovorila sam.
“Ti si Mamehina mlaða sestra, zašto se onda ne zoveš Mame i još nekako?”
nastavio je Nobu. “Zar to nije jedna od vaših šašavih tradicija?”
 “Da, gospodine. Ali kako je otkrio gatar, sva su se imena koja poèinju s
“Mame” pokazala nepovoljnima za mene.”
“Gatar”, prijezirno reèe Nobu. “On ti je odabrao ime?”
“Ja sam ga odabrala”, umiješala se Mameha. “Gatar ne bira imena, on nam samo
kaže jesu li prihvatljiva.”
“Ah, Mameha”, odgovori joj Nobu, “valjda æeš jednog dana odrasti i prestati
slušati te budale.”
“Dakle, Nobu-san”, reèe predsjednik, “kad bi te netko èuo kako govoriš, rekao
bi da nema suvremenijeg èovjeka u Japanu. A ja ne poznajem nikoga tko bi više
vjerovao u sudbinu od tebe.”
“Svatko ima svoju sudbinu. Ali kome je potrebno odlaziti gataru kako bi to
saznao? Zar odlazim kuharu kako

bih saznao da sam gladan?” odgovorio mu je Nobu. “U svakom sluèaju, Savuri je

dražesno ime, premda dražesna imena i dražesne djevojke ne idu uvijek zajedno.”
Veæ sam pomislila kako æe sad reæi nešto kao: “Kakvu si samo ružnu mlaðu
sestru uzela, Mameha!” ili nešto slièno. Meðutim, na moje veliko olakšanje on je
rekao:
“Ovo je sluèaj kad ime odgovara djevojci. Èini mi se da bi ona èak mogla
postati ljepša od tebe, Mameha!”
“Nobu-san! Ni jednoj ženi nije drago èuti da ona nije najljepše stvorenje na
svijetu.”
“A tebi pogotovo, je li tako? No, bolje ti je da se pri-vikneš na to. Ona ima
posebno lijepe oèi. Okreni se prema meni, Savuri, da ih još jednom pogledam.”
Nisam mogla gledati u strunjaèu, jer mi je Nobu htio vidjeti oèi. Ali nisam
mogla ni zuriti u njega, jer bi to izgledalo previše drsko. Zato sam klizila
pogledom naokolo kao po ledu, dok na posljetku nisam zaustavila pogled negdje
otprilike u visini njegove brade. Da sam mogla sprijeèiti svoje oèi da bilo što
vide, sigurno bih to uèinila, jer je Nobuovo lice izgledalo kao neuspjela
glinena skulptura. Moraš imati na umu kako ja tada ništa nisam znala o tragiènim
dogaðajima koje je preživio. Pitala sam se što mu se to moglo dogoditi i
osjetila sam kako me prožima onaj strašan osjeæaj težine.
“Tvoje se oèi doista ljeskaju na nekakav neobièan i iznenaðujuæi naèin”,
rekao je.
U tom su se trenutku otvorila jedna mala vrata i kroz njih je ušao neki
muškarac u izuzetno sveèanom kimonu i s visokom crnom kapom na glavi. Izgledao
je kao da je sišao s neke slike na kojoj je naslikan prizor s carskog dvora.
Krenuo je niz središnji prolaz, predvodeæi procesiju golemih hrvaèa, tako
visokih da su se morali prignuti kako bi prošli kroz vrata.
“Sto znaš o sumo hrvanju, djevojèice?” upitao me je Nobu.
“Samo to da su hrvaèi golemi poput kitova, gospodine”, odgovorila sam. “Ima u
Gionu jedan èovjek koji je nekoæ bio sumo hrvaè.”

250

251

I
“Sigurno misliš na Awajiumija. On sjedi tamo gore, vidiš.” I onom svojom
jedinom rukom, Nobu pokaže na drugi red loža, gdje je sjedio Awajiumi i smijao
se neèemu, a kraj njega je kleèala Korin. Vjerojatno me je spazila, jer mi se
kratko nasmiješila, a zatim se nagnula i nešto rekla Awajiumiju, koji je na to
pogledao prema nama.
“On nikad nije bio osobit hrvaè”, nastavio je Nobu. “Volio je udarati
protivnike ramenom. Nikad time nije ništa postigao, budala, ali je zato mnogo
puta slomio kljuènu kost.”
Dosad su veæ svi hrvaèi ušli u dvoranu i stajali su poredani oko platforme.
Najavljivaè je izvikivao redom njihova imena i oni su se, jedan po jedan,
uspinjali na platformu i postavili u krug, licima okrenuti prema publici. A
onda, dok su ponovo izlazili iz dvorane kako bi se gledateljima mogli
predstaviti hrvaèi iz protivnièke skupine, Nobu mi je rekao:
“Ovaj krug naznaèen uzetom predstavlja borilište. Prvi kojega gurnu preko
užeta ili koji dodirne platformu bilo èime osim stopalima, gubi borbu. To možda
zvuèi lako, ali kako bi se osjeæala da moraš pokušati gurnuti jednog od tih
divova preko užeta?”
“Pa, mogla bih mu doæi iza leða s drvenim èegrtaljka-ma”, odgovorila sam, “i
nadati se da æu ga dovoljno prestrašiti da iskoèi iz kruga.”
“Uozbilji se”, rekao mi je Nobu.
Neæu tvrditi da je to što sam rekla bilo jako pametno, ali to je bio moj prvi
pokušaj da se našalim s nekim muškarcem. Toliko me je posramio da nisam znala
što bih rekla. Na to se predsjednik nagnuo prema meni.
“Nobu-san se nikad ne šali kad je u pitanju sumo”, tiho mi je rekao.
“Ja se nikad ne šalim s tri najvažnije stvari u životu”, reèe Nobu. “To su:
sumo, poslovi i rat.”
“Nebesa, mislim da je to neka vrsta šale”, reèe Ma-meha. “Bi li to trebalo
znaèiti kako sami sebi proturjeèite?”

“Kad bi promatrala neku bitku”, obrati se Nobu meni, “ili kad bi, recimo,
sjedila usred nekog poslovnog sastanka, bi li razumjela što se dogaða?”
Nisam bila sigurna što on time hoæe reæi, ali sam po tonu njegova glasa
osjetila kako od mene oèekuje odreèan odgovor. “Oh, ne, ništa ne bih razumjela”,
odgovorila sam.
“Upravo tako. Prema tome, ne možeš oèekivati da razumiješ sumo. I zato, možeš
se smijati Mamehinim malim šalama ili pak slušati mene i nauèiti što sve ovo
znaèi.”
“On veæ godinama pokušava mene nešto nauèiti”, tiho mi dobaci predsjednik,
“ali ja sam jako loš uèenik.”
“Predsjednik je èovjek brilijantna uma”, objasni Nobu. “Loš je uèenik suma
zato što ga ne voli. Ni danas ne bi bio ovdje da nije velikodušno prihvatio moj
prijedlog da kompanija Iwamura bude pokrovitelj ove priredbe.”
Dosad su obje skupine završile ceremoniju ulaska u borilište. Uslijedile su
još dvije ceremonije, po jedna za svakog od dvojice jokozuna. Yokozuna je
najviši sumo rang, “slièno kao Mamehina pozicija u Gionu”, objasnio mi je Nobu.
Nisam imala razloga sumnjati u njegove rijeèi, ali kad bi Mamehi za ulazak na
neku zabavu trebalo makar i polovicu vremena koliko je ovim jokozunama trebalo
da uðu u borilište, sigurno je nitko nikad više ne bi pozvao. Drugi je od ove
dvojice bio nizak i imao je vrlo dojmljivo lice, nimalo mlohavo, nego kao
isklesano od kamena, s vilicama koje su me podsjetile na èetverouglasti
pramac^fibarske brodice. Publika mu je tako buèno klica-la da sam morala pokriti
uši. Njegovo je ime bilo Miya-givama i ako išta znaš o sumo hrvanju, bit æe ti
jasno zašto su mu toliko klicali.
“On je najveæi hrvaè kojega sam ikad vidio”, rekao mi je Nobu.
Neposredno pred poèetak borbi, najavljivaè je proèitao popis nagrada. Jedna
je od nagrada bila znatna svota novca koju je davao Nobu Toshikazu, direktor
kompanije I-wamura. Nobu se rasrdio kad je to èuo i rekao: “Budala!

252

253

Novac ne dajem ja, nego kompanija Iwamura. Isprièavam se, predsjednièe. Pozvat
æu nekoga da kaže najavljivaèu neka ispravi pogrješku.”
“Nema nikakve pogrješke, Nobu. S obzirom na to koliko ti dugujem, to je
najmanje što mogu uèiniti.”
 “Predsjednik je odveæ velikodušan”, reèe Nobu. “Vrlo sam zahvalan.” I
govoreæi to, pruži predsjedniku šalicu, zatim ulije šake u njegovu i u svoju
šalicu, te ih zajedno ispiju.
Kad su prvi hrvaèi ušli u borilište, oèekivala sam da æe borba odmah poèeti.
Meðutim, oni su najprije pet minuta ili tako nekako bacali sol po borilištu i u
poluèuènju naginjali tijelo na jednu stranu i podizali jednu nogu visoko u zrak
te je potom s treskom spuštali na tlo. S vremena na vrijeme, prijeteæi bi se
postavili jedan prema drugome, zureæi si srdito u oèi, ali baš kad bih pomislila
da æe krenuti u napad, jedan bi se od njih uspravio i odšetao da zagrabi još
jednu šaku soli. Napokon, kad to uopæe nisam oèekivala, došlo je do sraza.
Tresnuli su svom snagom jedan o drugoga i pograbili se za tkaninu omotanu oko
slabina, ali gotovo u trenu, jedan je gurnuo drugoga tako da je ovaj izgubio
ravnotežu i borba je završila. Publika je pljeskala i vikala, ali je Nobu samo
zatresao glavom i rekao: “Bijedna tehnika.”
Tijekom borbi koje su slijedile meni se èinilo da mi je jedno uho povezano s
mozgom, a drugo sa srcem, jer sam s jedne strane slušala što mi Nobu govori, a
dosta je toga uistinu bilo zanimljivo. Ali mi je s druge strane glas
predsjednika, koji je razgovarao s Mamehom, stalno odvlaèio pozornost.
Prošlo je otprilike jedan sat ili nešto više, a onda mi je pogled privuklo
micanje neke jake boje u Awajiumijevoj loži. To je bio cvijet od naranèaste
svile u kosi žene koja se namještala u kleèeæi položaj. Prvo sam pomislila da je
to Korin i da se presvukla u drugi kimono. Ali sam onda vidjela da to uopæe nije
Korin, to je bila Hatsumomo.
Vidjeti je tu gdje je nisam oèekivala... stresla sam se kao da me je udarila
elektrièna struja. Bila sam sigurna

kako je samo pitanje vremena kad æe pronaæi neki naèin da me ponizi, èak i
ovdje, u ovoj golemoj dvorani i meðu stotinama ljudi. Nije mi bilo važno što æe
napraviti budalu od mene pred tolikim ljudima, ako doista do toga doðe, ali
nisam mogla podnijeti pomisao da æu ispasti glupo pred predsjednikom. Osjetila
sam takvu vruæinu u grlu da sam se jedva uspijevala pretvarati kako slušam Nobua
koji mi je poèeo govoriti nešto o dvojici hrvaèa koji su upravo ulazili u
borilište. Kad sam pogledala Mamehu, ona je trznu-la oèima prema Hatsumomo i
zatim rekla: “Predsjednièe, oprostite, moram se naèas isprièati. A sve mi se
èini kako bi i Savuri to željela uèiniti.”
Prièekala je dok Nobu nije završio sa svojom prièom i onda je krenula, a ja
sam pošla za njom.
“Oh, Mameha-san... ona je pravi demon”, rekla sam.
“Korin je otišla prije više od sata. Sigurno je potražila Hatsumomo i poslala
je ovamo. Trebala bi se, zapravo, osjeæati polaskanom što Hatsumomo ulaže toliko
napora samo da bi tebe muèila.”
“Ne mogu podnijeti da ovdje napravi budalu od mene pred... pa, pred tolikim
ljudima.”
“Ali ako ti napraviš nešto što æe ona smatrati smiješnim, ostavit æe te na
miru, ne èini ti se?”
“Molim vas, Mameha-san... nemojte me tjerati da se sramotim.”
Prešle smo preko dvorišta i kad smo se trebale uspeti stubama u zgradu gdje
su bili zahodi, Mameha me povela dalje niz jedan natkriveni prolaz. Kad smo se
dovoljno u-daljile da nas nitko ne može èuti, tiho mi je poèela govoriti.
“Nobu-san i predsjednik godinama su moje sjajne mušterije i zaštitnici. Nobu
doista može biti grub prema onima koje ne voli, ali je zato prijateljima vjeran
poput vazala feudalnom gospodaru i nikad neæeš upoznati nekoga kome možeš tako
vjerovati kao njemu. Misliš da Hatsumomo umije cijeniti takve odlike? Ona u
Nobuu vidi samo... “gospodina Guštera”. Tako ga ona zove. “Mameha-

254

255
?**%. ?
t
-san, vidjela sam te sinoæ s gospodinom Gušterom! Oh, zaboga, izgledaš nekako
sva pjegava. Mislim da se njegov izgled prenosi na tebe.” Takve mi stvari zna
govoriti. Dakle, èuj, ne tièe me se što ti možda sada misliš o Nobu--sanu. S
vremenom æeš uvidjeti koliko je to dobar èovjek. Meðutim, lako je moguæe da æe
te Hatsumomo pustiti na miru ako misli da se on tebi jako sviða.”
Nisam znala što bih na to odgovorila. Nisam èak još bila ni sigurna što to
Mameha traži od mene.
“Nobu-san je veæi dio popodneva razgovarao s tobom i objašnjavao ti sumo
hrvanje”, nastavila je. “Svakome tko vas je gledao, moglo se uèiniti kako ga ti
obožavaš. Sad još malo odglumi za Hatsumomo. Navedi je neka pomisli kako te je
on oèarao više od bilo koga u tvom životu. Njoj æe se to èiniti užasno smiješno.
Vjerojatno æe htjeti da što duže ostaneš u Gionu kako bi ona to dalje mogla
pratiti.”
“Ali, Mameha-san, kako æu navesti Hatsumomo da povjeruje kako sam njime
oèarana?”
“Ako to ne znaš izvesti, onda te ja nièemu nisam nauèila”, odgovorila mi je.
Kad smo se vratile u našu ložu, Nobu je opet razgovarao s jednim muškarcem u
susjednoj loži. Nisam ga mogla prekidati, zato sam se pretvarala kako pozorno
promatram hrvaèe u borilištu koji su se pripremali za borbu. Publika se poèela
dosaðivati, Nobu nije bio jedini koji je razgovarao. Èeznula sam za tim da se
okrenem predsjedniku i upitam ga sjeæa li se jednog dana prije nekoliko godina
kad je ljubazno tješio jednu zaplakanu djevojèicu... ali naravno, nikad se to ne
bih usudila. Osim toga, kad bi Hatsumomo vidjela da me on zanima, to bi za mene
moglo imati katastrofalne posljedice.
Uskoro se Nobu okrene meni i reèe: “Ove su borbe dosadne. Kad u borilište
izaðe Miyagiyama, onda æemo vidjeti pravo hrvanje.”
Pomislila sam kako mi se sad ukazuje prilika da poènem glumiti zaljubljenost.
“Ali ovo što smo dosad vidjeli bilo je tako dojmljivo!” rekla sam. “A sve što mi
je direk-

tor Nobu ljubazno tumaèio bilo je tako zanimljivo da mi je teško zamisliti kako
još nismo vidjeli ono najbolje.”
“Ne budi smiješna”, rekao je Nobu. “Nitko od ovih hrvaèa ne zaslužuje biti u
istom borilištu s Miyagiya-mom.”
Preko njegova ramena mogla sam vidjeti Hatsumomo u udaljenoj loži. Ona je
èavrljala s Awajiumijem i èinilo se da uopæe ne gleda prema meni.
“Znam da se može èiniti smiješnim takvo pitanje”, rekla sam, “ali kako jedan
tako mali hrvaè kao što je Miya-giyama može biti najveæi?” I da si mi vidio
lice, mislio bi da me ništa na svijetu ne zanima više od toga. Osjeæala sam se
glupo, pretvarajuæi se da me toliko zaokuplja nešto tako trivijalno, ali svatko
tko nas je gledao sa strane mislio bi da mi jedno drugom otkrivamo najdublje
tajne svojih duša. Sa zadovoljstvom sam primijetila kako je Hatsumomo upravo u
tom trenutku okrenula glavu prema meni.
“Miyagiyama samo izgleda mali, zato što su ostali puno deblji od njega”,
tumaèio mi je Nobu. “Ali on je vrlo osjetljiv kad je u pitanju njegova visina i
težina. Prije nekoliko godina novine su objavile toène podatke o tome, ali se on
toliko uvrijedio da je natjerao jednog prijatelja da ga daskom udari po glavi, a
nakon toga se prežderao slatkih krumpira i nalio vode, te otišao u redakciju da
im dokaže kako nisu u pravu.”
Ja bih se vjerojatno, zbog Hatsumomo, nasmijala bilo èemu što bi mi Nobu
rekao. Meðutim, doista mi je bilo smiješno zamisliti Miyagiyamu kako stišæe oèi
i èeka da ga daska tresne po glavi. Zadržala sam tu sliku u glavi i smijala se
toliko nesputano koliko sam se usudila i ubrzo se Nobu takoðer poèeo smijati.
Mora da smo u Hatsumo-minim oèima izgledali kao najbolji prijatelji, jer sam
vidje-,, la kako je pljesnula rukama od užitka.
 Ubrzo sam se dosjetila kako bih se mogla pretvarati da je Nobu zapravo
predsjednik: zanemarila bih njegovu grubost kad bi mi se obraæao i pokušavala
bih umjesto toga zamisliti predsjednikov blagi glas. Postupno sam po-

256

257

stigla da mogu gledati u njegove usnice i umjesto ružnog crvenila i ožiljaka,

zamišljati kako gledam predsjednikove usne i kako u svakoj nijansi njegova glasa
èujem odraz njegovih osjeæaja prema meni. U jednom sam se trenutku toliko
uživjela u to da se ne nalazim u buènoj dvorani, nego da kleèim kraj
predsjednika u nekoj tihoj sobi, da sam se osjetila tako blaženom kao još nikad
u životu. Poput lopte baèene u zrak, koja kao da na trenutak nepomièno visi u
zraku prije nego što padne na zemlju, osjeæala sam se uzdignutom u stanje
bezvremene tišine. Kad bih se osvrnula po dvorani, vidjela sam samo ljepotu
golemih greda i osjeæala miris rižinih kolaèiæa. Mislila sam kako æe to stanje
zauvijek potrajati, ali sam onda u nekom trenutku rekla nešto èega se uopæe ne
sjeæam i Nobu me je grubo ukorio:
“O èemu to govoriš? Samo budala može smisliti nešto tako glupo!”
Smiješak mi je nestao s lica prije nego što sam to mogla sprijeèiti, kao da
su mi usnice držale rastegnute nekakve uzice i onda ih je netko naglo prerezao.
Nobu me je gledao ravno u oèi. Hatsumomo je, doduše, bila daleko, ali bila sam
sigurna da nas promatra. A onda mi je palo na pamet kako æe gotovo svatko kad
vidi neku mladu gejšu pripravnicu da oèima punim suza gleda u muškarca do sebe,
protumaèiti to kao znak zaljubljenosti. Mogla sam na Nobuov grubi prijekor
odgovoriti isprikom, ali sam u-mjesto toga zamislila da me je to predsjednik
tako oštro prekorio i usnice su mi gotovo odmah poèele drhtati. Oborila sam
glavu i odglumila naglašeno djetinjastu reakciju.
Na moje iznenaðenje, Nobu je rekao: “Povrijedio sam te, zar ne?”
Nije mi bilo teško izvesti teatralno šmrcanje. Nobu je dugo ostao zagledan u
mene i onda je rekao: “Ti si dražesna djevojka.” Sigurna sam da je kanio još
nešto reæi, ali u tom je trenutku Miyagiyama ušao u dvoranu i dvorana se
prolomila od urlika gomile.
Miyagiyama i drugi hrvaè, koji se zvao Saiho, dugo su se koèoperili pred
publikom, grabeæi sol i rasipajuæi je po

borilištu ili udarajuæi nogama kako to rade sumo hrvaèi. Svaki put kad bi se u
poluèuènju postavili suèelice jedan drugomu, podsjetili bi me na dvije nagnute
stijene koje æe se svakog trenutka prevaliti. Uvijek se èinilo da se Miya-givama
malo više naginje naprijed od Saiha, koji je bio viši od njega i mnogo teži.
Pomislila sam: kad se napokon sudare, jadni æe Miyagiyama sigurno odletjeti
natrag, jer nisam mogla zamisliti da bi itko mogao odvuæi Saiha preko granica
borilišta. Veæ su osam ili devet puta zauzimali pozicije, a da nijedan od njih
nije krenuo u napad, a onda mi je Nobu šapnuo:
“Hataki komi! Upotrijebit æe hataki komi. Samo mu prati oèi.”
Poslušala sam ga i primijetila kako Miyagiyama uopæe ne gleda u Saiha. Mislim
da se Saihu nije sviðalo što ga on tako ignorira, jer je bijesno zurio u svog
protivnika poput kakve divlje životinje. Imao je tako goleme vilice da mu je
glava oblikom podsjeæala na planinu, a lice mu se poèelo crvenjeti od srdžbe.
“Sad neæe više dugo trajati”, šapnuo mi je Nobu.
I doista, kad su sljedeæi put èuènuli u poziciju, Saiho je napao.
Po tome kako se Miyagiyama nagnuo naprijed, èovjek bi oèekivao da æe se svom
težinom baciti na Saiha. Umjesto toga, on je iskoristio žestinu Saihova napada
da se ponovo uspravi na noge. U djeliæu sekunde okrenuo se oko osi poput
okretnih vrata i udario rukom Saiha po šiji. Saiha je njegova težina toliko
povukla naprijed da je slièio na èovjeka koji pada niza stube. Miyagiyama ga je
svom snagom gurnuo i Saiho je preletio preko užeta koje mu je bilo pred nogama.
Na moje zaprepaštenje, to brdo od èovjeka proletjelo je ravno preko ruba
platforme i tresnulo u prvi red loža. Gledatelji su nastojali pobjeæi, ali kad
je sve bilo gotovo jedan se muškarac pridigao držeæi se za grudi i hvatajuæi
zrak, jer ga je Saiho ramenom pribio o zemlju.
Borba nije trajala duže od sekunde. Saiho se vjerojatno osjeæao ponižen
porazom, jer se od svih hrvaèa koji

258

259

Osamnaesto poglavlje i

su tog dana izgubili najkraæe naklonio publici i izišao je iz dvorane dok je

gomila još uvijek uzbuðeno vikala.
“Taj se zahvat”, objasnio mi je Nobu, “zove hataki komi.”
“Zar to nije prekrasno”, rekla je Mameha tiho, gotovo kao u zanosu. Nije èak
ni dovršila reèenicu.
“Što je prekrasno?” upitao ju je predsjednik.
“Ovo što je Miyagiyama upravo napravio. Nikad nisam vidjela nešto slièno.”
“Jesi, sigurno si vidjela. Hrvaèi stalno upotrebljavaju takve manevre.”
“No, ovo me je, u svakom sluèaju, potaklo na razmišljanje...” reèe Mameha.
Kasnije, kad smo se vraæale u Gion, Mameha se u rikši uzbuðeno okrenula prema
meni. “Onaj mi je sumo hrvaè dao sjajnu ideju”, rekla je. “Hatsumomo još uopæe
nije toga svjesna, ali upravo smo je izbacili iz ravnoteže. I neæe to èak ni
shvatiti, sve dok ne bude prekasno.”
“Imate nekakav plan? Oh, Mameha-san, molim vas, recite mi što ste smislili!”
“Zar si i na trenutak pomislila da æu ti reæi?” odgovorila mi je. “Neæu
ništa reæi èak ni svojoj sluškinji. Ti se samo pobrini da se Nobu-san nastavi
zanimati za tebe. Sad sve ovisi o njemu i o još jednom èovjeku.”
“Kojem?”
“Jednom kojega još nisi upoznala. A sad neæemo više razgovarati o tome.
Ionako sam ti, vjerojatno, veæ previše rekla. Velika je stvar što si danas
upoznala Nobu-sana. On bi mogao postati tvoj spasitelj.”
Moram priznati da mi se smuèilo kad sam to èula. Ako æe veæ netko biti moj
spasitelj, onda sam htjela da to bude predsjednik i nitko drugi.

Sad kad sam znala tko je predsjednik, poèela sam još iste veèeri èitati sve
stare novine u nadi da æu proèitati nešto o njemu. U tjedan dana skupila sam u
svojoj sobi takvu hrpu novina da me je Tetiæa pogledala kao da mi nisu sve daske
na broju. Doista sam našla njegovo ime u nizu èlanaka, ali samo usput spomenuto
i ništa mi od toga nije govorilo ono što sam stvarno željela saznati o njemu.
Ipak, nastavila sam skupljati svaku reviju koju bih našla kako strši iz košare
za smeæe, sve dok jednog dana nisam iza jedne èajane sluèajno naišla na èitavu
hrpu starih novina, svezanih uzicom. Meðu njima je bio i jedan ilustrirani
èasopis od prije dvije godine, u kojem je bio veliki èlanak o kompaniji Iwamura.
Èini se daje kompanija u travnju 1931. godine slavila dvadesetu godišnjicu
osnutka. Èak me i sad zapanjuje kad mislim o tome, jer to je, naime, bilo istog
mjeseca kad sam ja srela predsjednika na obali Shirakawe; da sam samo tada
zavirila u revije, svugdje bih vidjela njegovo lice. Sad kad sam znala koji
datum trebam tražiti, uspjela sam s vremenom prikupiti još mnogo èlanaka o toj
obljetnici. Veæinu sam pronašla u hrpi starih stvari, pobacanih nakon smrti
jedne stare bake koja je živjela u okiyi na drugoj strani naše ulièice.
Predsjednik se rodio 1890. godine, otkrila sam, što je znaèilo da je, kad sam
ga prvi put vidjela, usprkos sijedoj kosi, imao tek nešto više od èetrdeset
godina. Ja sam tog dana stekla dojam kako on mora biti predsjednik neke
260

261

beznaèajne kompanije, ali pogriješila sam. Elektrika Iwa-mura nije bila tako
velika kao Elektrika Osaka, njezina glavna suparnica u zapadnom Japanu, kako se
navodilo u svim èlancima. Ali su zato predsjednik i Nobu, zbog svog
proslavljenog partnerstva, bili mnogo poznatiji u javnosti od šefova nekih mnogo
veæih kompanija. U svakom sluèaju, kompanija Iwamura smatrala se suvremenijom i
uživala je veæi ugled.
Sa sedamnaest godina predsjednik se zaposlio u jednoj maloj elektriènoj
kompaniji u Osaki. Ubrzo je postao nadzornik ekipe radnika koji su postavljali
pogonske instalacije u tvornicama na tom podruèju. U to je vrijeme rasla
potražnja za uvoðenjem elektriène rasvjete u kuæanstva i urede, te je
predsjednik, koji se u svoje slobodno vrijeme bavio inovacijama, izmislio
dodatak koji je omoguæavao stavljanje dviju žarulja u grlo predviðeno za samo
jednu žarulju. Direktor kompanije, meðutim, nije želio proizvoditi taj dodatak i
tako je predsjednik 1912., u svojoj dvadeset drugoj godini i ubrzo nakon što se
oženio, otišao odatle i osnovao vlastitu kompaniju.
Godinu, dvije, novoosnovana je kompanija jedva preživljavala, ali je onda
1914. godine dobila ugovor za postavljanje elektriènih instalacija u
novosagraðenoj zgradi u vojnoj bazi u Osaki. Nobu je tada još bio u vojsci,
buduæi da je kao ratni vojni invalid teško mogao naæi zaposlenje izvan vojske.
On je dobio zadatak da od strane vojske nadzire radove koje obavlja nova i još
nepoznata kompanija Iwamura. Ubrzo su on i predsjednik postali dobri prijatelji
i kad mu je presjednik iduæe godine ponudio zaposlenje u svojoj kompaniji, Nobu
je prihvatio.
Što sam više èitala o njihovoj suradnji, sve sam jasnije shvaæala koliko su
njih dvojica stvarno dobro pristajali jedan drugome. Uz gotovo sve èlanke bila
je objavljena ista fotografija, na kojoj predsjednik, u modernom odijelu od
debele vunene tkanine s prslukom, drži u ruci keramièko grlo za dvije žarulje,
koje je bilo prvi proizvod kompanije Iwamura. Izgleda kao da mu je to netko
upravo stavio u ruku i on ne zna pravo što bi s time. Usta su mu malo

otvorena, tako da mu se vide zubi i zuri u fotografski aparat gotovo prijeteæim

pogledom, kao da se sprema gaðati fotografa tim svojim izumom. Nobu, za glavu
niži od predsjednika, stoji uz njega u stavu mirno, s onom jednom rukom
ispruženom uz nogu i stisnute šake. On na sebi ima sivi kaput i crne hlaèe s
tankim prugicama. Lice unakaženo ožiljcima potpuno je bezizražajno, a oèi
djeluju nekako pospano. Predsjednik, možda zbog razlike u visini i prerano
osijedjele kose, gotovo izgleda kao Nobuov otac, premda je zapravo samo dvije
godine stariji od njega. U èlancima se navodilo kako je predsjednik bio
odgovoran za planiranje i razvoj, dok je Nobu upravljao kompanijom. On je bio
manje izložen javnosti i djelovao je u pozadini, ali je svoj posao obavljao tako
dobro da je predsjednik mnogo puta javno izjavio kako bez njegova sposobna u-
pravljanja kompanija nikad ne bi prevladala nekoliko kriza kroz koje je prošla.
Poèetkom dvadesetih godina Nobu je uspio privuæi skupinu ulagaèa i spasiti
kompaniju od propasti. “Nikad mu neæu moæi uzvratiti za sve ono što je uèinio za
kompaniju”, više je nego jednom rekao predsjednik Iwamura, kako su navodili
autori èlanaka.
Nekoliko je tjedana prošlo, a onda je stigla poruka da me Mameha sutradan
popodne oèekuje u svom stanu. Dotad sam se veæ navikla na dragocjena kimona koja
bi Mame-hina sluškinja obièno priredila za mene, ali kad sam došla i poèela se
presvlaèiti u jedan kimono od teže, jesenske svile u grimiznoj i žutoj boji, s
uzorkom otpalog lišæa rasutog po polju zlatnožute trave, neugodno sam se
iznenadila kad sam na stražnjoj strani suknje otkrila rupu dovoljno veliku da se
kroz nju provuku dva prsta. Mameha se još nije bila vratila kuæi, zato sam uzela
kimono i otišla s njime njezinoj sluškinji.
“Tatsumi-san”, rekla sam, “otkrila sam nešto vrlo neugodno... ovaj je kimono
upropašten.”
“Nije upropašten, gospoðice. Treba ga pokrpati, to je sve. Gospoða ga je
jutros posudila iz jedne okiye u našoj ulici.”

262

263

“Sigurno nije znala da je poderan”, rekla sam. “A s obzirom na to da sam joj

veæ uništila jedan kimono, sigurno æe pomisliti...”
“Oh, ona zna da je poderan”, prekinula me Tatsumi. “U stvari, potkimono je
takoðer poderan, na istom mjestu.” Veæ sam bila obukla svijetložuti potkimono i
kad sam posegnula rukom otraga, napipala sam rupu u predjelu bedara i uvjerila
se da Tatsumi ima pravo.
“Jedna je pripravnica prošle godine sluèajno zapela za èavao”, nastavila je
Tatsumi. “Ali gospoða mi je jasno rekla kako želi da odjenete baš taj kimono.”
Ništa mi nije bilo jasno, ali sam poslušala Tatsumi. Kad je Mameha napokon
užurbano uletjela u stan, otišla sam k njoj da je upitam o tome dok je ona
popravljala šminku.
“Rekla sam ti da æe prema mom planu dva muškarca biti važna za tvoju
buduænost”, rekla mi je. “Nobua si upoznala prije nekoliko tjedana. Drugi je
muškarac dosad bio izvan grada, ali æeš ga, uz pomoæ tog poderanog kimona,
uskoro upoznati. Onaj sumo hrvaè dao mi je sjajnu ideju! Jedva èekam da vidim
kako æe Hatsumomo reagirati kad se ti vratiš iz mrtvih. Znaš što mi je neki dan
rekla? Nije mi se mogla dovoljno zahvaliti što sam te odvela na sumo borbe.
Rekla je kako joj se isplatio sav trud koji je uložila kako bi došla tamo kad te
je vidjela kako s obožavanjem zuriš u “gospodina Guštera”. Sigurna sam da æe te
pustiti na miru kad budeš s njime, jedino æe možda navratiti kako bi vas malo
gledala. U stvari, što više budeš govorila o Nobuu pred njom, to bolje, ali ne
smiješ spomenuti ni rijeèi o ovome muškarcu kojega æeš upoznati danas popodne.”
Osjetila sam kako me hvata muènina kad sam to èula, iako sam pokušala
izgledati kao da se veselim, jer vidiš, muškarac se nikad neæe upustiti u
intimni odnos s gejšom koja je bila ljubavnica nekog njegovog bliskog suradnika.
Prije nekoliko mjeseci slušala sam jednog popod-neva u kupalištu neku mladu ženu
kako pokušava utješiti jednu drugu gejšu koja je upravo saznala da æe njezin
novi

danna postati poslovni partner muškarca o kojem je sanjala. Dok sam je gledala
kako plaèe, nisam ni pomislila da æu se i ja jednog dana naæi u tom položaju.
“Gospoðo”, rekla sam, “smijem li nešto pitati? Ukljuèuje li vaš plan
moguænost da Nobu-san jednog dana postane moj danna?”
Mameha je spustila kist kojim je nanosila šminku i pogledala me pogledom koji
bi, na èasnu rijeè, zaustavio vlak. “Nobu-san je divan èovjek. Hoæeš li mi ti to
reæi kako bi se sramila kad bi ti on bio danna?” upitala me je.
“Ne, gospoðo, nisam to mislila. Samo sam se pitala...”
“Odlièno. Onda ti imam reæi samo dvije stvari. Prvo, ti si jedna apsolutno
nepoznata djevojèica od èetrnaest godina. Imat æeš mnogo sreæe ako kao gejša
ikad stekneš dovoljan status da bi takav èovjek kao što je Nobu uopæe pomislio
na to da se ponudi biti tvoj danna. Drugo, Nobu--san nikad još nije našao neku
gejšu koja bi mu se dovoljno svidjela da je uzme za ljubavnicu. Ako ti budeš
prva, oèekujem od tebe da se osjeæaš vrlo polaskanom.”
Krv mi je navalila u lice i osjetila sam takvu vruæinu u obrazima da sam
pomislila kako æu se zapaliti. Mameha je potpuno u pravu: što god da se dogodi
sa mnom u godinama koje dolaze, morat æu se smatrati izuzetno sretnom ako
uspijem privuæi pozornost takvog muškarca kao što je Nobu. Ali ako je Nobu izvan
mog dohvata, onda mi je predsjednik gotovo apsolutno nedohvatljiv. Otkako sam ga
ponovo susrela na sumo egzibicijama, poèela sam misliti o raznim moguænostima
koje bi mi se mogle pružiti u životu. Ali sad, nakon ovih Mamehinih rijeèi,
èinilo mi se kao da se utapam u oceanu tuge.
Na brzinu sam dovršila s odijevanjem i Mameha me povela niz ulicu do okiye gdje
je živjela do prije šest godina kad se napokon osamostalila. Na vratima nas je
pozdravila jedna vremešna sluškinja, mljackajuæi ustima i tresuæi glavom.

264

265

“Nazvale smo bolnicu prije nešto vremena”, rekla je. “Doktor danas ide kuæi
u èetiri sata. A sad je veæ blizu pola èetiri.”
“Nazvat æemo ga prije nego što krenemo, Kazuko-san”, odgovorila joj je
Mameha. “Sigurna sam da æe me prièekati.”
“Nadam se. Bilo bi grozno ostaviti jadnu djevojku da krvari.”
“Tko krvari?” prestrašeno sam upitala, ali me je sluškinja samo pogledala i
uzdahnula, te nas je povela uz stepenice do tijesnog malog predvorja na katu. U
prostoru koji je otprilike bio velièine dvije tatami strunjaèe, stajale su
okupljene, osim Mamehe, mene i sluškinje koja nas je dovela, još tri mlade žene
i jedna visoka, mršava kuharica u uškrobljenoj pregaèi. One su me tri žene
zabrinuto gledale, ali je kuharica prebacila jedan ruènik preko ramena i poèela
oštriti nož kakvim se ribama režu glave. Osjetila sam se kao tuna koju su upravo
isporuèili trgovcu, jer mi je postalo jasno da æu ja biti djevojka koja krvari.
“Mameha-san...” rekla sam.
“Èekaj, Savuri, znam što æeš reæi”, prekinula me je Mameha, što je bilo
zanimljivo, jer ja ni sama nisam znala što æu reæi. “Prije nego što sam postala
tvojom starijom sestrom, zar mi nisi obeæala da æeš me u svemu slušati?”
“Da sam znala kako se to odnosi i na to da mi izrežu jetru...”
“Nitko ti neæe izrezati jetru”, prekinula me je kuharica tonom koji me je,
valjda, trebao umiriti, ali nije.
“Savuri, samo æemo ti malo zarezati kožu”, rekla je Mameha. “Samo malo, tako
da možeš otiæi u bolnicu i upoznati stanovitog doktora. Sjeæaš se èovjeka kojeg
sam ti spominjala? On je doktor.”
“Zar se ne bih mogla jednostavno pretvarati da me boli trbuh?”
Ja sam bila krajnje ozbiljna kad sam to rekla, ali su ostali, izgleda,
smatrali da se šalim, jer su se svi poèeli smijati, èak i Mameha.

“Savuri, mi ti svi želimo dobro”, rekla je Mameha. “Moramo te samo malo

porezati, tek toliko da te doktor pristane pogledati.”
U to je kuharica završila s oštrenjem noža i prišla mi je tako mirno kao da
æe mi pomoæi sa šminkanjem, osim što je u ruci držala nož. Kazuko, ona stara
sluškinja koja nas je doèekala, uhvati ovratnik mog kimona s obje ruke i odmakne
mi ga s vrata. Poèela me hvatati panika, ali se na sreæu uplela Mameha.
“Zarezat æemo joj nogu”, rekla je.
“Ne nogu”, usprotivila se Kazuko. “Vrat je mnogo erotièniji.”
“Molim te, Savuri, okreni se i pokaži Kazuko gdje ti je poderan kimono”,
uputila me je Mameha. Uèinila sam kako mi je rekla, a ona nastavi: “Dakle,
Kazuko-san, kako æemo objasniti ovu rupu u kimonu ako je rana na vratu, a ne na
nozi?”
“Kakve to ima veze jedno s drugim?” odgovorila joj je Kazuko. “Djevojka ima
poderan kimono i posjekotinu na vratu.”
“Ne znam o èemu to Kazuko toliko brblja”, uplela se kuharica. “Mameha-san, ti
mi samo reci gdje hoæeš da ju zarezem i ja æu tako napraviti.”
 Uvjerena sam kako mi je trebalo laknuti kad sam to èula, ali nekako nije.
Mameha pošalje jednu od mladih sluškinja po štapiæ crvenog pigmenta koji se
upotrebljava za ocrtavanje usnica i kroz rupu u kimonu hitro utrlja štapiæem
oznaku visoko na stražnjoj strani bedra.
“Moraš je toèno tu zarezati”, reèe kuharici.
Otvorila sam usta, ali prije nego što sam mogla išta reæi, Mameha me ušutka:
“Ti samo lezi i budi mirna, Savuri. Ako nas još budeš zadržavala, jako æu se
naljutiti.”
Lagala bih kad bih rekla da sam je drage volje poslušala, ali, naravno, nisam
imala izbora. I tako sam legla na plahtu prostrtu po drvenom podu i stisnula
oèi, dok mi je Mameha povukla kimono gotovo do bokova.

266

267

“Zapamti, ako rana treba biti dublja, možeš još jednom zarezati”, rekla je
kuharici. “Zato poèni s najpliæim rezom koji možeš napraviti.”
Ugrizla sam se za usnicu kad sam na koži osjetila vrh noža. Bojim se da sam
èak i malo zacviljela, premda nisam sasvim sigurna. U svakom sluèaju, osjetila
sam mali pritisak, a onda sam èula kako Mameha kaže:
“Ne toliko plitko. Jedva si prorezala gornji sloj kože.” “To sad slièi na
usnice”, rekla je Kazuko kuharici.
“Urezala si crtu kroz sredinu crvene oznake i sve skupa
slièi na usnice. Doktor æe se smijati.”
Mameha se složila s Kazuko i obrisala je oznaku, nakon što ju je kuharica
uvjerila kako æe i bez toga znati naæi pravo mjesto. Sekundu kasnije ponovo sam
osjetila pritisak noža.
Ja nikad nisam mogla gledati krv. Sjeæaš se kako sam se onesvijestila kad sam
razrezala usnicu onog dana kad sam upoznala gospodina Tanaku. Prema tome, možeš
zamisliti kako sam se osjeæala kad sam okrenula glavu i vidjela kako mi niz nogu
vijuga potoèiæ krvi na ruènik koji mi je Mameha držala uz bedro. Potpuno sam se
izgubila i ne sjeæam se nièeg što se poslije toga dogodilo: ni kako su me
smjestili u rikšu, ni vožnje kroz grad. Došla sam k sebi tek kad smo se
približili bolnici i kad me je Mameha uhvatila za bradu i poèela mi okretati
glavu lijevo-desno kako bi me natjerala da se priberem.
“Slušaj me, Sayuri! Sigurna sam da su ti bezbroj puta rekli kako je za
pripravnicu najvažnije ostaviti povoljan dojam na druge gejše, jer su one te
koje æe joj pomoæi u karijeri i kako se ne treba brinuti o tome što o njoj misle
muškarci. Sad to sve zaboravi! Ništa od toga ne vrijedi u tvom sluèaju. Tvoja
buduænost ovisi o dvojici muškaraca, kao što sam ti rekla, a sad æeš se sresti s
jednim od njih. Moraš na njega ostaviti dobar dojam. Slušaš me?”
“Da, gospoðo, svaku rijeè”, promrmljala sam.
“Kad te upita kako si porezala nogu, odgovorit æeš da si u kimonu pokušala
iæi na zahod i onda si pala na nešto

oštro. Uopæe ne znaš što je to bilo jer si se onesvijestila. Izmisli kakve god
hoæeš pojedinosti, samo pripazi na to da to zvuèi jako djetinjasto. I kad uðemo
unutra, ponašaj se bespomoæno. Da vidim kako æeš to izvesti.”
Zabacila sam glavu unazad i okrenula oèi prema gore. Pretpostavljam da sam
se, zapravo, stvarno tako osjeæala, ali Mameha nije bila nimalo zadovoljna.
“Nisam rekla da glumiš mrtvaca. Rekla sam da se držiš bespomoæno. Ovako.”
Mameha namjesti lice u pomalo smuæeni izraz, kao da nije sigurna kamo bi
pogledala i prinese ruku obrazu kao da osjeæa laku nesvjesticu. Natjerala me je
da ju oponašam sve dok napokon nije bila zadovoljna. Poèela sam glumiti kad mi
je vozaè rikše pomogao doæi do ulaza u bolnicu. Mameha je hodala uza me,
potežuæi i namještajuæi moj kimono kako bih izgledala što privlaènije.
 Ušle smo kroz okretna drvena vrata i zatražile direktora bolnice; Mameha je
rekla da nas on oèekuje. Na posljetku nas je jedna bolnièarka odvela niz nekakav
dugaèki hodnik do jedne prasne sobe s drvenim stolom i jednostavnim, složivim
paravanom koji je zakrivao prozor. Dok smo èekale, Mameha je skinula ruènik koji
mi je zamotala oko noge i bacila ga u koš za otpatke.
“Zapamti, Sayuri”, gotovo je prosiktala, “hoæemo da se doktoru prikažeš kao
nevina i bespomoæna djevojèica. Zavali se i pokušaj izgledati slabašno.”
To mi nije bilo teško. Trenutak kasnije vrata su se otvorila i u sobu je ušao
doktor Rak. Naravno, on se nije doista tako zvao, ali da si ga vidio, sigurna
sam da bi i tebi palo na pamet isto ime, jer su mu ramena bila uzdignuta i
laktovi su mu toliko stršili ustranu da ne bi bolje oponašao raka èak ni da je
to posebno vježbao. Štoviše, u hodu je gurao jedno rame prema naprijed,
doimljuæi se baš kao rak kad se kreæe postrance. Imao je brkove i bilo mu je
jako drago što vidi Mamehu, premda je to pokazao više izrazom iznenaðenja u
oèima, nego osmijehom.
Doktor Rak je oèito bio uredan i metodièan èovjek. Kad je zatvarao vrata,
prvo je okrenuo kvaku kako brava

268

269

II

ne bi škljocnula i potom je još jednom gurnuo vrata da provjeri jesu li

zatvorena. Zatim je iz džepa na kaputu izvadio jednu kutiju i otvorio je oprezno
kao da bi se nešto iz nje moglo prosuti, ali su u kutiji bile samo druge
naoèale. Kad je promijenio naoèale, ponovo je vratio kutiju u džep i zagladio
kaput rukama. Na posljetku se zapiljio u mene i kratko kimnuo glavom, na što mu
je Mame-ha rekla:
“Tako mi je žao što vas gnjavim, doktore. Ali pred Sayuri je tako lijepa
buduænost, a sad je na nesreæu po-rezala nogu! S obzirom na ožiljak koji bi joj
mogao ostati i na moguænost infekcije, mislila sam kako ste vi jedina osoba u
koju mogu imati povjerenja.”
“Pametno”, reèe doktor Rak. “A sad bih možda mogao, pogledati ozljedu?”
“Bojim se, doktore, da Savuri uhvati slabost èim vidi krv. Možda bi bilo
najbolje kad bi se ona okrenula i pustila vas da sami pogledate ranu. Porezala
se na stražnjoj strani bedra.”
“Shvaæam. Možda biste je zamolili da legne potrbuške na stol za preglede?”
Nije mi bilo jasno zašto to meni nije rekao, ali kako bih izgledala poslušna,
prièekala sam da mi Mameha prenese što doktor traži od mene. Potom mi je doktor
zadi-gnuo kimono gotovo do bokova i uzeo nekakvu krpu i nekakvu smrdljivu
tekuæinu, te mi njome istrljao bedro, a onda mi je rekao: “Sayuri-san, hoæete li
biti tako ljubazni da mi isprièate kako ste se ozlijedili?”
Duboko sam uzdahnula, pomalo pretjerano, glumeæi slabost što sam bolje
umjela. “Ovaj, jako mi je neugodno”, poèela sam, “ali istina je da sam danas...
pila puno èaja...”
“Savuri je nedavno postala pripravnicom”, umiješala se Mameha. “Vodila sam je
naokolo po Gionu i predstavljala je ljudima. Prirodno, svi su nas pozivali da
uðemo i popijemo èaj.”
“Da, mogu zamisliti”, reèe doktor.
“U svakom sluèaju”, nastavila sam, “odjednom sam osjetila da moram... ovaj,
znate...”

“Ispijanje velikih kolièina èaja može dovesti do jake potrebe za pražnjenjem

mjehura”, reèe doktor.
 “Oh, hvala. U stvari... to je bilo više od “jake potrebe”, jer sam se bojala
da æe mi, ako još malo èekam, sve oko mene poèeti izgledati žuto, ako shvaæate
što hoæu reæi...”
“Samo isprièaj doktoru što se dogodilo”, prekine me Mameha.
“Isprièavam se”, rekla sam. “Samo sam htjela reæi kako sam uistinu nužno
morala na zahod... toliko nužno da kad sam napokon stigla do njega... ovaj,
muèila sam se s kimonom i valjda sam izgubila ravnotežu. Kad sam pala, udarila
sam nogom o nešto oštro. Ne znam što je to bilo. Mislim da sam se
onesvijestila.”
“Èudno je kako niste ispraznili mjehur dok ste ležali u nesvijesti”, reèe
doktor.
Ja sam èitavo to vrijeme ležala na trbuhu podignute glave da ne pokvarim
šminku i govorila sam pred sebe dok je doktor gledao u moj zatiljak. Ali kad je
doktor izrekao ovu primjedbu, osvrnula sam se preko ramena koliko sam mogla i
pogledala Mamehu. Sreæom, ona je brže od mene mislila, jer je rekla:
“Savuri je htjela reæi kako je izgubila ravnotežu dok je ustajala iz èuèeæeg
položaja.”
“Shvaæam”, reèe doktor. “Porezali ste se na nešto vrlo oštro. Možda ste pali
na komad stakla ili metala.”
“O da, osjetila sam daje nešto jako oštro”, rekla sam. “Oštro kao nož!”
Doktor Rak nije više ništa rekao, ali je tako èistio ranu kao da želi
ispitati koliko mi bola može nanijeti, a zatim je uzeo još one smrdljive
tekuæine i oprao mi cijelu nogu od tragova sasušene krvi. Na posljetku mi je
rekao kako na posjekotinu treba samo stavljati ljekovitu mast i zavoj, te me
poduèio kako æu to raditi iduæih nekoliko dana. Potom mi je navukao kimono preko
nogu i opet pažljivo spremio naoèale kao da misli kako æe se slomiti ako ne
postupa s njima krajnje oprezno.
“Žao mi je da ste poderali tako lijep kimono”, rekao je. “Ali mi je u svakom
sluèaju drago što sam vas imao

270

271

t
prilike upoznati. Mene uvijek zanimaju nova lica i Mame-ha-san to dobro zna.”
“Oh, ne, doktore, meni je drago što sam vas imala prilike upoznati”,
odgovorila sam.
“Možda æu vas uskoro jedne veèeri vidjeti u èajani I-chiriki.”
“Iskreno govoreæi, doktore”, rekla je na to Mameha, “Savuri je... nešto kao
artikl od posebne vrijednosti, kao što, sigurna sam, možete i sami zamisliti.
Veæ ima previše obožavatelja da bi se u tome znala snaæi, zato je nastojim
držati podalje od èajane Ichiriki. Možda bismo vas mogle posjetiti u èajani
Shirae?”
“Da, to bi i meni bilo draže”, rekao je doktor Rak. Potom je opet izveo èitav
ritual sa zamjenom naoèala kako bi mogao pogledati u neku knjižicu koju je
izvukao iz džepa. “Ja æu tamo biti... èekajte da vidim... prekosutra uveèer.
Nadam se da æemo se vidjeti.”
Mameha mu je obeæala da æemo sigurno navratiti i nakon toga smo otišle.
U rikši na povratku u Gion, Mameha mi je rekla da sam to dobro izvela.
“Ali, Mameha-san, ja nisam ništa napravila!”
“Oh? A kako onda objašnjavaš ono što smo vidjele doktoru na èelu?”
“Ja nisam vidjela ništa osim drvenog stola koji mi je bio pod nosom.”
“Recimo samo da je doktoru dok ti je èistio nogu, èelo bilo orošeno znojem
kao da smo usred ljeta. A soba èak nije bila ni zagrijana, je li tako?”
“Mislim da nije.”
“No, onda!”
 Nisam bila sigurna o èemu ona govori, niti zašto me je zapravo odvela tom
doktoru. Meðutim, nisam je mogla pitati, jer mi je veæ jasno stavila na znanje
da mi neæe reæi

što je smislila. A onda, kad smo veæ bili na aveniji Shijo i ponovo ulazili u
Gion, Mameha se odjednom prekinula usred neèega o èemu je prièala.
“Znaš, ovaj kimono doista nekako posebno istièe tvoje oèi, Savuri. Te boje,
grimizna i žuta... uz njih tvoje oèi izgledaju kao da su od srebra! Oh, nebesa,
ne mogu vjerovati da se toga nisam ranije sjetila. Vozaèu!” povikala je.
“Predaleko smo otišle. Zaustavite ovdje, molim vas.”
“Rekli ste mi: Gion, Tominaga-cho, gospoðo. Ne mogu stati ovdje nasred
mosta.”
“Možete nas ovdje pustiti da siðemo ili nas možete odvesti do kraja mosta i
onda nas ponovo vratiti na drugu stranu. Zbilja mi se ne èini da bi to imalo
nekog smisla.”
Vozaè na to spusti drške rikše i nas dvije siðemo. Biciklisti su nam srdito
zvonili dok su prolazili kraj nas, ali Mamehu to nije ni najmanje uzbuðivalo.
Pretpostavljam da je toliko bila sigurna u svoj položaj u svijetu da nije mogla
ni zamisliti kako bi nekoga moglo smetati što smo zakrèili promet. Mirno i ne
žureæi se, vadila je novèiæ po novèiæ iz svoje svilene torbice dok nije vozaèu
odbrojila toèan iznos, a onda me je povela natrag preko mosta u smjeru odakle
smo došle.
“Idemo u atelijer Uchide Kosabura”, objavila je. “On je sjajan slikar i
sigurna sam da æe mu se svidjeti tvoje oèi. On je ponekad malo... rastresen,
moglo bi se reæi. I u njegovom je atelijeru uvijek nered. Možda æe potrajati
neko vrijeme dok primijeti tvoje oèi, ali ti samo nastoj gledati tako da ih mora
zapaziti.”
Išla sam za Mamehom kroz pokrajne ulice sve dok nismo došle do neke male
ulièice. Na kraju te ulièice stajala su crvena šintoistièka ulazna vrata,
umanjene velièine, stisnuta izmeðu dvije kuæe. Ušle smo kroz njih i prošle
pokraj nekoliko malih paviljona do nekih kamenih stuba meðu drveæem obojenim
blistavim jesenskim bojama. Zrak je u tom malom, vlažnom tunelu ispod krošnji
bio hladan poput vode, tako da mi se èinilo kao da tim stubama ulazimo u neki
sasvim drugi svijet. Èula sam nekakav šum koji me je podsjetio na šum morskih
valova koji za-

272

273

tpljuskuju obalu, ali kako se pokazalo, to je samo bio neki èovjek koji je
metlom boje èokolade uklanjao vodu s naj-gornje stube.
“Zaboga, Uchida-san!” rekla je Mameha. “Zar nemaš sluškinju koja bi ti to
radila?”
Muškarac na vrhu stuba stajao je u suncu i kad se okrenuo da pogleda dolje
prema nama, sumnjam da je mogao razabrati nešto više od nejasnih oblika pod
granama stabala. Ja sam ga, meðutim, dobro vidjela i mogla sam uoèiti njegov
prilièno èudan izgled.U jednom kutu usta imao je golem madež kao da mu je tu
ostao priljepljen komadiæ hrane, a obrve su mu bile tako guste i èupave da se
èinilo kao da su to dvije gusjenice koje su ispuzale iz njegove kose i tu
zaspale. Sve je na njemu bilo neuredno, ne samo njegova sijeda kosa, nego i
kimono, koji je izgledao kao da je u njemu prospavao noæ.
“Tko je to?” upitao je.
“Uchida-san! Nakon toliko godina još uvijek mi ne prepoznaješ glas?”
“Tko ste da ste, ako me želite rasrditi, dobro ste poèele. Nisam raspoložen i
ne želim da me itko smeta! Bacit æu ovu metlu na vas ako ne kažete tko ste.”
Kako je srdito izgledao, ne bih se iznenadila da je odgrizao onaj madež i
ispljunuo ga na nas. Ali Mameha se mirno nastavila uspinjati stubama, a ja sam
je slijedila, premda sam se držala toèno iza nje, kako bi metla pogodila nju, a
ne mene.
“Zar tako pozdravljaš goste, Uchida-san?” upitala je kad je izašla na
svjetlo.
Uchida se žmirkajuæi zagledao u nju. “A, to si ti. Ne možeš jednostavno reæi
tko si, kao sav pošteni svijet? Drži, uzmi ovu metlu i poèisti stube. Nitko neæe
uæi u moju kuæu dok ne zapalim mirisni štapiæ. Još je jedan od mojih miševa
krepao i unutra smrdi kao u lijesu.”
Mameha se na sve to samo smiješila i prièekala je da se on udalji, a onda je
metlu prislonila uz deblo.
“Jesi li kada imala èir?” upitala me je šapæuæi. “Kad Uchida nije zadovoljan
neèim što je naslikao, postane ova-

ko grozno èangrizav. Moraš ga natjerati da prasne, baš kao što moraš prorezati
èir i nakon toga je sve opet u redu. Ako mu ne pružiš neki razlog da se može
izvikati, poèet æe piti i postat æe još gori.”
“Zar on drži miševe kao kuæne ljubimce?” upitala sam je, takoðer šapæuæi.
“Rekao je da je još jedan od njegovih miševa uginuo.”
“Nebesa, ne. Samo ostavlja naokolo štapiæe tuša, pa ih miševi grickaju i
uginu od otrovanja. Dala sam mu kutiju da u njoj drži štapiæe, ali ih on i dalje
ostavlja razbacane po sobi.”
Upravo su se tada Uchidina vrata djelomice otvorila, jer ih je bio zatvorio
za sobom kad je ušao unutra. Izule smo natikaèe i ušle. Atelijer je bio jedna
jedina velika prostorija, ureðena kao seljaèka kuæa. Vidjela sam štapiæe kako
gore u jednom kutu, ali to zasad još ništa nije pomagalo, jer me je smrad po
uginulim miševima udario u lice takvom snagom kao da mi je netko prilijepio
komad vlažne gline na nos. Prostorija je bila neurednija od Hatsumo-mine sobe u
najgorem izdanju. Posvuda su ležali dugaèki kistovi, neki od njih slomljeni ili
izgriženi, kao i velike drvene ploèe s nedovršenim, crno-bijelim crtežima. Usred
svega toga nalazio se neraspremljen futon s plahtama u-mrljanim tušom. Pomislila
sam kako je Uchida vjerojatno sav zamrljan od tuša i kad sam se okrenula da to
provjerim, on me upita:
“Što gledaš?”
“Uchida-san”, reèe Mameha, “dopusti da ti predstavim moju mlaðu sestru
Savuri. Došla je sa mnom èak iz Giona kako bi imala èast da te upozna.”
U stvari, to “èak iz Giona” nije uopæe bilo daleko, ali u svakom sluèaju, ja
sam kleknula na strunjaèe i obavila uobièajeni ritual dubokog naklona i molbe da
mi Uchida nešto ne zamjeri, premda nisam bila sigurna je li on èuo i jednu rijeè
od onog što mu je Mameha rekla.
“Sve je bilo dobro do ruèka”, rekao je Uchida, “a onda, pogledaj što se
dogodilo!” Prešao je preko sobe i podi-

274

275

gao jednu dasku. Za nju je èavliæima bio prièvršæen crtež neke žene s leða,
glave okrenute ustranu i s kišobranom u ruci - osim što je oèigledno neka maèka
zakoraèila u tuš i zatim prešla preko crteža, ostavljajuæi savršene otiske šapa.
Krivac je u tom trenutku, smotan u kuglicu, spavao na hrpi prljave odjeæe.
“Donio sam ga ovamo zbog miševa, a sad vidi ovo!” nastavio je Uchida.
“Najradije bih ga izbacio van.”
“Oh, ali otisci šapa su tako lijepi”, rekla je Mameha. “Ja mislim da je s
njima slika još bolja. Što ti misliš Sayu-ri?”
Ja nisam bila sklona reæi bilo što, jer mi se èinilo kako je Uchidu silno
uzrujala Mamehina primjedba. Ali sam onda shvatila kako ona pokušava “prerezati
èir”, kako se izrazila. I tako sam pokušala da mi glas zvuèi oduševljeno i
rekla:
“Iznenaðena sam kako ti otisci lijepo izgledaju! Ja mislim da taj maèak ima
umjetnièkog dara.”
“Znam zašto ga ti ne voliš”, dodala je Mameha. “Ljubomoran si na njega zato
stoje tako talentiran.”
“Ljubomoran, ha?” reèe Uchida. “Taj maèak nije nikakav umjetnik. On je jedan
opaki demon, eto što je!”
“Oprosti, Uchida-san”, reèe Mameha. “Tako je kako ti kažeš. Ali reci, kaniš
li možda baciti tu sliku? Jer ako æeš je baciti, ja bih je rado uzela. Baš bi
dražesno izgledala u mom stanu, zar ne, Savuri?”
Kad je Uchida to èuo, strgnuo je sliku s daske i rekao: “Sviða ti se, ha? Baš
dobro, dobit æeš od mene dva dara!” Onda je poderao sliku u dva komada i gurnuo
ih Mamehi u ruke: “Ovo ti je jedan! I ovo ti je drugi! A sad van iz moje kuæe!”
“Voljela bih da to nisi napravio”, reèe Mameha. “Po mom mišljenju, to je bilo
najljepše što si ikad napravio.”
“Van!”
“Oh, Uchida-san, ne mogu sad otiæi. Kakva bih to bila prijateljica kad ti ne
bih ovdje malo pospremila prije nego što odem.”

Na to Uchida izjuri iz kuæe, ostavljajuæi za sobom ši-i rom otvorena vrata.

Gledale smo kako je bijesno udario nogom metlu koju je Mameha ostavila oslonjenu
o stablo i ,????"? kako se poskliznuo i umalo pao kad je poèeo silaziti niz
mokre stube. Nas dvije smo sljedeæih pola sata èistile i ? “;”?” • pospremale
atelijer, a onda se Uchida vratio mnogo bolje i raspoložen, baš kao stoje Mameha
prorekla. Doduše, ja to ] još uvijek ne bih nazvala vedrim raspoloženjem, a
k tome a je imao naviku stalno grickati onaj madež u kutu usana, !(, što
mu je davalo zabrinut izraz. Mislim da mu je bilo neugodno zbog onog prijašnjeg
ponašanja, jer nas se nije usuðivao pogledati. Ubrzo je postalo jasno da ovako
uopæe neæe zapaziti moje oèi i stoga mu je Mameha rekla:
“Ne èini ti se da je Savuri uistinu ljupka? Jesi li se uopæe potrudio da je
pogledaš?”
Pomislila sam kako je to s Mamehine strane veæ bio oèajnièki potez, ali je
Uchido samo preletio pogledom preko mene kao kad rukom pometeš mrvicu sa stola.
Mameha je izgledala duboko razoèarana. Popodnevno je svjetlo veæ poèelo slabiti
i obje smo ustale da se oprostimo. Ona mu se naglašeno kratko naklonila dok se
pozdravljala s njime. Kad smo izašle, nisam mogla odoljeti da ne zastanem i malo
uživam u zalasku sunca koji je nebo iza u-daljenih brda obojio èarobnim
nijansama hrðaste i ružièaste boje kao najljepši kimono; još èudesnije od toga,
jer ti ni u najvelièanstvenijem kimonu ruke neæe žariti naranèastim odsjajem. A
u odbljesku ovog zalaza sunca moje su ruke izgledale kao da su umoèene u neko
tekuæe svjetlo što se prelijeva u svim duginim bojama. Podigla sam ruke i
zagledala se u njih.
“Mameha-san, pogledaj”, rekla sam joj, ali ona je mislila da govorim o zalazu
sunca i nezainteresirano se o-krenula prema njemu. Uchida je nepomièno stajao u
vratima i s izrazom duboke usredotoèenosti na licu provlaèio rukom kroz sijedu
kosu. Ali nije gledao zalaz sunca. Gledao je mene.
Ako si ikad vidio slavnu sliku Uchide Kosabura na kojoj je mlada žena u
kimonu, obuzeta zanosom i blista-

276

277

vih oèiju... pa, Uchida je od samog poèetka tvrdio kako je ideju za tu sliku
dobio tog popodneva, gledajuæi mene. Ja mu to nikad nisam vjerovala. Ne mogu
zamisliti da bi tako divna slika mogla doista proizaæi iz prizora jedne obiène
djevojèice, djetinjasto zagledane u vlastite ruke o-basjane zalazeæim suncem.
Devetnaesto poglavlje i
Taj mjesec zaèudnih dogaðaja, u kojem sam prvo ponovo srela predsjednika i potom
upoznala Nobua, doktora Raka i Uchidu Kosabura, doveo me je do toga da se
osjeæam poput kuænog zrikavca koji je napokon uspio pobjeæi iz svog kaveza od
pletene slame. Po prvi put, nakon bogzna koliko vremena, mogla sam uveèer leæi u
krevet vjerujuæi kako ipak neæu zauvijek ostati neprimijeæena poput kapljice
èaja na strunjaèi. Još uvijek mi ništa nije bilo jasno: ni Mamehin plan, ni kako
æe me on dovesti do toga da postanem uspješnom gejšom, ni hoæe li me uspješna
karijera gejše ikad dovesti do predsjednika. Ali svake sam noæi ležala na svom
futonu i pritiskala na lice njegov rupèiæ, proživljavajuæi uvijek iznova svaki
pojedini trenutak svog susreta s njime. Bila sam poput zvona u hramu koje dugo
odzvanja nakon udarca bata.
Prošlo je nekoliko tjedana a da ništa nismo èule od bilo kojeg od tih
muškaraca i veæ smo se poèele zabrinjavati. No, jednog je jutra napokon neki
tajnik iz kompanije Iwamura nazvao èajanu Ichiriki i zatražio moje društvo za tu
veèer. Mamehu je ta vijest oduševila, jer se nadala da poziv dolazi od Nobua. Ja
sam takoðer bila oduševljena, samo što sam se ja nadala da poziv dolazi od
predsjednika. Kasnije tog dana rekla sam Tetiæi, u Hatsumo-minoj nazoènosti,
kako æu zabavljati Nobua i kako je molim da mi pomogne odabrati kimono.
Zapanjila sam se kad nam se Hatsumomo pridružila da nam i ona pomogne. Da nas je
odnekud sa strane promatrao neki stranac,

278

279

sigurna sam da bi za nas pomislio kako smo blisko povezana i sretna obitelj.
Hatsumomo se ni jednom nije narugala niti dobacivala sarkastiène primjedbe i
doista nam je pomagala. Mislim da je Tetiæa bila isto toliko zaèuðena kao i ja.
Na kraju smo se sve tri složile oko jednog prašno-zelenog kimona s uzorkom lišæa
u srebrnoj i cinober boji, uz koji smo odabrale sivi obi protkan zlatnim nitima.
Hatsumomo je obeæala da æe navratiti kako bi me vidjela s Nobuom.
Te sam veèeri kleknula u hodniku èajane Ichiriki, osjeæajuæi kako me je èitav
moj dotadašnji život vodio do ovog trenutka. Osluškivala sam zvuk prigušenog
smijeha, pitajuæi se je li neki od tih glasova predsjednikov, a kad sam otvorila
vrata i ugledala njega na èelu stola i Nobua leðima okrenutog prema meni...
toliko me oèarao predsjednikov smiješak, iako se, zapravo, radilo samo o
zaostatku malopreðašnjeg smijeha, morala sam napregnuti svu snagu kako bih se
suzdržala da mu ne uzvratim osmijehom. Prvo sam pozdravila Mamehu, potom
nekoliko drugih gejša u sobi i na posljetku šestoricu ili sedmoricu muškaraca.
Kad sam ustala iz kleèeæeg položaja, otišla sam ravno do Nobua, jer sam znala da
to Mameha oèekuje od mene. Meðutim, vjerojatno sam kleknula bliže nego što sam
toga bila svjesna, jer je on odmah srdito tresnuo svoju šalicu sa sakeom na stol
i malo se odmaknuo. Isprièala sam mu se, ali se on nije ni osvrnuo na mene, a
Mameha se samo namrštila. Ostatak veèeri provela sam osjeæajuæi se prilièno
nesretno. Kasnije, kad smo zajedno odlazile sa zabave, Mameha mi je rekla:
“Nobu-san se lako rasrdi. U buduæe moraš više paziti na to da ga ne
razdražiš.”
“Žao mi je, gospoðo. Oèigledno, nisam mu tako draga kao što ste mislili...”
“Oh, draga si mu, ne brini. Da mu se ne sviða tvoje društvo, ti bi danas
otišla kuæi u suzama. Njegov je temperament ponekad slièan vreæi punoj šljunka,
ali on je na svoj naèin dobar èovjek, vidjet æeš.”

Istog tjedna, kompanija Iwamura ponovo me pozvala u èajanu Ichiriki, i još mnogo
puta tijekom iduæih tjedana, a poziv nije uvijek ukljuèivao Mamehu. Ona me
upozorila da ne ostajem predugo, kako ne bih ostavila dojam da nemam nikakvih
drugih poziva i tako bih se uvijek nakon otprilike jednog sata isprièala i
otišla, kao da idem na neku drugu zabavu. Dok bih se oblaèila za te veèeri,
Hatsumomo bi èesto natuknula kako æe svratiti, ali nikad se nije pojavila. A
onda me je jednog popodneva, sasvim neoèekivano, obavijestila kako ima nešto
slobodnog vremena te veèeri i kako æe sasvim sigurno doæi.
Bila sam pomalo nervozna zbog toga, kao što možeš zamisliti, ali situacija mi
se uèinila još gorom kad sam došla u Ichiriki i otkrila da je Nobu odsutan. Ta
je zabava imala najmanji broj uzvanika od svih kojima sam dotad prisustvovala:
osim mene, tu su bile još samo dvije gejše i èetvorica muškaraca. Sto ako
Hatsumomo doðe i zatekne me kako zabavljam predsjednika bez Nobua? Nisam još
dospjela smisliti što æu uèiniti kad su vrata kliznula u stranu i meni se
želudac zgrèio od strepnje, jer je pred vratima, u hodniku, kleèala Hatsumomo.
Zakljuèila sam kako mi je jedini izlaz da se pretvaram kako mi je dosadno,
kao da me ne zanima nièije društvo osim Nobuova. Možda bi to bilo dovoljno da me
spasi te veèeri, ali sreæom, nekoliko minuta kasnije stigao je Nobu. Hatsumomin
se ljupki osmijeh pojaèao istog trenutka kad je Nobu ušao u sobu, sve dok joj
usnice nisu postale još izrazitije crvene i nabubrjele poput kapljica krvi
nanizanih uz rubove rane. Nobu se smjestio za stolom, a Hatsumomo me odmah,
majèinskim tonom, ponukala da odem do njega i natoèim mu šake. Otišla sam i
namjestila se pokraj njega, pokušavajuæi pokazivati sve znakove oèara-nosti.
Svaki put kad bi se nasmijao, na primjer, podigla bih na kratko pogled prema
njemu kao da ne mogu odoljeti želji da ga pogledam. Hatsumomo je bila
oduševljena i tako nas je otvoreno promatrala da èak nije izgledala svjesna
èinjenice da su oèi svih muškaraca uperene u nju, ili je, što je vjerojatnije,
jednostavno bila naviknuta na to.

280

281

Te je veèeri bila èarobno lijepa, kao što je to, uostalom, uvijek bila; jedan
mladiæ na drugom kraju stola gotovo ništa drugo nije radio nego palio cigaretu
za cigaretom i gledao u nju. Èak je i predsjednik, koji je sjedio držeæi otmjeno
meðu prstima šalicu sa sakeom, povremeno kri-šom pogledavao prema njoj. Pitala
sam se jesu li muškarci doista toliko zaslijepljeni ljepotom da bi se osjeæali
povlaštenima proživjeti život s nekim stvarnim demonom ako bi to bio lijepi
demon. Odjednom mi se u mašti ukazala slika predsjednika kako kasno uveèer ulazi
u predvorje za goste u našoj okiyi kako bi se tamo sastao s Hatsumomo, te se,
držeæi šešir u ruci, smiješi dolje na mene, dok drugom rukom otkopèava kaput.
Nisam vjerovala da bi on ikad mogao biti toliko oèaran njezinom ljepotom da ne
bi primijetio tragove okrutnosti koji su povremeno izlazili na vidjelo. Meðutim,
u jedno sam bila sasvim sigurna: kad bi Hatsumomo ikad naslutila moje osjeæaje
prema njemu, vjerojatno bi ga pokušala zavesti, ako ni zbog èega drugoga, onda
samo zato da meni nanese bol.
Odjednom mi se uèinilo nužnim navesti Hatsumomo da ode sa zabave. Znala sam
da je došla kako bi gledala “ljubav što se raða”, kako je ona to nazvala, pa sam
odluèila pokazati joj to što je došla vidjeti. Poèela sam time što sam vršcima
prstiju stalno dodirivala vrat ili kosu, kao da sam tobože zabrinuta za svoj
izgled. Kad sam pritom sluèajno okrznula jedan od ukrasa u kosi, pala mi je na
pamet jedna ideja. Prièekala sam da netko isprièa kakvu šalu, a onda sam se,
smijuæi se i popravljajuæi prstima frizuru, nagnula prema Nobuu. Zapravo je,
priznajem, moralo izgledati èudno što toliko petljam oko frizure, jer je kosa
bila uèvršæena voskom i malo je bilo vjerojatno da bi se nešto moglo pomaknuti.
No, ja sam kanila olabaviti jedan od ukrasa, vodopad žutih i naranèastih
cvjetova šafrana od svile, i pustiti ga da padne Nobuu u krilo. Meðutim, drvena
igla koja je držala ukras u kosi bila je zabodena dublje nego što sam oèekivala,
a kad sam je napokon u-spjela izvuæi toliko da ukras sklizne iz kose, odbio se
od Nobuovih grudi i pao na tatami meðu njegove prekrižene noge. Gotovo su svi
primijetili što se dogodilo, ali èinilo se

da nitko ne zna što bi trebalo uèiniti. Bila sam zamislila kako æu posegnuti
rukom u njegovo krilo i uzeti ukras glumeæi djevojaèki stid, ali nisam imala
hrabrosti staviti ruku meðu njegove noge.
Nobu ga je sam pokupio i držeæi za iglu, polako ga vrtio meðu prstima.
“Potraži mladu sluškinju koja me doèekala na vratima”, rekao mi je. “Reci joj da
želim onaj paketiæ koji sam donio.”
Poslušala sam i kad sam se vratila u sobu, svi su èekali da vide što æe se
dogoditi. Nobu je još uvijek držao meðu prstima iglu mog ukrasa za kosu tako da
su se cvjetovi njihali iznad stola i nije se ni pomakao da uzme paketiæ kad sam
mu ga pružila. “Htio sam ti to dati kasnije, kad budeš odlazila. Ali izgleda da
je sudbina odredila da ti to dam sada”, rekao je i pokretom glave prema paketiæu
dao mi znak da ga otvorim. Bilo mi je strašno neugodno jer su me svi gledali,
ali sam razmotala papir i otvorila malu drvenu kutiju koja je bila unutra. U
kutiji je, na jastuèiæu od satena ležao jedan prekrasno izraðen ukrasni èešalj u
obliku polukruga, blistavo crvene boje i ukrašen šarenim cvjetiæima.
“Našao sam ga prije nekoliko dana u trgovini antikvitetima”, rekao je.
Predsjednik se sjetno zagledao u kutiju s ukrasnim èešljem na stolu i
pokrenuo je usnice, ali iz njih u prvi èas nije izišao nikakav zvuk, sve dok se
nije nakašljao i proèistio grlo, a onda je nekako èudno tužnim glasom rekao:
“Doista, Nobu-san, nisam imao pojma da si ti tako sentimentalan.”
Hatsumomo se digla od stola i ja sam veæ pomislila kako sam je se uspjela
riješiti, ali na moje iznenaðenje, ona je došla i kleknula uz mene. Nisam znala
što bi to imalo znaèiti sve dok nije izvadila èešalj iz kutije i brižljivo mi ga
zatakla u kosu, iznad velike punðe. Pružila je ruku i Nobu joj je dao moj ukras
od svilenih cvjetova, te mi je i njega brižljivo ponovo vratila u kosu, kao
majka djetetu. Zahvalila sam joj se malim naklonom.

282

283

“Pogledajte, zar ovo nije najljupkije stvorenje koje ste ikad vidjeli?”
znaèajno je upitala Nobua. Zatim je teatralno uzdahnula, kao da su ovi trenuci
bili nešto najromantiènije što je ikad doživjela a onda se isprièala i otišla,
kao što sam se i nadala.
Samo se po sebi razumije da se muškarci mogu meðusobno razlikovati kao ukrasno
grmlje koje cvate u razlièito doba godine. Jer iako su Nobu i predsjednik,
èinilo se, pokazali zanimanje za mene veæ nekoliko tjedana nakon natjecanja u
sumo hrvanju, prošlo je više mjeseci i još uvijek nismo dobile nikakvu poruku
bilo od doktora Raka, bilo od Uchide. Mameha je odluèno tvrdila kako trebamo
èekati da se oni sami jave, radije nego da pronaðemo nekakav izgovor i ponovo
odemo do njih, ali na kraju više nije mogla izdržati i otišla je jednog
popodneva vidjeti što je s Uchidom.
Otkrila je kako je ubrzo nakon našeg posjeta Uchidi-nog maèka ugrizao jazavac
i maèak je u roku od nekoliko dana uginuo od infekcije. Uchida je nakon toga
zapao u jedno od svojih dugotrajnih razdoblja opijanja. Mameha ga je nekoliko
dana posjeæivala kako bi ga razvedrila. Kad joj se uèinilo da se njegovo
raspoloženje napokon poèelo mijenjati, obukla me je u kimono ledenoplave boje s
rubom izvezenim raznobojnim vrpcama, našminkala me na zapadnjaèki naèin, “samo
da naglasi kutove”, kako je rekla, i poslala me k njemu s jednim bisernobijelim
maèiæem koji ju je morao stajati tko zna koliko novaca. Mislila sam da je maèiæ
prekrasan, ali Uchida ga je jedva pogledao, samo je sjedio i piljio u mene,
okreæuæi glavu amo-tamo. Nekoliko dana kasnije pozvao me je da mu poziram u
atelijeru. Mameha me upozorila da šutim i ne pokušavam s njim razgovarati, te je
sa mnom, kao pratnju, poslala sluškinju Tatsumi, koja je èitavo popodne provela
drijemajuæi u jednom kutu dok je Uchida groznièavo miješao boje i stalno me
premještao s jednog mjesta na drugo, povlaèeæi svaki put nekoliko poteza po
rižinu papiru prije nego što bi me ponovo premjestio.

Kad bi putovao naokolo po Japanu i gledao slike koje je Uchida naslikao tijekom
te zime, kao i tijekom nekoliko iduæih godina dok sam mu ja služila kao model -
kao na primjer sliku koja visi u sobi za konferencije Sumitomo banke u Osaki,
jedno od njegovih malobrojnih saèuvanih ulja, možda bi ti se èinilo kako je to
za mene bilo zanimljivo iskustvo. U stvari, ništa nije moglo biti dosadnije od
toga. Veæinom se sve svodilo na to da sam otprilike jedan sat ili nešto više
provela sjedeæi u neudobnom položaju. Najviše mi je ostalo u sjeæanju kako sam
stalno bila žedna, jer mi Uchida nikad nije ponudio da nešto popijem. Èak i kad
bih donijela sa sobom èaj, on bi posudu s èajem odnio u drugi kraj sobe kako mu
ne bi odvlaèila pozornost. Slijedeæi Mamehine upute, nikad nisam progovorila ni
rijeèi, èak ni jednog užasno hladnog poslijepodneva usred veljaèe kad sam
vjerojatno trebala nešto reæi, ali nisam. Uchida je sjeo preda me i zurio mi u
oèi, žvaèuæi onaj madež u kutu usta. Imao je pregršt štapiæa boje i nešto vode
koja se stalno ledila, ali ma koliko je puta mrvio i miješao boje u razlièite
kombinacije plave i sive, ni jednom nije bio potpuno zadovoljan i svaki put bi
izišao pred vrata i prolio smiješanu boju u snijeg. Što je više buljio u mene,
postajao je sve srditiji i na posljetku me poslao kuæi. Nije mi se javio više od
dva tjedna i kasnije sam saznala da se kroz to vrijeme ponovo opijao. Mameha se
ljutila na mene što sam dopustila da do toga doðe.
Što se pak tièe doktora Raka, on nam je onog puta kad sam ga prvi put vidjela
gotovo obeæao da æemo se naæi u èajani Shirae, ali otada je prošlo veæ šest
tjedana, a od njega nije stigla nikakva poruka. Kako su dani prolazili, Mameha
je postajala sve zabrinutija. Ja još uvijek ništa nisam znala o tome na koji
naèin ona kani Hatsumomo izbaciti iz ravnoteže, osim da èitav njezin plan visi
poput vrata na dva ovjesa, od kojih je jedan Nobu, a drugi doktor Rak. Nisam
mogla dokuèiti kakvu zamisao ima s U-chidom, ali mi se èinilo da je to nekakva
zasebna ideja; u svakom sluèaju, nešto što nije od središnje važnosti.

284

285

Napokon, krajem veljaèe, Mameha je sluèajno srela doktora Raka u èajani

Ichiriki i saznala kako je on sve ovo vrijeme bio zauzet otvaranjem jedne nove
bolnice u Osaki. Sad, kad je glavni dio posla bio iza njega, nadao se obnoviti
poznanstvo sa mnom u èajani Shirae iduæeg tjedna. Sjeæaš se kako mu je Mameha
rekla da æu biti preplavljena pozivima ako se pojavim u èajani Ichiriki, zato
nas je doktor Rak pozvao da mu se pridružimo u èajani Shirae. Dakako, Mameha je
na taj naèin, zapravo, htjela izbjeæi Hatsumomo, ali unatoè tome, dok sam se
pripremala za ponovni susret s doktorom, nisam se nekako mogla osloboditi
nelagodnog osjeæaja da bi nas Hatsumomo ipak mogla pronaæi. Meðutim, kad sam
ugledala èajanu Shirae, umalo nisam prasnula u smijeh, jer to je nedvojbeno bilo
mjesto koje bi Hatsumomo po svaku cijenu nastojala zaobiæi. Podsjetila me je na
mali uveli cvijetak na stablu punom raskošnih cvjetova. Gion je nastavio
uspješno poslovati i tijekom tih posljednjih godina ekonomske krize, ali èajana
Shirae, koja nikad nije bila osobito uspješna, samo je još dublje potonula.
Jedini razlog zbog kojeg je tako imuæan èovjek kao što je bio doktor Rak još
uvijek dolazio u tu èajanu bio je taj što on nije oduvijek bio bogat. U njegovim
mlaðim godinama, Shirae je vjerojatno bila najbolja èajana koju je on sebi mogao
priuštiti. Zato kad je napokon postao dobrodošao gost u èajani Ichiriki, to još
nije znaèilo da može potpuno prekinuti svaku vezu s èajanom Shirae. Kad muškarac
naðe ljubavnicu, neæe odmah trèati da se razvede od žene.
Te veèeri u èajani Shirae ja sam toèila šake dok je Mameha prièala neku
prièu, a doktor Rak èitavo to vrijeme sjedio s isturenim laktovima, tako da je
ponekad èak gurnuo laktom Mamehu ili mene, na što bi se okrenuo i kimnuo glavom
u znak isprike. On je bio šutljiv èovjek, otkrila sam. Najveæi je dio vremena
zurio u stol kroz svoje okrugle naoèale i s vremena na vrijeme, gurnuo bi pod
brkove komadiæ sirove ribe, mi to zovemo sashimi, pokretom koji bi me podsjetio
na kakvog djeèaka koji sakriva nešto pod strunjaèu. Kad smo te veèeri napokon
izašle iz èajane, mislila sam da nismo bile uspješne i da ga neæemo

èesto viðati, jer bilo bi normalno oèekivati da muškarac koji je tako malo
uživao tijekom neke veèeri neæe željeti ponovo doæi u Gion. Meðutim, novi je
poziv doktora Raka stigao veæ sljedeæeg tjedna i zatim gotovo svakog tjedna
tijekom narednih mjesec dana.
Sve se glatko odvijalo s doktorom dok ja jednog popodne-va sredinom ožujka nisam
napravila jednu glupost i zamalo upropastila sav Mamehin trud i brižljivo
planiranje. Sigurna sam da su mnoge mlade djevojke upropastile svoje životne
šanse time što su odbile uèiniti nešto što se od njih oèekivalo ili što su bile
nepristojne prema nekom važnom muškarcu ili kakvim sliènim nepromišljenim
postupkom, meðutim, moja je pogrješka bila toliko beznaèajna da uopæe nisam ni
bila svjesna toga da sam išta napravila.
To se zbilo u okiyi u vremenu od otprilike jedne minute, malo poslije ruèka
jednog hladnog dana dok sam kleèala na drvenoj galeriji i vježbala shamisen.
Hatsumomo je prolazila pokraj mene na putu do zahoda. Da sam na nogama imala
cipele, spustila bih se dolje na zemljani prolaz i maknula joj se s puta. Ovako
sam se samo mogla s mukom uspraviti na noge iz kleèeæeg položaja, jer su mi ruke
i noge bile potpuno ukoèene od hladnoæe. Da sam bila brža, Hatsumomo vjerojatno
ne bi došla na ideju da mi nešto kaže. Meðutim, dok me je gledala kako se
podižem na noge, rekla je:
“Njemaèki veleposlanik dolazi u grad, ali Buèa je zauzeta i ne može ga
zabavljati. Zašto ne zamoliš Mamehu neka sredi da ti uskoèiš na Buèino mjesto?”
Nakon toga se nasmijala kao da je veæ sama pomisao da bih ja mogla zabavljati
tako važnu liènost isto toliko apsurdna kao i pomisao da bi netko japanskom caru
ponudio zdjelicu ži-
ra.
Posjet njemaèkog veleposlanika izazvao je prilièno uzbuðenje u Gionu. U tom
su razdoblju, 1935. godine, u Njemaèkoj došli na vlast novi ljudi i premda se ja
nisam

286

287

i “ ?
razumjela u politiku, znala sam da se Japan u zadnje vrijeme udaljava od
Sjedinjenih Država i da želi ostaviti povoljan dojam na novog njemaèkog
veleposlanika. U Gionu su se svi pitali kome æe pripasti èast da ga zabavlja
tijekom njegova najavljena posjeta.
Kad mi se Hatsumomo obratila, trebala sam posramljeno pognuti glavu i izvesti
èitavu predstavu oko toga kako je moj život jadan u usporedbi s Buèinim. No, ja
sam sluèajno prije toga baš razmišljala o tome koliko su se moji izgledi
popravili i kako Mameha i ja uspješno skrivamo njezin plan pred Hatsumomo, kakav
god on bio. Moj je prvi poriv bio da se nasmiješim, ali sam uspjela zadržati
ukoèeno lice poput maske i jako sam bila zadovoljna što se nisam odala.
Hatsumomo me je èudno pogledala; trebala sam odmah shvatiti kako joj se nešto
mota po glavi. Brzo sam stupila ustranu i ona je prošla. I time je ta mala zgoda
bila završena, barem sam ja tako mislila.
A onda smo za nekoliko dana Mameha i ja ponovo otišle u èajanu Shirae, gdje
nas je èekao doktor Rak. Ali kad smo odgurnule ulazna vrata, vidjele smo Buèu
kako navlaèi natikaèe i upravo se sprema otiæi. Zgranula sam se kad sam ju
vidjela, pitala sam se kako je, zaboga, dospjela ovamo. A onda se u ulaznom
predvorju pojavila Hatsumomo i sve mi je postalo jasno: Hatsumomo nas je nekako
nadmudrila.
“Dobra veèer, Mameha-san”, rekla je Hatsumomo. “I, gle, tko je to s tobom!
Mala pripravnica koja je neko vrijeme bila tako draga doktoru.”
Sigurna sam da je Mameha bila isto toliko iznenaðena kao i ja, ali nije to
pokazala. “Zaboga, Hatsumomo--san”, rekla je, “jedva sam te prepoznala... ali
moram reæi, stvarno dobro podnosiš godine!”
Hatsumomo nije doista bila stara, imala je samo dvadeset osam ili dvadeset
devet godina. Mislim da je Mameha samo pokušala na brzinu smisliti nešto zlobno,
èime bi je bocnula.
288
“Pretpostavljam da ste došle vidjeti doktora”, nastavila je Hatsumomo. “Kakav
zanimljiv èovjek! Samo, nadam

se da æe mu još uvijek biti drago što vas vidi. Pa, zbogom.” Hatsumomo je
izgledala dobro raspoložena dok je odlazila, ali sam u odsjaju uliène svjetiljke
na Buèinu licu razabrala izraz tuge.
Mameha i ja smo bez rijeèi izule natikaèe; ni ona, ni ja nismo znale što
bismo rekle. Turobno ozraèje èajane Shirae èinilo se te noæi gustim poput vode u
ribnjaku. Zrak je vonjao na staru šminku, a u kutovima soba boja je otpadala s
vlažnih zidova. Bila bih dala ne znam što, samo da se mogu okrenuti i otiæi.
Kad smo otvorile vrata iz hodnika, vidjele smo vlasnicu èajane kako pravi
društvo doktoru Raku. Ona bi se obièno zadržala još nekoliko minuta nakon našeg
dolaska, vjerojatno kako bi doktoru mogla naplatiti vrijeme koje je provela s
njime. Meðutim, veèeras se isprièala èim smo mi ušle i nije nas ni pogledala dok
je prolazila kraj nas. Doktor Rak je sjedio leðima okrenut prema nama, pa smo
preskoèile formalni pozdrav i odmah mu se pridružile za stolom.
“Izgledate umorni, doktore”, rekla mu je Mameha. “Kako se osjeæate veèeras?”
Doktor Rak nije odmah odgovorio. Samo je vrtio èašu s pivom na stolu ispred
sebe da nekako utroši vrijeme, premda je on bio krajnje djelotvoran èovjek i
nikad ne bi uzalud tratio ni sekunde, ako se to ikako dalo izbjeæi.
“Da, umoran sam”, na posljetku je rekao. “Nisam baš raspoložen za razgovor.”
I na to je iskapio ostatak piva i ustao, spremajuæi se za odlazak. Mameha i
ja smo se pogledale. Kad je došao do vrata, okrenuo se prema nama i rekao: “Ne
sviða mi so kad se pokaže da su me varali ljudi u koje sam imao |M>vjerenja.”
I nakon toga je izašao, ne zatvorivši vrata za sobom.
Mameha i ja smo ostale kleèati, bile smo odveæ zaprepaštene da bismo mogle
bilo što reæi. Napokon je Mameha ustala i zatvorila vrata. Kad se vratila za
stol, prvo je klcknula i zagladila kimono, a onda je srdito stisnula oèi i
289

upitala me: “U redu, Savuri. Da èujem što si zapravo rekla Hatsumomo?”

“Mameha-san, zar nakon tolikog truda? Obeæala sam vam da neæu uèiniti ništa
èime bih ugrozila svoje šanse.”
“Doktor te je oèito odbacio kao praznu vreæu. Sigurna sam da za to postoji
nekakav razlog... ali neæemo ga otkriti dok ne saznamo što mu je Hatsumomo
veèeras rekla.”
“Kako bismo to mogle saznati?”
“Buèa je bila ovdje. Moraš s njom razgovarati.”
Uopæe nisam bila sigurna da æe Buèa htjeti sa mnom razgovarati, ali rekla sam
da æu pokušati i Mameha se, izgleda, time zadovoljila. Ustala je i pripremila se
za odlazak, ali ja se nisam pomakla s mjesta, sve dok se ona nije okrenula da
vidi što je sa mnom.
 “Mameha-san”, rekla sam, “smijem nešto pitati? Sad Hatsumomo zna da sam ja
provodila vrijeme s doktorom i vjerojatno shvaæa razlog. Doktor Rak sigurno zna
razlog. Vi ga znate. Možda ga èak zna i Buèa! Samo ja ništa ne znam. Biste li
bili toliko ljubazni da mi objasnite svoj plan?”
Mameha me pogledala kao da joj je doista žao što sam je to upitala. Jedan
dugi trenutak gledala je svud naokolo, samo ne u mene, ali je na posljetku
duboko uzdahnula i ponovo kleknula kraj stola kako bi mi rekla ono što sam
htjela znati.
“Ti vrlo dobro znaš”, poèela je, “da te Uchida-san gleda oèima umjetnika. Ali
doktora zanima nešto drugo, a isto tako i Nobua. Znaš li što znaèi izraz
“jegulja beskuænica”?”
Nisam imala pojma o èemu govori i to sam joj rekla.
“Pa, muškarci na sebi imaju... neku vrstu “jegulje”“, rekla je. “Žene to
nemaju. Ali muškarci imaju. To se nalazi...”
“Mislim da znam o èemu govorite”, prekinula sam je, “ali nisam znala da se to
zove jegulja.”

“Zapravo, to nije jegulja”, nastavila je Mameha. “Ali ako se pravimo da je to

jegulja, puno æeš lakše shvatiti ovo što æu ti reæi. Prema tome, misli o tome na
taj naèin. Evo o èemu se radi: ta jegulja èitav život traži sebi dom, a što
misliš, što žene imaju u sebi? Spilje, u kojima jegulje vole boraviti. Ta
špilja, to je mjesto iz kojega jednom mjeseèno dolazi krv, kad “oblaci prekriju
mjesec”, kako mi ponekad znamo govoriti.”
Bila sam dovoljno odrasla da shvatim što Mameha time misli, jer sam veæ
nekoliko godina proživljavala taj prolazak oblaka preko mjeseca. Kad mi se to
prvi put dogodilo, uhvatio me užasan strah; ne bih se bila više prestrašila ni
da sam kihnula i odjednom u rupèiæu ugledala komadiæe mozga. Mislila sam da
umirem, sve dok me Tetiæa nije našla kako perem krvavu krpu i objasnila mi kako
je krvarenje jednostavno dio onog što znaèi biti žena.
“Možda ne znaš ovo o jeguljama”, nastavila je Mameha, “one ljubomorno èuvaju
svoj teritorij. Kad naðu špilju koja im se sviða, neko se vrijeme vrpolje u njoj
kako bi se uvjerile... ovaj, kako bi se uvjerile da je to zgodna špilja,
pretpostavljam. A kad zakljuèe da je špilja udobna, oznaèe je kao svoj
teritorij... pljuvanjem. Jesi razumjela?”
Da mi je Mameha jednostavno rekla to što mi je pokušavala predoèiti, sigurna
sam da bih bila šokirana, ali barem bi mi bilo lakše shvatiti o èemu se radi.
Tek mnogo godina kasnije, otkrila sam da mi je Mameha doslovce ponovila
objašnjenje koje je ona èula od svoje starije sestre.
“Sad dolazi nešto što æe ti se možda èiniti jako èudno”, rekla je, kao da ovo
što je dosad rekla nije bilo èudno. “Muškarcima se to zapravo sviða raditi. U
stvari, jako im se sviða. Ima muškaraca koji gotovo i ne rade ništa drugo nego
èitavog života tragaju za raznim špiljama u koje æe pustiti svoje jegulje.
Posebno im se sviða ona ženska špilja u kojoj nikad dotad nije bila nijedna
druga jegulja. Razumiješ? Mi to zovemo “mizuage.”“
“Sto zovemo “mizuage”?”
“Kad muška jegulja prvi put istražuje žensku špilju. To zovemo mizuage.”

290

291

Dakle, mizu znaèi “voda”, age znaèi “podiæi” ili “položiti”, prema tome,
izraz mizuage zvuèi kao da ima nekakve veze s podizanjem vode ili polaganjem
neèega na vodu. Ako staviš tri gejše u jednu sobu, svaka æe ti od njih iznijeti
drugaèije objašnjenje odakle dolazi taj izraz. Nakon što je Mameha završila s
objašnjavanjem, ja sam samo bila još više zbunjena, ali sam se pravila kao da u
tome vidim nekakav smisao.
“Pretpostavljam da možeš pogoditi zašto doktor voli dolaziti u Gion”,
nastavila je Mameha. “On zaraðuje mnogo novaca od svoje bolnice. Osim novca koji
mu je potreban za uzdržavanje obitelji, sve ostalo troši na mizuage. Možda æe te
zanimati podatak da si ti baš onakva mlada djevojka kakve on najviše voli. Ja to
dobro znam, jer sam ja bila jedna od njih.”
Kako sam kasnije saznala, otprilike godinu ili dvije prije mog dolaska u
Gion, doktor Rak je platio rekordnu cijenu za Mamehin mizuage, možda sedam ili
osam tisuæa jena. To danas možda ne zvuèi mnogo, ali u ono vrijeme to je bila
svota koju je èak i netko kao Majka, koja je jedino mislila o novcu i kako da ga
se domogne, mogao vidjeti samo jednom ili dvaput u životu. Mamehin je mizuage
dijelom bio tako skup zbog toga što je ona veæ bila slavna, ali postojao je još
jedan razlog, kako mi je objasnila tog popodneva. Dva vrlo imuæna muškarca
nadmetala su se meðusobno tko æe ponuditi višu cijenu za njezin mizuage. Jedan
je bio doktor Rak. Drugi, neki poslovni èovjek koji se zvao Fujikado. Obièno se
muškarci ne natjeèu na takav naèin: oni se svi meðusobno poznaju i radije æe se
dogovoriti oko takvih stvari. Meðutim, Fujikado je živio na drugom kraju Japana
i tek je povremeno dolazio u Gion. Zato mu je bilo svejedno hoæe li uvrijediti
doktora Raka. S druge je pak strane doktor Rak, koji je tvrdio kako u sebi ima
plemiæke krvi, mrzio ljude koji su se uzdigli vlastitim radom, kao stoje to bio
Fujikado, premda je i sam, najveæim dijelom, stekao bogatstvo i ugled vlastitim
rukama.
Kad je Mameha na sumo natjecanju primijetila No-buovo zanimanje za mene,
odmah je pomislila kako je No-

bu slièan Fujikadu; postigao je uspjeh zahvaljujuæi vlastitim sposobnostima i

bio odbojan ljudima kao što je doktor Rak. S obzirom na èinjenicu da me je
Hatsumomo ganjala naokolo kao što neka domaæica ganja žohara, ja se svakako
nisam mogla nadati da æu postati slavna kao što je bila Mameha te tako postiæi
visoku cijenu za svoj mizuage. Meðutim, ako se dovoljno svidim toj dvojici
muškaraca, oni bi se mogli poèeti meðusobno nadmetati, što bi me dovelo u
jednako povoljan položaj da novcem od mizuagea otplatim dugove kao da sam bila
uspješna i popularna pri-pravnica. Na to je Mameha mislila kad je govorila o
“izbacivanju iz ravnoteže” Hatsumomo. Hatsumomo je zlobno uživala u Nobuovom
zanimanju za mene, a pritom nije shvaæala kako æe njegova naklonost vrlo
vjerojatno podiæi cijenu mog mizuagea.
Oèevidno, morali smo ponovo privuæi doktora Raka. Ako on ne bude u igri, Nobu
može ponuditi za moj mizuage koliko ga bude volja, to jest, ako uopæe pokaže
zanimanje za to. Ja nisam u to bila previše sigurna, ali me je Mameha uvjeravala
kako ni jedan muškarac neæe gajiti prijateljski odnos s petnaestogodišnjom
pripravnicom ako mu nije na pameti njezin mizuage.
“Možeš se kladiti da ono što ga privlaèi nisu razgovori s tobom”, rekla je.
Pokušala sam se pretvarati kao da me to nije uvrijedilo.

292

293

i Dvadeseto poglavlje

Kad sad pogledam unatrag, vidim da je taj razgovor s Ma-mehom promijenio moj
pogled na svijet. Prije toga, ništa nisam znala o mizuageu, bila sam još uvijek
naivna djevojèica koja nije mnogo znala o životu. Ali nakon tog razgovora,
poèela sam shvaæati zbog èega muškarci poput doktora Raka troše toliko novaca i
vremena u Gionu. Kad to jednom shvatiš, ne možeš to ponovo zaboraviti. Više
nisam mogla misliti o doktoru Raku na isti naèin kao ranije.
 Kasnije te veèeri èekala sam u svojoj sobi u okiyi da zaèujem zvuk
Hatsumominih i Buèinih koraka na stubama. Veæ je bio jedan sat ujutro, ili još
kasnije, kad su se napokon vratile kuæi. Èula sam kako je Buèa umorna po naèinu
kako su joj dlanovi pljeskali po stubama, jer ona se ponekad uspinjala strmim
stepenicama na sve èetiri, poput psiæa. Prije nego što je zatvorila vrata
njihove sobe, Hatsumomo je pozvala jednu od sluškinja i zatražila da joj donese
pivo.
“Ne, èekaj”, dodala je. “Donesi dvije boce. Hoæu da Buèa pije sa mnom.”
“Molim vas, Hatsumomo-san”, èula sam kako se Buèa buni. “Radije bih popila
pljuvaèku.”
“Èitat æeš mi na glas dok ja pijem, pa prema tome možeš usput malo popiti.
Osim toga, mrzim kad su ljudi previše trijezni. To je odvratno.”

Nakon toga sluškinja siðe. Kad se ponovo vraæala uza stube, èula sam kako èaše
zveckaju na pladnju što ga je nosila.
Dugo sam sjedila oslonjena uhom o vrata svoje sobe, slušajuæi Buèu kako èita
èlanak o nekom novom kabuki glumcu. Napokon je Hatsumomo posræuæi izišla u
hodnik i otvorila vrata gornjeg zahoda.
“Buèo!” èula sam je kako dovikuje. “Zar ti se ne jedu rezanci?”
“Ne, gospoðo.”
“Izaði na ulicu i pokušaj pronaæi prodavaèa. Kupi i sebi jednu zdjelicu, neæu
jesti sama.”
Buèa uzdahne i siðe niz stepenice, ali ja sam prvo morala prièekati da se
Hatsumomo vrati u sobu i tek sam se onda odšuljala dolje. Ne bih možda uspjela
dostiæi Buèu, ali ona je bila toliko umorna da se vukla ulicom otprilike takvom
brzinom kakvom se mulj cijedi niz kosinu i s otprilike isto toliko svrhe. Kad
sam je napokon dostigla, preplašeno me je pogledala i pitala me što se dogodilo.
“Ništa se nije dogodilo”, odgovorila sam, “samo... oèajnièki mi je potrebna
tvoja pomoæ.”
“Oh, Chiyo-chan”, odgovorila mi je, mislim da me je još samo ona tako zvala,
“nemam vremena! Pokušavam naæi rezance za Hatsumomo, a ona æe me natjerati da ih
i ja jedem. Bojim se da æu se pobljuvati po njoj.”
“Buèo, jadnice”, rekla sam. “Izgledaš kao led kad se poène topiti.” Lice joj
se objesilo od umora i èinilo se kao da ju težina odjeæe vuèe prema zemlji.
Rekla sam joj neka sjedne negdje, a ja æu potražiti prodavaèa i donijeti joj
rezance. Bila je tako umorna da se uopæe nije bunila, samo mi je pružila novac i
sjela na jednu klupu na obali Shira-kawe.
Trebalo mi je dosta vremena da pronaðem prodavaèa, ali sam ga napokon našla i
vratila se s dvije zdjelice vruæih rezanaca. Buèa je duboko spavala, zabaèene
glave i otvorenih usta kao da lovi kišne kapi. Bilo je oko dva sata ujutro i na
ulici je još uvijek bilo ljudi. Jedna skupina

294

295

muškaraca hihotala se gledajuæi usnulu Buèu kao da je to nešto najmješnije što

su vidjeli u zadnjih nekoliko tjedana, a moram priznati, doista je bilo neobièno
vidjeti gejšu pri-pravnicu u sveèanoj odjeæi kako hrèe na klupi.
Kad sam odložila zdjelice s rezancima, probudila sam je što sam nježnije
mogla i rekla: “Buèo, silno te želim zamoliti za jednu uslugu, ali... bojim se
da neæeš biti sretna kad èuješ što tražim od tebe.”
“Nije važno”, odgovorila mi je. “Ionako nema više nièeg zbog èega bih bila
sretna.”
“Ti si veèeras bila prisutna kad je Hatsumomo razgovarala s doktorom. Bojim
se da bi taj razgovor mogao ugroziti èitavu moju buduænost. Hatsumomo mu je
sigurno rekla nekakvu laž o meni, jer me doktor više ne želi vidjeti.”
 Koliko god sam mrzila Hatsumomo i željela saznati što je uèinila, odmah sam
požalila što sam pokrenula razgovor o tome. Buèa je bila toliko nesretna da je
èak i taj mali dodatni pritisak s moje strane za nju bio previše. Istog su joj
se èasa niz široke obraze poèele kotrljati suze, kao da ih je godinama skupljala
u sebi.
“Nisam znala, Chiyo-chan!” rekla je, petljajuæi prstima ispod obija u potrazi
za rupèiæem. “Nisam imala pojma!”
“Misliš, nisi znala što æe Hatsumomo reæi? Ali kako je to itko mogao znati?”
“Nije to. Nisam znala da itko može biti tako zao! Ja to ne razumijem... Ona
to radi bez ikakvog razloga, samo da nekome nanese zlo. A najgore je od svega to
što misli da joj se ja divim i da želim biti ista takva. A ja je mrzim! Nikad
nikoga nisam toliko mrzila.”
Žuti je rupèiæ jadne Buèe ubrzo postao sav umrljan od razmazane šminke. Ako
je ranije slièila kocki leda koja se poèinje topiti, sad je slièila na mlaku
vode.
“Buèo, molim te, poslušaj me”, rekla sam. “Ne bih to tražila od tebe kad bi
postojala bilo kakva druga moguænost da to saznam. Ali ne želim se ponovo naæi u
situaciji

da život provodim kao sluškinja, a to æe se dogoditi ako Hatsumomo uspije u onom

što je naumila. Neæe se smiriti dok se ne naðem poput žohara pod njezinom nogom.
Hoæu reæi, zgnjeèit æe me ako mi ti ne pomogneš da joj uma-knem!”
Buci je to bilo smiješno i obje smo se poèele smijati. I tako, dok jadna Buèa
nije znala bi li plakala ili se smijala, ja sam joj uzela rupèiæ iz ruke i
pokušala malo popraviti razmazanu šminku. Bila sam toliko dirnuta što ponovo
vidim onu staru Buèu koja mi je nekoæ bila prijateljica da su se i meni oèi
ispunile suzama i bacile smo se jedna drugoj u zagrljaj.
“Oh, Buèo, potpuno ti se razmazala šminka”, rekla sam joj kad smo se
isplakale.
“Nije važno”, rekla je. “Reæi æu Hatsumomo da mi je na ulici prišao nekakav
pijanac i protrljao mi lice svojim rupèiæem, a ja nisam mogla ništa jer sam u
rukama nosila zdjelice s rezancima.”
Nisam mislila da æe išta više reæi, ali je ona, nakon stanke, duboko
uzdahnula.
“Ja ti želim pomoæi, Chiyo-san”, rekla je, “ali predugo sam se zadržala.
Hatsumomo æe me doæi tražiti ako ne požurim natrag. A ako nas naðe zajedno...”
“Moram ti samo postaviti nekoliko pitanja. Reci mi, kako je Hatsumomo saznala
da ja zabavljam doktora u èajani Shirae?”
“Ah, to”, rekla je Buèa. “Ona te je pokušala zadirkivati prije nekoliko dana
u vezi s njemaèkim veleposlanikom, ali tebe kao da uopæe nije diralo to što ti
je govorila. Kad te je vidjela tako smirenu, odmah je pomislila kako ste ti i
Mameha sigurno smislile nekakav plan. Otišla je Awajiumiju u ured za
registracije i pitala ga u kojim si èajanama zaraèunavala svoje vrijeme. Kad je
èula da je Shirae jedna od njih, lice joj je dobilo onaj zlobni izraz i iste smo
veèeri poèele odlaziti tamo tražiti doktora. Dvaput smo otišle uzalud, a onda
smo ga napokon našle.”
Vrlo je malo imuænih muškaraca zalazilo u èajanu Shirae. Zato je Hatsumomo
odmah pomislila na doktora

296

297

Raka. Postupno sam poèela shvaæati kako je on u Gionu na glasu kao “specijalist
za mizuage”. Èim joj je on došao na pamet, Hatsumomo je vjerojatno odmah
pogodila što to Mameha smjera.
 “Sto mu je rekla veèeras? Kad smo ušle u sobu nakon što ste vi otišle, doktor
uopæe nije htio govoriti s nama.”
“Pa”, rekla je Buèa, “neko su vrijeme èavrljali o svemu i svaèemu, a onda je
Hatsumomo odglumila kako ju je tobože nešto podsjetilo na jednu prièu. I poèela
je: “U mojoj okiyi ima jedna mlada pripravnica koja se zove Sayu-ri...” Kad je
doktor èuo tvoje ime... kažem ti, trgnuo se kao da ga je ubola pèela. I rekao:
“Ti je poznaješ?” Na što mu je Hatsumomo odgovorila: “Naravno da je poznajem,
doktore. Pa živi sa mnom u istoj okiyi\” Nakon toga je rekla još nešto, èega se
ne sjeæam, i onda: “Ne bih smjela govoriti o Sayuri jer... pa, ja joj zapravo
pomažem prikriti jednu važnu tajnu.”“
Sledila sam se kad sam to èula. Bila sam sigurna da je Hatsumomo smislila
nekakvu groznu laž.
“Buèo, kakvu je to tajnu izmislila?”
“Pa, nisam sigurna jesam li dobro shvatila. Nije mi se uopæe èinilo nešto
jako važno. Rekla mu je kako postoji neki mladiæ koji živi u blizini naše okiye,
ali da nam Majka strogo zabranjuje da imamo deèke. Rekla je kako se ti i taj
deèko jako volite i kako joj nije teško lagati za tebe kad je to potrebno, jer
smatra da je Majka u tome previše stroga. Rekla je kako vas èak pušta da
provedete neko vrijeme zajedno u njezinoj sobi kad Majke nema u okiyi. A onda je
rekla nešto kao: “Oh, ali... zbilja vam to nisam smjela reæi, doktore! Sto æu
ako to nekako doðe Majci do ušiju, nakon što sam se toliko namuèila pomažuæi
Savuri da nitko ne sazna tu tajnu!” Meðutim, doktor je rekao kako joj je
zahvalan što mu je to isprièala i kako æe to što je èuo sigurno zadržati za
sebe.”
Mogla sam zamisliti koliko je Hatsumomo uživala u svojoj maloj spletki.
Upitala sam Buèu je li bilo još neèega, ali ona je rekla da nije.

Zahvalila sam joj se nekoliko puta što mi je pomogla i rekla joj kako mi je žao
što je ovih zadnjih nekoliko godina živjela kao Hatsumomina robinja.
“Mislim da je to urodilo i nekim dobrom”, odgovorila je Buèa. “Majka je baš
prije nekoliko dana odluèila da me posvoji. I tako bi se možda ipak na kraju
mogao ostvariti moj san o domu u kojem æu mirno moæi proživjeti svoj život.”
Osjetila sam grè u želucu kad sam to èula, premda sam joj rekla kako se
veselim zbog nje. I doista, bilo mi je drago zbog nje, ali sam isto tako dobro
znala kako je moguænost da Majka posvoji mene, a ne nju, važan dio Ma-mehina
plana.
Sutradan, u njezinom stanu, isprièala sam Mamehi što sam saznala. Èim je èula
ono o mom navodnom deèku, poèela je s gaðenjem tresti glavom. Ja sam veæ i sama
naslutila što je Hatsumomo time htjela postiæi, ali mi je ona sad objasnila kako
je Hatsumomo na lukav naèin navela doktora Raka na pomisao da je neka “jegulja”
veæ istraživala moju “špilju”, da se tako izrazim.
Još ju je više uzrujala vijest o Buèinom usvojenju.
“Pretpostavljam”, rekla je, “da imamo još nekoliko mjeseci vremena prije nego
što se to dogodi. A to znaèi da je došlo vrijeme za tvoj mizuage, Savuri, bez
obzira jesi li za to spremna ili nisi.”
Još istog tjedna Mameha je otišla u duæan sa slatkišima i naruèila za mene
kolaèiæe od riže koje mi zovemo ekubo, što na japanskom znaèi “jamica”. Tako ih
zovemo jer na vrhu imaju jamicu s malenim crvenim krugom u sredini, što neki
ljudi smatraju prilièno dvosmislenim. Mene su uvijek podsjeæali na male
jastuèiæe, blago udubljene kao da je na njima spavala neka žena i zamazala ih
rumenilom za usne, jer je možda bila previše umorna da prije

298

299
spavanja oèisti šminku. Bilo kako bilo, kad neka gejša pri-pravnica postane
dostupna za mizuage, ona kutije s tim ekubo kolaèiæima poklanja muškarcima koji
je èesto pozivaju na svoje zabave. Veæina pripravnica poklanja najmanje po tucet
takvih kutija, možda i mnogo više, ali ja æu ih moæi pokloniti samo Nobuu i
doktoru, ako budemo imale sreæe. Ja sam, dakako, bila tužna što neæu te kolaèiæe
pokloniti predsjedniku, ali s druge strane, èitava mi se stvar èinila tako
neukusnom da mi nije bilo previše žao što on neæe u to biti ukljuèen.
S Nobuom je sve išlo lako. Vlasnica èajane Ichiriki zamolila ga je da jedne
veèeri doðe malo ranije, pa smo se Mameha i ja našle s njime u jednoj maloj sobi
koja je gledala na ulazno dvorište. Ja sam mu se zahvalila na pažnjama koje mi
je ukazivao, jer on je u zadnjih šest mjeseci bio izvanredno ljubazan prema
meni: povrh toga što me je èesto pozivao da ga zabavljam èak i kad predsjednik
nije bio s njime, donosio mi je raznovrsne darove, osim onog ukrasnog èešlja
koji mi je poklonio one veèeri kad je došla Hatsumomo. Nakon što sam mu se
zahvalila, uzela sam kutiju s ekubo kolaèiæima, umotanu u neizbi-jeljeni papir i
uvezanu grubom uzicom, naklonila se i gurnula kutiju preko stola prema njemu. On
ju je primio, a Mameha i ja smo mu se još nekoliko puta zahvalile na
ljubaznosti, neprestano se klanjajuæi, tako da mi se veæ vrtjelo u glavi. Ta
mala ceremonija nije dugo trajala i No-bu je izišao iz sobe, noseæi kutiju u
onoj svojoj jednoj ruci. Kasnije, kad sam ga zabavljala na njegovoj zabavi, nije
to ni jednom spomenuo. Zapravo, èinilo mi se kako mu je zbog svega toga pomalo
neugodno.
Doktor Rak je, dakako, bio nešto sasvim drugo. Za poèetak Mameha je morala
obiæi sve glavne èajane u Gio-nu i moliti njihove gazdarice da ju obavijeste ako
se doktor pojavi kod njih. Èekale smo nekoliko noæi, a onda je stigla poruka da
se pojavio u èajani Yashino kao gost jednog drugog èovjeka. Požurila sam do
Mamehina stana da se presvuèem i potom krenula u Yashino s kutijom ekubo
kolaèiæa zamotanom u komad svile.

Yashino je bila jedna nova èajana, sagraðena potpuno u zapadnjaèkom stilu. Sobe
su bile na svoj naèin elegantne, s tamnim gredama i tako dalje, ali soba u koju
su mene uveli te veèeri imala je umjesto tatami strunjaèa i stolova okruženih
jastuèiæima, tvrdi drveni pod pokriven perzijskim tepihom, stoliæ za kavu i
nekoliko debelo tapeciranih stolaca. Moram priznati, uopæe mi nije palo na pamet
sjesti na jedan od tih stolaca, nego sam èekala Ma-mehu kleèeæi na tepihu, iako
mi je tvrdi pod užasno žuljao koljena. Još sam bila u tom položaju kad je pola
sata kasnije ona ušla u sobu.
“što to radiš?” rekla mi je. “Ovo nije japanska soba. Sjedni na jedan od ovih
stolaca i pokušaj izgledati kao da ti je udobno.”
Uèinila sam kako mi je rekla. Ali kad je ona sjela na drugi stolac nasuprot
meni, vidjela sam da se osjeæa isto toliko nelagodno kao i ja.
Zabava kojoj je prisustvovao doktor, održavala se u susjednoj sobi. Mameha ga
je veæ neko vrijeme zabavljala. “Stalno mu nataèem pivo, kako bi bio prisiljen
otiæi na zahod”, rekla mi je. “Kad doðe do toga, ja æu ga saèekati u hodniku i
zamoliti ga neka svrati ovamo. Moraš mu odmah dati ekubo. Ne znam kako æe on na
to uzvratiti, ali to nam je jedina šansa da popravimo štetu koju nam je nanijela
Hatsumomo.”
Mameha je nakon toga otišla, a ja sam još dugo èekala u onom stolcu. Bilo mi
je vruæe i bojala sam se da æe mi znoj od vruæine i nervoze otopiti bjelilo i
pretvoriti mi lice u nešto slièno zgužvanoj plahti na futonu nakon prospavane
noæi. Pokušavala sam se neèim zabaviti kako bih smanjila nervozu, ali jedino sam
mogla s vremena na vrijeme ustati i na brzinu provjeriti šminku u zrcalu koje je
visjelo na zidu.
Napokon sam zaèula glasove, zatim kucanje na vratima i nakon toga Mameha
širom otvori vrata.
“Izvolite, doktore, uðite, samo na trenutak”, rekla je.
 Vidjela sam doktora Raka kako stoji u polumraku hodnika, izgledao je strogo
kao oni stari portreti koje možeš

300

301

vidjeti u predvorjima banaka. Piljio je u mene kroz svoje okrugle naoèale. Nisam
bila sigurna što bih trebala napraviti; da sam kleèala na strunjaèama, sad bih
mu se naklonila, stoga sam kleknula na tepih i pozdravila ga na isti naèin,
premda sam bila sigurna da Mameha neæe biti zadovoljna što sam tako postupila.
Mislim da me doktor nije ni pogledao.
“Radije bih se vratio na zabavu”, rekao je. “Isprièavam se.”
“Savuri vam je nešto donijela, doktore”, zaustavila ga je Mameha. “Uðite,
molim vas, samo na trenutak.”
Pokretom ruke pozvala ga je da uðe u sobu i odvela ga do jednog od
tapeciranih stolaca. Potom je, valjda, zaboravila što mi je ranije govorila, jer
smo sad obje kleèale na tepihu, svaka s jedne strane doktorovih koljena.
Uvjerena sam da je doktoru godilo gledati dvije tako raskošno odjevene žene kako
mu kleèe pod nogama.
“Žao mi je što vas nisam vidjela nekoliko dana”, rekla sam mu. “Ali kao da je
veæ zatoplilo. èini mi se kao da je prošlo èitavo jedno godišnje doba!”
Doktor mi ništa nije odgovorio, samo je nastavio piljiti u mene.
“Molim vas, primite ove ekubo, doktore”, rekla sam i naklonivši se, postavila
kutiju na stol, blizu njegove ruke. On je stavio obje ruke u krilo, kao da hoæe
reæi kako mu ne pada na pamet dotaknuti kutiju.
“Zašto mi to daješ?”
Mameha se umiješa. “Oprostite, doktore. Ja sam navela Savuri da povjeruje
kako bi vam bilo drago primiti od nje ekubo. Nadam se da nisam pogriješila?”
“Pogriješila si. Možda ti ne poznaješ ovu djevojku tako dobro kao što misliš.
Ja tebe uistinu cijenim, Mameha--san, ali ne služi ti na èast što mi je
preporuèaš.”
“Oprostite, doktore”, rekla je Mameha. “Nisam imala pojma da vi tako mislite.
Imala sam dojam da vam je Savuri vrlo draga.”
“U redu. Sad kad smo sve razjasnili, idem natrag na zabavu.”
302

“Ali smijem vas nešto pitati? Je li vas Savuri nekako uvrijedila? Èini mi se da
ste se tako neoèekivano promijenili.”
“Sasvim sigurno me je uvrijedila. Rekao sam ti da me vrijeða kad me ljudi
varaju.”
“Sayuri-san, srami se što si prevarila doktora!” ukorila me je Mameha.
“Sigurno si mu rekla nešto što si znala da nije istina. Što si mu to rekla?”
“Ne znam!” odgovorila sam koliko god sam bezazleni-je mogla. “Ukoliko se ne
radi o onom prije nekoliko tjedana, kad sam mu rekla kako je zatoplilo, a
zapravo nije...”
Mameha me je kratko pogledala; mislim da joj se to nije svidjelo.
“To vi rašèistite meðu sobom”, rekao je doktor. “Mene se to ne tièe. A sad
me, molim vas, isprièajte.”
“Ali, doktore, prije nego što odete”, zadržavala ga je Mameha, “recite, ne
radi li se možda o nekakvom nesporazumu? Savuri je poštena djevojka i nikad ne
bi nekog svjesno prevarila. Pogotovo nekog tko je bio tako ljubazan prema njoj.”
“Predlažem ti da je upitaš o deèku iz susjedstva”, odgovori joj doktor.
Laknulo mi je što je napokon spomenuo pravi razlog. Doktor je bio tako
rezerviran èovjek, da me ne bi iznenadilo da je odbio govoriti o tome.
“Znaèi, u tome je problem!” uzviknula je Mameha. “Sigurno ste razgovarali s
Hatsumomo.”
“Ne vidim zašto bi to bilo važno”, odgovori doktor.
“Ona tu prièu širi po Gionu. U tome nema ni trunke istine! Otkako je Savuri
dobila važnu ulogu u Plesovima stare prijestolnice, Hatsumomo se svim silama
trudi da je osramoti.”
Priredba Plesovi stare prijestolnice predstavljala je Hvake godine najvažniji
dogaðaj u Gionu. Premijera je trebala biti za samo šest tjedana, poèetkom
travnja. Sve su plesne uloge podijeljene još prije nekoliko mjeseci i ja bih
303

bila poèašæena da su neku od njih dodijelili meni. Moja je uèiteljica èak

natuknula takvu moguænost, ali koliko sam znala, zasad sam jedino trebala
svirati u orkestru i uopæe se nisam trebala pojaviti na pozornici. Mameha je to
izrièito tražila, kako nastupom na pozornici ne bih još više izazvala Hatsumomo.
Kad me je doktor pogledao, nastojala sam izgledati kao netko tko æe plesati
neku znaèajnu ulogu i tko je veæ dosta dugo upoznat s tom èinjenicom.
“Žao mi je što to moram reæi, doktore, ali Hatsumomo je poznata lažljivica”,
nastavila je Mameha. “Nije preporuèljivo vjerovati onome što ona kaže.”
“Prvi put to èujem.”
“Nikome nije ni na kraj pameti da vam to kaže”, odgovori mu Mameha tihim
glasom kao da se doista boji da je netko ne èuje. “Meðu gejšama ima toliko onih
koje ne govore istinu! Zato ni jedna ne želi biti prva koja æe neku drugu
optužiti da laže. Ali, ili vam ja sada lažem, ili je Hatsumomo lagala kad vam je
isprièala tu prièu. Vi morate odluèiti koju od nas bolje poznajete i kojoj više
vjerujete.”
“Ne shvaæam zašto bi Hatsumomo izmišljala takve prièe samo zato što je Sayuri
dobila ulogu u predstavi.”
“Sigurno ste upoznali Hatsumominu mlaðu sestru Buèu. Hatsumomo se nadala da
æe Buci pripasti uloga koju je dobila Savuri. A ja sam dobila ulogu koju je
Hatsumomo željela za sebe! Ali sve to sad nije važno, doktore. Ako sumnjate u
Savurino poštenje, potpuno vas shvaæam što se neækate prihvatiti od nje ekubo.”
Doktor je dugo šutke sjedio i gledao u mene. Na posljetku je rekao: “Zamolit
æu jednog od lijeènika u bolnici daje pregleda.”
“Ja bih vam željela izaæi u susret koliko god više mogu”, rekla je Mameha,
“ali teško bih je mogla nagovoriti na to, buduæi da još niste pristali ponuditi
se kao zaštitnik za njezin mizuage. Ako sumnjate u njezino poštenje... pa,
Savuri æe pokloniti ekubo mnogim muškarcima. Sigurna

sam da æe veæina njih biti sumnjièava prema prièicama koje èuju od Hatsumomo.”
Èinilo se da je to napokon postiglo uèinak koji je Mameha željela postiæi.
Doktor Rak je neko vrijeme šutke sjedio. Na posljetku je rekao: “Zbilja ne znam
što bi bilo ispravno uèiniti. Prvi put se nalazim u tako neobiènom položaju.”
“Molim vas, prihvatite ekubo, doktore i zaboravimo Hatsumomine ludosti.”
“Èesto sam slušao o nepoštenim djevojkama koje namjeste mizuage u ono doba u
mjesecu kad je muškarca lako prevariti. Samo, ja sam lijeènik, znaš, mene ne
možete lako prevariti.”
“Ali nitko vas ne pokušava prevariti!”
Doktor je još trenutak ostao sjediti, a onda je ustao i, uzdignutih ramena i
isturenih laktova, izišao iz sobe. Ja sam bila toliko zaokupljena klanjanjem da
nisam stigla gledati je li uzeo ekubo kolaèiæe ili nije, ali na sreæu, kad sam
pogledala na stol nakon što su on i Mameha otišli, vidjela sam da ih više ondje
nema.
Kad je Mameha govorila o mojoj ulozi u predstavi, mislila sam da je ona to
izmislila kao objašnjenje zašto Hatsumomo širi laži o meni. Stoga možeš
zamisliti kako sam se iduæeg dana iznenadila kad sam saznala da je zapravo
govorila istinu. Odnosno, ako još i nije sasvim bilo istina, Mameha je tvrdila
kako æe zasigurno biti istina do kraja tjedna.
U to vrijeme, sredinom tridesetih godina, u Gionu je radilo vjerojatno èak
sedam ili osam stotina gejši, a kako je u proljetnoj priredbi Plesova stare
prijestolnice moglo sudjelovati samo njih šezdeset, borba za uloge razorila bi
svake godine mnoga prijateljstva. Mameha nije govorila istinu kad je doktoru
rekla kako je preotela ulogu od Hatsumomo: ona je, naime, bila jedna od malog
broja gejši kojima je svake godine bila zajamèena solo uloga. Meðu-

304

305

Dvadeset prvo poglavlje i

tim, doista je bila istina da je Hatsumomo oèajnièki željela vidjeti Buèu na

pozornici. Ne znam odakle joj pomisao da je to ostvarivo, jer premda je Buèa
dobila pripravnièku nagradu i još neke poèasti, nikad se nije isticala u plesu.
Bilo kako bilo, nekoliko dana prije nego što sam predala doktoru kutiju s ekubo
kolaèiæima, jedna je sedamnaestogodišnja pripravnica koja je dobila solo ulogu u
predstavi, pala niza stube i povrijedila nogu. Sirota je djevojka bila oèajna,
ali su sve ostale pripravnice bile spremne iskoristiti njezinu nesreæu i
uskoèiti na njezino mjesto. Ta je uloga na kraju pripala meni. Ja sam tada imala
samo petnaest godina i nikad još nisam plesala na pozornici, što ne znaèi da
nisam bila spremna. Buduæi da sam tolike veèeri ostajala u okiyi, umjesto da
trèim sa zabave na zabavu poput svih ostalih pripravnica, Tetiæa mi je èesto
svirala shami-sen kako bih mogla vježbati plesanje. To je bio razlog zbog èega
su me, sa samo petnaest godina, veæ bili promaknuli u jedanaesti rang, iako
vjerojatno nisam imala više dara za ples od drugih djevojaka. Štoviše, da me
Mameha nije toliko skrivala od javnosti zbog Hatsumomo, mogla sam veæ prethodne
godine dobiti ulogu u predstavi.
Obavijestili su me da sam dobila ulogu sredinom ožujka, tako da mi je za
probe ostalo samo oko mjesec dana. Na sreæu, moja mi je uèiteljica plesa željela
pomoæi i èesto je radila sa mnom popodne, izvan uobièajenih proba. Majka nije
odmah saznala što se dogodilo, Hatsumomo joj to, naravno, nije htjela reæi, nego
tek nekoliko dana kasnije, iz govorkanja svojih prijateljica s kojima je igrala
mah--jong. Kad se vratila u okiyu, upitala me je li istina da sam dobila ulogu.
Potvrdila sam, na što je ona otišla u svoju sobu s takvim izrazom zaprepaštenja
na licu kao da je upravo vidjela svog psiæa Takua kako zbraja nizove brojki u
njezinim knjigama.
Naravno, Hatsumomo je pucala od bijesa, ali Mame-hu to nije zabrinjavalo.
Kako je rekla, došao je trenutak da izbacimo Hatsumomo iz borilišta.
306

Jednog kasnog popodneva, otprilike tjedan dana nakon toga, Mameha mi je prišla u
pauzi proba i vidjela sam da je zbog neèeg vrlo uzbuðena. Izgleda da joj je
barun prethodnog dana onako, kao uzgred, spomenuo kako za kraj iduæeg tjedna
priprema zabavu za izvjesnog kreatora kimona Arashina. Barun je posjedovao jednu
od najpoznatijih zbirki kimona u Japanu. Najveæim se dijelom zbirka sastojala od
antiknih komada, ali je s vremena na vrijeme barun kupovao još i poneke osobito
lijepe primjerke rada živuæih umjetnika. Odluka da otkupi jedan Arashinov kimono
navela ga je na zamisao da priredi zabavu.
“Kad mi je barun to spomenuo, pomislila sam kako mi to ime, Arashino, zvuèi
nekako poznato”, rekla mi je Mameha, “ali se u prvi èas nisam mogla sjetiti
otkuda ga znam. On je jedan od Nobuovih najboljih prijatelja! Shvaæaš kakve nam
to pruža moguænosti? Nisam se toga sjetila sve do danas, ali nagovorit æu baruna
da na tu svoju zabavu pozove Nobua i doktora. Uvjerena sam da se njih dvojica
neæe svidjeti jedan drugome. Kad doðe do nadmetanja za tvoj mizuage, možeš biti
sigurna da ni jedan od njih dvojice neæe ostati po strani, znajuæi kakav plijen
može dopasti onome drugome.”
Bila sam užasno umorna, ali kako nisam željela razo-i èarati Mamehu,
oduševljeno sam zapljeskala rukama i re-! kla kako sam joj vrlo zahvalna što je
smislila tako lukav plan. I doista mislim kako je to lukavo smislila, ali naj-
307

veæim mi se dokazom lukavosti èinila njezina uvjerenost kako æe bez teškoæa

nagovoriti baruna da tu dvojicu muškaraca pozove na zabavu. Oèevidno, oni æe
obojica rado prihvatiti poziv, Nobu zato što je barun bio jedan od investitora u
kompaniju Iwamura, iako ja to tada nisam znala, a u doktorovu sluèaju... pa,
doktor je sebe smatrao pomalo aristokratom, premda je vjerojatno imao tek jednog
opskurnog pretka s nešto plemiæke krvi, stoga æe se on smatrati obveznim
prisustvovati bilo kakvom dogaðaju na koji ga poziva barun. Meðutim, nije mi
bilo jasno zbog èega bi barun pristao pozvati bilo jednog, bilo drugog. Nobu mu
se nije sviðao; vrlo je malo bilo onih koji Nobua nisu smatrali odbojnim. A što
se tièe doktora Raka, barun ga uopæe nije poznavao i mogao je isto tako pozvati
nekog prolaznika s ulice.
No, Mameha je, u to sam se veæ uvjerila, bila vrlo vješta kad je nekoga
trebalo na nešto nagovoriti. Pozivi su dogovoreni i èak je uspjela nagovoriti
moju nastavnicu plesa da me iduæe subote oslobodi proba kako bih i ja mogla
otiæi na zabavu. Zabava je trebala poèeti rano popodne i završiti veèerom, iako
smo Mameha i ja trebale stiæi kad zabava veæ bude u tijeku. Tako je veæ bilo oko
tri sata popodne kad smo se napokon ukrcale u rikšu i krenule prema barunovom
imanju, koje se nalazilo u podnožju brda u sjeveroistoènom dijelu grada. To je
bio moj prvi posjet jednom tako luksuznom posjedu i bila sam prilièno zapanjena
onim što sam vidjela, jer ako zamisliš pozornost koja se poklanja podrobnostima
pri izradi kimona, dakle, ista je takva pozornost bila primjetna u ureðenju i
brizi za imanje na kojem je barun živio. Glavnu je kuæu sagradio još njegov
djed, ali je vrtove, koji su me se dojmili poput goleme prostirke od tkanine
ukrašene raskošnim šarama, zamislio i odnjegovao njegov otac. Navodno su kuæa i
vrtovi uvijek bili u odreðenom neskladu, sve dok barunov stariji brat nije
godinu dana prije nego što je poginuo u atentatu, premjestio ribnjak i napravio
vrt mahovine, kroz koji je staza od kamenih ploèa vodila od paviljona za
promatranje mjeseca do jednog krila kuæe. Crni labudovi klizili su po površini
ribnjaka, tako ponosna dr-

!”.? žanja da si se osjeæao posramljenim što si samo obièno, nezgrapno ljudsko

biæe.
Trebale smo zapoèeti s pripremanjem ceremonije èaja kojoj æe se muškarci
prikljuèiti kada budu spremni, stoga sam se zaèudila kad smo prošle kroz glavni
ulaz i nismo se uputile prema uobièajenom èajnom paviljonu, nego ravno do obale
ribnjaka, gdje smo se ukrcale u jedan brodiæ. Brodiæ je bio velièine uske sobe.
Najveæi je dio bio otvoren i imao je drvene klupe postavljene uz rub, ali se na
jednom kraju uzdizao mali, natkriveni paviljon s platformom prekrivenom tatami
strunjaèama. Èak je imao i zidove od papirnatih paravana koji su bili odmaknuti
ustranu radi zraka, a u samom je središtu bio èetverouglasti drveni otvor
ispunjen pijeskom, koji je služio kao ognjište na kojem je Mameha zapalila
ugljene brikete kako bi zagrijala vodu u elegantnom željeznom èajniku. Dok je
ona bila zabavljena vatrom, ja sam pokušala biti od koristi slažuæi sve što nam
je potrebno za ceremoniju. Veæ sam bila prilièno nervozna, a onda se Mameha,
nakon što je stavila èajnik na vatru, okrenula prema meni i rekla:
“Ti si pametna djevojka, Savuri. Ne trebam ti govoriti što æe biti s tobom
ako doktor Rak ili Nobu izgube zanimanje za tebe. Ne smiješ dopustiti da ijedan
od njih pomisli kako ukazuješ preveliku pozornost onomu drugomu. Ali, naravno,
malo ljubomore neæe ništa škoditi. Sigurna sam da æeš to znati izvesti.”
Ja nisam bila toliko sigurna, ali znala sam da æu, u svakom sluèaju, morati
pokušati.
 Prošlo je pola sata dok barun i njegovih deset gostiju nisu izišli iz kuæe i
polako se uputili prema brodiæu, zastajkujuæi svako malo kako bi se iz
razlièitih kutova divili pogledu na brda. Kad su se ukrcali u brodiæ, barun nas
je, odgurujuæi brod motkom, dovezao nasred ribnjaka. Mameha je pripravila èaj, a
ja sam dijelila gostima šalice s i”-ajem.
Nakon toga smo pošle u šetnju kroz vrtove zajedno s muškarcima i ubrzo smo
došli do jedne drvene platforme i/.nad vode, gdje je nekoliko sluškinja
rasporeðivalo jastu-

308

309

t
ke na kojima æe muškarci sjediti i stavljalo pladnjeve s bocama toplog sakea.
Namjerno sam klekla pokraj doktora Raka i upravo sam pokušavala smisliti što bih
mu rekla kad mi se, na moje iznenaðenje, on prvi obratio.
“Je li ona posjekotina na bedru lijepo zarasla?” upitao me.
Moraš znati da je sad veæ bio ožujak, a ja sam po-sjekla nogu još u studenom.
U meðuvremenu sam doktora Raka vidjela više puta nego što mogu nabrojiti, prema
tome, doista ne znam zašto je toliko èekao da me to upita i zašto mi je to
pitanje postavio upravo tada, pred toliko ljudi. Na sreæu, mislim da ga nitko
nije èuo, zato sam spustila glas dok sam mu odgovarala.
“Hvala lijepa, doktore. Uz vašu pomoæ, potpuno je zarasla.”
“Nadam se da nije ostao veliki ožiljak”, rekao je. “O ne, samo siæušna
neravnina, zbilja.” Mogla sam tu prekinuti razgovor o tome i možda mu natoèiti
šake ili promijeniti temu, ali sam sluèajno primijetila kako prstom jedne ruke
gladi palac druge. Znala sam da je doktor èovjek koji ništa ne radi bez razloga.
Ako, dakle, gladi palac na taj naèin i pritom misli na moju nogu... no da,
odluèila sam kako bi bilo glupo promijeniti temu.
“Nije to nekakav pravi ožiljak”, nastavila sam. “Katkad, dok se kupam,
prijeðem preko njega prstima i... zapravo, to je kao nekakva malena uzvisina.
Otprilike ovakva.”
Prešla sam kažiprstom preko zgloba na prstu druge ruke i potom sam pružila
doktoru prst da i on to uèini. Podigao je ruku, ali je onda oklijevajuæi zastao.
Nakratko me je pogledao u oèi. Zatim je povukao ruku i pogladio zglob vlastitog
prsta.
“Takva je posjekotina trebala zacijeliti bez ikakvog traga”, rekao je.
“Pa, možda nije toliko velika kao što sam rekla. Na-pokon, moja je noga,
vidite, jako... ovaj, osjetljiva. Dovolj-no je da mi na nogu padne kapljica
kiše, sva se stresem!”

Neæu se praviti kao da je išta od toga imalo nekakvog smisla. Ožiljak neæe
izgledati veæi samo zato jer je noga osjetljiva i uostalom, kad sam to zadnji
put osjetila kapljice kiše na goloj nozi? Ali sad kad sam shvaæala stvarni
razlog doktorova zanimanja za mene, pretpostavljam da sam, napola s gaðenjem, a
napola oèarana, pokušavala pogoditi što mu je na umu. Bilo kako bilo, doktor je
proèistio grlo i nagnuo se prema meni:
“A... jesi li vježbala?”
“Vježbala?”
“Posjekla si se kad si izgubila ravnotežu dok si... no da, znaš što mislim.
Svakako ne želiš da se to opet dogodi. Prema tome, pretpostavljam da si
vježbala. Samo, kako se vježbaju takve stvari?”
Nakon što je to rekao, zavalio se unazad i sklopio oèi. Bilo mi je jasno da
od mene oèekuje duži odgovor, a ne samo rijeè ili dvije.
 “Pa, možda æete misliti da sam šašava, ali svake veèeri...”, zapoèela sam, a
onda sam morala nešto smisliti. Stanka se oduljila, ali doktor ni na trenutak
nije otvorio oèi. Slièio mi je na ptiæa u gnijezdu koji èeka majèin kljun.
“Svake veèeri”, nastavila sam, “prije nego što uðem u kupku, vježbam održavanje
ravnoteže u razlièitim pozicijama. Katkad drhtim od struje hladnog zraka na
goloj koži, ali tako provedem pet ili možda deset minuta.”
Doktor proèisti grlo, što sam ja shvatila kao dobar znak.
“Prvo održavam ravnotežu na jednoj, a onda na drugoj nozi. Ali nezgoda je u
tome...”
Do tog je trenutka barun, koji nam je sjedio suèelice, razgovarao s drugim
gostima, ali sad je završio s time što je govorio i nastala je tišina. Moje su
sljedeæe rijeèi odzvonile tako jasno kao da sam ih izgovorila s govornice.
“... kad na sebi nemam ni krpice...”
Hitro sam pokrila usta rukama, ali prije nego što sam mogla smisliti što da
uèinim, barun je uskliknuo. “Nebesa!” rekao je. “Ne znam o èemu vas dvoje
razgovarate, ali

310

311

sasvim sigurno zvuèi mnogo zanimljivije od ovog o èemu mi prièamo!”

Svi su se muškarci na to nasmijali. Nakon toga je doktor bio toliko ljubazan
i objasnio im je umjesto mene o èemu se radi.
“Sayuri-san je prošle godine došla k meni s ranom na nozi”, rekao je. “Ranila
se kad je pala. Zato sam joj preporuèio neka vježba održavanje ravnoteže.”
“Doista je marljivo vježbala”, dodala je Mameha. “Ova je odjeæa mnogo
nezgrapnija nego što izgleda.”
“Neka je onda skine!” uzviknuo je jedan od muškaraca, iako se, dakako, samo
šalio i svi su se nasmijali.
“Slažem se!” rekao je barun. “Ionako mi nikad nije bilo jasno zašto se žene
uopæe gnjave s kimonom. Ništa nije ljepše od žene koja na sebi nema nikakvu
odjeæu.”
“To nije istina kad se radi o kimonu koji je kreirao moj dobri prijatelj
Arashino”, reèe Nobu.
“Èak ni njegova kimona nisu tako lijepa kao ono što skrivaju”, reèe barun i
pokuša odložiti šalicu sa sakeom na platformu, ali je pritom dosta toga prolio.
Nije baš bio pijan, premda je oèigledno zavirio u šalicu dublje nego što sam ja
to od njega oèekivala. “Nemojte me pogrješno shvatiti”, nastavio je. “Ja mislim
da je ono što Arashino radi prekrasno. Da tako ne mislim, on ne bi sad sjedio
ovdje do mene, je li tako? Ali ako me pitate što mi je draže gledati, neki
kimono ili golu ženu... no, da!”
“Nitko to ne pita”, reèe Nobu. “Ja bih osobno volio èuti na èemu Arashino u
zadnje vrijeme radi.”
Meðutim, Arashino nije imao prilike odgovoriti, jer se barun, koji je upravo
srkao šake, gotovo zagrcnuo od žurbe da ga prekine.
“Mmm... samo malo”, rekao je. “Zar nije toèno da svaki muškarac na svijetu
voli gledati golu ženu? Odnosno, želiš li ti, Nobu, reæi kako te ne zanima golo
žensko tijelo?”
“Ja to nisam rekao”, odgovori Nobu. “Rekao sam da mislim kako je vrijeme
poslušati na kojim je stvarima Arashino u zadnje vrijeme radio.”
312

“O da, to i mene zanima, naravno”, reèe barun. “Ali, znaš, mene zbilja fascinira
to što smo mi muškarci, ma koliko bili naizgled razlièiti, ispod kože svi
potpuno isti. Ne možeš se pretvarati, Nobu-san, da si ti iznad toga. Mi znamo da
to nije istina, zar ne? Trenutaèno ovdje nema ni jednog muškarca koji ne bi
platio prilièno mnogo novaca samo da može gledati Sayuri kako se kupa. Ha?
Priznajem, to je nešto o èemu ja maštam. Ali daj, molim te! Nemoj se praviti da
u tome nisi isti kao ja.”
“Sayuri je tek pripravnica”, umiješala se Mameha. “Možda bismo je, siroticu,
trebali poštedjeti ovakvog razgovora.”
“Ni govora!” usprotivio se barun. “Sto prije vidi svijet onakvim kakav
stvarno jest, to bolje za nju. Mnogi se muškarci prenavljaju kako ne ganjaju
ženske zbog toga da bi im zašli pod suknje, ali slušaj me, Sayuri, postoji samo
jedna vrsta muškaraca! I kad smo veæ kod te teme, evo još nešto što trebaš imati
na umu: svaki je od ovih muškaraca koji ovdje sjede danas u nekom trenutku
pomislio koliko bi uživao u tome da te vidi golu. Što ti misliš o tome?”
Ja sam sjedila s rukama u krilu, zurila u drveni pod platforme i pokušavala
izgledati èedno. Morala sam nekako uzvratiti na ovo što je barun rekao,
poglavito zato što su svi zamuknuli, ali prije nego što sam uspjela smisliti što
æu reæi, Nobu mi je ljubazno priskoèio upomoæ. Odložio je šalicu sa sakeom i
ustao.
“Isprièavam se, barune, ali ne znam doæi do zahoda”, rekao je. Naravno, time
je, prema ustaljenom obièaju, pozvao mene da ga otpratim.
Ni ja nisam znala put do zahoda, ali sam jedva doèekala priliku da se
udaljim. Kad sam ustala, jedna se sluškinja ponudila da mi pokaže put i povela
me oko ribnjaka |dok je Nobu išao za nama.
Kad smo ušli u kuæu, uputila me da odem do kraja inog dugaèkog hodnika
oploèenog svijetlim drvetom, s prozorima na jednoj strani. Na drugoj strani,
obasjani suncem, stajali su stakleni ormariæi u kojima su bili iz-
313

loženi razni vrijedni predmeti. Htjela sam povesti Nobua do kraja hodnika, ali
je on zastao kod jednog ormariæa u kojem je bila izložena zbirka starih maèeva.
Nobu se pravio da gleda izloške, ali je uglavnom bubnjao prstima po staklu i
povremeno bi silovito puhnuo kroz nos, jer je još uvijek bio vrlo ljut. Ja sam,
takoðer, bila uznemirena onim što se dogodilo. Ali sam mu ujedno bila zahvalna
što me je izbavio iz neugodne situacije i nisam znala kako bih mu to rekla. Kod
sljedeæeg ormariæa, u kojem su bile izložene male netsuke izrezbarene figurice
od slonovaèe, upitala sam ga sviðaju li mu se antikviteti.
“Misliš, takvi kao što je barun? Ni najmanje.”
Barun nije bio osobito star. Zapravo, bio je puno mlaði od Nobua. Ali znala
sam što misli: mislio je kako je barun zaostatak iz feudalnog doba.
“Isprièavam se”, rekla sam, “ja sam mislila na antikvitete koji su ovdje
izloženi.”
“Kad gledam one maèeve tamo, mislim na baruna. Kad gledam ove netsuke ovdje,
onda opet mislim na njega. On podupire našu kompaniju i ja mu mnogo dugujem. Ali
ne volim tratiti vrijeme misleæi na njega kad to nije nužno potrebno. Jesam li
odgovorio na tvoje pitanje?”
Naklonila sam mu se kao odgovor na to, a on se potom hitrim korakom zaputio
niz hodnik, tako da sam jedva uspjela stiæi prva do zahoda kako bih mu otvorila
vrata.
Kasnije, kad smo se vratili do obale ribnjaka, sa zadovoljstvom sam zapazila
da se društvo poèelo razilaziti. Samo æe nekoliko muškaraca ostati na veèeri.
Ispratila sam, zajedno s Mamehom, ostale goste do glavnog ulaza gdje su ih
èekali njihovi vozaèi. Kad smo naklonom pozdravile posljednjeg od onih koji su
odlazili, okrenule smo se i u-gledale jednog od barunovih slugu kako èeka da bi
nas odveo u kuæu.
Iduæih smo sat vremena Mameha i ja provele u služin-skim odajama, gdje su nam
poslužili divnu veèeru, izme-
314

ðu ostalog i tai no usugiri - poput papira tanke kriške morske ribe deverike,
lepezasto poslagane na keramièki tanjur u obliku lista, uz koje se služi umak
ponzu. Ja bih svakako uživala u tim finim jelima da Mameha nije bila tako
neraspoložena. Pojela je tek nekoliko zalogaja ribe i potom je samo sjedila,
zureæi kroz prozor u sumrak. Nešto u izrazu njezina lica navelo me je na pomisao
kako bi ona najradije otišla natrag do ribnjaka i tamo bi, možda, sjedila i
grizla usnice, zureæi srdito u sve tamnije nebo.
Pridružili smo se barunu i preostalim gostima u sobi koju je barun zvao “mala
soba za bankete” kad su oni veæ bili na pola veèere. Zapravo bi u tu malu sobu
za bankete lako stalo dvadesetak ili èak dvadeset i pet gostiju, a kako je
veæina gostiju otišla, ostali su samo gospodin Arashino, Nobu i doktor Rak. Kad
smo ušle, njih èetvorica jeli su u potpunoj tišini. Barun je bio toliko pijan da
mi se èinilo kao da mu oèi u dupljama pljuskaju naokolo.
Upravo kad je Mameha pokušavala zapoèeti razgovor, doktor Rak dva puta
prevuèe ubrusom preko brade i isprièa se, ustajuæi da ode na zahod. Otpratila
sam ga do istog hodnika kroz koji smo Nobu i ja ranije prošli. Sad, kad se vani
smraèilo, jedva sam nazirala predmete u staklenim ormariæima jer su se svjetla u
stropu odbijala o staklo. Meðutim, doktor je zastao kod ormariæa s maèevima i
pomicao je glavu amo-tamo dok nije pronašao kut iz kojeg ih je mogao vidjeti.
“Ti se svakako izvrsno snalaziš u barunovoj kuæi”, rekao je.
“Oh, ne, gospodine, osjeæam se prilièno izgubljenom u ovako velikoj palaèi.
Znala sam vas dovesti ovamo samo zato jer sam kroz ovaj hodnik prošla ranije s
Nobu-sa-nom.”
“Siguran sam da je on samo projurio kroz njega”, reèe doktor. “Takav èovjek
kao što je Nobu nije dovoljno senzibilan da bi mogao cijeniti predmete izložene
u ovim ormariæima.”
Nisam znala što bih na to rekla, a doktor me znaèajno pogleda i nastavi:
315

t
“Ti još ne poznaješ svijet, ali s vremenom æeš nauèiti kako se moraš èuvati
ljudi koji su toliko arogantni da prihvate poziv takvog èovjeka kao što je barun
i zatim razgovaraju s njim na onako nepristojan naèin kao što je to Nobu uèinio
danas popodne.”
Ja sam mu na to odgovorila naklonom i kad je postalo jasno kako doktor ne
kani ništa više reæi, povela sam ga niz hodnik prema zahodu.
Kad smo se vratili u malu sobu za bankete, našli smo muškarce zauzete
razgovorom, zahvaljujuæi nenametljivoj vještini Matnehe koja se sad povukla u
pozadinu i toèila im šake. Ona mi je èesto govorila kako se uloga gejše katkad
svodi na to da samo promiješa juhu. Ako si ikad primijetio kako se miso zaèini
slegnu poput oblaka na dno zdjelice, ali se brzo podignu nakon samo nekoliko
kružnih pokreta štapiæima, shvatit æeš o èemu je govorila.
Ubrzo je razgovor skrenuo na temu kimona i potom smo svi krenuli niz stube do
barunova podzemnog muzeja. Uza zidove su stajali golemi ugraðeni ormari u kojima
je visjela barunova zbirka kimona. Barun je sjeo na stolac u sredini sobe, s
laktovima na koljenima, još uvijek mutnih oèiju, i nije rekao ni rijeèi dok nam
je Mameha pokazivala zbirku. Svi smo se složili kako je najvelièan-stveniji
kimono u zbirci onaj zamišljen da oponaša krajobraz grada Kobea, koji leži na
strmoj padini brda što se spušta u more. Krajolik je zapoèinjao na ramenima s
oblacima i modrim nebom; koljena su predstavljala obronke, a ispod njih suknja
se produžavala u dugaèku povlaku prikazujuæi plavozelenu površinu mora,
prošaranu prekrasnim zlaæanim valovima i siæušnim brodicama.
“Mameha”, oglasio se barun, “mislim da bi trebala obuæi taj kimono za moju
zabavu gledanja procvalih trešanja iduæeg tjedna u Hakoneu. To bi bio pravi
dogaðaj, ne misliš?”
“Ja bih to jako voljela”, odgovori Mameha. “Ali kao što sam veæ neki dan
napomenula, neæu moæi ove godine prisustvovati zabavi.”
316

Vidjela sam da je to ozlovoljilo baruna, jer su mu se obrve spustile kao kad se

zatvore prozori. “Kako to misliš? Tko te je to angažirao da mu ne možeš
otkazati?”
 “Ništa mi ne bi bilo draže nego doæi na vašu zabavu, barune. Ali na žalost,
samo ove godine, to neæe biti moguæe. Imam zakazan posjet lijeèniku koji se
poklapa sa zabavom.”
“Posjet lijeèniku? Što to, zaboga, znaèi? Doktori uvijek mogu promijeniti
termin. Sutra to promijeni i budi na mojoj zabavi kao svake godine.”
“Isprièavam se”, odgovori Mameha, “ali ja sam, uz barunov pristanak,
dogovorila taj posjet još prije nekoliko tjedana i ne mogu sad mijenjati
termin.”
“Ne sjeæam se da sam ti dao bilo kakav pristanak! Uostalom, ne radi se o tome
da ti je potreban pobaèaj ili tako nešto...”
Nastao je dugi muk, ispunjen nelagodom. Mameha je samo namještala rukave svog
kimona, dok smo mi ostali bili tako tihi da se jedino èulo hripavo disanje
gospodina Arashina. Primijetila sam kako se Nobu, koji se dotad držao po strani,
okrenuo da vidi barunovu reakciju.
“No, dobro”, napokon reèe barun. “Valjda sam zaboravio, sad kad si to
spomenula... Svakako ne možemo dopustiti da nam naokolo trèe mali baruni, je li
tako? Ali zbilja, Mameha, ne vidim zašto me nisi mogla podsjetiti na to negdje
nasamo...”
“Isprièavam se, barune.”
“Uostalom, ako ne možeš doæi u Hakone, što se može! A što je s vama ostalima?
To æe biti prekrasna zabava, na mom posjedu u Hakoneu, iduæeg tjedna. Morate svi
doæi! Svake godine prireðujem tu zabavu kad su trešnje u punom cvatu.”
Doktor i Arashino nisu mogli prihvatiti poziv zbog drugih obveza. Nobu ništa
nije rekao, ali kad je barun i dalje ustrajao, odgovorio mu je: “Barune, ne
mislite valjda ozbiljno da bih prešao èitav put do Hakonea kako bih gledao u
procvale trešnje.”
317

“Ah, trešnje su samo izlika za zabavu”, odvrati barun. “Uostalom, nije važno.
S nama æe biti vaš predsjednik. On dolazi svake godine.”
Nije me iznenadilo što sam se zbunila kad je spomenuo predsjednika, jer sam
cijelo to popodne povremeno mislila na njega. Osjetila sam se na trenutak kao da
je barun otkrio moju tajnu.
“Nije mi drago što nitko od vas neæe doæi”, nastavi barun. “Tako smo se
lijepo zabavljali dok Mameha nije poèela govoriti o stvarima koje nije smjela
spominjati u javnosti. No dobro, Mameha, bit æeš propisno kažnjena. Nisi više
pozvana na moju zabavu ove godine. Štoviše, hoæu da mi u zamjenu pošalješ
Savuri.”
Mislila sam da se barun šali, ali priznajem, odmah sam pomislila kako bi bilo
divno šetati s predsjednikom kroz vrtove prekrasnog imanja i znati kako u
blizini nema ni Nobua, ni doktora Raka, pa èak ni Mamehe.
“To je odlièna ideja, barune”, rekla je Mameha, “ali na žalost, Savuri je
zauzeta probama.”
“Gluposti”, reèe barun. “Oèekujem da je vidim na zabavi. Zašto mi se moraš
suprotstaviti svaki put kad nešto tražim od tebe?”
Nije izgledao uistinu srdit, a na žalost, zato što je bio toliko pijan,
prilièno je slinio. Pokušao je slinu obrisati nadlanicom, ali ju je samo
razmazao po dugoj crnoj bradi.
“Zar ne možeš prihvatiti barem nešto što te molim?” nastavio je. “Hoæu da
Savuri doðe u Hakone. Mogla bi lijepo odgovoriti: “Da, barune,” pa da završimo s
time.”
“Da, barune.”
“Odlièno”, reèe barun. Ponovo se zavalio u svom stolcu i izvukao iz džepa
rupèiæ da obriše bradu.
 Bilo mi je žao Mamehe. Ali bilo bi premalo reæi da sam bila uzbuðena zbog
toga što æu prisustvovati baruno-voj zabavi. Svaki put kad bih na to pomislila
dok smo se u rikši vozile natrag u Gion, osjetila bih kako mi uši gore. Užasno
me je bilo strah da æe Mameha to primijetiti, ali ona je samo zurila van i nije
progovorila ni rijeèi sve dok

veæ gotovo nismo stigle pred kuæu, a onda se okrenula prema meni i rekla:
“Savuri, u Hakoneu moraš biti jako oprezna.”
“Da, gospoðo, bit æu oprezna”, odgovorila sam.
“Stalno moraš imati na umu kako je pripravnica kojoj neposredno predstoji
mizuage, poput jela na stolu. Ni jedan ga muškarac neæe htjeti uzeti ako naèuje
da ga je neki drugi muškarac možda veæ zagrizao prije njega.”
Nisam je imala hrabrosti pogledati nakon što je to rekla. Bilo mi je jasno
kako pritom misli na baruna.

318

319

i Dvadeset drugo poglavlje

Ja u to vrijeme uopæe nisam znala gdje je Hakone, iako sam uskoro saznala da je
u istoènom Japanu, prilièno u-daljen od Kvota. Ali me je èitav taj tjedan pratio
vrlo ugodan osjeæaj važnosti, svaki put kad bih se sjetila kako me
> jedan tako ugledan èovjek kao što je barun pozvao da do-putujem iz Kvota na
njegovu zabavu. U stvari, jedva sam uspijevala prikriti uzbuðenje kad sam
napokon sjela na svoje mjesto u lijepom vagonu drugog razreda, dok je gospodin
Ichoda, Mamehin garderobijer, sjeo na mjesto do prolaza, kako se nitko ne bi
usudio pokušati razgovarati sa mnom. Ja sam se pretvarala kao da ubijam vrijeme
èitajuæi nekakav žurnal, ali sam zapravo samo okretala stranice, jer sam èitavo
vrijeme kutkom oka gledala kako ljudi, prolazeæi mimo nas, usporavaju korak kako
bi me promotrili. Otkrila sam kako uživam u pozornosti koju sam izazivala, ali
kad smo malo iza podneva stigli u Shi-zuoku i dok smo stajali na peronu,
èekajuæi vlak za Hakone, odjednom sam osjetila kako se u meni podiže val
nelagode. Èitav sam dan spreèavala da mi to dopre do svijesti, ali sad mi se u
glavi jasno ukazala vlastita slika kako tijekom jednog drugog putovanja vlakom
stojim na jednom drugom peronu, tada s gospodinom Bekkuom, onog dana kad su me,
zajedno sa sestrom, odveli od kuæe. Sram me
je priznati koliko sam se tijekom proteklih godina trudila odagnati iz glave
svaku misao na Satsu, oca, majku i našu pijanu kuæicu na klisuri iznad mora.
Bila sam poput djeteta koje skriva glavu u vreæu. Dan za danom, jedino što
320

sam oko sebe vidjela bio je Gion, tako da sam s vremenom poèela misliti kako je
Gion sve i kako ništa drugo na svijetu nije važno osim Giona. Ali sad, kad sam
se našla izvan Kvota, vidjela sam kako život veæine ljudi nema nikakve veze s
Gionom i nisam mogla prestati misliti o onom drugom životu kojim sam nekoæ
živjela. Tuga je vrlo neobièan osjeæaj, tako smo bespomoæni kad se s njome
suoèimo. To je nešto poput prozora koji se otvara po vlastitoj volji. Soba se
hladi, a mi možemo samo bespomoæno drhtati. Meðutim, prozor se svaki put otvori
malo manje, pa još manje i jednog se dana pitamo gdje je nestao.
U kasno prijepodne sljedeæeg dana, u malo svratiste s pogledom na planinu
Fuji, u kojem sam odsjela, došao je barunov vozaè i odvezao me jednim od
barunovih automobila do ljetnikovca na jezeru, okruženog prekrasnim šumama. Kad
se automobil zaustavio na kružnom prilazu i kad sam izašla iz njega u sjajnom
kostimu gejše pri-pravnice iz Kvota, mnogi su se od barunovih gostiju okrenuli i
zurili u mene. Meðu njima sam zapazila i prilièan broj žena, neke u kimonima, a
neke u haljinama zapadnjaèkog stila. Kasnije sam saznala da su to uglavnom bile
gejše iz Tokvja, od Tokvja smo, naime, bili udaljeni samo nekoliko sati vožnje
vlakom. A onda se pojavio i sam barun, približavajuæi se dugaèkim koracima
stazom što je izlazila iz šume, u društvu nekolicine drugih muškaraca.
“No, dakle, to je ono što smo svi èekali!” rekao je. “Ovo je ljupko biæe
Savuri iz Giona, a jednog æe je dana vjerojatno zvati “velika Savuri iz Giona”.
Takve oèi kao njene nikad više neæete vidjeti, uvjeravam vas. A prièekajte samo
dok vidite kako se kreæe... Pozvao sam te ovamo, Savuri, kako bi te svi ovi
muškarci imali prilike gledati, pred tobom je, dakle, važan posao. Moraš svud
naokolo lunjati, unutar kuæe, dolje uz jezero, kroz šumu, posvuda! Hajde sad,
kreni i poèni raditi!”
Poèela sam lutati naokolo po imanju, baš kao što je barun tražio od mene,
mimo trešnjevih stabala otežalih od cvjetova, klanjajuæi se tu i tamo gostima i
nastojeæi da ne bude previše uoèljivo kako se stalno ogledavam za pred-
321

sjednikom. Nisam daleko stigla, jer bi me nakon svakih nekoliko koraka zaustavio
ovaj ili onaj muškarac, uzvikujuæi: “Nebesa! Gejša pripravnica iz Kvota!” I
zatim bi izvukao fotografski aparat i tražio od nekog u blizini da nas slika ili
bi me pak odveo do malog paviljona za promatranje mjeseca na jezeru ili do nekog
drugog mjesta kako bi me pokazao prijateljima - baš kao da im pokazuje nekakvo
pretpovijesno stvorenje koje je uhvatio u mrežu. Mameha me je upozorila da æe
svi biti oèarani mojim izgledom, jer doista, ne postoji ništa što bi se moglo
mjeriti s pojavom gejše pripravnice iz Giona. Istina je da u boljim èetvrtima
gejši u Tokvju, kao što su, na primjer, Shim-bashi i Akasaka, djevojka mora
ovladati tradicionalnim vještinama ako želi postiæi status pripravnice. Meðutim,
mnoge su od tokvjskih gejši u to vrijeme bile vrlo modernih shvaæanja, što se
vidjelo i po tome kako su se baruno-vim imanjem šetale u zapadnjaèkoj odjeæi.
Èinilo se kao da barunova zabava traje i traje. Sredinom popodneva veæ sam
bila praktièki izgubila svaku nadu da æu naæi predsjednika. Otišla sam u kuæu
potražiti neko mjesto gdje bih se mogla odmoriti, ali èim sam stupila u ulazno
predvorje, protrnula sam. Preda mnom je bio on, upravo je izlazio iz jedne
tatami sobe, razgovarajuæi s nekim drugim muškarcem. Pozdravili su se, a onda se
predsjednik okrenuo prema meni.
“Sayuri!” rekao je. “Kako te je barun samo uspio domamiti èak ovamo? Nisam
znao da ti poznaješ baruna.”
Znala sam da moram maknuti pogled s njega, ali to je bilo tako teško, kao da
izvlaèim èavle iz zida. Kad sam napokon uspjela, naklonila sam se i rekla:
“Mameha-san me je poslala da je zamijenim. Tako mi je drago što imam èast
vidjeti predsjednika.”
“Da, i meni je drago što tebe vidim; reæi æeš mi što misliš o neèemu. Doði,
pogledaj što sam barunu donio na dar. U napasti sam da odem s time kuæi i da ga
ostavim bez poklona.”
Pošla sam za njim u tatami sobu, osjeæajuæi se poput papirnatog zmaja na
uzici. Nalazila sam se tu, u Hako-

neu, tako daleko od svega što sam poznavala, nasamo s muškarcem na kojega sam
mislila više nego na bilo koga drugoga i veæ me je sama ta èinjenica ostavljala
bez daha. Dok je išao ispred mene, morala sam se diviti kako se ležerno kreæe u
svom zapadnjaèkom odijelu. Mogla sam ispod tkanine hlaèa uoèiti oblinu mišiæa
potkoljenice, pa èak i udubinu u dnu leða poput usjekline na mjestu gdje se
razdvaja korijenje stabla. Uzeo je nešto sa stola i ispružio ruku prema meni da
to pogledam. U prvi mah pomislila sam da je to nekakav ukrašeni komad zlata, ali
kako se pokazalo, bila je to, zapravo, jedna antikna kutija za kozmetiku što ju
je predsjednik kupio za baruna. Kutija je, objasnio mi je predsjednik, bila
djelo umjetnika Ara-te Gonrokua iz edo razdoblja. Oblikom je podsjeæala na
jastuk i bila je lakirana zlatnim lakom, te oslikana mekim crnim siluetama
ždralova u letu i zeèeva u skoku. Kad mi ju je stavio u ruke, tako me je
zabljesnula ljepotom da mi se presjekao dah.
“Misliš da æe se kutija svidjeti barunu?” upitao me je. “Naišao sam na nju
prošlog tjedna i odmah sam pomislio na baruna, ali...”
“Predsjednièe, kako uopæe možete pomisliti da bi mu se mogla ne svidjeti?”
“Oh, taj èovjek ima tolike vrijedne zbirke. Vjerojatno æe mu se ovo uèiniti
treæerazrednim.”
Uvjeravala sam predsjednika kako nitko ne bi mogao tako misliti o ovoj kutiji
i kad sam mu je vratila, on ju je ponovo zamotao u komad svile i kimnuo glavom
prema vratima, pokazujuæi mi neka poðem za njim. U ulazu sam mu pomogla navuæi
cipele. Dok sam mu vrstima prstiju usmjeravala stopalo, uhvatila sam se kako
zamišljam da .smo zajedno proveli popodne i da je još pred nama duga veèer. Ta
me je pomisao toliko zanijela da uopæe ne znam koliko je vremena prošlo dok se
nisam ponovo osvijestila. Predsjednik nije pokazivao nikakve znakove
nestrpljivosti, ali meni je bilo strašno neugodno i tako sam se spetljala kad
sam pokušala brzo navuæi svoje okobo natikaèe da mi je na kraju trebalo
dvostruko više vremena nego obièno.

322

323

Poveo me je niz stazu do jezera, gdje smo našli baruna kako sjedi na
prostirci ispod trešnjeva stabla s tri to-kvjske gejše. Svi su ustali na noge,
premda je barun imao malo poteškoæa. Lice mu se osulo crvenim mrljama od pi-æa
tako da je izgledao kao da ga je netko štapom udarao po licu.
“Predsjednièe!” uzviknuo je barun. “Tako mije drago što ste došli na moju
zabavu, uvijek me veseli kad me posjetite, jeste li to znali? Ta vaša
korporacija upravo nezaustavljivo raste, zar ne? Je li vam Savuri rekla da je
Nobu došao na moju zabavu u Kvotu prošlog tjedna?”
“Èuo sam sve o toj zabavi od Nobua, koji se, uvjeren sam, držao kao i
uvijek.”
“Doista”, reèe barun. “Pravi mali èudak, zar ne?”
Ne znam što je barun time mislio, jer je on bio manji od Nobua. Èinilo se da
se predsjedniku nije svidjela ta primjedba, jer su mu se oèi stisnule gotovo do
proreza.
“Hoæu reæi”, nastavio je barun, ali ga je predsjednik prekinuo.
“Došao sam se zahvaliti i oprostiti, ali prije toga, imam nešto za vas.” I na
to mu je predao kutiju. Barun je bio previše pijan da bi bio sposoban odmotati
svilu i pružio je kutiju jednoj od gejša koja je to uèinila mjesto njega.
“Kakva prekrasna stvarèica!” reèe barun. “Svi tako mislite, zar ne? Èak bi se
moglo reæi da je ljepša od tog prelijepog stvorenja koje stoji uz vas,
predsjednièe. Poznajete li Savuri? Ako ne, dopustite mi da vas upoznam.”
“Oh, mi se dobro poznajemo, Savuri i ja”, odgovori mu predsjednik.
“Koliko dobro, predsjednièe? Dovoljno da bih vam morao zavidjeti?” Barun se
nasmijao vlastitoj šali, ali mu se nitko nije u tome pridružio. “Uostalom, ovaj
me je velikodušni dar sjetio kako i ja imam nešto za tebe, Savuri. Ali ne mogu
ti to dati dok ove druge gejše ne odu, jer æe me onda tražiti da to dam i njima.
Zato æeš morati ostati sve dok svi ostali ne odu kuæi.”
“Barun je odveæ ljubazan”, rekla sam. “Ali ja zbilja ne želim dosaðivati.”
324

“Vidim da te je Mameha veæ nauèila sve odbijati. Samo me saèekaj u ulaznom

predvorju nakon što gosti odu. Vi je nagovorite umjesto mene, predsjednièe, dok
vas bude pratila do automobila.”
 Da barun nije bio toliko pijan, sigurna sam da bi se sjetio kako treba sam
ispratiti predsjednika. Ali pozdravili su se i ja sam pošla za predsjednikom
natrag prema kuæi. Kad mu je vozaè otvorio vrata automobila, naklonila sam se i
zahvalila mu na njegovoj ljubaznosti. Spremao se uæi u kola, a onda se
zaustavio.
“Savuri”, zapoèeo je, a onda kao da nije bio siguran kako bi nastavio. “Što
ti je Mameha rekla o barunu?”
“Ne baš mnogo, gospodine. Ili barem... nisam sigurna na što predsjednik
misli.”
“Je li Mameha dobra starija sestra? Govori li ti ono što trebaš znati?”
“O da, predsjednièe. Mameha mi je pomogla više nego što to mogu reæi.”
“No, da”, rekao je, “ja bih, na tvom mjestu, bio na oprezu kad bi mi takav
èovjek kao što je barun odluèio nešto dati.”
Nisam se mogla sjetiti što bih mu na to odgovorila, pa sam samo rekla nešto
kao: barun je ljubazan što me se uopæe sjetio.
“Aha, jako ljubazan, sigurno. Ti se samo èuvaj”, rekao je i na trenutak se
pozorno zagledao u mene, a onda je ušao u kola.
Sljedeæih sat vremena provela sam šeæuæi i obilazeæi ono malo preostalih
gostiju, prisjeæajuæi se uvijek iznova svega što mi je predsjednik rekao.
Umjesto da se brinem zbog njegova upozorenja, bila sam zanesena èinjenicom da je
tako dugo sa mnom razgovarao. U stvari, uopæe nisam razmišljala o sastanku s
barunom, sve dok se napokon nisam našla potpuno sama u ulaznom predvorju dok se
vani spuštao sumrak. Uzela sam si slobodu da odem u jednu od susjednih tatami
soba, gdje sam kleknula i èekala, gledajuæi u vrt kroz veliki stakleni prozor.
325

Prošlo je deset ili petnaest minuta, a onda je barun žustrim korakom ušao u
ulazno predvorje. Zabrinula sam se èim sam ga vidjela, jer na sebi nije imao
ništa osim pamuènog kuænog ogrtaèa. U jednoj je ruci držao ruènik i njime je
trljao one dugaèke crne dlake na svom licu koje su trebale predstavljati bradu.
Oèigledno je upravo izišao iz kupke. Ustala sam i naklonila mu se.
“Sayuri, zamisli kakva sam ja budala!” rekao mi je. “Previše sam popio.” To
je svakako bilo istina. “Zaboravio sam da me ti èekaš! Nadam se da æeš mi
oprostiti kad vidiš što sam spremio za tebe.”
Krenuo je niz hodnik prema unutrašnjosti kuæe, oèekujuæi da æu ga ja
slijediti. Ali ja se nisam makla s mjesta, misleæi na Mamehine rijeèi kako je
gejša pripravnica neposredno pred mizuage poput jela serviranog na stolu.
Barun se zaustavi. “Doði!” rekao je.
“Oh, barune. Ne smijem, zbilja. Dopustite mi da vas ovdje èekam.”
“Imam nešto što bih ti želio dati. Doði sa mnom u moje odaje i tamo lijepo
sjedni, nemoj se ponašati kao glupa djevojèica.”
“Ali, barune”, rekla sam, “ne mogu se ponašati drugaèije nego kao glupa
djevojèica kad to jesam!”
“Sutra æeš opet biti pod Mamehinim nadzorom, u redu? Ali ovdje te nitko ne
nadzire.”
Da sam imala barem mrvicu zdravog razuma, u tom bih se trenutku zahvalila
barunu što me je pozvao na svoju prekrasnu zabavu i rekla bih mu kako mi je jako
žao što zbog mene mora svog vozaèa i kola slati do svratišta. Ali èitava je
situacija nekako slièila na san... pretpostavljam da sam bila u šoku. Jedino
èega sam bila potpuno svjesna bio je užasan strah.
“Doði, pravit æeš mi društvo dok se oblaèim”, rekao je. “Jesi li popila puno
sakea danas popodne?”
Jedan dugi trenutak ništa nisam rekla. Osjeæala sam kako mi je lice potpuno
bez izraza, kako mi jednostavno visi s glave.
326

“Ne, gospodine”, uspjela sam na kraju propentati. “Tako sam i mislio. Ja æu ti

dati da piješ koliko god budeš htjela. Doði.”
“Barune”, rekla sam, “molim vas, sigurna sam da me oèekuju u svratištu.”
“Da? Tko te oèekuje?” Nisam mu na to odgovorila.
“Pitao sam, tko te oèekuje? Ne shvaæam zašto se tako ponašaš. Hoæu ti nešto
pokloniti. Bi li radije da odem i donesem to ovamo?”
“Zbilja se isprièavam”, rekla sam. Barun je samo zurio u mene. “Èekaj ovdje”, na
posljetku je rekao i otišao u stražnji dio kuæe. Ubrzo se ponovo pojavio s
nekakvim plosnatim zamotuljkom u lanenom papiru. Veæ sam iz daljine vidjela da
je to kimono.
“No, evo”, rekao mi je, “kad veæ ustraješ na tome da se ponašaš kao glupa
djevojèica, otišao sam i donio sam ti dar. Jesi li sad zadovoljna?” Još jednom
sam se isprièala.
“Vidio sam koliko si se neki dan divila ovoj haljini. Želim ti je pokloniti”,
rekao je.
Barun spusti zamotak na stol i razveže uzice. Mislila sam da æe unutra biti
onaj kimono s panoramom Kobea i, da budem iskrena, to me je u isti mah veselilo
i zabrinjavalo, jer nisam imala pojma što æu s tako dragocjenom haljinom, ni
kako æu Mamehi objasniti da mi ju je barun poklonio. Meðutim, kad je barun
otvorio zamotak, vidjela sam umjesto tog kimona nekakvu prekrasnu tamnu tkaninu
s lakiranim nitima i srebrnim vezom. On je izvadio kimono i podigao ga, držeæi
ga za ramena. Tom je kimonu bilo mjesto u muzeju, napravljen je u šezdesetim
godinama prošlog stoljeæa, kako mi je rekao barun, za neæakinju posljednjeg
shoguna, Tokugawu Yoshinobua. Na njemu su srebrne ptice letjele preko noænog
neba iznad tajanstvenog krajolika s tamnim drveæem i stijenama što su se
uzdizale s donjeg ruba haljine.
327

“Moraš sada doæi sa mnom i probati ga”, rekao mi je barun. “Hajde, nemoj biti
glupa djevojèica! Ja imam velikog iskustva u vezivanju obija. Presvuæi æeš se
opet u svoj kimono i nitko ništa neæe primijetiti.”
Ja bih bila rado dala ovaj kimono koji mi je barun nudio za nekakav izlaz iz
ove situacije. Ali barun je bio èovjek kojemu se èak ni Mameha nije usuðivala
odbiti poslušnost. Ako ona nije imala naèina usprotiviti se njegovim željama,
kako sam to mogla ja? Osjeæala sam da gubi strpljenje, a samo nebo zna da je
barun doista bio ljubazan prema meni otkako sam postala pripravnicom: dopuštao
bi da ga poslužujem za vrijeme ruèka i dozvolio je Mamehi da me povede na onu
zabavu na njegovom imanju u Kvotu. I sad mi je opet ukazao ljubaznost, nudeæi mi
ovaj zapanjujuæe lijepi kimono.
Pretpostavljam da sam na kraju zakljuèila kako nemam drugog izbora nego da ga
poslušam i snosim posljedice, kakve god one bile. Zagledala sam se u pod od
srama i s istim onim osjeæajem nestvarnosti koji me je pratio èitavog tog dana,
pustila sam da me uhvati za ruku i povede kroz hodnike do svoga stana. Neki je
sluga u jednom trenutku izišao u hodnik, ali se odmah naklonio i povukao, èim
nas je ugledao. Barun èitavo vrijeme nije progovorio ni rijeèi i šutke me je
uveo u jednu prostranu tatami sobu, u kojoj je èitav jedan zid bio obložen
zrcalima. To je, oèevidno, bila njegova garderoba. Uza suprotni zid stajali su
ormari sa zatvorenim vratima.
Meni su se ruke tresle od straha, no ako je to barun i primijetio, nije ništa
rekao. Postavio me je pred zrcala i podigao mi ruku do svojih usana. Mislila sam
da æe mi poljubiti ruku, ali on ju je samo prislonio uz dlakavo lice i uèinio
nešto vrlo èudno: odmaknuo mi je rukav iznad ruènog zgloba i ponjušio mi kožu.
Njegova me je brada po-škakljala po podlaktici, ali nekako to nisam uistinu
osjeæala. Èinilo mi se da uopæe ništa ne osjeæam, kao da sam zakopana ispod
slojeva straha, zbunjenosti i užasa... A onda me je barun trgnuo iz šoka time
što mi je stupio iza leða i posegnuo rukama oko mojih grudi kako bi mi ra-

zvezao obijime. To je uzica koja pridržava teški obi da ne spuzne naniže.

Na trenutak me obuzela panika, jer sad sam znala da me barun namjerava
razodjenuti. Pokušala sam nešto reæi, ali su mi se usta tako nezgrapno micala da
ih nisam mogla kontrolirati, a barun je, osim toga, zašištao, ušu-tkavajuæi me
kao malo dijete. Pokušala sam ga zaustaviti rukama, ali mi ih je on odgurnuo i
napokon je uspio raz-vezati obijime. Zatim je koraknuo unatrag i dugo se muèio s
razvezivanjem èvora visoko na leðima, meðu lopaticama. Preklinjala sam ga neka
mi ne skida obi, premda mi je grlo bilo tako suho da sam najprije nekoliko puta
uzalud pokušavala protisnuti bilo kakav glas, ali me on nije slušao i ubrzo je
poèeo odmotavati široki obi, obilazeæi rukama oko mog struka. Vidjela sam kako
se predsjednikov rupèiæ odvaja od razmotane tkanine i leprša prema podu.
Trenutak kasnije, barun je pustio obi da padne na pod oko mojih nogu i razvezao
mi datejime, pojas oko struka ispod obija. S užasom sam osjetila kako mi se
kimono rastvara na struku. Ovila sam ga oko sebe rukama, ali mi je barun silom
rastavio ruke. Nisam više imala snage gledati u zrcalo. Posljednje što sam
vidjela prije nego što sam zatvorila oèi bile su njegove ruke koje su mi uz
šuškanje tkanine svlaèile s ramena teški kimono.
Èinilo se da je barun izvršio svoju nakanu, odnosno neko me vrijeme nije
dalje razodijevao. Osjetila sam njegove ruke na struku, kako miluju tkaninu moje
pothalji-ne. Kad sam na posljetku ponovo otvorila oèi, on je stajao iza mene i
mirisao mi kosu i vrat. Oèi su mu bile uprte u zrcalo, usredotoèene, èinilo mi
se, na pojas kojim je bila prièvršæena pothaljina. Svaki put kad bi mu se prsti
pomaknuli, pokušavala sam ih zaustaviti snagom volje, ali sam ubrzo osjetila
kako mi poput pauka gmižu preko trbuha i u sljedeæem su trenutku poèeli petljati
i natezati pojas pothaljine. Nekoliko sam ga puta pokušala zaustaviti, ali mi je
barun svaki put odgurnuo ruke kao što je to uèinio i ranije. Napokon je razvezao
pojas, te ga pustio da mu sklizne iz prstiju i padne na pod. Noge su mi drhtale
i

328

329

zamaglilo mi se pred oèima kad je uhvatio rubove pot-haljine i poèeo ih

rastvarati. Nisam se mogla suzdržati i još jednom sam ga zgrabila za ruke.
“Nemoj se toliko brinuti, Sayuri!” šapnuo mi je barun. “Neæu ti uèiniti ništa
što ne bih smio. Samo te hoæu gledati, shvaæaš? U tome nema nièeg lošeg. Svaki
bi muškarac to uèinio.”
Sjajne dlake na njegovu licu škakljale su me po uhu dok je to govorio, tako
da sam morala okrenuti glavu u stranu. On je to, valjda, shvatio kao neku vrstu
pristanka, jer su mu ruke postale nestrpljivije. Rastvorio mi je pot-haljinu.
Osjetila sam njegove prste na rebrima, gotovo su me škakljali dok se muèio da mi
razveže uzice potkošulje. Još trenutak i uspio je. Bilo mi je nepodnošljivo
zamišljati što bi sad barun mogao vidjeti, zato sam, premda mi je lice bilo
okrenuto ustranu, pokušavala kutkom oka uhvatiti sliku u zrcalu. Potkošulja mi
je visjela rastvorena, izlažuæi pogledu dugaèku prugu gole kože po sredini
prsiju.
Sad su se barunove ruke spustile do mojih bokova i pokušavale su razvezati
moj koshimaki. Vjerojatno sam, kad sam jutros nekoliko puta omotala koshimaki
oko sebe, zategnula tkaninu u pojasu èvršæe nego što je bilo potrebno. Barun se
muèio tražeæi kraj, ali nakon što je nekoliko puta snažno povukao tkaninu, uspio
ju je olabaviti i izvuæi èitav taj dugaèki komad svile ispod moje potkošulje.
Dok mi je svila klizila uz kožu, zaèula sam kako mi iz grla izlazi nekakav zvuk
slièan jecaju. Posegnula sam rukama za koshimakijem, ali ga je barun povukao
izvan mog dosega i bacio na pod. Zatim mi je polako, kao da poteže pokrivaè s
usnulog djeteta, rastvorio potkošulju dugaèkim, sporim pokretom i suzdržana
daha, kao da otkriva nekakav velièanstveni spomenik. Osjetila sam kako me grlo
peèe, što je bio znak da sam na rubu plaèa, ali nisam mogla podnijeti pomisao da
bi me barun mogao vidjeti ne samo golu, nego još i kako plaèem. Zadržala sam
nekako suze na samom rubu vidnog polja i tako se usredotoèila na svoj odraz u
zrcalu da mi se na trenutak uèinilo kao da je vrijeme stalo. Nikada dotada nisam
sebe
vidjela tako potpuno golu. Doduše, još sam na nogama imala èarapice, ali sam se
s tako široko rastvorenom pot-košuljom osjeæala izloženijom nego što sam se to
osjeæala potpuno razodjevena u kupalištu. Promatrala sam barunove oèi kako klize
preko mog odraza u zrcalu, zadržavajuæi se nešto duže na pojedinim mjestima.
Prvo je još jaèe rastvorio potkošulju kako bi jasnije vidio obrise struka. Zatim
je spustio pogled prema tamnoj sjenci koja se raz-bujala na meni otkako sam
došla u Kvoto. Tu su mu se oèi dugo zadržale, ali su se napokon poèele polako
uspinja-ti: prešle su mi preko trbuha, preko rebara, do dva kružiæa boje šljive,
prvo su se zaustavile na jednoj strani, zatim na drugoj. Onda je barun odmaknuo
jednu ruku, pa mi je potkošulja prekrila tu stranu tijela. Što je radio s rukom,
ne mogu reæi, ali više je nisam vidjela.U jednom sam trenutku osjetila paniku,
jer sam ugledala kako mu iz ogrtaèa proviruje golo rame. Ne znam što je radio, i
premda bih sada mogla s prilièno toènosti nagaðati, draže mi je ne misliti o
tome. Jedino znam da sam u jednom trenutku postala vrlo svjesna njegova vruæeg
daha na mom vratu. Nakon toga nisam više ništa vidjela. Zrcalo se pretvorilo u
srebrnastu maglicu, jer više nisam mogla zadržati suze.
Nakon odreðenog vremena, barunovo se disanje ponovo usporilo. Meni je koža
bila vruæa i znojna od straha, tako da sam, kad je napokon ispustio iz ruku moju
potkošulju, osjetila zrak oko sebe gotovo kao povjetarac. Ubrzo sam shvatila
kako sam sama u sobi; barun je izišao a da to uopæe nisam primijetila. Sad, kad
je otišao, oèajnièki sam se žurila ponovo odjenuti i poèela sam kleèeæi
skupljati odjeæu s poda takvom groznièavom užurbanošæu da mi se pred oèima
ukazala slika izgladnjelog djeteta koje grabi otpatke hrane.
Odjenula sam se što sam bolje mogla, petljajuæi drhtavim rukama. Meðutim, dok
nije bilo nikog tko bi mi pomogao, mogla sam samo omotati koshimaki i stegnuti
oko sebe potkošulju, te je uèvrstiti pojasom. Èekala sam pred zrcalom, zureæi
pomalo zabrinuto u razmazanu šminku.

330

331

Bila sam spremna èekati i èitav sat ako bude potrebno. Meðutim, barun se pojavio
veæ nakon nekoliko minuta, u ogrtaèu èvrsto stegnutom pojasom preko pozamašnog
trbuha. Bez rijeèi mi je pomogao obuæi kimono i prièvrstio mi je datejime
jednako vješto kao što bi to uèinio gospodin Ichoda. Dok je držao u rukama moj
dugaèki obi, slažuæi ga u kolute preko ruke kako bi ga lakše omotao oko mene,
osjetila sam kako me prožima strašan osjeæaj. U prvi mah nisam to umjela
razjasniti, ali taj se osjeæaj nastavio polako širiti kroz mene kao što se mrlja
širi preko tkanine i ubrzo sam shvatila što to znaèi. Osjeæala sam da sam
napravila nešto strašno. Nisam htjela plakati pred barunom, ali nisam se mogla
suzdržati, uostalom, on me ni jednom nije pogledao u oèi otkako se vratio u
sobu. Pokušala sam zamisliti kako sam jednostavno kuæa na kiši dok su mi se suze
slijevale niz lice. Meðutim, barun je ipak morao primijetiti da plaèem, jer je
na trenutak izišao iz sobe i vratio se s rupèiæem na kojem je bio njegov mo-
nogram. Rekao mi je neka ga zadržim, ali sam ga ja, nakon što sam se njime
poslužila, ostavila na stolu.
Ubrzo me je odveo u prednji dio kuæe i ostavio me ondje bez rijeèi. Nakon
nekog vremena došao je jedan sluga, noseæi u ruci antikni kimono ponovo zamotan
u laneni papir. Pružio mi ga je uz naklon i potom me ispratio do barunova
automobila. Tiho sam plakala na stražnjem sjedalu automobila èitavim putem do
svratišta, ali se vozaè pravio kao da to ne vidi. Nisam više plakala zbog onog
što mi se dogodilo. Sad mi je na pameti bilo nešto što me je još više plašilo,
naime, što æe se dogoditi kad gospodin Ichoda vidi moju umrljanu šminku i zatim,
dok mi bude pomagao da se razodjenem, loše vezan obi, te na kraju, kad razmota
onaj paket, skupocjeni dar koji sam donijela sa sobom. Obrisala sam lice
predsjednikovim rupèiæem prije nego što sam izišla iz kola, ali to nije mnogo
pomoglo. Gospodin Ichoda me je samo pogledao i poèeo se èe-šati po bradi kao da
mu je potpuno jasno što se dogodilo. Dok mi je gore u sobi odvezivao obi, upitao
me je:
“Je li te barun razodjenuo?”

“Isprièavam se”, odgovorila sam.

“Razodjenuo te je i gledao te u zrcalu. Ali se nije zabavljao s tobom. Nije
te dirao, ni legao na tebe, je li tako?”
“Nije, gospodine.”
“Onda je sve u redu”, rekao je gospodin Ichoda zureæi ravno pred sebe. Nakon
toga nismo više o tome progovorili ni rijeèi.

332

333

i Dvadeset treæe poglavlje

Neæu reæi da su mi se emocije staložile do sljedeæeg jutra kad se vlak zaustavio

na peronu kolodvora u Kvotu. Napokon, kad baciš kamen u ribnjak, Voda još dugo
treperi i nakon što je kamen potonuo na dno. Meðutim, kad sam sišla niz drvene
stube što su vodile s perona, s gospodinom Ichodom na korak iza mene, doživjela
sam takav šok da sam neko vrijeme sve drugo zaboravila.
Ondje je, u staklenom ormariæu, bio izložen plakat za proljetnu priredbu
Plesovi stare prijestolnice i ja sam se zaustavila da ga pogledam. Preostalo je
još dva tjedna do poèetka održavanja priredbe. Plakat je postavljen prethodnog
dana, vjerojatno dok sam ja šetala barunovim imanjem u nadi da æu naiæi na
predsjednika. Svake je godine ples obraðivao odreðenu temu, kao na primjer,
“Boje èetiriju godišnjih doba u Kvotu” ili “Slavni odlomci iz Bajke o Heike”.
Ove je godine tema bila: “Svjetlost izlazeæeg sunca”. Slika na plakatu, koji je,
dakako, napravio Uchida Kosaburo, autor gotovo svakog plakata za tu priredbu još
od 1919. godine - prikazivala je jednu gejšu pripravnicu u divnom naranèastom i
zelenom kimonu kako stoji na drvenom mostiæu izdignutom u luk iznad vode. Bila
sam iscrpljena od dugog puta, jer sam u vlaku vrlo malo spavala, stoga sam neko
vrijeme stajala kao omamljena pred plakatom, zureæi u divne zelene i zlatne boje
pozadine i tek sam tada obratila pozornost na djevojku u kimonu. Ona je gledala
ravno u blistavo svjetlo izlazeæeg sunca i imala je iznenaðujuæe sivoplave oèi.
Morala sam se uhva-

titi za ogradu da ne padnem. Ja sam bila ta djevojka koju je Uchida naslikao na

tom mostu!
Dok smo se vozili od kolodvora do okiye, gospodin I-choda je pokazivao rukom
na svaki plakat kraj kojega smo prošli, èak je zatražio od vozaèa rikše da
skrene s puta kako bismo vidjeli èitav zid od tih plakata na zgradi stare robne
kuæe Daimaru. Vidjeti sebe tako izloženu na svakom koraku nije me toliko
oduševilo koliko bih mislila da æe me oduševiti, jer stalno mi je pred oèima
bila ta jadna djevojka s plakata kako stoji ispred zrcala dok joj postariji
muškarac razvezuje obi. No, u svakom sluèaju, oèekivala sam da æe me u sljedeæih
nekoliko dana zasuti èestitkama sa svih strana, ali ubrzo sam iskusila kako
takva poèast uvijek ima svoju cijenu. Još otkako je Mameha sredila da dobijem
ulogu u predstavi, naslušala sam se svakojakih neugodnih primjedbi na svoj
raèun. Nakon ovog plakata sve je postalo još gore. Na primjer, sljedeæeg jutra
kad sam pozdravila jednu pripravnicu, koja se još prošlog tjedna vrlo
prijateljski ponašala, ona je okrenula glavu.
Što se pak tièe Mamehe, otišla sam je posjetiti u njezinu stanu, gdje se
oporavljala i otkrila sam da je tako ponosna kao da je ona na plakatu. Nije joj,
doduše, bilo drago što sam bila u Hakoneu, ali èinilo se da joj je još uvijek
jednako stalo do mog uspjeha, zaèudo, možda još i više. Neko vrijeme sam se
brinula hoæe li možda gledati na onaj moj grozan doživljaj s barunom kao na
izdaju. Pretpostavljala sam da joj je gospodin Ichoda sigurno sve isprièao...
ali ako i jest, ona to nikad nije spomenula. A nisam ni ja.
Dva tjedna kasnije održana je premijera. Tog prvog dana, u garderobi kazališta
Kaburenjo, mislila sam da æu se gotovo raspuknuti od uzbuðenja jer mi je Mameha
rekla kako æe u publici biti predsjednik i Nobu. Dok sam se šminkala, stavila
sam predsjednikov rupèiæ ispod ogrtaèa za šminkanje, na golu kožu. Kosa mi je
bila èvrsto povezana

334

335

tsvilenom trakom zbog perika koje æu nositi i kad sam se vidjela u zrcalu bez
tog uobièajenog okvira kose oko lica, otkrila sam u obrazima i oko oèiju kutove
koje nikad dotad nisam vidjela. Možda æe ti se èiniti èudnim, ali kad sam
shvatila da me može iznenaditi oblik vlastitog lica, odjednom sam spoznala kako
ništa u životu nije tako jednostavno kako zamišljamo.
Sat kasnije stajala sam s ostalim pripravnicama kraj pozornice, spremna za
nastupni ples. Sve smo bile odjevene u identièna žutocrvena kimona s naranèastim
i zlatnim obijima, tako da je svaka od nas izgledala kao treperava slika sunèane
svjetlosti. Kad je glazba zapoèela s prvim udarcem bubnjeva i zveèanjem svih
shamisena, pa kad smo izašle plešuæi usklaðeno poput niske bisera, ispruženih
ruku, držeæi meðu prstima raširene lepeze, nikad se još nisam toliko osjeæala
dijelom neke cjeline kao tada.
Nakon nastupne toèke požurila sam gore da se pre-svuèem. Ples u kojem sam se
trebala pojaviti kao solo plesaèica zvao se “Jutarnje sunce na valovima” i
prièao je o djevojci koja jednog jutra pliva u moru i zaljubljuje se u zaèaranog
dupina. Moj je kostim bio prekrasan ružièasti kimono s crtežom vode u sivoj
boji, a u rukama sam držala vrpce plave svile koje su simbolizirale mreškanje
vode iza mene. Zaèaranog princa-dupina plesala je jedna gejša koja se zvala
Umiyo, dok su druge gejše imale uloge vjetra, sunèane svjetlosti i kapljica
vode, a nekoliko je pri-pravnica u dnu pozornice, u crnim i modrim kimonima,
predstavljalo dupine koji dozivaju natrag svoga princa.
Promjena kostima obavljena je tako brzo da mi je još ostalo nekoliko minuta
vremena za virenje u gledalište. Pošla sam za zvukom udaraca o bubnjeve i našla
se u uskom, mraènom hodniku iza jedne od dviju loža s glazbenicima, postavljenih
na obje strane pozornice. Nekolicina drugih gejša i pripravnica veæ su se
navirivale kroz proreze u kliznim vratima. Pridružila sam im se i uspjela
pronaæi predsjednika i Nobua koji su sjedili jedan do drugoga, premda mi se
èinilo da je predsjednik Nobuu prepu-

stio bolje mjesto. Nobu je napeto zurio prema pozornici, ali me je iznenadilo
kad sam opazila kako je predsjednik gotovo zaspao. Tada se glazba promijenila i
ja sam shvatila kako je to poèetak Mamehina nastupa, te sam otišla na drugi kraj
hodnika odakle se kroz proreze mogla vidjeti pozornica.
Gledala sam Mamehu samo nekoliko minuta, ali dojam koji je na mene ostavio
njezin ples nikad nije izblije-dio. Veæina plesova Inoue škole prièa neku prièu,
a ovaj se ples, nazvan “Dvorjanin se vraæa svojoj ženi”, temeljio na jednoj
kineskoj pjesmi o nekom dvorjaninu koji veæ dugo održava ljubavnu vezu s jednom
od dvorskih dama u carskoj palaèi. Jedne se noæi dvorjaninova žena sakrije u
vrtovima palaèe kako bi otkrila gdje to njezin muž provodi svoje noæi. Napokon,
u zoru, promatra iz grmlja svoga muža kako se oprašta od ljubavnice, ali se,
zbog noæi provedene na strašnoj hladnoæi, razboli i ubrzo potom umire.
Za našu je proljetnu priredbu mjesto radnje preneseno u Japan, ali je prièa
ostala ista. Mameha je plesala ženu koja umire od prehlade i slomljenog srca,
dok je gejša Kanako igrala ulogu njezina muža, nevjernog dvorjanina. Promatrala
sam ples od trenutka kad se dvorjanin oprašta od svoje ljubavnice. Veæ je sama
scenografija, osvijetljena blagim svjetlom zore, ljepotom poticala nadahnuæe,
dok je zvuènu pozadinu prizora tvorio spori ritam shamisena poput otkucaja srca.
Dvorjanin je izveo ljupki ples zahvale ljubavnici za noæ koju su proveli
zajedno, a onda je krenuo prema svjetlosti izlazeæeg sunca kako bi za nju
ugrabio njegovu toplinu. To je bio trenutak kad je Mameha poèela plesati svoju
tužaljku na jednoj strani pozornice, skrivena od pogleda svoga muža i njegove
ljubavnice. Ne znam je li na mene djelovala ljepota Mamehina plesa ili same
prièe, ali odjednom me je obuzela takva tuga kao da sam ja bila žrtvom te
okrutne prijevare. Pri kraju plesa pozornica se ispunila jarkim svjetlom sunca.
Mameha je otišla do jednog malog gaja otplesati jednostavni prizor smrti. Ne
mogu ti reæi što je bilo poslije toga. Previše su me bili svladali osjeæaji i
nisam više mogla gledati, a osim

336

337

toga, morala sam se vratiti iza pozornice kako bih se pripremila za svoju toèku.
Dok sam èekala meðu kulisama, imala sam èudan o-sjeæaj kao da na meni leži
težina èitave kazališne zgrade, jer ja sam, dakako, tugu oduvijek osjeæala kao
nekakvu èudnu težinu. Dobra plesaèica èesto za nastup oblaèi èara-pice koje su
joj za jedan broj premalene, tako da stopalima može osjetiti spojeve dasaka na
pozornici. Meðutim, dok sam tamo stajala i pokušavala prikupiti snagu za nastup,
osjeæala sam se pritisnuta tolikom težinom da nisam samo osjeæala spojeve
dasaka, nego i svaku nit tkanja svojih èarapica. Napokon sam zaèula svoju glazbu
i šuštanje kostima ostalih plesaèica koje su hitrim koracima prolazile pokraj
mene i izlazile na pozornicu, ali se teško mogu sjetiti bilo èega nakon toga.
Sigurna sam da sam podignula ruke sa sklopljenom lepezom i blago svinutim
koljenima - jer to je bila pozicija u kojoj sam izlazila na scenu. Nitko mi
kasnije nije prigovorio da sam napravila neku pogrješku, ali ja se jedino sjeæam
kako sam gledala u svoje ruke, zadivljena sigurnošæu i ujednaèenošæu njihovih
pokreta. Marljivo sam vježbala taj ples i pretpostavljam da je to bilo dovoljno.
Jer, iako mi je mozak bio potpuno prazan, otplesala sam svoju ulogu bez ikakvih
poteškoæa i bez treme.
Na svakoj iduæoj predstavi do kraja tog mjeseca, uvijek sam se na isti naèin
pripremala za nastup: usredotoèila bih se u mislima na ples “Dvorjanin se vraæa
svojoj ženi” sve dok ne bih osjetila kako se na mene sliježe težina tuge.
Ljudska biæa posjeduju zadivljujuæe svojstvo stjecanja navika: svaki put kad bih
u duhu dozvala sliku Ma-mehe kako pleše svoju sporu tužaljku, skrivena od
pogleda muža i njegove ljubavnice, nisam više mogla sprijeèiti da me prožme
osjeæaj tuge, baš kao što ti ne bi mogao sprijeèiti da ti u nos uðe miris jabuke
koju netko reže na stolu ispred tebe.
338

Jednog dana tijekom posljednjeg tjedna održavanja priredbi, Mameha i ja zadržale

smo se u garderobi u razgovoru s drugim gejšama. Kad smo izašle iz kazališta
oèekivale smo da vani neæe više biti nikoga, i doista, gomila se bila razišla.
Ali kad smo se našle na ulici, iz jednog je automobila izašao vozaè u odori i
otvorio stražnja vrata. Upravo kad smo prolazile mimo automobila, pred nas je
stupio Nobu.
 “Ah, Nobu-san”, rekla je Mameha, “veæ sam se poèela brinuti da vam više nije
stalo do Savurina društva! Svakog smo se dana ovog proteklog mjeseca nadale da
æete se javiti...”
“Vi se tužite da sam vas pustio èekati? Ja vas èekam ovdje pred kazalištem
veæ skoro jedan sat.”
“Jeste li upravo izašli s predstave?” upita Mameha. “Savuri je prava
zvijezda.”
“Ni od kuda nisam upravo izašao”, odgovori Nobu. “Predstava je završila prije
punih sat vremena. Imao sam dovoljno vremena obaviti jedan telefonski razgovor i
poslati vozaèa u središte grada da nešto preuzme za mene.”
Nobu udari šakom po prozoru automobila, preplašivši jadnog vozaèa tako da mu
je pala kapa s glave. Vozaè spusti prozor i doda Nobuu malenu vreæicu
zapadnjaèkog stila, napravljenu od nekakvog materijala koji je izgledao kao
srebrna folija. Nobu se okrene prema meni, na što sam se ja duboko naklonila i
rekla kako sam sretna što ga vidim.
“Ti si vrlo nadarena plesaèica, Sayuri. Ja ne dajem darove bez razloga”, reèe
Nobu, premda mislim da to uopæe nije bila istina. “Vjerojatno me zato Mameha i
ostali u Gionu ne vole toliko kao druge muškarce.”
“Nobu-san!” prekori ga Mameha. “Tko je ikad tako nešto rekao?”
“Znam ja vrlo dobro kakve ste vi gejše. Sve dok vam muškarac donosi darove,
voljne ste trpjeti svakakve gluposti.”
Nobu ispruži prema meni ruku s vreæicom.
339

“Zaboga, Nobu-san”, rekla sam, “kakvu æete glupost sada vi tražiti od mene da
otrpim?” Naravno, šalila sam se, ali Nobu to nije shvatio kao šalu.
“Zar nisam upravo sada rekao kako ja nisam kao drugi muškarci?” zarežao je.
“Zašto vi gejše nikad ne vjerujete ništa od onoga što vam kažem? Ako želiš ovaj
paketiæ, bolje ga uzmi, prije nego što se predomislim.”
Zahvalila sam mu se i primila vreæicu, a on je ponovo udario šakom o prozor
automobila. Vozaè je iskoèio iz kola kako bi mu otvorio vrata.
Klanjale smo se sve dok automobil nije zašao iza ugla, a onda me je Mameha
odvela natrag u vrt kazališta, gdje smo sjele na kamenu klupu uz ribnjak sa
šaranima i povirile u vreæicu koju mi je Nobu dao. Unutra je bila samo jedna
malena kutijica, zamotana u zlatni papir i uvezana crvenom vrpcom. Otvorila sam
je i našla jednostavni dragulj: rubin velik kao koštica breskve. Blistao je u
suncu iznad ribnjaka kao golema kapljica krvi. Dok sam ga obrtala meðu prstima,
odbljesak svjetla skakao je s jedne fa-sete na drugu. Osjeæala sam svaki od tih
skokova u svojim grudima.
“Vidim koliko si uzbuðena”, reèe Mameha, “i jako mi je drago zbog tebe. Ali
nemoj previše uživati u tom poklonu. Bit æe još dragulja u tvom životu, Savuri,
obilje dragulja, rekla bih. Ali nikad ti se više neæe pružiti ovakva prilika.
Odnesi ovaj rubin u okiyu i daruj ga Majci.”
Gledala sam taj lijepi dragulj i svjetlo što je prolazilo kroz njega bojeæi
mi ruke u ružièasto i mislila na Majèine bolesno žute oèi s rubovima kapaka boje
krvavog mesa... pa, èinilo mi se da je darovati njoj taj dragulj isto kao da
jazavca obuèeš u svilu. Ali, dakako, morala sam poslušati Mamehu.
“Kad joj ga budeš predavala”, nastavila je Mameha, “moraš biti posebno
umiljata i reæi: “Majko, meni stvarno nije potreban takav dragulj i bila bih
poèašæena kad biste ga pristali uzeti. Ja sam vam prouzroèila toliko nevolja
tijekom godina.” Ali nemoj reæi ništa više od toga, jer æe pomisliti kako
pokušavaš biti zajedljiva.”
340

Dok sam kasnije u svojoj sobi mrvila štapiæ tuša kako bih napisala pisamce
zahvale Nobuu, postupno me je obuzimala sve jaèa zlovolja. Da je Mameha
zatražila taj rubin za sebe, drage volje bih ga dala... ali darovati ga Majci! S
vremenom mi je Nobu postao drag i bilo mi je žao što æe njegov skupi poklon
pripasti takvoj ženi. No, pritom sam vrlo dobro znala kako ga nikad ne bih mogla
dati da sam ga kojim sluèajem dobila od predsjednika. Bilo kako bilo, završila
sam pisamce i otišla do Majèine sobe. Ona je sjedila u polumraku, milujuæi psiæa
i pušeæi.
“Što hoæeš?” upitala me je. “Upravo sam se spremala zatražiti da mi donesu
èaj.”
“Isprièavam se što vam smetam, Majko. Danas popodne, kad smo Mameha i ja
izlazile iz kazališta, vani me je èekao direktor Nobu Toshikazu...”
“Èekao je Mamehu-san, hoæeš reæi.”
“Ne znam, Majko. Ali donio je dar za mene. Prekrasan dar, ali ja ne znam što
bih s time.”
Htjela sam reæi kako bih bila poèašæena kad bi ga ona uzela, ali me Majka
nije više slušala. Odložila je lulu na stol i uzela mi kutiju iz ruke prije nego
što sam joj je dospjela ponuditi. Ponovo sam pokušala razjasniti stvar, ali je
Majka samo okrenula kutiju i pustila da joj rubin padne meðu masne prste.
“Što je ovo?” upitala je.
“To je dar koji sam dobila od direktora Nobua. Mislim na Nobua Toshikazua,
direktora kompanije Iwamura Elektrika.”
“Misliš da ne znam tko je Nobu Toshikazu?”
Ustala je i otišla do prozora, te odmaknula ustranu zaslon od papira i
podigla rubin prema zraci kasnog popodnevnog sunca. Radila je ono isto što sam
ja radila u kazališnom vrtu: okretala je dragulj meðu prstima i gledala kako
iskra prelazi s jedne fasete na drugu. Napokon je opet navukla zaslon na prozor
i vratila se do stola.
“Sigurno nisi dobro razumjela. Je li te zamolio da ovo predaš Mamehi?”
341

“Pa, Mameha je bila sa mnom.”

Vidjela sam da Majèin um u tom trenutku slièi na raskrižje na kojem vlada
prometna gužva. Spustila je rubin na stol i poèela puckati onu svoju lulu.
Èinilo mi se kao da je svaki oblaèiæ dima po jedna njezina zbrkana misao koju
otpušta u zrak. Na posljetku mi je rekla: “Tako znaèi, Nobu Toshikazu pokazuje
zanimanje za tebe, je li?”
“On mi veæ neko vrijeme ukazuje èast pozornošæu koju mi poklanja.”
Ona je na to spustila lulu na stol takvom gestom kao da kaže kako od tog
trenutka razgovor postaje mnogo ozbiljniji. “Nisam te dovoljno pomno nadzirala
kao što sam trebala”, rekla je. “Ako si imala nekakve deèke, sad je trenutak da
mi to kažeš.”
“Ja nikad nisam imala nikakvog deèka, Majko.” Ne znam je li mi vjerovala ili
nije, ali mi je ipak rekla neka idem. Još uvijek joj nisam stigla ponuditi da
zadrži rubin, onako kako me je Mameha poduèila. Pokušavala sam se sjetiti kako
bih joj to rekla. Meðutim, kad sam pogledala prema stolu na kojem je ležao
rubin, ona je sigurno mislila kako ga hoæu zatražiti natrag. Dohvatila ga je i
stisnula u šaku prije nego što sam imala vremena bilo što reæi.
Napokon se to dogodilo, jednog popodneva samo nekoliko dana kasnije. Mameha je
došla u okiyu i odvela me u pri-maæu sobu kako bi mi rekla da je poèelo
nadmetanje za moj mizuage. Ona je upravo tog jutra primila poruku vlasnice
èajane Ichiriki.
“Nikako mi ne odgovara što se to dogaða upravo sada”, rekla je, “jer danas
popodne moram otputovati u To-kyo. Ali neæeš me trebati. Znat æeš kad u igru uðu
velike svote, jer æe se tada poèeti dogaðati razne stvari.”
“Ne razumijem”, rekla sam. “Kakve stvari?”
342

“Svakojake”, odgovorila je i otišla, a da èak nije ni popila èaj.

Nije je bilo tri dana. Isprva mi je srce poèelo tuæi svaki put kad bih èula
kako se približava neka sluškinja. No, dva su dana prošla bez ikakvih novosti. A
onda, treæeg dana, Tetiæa mi je prišla u hodniku i rekla mi kako Majka želi da
doðem gore u njezinu sobu.
Tek što sam stupila nogom na prvu stubu, èula sam klizanje nekih vrata i
odjednom Buèa sleti niz stepenice. Sišla je poput vode izlivene iz vjedra, tako
brzo da su joj noge jedva doticale stube i negdje na polovici zapela je prstom
jedne ruke o ogradu. Moralo ju je jako boljeti jer je kriknula i na dnu stuba
zastala, držeæi drugom rukom ruku s povrijeðenim prstom.
“Gdje je Hatsumomo?” upitala je, oèevidno trpeæi bol. “Moram je naæi!”
“Meni se èini da si se dovoljno gadno povrijedila”, rekla joj je Tetiæa.
“Misliš da doista moraš naæi Hatsumomo kako bi te ona još gore povrijedila?”
Buèa je izgledala strašno uzrujana i to ne samo zbog prsta, ali kad sam je
pitala o èemu se radi, samo je pohitala do ulaza i izašla iz okiye.
Majka je sjedila za stolom kad sam ušla u njezinu sobu. Poèela je puniti
lulu, ali se onda predomislila i odložila je na stol. Na vrhu police u kojoj je
držala svoje knjige raèuna stajao je jedan lijepi sat europskog stila, pokriven
staklenim zvonom. Majka je stalno pogledavala prema njemu, ali prošlo je
nekoliko dugih minuta, a ona mi još uvijek nije rekla ni rijeèi. Na posljetku
sam ja prva progovorila: “Isprièavam se što vas smetam, Majko, ali rekli su mi
da me želite vidjeti.”
“Doktor kasni”, rekla je. “Prièekat æemo da on doðe.”
Mislila sam da govori o doktoru Raku, da to on dolazi u okiyu kako bi
razgovarao o pripremama za moj mizuage. Nisam tako nešto oèekivala i poèela sam
osjeæati bockanje u trbuhu. Majka je kratila vrijeme tapšuæi Takua, kojemu je to
brzo dojadilo i poèeo je tiho režati.
343

Napokon smo æule kako sluškinje pozdravljaju nekoga u ulaznom predvorju i

Majka siðe. Kad se nakon nekoliko minuta vratila, nije sa sobom dovela doktora
Raka, nego nekog mnogo mlaðeg muškarca zaglaðene sijede kose, koji je u ruci
nosio kožnu torbu.
“To je ta djevojka”, rekla mu je Majka.
Naklonila sam se mladom doktoru, na što mi je on, isto tako, uzvratio
naklonom.
“Gospoðo”, obratio se Majci, “gdje æemo...”
Majka mu reèe kako æe soba u kojoj se nalazimo sasvim dobro poslužiti. Po
tome kako je zatvorila vrata znala sam da æe se dogoditi nešto neugodno. Poèela
mi je odvezivati obi i slagati ga na stol. Zatim mi je svukla kimono s ramena i
objesila ga na vješalicu u kutu. Stajala sam u svojoj žutoj pothaljini, trudeæi
se ostati smirenom kako god sam znala, ali mi je Majka u sljedeæem trenutku
poèela razvezivati pojas koji je pridržavao pothaljinu. Nisam mogla izdržati i
zgrabila sam pojas rukama, ali mi je ona odgurnula ruke ustranu na isti naèin na
koji je to uèinio barun, što je u meni izazvalo osjeæaj muènine. Nakon što mi je
skinula pojas, posegnula je rukom ispod pot-haljine i povukla moj koshimaki, što
me je opet podsjetilo na Hakone. Nimalo mi se to nije svidjelo, ali umjesto da
mi rastvori pothaljinu kao što je to uèinio barun, Majka ju je ponovo omotala
oko mene i rekla mi neka legnem na strunjaèe na podu.
Doktor je kleknuo do mojih nogu i nakon što mi se isprièao, rastvorio mi je
pothaljinu tako da su mi noge bile gole. Mameha mi je isprièala nešto malo o
tome kako izgleda mizuage, ali sad æu, izgleda - tako mi se èinilo -nauèiti
nešto više. Je li nadmetanje završeno i je li ovaj mladi doktor na kraju izašao
iz njega kao pobjednik? Što je s doktorom Rakom i Nobuom? Èak mi je u jednom
trenutku proletjelo kroz glavu kako Majka možda namjerno nastoji Mamehi
pokvariti planove. Mladi mi je doktor namjestio noge i posegnuo meðu njih rukom
koja je, primijetila sam, bila uska i glatka poput predsjednikove. O-sjetila sam
se tako poniženom i izloženom da sam rukama
344

pokrila lice. Željela sam stisnuti noge, ali bojala sam se uèiniti bilo što što
bi otežalo postupak i produljilo to muèno iskustvo. I tako sam ležala èvrsto
stisnutih oèiju, zadržavajuæi dah. Osjeæala sam se kao što se mali Taku morao
osjeæati kad se gušio nakon što je progutao iglu, pa mu je Tetiæa držala
otvorene èeljusti, a Majka gurala prste u grlo. U jednom mi se trenutku uèinilo
da mi je doktor obje ruke gurnuo meðu noge, ali ih je onda napokon izvukao i
pokrio me pothaljinom. Kad sam otvorila oèi, vidjela sam ga kako briše ruke u
nekakvu krpu.
“Djevojka je netaknuta”, rekao je.
“No, to je dobra vijest!” odgovorila je Majka. “A hoæe li biti mnogo krvi?”
“Ne bi uopæe smjelo biti krvi. Samo sam je vizualno pregledao.”
“Ne, mislim za vrijeme mizuage.”
“To ne mogu reæi. Uobièajena kolièina, rekao bih.”
Kad se mladi sjedokosi doktor oprostio i otišao, Majka mi je pomogla da se
odjenem i naložila mi neka sjednem za stol. Zatim me je, bez ikakvog upozorenja,
uhvatila za usku i tako jako povukla da sam kriknula. Držala me je tako,
potežuæi mi glavu uvis, dok je nije privukla blizu svoje i pritom je govorila:
“Ti si vrlo skupocjena roba, djevojèice. Podcijenila sam te. Imam sreæe što
se ništa nije dogodilo. Ali možeš biti sigurna u to da æu te ubuduæe pomnije
nadzirati. Ono što neki muškarac želi od tebe, morat æe skupo platiti. Je li ti
to jasno?”
“Da, gospoðo!” Naravno, odgovorila bih joj potvrdno na bilo kakvo pitanje, s
obzirom na to kako me je vukla za uho.
“Ako nekome daš badava to za što bi morao platiti, time æeš prevariti okiyu.
Dugovat æeš novaca i ja æu ih, budi sigurna, uzeti od tebe. I ne govorim samo o
ovome!” Govoreæi to, Majka je proizvela odvratan zvuk - trljajuæi prstima o
dlan.
“Muškarci æe plaæati za to”, nastavila je. “Ali plaæat æe i za to da samo
æaskaju s tobom. Ako te ikad uhvatim
345

kako se iskradaš na sastanak s nekim muškarcem, makar da bi s njim malo

porazgovarala...” Završila je reèenicu tako da me je još jednom snažno povukla
za uho i nakon toga me napokon pustila.
S mukom sam hvatala zrak. Kad sam osjetila da mogu ponovo govoriti, rekla
sam: “Majko... ništa nisam napravila èime bih vas mogla naljutiti!”
“Zasad još nisi. Ako si pametna, nikad ni neæeš.” Pokušala sam se isprièati i
povuæi, ali mi je Majka naložila da ostanem. Tuckala je lulom, iako je bila
prazna, a kad ju je napunila i pripalila, rekla je: “Odluèila sam se. Tvoj æe se
status ovdje u okiyi ubrzo promijeniti.”
Njezine su me rijeèi uznemirile i pokušala sam nešto reæi, ali me Majka
zaustavila.
“Iduæeg æemo tjedna ti i ja obaviti jednu ceremoniju. Nakon toga ti æeš biti
moja kæi, baš kao da sam te rodila. Odluèila sam te posvojiti. Jednog dana okiya
æe pripasti tebi.”
Nisam znala što bih rekla i ne sjeæam se mnogo od onog što se nakon toga
dogaðalo. Majka je nastavila govoriti, rekla mi je kako æu se, kao kæi okiye,
kroz neko vrijeme preseliti u veæu sobu, onu u kojoj su sada Buèa i Hat-sumomo,
a one æe prijeæi u manju sobu, u kojoj sam ja bila do sada. Ja sam je tek napola
slušala, sve dok mi polako nije doprla do svijesti spoznaja kako me sad, nakon
što me Majka pokæeri, Hatsumomo neæe više moæi tiranizirati. Mameha je to od
poèetka planirala, a ipak, nikad nisam stvarno vjerovala da bi se to moglo
dogoditi. Majka je nastavila sa svojom govorancijom. Gledala sam njezinu
obješenu usnu i požutjele oèi. Bila je, doduše, odvratna žena, ali æu kao kæi te
odvratne žene biti zaštiæena i izvan Hatsumomina domašaja.
Usred svega toga vrata su se odjednom odmaknula ustranu i pred njima je, u
predvorju, stajala Hatsumomo. “Što hoæeš?” upita Majka. “Imam posla.”
“Gubi se”, naredi mi Hatsumomo. “Hoæu razgovarati s Majkom.”
“Ako želiš sa mnom razgovarati”, reèe joj Majka, “možeš zamoliti Savuri neka
bude tako ljubazna i izaðe iz sobe.”
“Budi tako ljubazna, Sayuri, i izaði iz sobe”, sarkastièno je ponovila
Hatsumomo.
I tada, po prvi put u životu, odgovorila sam joj bez straha da æe me zbog
toga kazniti.
“Izaæi æu ako Majka tako želi”, rekla sam joj.
“Majko, hoæeš li biti tako ljubazna i natjerati malu gospoðicu Glupaèu da ode
i ostavi nas same?” reèe Hatsumomo.
“Prestani toliko gnjaviti!” rekla joj je Majka. “Uði unutra i reci što
želiš.”
Hatsumomo se to nije svidjelo, ali je ipak ušla u sobu i sjela kraj stola.
Bila je na pola puta izmeðu Majke i mene, ali još uvijek dovoljno blizu da me
zapahne miris njezina parfema.
“Sirota Buèa je malo prije dotrèala do mene sva izvan sebe”, poèela je.
“Obeæala sam joj da æu razgovarati s tobom. Rekla mi je nešto vrlo èudno. Rekla
je: “Oh, Hatsumomo! Majka se predomislila!” Ali ja sam joj rekla kako sumnjam da
bi to moglo biti istina.”
“Ne znam na što je mislila. Ja se u zadnje vrijeme sasvim sigurno nisam ni o
èemu predomislila.”
“Toèno sam joj to i ja rekla, rekla sam joj kako ti nikad ne bi pogazila
rijeè. Ali, Majko, uvjerena sam da bi se ona mnogo bolje osjeæala kad bi joj ti
to rekla.”
“Kad bih joj što rekla?”
“Kako se nisi predomislila i kako ju još uvijek kaniš posvojiti.”
“Odakle joj ta ideja? Nisam se mogla predomisliti jer ja nju uopæe nisam ni
kanila posvojiti.”
Strašno me je zaboljelo kad sam to èula, jer nisam mogla da se u tom èasu ne
sjetim kako je Buèa uzrujano sletjela niz stubište... a nije ni èudo, jer sad
joj nitko više nije mogao reæi što æe biti s njom. Hatsumomo je na licu

346

347

imala onaj osmijeh koji ju je èinio sliènom kakvoj skupocjenoj porculanskoj

figurici, ali Majèine su je rijeèi pogodile poput kamena. Pogledala me pogledom
punim mržnje. “Znaèi, istina je! Namjeravaš nju posvojiti. Zar se ne sjeæaš,
Majko, kako si rekla da æeš posvojiti Buèu? Još si me zamolila da joj to kažem!”
“Ne tièe me se što si ti rekla Buci. Osim toga, nisi Buèino pripravništvo
vodila onako dobro kako sam to od tebe oèekivala. Neko je vrijeme dobro
zaraðivala, ali u zadnje vrijeme...”
“Obeæala si, Majko”, reèe joj Hatsumomo tonom koji me je prestrašio.
“Ne budi smiješna! Znaš da veæ godinama razmišljam o tome da posvojim Savuri.
Zašto bih odjednom promijenila mišljenje i posvojila Buèu?”
Vrlo dobro sam znala da Majka laže. Sad je otišla toliko daleko da se
okrenula prema meni i rekla:
“Sayuri-san, kad sam prvi put povela s tobom razgovor o tome da bih te mogla
posvojiti? Možda prije godinu dana?”
Ako si ikad vidio mamu maèku kako svoje mlade uèi loviti, naèin na koji grabi
i trga bespomoænog miša, pa, osjeæala sam kao da mi Majka nudi priliku da nauèim
kako æu postati ista kao ona. Trebala sam samo slagati i reæi: “Oh, da, Majko,
mnogo puta ste mi to spomenuli!” Time bih napravila prvi korak prema tome da
jednog dana i sama postanem takva žutooka starica, zatvorena u nekakvu sumornu
sobu s knjigama raèuna. Meðutim, nisam mogla stati na stranu Majke, baš kao što
nisam mogla stati na stranu Hatsumomo. Zurila sam u pod kako ih ne bih morala
pogledati i samo sam rekla kako se ne sjeæam.
 Na Hatsumominu su se licu pojavile crvene mrlje od srdžbe. Ustala je i otišla
do vrata, ali ju je Majka zaustavila.
“Za tjedan dana Savuri æe biti moja kæi”, rekla je. “Do tada moraš nauèiti
odnositi se prema njoj s poštovanjem.

Kad siðeš dolje, zamoli jednu od sluškinja da donese èaj za Savuri i mene.”
Hatsumomo se lagano naklonila i izašla iz sobe.
“Majko”, rekla sam, “jako mi je žao što sam prouzroèila tolike nevolje.
Sigurna sam da Hatsumomo nije u pravu kad govori o vašim nakanama da posvojite
Buèu, ali... smijem li vas nešto pitati? Je li moguæe da nas posvojite obje,
Buèu i mene?”
“Oh, ti sad odjednom znaš nešto o tome kako se vode poslovi, je li?”
odgovorila mi je. “Hoæeš me uèiti kako æu upravljati okiyoml”
Nekoliko minuta kasnije sluškinja je donijela pladanj na kojem je bio èajnik
i šalica - ne dvije šalice, nego samo jedna. Majci je to, izgleda, bilo
svejedno. Natoèila je èaj u šalicu i polako ga pijuckala, zureæi u mene onim
svojim oèima obrubljenim crvenim kapcima.

348

349

i Dvadeset èetvrto poglavlje

Kad se Mameha sutradan vratila s puta i saznala da me je Majka odluèila

posvojiti, nije mi se èinila tako sretnom kao što sam oèekivala. Doduše,
zadovoljno je kimnula glavom, ali nije se nasmiješila. Upitala sam je da li
stvari možda ipak nisu ispale drugaèije nego što se ona nadala.
“O ne, nadmetanje izmeðu doktora Raka i Nobua prošlo je toèno onako kako sam
se nadala”, odgovorila mi je, “i konaèna je svota pozamašna. Èim sam to saznala,
znala sam da æe te gospoða Nitta sigurno posvojiti. Bila sam presretna!”
To je ono što mi je rekla. Ali, kako mi je postupno postalo jasno tijekom
sljedeæih godina, istina je bila nešto sasvim drugo. Kao prvo, nadmetanje se
uopæe nije odvijalo izmeðu doktora Raka i Nobua. Na kraju je ispalo da su se
nadmetali doktor Rak i barun. Ne mogu ni zamisliti kako se Mameha zbog toga
osjeæala, ali sigurna sam da je to bio razlog zbog kojeg je jedno kraæe vrijeme
naglo postala tako hladna prema meni i zašto mi je prešutjela što se stvarno
dogodilo.
Time ne mislim reæi da Nobu uopæe nije bio ukljuèen. On se žestoko nadmetao
prvih nekoliko dana, sve dok svota nije premašila 8000 jena. A i kad je na kraju
odustao, vjerojatno to nije uèinio zbog toga što su iznosi postali previsoki.
Mameha je od poèetka znala da Nobu može nadmašiti bilo èiju ponudu ako to želi.
Problem koji nije predvidjela bio je u tome što Nobua nije previše zani-

mao moj mizuage. Samo je odreðeni tip muškaraca pripravan tratiti vrijeme i
novac u utrci za mizuageom, a pokazalo se kako Nobu nije jedan od njih. Možda se
sjeæaš kako mi je Mameha nekoliko mjeseci ranije govorila kako se ni jedan
muškarac neæe truditi njegovati prijateljstvo s nekom petnaestogodišnjom
pripravnicom ako ga ne zanima njezin mizuage. I kako mi je u tom istom razgovoru
rekla: “Možeš se kladiti da ga ne privlaèi razgovor s tobom.” Možda je bila u
pravu što se tièe mojih konverzacij-skih sposobnosti, ne znam, ali bez obzira
što je to na meni privlaèilo Nobua, to nije bio moj mizuage.
Što se pak tièe doktora Raka, on je bio èovjek koji bi vjerojatno prije
izvršio tradicionalno samoubojstvo nego što bi dopustio da mu netko poput Nobua
preotme mizuage. Dakako, nakon prvih nekoliko dana doktor se zapravo nije više
nadmetao s Nobuom, ali on to nije znao, a vlasnica èajane Ichiriki odluèila je
da mu to ne kaže. I tako, kad bi razgovarala s njime telefonom, rekla bi mu
otprilike ovako: “Oh, doktore, upravo sam primila vijest iz Osake i ovaj, stigla
je jedna ponuda od pet tisuæa jena.” Vjerojatno je primila vijest iz Osake, iako
možda od svoje sestre, jer vlasnica Ichirikija nikad nije voljela govoriti èiste
laži. Ali kad je u istom dahu spomenula Osaku i novu ponudu, doktor Rak je
prirodno zakljuèio kako je ponudu poslao Nobu, iako ju je, zapravo, poslao
barun.
Barun je, opet, vrlo dobro znao da mu je suparnik doktor, ali njemu je to
bilo svejedno. Želio je taj mizuage za sebe i durio se poput djeèarca kad je
poèeo slutiti kako bi mogao izgubiti. Kasnije mi je jedna gejša preprièala što
joj je otprilike u to vrijeme govorio. “Jesi li èula što se dogaða?” upitao ju
je barun. “Pokušavam dogovoriti jedan mizuage, ali mi se u to stalno petlja
nekakav nesnosni doktor. Samo jedan muškarac može biti istraživaè neistraženih
podruèja, a ja želim biti taj muškarac! Samo, što da radim? Taj ludi doktor
izgleda ne shvaæa da su brojke kojima se razbacuje stvarni novac!”
Kako su iznosi postajali sve viši i viši, barun je poèeo govoriti kako æe
možda odustati. Meðutim, brojka se veæ

350

351

bila toliko približila novom rekordu da je vlasnica Ichiri-kija odluèila

potaknuti nadmetanje tako što æe zavarati baruna kao što je veæ zavarala
doktora. Obavijestila ga je telefonom kako je “drugi gospodin” dao vrlo visoku
ponudu, a onda je dodala: “Meðutim, mnogi ljudi vjeruju kako se radi o èovjeku
koji nije spreman iæi dalje od toga.” Sigurna sam da je bilo ljudi koji su to
mislili za doktora, ali vlasnica Ichirikija nije bila jedna od njih. Ona je
znala da æe, kad barun dade svoju zadnju ponudu, doktor sigurno ponuditi više.
Na kraju je doktor Rak pristao platiti 11.500 jena. To je bila najveæa svota
ikad dotad isplaæena za neki mizuage u Gionu, a možda i u bilo kojoj èetvrti
gejša u Japanu. Moraš imati na umu da je u to doba jedan sat gejšinih usluga
stajao oko 4 jena, te da je cijena nekakvog ekstravagantno skupog kimona
iznosila 1500 jena. Prema tome, iako to možda ne izgleda mnogo, to je bilo više
nego što je, recimo, jedan radnik mogao zaraditi u godinu dana.
Ja, moram priznati, ne znam mnogo o novcu. Veæina se gejša ponosi time što
uza se nikad nemaju novaca, one obièno kamo god idu, sve stavljaju na raèun. Ja
èak i sada, ovdje u New Yorku, još uvijek tako živim. Kupujem u trgovinama gdje
me poznaju i gdje prodavaèi ljubazno zapisu stvari koje želim. Kad krajem
mjeseca stignu raèuni, moja draga sekretarica obavlja plaæanje umjesto mene. 1
tako, vidiš, ja ti nikako ne bih mogla reæi koliko novaca trošim, ni koliko je
boèica parfema skuplja od kakve ilustrirane revije. Stoga sam ja možda
posljednja osoba na svijetu koja bi umjela objasniti nešto u vezi s novcem.
Meðutim, htjela bih ti prenijeti nešto što mi je jednom rekao jedan moj bliski
prijatelj, a on je sigurno znao o èemu govori, jer je tijekom šezdesetih bio
zamjenik ministra financija u Japanu. Cesto se dogaða, rekao je, da gotovina
jedne godine vrijedi manje nego što je vrijedila prije godinu dana, te je zato
Mamehin mizuage 1929. godine zapravo stajao više od mojeg 1935. godine, iako je
za moj plaæeno 11.500 jena, dok je za njezin plaæeno sedam ili osam tisuæa jena.
352

Naravno, ništa od toga nije bilo važno tada kad je prodan moj mizuage. Za ljude
u Gionu ja sam postavila novi rekord koji je ostao nepremašen sve do 1951.
godine kad se pojavila Katsumivo, po mom mišljenju, jedna od najveæih gejši
dvadesetog stoljeæa. No, prema mom prijatelju zamjeniku ministra financija,
Mameha je držala stvarni rekord sve do šezdesetih. Meðutim, bez obzira je li
pravi rekord pripadao meni ili Katsumivo ili Mamehi ili èak Mamemitsu,
devedesetih godina prošlog stoljeæa, možeš zamisliti kako su Majku poèeli
svrbjeti njezini debe-ljuškasti dlanovi kad je èula za rekordan iznos.
 Nije ni potrebno posebno napominjati kako me je zbog toga posvojila. Naknada
za moj mizuage bila je više nego dostatna da njome pokrije sve moje dugove. Da
me nije posvojila, nešto bi od tog novca došlo u moje ruke, a možeš misliti
koliko bi se grizla zbog toga. Kad sam postala kæi okiye, moji su dugovi
prestali postojati, jer su prešli na okiyu. Meðutim, okiyi je išla i sva moja
zarada, ne samo tada, u trenutku mog mizuagea, nego od tada pa zanavijek.
Ceremonija je održana sljedeæeg tjedna. Ime su mi veæ promijenili u Sayuri, a
sad sam dobila i novo prezime. Nekoæ, u našoj pijanoj kuæici na obali mora,
zvala sam se Sakamoto Chiyo. Sad sam se zvala Nitta Savuri.
Meðu svim znaèajnim trenucima u životu neke gejše, mizuage svakako zauzima
visoko mjesto. Moj se mizuage zbio poèetkom srpnja 1935. kad mi je bilo petnaest
godina. Sve je poèelo popodne, kad smo doktor Rak i ja ispili šake tijekom
ceremonije koja nas je meðusobno povezala. Razlog za ovu ceremoniju bio je u
tome što æe doktor Rak, unatoè tome što æe sam mizuage kratko trajati, ostati do
kraja svog života moj mizuage zaštitnik - što mu, meðutim, nije davalo nikakve
posebne povlastice, shvaæaš. Ceremonija je obavljena u èajani Ichiriki, u
nazoènosti Majke, Tetiæe i Mamehe. Prisutni su bili još i vlasnica
353

èajane i gospodin Bekku, moj garderobijer - jer je garde-robijer uvijek ukljuèen

u ceremonije takve vrste, kao osoba koja zastupa interese gejše. Ja sam bila
odjevena u najsveèaniju odoru gejše pripravnice: crni kimono s pet kruna i
crvenu pothaljinu, jer je crveno boja novih poèetaka. Mameha me poduèila da se
moram držati vrlo ozbiljno, kao da nemam ni mrvice smisla za humor. S obzirom na
to koliko sam bila nervozna i ustrašena, uopæe mi nije bilo teško izgledati
ozbiljno dok sam hodala niz hodnik u èajani Ichiriki s dugom povlakom sveèanog
kimona oko nogu.
Nakon ceremonije svi smo otišli na veèeru u restoran Kitcho. Veèera je
takoðer protekla u ozbiljnom raspoloženju, a ja sam malo govorila i još manje
jela. Dok smo sjedili za veèerom, doktor Rak je vjerojatno veæ poèeo misliti o
onome što æe doæi kasnije, a ipak, nikad još nisam vidjela muškarca kojemu se na
licu èitala takva smrtna dosada. Ja sam, kako bih izgledala što nevinije, èitavo
vrijeme držala oèi oborene, ali kad bih krišom bacila pogled na njega, svaki put
bih ga vidjela kako zuri u stol kroz one svoje naoèale kao èovjek koji sjedi na
nekakvom do-sadnom poslovnom sastanku.
Kad je veèera završila, gospodin Bekku se odvezao sa mnom u rikši do jednog
lijepog svratišta u vrtovima hrama Nanzen-ji. On je ranije tog dana veæ bio tamo
kako bi u susjednoj sobi složio moju odjeæu. Pomogao mi je svuæi sveèani kimono
i obuæi jedan jednostavniji, s obijem koji nije trebalo podstavljati jastuèiæima
pri vezivanju èvora, jer bi to bilo nespretno za doktora. Kad sam bila potpuno
odjevena, uhvatila me je takva nervoza da mi je gospodin Bekku morao pomoæi da
se vratim u svoju sobu i namjestim blizu vrata, gdje æu èekati na doktora. Kad
me je tamo ostavio, osjetila sam užasan strah kao da me èeka operacija u kojoj
æe mi izvaditi bubrege ili jetra ili tako nešto.
Ubrzo je stigao doktor Rak i zamolio me da mu naruèim šake dok se on okupa u
kupaonici koja je bila smještena uz sobu. Mislim da je možda oèekivao kako æu mu
354

pomoæi da se razodjene, jer mi je dobacio èudan pogled. Meðutim, moje su ruke

bile potpuno sleðene i ukoèene, mislim da ništa ne bih s njima mogla napraviti.
Nakon nekoliko minuta, izašao je iz kupaonice u kimonu za spavanje i odgurnuo
ustranu vrata prema vrtu, te smo sjeli na mali drveni balkon, pijuckajuæi šake i
slušajuæi zvukove cvrèaka i potoèiæa ispod nas. Ja sam prolila šake po svom
kimonu, ali doktor to nije primijetio. Zapravo, èinilo se kao da malo toga
primjeæuje, osim što mi je pokazao rukom na ribe što su se praæakale u obližnjem
ribnjaku kao da nikad još nisam tako nešto vidjela. Dok smo sjedili na balkonu,
jedna je sluškinja došla u sobu i razmotala oba naša futona, složivši ih jedan
uz drugi.
 Napokon me je doktor ostavio na balkonu i ušao unutra. Pomakla sam se tako da
sam kutkom oka mogla promatrati što radi. Izvadio je iz svog kovèega dva bijela
ruènika i položio ih na stol, namještajuæi ih ovako i onako, sve dok napokon
nisu ležali toèno kako je želio. Isto je napravio s jastucima na jednom futonu,
a onda je došao do vrata balkona i tamo stajao, sve dok nisam ustala i pošla za
njim u sobu.
Dok sam još uvijek stajala, skinuo mi je obi i rekao mi neka se udobno
smjestim na jednom od futona. Meni se sve èinilo toliko èudnim i zastrašujuæim
da mi, što god napravila, nikako nije moglo biti udobno. Ali legla sam poleðuške
i podmetnula ispod vrata jastuk punjen grahom. Doktor mi je rastvorio kimono i
zatim je dugo razve-zivao i olabavljivao svaki komad donje odjeæe, napredujuæi
korak po korak, trljajuæi mi noge rukama, što mi je, pretpostavljam, trebalo
pomoæi da se opustim. To je prilièno dugo trajalo, ali je na posljetku dohvatio
ona dva bijela ruènika koja je ranije pripremio. Rekao mi je neka uzdi-gnem
bokove i razastro ih je ispod mene.
“To æe upiti krv”, rekao mi je.
Dakako, mizuage èesto prati odreðena kolièina krvi, ali meni nitko nije toèno
objasnio zbog èega. Da sam bilo što znala o tome, sigurno bih šutjela ili èak
zahvalila doktoru što je tako pažljivo položio ruènike, a ovako sam izla-nula:
“Kakva krv?” Glas mi je malo zapištao kad sam to
355

rekla, jer mi je grlo bilo sasvim suho. Doktor Rak mi je na to poèeo tumaèiti
kako “himen”, iako ja nisam imala pojma što bi to moglo biti, èesto krvari kad
se razdere... te ovo, te ono... mislim da me je sve to toliko prestrašilo da sam
se od straha malo podigla s futona, jer mi je doktor položio ruku na rame i
nježno me gurnuo natrag.
Sigurna sam da bi takav razgovor svakom muškarcu
uništio apetit za ono što je trebalo slijediti, ali doktor nije
bio taj tip muškarca. Kad je završio s tumaèenjem, rekao
mi je: “Ovo je drugi put što æu imati prilike uzeti uzorak
tvoje krvi. Mogu li ti pokazati?” !
Veæ sam zapazila da nije došao samo s malom kožnom putnom torbom, nego i s
nekakvim malim drvenim san-duèiæem. Sad je otišao do ormara i iz hlaèa izvukao
prsten s kljuèevima te otkljuèao sanduèiæ. Donio ga je do futona i rastvorio ga
po sredini, tako da je izgledao kao kakav samostojeæi izlog. Na obje su strane
bile male police s malim staklenim tubicama, koje su bile zatvorene èepovima i
prièvršæene omèicama. Na najnižoj polici ležalo je nekoliko instrumenata, kao na
primjer, škarice i pincete, ali je sav ostali prostor u sanduèiæu bio ispunjen
tim staklenim tubicama, bilo ih je možda èak èetrdeset ili pedeset. Osim
nekoliko praznih na gornjoj polici, u svim ostalima nalazilo se nešto, ali ja
nisam imala pojma što je to. Tek kad je doktor donio svjetiljku sa stola,
vidjela sam etikete na vrhu svake tubice, oznaèene imenima gejša. Vidjela sam
meðu ostalima i Mamehino ime, kao i ime velike Mame-kichi. Vidjela sam još mnogo
drugih poznatih imena, ukljuèujuæi ime Hatsumomine prijateljice Korin.
“Ova”, reèe doktor izvukavši jednu od tubica, “pripada tebi.”
Pogrješno mi je napisao ime, upotrijebio je drugaèiji znak za “ri” u Savuri.
Meðutim, u tubici je bila neka sa-sušena stvar koja me je podsjetila na ukuhanu
šljivu, iako je bila smeðasta, a ne ljubièasta. Doktor je izvukao èep i pincetom
to izvukao iz tubice.
“Ovo je komadiæ vate koji sam natopio tvojom krvlju”, rekao je, “onda kad si
razrezala nogu, sjeæaš se. Obièno ne
356

èuvam krv svojih pacijenata, ali... ti si mi se jako svidjela. Nakon što sam
spremio ovaj uzorak, odluèio sam da æu ja biti tvoj mizuage zaštitnik. Mislim da
æeš se složiti sa mnom kako æe to biti neobièno zanimljivo, neæu samo imati
uzorak tvoje krvi uzet prigodom mizuagea, nego i uzorak uzet iz posjekotine na
nozi mnogo mjeseci prije toga.”
Prikrila sam gaðenje, a doktor mi je nastavio pokazivati sadržaj drugih
tubica, ukljuèujuæi Mamehinu. U njezinoj nije bio komadiæ vate, nego mala krpica
bijele tkanine umrljane neèim hrðastim što se prilièno stvrdnulo. Doktor Rak je
izgledao oèaran tim svojim uzorcima, ali ja... pa, ja sam iz pristojnosti
okrenula lice prema sanduèiæu, ali kad me doktor nije gledao, brzo sam skretala
pogled na nešto drugo.
Na posljetku je zatvorio taj svoj sanduèiæ i odložio ga ustranu, a onda je
skinuo naoèale i stavio ih na stol. Uplašila sam se da to znaèi kako sad dolazi
onaj trenutak i doista, doktor Rak mi rastavi noge i kleèeæi se namjesti izmeðu
njih. Mislim da mi je srce kucalo tako brzo kao srce miša. Kad je doktor
razvezao pojas svog kimona za spavanje, stisnula sam oèi i podignula ruku da
pokrijem usta, ali sam u posljednji trenutak odustala kako ne bih ostavila loš
dojam i spustila sam je blizu glave.
Doktorove su ruke neko vrijeme kopale naokolo po meni, što je bilo vrlo
neugodno i bolno, vrlo slièno onome što mi je prije nekoliko tjedana radio onaj
mladi doktor sijede kose. Zatim se spustio tako da mu je tijelo bilo sasvim
iznad mojega. Upotrijebila sam svu snagu volje kako bih stvorila neku vrstu
mentalne barijere izmeðu sebe i doktora, ali to mi nije pomoglo da ne osjetim na
unutrašnjoj strani bedra meki udarac doktorove “jegulje”, kako je to nazvala
Mameha. Svjetiljka je još uvijek bila u-paljena i ja sam pogledom pretraživala
sjene na zidu ne bih li pronašla nešto što bi mi odvratilo misli od onog što se
dogaða, jer se doktor sad gurao u mene tako snažno da mi se glava pomakla na
jastuku. Nisam znala što bih s rukama, pa sam zgrabila jastuk i još èvršæe
stisnula oèi.
357

Ubrzo je iznad mene nastala nekakva velika aktivnost, a istodobno sam i u sebi
osjeæala svakovrsne pokrete. Mora da je bilo dosta krvi, jer se u zraku osjeæao
neugodan, metalni vonj. Stalno sam samu sebe podsjeæala na to koliko je doktor
platio za ovu povlasticu i sjeæam se da sam u jednom trenutku pomislila kako se
nadam da on u tome uživa više od mene. Ja sam osjeæala otprilike toliko užitka,
koliko bih uživala da mi netko turpijom straže bedro do krvi.
Napokon je, pretpostavljam, jegulja beskuænica oznaèila svoj teritorij i
doktor se svalio na mene svom težinom, mokar od znoja. Nimalo mi se nije sviðalo
što mi je tako blizu, pa sam se pravila kao da imam teškoæa s disanjem, nadajuæi
se da æe se maknuti s mene. On se dugo nije micao, ali se onda odjednom uspravio
na koljena i opet se poèeo vrlo poslovno ponašati. Nisam ga gledala, ali nisam
mogla sprijeèiti da kutkom oka ne zapazim kako se obrisao jednim od onih ruènika
ispod mene. Svezao je pojas svog kimona i nataknuo naoèale, ne primijetivši malu
mrlju krvi na rubu jednog stakla, te me je poèeo brisati izmeðu nogu onim
ruènicima, komadiæima vate i sliènim stvarima, baš kao da smo opet u nekoj od
bolnièkih ordinacija. Do tada mi se veæ stišala najgora bol i moram priznati da
sam ležeæi tamo, èak i s tako izdajnièki raširenim nogama, gotovo opèarano
gledala kako otvara svoj drveni sanduèiæ i vadi iz njega škare. Odrezao je
komadiæ krvavog ruènika i ugurao ga, zajedno s komadiæem vate kojom me je
brisao, u staklenu tubicu s mojim pogrješno ispisanim imenom. Zatim se formalno
naklonio i rekao: “Najljepša hvala.” Ja mu nisam mogla uzvratiti naklon jer sam
ležala, ali to nije bilo ni važno, jer je doktor odmah ustao i ponovo otišao u
kupaonicu.
Uopæe nisam bila svjesna koliko sam se bila zadihala od nervoze. Sad, kad je
sve prošlo i kad sam napokon opet mogla doæi do daha, vjerojatno sam izgledala
kao kakav pacijent usred operacije, ali sam osjetila takvo olakšanje da sam se
nasmiješila. Nešto mi se u èitavom tom doživljaju èinilo beskrajno smiješnim i
što sam više mislila o

tome, èinilo mi se sve smješnijim, tako da sam se na kraju poèela smijati.

Morala sam paziti da se ne smijem glasno, jer je doktor bio u susjednoj
prostoriji. Ali kad pomislim da je to izmijenilo èitav tijek mog buduæeg života?
Zamišljala sam vlasnicu èajane Ichiriki kako napeto telefonira Nobuu i barunu
dok je još trajalo nadmetanje, sav taj novac potrošen na to, sav taj trud. Kako
bi mi se tek sve ovo èinilo èudno da je umjesto doktora bio Nobu, buduæi da sam
Nobua poèela smatrati svojim prijateljem. Nisam željela ni misliti kako bi to
bilo s barunom.
Dok je doktor još bio u kupaonici, pokucala sam na vrata sobe gospodina
Bekkua. Jedna je sluškinja požurila promijeniti plahte, a gospodin Bekku mi je
pomogao da se presvuèem u kimono za spavanje. Kasnije, kad je doktor zaspao,
ponovo sam ustala i tiho se okupala. Mameha mi je rekla kako moram cijelu noæ
ostati budna, za sluèaj da se doktor probudi i nešto zatraži. No, iako sam se
trudila ostati budna, na kraju me svladao san. Ipak, ujutro sam se uspjela
probuditi dovoljno rano, tako da sam se imala vremena urediti prije nego što me
doktor vidi.
Poslije doruèka, ispratila sam doktora do ulaznih vrata svratišta i pomogla
mu navuæi cipele. Neposredno prije odlaska, doktor mi se zahvalio za proteklu
noæ i dao mi nekakav mali zamotuljak. Nagaðala sam je li to dragulj, onakav
kakav mi je dao Nobu, ili komadiæ krvavog ruènika od prošle noæi! Meðutim, kad
sam napokon skupila hrabrosti i otvorila zamotak u svojoj sobi, unutra sam našla
paketiæ kineskih trava. Nisam znala što bih s time dok mi gospodin Bekku nije
rekao kako trebam svaki dan pripraviti èaj od tih trava, jer æu tako sprijeèiti
trudnoæu. “Nemoj ih rasipati, te su trave vrlo skupe”, rekao mi je. “Ali nemoj
ni previše škrtariti. Koliko god su skupe, još uvijek su jeftinije od pobaèaja.”
Èudno je i teško mi je to objasniti, ali nakon mog mizua-gea èitav mi se svijet
èinio nekako drugaèijim. Odjednom
359

358

mi se Buèa, koja to još nije prošla, èinila neiskusnom i djetinjastom, iako je

bila starija od mene. Majka i Tetiæa su to, naravno, prošle, baš kao i Hatsumomo
i Mameha, ali sam ja bila svjesna te nove, posebne veze meðu nama vjerojatno
mnogo više od njih. Pripravnice koje su prošle kroz mizuage drugaèije èešljaju
kosu, a ispod punðe, u-mjesto šarene, nose crvenu svilenu vrpcu. Neko sam
vrijeme toliko bila usredotoèena na to koje pripravnice nose crvenu vrpcu, a
koje šarenu, da gotovo ništa drugo nisam primjeæivala dok bih hodala ulicom ili
dok bih s ostalim djevojkama stajala u hodnicima naše male škole. Poèela sam
osjeæati poštovanje prema onima koje su prošle kroz mizuage, dok sam se prema
onima drugima osjeæala kao iskusna žena.
Sigurna sam da se sve pripravnice na slièan naèin o-sjeæaju izmijenjene
iskustvom mizuagea. Ali kod mene se nije radilo samo o tome da sam poèela
drugaèije gledati svijet oko sebe. Promijenio se, naime, i moj svakodnevni
život, zato što je Majka poèela drugaèije gledati na mene. Dosad si veæ sigurno
shvatio kako je ona bila osoba koja je primjeæivala samo ono na što je mogla
prikvaèiti etiketu s cijenom. Dok bi hodala ulicom, mozak joj je, vjerojatno,
radio poput raèunala: “Oh, evo male Yukiyo, èija je glupost njezinu jadnu
stariju sestru stajala blizu sto jena prošle godine! Gle, dolazi Ichimitsu,
sigurno je jako zadovoljna koliko njezin novi danna troši na nju.” Da je Majka
šetala uz Shirakavvu nekog lijepog proljetnog dana, kad gotovo možeš vidjeti
kako se ljepota cijedi s grana rascva-lih trešnjevih stabala, vjerojatno ništa
od toga ne bi vidjela - ukoliko ne bi... što ja znam... smišljala kako bi mogla
zaraditi prodajom tih stabala, ili tako nešto.
Prije mog mizuagea, mislim da je Majci bilo sasvim svejedno što mi Hatsumomo
stvara probleme u Gionu. Meðutim, sad kad sam na sebi nosila etiketu s visokom
cijenom, nisam ju trebala ni zamoliti da nešto uèini, sama je prekinula
Hatsumomino spletkarenje. Vjerojatno joj je samo rekla: “Hatsumomo, ako tvoje
ponašanje bude stvaralo probleme Savuri i stajalo ovu okiyu novaca, ti æeš to
360
platiti!” Otkako se moja majka razboljela, život mi je doista bio težak,
meðutim, sad mi se za neko vrijeme život upadljivo pojednostavio. Neæu reæi da
se nisam više osjeæala umornom ili razoèaranom, u stvari, gotovo sam stalno bila
umorna. Život u Gionu sigurno nije zabava i odmor za žene koje u njemu zaraðuju
za život. Ali u svakom sluèaju, za mene je predstavljalo veliko olakšanje što se
više nisam morala bojati Hatsumomo. I moj život unutar okiye takoðer je postao
gotovo ugodan. Kao posvojena kæi jela sam kad sam htjela. Prva sam odabirala
kimono, nisam više morala èekati da Buèa prvo odabere kimono za sebe, a èim bih
ga odabrala, Tetiæa bi se odmah bacila na posao, preureðujuæi obrube do
odgovarajuæe širine i pri-šivajuæi ovratnik na pothaljinu, prije nego što bi i
dotakla Hatsumomin kimono. Zbog svega toga bilo mi je svejedno što me Hatsumomo
gleda s ogorèenjem i mržnjom. Ali me je strašno boljelo kad bi Buèa prošla
pokraj mene zabrinuta lica i kad bi odvraæala pogled ustranu èak i kad bismo se
sluèajno našle licem u lice. Uvijek sam dosad imala osjeæaj da bi naše
prijateljstvo nastavilo rasti da se izmeðu nas nisu isprijeèile okolnosti. Sad
više nisam imala taj osjeæaj.
Nakon što je obavljen moj mizuage, doktor Rak je gotovo potpuno nestao iz mog
života. Kažem “gotovo”, jer premda Mameha i ja nismo više odlazile u èajanu
Shirae kako bismo ga zabavljale, povremeno sam ga sretala na drugim zabavama u
Gionu. Meðutim, baruna nikad više nisam srela. Tada još nisam znala za ulogu
koju je barun odigrao u podizanju cijene za moj mizuage, ali kad sad razmišljam
o tome, mogu shvatiti zašto Mameha nije željela da se ponovo sretnemo. Ja bih se
vjerojatno u njegovoj prisutnosti osjeæala isto toliko neugodno koliko bi Mame-
hi bilo neugodno što sam ja tamo. U svakom sluèaju, ne mogu se pretvarati kako
mi je bilo krivo što više ne viðam ijednog od njih dvojice.
No, postojao je jedan muškarac kojega sam silno željela ponovo vidjeti i
mislim da ti ne moram reæi kako govo-
361

rim o predsjedniku. On nije igrao nikakvu ulogu u Mame-hinom planu, stoga nisam
oèekivala da æe se moj odnos s njim promijeniti ili prekinuti samo zato što je
moj mizua-ge sada bio iza mene. Ipak, moram priznati da sam osjetila veliko
olakšanje kad sam nekoliko tjedana kasnije saznala da su nazvali iz kompanije
Ivramura i da ponovo traže moje društvo. Kad sam te veèeri stigla u èajanu,
zatekla sam tamo obojicu, predsjednika i Nobua. Ranije bih sigurno odmah sjela
uz Nobua, ali sad kad me je Majka posvojila, nisam više morala o njemu misliti
kao o svom spasitelju. Sluèajno je upravo mjesto uz predsjednika bilo slobodno i
ja sam, vrlo uzbuðena, otišla kleknuti pokraj njega. Predsjednik je bio vrlo
srdaèan prema meni dok sam mu toèila šake i zahvalio mi se, podižuæi šalicu u
zrak prije nego što je poèeo piti, ali me èitave veèeri nije ni pogledao.
Meðutim, kad god bih pogledala prema No-buu, vidjela bih kako zuri u mene kao da
sam ja jedina osoba u društvu èije je prisutnosti svjestan. Ja sam svakako znala
što to znaèi èeznuti za nekim; zato sam se prije nego što je zabava završila,
potrudila otiæi do njega i provesti neko vrijeme s njime. Nakon toga sam uvijek
pazila na to da ga ne zanemarim.
Prošlo je otprilike mjesec dana, i tijekom jedne zabave sluèajno sam
spomenula Nobuu kako je Mameha dogovorila moj nastup na jednom festivalu u
Hiroshimi. Nisam bila sigurna da me sluša dok sam mu to govorila, ali veæ
sljedeæeg dana, kad sam se vratila u okiyu sa satova podu-ke, našla sam u svojoj
sobi novi drveni putni kovèeg koji mi je on poslao na dar. Kovèeg je bio mnogo
elegantniji od onog koji sam posudila od Tetiæe za odlazak na barunovu zabavu u
Hakone. Užasno me je bilo sram što sam mislila da mogu jednostavno odbaciti
Nobua sad kad više nije bio bitan za bilo kakav plan koji je Mameha možda
smišljala za mene. Napisala sam mu pismo zahvale i rekla kako se unaprijed
veselim što æu mu se moæi i osobno zahvaliti iduæeg tjedna, na velikoj zabavi
koju je kompanija Ivramura pripremala nekoliko mjeseci unaprijed.
Ali dogodilo se nešto èudno. Nekoliko dana prije zabave primila sam poruku
kako moja prisutnost neæe biti po-
362

trebna. Kako mi je rekla Yoko, telefonistica u našoj okiyi, ona je imala dojam
da je zabava otkazana. Ja sam sluèajno ionako morala te veèeri otiæi u èajanu
Ichiriki, zbog jedne druge zabave. Upravo kad sam kleknula u hodniku kako bih
otvorila vrata, primijetila sam kako se otvaraju vrata velike sobe za bankete na
kraju hodnika i iz sobe je izašla jedna mlada gejša koja se zvala Katsue. Prije
nego što je za sobom zatvorila vrata, èula sam nekog muškarca kako se smije i
bila sam sigurna da je to predsjednik. Zaèuðena time ustala sam i požurila za
Katsue kako bih je dostigla prije nego što ode iz èajane.
“Oprosti što ti smetam”, rekla sam, “ali jesi li ti upravo izašla sa zabave
kompanije Iwamura?”
“Da, zabava je u punom jeku. Unutra je najmanje dvadeset pet gejši i blizu
pedeset muškaraca...”
“A... jesu li tamo predsjednik Iwamura i Nobu-san?” upitala sam je.
“Nobu nije. Navodno je jutros otišao kuæi jer mu nije bilo dobro. Bit æe mu
žao što je propustio zabavu. Ali predsjednik je tu, zašto pitaš?”
Promrmljala sam nešto, ne sjeæam se što, i ona je otišla.
Sve do tog trenutka uvijek sam nekako zamišljala da predsjednik cijeni moje
društvo isto toliko koliko i Nobu. Sad sam se morala pitati nije li to bila samo
moja iluzija i nije li Nobu jedini kome je stalo do mene.
363

i Dvadeset peto poglavlje

Mameha je, doduše, veæ dobila okladu s Majkom, ali je još uvijek imala veliki
ulog u mojoj buduæoj karijeri. Stoga je tijekom sljedeæih nekoliko godina radila
na tome da moje lice uèini poznatim svim svojim najboljim mušterijama, a takoðer
i ostalim gejšama u Gionu. U to se vrijeme još uvijek nismo bili do kraja
izvukli iz velike ekonomske krize i sveèani banketi nisu bili tako èesti kako bi
to Mameha željela. No, vodila me je na mnoge neslužbene skupove, ne samo zabave
u èajanama, nego i na izlete u kupališta, turistièke izlete, na kabuki predstave
i tako dalje. Za vrijeme ljetnih vruæina kad su svi bili krajnje opušteni, ta su
ležerna okupljanja èesto bila vrlo zabavna, èak i za nas koje smo na tim
zabavama morale raditi kao zabavljaèice. Na primjer, skupina muškaraca odluèila
bi ponekad poæi na plovidbu brodiæem niz rijeku Kamo, piti šake i moèiti noge u
vodi. Ja sam bila previše mlada da bih se prikljuèila pijankama i èesto bi me
dopao posao struganja leda za sladoled, ali to je ipak bila ugodna promjena.
Nekih veèeri bogati poslovni ljudi ili plemiæi organizirali bi zabave s
gejšama samo za sebe. Proveli bi veèer plešuæi i pjevajuæi, pijuæi s gejšama,
èesto i do ranih jutarnjih sati. Sjeæam se kako je jednom takvom prigodom
domaæinova supruga stajala na vratima i uruèivala nam na odlasku omotnice s
darežljivom napojnicom. Mamehi je dala dvije omotnice i zamolila je da drugu
preda gejši Tomizuru koja je “otišla ranije zbog glavobolje”, kako je rekla.
Zapravo je vrlo dobro znala, kao i mi, da je Tomizu-
364

ru ljubavnica njezina muža i da je otišla s njim u drugo krilo kuæe kako bi

zajedno proveli noæ.
Mnogim su raskošnim zabavama u Gionu prisustvovali slavni umjetnici, pisci i
kabuki glumci, tako da su te zabave katkada bile vrlo uzbudljivi dogaðaji.
Meðutim, žao mi je što ti moram reæi da je prosjeèna zabava s gejšama nešto
mnogo prozaiènije. Obièno je domaæin šef o-djela neke male kompanije, dok je
poèasni gost najèešæe jedan od njegovih dobavljaèa ili možda neki službenik
kojega je upravo unaprijedio ili neka slièna osoba. Svako malo, neka bi me
dobronamjerna gejša upozorila kako je moja dužnost kao pripravnice, uz to što se
moram truditi da ljupko izgledam, tiho sjediti i slušati razgovore u nadi da æu
jednog dana i sama znati voditi vješte i pametne razgovore. No, veæina razgovora
koje sam slušala na tim zabavama nisu mi se uopæe èinili jako vještima, ni
pametnima. Neki bi se muškarac, recimo, okrenuo gejši do sebe i rekao: “Doista
je neobièno zatoplilo, ne èini ti se?” A gejša bi na to odgovorila nešto kao:
“Oh, da, jako je toplo!” Onda bi poèela s njim igrati igru “tko gubi, pije” ili
bi pokušala navesti sve muškarce da zapjevaju i ubrzo bi onaj muškarac koji je s
njom razgovarao bio previše pijan da bi se sjetio kako se ne zabavlja onako
dobro kako se nadao. Što se mene tièe, ja sam to uvijek smatrala žalosnim
traæenjem novca i vremena. Ako je neki muškarac došao u Gion da se opusti i
zabavi, a na kraju mu veèer proðe u nekakvoj djetinjstoj igri kao što je papir-
škare-ka-men... pa, po mom mišljenju, bolje bi mu bilo da je ostao kod kuæe i
igrao se sa svojom djecom ili unucima, koji su, uostalom, sigurno pametniji od
ove jadne, priglupe gejše uz koju je imao nesreæu sjediti.
S vremena na vrijeme, meðutim, imala sam èast slušati neku gejšu koja je
doista znala vješto voditi konverzaciju, a Mameha je svakako bila jedna od njih.
Iz njezinih sam razgovora uistinu mnogo nauèila. Na primjer, ako bi njoj neki
muškarac rekao: “Toplo je, ne èini ti se?” ona je imala spremno barem tucet
raznih odgovora. Ako bi muškarac bio neki razvratni starac, odgovorila bi mu:
“To-
365

pio? Možda vam se to samo èini zbog toliko lijepih žena oko vas!” Ili ako se
radilo o nekom arogantnom mladom poslovnom èovjeku koji se doimao kao da ne zna
svoje pravo mjesto, razoružala bi ga ovakvim odgovorom: “O-vdje ste s pola
tuceta najboljih gejši u Gionu, a vi mislite o vremenu.” Jednom sam je
promatrala kad je kleèala kraj nekog jako mladog muškarca koji nije mogao imati
više od devetnaest ili dvadeset godina i koji vjerojatno ne bi ni bio na zabavi
s gejšama da domaæin nije bio njegov otac. Naravno, mladiæ nije znao što bi
rekao, ni kako bi se ponašao prema gejšama i sigurna sam da je bio jako
nervozan, ali ipak se hrabro okrenuo Mamehi i rekao: “Toplo je, zar ne?” Ona je
na to spustila glas i odgovorila mu otprilike ovako:
“Zbilja, imate potpuno pravo. Trebali ste me vidjeti jutros kad sam izašla
iz kupke! Obièno kad sam potpuno gola, osjeæam se svježe i opušteno. Meðutim,
jutros mi je koža bila prekrivena sitnim kapljicama znoja, posvuda, na bedrima,
na trbuhu i... ovaj, na raznim drugim mjestima.”
Kad je taj jadni mladiæ spustio šalicu sa sakeom na stol, prsti su mu
drhtali. Sigurna sam da tu zabavu s gejšama nije zaboravio do kraja života.
Ako me pitaš zašto je veæina zabava tako dosadna, mislim da za to postoje dva
razloga. Prvo, samo to što je neku djevojèicu prodala njezina obitelj pa su je
od ranih godina odgajali da bude gejša, ne znaèi da æe ona ispasti pametna ili
da æe imati što zanimljivo reæi. I drugo, isto to vrijedi i za muškarce. Ako je
neki muškarac zaradio dovoljno novaca da doðe u Gion i potrati ga kako god mu se
svidi, to još ne znaèi da je zabavno biti s njime u društvu. U stvari, mnogi su
muškarci naviknuti da se svi prema njima odnose s mnogo poštovanja. Sjedit æe
namršteni, s rukama na koljenima i to je otprilike sve što su spremni uèiniti u
smislu zabavljanja. Jednom sam slušala Mame-hu kako je provela èitav sat
prièajuæi svakojake prièice nekom muškarcu koji ju ni jednom nije èak ni
pogledao, nego je samo gledao ostale u sobi dok je ona govorila.

Zaèudo, upravo je to bilo ono što je želio i otada je uvijek tražio Mamehu kad
bi došao u Gion.
Nakon još dvije godine zabava i izleta, pritom sam èitavo to vrijeme i dalje
odlazila na satove poduke i sudjelovala u plesnim priredbama kad god je to bilo
moguæe, prešla sam iz statusa pripravnice u status gejše. To se dogodilo u ljeto
1938. kad sam navršila osamnaest godina. Mi tu promjenu statusa zovemo
“preokretanjem ovratnika”, zato što pripravnica nosi crveni, a gejša bijeli
ovratnik. Premda kad bi vidio neku pripravnim i gejšu jednu uz drugu, njihovi bi
ovratnici bili posljednje što bi na njima zapazio. Pripravnica bi te, odjevena u
raskošni kimono s pretjerano širokim rukavima i s obješenim dugaèkim krajevima
obija, vjerojatno podsjetila na kakvu japansku lutkicu, dok bi ti gejša, možda,
izgledala jednostavnije odjevena, ali svakako ženstvenija.
Dan kad sam ja preokrenula svoj ovratnik bio je jedan od najsretnijih dana u
Majèinu životu, odnosno barem je izgledala zadovoljnija nego što sam je ikad
vidjela. Tada to nisam shvaæala, ali sad mi je posve jasno što joj je bilo na
pameti. Vidiš, za razliku od pripravnice, gejša je muškarcu na raspolaganju za
nešto više od pukog toèenja èaja, dakako, pod odgovarajuæim uvjetima. Zbog moje
veze s Mamehom i moje popularnosti u Gionu, moja je pozicija bila takva da je
Majka imala više nego dovoljno razloga za oduševljenje, oduševljenje je, naime,
u njezinu sluèaju bila tek druga rijeè za novac.
Otkako živim u New Yorku nauèila sam što rijeè “gejša” stvarno znaèi za
veæinu zapadnjaka. S vremena na vrijeme predstavili bi me na nekoj elegantnoj
zabavi ovoj ili onoj mladoj ženi u skupocjenoj haljini i nakitu. Kad bi èula da
sam ja nekoæ bila gejša u Kvotu, namjestila bi usta u neku vrstu osmijeha, iako
joj se kutovi usnica ne bi posve uzdignuli, onako kako bi trebali. Naime, ne bi
znala što bi rekla! Potom bi teret konverzacije pao na muškarca ili ženu koji su
nas predstavili jednu drugoj - jer ja nikad

366

367

nisam nauèila dobro engleski, ni nakon svih ovih godina. Naravno, u takvim
situacijama nije imalo mnogo smisla ni pokušavati, jer ta bi žena stalno
mislila: “Za Boga miloga... ja razgovaram s prostitutkom...”. Trenutak kasnije,
iz neugodne bi je situacije spasio njezin pratilac, imuæan muškarac dobrih
trideset ili èetrdeset godina stariji od nje. Pa, vidiš, èesto sam se pitala
zašto ona ne može osjetiti koliko smo nas dvije, zapravo, sliène. Jer nju
izdržava muškarac, a u moje su vrijeme mene takoðer izdržavali muškarci.
Sigurna sam da ima mnogo stvari koje ja ne znam o tim mladim ženama u skupim
haljinama, ali èesto imam osjeæaj da bi se bez tih imuænih muževa ili ljubavnika
mnoge od njih borile da nekako prežive i možda ne bi imale tako uzvišeno
mišljenje o sebi. Dakako, isto to vrijedi za vrhunske gejše. Može neka gejša iæi
sa zabave na zabavu i uživati popularnost kod velikog broja muškaraca, sve je to
lijepo i krasno, ali da bi doista postala vrhunska gejša apsolutno joj je
potreban danna. Èak i Mameha, koja se proslavila bez ièije pomoæi, zahvaljujuæi
reklamnoj kampanji, ubrzo bi izgubila svoju poziciju i postala samo jedna od
mnogih gejši da barun nije pokrivao troškove za unapreðivanje njezine karijere.
Samo tri tjedna nakon što sam preokrenula ovratnik, Majka je došla k meni
jednog dana dok sam na brzinu ruèala u primaæoj sobi i sjela s druge strane
stola, puckajuæi lulu. Ja sam do tada èitala neku reviju, ali sam prestala iz
pristojnosti - iako se isprva èinilo kao da mi Majka nema bogzna što reæi. Nakon
nekog vremena odložila je lulu i rekla: “Ne bi smjela jesti to žuto ukiseljeno
povræe. Od njega æe ti istrunuti zubi. Vidiš što se dogodilo s mojima.”
Nikad mi nije palo na pamet da Majka vjeruje kako je ukiseljeno povræe krivo
za loše stanje njezinih zubi. Na- } kon što me je pustila da dobro razgledam
unutrašnjost “ njezinih usta, ponovo je uzela lulu i otpuhnula oblaèiæ di-
> ma.
“Tetiæa voli žuto ukiseljeno povræe, gospoðo”, rekla
sam, “a njezini su zubi u redu.” I

“Koga je briga za Tetièine zube? Ona ne zaraðuje novac time što ima lijepa mala
usta. Reci kuharici da ti to više ne daje jesti. Uostalom, nisam došla ovamo
razgovarati o ukiseljenom povræu. Došla sam ti reæi da æeš sljedeæeg mjeseca u
ovo vrijeme imati svog dannu.”
 “Dannu ? Ali, Majko, ja imam samo osamnaest godina...”
“Hatsumomo nije imala dannu dok nije navršila dvadesetu. I naravno, to nije
dugo potrajalo... Trebala bi biti sretna.”
“Oh, jesam, sretna sam. Ali, zar to neæe zahtijevati mnogo vremena ako hoæu
da danna bude zadovoljan sa mnom? Mameha misli kako bih prvo trebala uèvrstiti
svoju reputaciju, samo još nekoliko godina.”
“Mameha! Što ona zna o poslovima? Kad budem htjela znati kad se treba
hihotati na zabavama, otiæi æu nju pitati.”
Danas su mlade djevojke, èak i u Japanu, navikle skoèiti od stola i vikati na
svoje majke, ali u moje doba, mi smo se naklonile, rekle: “Da, gospoðo”, i
isprièale se što smo je uzrujale i ja sam toèno tako postupila.
“Prepusti poslovne odluke meni”, nastavila je Majka. “Samo bi budala
propustila takvu ponudu kakvu mi je uputio Nobu Toshikazu.”
Srce mi je zamalo prestalo kucati kad sam to èula. Pretpostavljam kako je
bilo oèigledno da æe se Nobu jednog dana ponuditi za mog dannu. Napokon, veæ je
prije nekoliko godina dao svoju ponudu za moj mizuage, a otada je èešæe od bilo
kojeg drugog muškarca tražio moje društvo. Ne mogu se pretvarati da nisam
pomišljala na takvu moguænost, ali to još ne znaèi da sam ikad vjerovala kako æe
moj život doista krenuti tim tijekom. Onog dana kad sam prvi put srela Nobua na
sumo takmièenju, moj je almanah prorekao: “Ravnoteža dobrog i lošeg može
otvoriti vrata sudbini.” Otada nije prošao ni jedan dan, a da na ovaj ili onaj
naèin nisam na to pomislila. Dobro i loše... pa, to su bile Mameha i Hatsumomo,
to što me je Majka

368

posvojila i mizuage koji je do toga doveo, te naravno, predsjednik i Nobu. Ne

želim reæi da mi je Nobu bio mrzak. Sasvim suprotno. Ali postati njegovom
ljubavnicom znaèilo bi zauvijek se oprostiti od nade da bi predsjednik jednom
mogao uæi u moj život.
Majka je morala primijetiti nešto od šoka koji su prouzroèile njezine rijeèi
- u svakom sluèaju, bila je nezadovoljna mojom reakcijom. No, prije nego što je
mogla nešto reæi, èule smo zvukove iz hodnika kao da netko pokušava prigušiti
kašalj, a trenutak kasnije u vratima se pojavila Hatsumomo. Držala je u ruci
zdjelicu riže, što je bilo vrlo nepristojno - nikako nije smjela otiæi s time od
stola. Kad je progutala, prasnula je u smijeh.
“Majko!” rekla je. “Zar hoæete da se udavim?” Oèito je prisluškivala naš
razgovor dok je ruèala. “Tako, dakle, Nobu Toshikazu æe biti danna slavne
Sayuri”, nastavila je. “Kako je to slatko!”
“Ako si došla reæi nešto korisno, onda reci”, rekla joj je Majka.
“Hoæu”, ozbiljno je odgovorila Hatsumomo, ušla u sobu i kleknula pokraj
stola. “Sayuri-san, ti možda nisi toga svjesna, ali jedna od stvari koje se
zbivaju izmeðu gejše i njenog danna može dovesti do toga da gejša ostane trudna,
shvaæaš? A muškarci se jako uzrujaju ako im ljubavnica rodi dijete nekog drugog.
Zato ti moraš biti jako oprezna, jer ako dijete sluèajno bude imalo dvije ruke
poput nas ostalih, Nobu æe odmah znati kako to ne može biti njegovo dijete!”
Hatsumomo je oèito mislila kako je njezina mala šala jako smiješna.
“Možda bi ti trebala odrezati jednu ruku, Hatsumomo”, rekla joj je Majka,
“ako bi te to uèinilo tako uspješnom kao što je Nobu Toshikazu.”
“A vjerojatno bi pomoglo i kad bi mi lice izgledalo ovako!” smiješeæi je
odgovorila Hatsumomo i nagnula svoju zdjelicu riže da nam pokaže što je unutra.
Jela je rižu pomiješanu s crvenim grahom adzuki i na odreðen odvra-
370

tan naèin, ta je mješavina doista izgledala poput opeèene kože.

Kako je popodne odmicalo, poèela sam osjeæati vrtoglavicu i nekakvo èudno
zujanje u glavi, te sam ubrzo otišla do Mamehina stana kako bih s njom
porazgovarala. Sjedila sam za njezinim stolom, pijuckajuæi rashlaðeni èaj od
jeèma - jer bilo je doba ljetnih vruæina - i pokušavajuæi sakriti od nje kako se
osjeæam. Doæi do predsjednika bila je jedina nada koja me je držala tijekom
èitavog razdoblja priprema za gejšu. Ako me u životu ne èeka ništa više od
Nobua, plesnih priredbi i beskrajnog niza veèeri u Gionu, nije mi jasno zbog
èega sam se toliko muèila.
Mameha je veæ dovoljno dugo èekala da èuje zbog èega sam došla, ali kad sam
spustila èašu s èajem na stol, bojala sam se da æe me glas izdati ako pokušam
govoriti. Još sam se nekoliko trenutaka pokušavala pribrati, a onda sam napokon
progutala slinu i uspjela izgovoriti: “Majka mi kaže kako æu za mjesec dana
vjerojatno imati svog dannu.”
“Da, znam. I to æe biti Nobu Toshikazu.”
Ja sam se u meðuvremenu toliko usredotoèila na to da se suzdržim od plaèa da
više uopæe nisam mogla govoriti.
“Nobu-san je dobar èovjek”, rekla je Mameha, “i ti si mu jako draga.”
“Da, ali Mameha-san... ne znam kako bih to rekla... to nije ono što sam ja
zamišljala!”
“Kako to misliš? Nobu-san je uvijek bio ljubazan prema tebi.”
“Ali Mameha-san, ja ne želim ljubaznost!”
“Ne? Mislila sam da svi to želimo. Možda hoæeš reæi kako želiš nešto više od
ljubaznosti. Ali ti nisi u poziciji da tako nešto tražiš.”
Naravno, Mameha je potpuno bila u pravu. Kad sam je èula kako to govori, suze
su mi jednostavno probile
371

krhki zid koji ih je zadržavao i sa strašnim osjeæajem srama, položila sam glavu
na stol i pustila ih da se izliju iz mene. Mameha ništa nije govorila sve dok se
nisam isplakala i ponovo pribrala.
“A što si ti oèekivala, Savuri?” upitala me je.
“Nešto više od toga!”
“Shvaæam da ti je možda donekle teško gledati No-bua. Ali...”
“Mameha-san, ne radi se o tome. Nobu-san je dobar èovjek, kao što ste rekli.
Samo...”
“Samo, ti bi željela da tvoja sudbina bude slièna sudbini Shizue. Jesam li
pogodila?”
Shizue nije bila neka osobito popularna gejša, ali su je svi u Gionu smatrali
najsretnijom ženom na svijetu. Ona je veæ trideset godina bila ljubavnica jednog
ljekarnika. Taj ljekarnik nije bio bogat, a ni ona nije bila neka ljepotica, ali
mogao si pretražiti cijeli Kvoto i ne bi našao dvoje ljudi koji su toliko
uživali biti jedno s drugim kao oni. Kao i obièno, Mameha je bila bliže istini,
nego što sam ja to željela priznati.
“Savuri, ti imaš osamnaest godina”, nastavila je.”Ni ti, ni ja ne možemo
znati kakva æe biti tvoja sudbina. Možda to nikad neæeš znati! Sudbina nije
uvijek nešto poput zabave na kraju veèeri. Ponekad nije ništa drugo do muèno
probijanje kroz život, dan za danom.”
“Ali, Mameha-san, to je tako okrutno!”
“Da, okrutno je”, rekla je. “Ali nitko ne može pobjeæi od svoje sudbine.”
“Molim vas, ne radi se o tome da ja želim pobjeæi od svoje sudbine, ni o bilo
èemu sliènom. Nobu-san je dobar èovjek, baš kao što kažete. Znam da bih mu
morala biti zahvalna što se zanima za mene, ali... ima toliko drugih stvari o
kojima sam sanjala.”
“I bojiš se da æe, kad te jednom Nobu takne, sve to postati neostvarivo?
Zbilja, Savuri, što si ti mislila, kakav je život gejše? Nismo postale gejše
kako bi nam život bio sretan. Postale smo gejše zato što nismo imale drugog
izbora.”
“Oh, Mameha-san... molim vas... zar je to doista bilo toliko nerazumno što sam
se stalno nadala da æu možda jednog dana...”
“Mlade djevojke uvijek u srcu nose svakojake nerazumne nade. Nade su kao
ukrasi za kosu. Djevojke žele nositi previše ukrasa. Kad ostare, izgledaju glupo
ako nose èak i samo jedan.”
Èvrsto sam odluèila kako neæu ponovo dopustiti da me osjeæaji nadvladaju.
Uspjela sam zadržati suze, iako mi je nekoliko njih orosilo obraze poput
kapljica soka na deblu.
“Mameha-san”, rekla sam, “imate li vi... snažnih osjeæaja prema barunu?”
“Barun je meni bio dobar danna.”
“Da, naravno, to je toèno, ali osjeæate li vi nešto prema njemu kao muškarcu?
Hoæu reæi, neke gejše imaju nekakvih dubljih osjeæaja prema svojim dannama, zar
ne?”
“Barunu pogoduje veza sa mnom, a meni je vrlo korisna veza s njime. Kad bi u
našim odnosima bilo strasti... pa, strast može brzo prijeæi u ljubomoru ili èak
mržnju. Ja sebi sasvim sigurno ne mogu priuštiti da se neki moæan muškarac ljuti
na mene. Godinama sam se muèila izboriti se za mjesto u Gionu, ali ako me neki
moæan muškarac odluèi uništiti, pa, on æe to uèiniti! Ako želiš biti uspješna,
Savuri, moraš nastojati da osjeæaji muškaraca budu pod tvojim nadzorom. Baruna
je ponekad teško podnositi, ali on ima mnogo novaca i ne boji se trošiti. I,
hvala nebesima, on ne želi djecu. Nobu æe svakako predstavljati prilièan izazov
za tebe. On je i previše siguran u ono što hoæe. Ne bi me iznenadilo da on od
tebe oèekuje više nego što barun oèekuje od mene.”
“Ali Mameha-san, što je s vašim osjeæajima? Mislim, zar nikad nije postojao
neki muškarac...”
Htjela sam je pitati je li ikad neki muškarac probudio u njoj osjeæaj
strasti. Ali vidjela sam kako je njezina raz-draženost zbog mojih pitanja, koja
je dotad bila samo pupoljak, odjednom buknula u punom cvatu. Uspravila se s
rukama u krilu i mislim da me je upravo htjela ukoriti,

372

373

ali sam joj se odmah isprièala zbog tako nepristojnog pitanja i ona se na to
ponovo smirila.
“Ti i Nobu imate en, Savuri, i tome ne možeš pobjeæi”, rekla je.
Ja sam èak i tada znala da je ona u pravu. En je karmièka veza koja traje
èitav život. Danas, èini se, ljudi vjeruju kako je njihov život u potpunosti
stvar izbora, ali u moje doba, mi smo se smatrali komadima gline u kojima su
zauvijek ostali utisnuti otisci prstiju svakog tko ih je ikad dotaknuo. Nobuov
je dodir ostavio dublji otisak na meni od veæine drugih. Nitko ne bi mogao reæi
hoæe li on biti moja konaèna sudbina, ali ja sam oduvijek osjeæala taj en meðu
nama. Nobu æe uvijek negdje biti prisutan u krajoliku mog života. Ali zar je
doista moguæe da je sada preda mnom najteža od svih lekcija koje sam nauèila u
životu? Zar æu doista morati uzeti sve svoje nade, jednu po jednu, i spremiti ih
tamo gdje ih nitko nikad više neæe vidjeti, gdje ih èak ni ja neæu nikad više
vidjeti?
“Vrati se u okiyu, Savuri”, rekla mi je Mameha. “Pripravi se za veèer koja je
pred tobom. Kad treba preboljeti razoèaranje, nema nièeg boljeg od rada.”
Podigla sam pogled prema njoj u nakani da ju još jednom, posljednji put
zamolim za pomoæ, ali kad sam vidjela izraz na njezinu licu, predomislila sam
se. Ne znam o èemu je razmišljala, ali èinilo se kao da zuri u nekakav beskrajno
prazan prostor, a na njezinom su se savršeno ovalnom licu ukazali nabori od
naprezanja oko kutova oèiju i oko usta. Zatim je ispustila teški uzdah i
pogledala u šalicu èaja pred sobom s izrazom gorèine u oèima, ili se barem tako
meni èinilo.
ipak, kad sam se trudila pronaæi makar i jednu stvar koja æe mi nešto znaèiti
nakon što Nobu postane moj danna, s tugom moram priznati kako nisam uspijevala.
Jedne veèeri dok sam kleèala uz stol u èajani Ichiriki, pokušavajuæi ne misliti
na to kako se jadno osjeæam, odjednom mi se u glavi pojavila slika djeteta
izgubljenog u snježnoj šumi, a kad sam podigla glavu i pogledala sjedokose
muškarce koje sam zabavljala, oni su mi toliko slièili na stabla pokrivena
snijegom da sam se u jednom strašnom trenutku osjetila kao da sam jedino živo
biæe na cijelom svijetu.
Jedine zabave na kojima sam uspijevala samu sebe uvjeriti kako moj život
možda još uvijek ima nekakvu svrhu, ma koliko neznatnu, bile su zabave za
vojnike. Veæ tada, 1938. godine, svi smo se navikli na dnevna izvješæa o ratu u
Mandžuriji i stvari poput takozvane Kutije s ruèkom Izlazeæeg sunca - to je bila
kutija riže s mariniranom šljivom u sredini koja je izgledala toèno kao japanska
zastava - što nas je svakodnevno podsjeæalo na naše vojnike na prekomorskom
ratištu. Èasnici japanske vojske i mornarice generacijama su dolazili u Gion da
se opuste. Meðutim, sad su nam poèeli govoriti, suznih oèiju, nakon sedme ili
osme šalice sakea, kako im ništa toliko ne pomaže održati moral koliko ti
posjeti Gionu. Vjerojatno vojnici uvijek tako govore ženama s kojima
razgovaraju. Ali pomisao da ja, iako samo jedna obièna mlada djevojka iz
ribarskog sela - doista mogu nešto važno uèiniti za domovinu... Neæu se
pretvarati da su te zabave olakšale moje patnje, ali su mi doista pomogle,
podsjeæajuæi me koliko su te moje patnje, zapravo, sebiène.

Žena koja živi u nekoj otmjenoj kuæi može se ponositi svim svojim lijepim
stvarima, ali onog trenutka kad zaèuje praskanje vatre, vrlo æe brzo odluèiti
što joj je od toga najvrjednije. U danima nakon razgovora s Mamehom, ja sam
doista imala osjeæaj kako mi život nestaje u požaru, a

Prošlo je nekoliko tjedana i onda, jedne veèeri, u hodniku èajane Ichiriki,

Mameha natukne kako je došlo vrijeme da naplati svoju okladu s Majkom.
Vjerojatno se sjeæaš da su se njih dvije kladile oko toga hoæe li moji dugovi
biti vraæeni prije nego što navršim dvadeset godina. Dakako, kako su se stvari u
meðuvremenu razvijale, svi su dugovi veæ bili namireni, iako sam tek imala
osamnaest godina.

374

375

“Sad kad si preokrenula ovratnik”, rekla je Mameha, “ne vidim nikakvih razloga
zašto bih duže èekala.”
Tako je rekla, ali mislim da je istina bila složenija. Mameha je znala da
Majka mrzi poravnavati dugove i da æe joj to biti još mrskije kad ulozi narastu.
Moja æe zarada znatno porasti kad dobijem dannu. Majka æe sigurno s vremenom
samo još ljubomornije èuvati svoje prihode. Stoga je Mameha smatrala kako je
najbolje pokupiti èim prije ono što joj Majka duguje, a natezanja oko buduæe
zarade ostaviti za kasnije.
Nekoliko dana nakon toga pozvali su me dolje u pri-maæu sobu naše okiye i
tamo sam našla Mamehu i Majku kako sjede suèelice za stolom i æaskaju o tome
kakvo je vrijeme toga ljeta. Uz Mamehu je sjedila jedna sjedokosa žena koja se
zvala gospoða Okada, koju sam veæ više puta srela. Ona je bila gospodarica okiye
u kojoj je Mameha nekoæ živjela i još uvijek je vodila brigu o Mamehinim
prihodima i rashodima, a Mameha joj je za tu uslugu davala dio svoje zarade.
Nikad je dosad nisam vidjela tako ozbiljnu - zurila je u stol i uopæe nije
sudjelovala u razgovoru.
“Tu si!” doèekala me Majka. “Tvoja nas je starija sestra ljubazno došla
posjetiti, a dovela je sa sobom i gospoðu Okada. Svakako si im dužna uzvratiti
ljubaznost i pridružiti nam se.”
Uto se oglasi gospoða Okada, zadržavajuæi i dalje pogled na stolu. “Gospoðo
Nitta, kao što vam je Mameha možda spomenula kad je s vama razgovarala
telefonom, ovo je više poslovan, nego društveni posjet. Nema nikakve potrebe da
nam se Sayuri pridružuje. Sigurna sam da ona ima drugog posla.”
“Zahtijevam da se prema vama odnosi s doliènim poštovanjem”, odgovori Majka.
“Pridružit æe nam se za stolom tih nekoliko minuta koliko æete se zadržati.”
Tako sam se namjestila na podu pokraj Majke, a potom je sluškinja došla
poslužiti èaj. Nakon toga Mameha reèe: “Sigurno ste ponosni na to kako vam je
kæi uspješna, gospoðo Nitta. Njezina zarada prelazi sva oèekivanja! Slažete se
sa mnom?”
376

“Pa sad, što ja znam o vašim oèekivanjima, Mameha--san?” rekla je Majka. Zatim
je stisnula zube i nasmijala se onim svojim èudnim smijehom, pogledavajuæi u
svaku od nas kako bi provjerila divimo li se njezinoj domišljatosti. Nitko se
nije nasmijao, a gospoða Okada je samo namjestila naoèale i proèistila grlo. Na
kraju je Majka dodala: “Što se pak tièe mojih oèekivanja, nikako ne bih rekla da
ih je Savuri premašila.”
“Kad smo prije niz godina razgovarale o njezinim izgledima”, reèe Mameha,
“imala sam dojam da je vi ne cijenite mnogo. Èak ste mi s prilièno oklijevanja
dopustili da preuzmem njezino školovanje.”
“Oprostite, ali nisam bila sigurna je li pametno stavljati Savurinu buduænost
u ruke nekoga izvan okiye”, odgovori Majka. “Napokon, znate, mi imamo našu
Hatsu-momo.”
“Ah, dajte, molim vas, gospoðo Nitta!” nasmijala se Mameha. “Hatsumomo bi
prije zadavila ovu jadnu djevojku, nego što bi je pripremila za gejšu!”
“Ja priznajem da Hatsumomo zna biti svojeglava. Ali kad zapazite djevojku
koja se donekle razlikuje od drugih, kao što je to sluèaj sa Savuri, morate biti
sigurni da ste u pravom trenutku donijeli pravilnu odluku, takvu kao što je bio
naš dogovor, Mameha-san. Pretpostavljam da ste danas došli srediti raèune?”
“Gospoða Okada je bila tako ljubazna i popisala je brojke”, odgovori Mameha.
“Bila bih vam zahvalna kad biste ih pogledali.”
Gospoða Okada popravi naoèale i izvuèe iz torbe pokraj svojih koljena knjigu
raèuna. Mameha i ja smo šutke sjedile dok ju ona nije otvorila na stolu i poèela
Majci objašnjavati nizove brojaka.
“Èekajte, ove brojke koje pokazuju Savurinu zaradu prošle godine”, prekinula
ju je Majka. “Nebesa, kad bismo barem imali toliko sreæe koliko vi mislite da je
imamo! Te su brojke više od ukupne zarade naše okiye.”
“Da, brojke su stvarno impresivne”, rekla je gospoða Okada, “ali ja uistinu
vjerujem da su to toèni iznosi. Bri-
377

"ið

žljivo sam sve provjerila prema knjigama gionskog Ureda za registraciju.”

Majka je na to stisnula zube i nasmijala se, pretpostavljam zato što joj je
bilo neugodno da je ulovljena u laži. “Možda nisam dovoljno brižljivo vodila
knjige kao što sam trebala”, rekla je.
Nakon deset ili petnaest minuta dvije su se žene napokon složile oko brojke
koja je trebala predstavljati moju zaradu otkako sam postala gejša pripravnica.
Gospoða Okada je iz svoje torbe izvukla malo raèunalo i neko je vrijeme hitro
pomicala kuglice i raèunala, zapisujuæi brojke na praznoj stranici u svojoj
knjizi. Napokon je ispisala konaènu brojku i podcrtala je. “Evo, to je iznos na
koji Mameha ima pravo.”
“S obzirom na to koliko je Mameha-san pomogla našoj Savuri”, reèe Majka,
“uvjerena sam kako zaslužuje još i više. Na žalost, prema našem dogovoru, Mameha
je pristala uzimati samo polovicu onog što bi gejša njezina položaja obièno
tražila, sve dok Savuri ne otplati svoje dugove. Sad kad su dugovi otplaæeni,
Mameha naravno ima pravo dobiti i drugu polovicu, tako da æe na kraju ubrati
puni iznos.”
“Kako sam ja shvatila, Mameha je doista pristala na polovicu naknade”, reèe
gospoða Okada, “ali s tim da æe joj na kraju biti isplaæen dvostruki iznos. Zbog
toga je pristala preuzeti rizik. Da Savuri nije uspjela pokriti svoje dugove,
Mameha ne bi primila ništa više od polovice uobièajene naknade. Ali Savuri je
uspjela i Mameha ima pravo na dvostruki iznos.”
“Zbilja, gospoðo Okada, možete li zamisliti da bih ja pristala na takve
uvjete?” reèe Majka. “Svi u Gionu znaju kako brižljivo baratam novcima. Svakako
je toèno da je Mameha pomogla našoj Savuri. Ja joj ni u kom sluèaju ne mogu
platiti dvostruko, ali bih joj predložila dodatnih deset posto. To mi se èini
velikodušnim, ako tako smijem reæi, s obzirom da naša okiya nikako nije u
moguænosti nesmotreno se razbacivati novcem.”
Rijeè žene Majèina položaja trebala je biti dovoljno jamstvo, i da je u
pitanju bio bilo tko drugi, a ne Majka,

to bi sigurno bilo tako. Ali, kako je ona oèigledno odluèila lagati... pa, jedan
dugi trenutak u sobi je vladao opæi muk. Gospoða Okada je na posljetku rekla:
“Gospoðo Nitta, dovodite me u težak položaj. Toèno se sjeæam što mi je Mameha
rekla.”
“Naravno da se sjeæate”, rekla je Majka. “Samo, Mameha je iz tog razgovora
zapamtila jedno, a ja drugo. Nama sad treba treæa strana, a sreæom, ona je ovdje
s nama. Savuri je, doduše, tada bila samo djevojèica, ali ona se prilièno dobro
snalazi s brojkama.”
“Sigurna sam da Savuri ima odliènu memoriju”, odvratila je gospoða Okada.
“Meðutim, ne bi se moglo reæi kako ona u tome nema nikakvog osobnog interesa.
Napokon, ona je kæi okiye.”
“Da, to je toèno”, reèe Mameha i to je bilo prvo što je progovorila nakon
dugo vremena. “Ali ona je poštena djevojka. Ja sam spremna prihvatiti ono što
ona kaže, pod uvjetom da to prihvati i gospoða Nitta.”
“Naravno da æu prihvatiti”, rekla je Majka i odložila lulu. “Onda, Savuri,
tko je u pravu?”
Da sam mogla birati što mi je draže: pasti s krova i slomiti ruku, onako kako
mi se to dogodilo dok sam bila dijete, ili sjediti u toj sobi dok im ne
odgovorim to što su me pitale, bez oklijevanja bih odmarširala uz stepenice i
popela se na krov. Od svih žena u Gionu, Mameha i Majka imale su najviše
utjecaja na moj život, a bilo mi je jasno da æu jednu od njih naljutiti. Toèno
sam znala što je istina, ali s druge strane, morat æu nastaviti živjeti s Majkom
u okiyi. Naravno, Mameha je za mene uèinila više od bilo koga drugoga u Gionu.
Nisam mogla jednostavno stati na Majèinu stranu, protiv nje.
“Onda?” upita me Majka.
“Koliko se sjeæam, Mameha je doista prihvatila pola naknade. Ali ste vi,
Majko, pristali da joj na kraju isplatite dvostruku zaradu. Žao mije, ali ja sam
to tako zapamtila.”
Nastala je stanka, a onda Majka reèe: “No da, nisam više mlada kao nekad. Ovo
nije prvi put da me je sjeæanje prevarilo.”

378

379

?JU
 “Svi mi s vremena na vrijeme imamo takvih problema”, tješila ju je gospoða
Okada. “Dakle, gospoðo Nitta, što ste ono rekli o dodatnih deset posto koje
želite ponuditi Mamehi? Pretpostavljam da ste mislili deset posto na dogovoreni
dvostruki iznos.”
“Kad bih barem bila u moguænosti tako nešto uèiniti”, odgovori Majka.
“Ali malo prije ste to ponudili. Sigurno se niste mogli tako brzo
predomisliti?”
Gospoða Okada nije više gledala u stol, sad je zurila ravno u Majku. Nakon
dugog trenutka šutnje, nastavila je: “Pustimo to zasad. Ionako smo dovoljno
napravile za jedan dan. Predlažem da se naðemo jednom drugom prigodom kako bismo
izraèunale konaèni iznos, slažete li se?”
Majka je na licu imala strogi izraz, ali se lagano naklonila u znak pristanka
i zahvalila im što su došle.
“Sigurno ste jako zadovoljni što æe Sayuri uskoro imati svoga dannu”, rekla
je gospoða Okada, spremajuæi raèunalo i knjigu raèuna u torbu. “A tek joj je
osamnaest godina! Tako mlada poduzima jedan tako ozbiljan korak.”
“Mameha bi bila dobro uèinila da je i sama našla dannu u tim godinama”,
odgovori Majka.
“Osamnaest godina je malo rano za veæinu djevojaka”, reèe Mameha, “ali
sigurna sam da je gospoða Nitta u Savurinom sluèaju donijela ispravnu odluku.”
Majka je trenutak puckala svoju lulu i piljila u Mame-hu preko stola.
“Mameha-san, moj ti je savjet da se držiš poduèavanja Savuri kako æe ljupko
preokretati oèima. Kad su u pitanju poslovne odluke, to bi mogla prepustiti
meni.”
“Nikad se ne bih usudila raspravljati s vama o poslovima, gospoðo Nitta.
Uvjerena sam da je ono što vi odluèite najbolje za Savuri... Ali, smijem li
nešto pitati? Je li istina da je Nobu Toshikazu poslao najvelikodušniju ponudu?”
“Njegova je ponuda jedina. Pretpostavljam da je samim tim i
najvelikodušnija.”

“Jedina? Kakva šteta... Kad se više muškaraca natjeèe može se postiæi mnogo
bolji dogovor. Zar vi ne mislite tako?”
“Kao što sam rekla, Mameha-san, možeš meni prepustiti poslovne odluke. Ja veæ
imam jedan vrlo jednostavan plan kako æu s Nobuom Toshikazuom dogovoriti
povoljne uvjete.”
“Ako nemate ništa protiv”, rekla je Mameha, “vrlo rado bih èula što to imate
na umu.”
Majka odloži lulu na stol. Mislila sam da æe ukoriti Mamehu, ali je u stvari
rekla: “Da, voljela bih ti izložiti svoj plan, sad kad si to spomenula. Mogla bi
mi pomoæi. Mislila sam kako bi Nobu Toshikazu vjerojatno bio da-režljrviji kad
bi saznao da je grijalica kompanije Iwamura ubila našu Bakicu. Slažeš se?”
“Oh, ja se slabo razumijem u poslove, gospoðo Nitta.”
“Možda biste ti ili Savuri trebale to onako usput spomenuti u razgovoru kad
ga sljedeæi put vidite. Dati mu na znanje kakav je to strašan udarac bio za sve
nas. Mislim da æe nam on željeti nadoknaditi taj gubitak.”
“Da, sigurna sam daje to dobra ideja”, reèe Mameha. “Ali sam ipak
razoèarana... imala sam dojam da je još netko pokazao zanimanje za Savuri.”
“Sto jena je sto jena, bilo da dolazi od ovog ili onog muškarca.”
“To bi svakako bilo toèno u veæini sluèajeva”, odvrati Mameha. “Ali muškarac
na kojeg ja mislim bio bi general Tottori Junnosuke...”
Ja sam na tom mjestu prestala slušati što su njih dvije govorile jer sam
poèela shvaæati kako me Mameha pokušava spasiti od Nobua. Sasvim sigurno to
nisam oèekivala. Ne znam što ju je navelo da se ipak odluèi na to da mi pomogne,
je li mi možda na taj naèin htjela zahvaliti što sam se usprotivila Majci i
stala na njezinu stranu... Naravno, postojala je moguænost da ona to uopæe ne
radi zbog mene, nego zbog nekog svog vlastitog cilja. U glavi mi je zujalo od
svih tih misli, a onda sam osjetila kako me Majka lupka drškom lule po ruci.
380

381

“Onda?” pitala je. “Molim, gospoðo?” “Pitala sam te poznaješ li generala?”

“Srela sam ga nekoliko puta, Majko”, odgovorila sam. “On èesto dolazi u Gion.”
Ne znam zašto sam tako odgovorila. Zapravo, srela sam generala više od
nekoliko puta. On je svakog tjedna dolazio na zabave u Gion, iako uvijek kao
gost nekoga drugoga. Bio je onižeg rasta, u stvari, niži od mene. Ali nije bio
takva osoba koju si mogao previdjeti, kao što ne bi mogao previdjeti strojnicu.
Kretao se odsjeènim koracima i vjeèno je pušio, jednu cigaretu za drugom, tako
da su oko njega uvijek bili oblaèiæi dima. Jedne veèeri, kad se malo podnapio,
jako je dugo sa mnom razgovarao o razlièitim èinovima u vojsci i bilo mu je
silno smiješno što sam ih ja stalno brkala. Njegov je vlastiti èin bio sho-jo,
što znaèi “mali general” - to je najniži generalski èin - a meni se, onako
neukoj, èinilo kako to nije bogzna što. Možda se on iz skromnosti predstavljao
manje važnim, a ja sam bila dovoljno glupa da mu povjerujem.
Mameha je sad Majci govorila kako je general upravo dobio novo imenovanje.
Postavili su ga na èelo neèeg što se zvalo “vojna opskrba” - iako se taj posao,
prema onom kako ga je Mameha opisala, nije mnogo razlikovao od o-dlaska kuæanice
na tržnicu. Ako su, na primjer, vojsci nedostajali jastuèiæi za štambilje,
generalov je posao bio nabaviti toliko jastuèiæa koliko je potrebno i po što
povoljnijoj cijeni.
“Zahvaljujuæi svom novom položaju”, nastavila je Mameha, “general po prvi put
može sebi priuštiti ljubavnicu. A prilièno sam sigurna da ga zanima Sayuri.”
“Što to meni znaèi ako je pokazao zanimanje za nju?” odgovorila je Majka.
“Vojnici nikad ne skrbe za gejšu onako kako to rade plemiæi ili poslovni ljudi.”
“To je možda toèno, gospoðo Nitta. Ali ja mislim da bi
se generalov novi položaj mogao pokazati vrlo korisnim za
okiyu.” i
382

“Gluposti! Ja se mogu sama starati o okiyi, ne treba mi nièija pomoæ. Potrebni

su mi samo stalni dobri prihodi, a to je baš ono što mi jedan vojnik ne može
pružiti.”
“Mi smo u Gionu dosad imali sreæu”, reèe Mameha. “Ali ako se rat nastavi,
nestašice æe pogoditi i nas.”
“Sigurna sam da hoæe ako se rat nastavi”, odgovori Majka. “Meðutim, ovaj æe
se rat završiti za šest mjeseci.”
“A kad završi, pozicija vojske bit æe èvršæa nego ikada. Gospoðo Nitta,
nemojte zaboraviti da je general Tottori èovjek koji nadzire sveukupne vojne
zalihe. Nitko u Japanu nije u boljem položaju od njega da vam pribavi sve što
želite, bilo da se rat produži ili ne. On odobrava svaku pošiljku koja prolazi
kroz japanske luke.”
Kako sam kasnije saznala, to što je Mameha govorila o generalu nije bilo
sasvim toèno. On je upravljao samo jednim od pet velikih administrativnih
podruèja. Ali kako je po starješinstvu nadvisivao ljude koji su upravljali
ostalim podruèjima, to se na kraju svodilo na isto. U svakom sluèaju, trebao si
vidjeti Majèinu reakciju na ove Mamehi-ne rijeèi. Gotovo si mogao vidjeti kako
joj mozak radi dok je razmišljala o koristi koju bi mogla imati od generala.
Pogledala je na èajnik i lako sam mogla zamisliti kako razmišlja: “Pa, dosad još
nisam imala problema s nabavljanjem èaja, još ne... premda, cijena mu je doista
porasla...” A zatim je - premda vjerojatno uopæe nije bila svjesna što radi,
uvukla ruku u obi i popipala vreæicu s duhanom, kao da provjerava koliko ga je
još ostalo.
Sljedeæih je tjedan dana Majka obilazila Gion i nazivala telefonom svakoga tko
joj je nešto mogao reæi o generalu Tottoriju. Toliko je time bila zaokupljena da
bi se ponekad, kad bih joj se obratila, èinilo kao da me uopæe ne èuje. Mislim
da joj je glava bila toliko ispunjena mislima da joj je mozak slièio na
lokomotivu koja vuèe previše vagona.
Tijekom tog razdoblja ja sam i dalje viðala Nobua kad god bi došao u Gion i
nastojala sam se ponašati prema
383

Dvadeset šesto poglavlje i

njemu kao da se ništa nije promijenilo. On je vjerojatno oèekivao da æu postati

njegovom ljubavnicom sredinom srpnja. Svakako, i ja sam to oèekivala, ali došao
je kraj srpnja, a njegovi pregovori nisu izgleda doveli ni do kakvog rezultata.
Tijekom sljedeæih nekoliko tjedana više sam puta zapazila kako me zaèuðeno
promatra. A onda je jedne veèeri pozdravio vlasnicu èajane Ichiriki na najosor-
niji naèin koji sam ikad kod njega vidjela: prošao je kraj nje, a da nije èak ni
kimnuo glavom. Vlasnica Ichirikija oduvijek je cijenila Nobua kao gosta i
dobacila mi je pogled u kojem sam u isti mah vidjela iznenaðenje i zabrinutost.
Kad sam se pridružila zabavi koju je Nobu prireðivao, nisam mogla previdjeti
znakove srdžbe, titranje mišiæa u èeljusti i grèevite pokrete kojima je ulijevao
šake u usta. Nisam mu mogla zamjeriti što se ljuti. Mislila sam kako me
vjerojatno smatra bezdušnom jer sam na sve njegove ljubaznosti uzvratila
nehajem. Snuždila sam se razmišljajuæi o tome i tek me je zveket šalice za šake
silovito spuštene na stol trgnuo iz tog raspoloženja. Kad sam podigla pogled,
vidjela sam da me Nobu promatra. Oko njega su se gosti smijali i zabavljali, ali
on je sjedio oèiju uprtih u mene, izgubljen u mislima baš kao što sam to i ja
bila trenutak ranije. Bili smo poput dviju mokrih mrlja usred goruæe žeravke.
384

Tijekom rujna te godine, dok je meni još uvijek bilo osamnaest godina, obavila
sam s generalom Tottorijem u èajani Ichiriki ceremoniju ispijanja sakea. To je
bila ista ceremonija koju sam prvo obavila s Mamehom kad je ona postala mojom
starijom sestrom i kasnije s doktorom Rakom, neposredno pred mizuage. Tjednima
nakon toga svi su èestitali Majci na tako probitaènoj vezi.
Prve veèeri nakon ceremonije otišla sam po generalovu naputku u malo
svratiste Suruva sjeverozapadno od Kvota, koje je imalo samo tri sobe. Ja sam se
do tada veæ toliko navikla na raskoš i luksuz da me je zaprepastila otrcana
unutrašnjost svratišta Suruva. Soba je vonjala po plijesni, a tatami su bili
tako naduveni i natopljeni vlagom da se èinilo kao da uzdišu dok sam hodala po
njima. U jednom kutu žbuka se odronila sa zida blizu poda. Èula sam kako u
susjednoj sobi neki starac glasno èita nekakav novinski èlanak. Što sam duže
ondje kleèala, sve me je više obuzimala mrzovolja, tako da sam osjetila pravo
olakšanje kad je napokon stigao general, iako on, nakon što sam ga pozdravila,
nije uèinio ništa više nego upalio radio, sjeo i pio pivo.
Nakon nekog vremena sišao je u prizemlje kako bi se okupao. Kad se vratio u
sobu, odmah je svukao kimono i hodao je naokolo potpuno gol, sušeæi ruènikom
kosu, s onim okruglim trbušèiæem što mu se ispupèio pod prsima i velikim busenom
dlaka ispod njega. Ja nikad dotad nisam vidjela golog muškarca i generalova
obješena straž-
385

njica izgledala mi je gotovo komièno. Ali kad se okrenuo licem prema meni, moram
priznati da mi je pogled odmah otišao tamo gdje... pa, gdje je trebala biti
njegova “jegulja”. Nešto se tamo mlohavo njihalo, ali tek kad je general legao
na leða i naložio mi da se svuèem, to nešto se poèelo dizati iz dubina prema
površini. On je bio tako èudna mala gruda od èovjeka, ali mi je bez ikakvog
srama govorio što da radim. Bojala sam se da æu morati pronalaziti naèine kako
da mu ugodim, ali na kraju se pokazalo kako sam samo trebala izvršavati njegove
zapovijedi. U tri godine koliko je prošlo od mog mizuagea, zaboravila sam kakav
me je užasan strah spopao kad je doktor na posljetku legao na mene. Sad sam se
sjetila toga, ali zaèudo, nisam toliko osjeæala strah, koliko nekakvo neodreðeno
gaðenje. General je ostavio upaljen radio, a takoðer i svjetla, kao da je želio
biti siguran da æu jasno vidjeti svaki detalj te sumorne sobe, sve do mrlje od
vode na stropu.
Kako su prolazili mjeseci gaðenja je nestalo i moji su se sastanci s
generalom, dva puta tjedno, pretvorili u neugodnu rutinu. Katkad sam se pitala
kako bi to izgledalo s predsjednikom i da ti pravo kažem, pomalo me je bilo
strah da bi mi to i s njime moglo biti isto tako gadljivo kao s doktorom i
generalom. A onda se dogodilo nešto što me je natjeralo da na sve to poènem
drugaèije gledati. Nekako u to vrijeme, u Gion je poèeo redovito dolaziti Yasuda
Akira, èija je slika bila u svim novinama, jer je konstruirao nekakvo novo
svjetlo za bicikl. Još ga nisu primali u Ichiriki, a vjerojatno si on ne bi
mogao ni priuštiti tako ekskluzivnu èajanu, ali svakog je tjedna provodio tri
ili èetiri veèeri u maloj èajani Tatematsu, u èetvrti Tominaga-cho, nedaleko
naše okiye. Prvi put sam se s njime susrela na jednom banketu u proljeæe 1939.
kad mi je bilo devetnaest godina. Bio je mnogo mlaði od ostalih muškaraca oko
sebe - vjerojatno nije imao više od trideset godina - tako da mi je upao u oèi
èim sam ušla u sobu. Zapazila sam u njemu onu istu vrstu dostojanstva kojoj sam
se divila kod predsjednika. Uèinio mi se vrlo privlaènim dok je sjedio ondje
zavrnutih rukava košulje i bez sakoa, koji je nemarno bacio na pod iza sebe.
Promatrala
386

sam trenutak nekog starca blizu njega koji je štapiæima prinosio ustima komadiæ
pirjanog tofua, a veæ je unaprijed rastvorio usta koliko god je mogao, imala sam
dojam da gledam nekakva široko otvorena vrata kroz koja polako prolazi kornjaèa.
Nasuprot tome, gotovo me je obuzela slabost kad sam vidjela kako Yasuda-san
svojom skladnom, mišiæavom rukom stavlja komadiæ pirjanog mesa meðu senzualno
razdvojene usnice.
Krenula sam na uobièajeni obilazak kruga gostiju, pozdravljajuæi svakog od
prisutnih muškaraca i kad sam došla do njega i predstavila mu se, on mi je
rekao: “Nadam se da æeš mi oprostiti.”
“Oprostiti? Zašto, što ste uèinili?” upitala sam ga.
“Bio sam jako nepristojan”, odgovorio je. “Nisam te mogao prestati gledati
otkako si ušla.”
Ne razmišljajuæi, posegnula sam u obi za kutijicom za posjetnice od brokata,
diskretno izvukla jednu posjetnicu i dodala je njemu. Gejše uvijek nose sa sobom
posjetnice, baš kao što to èine poslovni ljudi. Moje su posjetnice bile od
debelog rižinog papira i vrlo male, upola manje od uobièajenih posjetnica, a na
njima su kaligrafskim znakovima bile ispisane samo dvije rijeèi: “Gion” i
“Savuri”. Kako je bilo proljeæe, nosila sam posjetnice ukrašene rascvalom
granèicom šljive u pozadini. Yasuda joj se trenutak divio prije nego što ju je
gurnuo u džepiæ na košulji. Imala sam osjeæaj da nikakve rijeèi ne bi mogle biti
izražajnije od ove jednostavne male meðuigre, stoga sam mu se naklonila i otišla
do sljedeæeg gosta.
Od tog dana Yasuda-san me je poèeo svakog tjedna pozivati u èajanu Tatematsu
da ga zabavljam. Nikad nisam imala toliko slobodnih termina da bih mogla
udovoljiti svim njegovim pozivima. Meðutim, otprilike tri mjeseca nakon našeg
prvog susreta, donio mi je jednog popodneva na dar jedan kimono. Osjetila sam se
silno polaskanom, premda kimono, zapravo, nije bio osobito otmjen - bio je
napravljen od svile loše kvalitete i pomalo krièavih boja, s otrcanim uzorkom
cvijeæa i leptira. Htio je da ga uskoro jedne veèeri odjenem i ja sam mu to
obeæala.
387

;
Meðutim, kad sam se te noæi vratila u okiyu, Majka je vidjela kako nosim nekakav
zamotak i otela mi ga iz ruku kako bi ga pogledala. Podrugljivo se nasmijala kad
je vidjela kimono i rekla mi je kako ne može dopustiti da me netko vidi u tako
ružnoj odjeæi. I veæ ga je iduæeg dana prodala.
Kad sam saznala što je uèinila, rekla sam joj, onoliko smjelo koliko sam se
usudila, kako je taj kimono bio darovan meni, a ne okiyi i kako ga ona nije
smjela prodati.
“Svakako, to je bila tvoja haljina”, odgovorila mi je. “Ali ti si kæi okiye.
Sve što pripada okiyi, pripada i tebi, ali i obratno.”
Toliko sam nakon toga bila srdita na Majku da se nisam mogla prisiliti èak ni
da je pogledam. Sto se pak tièe Yasude-sana, koji me je želio vidjeti u tom
kimonu, njemu sam rekla kako zbog motiva leptira i cvijeæa takav kimono mogu
odjenuti samo u rano proljeæe, a kako je sad veæ bilo ljeto, morat æe prièekati
gotovo godinu dana da ga vidi na meni. Njega to, èini se, nije mnogo pogodilo.
“Sto je godina dana?” rekao je, gledajuæi me svojim prodornim pogledom. “Ja
bih èekao i mnogo dulje, ovisno o tome što èekam.”
Bili smo sami u sobi i Yasuda-san odloži èašu s pivom na stol na takav naèin
da sam se zacrvenjela. Posegnuo je za mojom rukom i ja sam mu dopustila da je
uzme, oèekujuæi da je samo želi zadržati trenutak meðu obje svoje i da æe je
zatim pustiti. Ali, na moje iznenaðenje, on ju je brzo prinio ustima i poèeo mi
strasno ljubiti unutrašnju stranu doruèja, tako da sam osjetila slabost sve do
koljena. Ja o sebi mislim da sam poslušna žena i sve do tada uglavnom sam radila
ono što bi mi naložile Majka ili Ma-meha, pa èak i Hatsumomo, kad nisam imala
drugog izbora. Meðutim, osjetila sam takvu kombinaciju srdžbe na Majku i èežnje
za Yasuda-sanom da sam bez oklijevanja odluèila uèiniti upravo ono što mi je
Majka izrièito zabranila. Zamolila sam ga da se naðe sa mnom u ponoæ u toj istoj
èajani i nakon toga sam ga ostavila.
Malo prije ponoæi vratila sam se u èajanu i razgovarala s jednom mladom
sluškinjom. Obeæala sam joj upravo
388

nepristojno mnogo novaca ako se pobrine za to da Yasu-da-san i ja nesmetano

provedemo pola sata u jednoj od soba na katu. Ja sam veæ bila tamo, èekajuæi u
mraku, kad je sluškinja odgurnula vrata i Yasuda-san ušao u sobu. Bacio je svoj
fedora šešir na strunjaèe i podigao me na noge prije nego što je sluškinja
dospjela zatvoriti vrata. Kad sam pritisnula svoje tijelo o njegovo, to mi je
pružilo takav osjeæaj zadovoljstva kao što bi mi ga pružilo jelo nakon dugog
gladovanja. Koliko god se on stiskao snažno uz mene, ja sam se još snažnije
stiskala uz njega. Nekako me nimalo nije šokiralo kad sam zapazila kako mu ruke
vješto pronalaze put kroz odjeæu do moje kože. Neæu tvrditi kako nisam iskusila
ni jedan od onih nezgrapnih trenutaka kakve sam se veæ navikla doživljavati s
generalom, ali ih sasvim sigurno nisam primjeæivala na isti naèin. Moji susreti
s generalom podsjeæali su me na dane kad sam se kao dijete penjala na stablo
kako bih s vrha ubrala odreðeni list. Sve se svodilo na pažljive pokrete i
podnošenje neugodnosti dok napokon ne dosegnem cilj. Meðutim, s Yasuda-sanom
osjeæala sam se poput djeteta koje neobuzdano trèi niz brijeg. Nešto kasnije,
kad smo iscrpljeni ležali jedno uz drugo na strunjaèama, odmaknula sam krajeve
njegove košulje i položila mu ruku na trbuh kako bih osjetila ritam disanja.
Nikad dotad u svom životu nisam osjeæala takvu bliskost s nekim drugim ljudskim
biæem, iako nismo progovorili ni rijeèi.
Tek tada sam shvatila: jedno je ležati mirno na futo-nu za doktora ili
generala. S predsjednikom bi bilo nešto sasvim drugo.
Nekim se gejšama uvelike promijenio svakodnevni život nakon što su dobile dannu,
ali ja sam jedva primjeæivala nekakvu promjenu. Još sam uvijek uveèer obilazila
Gion kao što sam to radila proteklih nekoliko godina. Katkad sam popodne
odlazila na izlete, ukljuèujuæi i neke vrlo neobiène, kao jednom kad sam pratila
nekog muškarca koji je išao posjetiti brata u bolnicu. Ali što se tièe odreðenih
389

promjena koje sam oèekivala - prominentnih plesnih reci-tala koje bi financirao

moj danna, darežljivih poklona koje bih od njega dobivala, možda èak dan ili dva
plaæenog odmora - pa, ništa se od toga nije ostvarilo. Bilo je toèno onako kako
je Majka rekla. Vojnici nisu o svojim gejšama vodili brigu onako kako su to
èinili poslovni ljudi ili aristokrati.
No, premda je general unio malo promjena u moj život, svakako se pokazalo
toènim da je za okiyu veza s njime bila od neprocjenjive vrijednosti, barem s
Majèine toèke gledišta. On je plaæao velik dio mojih troškova, kao što to jedan
danna obièno radi - ukljuèujuæi moje satove poduke, godišnju registraciju,
troškove lijeèenja i... oh, uopæe ne znam što je još plaæao - valjda i raèune za
nove èarapice. Ali važnije je bilo to što mu je njegov novi položaj upravitelja
vojne opskrbe omoguæavao sve ono što je Mameha navela, tako da je bio u stanju
èiniti nam takve usluge kakve nam ne bi mogao èiniti ni jedan drugi danna. Na
primjer, Tetiæa se razboljela u ožujku 1939. Strašno smo se zabrinuli za nju, a
ni lijeènici joj nisu mogli pomoæi, meðutim, nakon jednog telefonskog razgovora
s generalom, u okiyu je došao jedan važan lijeènik iz vojne bolnice Kamigvo
okruga i pribavio joj lijekove koji su je izlijeèili. I tako, premda me general
nije slao u Tokyo na nastupe u plesnim recitalima, niti mi je poklanjao
dragulje, nitko nije mogao reæi da naša okiya nije od njega imala velike
koristi. Redovito nam je slao pakete èaja i šeæera, èak i èokolade, koja je veæ
i u Gionu postala prava rijetkost. A naravno, Majka se i te kako prevarila kad
je mislila da æe rat završiti za šest mjeseci. Nitko od nas to tada ne bi
vjerovao, ali sve nestašice koje smo poèeli osjeæati bile su tek poèetak dugih,
mraènih godina pred nama.
Tijekom te jeseni kad je general postao moj danna, Nobu me je prestao pozivati
na zabave, na kojima sam ga tako èesto zabavljala. Ubrzo sam shvatila da je
potpuno prestao dolaziti u èajanu Ichiriki. Nije mi bilo jasno zbog èe-
390

ga, osim ako nije želio izbjeæi susret sa mnom. Zabrinuto uzdišuæi, vlasnica
Ichirikija je priznala kako sam vjerojatno u pravu. Za Novu godinu poslala sam
Nobuu èestitku, kao i ostalim svojim zaštitnicima, ali nije mi odgovorio. Sad mi
je lako osvrnuti se na to vrijeme i mirno reæi kako su prošli mnogi mjeseci, ali
tada sam zbog toga osjeæala veliku tjeskobu. Osjeæala sam da sam se ogriješila o
èovjeka koji je bio ljubazan prema meni - i kojeg sam poèela smatrati svojim
prijateljem. Povrh toga, kako me Nobu više nije pozivao, prestali su me pozivati
i na zabave kompanije Iwamura, što je znaèilo da više gotovo uopæe nisam imala
prilike vidjeti predsjednika.
Naravno, predsjednik je nastavio redovito posjeæivati Ichiriki, iako Nobu
više nije dolazio. Vidjela sam ga jedne veèeri kako tiho kori nekog mladog
službenika u hodniku, mašuæi nalivperom kako bi podcrtao svoje rijeèi, ali nisam
se usudila smetati i nisam otišla do njih kako bih ga pozdravila. Jedne druge
veèeri, jedna ga je mlada pripravnica zabrinuta izgleda - zvala se Naotsu i
imala je jako isturenu donju èeljust, tako da su joj donji zubi bili ispred
gornjih - upravo pratila do zahoda, kad me je on ugledao. Ostavio je Naotsu i
prišao mi. Razmijenili smo uobièajene uljudne fraze. Uèinilo mi se da u njegovom
jedva primjetnom osmijehu nasluæujem onu vrstu prikrivenog ponosa kakav osjeæaju
roditelji kad gledaju svoju djecu. Prije nego što je otišao, rekla sam mu:
“Predsjednièe, ako se sluèajno neke veèeri pokaže kako bi dobro došla prisutnost
još jedne ili dvije gejše...”
To je s moje strane bilo jako drsko, ali na moje veliko olakšanje, vidjela
sam da se predsjednik nije uvrijedio.
“To je odlièna ideja, Savuri”, rekao je. “Tražit æu tebe.”
Ali prolazili su tjedni, a on me nije pozvao. Jedne veèeri krajem ožujka
svratila sam na jednu vrlo živahnu zabavu koju je naèelnik policijske uprave u
Kvotu prireðivao u èajani Shunju. Predsjednik je takoðer bio ondje i upravo je
gubio igru “tko gubi, pije”. Sjedio je u košulji, razvezane kravate i izgledao
prilièno iscrpljeno. Za-
391
pravo, naèelnik je izgubio veæinu rundi, kako sam doznala, ali je bolje podnosio
alkohol od predsjednika.
“Tako mi je drago da si došla, Savuri”, rekao mi je predsjednik. “Moraš mi
pomoæi. U velikoj sam nevolji.”
Kad sam vidjela glatku kožu njegova lica osutu crvenim mrljama i gole ruke
kako izviruju iz raskopèanih rukava košulje, odmah sam se se sjetila Yasuda-sana
one noæi u èajani Tatematsu. Na sekundu mi se uèinilo kako su svi oko nas
nestali, a ostalo samo nas dvoje te sam pomislila kako bih se sada, dok je u
ovakvom pripitom stanju, mogla nagnuti prema njemu, sve dok me njegove ruke ne
zagrle i dok se njegove usnice ne pritisnu o moje. Èak sam na trenutak osjetila
stid što tako jasno pokazujem svoje misli da je predsjednik morao shvatiti o
èemu mislim... ali ako je naslutio što sam mislila, nije to nièim pokazao. Mogla
sam mu pomoæi samo tako da se s ostalim gejšama dogovorim da usporimo tempo
igre. Èinilo se da mi je predsjednik zahvalan zbog toga i kad je igra napokon
završila, dugo je sjedio i razgovarao sa mnom, ispijajuæi èašu za èašom vode
kako bi se otrijeznio.Na posljetku je izvukao iz džepa rupèiæ, posve isti kao
onaj koji sam ja nosila zataknut u svoj obi, te je obrisao znoj sa èela i za-
gladio svoju èvrstu kosu prije nego što me upitao:
“Kad si posljednji put razgovarala sa svojim starim prijateljem Nobuom?”
“Nisam ga veæ dugo vidjela, predsjednièe”, odgovorila sam. “Zapravo, imam
dojam da se Nobu-san možda ljuti na mene.”
Predsjednik je gledao dolje u svoj rupèiæ i pažljivo ga ponovo slagao.
“Prijateljstvo je nešto vrlo dragocjeno, Savuri”, rekao je. “Ne smije ga se
odbaciti.”
Sljedeæih nekoliko tjedana èesto sam razmišljala o tim njegovim rijeèima. A
onda, jednog dana krajem travnja, dok sam se šminkala za svoj nastup u priredbi
Plesovi stare prijestolnice, prišla mi je jedna mlada pripravnica
392

koju sam jedva poznavala. Odložila sam kist, oèekujuæi da æe me zamoliti za neku
uslugu - jer naša okiya još uvijek nije oskudijevala u mnogo èemu èega su se
ostali u Gionu odavno morali odreæi. Meðutim, ona je rekla:
“Isprièavam se što vam smetam, Sayuri-san, moje je ime Takazuru. Pitala sam
se biste li mi možda htjeli pomoæi. Znam da ste nekoæ bili dobra prijateljica
Nobu-sa-na...”
Nakon što sam se mjesece i mjesece pitala što je s njim i osjeæala se strašno
posramljenom zbog onog što sam napravila, veæ mi se samo to što sam èula njegovo
ime kad se tome ni najmanje nisam nadala uèinilo kao da sam otvorila kapke na
prozorima i osjetila struju svježeg zraka.
“Moramo pomagati jedna drugoj kad god to možemo, Takazuru”, rekla sam. “A ako
se radi o nekom problemu s Nobu-sanom, onda sam posebno zainteresirana. Nadam se
da je on dobro.”
“Da, dobro je, gospoðo, odnosno barem tako mislim. On zalazi u èajanu Awazumi
u istoènom Gionu. Je li vam poznata ta èajana?”
“O da, poznata mi je”, rekla sam. “Ali nisam znala da je Nobu posjeæuje.”
“Da, gospoðo, prilièno èesto”, odgovorila mi je Takazuru. “Ali... mogu vas nešto
pitati, Sayuri-san? Vi ga odavno poznajete i... ovaj, Nobu-san je dobar èovjek,
zar ne?” “Takazuru-san, zašto to mene pitaš? Ako provodiš vrijeme u njegovom
društvu, onda sigurno znaš je li dobar ili nije!”
“Sigurna sam da vam to zvuèi glupo. Ali ja sam tako zbunjena! On me traži
svaki put kad doðe u Gion i moja starija sestra kaže kako se svaka djevojka može
samo nadati da joj takav èovjek postane stalna mušterija. A sad je ljuta na mene
jer sam se više puta rasplakala pred njim. Znam da to ne bih smjela, ali ne mogu
èak ni obeæati da se neæu ponovo rasplakati!”
“Okrutan je prema tebi, zar ne?”
393
 Umjesto odgovora jadna je Takazuru stisnula drhtave usnice i u sekundi su joj
se poèele skupljati suze na rubovima oènih kapaka, toliko obilate da se èinilo
kako njene male okrugle oèi gledaju u mene sa dna dviju mlaka.
“Nobu-san ponekad nije svjestan koliko njegove rijeèi grubo zvuèe”, rekla sam
joj. “Ali ti si mu sigurno draga, Takazuru-san. Zašto bi inaèe uvijek tražio
tebe?”
“Ja mislim da me on traži samo zato jer sam ja netko prema kome može biti
zao”, odgovorila je. “Jednom mi je, doduše, rekao kako mi kosa èisto miriše, ali
je onda odmah dodao kako je to ugodna promjena.”
“Èudno je da ga ti tako èesto viðaš”, rekla sam. “Ja se veæ mjesecima nadam
da æu ga negdje sresti.”
“Oh, molim vas, nemojte, Sayuri-san! On veæ kaže kako se ja ni u èemu ne mogu
mjeriti s vama. Ako vas ponovo vidi, još æe gore misliti o meni. Znam da vas ne
bih trebala gnjaviti svojim problemima, gospodo, ali... mislila sam da vi možda
znate što bih mogla napraviti da mu ugodim. On voli zanimljive razgovore, ali ja
nikad ne znam što bih rekla. Svi mi kažu da nisam jako bistra.”
U Kvotu su ljudi odgojeni da tako govore o sebi, ali uèinilo mi se da ova
sirota djevojka možda govori istinu. Ne bi me iznenadilo da je Nobu na nju
gledao kao što tigar gleda na drvo na kojem može oštriti svoje pandže. Nisam se
mogla sjetiti nièeg što bi joj pomoglo i na kraju sam joj predložila neka
proèita knjigu o nekom povijesnom dogaðaju koji Nobu smatra zanimljivim, pa mu
je zatim preprièava dio po dio svaki put kad ga vidi. Ja sam se i sama time
služila s vremena na vrijeme, jer ima muškaraca kojima je najdraže zavaliti se
poluzatvorenih oèiju, mutnih od sakea i slušati zvuk ženskog glasa. Nisam bila
sigurna hoæe li se to pokazati uspješnim kod Nobua, ali mi je Takazuru bila
beskrajno zahvalna na savjetu.
Sad kad sam znala gdje mogu naæi Nobua, èvrsto sam odluèila otiæi tamo i vidjeti
ga. Jako mi je bilo žao što sam
394

ga naljutila, a osim toga, naravno, bez njega možda nikad više neæu vidjeti
predsjednika. Sasvim sigurno nisam željela Nobuu nanijeti bol, ali mislila sam
kako bih možda, kad se sretnemo, mogla naæi nekakvog naèina da obnovimo naše
prijateljstvo. Problem je bio u tome što nisam ??”.”, mogla doæi u Awazumi
nepozvana, jer s tom èajanom nisam imala nikakav formalni dogovor. I tako sam na
kraju odluèila prošetati uveèer pokraj te èajane kad god mi to bude moguæe, u
nadi da æu jednom naletjeti na Nobua kad bude ulazio u èajanu. Prilièno sam
dobro poznavala njegove navike i mogla sam otprilike proraèunati vrijeme kad bi
mogao stiæi.
Držala sam se tog plana osam ili devet tjedana. A onda, napokon, spazila sam ga
jedne veèeri kako izlazi iz limuzine u mraènom prolazu ispred mene. Znala sam da
je to on, jer je prazan rukav prikopèan na ramenu davao njegovoj silueti
karakteristièan oris. Kad sam se približila, vozaè mu je upravo pružao njegovu
torbu za spise. Zastala sam ispod uliène svjetiljke u prolazu i glasno
uzdahnula, nastojeæi da to zazvuèi kao izraz radosnog iznenaðenja. Nobu je
pogledao prema meni, baš kao što sam se nadala. “Vidi, vidi”, rekao je. “Èovjek
ponekad zaboravi kako ljupko može izgledati jedna gejša.” Izgovorio je to tako
nemarnim tonom da nisam bila sigurna zna li uopæe da sam to ja.
“Dakle, gospodine, po glasu bih rekla da je to moj
stari prijatelj Nobu-san”, rekla sam. “Ali vi ne možete biti
Nobu, jer imam dojam da je on potpuno nestao iz Giona!”
Vozaè je zatvorio vrata i nas dvoje smo šutke stajali
dok automobil nije otišao.
“Tako sam sretna”, rekla sam, “što napokon opet vidim Nobu-sana! A doista
imam sreæe što Nobu-san ne stoji na svjetlu, nego u sjenci.”
“Ponekad zbilja nemam pojma o èemu govoriš, Sayu-ri. Sigurno si to nauèila od
Mamehe. Ili je to nešto èemu poduèavaju sve gejše.”
“Buduæi da Nobu-san stoji u sjenci, ne mogu vidjeti srditi izraz na njegovu
licu.”
395
 “Shvaæam”, reèe on. “Ti, dakle, misliš da se ljutim na tebe?”
“A što drugo mogu misliti kad moj stari prijatelj nestane i mjesecima ga ne
vidim? Pretpostavljam da æete mi reæi kako niste mogli dolaziti u Ichiriki jer
ste imali previše posla.”
“Zašto to kažeš na takav naèin kao da to nikako ne bi moglo biti istina?”
“Zato što sluèajno znam da ste èesto dolazili u Gion. Ali nemojte me pitati
odakle to znam. Neæu vam to reæi ako se ne pristanete prošetati sa mnom.”
“U redu”, rekao je Nobu. “Buduæi da je veèer tako ugodna...”
“Oh, Nobu-san, nemojte tako reæi. Bilo bi mi mnogo draže kad biste rekli:
“Buduæi da sam sreo staru prijateljicu koju tako dugo nisam vidio, ništa me ne
bi više veselilo, nego da se s njom prošetam.”“
“Prošetat æu se s tobom”, rekao je. “A ti možeš zamišljati kakve god hoæeš
razloge zbog kojih to èinim.”
Lagano sam se naklonila u znak pristanka i krenuli smo niz prolaz prema parku
Maruvama. “Ako Nobu-san želi da povjerujem kako se ne ljuti na mene”, rekla sam,
“trebao bi se ljubaznije ponašati, a ne kao leopard koji se mjesecima nije do
sita najeo. Nije èudo da vas se jadna Takazuru tako boji...”
“Znaèi, razgovarala je s tobom”, reèe Nobu. “No da, kad mi ne bi toliko išla
na živce...”
“Ako vam se ne sviða, zašto uvijek baš nju tražite kad doðete u Gion?”
“Ja ju nikad nisam tražio, niti jednom! Nju mi stalno nagurava njezina
starija sestra. Nije mi drago što si me uopæe podsjetila na nju. A sad æeš
iskoristiti priliku što si me sluèajno srela i pokušat æeš me posramiti i
natjerati daju poènem smatrati simpatiènom!”
“Zapravo, Nobu-san, naš susret uopæe nije bio sluèajan. Ja veæ tjednima
šetam tom ulièicom kako bih vas srela.”
396

To je, izgleda, natjeralo Nobua da se zamisli, jer smo neko vrijeme nastavili
hodati u tišini. Na posljetku je rekao: “To me uopæe ne bi trebalo iznenaditi.
Ti si oduvijek bila lukava spletkašica.”
“Nobu-san! A što sam drugo mogla napraviti?” pobunila sam se. “Mislila sam da
ste potpuno nestali. Nikad ne bih ni saznala gdje vas mogu naæi da mi Takazuru
nije došla sva u suzama kako bi mi se potužila na vas.”
“No da, bio sam prilièno grub prema njoj, pretpostavljam. Ali ona nije
pametna kao ti, a ni tako lijepa, što se toga tièe. Ako misliš da se srdim na
tebe, potpuno si u pravu.”
“Smijem li pitati što sam to uèinila da tako razljutim svog starog
prijatelja?”
Na to je Nobu stao i okrenuo se prema meni s izrazom duboke tuge u oèima.
Osjetila sam kako me zapljuskuje val nježnosti prema njemu, kakvu sam osjetila
prema vrlo malom broju muškaraca u svom životu. Mislila sam na to koliko mi je
nedostajao i kako sam se teško ogriješila prema njemu. Ali premda se sramim to
priznati, nježnost koju sam osjeæala bila je pomiješana sa sažaljenjem.
“Nakon znatnih napora”, rekao je, “uspio sam napokon otkriti identitet tvog
danna.”
“Nobu-san me je samo trebao pitati. Ja bih mu to drage volje rekla.”
“Ne vjerujem ti. Vi ste gejše najšutljivija skupina ljudi koju znam.
Raspitivao sam se po Gionu tko je tvoj danna i, jedna za drugom, sve su se
pravile kao da ne znaju. Nikad ništa ne bih saznao da nisam pozvao Michizono da
me zabavlja jedne veèeri, bili smo samo nas dvoje.”
Michizono, koja je u to vrijeme imala oko pedeset godina, bila je neka vrsta
legende u Gionu. Nije bila lijepa, ali ponekad je umjela raspoložiti èak i
Nobua, veæ samim tim kako bi namrštila nosiæ dok bi ga pozdravljala.
“Igrali smo igru “tko izgubi, pije” i ja sam stalno dobivao, sve dok se jadna
Michizono nije prilièno napila. Mogao sam je pitati bilo što, sve bi mi rekla.”
397
“Koliko truda!” rekla sam.
“Koješta. Bilo mi je vrlo ugodno u njezinom društvu. Uopæe nije bilo naporno.
Ali hoæeš da ti nešto kažem? Izgubio sam svako poštovanje prema tebi, sad kad
znam da je tvoj danna jedan èovjeèuljak u uniformi kojeg nitko ne cijeni.”
“Nobu-san govori kao da sam ja mogla birati tko æe biti moj danna. Ja jedino
mogu birati kimono koji æu obuæi. A èak i to...”
“Znaš li zašto su tom èovjeku dali uredski posao? Zato što mu se nitko ne
usuðuje povjeriti neku doista važnu dužnost. Ja dobro poznajem vojsku, Sayuri.
Njega ne cijene èak ni oni koji su mu neposredno nadreðeni. Mogla si se isto
tako vezati za nekog prosjaka! Doista, nekoæ si mi bila vrlo draga, ali...”
“Nekoæ? Zar više nisam?”
“Ja ne volim budale.”
“Kako su to okrutne rijeèi! Ili me samo pokušavate rasplakati? Oh, Nobu-san!
Zar sam ja budala zato što je moj danna netko koga vi ne cijenite?”
“Ah, gejše! Èovjek s vama stvarno može izgubiti živce. Stalno zavirujete u
one svoje almanahe i govorite: “Oh, danas ne smijem hodati u smjeru istoka, jer
moj horoskop kaže da æe mi to donijeti nesreæu!” Ali kad se radi o neèem što æe
imati posljedica na èitav vaš život, jednostavno o-krenete glavu.”
“Prije bih rekla da zatvaramo oèi pred onim što ionako ne možemo sprijeèiti.”
“Je li? Pa, vidiš, saznao sam dosta toga one veèeri kad sam napio Michizono.
Ti si kæi okiye, Savuri. Nemoj se praviti kao da nemaš nikakvog utjecaja. Tvoja
je dužnost upotrijebiti sav utjecaj koji imaš ako ne želiš jednostavno plutati
kroz život kao krepana riba, trbuhom nagore niz rijeku.”
“Kad bih bar mogla vjerovati kako je život doista nešto više od rijeke koja
nas nosi trbuhom prema gore.”
“No, dobro, ako je život rijeka, još uvijek možeš birati hoæeš li biti u ovom
dijelu ili u onom, je li tako? Voda se
398

stalno dijeli i razlijeva. Ako se sudaraš, koprcaš i boriš, ako iskoristiš svaku
prednost koja ti se pruži...”
“Ah, to je svakako sjajan savjet, ako imate nekakve prednosti.”
“Ako se potrudiš da ih potražiš, svagdje æeš ih naæi! U mom sluèaju, èak i
kad nemam ništa drugo osim, što ja znam, nekakve izgrižene koštice od breskve
ili tako nešto, neæu propustiti da je nekako ne iskoristim. Kad doðe trenutak da
je bacim, pobrinut æu se da je bacim na nekoga tko mi se ne sviða!”
“Nobu-san, je li vi to meni savjetujete da poènem bacati koštice od breskve?”
“Nemoj se s time šaliti, ti vrlo dobro znaš o èemu govorim. Nas dvoje smo
vrlo slièni, Savuri. Ja znam da mene zovu “gospodin Gušter” i slièno, dok si ti
najljupkije stvorenje u Gionu. Ali kad sam te prvi put vidio prije toliko godina
na onom sumo natjecanju - koliko si onda imala godina, èetrnaest? - odmah sam
vidio da si sposobna djevojèica, èak i tada.”
“Uvijek sam mislila da Nobu-san ima o meni bolje mišljenje nego što stvarno
zaslužujem.”
“Možda imaš pravo. Mislio sam da si pametnija, Savuri. A pokazalo se da ne
shvaæaš èak ni to gdje leži tvoja sudbina. Kako si svoju sudbinu mogla vezati za
takvog èovjeka kao što je general! Ja bih se pošteno starao za tebe, znaš.
Pobjesnim pri samoj pomisli na to! Kad taj general ode iz tvog života, neæe ti
ostaviti ništa po èemu æeš ga se moæi sjeæati. Zar tako namjeravaš potratiti
mladost? Žena koja se ponaša kao budala nije drugo nego budala, ne èini ti se?”
Ako uèestalo trljamo tkaninu, brzo æe se izlizati, a mene su Nobuove rijeèi
tako oštro strugale da više nisam bila u stanju zadržati onu besprijekornu
lakiranu površinu koja mi je, kako me je Mameha uvijek savjetovala, trebala
služiti kao zaklon iza kojeg æu se skrivati. Sreæom, stajala sam u sjenci, jer
bila sam sigurna da bi me Nobu još više prezirao kad bi vidio koliko su me
zaboljele njego-
399
ve rijeèi. Meðutim, valjda me je izdala šutnja, jer me je onom svojom jednom
rukom uhvatio za rame i malo me okrenuo, samo toliko da mi svjetlost padne na
lice. A kad me je pogledao u oèi, duboko je uzdahnuo, što je meni u prvi mah
zazvuèalo kao uzdah razoèaranja.
“Zašto mi se èiniš toliko starijom nego što jesi, Sayu-ri?” rekao je nakon
trenutka šutnje. “Ponekad zaboravim da si još uvijek tako mlada. Sad æeš mi reæi
da sam bio previše grub.”
“Ne mogu oèekivati da se Nobu-san ponaša ikako drugaèije nego kao Nobu-san”,
rekla sam.
“Ja vrlo loše reagiram na razoèaranje, Sayuri. Trebala bi to znati. Bez
obzira jesi li me iznevjerila zato što si odveæ mlada ili zato što nisi žena
kakvom sam te zamišljao... iznevjerila si me u svakom sluèaju, zar nisi?”
“Molim vas, Nobu-san, plaši me kad mi govorite takve stvari. Ja ne znam da li
bih ikad mogla živjeti prema tim mjerilima kojima se vi služite kad donosite sud
o meni...”
“A koja su to mjerila, zapravo? Oèekujem od tebe da kroz život ideš otvorenih
oèiju! Ako uvijek imaš na umu svoju sudbinu, na svaki æeš trenutak u životu
gledati kao na priliku da se malo više približiš svome cilju. Od neke glupe
djevojèice kao što je Takazuru ne bih oèekivao takvu razinu svijesti, ali...”
“Zar mi Nobu-san ne govori èitavu veèer kako sam glupa?”
“Ti valjda znaš da me ne treba slušati kad sam ljutit.”
“Znaèi, Nobu-san se više ne ljuti. Hoæe li onda doæi u Ichiriki da me vidi?
Ili me pozvati da se vidimo negdje drugdje? U stvari, veèeras mi se nikamo ne
žuri. Mogla bih i sad doæi unutra ako me Nobu-san pozove.”
Dosad smo veæ napravili puni krug i ponovo smo stajali ispred ulaza u
èajanu. “Neæu te pozvati”, odgovorio mi je i odgurnuo ulazna vrata.
Nisam se mogla suzdržati, ispustila sam veliki uzdah kad sam to èula. Zovem
to velikim uzdahom, jer je u nje-

mu bilo sadržano mnogo manjih uzdaha, uzdah razoèaranja, uzdah frustracije,

uzdah tuge... i ne znam èega još.
“Oh, Nobu-san”, rekla sam, “ponekad vas je tako teško razumjeti.”
“Mene je vrlo lako razumjeti, Sayuri”, odgovorio je. “Ne volim da mi pred oèi
stavljaju ono što ne mogu imati.”
Prije nego što sam dospjela bilo što reæi, ušao je u èajanu i povukao za
sobom vrata.

400

401

i Dvadeset sedmo poglavlje

Tijekom ljeta 1939. godine, toliko sam bila zaokupljena angažmanima na zabavama,
povremenim susretima s generalom, plesnim nastupima i sliènim obvezama da sam se
ujutro, kad bih se dizala sa svog futona, èesto osjeæala poput kante pune
èavala. Obièno bih do sredine poslije-podneva uspjela zaboraviti na umor, ali
sam se èesto pitala koliko zaraðujem svim tim naporima. Nisam, meðutim, stvarno
oèekivala da æu to ikad saznati, stoga sam se zgranula kad me je Majka jedno
popodne pozvala u svoju sobu i rekla mi kako sam u proteklih šest mjeseci više
zaradila ja sama, nego Hatsumomo i Buèa zajedno.
“Što znaèi da je vrijeme”, rekla je, “da zamijenite sobe.”
Možda misliš kako mi je to bilo drago èuti, ali baš i nije. Ovih proteklih
nekoliko godina Hatsumomo i ja uspijevale smo nekako živjeti pod istim krovom
tako što smo se jedna drugoj uklanjale s puta. Meðutim, ja sam na nju i dalje
gledala kao na uspavanog, ali ne i poraženog tigra. Hatsumomo na ovu Majèinu
odluku sigurno neæe gledati kao na puku “zamjenu soba”, ona æe to shvatiti kao
da sam joj ja oduzela njezinu sobu.
 Kad sam te veèeri vidjela Mamehu, isprièala sam joj što mi je Majka rekla i
spomenula kako se bojim da bi to moglo ponovo rasplamsati vatru mržnje u
Hatsumomo.
“Ah, što, to je u redu”, odgovorila je Mameha. “Ta žena neæe priznati konaèni
poraz sve dok ne vidimo krv. A

to još nismo vidjele. Pružimo joj priliku, da vidimo u kakvu æe se nevolju ovog
puta uvaliti.”
Iduæeg je dana Tetiæa veæ rano ujutro došla na kat kako bi odredila naèin na
koji æemo se preseliti. Prvo je mene odvela u Hatsumominu sobu i objavila kako
jedan odreðeni kut odsad pripada meni: mogla sam tu staviti što god sam htjela i
nitko to nije smio ni dirnuti. Potom je odvela Hatsumomo i Buèu u moju manju
sobu i odredila slièan prostor za njih dvije. Sad smo samo trebale prenijeti sve
svoje stvari i preseljenje æe biti obavljeno.
Ja sam se odmah tog popodneva dala na posao, prenoseæi svoje stvari preko
hodnika. Voljela bih kad bih mogla reæi da sam prikupila zbirku lijepih predmeta
kakvu je Mameha sigurno veæ imala u mojim godinama, ali raspoloženje nacije
uvelike se promijenilo. Vojna je vlada nedavno zabranila kozmetièke preparate i
trajne ondulacije kao nepotreban luksuz, premda smo mi gejše u Gionu, kao
igraèke moænih muškaraca, još uvijek manje više radile što smo htjele.
Ekstravagantni darovi, meðutim, gotovo su posve nestali, tako da sam tijekom
godina skupila samo nekoliko pergamentnih svitaka, nešto kamenja za pravljenje
tuša i zdjela, kao i zbirku stereoskopskih fotografija slavnih krajolika, koje
sam, zajedno s prekrasnom srebrnom spravicom kroz koju su se te snimke
promatrale, dobila na dar od kabuki glumca Onoea Yoegorea XVII. Bilo kako bilo,
prenijela sam sve te stvari preko hodnika, zajedno sa šminkom, donjim rubljem,
knjigama i ilustriranim revijama - i naslagala ih u kut. Ali prošla je i veèer
sljedeæeg dana, a Hatsumomo i Buèa nisu još ni poèele preseljavati svoje stvari.
Na povratku sa satova poduke treæeg dana odluèila sam da æu, ukoliko Hatsumomine
boèice i kreme još uvijek budu na stoliæu za šminkanje, zamoliti Tetiæu da mi
pomogne.
Kad sam došla na vrh stuba, iznenadila sam se vidjevši vrata Hatsumomine i
moje sobe otvorena. Boèica bjelila ležala je razbijena na podu hodnika. Nešto
nije bilo u redu, a kad sam ušla u svoju sobu, vidjela sam i što. Hatsumomo je
sjedila za mojim malim stolom, pijuckajuæi

402

403

iz omanje èaše nešto što je slièilo na vodu - i èitala jednu bilježnicu, moju
bilježnicu!
Od gejša se oèekuje da budu diskretne, zato æeš se možda zaèuditi kad èuješ
da sam prije više godina, dok sam još bila pripravnica, otišla jedno popodne u
papirnicu i kupila jednu prekrasnu knjigu s praznim stranicama kako bih u nju
zapisivala dogaðaje iz svog života. Nisam bila toliko glupa da bih zapisivala
stvari koje gejša nikako ne smije odati. Pisala sam samo o svojim mislima i
osjeæajima. Kad sam htjela zapisati nešto o nekom odreðenom muškarcu, smislila
bih za njega tajno ime. Tako sam, na primjer, Nobua zvala “gospodin Tsu”, jer je
ponekad znao prezirno uzviknuti nešto stoje zvuèalo kao “Tsu!”. A predsjednika
sam zvala “gospodin Haa”, jer je jednom prigodom duboko udahnuo i zatim polako
ispustio zrak na takav naèin da je to zazvuèalo kao “haa”, a ja sam ga zamislila
kako se budi pokraj mene i to kaže, tako da je to, naravno, ostavilo na mene
snažan dojam. Ali ni u jednom trenutku nisam mislila da æe itko osim mene ikad
vidjeti to što sam zapisala.
“Gle, Sayuri, tako mi je drago što te vidim!” rekla je Hatsumomo. “Èekala sam
te da ti kažem koliko sam uživala u tvom dnevniku. Neke od stvari koje si
zapisala zbilja su jako zanimljive... a i stil ti je, zapravo, dražestan! Nisam
baš oduševljena kaligrafijom, ali...”
“A jesi li sluèajno primijetila nešto zanimljivo što sam napisala na prvoj
stranici?”
“Mislim da nisam. Da vidimo... “Osobno”. No, eto, to je dobar primjer za ono
što sam rekla o tvojoj kaligrafiji.”
“Hatsumomo, molim te ostavi tu bilježnicu na stolu i izaði iz moje sobe.”
“No, zbilja! Šokirana sam tvojim ponašanjem, Savuri. Ja ti samo hoæu pomoæi!
Poslušaj malo i vidjet æeš. Na primjer, zašto si za Nobua Toshikazua odabrala
ime “gospodin Tsu”? Uopæe mu ne pristaje. Trebala si ga zvati “gospodin Plik”
ili možda “gospodin Jednoruki”. Slažeš se? Možeš to promijeniti ako želiš i
uopæe ne moraš reæi kako je to moja ideja.”

“Ne znam o èemu govoriš, Hatsumomo. Uopæe nisam pisala o Nobuu.”

Hatsumomo je uzdahnula, kao da hoæe reæi kakva sam nespretna lažljivica i
zatim je poèela listati dnevnik. “Ako se ovo što si napisala ne odnosi na Nobua,
hoæu da mi odmah kažeš ime èovjeka na kojeg se to odnosi. Èekaj malo... ah, evo:
“ponekad vidim kako se lice gospodina Tsua zažari od srdžbe kad primijeti da
neka gejša zuri u njega. Ali ja ga mogu gledati koliko hoæu i njemu je to, èini
se, drago. Mislim da njegova sklonost prema meni proizlazi iz osjeæaja da se
meni izgled njegove kože i èinjenica da nema jednu ruku ne èini neèim tako
èudnim i zastrašujuæim kao što se to èini tolikim drugim djevojkama.” Dakle,
pretpostavljam da mi hoæeš reæi kako poznaješ još nekoga tko izgleda sasvim isto
kao Nobu. Ja mislim da bi ih trebala meðusobno upoznati! Zamisli samo kako bi se
njih dvojica lijepo slagali.”
Dok je ona to govorila, mene je obuzela duboka utu-èenost, ne znam to bolje
opisati. Jer jedno je saznati da su sve tvoje tajne odjednom razotkrivene, ali
kad je do toga dovela tvoja vlastita nesmotrenost... pa, ako sam u tom trenutku
željela nekoga prokleti, proklela bih samu sebe što sam uopæe došla na ideju da
pišem dnevnik i što sam ga držala ondje gdje ga je Hatsumomo mogla naæi. Trgovac
koji ostavlja otvorene prozore duæana, ne može se ljutiti na kišu koja mu je
uništila robu.
Otišla sam do stola kako bih uzela dnevnik, ali Hatsumomo ga je stisnula na
grudi i ustala. Drugom je rukom dohvatila èašu u kojoj sam ja mislila da je
voda. Meðutim, kako sam joj sad bila blizu, osjetila sam miris sa-kea. To uopæe
nije bila voda. Hatsumomo je bila pijana.
“Savuri, ti, naravno, želiš da ti vratim tvoj dnevnik i ja æu ti ga,
naravno, vratiti”, rekla je. Ali dok je to govorila zaputila se prema vratima.
“Problem je u tome što još nisam sve proèitala. Zato æu ga uzeti sa sobom u
svoju sobu... osim ako ne želiš da ga odnesem Majci. Sigurna sam da æe joj biti
drago vidjeti što si o njoj napisala.”
Spomenula sam veæ razbijenu boèicu bjelila na podu hodnika. To je bilo
tipièno za Hatsumomo: napravila bi

404

405

nered i ne bi se èak ni potrudila pozvati sluškinje. Ali sad, kad je izišla iz

moje sobe, dobila je što je zaslužila. Vjerojatno je zaboravila na razbijenu
boèicu zato što je bila pijana; u svakom sluèaju, stala je ravno na krhotine
stakla i tiho kriknula. Vidjela sam kako je na trenutak pogledala stopalo i
grèevito udahnula, ali je potom nastavila hodati. Osjetila sam kako me hvata
panika kad je ušla u svoju sobu. Pomislila sam na to da joj silom pokušam
istrgnuti dnevnik... a onda sam se sjetila onoga što je Mame-ha shvatila na
turniru sumo hrvaèa. Potrèati za Hatsumomo bila bi oèekivana reakcija. Bolje je
prièekati i pustiti je neka se opusti, misleæi kako je pobijedila, i onda, kad
to ne bude oèekivala, uzeti dnevnik. To mi se èinilo dobrom idejom.... dok se
nisam sjetila kako bi ga ona mogla sakriti nekamo gdje ga nikad neæu naæi.
Ona je dotle veæ zatvorila vrata. Otišla sam do njih i tiho zazvala:
“Hatsumomo, žao mi je ako se èinilo da se ljutim. Smijem li uæi?”
“Ne smiješ”, odgovorila je.
Svejedno sam odgurnula vrata. Soba je bila u užasnom neredu, jer je
Hatsumomo, pripremajuæi se za selidbu, stavljala stvari kamo god je stigla.
Dnevnik je ležao na stolu, a Hatsumomo je držala ruènik na stopalu. Nisam imala
pojma kako æu joj odvuæi pozornost, ali nisam imala namjere izaæi iz sobe bez
dnevnika.
Hatsumomo je, doduše, bila opaka poput vodenog štakora, ali nije bila glupa.
Da je bila trijezna, ne bih je ni pokušavala nadmudriti. Ali s obzirom na
njezino stanje u tom trenutku... pogledala sam naokolo po podu, po kojem su bile
neuredno pobacane hrpe donjeg rublja, boèice parfema i razne druge stvari. Vrata
ormara bila su širom otvorena, kao i mali sef u kojem je držala nakit: neki su
komadi nakita ležali na podu ispred sefa, kao da je ranije jutros sjedila tamo i
pila, isprobavajuæi nakit. Jedan mi je komad upao u oèi, tako jasno kao prva
zvijezda na tamnom nebu.
Bio je to smaragdni obi broš, onaj isti za koji me je Hatsumomo prije
nekoliko godina optužila da sam joj ga
406

ukrala one noæi kad sam je zatekla s ljubavnikom u slu-žinskoj sobi. Nisam
oèekivala da æu ga ikad više vidjeti. Otišla sam ravno do ormara i prignula se
da ga uzmem s poda, gdje je ležao izmeðu drugih komada nakita.
“Odlièna ideja!” rekla je Hatsumomo. “Ukradi neki komad mog nakita. Da ti
pravo kažem, dobro æe mi doæi gotovina koju æeš mi za to morati platiti.”
“Baš mi je drago da nemaš ništa protiv!” odgovorila sam. “Koliko æu ti
gotovine morati platiti za ovo?”
Govoreæi to otišla sam do stola i pokazala joj broš. Njezin je blistavi
osmijeh naglo izblijedio, kao što tama u dolini izblijedi kad se sunce podigne
iznad brda. U tom trenutku, dok je Hatsumomo ošamuæeno sjedila, jednostavno sam
drugom rukom posegnula prema stolu i uzela svoj dnevnik.
Nisam imala pojma kako æe Hatsumomo reagirati, ali izašla sam iz sobe i
zatvorila vrata. Pomislila sam da odmah odem Majci i pokažem joj što sam našla,
ali dakako, nisam mogla otiæi tamo s dnevnikom u ruci. Što sam brže mogla,
otvorila sam vrata ormara s kimonima za tekuæu sezonu i ugurala dnevnik izmeðu
dva kimona omotana svilenim papirom. Za to mi je trebalo samo nekoliko sekundi,
ali sam èitavo vrijeme osjeæala u leðima trnce od napetosti i straha, bojala sam
se da bi Hatsumomo mogla svakog èasa otvoriti vrata sobe i vidjeti što radim.
Nakon što sam ponovo zatvorila vrata ormara, pohitala sam u svoju sobu i poèela
otvarati i zatvarati ladice toaletnog stoliæa kako bi Hatsumomo stekla dojam
kako sam tu sakrila dnevnik.
Kad sam izašla u hodnik, ona je stajala na vratima svoje sobe i gledala me s
jedva primjetnim osmijehom, kao daju èitava ta situacija zabavlja. Ja sam
nastojala izgledati zabrinuto, što mi nije bilo teško, i otišla sam s brošem u
Majèinu sobu, te ga bez rijeèi položila na stol. Majka je odložila ilustriranu
reviju koju je èitala, uzela broš i podigla ga prema svjetlu, razgledavajuæi ga
s divljenjem.
“Prekrasan komad”, rekla je, “ali danas se ne može za njega puno dobiti na
crnoj burzi. Nitko nije spreman dati mnogo novca za ovakvu stvarèicu.”
407

“Sigurna sam da æe vam Hatsumomo za njega i te kako dobro platiti”, rekla

sam. “Sjeæate se onog broša koji sam joj ja navodno ukrala prije nekoliko
godina, onog što ste ga nadodali mojim dugovanjima? To je taj broš. Upravo sam
ga našla na podu ispred njezinog sefa s nakitom.”
 “Znaš što, Majko”, reèe Hatsumomo, koja je u meðuvremenu ušla u sobu i sad je
stajala iza mene, “mislim da Sayuri ima pravo. To je broš koji sam izgubila!
Odnosno, barem tako izgleda. Mislila sam da ga nikad više neæu vidjeti!”
“Da, nije lako nešto naæi ako si stalno pijan”, rekla sam. “Da si samo malo
bolje pregledala sef.”
Majka je spustila broš na stol i srdito se zagledala u Hatsumomo.
“Našla sam ga u njezinoj sobi”, reèe Hatsumomo. “Sakrila gaje u toaletni
stoliæ.”
“Zašto si joj kopala po toaletnom stoliæu?” upita Majka.
“Nisam ti to htjela reæi, Majko, ali Sayuri je ostavila nešto na svom stolu i
ja sam joj htjela pomoæi, htjela sam to sakriti. Znam da sam to odmah morala
donijeti tebi, ali... vidiš, ona piše dnevnik. Pokazala mi ga je prošle godine.
Zapisala je neke vrlo ružne stvari o izvjesnim muškarcima i... moram ti reæi,
Majko, ima nekih dijelova u kojima piše o tebi.”
Pomislila sam da jednostavno izjavim kako to nije istina, ali sve to sad
ionako nije bilo važno. Hatsumomo je bila u nevolji i što god rekla, ništa neæe
promijeniti situaciju. Prije deset godina, kad je okiya živjela od njezine
zarade, vjerojatno me je mogla optužiti za što god je htjela. Mogla je tvrditi
kako sam pojela tatami strunjaèe u njezinoj sobi i Majka bi mojim dugovima
dodala cijenu novih strunjaèa. Ali sad se napokon situacija izmijenila:
Hatsumomina brilijantna karijera slièila je suhom listu na grani, dok je moja
cvjetala. Ja sam bila kæi okiye i okiyina glavna gejša. Mislim da Majku uopæe
nije ni zanimalo što je od svega toga istina.

“Nema nikakvog dnevnika, Majko”, rekla sam. “Hatsumomo izmišlja.”

“Izmišljam, je li?” odgovori Hatsumomo. “Sad æu otiæi po njega i dok ga Majka
bude èitala, možeš joj ponovo reæi kako sam to izmislila.”
Hatsumomo ode u moju sobu, a Majka poðe za njom. Hodnik je izgledao grozno.
Hatsumomo nije samo razbila boèicu s bjelilom i zatim stala na nju, nakon toga
je još ostavila tragove bjelila i krvi preko cijelog gornjeg predvorja, a što je
još gore, ostavila ih je na tatami strunjaèama u svojoj sobi, u Majèinoj sobi, a
sada i u mojoj sobi. Kad sam s vrata pogledala u svoju sobu, vidjela sam je kako
kleèi uz moj toaletni stoliæ i kako, poražena izgleda, polako zatvara ladice.
“O kakvom to dnevniku ona govori?” upitala me Majka.
“Ako postoji nekakav dnevnik, sigurna sam da æe ga Hatsumomo naæi”,
odgovorila sam.
Na to Hatsumomo složi ruke u krilu i kratko se nasmije, kao da je sve to bila
nekakva igra u kojoj sam je ja lukavo nadigrala.
“Hatsumomo”, rekla joj je Majka, “platit æeš Savuri cijenu broša za koji si
je optužila da ti ga je ukrala. Osim toga, ne želim u okiyi imati tatamije
uprljane krvlju. Zamijenit æemo ih na tvoj trošak. Ovaj te je dan skupo stajao,
a tek je prošlo podne. Da prièekam još malo sa zbrajanjem ukupne svote, za svaki
sluèaj, ako možda kaniš još nešto izvesti?”
Ne znam je li Hatsumomo èula što joj je Majka rekla. Odveæ je bila
zaokupljena zurenjem u mene s izrazom kakav nisam bila navikla vidjeti na
njezinu licu.
Da si me upitao dok sam još bila mlada koji je dogaðaj znaèio prekretnicu u
mojim odnosima s Hatsumomo, rekla bih ti da je to bio moj mizuage. Ali premda me
je

408

409

mizuage doista, da se tako izrazim, podigao na visoku policu, gdje me Hatsumomo

nije više mogla dohvatiti, mogle smo nastaviti živjeti jedna kraj druge sve do
starosti, da se ništa drugo nije dogodilo meðu nama. Zato je prava prekretnica,
kako sam u meðuvremenu shvatila, bio onaj dan kad je Hatsumomo proèitala moj
dnevnik i kad sam našla broš za koji me optužila da sam joj ga ukrala.
Kako bih ti objasnila što mislim, dopusti da ti isprièam nešto što je tijekom
jedne veèeri u èajani Ichiriki isprièao admiral Yamamoto Isoroku. Ne mogu se
hvaliti da sam dobro poznavala admirala Yamamota - kojega obièno nazivaju ocem
Japanske carske mornarice - ali imala sam èast prisustvovati nizu zabava na
kojima je on bio jedan od gostiju. Admiral je bio sitan èovjek, ali nemoj
zaboraviti da je štap dinamita takoðer malen. Zabave bi uvijek postale buènije
nakon admiralova dolaska. Te je veèeri on s jednim drugim gostom upravo ispijao
zadnju rundu u igri “tko gubi, pije”, a dogovor je bio da æe onaj koji izgubi
igru otiæi u najbližu ljekarnu i kupiti prezervativ - samo zbog toga da bi
otrpio neugodnost, shvaæaš, ni zbog èega drugoga. Naravno, admiral je pobijedio,
na što su mu svi nazoèni poèeli klicati i pljeskati.
“Sva sreæa da niste vi izgubili igru, admirale”, rekao mu je jedan od
njegovih poboènika. “Zamislite jadnog ljekarnika kad bi podigao glavu i vidio
admirala Yamamota ispred pulta!”
Svima se to èinilo jako smiješno, ali je admiral odgovorio kako ni u jednom
trenutku nije sumnjao u to da æe pobijediti.
“Ah, dajte, molim vas, admirale!” rekla je jedna gejša. “Svatko ponekad gubi!
Èak i vi!”
“Pretpostavljam da je toèno kako svatko ponekad gubi”, rekao je admiral. “Ali
meni se to nikad ne dogaða.”
Možda su neki ljudi u sobi smatrali to arogantnom izjavom, ali ja nisam bila
jedna od njih. Meni se admiral doista èinio kao èovjek navikao pobjeðivati.
Napokon ga je netko upitao koja je tajna njegova uspjeha.

“Ja nikad ne nastojim poraziti èovjeka s kojim se borim”, objasnio je admiral.

“Nastojim razoriti njegovo samopouzdanje. Duh zamagljen sumnjom ne može se
usredotoèiti na put do pobjede. Dva su protivnika ravnopravna, istinski
ravnopravna, samo kad obojica posjeduju jednako samopouzdanje.”
Iako mislim da to tada nisam do kraja shvatila, u Hat-sumomin se duh, nakon
one naše svaðe oko dnevnika, poèela uvlaèiti sumnja. Shvatila je kako Majka više
ni pod kakvim okolnostima neæe stati na njezinu stranu protiv mene i stoga je
slièila na tkaninu izvaðenu iz topla ormara i izvješenu vani, na otvorenom, gdje
æe je vjetar, kiša i hladnoæa postupno uništiti.
Kad bi me Mameha èula da ovako tumaèim ono što se dogodilo, sigurno bi se
pobunila i rekla kako se ona s tim nikako ne slaže. Njezino se mišljenje o
Hatsumomo razlikovalo od mojega. Ona je vjerovala da je Hatsumomo žena sklona
samouništavanju i da je mi samo trebamo malo gurnuti prema onom putu kojim æe
ona u svakom sluèaju krenuti. Možda je Mameha imala pravo, ne znam. Istina je da
se Hatsumomo u godinama nakon mog mi-zuagea postupno razboljela od nekakve
bolesti karaktera, ako tako nešto postoji. Nije, na primjer, više mogla
obuzdavati svoju sklonost piæu, kao ni napade okrutnosti. Sve dok joj se život
nije poèeo osipati, Hatsumomo se uvijek služila okrutnošæu s nekom svrhom, baš
kao što samuraj ne izvlaèi maè da bi njime nasumce mahao, nego da pogubi
neprijatelja. Meðutim, u ovom razdoblju svog života, Hatsumomo je izgleda
prestala razlikovati neprijatelja od prijatelja i katkad bi udarila èak i na
Buèu. Na zabavama bi povremeno poèela vrijeðati muškarce koje je došla
zabavljati. I još nešto: nije više bila tako lijepa kao nekoæ. Koža joj je bila
poput voska i lice joj je postalo nekako podbuhlo. Ili sam je možda samo ja tako
vidjela. Stablo može izgledati jednako lijepo kao i uvijek, ali kad jednom
zapaziš na njemu nametnike i vrške grana smeðe od bolesti, èini ti se kao da je
èak i deblo izgubilo nešto od svoje velièanstvene ljepote.

410

411
Svatko zna da je ranjeni tigar opasna zvijer i stoga je Ma-meha ustrajala na
tome da u sljedeæih nekoliko tjedana slijedimo Hatsumomina veèernja kretanja
Gionom. Ma-meha ju je dijelom na taj naèin željela držati na oku, jer ni jednu
od nas ne bi iznenadilo da je Hatsumomo potražila Nobua kako bi mu preprièala
sadržaj moga dnevnika i otkrila mu moje potajne osjeæaje prema “gospodinu Haa”,
kojega bi Nobu vjerojatno odmah prepoznao kao predsjednika. No, što je još
važnije, Mameha joj je željela uèiniti život nepodnošljivim.
“Kad želiš slomiti dasku”, rekla je, “nije dovoljno da napukne po sredini, to
je samo prvi korak. Uspjet æeš tek ako skaèeš po njoj svom težinom gore-dolje,
dok ne pukne u dva komada.”
I tako je svake veèeri, osim kad bi imala neki dogovor koji nije mogla
propustiti, Mameha dolazila podveèer u našu okiyu i èekala da izaðe kroz vrata
iza Hatsumomo. Mameha i ja nismo uvijek mogle ostati zajedno, ali obièno je
barem jedna od nas uspijevala dio veèeri slijediti Hatsumomo kamo god je išla.
Nakon što smo to prvi put napravile, Hatsumomo se pravila kao da ju to zabavlja.
Ali pri kraju èetvrte veèeri zurila je u nas bijesno kroz polusti-snute oèi i
teškom je mukom uspijevala zvuèati vedro dok bi èavrljala s muškarcima koje je
bila dužna zabavljati. A onda se, poèetkom sljedeæeg tjedna, naglo okrenula u
jednoj ulièici i došla nam u susret.
“Da vidimo”, rekla je. “Psi slijede svoje vlasnike. A vas dvije hodate za
mnom i njuškate li, njuškate. Prema tome, pretpostavljam kako želite da se prema
vama odnosim kao prema psima! Hoæete da vam pokažem što radim sa psima koji mi
se ne sviðaju?”
I s tim rijeèima zamahnula je rukom da udari Mame-hu po glavi. Ja sam
vrisnula i to je, izgleda, natjeralo Hatsumomo da zastane i razmisli što radi.
Zurila je trenutak u mene oèima koje su plamtjele od srdžbe, a onda se vatra u
njima ugasila i ona se udaljila. Svi su u ulièici primi-
412

jetili što se dogodilo i nekoliko nam je ljudi prišlo kako bi upitalo Mamehu je
li sve u redu. Ona ih je umirila i rekla im kako se ništa nije dogodilo, a zatim
je tužnim glasom dodala:
“Jadna Hatsumomo! Ipak je istina ono što je doktor rekao. Ona stvarno gubi
razum.”
Naravno, doktor je bio izmišljen, ali su Mamehine rijeèi postigle uèinak
kakav je željela. Ubrzo se Gionom proširio glas kako je lijeènik proglasio
Hatsumomo duševno poremeæenom.
Godinama je Hatsumomo bila vrlo bliska prijateljica slavnog kabuki glumca Banda
Shojira VI. Shojiro je bio, kako mi kažemo, onna-gata, to jest uvijek je igrao
ženske uloge. Jednom je u intervjuu za novine rekao kako je Hatsumomo najljepša
žena koju je ikad vidio i kako na pozornici èesto oponaša njezine pokrete kako
bi lik koji igra uèinio zavodljivijim. Prema tome, možeš zamisliti da ga je
Hatsumomo odlazila posjetiti svaki put kad bi došao u Kvoto. Jednog
poslijepodneva saznala sam da æe Shojiro kasnije te veèeri doæi na neku zabavu u
èetvrti gejša Ponto-cho, na drugoj rijeènoj obali, nasuprot Gionu. Èula sam to
dok sam pripremala ceremoniju èaja za jednu skupinu mornarièkih èasnika na
dopustu. Èim je ceremonija èaja završila, požurila sam natrag u okiyu, ali se
Hatsumomo veæ bila odjenula i iskrala. Sad je ona radila ono isto što sam ja
nekoæ radila: odlazila je ranije kako je nitko ne bi slijedio. Svakako sam
htjela isprièati Mamehi što sam èula i otišla sam ravno u njezin stan. Na
nesreæu, kako mi je rekla njezina sluškinja, Mameha je izašla pola sata ranije
“na molitvu”. Toèno sam znala o èemu se radi. Mameha je otišla u jedan mali hram
na istoènom rubu Giona kako bi se pomolila pred tri malena jizo kipiæa koja je
tamo dala postaviti. Jizo, vidiš, predstavlja izraz štovanja za dušu umrlog
djeteta, a u Mamehinu sluèaju, radilo se o tri djeteta koje je pobacila na
barunov zahtjev. Da se radilo o
413
bilo èemu drugome, bez oklijevanja bih je otišla potražiti, ali nisam joj mogla
smetati u takvim trenucima i osim toga, možda joj ne bi bilo drago da uopæe znam
kako je otišla tamo. Zato sam je ostala èekati u njezinu stanu i dopustila sam
Tatsumi da mi kroz to vrijeme posluži èaj. Napokon se Mameha vratila, pomalo
umorna izgleda. Nisam htjela odmah zapoèeti razgovor o onom što sam doznala,
nego smo prvo neko vrijeme æaskale o predstojeæem Festivalu era, u kojem je
Mameha trebala igrati Damu Murasaki Shikibu, autoricu Bajke o Genjiju. Na
posljetku me je Mameha pogledala s osmijehom iznad šalice smeðeg èaja - Tatsumi
je upravo pržila listiæe èaja kad sam ja došla - i tada sam joj rekla što sam
tog popodneva otkrila. “Savršeno!” rekla je. “Hatsumomo æe se opustiti i misliti
kako nas se oslobodila. Uz pažnju kojom æe je Shojiro sigurno obasuti tijekom
zabave, osjeæat æe se kao preporoðena. A onda æemo uæi mi poput kakva groznog
smrada iz ulièice i pokvariti joj veèer.”
S obzirom na to kako me je Hatsumomo godinama okrutno muèila i koliko sam je
mrzila, pretpostavljam da sam trebala biti oduševljena takvim planom. Ali,
dogovaranje o tome kako æemo natjerati Hatsumomo da pati, nije mi, nekako,
predstavljalo toliko zadovoljstvo koliko bih oèekivala. Odjednom mi se u glavi
javilo sjeæanje na jedno jutro dok sam još bila mala, kad sam se kupala u
jezercu blizu naše pijane kuæice i odjednom osjetila nekakvo bolno žarenje u
ramenu. Jedna me osa ubola i borila se da izvuèe žalac iz moje kože. Ja sam bila
previše zaokupljena vriskanjem, ali jedan od djeèaka izvukao je osu i držao je
za krila na jednom kamenu oko kojeg smo se svi okupili kako bismo odluèili na
koji æemo je naèin ubiti. Mene je rame užasno boljelo i sigurno nisam osjeæala
ni- kakve simpatije prema osi. A ipak sam u grudima osjeæala neku èudnu slabost
zbog spoznaje da to siæušno stvorenje koje se koprcalo u djeèakovim prstima ne
može uèiniti ništa kako bi se spasilo smrti od koje ga dijeli tek nekoliko
trenutaka. Istu sam vrstu sažaljenja osjeæala prema Hatsumomo. Onih veèeri dok
smo je pratile u stopu kroz
414

Gion, sve dok se ne bi prije vremena vratila u okiyu samo da pobjegne od nas,
osjeæala sam se gotovo kao da je muèimo.
Bilo kako bilo, oko devet sati te veèeri, prešle smo rijeku i ušle u èetvrt
Pontocho. Za razliku od Giona, koji obuhvaæa veliko podruèje s mnogo ulica,
Pontocho je samo jedna jedina, duga i uska ulica koja se proteže uz obalu
rijeke. Ljudi je zovu “jeguljin ležaj” zbog njezina oblika. Jesenska je veèer
bila pomalo prohladna, ali se Shojirova zabava unatoè tome održavala na
otvorenom, na drvenoj verandi koja se nadvijala iznad rijeke. Nitko nije na nas
obratio mnogo pozornosti kad smo ušle kroz staklena vrata. Veranda je bila
prekrasno rasvijetljena papirnatim lampionima, a rijeka se zlatno ljeskala,
obasjana svjetlima nekog restorana na suprotnoj obali. Svi su slušali Shojira
koji je svojim pjevuckavim glasom upravo prièao neku prièicu, ali si zato trebao
vidjeti kako se Hatsumomino lice skiselilo kad nas je ugledala. Nehotice sam se
sjetila na-gnjeèene kruške koju sam dan ranije držala u ruci, jer je meðu svim
onim veselim licima, Hatsumomino lice izgledalo kao kakva grozna masnica.
Mameha je kleknula na strunjaèu odmah pokraj Hatsumomo, što mi se uèinilo
vrlo hrabrim postupkom. Ja sam kleknula na drugom kraju verande, uz nekog starca
blagog lica, koji je, kako sam kasnije otkrila, bio Tachiba-na Zensaku, sviraè
japanske citre koju mi zovemo koto i èije veæ izgrebane ploèe još uvijek èuvam.
Te sam veèeri takoðer otkrila da je Tachibana slijep. Bez obzira na to s kakvim
sam ciljem došla na tu zabavu, sa zadovoljstvom bih bila èitavu veèer provela
èavrljajuæi s njime, tako je bio zanimljiv i mio èovjek. Ali jedva smo poèeli
razgovarati kad su svi odjednom prasnuli u smijeh.
Shojiro je bio izvanredan pantomimièar. Tanak poput vrbove šibe, s elegantnim
prstima kojima je izvodio spore pokrete i dugaèkim licem koje je mogao pomicati
u svim smjerovima - bio bi u stanju zavarati èopor majmuna i navesti ih da
povjeruju kako je on jedan od njih. U tom je trenutku oponašao gejšu pokraj
sebe, ženu pedesetih go-
415
dina. Svojim ženskastim pokretima, napuæenim ustima, prevrtanjem oèima - toliko
ju je uspješno oponašao da nisam znala bih li se smijala ili samo zaprepašteno
sjedila s rukama na ustima. Veæ sam ga gledala na pozornici, ali ovo je bilo još
bolje.
Tachibana se nagnuo prema meni i prošaptao: “Što radi?”
“Oponaša jednu stariju gejšu pokraj sebe.”
“Ah”, reèe Tachibana. “To je Ichiwari.” I potom me lagano lupnuo nadlanicom
kako bi me natjerao da ga pogledam. “Direktor kazališta Minamiza”, rekao je i
ispružio mali prst ispod stola, tako da nitko ne vidi. U Japanu, vidiš, mali
prst podignut uvis znaèi “ljubavnik” ili “ljubavnica”. Tachibana mi je htio reæi
kako je ona starija gejša, za koju je rekao da se zove Ichiwari, ljubavnica
direktora kazališta Minamiza. U stvari, direktor je takoðer bio prisutan i
smijao se glasnije od sviju.
Malo kasnije, još uvijek usred svoje pantomime, Shoji
ro je odjednom gurnuo prst u nos. Na to su se svi stali
tako gromoglasno smijati da si mogao osjetiti kako po
drhtava pod verande. Ja to tada nisam znala, ali kopanje
nosa bila je dobro poznata navada gejše Ichiwari. Ona se
zacrvenjela poput raka kad je to vidjela i pokrila je lice i
rukavom kimona, a Shojiro je, prilièno podnapit, to od- i
mah ponovio. Ovog puta su se svi suzdržano nasmijali,
samo je Hatsumomo, èini se, smatrala kako je to uistinu I
smiješno, jer u tom je trenutku Shojiro prešao granicu
smiješnog i postao okrutan. Napokon je direktor kazališta
rekao: “No, no, Shojiro-san, ostavi nešto energije za su
trašnju predstavu! Uostalom, zar ne znaš da kraj tebe sje
di jedna od najveæih plesaèica u Gionu? Predlažem da je
zamolimo neka nam nešto otpleše.” \
Dakako, direktor je govorio o Mamehi. ;
“Nebesa, ne. Ne želim sad gledati nikakvo plesanje”, odgovorio je Shojiro.
Kad sam ga u kasnijim godinama bolje upoznala, shvatila sam kako je on èovjek
koji uvijek želi biti u središtu pozornosti. “Osim toga, baš se dobro
zabavljam.”
416

“Shojiro-san, ne smijemo propustiti priliku da gledamo slavnu Mamehu”, rekao je

direktor, ovog puta bez trunke humora. Nekoliko se gejša složilo s njim i
napokon je Shojiro pristao da je zamoli neka nešto otpleše, iako je to uèinio
nadurena lica poput kakva djeèaka. Ja sam veæ vidjela kako se Hatsumomo
ozlovoljila. Natoèila je šake u Shojirovu šalicu, a on u njezinu. Izmijenili su
dugaèke poglede, kao da kažu kako su im sad pokvarili zabavu.
Potrajalo je nekoliko minuta dok je jedna sluškinja otišla po shamisen i dok
ga je jedna od gejša ugodila i pripremila se za sviranje. Onda je Mameha zauzela
mjesto ispred stražnjeg zida verande i otplesala nekoliko vrlo kratkih plesova.
Gotovo bi se svatko složio s tvrdnjom da je Mameha vrlo ljupka, ali vrlo bi malo
ljudi reklo da je ljepša od Hatsumomo, prema tome ne znam toèno što je privuklo
Shojirovu pozornost. Možda je to bilo zbog sakea koji je popio, a možda zbog
Mamehina izvanrednog plesanja, jer Shojiro je i sam bio plesaè. Bilo kako bilo,
kad se Mameha vratila stolu, Shojiro se doimao prilièno zanesen njome i pozvao
ju je da sjedne uz njega. Kad je sjela, natoèio joj je šake i okrenuo leða
Hatsumomo kao da je nekakva anonimna pripravnica, tek jedna od njegovih brojnih
obožavateljica.
Dakle, Hatsumomina su se usta stvrdnula i oèi su joj se suzile na otprilike
polovinu svoje uobièajene velièine. Što se pak tièe Mamehe, još je nikad nisam
vidjela da tako napadno oèijuka s nekim kao što je to sad radila sa Shojirom.
Glas joj je postao visok i tih, a oèi su joj hitro lijetale s njegovih grudi do
lica i ponovo natrag. S vremena na vrijeme prešla bi prstima preko grla kao da
joj je neugodno zbog mrlja rumenila koje su joj se tamo pojavile. Zapravo, uopæe
nije pocrvenjela, ali je tako uvjerljivo glumila da si se trebao pozorno
zagledati kako bi vidio da je sve to gluma. A onda je jedna od gejša upitala
Shojira je li mu se javlja Bajiru-san.
“Bajiru-san me je ostavio!” odgovorio je Shojiro krajnje dramatiènim tonom.
Ja nisam imala pojma o kome to Shojiro govori, ali mi je stari sviraè kota,
Tachibana, ljubazno prišapnuo kako je
417

“Bajiru-san” engleski glumac Basil Rathbone, premda meni tada ni to nije ništa
znaèilo. Prije nekoliko godina Shojiro je otputovao u London i tamo je postavio
na scenu jednu kabuki predstavu. Glumac Basil Rathbone toliko je bio zadivljen
predstavom da se, uz pomoè tumaèa, izmeðu njih dvojice razvilo svojevrsno
prijateljstvo. Premda je Shojiro obasipao pažnjom žene poput Hatsumomo ili Ma-
mehe, to ništa ne mijenja na èinjenici da je bio homoseksualac, a nakon puta u
Englesku stalno se šalio kako mu je okrutna sudbina odredila da pati slomljena
srca, jer Ba-jiru-sana ne zanimaju muškarci.
“Tako je tužno gledati kako umire ljubav”, tiho je rekla jedna gejša.
Svi su se nasmijali, osim Hatsumomo, koja je nastavila bijesno zuriti u
Shojira.
“Razlika izmeðu mene i Bajiru-sana je u ovome. Pokazat æu vam”, reèe Shojiro,
te ustane i zamoli Mamehu ; da doðe s njim. Odveo ju je na jednu stranu
prostorije gdje su imali više mjesta.
“Kad ja radim svoj posao, onda izgledam ovako”, rekao je. I zatim se ležernim
koracima prošetao s jednog kraja sobe na drugi, mašuæi gipko iz doruèja lepezom
i pomièuæi glavu lijevo-desno kao daje lopta na njihalki. “A Bajiru-san, kad
radi, izgleda ovako.” Tu Shojiro-san zgrabi Mamehu i trebao si vidjeti
zaprepašteni izraz njezina lica kad ju je nagnuo unatrag prema podu, glumeæi
strastveni zagrljaj te joj osuo lice poljupcima. Svi su poèeli klicati i
pljeskati. To jest, svi osim Hatsumomo.
“Što radi?” tiho me je upitao Tachibana. Mislila sam da ga nitko nije èuo,
ali prije nego što sam dospjela odgovoriti, Hatsumomo glasno povièe:
“Pravi od sebe budalu! Eto, što radi.”
“Ah, Hatsumomo-san”, reèe Shojiro, “pa ti si ljubomorna! “
“Jasno da je ljubomorna!” reèe Mameha. “Sad nam morate pokazati kako æete se
pomiriti. Hajde, Shojiro-san. Nemoj se sramiti! Moraš joj dati isto toliko
poljubaca koliko si meni dao! Inaèe ne bi bilo pošteno! I na isti naèin!”

Shojiro se morao pomuèiti, ali ipak je na kraju uspio povuæi Hatsumomo na noge.
A onda ju je, uz glasne uzvike ohrabrenja ostalih gostiju, dohvatio u zagrljaj i
nagnuo je prema natrag. Sekundu kasnije naglo se uspravio s bolnim uzvikom i
uhvatio se za usnicu. Hatsumomo ga je ugrizla, ne toliko jako da bi ga
raskrvarila, ali dovoljno jako da se trgne od bola. Stajala je pred njim, oèiju
stisnutih od srdžbe i iskeženih zubi, a onda je zamahnula rukom i pljusnula ga.
Mislim da joj je šake koji je popila zamutio vid, jer ga je udarila po glavi, a
ne po licu.
“Što se dogodilo?” upitao me je Tachibana. Njegove su rijeèi jasno odjeknule
u tišini sobe kao da je netko za-mahao zvoncem. Nisam mu odgovorila, ali kad je
èuo Shojira kako tiho jeca i Hatsumomin soptavi dah, sigurna sam da mu je sve
bilo jasno.
“Hatsumomo-san, molim te”, rekla je Mameha, govoreæi mirnim glasom koji se u
toj situaciji doimao krajnje neobièno, “uèini mi uslugu... pokušaj se smiriti.”
Ne znam jesu li Mamehine rijeèi proizvele baš onakav uèinak kakvom se ona
nadala ili je Hatsumomin um veæ bio poremeæen. U svakom sluèaju, bacila se na
Shojira i poèela ga udarati gdje god je stigla. Mislim da je u tom trenutku na
neki naèin bila luda. Nije izgledalo kao da je dobila slom živaca, èinilo se kao
da joj je duh prekinuo svaku vezu s bilo èime. Direktor kazališta naglo je ustao
od stola i požurio do njih kako bi Hatsumomo odvukao od Shojira. Nekako usred
svega toga, Mameha se izvukla iz sobe i vratila se malo kasnije s vlasnicom
èajane. Do tada je direktor kazališta veæ zgrabio Hatsumomo s leða i držao je.
Mislila sam da je kriza prošla, ali sad je Shojiro dreknuo na Hatsumomo, tako
glasno da smo èuli jeku njegova glasa kad se odbio o proèelja zgrada u Gionu, na
drugoj obali.
“Èudovište!” vrisnuo je. “Ugrizla si me!”
Ne znam što bi itko od nas napravio da vlasnica èajane nije bila tako
pribrana. Tiho je umirivala Shojira i istodobno dala znak direktoru kazališta
neka izvede Hatsumomo. Kako sam kasnije saznala, on je nije samo odveo u

i i

418

419

unutrašnjost èajane, nego ju je odvukao dolje i izbacio na ulicu.

Te se noæi Hatsumomo uopæe nije vratila u okiyu. Kad se sljedeæeg dana napokon
pojavila, zaudarala je kao da je bljuvala i kosa joj je bila u neredu. Majka ju
je odmah pozvala u svoju sobu i dugo ju je tamo zadržala.
Nekoliko dana kasnije Hatsumomo je otišla iz okiye u jednostavnoj pamuènoj
haljini koju joj je dala Majka i raspuštene kose, kako je nikad dotad nisam
vidjela. Nosila je torbu sa svojim stvarima i nakitom i nije se ni od koga od
nas oprostila, jednostavno je izašla na ulicu. Nije otišla dobrovoljno - Majka
ju je izbacila. U stvari, Mameha je vjerovala kako se Majka veæ godinama
pokušavala riješiti Hatsumomo. Bez obzira je li to stvarno bila istina ili nije,
sigurna sam da je Majci bilo drago što ima jedna usta manje koja mora hraniti,
buduæi da Hatsumomo nije više zaraðivala kao nekad, a do hrane se sve teže
dolazilo.
Da Hatsumomo nije bila toliko èuvena po svojoj zloæi, možda bi ju neka okiya
rado prihvatila, èak i nakon onog što je napravila Shojiru. Ali ona je bila kao
èajnik koji i u dobre dane opeèe ruku svakog tko mu se približi. Svi su u Gionu
to znali.
Ne znam toèno što se kasnije dogaðalo s Hatsumomo. Nekoliko godina nakon
svršetka rata èula sam da zaraðuje za život kao prostitutka u èetvrti Miyagawa-
cho. Sigurno nije ondje dugo ostala, jer te veèeri kad sam to èula o njoj, jedan
se muškarac na toj istoj zabavi kleo kako æe je naæi i platiti za njezine
usluge, ako je stvarno prostitutka. Doista ju je tražio, ali je nigdje nije
mogao naæi. Vjerojatno je s vremenom dokrajèila život prekomjernim opijanjem. Ne
bi bila prva gejša koja je tako završila.
Baš kao što se netko privikne na to da ima kljastu nogu, tako smo se svi mi u
okiyi bili navikli na Hatsumomo. Mislim da nitko od nas nije do kraja shvaæao na
koje nas je sve naèine tlaèila njezina prisutnost, sve dok nije
420

otišla i dok se okiya nije poèela polako oporavljati. Èak i kad bi Hatsumomo
samo spavala u svojoj sobi, sluškinje su bile svjesne da je ona tamo i da æe ih
prije ili kasnije poèeti zlostavljati. Živjele su u onoj vrsti napetosti kao kad
hodaš preko zaleðenog ribnjaka i znaš da bi led svakog èasa mogao puknuti. Što
se pak tièe Buèe, mislim da je ona postala ovisnom o svojoj starijoj sestri, te
se na neki naèin osjeæala izgubljenom bez nje.
Ja sam veæ prije Hatsumomina odlaska postala najdragocjenijom imovinom okiye,
ali i meni je trebalo vremena da se odviknem nekih navada koje sam stekla zbog
Hatsumomo. Svaki put kad bi me neki muškarac èudno pogledao, uhvatila bih se
kako razmišljam je li mu možda Hatsumomo isprièala nešto ružno o meni i nisam se
toga mogla osloboditi još dugo nakon njezina odlaska. Kad bih se u okiyi
uspinjala stubama na kat, još uvijek sam gledala u pod, od straha da æu na vrhu
stuba naæi Hatsumomo kako samo èeka koga æe napasti. Ne mogu ti reæi koliko sam
puta stala na zadnju stubu, podigla pogled i tek tada odjednom shvatila kako nje
više nema i nikad je više neæe biti. Znala sam da je otišla, ali mi se ipak
èinilo kao da je prazno predvorje zadržalo nešto od njezine prisutnosti. Èak i
sada, kad sam veæ žena u godinama, ponekad dok podižem brokatni zastorèiæ sa
zrcala na mom toaletnom stoliæu, na sekundu pomislim hoæu li je možda ugledati u
zrcalu kako mi se podrugljivo smješka.
421

i Dvadeset osmo poglavlje

Mi u Japanu nazivamo godine od velike ekonomske krize do završetka Drugog
svjetskog rata kurotani - dolina mraka, to razdoblje kad su toliki ljudi živjeli
poput djece èije su glave potonule pod valovima. Kao što je to èesto sluèaj, mi
u Gionu patili smo manje od ostalih. Dok je, na primjer, veæina Japanaca živjela
u mraènoj dolini veæ od poèetka tridesetih godina, nas je u Gionu još uvijek
grijalo nešto sunca. Sigurna sam da ti ne moram objašnjavati zašto: žene koje su
imale golemu sreæu biti ljubavnicama kabinetskih ministara i mornarièkih
zapovjednika prenosile su nešto od te svoje sreæe drugima. Moglo bi se reæi kako
je Gion bio poput kakvog jezera visoko u planini koje se punilo vodom iz
nepresušnih izvora. Na nekim je mjestima dotjecalo više vode nego na drugima,
ali je svaka kap dizala ukupnu razinu jezera.
Zahvaljujuæi generalu Tottoriju naša je okiya bila mjesto na kojem je voda
obilato dotjecala u jezero. Tijekom nekoliko godina situacija oko nas postajala
je sve gora i gora, ali još dugo nakon što je uvedeno smanjenje opskrbe, mi smo
nastavili dobivati redovite isporuke hrane, èaja, platna, èak i takve luksuzne
robe kao što su kozmetièki preparati i èokolada. Mogli smo sve te stvari
zadržati za sebe i živjeti iza zatvorenih vrata, ali Gion nije takva sredina.
Majka je dijelila veliki dio onoga što smo dobivali i smatrala je to pametno
potrošenim sredstvima, ne zato što je bila velikodušna, naravno, nego zato što
smo svi bili poput paukova zguranih na istoj mreži. Ponekad su nam
422

ljudi dolazili tražiti pomoæ i mi smo im je drage volje pružali, kad god smo
mogli. Jednom je, na primjer, u jesen 1941., policija uhvatila jednu sluškinju s
kutijom u kojoj je bilo deset puta više kupona za hranu nego što je njezina
okiya trebala imati. Njezina ju je gospodarica poslala k nama da je sakrijemo,
dok ona ne naðe naèina kako æe je poslati na selo - jer, naravno, svaka je okiya
u Gionu stvarala zalihe kupona, a što je okiya bila bolja, to ih je obièno više
imala. Poslala ju je k nama, a ne nekome drugome, zato što je general Tottori
naredio vojnoj policiji da nas ne uznemiravaju. I tako, vidiš, premda je èitav
Gion bio planinsko jezero puno vode, mi smo bile ribe koje su plivale u
najtoplijoj struji.
Kako je Japan nastavio sve dublje tonuti u mrak, na posljetku je došao trenutak
kad se ugasila i posljednja zraka svjetla na kojoj smo se dotad uspijevali
grijati.To se dogodilo u jednom trenutku, rano poslijepodne jednog dana u
prosincu 1942. godine, nekoliko tjedana prije Nove godine. Upravo sam
doruèkovala, odnosno jela svoj prvi obrok toga dana, jer sam èitavo jutro
pomagala u èišæenju okiye i pripremama za Novu godinu, kad je s ulaza zazvao
neki muški glas. Pomislila sam kako je to vjerojatno neki dostavljaè i nastavila
sam jesti, ali me je trenutak kasnije prekinula sluškinja i obavijestila me kako
jedan vojni policajac traži Majku.
“Vojni policajac?” rekla sam. “Reci mu da je Majka izašla.”
“Rekla sam, gospoðo. On je rekao da onda hoæe razgovarati s vama.”
Kad sam ušla u predvorje, policajac je upravo svlaèio èizme u ulaznom
prostoru. Vjerojatno bi veæini ljudi laknulo veæ kad bi vidjeli da mu je pištolj
još uvijek u kožnoj navlaci, ali kao što rekoh, naša je okiya sve do tada
živjela u drugaèijim okolnostima. Obièno bi se policajac ponašao još ljubaznije
od veæine ostalih posjetilaca i is-
423
prièavao bi se što nas je možda uzrujao svojim dolaskom. Ali ovaj je svlaèio
èizme... dakle, na taj je naèin htio pokazati kako kani uæi, bez obzira hoæemo
li ga pozvati unutra ili neæemo.
Naklonila sam se i pozdravila ga, ali on me je samo kratko pogledao kao da mi
hoæe reæi kako æe se kasnije pozabaviti sa mnom. Napokon je nategnuo èarape i
skinuo kapu, a onda je ušao u predvorje i rekao kako želi pogledati naš
povrtnjak. Samo tako, bez i jedne rijeèi isprike što nas uznemirava. Vidiš, u to
je vrijeme veæ gotovo svatko u Kvotu, a vjerojatno i posvuda u Japanu, pretvorio
svoje ukrasne vrtove u povrtnjake - to jest, svatko osim nas. General Tottori
nas je opskrbljivao dovoljnim kolièinama hrane, tako da nismo morale prekopati
naš vrt i mogle smo i dalje uživati u mahovini, cvijeæu i patuljastom javoru u
kutu dvorišta. Kako je bila zima, nadala sam se da æe policajac pogledati
dijelove tla na kojima su biljke povenule i istrunule, pa æe pomisliti kako smo
sadile tikvice i slatki krumpir izmeðu ukrasnih nasada. I tako sam ga povela u
dvorište i ništa nisam rekla, samo sam ga gledala kako je kleknuo i prstima
opipavao zemlju. Pretpostavljam da je htio provjeriti je li zemlja prekopavana
zbog sadnje.
Tako sam oèajnièki pokušavala smisliti što bih rekla da sam izlanula prvo što
mi je palo na pamet. “Zar vas ova zemlja poprašena snijegom ne podsjeæa na more
posuto pjenom?” On mi nije odgovorio, samo se ukoèeno u-spravio i upitao koje
smo povræe sadili.
“Gospodine”, odgovorila sam, “jako mi je žao, ali nismo imale prilike bilo
što zasaditi. A sad, kad je zemlja tvrda i smrznuta...”
“Dakle, vaša nas je mjesna zajednica toèno obavijestila!” rekao je, skidajuæi
kapu. Zatim je iz džepa izvukao komad papira i poèeo mi èitati dugaèki popis
prekršaja koje je poèinila naša okiya. Ne mogu se ni sjetiti što je sve tamo
bilo navedeno, stvaranje zaliha pamuènih materijala, neizvršavanje naredbe o
predaji metalnih i gumenih predmeta za potrebe ratne industrije, nepropisno
koriš-
424

tenje kupona za opskrbu, sve takve stvari. Istina je da smo sve to radili, baš
kao i svaka druga okiya u Gionu. No naš je zloèin, pretpostavljam, bio to što
smo imali više sreæe od veæine drugih, te što smo uspjeli preživjeti duže i u
boljem stanju od svih ostalih, osim nekih rijetkih iznimaka.
Sreæom po mene, Majka se upravo tada vratila. Èinilo se kao da se uopæe nije
iznenadila što vidi vojnog policajca, u stvari, ponašala se prema njemu
uljudnije nego što se ikad ponašala prema bilo kome. Vrata su bila zatvorena,
ali mogla sam ih èuti kako dugo razgovaraju. U jednom trenutku, kad je izašla iz
sobe nešto uzeti, povukla me je ustranu i rekla mi:
“General Tottori je jutros stavljen u pritvor. Bolje požuri i sakrij naše
najvrednije stvari ili æemo sutra ostati bez njih.”
Nekoæ u Yoroidu znala bih se okupati u jezercu u hladne proljetne dane i zatim
bih ležala na stijenama pokraj jezera, upijajuæi toplinu sunca. Ako bi sunce
nestalo iza oblaka, kao što se èesto dogaðalo, hladni bi se zrak ovio oko mene
poput metalnog oklopa. Onog trenutku kad sam saznala za generalovu nesreæu,
stojeæi tamo u ulaznom predvorju okiye, obuzeo me isti osjeæaj. Kao da je naglo
nestalo sunca, možda zauvijek, a ja sam osuðena da mokra i gola stojim na
ledenom zraku. U roku od tjedan dana nakon posjeta onog policajca, naša je okiya
ostala bez svih onih stvari kojih su se druge obitelji odavno morale odreæi, kao
na primjer, zaliha hrane, donjeg rublja i tako dalje. Dotad smo uvijek mi bili
Mamehin glavni izvor paketiæa èaja, kojima je potom, pretpostavljam, kupovala
druge usluge. Ali sad su njezine zalihe bile obilnije od naših, tako da je ona
postala naš izvor za dobavljanje potrebnih namirnica. Pred kraj mjeseca mjesna
je zajednica poèela konfiscirati velik dio naše keramike i pergament-nih
svitaka, koje bi zatim prodavali na takozvanoj “sivoj burzi”, trgovini ispod
ruke koja se razlikovala od “crne
425

burze”. Na crnoj burzi su se nabavljale takve stvari kao gorivo, namirnice,

metalni predmeti i tako dalje, uglavnom sve ono što je bilo racionirano i èime
je bilo zabranjeno trgovati. Siva je burza bila bezazlenija, na njoj su kuæanice
prodavale svoje dragocjenosti kako bi došle do gotovine. U našem sluèaju,
meðutim, nama su stvari oduzimane i prodavane ne samo zbog potrebe, nego i za
kaznu, tako da je sav dobiveni novac odlazio drugima. Predsjednica mjesne
zajednice, gospodarica susjedne okiye, uvijek je duboko žalila kad bi nam
dolazila uzimati stvari. Meðutim, vojna je policija izdala takvu naredbu i nitko
tu ništa nije mogao, morali su slušati.
Ako su prve godine rata slièile na uzbudljivo putovanje morem, moglo bi se
reæi da smo sredinom 1943. svi shvatili kako su valovi previsoki za naš brod.
Mislili smo da æemo se svi utopiti, a mnogima se to doista dogodilo. Nismo samo
iz dana u dan sve bjednije živjeli, nego smo se, mislim, iako se to nitko nije
usuðivao priznati, svi poèeli brinuti kakav æe biti konaèni ishod rata. Nitko se
više nije zabavljao, mnogi su ljudi, èini se, smatrali kako ne bi bilo
domoljubno dopustiti si bilo kakvu šalu i veselje. Jedino što sam èula u tom
razdoblju, a što je donekle slièilo na šalu, bila je reèenica koju je jedne
veèeri izrekla gejša Raiha. Mjesecima smo slušale glasine kako vojna vlada
namjerava zatvoriti sve èetvrti gejša u Japanu, a u zadnje smo vrijeme poèele
shvaæati kako æe se to doista dogoditi. Sve smo se pitale što æe biti s nama,
kad se odjednom javila gejša Raiha.
“Ne možemo tratiti vrijeme na razmišljanje o takvim stvarima”, rekla je.
“Ništa nije toliko crno kao buduænost, osim možda prošlosti.”
Tebi to možda ne zvuèi smiješno, ali mi smo se te veèeri smijale sve dok nam
suze nisu pošle na oèi. Uskoro æe se èetvrti gejša doista zatvoriti. Kad se to
dogodi, nas æe sigurno poslati na rad u tvornice. Kako bi donekle mogao stvoriti
sliku o tome što je znaèilo raditi u tvornici, dopusti mi da ti isprièam što se
dogodilo s Hatsumomi-nom prijateljicom Korin.
426

Protekle se zime njoj dogodila katastrofa koje se svaka gejša u Gionu najviše
bojala. Jedna je sluškinja, koja se u njezinoj okiyi brinula za kupaonicu,
pokušala zapaliti stare novine kako bi ugrijala vodu i izgubila je nadzor nad
vatrom. Èitava je okiva izgorjela u požaru, zajedno sa zbirkom kimona. Korin je
završila kao radnica u jednoj tvornici u južnom dijelu grada, gdje je montirala
leæe na ureðaje za izbacivanje bombi iz zrakoplova. Sljedeæih je mjeseci
povremeno dolazila u Gion da nas posjeti i sve smo bile užasnute kad smo vidjele
koliko se promijenila. Nije samo svaki put izgledala sve nesretnija: sve smo
iskusile nesreæu ili smo barem bile na nju pripravljene. Ali uz to je kašljala,
štoviše, kašalj je postao sastavni dio nje, kao što je pjesma sastavni dio
ptice, a koža joj je potamnjela kao da ju je namakala u tušu - naime, ugljen
koji se koristio u tvornicama bio je vrlo loše kakvoæe, tako da je sve unutar i
oko tvornica bilo prekriveno èaðom. Jadna je Korin morala raditi dvostruku
smjenu, a za hranu je dobivala jednom dnevno zdjelicu slabe juhe s nekoliko
rezanaca ili vodenastu rižinu kašu, pomiješanu s korama krumpira.
Možeš, prema tome, zamisliti koliko smo se bojale tvornice. Osjeæale smo
zahvalnost svakog jutra kad bismo se probudile i otkrile kako Gion još nije
zatvoren.
A onda, jednog snježnog jutra u sijeènju, stajala sam u redu pred duæanom držeæi
u ruci bonove za rižu, kad je trgovac iz susjednog duæana provirio kroz vrata i
viknuo u hladni zrak: “Dogodilo se!”
Svi smo se meðusobno pogledali. Ja sam bila ukoèena od hladnoæe i bilo mi je
svejedno o èemu on to govori, jer sam na sebi imala samo svoju seljaèku odjeæu i
preko nje prebaèen debeli šal - nitko više nije danju oblaèio kimono. Napokon
gejša ispred mene oèisti rukom snijeg s obrva i upita ga o èemu to govori. “Nije
valjda završio rat?” upitala je.
 “Vlada je objavila zatvaranje èetvrti gejša”, odgovorio je trgovac. “Sve se
morate sutra ujutro javiti u ured za registraciju.”
427

Jedan smo dugi trenutak nijemo slušale zvuk radija koji je dopirao iz njegova
duæana. A onda su se vrata sa štropotom zatvorila i ponovo se nije èulo ništa
osim tihog šuštanja snijega koji je padao. Pogledala sam oèajna lica drugih
gejša oko mene i shvatila da sve mislimo isto. Koji , æe nas od muškaraca koje
smo poznavale spasiti rada u tvornicama?
Iako je general Tottori bio moj danna sve do prethodne godine, ja ni u kom
sluèaju nisam bila jedina gejša koja ga je poznavala. Morala sam stiæi do njega
prije drugih. Bila sam preslabo odjevena za tako hladan dan, ali gurnula sam
bonove natrag u džep svojih seljaèkih hlaèa i odmah krenula prema
sjeverozapadnom dijelu grada. Govorkalo se kako general živi u svratištu Suruva,
onom istom u kojem sam se toliko godina sastajala s njim dva puta tjedno.
Stigla sam tamo otprilike za jedan sat ili nešto više, lica i ruku opeèenih
hladnoæom i prekrivena snijegom. No, kad sam pozdravila vlasnicu svratišta, ona
se prvo zagledala u mene, zatim se naklonila u znak isprièavanja i rekla kako
nema pojma tko sam ja.
“To sam ja, gospodarice... Sayuri! Došla sam razgovarati s generalom.”
“Sayuri-san... nebesa! Nikad nisam mislila da æu vas vidjeti tako odjevenu,
izgledate kao žena kakvog seljaka.”
Odmah me je uvela unutra, ali nije me htjela najaviti
generalu dok me prvo nije odvela na kat i obukla mi je
dan svoj kimono. Èak je potrošila nešto svoje šminke koju
je uspjela saèuvati i malo me našminkala, kako bi me ge
neral prepoznao kad me vidi. “,
Kad sam ušla u sobu, general Tottori je sjedio za sto- ; lom i slušao
nekakvu dramsku emisiju na radiju. Njegov s se pamuèni kimono rastvorio,
otkrivajuæi pogledu košèata prsa i rijetke sijede dlake. Jasno sam mogla vidjeti
da su : njegove teškoæe u ovih proteklih godinu dana bile daleko i gore od
mojih. Napokon, bio je optužen za strašne zloèine - nemar, nesposobnost,
zlouporabu položaja i tako dalje; neki su ljudi smatrali kako je imao veliku
sreæu što je
428

izbjegao zatvor. Jedne su mu novine èak pripisale krivnju za poraze naše

mornarice na Južnom Pacifiku, jer nije nadzirao pošiljke brodovima. Pa ipak,
neki ljudi bolje podnose teškoæe od drugih, a ja sam veæ na prvi pogled vidjela
kako je njega teško pritisnuo teret ove protekle godine: kosti su mu izgledale
nekako staraèki krhke pa èak mu je i lice izgledalo pomalo izoblièeno. Ranije je
uvijek vonjao na ukiseljeno povræe. Sad, kad sam mu prišla i duboko se
naklonila, osjetila sam kako iz njega izbija kiseli vonj nekakve druge vrste.
“Vrlo dobro izgledate, generale”, rekla sam, iako je to, naravno, bila laž.
“Kako mi je drago što vas ponovo vidim!”
General ugasi radio. “Ti nisi prva koja me je potražila”, reèe. “Ne mogu ti
pomoæi, Savuri.”
“Ali ja sam se tako žurila! Ne mogu zamisliti da je netko uspio stiæi ovamo
prije mene!”
“U posljednjih tjedan dana posjetila me je gotovo svaka gejša koju sam ikad
upoznao, ali ja više nemam utjecajnih prijatelja. Uostalom, ne znam zašto bi
gejša tvog položaja tražila pomoæ od mene. Ti uživaš simpatije tolikih
utjecajnih ljudi.”
“Uživati simpatije i imati prave prijatelje koji su voljni pomoæi, to su
dvije vrlo razlièite stvari”, odgovorila sam.
“Da, imaš pravo. Uostalom, kakvu si pomoæ došla tražiti od mene?”
“Bilo kakvu, generale. Mi ovih dana ni o èemu drugome ne govorimo nego kako
æe nam jadan biti život u tvor-
nici.”
 “Život æe biti jadan za one koje budu imale sreæe. Ostale neæe ni doživjeti
kraj rata.”
“Ne razumijem.”
“Uskoro æe poèeti padati bombe”, odgovori general. “Možeš biti sigurna da æe
ih najviše pasti na tvornice. Ako želiš živa doèekati kraj rata, bolje naði
nekoga tko te može skloniti na nekakvo sigurno mjesto. Na žalost, ja nisam taj.
Ja sam veæ iskoristio sav utjecaj koji sam imao.”
429

Nakon toga, general se raspitao za Majèino zdravlje, pa za Tetièino i ubrzo

se potom oprostio sa mnom. Tek sam mnogo kasnije doznala što je mislio time da
je iskoristio utjecaj koji je imao. Vlasnica Suruve imala je mladu kæer, general
ju je preko svojih veza uspio poslati u jedan manji grad na sjeveru Japana.
Na povratku do okiye shvatila sam kako je došlo vrijeme da nešto poduzmem,
ali nisam znala što. Èinilo mi se kako veæ i jednostavna zadaæa obuzdavanja
vlastite panike prelazi moje snage. Navratila sam u stan u kojem je Mameha sada
živjela - naime, njezina je veza s barunom bila okonèana prije nekoliko mjeseci
i ona se preselila u jedan mnogo manji stan. Mislila sam kako æe mi ona možda
znati reæi što da poduzmem, ali nju je takoðer uhvatila panika, gotovo isto
toliko koliko i mene.
“Barun ne želi ni prstom maknuti da mi pomogne”, rekla mi je, blijeda od
straha. “Nisam uspjela doæi do drugih muškaraca na koje sam raèunala. Bolje se
sjeti nekoga, Savuri, i otiði što prije do njega.”
Kako sam veæ više od èetiri godine izgubila svaku vezu s Nobuom, odmah mi je
bilo jasno da ne mogu otiæi k njemu. A što se tièe predsjednika... pa, iako bih
vrlo rado iskoristila bilo kakvu izliku da samo malo s njim porazgo-varam, nikad
ga ne bih mogla moliti za uslugu. Koliko god me je srdaèno pozdravljao kad bismo
se sluèajno susreli u hodniku neke èajane, nisam bila pozivana na njegove
zabave, èak ni kad su pozivane mnogo beznaèajnije gejše. Osjeæala sam se
povrijeðenom zbog toga, ali što sam mogla uèiniti? U svakom sluèaju, èak i kad
bi mi predsjednik želio pomoæi, novine su u posljednje vrijeme bile pune èlanaka
o njegovim svaðama s vojnom vladom. On je oèigledno i sam imao previše problema.
I tako sam ostatak popodneva provela hodajuæi ulicama po užasnoj hladnoæi,
obilazeæi èajane i raspitujuæi se o ljudima koje nisam vidjela tjednima, èak
mjesecima. Ni jedna od vlasnica èajana nije mi znala reæi gdje bi ih mogla naæi.
430

Te veèeri èajana Ichiriki bila je vrlo zaposlena nizom oproštajnih zabava. Bilo
je zanimljivo vidjeti kako su pojedine gejše reagirale na vijest o zatvaranju
Giona. Neke su izgledale slomljena duha, druge su se doimale poput kipova Buddhe
- smirene i lijepe, ali prekrivene koprenom tuge. Ne mogu reæi kako sam ja
izgledala, ali mozak mi je radio poput raèunala. Toliko sam bila zaokupljena
smišljanjem planova - kojem bih se muškarcu mogla obratiti i kako æu to izvesti
- da sam jedva èula kako mi jedna sluškinja govori da me traže u jednoj drugoj
sobi. Mislila sam da me poziva neka skupina muškaraca, ali me je ona povela na
kat i niz jedan hodnik u stražnji dio èajane. Otvorila je vrata jedne male
tatami sobe u kojoj nikad dotad nisam bila. A ondje, sam za stolom s èašom piva,
sjedio je Nobu.
Prije nego što sam mu se dospjela nakloniti ili bilo što progovoriti, rekao
je: “Razoèarala si me, Savuri.”
“Zaboga! Nisam imala èast biti u vašem društvu èetiri godine, Nobu-san, i veæ
sam vas, u prvoj sekundi, razoèarala. Što sam to tako brzo uspjela pogriješiti?”
“Kladio sam se sam sa sobom kako æeš zinuti kad me vidiš.”
“Ako hoæete èuti istinu, toliko sam iznenaðena da se ne mogu maknuti!”
“Uði unutra i pusti sluškinju neka zatvori vrata. Ali prvo joj reci da donese
još jednu èašu i još piva. Nas dvoje moramo neèemu nazdraviti.”
Uèinila sam kako mi je rekao i potom sjela na zaèelje stola, tako da je
njegov ugao bio izmeðu nas. Osjeæala sam njegove oèi na sebi gotovo kao da me
njima dodiruje. Po-crvenjela sam kao da mi obraze žari toplina sunca, jer veæ
sam bila zaboravila kakav je to laskavi osjeæaj kad ti se netko divi.
“Vidim ti na licu odreðenu uglatost koju nikad ranije nisam vidio”, rekao mi
je. “Nemoj mi reæi da gladuješ kao svi ostali. To nikad ne bih oèekivao kod
tebe.”
“Nobu-san i sam izgleda nešto mršaviji.”
431

“Ja imam dovoljno hrane, samo nemam vremena jesti.”

“Drago mi je èuti da barem imate posla.” “To je najèudnije što sam ikad èuo. Kad
vidiš nekoga tko je uspio ostati živ sklanjajuæi se od metaka, zar ti prvo padne
na pamet kako ti je drago što je imao èime ispuniti vrijeme?”
“Nadam se da Nobu-san time ne misli kako mu je život uistinu u opasnosti...”
“Nitko me ne pokušava ubiti, ako to misliš. Ali ako je kompanija Iwamura moj
život, onda da, doista sam u strahu za svoj život. A sad mi reci ovo: što se
dogodilo s tvojim dannom?”
“General je dobro i živi onako kako svi živimo, pretpostavljam. Kako je
ljubazno od vas što pitate za njega.”
“Oh, ja to uopæe ne pitam iz ljubaznosti.”
“Njemu ovih dana vrlo malo ljudi želi dobro. Ali da promijenimo temu. Nobu-
san, trebam li zakljuèiti da ste vi iz noæi u noæ dolazili ovamo u Ichiriki i
skrivali se od mene u ovoj neobiènoj sobi na katu?”
“Ovo je zbilja neobièna soba, zar ne? Ja mislim da je
jedina u èitavoj èajani koja ne gleda na vrt. Ako otvoriš
ove papirnate zaslone, vidjet æeš da gleda na ulicu.”°.
“Nobu-san izgleda dobro poznaje ovu sobu.”
“Zapravo, ne. Prvi put sam ovdje.”
Napravila sam grimasu kad je to rekao, kako bih pokazala da mu ne vjerujem.
“Misli što hoæeš, Savuri, ali doista nikad nisam bio u ovoj sobi. Mislim da
je to spavaæa soba za goste koji žele prespavati u èajani, ako se sluèajno
pojavi neki takav gost. Vlasnica je bila tako ljubazna da mi dopusti uzeti ovu
sobu kad sam joj objasnio zašto sam došao.”
“Kako tajanstveno... Znaèi, došli ste s nekim ciljem. Hoæu li saznati o èemu
se radi?”
“Èujem sluškinju kako se vraæa s pivom”, reèe Nobu. “Saznat æeš kad ona ode.”
432

Vrata se otvore i sluškinja stavi na stol pladanj s pivom. Pivo je tih dana
predstavljalo veliku rijetkost, stoga je bio pravi doživljaj gledati žutu
tekuæinu kako se diže u èaši. Kad je sluškinja otišla, podigli smo èaše, a Nobu
je rekao:
“Došao sam nazdraviti tvom dannil”
Kad sam to èula, spustila sam èašu. “Nobu-san, moram reæi, danas ima vrlo
malo stvari kojima se bilo tko od nas može veseliti. Ali trebalo bi mi nekoliko
tjedana da uopæe poènem nasluæivati zašto biste vi željeli poèastiti zdravicom
moga dannu.”
“Trebao sam se odreðenije izraziti. Nazdravljam gluposti tvoga dannel Prije
èetiri godine rekao sam ti kako je on bezvrijedan èovjek i on je dokazao da sam
bio u pravu. Ne misliš tako?”
“Zapravo... on više nije moj danna.”
“To je baš ono o èemu govorim! A èak i da jest, ne bi ništa mogao za tebe
uèiniti, je li tako? Ja znam da æe se Gion zatvoriti i da vas je sve zbog toga
uhvatila panika. Jutros me je u ured nazvala izvjesna gejša... neæu je
imenovati... ali zamisli! Pitala me je mogu li joj naæi posla u kompaniji
Iwamura.”
“Ako smijem pitati, što ste joj odgovorili?”
“Nema posla ni za koga, jedva ga ima i za mene. Èak bi i predsjednik ubrzo
mogao ostati bez posla i završiti u zatvoru ako ne poène izvršavati naloge
vlade. Uvjerio ih je kako nemamo moguænosti proizvoditi bajunete i èahure za
metke, ali sad traže od nas da pravimo nacrte za lovaèke avione! Daj, reci,
lovaèke avione? Mi proizvodimo kuæanske aparate! Katkad mi zbilja nije jasno što
ti ljudi misle.”
“Nobu-san bi trebao tiše govoriti.”
“Tko æe me èuti? Tvoj general?”
“Kad veæ spominjete generala”, rekla sam, “doista sam danas otišla k njemu
kako bih ga zamolila za pomoæ.”
“Imaš sreæe da je još bio živ i da te je mogao primiti.”
433

“Zar je bio bolestan?”

“Nije. Ali æe se jednog dana ubiti ako bude imao hrabrosti.”
“Molim vas, Nobu-san, ne govorite tako.”
“Nije ti pomogao, je li tako?”
“Ne, rekao mi je kako je veæ iskoristio sav utjecaj koji je imao.”
“Za to mu sigurno nije trebalo mnogo vremena. Zašto to malo utjecaja nije
saèuvao za tebe?”
“Nisam ga vidjela više od godinu dana...” “Mene nisi vidjela više od èetiri
godine. A ja sam saèuvao za tebe najvažniji dio svog utjecaja. Zašto me nisi
ranije potražila?”
“Ali ja sam mislila da se vi èitavo ovo vrijeme ljutite na mene. Pa
pogledajte se, Nobu-san! Kako sam mogla doæi k vama?”
“Kako si mogla ne doæi? Ja te mogu spasiti od rada u tvornici. Imam za tebe
savršeno sklonište. I vjeruj mi, doista je savršeno, kao gnijezdo za ptièicu. Ti
si jedina kojoj æu ga dati, Sayuri. A neæu ti ga dati dok se ne nakloniš preda
mnom do poda i ne priznaš mi koliko si pogriješila u vezi s onim što se dogodilo
prije èetiri godine. I te kako si u pravu kad kažeš da se ljutim na tebe! Možda
æemo oboje umrijeti prije nego što se ponovo vidimo. Ja sam izgubio možda jedinu
šansu koju sam imao. I nije bilo dovoljno što si me odgurnula, potrošila si
najljepše godine svog života na budalu, na èovjeka koji èak nije bio u stanju
platiti svoj dug domovini, a kamo li tebi. A mirno živi dalje kao da ništa nije
skrivio!”
Možeš misliti kako sam se osjeæala, jer Nobu je bio èovjek koji je rijeèima
gaðao kao kamenjem. Nije se radilo samo o rijeèima i njihovu znaèenju, nego o
naèinu kako ih je govorio. Najprije sam èvrsto odluèila da neæu plakati, bez
obzira što mi bude govorio, ali ubrzo mi je palo na pamet kako Nobu možda baš
oèekuje od mene da se ra-splaèem. I to je bilo tako lako, kao pustiti komadiæ
papira da mi isklizne iz prstiju. Suze su mi klizile niz obraze, a

svaku sam od njih isplakala zbog drugog razloga. Bilo je toliko toga što sam
trebala oplakati, èinilo mi se. Plakala sam zbog Nobua, zbog sebe, plakala sam
jer nisam znala što æe biti sa svima nama. Plakala sam èak i zbog generala, i
zbog Korin, koja je sva posijedjela i osušila se od života u tvornici. I zatim
sam napravila ono što je Nobu tražio od mene. Odmaknula sam se od stola i
poklonila mu se duboko, do poda.
“Oprostite mi što sam bila tako nerazumna”, rekla sam.
“Oh, uspravi se, molim te. Dovoljno mi je ako mi kažeš da neæeš opet
napraviti istu pogrješku.”
“Neæu.”
“Svaka sekunda koju si provela s tim èovjekom bila je uzalud potraæena! A zar
ti nisam rekao kako æe se upravo to dogoditi? Možda si sad dovoljno nauèila da u
buduæe znaš kako moraš slijediti svoju sudbinu.”
“Slijedit æu svoju sudbinu, Nobu-san. Ja ništa drugo i ne tražim od života.”
“To mi je drago èuti. A kamo te vodi tvoja sudbina?”
“Èovjeku koji upravlja kompanijom Iwamura”, odgovorila sam. Dakako, ja sam
mislila na predsjednika.
“Tako je”, rekao je Nobu. “A sad, doði da popijemo pivo.”
 Navlažila sam usta - previše sam bila uzrujana i rastrojena da bih osjeæala
žeð. Nakon toga mi je Nobu isprièao kakvo je to gnijezdo pripremio za mene. To
je bio dom njegova dobra prijatelja Arashina Isamua, kreatora kimona. Ne znam
sjeæaš li ga se, on je bio gost na onoj zabavi na barunovom imanju prije mnogo
godina, onoj na kojoj su bili Nobu i doktor Rak. Kuæa gospodina Arashina, koja
mu je služila i kao radionica, nalazila se na sprudovima rijeke Kamo, oko pet
kilometara uzvodno od Giona. Donedavno, on je sa svojom ženom i kæeri izraðivao
prekrasna kimona u Yuzen stilu, kojima se proslavio. U zadnje vrijeme, meðutim,
svi su kreatori kimona morali šivati padobrane - jer oni su, na kraju krajeva,
bili vièni raditi sa

434

435

svilom. To je bio posao koji sam brzo mogla nauèiti, rekao je Nobu, a obitelj
Arashino æe me rado primiti. Nobu æe osobno srediti sve potrebne formalnosti s
vlastima. Napisao je adresu gospodina Arashina na komadiæ papira i dao mi ga.
Rekla sam Nobuu kako sam mu zahvalna i ponovila sam to više puta. On je svaki
put izgledao sve zadovoljniji sobom. Baš kad sam mu htjela predložiti da se
prošeta sa mnom po netom napadalom snijegu, on je pogledao na sat i ispio zadnji
gutljaj piva.
“Savuri”, rekao mi je, “ne znam kad æemo se opet vidjeti, ni kako æe
izgledati svijet kad se ponovo sretnemo. Možda æemo oboje do tada vidjeti mnogo
strahota i užasa. Ali svaki put kad osjetim potrebu da se podsjetim na to kako
na svijetu postoji ljepota i dobrota, mislit æu na tebe.”
“Nobu-san! Možda ste trebali otiæi u pjesnike!”
“Ti vrlo dobro znaš da nema nièeg pjesnièkog u meni.”
“Znaèe li vaše oèaravajuæe rijeèi da se spremate otiæi? Nadala sam se da æemo
se zajedno prošetati po snijegu.”
“Previše je hladno za šetnju. Ali možeš me ispratiti dolje, do izlaza., pa
æemo se ondje oprostiti.”
Pošla sam za njim niza stube i èuènula sam u ulaznom prostoru kako bih mu
pomogla navuæi cipele. Zatim sam uvukla noge u visoke drvene geta natikaèe koje
sam nosila zbog snijega i ispratila Nobua na ulicu. Ranijih bi godina Nobua
èekao vozaè s automobilom, ali sad su samo vladini dužnosnici imali automobile,
jer gotovo nitko više nije mogao doæi do benzina. Predložila sam mu da æu ga
otpratiti do tramvaja.
“Ne želim u ovom trenutku tvoje društvo”, odgovorio mi je. “Idem na sastanak
s našim direktorom prodaje u Kvotu. Glava mi je i bez tebe puna briga.”
“Nobu-san, moram reæi da mi se više sviða kako ste se oprostili sa mnom gore
u sobi.”
“Ako je tako, drugi put ostani gore.”
Naklonila sam se i poželjela mu zbogom. Veæina muškaraca vjerojatno bi se u
nekom trenutku osvrnula, ali

Nobu je samo odgacao kroz snijeg do ugla, skrenuo na aveniju Shijo i nestao mi
iz vida. U ruci sam držala cedulju koju mi je dao, s adresom gospodina Arashina.
Shvatila sam da ju tako èvrsto stežem meðu prstima da bih je, kad bi to bilo
moguæe, sigurno smrvila. Nije mi bilo jasno zbog èega sam toliko nervozna i
uplašena. Ali nakon što sam trenutak zamišljeno zurila u pahuljice snijega koji
je još uvijek padao, pogledala sam na duboke otiske No-buovih stopala u snijegu
i imala sam osjeæaj da znam što je to zbog èega mi se srce steže. Kad æu opet
vidjeti Nobua? Ili predsjednika? Ili uopæe Gion? Veæ su me jednom, dok sam bila
dijete, otrgnuli od moga doma. Pretpostavljam da je uspomena na te strašne
godine izazvala u meni tako duboki osjeæaj osamljenosti.
436

437

i Dvadeset deveto poglavlje

Možda misliš da bi mi, zato što sam bila uspješna mlada gejša, vjerojatno netko
drugi priskoèio u pomoæ, èak i da Nobu nije to uèinio. Ali gejša u nevolji nije
baš dragulj koji leži na ploèniku i koji bi svatko rado pokupio. Svaka se od
stotina gejša u Gionu borila da pronaðe nekakvo gnijezdo u koje æe se skloniti u
tim posljednjim tjednima rata i samo je nekolicina imala sreæu da ga naðe. I
tako, vidiš, svakog sam dana koji sam proživjela s obitelji Arashino sve jasnije
osjeæala koliko dugujem Nobuu.
Shvatila sam koliko stvarno imam sreæe u proljeæe sljedeæe godine kad sam
saznala da je gejša Raiha poginula tijekom bombardiranja Tokvja fosfornim
bombama. To je bila ona ista Raiha koja nas je sve nasmijala svojom dosjetkom
kako ništa nije sumornije od buduænosti, osim prošlosti. Ona i njezina majka
bile su ugledne gejše, a otac joj je bio iz jedne glasovite trgovaèke obitelji;
mislili smo kako æe, od svih nas, Raiha najvjerojatnije živa doèekati kraj rata.
U trenutku pogibije, navodno je èitala neku knjigu jednom od svojih malih neæaka
na oèevu imanju u tokvjskoj èetvrti Denenchofu i sigurna sam da se osjeæala tako
sigurnom kao nekoæ u Kvotu. Èudnom igrom sluèaja, u tom je istom zraènom napadu
poginuo i veliki sumo hrvaè Miyagiyama. Oboje su živjeli relativno udobno. A s
druge strane, Buèa, koja mi se èinila tako bespomoænom, uspjela je preživjeti
rat, iako je tvornica leæa u predgraðu Osake, u kojoj je radila, bombardirana
pet ili šest puta. Te sam godine nauèila kako ništa nije toliko ne-
438

predvidljivo kao to tko æe preživjeti u ratu, a tko neæe. Mameha je preživjela,

radeæi u jednoj maloj bolnici u o-krugu Fukui kao pomoæna bolnièarka, ali je
njezinu sluškinju Tatsumi ubila strašna bomba koja je pala na Naga-saki, a
njezin je garderobijer, gospodin Ichoda, umro od srèanog napada tijekom jedne
vježbe civilne zaštite. S druge strane, gospodin Bekku je radio u jednoj
mornarièkoj bazi u Osaki, a ipak je nekako uspio ostati živ. Kao i general
Tottori, koji je nastavio živjeti u svratištu Savuri sve do svoje smrti sredinom
pedesetih godina, a isto je tako preživio i barun - premda je, na žalost, u
prvim godinama saveznièke okupacije, izvršio samoubojstvo utaplja-njem u jednom
od svojih prekrasnih ribnjaka, nakon što su mu oduzeli plemiæki naslov i najveæi
dio imovine. Mislim da se nije mogao suoèiti sa svijetom u kojem više nije mogao
udovoljiti svakom svom hiru.
Što se pak tièe Majke, ni u jednom trenutku nisam sumnjala u to da æe ona
preživjeti rat. Zahvaljujuæi svojoj visokorazvijenoj sposobnosti da izvuèe
korist iz tuðe nevolje, ona se tako prirodno uklopila u sivo tržište kao da se
èitavog života nièim drugim nije bavila i ne samo da nije osiromašila, nego se
još više obogatila kupujuæi i prodajuæi obiteljske dragocjenosti drugih ljudi.
Svaki put kad bi gospodin Arashino odluèio prodati neki kimono iz svoje zbirke
kako bi došao do nešto gotovine, molio bi me da stupim u vezu s Majkom, kako bi
mu ga ona prodala. Jer, vidiš, mnoga su kimona koja su se tih godina prodavala u
Kvotu prošla kroz njezine ruke. Vjerojatno se gospodin Arashino nadao kako æe se
Majka odreæi svoje zarade od prodaje i zadržati njegov kimono nekoliko godina
dok ga on ne bude mogao otkupiti od nje - ali kad je došlo do toga, Majka ih
nikad nije uspijevala pronaæi - odnosno barem je tako govorila.
Arashinovi su bili vrlo ljubazni prema meni tijekom godina koje sam provela u
njihovoj kuæi. Danju sam zajedno s njima šivala padobrane. Noæu sam, uz njihovu
kæer i unu-
439
ka, spavala na futonima koje bismo uveèer razmotali po podu radionice. Imali smo
jako malo ugljena, pa smo palili prešano lišæe - ili stare novine, èasopise, sve
do èega smo mogli doæi - kako bismo se ugrijali. Dakako, hrane je bilo sve
manje, ne možeš ni zamisliti što smo se sve navikli *”; jesti: mahune soje èime
se obièno hranila stoka i nešto odvratno, što se zvalo nukapan, a radilo se od
rižinih po-sija, prženih u tijestu od pšeniènog brašna i vode. Imalo je okus kao
da žvaèeš staru, osušenu kožu, premda sam sigurna da bi koža vjerojatno bila
ukusnija. Vrlo rijetko bismo uspjeli nabaviti malo krumpira ili slatkih
krumpira, sušenu kitovinu, kobasice od tuljanova mesa i katkad, sardine, koje mi
Japanci nikad nismo smatrali pogodnima za bilo kakvu drugu uporabu, osim kao
gnojivo. Tih sam godina tako smršavila da me u Gionu nitko ne bi prepoznao. Bilo
je dana kad bi Arashinov mali unuk Juntaro plakao od gladi; obièno bi u takve
dane gospodin Arashino odluèio prodati još koji kimono iz svoje zbirke. Bio je
to, kako ga mi Japanci zovemo, “život od luka” - guliš ga sloj po sloj i cijelo
vrijeme plaèeš.
Jedne noæi u proljeæe 1944., samo tri ili èetiri mjeseca nakon što sam došla
u kuæu obitelji Arashino, doživjeli smo prvu zraènu uzbunu. Nebo je bilo vedro i
puno zvijezda, tako da smo jasno vidjeli obrise bombardera koji su tutnjali
iznad naših glava, kao i zvijezde koje su padale u obratnom smjeru - tako nam je
to izgledalo - naime, doli-jetale su sa zemlje i rasprskavale se oko golemih
zrakoplova. Bojali smo se da æemo èuti strašan zvižduk bombi i vidjeti Kvoto
kako nestaje u plamenu, a da se to dogodilo, naši bi životi završili, bilo da
smo poginuli ili ostali živi -jer Kvoto je tako delikatan kao krilo noænog
leptira: jednom smrvljen, nikad se ne bi oporavio kao što su se oporavili Osaka,
Tokyo i toliki drugi gradovi. Meðutim, bombarderi su samo preletjeli iznad nas,
ne samo te, nego i svake druge noæi. Mnogih smo veèeri gledali kako se mjesec
crveni od požara u Osaki i katkada smo vidjeli pepeo kako leti zrakom kao suho
lišæe, èak i ovdje, u Kvotu, pedeset kilometara od Osake. Možeš zamisliti koliko
sam strahovala za predsjednika i Nobua, jer je sjedište njihove
440

kompanije bilo u Osaki, a njih dvojica su imali kuæe u oba grada, Osaki i Kvotu.
Pitala sam se, takoðer, što je s mojom sestrom Satsu, ma gdje da se nalazila.
Mislim da nikad toga nisam bila potpuno svjesna, ali od onog tjedna kad je
pobjegla, stalno sam negdje, šæuæurenu u nekom udaljenom zakutku svog duha,
nosila u sebi vjeru da æe se naši životni putevi jednog dana ponovo sastati.
Mislila sam da æe mi možda poslati pismo na okiyu Nitta ili da æe možda doæi u
Kvoto i potražiti me. A onda mi je jednog popodneva dok sam s Juntarom šetala uz
obalu rijeke, bacajuæi kamenje u vodu, odjednom palo na pamet kako se Satsu
nikad neæe vratiti u Kvoto da me potraži. Sad, kad sam i sama siromašno živjela,
shvaæala sam kako za nju takvo daleko putovanje do Kvota, zbog bilo kojeg
razloga, jednostavno ne dolazi u obzir. Uostalom, èak i kad bi došla i kad bismo
se srele negdje na ulici, vjerojatno se ne bismo prepoznale. A što se pak tièe
mog maštanja o tome da æe mi napisati pismo... pa, opet sam se osjetila kao
glupa mala djevojèica: zar mi je doista trebalo toliko godina da shvatim kako
Satsu nema naèina saznati za ime okiye Nitta? Nije mi mogla pisati sve da je i
htjela, osim ako ne bi prvo pisala gospodinu Tanaki, a ona to nikad ne bi
uèinila. Dok je mali Juntaro nastavio veselo bacati kamenje u vodu, ja sam
èuènula kraj njega, zagrabila vodu jednom rukom i pustila je da mi se cijedi po
licu, smješkajuæi mu se i praveæi se da to radim kako bih se rashladila. Izgleda
da mi je prevara uspjela, jer Juntaro uopæe nije primijetio kako sa mnom nešto
nije u redu.
Nesreæa je poput jakog vjetra. Time ne mislim samo na to da nas zadržava u
mjestu i ne da nam da odemo kamo bismo inaèe možda otišli. Ona takoðer trga i
odnosi od nas sve, osim onog što se ne može otrgnuti, tako da se nakon nje
vidimo onakvima kakvi stvarno jesmo, a ne kakvi bismo možda željeli biti. Kæi
gospodina Arashina, na primjer, izgubila je u ratu muža i nakon toga se sva
predala brizi za sina i šivanju padobrana za vojnike. Èinilo se da je to dvoje
jedino za što živi. I dok je postupno sve više mršavila, toèno si znao na što
odlazi svaki gram njezine težine. Kad je rat završio, uhvatila se za to dijete
kao da
441

je on rub hridine, jedino što je drži da ne padne na stijene u provaliji ispod

nje.
Kako sam ja veæ jednom preživjela nedaæe, ono što sam u tom razdoblju nauèila
o sebi èinilo mi se kao nešto što sam veæ jednom znala, ali sam gotovo posve
zaboravila - naime, kako ispod elegantne odjeæe i duhovitih razgovora moj život
uopæe nije složen, nego sasvim jednostavan kao kamen koji pada na zemlju. Za
mene je sve što sam radila i što mi se dogaðalo u proteklih deset godina imalo
samo jednu svrhu: postiæi da me predsjednik zavoli. Iz dana u dan gledala sam
brzake rijeke Kamo kako pro-tjeèu preko sprudova ispod radionice i ponekad bih
bacila u vodu laticu cvijeta ili slamku, znajuæi da æe ih voda odnijeti do
Osake, prije nego što završe u moru. Zamišljala sam kako æe predsjednik, možda,
sjedeæi za svojim pisaæim stolom, pogledati jedno popodne kroz prozor, ugledati
tu laticu ili tu slamku i možda æe pomisliti na mene. Ali ubrzo mi je pala na
pamet uznemirujuæa misao. Možda æe predsjednik to vidjeti, iako sam sumnjala da
bi se to moglo dogoditi, ali èak i da vidi u rijeci moju laticu i zavali se u
stolac, razmišljajuæi o sto stvari koje bi mu pogled na tu laticu mogao dozvati
u pamet, možda ja neæu biti jedna od njih. On je èesto bio ljubazan prema meni,
to je istina, ali on je jednostavno bio ljubazan èovjek. Ni jednom mi ni
najmanjim znakom nije pokazao kako je u meni prepoznao djevojèicu koju je jednom
utješio i nièim nije pokazivao kako primjeæuje da je meni stalo do njega ili da
o njemu mislim.
Jednog sam dana shvatila nešto što je na neki naèin bilo još bolnije od moje
nagle spoznaje kako najvjerojatnije nikad više neæu vidjeti svoju sestru.
Prethodnu sam noæ provela premeæuæi u glavi jednu uznemirujuæu misao: po prvi
put sam se upitala što æe se dogoditi ako mi èitav život proðe, a da predsjednik
ne pokaže posebno zanimanje za mene. Ujutro sam brižljivo prelistala svoj
almanah, u nadi da æu naæi nekakav znak koji kaže kako neæu proživjeti život bez
ikakve svrhe. Osjeæala sam se tako potištenom da je to èak primijetio i gospodin
Arashino i po-

slao me po šivaæe igle u jedan duæan udaljen trideset minuta hoda. Na povratku,
dok sam dokono šetala uz cestu u sumraku, zamalo me nije pregazio jedan vojni
kamion. Nikad dotad nisam bila tako blizu smrti. Tek sam sljedeæeg jutra
primijetila kako me je almanah opominjao neka ne putujem u smjeru Štakora, a to
je upravo bio smjer kojim sam išla do duæana - ja sam tražila samo nekakav znak
o predsjedniku i nisam primijetila upozorenje. To me je iskustvo poduèilo koliko
je opasno usredotoèiti se samo na ono što nije tu. Što ako doðem do kraja života
i shvatim kako sam iz dana u dan oèekivala èovjeka koji nikad nije došao? Kako
æe biti nepodnošljivo tužno shvatiti da nikad nisam pravo okusila hranu koju sam
jela, niti doista vidjela mjesta na kojima sam bila, jer sam stalno mislila samo
na predsjednika, puštajuæi da mi život protjeèe u nepovrat. A opet, ako
prestanem misliti na njega, što mi ostaje od života? Postat æu poput plesaèice
koja se od djetinjstva priprema za predstavu u kojoj nikad neæe nastupiti.
Rat je za nas završio u kolovozu 1945. Gotovo æe ti svatko tko je tada živio u
Japanu reæi kako je to bio najcrnji trenutak u dugoj mraènoj noæi rata. Naša
domovina nije bila samo poražena, bila je uništena - a time ne mislim samo na
bombe, ma koliko da su bile strašne. Kad je tvoja zemlja izgubila rat i kad u
nju nagrne okupacijska vojska, osjeæaš se kao da su te izveli na stratište
vezanih ruku i natjerali te da klekneš, pa sad èekaš na udarac krvnikova maèa.
Godinu dana ili nešto više, ni jednom nisam èula da se netko smije - osim malog
Juntara, koji ionako ništa nije shvaæao. A kad bi se Juntaro nasmijao, njegov bi
mu djed odmah mahnuo rukom neka ušuti. Èesto sam primijetila kako muškarci i
žene koji su u to vrijeme bili djeca nose u sebi nekakvu duboku ozbiljnost - u
njihovom je djetinjstvu bilo premalo smijeha.
 Kad je stiglo proljeæe 1946. svima nam je postalo jasno da æemo preživjeti
kušnje poraza. Èak je bilo i takvih

442

443

koji su vjerovali da æe se Japan jednog dana obnoviti. Sve prièe o amerièkim

vojnicima koji æe silovati i ubijati pokazale su se netoènima, u stvari,
postupno smo shvatili da su Amerikanci opæenito neobièno ljubazni. Jednog se
dana kroz naše podruèje provezla skupina njihovih vojnika u teretnjacima.
Stajala sam uz cestu i promatrala ih, zajedno s drugim ženama iz susjedstva.
Tijekom godina koje sam proživjela u Gionu navikla sam sebe smatrati stanovnicom
jednog zasebnog svijeta, koji me je odvajao od ostalih žena i, u stvari, toliko
sam se svih tih godina osjeæala izdvojenom da sam se rijetko kad pitala kako
žive druge žene - èak i žene onih muškaraca koje sam zabavljala. A sad sam tu
stajala u poderanim radnim hlaèama i neuredne, opuštene kose. Nekoliko se dana
nisam okupala, jer smo oskudijevali s gorivom i nismo mogli grijati vodu svaki
dan. U oèima amerièkih vojnika koji su prolazili pokraj nas u teretnjacima nisam
se razlikovala od ostalih žena oko mene, a kad razmislim o tome, po èemu bi se i
moglo reæi da sam bila drugaèija? Ako više nemaš lišæe, koru i korijen, možeš li
se i dalje nazivati stablom? “Ja sam seljanka”, govorila sam samoj sebi, “uopæe
više nisam gejša.” Pogledala sam svoje ruke i vidjela koliko su ogrub-jele - bio
je to zastrašujuæi osjeæaj. Kako bih odvratila misli od svojih strahova, ponovo
sam se zagledala u teretnja-ke pune vojnika. Zar to nisu oni isti amerièki
vojnici koji su nas uèili mrziti, oni isti koji su bombardirali naše gradove
tako užasnim bombama? Sad su se vozili kroz naše susjedstvo, bacajuæi slatkiše
djeci.
U roku od godinu dana nakon predaje, gospodina Arashi-na su ponovo potaknuli da
se poène baviti kreiranjem kimona. Kako ja nisam ništa znala o kimonima, osim
kako ih treba nositi, moja je zadaæa bila provoditi dane u podrumu ispod
radionice i ložiti vatru ispod kotlova u kojima se kuhala boja. To je bio grozan
posao, dijelom zbog toga što nismo mogli kupovati ugljen ili drva, nego samo
tadon, što je nekakva vrsta ugljene prašine povezane ka-
444

tranom - ne možeš ni zamisliti smrad koji se širio naokolo kad bi to gorjelo. S

vremenom me je žena gospodina Arashina nauèila skupljati odreðeno lišæe,
peteljke i koru stabala od kojih sam sama pravila boju, što ti možda zvuèi kao
da sam na neki naèin bila promaknuta na bolji posao. U stvari, to je doista
mogao biti bolji posao da neki od tih materijala - nikad nisam uspjela otkriti
koji - nije imao èudno djelovanje na moju kožu. Moje nježne ruke plesaèice, koje
sam nekoæ njegovala najfinijim kremama, sad su se poèele ljuštiti poput suhih
vanjskih lupina luka i imale su takvu boju kao da su prekrivene modricama.
Tijekom tog razdoblja - nagnana vjerojatno osjeæajem osam-ljenosti - upustila
sam se u kratku ljubavnu vezu s jednim mladim majstorom koji je šivao tatami
strunjaèe i zvao se Inoue. Èinio mi se prilièno naoèit: imao je meke obrve poput
dvije mrlje tuša na nježnoj koži lica i savršeno glatke usnice. Tijekom nekoliko
tjedana, po nekoliko puta svakog tjedna, iskrala bih se noæu u radionicu i
pustila ga unutra. Uopæe nisam bila svjesna groznog izgleda svojih ruku sve dok
jedne noæi vatra pod kotlovima s bojom nije bila toliko jaka da smo se mogli
vidjeti. Kad je Inoue ugledao moje ruke, nije mi više dopuštao da ga dodirujem!
Kako bi mi se koža na rukama malo oporavila, gospodin Arashino mi je tijekom
ljeta dao zadatak da skupljam paukovu travu. Sok cvijeta ove trave upotrebljava
se za slikanje na svili, nakon èega se crtež prekriva škrobom i svila uranja u
boju. Ova trava obièno raste uz jezera i ribnjake tijekom kišnog razdoblja.
Mislila sam kako æe to biti ugodan posao, te sam jednog jutra u srpnju krenula s
naprtnjaèom, oèekujuæi da æu uživati u svježem, suhom danu, ali sam ubrzo
otkrila kako su to krajnje prepredeni cvjetovi. Koliko sam mogla ocijeniti,
angažirali su za svoje saveznike svakog živog kukca u Japanu. Svaki put kad bih
otkinula rukovet cvjetova, napale bi me èitave divizije komaraca i krpelja, a da
stvar bude još gora, jednom sam stala na nekakvu odvratnu malu žabu. Nakon što
sam se patila tjedan dana skupljajuæi te cvjetove, prešla sam na posao za koji
sam mislila da æe biti lakši: gnjeèila sam ih u
445

preši kako bih iz njih istisnula sok. Meðutim, ako nikad nisi osjetio smrad tog
soka... ukratko, bila sam sretna kad sam se krajem tjedna ponovo vratila
kotlovima s bojom.
Svih sam tih godina naporno radila. A svake noæi kad bih legla na poèinak,
mislila sam na Gion. Sve su se èetvrti gejša u Japanu ponovo otvorile veæ
nekoliko mjeseci nakon predaje, ali ja se nisam mogla vratiti prije nego što me
Majka pozove. Ona je sasvim lijepo živjela od prodaje kimona, umjetnièkih
predmeta i samurajskih maèeva amerièkim vojnicima. Tako su ona i Tetiæa zasad
ostale živjeti na malom seljaèkom imanju zapadno od Kvota, gdje su otvorile
duæan, dok sam ja nastavila živjeti i raditi u obitelji Arashino.
Buduæi da je Gion bio udaljen samo nekoliko kilometara, možda misliš da sam
èesto odlazila tamo u posjete. Meðutim, u tih pet godina koliko sam provela s
Arashino-vima, otišla sam u Gion samo jednom. To je bilo jednog poslijepodneva u
proljeæe, otprilike godinu dana nakon svršetka rata, kad sam se vraæala iz
okružne bolnice Ka-migyo, gdje sam podigla lijek za malog Juntara. Prošetala sam
niz aveniju Kavvaramachi do križanja s avenijom Shi-jo i tu prešla preko mosta u
Gion. Zgranula sam se kad sam uz obalu rijeke vidjela èitave obitelji kako èuèe
pod improviziranim nadstrešnicama, živeæi u krajnjoj bijedi.
U Gionu sam prepoznala niz gejša, iako one mene, dakako, nisu prepoznale, a
ja im se nisam obraæala, želeæi jednom vidjeti Gion oèima nekoga tko ne pripada
èetvrti. Meðutim, jedva sam nešto vidjela od Giona dok sam polako šetala
ulicama, jer su mi se pred oèima stalno ukazivale uspomene iz prošlosti. Kad sam
hodala uz Shirakawu, mislila sam na brojna popodneva kad sam ovuda šetala s
Mamehom. Malo dalje od mjesta na kojem sam stajala bila je klupa, na kojoj smo
Buèa i ja sjedile sa zdjelicama rezanaca one noæi kad sam je molila da mi
pomogne. Nedaleko odavde bila je ulièica u kojoj me je Nobu korio što sam uzela
generala za svog dannu. Otišla sam pola ulice dalje do ugla avenije Shijo gdje
sam onog mladog dostavljaèa natjerala da ispusti pladanj s kutijama. Na svim
446

tim mjestima osjeæala sam se kao da stojim na pozornici dugo nakon što je
predstava završila, kad se tišina slegne na prazno kazalište poput snježnog
pokrivaèa. Otišla sam do naše okiye i s èežnjom zurila u veliki željezni kraèun
na vratima. Kad sam bila zatvorena unutra, željela sam izaæi van. Sad se moj
život tako izmijenio i našavši se pred zakraèunatim vratima, željela sam ponovo
biti unutra. A opet, bila sam odrasla žena i slobodno sam mogla, ako sam to
željela, tog trenutka otiæi iz Giona i nikad se više ne vratiti.
Jednog užasno hladnog popodneva u studenom, tri godine nakon svršetka rata,
grijala sam ruke nad kotlovima s bojom u podrumu radionice, kad mi je gospoða
Arashino došla reæi kako me netko želi vidjeti. Po izrazu njezina lica vidjela
sam da se ne radi o nekoj ženi iz susjedstva. Ali možeš zamisliti kako sam se
iznenadila kad sam došla do vrha stepenica i ugledala Nobua. Sjedio je u
radionici s gospodinom Arashinom, držeæi u ruci praznu šalicu od èaja, kao da
veæ duže vrijeme tako sjedi i æaska. Kad me je ugledao, gospodin Arashino je
ustao.
“Imam nekog posla u susjednoj sobi, Nobu-san”, rekao je. “Vas dvoje možete
ovdje razgovarati. Uistinu mi je drago što ste nas došli vidjeti.”
“Ne zavaravaj se, Arashino”, odgovori Nobu. “Došao sam vidjeti Savuri.”
 Meni se to èinilo neljubazno i nimalo smiješno, ali se gospodin Arashino
nasmijao kad je to èuo i zatvorio je vrata radionice za sobom.
“Mislila sam da se èitav svijet promijenio”, rekla sam. “Ali oèito nije tako,
jer Nobu-san je ostao isti kao što je uvijek bio.”
“Ja se nikad ne mijenjam”, rekao je. “Ali nisam ovamo došao æaskati. Hoæu
znati što je s tobom.”
“Ništa, što bi bilo? Zar Nobu-san nije dobivao moja pisma?”
447

“Ti pišeš pisma kao da pišeš pjesme! Pišeš samo o “divnom žuboru vode” ili
sliènim glupostima.”
“Dakle, Nobu-san, više neæu potratiti na vas ni jedno pismo!”
“Ni nemoj, ako je to ono što ti zoveš pismom. Zašto mi ne možeš jednostavno
napisati ono što me zanima, kao na primjer, kad æeš se vratiti u Gion? Svaki
mjesec nazivam Ichiriki i pitam za tebe, a vlasnica mi samo niže jednu izliku za
drugom. Veæ sam mislio da æu te naæi kako boluješ od nekakve strašne bolesti.
Mršavija si nego što si bila, rekao bih, ali izgledaš mi prilièno zdrava. Sto te
je zadržalo?”
“Ja svakako mislim na Gion svakog dana.”
“Tvoja se prijateljica Mameha vratila još prije godinu dana. Èak se i
Michizono, onako stara, pojavila istog dana kad se Gion otvorio. Ali mi nitko
nije mogao reæi zašto se Savuri ne vraæa.”
“Ako hoæete istinu, ja o tome ne odluèujem. Èekam da Majka ponovo otvori
okiyu. Ja se isto toliko želim vratiti koliko me Nobu-san želi vidjeti ondje.”
“Onda nazovi tu svoju majku i reci joj da je vrijeme. Strpljivo sam èekao
ovih šest mjeseci. Zar nisi shvatila što sam ti govorio u svojim pismima?”
“Kad ste napisali kako želite da se vratim u Gion, mislila sam da hoæete reæi
kako se nadate da æete me tamo uskoro vidjeti.”
“Ako kažem da te želim ponovo vidjeti u Gionu, onda hoæu reæi da spakiraš
torbe i kreneš. Ne shvaæam, uostalom, zašto moraš èekati na tu svoju majku! Ako
njoj nije doprlo do mozga kako je vrijeme da se vrati, onda je glupaèa!”
“Malo bi ljudi našlo lijepih rijeèi za nju, ali uvjeravam vas, ona nije
glupaèa. Nobu-san bi joj se možda èak i divio, kad bi je bolje upoznao. Ona vrlo
lijepo živi od prodaje suvenira amerièkim vojnicima.”
“Vojnici neæe uvijek biti ovdje. Ti joj reci kako tvoj dobar prijatelj Nobu
želi da se vratiš u Gion.” I na to
448

dohvati onom svojom jednom rukom nekakav mali paketiæ i baci ga na strunjaèe
blizu mene. Ni rijeèi nije rekao, samo je pijuckao svoj èaj i gledao me.
“Sto to Nobu-san baca na mene?” upitala sam.
“To je dar koji sam ti donio. Otvori.”
“Ako Nobu-san meni daje dar, prvo moram donijeti svoj dar za njega.”
Otišla sam do kuta prostorije, gdje sam držala kovèeg sa svojim stvarima i
potražila sam lepezu koju sam odavno odluèila pokloniti Nobuu. To se možda èini
malim poklonom za èovjeka koji me je spasio od života u tvornici. Ali za gejšu
su lepeze kojima se služimo u plesu nešto poput svetih predmeta - a ovo nije
bila obièna lepeza plesaèice, nego ona koju sam dobila od svoje uèiteljice kad
sam dostigla stupanj shiso u školi plesa Inoue. Nikad još nisam èula da se neka
gejša odvojila od takve lepeze - a to je upravo bio razlog zbog kojeg sam je
odluèila dati njemu.
Umotala sam lepezu u komad pamuène tkanine i vratila se do mjesta gdje sam
kleèala kako bih mu je predala. Zaèudio se kad je razmotao tkaninu, baš kao što
sam i znala. Pokušala sam mu objasniti kako sam najbolje u-mjela zašto mu želim
pokloniti tu lepezu.
“To je ljubazno od tebe”, rekao je, “ali ja nisam vrijedan takvog dara.
Pokloni je nekome tko se više razumije u ples od mene.”
 “Ne postoji nitko drugi kome bih je dala. Ona je dio mene i ja je dajem Nobu-
sanu.”
“U tom sluèaju, zahvalan sam ti na tom daru i èuvat æu ga kao dragocjenost. A
sad otvori ono što sam ti donio.”
Zamotan u papir i vezan uzicom, umotan u nekoliko slojeva novina, unutra je
bio kamen velièine šake. Sigurna sam da sam u najmanju ruku izgledala jednako
zaèuðena tim kamenom kao što je Nobu izgledao zaèuðen mojim darom. Kad sam malo
bolje pogledala, vidjela sam da to nije kamen, nego komad betona.
449

“Držiš u ruci komad ruševina naše tvornice u Osaki”, rekao mi je Nobu. “Od
naše èetiri tvornice, dvije su razorene. Postoji opasnost da èitava kompanija
neæe preživjeti sljedeæih nekoliko godina. I tako, vidiš, ako si ti meni dala
dio sebe u toj lepezi, pretpostavljam da se može reæi kako sam i ja tebi
poklonio dio sebe.”
“Ako je to dio Nobu-sana, onda æu to èuvati kao najveæu dragocjenost.”
“Nije to nikakva dragocjenost. To je komad betona! Hoæu da mi pomogneš
pretvoriti taj komad betona u prekrasan dragulj koji æe pripasti tebi.”
“Ako Nobu-san zna kako se to radi, onda ga lijepo molim neka mi to kaže i svi
æemo biti bogati!”
“Imat æu za tebe u Gionu jedan zadatak. Ako stvar uspije onako kako se nadam,
naša æe kompanija za godinu dana ili tako nekako opet stati na noge. Kad te
zamolim da mi vratiš taj komad betona i kad ti u zamjenu za njega poklonim
dragulj, napokon æe doæi trenutak kad æu ja postati tvoj danna.”
Kad sam to èula, koža mi je naglo postala hladna poput stakla, ali nisam to
pokazala. “Kako to tajnovito zvuèi, Nobu-san. Nešto što^”a mogu poduzeti kako
bih pomogla kompaniji Iwamura?”
“To je gadan zadatak. Neæu ti lagati. Tijekom posljednjih dviju godina prije
zatvaranja Giona jedan je èovjek po imenu Sato bio èest gost na zabavama
guvernera okruga. Hoæu da se vratiš kako bi ga zabavljala.”
Morala sam se nasmijati kad sam to èula. “Zbog èega bi to bilo tako strašno?
Ma koliko taj èovjek bio mrzak Nobu-sanu, sigurna sam da sam zabavljala još i
gore ljude od njega.”
“Kad bi ga se mogla sjetiti, bilo bi ti jasno zašto je to tako strašan
zadatak. Taj je èovjek iritantan, ponaša se kao svinja. Kaže mi kako uvijek
sjeda za stol tako da može zuriti u tebe. Ti si jedino o èemu govori - kad
govori, jer uglavnom samo sjedi. Možda si vidjela kako ga spominju u novinama
prošlog mjeseca - upravo je imenovan za zamjenika ministra financija.”
450

“Zaboga!” rekla sam. “Mora da je jako sposoban.” “Oh, postoji petnaestak ili
više ljudi koji nose taj naslov. Znam da je sposoban nalijevati u sebe šake, to
je jedino što sam vidio da radi. Tragièno je što buduænost jedne velike
kompanije kao što je naša ovisi o takvom èovjeku! Živimo u strašnom vremenu,
Savuri.”
“Nobu-san! Ne smijete govoriti takve stvari.” “A zašto, molim te? Nitko me neæe
èuti.” “Ne radi se o tome tko æe vas èuti. U pitanju je vaš stav! Ne biste
smjeli tako misliti.”
“Zašto ne bih smio? Kompanija nikad nije bila u goroj situaciji. Èitavo
vrijeme rata predsjednik se opirao nalozima vlade. Kad je napokon pristao
suraðivati, rat je veæ bio gotovo završio i ništa od onog što smo mi proizveli,
ni jedna jedina stvar, nije stiglo do bojišta. Ali je li to sprijeèilo
Amerikance da Iwamuru proglase za zaibatsu, baš kao i Mitsubishi. To je
apsurdno. U usporedbi s Mitsu-bishijem, mi smo bili poput vrapca koji gleda
lava. A prijeti nam nešto još gore od toga: ako ih ne uspijemo uvjeriti u našu
nevinost, Iwamura æe biti konfiscirana i sva njezina imovina rasprodana kako bi
se platila ratna odšteta! Pred dva tjedna rekao bih da nam se ne može dogoditi
ništa gore od toga, ali sad su imenovali tog tipa Satoa da Amerikancima podnese
svoje mišljenje o našem sluèaju. Amerikanci misle kako su mudro postupili time
što su imenovali Japanca za taj posao. Pa, meni bi bilo draže da su taj posao
dali nekom psu, nego tom èovjeku!” Nobu je naglo prekinuo svoju tiradu. “Sto je
to, zaboga, s tvojim rukama?”
Otkako sam došla iz podruma, nastojala sam skrivati ruke koliko sam god
mogla. Meðutim, Nobu ih je oèigledno nekako uspio vidjeti. “Gospodin Arashino me
ljubazno zaposlio na pravljenju boja.”
“Nadajmo se da on zna kako se te mrlje uklanjaju s kože”, reèe Nobu. “Ne
možeš se takva vratiti u Gion.”
“Nobu-san, moje su ruke najmanji problem. Ja uopæe nisam sigurna mogu li se
vratiti u Gion. Uèinit æu sve što
451

mogu kako bih nagovorila Majku, ali doista, ja o tome ne odluèujem. Uostalom,
sigurna sam da ima mnogo drugih gejša koje æe vam rado pomoæi...”
“Nema nikakvih drugih gejša! Èuj me, odveo sam neki dan zamjenika ministra
Satoa u èajanu s još nekoliko drugih ljudi. On èitav sat nije progovorio ni
rijeèi, a onda je napokon proèistio grlo i rekao: “Ovo nije Ichiriki.” Ja sam mu
na to rekao: “Ne, nije. To ste toèno pogodili.” On je zaroktao kao svinja i onda
rekao: “Sayuri zabavlja u Ichirikiju.” A ja sam mu na to rekao: “Ne, gospodine
ministre. Kad bi ona uopæe bila u Gionu, odmah bi došla ovamo i zabavljala nas.
Ali rekao sam vam - ona nije u Gionu!” On je onda uzeo svoju šalicu za šake...”
“Nadam se da niste prema njemu bili tako neuljudni kao što sad prièate”,
rekla sam.
“Možeš se kladiti da sam bio baš takav! Ne mogu podnijeti tog èovjeka duže od
pola sata. Nakon toga ne odgovaram više za ono što kažem. Upravo zbog toga želim
da ti budeš tamo! I nemoj mi sad opet reæi kako ti o tom ne odluèuješ. Duguješ
mi toliko i ti to vrlo dobro znaš. Uostalom... volio bih i sam imati prilike
provesti neko vrijeme s tobom...”
“I ja bih voljela provoditi vrijeme u društvu s Nobu--sanom.”
“Samo nemoj kada doðeš donijeti sa sobom bilo kakve iluzije.”
“Nakon ovih zadnjih nekoliko godina, sigurna sam da mi ni jedna nije više
ostala. Meðutim, ima li Nobu-san nešto posebno na umu?”
“Nemoj oèekivati od mene da ti postanem danna za mjesec dana, to mislim. Dok
se Iwamura ne oporavi, nisam u poziciji tako nešto ponuditi. Jako sam bio
zabrinut za izglede kompanije. Ali iskreno æu ti reæi, Sayuri, buduænost me
manje brine otkako sam opet tebe vidio.”
“Nobu-san! Kako ste ljubazni!”
“Ne budi smiješna. Ja ti ne pokušavam laskati. Naše su sudbine povezane. Ali
nikad neæu postati tvojim dan-

nom ako se Iwamura ne oporavi. Možda je oporavak kompanije jednostavno sudbinski

odreðen, baš kao naš prvi susret.”
Tijekom posljednjih godina rata nauèila sam ne razmišljati više o tome što mi
je suðeno, a što nije. Èesto sam ženama iz susjedstva govorila kako nisam
sigurna hoæu li se ikad više vratiti u Gion - ali zapravo sam èitavo vrijeme
znala da æu se vratiti. Ondje me je èekala moja sudbina - ili kako god to hoæeš
nazvati. Ovih sam prošlih godina nauèila zaustaviti vodu u svojoj liènosti tako
što sam je pretvorila u led, moglo bi se reæi. Samo sam tako, zaustavljajuæi
prirodan tok svojih misli, mogla podnijeti èekanje. Sad kad sam èula Nobua kako
govori o mojoj sudbini... dakle, osjetila sam kako je razbio led u meni i iznova
mi probudio èežnju.
“Nobu-san”, rekla sam, “ako je važno ostaviti dobar dojam na zamjenika
ministra Satoa, možda biste trebali zamoliti predsjednika da i on bude nazoèan
kad ga budete zabavljali.”
“Predsjednik ima puno posla.”
“Ali ako je ministar važan za buduænost kompanije...”
 “Ti se samo brini o tome kako æeš se što prije vratiti. Ja æu se brinuti o
tome što je najbolje za kompaniju. Bit æu jako razoèaran ako krajem mjeseca ne
budeš u Gionu.”
Nobu ustane, spremajuæi se za odlazak, jer se morao vratiti u Osaku prije
noæi. Otpratila sam ga do ulaza kako bih mu pomogla obuæi kaput i cipele, te sam
mu stavila na glavu šešir. Kad sam sve to obavila, on je dugo stajao i šutke me
gledao. Mislila sam da æe mi reæi kako sam lijepa - jer je imao obièaj tako
nešto reæi kad bi se ovako, bez razloga, zagledao u mene.
“Zaboga, Savuri, zbilja izgledaš kao seljanka!” rekao je. Lice mu je bilo
namršteno kad se okrenuo prema vratima i izašao.

452

453

i Trideseto poglavlje

Te iste noæi, dok su Arashinovi spavali, pisala sam Majci koristeæi se svjetlom
što ga je bacao ražareni tadon ispod kotlova s bojom. Je li moje pismo postiglo
pravi uèinak ili se Majka veæ bila spremala ponovo otvoriti okiyu, ne znam, ali
tjedan dana kasnije pred vratima kuæe Arashi-novih zazvala je neka starica i kad
sam otvorila vrata, ugledala sam Tetiæu. Obrazi su joj bili upali jer je
izgubila zube, a bolesno siva boja kože podsjetila me na komad sirove ribe
ostavljen na tanjuru preko noæi. Ali vidjela sam da je još uvijek snažna:
donijela je u jednoj ruci torbu s ugljenom, a u drugoj torbu s hranom u znak
zahvale Arashinovima što su bili tako dobri prema meni.
Sljedeæeg sam se dana sva u suzama, oprostila i vratila u Gion, gdje sam se,
zajedno s Majkom i Teticom, dala na posao oko sreðivanja kuæe. Kad sam pogledala
naokolo po okiyi, kroz glavu mi je prošla misao kako nas kuæa kažnjava što smo
je godinama ostavile pustu. Potrošile smo èetiri ili pet dana samo na najgore
probleme: brisanje prašine koja se posvud slegla poput guste koprene; pecanje
ostataka glodavaca iz bunara; èišæenje Majèine sobe na katu, u kojoj su ptice
razderale tatami strunjaèe i povadile slamu da sagrade gnijezda u niši. Na moje
iznenaðenje, Majka je radila isto toliko koliko i mi, dijelom zato što smo si
mogle priuštiti samo kuharicu i jednu odraslu sluškinju, premda smo imale i
jednu djevojèicu koja se zvala Etsuko. Ona je bila kæi èovjeka na èijem su
imanju Majka
454

i Tetiæa zadnjih godina živjele. Kao da me je Etsuko trebala podsjetiti na to

koliko je godina prošlo otkako su me kao devetogodišnju djevojèicu doveli u
Kvoto; ona je takoðer imala devet godina. Èinilo mi se da me gleda s isto toliko
straha kao što sam ja nekoæ gledala Hatsumomo, iako sam joj se smješkala kad god
sam mogla. Bila je visoka i mršava kao metla i imala je dugu kosu koja se
vijorila za njom dok bi trèala za poslom. A lice joj je bilo usko kao zrno riže,
tako da se nisam mogla oteti pomisli kako æe i nju, baš kao nekoæ mene, baciti u
lonac pa æe nabubriti i postati bijela i slasna, pogodna za konzumiranje.
Kad smo okiyu pospremili toliko da se u njoj opet moglo živjeti, krenula sam
u obilazak Giona kako bih se javila ljudima. Poèela sam s Mamehom, koja je sad
živjela u jednosobnom stanu iznad jedne ljekarne u blizini gion-skog hrama.
Otkako se prije godinu dana vratila, nije više imala dannu koji bi joj plaæao
veæi stan. Zgranula se kad me je ugledala - zbog istaknutih liènih kosti, rekla
je. Iskreno reèeno, ja sam se isto toliko zgranula kad sam nju vidjela.
Prekrasni oval lica ostao je isti, ali joj je vrat izgledao nekako žilav i
previše staraèki za njezine godine. Najèudnije je bilo što bi povremeno stezala
usta kao kakva starica, jer su joj se zubi - premda nisam na njima vidjela
nikakvu promjenu - u jednom razdoblju tijekom rata prilièno bili rasklimali i
još uvijek su je boljeli.
 Dugo smo razgovarale, a onda sam je upitala što misli, hoæe li se u proljeæe
ponovo davati Plesovi stare prijestolnice. Naime, predstave se nisu održavale
veæ èitav niz godina.
“Oh, zašto ne?” rekla je. “Glavna bi tema mogla biti “Ples u rijeci”!”
Ako si ikad posjetio neke toplice ili kakvo slièno mjesto i ako su te tamo
zabavljale žene koje izigravaju gejše, a zapravo su prostitutke, onda æeš
shvatiti Mamehinu šalu. Žena koja pleše “Ples u rijeci” zapravo izvodi neku
vrstu striptiza. Pretvara se kao da ulazi u postupno sve dublju vodu i pritom
stalno podiže kimono kako ne bi smoèila rub, sve dok muškarci napokon ne
ugledaju ono
455

na što su èekali, te joj poènu dobacivati uzvike odobravanja i nazdravljati

jedan drugom šalicama sakea.
“Uz sve ove amerièke vojnike u Gionu”, nastavila je, “znanje engleskog æe ti
više koristiti od plesa. Uostalom, kazalište Kaburenjo je pretvoreno u
kyabarei.”
Ja nikad dotad nisam èula tu rijeè, koja je izvedena iz rijeèi “kabare”, ali
sam ubrzo saznala što znaèi. Još dok sam živjela u obitelji Arashino, èula sam
prièe o amerièkim vojnicima i njihovim buènim zabavama. Ipak sam se zgrozila kad
sam kasnije tog popodneva zakoraèila u ulazni prostor jedne èajane i vidjela -
umjesto uobièajenog niza muških cipela ispod stube u predvorju - neurednu gomilu
vojnièkih èizama, od kojih mi je svaka izgledala veæa od Majèinog pokojnog psiæa
Takua. U prednjem ulaznom predvorju prvo što sam vidjela bio je jedan Amerikanac
u donjem rublju koji se zavlaèio ispod police u niši, dok su ga dvije gejše,
hihoæuæi, pokušavale odatle izvuæi. Kad sam vidjela crne dlake na njegovim
rukama i prsima, pa èak i na leðima, imala sam osjeæaj da nikad nisam vidjela
nešto tako odvratno. Izgleda da je izgubio odjeæu u igri “tko gubi, pije” i sad
se pokušavao sakriti, ali je uskoro pustio da ga žene izvuku za ruke i odvedu
natrag niz hodnik i kroz jedna vrata. Kad su ušli, èula sam iznutra zvižduke i
povike odobravanja.
Otprilike tjedan dana nakon povratka, napokon sam bila spremna pojaviti se
opet kao gejša. Provela sam dan žureæi se od frizera gataru, namaèuæi ruke kako
bih uklonila posljednje ostatke boje i pretražujuæi èitav Gion u potrazi za
šminkom. Sad kad sam se veæ bližila tridesetoj, od mene se više nije oèekivalo
da mažem lice bjelilom, osim u posebnim prigodama. Ipak sam tog dana provela
pola sata za toaletnim stoliæem, isprobavajuæi razlièite nijanse zapadnjaèkog
pudera kako bih nekako prikrila koliko sam omršavila. Kad je došao gospodin
Bekku i pomagao mi da se odjenem, mala je Etsuko stajala i gledala kao što sam
ja nekoæ gledala Hatsumomo, a zapanjeni pogled u njezinim oèima uvjerio me je
više od bilo èega što sam vidjela u zrcalu kako doista ponovo izgledam kao
gejša.
456

Kad sam napokon te veèeri izašla, èitav je Gion bio prekriven divnim snijegom,
toliko suhim da ga je i najla-ganiji vjetar odnosio s krovova. Na sebi sam imala
kimono šal i nosila sam lakirani kišobran, tako da sam zasigurno bila jednako
neprepoznatljiva kao i onog dana kad sam posjetila Gion odjevena kao seljanka.
Prepoznala sam samo oko polovice gejša koje sam susrela. Lako je bilo pogoditi
koje su od njih živjele u Gionu prije rata, jer bi se te gejše u prolazu uljudno
kratko naklonile, èak i ako me ne bi prepoznale. Ostale se nisu toliko trudile,
samo bi kim-nule glavom.
Vidjevši kako na ulicama tu i tamo ima vojnika, bojala sam se što æu naæi kad
doðem u Ichiriki. No, u ulaznom sam prostoru vidjela uredno poredane ulaštene
crne cipele kakve nose èasnici, a èajana mi se, zaèudo, èinila tiša nego u ono
vrijeme kad sam bila pripravnica. Nobu još nije bio stigao - odnosno, barem
nisam od njega vidjela nikakvog traga - ali su mene odmah uveli u jednu od
velikih soba u prizemlju rekavši da æe mi se on ubrzo pridružiti. Inaèe bih
obièno èekala u dijelu za poslugu na kraju hodnika, gdje sam mogla ogrijati ruke
i pijuckati èaj, jer ni jedna gejša ne voli da je muškarac zatekne besposlenu.
Ali nije me smetalo èekati Nobua - osim toga, godilo mi je što mogu provesti
nekoliko minuta sama u takvoj sobi. Bila sam gladna ljepote ovih pet godina, a
ta bi te soba zapanjila svojom profinjenom ljepotom. Zidovi su bili prekriveni
svijetložutom svilom koja je svojom teksturom davala sobi svojevrstan karakter i
u meni stvarala osjeæaj kao da me cijelu obuhvaæa, onako kao što ljuska jajeta
obuhvaæa jaje.
Oèekivala sam da æe Nobu doæi sam, ali kad sam ga napokon zaèula na hodniku,
bilo mi je jasno da je sa sobom doveo zamjenika ministra Satoa. Kao što sam
rekla, nije me smetalo da me Nobu naðe kako èekam, ali mislila sam kako bi bilo
katastrofalno pružiti ministru razlog da pomisli kako sam nepopularna. Stoga sam
hitro kliznula kroz druga vrata u susjednu, praznu sobu. Kako se pokazalo, to mi
je dalo priliku da slušam Nobua kako pokušava biti ljubazan.
457

Ili

“Zar ovo nije krasna soba, gospodine ministre?” rekao je. Èula sam kratki
roktaj umjesto odgovora. “Tražio sam je posebno za vas. Ona slika u zen stilu
doista je nešto sjajno, ne mislite?” Zatim je, nakon duge šutnje, dodao: “Da,
tako je lijepa noæ. Oh, jesam li vas veæ pitao jeste li kušali posebnu vrstu
sakea što ga èajana Ichiriki sama proizvodi?”
To se i dalje tako nastavilo, dok se Nobu vjerojatno osjeæao poput slona koji
pokušava izigravati leptira. Kad sam na posljetku izišla u hodnik i pojavila se
na vratima, vidljivo mu je laknulo.
Imala sam prilike prvi put pogledati ministra tek nakon što sam mu se
predstavila i kleknula kraj stola. Uopæe mi nije izgledao poznat, iako je tvrdio
kako je sate i sate proveo zureæi u mene. Ne znam kako sam ga uspjela
zaboraviti, jer je doista upadao u oèi svojim izgledom: nikad nisam vidjela
nekoga tko bi se više muèio tegleæi naokolo sa sobom svoje lice. Bradu je stalno
držao pritisnutu o kljuènu kost kao da nije u stanju podignuti glavu, a donja mu
je èeljust bila tako isturena da se èinilo kao da sam sebi puše u nos. Nakon što
mi je kratko kimnuo glavom i rekao svoje ime, prošlo je dugo vremena dok sam
ponovo od njega èula nekakav drugi zvuk osim roktanja, jer je on izgleda gotovo
na sve odgovarao na taj naèin.
Trudila sam se svim silama zametnuti razgovor, a onda nas je izbavila
sluškinja koja je donijela pladanj sa sa-keom. Natoèila sam šake u ministrovu
šalicu i zapanjeno gledala kako ga izlijeva izravno u donji dio usta na isti
naèin kao da ga izlijeva u slivnik. Na trenutak je zatvorio usta, pa ih potom
ponovo otvorio i šake je nestao, a da se pritom nije mogao vidjeti nikakav
uobièajeni znak gutanja kao kod drugih ljudi. Zapravo, uopæe nisam bila sigurna
je li progutao to što je ulio u usta, sve dok mi nije ponovo pružio praznu
šalicu.
To se tako nastavilo daljnjih petnaestak minuta ili nešto više, dok sam se ja
trudila navesti ministra da se malo oslobodi prièajuæi mu prièice i šale i
postavljajuæi mu nekoliko pitanja. Ubrzo sam pomislila kako tako nešto mož-
458

da uopæe nije moguæe. Ni jedan njegov odgovor nije bio duži od jedne rijeèi.
Predložila sam mu igru “tko gubi, pije”, èak sam ga pitala voli li pjevati.
Najduži razgovor što smo ga vodili u prvih pola sata poèeo je njegovim pitanjem
znam li plesati.
“O da, naravno. Želi li ministar da za njega otplešem jedan kratki ples?”
“Ne”, odgovorio je. I to je bio kraj razgovora.
Ministar nije volio gledati ljude u oèi, ali je svakako volio prouèavati
hranu koju jede, kako sam otkrila kad je sluškinja donijela veèeru za njega i
Nobua. Prije nego što bi bilo što stavio u usta, ministar bi prvo podigao
zalogaj štapiæima do visine nosa i piljio u njega, okreæuæi ga na sve strane.
Ako ne bi prepoznao to što je držao, upitao bi mene što je to. “To je komadiæ
slatkog krumpira prokuhanog u umaku od soje i šeæeru”, rekla sam mu kad mi je
pokazao nešto naranèasto. Zapravo, nisam imala pojma je li to slatki krumpir,
kriška kitove jetre ili što drugo, ali nisam mislila da bi ministar bio
zadovoljan kad bih to rekla. Malo kasnije, kad .ni je pokazao komadiæ marinirane
govedine, odluèila sam se našaliti.
“Oh, to je komadiæ marinirane kože”, rekla sam mu. “To je specijalitet kuæe!
Pravi se od kože slona. Prema tome, trebala sam reæi “komadiæ marinirane
slonovske kože”.”
“Slonovske kože?”
“Hajde, gospodine ministre, valjda znate da se šalim! To je komadiæ govedine.
Zašto tako brižljivo razgledate svaki zalogaj? Zar mislite da æe vam ovdje
poslužiti pseæe meso ili tako nešto?”
“Ja sam jeo pseæe meso, znate”, rekao mi je.
“To je jako zanimljivo. Ali veèeras nemamo to na jelovniku. Prema tome,
nemojte više gledati u štapiæe.”
Ubrzo smo poèeli igrati igru “tko gubi, pije”. Nobu mrzi tu igru, ali se
prestao buniti kad sam mu grimasom naredila da ušuti. Možda nismo trebali
pustiti ministra da toliko puta izgubi, jer kad smo mu kasnije pokušavali
459

objasniti pravila jedne druge, sliène igre koju on nikad nije igrao, oèi su mu
poèele plivati u oènim dupljama poput èepova na uzburkanom moru. Odjednom je
ustao i zaputio se u jedan kut sobe.
“Èekajte, gospodine ministre”, rekao mu je Nobu, “kamo zapravo želite iæi?”
Ministar mu je odgovorio tako da se podrignuo, što se meni èinilo vrlo
rjeèitim odgovorom, jer bilo je jasno kako æe se svakog èasa pobljuvati. Nobu i
ja smo pritrèali da mu pomognemo, ali on je veæ pritisnuo ruku na usta. Da je
bio vulkan, veæ bi se pušio, prema tome nismo imali drugog izbora, nego
odgurnuti staklena vrata prema vrtu i pustiti ga da se pobljuje na snijeg. Možda
se zgražaš pri pomisli da netko bljuje u jedan od tih rafinirano ureðenih
vrtova, ali ministar sigurno nije bio prvi koji je to uèinio. Mi se gejše obièno
trudimo odvesti takve ljude dolje do zahoda, ali katkad nam to ne uspije. Ako
kažemo jednoj od sluškinja da je jedan gost upravo posjetio vrt, one toèno znaju
što to znaèi i odmah to dolaze poèistiti.
Nobu i ja smo nastojali koliko smo mogli zadržati ministra koji je kleèao u
vratima s glavom obješenom iznad snijega. No, usprkos našim naporima, on se
uskoro poèeo rušiti prema snijegu, glavom naprijed. Pokušala sam ga gurnuti
ustranu, tako da barem padne u snijeg koji još nije pobljuvan. Ali ministar je
bio krupan i težak kao goveða polovica. Uspjela sam ga jedino u padu okrenuti na
bok.
Meni i Nobuu nije preostalo drugo nego da se obeshrabreno pogledamo, dok je
ministar potpuno nepokretan ležao pred nama u dubokom snijegu kao kakva otpala
grana.
“Dakle, Nobu-san”, rekla sam, “nisam znala da æe vaš gost biti tako zabavan.”
“Mislim da smo ga ubili. I ako me pitaš, mislim da je to zaslužio. Kakav
nepodnošljiv èovjek!”
“Zar se vi tako ponašate prema svojim poštovanim gostima? Morate ga izvesti
na ulicu i hodati s njim dok se ne razbudi. Hladnoæa æe mu koristiti.”
460

“Veæ leži u snijegu. Zar to nije dovoljno hladno?”

“Nobu-san!” rekla sam prijekorno. I èini se da nisam više ništa trebala reæi,
jer je Nobu uzdahnuo i sišao onako u èarapama dolje u vrt kako bi pokušao
ministra vratiti svijesti. Dok se on time bavio, ja sam otišla naæi sluškinju
koja bi mu mogla pomoæi, jer mi je bilo jasno kako Nobu s onom jednom rukom ne
može sam odvuæi ministra natrag u èajanu. Nakon toga sam otišla po suhe èarape
za obojicu muškaraca i upozorila sam jednu sluškinju da æe trebati poèistiti vrt
kad mi odemo.
 Kad sam se vratila u sobu, Nobu i ministar ponovo su sjedili za stolom. Možeš
zamisliti kako je ministar izgledao - i zaudarao. Morala sam mu svojim rukama
svuæi mokre èarape s nogu, ali sam se držala na udaljenosti dok sam to radila.
Èim sam završila s time, ministar se izvalio na strunjaèe i trenutak kasnije,
ponovo izgubio svijest.
“Mislite da nas može èuti?” šapnula sam Nobuu.
“Ja mislim da nas on ne èuje ni kad je pri svijesti”, reèe Nobu. “Jesi li
ikad u životu srela veæeg kretena od njega?”
“Nobu-san, tiho!” šapnula sam. “Mislite li da se on stvarno veèeras dobro
zabavio? Hoæu reæi, jeste li ovako nešto imali na umu kad ste ga pozvali?”
“Nije važno što sam ja imao na umu. Važno je što je on imao na umu.”
“Nadam se da to ne znaèi da æemo sljedeæeg tjedna morati sve ovo ponoviti.”
“Ako je ministar zadovoljan današnjom veèeri, onda sam i ja zadovoljan.”
“Nobu-san, zbilja! Vi sasvim sigurno niste bili zadovoljni. Izgledali ste
tako nesretni kako vas veæ dugo nisam vidjela. A s obzirom na stanje u kojem je
ministar, možemo pretpostaviti da ovo ni njemu nije bila najljepša veèer u
životu...”
“Ne možeš ništa pretpostavljati kad je ministar u pitanju.”
“Sigurna sam da bi njemu bilo ljepše ako bi ozraèje bilo... nekako sveèanije.
Slažete se?”
461

“Dovedi drugi put još nekoliko gejša ako misliš da æe to pomoæi”, reèe Nobu.
“Ponovo æemo doæi iduæe subote. Pozovi svoju stariju sestru.”
“Mameha je svakako vješta, ali ministra je tako teško zabavljati. Trebala bi
nam neka gejša koja bi, što ja znam, bila jako buèna! Koja bi svima skretala
pozornost na sebe. Zapravo, sad kad razmišljam o tome... èini mi se da bismo
trebali još jednog gosta, ne samo još jednu gejšu.”
“Ja za to ne vidim nikakvog razloga.”
“Ako ministar bude zaokupljen piæem i povremenim potajnim pogledima prema
meni, a vi budete stalno mislili na to kako vam on beskrajno ide na živce, veèer
nam neæe ispasti osobito sveèano”, rekla sam. “Iskreno reèeno, Nobu-san, mislim
da biste možda sljedeæi put trebali sa sobom povesti predsjednika.”
Možda se pitaš jesam li èitavo vrijeme planirala kako da veèer dovedem do tog
trenutka. Svakako je toèno da sam se više od svega nadala kako æe mi povratak u
Gion omoguæiti da nekako naðem naèina da budem s predsjednikom. Nije se radilo
toliko o tome da sam èeznula sjediti s njim ponovo u istoj sobi, nagnuti se
povremeno prema njemu i došapnuti mu neku primjedbu, osjetiti miris njegove
kože. Ako bi takvi trenutni užici bili sve što mi život može pružiti, onda bi mi
bilo bolje da jednom zauvijek ugasim taj izvor blistavog svjetla u svom životu i
poènem se privikavati na tamu. Možda me je doista život, kako se barem sada
èinilo, iznova vraæao Nobuu. Nisam bila toliko nerazumna da zamišljam kako mogu
promijeniti tijek sudbine. Ali isto tako nisam mogla odustati od posljednjeg
traèka nade.
“Razmišljao sam o tome da dovedem predsjednika”, odgovori Nobu. “Ministar ima
o njemu vrlo visoko mišljenje. Ali, ne znam, Savuri. Veæ sam ti rekao. On ima
puno posla.”
Ministar se trgnuo na strunjaèama kao da mu je netko zabio iglu u stražnjicu
i malo-pomalo, uspio se uspraviti u sjedeæi položaj. Nobuu se toliko gadilo
gledati njegovu uprljanu odjeæu da me je poslao neka dovedem neku
462

sluškinju s mokrim ruènikom. Nakon što je sluškinja oèistila ministrov kaput i

ponovo nas ostavila same, Nobu reèe:
“Dakle, gospodine ministre, ovo je stvarno bila divna veèer! Sljedeæeg æemo
se puta još bolje zabaviti, jer neæete imati prilike pobljuvati samo mene, nego
i predsjednika i još možda jednu ili dvije gejše povrh toga!”
Jako sam se razveselila kad je Nobu spomenuo predsjednika, ali se nisam
usudila reagirati.
 “Meni se sviða ova gejša”, rekao je ministar.”Ne treba mi još jedna!”
“Njezino je ime Savuri i bolje vam je da ju tako zovete, inaèe neæe više
htjeti doæi. A sad, ustanite, gospodine ministre. Vrijeme je da nas dvojica
krenemo kuæi.”
Otpratila sam ih do ulaza, gdje sam im pomogla obuæi kapute i cipele i zatim
sam ih gledala kako su se otputili kroz snijeg. Ministar je toliko teturao da bi
se zabio ravno u okvir vanjskih vrata da ga Nobu na vrijeme nije uhvatio za
lakat i izveo ga na ulicu.
Kasnije te iste noæi svratila sam s Mamehom na jednu zabavu punu amerièkih
vojnika. Kad smo mi stigle, njihov tumaè nije više bio ni od kakve koristi, jer
su ga toliko tjerali da pije da je veæ bio mrtav pijan, ali svi su èasnici
prepoznali Mamehu. Malo me je iznenadilo kad su svi poèeli pjevuckati i mahati
rukama, pokazujuæi joj kako bi željeli da im nešto otpleše. Oèekivala sam da
æemo svi tiho sjediti i gledati je, ali èim je poèela plesati, nekoliko je
èasnika ustalo i poèelo skakutati oko nje, pokušavajuæi je pratiti. Da mi je
netko unaprijed rekao kako æe se to dogoditi, vjerojatno ne bih baš bila sigurna
da æe mi se to sviðati, ali kad sam ih vidjela... pa, prasnula sam u smijeh i
moram priznati da se veæ dugo nisam tako zabavljala. Na kraju smo poèeli igrati
jednu igru u kojoj smo se Mameha i ja smjenjivale na shamisenu, a amerièki su
èasnici plesali oko stola. Kad bismo prestale svirati, svi su se mo-
463

rali požuriti na svoja mjesta, a onaj koji bi zadnji sjeo, morao je za kaznu
popiti èašu sakea.
Usred zabave rekla sam Mamehi kako je èudno što se svi tako dobro zabavljaju,
a ne govore isti jezik, dok sam ranije te veèeri bila na zabavi s Nobuom i
jednim drugim Japancem i bilo nam je sve prije nego zabavno. Ona me je na to
malo ispitivala o toj zabavi.
“Troje ljudi svakako može ponekad biti premalo za zabavu”, rekla je nakon što
sam joj isprièala što se dogodilo, “pogotovo ako je Nobu loše raspoložen.”
“Predložila sam mu da sljedeæi put dovede predsjednika. I trebala bi nam još
jedna gejša, što misliš? Neka glasna i smiješna.”
“Da”, reèe Mameha, “možda æu ja navratiti...” Zaèudilo me je u prvi mah kad sam
to èula. Jer zbilja, nitko na svijetu ne bi Mamehu opisao kao “glasnu i
smiješnu”. Upravo sam joj htjela iznova objasniti što mislim, kad je, èini se, i
ona shvatila kako je došlo do nesporazuma i dodala: “Da, mene bi zanimalo malo
navratiti... ali ako hoæeš nekoga tko je glasan i smiješan, pretpostavljam da bi
trebala porazgovarati s tvojom starom prijateljicom Buèom.”
Otkako sam se vratila u Gion, posvuda sam se susretala s uspomenama na Buèu.
U stvari, èim sam ponovo prekoraèila prag okiye, sjetila sam se kako se tu u
predvorju za goste ukoèeno oprostila sa mnom na dan kad je vlada zatvorila Gion,
kratkim naklonom kakav je bio propisan za posvojenu kæi okiye. Stalno sam
mislila na nju tog tjedna dok smo èistile kuæu. U jednom trenutku, dok sam
pomagala sluškinji brisati prašinu s drvenine, sjetila sam se kako je tu, na
galeriji, vježbala shamisen. Pogled na prazno mjesto gdje bi obièno sjedila
ispunio me osjeæajem duboke tuge. Zar je doista prošlo toliko vremena otkako smo
nas dvije bile djevojèice? Pretpostavljam da sam jednostavno mogla izbaciti
takve misli iz glave, ali nikad se zapravo nisam pomirila s razoèaranjem koje
sam osjeæala zbog toga što se naše prijateljstvo prekinulo. Vjerovala sam da je
to skrivilo grozno suparništvo koje nam
464

je nametnula Hatsumomo. Naravno, moje posvojenje zadalo je konaèni udarac našem

prijateljstvu, ali ja se ipak nisam mogla odhrvati osjeæaju kako je dijelom
krivnja na meni. Buèa je uvijek bila dobra prema meni. Mogla sam naæi nekakvog
naèina da joj se za to zahvalim.
Zaèudo, nije mi palo na pamet potražiti Buèu, sve dok Mameha to nije
predložila. Nisam uopæe dvojila o tome da æe naš prvi susret biti ispunjen
nelagodom, ali sam ostatak te noæi premetala tu misao u glavi i na kraju sam
zakljuèila kako æe Buci možda ipak biti drago da je uve-dem u otmjenije krugove,
jer æe to znaèiti promjenu od uobièajenih vojnièkih zabava. Sad, nakon što je
prošlo toliko godina, možda bismo mogle poèeti krpati naše pokvareno
prijateljstvo.
Gotovo ništa nisam znala o tome gdje i kako Buèa živi, osim da se vratila u
Gion. Zato sam otišla do Tetiæe kojoj je ona pisala prije nekoliko godina.
Pokazalo se da je Buèa u tom pismu molila neka joj dopuste vratiti se kad okiya
ponovno bude otvorena, jer inaèe neæe imati kamo otiæi. Tetiæa bi pristala na
to, ali Majka je odbila, s obrazloženjem kako je Buèa loša investicija.
“Sada živi u jednoj jadnoj maloj okiyi u èetvrti Hana-mi-cho”, rekla mi je
Tetiæa. “Ali nemoj se sluèajno sažaliti na nju i dovesti je u posjet ovamo.
Majka je neæe htjeti primiti. Uostalom, mislim da ti ne bi bilo pametno iæi s
njom razgovarati.”
“Moram priznati”, rekla sam, “uvijek sam se loše o-sjeæala zbog onog što se
dogodilo izmeðu nje i mene...”
“Ništa se nije dogodilo meðu vama. Buèa je zakazala, a ti si uspjela. U
svakom sluèaju, njoj ovih dana uopæe ne ide loše. Èujem da je vrlo omiljena meðu
Amerikancima. Ona je pomalo sirova, znaš, a njima baš to odgovara.”
Još istog popodneva prešla sam preko avenije Shijo do èetvrti Hanami-cho i
našla tu jadnu malu okiyu o kojoj mi je Tetiæa govorila. Ako se sjeæaš
Hatsumomine prijateljice
465

i toga kako je njezina okiya izgorjela u požaru u najgorim danima rata... pa,
taj je požar dijelom zahvatio i susjednu okiyu i to je bila kuæa u kojoj je Buèa
sada živjela. Vanjski su zidovi na cijeloj jednoj strani bili nagorjeli, a dio
krova koji je izgorio bio je provizorno pokriven drvenim daskama. Pretpostavljam
da je u nekim dijelovima Tokvja ili Osake to mogla biti najbolje oèuvana kuæa u
cijelom susjedstvu, ali ovdje, u središtu Kvota, doista je upadala u oèi.
Jedna mlada sluškinja odvela me u primaæu sobu koja je vonjala na vlažni
pepeo i vratila se nešto kasnije sa šalicom slabog èaja. Dugo sam èekala dok
Buèa napokon nije sišla i odgurnula vrata. Jedva sam je nazirala u mraènom
hodniku pred vratima, ali veæ me je sama spoznaja da je ona tu ispunila takvim
osjeæajem topline da sam ustala od stola kako bih otišla do nje i zagrlila je.
Meðutim, ona je ušla u sobu, odmah kleknula i tako mi se ukoèeno naklonila kao
da sam Majka. To me je iznenadilo, ali sam se zaustavila.
“Zaboga, Buèo... to sam samo ja!” rekla sam.
Uopæe me nije htjela gledati; oèi su joj stalno bile uprte u strunjaèe kao da
je kakva sluškinja koja èeka naredbe. Osjetila sam duboko razoèaranje i vratila
se na svoje mjesto za stolom.
Kad smo se zadnji put vidjele u posljednjim godinama rata, njezino je lice
bilo još uvijek okruglo i bucmasto kao u danima djetinjstva, samo nešto tužnijeg
izraza. Otada se mnogo promijenila. Ja to tada nisam znala, ali nakon zatvaranja
tvornice leæa u kojoj je radila, Buèa je više od dvije godine živjela u Osaki
kao prostitutka. Èinilo mi se kao da su joj se usta smanjila - možda zato što ih
je držala èvrsto stisnuta, ne znam. I premda joj je lice još uvijek bilo široko,
bucmasti su se obrazi istopili, što je njezinom izgledu dalo notu odreðene
suhonjave elegancije koja me je zapanjila. Time ne mislim reæi da je Buèa
postala ljepotica ravna Hatsumomo ili bilo što slièno tome, ali joj se na licu
vidjela odreðena ženstvenost koje ranije nije bilo.
“Sigurna sam da si proživjela teške godine, Buèo”, rekla sam, “ali divno
izgledaš.”
466
Ništa mi nije odgovorila na to. Samo je neznatno naklonila glavu kako bi mi
pokazala da me je èula. Èestitala sam joj na popularnosti i pokušala je pitati o
tome kako živi otkako je rat završio, ali ona je i dalje zurila pred sebe tako
bezizražajna lica da sam požalila što sam uopæe došla.
Nakon jedne duže, nelagodne šutnje, napokon je progovorila.
“Jesi li došla ovamo samo zbog æaskanja, Savuri? Jer ja ti nemam što reæi,
ništa što bi tebe zanimalo.”
“Zapravo”, rekla sam, “nedavno sam se vidjela s No-buom Toshikazuom i... u
stvari, Buèo, on povremeno dovodi u Gion jednog èovjeka. Mislila sam da bi ti
možda bila toliko ljubazna da nam pomogneš zabavljati tog èovjeka.”
“Ali si, naravno, promijenila mišljenje sad kad si me vidjela.”
“Ne, nisam”, rekla sam, “ne znam zašto to kažeš. No-bu Toshikazu i
predsjednik - mislim, Iwamura Ken... predsjednik Iwamura - bili bi ti vrlo
zahvalni kad bi nam se pridružila. Kako vidiš, radi se o neèem sasvim
jednostavnom.”
Buèa je trenutak ostala šutke kleèati, zagledana u strunjaèe ispred sebe. “Ja
sam prestala vjerovati da je bilo što u životu “sasvim jednostavno”“, na
posljetku je rekla. “Znam da ti misliš za mene da sam glupa...”
“Buèo!”
“...ali ja mislim kako ti vjerojatno imaš nekakav drugi razlog koji mi neæeš
reæi.”
Izrekavši to, lagano se naklonila, što se meni uèinilo vrlo zagonetnim. Nisam
znala znaèi li taj naklon kako se isprièava zbog onog što je rekla ili se sprema
otiæi.
“Pa, pretpostavljam da imam jedan drugi razlog”, rekla sam. “Iskreno
govoreæi, nadala sam se da bismo nakon svih ovih godina možda opet mogle biti
prijateljice, kao što smo nekoæ bile. Toliko smo toga zajedno proživjele...
ukljuèujuæi Hatsumomo! Èini mi se kako bi bilo prirodno da se ponovo poènemo
družiti.”
467

Trideset prvo poglavlje i

Buèa ništa nije odgovorila.

“Predsjednik Iwamura i Nobu prireðuju ponovo veèeru za ministra ove subote u
èajani Ichiriki”, rekla sam. “Ako nam se odluèiš pridružiti, bit æe nam drago da
te ondje vidimo.”
Donijela sam joj na dar jedan paketiæ èaja i sad sam razmotala svilenu
tkaninu u kojoj sam ga donijela i stavila ga na stol. Dok sam ustajala, pokušala
sam smisliti nešto lijepo što bih joj rekla na odlasku, ali ona je izgledala
tako zaèuðeno da sam zakljuèila kako je najbolje da ne kažem više ništa.

468

U ovih pet ili nešto više godina otkako sam zadnji put vidjela predsjednika,
èitala sam s vremena na vrijeme u novinama o teškoæama kroz koje je prolazio -
ne samo o njegovom neslaganju s vojnom vladom u posljednjim godinama rata, nego
i o borbi koju je vodio s okupacijskim vlastima oko moguæe konfiskacije
kompanije. Ne bi me iznenadilo da su ga sve te nevolje postarale. Na jednoj
fotografiji koju sam našla u novinama Yomiuri, vidjela sam mu oko oèiju bore od
stalnih briga, sliène onima kakve je imao jedan susjed gospodina Arashina-koji
je stalno piljio u nebo u strahu od bombardera. U svakom sluèaju, kako se
približavala subota, stalno sam samu sebe podsjeæala kako Nobu nije do kraja
odluèio hoæe li dovesti predsjednika ili neæe. Mogla sam se samo nadati.
U subotu sam se rano probudila i kad sam odmaknula papirnati zaslon s
prozora, vidjela sam kako o okna udara hladna kiša. U ulièici ispod prozora
jedna se mlada sluškinja upravo dizala s ploènika, a po njezinoj sam odjeæi
vidjela kako se sad nije prvi put okliznula na zaleðenoj kaldrmi. Dan je bio
tako tmuran i turoban da me je bilo strah pogledati što piše u mom almanahu. Oko
podneva temperatura se još više spustila, tako da sam mogla vidjeti svoj dah dok
sam ruèala u primaæoj sobi, a kapljice ledene kiše i dalje su uporno kuckale o
prozore. Mnoge su zabave te veèeri otkazane zbog poledice i Tetiæa je pod-veèer
nazvala Ichiriki kako bi provjerila hoæe li se zabava kompanije Ivvamura ipak
održati ili neæe. Vlasnica èajane
469

joj je rekla kako su telefonske linije s Osakom u prekidu i kako joj ništa ne
može reæi. I tako sam se okupala i odjenula te krenula prema èajani Ichiriki,
držeæi pod ruku gospodina Bekkua, koji je na nogama imao gumene galoše što ih je
posudio od svog mlaðeg brata, garderobijera u èetvrti Pontocho.
Kad smo stigli u èajanu, ondje smo zatekli pravi kaos. Popucale su vodovodne
cijevi u služinskom dijelu i sve su sluškinje imale posla preko glave, tako da
ni jednu od njih nisam uspjela dozvati. Stoga sam sama otišla niz hodnik do sobe
u kojoj smo Nobu i ja zabavljali ministra prošlog tjedna. Nisam stvarno
oèekivala da æu ikoga tamo naæi, s obzirom da su Nobu i predsjednik morali
doputovati èak iz Osake - a i Mameha je bila na putu ovih dana i lako je bilo
moguæe da se nije mogla vratiti u Kvoto. Prije nego što sam odgurnula vrata,
kleèala sam trenutak zatvorenih oèiju, pritišèuæi rukom želudac kako bih smirila
živce. O-djednom mi se uèinilo da je hodnik nekako previše tih. Iz sobe se nije
èuo ni najmanji žamor. S teškim osjeæajem razoèaranja shvatila sam kako je soba
zacijelo prazna. Veæ sam mislila ustati i otiæi, kad sam ipak odluèila poviriti
unutra za svaki sluèaj i kad sam otvorila vrata, ondje, za stolom, držeæi s obje
ruke nekakav èasopis, sjedio je predsjednik gledajuæi me preko gornjeg ruba
naoèala. Toliko sam se iznenadila kad sam ga vidjela da nisam mogla govoriti.
Napokon sam uspjela reæi:
“Nebesa, predsjednièe! Tko vas je ostavio tako potpuno samog? Gospodarica æe
biti jako ljuta.”
“Ona je ta koja me je ostavila”, reèe predsjednik i zaklopi èasopis. “Veæ sam
se pitao što se s njom dogodilo.”
“Nisu vam èak dali ni piæe. Dopustite da vam donesem šake.”
“Isto mi je to rekla i gospodarica. Ako sad odeš, neæeš se ni ti više vratiti
i ja æu èitavu veèer morati èitati ovaj èasopis. Radije bih da mi ostaneš
praviti društvo.” Govoreæi to, predsjednik je skinuo naoèale i dok ih je spremao
u džep, zagledao se u mene kroz polustisnute oèi.
470

Kad sam se uspravila na noge i pošla prema predsjedniku, odjednom mi se ta

prostrana soba s blijedožutim svilenim zidovima poèela èiniti malenom, jer
mislim da ni jedna soba ne bi bila dovoljno velika da u nju stane sve ono što
sam u tom trenutku osjeæala. To što sam ga nakon toliko vremena ponovo vidjela,
probudilo je nešto oèajnièko u meni. Iznenadila sam se što osjeæam tugu, a ne
veselje kakvo sam zamišljala da æu osjetiti. Pokatkad me je u zadnje vrijeme
hvatao strah da je predsjednik možda tijekom rata naglo ostario, kao što se to
dogodilo s Teti-com. Veæ sam s vrata primijetila da su mu bore oko oèiju oštrije
nego što sam ih zapamtila. I koža oko usta malo mu se opustila, premda mi se
èinilo da to daje stanovito dostojanstvo njegovoj energiènoj bradi. Pogledala
sam ga ispod oka dok sam se namještala u kleèeæi položaj ispred stola i otkrila
sam da me još uvijek gleda bez ikakvog izraza na licu. Spremala sam se zapoèeti
razgovor, ali je predsjednik prvi progovorio.
“Još si uvijek vrlo lijepa žena, Savuri.” “Zaboga, predsjednièe”, odgovorila
sam, “više vam nikad neæu vjerovati ni rijeèi. Morala sam provesti pola sata uz
toaletni stoliæ kako bih nekako sakrila upale obraze.”
“Siguran sam da si ovih proteklih nekoliko godina pretrpjela gore stvari od
gubitka nekoliko kilograma. Ja sigurno jesam.”
“Predsjednièe, ako vam ne smeta da o tome govorim... èula sam od Nobu-sana
ponešto o teškoæama s kojima se suèeljava vaša kompanija...”
 “No da, nema potrebe da o tome govorimo. Ponekad uspijevamo prebroditi
nevolje samo zato što stalno mislimo na to kakav bi svijet mogao biti kad bi nam
se ikad ispunili naši snovi.”
Uputio mi je tužan osmijeh koji se meni uèinio tako lijepim da sam se potpuno
izgubila zureæi u savršeni polumjesec njegovih usnica.
“Evo ti prilike da upotrijebiš svoj šarm i promijeniš temu”, rekao je.
471

Nisam stigla ni zaustiti kad su se otvorila vrata i u sobu je ušla Mameha te

odmah za njom i Buèa. Iznenadila sam se kad sam vidjela Buèu; nisam oèekivala da
æe doæi. Što se pak tièe Mamehe, ona se oèigledno upravo vratila iz Nagove i
požurila ravno u Ichiriki, misleæi kako strašno kasni. Nakon što je pozdravila
predsjednika i zahvalila mu se za nekakvu uslugu koju joj je uèinio prije tjedan
dana, prvo što je upitala bilo je zašto još nema No-bua i ministra. Predsjednik
je priznao kako se i on to pita.
“Kakav je ovo bio neobièan dan”, rekla je Mameha, govoreæi gotovo za sebe,
èinilo se. “Vlak je èitav sat stajao pred ulazom u kvotsku postaju, a mi nismo
mogli siæi s njega. Dva su mladiæa na kraju iskoèila kroz prozor. Mislim da se
jedan od njih ozlijedio. A onda, kad sam malo prije stigla u Ichiriki, èinilo se
kao da nikoga nema. Sirota Buèa potpuno je izgubljeno lunjala hodnicima!
Predsjednièe, vi poznajete Buèu, zar ne?”
Ja sve do sada nisam pravo pogledala Buèu, ali sad sam vidjela da na sebi ima
jedan izvanredan pepeljastosivi kimono, koji je ispod struka bio posut blistavim
zlatnim toèkicama koje su zapravo bile izvezene krijesnice, dok su u pozadini
bile naslikane planine i voda, obasjani mjeseèinom. Ni moj, ni Mamehin kimono
nisu se mogli s njime usporediti. Izgleda da je i predsjednik bio zadivljen tim
kimonom, koliko i ja, jer je zamolio Buèu da ustane i prošeta pred njim. Ona je
to uèinila vrlo skromno i samo se jednom okrenula oko sebe.
“Zakljuèila sam kako ne mogu doæi u takvo mjesto kao što je Ichiriki u takvom
kimonu kakav obièno nosim”, rekla je. “Veæina onih koje ima moja okiya nisu
osobito elegantni, premda to Amerikanci, èini se, ne primjeæuju.” “Da nisi prema
nama bila tako iskrena, Buèo”, rekla joj je Mameha, “mogli smo misliti kako je
taj kimono dio tvoje uobièajene garderobe.”
“Šalite se? Nikad u životu nisam na sebi imala tako lijepu haljinu. Posudila
sam je iz jedne okiye u našoj ulici. Ne možete ni zamisliti koliko oèekuju da im
za to platim, ali ja jednostavno nemam toliko novaca, pa je, prema tome, to
ionako svejedno, zar ne?”
472

Vidjela sam da predsjednika zabavlja ovaj razgovor -jer gejše nikad nisu pred
muškarcima govorile o tako vulgarnim stvarima kao što je cijena nekog kimona.
Mameha se okrenula prema njemu kako bi mu nešto rekla, ali ju je Buèa prekinula.
“Mislila sam da æe veèeras ovdje biti nekakva velika zvjerka.”
“Možda si mislila na predsjednika”, reèe Mameha. “Ne èini ti se da je on
“velika zvjerka”?”
“On najbolje zna je li velika zvjerka ili nije. Ne trebam mu ja to reæi.”
Predsjednik pogleda Mamehu i tobože iznenaðeno uzdigne obrve. “Uostalom,
Savuri mi je govorila o nekakvom drugom tipu”, nastavila je Buèa.
“Treba doæi Sato Noritaka, Buèo”, reèe predsjednik. “On je novi zamjenik
ministra financija.”
“Ah, znam ja Satoa. Izgleda kao kakav veliki krmak.”
Svi smo se nasmijali. “Zbilja, Buèo”, rekla joj je Mameha, “što ti svašta
izlaneš!”
Upravo su tada vrata sobe kliznula ustranu i u sobu su ušli Nobu i ministar,
zacrvenjeni od hladnoæe. Iza njih je ušla sluškinja s pladnjem na kojem je bila
boca sakea, šalice i razne delikatese za prismakanje uz piæe. Nobu je stajao,
grleæi se onom svojom jednom rukom oko prsa i udarajuæi smrznutim nogama o pod,
ali je ministar jednostavno protutnjao pokraj njega i sjeo za stol. Zagroktao je
na Buèu i trznuo glavom ustranu, nareðujuæi joj da se makne kako bi se on mogao
ugurati do mene. Obavljena su upoznavanja, a onda je Buèa rekla: “Hej, ministre,
kladim se da se vi mene ne sjeæate, ali ja o vama puno toga znam.”
Ministar ulije u usta šalicu sakea koju sam mu upravo natoèila i dobaci Buci
pogled koji se meni uèinio prilièno mrkim.
“Tko bi rekao?” reèe Mameha. “Reci nam nešto od toga.”
“Znam da ministar ima mlaðu sestru koja je udana za gradonaèelnika Tokvja”,
reèe Buèa. “I znam da je nekoæ uèio karate i da je jednom slomio ruku.”
473

Ministar je izgledao iznenaðen, iz èega sam zakljuèila kako to mora biti

toèno.
“Vidite, ministre, ja poznajem djevojku koju ste vi nekoæ poznavali”,
nastavila je Buèa. “Nao Itsuko. Radile smo zajedno u tvornici u predgraðu Osake.
Znate što mi je rekla? Rekla mi je da ste vas dvoje nekoliko puta radili “one
stvari”.”
Uplašila sam se da æe se ministar naljutiti, ali njegov se izraz lica
naprotiv smekšao i èinilo mi se da na njemu vidim traèak ponosa.
“To je bila zgodna cura, ta Itsuko”, rekao je, gledajuæi Nobua s prikrivenim
osmijehom.
“Zaboga, gospodine ministre”, reèe Nobu. “Nikad ne bih rekao da ste vi takav
ljubavnik.” Njegove su rijeèi zvuèale iskreno, ali vidjela sam kako jedva
prikriva gaðenje. Predsjednikove se oèi na trenutak susretnu s mojima, njega je
sve ovo, èini se, zabavljalo.
Trenutak kasnije vrata se otvore i tri sluškinje unesu u sobu veèeru za
muškarce. Ja sam bila malo gladna i morala sam skrenuti pogled sa žute kreme od
jaja, pomiješane s ginko orasima i poslužene u prekrasnim zelenka-stožutim
zdjelicama. Kasnije su se sluškinje vratile s tanjurima na kojima su bile
tropske ribe pržene na žaru, složene na podlozi od borovih iglica. Nobu je
sigurno primijetio koliko sam gladna, jer je uporno zahtijevao da okušam hranu.
Nakon toga je predsjednik ponudio zalogaj Mamehi, a zatim i Buci, ali je Buèa
odbila.
“Ne bih tu ribu takla ni za što na svijetu”, rekla je. “Ne želim je èak ni
gledati.”
“Zašto, što ne valja na toj ribi?” upitala je Mameha.
“Ako vam kažem, smija^ æete mi se.”
“Reci, Buèo”, potaknuo ju je Nobu.
“Zašto bih vam rekla? To je velika, dugaèka prièa, a ionako mi nitko neæe
vjerovati.”
“Velika lažljivica!” dobacila sam joj.
Time, zapravo, nisam rekla Buci kako mislim da je lažljivica. Nekoæ, prije
zatvaranja Giona, znali smo se

igrati jednu igru koju smo zvali “veliki lažac” ili lažljivica, ovisno o tome
tko je sudjelovao u igri. Igra se sastojala od toga da je svatko morao isprièati
dvije prièe od kojih je samo jedna bila istinita. Nakon toga su ostali suigraèi
morali pogoditi koja je prièa istinita, a koja lažna, i onaj tko ne bi pogodio,
morao je za kaznu popiti èašu sakea.
“Neæu se igrati”, odgovori mi Buèa.
“Onda nam samo isprièaj tu prièu o ribi”, reèe Mameha. “Ne moraš isprièati
još i drugu prièu.”
Buèa nije izgledala previše sretna zbog toga, ali kad smo se Mameha i ja
srdito zagledale u nju, ipak je poèela prièati.
“Oh, pa dobro. Evo, o èemu se radi. Ja sam roðena u Sapporu i tamo je živio
jedan stari ribar koji je jednog dana uhvatio nekakvu ribu èudna izgleda koja je
mogla govoriti.”
Mameha i ja smo se na to pogledale i prasnule u smijeh.
“Samo se vi smijte”, rekla je Buèa, “ali to je živa isti-
na.”
“Samo ti nastavi, Buèo. Mi te slušamo”, rekao joj je predsjednik.
 “Dakle, dogodilo se to da je ribar uzeo ribu da je oèisti, a ona se poèela
glasati i to je zvuèalo baš kao da govori neki èovjek, samo što ribar nije mogao
razumjeti što to ona govori. Pozvao je nekoliko drugih ribara pa su je i oni
neko vrijeme slušali. Ubrzo je riba bila veæ gotovo na izdisaju zato što je tako
dugo bila izvan vode i ribari su odluèili da više neæe odugovlaèiti, nego æe je
ubiti. Meðutim, upravo se tada meðu njih progurao neki starac i rekao kako on
može razumjeti svaku rijeè, jer riba govori ruski.”
Svi smo prasnuli u smijeh, èak je i ministar malo za-roktao. Kad smo se
utišali, Buèa je rekla: “Znala sam da mi neæete vjerovati, ali to je živa
istina!”
“Hoæu znati što je ta riba govorila”, reèe predsjednik.
“Bila je veæ skoro mrtva, zato je nekako kao... šaptala. I kad se starac
nagnuo nad nju i prislonio uho uz njezine
usnice...”

474

475

“Ribe nemaju usnice!” umiješala sam se.

“U redu, prislonio je uho uz... kako god to zovete”, nastavila je Buèa. “Uz
rubove ribljih usta. A riba je rekla: “Reci im neka me slobodno oèiste. Nemam
više zbog èega živjeti. Ona tamo riba koja je malo prije izdahnula bila je moja
žena.”“
“Znaèi, ribe održavaju vjenèanja!” reèe Mameha. “Imaju žene i muževe!”
“To je bilo prije rata”, dobacila sam. “Nakon rata si više ne mogu priuštiti
vjenèanja i brakove. Samo plivaju naokolo i traže posao.”
“Ovo se dogodilo mnogo godina prije rata”, rekla je Buèa. “Davno, davno
prije. Èak i prije nego što se rodila moja majka.”
“Kako onda znaš da je sve to istina?” upitao ju je Nobu. “Riba ti to sigurno
nije rekla.”
“Ta je riba odmah tada uginula! Kako mi je mogla bilo što reæi kad se ja još
nisam bila rodila? Osim toga, ja ne znam ruski.”
“U redu, Buèo”, rekla sam joj, “znaèi, ti vjeruješ daje i ova predsjednikova
riba jedna od tih riba koje govore.”
“Nisam to rekla. Ali izgleda toèno tako. Ne bih je jela da baš umirem od
gladi.”
“Ako se ti tada još nisi bila rodila”, reèe predsjednik, “i èak se ni tvoja
majka još nije bila rodila, otkud znaš kako je ta riba izgledala?”
“Vi znate kako izgleda predsjednik vlade, je li tako?” odgovori Buèa. “A
jeste li se kad upoznali s njime? U stvari, vi vjerojatno jeste. Èekajte, sjetit
æu se nekog boljeg primjera. Evo, znate kako izgleda car, iako nikad niste imali
èast vidjeti ga izbliza!”
“Predsjednik je imao èast, Buèo”, reèe joj Nobu.
“Znate što hoæu reæi. Svi znaju kako car izgleda. To hoæu reæi.”
“Postoje fotografije cara”, reèe Nobu. “Ti nisi mogla vidjeti fotografiju te
ribe.”
476

“Ta je riba slavna u kraju u kojem sam ja odrasla. Majka mi je prièala o njoj i
kažem vam, izgleda toèno kao ta stvar tamo na stolu!”
“Hvala nebesima za ljude kao što si ti, Buèo”, reèe predsjednik. “U usporedbi
s tobom, svi mi izgledamo beskrajno dosadni.”
“Pa, to je moja prièa. Neæu isprièati još jednu. Ako se vi hoæete igrati
“velikog lašca”, neka poène netko drugi.”
“Ja æu poèeti”, reèe Mameha. “Evo moje prve prièe. Kad sam imala otprilike
šest godina, otišla sam jednog jutra izvuæi vodu iz bunara u našoj okiyi kadli
èujem nekog muškarca kako proèišæava grlo i kašlje. Ti su zvukovi dolazili
iznutra, iz bunara. Probudila sam gospodaricu o-kiye i ona je došla do bunara
kako bi to poslušala. Kad smo svjetiljku nagnule nad bunar, ništa nismo mogle
vidjeti, ali smo ga i dalje èule, sve dok nije izašlo sunce. Onda su zvukovi
prestali i nikad ih više nismo èule.”
“Druga je prièa istinita”, reèe Nobu, “premda je još uopæe nisam èuo.”
“Morate èuti obje prièe”, nastavila je Mameha. “Evo druge. Jednom sam s
nekoliko drugih gejša otišla na zabavu u kuæu Akite Masaichija.” To je bio jedan
èuveni poslovni èovjek koji se silno obogatio prije rata. “Nakon što smo satima
pjevali i pili, Akita-san je zaspao na strunjaèama, a jedna od gejša odvela nas
je sve u susjednu sobu i pokazala nam veliku škrinju punu pornografskih slika
svake vrste. Meðu njima je bilo i umjetnièkih slika, drvoreza, ukljuèujuæi neke
koji su nosili potpis slavnog Hiroshigea...”
“Hiroshige nikad nije radio pornografske slike”, prekinula ju je Buèa.
“O da, Buèo, radio ih je”, reèe predsjednik. “Ja sam vidio neke od njih.”
“A bilo je i raznih slika europskih muškaraca i žena”, nastavila je Mameha,
“kao i nekoliko kolutova filma.”
“Dobro sam poznavao Akitu Masaichija”, rekao je predsjednik. “On ne bi imao
pornografsku zbirku. Ona prva prièa je istinita.”
477

“Dakle, stvarno, predsjednièe”, reèe Nobu. “Zar vjerujete u prièu o bunaru iz

kojeg dopire glas muškarca?”
“Ne moram ja to vjerovati. Važno je samo da Mameha misli kako je to istina.”
Buèa i predsjednik dali su svoje glasove za prièu o bunaru. Ministar i Nobu
glasovali su za pornografiju. Što se mene tièe, ja sam te prièe veæ ranije èula
i znala sam da je istinita ona o muškarcu u bunaru. Ministar je spremno
prihvatio kaznu i ispio èašu sakea, ali je Nobu stalno gunðao, zato smo ga
natjerali da on bude sljedeæi pripovjedaè.
“Neæu se igrati te glupe igre”, rekao je.
“Igrat æete se ili æete za kaznu ispiti èašu sakea u svakom krugu”, rekla mu
je Mameha.
“No dobro, hoæete dvije prièe, isprièat æu vam dvije prièe”, rekao je. “Evo
prve. Imam jednog malog bijelog psa koji se zove Kubo. Jedne noæi sam se vratio
kuæi i njegova je dlaka bila potpuno plava.”
“Ja to vjerujem”, rekla je Buèa. “Sigurno ga je oteo nekakav demon.”
Nobu ju je pogledao kao da uopæe ne može zamisliti da Buèa to ozbiljno
govori. “Sljedeæe se noæi to ponovilo”, oklijevajuæi je nastavio, “samo što mu
je sad dlaka bila jarkocrvena.”
“Sasvim sigurno su to bili demoni”, rekla je Buèa. “Oni vole crvenu boju. To
je boja krvi.”
Nobu je poèeo pokazivati jasne znakove srditosti kad je to èuo. “Evo moje
druge prièe. Prošlog tjedna sam jednog jutra tako rano otišao u ured da sam
došao prije svoje tajnice. U redu, koja je prièa istinita?”
Naravno, svi smo odabrali tajnicu, osim Buèe, koja je za kaznu morala popiti
èašu sakea. Pazi, ne šalicu, èašu. Ministar ju je natoèio za nju, dodavajuæi kap
po kap, sve dok nije bila do vrha puna i èak se površina sakea malo ispupèila
preko ruba. Buèa je morala prvo malo otpiti prije nego što ju je mogla uzeti u
ruku. Zabrinula sam se gledajuæi je s tom èašom, jer njoj nije trebalo puno da
se napije.
478

“Ne mogu vjerovati da ona prièa sa psom nije istinita”, rekla je nakon što je
ispraznila èašu. Èinilo mi se da veæ èujem kako joj se poèinje plesti jezik.
“Kako ste mogli tako nešto izmisliti?”
“Kako sam to mogao izmisliti? Pravo je pitanje kako si ti to mogla
povjerovati. Psi ne mogu odjednom postati plavi. Ili crveni. I ne postoje
nikakvi demoni.”
 Ja sam bila sljedeæa na redu. “Ovo je moja prva prièa. Jedne noæi, pred dosta
godina, kabuki glumac Yoegoro se jako napio i rekao mi kako me je on oduvijek
smatrao lijepom.”
“Ta prièa nije istinita”, reèe Buèa. “Ja poznajem Yoe-gora.”
“Sigurna sam da ga poznaješ. Ali bilo kako bilo, rekao mi je da me smatra
lijepom i otada mi je povremeno pisao pisma. U jednom kutu svakog pisma
zalijepio bi jednu malu, kovrèavu crnu dlaku.”
Predsjednik se na to nasmijao, ali se Nobu naglo u-spravio i srdito rekao:
“Ti glumci, zbilja. Kakav nepodnošljiv soj ljudi!”
“Ne razumijem. Sto misliš s tim “kovrèava crna dlaka”?” upitala je Buèa, ali
sam po izrazu njezina lica vidjela kako zna odgovor.
Svi su zašutjeli, èekajuæi drugu prièu. Meni je ta prièa bila na umu otkako
smo poèeli igrati tu igru, iako sam je se bojala isprièati i uopæe nisam bila
sigurna je li s moje strane pametno što æu to isprièati ili nije.
“Jednom dok sam još bila dijete”, zapoèela sam, “jako sam se rastužila jednog
dana i otišla sam na obalu Shira-kawe i tamo se rasplakala...”
Kad sam poèela prièati o tome, osjetila sam gotovo kao da pružam ruku preko
stola kako bih dotaknula ruku predsjednika. Naime, èinilo mi se kako se nikome u
sobi ta prièa neæe èiniti neobiènom, ali æe predsjednik znati koliko je ona
intimna - odnosno, barem sam se tome nadala. Osjeæala sam se kao da razgovaram s
njime, prisnije nego ikad dosad i dok sam govorila, osjeæala sam kako sva
479

gorim od vruæine. Podigla sam na kratko pogled, oèekujuæi da æu zateæi

predsjednika kako me upitno gleda. Meðutim, èinilo se da on uopæe ne obraæa
pozornost na mene. Odjednom sam se osjetila taštom, poput djevojke koja
afektirano hoda ulicom, misleæi kako je svi gledaju, a onda najednom otkrije
kako na ulici nema nikoga.
Sigurna sam da je ovog puta svima u sobi dojadilo èekati da napokon nastavim,
jer mi je Mameha rekla: “No? Hajde, nastavi.” Buèa je takoðer nešto promrmljala,
ali ju nisam razumjela.
“Isprièat æu vam jednu drugu prièu”, rekla sam. “Sjeæate se gejše Okiachi?
Ona je poginula u jednoj nezgodi tijekom rata. Mnogo godina prije toga
razgovarale smo jednog dana i ona mi je rekla kako se oduvijek boji da æe joj na
glavu pasti nekakva teška drvena kutija i usmrtiti je. I toèno se to dogodilo.
Sanduk pun metalnog otpada pao je s police ravno na nju.”
Toliko sam bila zaokupljena svojim osjeæajima da sam tek sada shvatila kako
nijedna od mojih prièa nije istinita. Obje su bile samo djelomièno istinite, ali
to me nije previše zabrinjavalo, jer veæina ljudi vara u ovoj igri. Stoga sam
prièekala da predsjednik odabere jednu prièu - odabrao je onu o Yoegoru i
kovrèavoj crnoj dlaki - i objavila sam da je on pogodio. Ovog su puta Buèa i
ministar za kaznu popili šake.
Nakon toga je došao red na predsjednika. “Meni ovakve igre baš ne leže”, rekao
je. “Za razliku od vas gejši koje ste tako vješte u laganju.”
“Predsjednièe!” ukorila ga je Mameha, ali, naravno, samo se šalila.
“Zabrinut sam za Buèu, zato æu nastojati da moje prièe budu što
jednostavnije. Jer ako æe morati popiti još jednu èašu sakea, nisam siguran da
æe to moæi podnijeti.”
Buèa je doista veæ poèela gledati ukriž. Èak mislim da nije ni slušala
predsjednika, sve dok on nije izgovorio njezino ime.
“Samo pozorno slušaj, Buèo. Evo moje prve prièe. Veèeras sam došao na jednu
zabavu u èajanu Ichiriki. A evo
480

druge. Prije nekoliko dana u moj je ured ušla jedna riba -ne, zaboravi to. Ti bi
èak mogla povjerovati da postoje ribe koje hodaju. Što kažeš na ovu. Prije
nekoliko dana, otvorio sam ladicu svog stola i iz nje je iskoèio jedan
èovjeèuljak u uniformi i poèeo plesati i pjevati. U redu, koja je od ove dvije
prièe istinita?”
“Ne oèekujete valjda da æu povjerovati kako vam je nekakav èovjek iskoèio iz
ladice”, odgovorila je Buèa. “Samo odaberi jednu prièu. Koja je istinita?” “Ona
druga. Ne sjeæam se više što je to bilo.” “Trebali bismo, predsjednièe, sada vas
natjerati da za kaznu popijete èašu sakea”, rekla je Mameha.
Kad je Buèa èula rijeèi “za kaznu” i “èašu sakea”, vjerojatno je pomislila
kako je opet pogriješila, jer prije nego što se itko od nas snašao, zgrabila je
èašu i ispila je do polovice i moram reæi, prilièno je loše izgledala.
Predsjednik je to prvi primijetio i uzeo joj èašu iz ruke.
“Ti nisi kišni oluk, Buèo”, rekao joj je. Ona je tupo zurila u njega, stoga
ju je upitao èuje li ga.
“Možda vas èuje”, rekao je Nobu, “ali vas sigurno ne vidi.”
“Doði, Buèo”, reèe predsjednik. “Odvest æu te kuæi. Ili æu te odvuæi ako
drugaèije neæe iæi.”
Mameha se ponudila da æe mu pomoæi i zatim su njih dvoje zajedno izveli Buèu,
ostavljajuæi Nobua i ministra sa mnom.
“Pa, gospodine ministre, kako vam se svidjela današnja veèer?”
Mislila sam da je ministar isto toliko pijan kao Buèa, ali je na moje
iznenaðenje promrmljao kako je veèer bila vrlo ugodna. “Uistinu ugodna”, dodao
je, kimajuæi glavom nekoliko puta kako bi to potvrdio. Zatim je pružio prema
meni svoju šalicu za šake, tražeæi da mu je napunim, ali se Nobu nagnuo i uzeo
mu je iz ruke.
481

i Trideset drugo poglavlje

Cijele te zime i iduæeg proljeæa Nobu je nastavio dovoditi ministra u Gion

jednom ili èak dva puta tjedno. S obzirom na to koliko su vremena provodili
zajedno tijekom tih mjeseci, èovjek bi mislio da æe ministar s vremenom shvatiti
kako Nobu prema njemu osjeæa sklonost kakvu šiljak za led osjeæa prema komadu
leda, ali ukoliko mu je to doprlo do mozga, nije to nièim pokazao. Iskreno
reèeno, èinilo mi se kako ministar uopæe nije èovjek koji mnogo toga primjeæuje
oko sebe, osim dvije stvari: kleèim li ja pokraj njega i je li mu šalica puna
sakea. Njegova mi je odanost ponekad otežavala život: ako bih ministru
posveæivala previše pozornosti, Nobu bi postao razdražljiv i ona strana njegova
lica na kojoj je imao manje ožiljaka zacrvenjela bi se od srdžbe. Zbog toga je
prisutnost predsjednika, Mamehe i Buèe bila za mene tako dragocjena. Oni su
igrali ulogu slame u sanduku sa staklom.
Naravno, meni je predsjednikova prisutnost bila dragocjena i zbog drugih
razloga. Èešæe sam ga viðala tih mjeseci nego svih onih godina prije toga i s
vremenom sam shvatila kako ona slika o njemu koju sam dozivala u pamet dok bi
noæu ležala na svom futonu, ne odgovara njegovom stvarnom izgledu, barem ne u
potpunosti. Na primjer, uvijek sam zamišljala da su mu oèni kapci glatki i
gotovo bez trepavica, dok su, u stvari, bili obrubljeni gustim, mekim
trepavicama što su slièile na male èetkice. Usta su mu, takoðer, bila mnogo
izražajnija nego što sam to ikad ranije zapazila - zapravo, toliko izražajna da
je
482

èesto slabo uspijevao prikriti osjeæaje. Kad mu je nešto bilo smiješno, a nije
to želio pokazati, ja bih ipak primijetila kako mu podrhtavaju kutovi usnica.
Ili kad bi se duboko zamislio - premeæuæi, možda, u glavi kakav problem koji je
iskrsnuo tijekom dana - dohvatio bi katkad šalicu za šake i vrtio je meðu
prstima, a usta bi mu otvrdnula tako da bi mu se s obje strane usjekle duboke
bore sve do brade. Kad bi se tako zanio u misli, osjeæala sam se slobodnom
otvoreno zuriti u njega. S vremenom mi se nešto u tim stisnutim ustima i dubokim
borama poèelo èiniti neizrecivo privlaènim. Èinilo mi se da to pokazuje koliko
on temeljito razmišlja o stvarima i koliko ga drugi ljudi ozbiljno shvaæaju.
Jedne veèeri dok je Mameha prièala nekakvu dugaèku prièu, potpuno sam se
prepustila zurenju u predsjednika i tek kad sam se napokon osvijestila, shvatila
sam kako bi svakome tko me je možda promatrao moralo izgledati èudno što to
radim. Sreæom, ministrove su oèi veæ bile zamagljene od piæa, a Nobu je nešto
žvakao i nabadao po tanjuru svojim štapiæima, ne obraæajuæi uopæe pozornost bilo
na Mamehu, bilo na mene. Meðutim, Buèa me je, èinilo se, èitavo vrijeme
promatrala. Kad sam je pogledala, vidjela sam joj na licu osmijeh za koji nisam
bila sigurna kako bih ga protumaèila.
Jedne veèeri potkraj veljaèe, Buèa nije mogla doæi u Ichiri-ki jer se razboljela
od gripe. Predsjednik je takoðer kasnio i tako smo Mameha i ja provele oko sat
vremena same s Nobuom i ministrom. Na kraju smo odluèile plesati, više zbog
vlastite zabave, nego zbog njih. Nobu nije bio osobit ljubitelj plesa, a
ministra ples uopæe nije zanimao. Moram reæi, ni mi nismo gorjele od želje za
plesom, ali nismo se mogle sjetiti nièeg boljeg èime bismo prikratile vrijeme.
Prvo je Mameha izvela nekoliko kratkih plesnih toèaka, dok sam je ja pratila
na shamisenu. Nakon toga smo se zamijenile. Upravo kad sam zauzela poèetnu pozu
za svoj prvi ples - gornji dio tijela je boèno izvijen, tako da lepeza gotovo
dotièe pod, a druga je ruka ispružena ustra-
483

ti

nu - vrata su se otvorila i ušao je predsjednik. Pozdravili smo ga i ja sam

prièekala da se on smjesti za stolom. Bilo mi je jako drago što je došao, jer
iako sam znala da me je gledao na pozornici, nikad me nije vidio da plešem u
ovako intimnom okruženju. Isprva sam kanila izvesti jedan kratki ples koji se
zove “Treperenje jesenskog lišæa”, ali sam se sad predomislila i zamolila Mamehu
da umjesto toga svira “Okrutnu kišu”. Prièa sadržana u plesu “O-krutna kiša”
govori o jednoj mladoj ženi koja je duboko dirnuta time što je njezin ljubavnik
svukao sa sebe kapu-tiæ kimona kako bi je zaštitio od kiše, jer zna da je on, u
stvari, zaèarani duh koji æe se rastopiti ako se smoèi. Moje su me uèiteljice
èesto hvalile kako umijem lijepo izraziti osjeæaj tuge mlade žene, a u dijelu
plesa kad sam se trebala sporo spustiti na koljena, gotovo mi se nikad nije
dogaðalo da mi noge drhte kao što se znalo dogaðati veæini plesaèica. Vjerojatno
sam to veæ spominjala, ali u plesovima Inoue škole izraz lica jednako je važan
kao i pokreti nogu ili ruku. Zato, premda bih bila rado tijekom plesa koji put
bacila pogled na predsjednika, morala sam držati oèi propisno usmjerene i ni
jednom ga nisam uspjela pogledati. Umjesto toga, kako bih unijela u ples što
više o-sjeæaja, usredotoèila sam se na najtužniju situaciju koje sam se mogla
sjetiti, te sam zamislila kako moj danna nije sa mnom u sobi - pritom nisam
zamislila predsjednika, nego Nobua. Èim sam do kraja uoblièila tu zamisao u
glavi, odjednom je sve oko mene otežalo i objesilo se prema zemlji. Vani, u
vrtu, kišne su kapi padale sa streha krova poput teških staklenih kuglica. Èak
se èinilo kako i strunjaèe pritišæu pod sobe svojom težinom. Sjeæam se da sam
mislila kako ne plešem zato da bih izrazila tugu mlade žene koja je izgubila
svog natprirodnog ljubavnika, nego vlastitu bol koju bih osjetila kad bi iz mog
života zauvijek nestalo nešto do èega mi je naroèito stalo. Zatekla sam se kako
mislim i na svoju sestru Satsu te sam plesom pokušala izraziti gorèinu naše
vjeène razdvojenosti. Pri kraju plesa osjeæala sam se gotovo svladana tugom, ali
doista nisam bila pripremljena za ono što sam ugledala kad sam se okrenula i
pogledala predsjednika.
484

On je sjedio na uglu stola bližem meni i tako ga, sluèajno, nitko osim mene nije
mogao vidjeti. Prvo mi se uèinilo da je osupnut, jer su mu oèi bile široko
rastvorene. Ali baš kao što bi mu ponekad zatitrali uglovi usana kad bi se
trudio sakriti osmijeh, tako sam ih sad vidjela kako titraju, ali od napora da
sakrije drugaèije osjeæaje. Nisam mogla biti sigurna, ali imala sam dojam da su
mu oèi teške od suza. Gledao je prema vratima i pravio se kao da èeška nos kako
bi prstom mogao obrisati kutove oèiju, zatim je zagladio obrve kao da su one
uzrok zbog kojeg mu suze oèi. Bila sam tako potresena njegovom tugom da sam se
na trenutak osjetila gotovo potpuno izgubljenom. Vratila sam se za stol, a
Mameha je poèela razgovarati s Nobuom. Malo kasnije predsjednik ih je prekinuo
pitanjem:
“Gdje je Buèa veèeras?”
“On, bolesna je, predsjednièe”, odgovorila je Mameha. “Kako to misliš? Zar uopæe
neæe doæi?” “Ne, neæe doæi”, reèe Mameha. “I dobro je da je ostala kod kuæe s
obzirom daje dobila želuèanu gripu.”
Mameha je nastavila razgovor s Nobuom. Vidjela sam kako je predsjednik
pogledao na sat i zatim je, još uvijek pomalo nesigurnim glasom, rekao:
“Mameha, morat æeš me isprièati. Ni ja se veèeras ne osjeæam najbolje.”
Nobu je rekao nešto smiješno baš kad je predsjednik odgurnuo vrata i svi su
se nasmijali. Ali meni se u glavi javila misao koja me je uplašila. Ja sam
svojim plesom pokušala izraziti bol zbog neèije odsutnosti. Time sam svakako
sebe rastužila, ali i predsjednika, a je li moguæe da je on pritom mislio na
Buèu - koja je, na kraju krajeva, stvarno veèeras bila odsutna? Nisam mogla
zamisliti da je bio na rubu plaèa zbog Buèine bolesti ili bilo èega sliènog, ali
možda sam uzburkala u njemu neke skrivenije, složenije osjeæaje. Znala sam samo
to da je nakon mog plesa predsjednik upitao gdje je Buèa, te da je otišao kad je
èuo da je bolesna. Teško mi je bilo povjerovati u to. Da sam
485

kojim sluèajem otkrila kako predsjednik gaji osjeæaje prema Mamehi, ne bi me to

iznenadilo. Ali Buèa? Kako bi predsjednik mogao èeznu ti za nekim tako... pa,
tako ne-profinjenim?
Možda misliš kako bi se svaka razumna žena nakon toga prestala uzalud nadati.
Ja sam doista neko vrijeme svakodnevno odlazila gataru i brižljivije nego inaèe
prouèavala svoj almanah, tražeæi nekakav znak koji bi mi rekao da li bih se
trebala pokoriti svojoj, kako se èinilo, neizbježnoj sudbini. Dakako, mi Japanci
živjeli smo tada u desetljeæu zgaženih nada. Ne bi me iznenadilo da su i moje
nade umrle, baš kao što su umrle nade tolikih drugih ljudi. Ali s druge strane,
bilo je mnogo onih koji su vjerovali da æe se naša zemlja jednog dana ponovo
uzdignuti, a svi smo znali da se to nikad neæe dogoditi ako se pomirimo s time
da zauvijek živimo u ruševinama. Svaki put kad bih u novinama proèitala
reportažu o nekoj maloj radionici, koja je, recimo, prije rata proizvodila
nekakve dijelove za bicikl i sad je opet u punom pogonu, kao da rata nije ni
bilo, rekla bih samoj sebi: ako èitav naš narod ima snage izaæi iz mraène doline
u kojoj se našao, onda svakako postoji nada da æu i ja uspjeti izaæi iz svoga
mraka.
Od ožujka pa nadalje, tijekom cijelog proljeæa, Mameha i ja bile smo zaokupljene
pripremama za priredbu Plesovi stare prijestolnice, koja se te godine
postavljala na scenu prvi put nakon zatvaranja Giona u posljednjim godinama
rata. Sluèajno su predsjednik i Nobu takoðer bili vrlo zaposleni tih mjeseci i
samo su dva puta doveli ministra u Gion. A onda, jednog dana u prvom tjednu
lipnja, stigla je poruka da me kompanija Iwamura poziva neka doðem u èajanu
Ichiriki u ranim veèernjim satima. Ja sam veæ imala jedan angažman dogovoren
prije nekoliko tjedana koji nisam mogla propustiti i tako, kad sam napokon
otvorila vrata kako bih se pridružila zabavi, kasnila sam pola sata. Na moje
iznenaðenje, umjesto uobièajene skupine oko stola, u sobi sam našla samo Nobua i
ministra.
486

Odmah sam vidjela da je Nobu ljutit. Ja sam, naravno, mislila da se ljuti što
sam ga pustila da toliko vreme: na sam pravi društvo ministru - premda, istini
za volju, njih dvojica su jedan drugom “pravili društvo” otprilike isto toliko
koliko vjeverica pravi društvo kukcima koji žive s njom na istom stablu. Nobu je
kuckao prstima po stolu, s izrazom duboke zlovolje na licu, a ministar je stajao
kraj prozora i gledao u vrt.
“U redu, gospodine ministre!” reèe Nobu kad sam se smjestila kod stola.
“Dosta ste gledali grmlje kako raste. Zar æemo èitavu veèer ovdje sjediti i
èekati na vas?”
Ministar se trgnuo i lagano se naklonio u znak isprike, prije nego što je
zauzeo svoje mjesto na jastuku koji sam za njega pripremila. Obièno mi je bilo
teško smisliti što bih mu rekla, ali veèeras mi je bilo lakše, buduæi da ga tako
dugo nisam vidjela.
“Gospodine ministre”, rekla sam, “zar vam se više ne sviðam?”
“Ha?” rekao je ministar i èak je uspio namjestiti lice u izraz iznenaðenja.
“Niste me došli vidjeti više od mjesec dana! Je li to zato što je Nobu-san
bio neljubazan i nije vas dovodio u Gion toliko èesto koliko je trebao?”
“Nobu-san nije neljubazan”, odgovorio je ministar. Potom je otpuhnuo nekoliko
puta u nos i dodao: “Ionako sam veæ previše tražio od njega.”
“Nije neljubazan, a nije vas doveo više od mjesec dana? To sasvim sigurno
nije ljubazno od njega. Moramo toliko toga nadoknaditi.”
“Aha”, umiješao se Nobu, “veæinom propuštene pijanke.”
“Zaboga, kako je Nobu-san veèeras èangrizav. Je li takav bio èitavu veèer? A
gdje su predsjednik, Mameha i Buèa? Zar nam se oni neæe pridružiti?”
“Predsjednik veèeras nije mogao doæi”, odgovori Nobu. “Za ostale ne znam. One
su tvoja briga, a ne moja.”
Trenutak kasnije otvorila su se vrata i dvije su sluškinje unijele veèeru za
muškarce. Trudila sam se da im
487

pravim društvo dok su jeli - to jest, prvo sam neko vrijeme pokušavala navesti
Nobua na razgovor, ali on nije bio razgovorljiv; zatim sam pokušala navesti
ministra da nešto kaže, ali naravno, lakše bih istisnula rijeè-dvije iz iver-ka
na žaru koji mu je bio na tanjuru. I tako sam na kraju odustala i samo sam
brbljala o svemu što bi mi palo na pamet, dok se nisam poèela osjeæati kao kakva
starica koja prièa sa svojim psima. Èitavo sam vrijeme obojici obilato toèila
šake. Nobu nije puno pio, ali mi je ministar svaki put zahvalno pružao svoju
šalicu. Baš kad se u ministro-vim oèima pojavio onaj staklasti pogled, Nobu je,
kao da se upravo probudio, odluèno spustio svoju šalicu na stol, obrisao usta
ubrusom i rekao:
“U redu, gospodine ministre, za veèeras je dosta. Vrijeme je da krenete
kuæi.”
“Nobu-san!” rekla sam. “Imam dojam da se vaš gost tek poèeo zabavljati.”
“Dovoljno se zabavljao. Za promjenu ga šaljemo kuæi ranije, hvala budi
nebesima. Hajdemo, gospodine ministre! Vaša žena æe vam biti zahvalna.”
“Ja nisam oženjen”, rekao je ministar. Ali veæ je natezao èarape i pripremao
se ustati.
Povela sam Nobua i ministra kroz hodnik do ulaza i pomogla ministru navuæi
cipele. Još je uvijek bilo vrlo malo taksija, jer se benzin nije slobodno
prodavao, ali je sluškinja pozvala jednu rikšu i pomogla ministru da se popne.
Veæ sam primijetila da se pomalo èudno ponaša, ali te je veèeri držao oèi uprte
u koljena i nije se èak ni oprostio. Nobu je ostao u ulazu, srdito zureæi u noæ
kao da promatra oblake kako se skupljaju, iako je veèer bila vedra. Kad je
ministar otišao, rekla sam mu: “Nobu-san, što je to zaboga s vama dvojicom?”
On* me je s gaðenjem pogledao i vratio se u èajanu. Našla sam ga u sobi kako
kucka šalicom za šake po stolu. Pomislila sam da želi piti, ali mi nije
odgovorio kad sam ga upitala, a boca je ionako bila prazna. Èekala sam neko
vrijeme, misleæi da mi želi nešto reæi, ali sam na kraju ipak prva progovorila.
488

“Pogledajte se samo, Nobu-san. Imate izmeðu oèiju boru duboku kao jarak.”
On je na to malo opustio mišiæe oko oèiju, tako da se bora razišla. “Nisam
više tako mlad kao što sam bio, znaš”, rekao mi je.
“Što bi to trebalo znaèiti?”
“To znaèi da su se neke bore ustalile i neæe nestati samo zato jer ti kažeš
da bi trebale nestati.”
“Postoje dobre i loše bore, Nobu-san. Nemojte to zaboraviti.”
“Ni ti nisi više tako mlada kao što si nekoæ bila, znaš.” “Sad ste me još poèeli
vrijeðati! Još ste u gorem raspoloženju nego što sam se bojala. Zašto ovdje nema
nikakvog akohola? Oèito bi vam dobro došlo jedno piæe.” “Ne vrijeðam te. Samo
iznosim èinjenice.” “Postoje dobre i loše bore i postoje dobre i loše
èinjenice”, odgovorila sam mu. “Loše je èinjenice najbolje izbjegavati.”
Potražila sam sluškinju i zatražila neka donese pladanj s whiskeyjem, vodom i
malo sušene hobotnice, jer sam se sjetila kako Nobu nije gotovo ni taknuo svoju
veèeru. Kad je pladanj stigao, natoèila sam scotch u èašu, dolila vode i stavila
to pred njega.
“Evo”, rekla sam, “pravite se daje to lijek i popijte.” Otpio je gutljaj, ali
vrlo mali. “Do dna”, rekla sam. “Pit æu onako kako ja hoæu.”
“Kad lijeènik naredi pacijentu da popije lijek, pacijent popije lijek. Hajde,
popijte to!”
Nobu iskapi èašu, ali me nije htio gledati dok je pio. Ja sam mu odmah ponovo
natoèila i rekla mu neka i to popije.
“Ti nisi lijeènik!” rekao mi je. “Pit æu tempom koji meni odgovara.”
“Dajte, dajte, Nobu-san. Svaki put kad otvorite usta, uvalite se u goru
nevolju. Što je pacijent bolesniji, to više lijekova mora popiti.”
489

“Neæu te poslušati. Mrzim piti sam.”

“U redu, ja æu vam se pridružiti”, rekla sam. Stavila sam u èašu nekoliko
kockica leda i pružila èašu Nobuu da mi natoèi. Na licu mu se ukazao mali
osmijeh kad mi je uzeo èašu iz ruke - svakako prvi osmijeh koji sam te veèeri
vidjela - i brižljivo mi je ulio dva puta više scotcha nego što sam ja njemu
natoèila, te je na to samo pljusnuo malo vode. Ja sam onda uzela njegovu èašu,
izlila je u zdjelu nasred stola i ponovo je napunila s isto toliko scotcha
koliko je on ulio meni - uz mali dodatak, za kaznu.
Dok smo pili nisam se mogla suzdržati da ne pravim grimase: za mene je piti
whiskey otprilike isto takav užitak kao da srcem vodu iz jarka pokraj ceste.
Pretpostavljam da su te grimase imale povoljan uèinak na Nobua, jer je nakon
toga bio mnogo manje mrzovoljan. Kad sam došla do daha, rekla sam: “Ne znam što
vam je veèeras. A i ministru, što se toga tièe.”
“Ne spominji mi tog èovjeka! Veæ sam ga poèeo zaboravljati, a ti si me sad
opet podsjetila na njega. Znaš što mi je rekao prije nego što si došla?”
“Nobu-san”, rekla sam, “moja je dužnost da vas razveselim, željeli vi piti
ili ne. Gledali ste iz veèeri u veèer ministra kako se opija. Sad je vrijeme da
se vi napijete.”
Nobu me je opet zlovoljno pogledao, ali je uzeo èašu, premda s izrazom
èovjeka koji ide na stratište i dugo je gledao u nju prije nego što ju je
iskapio. Potom ju je spustio na stol i protrljao oèi nadlanicom kao da pokušava
razbistriti pogled.
“Sayuri”, rekao je, “moram ti nešto reæi. Èut æeš za to prije ili kasnije.
Prošlog smo tjedna ministar i ja razgovarali s vlasnicom èajane Ichiriki.
Raspitivali smo se o moguænosti da ministar postane tvoj danna.”
“Ministar?” rekla sam. “Nobu-san, ne shvaæam. Je li to vi želite?”
“Jasno da ne želim. Ali ministar nam je neizmjerno pomogao i nisam imao
izbora. Okupacijske su se vlasti spremale donijeti konaènu presudu protiv
Iwamura Elek-
490

trike, znaš. Konfiscirali bi nam kompaniju. Pretpostavljam da bismo predsjednik

i ja morali nauèiti miješati cement ili tako nešto, jer nam ne bi bilo
dozvoljeno da se ikad više bavimo svojim poslom. Meðutim, ministar ih je
primorao da iznova razmotre naš sluèaj i uspio ih je uvjeriti kako je postupak
prema nama bio previše oštar. A to je istina, znaš.”
“A Nobu-san ipak naziva ministra svakakvim imenima”, rekla sam. “Meni se
èini...”
“On zaslužuje da ga nazovem bilo kojim imenom koje mi padne na pamet! Meni se
on ne sviða, Sayuri. Još manje mi se sviða što znam da mu dugujem zahvalnost.”
“Shvaæam”, rekla sam. “Znaèi, mene æete dati ministru zato...”
“Nitko te ne pokušava dati ministru. On ionako nema dovoljno novaca da bi bio
tvoj danna. Ja sam ga naveo da povjeruje kako bi kompanija Iwamura bila voljna
plaæati - što, naravno, nije istina. Ja sam unaprijed znao odgovor, inaèe ne bih
ni razgovarao s vlasnicom èajane. Ministar je bio strašno razoèaran, znaš. Na
trenutak mi se gotovo sažalio.”
Ništa od ovog što je Nobu govorio nije bilo smiješno. Ali ipak sam se morala
nasmijati, jer mi se odjednom pred oèima ukazala slika ministra kao mog danne,
kako se na-ginje sve niže i niže nad mene s onom svojom isturenom èeljusti, sve
dok odjednom ne poène otpuhivati svoj dah u moj nos.
“Ah, znaèi, tebi je to smiješno?” reèe Nobu. “Zbilja, Nobu-san... isprièavam se,
ali kad zamislim ministra...”
“Ja ga ne želim zamišljati! Dovoljno mi je to što sam morao sjediti kraj
njega i razgovarati s vlasnicom Ichiriki-ja.”
Natoèila sam Nobuu još jedno piæe, a on je natoèio meni. Nimalo mi se nije
pilo, soba mi se veæ èinila ispunjena maglicom. Ali Nobu je podigao èašu i ja
nisam imala drugog izbora nego piti zajedno s njim. Nakon što je iska-
491

Bi.

pio èašu, obrisao je ubrusom usta i rekao: “Strašno je biti živ u ovom vremenu,
Savuri.”
“Nobu-san, mislila sam da pijemo kako bismo se razvedrili.”
“Mi se svakako odavno poznajemo, Savuri. Možda... petnaest godina! Je li to
toèno?” rekao je. “Ne, nemoj odgovoriti. Hoæu ti nešto reæi i ti æeš mirno
sjediti i slušati. Odavna sam ti to htio reæi i sad je napokon došlo vrijeme za
to. Nadam se da me slušaš, jer æu to reæi samo jednom. Evo: ja baš previše ne
volim gejše, ti to veæ vjerojatno znaš. Ali oduvijek sam mislio kako ti, Savuri,
nisi sasvim ista kao ostale.”
Prièekala sam trenutak da Nobu nastavi, ali nije.
“Je li to sve što mi je Nobu-san htio reæi?” upitala sam.
“Pa, zar to ne ukazuje na to da sam trebao za tebe èiniti svakakve stvari? Na
primjer... ha! Na primjer, trebao sam ti kupovati nakit.”
“Kupovali ste mi nakit. U stvari, uvijek ste bili prema meni i odveæ
ljubazni. Prema meni - jer sasvim sigurno niste ljubazni prema svakome.”
“Pa, trebao sam ti kupiti više toga. Uostalom, to nije ono o èemu govorim.
Nije mi lako objasniti što mislim. Pokušavam ti reæi kako sam napokon shvatio
kakva sam budala. Smijala si se malo prije na pomisao da ti ministar bude danna.
A pogledaj mene: jednoruki muškarac, s kožom poput - kako me ono zovu, gušter?”
“Oh, Nobu-san, ne smijete tako govoriti o sebi...”
“Napokon je došao taj trenutak. Godinama sam èekao. Morao sam èekati da proðe
ta tvoja glupost s generalom. Svaki put kad bih te zamislio s njime... no da, ne
želim uopæe misliti na to. I taj glupi ministar, kako mu je to samo palo na
pamet! Jesam li ti isprièao što mi je veèeras rekao? To je najgore od svega.
Nakon što je saznao da neæe postati tvoj danna, dugo je tu sjedio kao da je od
zemlje i na posljetku mi je rekao: “Mislio sam da ste mi rekli kako mogu biti
Savurin danna.” Nikad mu tako nešto nisam rekao! “Uèinili smo što smo mogli,
gospodine
492

ministre i nije nam uspjelo”, odgovorio sam mu. Onda je on rekao: “A ne biste
mogli dogovoriti samo jednom?” Rekao sam mu: “Što bih vam trebao dogovoriti samo
jednom? Da budete Savurin danna samo jednom? Mislite, jednu veèer?” A on je na
to kimnuo glavom! Dakle, rekao sam mu: “Slušajte, gospodine ministre! Dovoljno
je strašno iæi gazdarici èajane i predložiti èovjeka kao što ste vi za dannu
takvoj ženi kao što je Savuri. Uèinio sam to samo zato jer sam znao da se to
neæe ostvariti. Ali ako mislite...”“
“Niste mu to rekli!”
“Nego što nego jesam. Rekao sam: “Ali ako mislite da bih dogovarao za vas da
provedete s njom nasamo makar samo èetvrtinu sekunde... Zašto biste ju vi imali?
Uostalom, ne mogu ja s njom raspolagati, je li tako? Kako vam pada na pamet da
bih otišao k njoj i postavio joj takvo
pitanje!”“
“Nobu-san, nadam se da se ministar nije previše uvrijedio s obzirom na sve
što je uèinio za kompaniju Iwamu-
ra.”
“Èekaj malo. Ne dozvoljavam da misliš kako sam nezahvalan. Ministar nam je
pomogao zato što mu je bio posao da nam pomogne. Ponašao sam se prema njemu
lijepo svih ovih mjeseci i neæu sada prestati. Ali to ne znaèi da moram odustati
od onoga na što sam èekao više od deset godina i prepustiti to njemu! Sto bi
bilo da sam došao k tebi kao što je tražio? Bi li rekla: “U redu, Nobu-san,
uèinit æu to za vas”?”
“Molim vas... Kako vam mogu odgovoriti na takvo pitanje?”
“Lako. Samo mi reci kako nikad ne bi tako nešto napravila.”
“Ali, Nobu-san, ja vama toliko dugujem... Ako biste me zamolili za uslugu, ne
bih vas mogla lako odbiti.”
“No, to je nešto novo! Jesi li se promijenila, Savuri, ili je uvijek postojao
dio tebe o kojem ja ništa nisam znao?”
“Ja sam èesto mislila kako Nobu-san ima pretjerano visoko mišljenje o
meni...”
493

154-_

“Ja nikad krivo ne procijenim ljude. Ako ti nisi onakva žena kakva mislim da
jesi, onda ni ovaj svijet nije ono što sam mislio da jest. Hoæeš reæi da bi
razmišljala o tome da se podaš èovjeku kao što je ministar? Zar nisi svjesna
toga da na ovom svijetu postoji ispravno i pogrešno, dobro i zlo? Ili si
prevelik dio svog života provela u Gionu?”
“Nebesa, Nobu-san... godinama vas nisam vidjela tako bijesnog...”
Izgleda, nisam mogla ništa gore reæi, jer je Nobuovo lice odjednom buknulo od
srdžbe. Zgrabio je èašu i tako njome tresnuo o stol da je puknula, a kockice
leda su se razletjele po stolu. Nobu je okrenuo ruku da pogleda prugu krvi na
dlanu.
“Oh, Nobu-san!” “Odgovori mi!”
“Ne mogu se u ovom èasu ni sjetiti što ste me pitali... molim vas, moram
otiæi po nešto za vašu ruku...”
“Bi li se podala ministru, bez obzira tko bi to tražio od tebe? Ako si takva
žena koja bi tako nešto uèinila, hoæu da ovog èasa izaðeš iz sobe i da nikad
više ne pokušaš sa mnom razgovarati!”
Nisam mogla shvatiti kako se ova veèer razvila u tako opasnu situaciju, ali
mi je bilo savršeno jasno kako mu mogu dati samo jedan odgovor. Oèajnièki sam
željela otrèati po ruènik kako bih mu oprala i previla ruku - krv mu je veæ
curila po stolu - ali je on gledao u mene s takvom žestinom da se nisam usudila
ni maknuti.
“Nikad tako nešto ne bih uèinila”, rekla sam.
Mislila sam da æe ga to smiriti, ali on je nastavio bijesno zuriti u mene još
jedan dugi, zastrašujuæi trenutak. Napokon je odahnuo i polako se opustio.
“Iduæi put progovori prije nego što se moram porezati kako bih dobio
odgovor.”
 Požurila sam iz sobe kako bih našla vlasnicu èajane. Ona je došla s nekoliko
sluškinja koje su sa sobom donijele zdjelu vode i ruènike. Nobu joj nije
dopustio zvati lijeènika, a istini za volju, posjekotina nije bila tako strašna
kako sam se bojala. Kad je gazdarica otišla sa sluškinja-
494

ma, Nobu je bio neobièno tih. Pokušala sam zapoèeti razgovor, ali on nije
pokazivao nikakvo zanimanje za bilo što od onog što sam govorila.
“Prvo vas ne mogu smiriti”, napokon sam mu rekla, “a sad vas ne mogu
natjerati da progovorite. Ne znam je li bih vas tjerala da još pijete ili je
problem u tome što ste se veæ napili.”
“Dovoljno smo popili, Sayuri. Vrijeme je da odeš i do-neseš mi onaj kamen.”
“Kakav kamen?”
“Onaj koji sam ti dao prošle jeseni. Onaj komad betona od naše srušene
tvornice. Idi i donesi ga.”
Osjetila sam kako sam se sva ohladila kad sam to èula - jer vrlo sam dobro
znala što mi govori. Došlo je vrijeme da se Nobu ponudi za mog dannu.
“Oh, èasna rijeè, toliko sam popila, ne znam je li uopæe mogu hodati!” rekla
sam. “Možda bi mi Nobu-san dopustio da to donesem sljedeæi put kad se vidimo?”
“Donijet æeš ga noæas. Što misliš, zašto sam ostao nakon što je ministar
otišao? Idi i donesi ga, ja æu te ovdje èekati.”
Pomislila sam na to da pošaljem neku sluškinju, ali znala sam da joj ne bih
mogla objasniti gdje æe ga naæi. I tako, s nešto teškoæa, oteturala sam niz
hodnik, uvukla noge u cipele i otpljuskala - tako mi se èinilo, s obzirom na
onoliku kolièinu alkohola u meni - kroz ulice Giona.
Kad sam došla u okiyu, otišla sam u svoju sobu i našla taj komad betona,
umotan u komad svile i zaguran u dno police u mom ormaru. Odmotala sam ga i
ostavila svilu na podu, iako ne znam toèno zašto. Kad sam izašla iz sobe, Tetiæa
me je presrela u predsoblju - vjerojatno me je èula kako se spotièem i došla je
vidjeti što se to dogaða - te me upitala zašto nosim u ruci taj kamen.
“Nosim ga Nobu-sanu, Tetiæe”, rekla sam. “Molim vas, sprijeèite me.”
“Pijana si, Sayuri. Sto te je to spopalo veèeras?” “Moram mu ga vratiti. I....
oh, za mene više nema života ako to uèinim. Molim vas, ne dajte mi da odem...”
495

Trideset treæe poglavlje i

“Pijana i plaèe. Gora si od Hatsumomo! Ne možeš takva iz kuæe.”

“Onda, molim vas, nazovite Ichiriki. I recite im neka kažu Nobu-sanu da neæu
doæi. Hoæete?”
“Zašto Nobu-san èeka da mu doneseš kamen?”
“Ne mogu to objasniti, ne mogu...”
“Nije ni važno. Ako te on èeka, morat æeš otiæi”, rekla mi je i za ruku me
odvela natrag u sobu, gdje mi je obrisala lice mokro od suza i popravila šminku.
Ja sam potpuno omlitavila dok je ona to radila, tako da mi je morala poduprijeti
bradu kako mi se glava ne bi klimala. Na kraju je izgubila strpljenje i zgrabila
mi glavu u obje ruke te mi oštro zapovjedila neka budem mirna.
“Nadam se da te nikad više neæu vidjeti ovakvu, Sa-vuri. Samo nebo zna što te
je spopalo.”
“Ja sam glupaèa, Tetiæe.”
“Veèeras se u svakom sluèaju tako ponašaš”, odgovorila mi je. “Majka æe se
jako ljutiti ako si uèinila nešto zbog èega si izgubila sklonost Nobu-sana.”
“Još nisam”, rekla sam. “Ali ako se možete sjetiti bilo èega što bi...”
“Tako se ne govori”, prekinula me je Tetiæa. I nije više progovorila ni
rijeèi dok nije završila sa šminkanjem.
Vratila sam se u Ichiriki, držeæi taj teški kamen s obje ruke. Ne znam je li
doista bio tako težak ili su moje ruke otežale od piæa. Ali kad sam se ponovo
pridružila Nobuu u sobi, osjeæala sam da sam iscrpjela svu snagu koju sam imala.
Da mi je poèeo govoriti o tome kako æu postati njegova ljubavnica, nisam sigurna
je li bih bila u stanju obuzdati svoje osjeæaje.
Stavila sam kamen na stol. Nobu ga je uzeo i držao ga u ruci ovijenoj
ruènikom.
“Nadam se da ti nisam obeæao ovako veliki dragulj”, rekao je. “Toliko novaca
ipak nemam. Ali postale su moguæe neke stvari koje ranije nisu bile moguæe.”
Naklonila sam se i pokušala sam pritom ne izgledati nesretno. Nobu mi nije
trebao tumaèiti što to znaèi.
496

Te iste noæi ležala sam na svom futonu dok se soba okretala oko mene. Odluèila
sam biti poput ribara koji satima strpljivo svojom mrežom vadi ribu iz mora.
Svaki put kad mi u glavu naiðu misli o predsjedniku, izgrabit æu ih iz sebe i
grabit æu ponovo i ponovo, sve dok ih sve ne istrijebim. To bi, sigurna sam, bio
pravi naèin, da sam ga uspjela primijeniti. Ali kad bi mi se javila prva misao
na njega, nikad je ne bih uspjela uhvatiti prije nego što bi dobila zamah i
odnijela me upravo tamo, odakle sam prognala svoje misli. Mnogo bih puta
zaustavila samu sebe i rekla: nemoj misliti na predsjednika, misli na Nobua. I
onda bih, vrlo promišljeno, sastavljala u mašti sliku svog susreta s Nobuom
negdje u Kvotu. Ali nešto bi uvijek krenulo krivo. Na primjer, zamislila bih da
se s Nobuom susreæem na mjestu na kojem sam èesto zamišljala susret s
predsjednikom... i u hipu bih se ponovo izgubila u mislima o predsjedniku.
Tjednima sam se tako muèila pokušavajuæi se iz temelja promijeniti. Ponekad,
kad bih se neko vrijeme oslobodila misli o predsjedniku, poèela bih se osjeæati
kao da se poda mnom otvorio ponor bez dna. Izgubila sam apetit i nisam mogla
jesti èak ni èistu juhu u zdjelici koju bi mi mala Etsuko donosila kasno noæu.
Onih nekoliko puta kad sam jasno uspjela usredotoèiti misli na Nobua, obuzela bi
me nekakva tupost, tako da uopæe ništa nisam osjeæala. Dok bih se šminkala, lice
mi je visjelo poput kimona na vješalici. Tetiæa mi je rekla da izgledam kao duh.
Odla-
497

žila sam na zabave i bankete kao i obièno, ali sam tamo samo šutke kleèala s
rukama u krilu.
Znala sam da se Nobu sprema ponuditi za mog dan-nu i svakog sam dana èekala
da ta vijest stigne do mene. Meðutim, tjedni su se sporo vukli, a od Nobua nije
bilo ni glasa. A onda, jednog vruæeg popodneva krajem lipnja, gotovo punih
mjesec dana nakon što sam mu vratila onaj komad betona, Majka mi je donijela
novine dok sam sjedila za ruèkom i otvorila ih da mi pokaže èlanak pod naslovom:
“Iwamura Elektrika osigurala financijsku potporu Mitsubishi banke.” Oèekivala
sam da æe se u èlanku spominjati Nobu i ministar, te svakako predsjednik, ali
èlanak je uglavnom navodio obavijesti kojih se više ne mogu ni sjetiti. Koliko
se sjeæam, pisalo je da su okupacijske vlasti promijenile klasifikaciju Iwamura
Elektrike od... ne sjeæam se - od nekakve klase u nekakvu drugu klasu. Što je
znaèilo, kako se dalje objašnjavalo u èlanku, da je kompaniji ukinuto
ogranièenje prema kojem nije smjela sklapati ugovore, tražiti zajmove i tako
dalje. Slijedilo je nekoliko odlomaka o kamatama i kreditima, te na kraju o
velikom zajmu koji je kompaniji dan ranije odobrila Mitsubishi banka. S mukom
sam doèitala èlanak do kraja jer je bio pun brojaka i poslovnih izraza. Kad sam
završila, pogledala sam Majku, koja je kleèala s druge strane stola.
“Situacija kompanije Iwamura u potpunosti se preokrenula”, rekla je. “Zašto
mi to nisi rekla?”
“Majko, ja jedva nešto razumijem od ovog što sam upravo proèitala.”
“Ne èudi me što nam se Nobu Toshikazu nije zadnjih dana javljao. Sigurno znaš
da se on ponudio za tvog dan-nu. Mislila sam ga odbiti. Tko bi htio muškarca
èija je buduænost nesigurna? Sad vidim zašto si mi se èinila tako odsutnom ovih
nekoliko tjedana! Pa, sad se možeš opustiti. Napokon æe se to dogoditi. Svi
znamo kako ti je Nobu drag i koliko si bila vezana za njega svih ovih godina.”
 Nastavila sam gledati u stol kao prava poslušna kæi. Ali sigurna sam da sam
izgledala žalosno, jer je Majka nakon male stanke dodala:
498

“Ne smiješ biti tako bezvoljna kad te Nobu pozove u krevet. Možda nešto nije u
redu s tvojim zdravljem. Poslat æu te lijeèniku èim se vratiš iz Amamija.”
Jedino mjesto tog imena za koje sam èula bio je jedan mali otok nedaleko
Okinawe; nisam mogla zamisliti da je Majka mislila na taj otok. Meðutim, kako mi
je potom objasnila, vlasnicu Ichirikija nazvala je upravo tog jutra kompanija
Iwamura u vezi s izletom na otok Amami krajem tjedna. Pozvali su mene, Mamehu i
Buèu, te još jednu gejšu èijeg se imena Majka nije mogla sjetiti. Trebale smo
krenuti u petak popodne.
“Ali Majko... to nema nikakvog smisla”, rekla sam. “Izlet na dva dana u jedno
tako udaljeno mjesto? Samo putovanje brodom traje jedan dan.”
“Neæete se voziti brodom. Kompanija Iwamura je za sve vas sredila da letite
zrakoplovom.”
U sekundi sam zaboravila sve svoje brige zbog Nobua i naglo sam se uspravila
kao da me je netko ubo iglom. “Majko!” rekla sam. “Ja nikako ne mogu letjeti
zrakoplo-
vom.”
“Ako budeš sjedila u zrakoplovu i stvar se digne u zrak, neæe ti drugo
preostati!” odgovorila mije. Vjerojatno je mislila kako je to što je rekla jako
smiješno, jer su joj se ramena zatresla od onog njezinog kašljucavog smijeha.
Kad je još uvijek takva nestašica benzina zrakoplovi sigurno ne mogu letjeti,
zakljuèila sam i odluèila da se više ne brinem. - Meðutim, to me je umirilo samo
do sljedeæeg dana kad sam razgovarala s vlasnicom Ichirikija. Izgleda da su neki
amerièki èasnici na Okinawi letjeli nekoliko puta mjeseèno na dopust u Osaku.
Obièno bi se zrakoplov vraæao prazan, a onda bi za nekoliko dana ponovo došao po
njih. Kompanija Iwamura dogovorila je da nas prevezu u oba smjera na povratnim
letovima kad zrakoplov leti prazan. Išli smo na Amami samo zato što se nudila ta
moguænost, inaèe bismo vjerojatno otputovali u neke to-
499

pliæe i ne bismo se trebali bojati hoæemo li se živi vratiti kuæi. Posljednje

što mi je rekla vlasnica Ichirikija bilo je: “Sretna sam što æeš ti morati u
tome letjeti, a ne ja.”
U petak ujutro krenuli smo u Osaku vlakom. Osim gospodina Bekkua, koji je
išao s nama do aerodroma kako bi nam se našao pri ruci oko prtljage, skupina se
sastojala od Mamehe, Buèe, mene i jedne postarije gejše koja se zvala Shizue.
Shizue je bila iz èetvrti Pontocho, a ne iz Giona i imala je sijedu kosu i ružne
naoèale, te je zbog toga izgledala još starija nego što je doista bila. Što je
još gore, posred brade imala je duboki usjek, tako da joj je brada slièila na
dvije dojke. Gledala nas je kao što visoki cedar gleda na korov koji raste u
njegovom podnožju. Veæinom je zurila kroz prozor vagona, a svako malo bi
otvorila kopèu na svojoj naranèastocrvenoj torbici kako bi iz nje izvadila
bombon, te bi nas pritom pogledala kao da joj nije jasno zbog èega mora trpjeti
našu prisutnost.
Od kolodvora u Osaki do aerodroma vozili smo se u malom autobusu koji nije
bio mnogo veæi od obiènog automobila, a vozio je na ugljen i bio jako prljav.
Napokon, nakon nešto više od jednog sata, iskrcao nas je kraj jednog srebrnastog
zrakoplova s dva velika propelera na krilima. Nimalo me nije utješio pogled na
siæušni kotaè na kojem je ležao rep, a kad smo ušle unutra, pod je bio tako jako
nagnut da sam bila sigurna kako je nešto na tom zrakoplovu polomljeno.
Muškarci su se veæ bili ukrcali; sjedili su na sjedalima u dnu zrakoplova i
vodili poslovne razgovore. Osim predsjednika i Nobua, tu je bio i ministar, te
jedan stariji èovjek, za kojeg sam kasnije saznala da je direktor podružnice
Mitsubishi banke. Kraj njega je sjedio neki muškarac od kojih tridesetak godina,
s identiènom rascijepljenom bradom kakvu je imala Shizue i s isto tako debelim
naoèalama. Pokazalo se da je Shizue dugogodišnja ljubavnica direktora banke i da
je to njihov sin.
Sjele smo u prednji dio zrakoplova i ostavile muškarce njihovim dosadnim
razgovorima. Ubrzo sam èula kaš-ljucanje motora i zrakoplov je zadrhtao... a kad
sam po-
500

gledala kroz prozor, vidjela sam da se golemi propeler poèeo okretati. U

nekoliko sekundi njegova su se sabljasta krila, uz strašno brujanje, poèela
strelovito okretati tako reæi na nekoliko centimetara od moga lica. Bila sam
uvjerena da æe se otkinuti, uletjeti kroz stijenku zrakoplova i prerezati me na
pola. Mameha me je posjela uz prozor jer je mislila da æe me pogled kroz prozor
umiriti kad se jednom dignemo u zrak, ali je sad, kad je vidjela propeler,
odbila sa mnom zamijeniti mjesta. Buka motora još se više pojaèala i zrakoplov
se poskakujuæi pokrenuo vozeæi po aerodromu, skreæuæi tu i tamo. Napokon je buka
dosegla zastrašujuæi vrhunac i pod zrakoplova se nagnuo prema natrag. Nakon još
nekoliko sekundi èuli smo udarac i poèeli se dizati u zrak. Tek kad je zemlja
veæ bila daleko ispod nas, netko nam je napokon rekao kako udaljenost do
odredišta iznosi sedam stotina kilometara i kako æe let trajati blizu èetiri
sata. Kad sam to èula, oèi su mi se zacaklile od suza i svi su mi se poèeli
smijati.
Navukla sam na prozor zastore i pokušala se smiriti èitajuæi nekakav èasopis.
Prošlo je dosta vremena i Mameha je, u sjedalu do mene, veæ spavala kad sam
podigla glavu i ugledala Nobua kako stoji u prolazu.
“Sayuri, jesi li dobro?” upitao me je, govoreæi tiho da ne probudi Mamehu.
“Mislim da me Nobu-san još nikad nije tako nešto pitao”, rekla sam. “Mora daje
posebno dobro raspoložen.” “Buduænost se još nikad nije èinila tako puna
obeæanja!”
Mameha se promeškoljila i Nobu nije više ništa rekao, nego je produžio dalje
niz prolaz do zahoda. Prije nego što je otvorio vrata, osvrnuo se natrag prema
onom dijelu zrakoplova gdje su sjedili muškarci. Na trenutak sam ga vidjela iz
jednog kuta, iz kojeg sam ga rijetko kad vidjela i koji mu je davao izgled
duboke koncentracije. Kad je bacio kratak pogled prema meni, pomislila sam kako
je možda naslutio da mene moja buduænost isto toliko ispunjava brigom, koliko
njega njegova ispunjava nadom. Kad sam mislila o tome, uèinilo mi se èudno
koliko
501

me Nobu malo razumije. Naravno, gejša koja oèekuje ra- ; zumijevanje od

svog danne slièi mišu koji oèekuje suosjeæanje od zmije. Uostalom, kako bi me
Nobu uopæe mogao razumjeti kad me poznaje jedino kao gejšu koja brižljivo skriva
svoju pravu liènost? Predsjednik je bio jedini muškarac kojeg sam zabavljala kao
gejša Sayuri, a koji me je prije toga poznavao kao Chiyo - iako mi je bilo èudno
razmišljati o tome na taj naèin, jer mi to nikad ranije nije palo na pamet. Sto
bi Nobu uèinio da me je on onog dana našao na obali Shirakawe? Sigurno bi
jednostavno prošao pokraj mene... i koliko bi mi život bio lakši da se tako
dogodilo. Ne bih provodila noæi žudeæi za predsjednikom. Ne bih povremeno
navraæala u parfimerije samo da osjetim miris talka u zraku i podsjetim se na
miris njegove kože. Ne bih se muèila pokušavajuæi u mašti doèarati sliku sebe i
njega na nekom nepoznatom mjestu. Ako me možda sad kaniš upitati zašto sam to
èinila, odgovorit æu ti: zašto zrela kaki jabuka ima tako sladak okus? Zašto
drvo koje gori ima takav miris?
Ali eto, opet sam se upustila u te misli, poput djevojèice koja pokušava
rukama uhvatiti miša. Zašto ne mogu prestati misliti o predsjedniku?
Kad su se malo kasnije otvorila vrata zahoda i svjetlo se ugasilo, bila sam
sigurna da mi se na licu jasno vidi patnja. Nisam mogla podnijeti da me Nobu
takvu vidi, zato sam oslonila glavu na prozor i pravila se da spavam. Kad je
prošao, otvorila sam oèi i otkrila da sam glavom razmaknula zastore, tako da sam
sad gledala van, po prvi put otkako smo poletjeli s piste. Ispod nas se pružao
pogled na beskraj modrog oceana, prošaran mrljama zelene boje poput zada u
ukrasima za kosu koje je Mameha ponekad nosila. Nikad nisam zamišljala ocean
posut zelenim mrljama. Kad sam ga gledala sa strme obale u Yoroidu uvijek je
imao boju škriljevca. Ovdje se pružao sve do crte nalik na napetu nit vune, gdje
je poèinjalo nebo. Pogled koji mi se pružao nije bio nimalo zastrašujuæi, nego
neopisivo divan. Èak je i nejasni krug propelera bio na svoj naèin lijep, a
srebrno krilo zrakoplova doimalo se velièan-
502

stveno, ukrašeno onim simbolima što su ih nosili amerièki ratni zrakoplovi. Kako
je bilo èudno gledati ih ovako, sjeæajuæi se vremena od prije samo pet godina.
Vodili smo s njima nemilosrdan rat kao neprijatelji, a sada? Mi smo se odrekli
svoje prošlosti; to je bilo nešto što sam ja vrlo dobro shvaæala, jer sam i sama
to uèinila. Kad bih samo mogla naæi naèina da se odreknem svoje buduænosti...
A onda mi se u duhu pojavila zastrašujuæa slika: vidjela sam sebe kako režem
sudbinsku sponu koja me spajala s Nobuom i gledam ga kako pada u beskraj oceana
ispod mene.
Hoæu reæi, to nije bila samo neka pomisao ili neka vrsta sanjarenja. Hoæu
reæi kako sam u tom trenutku o-djednom toèno shvatila kako to trebam izvesti.
Naravno, nisam kanila Nobua stvarno baciti u ocean, ali sam jasno shvatila, tako
jasno kao da mi se u mozgu otvorio nekakav prozor, što mogu uèiniti da zauvijek
raskinem svoju vezu s njim. Nisam željela izgubiti njegovo prijateljstvo, ali u
mojim naporima da doðem do predsjednika, Nobu je bio prepreka koju ni na koji
naèin nisam uspijevala zaobiæi. Meðutim, mogla sam ga dovesti do toga da izgori
u plamenu vlastite srdžbe - on mi je sam rekao kako to mogu postiæi one noæi u
Ichirikiju prije nekoliko tjedana, samo trenutak nakon što je porezao ruku. Ako
sam takva žena koja bi se podala ministru, rekao je, onda želi da izaðem iz sobe
i nikad više neæe sa mnom razgovarati.
Takav me je osjeæaj obuzeo kad sam o tome mislila... kao nakon krize u
bolesti, kad poène padati temperatura. Cijelo mi je tijelo bilo vlažno od znoja.
Bilo mi je drago što Mameha još uvijek spava, jer bi se ona sigurno zaèudila kad
bi me vidjela kako dahæem i prstima brišem znoj sa èela. To èega sam se sjetila,
hoæu li doista to moæi izvesti? Ne mislim na sam èin zavoðenja ministra, vrlo
dobro sam znala da to mogu obaviti. To æe biti kao da idem lijeèniku na
injekciju. Okrenut æu glavu i nakon nekog vremena sve æe biti gotovo. Ali hoæu
li moæi tako nešto napraviti Nobuu? Na kakav æu mu se strašan naèin odužiti za
svu njegovu ljubaznost. U usporedbi s veæinom muškaraca ko-
503

je gejše godinama moraju trpjeti, Nobu je vjerojatno vrlo poželjan danna. Ali
hoæu li moæi podnijeti život u kojem su zauvijek ugašene sve moje nade? Tjednima
sam se pokušavala uvjeriti kako mogu tako živjeti, no, da li bih to stvarno
mogla? Pomislila sam kako možda sada shvaæam kako je Hatsumomo postala tako
nemilosrdno okrutna i kako je Bakica postala tako zla. Pa èak i Buèa, koja je
tek navršila trideset godina, veæ godinama u sebi nosi gorèinu razoèaranja.
Jedino što je mene dosad od tog saèuvalo bila je nada, a hoæu li sada moæi
uèiniti nešto tako gnusno samo da bih održala tu nadu? Ne govorim o zavoðenju
ministra, govorim o iznevjeravanju Nobuova povjerenja.
Nastavila sam se boriti s tim mislima sve do kraja leta. Nikad ne bih mogla
zamisliti da sam sposobna smišljati takvu spletku, ali s vremenom sam poèela
gledati na pojedine korake koje moram napraviti kao na poteze u igri šaha:
odvuæi æu ministra u stranu u svratištu - ne, ne u svratištu, na nekom drugom
mjestu - i prevarom nekako navesti Nobua da naleti na nas... ili bi možda bilo
dovoljno da to èuje od nekoga drugoga? Možeš zamisliti kako sam bila iscrpljena
pri kraju leta. Vjerojatno sam izgledala duboko zabrinuta dok smo izlazili iz
zrakoplova, jer mi je Mameha stalno ponavljala kako je let prošao i kako sam sad
napokon sigurna.
Stigli smo u svratiste otprilike jedan sat prije zalaska sunca. Ostali su se
divili sobi u kojoj æemo svi spavati, ali ja sam bila toliko uzrujana da sam se
samo mogla pretvarati kako joj se divim. Soba je bila vrlo prostrana, kao
najveæa soba u èajani Ichiriki i vrlo lijepo namještena u japanskom stilu, s
tatami strunjaèama i ulaštenim drve-tom. Jedan od dužih zidova sobe bio je sav
od stakla - to su bila vrata prema vrtu punom èudesnih tropskih biljaka od kojih
su neke imale lišæe zamalo veliko kao odrastao èovjek. Natkrivena staza vodila
je kroz vrt do obale jedne rjeèice.
Kad smo smjestili prtljag, svi smo bili spremni za o-dlazak na kupanje. Od
uprave svratišta dobili smo složive paravane koje smo namjestili u sredini sobe
kao neku vr-
504

stu kabine. Presvukli smo se u pamuèna kimona i otputili se natkrivenim stazama

kroz raskošno zelenilo do izvora termalne vode na drugom kraju svratišta. Ulaz
za muškarce bio je pregradom odvojen od ulaza za žene i postojali su odvojeni
prostori za pranje poploèani keramièkim ploèicama. Ali nakon što smo uronili u
tamnu vodu termalnog izvora i odmaknuli se od ruba pregrade, ponovo smo bili svi
zajedno, muškarci i žene. Direktor banke stalno se šalio s Mamehom i sa mnom,
govoreæi nam kako želi da mu jedna od nas donese odreðeni oblutak ili granèicu
ili nešto slièno iz šume koja je dopirala do ruba izvora - smisao te šale,
dakako, bio je u tome što nas je htio vidjeti gole. Njegov je sin èitavo to
vrijeme bio udubljen u razgovor s Buèom i nije nam trebalo dugo da shvatimo
zašto. Buèine su prilièno velike grudi stalno izranjale na površinu vode, dok je
ona kao i uvijek veselo brbljala, potpuno nesvjesna toga što se dogaða.
Možda ti se èini èudno što smo se svi zajedno kupali, muškarci i žene, i što
smo kasnije svi kanili spavati u istoj sobi. Ali, zapravo, gejše se redovito
tako ponašaju sa svojim najboljim mušterijama - ili je barem to bio obièaj u
moje vrijeme. Dakako, ni jedna gejša koja drži do svog ugleda neæe nikad
dopustiti da se naðe u sliènoj situaciji sama s nekim muškarcem koji nije njezin
danna. Ali kupati se ovako bezazleno u skupini, dok tamne vode izvora prikrivaju
naša gola tijela... to je nešto sasvim drugo. A što se tièe zajednièkog
spavanja, u japanskom èak postoji poseban izraz za to - zakone, to jest “riblje
spavanje”. Ako zamisliš skuše nabacane na gomilu u košari, pretpostavljam da æe
ti biti jasno znaèenje tog izraza.
Ovakvo kupanje u skupini bilo je bezazleno, kako rekoh. Ali to ne znaèi da se
neka ruka ne bi ponekad pri-krala tamo gdje ne smije i ta je misao bila vrlo
prisutna u mojoj glavi dok sam se namakala u toploj vodi izvora. Da je Nobu bio
èovjek koji voli zadirkivati, mogao je doplivati do mene i onda me, nakon što
bismo neko vrijeme æaskali, odjednom zgrabiti za bok ili... pa, bilo gdje,
istini za volju. Uobièajeni bi sljedeæi korak bio da ja vrisnem, na
505

što bi se Nobu nasmijao i sve bi se završilo na tome. Ali Nobu nije bio takav
tip muškarca. Neko je vrijeme bio u vodi, razgovarajuæi s predsjednikom, a sad
je sjedio na jednom kamenu samo s nogama u vodi i jednim malim ruènikom oko
bokova, te nije obraæao pozornost na nas ostale, nego je odsutno trljao batrljak
svoje ruke i zamišljeno piljio u vodu. Sunce je sad veæ bilo zašlo i gotovo se
bilo smraèilo, ali je Nobu sjedio u svjetlu jednog papirnatog lampiona. Nikad ga
dotad nisam vidjela tako izloženog. Ožiljci, za koje sam mislila da su mu bili
najgori na jednoj strani lica, bili su jednako tako strašni na onom ramenu ispod
kojeg mu je bila amputirana ruka - iako mu je drugo rame bilo prekrasno glatko,
kao jaje. I kad sam pomislila da razmišljam o tome da ga iznevjerim... On æe
misliti kako sam to uèinila samo zbog jednog razloga, nikad neæe shvatiti pravu
istinu. Nisam mogla podnijeti pomisao na to da bih ga mogla povrijediti ili
uništiti njegovo poštovanje prema meni. Uopæe nisam bila sigurna hoæu li imati
snage izvesti ono što sam naumila.
Sutradan poslije doruèka, svi smo pošli u šetnju kroz tropsku šumu do obližnje
kamenite obale oceana gdje se rjeèica što je tekla uz naše svratiste ulijevala u
more preko slikovitog malog slapa. Dugo smo ondje stajali, diveæi se ljepoti
krajolika, i kad smo se veæ svi spremali otiæi, predsjednik se jedva uspio
otrgnuti od tog èarobnog prizora. Na povratku sam hodala pokraj Nobua koji je
još uvijek bio vedar i raspoložen kao rijetko kada. Kasnije smo obišli otok u
vojnom kamionu koji je u stražnjem dijelu imao prièvršæene klupe, te smo vidjeli
banane i ananas na stablu i prekrasne ptice. S vrha planine ocean je izgledao
kao zgužvani pokrivaè tirkizne boje s tamnomodrim mrljama.
Tog popodneva smo prošetali prašnim ulicama malog mjesta i ubrzo došli do
jedne stare drvene zgrade s kosim krovom pokrivenim slamom koja nam je izgledala
kao nekakvo skladište. Na kraju smo otišli straga gdje se Nobu
506

popeo uz kamene stube i kad je otvorio vrata na uglu zgrade, svjetlo sunca palo
je na prasnu pozornicu od dasaka. Oèito je to nekoæ bilo skladište, ali je zatim
pretvoreno u mjesno kazalište. Kad sam prvi put ušla unutra, nisam ništa
naroèito mislila. Ali kad su se vrata zalupila, a mi ponovo izašli na ulicu,
opet me je uhvatio onaj osjeæaj krize, jer mi se u glavi pojavila slika kako
ležim ondje na dašèanom podu s ministrom, a vrata se djelomièno otvaraju i na
nas pada mlaz sunèevog svjetla. Ne bismo se imali gdje sakriti, Nobu bi nas
morao vidjeti. Umnogome je upravo to bilo mjesto kakvo sam tražila i samo se
napola nadala da bih ga mogla naæi. Ali nisam tada sve ovo mislila, zapravo,
nisam uopæe ništa mislila, više sam se borila da nekako sredim misli. Imala sam
osjeæaj da mi misli cure kao riža iz poderane vreæe.
Dok smo se uspinjali uzbrdo na povratku do svratišta, morala sam malo
zaostati kako bih iz rukava izvukla rupèiæ. Svakako je bilo vruæe tamo na cesti,
jer nam je popodnevno sunce sjalo ravno u lice. Ja nisam bila jedina koja se
znojila. Meðutim, Nobu se vratio do mene i upitao me jesam li dobro. Kako mu
nisam mogla odmah odgovoriti, nadala sam se da æe zakljuèiti kako se znojim zbog
napornog uspona.
“Èitavo ovo vrijeme ne izgledaš dobro, Sayuri. Možda si trebala ostati u
Kvotu.”
“Ali kad bih imala prilike vidjeti ovaj prekrasan otok?” “Siguran sam da nikad
dosad nisi bila ovako daleko od kuæe. Odavde je do Kvota isto toliko koliko od
Kvota do Hokaida.”
Ostali su veæ nestali iza zavoja ispred nas. Preko No-buova ramena mogla sam
vidjeti strehe svratišta kako proviruju iz gustog raslinja. Htjela sam mu nešto
odgovoriti, ali su mi duh ponovo zaokupile one misli koje su me rastužile veæ u
zrakoplovu, to jest kako me Nobu uopæe ne razumije. Kvoto nije moj dom, ne u
onom smislu kako je to Nobu, èini se, mislio; to nije mjesto gdje sam odrasla i
od kojeg se nikad nisam udaljavala. I u tom èasu, dok sam piljila u njega na
vrelom suncu, odluèila sam da uèi-
507

nim to èega sam se bojala. Iznevjerit æu Nobua, premda i sad stoji tu i gleda me
tako ljubaznim pogledom. Ugurala sam rupèiæ u rukav drhtavom rukom i potom smo
se bez rijeèi nastavili uspinjati prema svratištu.
Kad sam ušla u sobu, predsjednik i Mameha su veæ sjedili za stolom
pripremajuæi se odigrati partiju igre go protiv direktora banke, uz kojega su
Shizue i njihov sin sjedili kao kibici. Staklena su vrata bila otvorena i
ministar je oslonjen na lakat zurio u vrt, guleæi prstima vanjski ovoj kratkog
komada trske koji je donio sa sobom sa šetnje. Oèajnièki sam se bojala da Nobu
ne poène razgovarati sa mnom, jer onda ne bih mogla pobjeæi, ali on je otišao
ravno do stola i poèeo razgovarati s Mamehom. Još nisam smislila kako æu
namamiti ministra da ode sa mnom do kazališta, a još manje sam znala kako æu
izvesti da nas Nobu ondje zatekne. Možda bi Buèa povela Nobua u šetnju ako je
zamolim? Nisam mislila da mogu Mamehu zamoliti za tako nešto, ali Buèa i ja smo
zajedno provele dio djetinjstva i premda je ja ne bih nazvala sirovom kao što ju
je nazvala Tetiæa, u njoj je doista postojala odreðena crta prostote, stoga se
neæe toliko zgroziti nad onim što sam nakanila. Morat æu je izrièito uputiti da
Nobua dovede u kazalište, jer malo je vjerojatno da bi mogli nabasati na nas
tamo pukim sluèajem.
Neko sam vrijeme kleèala zamišljeno gledajuæi suncem obasjani vrt i
priželjkujuæi da mogu opušteno uživati u ljepoti tropskog popodneva. Stalno sam
se pitala jesam li pri zdravoj pameti kad se ovako nešto spremam uèiniti, ali
premda su me muèile stanovite dvojbe, to nije bilo dovoljno da me sprijeèi u
provoðenju moga plana. No, oèigledno se ništa neæe dogoditi dok ne uspijem
odvuæi ministra ustranu, ali pritom nisam smjela na sebe privuæi nièiju
pozornost. Ministar je nešto ranije zatražio od sluškinje da mu donese užinu i
sad je sjedio, s pladnjem meðu nogama, ulijevajuæi u sebe pivo i ubacujuæi
štapiæima u usta komadiæe usoljene utrobe liganja. Možda se tebi gadi èak i
pomisliti na takvo jelo, ali uvjeravam te da æeš usoljene utrobe liganja naæi ne
samo u barovima i restorani-
508

ma u Japanu, nego i ovdje u New Yorku. To je bila omiljena poslastica moga oca,
ali meni se oduvijek pri pogledu na to dizao želudac. Èak mi je bilo teško
gledati ministra kako to jede.
“Gospodine ministre”, tiho sam mu rekla, “biste li željeli da vam pokušam
naæi nekakvu ukusniju zakusku?”
“Ne”, odgovorio mi je, “nisam gladan.” Moram priznati da sam se na to upitala
zašto onda uopæe jede. Mameha i Nobu odšetali su kroz stražnja vrata zaokupljeni
razgovorom, a ostali, ukljuèujuæi Buèu, stajali su okupljeni oko go ploèe na
stolu. Izgleda da je predsjednik upravo napravio nekakvu glupu pogrješku i svi
su se smijali. Èinilo mi se da mi se sad pruža prilika.
“Ako jedete samo zato što vam je dosadno, gospodine ministre”, rekla sam,
“zašto vi i ja ne bismo malo razgledali svratiste? Ja sam to èitavo vrijeme
željela, ali dosad nismo imali vremena.”
Nisam èekala da mi odgovori, nego sam ustala i izašla iz sobe. Odahnula sam
kad je on trenutak kasnije došao u hodnik da mi se pridruži. Šutke smo išli
hodnikom dok nismo došli do ugla gdje sam vidjela kako niotkuda nitko ne dolazi
prema nama.
“Oprostite, gospodine ministre”, rekla sam, “ali... kako bi bilo da se nas
dvoje prošetamo dolje do mjesta?”
Izgledao je silno zbunjen tim mojim prijedlogom.
“Ostalo nam je još jedan sat ili nešto više do mraka”, nastavila sam, “a ja
sam se sjetila neèeg što bih voljela još jednom pogledati.”
Nakon duge stanke, ministar reèe: “Moram prvo na zahod.”
“Dobro, to je u redu”, rekla sam mu. “Vi obavite to što trebate i kad budete
gotovi, prièekajte me ovdje, na ovom mjestu, pa æemo se zajedno prošetati.
Nemojte nikamo iæi dok ne doðem po vas.”
Èinilo se da se ministar slaže s time. Nastavio je hodnikom prema zahodu, a
ja sam krenula natrag prema sobi. Osjeæala sam se kao u nekoj maglici - sad kad
sam
509

stvarno poèela izvršavati svoj naum - i kad sam prislonila ruku na vrata da ih
odgurnem ustranu, prsti su mi bili tako utrnuli da sam jedva osjetila kako nešto
dodirujem.
Buèa više nije bila kod stola. Tražila je nešto u svom kovèegu. U prvi mah,
kad sam pokušala govoriti, iz grla mi nije izašao nikakav zvuk. Morala sam se
nakašljati i ponovo pokušati.
“Oprosti, Buèo”, rekla sam. “Imaš trenutak vremena...”
Nije izgledala kao da joj je drago što je prekidam, ali pustila je kovèeg
onako u neredu i došla za mnom u hodnik. Povela sam je malo dalje od sobe, zatim
sam se okrenula prema njoj i rekla:
“Buèo, moram te zamoliti za jednu uslugu.” Prièekala sam malo, oèekujuæi da ona
kaže kako æe biti sretna da mi pomogne, ali ona je samo stajala i gledala me.
“Nadam se da se neæeš ljutiti što te to pitam...” “Pitaj”, rekla je.
 “Ministar i ja kanimo poæi u šetnju. Odvest æu ga u ono staro kazalište i...”
“Zašto?”
“Kako bismo mogli biti sami.”
“Ti i ministar?” upitala je Buèa s nevjericom.
“Objasnit æu ti jednom drugom zgodom, ali evo što želim od tebe. Hoæu da tamo
dovedeš Nobua i... Buèo, ovo æe ti se èiniti jako èudno. Hoæu da nas otkrijete.”
“Kako to misliš, da vas “otkrijemo”?”
“Hoæu da pronaðeš naèina kako æeš tamo odvesti Nobua i otvoriti ona stražnja
vrata koja smo danas vidjeli, tako da...da nas on vidi.”
Dok sam joj to govorila, Buèa je kroz zelenilo spazila ministra kako èeka na
drugoj natkrivenoj stazi. Okrenula je glavu prema meni i pogledala me.
“Sto si to naumila, Savuri?”
“Nemam ti sad kad objašnjavati. Ali užasno je važno, Buèo. Uistinu, èitava je
moja buduænost u tvojim rukama.
510

Samo, molim te, pazi da ne doðe nitko drugi, samo ti i Nobu - nikako
predsjednik, tako ti svega, ni bilo tko drugi. Odužit æu ti se na koji god naèin
budeš htjela.”
Jedan dugi trenutak, zamišljeno me je gledala. “Znaèi, opet je došlo vrijeme
da ti Buèa èini usluge, ha?” rekla je. Nisam bila sigurna što je time htjela
reæi, ali ona se nije potrudila objasniti mi samo se okrenula i otišla.
Nisam bila sigurna je li Buèa pristala da mi pomogne ili nije. Ali u tom sam
trenutku jedino mogla otiæi lijeèniku na injekciju, da se tako izrazim, nadajuæi
se da æe se ona ipak pojaviti s Nobuom. Pridružila sam se ministru i zajedno smo
se uputili prema gradiæu.
Kad smo zaobišli zavoj i ostavili svratiste iza nas, sjetila sam se onog dana
kad su me porezali po nozi i Mame-ha me odvela doktoru Raku. Tog sam popodneva
osjeæala kako mi prijeti nekakva opasnost koju nisam mogla do kraja razumjeti, a
isto sam se tako osjeæala i sada. Lice mi se tako žarilo u popodnevnom suncu kao
da sam sjedila uz žeravnik hibachi a kad sam pogledala ministra, vidjela sam
kako mu se znoj cijedi sa sljepooèica i obraza do vrata. Ako sve bude išlo po
planu, uskoro æe pritiskati taj vrat o mene... na tu pomisao izvukla sam iz
obija lepezu i poèela hitro mahati sve dok mi se ruka nije umorila, pokušavajuæi
rashladiti kako sebe, tako i njega. Èitavo vrijeme neumorno sam brbljala,
nastojeæi održati razgovor, sve dok se nekoliko minuta kasnije nismo zaustavili
pred starim kazalištem s krovom od slame. Ministar je izgledao kao da mu ništa
nije jasno. Proèistio je grlo i pogledao u nebo.
“Hoæete li na trenutak doæi sa mnom unutra, gospodine ministre?” rekla sam.
Èinilo se da ne zna kako bi to protumaèio, ali kad sam krenula stazom oko
zgrade, poslušno je pošao za mnom. Popela sam se uz kamene stube i otvorila mu
vrata. Samo je trenutak oklijevao i zatim je ušao unutra. Da
511

je ministar posjeæivao Gion èitav svoj život, sigurno bi dosad shvatio što mi je
na umu - jer gejša koja domami nekog muškarca na nekakvo samotno mjesto
nedvojbeno stavlja na kocku svoj ugled, a jedna ugledna gejša, gejša prvog
razreda, nikad to neæe uèiniti bez valjanog razloga. Meðutim, ministar je samo
stajao tamo iza vrata, u trokutu sunca, kao èovjek koji èeka autobus. Meni su se
ruke toliko tresle dok sam sklapala lepezu i vraæala je ponovo u obi da uopæe
nisam bila sigurna hoæu li biti u stanju provesti do kraja to što sam zapoèela.
Bila mi je potrebna sva snaga koju sam imala za jednostavni pokret zatvaranja
vrata, a kad sam ih zatvorila, našli smo se u polumraku jer je jedina svjetlost
dopirala kroz pukotine ispod krova. Ministar je još uvijek nepokretno stajao,
zagledan u hrpu slamnatih prostirki u jednom kutu pozornice. “Gospodine
ministre...”, rekla sam.
 Glas mi je tako odjeknuo u praznoj maloj dvorani da sam odmah poèela govoriti
tiše.
“Koliko sam razumjela, vi ste razgovarali o meni s vlasnicom Ichirikija. Je
li to toèno?”
On je duboko udahnuo zrak, ali na kraju ništa nije rekao.
“Gospodine ministre, ako mi dopuštate”, rekla sam, “htjela bih vam isprièati
prièu o jednoj gejši koja se zove Kazuvo. Ona više nije u Gionu, ali ja sam je
nekoæ dobro poznavala. Jedan vrlo važan èovjek - poput vas, gospodine ministre -
upoznao je jedne veèeri Kazuvo i toliko je uživao u njezinom društvu da je nakon
toga svake veèeri dolazio u Gion kako bi je vidio. Nakon nekoliko mjeseci,
zatražio je da postane njezin danna, ali mu je vlasnica èajane, uz isprike,
odgovorila kako to nije moguæe. Taj je èovjek bio duboko razoèaran, ali ga je
onda Kazuvo jednog popodneva odvela na jedno skrovito mjesto gdje su mogli biti
sami. Takvo mjesto kao što je, recimo, ovo prazno kazalište. I objasnila mu
kako... iako ne može biti njezin danna...”
Èim sam izgovorila ove posljednje rijeèi, ministrovo se lice izmijenilo kao
dolina kad se raziðu oblaci i ukaže se
512

sunce. Nezgrapno je koraknuo prema meni. Meni je o-djednom poèelo bubnjati u

ušima. Nisam se mogla zaustaviti, okrenula sam glavu i zatvorila oèi. Kad sam ih
ponovo otvorila, ministar mi je prišao tako blizu da smo se zamalo dodirivali, a
onda sam osjetila njegovo znojno, go-jazno lice kako mi se prislanja uz obraz.
Polako je približavao svoje tijelo mojemu, sve dok nismo bili stisnuti jedno uz
drugo. Uzeo me je za ruke, vjerojatno da me povuèe dolje na daske, ali sam ga
zaustavila.
“Pozornica je previše prašnjava”, rekla sam. “Morate donijeti jednu prostirku s
one hrpe.” “Idemo tamo”, rekao je ministar. Ako legnemo na prostirke tamo u
kutu, Nobu nas neæe moæi vidjeti u svjetlosti sunca koja æe pasti na pozornicu
kad se otvore vrata.
“Ne, ne smijemo tamo”, rekla sam. “Molim vas, donesite prostirku ovamo.”
Ministar je uèinio što sam tražila i potom stao obješenih ruku uz tijelo,
gledajuæi me. Sve do tog trenutka nekako sam napola oèekivala da æe nas nešto
sprijeèiti, ali sad sam vidjela da se to neæe dogoditi. Vrijeme kao da se
usporilo. Kad sam iskoraèila iz svojih lakiranih zori natikaèa i stala na
prostirku, èinilo mi se kao da to nisu moje noge, nego neke druge osobe.
Gotovo u istom trenutku ministar je zbacio s nogu svoje cipele i pritisnuo se
o mene, navlaèeæi s obje ruke èvor obija na mojim leðima. Nije mi jasno što je
mislio, jer mi sigurno nije padalo na pamet da svuèem kimono. Zaustavila sam ga.
Kad sam se tog jutra oblaèila, još uvijek sam se kolebala, ali kako bih za svaki
sluèaj bila pripravna, namjerno sam obukla jednu sivu pothaljinu koju nisam
voljela - misleæi kako æe do veèeri možda biti umrljana - i jedan sivoljubièasti
i modri kimono od tanke svile, kao i neosjetljivi, srebrnasti obi. Što se pak
tièe donjeg rublja, skratila sam koshimaki - “ovoj oko bokova” - tako što sam ga
nekoliko puta podvila u struku, kako se ministar, ukoliko ga ipak odluèim
zavesti, ne bi previše muèio da naðe put do cilja. Kad sam mu odmaknula ruke,
zaèu-
513

ðeno me je pogledao. Valjda je mislio da ga zaustavljam i vidljivo je odahnuo

kad sam se spustila na prostirku. To nije bio tatami, nego obièna prostirka od
pletene slame, tako da sam osjeæala tvrdi pod ispod nje. Jednom sam rukom
maknula ustranu kimono i pothaljinu, tako da su mi noge bile otkrivene do
koljena. Ministar je još uvijek bio potpuno odjeven, ali je odmah legao na mene,
pritisnuvši mi èvor obija tako bolno u leða, da sam morala podignuti malo jedan
bok kako bi mi bilo udobnije ležati. Glava mi je takoðer bila okrenuta u stranu,
jer mi je kosa bila oèešljana u frizuru poznatu kao tsubushi shimada, s golemom
punðom na zatiljku koju bih pokvarila ako bih legla na nju. U svakom sluèaju,
sve je skupa bilo prilièno neudobno, ali neudobnost položaja nije bila ništa u
usporedbi s nelagodom i strepnjom što sam osjeæala. Odjednom sam se poèela
pitati gdje mi je bila pamet kad sam se odluèila dovesti u ovakvu situaciju.
Ministar se pridigao na jednu ruku i poèeo je drugom rukom petljati ispod o-
bruba mog kimona, grebuæi me pritom noktima po bedrima. Ne razmišljajuæi što
èinim, stavila sam mu ruke na ramena u namjeri da ga odgurnem sa sebe... ali sam
onda zamislila Nobua kao mog dannu i život bez nade koji bi me èekao, te sam
odmah povukla ruke i spustila ih ponovo kraj sebe na prostirku. Ministrovi su se
prsti koprcali uz moja bedra sve dalje i dalje; pokušala sam ih ne osjeæati, ali
to je bilo nemoguæe. Kako bih nekako odvratila pozornost od tih prstiju,
usredotoèila sam se na vrata. Možda æe se sada otvoriti, dok još ministar ne
uspije ništa napraviti, ali upravo kad sam to pomislila, èula sam zveket kopèe
njegova remena i zvuk povlaèenja patenta na hlaèama i trenutak kasnije, veæ se
gurao u mene. Osjetila sam se nekako kao da sam ponovo petnaestogodišnja
djevojèica, jer me je ono što sam osjeæala podsjetilo na doktora Raka. Èak sam
èula samu sebe kako jecam. Ministar se držao na laktovima, a lice mu je bilo
iznad mojega. Mogla sam ga vidjeti samo kutkom jednog oka. Ovako izbliza, s onom
svojom donjom èeljusti isturenom prema meni, izgledao mi je više kao nekakva
životinja, nego kao ljudsko biæe. A to èak i nije bilo ono najgore. Naime, zbog
te istu-
514

rene èeljusti ministrova je donja usnica postala neka vrsta zdjelice u koju mu
se slijevala slina. Ne znam je li to bilo zbog onih utroba liganja koje je
pojeo, ali slina mu je bila nekako gusta i siva, tako da me je podsjetila na
sluz što ostane na dasci nakon èišæenja ribe.
Kad sam se tog jutra oblaèila, zataknula sam straga u obi nekoliko listova
rižinog papira od one vrste koja dobro upija tekuæinu. Oèekivala sam da æu ih
trebati tek nakon što sve bude gotovo, jer æe se ministar htjeti obrisati - to
jest ako uopæe odluèim izvesti svoj naum. Sad se èinilo da æe mi taj papir
trebati mnogo ranije, kako bih obrisala lice od njegove sline. Meðutim, njegova
mi je težina previše pritiskala bokove da bih mogla zavuæi ruke u stražnji dio
obija. Zadahtala sam nekoliko puta od napora dok sam pokušavala doprijeti do
papira i bojim se da je ministar to shvatio kao izraz ushita - u svakom sluèaju,
naglo je pojaèao tempo i sad se nakupljena slina u njegovoj donjoj usni poèela
bibati u takvim silovitim valovima da gotovo nisam mogla vjerovati kako je još
uvijek u usnici i nije se potokom izlila na mene. Meðutim, mogla sam jedino
stisnuti oèi i èekati. Osjeæala sam muèninu kao da ležim u malom èamcu na
uzburkanom moru dok mi glava neprekidno udara o dno èamca. A onda, odjednom,
ministar zajeèi i ukoèi se, a u istom se trenutku slina izlije na moje lice.
Ponovo sam pokušala doprijeti do papira, ali je ministar sad mlitavo ležao na
meni, dahæuæi kao da je upravo završio trku. Baš kad sam ga mislila odgurnuti sa
sebe zaèula sam izvana zvuk struganja nogu. U sebi sam tako glasno vriskala od
gaðenja da je to gotovo ugušilo sve ostale zvukove oko mene. Ali sad, kad sam se
ponovo sjetila Nobua, srce mi je iznova poèelo silovito lupati. Još jednom sam
èula zvuk struganja nogu, zatim neèije korake na kamenim stepenicama. Ministar,
èini se, nije imao pojma što æe mu se dogoditi. Podigao je glavu i okrenuo je
prema vratima gotovo nezainteresirano kao da je oèekivao da æe tamo ugledati
pticu. A onda su se vrata uz škripu otvorila i preplavilo nas je svjetlo sunca.
Morala sam ški-
515

ljiti, ali sam uspjela nazrijeti dvije osobe na vratima. Jedna je bila Buèa;
došla je u kazalište baš kao što sam se nadala da æe uèiniti. Ali muškarac koji
je stajao uz nju i piljio dolje prema pozornici uopæe nije bio Nobu. Nisam imala
pojma zašto je to napravila, ali Buèa je, umjesto Nobua, dovela predsjednika.
Trideset èetvrto poglavlje i
Jedva se mogu ièega sjetiti od onog što se zbivalo nakon što su se otvorila
vrata - mislim da je sva krv istekla iz mene, tako sam se sledila i obamrla.
Znam da se ministar maknuo s mene ili sam ga, možda, ja odgurnula. Sjeæam se,
meðutim, da sam plakala i pitala ga je li i on vidio isto što i ja, je li to
zbilja na vratima bio predsjednik. Nisam uspjela vidjeti izraz na predsjednikovu
licu, jer mu je sunce bilo iza leða, a ipak, kad su se vrata ponovo zatvorila,
nisam se mogla otresti dojma da sam na njegovu licu vidjela nešto od šoka koji
sam sama osjetila. Nisam znala je li mu se doista na licu odražavao šok - i
zapravo sam sumnjala u to. Ali kad osjeæamo bol, èini nam se da vidimo patnju
èak i u rascvjetalim stablima. Upravo sam tako i ja, kad sam vidjela
predsjednika tamo na vratima ... pa, u tom bih trenutku vidjela odraz svoje
patnje u svemu što bih pogledala.
Uzmeš li u obzir da sam namamila ministra u to prazno kazalište upravo zato
da sebe dovedem u opasnost -da bi se oštrica maèa mogla spustiti na panj, ako
tako mogu reæi - sigurno æeš shvatiti ako ti kažem da sam usred osjeæaja
zabrinutosti, straha i gaðenja koji su me gotovo paralizirali, osjeæala i
odreðeni ushit. Trenutak prije nego što su se otvorila vrata, gotovo sam mogla
osjetiti kako se moj život otvara preda mnom poput nabujale rijeke, jer nikad
dotad nisam poduzela neki tako drastièan korak da bih izmijenila tijek vlastite
buduænosti. Bila sam poput djeteta koje na vršcima prstiju hoda rubom strme

516

517

hridine što se nadvija nad morem. A ipak nekako nisam zamišljala da bi mogao
naiæi golemi val, sruèiti se na mene i odnijeti sve u nepovrat.
Kad su se moji kaotièni osjeæaji malo staložili, polako sam poèela dolaziti k
svijesti. Mameha je kleèala uza me. Zaèudila sam se kad sam vidjela kako nisam
više u starom kazalištu, nego ležim na tatami strunjaèi na podu neke male mraène
sobe u svratištu. Nisam se mogla sjetiti da sam otišla iz kazališta, ali
oèevidno sam nekako došla do svratišta. Mameha mi je kasnije rekla da sam otišla
vlasniku i zamolila ga za neku tihu sobu u kojoj bih se mogla odmoriti; on je
vidio da mi nije dobro i nakon što me je odveo u sobu, otišao je po Mamehu.
Sreæom, Mameha je bila voljna povjerovati kako sam uistinu bolesna i ostavila
me tamo. Kasnije, kad sam još uvijek omamljena i u užasnom strahu, krenula prema
našoj sobi, vidjela sam ispred sebe Buèu koja je upravo dolazila s jedne od
natkrivenih staza. Zaustavila se kad me ugledala, ali umjesto da požuri do mene
i da mi se isprièa, kako sam ja napola oèekivala, zapiljila se u mene kao zmija
u miša.
“Buèo”, rekla sam, “molila sam te da dovedeš Nobua, a ne predsjednika. Ne
razumijem...”
“Da, Sayuri, tebi je sigurno teško razumjeti kad ti u životu nešto ne ispadne
savršeno!”
“Savršeno? Ništa se gore nije moglo dogoditi... jesi li me možda pogrješno
razumjela?”
“Ti stvarno misliš da sam glupa!” odgovorila mije.
Bila sam zbunjena i šuteæi sam stajala pred njom jedan dugi trenutak.
“Mislila sam da si moja prijateljica”, napokon sam rekla.
“I ja sam nekoæ mislila da si ti moja prijateljica. Ali to je bilo davno.”
“Govoriš kao da sam ti nanijela nekakvo zlo, Buèo, ali...”
“O ne, ti nikad ne bi tako nešto napravila, zar ne? Savršena gospoðica Nitta
Savuri! Pretpostavljam da se ne

raèuna to što si zauzela moje mjesto kao kæi okiye! Sjeæaš se toga, Savuri?
Nakon što sam se ja izložila opasnosti da ti pomognem s onim doktorom - kako li
mu je veæ bilo ime. Nakon što sam riskirala da se Hatsumomo razbjesni na mene
zato što sam ti pomogla! A ti si onda preokrenula situaciju i ukrala mi ono što
je bilo moje. Sve sam se ove mjesece pitala zbog èega si me uvela na te zabave s
ministrom. Pa, žao mi je što ti ovog puta nije uspjelo da me iskoristiš...”
“Ali, Buèo”, prekinula sam je, “zar nisi mogla jednostavno odbiti? Zašto si
morala dovesti predsjednika?”
 Buèa se ukoèeno uspravila. “Znam ja jako dobro što ti osjeæaš prema njemu”,
rekla je. “Kad god nitko ne gleda, oèi su ti prilijepljene za njega kao buhe za
psa.”
Bila je tako ljuta da se ugrizla za usnicu, vidjela sam joj mrlju od ruža na
zubu. Ona me je htjela povrijediti, shvatila sam, i to na najgori naèin kojeg se
mogla sjetiti.
“Ti si meni nešto oduzela, Savuri, prije mnogo godina. Sad si osjetila kako
je to”, rekla je. Nosnice su joj bile raširene, a lice usplamtjelo od srdžbe
poput goruæe grane. Doimala se kao da je duh Hatsumomo sve ove godine èuèao
zatvoren u njoj i sad se napokon oslobodio.
Nièega se ne sjeæam od ostatka te veèeri, osim nekih nejasnih slika i koliko sam
strepila od svakog trenutka koji je preda mnom. Dok su ostali pili i smijali se,
ja sam se mogla samo pretvarati kao da se smijem. Vjerojatno sam èitavu veèer
bila crvena u licu, jer mi je Mameha s vremena na vrijeme prislanjala ruku na
vrat da vidi imam li temperaturu. Sjela sam što sam dalje mogla od predsjednika,
tako da nam se pogledi nikako nisu mogli sresti i uspjela sam provesti èitavu
veèer a da se ne naðem s njim licem u lice. Ali kasnije, kad su se svi veæ
spremali na spavanje, izašla sam u hodnik upravo kad se on vraæao u sobu.
Trebala sam mu se maknuti s puta, ali tako me je bilo sram da sam mu se kratko
naklonila i projurila pokraj njega, i ne pokušavajuæi prikriti koliko sam
nesretna.

518

519

Bila je to muèna veèer i samo mi je još nešto od nje ostalo u sjeæanju. U

jednom trenutku, kad su svi veæ spavali, odlunjala sam iz svratišta, još uvijek
kao u nekoj omaglici, i odjednom sam se našla na hridinama uz obalu oceana.
Zurila sam u mrak ispred sebe i slušala buku valova što su se razbijali o
stijene ispod mene. Grmljavina oceana slièila mi je na gorku tužaljku. Èinilo mi
se da ispod svega vidim okrutnost koju dotad nisam primjeæivala - kao da su
stabla i vjetar, pa èak i stijene na kojima sam stajala, kao da je sve oko mene
bilo u savezu s mojom neprijateljicom iz djevojaèkih dana, Hatsumomo. Èinilo mi
se da mi se vjetar ruga svojim zavijanjem, da stabla podrugljivo njišu svoje
grane prema meni. Je li doista moguæe da se rijeka mog života zauvijek
razdvojila? Izvukla sam predsjednikov rupèiæ iz rukava, jer sam ga te veèeri
uzela sa sobom u krevet da se po posljednji put njime utješim. Obrisala sam suze
s lica i podigla ga da vijori na vjetru. Veæ sam se spremila pustiti ga da
odleti u mrak kad sam se sjetila malih mrtvaèkih ploèica koje mi je gospodin
Tanaka poslao prije toliko godina. Uvijek moramo saèuvati nešto što æe nas
podsjeæati na one koji su nas napustili. Mrtvaèke ploèice u okiyi bile su sve
što je ostalo od mog djetinjstva. Predsjednikov æe rupèiæ biti jedino što æe
ostati od ostatka mog života.
Po povratku u Kvoto prvih nekoliko dana nosila me struja uobièajenih poslova i
dužnosti. Nisam imala izbora, morala sam se šminkati i odlaziti u èajane na
zabave za koje su me angažirali kao da se baš ništa nije promijenilo. Stalno sam
samu sebe podsjeæala na ono što mi je Mameha jednom rekla - kako za razoèaranje
nema boljeg lijeka od rada - ali nisam primijetila daje meni bilo kako pomogao.
Svaki put kad bih otišla u Ichiriki, sjetila bih se kako æe me Nobu uskoro tamo
pozvati kako bi mi rekao da je napokon sve dogovoreno. S obzirom na to koliko je
bio zaposlen proteklih nekoliko mjeseci, oèekivala sam da se neko vrijeme neæe
javljati - možda tek za tjedan ili dva.

Meðutim, u srijedu ujutro, tri dana nakon što smo se vratili iz Amamija, dobila
sam poruku da je kompanija Iwa-mura nazvala èajanu Ichiriki i da me oèekuju te
veèeri.
 Kasno popodne odjenula sam žuti kimono od tanke svile sa zelenom pothaljinom
i obijem duboko modre boje, protkanim zlatnim nitima. Tetiæa me uvjeravala kako
divno izgledam, ali kad sam se pogledala u zrcalu, vidjela sam pred sobom
poraženu ženu. Dakako, bilo je trenutaka u prošlosti kad sam se prije nego što
bih krenula iz okiye, osjeæala nezadovoljna svojim izgledom, ali sam èesto
uspijevala pronaæi na sebi barem nešto što bi mi te veèeri davalo osjeæaj
sigurnosti. Na primjer, u odreðenoj naran-èastožutoj pothaljini uvijek bi mi oèi
bile više plave, nego sive, bez obzira koliko sam bila umorna. Ali te su mi
veèeri obrazi bili izrazito upali - iako sam stavila na njih zapadnjaèko
rumenilo i puder baš kao što sam to obièno èinila - i èak mi se èinilo da mi se
frizura nekako naheri-la. Nisam se mogla sjetiti nièeg drugog èime bih malo
popravila svoj izgled, nego da zamolim gospodina Bekkua neka mi iznova sveže obi
i neka ga podigne za širinu prsta kako bih uspravnijim držanjem barem malo
umanjila dojam potištenosti.
Prvi mi je posao te veèeri bio banket što ga je jedan amerièki pukovnik
prireðivao u èast novog guvernera za podruèje Kvota. Banket se održavao na
bivšem posjedu obitelji Sumitomo, gdje je sad bio smješten glavni stožer 7.
divizije amerièke vojske. Zaprepastila sam se kad sam vidjela koliko je lijepog
kamenja u vrtu bilo premazano bijelom bojom i kako su tu i tamo na stabla
prikucane ploèe s natpisima na engleskom - koje ja, naravno, nisam znala
proèitati. Kad je banket završio, otišla sam u Ichiriki i jedna me sluškinja
odvela na kat, u onu istu neobiènu malu sobu gdje sam se našla s Nobuom one noæi
kad je Gion zatvoren. To je bilo mjesto gdje sam saznala za utoèište koje mi je
našao kako bi me saèuvao od ratnih opasnosti, prema tome, èinilo se posve
prikladnim da tu proslavimo èinjenicu da æe on postati moj danna - premda æe za
mene to biti sve prije nego slavlje. Kleknula sam za

520

521

jedan kraj stola tako da æe Nobu sjediti okrenut licem niši. Pazila sam da
sjednem tako da on može natoèiti šake onom svojom jednom rukom, a da mu pritom
ne smeta stol, jer æe mi sigurno htjeti natoèiti piæe nakon što mi priopæi kako
je sve dogovoreno. Za Nobua æe to biti divna veèer. Uèinit æu sve što mogu da mu
je ne pokvarim.
Uz prigušena svjetla i crvenkasti odsjaj zidova boje èaja, soba se zapravo
doimala sasvim ugodno. Zaboravila sam vrlo karakteristièan miris te sobe -
kombinaciju prašine i ulja za laštenje drveta - ali kad sam ga sad ponovo
osjetila, to mi je u sjeæanje vratilo neke podrobnosti one veèeri s Nobuom od
prije nekoliko godina, kojih se inaèe nikad ne bih sjetila. Imao je rupe na obje
èarape, sjetila sam se, a kroz jednu mu je izvirivao uski palac s uredno
obrezanim noktom. Zar je otada doista prošlo samo pet i pol godina? Èinilo mi se
kao da je u meðuvremenu došla i prošla èitava jedna generacija: toliki ljudi
koje sam nekoæ poznavala nisu više bili meðu živima. Je li to život kojemu sam
se vratila? Kako je toèno ono što je Mameha jednom rekla: mi ne postajemo
gejšama zato da bi nam život bio sretan, postajemo gejšama zato što nemamo
drugog izbora. Da je moja majka poživjela, ja sam sad i sama mogla biti žena i
majka u nekom ribarskom selu i Kvoto bi za mene bio daleko mjesto kamo se odvozi
ulovljena riba - i zar bih zbog toga stvarno nešto izgubila? Nobu mi je jednom
rekao: “Mene je vrlo lako razumjeti, Sayuri. Ne volim da preda mnom drže stvari
koje ne mogu imati.” Možda sam ja ista kao on: èitavog svog života u Gionu
zamišljala sam pred sobom predsjednika, a sad ga ne mogu imati.
Nakon kakvih deset ili petnaest minuta èekanja, poèela sam se pitati hoæe li
Nobu uopæe doæi. Znala sam da to ne bih smjela raditi, ali položila sam glavu na
stol da se malo odmorim, jer sam zadnjih noæi vrlo loše spavala. Nisam zaspala,
ali sam neko vrijeme lebdjela izmeðu sna i jave, utonula u neki neodreðeni
osjeæaj tuge i jada. A onda sam, èini se, usnula i sanjala jedan vrlo èudan san.
Mislila sam da èujem tihe, udaljene udarce o bubanj, po-

tom šištanje vode iz slavine, a onda sam na ramenu osjetila predsjednikovu ruku.
Znala sam da je to predsjednikova ruka, jer kad sam podigla glavu sa stola da
pogledam tko me to dira, on je bio tamo. Udarci o bubanj bili su njegovi koraci,
šištanje je bilo zvuk vrata odgurnutih ustranu. I sad je stajao nada mnom, a iza
njega je èekala jedna sluškinja. Naklonila sam se i isprièala mu se što sam
zaspala. Toliko sam bila smetena da na trenutak nisam znala jesam li stvarno
budna ili sanjam, ali to nije bio san. Predsjednik je upravo sjedao na jastuk
koji sam bila pripremila za Nobua, a Nobua nigdje nije bilo. Dok je sluškinja
stavljala na stol bocu sakea i šalice, javila mi se jedna strašna misao. Je li
mi predsjednik došao reæi da je Nobu stradao u nekakvoj nesreæi ili da mu se
dogodilo nešto strašno? Inaèe, zašto Nobu ne bi došao? Htjela sam to pitati
predsjednika, ali je upravo tada vlasnica èajane provirila u sobu.
“Zaboga, predsjednièe”, rekla je, “nismo vas tjednima vidjeli!”
Vlasnica je uvijek bila ljubazna prema gostima, ali sam po napetosti u
njezinu glasu vidjela da joj je nešto drugo na umu. Vjerojatno se èudila gdje je
Nobu, kao i ja. Dok sam ja toèila predsjedniku šake, vlasnica je došla i klekla
kraj stola. Zaustavila mu je ruku prije nego što je otpio iz šalice i nagnula se
da omiriše šake.
“Zbilja, predsjednièe, nikad mi neæe biti jasno zašto više volite ovaj šake
od ostalih vrsta”, rekla je. “Danas popodne otvorili smo neke posude i moram
reæi, veæ godinama nismo imali tako dobar šake. Sigurna sam da æe ga Nobu-san s
užitkom okušati kad doðe.”
“Siguran sam da bi uživao u njemu”, reèe predsjednik. “Nobu zna cijeniti
dobre stvari. Ali on veèeras neæe doæi.”
Uplašila sam se kad sam to èula, ali sam zadržala pogled na stolu. Vidjela
sam da se i vlasnica iznenadila, po tome kako je brzo promijenila temu.
“No, dobro”, rekla je, “uostalom, ne èini li vam se da Savuri veèeras èarobno
izgleda?”

522

523

“Dakle, gospodarice, a kada to Savuri nije èarobno izgledala?” odvrati

predsjednik. “Kad smo veæ kod toga... dopustite mi da vam pokažem nešto što sam
donio.”
Predsjednik stavi na stol nekakav mali zamotak umotan u modru svilu; nisam
primijetila da ga je držao u ruci kad je ušao u sobu. Razvezao je svilu i
izvadio jedan kratki, debeli svitak pergamenta, te ga poèeo razmotavati.
Pergament je bio raspucan od starosti, a na njemu su živim bojama bili naslikani
- u minijaturi - prizori s carskog dvora. Ako si kada vidio neki takav svitak,
onda znaš da ga možeš razmotati preko cijele sobe i razgledati èitav kompleks
dvora, od vanjskih ulaznih vrata na jednom kraju, do carske palaèe na drugom
kraju. Predsjednik je sjedio držeæi svitak pred sobom i premotavao ga je s
jednog graniènog štapa na drugi - prelazeæi preko prizora pijanki i plemiæa u
igri s loptom, u podvrnutim kimonima, prièvršæenim meðu nogama - dok nije došao
do neke mlade žene u prekrasnom kimonu s dvanaest slojeva koja je kleèala ispred
carevih odaja.
“Onda, što kažete na ovo!” rekao je.
“To je doista prekrasan svitak”, rekla je vlasnica èajane. “Gdje gaje
predsjednik samo našao?”
“Oh, to sam davno kupio. Ali pogledajte ovu ženu. Zbog nje sam ga kupio.
Ništa ne primjeæujete na njoj?”
 Vlasnica se zapiljila u sliku, a predsjednik je potom okrenuo svitak prema
meni. Slika mlade žene, iako nije bila veæa od malo veæeg novèiæa, bila je tako
precizno naslikana da se razaznavao svaki detalj. Isprva to nisam primijetila,
ali njezine su oèi bile svijetle... a kad sam malo bolje pogledala, vidjela sam
da su sivoplave. To me je odmah podsjetilo na slike koje je Uchida naslikao kad
sam mu ja pozirala. Pocrvenjela sam i promrmljala nešto o tome kako je to doista
lijepi svitak. Vlasnica mu se takoðer još malo divila, a onda je rekla:
“Dakle, ostavit æu vas same. Poslat æu vam malo rashlaðenog, svježeg sakea o
kojem sam vam govorila. Osim ako ne mislite da bih ga trebala saèuvati za Nobu-
sana kad sljedeæi put navrati?”

“Nemojte se truditi”, odgovorio je predsjednik. “Nama je dobar i ovaj ovdje.”

“Nobu-san je... dobro, nadam se?”
“O, da”, rekao je predsjednik. “Sasvim dobro.” j
Laknulo mi je kad sam to èula, ali me je istodobno obuzeo strašan sram. Ako
predsjednik nije došao kako bi mi donio vijesti o Nobuu, onda je došao zbog
nekog drugog razloga - vjerojatno da me ukori zbog onog što sam napravila. Ovih
proteklih nekoliko dana nakon povratka u Kvoto, trudila sam se da ne mislim na
to što je on tamo morao vidjeti: ministra sa spuštenim hlaèama, mene s golim
nogama koje mi izviruju iz neurednog kimona...
Kad je vlasnica èajane izlazila iz sobe, zvuk koji se èuo kad je za sobom
zatvorila vrata uèinio mi se kao zvuk maèa koji izlazi iz korica.
“Molim, predsjednièe, smijem li reæi”, poèela sam, trudeæi se koliko sam
mogla da mi glas ne zadrhti, “kako je moje ponašanje na Amamiju...”
“Znam na što misliš, Savuri. Ali nisam došao ovamo da od tebe tražim ispriku.
Šuti malo i slušaj. Hoæu ti isprièati nešto što se dogodilo prije dosta godina.”
“Predsjednièe, tako sam zbunjena”, uspjela sam izgovoriti. “Molim vas,
oprostite, ali...”
“Nemoj ništa govoriti, samo slušaj. Ubrzo æeš shvatiti zašto ti to prièam.
Sjeæaš li se jednog restorana koji se zvao Tsumivo? Zatvoren je negdje potkraj
Velike krize, ali... no, da, nije važno, ti si tada bila još vrlo mlada. Bilo
kako bilo, jednog dana prije dosta godina - prije osamnaest godina, da budem
precizan - otišao sam tamo na ruèak s nekoliko svojih suradnika. S nama je bila
i jedna gejša po imenu Izuko, iz èetvrti Pontocho.”
Odmah sam prepoznala ime Izuko.
“Ona je u to vrijeme bila vrlo omiljena”, nastavio je predsjednik. “Sluèajno
smo ranije završili s ruèkom i ja sam predložio da se putem do kazališta
prošetamo uz o-balu Shirakawe.”
Dok je on to govorio, ja sam izvukla predsjednikov rupèiæ iz obija i sad sam
ga, bez rijeèi, rasprostrta po stolu

524

525

i zagladila, tako da se jasno vidio njegov monogram. Tijekom godina u jednom se

kutu pojavila mrlja i tkanina je malo požutjela, ali ga je predsjednik, èini se,
odmah prepoznao. Zašutio je i uzeo rupèiæ sa stola.
“Odakle ti to?”
“Predsjednièe”, rekla sam, “svih sam se ovih godina stalno pitala znate li da
sam ja ona djevojèica s kojom ste razgovarali. Vi ste mi dali taj rupèiæ tog
popodneva kad ste išli u kazalište gledati dramu Shibaraku. Dali ste mi i jedan
novèiæ...”
“Hoæeš reæi... da si još dok si bila pripravnica znala kako sam ja taj èovjek
koji je s tobom razgovarao?”
 “Prepoznala sam predsjednika èim sam ga vidjela na onom natjecanju sumo
hrvaèa. Zapravo, zapanjena sam da je predsjednik mene zapamtio.”
“Pa, možda bi se morala katkad pogledati u zrcalo, Savuri. Posebno onda kad
su ti oèi vlažne od suza, jer one tada postanu... ne mogu to objasniti. Osjeæao
sam kao da ti kroz njih vidim dušu. Znaš, ja sam dobar dio svog života proveo s
ljudima koji nikad nisu bili do kraja iskreni sa mnom, a onda se preda mnom
pojavila djevojèica koja me nikad dotad nije vidjela, a ipak mi je dopustila da
joj zavirim u dušu.”
Onda se predsjednik odjednom prekinuo.
“Nisi se nikad pitala zašto je Mameha postala tvoja starija sestra?” upitao
me je.
“Mameha?” zaèudila sam se. “Kakve Mameha ima veze s time?”
“Zbilja ne znaš, zar ne?” “Što, predsjednièe?”
“Savuri, ja sam zamolio Mamehu da preuzme brigu o tebi. Prièao sam joj o
lijepoj djevojèici s iznenaðujuæim sivim oèima koju sam sreo i zamolio sam je da
ti pomogne ako ikad naiðe na tebe negdje u Gionu. Rekao sam da æu joj
nadoknaditi sve troškove ako bude potrebno. I ona te je doista srela, samo
nekoliko mjeseci kasnije. Prema ono-
526

me što mi je tijekom godina isprièala, ti sigurno nikad ne bi postala gejša da

ti ona nije pomogla.”
Gotovo mi je nemoguæe opisati kakav su uèinak na mene imale te predsjednikove
rijeèi. Uvijek sam mislila da su Mamehine pobude bile osobne prirode - da sebe i
Gion oslobodi Hatsumomo. Sad kad sam znala pravi razlog, da je preuzela
starateljstvo nada mnom zbog predsjednika... pa, pomislila sam kako æu morati
ponovo razmotriti sve što mi je govorila i pokušati otkriti pravo znaèenje
njezinih rijeèi. Ali nije se samo Mameha odjednom promijenila u mojim oèima; i
ja sam nekako sama sebi izgledala drugaèijom. Kad mi je pogled pao na ruke koje
sam držala u krilu, vidjela sam ih kao ruke koje je stvorio predsjednik.
Osjeæala sam ushiæenje, bojazan i zahvalnost, sve u isti mah. Odmaknula sam se
od stola kako bih mu se naklonila i izrazila mu svoju zahvalnost, ali prije nego
što sam to uèinila, morala sam mu nešto reæi.
“Predsjednièe, oprostite, ali tako bih voljela da ste mi u nekom trenutku,
prije mnogo godina, isprièali o... svemu ovome. Ne mogu vam opisati koliko bi to
meni znaèilo.”
“Postoji razlog zbog kojega ti to nisam mogao isprièati, Savuri, zbog kojega
sam i od Mamehe morao tražiti da ti ništa ne kaže. To ima veze s Nobuom.”
Kad sam èula Nobuovo ime, sve je u meni zamrlo -jer èinilo mi se da shvaæam
u kojem smjeru predsjednik vodi ovaj razgovor.
“Predsjednièe”, rekla sam, “znam da sam se pokazala nevrijednom osobom koja
ne zaslužuje vašu dobrotu. Ovog proteklog vikenda, kad sam...”
“Priznajem, Savuri”, prekinuo me je predsjednik, “mnogo sam razmišljao o
onome što se dogodilo na Ama-miju.”
Osjeæala sam da me gleda, ali nisam mu imala snage uzvratiti pogled.
“Htio bih o neèemu s tobom porazgovarati”, nastavio je. “Cijeli dan
razmišljam kako da ti to izložim. Stalno
527

mislim na nešto što se dogodilo prije mnogo godina. Siguran sam da ima i boljih
naèina kako da ti objasnim to što mislim, ali... nadam se da æeš shvatiti što ti
pokušavam reæi.”
Zastao je kako bi svukao kaput od odijela i složio ga pokraj sebe na
strunjaèu. Osjetila sam miris njegove uškrobljene košulje i to me je podsjetilo
na posjete generalu u svratištu Suruya i njegovu sobu u kojoj se èesto osjeæao
miris glaèanja.
“U vrijeme kad je Iwamura Elektrika još bila mlada kompanija”, zapoèeo je,
“upoznao sam jednog èovjeka koji se zvao Ikeda i koji je radio za jednog od
naših kooperanata na drugom kraju grada. On je bio pravi genije u rješavanju
problema u vezi s uvoðenjem elektriènih instalacija. Kad smo imali kakvih
teškoæa s instalacijama, posudili bismo ga na jedan dan i sve bi bilo sreðeno. A
onda, jednog popodneva, kad sam se žurio kuæi s posla, sluèajno sam ga sreo u
jednoj ljekarni. Rekao mi je kako se sjajno osjeæa jer je upravo dao otkaz na
poslu. Kad sam ga upitao zašto je to uèinio, rekao mi je: “Došlo je vrijeme da
dam otkaz. I dao sam ga.” Naravno, odmah sam mu ponudio posao kod nas. Nakon
nekoliko tjedana, ponovo sam ga upitao: “Ikeda-san, zašto ste dali otkaz na svom
bivšem poslu?” Odgovorio mi je: “Gospodine Iwamura, godinama sam želio raditi u
vašoj kompaniji. Ali vi mi nikad niste ponudili da radim za vas. Uvijek ste me
pozivali kad ste imali nekih problema, ali me nikad niste pozvali da doðem kod
vas raditi. Onda sam jednog dana shvatio kako me nikad i neæete pozvati, jer ne
želite uzeti radnika svom kooperantu i time ugroziti svoj poslovni odnos s
njime. Mogao sam jedino prvo dati otkaz i tako vam pružiti priliku da me
zaposlite. I tako, dao sam otkaz.”“
Znala sam da predsjednik èeka da nešto kažem, ali nisam se usuðivala bilo što
reæi.
“Dakle”, nastavio je, “mislio sam kako je možda tvoj sastanak s ministrom
nešto kao Ikedin otkaz. A reæi æu ti zašto mi je to palo na pamet. Na tu me je
misao navelo nešto što je Buèa rekla nakon što me je odvela do kaza-

lišta. Bio sam strašno ljut na nju i zahtijevao sam da mi kaže zašto je to
uèinila. Najprije nije uopæe htjela govoriti. A onda je rekla nešto što mi se u
prvi mah èinilo potpuno besmisleno. Rekla je kako si je ti zamolila da dovede
No-bua.”
“Predsjednièe, molim vas”, zapoèela sam nesigurno, “napravila sam strašnu
pogrješku...”
“Prije nego što još nešto kažeš, samo želim znati zašto si to napravila.
Možda si mislila da time èiniš kompaniji Ivvamura nekakvu... uslugu. Ne znam.
Ili si možda ministru dugovala nešto o èemu ja ništa ne znam.”
Pretpostavljam da sam nehotice zatresla glavom, jer je predsjednik odmah
prestao govoriti.
“Užasno me je sram, predsjednièe”, uspjela sam na kraju izgovoriti, “ali...
moje su pobude bile u potpunosti osobne prirode.”
Nakon duže stanke predsjednik je uzdahnuo i pružio prema meni šalicu.
Natoèila sam mu šake s osjeæajem da to nisu moje ruke, a on ju je iskapio i
zadržao šake na trenutak u ustima prije nego što gaje progutao. Gledajuæi ga
tako s trenutaèno punim ustima, navelo me da pomislim za sebe kako sam samo
prazna posuda, napukla od srama.
“U redu, Savuri”, rekao je. “Reæi æu ti toèno zašto te to pitam. Ne bi mogla
shvatiti zašto sam veèeras došao ovamo, ni zašto sam se godinama odnosio prema
tebi onako kako sam se odnosio ako prvo ne shvatiš prirodu mog odnosa s Nobuom.
Vjeruj mi, ja bolje od bilo koga znam kako on ponekad može biti težak èovjek.
Ali on je genije, u mojim oèima on vrijedi više od èitave skupine drugih ljudi
zajedno.”
Nisam znala što bih uèinila ili rekla, zato sam drhtavim rukama dohvatila
bocu da mu natoèim još sakea. Nije mi pružio šalicu i ja sam to protumaèila kao
vrlo loš znak.
“Jednog dana, kad sam te tek vrlo kratko poznavao”, nastavio je, “Nobu ti je
donio na dar jedan èešalj i dao ti ga je pred svima koji su bili na toj zabavi.
Sve do tog

528

529
trenutka nisam shvaæao koliko mu je stalo do tebe. Siguran sam da je bilo nekih
drugih znakova, ali ja sam ih nekako jednostavno previdio. A kad sam shvatio
kakvi su njegovi osjeæaji, kad sam vidio kako te je gledao te veèeri... pa,
odmah mi je bilo jasno kako mu nikako ne mogu uzeti nešto što on, oèevidno,
toliko želi. To nije umanjilo moju skrb za tebe. U stvari, kako su godine
prolazile, sve mi je teže bilo mirno slušati Nobua kako prièa o tebi.”
Malo je zastao i upitao me: “Savuri, slušaš li me?”
“Naravno, predsjednièe, slušam.”
“Ti to, dakako, ne možeš znati, ali ja sam Nobuov veliki dužnik. Istina, ja
sam osnovao kompaniju, a on je moj namještenik. Ali kad je Ivvamura još bila
prilièno mala kompanija, zapali smo u velike novèane teškoæe i zamalo smo morali
prestati s radom. Ja nisam bio voljan odustati od pune kontrole i nisam htio
slušati Nobua koji me je nagovarao da naðemo investitore kojima bismo za uzvrat
dali udio u kompaniji. Na kraju je on pobijedio, iako je to na neko vrijeme
prouzroèilo razdor izmeðu nas - on mi je èak ponudio ostavku i ja sam je zamalo
prihvatio. Ali, naravno, on je bio u pravu, a ne ja. Da nije bilo njega, sigurno
bih izgubio kompaniju. Kako se možeš odužiti nekome za tako nešto? Znaš zašto ja
imam naslov “predsjednik”, a ne “direktor”? Odustao sam od tog naslova kako bi
ga Nobu prihvatio - iako ga je prvo pokušao odbiti. Zato sam, èim sam postao
svjestan njegovih osjeæaja prema tebi, odluèio sakriti svoje zanimanje za tebe i
prepustiti te njemu. Život je bio tako okrutan prema njemu, Sayuri. On je u svom
životu upoznao tako malo ljubaznosti i dobrote.”
Svih ovih godina otkako sam postala gejša, nikad ni na trenutak nisam
uspijevala sebe uvjeriti kako predsjednik prema meni osjeæa neko posebno
poštovanje. A sad sam èula kako me je namijenio Nobuu...
“Nikad mi nije bila namjera odnositi se tako ravnodušno prema tebi”, nastavio
je. “Ali sigurno shvaæaš kako bi on, kad bi samo naslutio moje osjeæaje, odmah
odustao od tebe.”
530

Otkako sam izrasla u djevojku, sanjala sam o tome da æe mi predsjednik jednog

dana reæi kako mu je stalo do mene. Ali sigurno nikad nisam zamišljala da æe mi
reæi ono što želim èuti i odmah dodati kako je Nobu moja sudbina. Pa, možda æe
mi izmaknuti cilj kojem sam težila u svom životu, ali barem u ovom kratkom
trenutku mogu ostvariti svoje maštarije o tome da budem s njim sama u sobi i da
mu kažem koliko su duboki moji osjeæaji prema njemu.
“Molim vas, oprostite mi za ovo što æu vam reæi”, u-spjela sam napokon
skupiti snage da zapoènem.
Pokušala sam nastaviti, ali je moje grlo odjednom odluèilo progutati - premda
ne znam što sam gutala, osim ako to nije bila mala gruda emocija koje sam
potisnula natrag u sebe jer za njih više nije bilo mjesta na mom licu.
“Meni je Nobu jako drag, ali ono što sam napravila na Amamiju...” Morala sam
zastati i prièekati da me prestane peæi grlo, kako bih mogla nastaviti. “Ono što
sam napravila na Amamiju, napravila sam zbog svojih osjeæaja prema vama,
predsjednièe. Svaki korak koji sam napravila u životu, još od vremena kad sam
bila dijete ovdje u Gionu, napravila sam s nadom da æu se tako približiti vama.”
Kad sam to izrekla, kao da mi se sva toplina tijela popela u lice. Èinilo mi
se da æu poletjeti u zrak kao komadiæ pepela s ognjišta, ukoliko se ne
usredotoèim na nešto u sobi. Pokušala sam naæi nekakvu mrlju na stolu, ali stol
mi se veæ zamutio pred oèima i nestao u maglici.
“Pogledaj me, Savuri.”
Htjela sam uèiniti to što traži od mene, ali nisam mogla.
“Kako je to èudno”, nastavio je predsjednik tihim glasom, gotovo kao da to
govori za sebe, “ista žena koja me je kao djevojèica prije mnogo godina tako
otvoreno gledala u oèi, sada nema hrabrosti da me pogleda.”
Možda je to trebao biti jednostavan zadatak - podignuti pogled i pogledati
predsjednika - a ipak me nekako
531
ne bi bilo toliko strah ni da sam sama stajala na pozornici i da me gleda èitav
Kvoto. Sjedili smo oko ugla stola, tako blizu da sam, kad sam napokon obrisala
oèi i podigla ih da ga pogledam, mogla vidjeti tamne krugove oko njegovih
šarenica. Pitala sam se bih li možda trebala skrenuti pogled i nakloniti se, te
mu ponuditi šake... ali nikakva gesta ne bi bila dovoljna da prekine napetost
izmeðu nas. Dok sam to mislila, predsjednik je odmaknuo ustranu bocu i šalicu,
te ispružio ruku i dohvatio ovratnik mog kimona da me privuèe k sebi. U trenutku
su nam lica bila tako blizu da sam osjetila toplinu njegove kože. Još uvijek sam
se trudila shvatiti što mi se to dogaða - i što bih trebala uèiniti ili reæi. A
onda me je predsjednik privukao još bliže i poljubio me.
Možda æeš se iznenaditi kad èuješ da je to bilo prvi put u mom životu da me
je netko stvarno poljubio. General Tottori je ponekad pritisnuo svoja usta o
moja dok je bio moj danna, ali u tome nije bilo nikakve strasti. Sjeæam se da
sam se tada pitala nije li mu jednostavno bilo potrebno da negdje nasloni lice.
Èak me je i Yasuda Akira - muškarac koji mi je kupio kimono i kojeg sam jedne
noæi zavela u èajani Tatematsu - sigurno barem dvanae-stak puta poljubio u vrat
i lice, ali nikad nije svojim usnicama dotaknuo moje. Prema tome, možeš lako
zamisliti kako mi se taj poljubac, prvi pravi poljubac u mom životu, uèinio
intimnijim od svega što sam ikad doživjela. Imala sam osjeæaj da uzimam nešto od
predsjednika i da mi on nešto daje, nešto intimnije od svega što mi je itko ikad
dao. Osjetila sam izvjestan iznenaðujuæi okus, jednako izrazit i sladak kao okus
nekog voæa, i kad sam ga osjetila, ramena su mi se opustila i trbuh ispupèio,
jer mi je, zbog nekog razloga, dozvao u pamet tucet razlièitih prizora za koje
mi uopæe nije jasno zašto sam ih zapamtila. Pomislila sam na paru koja se
podigla kad je kuharica u kuhinji naše okiye odmaknula poklopac s lonca u kojem
se kuhala riža. U glavi mi se pojavila slika ulièice koja je bila glavna ulica
Pontocha kako sam je vidjela jedne veèeri kad je bila puna èestitara nakon
Kichisaburovog posljednjeg nastupa,
532

onog dana kad se povukao iz kabuki kazališta. Sigurna sam da sam mogla pomisliti
i na stotine drugih stvari, jer èinilo mi se da su se srušile sve ograde u mom
duhu i sve su moje uspomene slobodno trèale naokolo. Ali se onda predsjednik
odmaknuo od mene, držeæi me jednom rukom oko vrata. Bio je tako blizu. Vidjela
sam kako mu usnice vlažno sjaje i još sam osjeæala miris poljupca koji smo u-
pravo prekinuli.
“Predsjednièe”, rekla sam, “zašto?” “Što zašto?”
“Zašto... sve? Zašto ste me poljubili? Maloèas ste o meni govorili kao o daru
za Nobu-sana.”
“Nobu te više ne želi, Savuri. Ništa mu nisam oduzeo.”
Smetena burom osjeæaja, nisam sasvim razumjela što mi to govori.
“Kad sam te vidio ondje u kazalištu s ministrom, imala si u oèima isti pogled
koji sam prije toliko godina vidio na obali Shirakavve”, rekao mi je. “Izgledala
si tako oèajna, kao da æeš se utopiti ako te netko ne spasi. Nakon što mi je
Buèa rekla kako si ti taj prizor namijenila No-buovim oèima, odluèio sam mu reæi
što sam vidio. A kad je on na to tako srdito reagirao... pa, ako ti nije mogao
oprostiti to što si napravila, onda mi je bilo jasno kako on nikad nije stvarno
bio èovjek kojega ti je sudbina odredila.”
Jednog popodneva, davno, dok sam još bila dijete u Yoroi-du, jedan se djeèak
koji se zvao Gisuke popeo na stablo da odonud skoèi u jezerce. Popeo se više
nego što je trebao, voda nije bila toliko duboka. Ali kad smo mu rekli da ne
skaèe, bilo ga je strah spustiti se dolje, jer su ispod stabla bile stijene. Ja
sam otrèala u mjesto po njegova oca, gospodina Yamashitu, koji se tako smireno
uspinjao uz brijeg da sam se pitala je li uopæe shvatio u kakvoj je opasnosti
njegov sin. Stupio je ispod stabla upravo kad je djeèak
533

Trideset peto poglavlje i

- koji nije znao da je dolje njegov otac - izgubio oslonac i pao. Gospodin
Yamashita ga je uhvatio tako lako kao da mu je netko bacio vreæu u ruke i
postavio ga na zemlju. Svi smo vriskali od radosti i skakali oko jezerca dok je
Gisuke samo stajao i brzo treptao, a na trepavicama su mu se skupile sitne suze
zaprepaštenja.
Sad sam toèno znala kako se Gisuke tada morao osjeæati. I ja sam padala prema
stijenama, a onda je predsjednik istupio naprijed i uhvatio me. Toliko me je
svladao osjeæaj olakšanja da èak nisam imala snage obrisati suze koje su mi se
izlile iz kutova oèiju. Njegov se oblik preda mnom pretvorio u nejasnu mrlju,
ali vidjela sam da mi se približava i u sljedeæem me je trenutku skupio rukama
kao da sam pokrivaè. Usnice su mu krenule ravno do malog trokuta kože na mjestu
gdje se ovratnik mog kimona preklapao ispod vrata. A kad sam osjetila njegov dah
na svome vratu i nestrpljivost kojom me je gotovo upijao u sebe, odjednom sam se
sjetila jedne zgode od prije mnogo godina kad sam ušla u kuhinju naše okiye i
zatekla jednu sluškinju kako se naginje nad slivnik, pokušavajuæi sakriti zrelu
krušku koju je zagrizla, tako da joj se sok slijevao sve do vrata. Obuzela ju je
takva želja za njom, rekla mi je i molila me da ništa ne kažem Majci.
534

Sada, skoro èetrdeset godina kasnije, sjedim ovdje i prisjeæam se te veèeri s

predsjednikom kao trenutka kad su u meni utihnule sve tužaljke. Od dana kad sam
otišla iz Yoroida, stalno sam se bojala da æe mi svaki okretaj životnog kotaèa
donijeti na put novu prepreku, a dakako, u-pravo je strahovanje i borba bilo ono
što mi je život èinilo tako opipljivo stvarnim. Kad hodamo po stjenovitom dnu
boreæi se protiv struje, svako uporište poprima znaèenje nužnosti.
No, nakon što je predsjednik postao moj danna, život se smekšao i pretvorio u
nešto mnogo ugodnije. Poèela sam se osjeæati kao stablo kojem se korijenje
napokon probilo do plodnog, vlažnog tla duboko ispod površine. Nikad ranije
nisam imala prilike misliti za sebe da sam sretnija od drugih, a ipak, sad sam
to bila. Iako moram reæi da sam, dugo živjela u tom stanju zadovoljstva prije
nego što sam se, napokon, imala hrabrosti osvrnuti i priznati kako je pust i
zdvojan bio moj raniji život. Da mi se život nije promijenio, uvjerena sam da ti
ne bih mogla isprièati svoju prièu, jer nitko od nas nije u stanju iskreno
govoriti o vlastitom bolu, sve dok ga se ne oslobodimo.
Onog popodneva kad smo predsjednik i ja zajedno ispili ceremonijalne šalice
sakea u èajani Ichiriki, dogodilo se nešto èudno. Ne znam zašto, ali kad sam
otpila gutljaj iz najmanje od triju šalica, pustila sam da mi se šake prelije
preko jezika i jedna mi se kapljica izlila iz kuta usta. Na sebi sam imala crni
kimono s pet kruna, sa zmajem
535

izvezenim zlatom i crvenim obrubom do visine bedara. Sjeæam se da sam gledala tu

kapljicu kako mi pada ispod ruke i kotrlja se niz crnu svilu na mom bedru dok se
nije zaustavila na teškom, srebrnom vezu zmajevog zuba. U-vjerena sam da bi
veæina gejša smatralo prolijevanje sakea lošim znakom, ali meni se èinilo kao da
ta kapljica tekuæine, koja je pala s mene kao suza, prièa prièu mog života. Pala
je kroz prazan prostor, lišena bilo kakve kontrole nad svojom sudbinom,
kotrljala se niz stazu od svile i nekako se zaustavila na zubima tog zmaja.
Pomislila sam na latice koje sam bacala u rijeku Kamo ispred radionice gospodina
Arashina, zamišljajuæi da æe veæ nekako naæi put do predsjednika. Èinilo se da
su ga, na neki naèin, možda ipak našle.
U svojim glupim nadama, koje su mi bile toliko drage otkako sam se zadjevojèila,
uvijek sam zamišljala kako æe mi život biti savršen ako jednom postanem
predsjednikovom ljubavnicom. Djetinjasta misao, ali ja sam je nosila u sebi i
kao odrasla. Trebala sam znati da tako nešto nije moguæe. Koliko sam veæ puta
morala uèiti bolnu lekciju kako, premda priželjkujemo da nam bodlju izvuku iz
tijela, iza nje ostaje oteklina koja ne prolazi? Odagnavši zauvijek Nobua iz
svog života, nisam samo izgubila njegovo prijateljstvo, nego sam na kraju i samu
sebe prognala iz Giona.
Razlog je jednostavan; trebala sam unaprijed znati da æe se to dogoditi.
Muškarac koji osvoji nagradu koju priželjkuje njegov prijatelj suèeljava se s
teškim izborom: ili mora sakriti osvojenu nagradu negdje gdje je njegov
prijatelj nikad neæe vidjeti - ako to može - ili se mora pomiriti s time da æe
stradati njihovo prijateljstvo. To je bio problem koji se postavio izmeðu Buèe i
mene - naše se prijateljstvo nikad nije oporavilo nakon mog posvojenja. I tako,
premda su se pregovori izmeðu predsjednika i Majke ote-gli nekoliko mjeseci, na
kraju je odluèeno da ja više neæu raditi kao gejša. Sasvim sigurno nisam bila
prva gejša ko-
536

ja je otišla iz Giona: osim onih koje su pobjegle, bilo je i takvih koje su se

udale i napustile èetvrt kao supruge, a neke su se opet povukle i otvorile
vlastitu èajanu ili okiyu. Što se mene tièe, ja sam se, meðutim, našla uhvaæena
u stupicu negdje na sredini. Predsjednik me je želio ukloniti iz Giona kako bih
nestala iz Nobuova vidokruga, ali sigurno se nije kanio oženiti sa mnom, jer je
veæ bio oženjen. Savršeno rješenje, ujedno rješenje koje je predsjednik
predlagao, bilo bi, vjerojatno, kupiti mi èajanu ili svratiste -kamo Nobu nikad
ne bi navraæao. Ali Majka nije bila voljna pustiti me da odem iz okiye. Naime,
vidiš, ona ne bi imala nikakvih prihoda od mog odnosa s predsjednikom ako bih
prestala biti èlanom obitelji Nitta. Zato je predsjednik na kraju pristao
plaæati okiyi mjeseèno znatnu svotu pod uvjetom da mi Majka dopusti prekinuti
karijeru gejše. Nastavila sam živjeti u okiyi onako kako sam veæ godinama
živjela, ali nisam više ujutro odlazila u školu, nisam više obilazila Gion kako
bih izvršavala društvene obveze u posebnim prigodama i dakako, nisam uveèer o-
dlazila u èajane zabavljati muškarce.
Buduæi da sam željela postati gejša samo zato da osvojim predsjednika,
vjerojatno nisam trebala imati nikakav osjeæaj gubitka kad sam se povukla. Ali
ipak, tijekom godina razvila sam brojna dragocjena prijateljstva, ne samo s
drugim gejšama, nego i s mnogim muškarcima koje sam imala prilike upoznati.
Doduše, nije mi bilo zabranjeno družiti se sa ženama samo zato što više nisam
radila kao gejša, ali one koje u Gionu moraju zaraðivati za život, nemaju puno
vremena za druženje. Cesto bih osjetila ubod ljubomore kad bih vidjela dvije
gejše kako žure na sljedeæu zabavu, hihoæuæi se zbog neèega što se dogodilo na
onoj s koje su dolazile. Nisam im zavidjela na nesigurnoj egzistenciji, ali sam
im zavidjela na tom osjeæaju oèekivanja, kojeg sam se dobro sjeæala, da æe im
veèer koja je pred njima donijeti nekakvo nestašno zadovoljstvo.
Meðutim, i dalje sam redovito viðala Mamehu. Našle bismo se na èaju barem
nekoliko puta tjedno. S obzirom na sve što je ona èinila za mene još od mog
djetinjstva -
537

kao i na posebnu ulogu koju je odigrala u mom životu po želji predsjednika -

možeš zamisliti u kolikoj sam se mjeri osjeæala njezinim dužnikom. Jednog mi je
dana u nekom duæanu sluèajno došla u ruke jedna slika na svili iz osamnaestog
stoljeæa koja je prikazivala neku ženu kako jednu djevojèicu poduèava
kaligrafiji. Uèiteljica je imala fino ovalno lice i tako je dobrohotno gledala
djevojèicu da sam odmah pomislila na Mamehu i kupila sam joj tu sliku na dar. U
kišno popodne, kad ju je objesila u svom turobnom stanèiæu, zatekla sam se kako
osluškujem buku prometa s avenije Higashi-oji. Odjednom sam se sjetila, sa
strašnim osjeæajem gubitka, njezinog nekadašnjeg elegantnog stana i oèaravajuæeg
šuma vode s malih umjetnih kaskada u koritu rjeèice Shirakawe što je dopirao
kroz prozore. U to mi se vrijeme Gion èinio poput prelijepog komada antikne
tkanine, ali toliko se toga promijenilo. Sad su u Mamehi-nom jednosobnom stanu
strunjaèe imale boju ustajalog èaja i mirisale su na pripravke od trava iz
kineske ljekarne u prizemlju - toliko jako da su ponekad èak i njezina kimona
odisala blagim ljekarnièkim vonjem.
Nakon što je objesila sliku na zid i neko joj se vrijeme divila, vratila se k
stolu. Sjedila je obuhvaæajuæi prstima šalicu s èajem iz koje se dizala para i
piljila je u nju kao da oèekuje da æe u njoj naæi rijeèi koje je tražila.
Iznenadila sam se kad sam vidjela kako joj se na rukama poèinju isticati tetive
kao znak starenja. Napokon je, s prizvukom tuge, rekla:
“Kako je èudno ono što nam donosi buduænost. Moraš pripaziti, Savuri, nikad
nemoj previše oèekivati.”
Uvjerena sam kako je bila u pravu. Lakši bi mi bio život sljedeæih godina da
nisam uporno i dalje vjerovala kako æe mi Nobu jednog dana oprostiti. Na kraju
sam prestala zapitkivati Mamehu je li pitao za mene, previše me je boljelo
vidjeti je gdje uzdiše i gleda me dugim, tužnim pogledom kao da mi govori kako
joj je žao što sam tako glupa da se tome nadam.
538

U proljeæe sljedeæe godine nakon što sam mu postala ljubavnicom, predsjednik je

kupio jednu luksuzno ureðenu kuæu u sjeveroistoènom dijelu Kvota i nazvao je
Eishin-an - “Utoèište sretne istine”. Kuæa je bila namijenjena gostima
kompanije, ali se predsjednik njome koristio više od bilo koga. Tu smo se
sastajali tri ili èetiri puta tjedno, katkad i èešæe, da zajedno provedemo
veèer. Kad bi imao naporan dan na poslu, dolazio bi tako kasno da je jedino
želio ležati u vruæoj kupki i èavrljati sa mnom, a nakon toga bi zaspao.
Meðutim, najèešæe bi dolazio u sumrak ili ubrzo potom, pa bismo razgovarali i
gledali sluge kako pale lampione u vrtu dok bi on veèerao.
Obièno bi, nakon dolaska, prvo neko vrijeme prièao o onome što se tog dana
dogodilo na poslu. Prièao bi mi o nevoljama s nekim novim proizvodom ili o nekoj
prometnoj nezgodi kompanijinog teretnjaka koji je prevozio rezervne dijelove ili
o kakvoj sliènoj stvari. Naravno, ja sam rado sjedila i slušala, ali bilo mi je
savršeno jasno kako predsjednik ne prièa te stvari zato što želi da ja to znam.
Jednostavno je sve to èistio iz sebe, kao da izlijeva vodu iz kante. Stoga sam
pažljivo slušala ton njegova glasa, a ne rijeèi koje je govorio, jer kao što se
zvuk pojaèava kako se kanta prazni, tako se njegov glas postupno umekšavao dok
bi govorio. Kad bi se ukazao pravi trenutak, promijenila bih temu i ubrzo bismo
prestali razgovarati o tako ozbiljnim stvarima kao što je posao i poèeli bismo
prièati o svemu drugome, kao recimo, o neèem što mu se dogodilo dok je tog jutra
išao na posao ili o nekom filmu koji smo možda gledali tamo u Eishin-anu prije
nekoliko veèeri ili bih ja isprièala neku šaljivu prièicu koju sam èula od
Mamehe, koja bi katkad došla tamo da s nama provede veèer. U svakom sluèaju, taj
jednostavan proces: prvo èišæenja predsjednikova duha od problema i potom
opuštanja uz ugodno æaskanje, imao je isti uèinak kakav voda ima na ruènik koji
je otvrdnuo sušeæi se na suncu. Kad bih mu neposredno nakon dolaska, brisala
ruke vruæim ruènikom, prsti bi mu bili ukoèeni poput grana. Nakon što bismo neko
vrijeme razgovarali, omekšali bi i postali savitljivi kao da spava.
539

V _

Oèekivala sam da æe to biti moj život: zabavljanje pred sjednika uveèer i

nastojanje da na bilo koji naèin ispunim vrijeme preko dana. Meðutim, ujesen
1952. pratila sam predsjednika na njegovom putovanju u Sjedinjene Držav i On je
veæ prije toga bio u Americi tijekom zime i nijedan drugi doživljaj u njegovom
životu nije na njega ostavu> tako dubok dojam. Veæina je Japanaca, na primjer, u
tu vrijeme imala elektriènu struju samo u odreðene sate, dok su svjetla u
Americi gorjela danju i noæu. I dok smo mi u Kvotu bili ponosni što je pod novog
kolodvora bio od betona umjesto od staromodnih dasaka, podovi u ameriè kim
željeznièkim postajama bili su od pravog mramora Cak i u malim gradovima
Amerike, kina su bila tako velièanstvena kao naše Narodno kazalište, rekao je
predsjednik, a javni su zahodi posvuda bili besprijekorno cisti. Najviše ga je
zadivilo što je svaka obitelj u Sjedinjenim Državama imala hladnjak, koji se
mogao kupiti za prosjeènu mjeseènu plaæu obiènog radnika. U Japanu je radniku za
hladnjak trebalo petnaest mjeseènih plaæa i malo je obitelji sebi moglo
priuštiti tako zamašnu kupnju.
U svakom sluèaju, kao što rekoh, predsjednik mi je dopustio da ga pratim na
njegovom drugom putovanju u Ameriku. Putovala sam sama vlakom do Tokyja, odakle
smo potom zajedno letjeli na Havaje, gdje smo proveli nekoliko divnih dana.
Predsjednik mi je kupio kupaæi kostim - prvi u mom životu - i sjedila sam u
njemu na plaži s kosom spuštenom niz leða bas kao i drage žene oko mene. Havaji
su me na èudan naèin podsjeæali na Amami, bojala sam se da bi to isto moglo
pasti na pamet predsjedniku, ali ako se i sjetio toga, nije ništa rekao. S
Havaja smo otišli u Los Angeles i na kraju, u New York. Ništa nisam znala o
Sjedinjenim Državama, osim onoga što sam vidjela u filmovima i mislim da nisam
do kraja vjerovala kako stvarno postoje one goleme zgrade u N"ewYork Ci-tyju.
Kad sam se napokon smjestila u svojoj sobi u hotelu Waldorf-Astoria i pogledala
kroz prozor u te, poput planina visoke zgrade posvud oko mene, kao i na èiste,
glatke ulice ispod mene, imala sam osjeæaj da gledam svijet u
540

HI je sve moguæe. Priznajem da sam oèekivala kako <;u - icæati poput djeteta
koje su odveli od majke, jer nikad ii. nisam putovala nikamo izvan Japana i
nisam mo^la i misliti da se u jednom tako stranom okruženju kao što jr Nuw York
neæu osjeæati uplašeno. Možda mi je pred-Hjcdiiikovo oduševljenje pomoglo da
svom posjetu Americi pristupim s toliko dobre volje. On je uzeo zasebnu sobu,
koja mu je uglavnom služila za poslovne razgovore, ali bi svake noæi dolazio k
meni u apartman. Cesto bih se noæu probudila, nenaviknuta spavati u krevetu i
kad bih se o-krenula, vidjela bih ga kako sjedi, u mraku, uz prozor s
razmaknutim zastorima i zuri dolje u Park aveniju. Jednom me je, poslije dva
sata ujutro, uzeo za ruku i odvukao do prozora kako bih pogledala dvoje mladih,
odjevenih kao da se vraæaju s nekog bala, kako se ljube ispod uliène svjetiljke
na uglu.
Tijekom sljedeæe tri godine još sam dva puta putovala s predsjednikom u
Sjedinjene Države. Dok bi on obavljao poslove tijekom dana, moja sluškinja i ja
odlazile smo u muzeje i restorane - èak i na balet, koji me je ushitio. Zaèudo,
jedan od nekoliko japanskih restorana koje smo uspjeli naæi, vodio je jedan
kuhar kojega sam dobro poznavala u Gionu prije rata. Tijekom podnevnog odmora
jednog dana, našla sam se u zasebnoj sobi u stražnjem dijelu njegova restorana,
zabavljajuæi niz muškaraca koje godinama nisam vidjela - potpredsjednika
japanske kompanije za telekomunikacije, novog japanskog konzula - koji je nekoæ
bio gradonaèelnik Kobea, jednog profesora politièkih znanosti sa Sveuèilišta u
Kvotu. Gotovo mi se èinilo kao da sam opet u Gionu.
U ljeto 1956. predsjednik, koji je sa svojom ženom imao dvije kæeri, ali ne i
sina, dogovorio je udaju svoje starije kæeri za jednog èovjeka koji se zvao
Nishioka Minoru. Predsjednik je želio da Nishioka uzme obiteljsko prezime
Iwamura i bude njegov nasljednik, ali se gospodin Nishioka u posljednjem
trenutku predomislio i obavijestio pred-
541

sjednika kako se ne kani vjenèati s njegovom kæeri. To je bio vrlo hirovit, ali
po predsjednikovu mišljenju, izvanredno sposoban mladiæ. Sljedeæih je tjedan
dana pa i više, predsjednik bio vrlo uzrujan i srdito bi se obrecnuo na poslugu
i na mene, èesto bez i najmanjeg razloga. Nikad dotad nisam vidjela da se zbog
bilo èega toliko uzrujava.
Nitko mi nikad nije rekao zašto se Nishioka Minoru predomislio, ali to nije
bilo ni potrebno. Tijekom prethodnog ljeta utemeljitelj jedne od najveæih
osiguravajuæih kompanija u Japanu skinuo je svog sina s mjesta predsjednika i
predao kompaniju jednom mnogo mlaðem èovjeku - svom nezakonitom sinu, kojemu je
majka bila jedna tokvjska gejša. To je u to vrijeme izazvalo prilièan skandal.
Doduše, takve su se stvari dogaðale u Japanu i ranije, ali se obièno radilo o
mnogo manjim poduzeæima, obiteljskim radionicama kimona ili prodavaonicama
slatkiša ili neèem sliènom. Vlasnik osiguravajuæe kompanije opisao je novinarima
svog starijeg sina kao “ozbiljnog mladog èovjeka, koji se po svojoj nadarenosti
i sposobnosti, na žalost, ne može usporediti sa...” i zatim je naveo ime svog
nezakonitog sina, ne spominjuæi ni jednim slovom vezu izmeðu sebe i njega. Ali
to nije bilo ni važno, svi su ionako vrlo brzo saznali istinu.
Sad, ako zamisliš da je Nishioka Minoru, nakon što je veæ pristao na to da
postane predsjednikovim nasljednikom, otkrio neke nove podatke - recimo, da je
predsjednik nedavno dobio nezakonitog sina... pa, uvjerena sam kako bi u tom
sluèaju njegova odluka o odustajanju od dogovorenog vjenèanja bila posve
razumljiva. Bilo je opæe-poznato koliko je predsjednik žalio što nema sina i
koliko je volio svoje kæeri. Moglo se, prema tome, oèekivati da æe isto toliko
voljeti svog nezakonitog sina - dovoljno, možda, da se prije smrti predomisli i
odluèi njemu ostaviti kompaniju koju je stvorio? Što se pak tièe pitanja, jesam
li ja doista rodila predsjedniku sina ili nisam... ako jesam, onda sasvim
sigurno ne bih bila voljna o njemu previše govoriti, od straha da ne otkrijem
javnosti njegov identitet. Tako nešto ne bi nikome koristilo. Po mom mišljenju,
542

najbolje je da ništa ne kažem. Sigurna sam da æeš ine razumjeti.

Otprilike tjedan dana nakon što je Nishioka Minoru raskinuo dogovor o vjenèanju,
odluèila sam s predsjednikom povesti razgovor o jednoj vrlo osjetljivoj temi.
Bili smo u Eishin-anu i sjedili nakon veèere na verandi iznad vrta mahovine.
Predsjednik je bio zamišljen i èitavu veèer nije progovorio ni rijeèi.
“Da li se Danna-sama možda sjeæa”, zapoèela sam, “da sam veæ spominjala kako
se u zadnje vrijeme nekako èudno osjeæam?”
Pogledala sam ga, ali nisam vidjela nikakvog znaka da me on uopæe sluša.
“Stalno mislim na èajanu Ichiriki”, nastavila sam, “i iskreno reèeno,
poèinjem shvaæati koliko mi nedostaje posao gejše.”
Predsjednik je samo uzeo žlièicu sladoleda i nakon toga je ponovo odložio
žlièicu na tanjuriæ.
“Naravno, jasno mi je da se ne mogu vratiti u Gion. Meðutim, pitam se, Danna-
sama... bi li možda u New Yorku bilo mjesta za jednu malu èajanu?”
“Ne znam o èemu govoriš”, rekao je predsjednik. “Ne vidim zbog èega bi
željela otiæi iz Japana, za to nema nikakva razloga.”
“Japanski poslovni ljudi i politièari odlaze ovih dana u New York tako èesto
kao kornjaèe u jezero”, odgovorila sam. “Ja veæinu tih ljudi veæ godinama
poznajem. Istina, za mene bi odlazak iz Japana bio velika promjena. Ali s
obzirom da æe Danna-sama sve više vremena provoditi u Sjedinjenim Državama...”
Znala sam daje to toèno, jer mi je veæ prièao o svojim planovima da u Americi
otvori podružnicu svoje kompanije.
“Nisam raspoložen za takve razgovore, Savuri”, zapoèeo je. Mislim da je htio
još nešto reæi, ali ja sam nastavila kao da ga nisam èula.
543

“Kažu da dijete odgajano u dvije razlièite kulture èesto ima velikih

teškoæa”, rekla sam. “Stoga bi majka koja odlazi s djetetom u takvu zemlju kao
što su Sjedinjene Države vjerojatno pametno uèinila da se ondje stalno nastani.”
“Savuri...”
“Što znaèi”, nastavila sam, “da žena koja bi donijela takvu odluku vjerojatno
ne bi nikad više svoje dijete dovela natrag u Japan.”
Sad je predsjedniku sigurno veæ postalo jasno što mu predlažem - da uklonim
iz Japana jedinu prepreku njegovom posvajanju Nishioke Minorua kao buduæeg
nasljednika. Na trenutak je izgledao zateèen. A onda, vjerojatno pri pomisli da
æu ga ostaviti, njegova se zlovolja raspu-knula kao jaje i u oku mu se pojavila
jedna suza koju je uklonio kratkim treptajem, tako brzo kao što bi prignjeèio
muhu.
 U kolovozu te iste godine preselila sam se u New York gdje sam otvorila
vlastitu, vrlo malu èajanu za japanske poslovne ljude i politièare na
proputovanju kroz Sjedinjene Države. Dakako, Majka je pokušavala dokazati kako
bi se bilo kakav poslovni pothvat koji bih ja zapoèela u New Yorku trebao
smatrati ogrankom okiye Nitta, ali predsjednik je odbio razgovarati o moguænosti
takvog dogovora. Majka je imala vlast nada mnom samo dok sam boravila u Gionu,
ali sam odlaskom iz Japana raskinula svaku vezu s njom. Predsjednik je poslao do
nje dvojicu svojih raèunovoða kako bi ju primorao da mi isplati svaki jen na
koji sam imala pravo.
Ne mogu se pretvarati da me tada, prije toliko godina, nije bilo strah kad su se
vrata mog apartmana ovdje u Waldorf-Astoriji po prvi put zatvorila iza mene. Ali
New York je uzbudljiv grad. Nije prošlo mnogo vremena i poèela sam se u njemu
osjeæati kao kod kuæe, barem isto toliko kao u Gionu. U stvari, kad sad
razmišljam o tome,
544

uspomene na tolike lijepe tjedne koje sam ovdje provela s predsjednikom, uèinile
su ovaj dio mog života, ovdje u New Yorku, na neki naèin èak bogatijim od mog
života u Japanu. Moja mala èajana, na prvom katu jednog starog kluba u blizini
Pete avenije, od samog je poèetka bila na svoj skroman naèin uspješna: èitav niz
gejša iz Giona došlo je ovamo raditi za mene, èak i Mameha povremeno dolazi u
kraæi posjet. Ja sada tamo odlazim samo kad su u gradu neki bliski prijatelji
ili stari znanci. Umjesto da radim u èajani kao gejša, provodim vrijeme na razne
druge naèine. Cesto se prikljuèim nekoj skupini japanskih književnika ili
slikara koji ovdje žive i s njima zajedno prouèavam neko podruèje koje nas
zanima - poeziju ili glazbu ili na primjer, povijest grada New Yorka, èime smo
se bavili punih mjesec dana. Najèešæe ruèam s nekim prijateljem. A popodne
kleèim pred svojim toaletnim stoliæem pripremajuæi se za odlazak na neku zabavu
- ponekad je zabava ovdje, u mom vlastitom apartmanu. Kad podignem brokatni
zastor sa svog zrcala, svaki put se prisjetim mlijeènog mirisa bjelila koje sam
tako èesto stavljala na lice u Gionu. Jako bih željela da mogu otiæi pogledati
Gi-on, ali s druge strane, mislim da bi me ražalostilo kad bih vidjela koliko se
sve promijenilo. Kad mi prijatelji donose fotografije sa svojih putovanja u
Kvoto, èesto mislim kako se Gion nekako razvodnio i kako slièi loše održavanom
vrtu, zaraslom u korov. Na primjer, nakon Majèine smrti prije dosta godina,
okiya Nitta je srušena i sad je na tom mjestu jedna mala stambena zgrada od
betona, s knjižarom u prizemlju i dva stana iznad nje.
Kad sam ja došla u Gion, u njemu je radilo osam stotina gejša. Sada ih ima
manje od šezdeset, s tek nekolicinom pripravnica, i njihov se broj smanjuje iz
dana u dan - jer, dakako, tempo promjena nikad se ne usporava, ma koliko mi
željeli vjerovati da æe se usporiti. Kad je predsjednik posljednji put bio u New
Yorku, otišli smo se prošetati kroz Central Park. Sluèajno smo poèeli
razgovarati o prošlosti i kad smo došli do jedne staze meðu borovima,
predsjednik je naglo stao. Cesto mi je prièao o borovima u ulici u kojoj je
odrastao u predgraðu Osake. Gledala sam
545

ga i znala sam da misli na te borove. Stajao je oslonjen krhkim rukama o štap i

zatvorenih oèiju udisao miris prošlosti.
Uzdahnuo je. “Katkad mislim da je ono èega se prisjeæam stvarnije od onog što
vidim.”
Kad sam bila mlaða, vjerovala sam kako strast sigurno hlapi s godinama, baš
kao što šalica, ostavljena u sobi, postupno predaje svoj sadržaj zraku. Ali kad
smo se vratili u moj stan, ispijali smo jedno drugo s toliko žudnje i gladi da
sam se nakon toga osjeæala ispražnjenom od svega onog što je predsjednik uzeo od
mene i ispunjena onim što sam ja uzela od njega. Èvrsto sam usnula i sanjala
kako sam na nekakvom banketu u Gionu i razgovaram s jednim starijim muškarcem
koji mi objašnjava kako njegova žena, koju je veoma volio, nije doista mrtva,
jer zadovoljstva iz vremena koje su proveli zajedno i dalje žive u njemu. Dok je
on to govorio, ja sam iz zdjelice pila najukusniju juhu koju sam ikad okusila,
svaki je mirisni gutljaj predstavljao neku vrstu osjetilne ekstaze. Poèela sam
osjeæati kako me nitko od svih onih ljudi koje sam poznavala, a koji su u
meðuvremenu pomrli ili me ostavili, nije zapravo napustio, nego i dalje živi u
meni, baš kao što supruga ovog èovjeka i dalje živi u njemu. Osjeæala sam kao da
sve njih ispijam s ovom juhom - svoju sestru Sat-su, koja je pobjegla i ostavila
me dok sam još bila mala, svog oca, majku, gospodina Tanaku s njegovim
izokrenutim gledištima o dobroti, Nobua koji mi nikad nije mogao oprostiti, pa
èak i predsjednika. Juha je bila puna svega do èega mi je u životu ikad bilo
stalo, a dok sam je pila, rijeèi ovog èovjeka dirale su me ravno u srce.
Probudila sam se u suzama koje su mi se slijevale niz sljepooèice i dohvatila
sam predsjednikovu ruku, bojeæi se da neæu biti u stanju živjeti kad on umre i
ostavi me. Jer on je tada veæ bio tako slab, èak i u snu, da sam se nehotice
morala sjetiti svoje majke, u one davne dane u Yoroidu. A ipak, kad je doista
umro, samo nekoliko mjeseci kasnije, shvatila sam kako me je ostavio na kraju
svog dugog života isto tako prirodno kao što lišæe pada sa stabla.
546

Ne mogu ti reæi što je to što nas vodi kroz život, ali što se mene tièe, ja sam
bila usmjerena prema predsjedniku kao što kamen mora pasti na zemlju. Kad sam
razrezala usnicu i upoznala gospodina Tanaku, kad je moja majka umrla i kad su
me tako okrutno prodali, sve je to bilo poput rijeke koja pada preko strmih
stijena kako bi na kraju stigla do mora. Èak i sad, kad ga više nema, još uvijek
je sa mnom u obilju mojih uspomena. Prièajuæi tebi svoje uspomene, ponovo sam
proživjela svoj život.
Istina je da me ponekad dok prelazim preko Park avenije odjednom uhvati èudan
osjeæaj koliko je neobièno sve što me okružuje. Žuti taksiji što trubeæi jure
mimo mene, žene s torbama za spise koje izgledaju tako zaèuðene kad na uglu
ulice vide malenu staru Japanku u kimonu. Ali, zapravo, zar bi mi se Yoroido
èinio manje neobiènim da se tamo vratim? Kao djevojèica mislila sam kako moj
život nikad ne bi bio tako težak da me gospodin Tanaka nije otrgnuo iz moje male
pijane kuæice. Ali sada znam da je naš svijet nestalan poput valova što se dižu
na moru. Kakve god bile naše nedaæe i pobjede, koliko god se muèili zbog njih,
sve æe se to tako brzo razliti u mlaku na pijesku, poput vodenastog tuša po
papiru.
547

vv

I I Zahvale i
Premda su lik Savuri i njezina životna prièa u potpunosti izmišljeni, povijesne
èinjenice svakodnevnog života gejša tridesetih i èetrdesetih godina ovoga
stoljeæa to nisu. Dok sam provodio svoja opsežna istraživanja, jedna me je osoba
zadužila više od sviju drugih. Mineko Iwasaki, jedna od vrhunskih gejša u Gionu
tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina, otvorila mi je vrata svog doma u Kvotu
u svibnju 1992. i ispravljala moja pogrešna shvaæanja o životu gejša - iako su
mi svi moji znanci, kako oni koji su nekoæ živjeli u Kvotu, tako i oni koji su
još uvijek bili tamo, rekli neka se ne nadam takvoj iskrenosti. Dok sam u
zrakoplovu pokušavao osvježiti svoje znanje japanskog jezika, pribojavao sam se
da bi Mineko, koju još nisam bio upoznao, mogla prièati sa mnom jedan sat o
vremenu i proglasiti to obeæanim razgovorom. Meðutim, ona me povela u obilazak
Giona, preuzimajuæi ulogu struènog vodièa, te je zajedno sa svojim mužem Jinom i
sestrama Yaet-chiyo i pokojnom Kuniko, strpljivo odgovarala na sva moja pitanja
o ritualu gejšina života, sve do najintimnijih podrobnosti. Tijekom tog našeg
druženja postala je i ostala mojom dobrom prijateljicom. Rado se sjeæam posjeta
njezine obitelji Bostonu i neobiènog osjeæaja susreta dvaju razlièitih svjetova,
što smo ga osjetili moja žena i ja dok smo u svojoj dnevnoj sobi gledali tenis u
društvu s našom novom prijateljicom, Japankom od kojih èetrdeset i nešto godina,
koja je sluèajno bila i jedna od posljednjih gejša odgajanih u skladu s drevnom
tradicijom.
Mojoj prijateljici Mineko, za sve najljepša hvala.
S Mineko me upoznala gospoða Reiko Nagura, dugogodišnja prijateljica i žena
prodorne inteligencije iz generacije
549

moje majke, koja govori japanski, engleski i njemaèki, i to sva tri jezika
jednako teèno. Ona je osvojila nagradu za kratku prièu na engleskom jeziku još
dok je bila brucošica na Bar-nardu, samo nekoliko godina nakon što je došla na
studij u Sjedinjene Države i ubrzo se izmeðu nje i moje majke zaèelo doživotno
prijateljstvo. Bliske prijateljske veze izmeðu naših obitelji prenose se sada
veæ na èetvrtu generaciju. Njezin mi je dom redovito bio sigurna luka prigodom
mojih posjeta To-kyju i dugujem joj više nego što to mogu izraziti. Povrh svih
ostalih ljubaznosti koje mi je ukazala, u nekoliko je navrata èitala moj rukopis
i dala mi mnogo dragocjenih savjeta.
Tijekom godina rada na ovom romanu, moja mi je žena Trudy pružala veæu pomoæ
i potporu nego što sam imao prava oèekivati. Osim beskrajnog strpljenja,
spremnosti da sve ostavi i èita dijelove rukopisa kad god mi je bilo potrebno
njezino oko, kao i njezine iskrenosti i krajnjeg obzira, dala mi je najveæi dar
koji mi je mogla dati: vjernost i razumijevanje.
Robin Dresser iz izdavaèke kuæe Knopf onakva je vrsta urednika o kakvom
sanja svaki pisac: vatren, pronicav, predan svome poslu, uvijek spreman
priskoèiti u pomoæ - i uz to duhovit i zabavan.
Po toplini, izravnosti, profesionalnosti i šarmu, nitko se ne može
usporediti s Leigh Feldman. Imam izuzetnu sreæu što je ona moja agentica.
Helen Bartlett, ti znaš da si uèinila sve kako bi mi pomogla od samog
poèetka. Hvala ti, a hvala i Denise Stewart.
Veoma sam zahvalan svojoj dobroj prijateljici Sari La-schever na brižljivom
èitanju rukopisa, velikodušnom zanimanju i mnogim promišljenim sugestijama i
idejama.
Teruko Craig ljubazno je provela sate razgovarajuæi sa mnom o svom životu
školarke u Kyotu tijekom rata. Takoðer sam zahvalan Lizi Dalby, jedinoj
Amerikanki koja je ikad postala gejša, na njezinoj knjizi Geisha, koja uz to što
prièa o njezinim iskustvima u èetvrti Pontocho, predstavlja ujedno antropološku
studiju kulture gejša; ona mi je velikodušno posudila iz svoje osobne knjižnice
niz korisnih japanskih i engleskih knjiga.
Sljedeæa je osoba kojoj se želim zahvaliti Kiharu Naka-mura, koja je pisala
o svom životu gejše u tokyjskoj èetvrti Shimbashi i koja je ljubazno provela
jednu veèer u razgovoru sa mnom tijekom mog istraživanja.
550

Zahvaljujem svom bratu Stephenu za pronicave primjedbe i suosjeæajnu brigu.

Robert Singer, kustos za japansko slikarstvo u Los Ange-les County Museum of
Art, uložio je znatan trud kako bi mi za mog boravka u Kvotu pokazao iz prve
ruke kako su nekoæ živjeli plemiæi u tom gradu.
Bowen Dees, s kojim sam se upoznao u zrakoplovu, dopustio mi je da proèitam
njegov neureðeni rukopis o doživljajima u Japanu tijekom saveznièke okupacije.
John Rosenfield me je poduèio povijesti japanske umjetnosti onako kako to
nitko drugi ne bi umio i pomogao mi je da se u divovskom Harvardu osjeæam kao da
sam u nekom malom koledžu. Zahvaljujem mu na njegovim korisnim savjetima tijekom
èitavog mog rada na romanu.
Barry Minsky me veoma zadužio dragocjenom ulogom koju je odigrao tijekom
procesa stvaranja ove knjige.
Uz to, za mnoge ljubaznosti koje mi je nemoguæe nabrojiti, moju iskrenu
zahvalnost zaslužuju: David Kuhn, Mer-ry White, Kazumi Aoki, Yasu Ikuma, Megumi
Nakatani, David Sand, Yoshio Imakita, Mameve Medvved, pokojna Celia Millvvard,
Camilla Trinchieri, Barbara Shapiro, Steve Weis-man, Yoshikata Tsukamoto, Carol
Janeway iz Knopfa, Lvnn Pleshette, Denise Rusoff, David Schvvab, Alison Tolrnan,
Li-dia Yagoda i Len Rosen.