DANIEL POLANSKY

GRAD SJENA

Sutra nee doi

1.POGLAVLJE
Ljudi su djetinjasta bia, lako ih zavede vanjtina. Prie vam
neka budala iz kvarta, netko kome ne biste povjerili ni pranjenje
none posude, ali sad je u istom odijelu pa se vi automatski
naklonite i oslovite ga s gospodine. Taj proces nije jednostran isti
taj praznoglavac odjene uniformu i umisli si da je opasan, ogrne se
sveenikom haljom pa pomisli da je pristojna osoba. Opasno je to
pretvaranje. ovjek bi trebao znati tko je, ak i ako se time ne
ponosi.
Olabavio sam ovratnik sveanog odijela i obrisao znoj s ela.
Dan je bio vru. Bio je vru tjedan u vruem mjesecu i nije bilo
naznaka da e zahladiti. Primaa soba nije bila sagraena da
podnese toplinski val koji je ve mjesec dana prio grad, isuio
bunare, a pse lutalice nagnao da se zapjenjenih eljusti okupljaju u
uliicama. Dodue, za stanare vile sua se vjerojatno svodila samo
na odjeu unitenu znojem i otkazane vrtne zabave ono to je u
Gradu sjena bilo pitanje ivota i smrti, na Korovim Visovima bilo je
samo gnjavaa. ak i vrijeme drugaije pogaa bogatae.
To bi znailo da se nisam znojio samo zbog vruine i odjee.
Nisam volio dolaziti ovamo, nisam volio zalaziti tako daleko na
sjever, ne prije mraka, ma uope, ako sam to mogao izbjei. ak je

i najtupljem pripadniku gradske strae odmah bilo jasno da nisam

odavde. Tako da, kada je prethodnoga dana na vrata Teturavoga
grofa pokucao sluga a ne preprodava koji treba novu robu ili
kontakt koji trai uslugu ve pravi pravcati sluga, koji se u
purpurnoj livreji uklapao jednako kao i asna majka u bordelu,
umalo sam ga poslao kui. Znatielja me natjerala da otvorim
njegovu poruku, to neto nalik vrlini to mukarce odvede u
propast, a zbog ega make izgube i deveti ivot. U pismu
potpisanom s General Edwin Montgomery traio se moj dolazak
na sastanak sljedeega jutra, a kad sam ga proitao do kraja
zaalio sam to neki od lokalnih nasilnika nije sredio glasnika prije
nego to je stigao do mene s ovom novom prilikom da si zajebem
ivot. S obzirom na nau povijest, nisam mogao odbiti molbu
iako gledano unatrag poslije svega to je uslijedilo, bilo bi bolje za
sve da sam to uinio.
Vjerojatno ne moram naglaavati kako nemam visoko miljenje
o predstavnicima zakona, ni o onim posebnim budaletinama koje
su poslale mene i stotine tisua drugih da umremo u Velikom ratu
ali Montgomery je bio u redu. Ne samo u redu, bio je legenda,
moda jedini koji je zasluio visold poloaj. Veina njegovih kolega
fronti nije ni prismrdjela, bez problema su sjedili u stoerima u
osvojenim zamcima, praznili neprijateljeve vinske podrume i
iframa biljeili broj rtava. Kad je sve zavrilo, kad je ar pobjede
poeo jenjavati, a antagonizam meu asnicima bio na vrhuncu,
Montgomery je bio meu rijetkima ije se ime nikada nije povlailo
kroz blato. U nekom se trenutku govorilo da e ga imenovati Ministrom rata, moda ak i Kancelarom. Dodue, svi smo se u nekom
trenutku nadali da emo neto postati.
Nisam ga vidio vie od deset godina. Nisam ni slutio da bih ga
mogao ponovno susresti i nije me oduevilo to to mi se pruila
prilika.
Ignorirao sam poriv da smotam cigaretu i pokuavao sam se ne
vrpoljiti na stolici. Montgomeryjev sluga, nabijeni Vaalan, stajao je
pred gospodarevim vratima I odmjeravao me. Bio je bivi vojnik, to
je odmah bilo jasno zbog bliskosti s generalom i pritajene snage
koja je isijavala iz njega. Ispod otrog luka ela promatrale su me

nemilosrdne oi. Imao je lice koje poelite premlatiti, a ruke i

ramena nekoga tko zna zadati udarac. Ukratko, vjerujem da je bez
problema tjerao skitnice s imanja ali godine su ga sustizale, kao
i sve nas. Njegova kratka, vojniki podiana kosa bila je uglavnom
sijeda, a iako je i dalje bio miiav, vidjelo se da je natukao barem
pet kilograma.
Zvao se Botha. Divio sam se samome sebi to sam to upamtio
iako sam ga susreo samo dva puta u ivotu. U stvari, bilo mi je
teko spojiti nae iznimno povrno poznanstvo s njegovim hladnim
pogledom, onakvim kakav biste uputili nekome tko vam je silovao
sestru, ili barem ubio psa.
Dugo se nismo vidjeli, rekao sam.
Botha je zagunao, bilo je oito kako nema nita protiv toga da
se tiina izmeu nas protegne unedogled.
Misli da bi mi mogao donijeti koji kanape? One sitne s
krastavcem i malo ovetine?
Budui da je usavrio indiferentnost prema pravim strijelama,
njihovi verbalni ekvivalenti nisu imali uinka. Obrisao je imaginarne mrvice s ramena.
Nije li red gostima ponuditi okrepu?
Ti nisi gost, tiho je rekao i na trenutak prestao biti staloen i
nepopustljiv.
Pa ovdje sam. to bi znailo ili da sam gost ili da sam lan
obitelji, i volio bih pojesti kanape.
Iz sobe je zazvonilo zvonce pa nikada nisam otkrio jesam li ga
uspio uzrujati. Ne bih se kladio protiv sebe znam biti pravi
iritantni gad kad to poelim. Botha je otvorio vrata i uao. Malo
kasnije je izaao i mahnuo mi.
Dao bih ti napojnicu, ali nemam okre, a ne elim tvoju
uslunost uvrijediti komadom srebra.
Moda u je naplatiti na drugi nain, rekao je povlaei se kako
bih mogao proi.
Naglo sam stao tako da smo bili nespretno nagurani u okvir

vrata. Uvijek vraam dugove.

"Pustio me da proem pa pognuo ramena i kimnuo oponaajui
pokrete sluge. Gospodar kue je ekao pa sam zakoraio prema
njemu.
Radna soba sluila je svojoj svrsi. Police od ebanovine protezale
su se od zida do zida, popunjene prikladno uglednim izborom
knjiga u konom uvezu. Kameno ognjite zauzimalo je vei dio
stranjega zida, ali i sam pogled prema njemu bio je previe za
ovako topao dan. vrst, nezatrpan stol stajao je nasred prostorije, a
iza njega je sjedio mukarac. Soba je bila lijepa samo prodajom
tog namjetaja mogli biste kupiti pola ulice u Gradu sjena. No
budui da si je vlasnik mogao priutiti svaki luksuz, bila je izrazito
skromno ureena.
Generala sam upoznao u Nestriji prije petnaestak godina iako
sumnjam da se on toga sjeao. Jedne noi dok sam bio na strai,
vrio je inspekciju redova. To je bilo prve zime u ratu kada niste
mogli zapaliti dovoljno veliku vatru da otjerate hladnou, a ujutro
ste prvo provjerili none prste zbog ozeblina. Istupio je iz tame, bio
je tek autant satnije i izgledao je kao i mi vojnici: nosio je izme
zamrljane govnima i kaput prekriven blatom. To mi je neto
znailo. To je mnogima od nas neto znailo.
Kad je zapovijedao u ratu, general je ve bio sredovjean pa se
naravno, nije pomladio. Ali godine mu nisu oduzele taj neizmjerni
dojam pribranosti koji sam zamijetio im sam ga ugledao kako se
probija kroz ledenu Idu kao da je vrijeme, a neprijatelja da ne
spominjemo, faktor nedostojan njegova prijezira. Godine su to samo izotrile, postupno propadanje tijela samo je jo vie u prvi plan
izbacilo potpunu kontrolu koju je nad njime imao.
Samo tijelo nisam imao to komentirati. Mladost ljudima prua
itavu paletu mogunosti, ali vrijeme tu raznolikost svede na
nekoliko osnovnih arhetipova. Drugim rijeima, Montgomery je
izgledao poput starca uperci bijele kose na naboranu tjemenu,
kosti ruku koje se ocrtavaju ispod koulje, usta koja vjerojatno
ponekad sline. Nosio je tamno odijelo, manje napadno i bolje
krojeno od mog, iako se poput mene i on znojio ispod njega.

Meutim, oi su mu bile hladne i otre, a ja nisam zaboravio da

preda mnom sjedi ovjek ije su rijei neko odluivale o sudbini
nacija.
Botha je zatvorio vrata sobe. Montgomery je krenuo ustati, ali
mahnuo sam mu da nije potrebno i brzo mu sjeo nasuprot.
Jako se dugo nismo vidjeli, rekao je. Iz njegova tona nisam
mogao zakljuiti kako se zbog toga osjea.
Prilino dugo.
Dobro izgleda, rekao je.
Hvala, odvratio sam. I vi.
Dvije lai, a jo smo bili na pozdravu. Mogu li ti to ponuditi?
nastavio je. Moda kavu? Sumnjam da ti ju je Botha ponudio.
Zaboravio je biti tako uljudan.
Bio je bolji vojnik nego to je sluga. Ne zna ba bonton, ali s
dvorunim maem sije strah i trepet.
Mogu misliti, rekao sam, i nisam lagao.
Uslijedila je pauza dok je razmiljao kako nastaviti. Nisam mu
zavidio malo sam toga uinio od naega zadnjeg susreta to bi
bila prikladna tema za usputan razgovor.
Odluio se drati osnova. Postoji li supruga o kojoj bih trebao
upitati?
Ne postoji.
Djeca?
Priznata... ne.
Bio je red na meni da postavljam pitanja, ali utio sam. Mogao
sam zamisliti kako se general osjeao ovo proteklo desetljee i znao
sam tko je odgovoran za njegovu tugu. Tako sam barem mislio.
Nakon nekog vremena shvatio je da ja neu odigrati svoj dio pa
je nastavio dalje s banalnostima. Strano vrijeme, zar ne?
ini se da muhe uivaju u njemu.
Osjea bliskost s kukcima?

Slegnuo sam ramenima. Ljudi su poput muha.

Na koji nain?
I jedni i drugi lako umiru.
General je na moj runi komentar odgovorio grlenim smijehom.
Bila je to jedna od karakteristika gornjih slojeva, ta sposobnost da
smijehom otjeraju nelagodu. Bio sam nepristojan, ali nisam se
mogao zaustaviti. Pripremio sam se za ovaj razgovor umrkavi
pola boice vilinskog daha, ilegalnog stimulatora koji sam dilao kad
ga nisam rabio, ali ije je djelovanje odavno popustilo. Moda mi
moete rei kako vam mogu pomoi, generale.
Izravan si, cijenim to. Siguran sam da ima pametnijeg posla od
boravka u sparnoj sobi sa starcem.
U stvari, ostatak sam dana planirao initi to je manje mogue,
bio je to teak posao koji sam planirao izvesti uz pomo prikladne
kombinacije narkotika. Ali ispravno je zakljuio da elim to prije
otii to dalje od tog susjedstva, te kue, njegova drutva.
Uslijedila je neugodna stanka u kojoj me prouio udnim,
intenzivnim pogledom, kao da nije siguran moe li mi vjerovati.
Poelio sam mu rei da slua instinkt, ali preduhitrio me otvaranjem ladice na stolu iz koje je neto izvadio.
Ovo je moja ki, rekao je i gurnuo predmet preko stola. Zove
se Rhaine, po majci koja je umrla pri porodu.
Bio je to medaljon u obliku srca, zlatni okvir oko portreta
veliine nokta. Otvorio sam ga pritiskom kope. Minijature su
izrazito netoan nain predoavanja stvarnosti. Ulje veliine dva sa
dva, detalji zamueni i nejasni zbog veliine i potrebe da prenesu
apstraktne ideale ljepote. Pomislio sam kako je vrlo malo vjerojatno
da ta djevojka uope nalikuje slici koju drim.
Nije bilo velike slinosti izmeu generala i keri, ali isto tako,
djevojka iz medaljona bila je barem pet desetljea mlaa od mukarca preda mnom. Dodue, u prvom je planu bila njezina kosa,
crvena poput zadnjih zraka zalazeeg sunca, a vrijeme je odavno
izbijelilo generalove vlasi. Osim toga, izgledala je onako kako na
portretu svi izgledaju: blijeda put, uzak nos koji oponaa luk vrata.

Jedino su izuzetno plave oi, koje su oito bile obiteljska

karakteristika Montgomeryjevih, potvrivale njezino rodoslovlje.
Ljupka je, rekao sam premda nisam bio siguran je li to iz mojih
usta dobrodoao kompliment.
Uistinu jest, odvratio je. I tata, tvrdoglava i razmaena i
nestala.
Zakljuio sam da je posljednje najrelevantnije. Koliko je dugo
nema?
Dva dana.
Uoio sam kako niste rekli da je oteta.
Ne, nisam. Imam razloga vjerovati da je otila svojom voljom.
Zato ?
Mi... recimo da smo se posvaali. U zadnje smo se vrijeme esto
svaali, ali bojim se daje ovo bilo najgore do sada.
ao mi je to to ujem, generale, rekao sam. Ali mladi lako
planu i lako se mire. Siguran sam da e se brzo vratiti. Naravno,
nisam uope bio siguran u to.
Sumnjam. Tvrdoglava je na oca. Glatko je nastavio bez moje
pomoi. Prije est mjeseci je zavrila kolu stekla je obrazovanje
koje je u jednakoj mjeri skupo i irelevantno. Otkako je
diplomirala... to je razdoblje za nas oboje bilo naporno. Protivi se
udaji i premda je ne krivim, nisam siguran da je spavanje do podneva i vikanje na osoblje bolja alternativa. Iskreno, nisam siguran
da ijedno od nas zna to bi s onim drugim.
To je bilo vie informacija o obitelji Montgomery nego to sam
smatrao potrebnim. Bilo kako bilo, generale, nisam siguran kakvu
ulogu ja mogu odigrati u vaim obiteljskim trzavicama.
Uspravio se na stolici, to u njegovim godinama nije bilo lako.
Imam razloga vjerovati da je ona negdje u Gradu sjena, da se
skriva. elim da je pronae, elim da joj kae... elim da je
zamoli da se vrati.
Poeao sam prve tragove brade. Zato mislite da je u Gradu
sjena?

Znao bih da je ostala u Korovim Visovima, da je meu

prijateljima. Zbog prirode nae svae vjerujem da je odluila
istraiti neto u tvojem susjedstvu.
To je bilo prilino neodreeno, ali zakljuio sam kako ne elim
traiti pojanjenje. Generale, ja vie ne radim za Krunu, rekao
sam.
Da, uo sam.
To nije bila velika tajna iako sam smatrao kako bi general
potraio pomo neke prikladnije osobe da je znao toan opis mojih
trenutnih dunosti. Nestale osobe ovih dana nisu moje podruje.
Nikada to nisu ni bile i kad sam nosio sivo, moj se posao
uglavnom vrtio oko toga da one nestanu. Siguran sam da e vam
Crna kua rado pomoi s vaim problemom ako im se obratite.
Uistinu, oni bi drage volje pomogli pronai divlju ki Ratobornog Eda i po potrebi to zauvijek pamtiti. Odmahnuo je
glavom. Imao sam dovoljno posla sa Starcem za cijeli ivot.
Ako vas brine diskrecija, postoje brojne firme koje ju nude.
Mogu vam dati imena nekih renomiranih ljudi.
Ne elim diskreciju, rekao je ne ba razdraeno, ali manje
prijateljskim tonom nego do sada. elim tiinu. Ne elim apat,
tra, ne elim da se ikada prouje o ovome elim da se to nikada
nije dogodilo, a to mi ne moe ponuditi niti jedan od veih igraa.
Malo se ohladio i obrisao tragove pljuvake oko usta. Uostalom,
uo sam da si ti taj kojem se treba obratiti za sve to se odvija u
Gradu sjena.
Da? Od koga ste to uli? pitao sam. Nisam mogao zamisliti da
se general kree na mjestima gdje se spominje moje ime.
Iomhaira Gilchrista, rekao je i nasmijeio se mojoj reakciji.
Nema visoko miljenje o starom elinom ivcu?
Oh, ne bih to tako rekao. Da nam Stvoritelj nije dao bale- gare,
morali bismo vie vremena provoditi istei cipele.
On nije netko s kime se redovito druim. Ali gramzljivost ga ini
predvidljivim. Ja sam bogat, on to zna, i to mi daje kontrolu nad
njime.

Sav novac na svijetu ne bi mu kupio kimu on je kukavica i

beskoristan je kad zagusti. ak i kada biste mu mogli vjerovati da
vas nee preveslati, opet mu ne moete vjerovati da to nee uiniti.
Kimnuo je, ne u znak slaganja, ve kao da poruuje da to nije
bitno. Kakav god da je, razumije se u svoj posao, a njegov je posao
poznavanje ljudi i on kae da ti zna svoj.
To je bila prava mala igra rijeima iako sam zakljuio da je
najbolje da ga ne prozivam zbog toga. Premda mi laska to elini
ivac ima visoko miljenje o meni, injenica je da se ne bavim
pronalaskom nestale djece.
Stekao sam dojam da je Montgomery oeldvao kako e ovaj
razgovor tei glade. Duboko je udahnuo i zaljuljao se na stolici,
postrojio je trupe prije nego to je nastavio bitku. Nikada nisi
upoznao Rhaine?
Preznojio sam se kroz koulju. Zakljuio sam da u se preznojiti
i kroz sako ako ostanem due sjediti. Nisam, koliko znam.
Prilikom naeg zadnjeg susreta ona je jo bila dijete. Po
mnogoemu je i dalje dijete, pretpostavljam. Roland ju je oboavao.
Kao i ja. Ponekad se inilo da je to jedino oko ega se slaemo.
Naravno, ona mu je uzvraala naklonost. Bojim se da je to nakon
njegove smrti preraslo u oboavanje. to ga due nema, to ga ona
vie pretvara u sveca.
Potpuno sam se koncentrirao na prozor iza generala, mutan
zbog praine i prodornih zraka sunca.
On je uvijek imao visoko miljenje o tebi, Roland. ak i kad je
imao malo dobroga za rei o Kruni, a pogotovo Crnoj kui, za tebe je
uvijek imao samo lijepe rijei.
To je lijepo uti, rekao sam. Bio je to najneodreeniji odgovor
koji sam mogao smisliti.
Juer sam zamolio Iomhaira za imena triju osoba dovoljno
dobrih da pronau moju djevojicu, a koji nee otkriti moj prljavi
ve. Kad se tvoje ime pojavilo na vrhu tog popisa, moram priznati
da... U tiini je traio prave rijei. Bilo je oito da general nije sklon
iskazivanju osjeaja, a ja sam poelio da se njegovo suzdrano

dranje nastavi.
Nisam religiozan ovjek. Ali nekako, kad sam ugledao tvoje ime,
pomislio sam da Deve imaju prste u tome, da te vraaju u moj ivot
nakon tako dugo vremena.
Bio sam skloniji tome da na ponovni susret pripiem vrajim
planovima, a ne boanskim. Roland mi je bio prijatelj, rekao sam.
Nije mi promaklo kako je to bila jedna od rijetkih istina koje sam
izgovorio tijekom naeg razgovora. Da mislim da vam mogu
pomoi, ne bih oklijevao. Ali nisam netko tko daje isprazna
obeanja, a ovo ne mogu ispuniti. Ne poznajem Rhaine, ne znam joj
navike, drutvo, ne znam nita o njoj. Grad sjena je veliko mjesto,
ak ni ja ne ujem to se dogaa u svim njegovim dijelovima. A to
i da je pronaem? Nemam je kako prisiliti da se vrati, a premda je
okrutno, zakon mi ne dozvoljava da je strpam u vreu i prisilno
donesem vama. Dok sam ih tako izlagao inile su mi se poput
dobrih isprika, ne ak ni isprika ve objanjenja, i nadao sam da e
ih prihvatiti. ao mi je, gospodine, ali ne mogu vam pomoi.
Zavalio je trono tijelo natrag u stolicu, lice mu je postalo samo
sjenica onoga to je bilo trenutak ranije. Ne znam koji se osjeaj
moe usporediti s time kad starcu slomite srce, i to prije ruka.
Naravno, rekao je nerazgovijetno. Razumijem. ao mi je to sam
ti potratio vrijeme.
Nema problema, odgovorio sam pa dodao u elji da ga umirim:
Bilo je lijepo opet vas vidjeti, generale. Imam... lijepe uspomene na
vas i vaega sina. Opet smo se vratili laima. Imam samo lijepe
uspomene na Rolanda koje su ravnomjerno ispremijeane s
nekim uasnima.
Mislim da me nije uo, to je bilo u redu. Ustao sam iz kone
stolice za koju mi se zalijepila guzica. Ostavit u vas.
Kimnuo je u znak pozdrava, izgubljen u turobnim mislima.
Rukom sam drao mjedenu kvaku kad mi je pred oima proletjela slika mukarca. Mukarca koji je nalikovao generalu, ali
imao je istu kestenjastu kosu kao i ena u medaljonu koji sam
ostavio na stolu. Oi su mu plamtjele poput baklji, oi koje biste

slijedili na kraj svijeta divlje, opasne oi koje daju obeanja u

koja je bolje ne vjerovati.
Mogao bih malo pronjukati, rekao sam, budala u loe
skrojenom odijelu. Ne dajem vam nikakva obeanja, ali...
Montgomery je skoio na noge i zaboravivi godine umalo
potrao prema meni od uzbuenja. Stvarno lijepo od tebe!
Utisnuo mi je medaljon u dlan i vrsto mi stisnuo ruku. Platit u
koliko treba, ne brini se o tome. Samo mi poalji raun, platit u
duplo sve to treba.
Jedino to sam trebao u tom trenutku bilo je maknuti se iz te
kue i ba sam to planirao kad mi je neto palo na pamet.
Generale, jo samo jedno pitanje, rekao sam. Oko ega ste se
svaali ?
Radost mu je nestala s lica. Njezina brata, tiho je odvratio.
Okolnosti njegova ubojstva.
Otiao sam ne rekavi nita drugo, kroz salon i kraj Bothina
negodujueg pogleda, dugim hodnikom koji je vodio prema
prednjim prostorijama pa kroz pozlaena vrata na ulicu. Sunce je
obasjavalo ovjeka koji je elio da moe ponovno proivjeti zadnjih
pet minuta. U stvari, elio je i vie od toga, ali prihvatio bi tih
zadnjih pet minuta.
2.POGLAVLJE
kvartu je bilo toplije nego to je bilo kod generala, toliko
vrue da je ono malo zakonite trgovine usahnulo, a ak je i
nezakonit posao patio. Preao sam cijeli put od Korovih Visova, a
pri tome sam susreo samo zapanjujue istroenu kurvu koja me
maloduno zazvala. Dao sam joj argent i rekao joj da se skloni sa
sunca.
U

Uavi u Teturavog grofa osjetio sam trenutak olakanja. Nema

se puno to rei za tu ustanovu iji sam suvlasnik. To je posve
obina kvartovska birtija u posve obinom dijelu Grada sjena
runa, otrcana, s klijentelom koja levitira na tankoj liniji izmeu
grubijana i pravih kriminalaca. No unutra je barem bilo prohladno.

To je puno znailo budui da je vani bilo tako toplo da ste mogli

ispei kruh na suncu.
Znailo bi jo i vie da je u blizini bio Adolphus, moj partner i
nominalni voditelj nae ustanove, kako bi mi natoio pivo. Ali nije
ga bilo. Kao ni Adeline, njegove supruge i osobe koja je birtiju
odravala likvidnom. Prostorija je bila prazna, preda mnom su se
protezali samo redovi grubo istesanih stolova koji su vodili prema
dugakom anku i privatnoj prostoriji. Trenutak kasnije iz nje sam
zauo glasove prema kojima sam se znatieljno uputio.
Kad sam ga upoznao, i u pola desetljea koje smo proveli ubijajui ljude u slubi domovine, Adolpbus je bio stvarno impresivan
primjerak ljudskoga roda. Bio je toliko vii od metar i osamdeset da
se nikada nije ni izmjerio, ruke su mu bile jae od nogu jakog
mukarca, a lea iroka poput ceste. Da, lice mu je bilo izbrazdano
oiljcima od akni i neprivlano, ali to ne biste ni primijetili budui
da mu je glava bila tako visoko u zraku. Jo uvijek je tako izgledao,
samo bez oka koje mu je odnijela drenska strijela. Trinaest godina
lagodnijeg ivota i pijuckanja vlastita piva oblikovalo ga je u neto
slinije ljudskom biu. No i dalje je izgledao kao da moe baciti
kravu preko zida, kada bi iz nekog razloga osjetio taj poriv.
Smijao se kad sam uao, a trojcem koji ga je okruivao dominirao je i energijom i veliinom. Trebalo mi je malo vremena da ih
smjestim. Prepoznavanje sam automatski popratio mrtenjem.
Zdravo, porunice, Hroudland je odmah poeo pristojno.
Dugo se nismo vidjeli. Pruio je ruku. Blesavo je tako stajao pa ju
je spustio.
Dugo? Nisam toga bio svjestan. Izgleda da ne provodim puno
vremena razmiljajui o tebi.
Hroudland je tuno kimnuo, kao da se nadao da e od mene
doivjeti neto bolje, ali nauio je to ne oekivati. teta. Jer mi u
Udruzi veterana mislimo na tebe i svu nau brau iju je rtvu za
prijestolje i zemlju trenutna vlada zaboravila.
Hroudland je bio prototip asnika srednjega ranga, osoba koja je
slinija apstraktnom idealu nego pravom ovjeku. Dajte mu

problem i on e ga rijeiti, ali nee potratiti ni sekunde

razmiljajui zato ga rjeava. Nije uope bio glup, ali pamet je
koristio tek kad biste mu to naredili. Nisam imao visoko miljenje o
njemu, ali kompanjoni su mu bili takva sorta da bih se drage volje
porezao, pobratimio s njim, poljubio ga u obraz i zvao bratom.
Roussela sam poznavao deset nesretnih godina, a i dan-danas
me taj nesklad izmeu njegova djeakog lica i duge povijesti
nasilja ostavljao bez teksta. Spadao je u rijedak dio populacije
Carstva, bio je Rouender za kojeg je rat bio jedinstven blagoslov.
Bio je to u jednakoj mjeri blagoslov i za pse lutalice koje je, prije
nego to je pristupio vojsci, znao objesiti i rasporiti, razvui im
crijeva po ploniku i prouavati meso metalnim instrumentima.
Stanje na fronti pretvorilo je Roussela u ubojicu prije esnaestog
roendana, ali ni da je ostao civil, situacija ne bi bila puno
drugaija. Iako mi je jedva sezao do ramena, i imao plave oi i
rumene obraze poput porculanske lutke, on je bio taj kojeg sam
drao na oku. Hroudlandov vii rang bio bi posve beznaajan kad bi
si on utuvio u glavu da nekoga eli ozlijediti.
Zec je, s druge strane, bio ono to oekujete od biveg pjeaka
koji je postao kriminalac. Kao da ste naslagali drvene kaete pa na
vrh stavili glavu prekrivenu oiljcima i nos sa smrskanom hrskavicom. Povrh svega za facu mu je vjeito bio zalijepljen osmijeh: i po
kii i po suncu, i kad je rezao grkljane, i kad se rjeavao trupala.
Njegov je nadimak bio primjer otrovnog humora koji esto
susreete u vojsci jer nisam mogao zamisliti ovjeka koji bi manje
nalikovao tom njenom dugouhom stvorenju.
Zato ste se upicanili, porunie? pitao je.
Nedjeljom ruam s tvojom enom pa se volim dotjerati.
Zec se nasmijao, a trbuh mu se zatresao na krupnome tijelu.
Nisam oenjen.
teta. Svi bi se trebali oeniti. No dodue, moda su te duge
godine ivota u barakama punim Rigunaca u cvijetu mladosti
odvratile od njenijeg spola.
Roussel se trznuo, njegove luake oi su opasno bljesnule, ali

Zec ga je osujetio praskom smijeha i dobronamjernim mahanjem

glave. Zaboravio sam koliko ste duhoviti, porunie.
Samo kraj tebe. im ti ode, okreem se boci i tiini. Kad smo
ve kod toga, moete li mi rei kada mogu oekivati va odlazak?
Bar jo nije otvoren, a imamo stroga pravila o gostima.
Hajde, rekao je Hroudland. Svi smo mi vojnici.
Je li Kancelar zapoeo novi rat bez moga znanja? Uputio sam
mu neiskren osmijeh. U svakom sluaju, ja sam svoje odradio
tako da to god ti bio, Hroudlande, to nema veze sa mnom.
To je bilo previe za Roussela. Ovio je prste oko kratkog maa
kojeg, nekim divnim udom, jo uvijek nije isukao iz korica.
Nemoj, rekao je Hroudland koji je proveo dovoljno vremena u
drutvu tog luaka djeake grae pa je i bez gledanja znao kad on
naginje prema nasilju. Porunik se samo alio. Voli se on aliti,
na porunik, a mi volimo porunika pa nam to ne smeta. Porunik
je pametan ovjek, jako pametan on zna da mu mi uvamo lea
i zastupamo njegove interese, zna da bi nam Kruna, kad je Udruga
ne bi prisilila na potenje, uzela sve to nam pripada i izbacila nas
na ulicu.
Nisam siguran da sam tako mudar kakvim me predstavlja.
Onda je dobro to smo navratili kako bismo te educirali, po
prvi put sam mu uo otrinu u glasu.
To me podsjetilo, Hroudlande. Kasnim sa lanarinom. Posegao
sam u stranji dep, izvadio prljavi bakreni novi i dobacio mu ga.
To bi trebalo biti dovoljno zauvijek. Mislim kako nema potrebe
da vie dolazite.
Hroudland je prouio novi, razmislio je li bolje popustiti, ali
koji god da je bio razlog njihova dolaska, nisu se doli prepirati.
Uostalom, vjerojatno je shvatio kako nema dovoljno ljudi da nadvlada i mene i Adolphusa. Ovio je prste oko novia i s osmijehom
ga spremio. Nismo doli vidjeti tebe, porunie to je bila samo
sretna sluajnost. Doli smo vidjeti majstora. Prijateljski je
kimnuo prema Adolphusu. Junak Aunisa zna da je uvijek
dobrodoao na naim sastancima.

Mahnuo je delma te su se uputili prema izlazu. Zec je na licu

cijelo vrijeme imao isti cerek, ne bi promijenio taj izraz lica ni da je
situacija krenula drugim, manje prijateljskim putem. Roussel je
izgledao poput djeteta kojem je ispala duda, alio je to je izgubio
najbolju priliku toga dana da gleda kako netko krvari.
Smotao sam cigaretu koju nisam uspio popuiti kod generala i
za svaki sluaj dodao malo snenotrsi. Adolphus je nijemo stajao,
zajapuren i nervozan. Za nekoga tko je golim rukama ovjeku slomio kraljenicu, stvarno se uasavao verbalnih sukoba.
Koji kurac su uope doli ovamo? pitao sam.
Samo da pozdrave. eljeli su znati to mislim o novom zakonu
koji nam Kruna namee.
To su ti rekli?
Ne vjeruje im?
Da mi Hrouland kae da e sutra zasjati sunce, izvadio bih
zimski kaput iz ormara.
Nisu oni skroz loi. Zec je drueljubiv tip.
Ono su oiljci od drueljubivosti?
Oni su vojnici, rekao je Adolphus, a posljednju je rije izgovorio
s potovanjem od kojeg mi se dignuo eludac. Poput nas.
Potedi me te prie da smo braa po oruju. Unovaili su petinu
populacije ne misli li da se tu nalo i neto trulei?
Slegnuo je ramenima, nije elio ulaziti u tu prepirku, ali ja
nisam odustajao. Sjea se to se dogodilo posljednji put kad je
Udruga imala mo?
To je bilo dovoljno da se zainati. Roland Montgomery je bio
dobar ovjek.
S loim idejama. Bila je to nezgodna sluajnost to mi je on u
mislima dva puta u dva sata ili sam barem tada tako mislio.
Imao je pravo da se trebamo zauzeti za sebe, da ih ne smijemo
pustiti da nas iskoritavaju, rekao je Adolphus. Kruna nema
prava oporezivati nae penzije.

Rat je zavrio i nekoliko stotina tisua mukaraca

neceremonijalno je izbaeno na ulice Rigusa. Mukarci ranjenih
tijela i umova ije su jedine vjetine bile kopanje rovova i ubijanje.
Neki su se okrenuli zloinu, a veina zveckanju limenim alicama
na uglovima. Poeli su davati lou sliku, glavni grad bio je zatrpan
slomljenim tijelima bivih junaka. Moda su se oni mudriji meu
ministrima zapitali to bi se dogodilo kad bi se njihova biva vojska
odluila vratiti starom poslu briga koja se pojaala kad je Roland
Montgomery osnovao Udrugu veterana, velikim dijelom kako bi
nagovorio bive drugove da uine upravo to. Reparacije su poele
pristizati, Krunina je blagajna za promjenu bila puna. inilo se
mudrim mali dio drenskog novca dati mukarcima koji su ga
osvojili.
I tako je nastalo vojnikovo srebro: dijelom iz krivnje, dijelom iz
straha. Pola okra mjeseno, do kraja ivota, za svakog mukarca
koji je sluio vojsku. Nedovoljno da osnujete obrt, kupite kuu ili
prehranite obitelj. Dovoljno je samo da polako umrete, dok s nekime dijelite leaj u prihvatilitu, daleko od oiju prolaznika.
Smatrao sam da je to usrana plaa za uslugu koju smo pruili i
uglavnom se nisam zamarao odlaskom u porezni ured kako bih je
podigao. Ali veini mojih suboraca to je bila svetinja, neto
napuhano izvan proporcija stvarne vrijednosti.
Tipino za nju, Kruna nije razmiljala dugorono o tome to e
se dogoditi kada ponestane novca od ratne odtete, to se dogodilo
prije vie godina. Riznice su se ispraznile pa je Kancelar poeo
zagovarati oporezivanje vojnikova srebra kao redovitog primanja,
bio je to impresivan potez kojim bi Kruna jednom rukom uzela
natrag ono to je drugom davala.
Vlada sjebe ljude to vlade rade. Ne bih ti trebao to
objanjavati.
Adolphus je slegnuo ramenima durei se na nain neprimjeran
za svoju veliinu i godine. Nije fer da su nas tako brzo zaboravili.
Prvo porez, a sada vrijeme? to e sljedee? Satjerati smrt u
kut i natjerati je da ti se pokori?
Adolphus je oprezno pognuo glavu. Ne bi smio tako bogohuliti.

Moda te slua Ona Koja eka Iza Svega.

Ona uvijek slua, Adolphuse i ona diktira ritam. Bacio sam
cigaretu na pod i ugasio je. Znao sam da e to Adeline morati
poistiti, ali tako sam naglasio svoju izjavu. Naravno, ako se
spetlja s Udrugom, moda je natjera da u tvom sluaju ubrza.
Odluio sam s tom misli zavriti razgovor, uostalom imao sam
jo posla. Ostavio sam Adolphusa da razmilja o svojim pogrekama, ili vjerojatnije o tome zato je odluio pokrenuti biznis s
blesavim upkom, te sam se uskim stubitem uspeo u svoju
mranu, tronu sobu. Presvukao sam se u obinu odjeu i odvojio
trenutak da ispunim glavu vilinskim dahom prije nego to sam
izaao na ulicu.
3.POGLAVLJE
Niti jedan aspekt vojne slube nije mi bio pretjerano drag, no da
mi stavite no pod grlo i natjerate me da odaberem, vjerojatno bih
kao najmanje uasno razdoblje izdvojio ono kada nikoga nismo
ubijali. Trajalo je kratko, samo nekoliko tjedana, koliko je trebalo
da prevezu etrdeset tisua vojnika iz Rigusa u Nestriju te da nam
tutnu oruje u ruku. I dalje je to bilo grozno razdoblje izgubljeni
dani na vrelom suncu na kojem smo vjebali pokrete kopljem i
otricom, slobodni sati koje je ispunjavao amor drugih budala,
dovoljno blesavih da se prijave u vojsku. No opet, bilo je
neusporedivo bolje od onoga to je uslijedilo.
Naravno, to nismo znali toga jutra kad se odvila Bitka kod
Beneharnuma. Budui da smo samo nauili stajati u redovima i
uperiti oruje u istome smjeru, svi smo bili uvjereni da e se od nas
samo to i oeldvati. Nai nadreeni, koji ni sami nisu bili vrsni
stratezi, poticali su takvo razmiljanje, ak su ga dijelili s nama.
Kroz redove se irila neobina letargija, od asnika koji su pili,
kockali i openito radili budale od sebe, do bubnjara pukovnije,
koji nije znao udarati ritam jen-dva ni kad nam je ivot ovisio o
tome - a ispostavilo se da zaista ovisi.
Tada sam bio vojnik bez ina, najnia ljestvica na stvarno

visokim ljestvama. Taj poloaj mi nije odgovarao. Svi smo mi samo

marionete, ali meni je drae da su moji konopci manje vidljivi. Ne
moete se ak ni pretvarati da posjedujete slobodnu volju kad svaki
atom energije troite onako kako vam narede ljudi koje nikada ne
vidite, koji vam djeluju udaljenije od Prvoroenog i njegove brae
iako posjeduju puno manje mudrosti od njih.
Od jutra smo stajali u formaciji nagurani jedni na druge, dok su
artiljerci ispaljivali planinu eljeza u jalovu pokuaju da unite
neprijatelja. U Velikom ratu dolo je do znatno vee uporabe topova
u ratovanju, nedavni industrijski napreci omoguili su njihovu
masovnu proizvodnju. Naravno, moete izgraditi hrpe topova ali to
nita ne znai ako nemate osobe koje znaju ciljati. Jedno je nepismenu seljaku pokazati kako vitlati maem protiv jednako neukog
Drena, a drugo je obuiti ga kako bi ispravno uoavao protivniko
topnitvo. Kako se sukob zahuktavao, i kada su topnici usavrili
vjetine, tanad je postala ubojita poput kuge i na zvuk paljbe cijele
brigade sranih mukaraca bacale bi se u zaklon ali ti su dani
bili jo u dalekoj budunosti. Vojnici u naoj bateriji bili su
poluslijepi ili potpuno retardirani pa u cijeloj Nestriji vjerojatno nije
bilo sigurnijeg mjesta od onoga na kojem se nalazila protivnika
vojska, nekih osamsto metara od nas. Po prvi put su i Dreni bili
jednako nesposobni pa je prolo barem sat vremena za vrijeme
kojih su komadi metala padali u blato nekoliko stotina metara
ispred nas.
Ako elite traktat o vojnoj povijesti, nemate sree. Nisam znao
tada, a ni sada ne znam to je to u Beneharnumu u smrt zvalo
deset tisua ljudi, zato je ba taj komad zemlje morao biti
natopljen krvlju. Pretpostavljam da je svako mjesto jednako dobro
za umiranje i nikada nisam uo mrtvaca koji se ali zbog mjesta
smrti.
asnik koji nam je izdavao naredbe svakako se nije potrudio
objasniti nam situaciju. Barem je izgledao uvjerljivo dok je sjedio
na bijelom ratnom konju i dramatino mahao sabljom iako smo bili
usred artiljerijskog napada i nismo uli ni rije njegova govora.
Pretpostavljam kako nas je poticao da umremo za Kraljicu i domovinu, i premda staru kuju nisam nikada vidio i nisam bio lud za

onime to sam upoznao od njezina kraljevstva, pola sata kasnije

ipak sam se naao u prvim redovima njezine vojske, naslonjen na
koplje dugo est metara koje sam zario u tlo ekajui mar u smrt.
Adolphus je pokraj mene radio isto, mada je koplje kraj njega
golemog izgledalo poput granice. U svjetlu dogaaja koji su uslijedili, primamljivo je naem prvom susretu pripisati veu vanost,
ali iskreno, bio je samo jo jedno lice u pukovniji iako smjeteno na
tijelo koje je nadvisivalo sve ostale. Nisam puno znao o njemu, niti
sam elio znati nisam vidio smisla u zbliavanju s drugima kad
je mogunost njihove smrti bila tako realna. U govoru mu se uo
brdski naglasak, bio je deko sa sela koji je odrastao bacajui blato,
muzui krave ili to god da farmeri rade. Rekao mi je da je selo prvi
put napustio kad se prijavio u vojsku, jednako se silno elio
maknuti iz provincije kao ja iz geta.
Artiljerijski napad konano je zavrio. Adolphus je pljunuo na
tlo. Jebena uvertira.
Predivna, odgovorio sam. Bili smo vrsti poput elika. Morali
smo drati oruje kako bismo sakrili da smo oduzeti od straha.
Imali smo razloga. Prednji red ba i nije bio najsigurnija
lokacija. Ostatak redova odreen je nasumino, ali nas dvojica smo
se dobrovoljno javili to je znailo da emo primiti duplo veu plau
i, jo vanije po mom miljenju, imali smo priliku da nas uoe
asnici. Nisam se prijavio u vojsku da budem na dnu zapovjednog
lanca htio sam postati netko, a to nisam mogao ostvariti skriven
u zadnjim redovima.
Naravno, moje nade za napredovanjem zavisile su o tome da
preivim susret s neprijateljem i kad je bubnjar zapoeo udarati
neujednaen ritam, shvatio sam da situacija uope nije
izjednaena. Iza nas je bilo pet redova mukaraca, prepametnih da
zauzmu nae mjesto na proelju, koji su poeli stupati za nama,
koplja podignutih u zrak. Marirali smo preko bojita pruskim
korakom, naem neelegantnom jeu pridruile su se stotine drugih
sa svake strane i siguran sam da tako neobina skupina dvonoaca
nikada nije koraala zemljama Trinaest kraljevstava.
Bitke se esto zamiljaju kao duel izmeu generala, igra aha

koja se odvija u stvarnom vremenu, a mi pijuni samo smo

produetak njihovih namjera. Dvadeseta je uzela brdo, pie u
povijesnim knjigama. Ali ja u vam rei da biste imali drugaiji stav
da ste bili lan Dvadesete. Koje brdo? moda biste se upitali. I
zato ga, dovraga, uzimam?
U prednjim redovima velike aglomeracije ljudi praina koju
uzdiu koraci ispuni vam vidno polje, a zvuk disanja nadjaa sve
ostale i imate sree ako uoite nizbrdicu pred sobom. To je prije
nego to uope stignete do neprijatelja, kada vam se fokus posve
suzi. Bio sam u mnogim bitkama i rijetko sam u njima imao pojma
o tome to se dogaa. Dovoljno je znati da vam netko uva lea i
usmjeriti preostalu energiju na to da vi uvate njegova.
Kako se udaljenost izmeu nas smanjivala, uoio sam svog suparnika, ovjeka iji je zadatak bio zaustaviti moj napredak, raniti
me i pokuati ubiti. Dok sjedite u kampu, pola vremena provodite
razgovarajui o njima, razmjenjujui folklor koji prodajete pod
mudrost.
S vremenom postane teko razmiljati o neprijatelju kao neemu sastavljenom od jedinici, ponete misliti da ste proglasili rat
velikim, jedinstvenim organizmom. Ugledavi lice ovjeka pred
sobom, shvatio sam da je to pogreno. Oklop mu je bio drugaije
boje, ali nije se ni po emu razlikovao od mukaraca koji su stupali
uz mene, pa ak ni mene samog.
Bila je to neobina spoznaja, o kojoj nisam imao vremena
razmiljati. Breme onoga to se od nas oekivalo, moemo ak rei
dunost, tjeralo nas je da se kreemo naprijed. Nekih pedesetak
koraka od neprijatelja pruio sam koplje istovremeno s ostalima.
Koplje je neobino oruje. U borbi prsa o prsa beskorisno je
poput sisa na biku, ali neprobojna je barijera ako ga stavite u ruke
nekolicine stotina mukarca dovoljno pametnih da ih upere u
istom smjeru, a dovoljno glupih da ih ne odbace i odu kui. Ali to
mu je jedina prednost ne moete njime izvoditi sloene pokrete ili
razviti tehniku, njime ne vitlate, ve ga samo drite ravno. Mislim
da smo svi zamiljali kako e u zadnjem trenu Dreni pojuriti naprijed i nabiti se na nae iljke. ini se da su oni dijelili tu zabludu

jer su nekoliko metara prije udara obje strane poele usporavati, i

u jednom trenutku ludosti sam se pitao hoemo ii svi odustati i
vratiti se kui.
Ali mukarci iza nas tjerali su nas naprijed, oni nisu nita vidjeli
pa im je promaknuo taj nalet straha i ljudskosti koji je usporio nae
kretanje. Uspio sam ostati na nogama, ali vrh moga koplja je
bezopasno poletio u zrak. Sreom, Dren koji je marirao prema
meni bio je jednako nesposoban i dogodilo mu se to isto. Moj lijevi
susjed nije bio te sree, koplje je probilo njegov koni oklop i izalo
mu kroz lea, tjerano silom vojnika koji su stupali.
Druga stvar kod koplja je da je oko est metara dugo, a samo je
nekoliko centimetara u stvari opasno. Ako promaite vrhom, i dalje
vas dijeli veliki razmak u kojem zurite u protivnika dok oboje serete
u gae od straha. Ali proe samo nekoliko sekundi prije nego to
vas nezaustavljiva sila kretanja spoji, a gusto zbijena masa vam ne
doputa puno prostora za manevar.
Svi oko mene drali su koplja kao da je to neki urok protiv smrti,
ali meni se nije dalo zajebavati s time pa sam ga odbacio i izvukao
dugi bode s opasaa. Pokret je bio nezgrapan, elom sam se
odgurivao od Drena pred sobom, ali uspio sam okrenuti oruje i
zariti mu ga u eludac tono iznad zdjelice, ispod zatitnog oklopa.
Za razliku od veine mojih suboraca ja sam ubio prije nego to
sam se pridruio vojsci i znao sam kako je gledati mukarca koji
vas promatra blijedim pogledom dok ta sila koja ga pokree curi
van kroz rupu koju ste vi stvorili. Uvijek bih neto osjetio, mogao
sam nabrojati sve ljude koje sam poslao Onoj Koja eka Iza Svega,
mogao sam vam rei zato sam smatrao da joj ih moram poslati. Ne
opravdati svoj postupak neu se pretvarati da sam to mogao
ali u najmanju ga ruku objasniti, a ne samo rei da je nosio odoru
drugaije boje od moje.
Naravno, u aru borbe jedva da sam procesirao taj trenutak.
Bode mi je opet letio zrakom, kao da se svojom voljom zario u mog
suparnika. Gledao sam ga kako umire dok mi je glava bila
pritisnuta uz njegovu, dok smo bili blizu poput ljubavnika. Nakon
treeg zamaha mlitavo je klonuo na tlo i volio bili rei da sam neto

osjetio, ali iskreno, tada mi je krv toliko kljuala da sam vidio samo
sljedeeg mukarca pred sobom i zakoraio preko trupla; zapravo
sam stao na truplo i bacio se na Drena koji je stajao iza njega.
Bio je brz i odbio je vrh moje otrice kopljem te su nam se oruja
spojila zbog pritiska vojnika iza nas. elom sam ga opalio po nosu,
razbio tu krhku kost i zamrljao elo krvlju, ali on nije pao, samo je
ukoeno reao na mene krvavoga lica. To je bilo moje upoznavanje
s onime to e brzo postati, zajedno s glupou i kukavilukom
visokih asnika, moje prokletstvo sljedeih pet godina
legendarna muda Drena, ta spremnost da trpe bol i neugodu kao
da je ne osjeaju, uz pomo kojih su svaki poloaj drali do zadnjeg
ovjeka, do posljednjeg daha zadnjeg ovjeka.
Ali opet, meso nije kamen, i prst slobodne ruke sam mu uspio
zariti u oko pa je jauknuo i pustio koplje da ga ne oslijepim, a ja
sam mu zario otricu pod grlo i preao na idueg.
Ne znam je li zbog rupe koju sam stvorio ili zbog nekog drugog
faktora, ali osjetio sam da njihova linija poputa. Nisam to vidio,
vidio sam samo ono to je bilo direktno preda mnom i neke mutne
pokrete krajikom oka ali osjetio sam to nekako, kao kad vjetar
mijenja smjer. Nai su! netko je povikao i shvatio sam da sam to
bio ja. Gurnite jo jednom!
Moda sam imao pravo, moda sam se prevario, nikada nisam
imao prilike saznati. Zato to je samo sekundu nakon to sam to
izgovorio, dok se duga, vijugava linija Drena poela raspadati i
okretati, a pobjeda nam je bila nadomak ruke, svijetu doao kraj.
Tako se barem inilo. U praksi rezultat dobro izvedenoga bojnog
uroka izgleda poput eksplozije crnoga praha. Oboje rezultira
unitenjem velikog broja ljudi, rasprivanjem kostiju i mozgova
no jedan detalj koji prati uporabu magije, to jest koji je zapravo ne
prati, je bilo kakav zvuk. Za razliku od zaglune buke topa, urok je
posve beuman. Krajikom oka ugledao sam bljesak koji me umalo
zaslijepio. Ali nije ga pratila buka, nita to bi me zvukovno obavijestilo o holokaustu koji se odvijao.
Vakuum je ubrzo ispunila vriska umiruih suboraca koji su bili
te sree ili nesree da ih zahvati eksplozija. Izbjegli su smrt u borbi,

a sada su im se udovi pretvarali u prah. Njihove je povike trenutak

kasnije nadglasala pjeadija na koju urok nije izravno djelovao, ali
koja je brzo shvatila da su nai redovi nepovratno razoreni i da
nemamo podrku s krila.
Spremni na ovaj nagli napad, Dreni su udvostruili napore i
vratili se u formaciju. Nagli nestanak znatnoga dijela nae jedinice
otvorio je malo prostora u mojoj perifernoj viziji, ali nisam imao
vremena vie zapaati jer mi se pribliavao pjeak koji je htio
osvetiti dva pala druga. Moj je no pukao na kraljenici zadnjeg
Drena, bacio sam drale i ramenom nasrnuo na njega u nadi da u
ga dohvatiti prije nego to me probode.
Oborio sam ga na do, rukama istiskivao ivot iz njegova tijela,
kad mi je palo na pamet da se redovi iza mene jako sporo pribliavaju kako bi mi pomogli. Dok je zadnji dah izlazio kroz njegova
usta brzo sam podigao pogled i uasnuto shvatio da nitko ne prilazi
jer gotovo nikoga nema. Naa je linija bila slomljena, doslovno
nitko nije ostao na nogama osim Adolphusa i mene. ini se da je,
dok sam ja bio zauzet davljenjem ovjeka, ostatak nae divizije
procijenio situaciju i odluio kako je najmudrije to hitrije
napustiti to podruje.
Ratovanje se temelji na masovnoj histeriji kojom individua
zamijeni vlastitu dobrobit za kolektiv, no koliko god ta manija bila
vrsta prilikom mara, brzo se ispue u jeku bitke. Jednog
trenutka marirate istim korakom, vae je postojanje samo kap
krvi koja se filtrira u srcu. Onda naiete na neku prepreku koja vas
posve oslobodi zablude i te apsurdne ideje da je ita na svijetu
vanije od odgaanja vlastite smrti pa bacite oruje i pojurite
prema zadnjim redovima i spremni ste zgaziti suborce ako
zakljuite da su vam prepreka.
Tada odcrijete pravi karakter ovjeka, shvatite s kime ste
spavali, jeli i srali. Iako }e bitka bila izgubljena, a na je cilj propao,
to ne biste shvatili promatrajui Adolphusa koji je obuzet radou
borbe zaboravio da smo izgubili. Riknuo je poput pravoga lava,
gurnuo Drena protiv kojeg se borio i razmahao se lijevo-desno
kopljem te slomio vrat jednome, a lubanju drugome i osigurao si

trenutak odmora otjeravi okolne vojnike.

ak je i tada nastavljao koraati prema naprijed pa sam ga
primio za oklop odostraga, ne dovoljno da ga zaustavim, ali
dovoljno da obrati panju na mene. Adolphuse! povikao sam kako
bi me uo preko buke. Gotovi smo! Idemo!
Tuno je pogledao neprijatelja, onu aicu koja nije pojurila za
naim drugovima u bijegu ve su umjesto toga pokazivali uznemirujue znakove ponovne agresije.
Odmah, Adolphuse! rekao sam glasom koji sam kasnije poeo
smatrati svojim zapovjednim glasom. Kratko je kimnuo i zajedno
smo se poeli povlaiti.
Priroda povlaenja je takva da pobjednici djeluju jednako
zbunjeno kao i gubitnici, kao da ste se bacili na zakljuana vrata pa
otkrili da se ona otvaraju na najnjeniji dodir. Naa se strana vie
nije ni pretvarala da je organizirana cjelina, ali ni Dreni nisu bili
sloeniji. Neki su jurili za petama naih vojnika u nadi da e im
smanjiti broj. Neki su ve zapoeli surov, ali unosan posao pljakanja mrtvaca. A velik je dio njih, u stvari zapanjuju postotak,
besciljno tumarao u posvemanjoj zbunjenosti.
U takvoj ludnici ste u prednosti ako uspijete zadrati neki
osjeaj za smjer i nas smo dvojica osmislili uspjenu borbenu
taktiku povlaenja. Naao sam odbaeno koplje i podigao ga
paralelno s Adolphusovim, okretali smo ih oprezno prema svima
koji su nam se previe pribliili dok smo koraali natrag, polako i
sa svrhom. Veina Drena koja je jurila za naim stranjim
redovima nije na nas obratila panju, ne kada je okolo bilo puno
lakih meta.
Mar prema njima trajao je samo deset minuta, ali povlaenje je
trajalo dva puta toliko, tri puta, kvragu, pet puta. Ne znam.
Djelovalo je poput vjenosti, mrtvi i umirui bili su svuda oko nas,
populacija osrednjega grada pretvorena u hrpe trulei. A jauci,
Prvoroenog mi, ti jauci. Bili su poput jakog vjetra, naleti jada,
straha i mrnje tisua mukaraca usmjereni na vas.
U jednom sam se trenutku spo taknuo na le i pridruio se

pjesmi, uvjeren da e Adolphus odabrati opstanak, a ne nae novo

sklepano prijateljstvo. Ali nije stajao je nada mnom miran poput
kipa i neprijatelj nam se nije pribliio.
Sve je postalo lake kad smo se povukli do karavane. Dreni su
brzo izgubili interes za ubijanjem i okrenuli se krai svega to se
moglo pojesti, popiti, prodati ili pojebati. Do mraka smo bili osam
kilometara od fronte pokuavajui nai svoju jedinicu u moru
slomljenih ljudi. Ranjenici su umirali bez njege, a asnici nikome
nisu znali pomoi, kao to nas nisu znali spasiti od te katastrofe.
I to je bilo to dvadeset minuta u sunano jesenje popodne
oglasilo je smrt dotadanjeg taktikog ratovanja, vijoreih barjaka,
glazbenika koji udaraju ritam regimentu, jurianja konjice i
vojnika u zgusnutim redovima. Od tada nadalje postojale su samo
lopate i rovovi, rupe ispunjene blatom i govnima, prenje ljeti i
smrzavanje zimi te, naravno, vjeito mokra odjea. Taktika je
promijenjena u jurianje preko puste niije zemlje pod okriljem
noi; vojske dvaju naroda, goleme i raskalaene poput skakavaca,
gubile su ivote bez reda, svrhe i razloga.
4. POGLAVLJE
itavo je more ljudi iz srednjeg i vieg stalea koji su roeni u
gradu, koji cijele ivote ive i rade u Rigusu, koji se oene, posiju
sjeme i na kraju poivaju u svojoj parceli, a ni u kojem trenutku ne
stupe u Grad sjena. Tim je ljudima Grad sjena mjesto usporedivo s
agnostikovim shvaanjem pakla apstraktno neugodno mjesto
koje ne zasluuje dublje razmatranje s obzirom na male anse da
e se ikada ondje zatei. Kada pomisle na njega, ako to uope ine,
pomisle na neto nebitno, neto to nema veze s njihovim ivotima.
Kako to ve biva sa iroko rairenim idejama, ova je posve
netona. Grad sjena nije odvojen od Rigusa nije njegov nusproizvod i nije njegovo kopile. Grad sjena je srce metropole, jednako
kao i Stari grad sa svojim palaama i parlamentom, bljetavim
tvravama i irokim alejama. Bogati i uhranjeni trebaju Grad sjena
jednako kao i njegovi stanovnici, trebaju mjesto udaljeno od jarke
svjetlosti, dovoljno blizu da stignu do njega kad padne mrak, a

dovoljno udaljeno da ih smrad ne slijedi do doma.

U lanoj udaljenosti izmeu ta dva svijeta posrednici zarauju
svoj kruh. Recimo da ste bogati trgovac ili barun i da trebate
skrovite za kasnononi randevu, ali vaa supruga nikada ne smije
za to saznati nema problema, gospodine, nema nikakvog problema. Predajte nekoliko okra i dobit ete malo ljubavno gnijezdo,
armantan stan u visokom prizemlju nedaleko Okuke, a jedva da
e vas koji papir s njime povezivati. A recimo da ste pribavili takav
zgodan komad nekretnine i elite ga ispuniti jedrom djevom i malo
snenotrsi, ili naoitim mladiem i korijenom urobora, ili
maloljetnicima i zmajevcem pa va intermedij poznaje svakakve
ljude, gospodine, i nikome ne bi uskratio ono to mu prua uitak.
Barem ne tako uglednom gospodinu visokoga roda. Moemo dalje
zamisliti da vaa bolja polovica nanjui ljubavnicu ili postane sumnjiava jer se njezin miraz neobjanjivo topi te vam odlui postati
teret tada, kao to smo ve rekli, posrednik poznaje raznorazne
ljude, stvarno svakakav svijet, i smatra kako bi vam mogao pomoi
i s tim nezgodnim problemiem.
Prljav je to posao, ak i po opim mjerilima, a Iomhair Gilchrist
bio je njegov izuzetno neugodan predstavnik. Ponizan i prijevaran, konstantan jedino u opinjenosti brzom zaradom koja ga
je zaslijepila pa nikada nije stekao nita dugorono. Prepametan za
vlastito dobro, u trenu je zaboravljao daje kukavica, sve dok ga sila
nije na to podsjetila. Bilo je prilino izgledno da e smrt doekati u
nekoj uliici i svaki me put iznenadilo to se to jo nije obistinilo.
Iako nikada nismo imali puno kontakta i da zanemarimo tu
sklonost izdaji, opet mi je djelovao prljavije od kurvin meunoja.
Ali u ivotu nije sve uvijek idealno pa sam izaao iz Grofa i
krenuo prema Gilchristovu uredu, trudei se pri tome drati hlada.
Stanovao je u Ulici jabuka, u oronuloj graevini stisnutoj izmeu
dvije zgrade. Na novo obojanom znaku iznad vrata pisalo je:
Iomhair Gilchrist, posrednik. Privatan i povjerljiv. Ispod toga, i
dalje vidljivo kroz novi sloj boje, netko je velikom slovima napisao
pizda. Na trenutak sam razmiljao da pokucam.
Soba je bila samo runa ljutura iako se to dalo zakljuiti i

izvana. No niste mogli oekivati tu koliinu nereda, kao da je rijeka

smea istekla iz korita. Stol nasred prostorije, stolci oko njega,
klupa uza zid i sam pod sve su to prekrivale hrpe papira
biljeke, ispisi, rauni i pisma, neki naslagani tako visoko da ste
mogli na njih sjesti, drugi u pristojnijom kupovima koji su sezali
samo do glenja.
Glichrist je sjedio na stolici iza pisaeg stola, na jedinom mjestu
gdje se ovjek mogao smjestiti u tom uredu. Dio Iomhairova
uspjeha, koliko je on uope mogao tvrditi da je uspjean, mogao se
pripisati tome to mu tijelo nije odraavalo prazninu due. Umjesto
izobliene figure, ugledali biste punanog, simpatinog
Tarasaighna, rumenog i ozbiljnog. Nije ni po emu bio upeatljiv,
ali isto tako niste osjetili trenutni poriv da ga umlatite prvim tupim
predmetom koji vam dospije pod ruku. Imao je brk nalik debeloj
gusjenici koji je trljao kad je elio odavati dojam duboke
kontemplacije. Bio je previe sklon toj navici i preesto je gladio
brk, kao da je to mrlja koju treba ukloniti marljivim ienjem.
Podigao je pogled kad sam uao i mada se ve u jednostavnom
odijelu od tvida preznojio od vruine, uinilo mi se da se orosio
novim znojem kad me ugledao. Warden! Ba lijepo od tebe to si
navratio kako bi mi zahvalio na nedavnom angamanu koji sam ti
osigurao. Na stolu je bila kutija jeftinih cigara koju je otvorio,
odabrao jednu i mahnuo mi nudei.
Podigao sam bunt papira sa stolice preko puta njega i bacio je
bez oklijevanja. Gilchrist se lecnuo kad su pale na pod. Zbog toga
sam doao? pitao sam sjedajui i ignorirajui ponuenu cigaru.
Ima kakav drugi razlog? I premda cijenim tvoju uljudnost,
zaista nije potrebna. Uvijek gledam kako mogu pomoi dragim
prijateljima, kako pribaviti pokoji posli onima koji su za mene
toliko uinili. Iomhair je volio odraditi obje strane dijaloga.
Najvee mi zadovoljstvo prua spoznaja da sam ti uspio uini
uslugu, koliko god ona bila mala.
Zato jebote... , zapoeo sam i razvukao tu drugu rije, ...
misli da si mi uinio uslugu?
Oblizao je usne.

Da te neto pitam, Gilchriste, nastavio sam izvivi lea i

rairivi ruke kako bih zauzeo to vie prostora. to te to u mojem
ivotopisu navelo na ideju da elim usputni posao lociranja
nestalih plemia?
Svakome dobro doe posli sa strane.
Tako misli ? Da sam u takvom kripcu s lovom da sam spreman za nju uiniti sve? to si jo uinio voen tom pogrenom
pretpostavkom? Reklamira li me moda po gradu kao kopaa
jaraka? Trebam li oekivati da e mi na ulici prilaziti sodomisti jer
si im dao rije da u im ja ispuniti sve izopaene elje?
Drao je nezapaljenu cigaru u prstima. Znai... odbio si ga?
Evo, opet ti Gilchriste razmilja. Koliko te puta ta navika moe
dovesti u nevolje prije nego to je se odrekne?
Nervozno se nasmijao.
Priaj mi o Rhaine, rekao sam.
Ne znam to bik ti rekao, Wardene. Nikada je nisam upoznao
samo generalu radim uslugu. On je ratni heroj, zna.
Tako se pria.
Iomhair je ustro ldmnuo. Tuno je to, nadam se da e se brzo
rijeiti. Zapalit u svijeu Prvoroenom, u nadi da e se djevojka
vratiti kui.
Jesi li to i njoj rekao kad si je vidio?
Odvratio je pogled. Bojim se da te ne razumijem.
Generalu je Grad sjena mrana rupa bez dna u koju je Rhaine
upala. Vjerojatno je ona takvo to izustila prije nego to je izjurila,
zaklela se da e nestati bez traga i da je nikada vie nee vidjeti.
Sigurno je to i mislila. Ali takvo je to bilo jednostavno nemogue
kamo god da odemo, za sobom ostavljamo tragove, a jo vie kada
ne poznajemo svoje okruenje.
Lagao sam generalu kad sam rekao da je nemogue pronai
njegovu ker u stvari smatrao sam kako to nee biti posebno
teko i ne samo zato to e bogataici biti teko uklopiti se meu
uliarke na ulici Pritt. Rhaine je u bijesu napustila Korove Visove s

nekoliko okra, a ni bijes ni novac nee joj potrajati. Kada shvati

realnost svoje situacije, utaborit e se u rupi koju si moe priutiti
i obratit e se jedinoj osobi koju poznaje u Gradu sjena.
Znai, juer je navratila?
Daj prestani, Wardene. Ispod asti ti je postavljati tako blesava
pitanja.
Zakljuio si da e od Montgomeryja pobrati vie novaca ako se
ona ne vrati istog trena. Vjerojatno si i od Rhaine uzeo novac za
utnju. Da si malo pametniji, na popisu koji si dao generalu ne bi
bilo nikoga ni donekle sposobnoga. Premda si vjerojatno pomislio
da u ja pristati na tvoju igru i da bismo u paru mogli izmusti pola
stareva imetka.
Blago rumenilo na njegovim obrazima otkrilo mi je da nisam
daleko od istine. Jednostavno ne razumijem odakle ti te sulude
ideje.
Nije vano zato to mislim, Gilchriste. Ionako ne bi mogao
slijediti moj tok misli. Bitno je samo da te ona posjetila, da ja to
znam i da u poeti gubiti strpljenje ako e otezati a iskreno, to
mi ionako nije jedna od jaih strana. Stoga, prestanimo se pretvarati da si potena osoba ili da je ita to si mi dosada rekao istina.
Neu ti to zamjeriti. U stvari, ako se sada iskae, ak u i pokuati
pribaviti neki novac za tebe nakon to je poaljem kui.
Obeanje novca i njegova kukavna priroda uinili su svoje i
Iomhair je popustio. Ispitivala me o bratu. Rekla je da eli znati to
je radio prije smrti.
I to si joj rekao?
Nita posebno. Ne znam puno. Rekao sam joj da posjeti deke u
Udruzi da s njima treba porazgovarati.
Bijes koji sam lairao sada je buknuo u meni. Priguio sam ga.
Bijes nikada nije rjeenje. Poslao si je veteranima?
Mislim da nisam do kraja uspio ostati miran jer je zanijemio i
trebalo mu je vremena da potvrdno izgovori. Da.
Tako mi Izgubljene, Gilchriste, ponekad zaboravim koliko si

zapravo jebeno glup.

Pretpostavljam da se na to nema to odgovoriti. Barem on nije
nita smislio ili nije bio dovoljno hrabar da to izgovori.
Kada ste razgovarali? pitao sam.
Juer naveer. Nisam mislio da e to koditi. Roland je vodio
Udrugu veterana prije smrti, a Joachim Pretories uvijek mu je bio
najvjerniji prijatelj.
Nisam imao namjere objanjavati Iomhairu prirodu Udruginih
aktivnosti, niti karakter njihova trenutnog zapovjednika. Gdje
spava?
Ne znam kunem se, nije mi eljela rei. Zna da ti nikada ne
bih lagao. Kao da nije vei dio razgovora proveo inei ba to.
Onda izgleda da mora saznati.
Kako?
To je jedna prednost kad nisi pijun, Gilchriste moe rei
ljudima to da rade, a ne mora razmiljati o tome kako e to
izvesti.
Iskreno, nisam ga imao ime ucijeniti ako me odbije ali nee
to uiniti jer je uvjetovano ispunjavao naloge svakoga tko povisi ton
na njega. Nema potrebe rei generalu da sam vidio Rhaine, zar ne?
Planirao sam mu rei, stvarno, samo jo nisam imao prilike.
Ako to nee popuiti, dobacio sam i ldmnuo prema njegovoj
nezapaljenoj cigari, najbolje je da je vrati u kutiju.
Pogledao je cigaru koja mu je drhtala meu prstima, a ja sam
izaao van.
5.POGLAVLJE
Zrak je u Grofu bio tako ustajao da ste ga mogli pakirati i
slagati. Krenuo sam u dvorite da si iz nae pumpe natoim vr
vode.
Cari je sjedio prekrienih nogu naslonjen na zid, zaklopljenih
oiju kao da spava. Narastao je otkako sam ga prije tri godine

primio s ulice. Kao mali bio je vitak i brz, svijede puti, tamne kose i
suptilan poput noi. Kao mladi postao je nezgrapan i, mada je
okrutno to isticati, prekriven aknama. Iako je dobivao tri obroka na
dan, izmeu kojih je stalno jeo, bio je mrav kao i onoga dana kad
sam ga naao besposlenog u uliici, a sada mu je to stajalo loije
nego prije. Ruke i noge kao da su mu bile preduge, kao da su
namijenjene odraslom mukarcu pa krivo dodijeljene. Smatrao
sam da e srasti s tim tijelom ako ga netko prije toga ne ubije.
A netko bi mogao, iz vie razloga. Imao je otar jezik, a usta je
otvarao blizu ljudi koji na uvrede uzvraaju elikom. I zato to je,
koliko se god ja trudio, i dalje imao samo dvojbeno potovanje
prema konceptu tueg vlasnitva. No prije svega zbog malog, plavog svjeda koje mu se rotiralo na ispruenom dlanu ili tonije,
zbog mogunosti da ga proizvede.
Veina ljudi ivi i umre, a da nikada ne doivi izravan dodir s
darom. Oni ga zamiljaju poput neeg iz bajki: prsten od kojeg
postaje nevidljiv, ar od kojega ovjek poleti ili govno postane
zlato. Moda za vrijeme festivala etve putujuem arobnjaku
predaju argent koji su uvali u zamjenu za ar ili itanje iz dlana.
Gotovo je sigurno da novac daju prevarantu i imaju sree to ih je
prevario.
Zato to dar donosi vie uasa nego ljepote, i ak i kada sam bio
dijete, kada sam meu najblie prijatelje ubrajao najmonijeg, a
svakako najboljeg arobnjaka naega carstva, ni tada ga nisam
volio. Magija je perverzija stvarnosti. U mom je iskustvu bavljenje
njome bio recept za ludilo ili prokletstvo.
Iako, realno, teta koju bi si Cari mogao nanijeti nije bila moja
primarna briga. Dar je bila mo u najkoncentriranijem obliku i
vlada ju je revno nadgledala. Na prvu iskru arobnjak je bio duan
prijaviti se Kruni, a svi mlai od dvadeset i pet godina bili su
prisilno upisani na Akademiju za unapreivanje dara magije.
Isprva je to bila ratna mjera koja je trebala nestati zajedno s
drenskom prijetnjom. Naravno, nije tako bilo kada se Kruni
preda vlast, samo je revolucija moe povratiti. U godinama od
primirja, Krunin stisalc na arobnjake u Carstvu samo je postao

snaniji. Isprva je Akademija bila samo zavrna kola za

arobnjake, uenike koji su bili tinejderi ili mladi ljudi u ranim
dvadesetima i koji su ve dugi niz godina proveli s mentorom.
Danas je Aicademija bila slinija zatvoru nego internatu, podizala
je sljedeu generaciju arobnjaka koji e sluiti Prijestolju.
Nisam ga pozdravio kad sam ugledao aroliju. Cari je bio
usredotoen na svoju kreaciju i nije primijetio moj dolazak. ak i
najosnovnija uporaba dara iscrpljuje, a on je jo uvijek bio amater
morao se posve koncentrirati da odri aroliju.
Kraj vrata je bila naslonjena sjeldra s dugom drkom, ekala je
priliku kad e Adolphus opet cijepati drva. Primio sam drak i
priao mu okrenuvi otricu prema sebi. Sjeivom sam opalio po
zidu nekoliko centimetara iznad Carieve glave, a iskre su zafrcale.
Svjetlost je nestala i djeak je skoio na noge, ali bio sam spreman te sam odbacio sjekiru i pribio ga uza zid. Jesi li ti lud? pitao
sam tiho, ali iako mi je glas bio smiren, srce mi je estoko nabijalo.
Jesi li ti jebeno poludio?
Nije me htio pogledati, vrtio je glavom lijevo-desno kao da uje
neki nepostojei ritam.
Ima li ti ikakve ideje koliko je to opasno? to bi se moglo
dogoditi ako pogreno procijeni?
Znam to radim.
Pojaao sam stisak na njegovoj kljunoj kosti. Postoje elije
ispod Biroa za magine poslove za ljude koji su znali to rade, znali
su sve dok vie nisu. Moda te sutra odvedem da ih vidi, te redove
luaka koji seru u gae i blebeu besmislice.
Prestao se ljuljati samo da se posprdno isceri. Ne moe ui
unutra.
Ne, ne mogu, ali oni su i dalje tamo, a ti e im se pridruiti ako
se nastavi blesavo ponaati.
Oprezan sam. Ne isprobavam nita s ime se ne mogu nositi.
Ne zna dovoljno da bude siguran u to. to da je netko drugi
uao i vidio te, kad si ve tako mudro odluio izvoditi to na

otvorenom? Kruna plaa zlato za dojave o darovitoj djeci.

Nisam dijete.
Ponaa se tako. Zamisli da moram rei Adeline da su te siv- ci
odveli, da te pretvaraju u svoje orue, da te ona vie nikada nee
vidjeti. Gurnuo sam ga na cigleni zid. Dar nije jebena igraka
navlai si maloga ako ne zna kako skratiti vrijeme.
Ne tako davno, nakon ovakve bi razmjene on odjurio na ulicu, a
ja bih sljedeih pola tjedna morao izbjegavati bijes njegove
pomajke. Tri godine domaeg ivota ga je izmorilo dovoljno da
prihvati pokudu ili da se barem pretvara.
elim tvoje obeanje da vie nee izvoditi takva sranja. Ne sam
i ne bez vodia.
Pa onda ml pronai uitelja.
Vjeruj mi, deko, tvoje obrazovanje mi nije jedina briga.
Neodreeno je slegnuo ramenima i odluio promijeniti temu.
Kako je proao sastanak s generalom?
Bio sam uvjeren da e mi to biti najgori dio dana, ali ti si mi
pokazao da sam se prevario. I, hoe li dati rije da nee vie
eksperimentirati ?
Konano me pogledao u oi. Dajem ti rije.
Ne moete vjerovati tinejderu da e odrati obeanje, prebrzo se
oni mijenjaju osoba koja vam da obeanje vie ne postoji
dvanaest sati kasnije. Morat u smisliti neto da ga zadovoljim.
Adolphus e se vratiti svaki tren. Operi se, treba mu pomoi s
veernjom guvom.
Cari je poao unutra, a ja sam konano natoio vodu. Bila je
topla i bljutava.
6.POGLAVLJE
Bio sam pri kraju s odreskom kad je djevojka iju sam sliku
imao u depu koulje uetala u bar. Prouila je prostoriju prije
nego to je pogled skrasila na meni pa mi prila korakom koji nije

nagovjetavao ugodan susret.

Ja sam Rhaine Montgomery, rekla je. Kojeg vraga hoe? Pa
to je bilo stvarno lako, pomislio sam, i odgurnuo tanjur.
Vreica s duhanom stajala mi je na anku. Izvadio sam cigaretni
papir i malo duhana, odugovlaei. Slikar portreta si je dopustio
malo umjetnike slobode, ali pretpostavljam da ih za to i plaaju.
ena ispred mene nije bila slika i prilika minijature koju sam
dobio. Na njezinu licu nije bilo mekoe, jedre vitalnosti koja privlai
muici pogled. Bila je previe otra i iljasta, njezino je tijelo
odraavalo ratobornost o kojoj sam uo i koju je nae kratko
poznanstvo potvrdilo. Okrutniji bi mukarac rekao da je
mukobanjasta i zakljuio sam kako joj u djetinjstvu nije
uzmanjkalo pritavih pametnjakovia koji su je krasili slinim
epitetima. No grimizna kosa uivo joj je bila zapanjujua kao i na
slici, jarki kontrast njezinim plavim oima.
to je pauza bila dua, to su se njezine oi vie suavale, sve dok
se nisu pretvorile u procijepe na ruiastom licu s pjegama. No?
Pitala sam te neto.
Slii bratu, rekao sam.
Licem joj je prelo uzbuenje koje je brzo uguila te stegnula
usne u podrugljiv izraz. Poznavao si moga brata?
Bio mi je nadreen u ratu. I poslije toga smo se malo druili.
Nagnula je glavu u stranu i otro me promotrila. Ne vjerujem
ti.
Dobro onda. Slii mami.
Sad je bila posve zbunjena, na trenutak je ak zaboravila da se
ljuti. Lice joj je bilo ugodnije dok nije zrailo antipatijom. Poznavao
si moju majku?
Ne, nisam je nikada upoznao, odvratio sam i mahnuo
Adolphusu. Priao je s druge strane anka i napunio mi au.
Tko je to? Na nekom drugom licu taj bi osmijeh bio armantan.
Nova konobarica. Ne mogu te vie gledati kako se vue dok
ekam da mi napuni au.

Adolphus ju je odmjerio. Mislim da je presitna, rekao je.

Obratio se njoj. Misli da moe nositi bave iz podruma?
Nisam konobarica!
Nemoj se odmah pjeniti. Adolphus je namignuo zdravim okom
i udaljio se uz kikot.
Uvukao sam dim cigarete, a ona se malo smirila. Zato me
trai? pitala je ponovno.
to misli?
Otac te poslao, zar ne? Ljutito je odmahnula glavom. Nadureno, ako ba elite suditi. Reci mu da se ne mora brinuti. Reci
mu da znam paziti na sebe.
Zna li?
Pa ovdje sam. Dogurala sam tako daleko.
I on je, pokazao sam prema pijancu koji je spavao u kutu i
povremeno prekinuo hrkanje samo da se podrigne. Ali da mi je
rod, ja bih bio poprilino zabrinut za njega.
Pripremila se na glasni okraj i nije joj se svidjelo to je na to ne
potiem. Ramena su joj klonula, umorna od dugog dana. to eli
od mene?
General? Mislim da eli da ga nadivi. ujem da je to esta
nada roditelja.
A to je s Ronaldom?
Pretpostavljam da je to elio i za njega. to je razgovor due
trajao, to je bilo oitije da ja nisam idealan kandidat koji bi pomirio
obitelj Montgomery. Ja nikada nisam imao obitelj, niti sam posve
razumio njezinu svrhu.
Kae da si poznavao moga brata.
To sam rekao.
Koliko dobro?
Koliko dobro ikoga poznajemo?
Jesi li mislio da je osoba koja e umrijeti leei u jaruzi ispred

bordela u Gradu sjena?

Poznavao sam bolje ljude koji su gore proli.
To je zazvualo poput napada pa je opet planula. Moe rei ocu
da nisam dijete po koje moe poslati slugu. Reci mu da u ostati u
Gradu sjena sve dok Roland ne dobije pravdu, kad on ve nije
mukarac koji bi to sam uinio.
Okrenula se na peti, a ja sam je primio za zapee. Rei u ti
neto o mrtvima jer sam ih se dovoljno nagledao. Njih nije briga to
mi radimo. Ne ude za osvetom i ne nadaju se iskupljenju. Oni
trunu. Malo sam pojaao stisak. Ostani u Gradu sjena i vidjet e
da imam pravo.
Istrgnula je ruku tako silovito da sam se pobojao da e se ozlijediti. Zatim me pogledala bijesom od kojeg se ledi krv u ilama i
odmarirala u no.
Ispio sam pie do kraja i rekao sam sebi da se ne mijeam u to
znajui istovremeno da sam preglup da posluam taj savjet.
7.POGLAVLJE
Roendanska zabava Rolanda Montgomeryja nije bila moj tip w
zabave.
Bilo je to godinu ili dvije nakon primirja. Bio sam nie rangirani
agent, istraivao sam zloine i kanjavao krivce, ili barem one koji
nisu imali sree. Roland je bio jedan od najomiljenijih heroja
Velikoga rata, a Udruga je brzo stjecala politiku mo. To je trebalo
biti dovoljno da ugui nastavak naega druenja, ak i ne
raunajui razlike u odgoju i drutvenom staleu. Pretpostavljam
da je Rolandova elja da usprkos tomu pokua izgraditi
prijateljstvo govorila njemu u prilog. No vrlina i mana esto idu
ruku pod ruku i ponekad sam se pitao je li njegov osjeaj za
egalitarizam samo izdanak goleme elje da se svidi drugima.
U godinama koje su uslijedile te u ulozi snabdjevaa blaenstva
postignutog iluzijama i narkoticima, naao sam se na velikom
broju raskalaenih zabava gornjih slojeva, tih poluorgija punih
degeneriranih aristokrata. Ovo tome nije bilo ni blizu. General

Mon- tgomery je bio starinski tip i mada su Rolandova politika

uvjerenja naginjala prema radikalnom, poput oca, nije bio sklon
razvratnim pijankama. Smatrao sam kako proslava nije bila
njegova ideja, kako on, da je bilo po njegovu, ne bi obiljeio taj dan.
Bijeli platneni ator podignut je u stranjem dvoritu, ako emo
tako nazvati taj prirodni rezervat koji se prostirao iza kue
Montgomeryjevih. Bila je kasna proljetna veer, obasjana bijelim
lampionima objeenima meu zelenilom. Vrijeme je pristojno
podralo planove, no je bila topla, a nebo jasno. Bila je to lijepa
rustikalna scena, iako je glasanje kukaca nadjaao amor gostiju.
Konobari su nudili pladnjeve s pretjerano ukraenim
delikatesama, narezanim slezenama prepelica s ueerenim
bademima, gujom jetrom na tankom bijelom kruhu, stvarima
koje su nalikovale hrani, ali opet bi vas zbunjivale. Stekao sam
dojam da se ni ostali ne zabavljaju ba najbolje, ali oni su ipak u
glumi bili vjetiji od mene.
Mlada Rouenderka koju sam napola sluao potroila je veliku
koliinu novca kako bi izgledala jeftino. Odjee nije imala puno, ali
minke da, kao i dovoljno nakita da se ovjek utopi u kaljui. Zvala
se Buffy ili Minnie, ili nekom slinom iritantnom umanjenicom koja
bolje pristaje uz djeju lutku nego odraslu osobu. Davno sam
prestao obraati panju na njezine rijei, ali sve glasniji ton
obavijestio me da je pria dosegla vrhunac. Otresao sam se misli
kako bih uo posljednju reenicu. Danas je stvarno teko nai
potenog slugu.
To je vjeita borba, sloio sam se.
Nema pojma. Ako ima sree i pronae nekoga tko zna to
radi, samo je pokuaj zadrati! Za mene je radila takva slatkica,
napola Otoanka, stvarno je znala s mojom kosom. Pet je godina
bila sa mnom, a jednog je dana samo nestala, otplovila u Slobodne
gradove s nekim... mukarcem za kojeg se udala.
Poslije svega to si za nju uinila.
Upravo tako!
Ono to najvie mrzim kod aristokracije je njihova apsolutna

beznaajnost nita ne rade stoga nisu nita. Na nekoj su

podsvjesnoj razini toga svjesni, zato se i bacaju u beznaajne
intrige i skupe narkotike, veernja okupljanja i povremeni krvavi
duel. Manija obiljeava njihovu razonodu, to je distrakcija, a ne
rekreacija. Ako bi se svijet ikada dovoljno primirio da se oni dobro
pogledaju u zrcalo, polovica njih bi se zaputila na dno jezera.
Odakle poznaje Ronalda?
Bio mi je nadreen u vojsci.
Poloila je ruku na moja prsa. Stvarno cijenimo vau rtvu,
rekla je trepui kao da tjera muhu.
Nikada me ne bi opisali kao zgodnog ivot pun sukoba
uinkovito je promijenio fizionomiju koja ni originalno nije bila
privlana. Ali postojao je tip ena kojima je moja njuka bila primamljiva ili barem zanimljiva. I uniforma je pomagala bogati ne
vole Crnu kuu kao ni ostali dijelovi populacije, ali ona je barem
dokaz zaposlenja, to me valjda inilo nekakvim novi tetom.
Je li istina ono to govore o njemu, o naem Rolandu?
Nakratko sam razmislio. Da, uglavnom.
Kakva je to ast sigurno bila za tebe, potpasti pod njegovu
komandu.
Svaki je trenutak bio ispunjen radou.
Reci mi kako ti je bilo. Mislim u ratu.
Ispio sam svoje pie. Bilo je to iskustvo o kojem nikada nemam
elje govoriti.
Njezini svijedoruiasti obrazi postali su tamnocrveni. Ruiasto
je bilo minka, ali crveno je izgledalo prirodno.
Gdje je uostalom gost veeri? pitao sam. Ugledao sam Rolanda
prilikom ulaska, rukovao se sa mnom i rekao da emo uskoro
razgovarati. To je bilo prije dva sata i za sada jo nije ispunio
obeanje.
Ja... nisam sigurna, rekla je kruei pogledom preko
okupljenih kako bi nala novoga sugovornika.

Idem vidjeti mogu li ga pronai, rekao sam kako bih se udaljio.

Buffy ili Minnie me nije pokuala zadrati.
Negdje na golemom imanju koje me okruivalo nalazio se
potpuno opremljen bar, ali nisam ga vidio, a brojno osoblje nije
pokazalo elju da me uputi prema njemu. Stoga sam se pokuavao
napiti od puna, slatkastog pia koje mi nije odgovaralo uz
raspoloenje dosadu koja je naginjala prema gorini. Mjehur mi
se napunio puno prije nego to me pie udarilo. Zakljuio sam da
bih otkrio svoje porijeklo kad bih zalio zelenilo pa sam krenuo
prema kupaonici.
Obavio sam to sam trebao i odluio se udaljiti od zabave, jarkih
svjetala i dosadnih ljudi. Bio je to moj drugi dolazak u vilu
Montgomeryjevih. Prvi sam put doao nekoliko mjeseci ranije, bio
sam pozvan na veeru. Sjedio sam na kraju stola, preko puta
Rolanda i njegova oca, malo sam priao i jo manje uivao. Ali tako
sam povrno upoznao raspored prostorija, to sam sada iskoristio
kako bih izbjegao drutvo koje se okupilo vani.
Nije da sam pokuavao njukati, ali nisam to ni pretjerano
izbjegavao. Bio sam pripadnik tajne policije pa sam zakljuio da
barem imam dozvolu, ako ve ne i dunost, da otkrijem ime se
drugi bave. S obzirom na osjetljivu prirodu razgovora, general
Montgomery i njegov sin nisu se ba osigurali protiv znatieljnika.
Vrata ureda bila su pritvorena, a oni nisu vikali, ali bilo je jasno da
razgovor skree u tom smjeru.
Pa ne mogu me imenovati Kancelarom kad moje prvoroe- no
dijete na sav glas zagovara aboliciju proklete monarhije!
Oe, na svijetu postoje vanije stvari od tvoje politike karijere,
rekao je Roland. Glas mu je bio miran, ali ne i tih, i uo sam u
njemu traak poruge.
Poput tvoje, recimo?
Poput interesa ljudi koji su sluili pod mojim zapovjednitvom.
A kako im slui stvarajui nerede na ulicama? Prijetei Kruni i
vladi?
Jednostavno traim od kraljice da primjereno nagradi mu-

karce koji su umirali kako bi ona bila sigurna. Ne moe mene

kriviti ako to nju vrijea.
Treba li se ona uvrijediti zbog toga to naoruan marira
Gradom sjena? to potie sukobe s dilerima i kriminalcima?
Sumnjam da prijestolje ima prigovore to zabrinuti graani
brane svoje obitelji.
Prijestolje ima prigovor na to da stvara privatnu vojsku, bez
obzira na to protiv koga je usmjerava.
Oe, prijestolje je stvorilo vojsku. Ja je samo malo posuujem
dok je oni ne koriste.
Zaulo se gnuanje pa duga tiina. Kad je general sljedei put
progovorio, uinio je to prisilno mirnim glasom, onim koji prethodi
gubitku kontrole. Drskost ti ne pristaje i ne prilii ozbiljnosti
situacije. Mirovine, smjetaj za uboge, poslovi kao Kancelar bit
u u poziciji da se pobrinem za ta pitanja. Da ti je stalo do njih,
onoliko koliko ti je stalo to vlastita ugleda, prestao bi s ovim provokacijama i smirio bi se!
Pokret iz sjene otkrio mi je da nisam jedini kojeg zanima to se
odvija izmeu Montgomeryjevih. Botha je tiho stajao pred vratima
radne sobe, bio je impresivno neujan za tako krupnog ovjeka.
Pitao sam se to to znai kad se nije potrudio otjerati me. Na licu
mu je bio urezan podrugljiv cerek gorak, bez ikakve radosti.
Nastavio sam koraati hodnikom prema zabavi i sjeo na malu
sofu blizu izlaza. Bilo je kasno, a za razliku od ostalih uzvanika, ja
sam sljedei dan imao posla. uo sam nastavak prepirke izmeu
Rolanda i njegova oca, udaljio sam se, ali oni su povisili glasove.
Nisam uo detalje i nisam se trudio.
Trenutak kasnije netko je izvirio iza ugla. Djevojica je imala
deset ili dvanaest godina, nisam dobar u odreivanju tih stvari.
Imala je crvenu kosu poput brata i otar pogled svog oca.
Mahnuo sam prstom u znak pozdrava. Ona se namrtila i
pristupila mi.
Mom je bratu roendan, rekla je.

Jesu li zato doli svi ovi ljudi?

Naravno, rekla je oito smatrajui da sam blesav.
Montgomeryjevi imaju mnoge vrline, ali niti jedan od njih nema
smisao za humor.
Smije li ti biti budna tako kasno?
Nikoga ne zanima to ja radim, rekla je.
U njezinim godinama ja sam ve pet godina ivio na ulici, Crvena
vruica me pretvorila u siroe, i preivljavao sam kraom i sitnim
lukavtinama. U mom sluaju doslovno nikoga nije bilo briga to
radim. Zar nema dadilju ili takvo to?
Ona misli da sam u toaletu.
Ti si budui kriminalni genij.
Ne elim biti kriminalac, rekla je.
Veina to ne eli. Osjetio sam jak poriv da popuim cigaretu,
ali odluio sam kako je bolje pubertetliji ne pruiti priliku da osjeti
moralnu nadmo. Neko smo se vrijeme promatrali.
eli li sjesti? pitao sam.
Hoe li rei ocu da nisam u krevetu?
Neu.
Obeava?
Obeavam.
Odvagala je moe li prihvatiti moju rije. Ne bih ti smjela
vjerovati, rekla je. Ali hou. Sjela je kraj mene na sofu.
Ba ljubazno od tebe.
Tiho smo sjedili dok se obiteljska svaa pogoravala.
Moj je brat junak, rekla je odjednom kao da oekuje da u joj
proturjeiti.
uo sam to.
I moj otac isto.
Tako govore.

uli smo zvuk lomljave. Jedan od njih je bacio neto o zid.

Zakljuio sam da se radi o Edwinu. Imao je reputaciju vatrene
osobe iako je bio star.
Puno se svaaju, rekla je. Ja to ne bih smjela znati.
Niti, ni ja.
Ako su obojica junaci, pitala je, zato se toliko svaaju?
Zar junaci ne mogu imati nesuglasice?
Naravno da ne, odbrusila je. Ako si junak, to znai da uvijek
zna to je ispravno.
to ako je vie toga ispravno?
Nikada nema vie ispravnih opcija, rekla je ponudivi konani
moralni sud na tu temu.
esto nema niti jedne.
Ono malo entuzijazma koji sam uspio probuditi u djevojci brzo
je splasnuo. Skoila je na noge. Mislim da mi se ne svia, rekla
je.
Mnogi bi se sloili s tobom.
Podigla je bradu tako visoko da je bila uperena u strop,
naprasito se okrenula na peti i vratila se smjerom kojim je dola.
Osloboen cenzure djeteta, popuio sam cigaretu i tiho se pomolio za jadne due koje su se odabrale pobrinuti za nastavak nae
vrste. Sigurno je iscrpljujue pretvarati se da zna sve odgovore.
Moj je poloaj u Crnoj kui od mene zahtijevao prilino usputan
odnos prema istini, ali ak ni ja tu apsurdnu igru nisam morao
igrati cijelo vrijeme.
Na kraju Rolanda nisam vidio. Nekoliko minuta nakon to je
Rhaine otila u krevet i ja sam odluio poi u svoj. Preao sam
dalek put do Korovih Visova, a nisam od toga imao nikakve koristi.
Kad me general pitao jesam li upoznao njegovu ker, lagao sam i
rekao da nisam. Nisam u tom trenutku vidio smisla u tome da
spominjem na prvi razgovor koji je bio kratak i beznaajan. Nakon
sljedeeg nisam bio tako siguran. inilo mi se da je ena iji sam

ivot pokuavao spasiti sauvala mnogo karakteristika djeteta koje

sam davno upoznao.
8.POGLAVLJE
Sljedeeg jutra sam se probudio okupan znojem i prekasno za
doruak.
Nije me to smetalo. Bilo je prevrue za branu, prevrue za bilo
to osim leanja u krevetu i znojenja. Naalost, nisam si mogao
priutiti taj luksuz pa sam se ugurao u jueranju koulju i siao
niz stepenice.
Cari je leao na stolu, gol do pasa.
Moram poslati jednu poruku.
Moe li to priekati do popodneva? pitao je. Vani je pakleno.
Samo e postati jo paklenije, rekao sam, a on je mrzovoljno
ustao od stola. Pronai Yanceyja. Pitaj ga to radi naveer. Reci
mu da bih ga volio posjetiti.
Nasmijeio se. Sviao mu se Rimotvorac. Svi su voljeli Rimotvorca. Kamo ide?
Moram platiti desetinu.
Kimnuo je suosjeajno i nastavio nepomino stajati. Zavidno
sam ga promotri pa izaao na stranja vrata.
Suprotno uvrijeenom miljenju, posao gradskog uvara nije
zaustaviti zloin. Oni to ine, premda rijetko i najee sluajno, ali
to nije njihova primarna funkcija. Posao uvara, kao i u svakom
drugom organizmu, jednostaninom ili viestaninom, jest odrati
taj organizam initi apsolutni minimum potreban da bi se nastavio initi apsolutni minimum.
Ja se nalazim u istom tom poloaju i stoga jednom tjedno
navratim i huljama dajem dio zarade. Nije to velik dio, ali nije ni
malen. Dovoljan je da me ostave na miru i da me obavijeste ako
netko ima drugaije planove. Svi koji se bave mojim poslom to rade,
ako nisu budale i ako se ele poslom baviti dulje od dva tjedna. Jer
iako se uvari uglavnom ne zamaraju lovom na kriminalce, brzo

pronau elan ako uju da netko zadrava prevelik dio svoga novca.
Kako i prilii njegovim stanarima, stoer u Gradu sjena bio je
zaputen i neimpresivan. uvari su veoma mali dio zarade, i
slubene i one koju su primali od mene i meni slinih, ulagali u
odravanje prostora. U sjeni trokatnice stajali su besposleni
straari, dio kojih je lako mogao biti uklonjen, a da to ne utjee na
ivot u susjedstvu. Ulazilo se kroz dvostruka vrata, kroz jedna biste
uli puni nade, kroz druga razoarano izlazili. Zaobiao sam glavni
ulaz i otiao na stranji, popeo se stepenicama i nastavio do
kapetana strae, a usput sam kimnuo deurnom uvaru.
Galliardov je posao bio da prikuplja novac i ne uzburkava
situaciju. Bio je dobar u obje uloge. Na lo dan jeo je samo dva
obroka izmeu doruka i ruka. Danas je bio dobar dan i kad sam
uao, on je taman slistio tanjur dimljene unke.
Jutro Wardene, lijepo je vidjeti te. Sjedni.
Sjeo sam mu nasuprot. Kapetane.
Mahnuo je debelim prstom prema vedskom stolu. eli li
prezalogajiti?
Prevrue je za usoljeno meso.
Meni nije, rekao je i spustio ruiasti podbradak na nabore u
vratu. Kako si ti meni?
Na nogama. Iz torbe sam izvadio vreicu punu okra i poloio je
na stol. Vi?
Na guzici, primijetio je. Struno je izvagao vreicu na dlanu pa
je bacio na stol. Kad odem, on e novac raspodijeliti, srebrnjaci iz
moje zarade ii e ljudima koji su iznad i ispod njega, postat e
hrana za djecu i nakit za kurve. Jesi li uo da je obitelj Giroie
izbrisala Deke iz Ulice James ? Nisam mislio da ima muda za
takav potez.
Obitelj Giroie bio je stari rouenderski sindikat koji se bavio
raznim poslovima blizu Okuke. U zadnje su se vrijeme muili da se
odre, oslabjeli su nakon to su se sukobili s Udrugom u Drugom
ratu sindikata. Misle da su veliki igrai otkako je Junior preuzeo.
Hoe li uiniti to da ih uvjeri da nisu?

Slegnuo je ramenima, nenaviknut na takav napor. Zato?

Uistinu, zato? Pria se da su dva Otoana poslana u Milost
Praeta zbog osipa koji je nalikovao na kugu.
Odmahnuo je ruetinom. To su traevi. Razgovarao sam sa
slubenikom, rekao je da je to obina dizenterija. Mornari moraju
prestati piti iz zatrovanih bunara iako je tako vrue da ih razumijem. Hulje bi vas znale iznenaditi koliinom informacija kojima su
baratali. Samo se nikada nisu potrudili neto uiniti s tim informacijama. Naravno, kuga nije jedina poast. U zadnjih nekoliko
tjedana ire se glasine iz Udruge. Sljedei su tjedan najavili
prosvjed zbog tih penzija i planiraju neto veliko.
Nikada nisam razumio mareve prosvjednika. Ja stalno pjeaku pa nikoga nije briga.
Pria se da su rekli Divljacima iz Courtlanda da prestanu dilati
snenotrs u njihovu susjedstvu. Zna da Divljake uva obitelj
Giroie. Galliard je namazao komad maslaca na crni kruh pa pojeo
kriku u tri brza zalogaja. Ti si bio u vojsci, nisi li, Wardene ?
Nisu me primili jer imam samo jednu ruku.
Ako si blizak s nekime od njih, trebao bi im rei da su poeli
privlaiti pozornost.
Nemam vie prijatelja u Udruzi.
I Crna kua se raspituje.
Ni tamo vie nemam prijatelja, rekao sam, to je bilo i vie nego
tono. Veterani su dugo bili pristojni nemaju oni vie snage
stvarati probleme.
Moda imaju, a moda nemaju. Sumnjam da su zaboravili kako
se dri no iako su ga zadnjih nekoliko godina drali u koricama.
Joachim Pretories nije Roland Montgomery.
Nadajmo se da je toga svjestan, rekao je Galliard. Kroz otvoreni
prozor uo sam prepirku uline djeurlije. Nakratko su se potukli i
rijeili stvar, a gubitnik je odjurio cvilei. Galliard je obrisao usta
ubrusom koji je zataknuo za ovratnik. Moda je to zbog vruine.
Kao da je cijeli grad poludio u zadnjih nekoliko tjedana. Jutros smo

jo jednu kurvu izvukli iz kanala. Treu ovog mjeseca. Protrljao je

ruke, mrvice su pale na pod, a sise su mu se zatresle ispod koulje.
Ali nakon kie uvijek dolazi sunce.
Tako ljudi kau ali prema mom iskustvu, samo zapljuti jo
jae.
Galliard je frknuo pa se utiao.
Ustao sam. eka me posao, i vas vjerojatno.
Kapetan je podigao krupne butine iz stolice i rukovao se sa
mnom. Tako je, tako je. Vidimo se sljedei tjedan.
Vidimo se, sloio sam se i izaao.
9. POGLAVLJE
Nisam oekivao da e me po povratku u Grofa za ankom ekati
Hroudland i Zec. Da jesam, vjerojatno se ne bih vratio odlutao
bih do dokova, zapalio snenotrs i nadao se povjetarcu.
Bili su jedini ljudi u baru, ostatka koterije nije bilo, rjeavali su
dnevne obveze prije nego to ih vruina u tome sprijei. To je
znailo da ne mogu raunati na Adolphusove miie ako stvari
krenu po zlu ali isto tako da se ne moram zamarati hinjenom
uljudnou. Koji kurac elite?
Zec se zakikotao, a Hroudland mi je odgovorio prijateljskim
tonom. Zna porunie, zaista nema potrebe zapoinjati razgovor
takvim borbenim tonom.
Pretpostavljam da to moemo dodati na popis stvari oko kojih
se ne slaemo. Smotao sam cigaretu. Paljenje ibice samo je
dodatno pogoralo vruinu. Olakat u ti stvar jer znam da ti
dijalog nije jaa strana. Adolphusa nema.
Ne traimo Adolphusa, ubacio je Zec kojem je na licu zatitrao
osmijeh pa je izgledao poput djeteta koje skriva tajnu. Doli smo
zbog tebe.
Zaista, ee, to je razlog vaeg dolaska? Lukave jedan, kako si
se sakrio otraga, nisam te ni primijetio. Ali sada si sve to unitio
kad si poeo lupetati gluposti! Ne elite mene vidjeti, Zee, jer ja ne

elim vidjeti vas. To sam prilino jasno izrazio prilikom zadnjeg

susreta.
Zec se opet nasmijao i zacrvenio, a Hroudland je preuzeo
razgovor. Gazda eli popriati s tobom.
Nisam siguran o kome govori.
Zapovjednik Joachim Pretories.
Njega zove gazdom? Mislim da drugaije definiramo stvari.
Ne elim se svaati s tobom, porunie.
Pa nisam raspoloen za ples, Hroudlande a budui da se ti ne
eli svaati, a ja ne elim plesati, nisam siguran to nam
preostaje.
Zapovjednik samo trai nekoliko minuta tvoga vremena. To
zasigurno nije tako velika rtva.
Nisi uraunao oportunitetne trokove nekoliko minuta moga
vremena je poput desetljea za tebe i Zeca. Tko zna kakve bih sve
izuzetne stvari mogao uiniti u pola sata. Mogu napisati sonet,
mogu pronai lijek za dizenteriju. Odmahnuo sam glavom. Kada
to tako sagleda, uvidi da u biti puno traite od mene vie nego
to sam raspoloen pruiti.
Zapovjednik je rekao da inzistiram.
Znai tako je rekao? uje li ti to, Zee? Vas dvojica trebate
inzistirati.
Tako je kapetan rekao, sloio se Zec.
Tako je rekao, u redu. Ugasio sam cigaretu. Posve ste sigurni
da me moete natjerati da pristanem?
Ne, odgovorio je Hroudland. Nipoto. Zato se nadam da e
biti pametan i malo se proetati s nama, a ne inzistirati na smjeru
koji zaista nije potreban.
injenica je da je to bilo pametno, usprkos tome to je Hroudland to rekao. I ako Hroudland nije bio siguran da me on i Zec
mogu prisiliti da poem s njima, ja nisam bio siguran da ne mogu.
A to to sam se poelio iskaliti na dvojici tipova koji mi nisu sjeli je

bio glup razlog za smrt.

Hoe li mi putem kupiti sladoled, Zee?
Zec se nasmijao, isto kao to se smijao i kad je u zraku visjela
prijetnja smrti. Porunik eli znati hou li mu kupiti sladoled!
Zec je bio zahvalna publika. Bila je to jedna od njegovih rijetkih
pozitivnih osobina.
Udruga za unapreivanje prava veterana Velikog rata ili
Udruga veterana ako volite saetost, ili jednostavno Udruga, ako
ste ba opsjednuti konceptom, bila je institucija koja je tvrdila da
zastupa jadnike koji su branili rovove za posljednjega masovnog
suicida na koji nas je natjeralo Carstvo. Osnovao ga je Roland
Montgomery est mjeseci nakon to je Humbling iz Donknachta
pustio etvrt milijuna bivih vojnika natrag u domovinu koju su
titili svojim ivotima. Kad je Roland preminuo dvije godine kasnije,
vodstvo je preuzeo ovjek koji mu je dugo bio desna ruka, Joachim
Pretories, koji je Udrugu pretvorio u uglednu politiku silu.
Usprkos svim pretenzijama, bila je to tipina korporacija
nominalno su zagovarali prava i privilegije svojih lanova, a u stvari
su grabili za nekoliko sretnika na vrhu.
Neko je vrijeme Udruga bila neto drugo. No, sve je bilo
drugaije u ona vremena.
Stoer im je bio u staroj banci kod Okuke, nekoliko koraka od
Starog Grada. Zgrada je bila predivna etverokatnica od bijele cigle
na poploenom trgiu. Nasred arkada podigli su drvenu strukturu,
centar njihovih estih okupljanja. aica ljudi ukoeno je stajala
pred ulazom, bilo je oito da su bivi vojnici jer nisu znali oputeno
besposliariti. Kimnuli su mojim pratiteljima i pustili nas da
uemo.
Rei u zapovjedniku da si ovdje, rekao je Hroudland i nestao
otraga. Iskoristio sam trenutak da prouim okruenje.
Predvorje je bilo dovoljno veliko za nekoliko stotina osoba iako je
trenutno u njemu bilo jedva tucet ljudi osim mene i Zeca, aica
ljudi je sjedila za dugim drvenim stolom i ekala da se pobrine za
potrebe lanova. Trofeji iz naeg sukoba visjeli su na zidovima,

osvojene zastave i drensko oruje, tapiserije koje su opisivale

glavne bitke. Promotrio sam ih i nisam se prepoznao u redovima
ponosnih kopljanika koji tjeraju neprijateljsku vojsku u daljine,
kao ni u asnicima na konjima koji su vodili napad. Iznad golemog
kamina visio je portret osnivaa Udruge, gledao je svoju janjad
strogim pogledom koji je svejedno bio pun podrke.
Ime njegova oca moglo mu je pribaviti mjesto daleko od fronte i
opasnosti, ali Roland nije bio takav. Nikakvo promaknue nije bilo
dovoljno da ga udalji od bitke. Kad sam ga upoznao, ve je bio na
putu da postane mit, a iako je ivot izgubio tri godine nakon primirja leei licem u blatu Grada sjena, mit je samo nastavio rasti.
Prolo je itavo desedjee, a bivi su vojnici i dalje spominjali
njegovo ime.
Hroudland je otvorio stranja vrata i mahnuo nam. Zec i ja poli
smo za njim uskim hodnikom, uspeli se stepenicama, proli jo
uvara i stali pred zapovjednikovim vratima. Ovuda, rekao je
Hroudland. Kad zavri, odvest emo te natrag u bar.
Cijenim takvu plemenitost, pogotovo u ovako opakom susjedstvu.
Hroudland je odmahnuo glavom, kao da mu je drago to me
skida s vrata. Pustio me da uem u prostoriju.
Vojska nije profesija koja velia nasilje, niti ona koja ga prakticira. Dizenterija ubija vie ljudi u satu nego to najvjetiji ratnik
moe pokositi u cijeloj karijeri, a nikakva hrabrost ni snaga nisu
jamstvo protiv zalutalog hitca. Poslije, kada pokuavate zadiviti
djevojku u gostionici, moda ete raspresti priu o suborcu koji je
mogao sam samcat sldnuti tucet Drena, a moda ete ak tvrditi da
se radi o vama. Ali tada, kada je bilo bitno, znali ste da je to glupost.
Jedan ma ne odluuje o rezultatu bitke bilo nas je apsolutno
previe da bi jedna osoba igrala znaajnu ulogu. Mukarac je ili bio
pouzdan drugim rijeima, bio je sljedei u redu kad ste izlazili iz
rova i niste se morali osvrtati da vidite slijedi li vas ili to nije bio,
a u tom sluaju ste se nadali da e brzo stradati kako bi ostatak
postrojbe podijelio njegovu hranu. Sve ostalo bile su samo prie za
one koji su ostali kod kue.

Usprkos tome, Pretories je stekao ugled ne samo solidne ve i

sjajne osobe. Sjeam se kako je Roland znao poetski raspredati o
tome koliko mu je puta glava ostala na ramenima zbog nevjerojatno
sposobnog zamjenika i kako se niega nije bojao dokle je god iza
njega stajao Joachim Pretories. No, Roland je svata govorio.
Priznajem, Joachim je ostao u dobroj formi u etrdesetima, a
kosa proarana sijedima davala mu je dostojanstveni izgled.
Naravno, to nije znailo da nije istrulio iznutra. Deset godina
politikih igara je poput pet godina puenja zmajevca, i premda je
ruka koju mu je pruio bila privrena za solidan biceps, imao je
osmijeh mukarca kojem je posao smijeiti se.
Porunice, lijepo te opet vidjeti, rekao je i dopratio me do stola.
eli li viski?
Nedavno sam odustao od pia.
Vodu?
I to sam prestao konzumirati.
Sjeo mi je nasuprot i natoio si pie. Hroudland kae da nisi bio
sretan kad su se deki pojavili kod vas.
No svejedno ste me pozvali. Pretpostavljam kako to znai da ste
pravi mazohist.
Zvali su me i gore.
Siguran sam da vam je to povrijedilo osjeaje. to elite od
mene, pukovnie?
Zapovjednie, ispravio me.
Nisam znao da Kruna promie vojnike koji su povueni iz
slube.
Ja sam vrhovni zapovjednik Udruge veterana Velikoga rata,
odlukom moje brae vojnika.
Ja sam sebe izglasao carem Miradina pa mi nitko ne plaa
takse.
Teko mi je shvatiti odakle taj tvoj animozitet nikada ti nisam
naudio.

ivot Je bio okrutan prema meni, Joachime iskaljujem se na

svima po redu.
Smijehom je odbacio moje uvrede, jo jedan dokaz da se
pretvorio u politiara. Mukarac kojeg sam poznavao premlatio bi
me zbog manje uvrede. Ili bi pokuao. Nadao sam se da emo
uljudno razgovarati, ali ini mi se da si prezauzet za najobiniju
pristojnost pa u prijei na stvar. Usiljeno se nasmijeio, ispio
viski pa spustio au na stol. Rhaine Montgomery, rekao je.
Osjetio sam hladne trnce uzdu kraljenice, ali nisam to
pokazao na licu. Treba vam glagol kako bi to bila potpuna
reenica.
uo sam da je u Gradu sjena.
Jeste li?
I uo sam da je ti trai.
Dobro ste informirani.
Gledaj, porunie, nema razloga da se pretvara. Znam da te
general zamolio da pronae njegovu ker i da je nagovori da se
vrati kui. Znam to zato to mi je on rekao. Rekao mi je to jer ga
poznajem vei dio ivota, jer je njegov sin bio moj najblii prijatelj i
najbolji mukarac kojeg sam poznavao. Svi mi elimo isto.
A to je?
Da Rhaine napusti Grad sjena. Da se vrati kui, na Korove
Visove. Da bude sigurna i daleko od nevolja.
To je bilo upravo ono to sam ja elio, iako nisam elio govoriti u
ime drugih. Tko bi je uvalio u nevolje?
Svijet je opasno mjesto.
Ponekad imam taj osjeaj.
Rhaine je... impresivna mlada ena. Ah ona ne pripada ovdje
to e svaki depokradica koji na nju naleti odmah shvatiti.
Znai bojite se da e je netko opljakati dok ide na trnicu.
Ovaj bi razgovor tekao puno bre kad bi se ti prestao pretvarati
da si glup. Rolanda Montgomeryja ubili su moni ljudi koji su se

bojali da e ih njegova misija unititi. Sumnjam da su u dvanaest

godina od njegove smrti odbacili nasilje i prilino sam siguran da e
radije poslati Rhaine bratu nego dopustiti da im stvara probleme.
ini se da se po tom pitanju slaemo.
Kratko je kimnuo. Pozvao sam te danas da ti kaem kako ti je
Udruga voljna pomoi u tvojoj zadai.
A kako mi tono mislite pomoi?
Jesi li upoznao Rhaine?
Nisam vidio smisla u iskrenosti. Nisam jo doivio tu ast.
Ona zna biti... prilino ograniena u razmiljanju.
Stekao sam taj dojam.
I da je nae, nisam siguran da e je zanimati ono to ima za
rei. Ako te ne poslua i ako je ne uspije vratiti kui, volio bih da
me o tome obavijesti.
to ete vi uiniti to ja ne mogu?
Imam ljude. Najmanje to mogu je da joj dodijelim nekoliko
uvara. To to nisam uspio spasiti Rolanda, to je najvea tragedija
mog ivota. Tako mi Prvoroenog i njegove brae, neu ponoviti istu
greku s Rhaine.
Nije lako posve uvjerljivo muljati iako su mnogi od nas dosta
ispraksirani. Trepnemo, odvratimo pogled, otresamo sa sebe naglo
otkrivenu prainu. I to kod sitnica poput: Sino sam bio u bara sa
Seinfreidom. Sutra e dobiti pet bakrenjaka. Pokuajte lagati kad
vam ivot o tome ovisi, kad vas ovratnik stee, a dlanovi oajno
svrbe. ak i profesionalno nepoteni ljudi obino nemaju pravi
talent za to, provlae se zbog muda i nastupa.
Kako biste to stvarno dobro izveli, morate vjerovati. Morate to
prigrliti objema rukama, poput ljubavnika. Morate ostatak sebe
izgraditi oko te lane sri sve dok vam to ne postane automatizam
poput disanja. Sve dok vas mogu probuditi usred noi, a vae e
prve rijei potvrditi da je crno bijelo. Kapa dolje, Pretories je to
savladao. Da nisam znao, vjerovao bih mu. Bio je impresivan na
neki amoralan nain.

Dodue, ni ja nisam bio potpuni amater to se tie varanja. Ako

ponuda stoji, mislim da u sada prihvatiti onaj viski, rekao sam.
Naravno, nasmijeio mi se i natoio pie.
Polako sam ga ispijao i glumio zabrinutost. Nisam elio taj
posao, zapovjednice, rekao sam.
Suosjeajno je kimnuo.
Imam svoj posao, nemam vremena trati za destruktivnim
bogataicama.
Vjerujem.
Ali general je traio neto od mene i rekao sam mu da u se
potruditi.
Ti si astan ovjek.
Sve smo vie tonuli u lai. elim rei da u rado prepustiti
nekom kompetentnijem da to preuzme, ako smatram da oni to
mogu rijeiti.
Nastavi.
Istraivao sam njezinu lokaciju.
I?
Jo nisam nita saznao, ali neto e se otkriti. Sumnjam da e
ju biti teko pronai. Tee e biti nagovoriti je da se vrati ili je
zatiti ako nee htjeti otii. A ja neu odbiti pomo, ako do toga
doe.
Mi emo ti tu pomo pruiti, rekao je i vrsto mi stisnuo ruku
pa me otpratio do vrata.
Na trenutak sam zastao u predvorju da se pripremim na vruinu
i zagledao se u Rolandov portret. Bio je prirodne veliine, ali ja sam
ga pamtio veeg. Jedan od mukaraca koji se tamo motao uoio je
da ga promatram pa je ustao i priao mi. To nije bilo lako jer je bio
jedan od mnogih nesretnika koji se kao veteran iz Nestrije vratio s
manje dijelova udova nego s koliko je otiao. Skinuo je kapu s glave
zdravom rukom i poloio je na srce. Kakav ovjek, zar ne?
Zakolutao sam oima i brzo izaao.

10. POGLAVLJE
U

poznavanje s Rolandom Montgomeryjem umalo me stajalo

ivota.

Bilo je to godinu dana nakon to je promaaj kod Beneharnu ma

ak i najtvrdokornijim tradicionalistima dokazao besmislenost
linijske taktike. Uslijedio je razvoj novoga naina ratovanja
rovovi su bili bijedni, tijesni i hladni, ali barem su nas skrivali od
pogleda arobnjaka i bili su donekle uinkoviti protiv topovske
paljbe. Odavno smo se uhodali u izmoravanje protivnika koje je
okarakteriziralo na sukob, u beskonanu izmjenu napada i protunapada, statikih linija i borbe oko hrane sa takorima.
Tako je barem bilo za nas vojnike visoki asnici jo su uvijek
sanjali o naglom unitavanju drenske linije, o proboju kojim bismo
ih pogurnuli sve do Donknachta. Bio je to san kojem je dugo
trebalo da zamre i koji je sa sobom odnio mnoge ivote.
Moje nade za napredovanjem ostvarile su se kao da sam vidovit,
dodue ne zbog mojih genijalnih poteza ve zbog naglog pada broja
asnika za vrijeme one inicijalne faze sukoba. Da se nastavilo tim
tempom, sada bi bubnjari u roku od est mjeseci postajali
brigadirima. Iako sam naglo napredovao, moja prisutnost na
sastanku nije bilo uobiajena. Sastanak asnika kako bi
organizirali napad bio je est postupak, ali ukljuivanje onih nisko
Tangiranih u zapovjednom lancu to nije bio.
No Roland Montgomery nije bio obian asnik.
To je bilo na poetku njegove karijere, prije nego to ga je
proslavio juri kod Gravotte, prije nego to je preivio sedmotjednu
opsadu kod Matza bez vanjske podrke. Legenda o njemu se tek
stvarala, ali njezino se sjeme ve primilo. Prije svega, bio je izuzetno
naoit. Najgore uvana tajna Trinaest Zemalja bila je da je meu
visokim asnicima vrvjelo pigistima. Promotrivi kolege uoio sam
kako nemali broj njih pukovnika promatra s oboavanjem, a ne
potovanjem. No ni nama koji se nismo okretali za vrstom guzom
nije promaklo to da Roland izgleda kao da je isklesan iz mramora.
Zraio je zdravljem i veseljem, to je bilo impresivno budui da smo
dnevno gubili i po stotinu vojnika zbog dizenterije. Tu je bilo i

njegovo rodoslovlje, bio je zadnji u liniji Montgomeryja koji su se u

stranim zemljama borili protiv neprijatelja Krune, a otac mu je ve
tada bio uzor mnogim vojnicima.
No sve je to padalo u drugi plan pored aure sigurnosti koja ga je
obavijala poput zimskog kaputa. Svaki njegov pokret, svaka
njegova rije kao da je nosila dublje znaenje, kao da je sam
Prvoroeni odredio da e se Roland ba u tome trenutku
nasmijeiti, odmahnuti glavom ili vas pozdraviti. Ukratko, pred
njime je bila blistava budunost. Napinjali ste ui kad bi
progovorio, gurali se kraj prijatelja kako biste mu prili,
hipnotizirale bi vas njegove modre oi i nepokolebljiva snaga
uvjerenja.
Tako da je neslaganje s planom koji je upravo izloio ideja da
mu je uope mogue proturjeiti, da on ak i u teoriji moe poiniti
greku zahtijevala malo kime s moje strane. Bojim se da me
neto brine, gospodine.
Taj potez nee mi pribaviti prijatelje. Kako je i priliilo mom
niskom inu, stajao sam iza dvadesetak vojnika okupljenih oko
pukovnika. U prvom su redu stajali mukarci najsliniji
Montgomeryju po odgoju, poloaju i pedigreu. Grozni gubici koje
smo pretrpjeli pruili su nekima od nas priliku da se uspnemo u
hijerarhiji, ali gornje su slojeve i dalje sainjavali iskljuivo
aristokrati.
Trudio sam se ne mrziti ih. Sama njihova prisutnost u Nestriji je
neto znaila, kad je toliki broj njihovih kolega pronaao prikladne
isprike za ostanak kod kue nagle ozljede, neoekivane brakove.
Nisam smatrao da bi Roland uza sebe drao osobe koje nije
smatrao hrabrima ili sranima. No nepristranost mi nije jaa
strana i prijezir sam morao duboko potisnuti kako mi se ne bi
oitavao na licu.
Nisu ni oni bili pretjerano ljubazni prema meni. Mukarac kojeg
u kasnije upoznati kao Joachima Pretoriesa maknuo je pogled s
pukovnika i hladno me odmjerio. Ostatak ekipe je slijedio njegov
primjer. Da sam bio pod iluzijom da je moje miljenje traeno, brzo
bi me razuvjerili mrani pogledi Rolandova unutarnjeg kruga. Ni-

sam bio pozvan da iznosim miljenje, bio sam pozvan da Roland

Montgomery dokae koliko je liberalan i privren svojim ljudima,
ak i nama najniima.
Za razliku od njih, Roland kao da je bio ugodno iznenaen
mojom upadicom. Naravno, porunie, rekao je Roland. Reci to
te mui.
S nelagodom sam proistio grlo. Tad sam se jo sramio jakog
naglaska Grada sjena kojeg je ostatak Carstva smatrao odvratnim i
nerazumljivim. Kasnije sam shvatio da je to plus, da mojim
sugovornicima prua laan osjeaj nadmoi. Veina ljudi roenih
sjeverno od rijeke Andel prestala bi me sluati nakon prve reenice,
zakljuili bi da sam obian kriminalac i tek bi prekasno shvatili
svoju pogreku. No u tom trenutku, okruen barunima i
kraljeviima, bio sam svjestan svakog isputenog sloga i
progutanog suglasnika.
Progurao sam se prema naprijed, kroz redove ljudi koji su mi
eljeli zlo, do ploe i karte na kojoj je Roland pokazivao plan
napada. Ovih petnaest centimetara, rekao sam i pokazao
odgovarajue mjesto na karti, to je tristo metara blata bez ikakvog
skrovita. Ovo svijedosmee podruje, pomaknuo sam malo prst,
je uzbrdica koja se naprijed suava tako da nas zaista mogu
masakrirati. Ove oznake, pomaknuo sam ruku do plavih
pribadaa koje su oznaavale neprijateljske snage, to su barem tri
bataljuna najopakijih, najkompetentnijih i najiskusnijih vojnika
koje je Prvoroeni ikada stvorio. Vidite da je ono to predlaete
jednostavno nemogue.
Neko su vrijeme svi utjeli. Veina je moju kritiku smatrala
kukavilukom. aicu su moje rijei podsjetile da su im tijela od
krvi i mesa, kao i ljudima kojima zapovijedaju. Roland je stajao
posve pasivno, moji argumenti s njegova lica nisu uklonili blag
smijeak.
Na moje se rijei odluio uvrijediti njegov zapovjednik konjice,
major s iscrpljujuim imenom Conrad Baldwin de Camville.
Dosadanje su bitke ve jasno dokazale kako je konjica potpuno
arhaina u vojsci najrasniji konj u Carstvu bio je koristan samo

kao vuna ivotinja ili meso. To je teko prihvatio pozamaan broj

plemia koji su odrasli sa sabljom u ruci i snovima o juriu. Conrad
je bio jedan od njih. I dalje je nosio punu opremu, srebrne mamuze
na svjee ulatenim, crnim izmama. Jakna i hlae bili su mu boje
purpura, ukraene zlatom, a ma mu je na drku imao biser
veliine bivoljeg oka.
Nitko ne kae da emo cilj postii bez gubitaka, porunie,
rekao je i naglasio etiri sloga mojega ina kao da mi upuuje neki
manje laskavi epitet. Recimo izdajico ili pedofilu. Ali greben je
klju cijeloga podruja. Osvajanje sjeverne Nestrije ovisi o
zauzimanju tog podruja.
Tako je, gospodine zato ga oni i dre. Dre ga ve dva mjeseca
i itavo vrijeme pojaavaju obranu.
Ubacio se jo jedan Rolandov sljedbenik. to on uope radi
ovdje? Ovaj sastanak nije za one s niim rangom od kapetana.
Nai kapetani umiru u suicidalnim juriima, rekao sam. Ve
dva mjeseca imam operacijsku komandu satnije A.
Prema svim naim informacijama Dreni su smanjili snage u
tom sektoru, nastavio je Baldwin bez pauze. Pretpostavljam da je
to bio mentalitet konjice: napad, napad, napad. Bio je uinkovitiji u
razgovoru nego u ratu.
Ja sam u tom sektoru, majore, rekao sam. Spavam u tom
blatu i kisnem tamo. Gledam ga dan i no i ako nas se Dreni boje,
ja to nisam uoio.
Moda vam oko nije dovoljno istrenirano da uoite slabosti.
Vae mora da je otrije od sokolovog, ako ih vidite kilometar i
pol iza naih linija.
Bakhvin se nakostrijeio kao da sam pljunuo na njega. Pretjerao
sam, maltene sam ga optuio da je kukavica. Ljubav prema
duelima preivjela je godinu dana masovnog umiranja koji se nije
mogao usporediti ni s jednim ratom u dva milenija povijesti
Trinaest Zemalja. Pomislili biste kako bi rtvovanje etvrtine
muke populacije u naciji bilo dovoljno da utai neiju e za
krvlju, ali to bi znailo da niste uraunali beskrajnu glupost

aristokracije. Nije proao ni tjedan, a da se neka dva plemia nisu

sukobila zbog neke stvarne ili umiljene uvrede. Meni je to bilo
posve besmisleno ako su tako oajno eljeli umrijeti, samo su
morali istupiti dvadeset metara ispred rova i ekati da ih uoi
drenski strijelac.
Roland je spustio ruku na rame ovjeka koji me mogao ubiti i
pogurnuo ga natrag na sjedalo. Mir, majore, mir. Porunik samo
radi ono to se od njega trai. Bakhvina je odmah pustio bijes i
smirio se poput uplakana djeteta kad ga dodirne majka.
Porunie, nastavite molim s procjenom situacije, rekao je Roland
i okrenuo se prema meni.
To je sve, gospodine. Oni dre uzvisinu i bit e spremni.
Mi smo brojniji, nije poputao Baldwin.
Neemo to moi iskoristiti stisnut e nas u klancu i smlaviti
topovima i artiljerijom. I to u najboljem sluaju. U najgorem
sluaju skrivaju jednog ili dva arobnjaka koji samo ekaju da nas
grupno izbriu.
Na trenutak su okupljeni zanemarili snove o slavi i razmotrili
turobne injenice koje hm iznio. Rat je zapoeo kad je prijestolje
zatrailo dvadeset tisua dobrovoljaca. Poslije Beneharnuma
zatraili su novih pedeset. Ispostavilo se da je sedamdeset tisua
bio ukupan broj suicidalnih budala u Carstvu pa su preli na
novaenje. Poslije est mjeseci etvrt milijuna mukaraca je
stupalo pod naim stjegovima. Slino je bilo i kod Drena i do kraja
prve zime nae su se vojske rairile kontinentom i uguile brda
rovovima i utvrdama.
Jedno je pronai novih deset tisua vojnika koje ete unovaiti,
siromane farmere i radnike, a drugo je pruiti im obuene
arobnjake. Akademija je dijelom bila odgovor na to, uzimala je
sve koji su pokazali traak talenta ulazili su kao djeca, a izlazili
kao oruje. Ipak ih nikada nije bilo dovoljno da podre tako veliku
vojsku i nikada niste znali nalazi li se u neprijateljskim redovima
netko tko moe stvoriti vatru. Bila je to uasavajua misao, mala
ekipa arobnjaka na dobroj poziciji mogla je najbolje isplaniranu

ofenzivu pretvoriti u suicidalnu ludost.

Rolanda nije dirnula slika koju sam iznio. Njega nita nije moglo
poljuljati. Nisam bio siguran da je to vrlina. vrsti ivci su kljuni
na ratitu, ali svijet je uasno i okantno mjesto, i u nekom
trenutku stoinost jednostavno djeluje poput idiotizma. Svi nai
izvjetaji govore da Dreni okupljaju arobnjake na jugu i
pripremaju ofenzivu.
S naim se izvjetajima samo moe brisati guzica. Nisam
primijetio da imaju neku drugu vrijednost.
Jedan kapetan se smijuljio, ali brzo je to pretvorio u nervozan
kaalj. Pukovnik Montgomery se i dalje smjekao, ali vidio sam mu
u oima da ga moje upadice ne vesele. Stoer je odredio da proboj
treba poeti u treem sektoru.
Govori mi nikada nisu bili jaa strana jedan na jedan obino
uspijem postii da bude po mome, ali kada ih je dovoljno na okupu,
stvaraju neprobojan zid idiotizma. Bilo bi bolje da sam drao jezik
za zubima. Dodue, u tome sam bio gori nego u govor- nitvu.
Nemojmo zaboraviti Drene prema svim dokazima oni su sektor
tri odredili za klaonicu.
Roland se naslonio na stol i podigao aku do brade. U svakom
ste ga trenutku mogli zamrznuti i naslikati njegov portret ovaj bi
se zvao: Junak donosi teku odluku. Pauza je potrajala dovoljno
dugo da je svi s divljenjem uoimo, a zatim se odgurnuo i brzo mi
priao. Uspio sam ne trznuti se.
Zbog ovog ovjeka, rekao je Roland, spustio ruku na moje
rame pa se tako intenzivno zagledao u mene da sam osjetio i neugodu i uzbuenje, emo pobijediti u ratu. Pogledao me u oi pa se
okrenuo ostalima. Nema boljeg ovjeka na svijetu od rigunskog
vojnika, nema veeg patriota, nema asnijeg i predanijeg ratnika, A
pred nama stoji njegov idealan primjer.
To to se ni po emu nisam slagao s njegovim miljenjem ni
opisom mene ni komentarom o stanju populacije to nije nimalo
umanjilo ponos koji sam tada osjetio. Uspravio sam se, isprsio,
osjetio kako mi srce bre kuca.

Zbog ljudi poput tebe Carstvo e biti pobjedonosno, neovisno o

brojevima Drena protiv kojih emo se morati boriti, neovisno o
preprekama koje emo morati prijei. Opet je pozornost usmjerio
na mene, jedinog uvara zdravog razuma ako je bilo suditi po
entuzijastinim licima oko nas. Rekao si da je zadaa pred nama
nemogua uvjeren sam da mi to moemo, ako e nae snage
voditi netko poput tebe.
Sastanak je zavrio klicanjem. Nikada nisam vidio grupu ljudi
koja tako energino juri u vlastitu propast. Nisam krivio Rolanda
zbog toga kakav je bio ako vam dovoljan broj ljudi kae da ste
posebni, i sami u to povjerujete.
Situacija se odvila onako kako sam oekivao. Dreni su nas
sasjekli na svoj uobiajeno kompetentan nain. Nai su umirali na
ravnom terenu, sve dok hrpe leeva nismo poeli koristi za zaklon.
Nakon tri sati masakra stigle su naredbe za povlaenjem. Tu sam
no proveo stisnut oko vatre s ostacima satnije i nadao se da se
opeklina koja mi se protezala veim dijelom desne ruke nee
inficirati.
Poslije odreenog ranga jedina nagrada za neuspjeh je unapreenje. Iskreno, moglo se kriviti i one vie i one nie u zapovjednom
lancu. To se nije dogodilo, nego je pothvat proglaen uspjenim.
Novine su pisale o naoj junakoj obrani, a Rolanda su promaknuli
iz pukovnika u generala.
Tog sam dana nauio dvije stvari o Montgomeryju, dvije stvari
koje sam pamtio ostatak rata i u mranim danima koji su uslijedili.
Prvo je bilo da bi njegovi ljudi za njime skoili i s litice. Drugo je da
bi ih on tamo i poveo.
11. POGLAVLJE
Kad sam izaao iz stoera Udruge, sunce su prekrili oblaci kao .
da e padati kia nije, ali tako je izgledalo, a dan je zbog te nade
postao jo vreliji. Prolazio sam Gradom sjena, nastavio juno pored
Grofa, oko dokova pa stao usred jedne pokrajnje ulice nedaleko
Kirengrada. Preda mnom na podu beskunik je prosio monotonim

glasom, s platnom povijenim oko gornjeg dijela lica.

Zdravo, Eloway, spustio sam novi u njegovu limenu alicu.
Zdravo Wardene, rekao je zamijenivi tanani glasi zdravim
tenorom. Ima li koga?
Nekoliko klipana besposleno je stajalo na uglu. Nikoga bitnog.
Eloway je izdahnuo s olakanjem i povukao umrljanu tkaninu
preko ela otkrivi naizgled posve zdrave oi. Tako mi Izgubljene,
ispod je stvarno vrue.
Ne razumijem kako ti se jo uvijek da maskirati.
Navika, bit e. Uostalom, iznenadio bi se koliko saznam dok
sjedim na podu ljudi nekako misle da su slijepci ujedno i gluhi.
Slijepi Eloway nije bio prosjak. Oblaio se poput prosjaka i tako
je izgledao. Bio je mravi etrdesetogodinjak s loim tenom i jo
gorim zubima. Prosio je pijevnim glasom ime je zaraivao vie od
radnika u tvornici. Ali nije bio prosjak, i svaka bi analiza njegovih
financija pokazala da pripada imunijem sloju graanstva.
Slijepi Eloway bio je izvrni direktor najuinkovitijeg sustava
pijuna, uhoda i promatraa koji su operirali unutar grada.
Nemirni klinac pred vaim prozorom javio bi mu to ste
dorukovali, a jeftina kurva koju ste sino obradili izvijestila bi ga o
svakoj gadariji koju ste od nje zatraili. Njegovu su vojsku inili
pokretni, neeljeni i neprimijeeni. Vjerojatno je Crna kua bolje
operirala od njega u predgraima iako je ne jedan potplaeni sluga
podebljavao plau prodajui informacije koje je nauo za
gospodarevim stolom. Naravno, njegovi kraci nisu sezali do sela ili
stranih obala. Ali znao je sve to se trebalo znati juno od Staroga
grada, i ako ste nekoga trebali pronai ili zaviriti u njihov dnevnik,
obratili biste se Elowayu.
Pod pretpostavkom da ga moete platiti iako je prosio, Eloway
nije radio za sitni.
Ima cigaretu za mene? pitao je.
Stvarno ica od mene?
Eloway je potapao svoje prnje. Ne mogu imati depove,

pokvario bih dojam.

akrinog mi kurca, ne misli li da pretjeruje s ovom glumom?
ipak sam mu smotao cigaretu.
Nasmijeio se i uzeo je. to je Joachim Pretories htio?
Kao to sam rekao, znao je sve to se isplati znati. Pokuava
me unovaiti, Eloway?
Koliko kota ?
Vie nego to si moe priutiti, rekao sam iako to nije bilo
tono. Traim enu.
ista e te stajati nekoliko argenta, ali u ovom dijelu grada
moe nai neku za upola manje ako nisi izbirljiv.
Zove se Rhaine Montgomery iako nee koristiti to ime. U ranim
je dvadesetima, ima crvenu kosu i plave oi. Plemenitaka i
pokuava to sakriti. Preplatila je smjetaj i vjerojatno su je ve
preveslali svi koji su stigli.
Montgomery? Kao ki Edwina Montgomeryja?
Netko na Elowayjevom poloaju morao je dobro pamtiti imena.
Aha.
Ugasio je cigaretu na pod kraj sebe. Wardene, ja sam patriot,
rekao je impresivno dostojanstven budui da mu je kostim bio
umrljan svjeim pseim drekom. Ne zanima me neto to e
natetiti generalu.
On me zamolio da je pronaem, rekao sam. Znai li to da e
mi dati popust?
Nisam toliki patriot. Do kada treba podatke?
Koliko je sati?
Oko dva.
Volio bih ih prije jedan i trideset.
Nasmijao se i izdiktirao mi cijenu. Ja sam ponudio manju.
Dogovorili smo se, ja sam izbrojao novac i predao mu ga. Jedan od
deki je priao, preuzeo ga pa otrao. Da javim u Grofa?, pitao je.

Kimnuo sam, a on je navukao krpu preko oiju. Dok sam izlazio

iz uliice trgovac u prolazu tuno je odmjerio Elowayja i bacio
argent u njegovu alicu. Eloway je zahvalno mumljao, a ja sam bio
siguran kako mi pamigujc ispod poveza.
12. POGLAVLJE
U Grofu nije bilo nita ugodnije nego vani, ali bilo je mranije, a
to je bilo dovoljno za iluziju. Nisam se zamarao paljenjem lampaa,
pronaao sam put do stolice u kutu i zapalio doint snenotrsi. U
kombinaciji s lijenom prirodom to me brzo uljuljalo u san.
Probudila me Adeline koja se nadvila nad mene. Tonije,
probudio sam se, a Adeline je stajala nada mnom. Moda je tako
stajala tri etvrt sata ekajui i obrojavajui sekunde dok me neki
nevezani dogaaj ne trgne iz sna.
Pozdrav, duice, rekao sam trepui da se razbudim. Kako je
moja kraljica? Neugledna i punana, Adeline nije bila ena koju
biste nazvali privlanom. Meutim, kasnije biste je pamtili kao
takvu. To to ju je naao bio je jedan od rijedh trenutaka kada se
Adolphusu stvarno posreilo, a to to ju je zadrao pokazivalo je da
je mudriji nego to je uglavnom pokazivao.
Usne su joj nagovijestile smijeale, kao da bi vie od toga bilo
nepristojno. Naao si hlad? U skladu s izgledom rijetko je glas
povisivala na jainu veu od apta.
Trudim se.
Donijet u ti limunadu.
Pravi si aneo.
Adeline se nije znojila usprkos vruini, inilo se kao da uope ne
die. Bilo je teko spojiti ovu pasivnost s injenicom da je
nadgledala sve to je bilo potrebno kako bi Grof radio, kao i potrebe
supruga i posvojenog sina. ujem da si porazgovarao s Cariem.
To me iznenadilo od djetinjstva je mrzovoljan, a ak i
blagoglagoljiva mlade zna u pubertetu izgubiti volju za
razgovorom. Znam da se on ne bi trebao druiti s tako nepoeljnim

elementom.
Rekao je da si ga ulovio dok je vjebao magiju.
To je radio?
Rekao je kako e mu pronai uitelja.
Brbljav je taj na Cari.
Nee zauvijek ekati.
Znam, odvratio sam. Znam.
Znai ti e se za to pobrinuti. To nije bilo pitanje iako je bilo
tako oblikovano.
Hou.
Kimnula je.
Razgovor s Adeline je kao da traite znaenje na dnu alice aja
ili u drhtaju svjeih crijeva. No gotovo petnaest godina prakse
upoznalo me s tragovima koji su ukazivali na struje ispod povrine
vode. to te jo mui?
Adolphus.
Dosadnjakovi. to kae na to da ga se rijeimo i zaputimo na
obalu, kupimo kolibicu i samo spavamo po cijele dane?
Nije se nasmijala. Ne sviaju mi se njegovi novi prijatelji.
Ni meni.
Porazgovarat e s njime?
Adeline, on nije Cari.
Tebe slua.
Ne po ovom pitanju.
Nesretno je uzdahnula pa nestala vraajui se nekoliko minuta
kasnije s obeanom limunadom. Zatim se zaokupila pripremama
za veernje goste, oistila je stolove, pomela pod; sve su to bile
aktivnosti koje su zahtijevale svjedost pa su onemoguile moj
odmor. Uronio sam u povijesnu knjigu koju sam zapoeo itati
tjedan ranije.

Nakon nekog vremena pojavio se djeak aava lica i zazvao

moje ime. Mahnuo sam mu da prie i urui mi komadi papira.
Kraljiina palaa.
Pospremio sam papir u dep i izvukao prljavi srebrni novi.
Ovo je za tebe, rekao sam, jer si doao ovamo po egi. Ne daj da
Eloway prui svoje pohlepne prste prema tome. Kurir se
nasmijeio i nestao.
Tko je to bio? pitao je Cari iza mojih lea. Ono to nije izgubio
otkako sam ga izvukao iz kaljue bila je izvanredna sposobnost
prikradanja. Bio bi savreni tat, iako pretpostavljam da je moja
dunost bila drati ga podalje od takve profesije.
Tvoja zamjena. Trebam zaposlenika koji nee samo nestati na
cijeli dan.
Adolphus me poslao da polijepim letke, rekao je lica crvena od
uzbuenja, a ne samo vruine.
Lijepio si letke?
Za Udrugu. Za veliki prosvjed sljedeega tjedna. Da podsjete
Prijestolje na rtve koje su uinili za domovinu i da obnove spone
bratstva koje su predugo bile zanemarene.
Tog je jutra nauio te rijei i nije mi se svialo to ih recitira
poput papagaja. Gdje je on?
Imaju sastanak u mjesnom ogranku. ele Adolphusa izglasati
za predsjednika. Isprsio se, ponosan na divovo postignue. U
drugim okolnostima to bi me dirnulo. Kau da je junak, da je sam
samcat drao liniju kod Aunisa.
Tako govore?
Rekli su da ne mogu ostati. Da je sastanak samo za veterane.
Moj ironini ton nije mu zasmetao. Meni se ine u redu.
Nisam se imao razloga ljutiti na Caria to slijedi oeve naredbe.
No ipak sam shvatio da se ljutim. E pa onda nita ne zna pa tvoje
miljenje ne vrijedi kao moje.
Bio je to jeftin udarac, ali malo mu je skresao krila. Samo sam
radio ono to je Adolphus traio.

Adolpus je odrasli mukarac i sam je odgovoran za svoje

pogreke ti si dijete koje ivi meni na grbai. Dokle god je tako,
moje su rijei te koje ti trebaju ostati u glavi. Ispio sam limunadu
alei to nije alkohol. Jesi li naao Yanceyja prije nego to si se
odluio prijaviti u vojsku?
Kimnuo je, vie se nije smjekao. Rekao je da ima nastup u
Brennocku, u Svinji i fruli.
Je li rekao kada?
Poslije osam.
Ako je Adolphus previe zauzet izigravanjem vojnika da se
pobrine za svoje dunosti, tada one padaju na tebe. Odi pomogni
Adeline s veerom. I nemoj da ikada vie ekam poruku.
Poprilino me opako pogledao na putu prema stranjoj
prostoriji, ali otiao je. inilo se da je danas moj dan da budem
upak. Iskreno, mnogi su dani takvi.
Sjeo sam u dvorite i ponovno zapalio doint uz koji sam zaspao.
Kad to nije bilo dovoljno, smotao sam novi, a kad to nije bilo
dovoljno, zakljuio sam da nita nee djelovati pa sam se naslonio i
promatrao kako se veer sputa nad grad.
13. POGLAVLJE
Rano sam veerao pa krenuo prema Brennocku. Nije ba bilo
blizu pa sam monotoniju puta razbio umrkavanjem daha kada mi
se inilo zgodnim, to je bilo esto.
To je bio industrijski dio grada s prostranim tvornicama i
ljevaonicama gdje nije bilo puno nonog ivota. To to je Yancey
ovdje morao nastupati ukazivalo je na trenutno stanje njegove karijere, potpunu promjenu poslije desetljea neprekinutog uspjeha
koji je pribavio talentom i ambicijom.
Nastupao je na privatnoj zabavi prije godinu dana i neki plemi
je rekao ili uinio neto zbog ega mu je Yancey odluio presloiti
lice bio je to razumljiv impuls, iako dugorono gledano porazan.
Izaao je nakon pet mjeseci to je bilo manje nego to sam oekivao

 dizanje prsta na plemia kanjava se jednako kao i ubijanje

lukog radnika. Yancey nije bio mekuac, ali boravak iza reetaka
ga je promijenio. Oi su mu izgledale starije, s njegov je vibrato
povremeno zadrhtao. Najgore je bilo to to ga je sada pratio glas
osobe koja napada publiku pa se njegovim ranijim oboavateljima
nije urilo naruiti njegove nastupe. Morao je poeti prihvaati
poslove na koje bi ranije u karijeri prasnuo u smijeh i zbog toga
sam se naao u usranom baru u runom dijelu grada, okruen
skupinom ljudi koji nisu pokazivali nikakvo oduevljenje to
sluaju poeziju samog Yanceyja Rimotvorca.
Ironino, ali njegova zla srea za mene je bila plus nije mogao
ivjeti od umjetnosti pa je bio prisiljen vie raditi sa strane:
izigravati posrednika za bogatae koji su eljeli moje usluge. Malo
me zbog toga pekla savjest, ali s druge strane svi zaraujemo na
neijoj patnji. Moda ja vie od veine.
Sreom, stigao sam izmeu setova pa ga nisam morao gledati
kako trati talent na publiku koja to ne cijeni. Bio je za ankom i
aputao slatke rijei na uho korpulentne konobarice. Nasmijala se
i razigrano ga udarila krpom. Iako je puno toga izgubio, Rimotvorac
je i dalje znao s rijeima.
Ma je li to Duke glavom i bradom? Nagnuo je elavu glavu
prema separeu sa strane pa se okrenuo natrag konobarici. Natoi
nam dva piva, eeru kompa i ja moramo pretresti neke teme, a
one uvijek bolje teku kad je grlo podmazano.
Konobarica je otila po pia, a ja sam krenuo za Yanceyjem
prema kutu.
Yancey je bio nizak mukarac, navijen tako intenzivno da je
morao stalno biti u pokretu. Prije je bio mrav i ilav, s bicepsima
poput zategnutog ueta, ali u zatvoru se napuhnuo i natukao sala
na trbuhu. Meutim, lice mu je sada bilo mravije i nekako bljee
iako je porijeklom bio istokrvni Otoanin s koom crnom poput
tinte. Oduvijek je bio boem, osjeaj za stil bio mu je istanan poput
sluha, ali u zadnje je vrijeme posustao s time, ili zbog manjka
novca ili interesa.
Tek sam guzicom dotaknuo drvenu klupu kad se nagnuo prema

meni i prstom potapao po nosu. Ima neto za mene?

Ba mi je ponestalo.
teta. Dah je bila navika na koju se Yancey bacio zabrinjavajuim entuzijazmom. I kako si mi?
Ne bi me smetalo da me opere kia, kao i svima ostalima u
gradu. A ti?
Ne smeta me vruina.
Koja je tvoja tajna?
Cesto mi pue kurac.
Nisam znao da to pomae.
To pomae sa svime. Prila nam je prsata konobarica s dva
vra. Ima neto u ovim Vaalankama, rekao je kad je otila pa
usrkao zrak kroza zube i zautio po prvi put je ostao bez rijei.
Vie volim ene kraj kojih se mogu voziti u koiji.
Tim vie za mene.
Puno vie.
Yancey se nasmijao. Tvoj mali je rekao da eli o neemu
razgovarati. Imao je irok osmijeh. Sjeam se kad mi je dosezao
do struka i nije me htio pogledati u oi. Raste.
On je razlog naeg sastanka.
Mahnuo mi je da nastavim. Da ujem.
Nitko nas nije sluao, no ipak sam se osvrnuo. Cari ima dar.
Dakako. Otpio je gutljaj piva, a bijela pjena mu se primila za
ruiaste usne.
Trebam nekoga tko e mu sve objasniti i tko nije povezan s
Prijestoljem nekoga tko je to udaljeniji od njih.
Ja nisam arobnjak.
Vjerujem da se na tvom dugom popisu poznanika nalazi netko
tko odgovara tom opisu.
Otoani su pobjegli iz svoje zemlje prije jednog milenija, okrenuli

su se moru dok je zemlja nestajala pod valovima; bila je to

katastrofa toliko nezamisliva i udaljena da je davno prerasla u
legendu. Stoljea ivota poput neeljenih gostiju u stranim
zemljama u njima su stvorila averziju prema vladi i to im je postala
rasna karakteristika. itava njihova civilizacija cvjetala je van
pogleda nadlenih tijela. Imali su svoje bankarske ustanove, svoje
vjerske obrede svoju tradiciju magije. Nakon rata Biro maginih
poslova je odluio arobnjake u zemlji dovesti pod svoju vlast,
povezati sve ratrkane hiti magije u jednu pletenicu ali Biro
maginih poslova poput bilo kojeg Vladinog tijela, nije imalo velik
utjecaj nad morskim narodom.
Zakljuio sam da postoje i drugi naini bavljenja magijom koje
Prijestolje jo nije uguilo. Tarasaighnski vidovnjaci koji su suili
bilje duboko u movarama svoje domovine, heretici koji su crtali
nezemaljske dijagrame i aptom izgovarali neobine molitve ali
ja ih nisam poznavao. Poznavao sam Rimotvorca i nadao sam se da
e mi pomoi. Dosad je to uvijek inio.
Yancey je prstima bubnjao po stolu, nesvjesno i u savrenom
ritmu. Trenutak kasnije kimnuo je glavom u ritmu s udaranjem.
Da, moda poznajem nekoga koliko daleko da traim?
to dalje mogue.
U Isthmusu ivi vjetica. Nisam nikada imao potrebe zatraiti
njezine usluge, ali na ulici govore da je prava stvar. ak i mafija
potuje njezin teren, ne diraju njezine ponude bogovima i paze da je
ne naljute.
Prijestolje je posve nesvjesno njezinih aktivnosti?
Brate, u njezinu kutku Rigusa nema Prijestolja.
Ima li ona ime?
Mazzie. Mazzie Obojene Kosti. Jesi li uo za nju?
Povremeno apatom. Misli da bi nas mogao spojiti?
Poslat u veeras nekoga k njoj Mazzie kasno radi. Ako ona
pristane, sutra ujutro dat u ti upute kako doi do nje.
Vrhunski si, kao i uvijek.

Yancey je bio dovoljno samouvjeren pa nije reagirao na pohvalu.

Vratio se piu. Shvatio sam da nam je ponestalo tema za razgovor.
Nisam pamtio da nam se to prije esto dogaalo. Kako ti je
mama?
Dobro. Ponekad pita za tebe.
To je bila la, iako pristojna. Neko sam bio blizak s mamom
Dukes, prije nego to je moja glupost ugrozila ivot njezina sina.
Yancey mi je s vremenom oprostio, ali njegova majka je jo uvijek
pamtila kako sam njezino dijete doveo u opasnost.
Izvadio sam nekoliko okra iz kese s novcem. Zamalo sam
zaboravio dugujem ti to si spomenuo moje ime grofu od
Brekenridgea.
Da? Sumnjiavo je zakiljio. Jesi li siguran?
Siguran sam, rekao sam i poloio novac kraj njegova pia.
Dugo je promatrao novie pa ih je uklonio sa stola. Slatkice,
donesi mi bocu neega s mjehuriima, povikao je preko ramena pa
se okrenuo meni. Ostaje uivati sa mnom?
Moram ii, rekao sam i ustao. Uostalom, mislim da e ti
konobarica biti bolje drutvo pomoi e ti odagnati vruinu.
Njegov je smijeh vrijedio i dvostruku cijenu.
14.POGLAVLJE
Kraljiina palaa nije bila ovo drugo, i nije bila dostojna ove
prve. Jeftini hotel nekoliko ulica od dokova, ruan ak i po najniim
standardima. Klijentelu su uglavnom inile uline dame koje su
iznajmljivale ljubavna gnijezda po satu i ovisnici koje je samo korak
dijelio od apsolutne bijede.
Znao sam to mjesto. Bolje nego to elim priznati, dovoljno
dobro da nisam morao troiti vrijeme na igrice s recepcionarom.
Spustio sam argent i kucnuo kraj njega s dva prsta, srebro je
nestalo, a pojavio se popis gostiju. Nijedno ime nije bilo stvarno, ali
ime zapisano prije tri dana bilo je toliko oito lano da sam bio
uvjeren kako sam pronaao svoju metu. Zapamtio sam broj sobe i

lmnuo recepcionaru. On je tronu knjigu vratio ispod pulta i

nastavio ne zamjeivati nita oko sebe. Ja sam se popeo gore.
Brava na njezinim vratima bila je smijena, komad lima koji
sam mogao otvoriti noktom, ali privida radi, ipak sam iz torbe
izvadio tanki komad metala i proveo nekoliko trenutaka obijajui
bravu.
Vrata su se otvorila i otkrila malu prostoriju, bolje reeno, velik
ormar, u kojem je bilo prostora samo za mah radni stol i kvrgavi
krevet. Ona je sjedila na njemu i promatrala uliicu ispod prozora,
ali okrenula se kad su arke zakripilc i izvukla bode koji je
skrivala ispod jastuka. Drak je bio od mutnoga srebra s vatrenim
opalom na vrhu, a ona ga je pruila prema meni kao da ne dri
oruje ve talisman kojim tjera zlo.
Zatvorio sam vrata za sobom. Koliko god da plaa, previe je.
Zato si u mojoj sobi? prosiktala je, razapeta izmeu bijesa i
olakanja to nisam netko gori.
To je tvoja soba? Ja sam bio uvjeren da je to ured Kancelara.
Kloni me se, rekla je i zamahala otricom nepotrebnom
melodramom. Sasjei u te ako mi prie blie.
Ne bih to uinio na tvom mjestu. Za dan-dva e to morati
zaloiti, a mrlje od krvi e mu umanjiti cijenu.
Ramena su joj klonula i poloila je otricu na krevet. to eli?
Sjeo sam na rub. to tisua okra i imanje na selu ali
trenutno u se zadovoljiti time da te vratim na Korove Visove kamo
pripada.
Zato misli da je moj odgovor drugaiji nego to je bio sino?
Nadao sam se da e jo jedan uzaludan dan oslabjeti tvoju e.
Uspravila se. Tada nisi shvatio s kime ima posla.
Mislim da sam shvatio bolje nego to misli. Imam ve iskustva
s tvrdoglavou Montgomeryjevih. Plamen crne svijee zatitrao je
na prozorskoj dasci. Uskoro e se ugasiti i potrko e joj naplatiti
novu. Zato si tako sigurna da smrt tvoga brata nije ono kako
izgleda? Kae da je Roland bio heroj, dobro. Heroj nije svetac. Pa

to ako je povremeno trebao drutvo ene i ako mu nije bio problem

platiti. U tome nema nita loeg.
Lice joj je poprimilo istu boju kao i kosa, ali odgovorila je mirnim
glasom. Moj brat nije bio neki... Kurvi.
Ti si to znala s deset godina? Roland je bio osoba koja selu
govori o svojim navikama u spavaoj sobi?
Poznavala sam svoga brata.
Nisi, ne zaista uz to zadnjih si dvanaest godina provela
pretvarajui ga u sveca. Odbacila si najvjerojatniju mogunost zato
to ne eli da bude istinita, a sad trkara okolo i izaziva nevolje
jer je to uzbudljivije nego da ode kui i ivi svoj ivot. Krevet je
bio duine lijesa i lica su nam se umalo dodirivala.
Znai to je rjeenje ? Da podvijem rep i vratim se tatici ? Da se
udam za nekog ispraznog plemia, ponem heklati i raati ?
To je bolje od prerezanog grla.
Pribliavam se odgovoru.
Prije neobiljeenom grobu.
Nepopusdjivo je odmahnula glavom. Popodne sam posjetila
Udrugu veterana.
Siguran sam da su se obradovali tvom dolasku.
Mislila sam da hoe. Mislila sam da e Joachim Pretories biti
uljudan prema sestri svoga mrtvog zapovjednika, pogotovo kad
zidove krase Rolandove slike.
Razmiljanje nas samo baca u neprilike. Izbjegavam ga kada je
god mogue.
Rekao je da nemam nikakvog posla tamo i da se vratim kui.
Rekao mi je to na nain koji smatram prilino agresivnim.
Nije pametno razljutiti Joachima Pretoriesa.
Znai misli da je bio upleten?
Ja nita ne mislim, upravo sam ti to rekao. No kada bih
prekrio to pravilo, rekao bih ti da kakvi god da grijesi optereivali
savjest tog ovjeka, ne moe samo mirno sjediti dok ti kuca po

vratima i maltene ga optuuje da je suuesnik u ubojstvu tvoga

brata.
On neto skriva. Vidjela sam mu to u oima. Ako ga dovoljno
pritisnem, otkrit u to.
Joachim Pretories svoju je igru igrao i prije nego to si ti poela
krvariti zapovjednik je ve deset godina, a ti misli da e ga
slomiti tvoj strogi govor? Idi kui, Rhaine. Doivjela si svoju
pustolovinu, vidjela si kako izgleda geto pa to moe priati prijateljima. U Gradu sjena postoji velik broj trupala koja se hlade ne
trebamo ih uvoziti i s Korovih Visova.
Iskesila je zube i podsjetila me na vuka, ili barem neprijateljski
raspoloenog psa. To misli o meni, da je moj odlazak od kue bio
neki hir?
Iskreno se tome nadam ako si planirala da se stvari ovako
odvijaju, onda si vea budala nego to sam mislio.
Bio sam uvjeren da e je to razjariti, ali uinak je bio suprotan.
Spustila je pogled u krilo pa se osmjehnula, mislim po prvi put. U
tom me trenu jako podsjetila na Rolanda. Stvari se nisu odvijale...
Onako kako sam oekivala. Noge su nam se dotakle.
Pretpostavljam da nema visoko miljenje o meni.
Ne znam to bih mislio o tebi. Svata vidim u tebi. elim ti
pruiti vremena da odlui kakva e osoba postati.
Ja sam netko tko treba pravdu za svoga brata. Vidim da
odlazak od oca, onako kako sam to izvela, djeluje jako impulzivno.
Ali moj dolazak ovamo to nije. Razmiljala sam o tome svakoga
dana otkako je Roland...
Da.
Neko vrijeme nije nita rekla i inilo mi se da to nije tipino za
nju. U toj sam tiini ugledao korijen tuge koji je procvjetao u trajni
inat. Rolandova smrt je posve ispraznila oca. ak i kao dijete
vidjela sam tu promjenu. Neko je bio velik ovjek. No kada smo
primili vijest... Slegnula je ramenima. Okrenuo se svojim
povijesnim knjigama, vrtu i polako je propadao. Poela sam vikati
samo kako bi me uo. Bilo je... Teko. Hladno je nastavila kao da

mi se eli osvetiti to se otvorila. Ti to ne bi razumio.

Imao sam sestru, neko. Majku, oca sve. Bilo je teko malo
ih ne mrziti, te mekuce s Korovih Visova kojima je jedna smrt bila
nezamisliva tragedija. Loe stvari se dogaaju, Rhaine. Razlozi
nisu bitni. Samo nastavi dalje najbolje to moe.
Roland je ubijen bez razloga?
Razlog nita ne mijenja.
Kada otkrijem razlog, znat u tko je odgovoran.
I onda?
Dovest u ga pred lice pravde.
Gdje?
Molim?
Na koji sud e ga odvesti?
Ne razumijem.
Recimo da je sve to misli tono. Recimo da je Rolandova smrt
rezultat neke razraene urote. Hajdemo se ak i pretvarati da je
tvoje amatersko istraivanje dovoljno da razotkrije krivca i otkrije trag koji se ohladio prije dvanaest godina. Misli da e ti ljudi
koji su ga ubili dopustiti da to rastrubi na sav glas? Odmahnuo
sam glavom. Zakopat e te pored brata.
Policija...
Roland je bio gotovo pa dravni neprijatelj misli da e Crna
kua skoiti da ulovi njegove neprijatelje?
Moj je otac utjecajna osoba. Ima mnogo prijatelja na visokim
poloajima.
Tvoj me otac poslao da te brzo vratim kui ako se na njega
oslanja za podrku, slijepa si.
Bilo joj je lake naljutiti se nego priznati pogreku. Pa se razljutila. Nikoga ne zanima otkrivanje pravde za moga brata.
to to znai?
Znai da bi, umjesto da mi podmee na svakom koraku,

trebao ponuditi pomo. Roland je, na kraju krajeva, bio tvoj

prijatelj.
To mi stalno govore.
Bio si na njegovoj roendanskoj zabavi, rekla je kao da me
optuuje.
Zastao sam. Nisam mislio da e se sjetiti.
Sjeam se svega vezanog za tu no, rekla je. To je bio zadnji
put da sam ga vidjela ivog. Sljedeeg se jutra odselio iz kue.
Izgleda da je svaa s ocem bila gora nego to sam mislio. Roland
nije imao prijatelje, rekao sam. Imao je sljedbenike. I da spadam u
tu skupinu, opalio bih te po glavi i odvukao kui.
I morat e ako eli da napustim Grad sjena. Saznat u istinu
ili u umrijeti traei je. Pravda postoji. Nisam bio siguran je li to
tvrdnja ili pitanje.
Istina je ono to ovjek s biem kae, pravda je to jaki rade
slabima. Ti ima drugaije miljenje zato to si cijeli ivot provela u
balonu sainjenom od novca trebala bi se u njega to prije
vratiti, prije nego to ti svijet ukrade tu nevinost na najbrutalniji
mogui nain.
Neko je vrijeme odvratila pogled. Kad me opet pogledala bilo mi
je jasno da moje rijei nisu imale nikakva uinka. Reci ocu da
idem naprijed, s njime ili bez njega, s tobom ili bez tebe. Moj je brat
zasluio bolje nego to je dobio.
To vrijedi za veinu nas, sloio sam se. Ali to se rijetkima
prui.
Nije me sluala opet se zagledala prema otunom prizoru
ispod prozora. Ustao sam s kvrgavog kreveta i krenuo prema
vratima, nisam ba morao puno hodati. Platio sam pet argenta da
te pronaem, ponudio sam joj na rastanku. Deset je i vie nego
dovoljno da te vie nitko nikada ne pronae.
Jo sam je jednom pogledao dok sam zatvarao vrata nisam
trebao, ali jesam.

15.POGLAVLJE
Nita nije tako gadno poput tijela koje je provelo neko vrijeme u
vodi, a ja sam u ivotu vidio dovoljno gadarija pa to mogu
odgovorno tvrditi. Meso poprimi ogavnu boju crva, neto izmeu
zgruanog vrhnja i kosti, a one jagodice oteknu i napuhnu se.
Nakon dana u vodi koa postane labava i poput arape se slada s
noge zajedno s noktima. A u kanalu ba i ne tee ista voda pa tom
opisu pridodajte i smrad neega to se mariniralo u gradskom
otpadu, ustajalom izmetu i urinu. Koliko god gadno, na ovjek nije
dugo plivao i nije ga bilo teko prepoznati. Kimnuo sam Crispinu, a
on je kimnuo uvaru i prebacio plahtu preko trupla.
Bilo je to etiri ili pet mjeseci nakon Rolandove roendanske
zabave. Nisam ga vidio otada, dodue, bio sam zauzet. I on je bio
zauzet, dokaz tome bilo je usmreno truplo preda mnom.
Zapalio sam cigaretu da prekrije taj smrad. Crispin je slijedio
moj primjer. Jesi li ga poznavao? pitao je moj partner.
Poluruki Timory, rekao sam i pokazao prema udu koji je visio
ispod tanke plahte kojom je bio nestruno pokriven. Imao je
deformiranu ruku s tri debela komada mesa, bila je to uroena
mana, a ne rezultat nesree ili nasilja, priroda je bila okrutnija od
oboje. Prodavao je snenotrs i povremeno ukradenu robu. Ne znam
zato si je netko dao truda da ga se rijei.
Zna, odvratio je Crispin.
Kimnuo sam i otili smo.
Sve su hrabriji, rekao je Crispin i obiao prosjaka naslonjenog
na zid uliice. To je trei ovaj mjesec.
Ali sitne ribe. Nepovezane sa sindikatima, nezatieni od strane
velikih igraa.
Pokazuju svoju snagu. ak se ni ne trude to prikriti. Jesi li vidio
plakat koji su stavili proli tjedan? Da e ruka Prvoroenog
izbrisati s ulica dilere otrova i uiniti Rigus rajem za radne ljude?
Zamolio sam nekoga da mi to proita.
Zastali smo na trenutak na krianju, a rulja nas je okruila

poput brze rijeke. U jarku kraj nas ulino je pseto radosno jelo
svjee govno koje je ondje ostavio neki graanin koji ipak nije elio
svoj posao obaviti nasred ulice.
No, usprkos smrti mladoga Timoryja, rekao je Crispin, mi
samo ekamo ponovno roenje Grada sjena.
Bosi djeak je kroz kaljuu prilazio psu s dugim drvenim tapom
iznad glave. Kad se dovoljno pribliio, svom je snagom opalio pseto.
Ono je stalo na stranje noge i kljocnulo zubima pa pobjeglo.
Dijete se glasno nasmijalo gledajui me u oi kao da me izaziva da
ga opomenem.
Meni izgleda prilino boanstveno.
Bacio sam opuak u kanal, a klinac je pobjegao.
to misli? pitao je Crispin.
Mogao bih dorukovati.
Sigurno je teko ivjeti s takvom moi zapaanja.
Snalazim se, rekao sam koraajui prema najbliem
restoranu. Sjeli smo za stol pa naruili odrezak s jajima.
Kad zavrimo ovdje, rekao je, mislim da u posjetiti Udrugu
veterana i vidjeti mogu li to istresti iz njih.
Da, Montgomery je oduvijek izgledao kao netko tko se slama
pred prvim naletom vjetra.
ovjek je ubijen. Na je posao pronai ubojicu.
Stvarno? Kada smo zadnji put u Gradu sjena istraivali
ubojstvo sitnoga kriminalca?
Sigurno je imao nekoga. Oni su sigurno zainteresirani da
ubojicu dovedu pred lice pravde.
Majka ga se odrekla kad se rodio kljakav, a ako ima brau, oni
su prepametni da bi to priznali. Konobar nam je donio dvije alice
crne i mlake kave. Tri Timoryja na dan zavre mrtvi u Gradu
sjena.
Njih ne ubijaju naoruani pobunjenici koji ele zbaciti vlast.
Nisu ni njega, koliko znamo.

Koliko to moemo dokazati.

Kako eli. Ni ja nisam bio sretan zbog toga i nisam mogao
utjeti. Zato ti je stalo ako Udruga eli izbrisati nekolicinu dilera?
ine nam uslugu.
Brzo e prijei na sindikate. Govori se da Roland prijeti obitelji
Giroie.
Plaaju te? To je bila ala, naravno, iako ne pretjerano dobra.
Crispin je bio toliko iskren da me to umaralo. Uz to bio je
bajoslovno bogat.
Radije bih da u Rigusu ne plane otvoreni rat. Uostalom, zna
kao i ja da Rolanda Montgomeryja uope nije briga za mafiju.
Obraun s njima samo je nain da naotri otricu. Kad utvrdi svoj
poloaj u Gradu sjena, bacit e oko na ostatak Carstva.
to znai da je sve ovo izvan nae nadlenosti, i toga si svjestan.
Montgomery se eli okuati, postoje ljudi koji e mu uzvratiti.
eli da stojimo po strani dok to rjeavaju posebne postrojbe?
Misli da e mu netko zabiti no u lea ili dodati nekoliko kapi
inat-cvata u pie?
Ili oni ili netko iz sindikata. Sumnjam da e zauvijek mirno
gledati kako im Montgomery unitava posao.
Da pustimo da se smee samo pobrine za sebe?
Ima i pristojnih ljudi u posebnim postrojbama.
Ne, rekao je, nema.
Ta je zadnja reenica bila nabijena znaenjem i ja sam polako
razmislio o njoj.
Jo uvijek razmilja o promaknuu? pitao je Crispin.
Razmiljam ja o puno toga.
Starcu ne moe vjerovati, rekao je. to god da ti nudi nije
toga vrijedno.
Tebi nije .
U centru svega bilo je neto to smo obojica znali, ali nikada
nismo izgovorili. Crispin je bio bogat, obrazovan i utjecajan, a ja

nisam. Crispin je mogao napustiti posao i ostatak ivota provesti

lovei zeeve, ispijajui aj ili to god da rade bogatai dok ne cijede
nas ostale. Nije se morao zamarati uspinjanjem po ljestvici
izaao je iz maternice i stao na najviu preku.
Crispin i ja smo bili slini, ali u jednome smo se razlikovali. On
nije trebao nita, a ja sam elio sve.
Jelo je stiglo pa smo krenuli dorukovati. Meso je bilo sivo i
ilavo i poeljeli smo ga baciti u jarak, ali nismo. Pojeli smo ga.
Crispin je platio raun. Posjetit u Montgomeryja da vidim ima
li to za rei. eli li sa mnom?
Imam bolje naine kako protratiti vrijeme.
Onda se vidimo kasnije.
Rastali smo se na sljedeem krianju.
Crna je kua izgledala isto kao i sada, ali ja sam je drugaije
gledao. uvar pred ulazom brzo mi je salutirao dok sam prilazio
iako je imao isti rang kao i ja. To mu je bio pametan potez. Sve mi je
ilo od ruke i brzo sam se uspinjao organizacijom.
Ali jo nisam stigao do vrha pa nisam esto boravio na drugom
katu. Zato sam se kretao polako i pamtio svako skretanje tako da
me ne zbuni injenica to svaki hodnik i svaki ured izgleda isto.
Mogao sam naravno, traiti upute, ali nisam htio davati sliku osobe
koja se gubi na hodnicima stoera.
Njegova su vrata, kad sam ih pronaao, bila otvorena. Njegova
su vrata uvijek otvorena, esto e mi rei.
Agente, lijepo vas je opet vidjeti, ljubazno je kimnuo kao da je
polaskan mojim dolaskom. Jesi li razmislio o mojoj ponudi?
Sjeo sam na stolac njemu nasuprot kako mi je ukazao. Ruke su
mi instinktivno krenule prema vreici s duhanom u kaputu i
natjerao sam ih da se spuste u krilo. Starac nikome nije
dozvoljavao da pui u njegovu uredu imao je to pravo budui da
je vladao zemljom.
Razmiljao sam o tome, rekao sam.
I jesi li doao do kakvog zakljuka?

Ne vidim kakva je prednost toga da ga pretvorimo u sveca.

Bolje mrtvi svetac nego ivi.
Nisam siguran da posve shvaate koliko je on cijenjen meu
svojim ljudima. Ako oni shvate da smo upleteni, nastat e takvi
problemi da e trenutna situacija djelovati zanemarivo. Nema
smisla gasiti vatru paljenjem fitilja.
Dogovorio sam neto to e osigurati to da njihovo ponaanje
nadalje bude... Razumnije.
to to?
Njegove su ruiaste usne prikrile osmijeh. On se vratio jo jai i
znao sam da previe propitkujem. To se tebe ne tie.
Samo razmiljam o iroj slici.
Ne mora, rekao je. Ja razmiljam o njoj. Ti samo mora biti
siguran u svoju malu ulogu. Bilo bi mudro da ima na umu da jo
uvijek nisi lan posebnih postrojbi.
Ve sam dvije godine agent Krune, rekao sam. Pola desetljea
prije toga isto sam joj odano sluio, rekao sam. Nisam zapravo bio
ljut to mi je odbrusio, ali smatrao sam kako je bolje da se
pretvaram.
Naslonio se u fotelju i poloio ruke na blago zaobljen trbuh. Ali
nisi sluio meni. I to je bila caka. Posebne postrojbe bile su elita
Crne kue; desetak osoba koje vuku konce u Carstvu, bezimeni
ratnici koji paze da se temelji ne otete. To je bila mo, prava mo,
dobiti uvid u maineriju skrivenu ispod povrine koja se savija
onako kako vi odredite. To je bila mo koju klinac iz geta Grada
sjena moe samo sanjati. O kojoj je sanjao u onim dugim noima
dok je spavao u kaljui i zaklinjao se kako e se iz nje izvui.
Naravno, kao i sve drugo to se isplati imati, i to je imalo svoju
cijenu.
I? pitao je Starac nakon nekog vremena, kao daje odgovor
nebitan. to si odluio?

16.POGLAVLJE
Sljedee jutro prvo sam pola sata leao u krevetu i promatrao
napukline na stropu. Jedina dobra strana sue bila je ta da su te
tanke niti trenutno bile samo estetski problem. Kad pone kia,
morat u pronai nekoga da to popravi ili e cijelu kinu sezonu po
meni padati kia.
Prestao sam razmiljati o tome pa obukao koulju, hlae i izme.
Zatim sam opet sjeo i sve to skinuo te obukao znojem unitenu
odjeu koju sam nosio prilikom zadnjeg susreta s Edwinom
Montgomeryj em.
Biljke u generalovu vrtu koje su prilikom moga zadnjeg posjeta
bile klonule, sada su bile mrtve, pokosila ih je nepopustljiva
vruina. Nakon etrdeset i pet minuta na suncu pomislio sam kako
bih im se mogao pridruiti, samo lei pored sasuenog grma rue i
prestati disati. Dugo sam morao lupati po vratima prije nego to ih
je sluga otvorio. Bio je krupan, moj vrnjak, ali s bijelom kosom
metuzalema.
Doao sam vidjeti generala, rekao sam.
Zatvorio je vrata bez rijei pa ih nekoliko minuta kasnije opet
otvorio i mahnuo da uem.
Botha me ekao pred generalovom radnom sobom. Odjea mu je
bila izglaana i izgledao je kao da vrijeme ne utjee na njega.
Zakljuio sam kako mi je izrazito antipatian.
Nisam mislio da u vas ponovno vidjeti, gospodine, rekao je.
Nije li divno to nas, u naim godinama, ivot jo uvijek
uspijeva iznenaditi.
Uistinu jest. Naalost, gospodar je jo stariji i bojim se da nije
spreman za takav ok.
Pazit u da ne uzburkam strasti.
To mu nije bilo smijeno, no stekao sam dojam da Bothu
ionako rijetko obuzme veselje. General ne treba nekog jeftinog
prevaranta koji e ga uznemiriti.
Zar si bacio oko na moj cjenik?

Botha je zapucketao koicama ruke. Zvuk se pronio poput

hica na ustajalom zraku. Ne putam te unutra.
Postoji neto to se zove zapovjedni lanac to znai da to nije
tvoja odluka.
to se tebe tie, moje rijei diktira sam Prvoroeni.
Ja sam ateist.
Duge je prste stisnuo u ake. Ramena je isturio prema naprijed. Nikada nije prekasno da ugleda svjetlost.
Nisam bio siguran kako e se situacija razviti nisam oekivao okraj prije jutarnjeg sastanka, a Botha je bio poprilino
snaan. S druge strane, namjeravao sam pod bilo koju cijenu ui i
vidjeti njegova efa, a bio sam spreman i na to da ta cijena
ukljuuje i otro sjeivo.
Prekinuo nas je glas iz prostorije. Slab glas, glas koji nee
gromko zapjevati. Ipak, jasno sam ga uo, kao i Botha. Spustio je
ruke uz tijelo, ali nije micao pogled s mene, ak ni kada mi je
otvorio vrata da uem.
Prilikom zadnjeg susreta Edwin Montgomery nije mi izgledao
kao da e skoiti sa stolca i zaplesati kadrilu ali nije izgledao ni
poput osobe koja kuca na vrata One Koja eka Iza Svega.
Meutim, ova dva dana su ga oevidno gurnula u tom smjeru.
Imao je boju okoene larve, nosio je prljavi ogrta rastvoren na
upalim prsima. Ono malo kose to je imao je isparilo u tim tekim
trenucima. Njegovo disanje vie nije bilo nesvjesni refleks, svaki je
udah zahtijevao svu njegovu snagu.
Mislio sam da je Botha jednostavno drzak, ali sada sam se
upitao je li to zapravo odanost vjernoga sluge. General uistinu nije
bio u stanju za razgovor. im sam ga ugledao, poelio sam skratiti
razgovor i nazvati lijenika iako nae prosvijeeno razdoblje jo nije
izumilo lijek za prolaznost vremena. Bio sam ujedno i svjestan situacije da vijesti koje donosim nee biti melem za njegovu duu. Ali
morao ih je uti a jo vanije, ja sam ih morao prenijeti, rijeiti se
odgovornosti pred obitelji Montgomery.
Ui, ui, rekao je slabano. Oprosti Bothi. On je ponekad...

pretjerano zatitniki nastrojen.

Siguran sam da to radi s najboljim namjerama.
Oduvijek, rekao je Montgomery polako kao da se tu skriva jo
neto.
Sjeo sam iako mi nije to ponudio. Hvala vam to ste me opet
primili, generale.
Minimalno je pognuo glavu pa je opet uspravio. Naravno.
Pronaao sam Rhaine.
Da, ponovio je.
U Gradu sjena je, kao to ste i pretpostavili. U prihvatilitu koje
se zove Kraljiina palaa.
Tako dakle?
Pokuao sam razgovarati s njom.
Da.
Ali moje ju rijei nisu zanimale.
Ne.
Iskreno, gospodine, ne znam to dalje. Ne mogu je prisiliti da se
vrati.
Te dvije reenice kao da su rastegnule granice njegova fokusa.
Prazan je pogled uperio kroz prozor na uveli vrt iako su mu praina
i jutarnja svjetlost ometale pogled. Siguran sam da si uinio to si
mogao, rekao je konano.
Gospodine, moda je sad vrijeme da se javite ljudima koji vam
duguju usluge. Stupite u kontakt s nekime iz Prijestolja, Crne
kue, ako morate. Znam da ste rekli da ne elite privlaiti pozornost na sebe, ali Rhaine se preduboko uplela. Bolje da je iva i
glasna nego ono drugo.
Pljuvaka mu je potekla niz gornju usnu. Nakon dugog trenutka
ju je obrisao i progovorio. Tako u postupiti.
Na vaem mjestu, gospodine, ja bih to uinio to prije.
Pokuavao sam prenijeti hitnost situacije i potivati njegovo krhko

zdravlje.
Da, rekao je, ali opet je gledao kroz prozor. Odmah.
Uinio sam sve to sam mogao. Barem sam to uinio te se
oprostio i ustao, na to on nije reagirao.
ekaj, zazvao me nakratko se sabravi. Mukarac... mukarac plaa svoje dugove. Ruke su mu silovito drhtale, ali uspio je
iz ladice izvaditi vreicu i bacio ju je na stol. Bila je labavo zavezana
i vidio sam uti sjaj iznutra.
Brzo sam odgovorio, prije nego to me pohlepa zaslijepi. Nita
mi ne dugujete, generale volio bih da vam jo kako mogu
pomoi.
Dva dana ranije prepirao bi se sa mnom da je uzmem. Sada je
samo neodreeno kimnuo i nastavio zuriti kroz prozor.
Botha me ekao pred vratima, gotovo da se cerekao. Je li va
sastanak bio produktivan, gospodine?
Vrhunski, Botha, vrhunski.
Pretpostavljam da je ovo zadnji put da se susreemo.
Obuzela me nagla elja da mu stisnem prste oko grla, razbijem
lice, nasrnem na njega punom snagom i vidim koji e ostati na
nogama. Pretpostavljam da si pretpostavljao mnogo toga to se
nije obistinilo, zar ne, Botha? Nekome poput tebe vjerojatno je bolje
ekati da ti drugi objasne situaciju, nego da pretpostavlja stvari o
kojima nema pojma.
Iz nekog razloga to ga uope nije dirnulo onaj poriv zbog kojeg
smo se dvije minute ranije umalo potukli je nestao. Nasmijeio se i
pognuo glavu, najblie poniznom slugi to sam do sada vidio pa je
otvorio vrata prema uvelome vrtu. Pokuao sam uloviti generalov
pogled kroz prozor njegove radne sobe, ali sunce je pre- jarko
bljeskalo i morao sam se okrenuti.
17.POGLAVLJE
U Grofu sam zamijenio odijelo svakodnevnom odjeom i za pojas
zataknuo dugi bode. Nepospremljeni krevet mamio me vie nego

inae, ali zadovoljio sam se samo dubokim mrkom daha. Para je

bila slatka poput sirova meda i priekao sam da mi ispuni lubanju,
da iz mojih misli izgura generalovo propadanje i cijelu obitelj
Montgomery. Ovo me jutro ekao jo jedan sastanak koji se trebao
odviti u posve drugaijem okruenju.
Odjednom je boica bila prazna. Bacio sam je i dohvatio novu pa
upotrijebio i nju.
Isthmus nije susjedstvo koje prihvaa uljeze, dapae, ini se da
je osmiljeno kako bi ih tjeralo. Nalazi se jugoistono od Prosjakih
zidina uz onaj rub dokova koji se ire prema granici Kirengrada
iako se rijetko koji heretik nae u labirintu tih uskih cesta i nepoploenih pokrajnjih uliica. Uistinu, ovdje se rijetko nae bilo tko
ija koa nije boje ebanovine.
Zbog toga je to bio jedan od rijetkih dijelova Rigusa s kojim
nisam bio detaljno upoznat iako su ovo mjesto poznavali zapravo
samo oni koji su tu stanovali. Susjedstvo se konstantno mijenjalo
im bi netko podigao kolibu od jeftina drva zatienu debelim
platnom, sruili bi je i zamijenili novom, ili bi je samo izbrisali.
Isthmus je bio ivi organizam otonih iseljenika, instinktivno
ureen tako da zbuni i uspori strance.
U pravilu uvari ne obavljaju svoj posao no ak i u rijetkim
prilikama kada to odlue, to ne ine ovdje. Onima koji nisu
upoznati s terenom, a to su dakle, svi osim onih koji se ovdje rode i
ive, presijecati put kroz te ceste i ulice znailo je sigurnu smrt.
Prije dolaska sam upamtio Yanceyjeve upute ako stojite na
uglu i prouavate upute, kao da traite da vas netko orobi. Meutim, budui da u Isthmusu nema naziva ulica ili bilo kakvih
administrativnih znakova, morao sam se ravnati prema zgradama
a budui da su ih Otoani esto vandalizirali ili selili u sklopu
svojih razvojnih planova, napredovao sam sporo. Nije to bilo
sigurno, ak ni po danu. Nasilnici i lopovi koji su ovdje ivjeli i radili
bili su presitne ribe da bi uli kako sam ja netko koga je bolje ne
pljakati, a povrh toga, boja koe me oznaavala kao potencijalnu
metu. Zbog toga sam se namrteno kretao i nisam micao ruku s
drka bodea, i premda nisam gledao u oi adolescentne hijene

koje su ekale pred svakim treim domom, nisam ni odvraao

pogled.
Nakon nekoliko krivih pokuaja i pogrenih skretanja, stigao
sam pred dom Mazzie Obojene Kosti.
Vrhunski arobnjaci, pravi poznavatelji magije, oni koji obuku
steknu na Akademiji i koje priznaje vlada, mogu si priutiti da rade
to ele i kako god to ele. Neki su voljeli ostavljati dojam nosili
su tamne halje i bacali kobna proroanstva, bojili brade u bijelo i
putali ih da narastu do poda. Ali na svakog takvog, bilo ih je dvoje
koje niste mogli razlikovati od obinog prodavaa cipela ili bankara,
koji su se bavili svojim poslom bez pretvaranja i drame. Siromane
pijavice nisu imale taj luksuz. Trebali su da javnost zna tko su i to
rade, trebali su reklamirati usluge, a istovremeno tjerati one koje bi
im mogli eljeti zlo.
Ipak, stojei na suncu ispred Mazzine kolibe, zapitao sam se nije
li malo pretjerala. Openito govorei, baraka u kojoj je stanovala
nije se razlikovala od okolnih, ali ona si je stvarno dala truda da je
okiti. Gotovo svaki centimetar povrine bio je ukraen tako da
reklamira njezinu profesiju, onako kako je zamilja neuka javnost.
Neobini oblici i udni uzorci nacrtani su po zidu izblijedjelom
bojom, mustre su se kriale bez poetka i kraja, egzotine figure
prepoznatljive tek u toj mjeri da djeluju sablasno. Perje je
naglaavalo detalje, kao i ukrasi od kosti i strvina. Ovo zadnje je
poprilino zaudaralo. Zakljuio sam kako je sve to samo ukras
prava stvar je preskupa da bi visjela vani i bila izloena kii. Ipak,
sve je to sluilo svrsi, drugim rijeima, najeilo bi svakoga tko to
pogleda. Mislim kako Mazzie nije mogla uiniti nita efikasnije,
osim moda pribiti le mrtvoroena djeteta na vrata da uspjenije
otjera neeljene goste.
Smatrao sam da postoje dvije mogunosti. Prva da je Mazzie
lanjak, da je sve ovo samo detaljna predstava i da je ugled stekla
trikovima i glumom. Tu sam mogunost odbacio Yancey nije
budala i sumnjao sam da bi mi preporuio muak. Uostalom, ono
malo informacija o njoj koje su doprle van geta dalo je nagovijestiti
da nije prevarantica. Druga je mogunost bila jo vie uznemirava-

jua, da je Mazzie Obojene Kosti ba ono ime se predstavljala

vjetica, nasljednica milenija folklornih tradicija i rituala,
vjerovanja koja su cvjetala daleko od dohvata strogih zakona koji
su ograniavali uporabu magije unutar granica Carstva. Nije to ba
osoba kojoj elite povjeriti odgoj posvojenog djeteta.
No stvarno nisam imao mnogo izbora. Od osnivanja Akademije
za vrijeme Velikoga rata, vlada je stegnula kontrolu nad arobnjacima u zemlji, bio je to jo jedan nain da centralizira vlast.
Znao sam iz vlastita iskustva kako Kruna nema ispravniji osjeaj
za etiku od najizopaenijeg prevaranta iz mrane uliice. Mazzie
nije Caria mogla nauiti nita gore od onoga to bi nauio od
Vlade, a njezin nauk barem nee biti natopljen licemjerjem.
Zadrao sam dah, pronaao muda pa glasno pokucao na vrata.
Ui, rekao je glas iznutra pa sam posluao.
Unutranjost je bila onakva kakvu biste oekivali poslije pogleda na kuu. Kakve god bile druge povlastice, Mazzina profesija
nije ju uinila imunom ako je, nije puno ulagala u ureenje
doma. Baraku je sainjavala jedna prostorija, a stranji je dio bio
odijeljen zastorom kako bi spavai dio imao malo privatnosti.
Jedan je kut zauzimao veliki eljezni tednjak na kojem se kuhalo i
po ovoj vruini. Rupa s poklopcem na stropu bila je otvorena pa su
rijetke zrake sunce obasjavale jedinu stanovnicu doma.
Niska i nabijena, crna poput ae i grijeha, Mazzie Obojene
Kosti sjedila je za stolom. U krivim je zubima drala debelu cigaru.
Prouila me oima boje okolade na drugoj biste ih eni nazvali
prelijepima. Na plosnatom nosu je imala kolut od slonovae i
rairila je nosnice kao da me eli onjuiti. Mogla je imati trideset,
etrdeset, pedeset. Mogla je imati sto godina. Mogla je nikada ne
biti roena.
Ja sam Warden. Yancey Rimotvorac je najavio moj dolazak.
Nadao sam se da je to tono.
Znam tko si. Sjedni, rekla je i kimnula prema stolici prekoputa. Porazgovarajmo.
Posluao sam je. Moja je stolica bila identina Mazzinoj, samo

to je njezina obla guzica ipak djelovala poput svojevrsnog jastuka.

Ponudila bih ti alicu aja, rekla je, ali mislim da ti se ne bi
svidio.
Nisam doao na aj.
Zato si onda doao?
Izvadio sam vreicu s duhanom i poeo motati cigaretu. Ne bi li
ti to trebala znati?
Dijeli puno besplatnih uzoraka u svome poslu?
Ne ba.
Prebacila je debelu smotku u kut usana. Onda poslujemo na
slian nain.
Naravno, u mome poslu ako se prouje da nisam pouzdan, da
ne prodajem ono to reklamiram, moji klijenti to shvaaju prilino
ozbiljno. Skloni su tome da me posjete usred noi i izvuku mi jezik
kroz grlo.
Jasno mi je kako bi se to moglo dogoditi.
I, koja je presuda? Polizao sam cigaretu, gurnuo je u zube pa je
zapalio ibicom. Poslujemo li na slian nain?
Otresla je pepeo na zemljani pod. Definitivno.
Nekako sam to i zakljuio. Sjedili smo i puili, a ja sam se sa
svojom tankom cigaretom osjeao inferiorno zbog njezine debele
cigare. Imam deka koji treba obuku.
To je ve znala. Hi joj je rekao Yancey ili neki drugi, mistiniji
izvor. Nema razloga gnjaviti staru Mazzie. Za to postoje kole.
Jesi li se ti registrirala pri Kruni, Mazzie? Ubiru li oni porez za
tvoj... , mahnuo sam rukom prema otunom okruenju, ... Obrt?
Kruna? ivjela sam pod tri Krune, dijete drago dvije kod kue
u Miradinu, a zadnjih dvadeset i pet godina pod vaom kraljicom
Bess, rekla je nabrajajui kraljeve na debele prste. Nitko od njih
nije prstom mrdnuo za Mazzie.
ini se da niti jedno od nas nije veliki zagovornik monarhije.

Poeala se po bradi. Nikada nisam uzela bijelo dijete. Nikada

djeaka.
Ostavit u ga neko vrijeme na suncu. Ali ne mogu nita glede
druge stvari.
Uenik se ne uzima olako.
Izvadio sam vreicu iz depa i spustio je na stol prenuvi muhu
koja je uivala u popodnevnom odmoru. Hoe li ovo pomoi?
Proraunato ju je pogledala, kao da kroz kou broji zlatnike. Ne
radi se samo o okrima i argentima. Sigurno zna to trai od
mene?
Objasni mi.
Razmislila je o mom zahtjevu kao da sam traio da mi preda
najstarijega sina. Zatim je nekako razdraeno slegnula ramenima
pa progovorila. Uzmi deset tisua beba i stavi ih u kavez.
Neu to uiniti.
Promatraj ih deset godina, moda dvanaest. Promatraj ih dok
jedna polovica ne pone krvariti, .a druga polovica promatrati prvu.
Jedno od te djece, i to moda, poet e raditi stvari koje ostali ne
mogu.
to radi s odbaenima?
Mazzie je bila vjeta u ignoriranju. Uzme to dijete, pokae mu
kako da fokusira tu vjetinu. Naui ga ono to su nauili tebe,
moda mu da knjige od ljudi koji su neto nauili i zapisali to prije
smrti. Ali nije to poput postolara, prvo treba kou, a zatim u nju
zabije avle. Odmahnula je glavom. S razlogom to zovu darom
mora imati osjet za to, razumije li me?
Pratim te.
Svi koji se time bave, svatko ima svoj nain, ovisno o tome kako
im um funkcionira. Neki ljudi vole graditi, usmjeriti vjetinu na
otricu, dragulj ili uru. Neki ljudi znaju sluati stvari koje drugi ne
uju, ali uvijek su u pravu kada progovore. Neki mogu pretvoriti
svijet u neto to nije, vatreni obrui izlaze im iz prstiju ili rashlade
zrak da postane leden. Neki pak gledaju u nebo kad je mjesec mlad

i pitaju se to im to uzvraa pogled.

Razgovor je prema mojoj procjeni postao pomalo mraan iako to
ne biste rekli iz Mazzinog osmijeha. Takvi zapadnu u neprilike.
Prestanu te gledati kada govore, teko im je upamtiti da ste vi ljudi,
a ono to su gledali to nije. U Miradinu smo te koji bi zaboravili
stavili pod kameni zid i naslagali bismo kamenje tako da od njih
nita ne ostane. Ovdje ih spaljuju.
Slegnula je ramenkna. U stvari nisu oni krivi samo rade ono
to im je u prirodi. Svatko ima svoj talent.
Koji je tvoj talent, Mazzie?
Nasmijeila se, ali nije odgovorila. elim rei da ne postoji samo
jedan put. Neki putevi vode u lijes. Neki putevi vode na gora mjesta.
Budi siguran u ono to trai od mene prije nego to to izgovori.
To je bio lijep govor, rekao sam. Ali neto si izostavila.
Da?
To jedno dijete od deset tisua, ta jedna djevojica koja moe
raditi stvari koje drugi ne mogu ako je ne naui da kontrolira to
to zna, sprit e si mozak zurei u zidove. Posve sam svjestan
opasnosti koje donosi dar. Da je po mome, posegao bih u djeaka i
iupao mu ga iz due kako bi bio poput nas ostalih. Budui da to
ne mogu, najmanje to mogu uiniti jest pobrinuti se da ne izgubi
razum prije petnaestog roendana.
ini se da zna vie nego to pokazuje.
Mogao sam joj rei da je ovjek koji me praktiki odgojio bio
najvei arobnjak u Carstvu, a da je djevojka uz koju sam odrastao
postala vjerojatno najzlobnija arobnica. Pokupio sam poneto
usput.
Koliko je star tvoj djeak?
Trinaest. Moda etrnaest.
Star je za potpunog poetnika.
Onda ne smijemo tratiti vrijeme.
inilo mi se da uope ne trepe. Siguran sam da je, povremeno,

ali koliko se god trudio, nisam je mogao uloviti. Morala bih ga prvo
pogledati.
Nisam ni mislio da je ovo dopisna kola.
Kako se zove?
Cari.
Reci Cariu da me posjeti za etiri dana. Reci mu da stavi ovo
na ruku, rekla je i izvukla pernatu amajliju koju je negdje skrivala
pa je gurnula preko stola. Ljudi ga nee gnjaviti.
Ima toliko utjecaja ovdje, Mazzie?
Razvukla je usne. Moda biste to nazvali osmijehom, ali samo
ako ste nepaljivi. Dovoljno.
Spustio sam amajliju u torbu. Rei u mu.U kolibi je bilo
uasno, zrak je bio gust od dima naih cigareta i para sa tednjaka.
Ali sjedio sam i bio sam toliko izmoren egom i etnjom da mi se
nije kretalo iako je bilo jasno da je na razgovor zavren.
Pogledala me preko zamuene alice aja. Smrt lebdi oko tebe
poput muhe oko govana.
Tako mi Izgubljene, to se dogodi svaki put. Ne moete provesti
pet minuta s jednim od tih jeftinih proroka, a da ne dobijete govor o
mranom proroanstvu i zloj kobi. Mislio sam da ne daje
besplatne uzorke. ini mi se da ipak ita iz kostiju.
Ne trebam kosti kako bih vidjela to si. Tvoje se rtve vrte oko
tebe, vrite ti na uho i danonono te proklinju.
Zanimljivo, toliko buke, a ja spavam poput bebe.
Nasmijeila se kao da je dobila okladu. Nije istina.
Moda nije, ali uzimam mnogo stimulansa. Prstom sam
lupnuo po vreici na stolu. Dobit e jednu svaki mjesec. Naui ga
osnovama kako da usredotoi um i neke jednostavne arolije da
si ne ispri mozak prevelikom energijom. Izostavi sve gluposti koje
radi za publiku. Ako doe kui pjevuei neki napjev ili pokua
rtvovati nau koko, njegova majka e me ubiti.
Nije odgovorila, barem ne odmah, samo me promatrala. Onda je

gurnula vreicu prema meni. Nisam ti nita obeala, rekla je.

Vrati se i posjeti me kad porazgovaram s djeakom. Tada u ti rei
svoju odluku.
Uzeo sam vreicu s novcem i ustao. Odbrojavat u sate.
Bilo je putova natrag do Grofa koji nisu prolazili pored Kraljiine
palae. Trebao sam poi jednim od njih. Nisam je planirao posjetiti
odluio sam kako sam zavrio s Montgomeryjima. To sam rekao
njezinu ocu. To sam sebi govorio.
Bio sam na kraju ulice kad sam uoio gomilu, grupu ljudi koja
se brzo poveavala. aica uvara postavila je labavi kordon i
zaustavila ulazak u uliicu. U nekom e trenu shvatiti ije dijete
lei ispod plahte, a tada e ledeni stii u tren oka, ali to se jo nije
dogodilo. Deurni asnik bio je ovisnik o kocki i plaao sam ga
povrh toga to sam plaao njegove efove pa sam mu samo kimnuo,
a on me bez rijei pustio da proem.
Nije bilo razloga da pogledam. Znao sam to u ugledati, znao
sam od trena kad sam ugledao ljude, znao sam od trena kad sam
prethodne veeri izaao iz sobe. Ipak sam pogledao.
Pomislili biste da smrt davljenjem ne moe biti tako loa. Malo
zadrite dah i ugase se svjeda. Uope nije tako. Zuljave ruke oko
vaega mekog grla, sjaj u oima osobe koja vas ubija, vai bezuspjeni pokuaji vikanja. Bijeli krugovi oko Rhaininih oiju boje
neba bili su proarani tragovima krvi. Gusti pramen njezine crvene
kose bio je iupan, ili za vrijeme borbe, ili kasnije kao trofej. Nos
joj je bio slomljen, nabijen u njezino lice. Vrat joj je promijenio boju,
postao je zelen i crn.
Prekrio sam je plahtom i krenuo ustati, ali vruina, kaem
vruina me oborila na jedno koljeno. Posramljeni mojom slabou,
uvari su se okrenuli da me ne uvrijede. Znali su tko im puni depove. Uzdigao sam se na noge i uspio im nestati s vida prije nego
to sam izvukao boicu daha iz torbe. Ponosio sam se to sam tako
suzdran.

18.POGLAVLJE
Postoji kutak due svakog mukarca koji mu eli smrt. Koji
ape otrov u njegovo uho u gluho doba noi, koji mu gura mamuze
u bokove dok stoji na rubu litice. Slabima i nesretnima dovoljna je
ideja da si pripreme vruu kupku i puste u nju svoju krv ili popiju
nekoliko boca domaeg viskija pa odu zaplivati u kanal. Ali veina
nas previe je tvrdoglava ili kukavna kako bi odabrala istu smrt pa
ovaj dio koji nas mrzi postane lukav. Popij jo jedno pie, kae, pa
jo jedno poslije toga. Za kraj umri malo daha. Hej, ne misli li da
te onaj ovjek na kraju anka mjerka cijelu no, cijelu jebenu no?
Zato ga ne ode upitati koji je njegov problem?
Nakon to sam pronaao Rhainino tijelo vratio sam se u Grofa,
natoio si vr piva i poeo pokoravati taj suicidalni dio podsvijesti
ili ga barem utiati.
Postojanja najmlae lanice obitelji Montgomery bio sam
svjestan ukupno tri dana, a u njezinu sam drutvu proveo najvie
etrdeset minuta. Ostavila je na mene dojam razmaene, sebine i
neozbiljne osobe, a njezin je nesretni kraj bio posve predvidljiv. Svijet drage volje dijeli nesreu onima koji je ne zasluuju najbolje
je suut sauvati za one due koje su pale tuom krivicom.
Nije mi bila nita, ni ljubavnica ni prijateljica. Bila je puna
prijezira i ogorena ak i kada se nije trudila. Bila je kuja iz Korovih
Visova koja je odrasla u izobilju i koja je dobila ono to je traila.
U baru nije bilo nikoga osim mene pa sam morao ustati da si
natoim novo pivo.
Ali imala je srca, to se mora priznati. Prilikom naega zadnjeg
susreta znala je protiv ega se bori, znala je kolike su joj anse, a
ipak nije odustala. Prvo sam mislio da je njezina hrabrost tvrdoglavost, da je sve to uinila da starom tjera inat. Ali varao sam se,
radilo se o neem plemenitijem. Mogli biste rei da je to smrdljiva
sentimentalnost, tako sam ja to nazvao, ali niste to mogli odbaciti.
Traila je pravdu za svoga brata i umrla je traei je.
Ja sam pak, znao istinu i mogao sam joj je otkriti, a nisam
pa ne moete se ba pretvarati da to nita ne znai.

aa mi je opet bila prazna. Odlazak do anka je to rijeio.

General je sada ve uo vijest. Moda ga to ubije jutros i nije
bio slika i prilika zdravlja. Ako ne, onda e doivjeti zlu kob da
sinu kojeg je pokopao pridrui i ker. Deve su okrutne to mu
takvom nesreom vraaju za godine slube.
Naravno, nisu je Deve ubile znao sam kome je pripala ta ast.
Ali opet, ono to sam Rhaine rekao prvoga dana bilo je tono:
pravda ne postoji, postoji samo osveta, a kada se osvetite shvatite
koliko to malo znai. Sin Edwina Montgomeryja trunuo je u zemlji,
a njegova ki e mu se uskoro pridruiti. Nita se nee promijeniti
ako dobiju jo drutva. inio sam to sam mogao za Rhaine dok je
bila iva. To nije bilo dovoljno, ali nema smisla tom neuspjehu
pridodati i katastrofu.
Tako sagledano, sve je imalo smisla. Kad ste sve tako poredali.
Najmudrije je zaboraviti cijelu situaciju. Popiti nekoliko pia pa
otii gore i odspavati. Probuditi se i jo malo piti. Ponavljati dok ne
prestane biti potrebno.
Nisam mudar ovjek. Povremeno sam pametan, ali nikada
mudar.
Adolphus je uao kroz stranja vrata trudei se da zauzima to
manje prostora. Jesi li uo?
Aha. Ustao sam, pruio ruke iznad glave kako bih otresao tri
vra alkohola.
Kamo e?
Idem posjetiti ovjeka koji je ubio Rhaine Montgomery. Tko je
to?
Pretpostavljam isti onaj koji joj je ubio brata.
19.POGLAVLJE
Drvena platforma ispred stoera Udruge veterana bila je u
uporabi; skupila se pristojna gomila i promatrala jednonogog
veterana koji je urlikom drao govor. Pretpostavio sam da se radi o
veteranu iako pola prosjaka u Gradu sjena tvrdi da su ranjeni u

slubi, sve sami laljivci s povezanim nogama koji priaju tune

prie za naivine. Ovaj je barem izgledao prikladno i dobro mu je
ilo, poprilino je zahuktao situaciju usprkos vruini.
Kad nas je Prijestolje pozvalo, stali smo rame uz rame protiv
neprijatelja nae nacije! Kad je krv tekla poput plime, kad su nam
braa pod orujem padala poput pokoenog ita, mi smo i dalje
sauvali nadu, vrsto smo stajali protiv drenske prijetnje!
Kakva prijetnja, bili su preko oceana na drugom kraju svijeta
ako prijeete tisue kilometara kako biste oborili strljenovo
gnijezdo, ne biste trebali kukati to su vas izboli. Meutim, ostatak
mnotva priu je pamtio drugaije pa su potvrdno zamumljali.
Dali smo sve to su traili od nas! Davali smo ne traei
naknadu, davali smo sve dok vie nismo imali to dati! Nismo to
radili za novac, nismo to radili za medalje! Uinili smo to kako naa
djeca ne bi ivjela u ropstvu. Da odrastu slobodna i snana, da
budu ponosni podanici Rigunskoga carstva!
Oh, djeca, djeca, uvijek ta djeca. Ti nai hipotetski potomci su
pravi krvoedni gadovi. Vie je ljudi umrlo u ime buduih generacija nego od bolesti, sue i alkohola zajedno.
I nakon svih naih rtava, sve nae muke Kruna nam ovako
zahvaljuje! Vojnikovo srebro je nae, brao, krvlju smo ga zasluili!
Nemam nita protiv plemenitih ideja, ali moji bivi drugovi
zapjenili su se zbog novca. Prikljuilo nam se jo ljudi otkako sam
stigao, ili je barem bilo manje mjesta jer mi je krupan veteran iza
lea gazio po nogama traei bolji pogled.
Roland Montgomery imao je san da oni mukarci koji su se
borili kako bi spasili nau zemlju dobiju priliku njome i upravljati.
Iako nam je on oduzet...
Zauo se povik: Crna kua ga je ubila!
Iako nam je on oduzet, nastavio je glatko govornik dovoljno
pametan da ne kritizira izravno Vladu, iako je poticao takav stav,
mi ipak ne gubimo nadu! Kao to je nismo gubili u Beneharnumu, u Sarlautu! Kao to je nismo gubili u Aunisu, Darlauxu
i u Sulmneu! Tako je imamo i danas, jaku vjeru, iako nam drugi

ele oduzeti prava i asti! Sljedei tjedan, brao, nadam se da ete

nam se pridruiti u maru do palae da podsjetimo kraljicu to
je njezin narod za nju uinio, da zahtijevamo odtetu za nau
rtvu!
Pljesak se prolomio publikom. Udaljio sam se od majmuna koji
su se pljeskali po leima i nostalgiara suznih oiju.
Hroudlanda sam uoio kako ukoeno stoji kraj ulaza s blaenim
izrazom lica iako je ovu propovijed sigurno ve uo. inilo se da je
on pravi vjernik iako to ne bih za njega rekao. Upamtio sam taj
detalj te fanatike je lako izigrati.
Jo je bio pod dojmom govora jer me pozdravio iskrenim
osmijehom iako sam uvijek neuljudan prema njemu. Porunie,
rekao je.
Hroudlande. Trebam zapovjednika.
Trebalo mu je malo vremena da obradi taj podatak. Hroud- land
je bio ona najrjea sorta vojnika, individua ba talentirana za svoj
in, a budui da je glavni uvjet srednjega ranga panja prema
detaljima i nedostatak mate, teko se nosio s ovim novim razvojem
situacije. Zapovjednik je zauzet.
Nisam mu doao troiti vrijeme. Uslijedila je jo dua stanka
pa je kimnuo i uveo me unutra. Sjeo sam uza zid, a on je nestao
otraga.
Aula nije bila krcata, ali opet je bilo dosta ljudi za poslije podne
radnoga dana, deseci mukaraca pripremali su prosvjed. Sve je
vrvjelo energijom koje nije bilo zadnji put kad sam bio ovdje, koje
ovdje vjerojatno nije bilo godinama, od vremena prije nego to je
Udruga postala legitimna. Loe osmiljen potez Krune da smanji
brzo rastue dugove uzrokovao je negativne osjeaje i pretvorio
apolitine osobe u fanatike, a neaktivnu vojsku podsjetio na
njihove dugotrajne nedae. Nisu otrili noeve i prijetili da e
ubijati gradske slubenike pa sam zakljuio da jo uvijek ne znaju
za Rhaineinu smrt. Osim, naravno, onih meu njima kojima je bilo
nareeno da je ubiju.
Sjedio sam nezamijeen u kutu, samo jo jedan neuredan

sredovjean mukarac u slinoj takvoj gomili. Promatrao me jedan

suborac, neki agresivac s bijelom kosom, ali odvratio bi pogled kad
bih preusmjerio pozornost na njega. Zato sam se usredotoio na
Rolandov portret iznad kamina. Zakljuio sam da mi se ne svia.
Stroge linije lica nisu odgovarale mojim uspomenama na iv osmijeh koji je imao na licu i usred borbe i u krcatom baru.
Tri etvrt sata je polako proteklo sve dok mi slubenik nije
mahnuo da proem iz javnog prednjeg prostora u stranji hodnik.
Unutra sam strpljivo ekao, a dvojica uvara su mi uzela bode i
pregledala me. Ili su pojaali osiguranje od juer ili su me samo
zajebavali. Poslije toga me jedan od njih otpratio do Pretoriesa,
pokucao na vrata i priekao poziv prije nego to mi je dopustio da
uem.
Joachim je sjedio za stolom, a pred njim je stajala uredna hrpa
papira. ao mi je to si ekao, porunie, rekao je. Kao to vidi,
trenutno smo dosta zauzeti. Pokazao mi je da mu sjednem
nasuprot, ali ostao sam stajati.
Rhaine je mrtva, izrekao sam to tihim i glasom bez emocija.
Mogao je zakljuiti da ga optuujem ili da sam utuen.
Molim?
Rhaine Montgomery je les u kaljui Grada sjena.
Pretories je uvjerljivo odglumio ok: utonuo je u stolac, primio
rukom elo i priekao neko vrijeme prije nego to je progovorio.
Siguran si?
Vidio sam joj tijelo.
Tako mi Prvoroenoga, rekao je. Opet sam ga iznevjerio.
Sjeo sam na mjesto koje mi je ponudio. Mislim da obojica
znamo tko je kriv, zapovjednie.
Da ste dovoljno pozorno gledali, vidjeli biste kroz njegovu
fasadu, vidjeli biste bijesni izraz kako je proletio preko lanoga aljenja. No, ja sam znao to treba traiti.
Ti kurvini sinovi iz Crne kue, rekao sam naglim i iskrenim
otrovom, prvim iskazivanjem emocija koje sam si dopustio. Koliko

emo im dugo doputati da to ine? Roland im nije bio dovoljan

morali su poslati nekoga i na njegovu mlau sestru? Lupio sam
akom po Pretoriesovom stolu, a papiri su poletjeli prema podu.
Crna kua, sloio se on trenutak kasnije. Kurvini sinovi.
Niste vi krivi, zapovjednie, rekao sam oponaajui njegov
tugaljiv stav. Ja sam kriv. Presporo sam je naao i predugo sam
ekao da se vama obratim.
Kao to si rekao, porunie, obojica znamo tko je odgovoran.
Ovih zadnjih godina nisam bio prijatelj Udruge, znam to i ao
mi je. Ja... Bojao sam se. Rekao sam to polako rasteui rijei.
Imam ljude koje moram tititi. Znate da sam prije nosio sivo.
Imaju moj dosje, imaju nerijeena posla sa mnom koja bi rado
rijeili. Moram biti oprezan ne smijem im zapeti za oko.
A sada?
Kad sam ugledao Rhaineino tijelo... Ogoreno sam odmahnuo
glavom. Kao i njezin brat. Dvanaest godina, a nita se nije
promijenilo jo uvijek im nita ne predstavljamo. Uzimaju sve
to imamo i gaze nas ako se pobunimo. Netko mora odgovarati zbog
toga, zbog nje i Rolanda. Iskreno, to zadnje ak i nije bila la.
Odsada sam uz vas, kamo me god to odvelo.
Nisam bio siguran do koje je mjere Pretories povjerovao u moj
nagb preokret. To se ba nije uklapalo u moju reputaciju osobe
koja misli samo na svoju guzicu. Naravno, to mi manje vjeruje, to
e vie glumiti jer to je mudar potez. Bolje da sam mu blizu pa da
me moe drati na oku. Prijestolje prijeti naoj budunosti i
trebamo podrku svakog veterana kojeg imamo. Mariramo za
nekoliko dana, ali naravno, i prije toga se moe ukljuiti. Pitaj
ljude na prednjem alteru, oni e te dalje uputiti.
To je bio kraj razgovora, ali ja se nisam pomaknuo.
Trenutak kasnije Joachim je naglasio da je'gotovo. Ako je to
sve, porunie...
Bojim se da postoji jo neto, zapovjednie. Progutao sam slinu
i spustio pogled u krilo. Da sam imao kapu, skinuo bih je s glave i
gnjeio u rukama. Sada sam se samo trudio prenijeti taj dojam.

Trebao sam vam neto rei zadnji put kad sam bio ovdje. Trebao
sam vam rei, a nisam i ao mi je.
Sluam.
Otkada sam napustio slubu morao sam raditi stvari kojima se
ne ponosim. Pretpostavljam da vas ta izjava ne iznenauje.
Svjestan sam toga kako ti zarauje porunie i nije na meni da
sudim.
Ne, jebeno nije. Ali bavei se ovim poslom ujem stvari koje ne
uju svi. Na ulici se pria da sindikati nisu sretni zbog nekih vaih
novijih poteza. Ovaj protest koji ste isplanirali je uzburkao ljude.
Ne tako davno mar veterana kroz ulice znaio je krv svih onih koji
im stanu na put.
Mi se vie time ne bavimo Udruga veterana posve je
legitimna, prijavljena organizacija koja se zalae za prava svojih
lanova.
Slau li se s time i Divljaci iz Courtlanda?
Odmahnuo je rukom. Divljaci iz Courdanda neka rade to ele,
samo neka to rade u Courtlandu. Posluju ulicu daje od nas ne
mogu im dopustiti da se bave prodajom ispred naeg stoera.
Hroudland i njegovi deki otili su popriati s nekim njihovim glavonjom nije bilo nikakvih problema. Rekli su mi da je problem
rijeen.
To su vama reki.
Gukni vie, porunie. asnicima ne stoji dvosmislenost.
Ne pokuavam igrati igrice, zapovjednie samo nemam
solidne informacije. Samo apate. Naravno, apati mogu postati
konkretni ako ih ignorirate. Nagnuo sam se preko stola, kao da
mu otkrivam tajnu. Znate da Divljaci rade za obitelj Giroie?
Pa to?
Ako me pamenje slui, vi i Roland ste lijepi broj Giroieovih
deki poslali u plitki grob.
Roland je bio moj brat, najsjajnija osoba koju sam poznavao.
Te su mu rijei prele preko jezika, glatke poput okolade. Ali nije

imao pravo. Nije posao Udruge da lovi sindikate, koliko god upitne
bile aktivnosti kojima se oni bave. Mi se moramo baviti naim
ljudima, pobrinuti se za to da nas Vlada ne zajebe gore nego to ve
je. Kakve god... neugodnosti da su postojale izmeu nas i obitelji
Giroie, one su davno zaboravljene.
Taj va napad na njih ih je izgurao iz prvih redova. Otada se
bore da steknu poloaj. Mislim da bi oni ipak upamtili takvo to.
Prolo je vie od deset godina od naeg sukoba. Zato bi sada
poeli stvarati nevolje?
Da, imate pravo. Djeluju poput simpatinih ljudi. Mogu im se
javiti moda bi mogli navratiti na kavu i kola.
Pretories nije volio humor. Cijenim tvoje upozorenje, rekao je
polako, i svakako se nadam da e me informirati o bilo kakvom
buduem razvoju situacije. Ali osim toga... Sklopio je vrhove
prstiju i poloio laktove na stol. Naa se organizacija nalazi u
najkritinijem trenutku u svojoj povijesti od smrti Ronalda
Montgomeryja. Ne mogu si priutiti da troim resurse na
sporedna pitanja.
Naravno, uinite ono to smatrate najboljim. Ustao sam sa
stolice. Ja u oslukivati i javiti vam to saznam. I ako ima jo to,
zapovjednie, ako neto trebate, svakako mi se obratite.
Brzo je ustao i poloio ruku na moje rame. Lijepo je to si nam
se vratio, porunice. Upamti, ovo to radimo nije samo za nas, ve i
za one koji su nam oduzeti za Rolanda, za Rhaine. Pravda
Prvoroenog je spora, ali sigurna. Oni odgovorni e dobiti to
zasluuju, nemaj straha.
Surov izraz preletio mi je preko lica. Da me Pretories promatrao
umjesto da je popovao, mislim da bi me istog trena prozreo.
Prokleto tono da hoe, rekao sam.
Kad sam izlazio, govornik je opet zapoinjao, u minutu toan za
svoju predstavu u jedan i trideset. Priekao sam nekoliko minuta
da vidim hoe li to improvizirati, ali bilo je prokleto vrue, a on se
drao teksta pa sam otiao.

20.POGLAVLJE
Srao sam krv pola tjedna kad me porunik odluio poslati u
sanitet.
To je bio nekoliko mjeseci nakon Beneharnuma, prije nego to
sam upoznao Rolanda, dok sam jo uvijek bio vojnik bez ina i
jedino o emu sam morao razmiljati bilo je da slijedim onoga
ispred sebe. Fronta je jo uvijek bila relativno fluidna, nestrijske
ravnice jo uvijek nisu bile zakrene stotinama redova rovova.
Dreni su pretrpjeli gubitke na istoku, povukli su se nekih sto
pedeset kilometara i zgusnuli unutarnje redove. Mi smo marirali
njima u susret.
Bila je to moja krivica, moja prokleta krivica, ne kaem da nije.
Ali nikada prije nisam vidio trenje, a kamoli ih tek jeo. Izgledale su
mi zrelo, poput grimiznih grozdova koji teko vise na granama.
Dobar dio popodneva smo hodali kroz vonjake, a ja sam tri
mjeseca jeo samo suhe kekse i crvljivo meso natrpao sam
eludac do te mjere da bih ispljunuo koticu da sam kihnuo.
To sam platio brzo i estoko; kiselo voe pretvorilo se u otrov, a
ja sam rigajui pojurio prema grmlju. Nakon nekoliko dana je stalo.
Nakon jo nekoliko dana opet je zapoelo i ovog je puta bilo puno
gore. Nisam mogao zadrati ni vodu, a kamoli krutu hranu. Cijelo
sam vrijeme osjeao nekakvu tupu bol i imao sam problema s
vidom ako sam se predugo u neto zagledao, noge bi mi poele
drhtati i morao sam sjesti. Naravno, nisam mogao sjediti, ali
osjeao sam tu potrebu.
Dakle, kao to sam rekao, krivica je bila moja, ali ipak, porunik
nije izgledao sretno kad je to rekao. Vratio sam se u redove nakon
to je trei put tog dana sve iscurilo iz mene, uglavnom voda boje
hre, a osjeao sam se kao da su mi crijeva puna otrog metala.
Mislim da se treba odmoriti, vojnie, rekao mi je.
Kao i obino, Adolphus je koraao iza mene i pljesnuo me po
leima da dokae kako sam vitalan. Trudio sam se ne zateturati od
udarca. Dajte, porunie, rekao je Adolphus nervozno, nije mu
uope tako loe. Bit e dobro nakon kratkog odmora.

To je bila oita la, jasna svakome tko bi me letimice pogledao. U

tjedan dana izgubio sam tri do etiri kilograma, a ni prije toga
nisam bio debeo. Dok sam brzinski skidao hlae prilikom zadnjeg
odlaska u grmlje, osjetio sam kako mi rebra stre iz tijela.
Dobro sam, porunie, rekao sam s rukama iza lea da ne vidi
kako se tresu. Samo imam trkalicu. Nema potrebe da me aljete.
I dalje mogu baratati maetom.
Porunik je bio dobar tip, vjeto je odraivao posao i ostao je
human nakon pakla kroz koji smo proli vjerojatno je zato
Prvoroeni odredio da on umre est tjedana kasnije kao usputna
rtva drenske strijele koja ga je pogodila za vrijeme bezveznog
sukoba koji nikada nije uao u povijesne knjige. Znao je to znai
to da me poalje i suzdravao se u jalovoj nadi da u se oporaviti.
Ipak njegova mogunost ignoriranja je dola do svoje granice. Bit
e dobro, vojnie nekoliko dana u krevetu i bit e ko nov. Ali
nije me pogledao u oi kad je to rekao, a nisu ni ostali dok sam
sakupljao osobne stvari i kretao prema stranjim redovima.
Samo mi je Adolphus stisnuo rame, rekao kako e sve biti dobro
i da e me kasnije doi posjetiti. Bilo mi je drago to me nije
pokuao zagrliti. Adolphus je uvijek bio sklon grljenju, a ja nisam
bio spreman na to u svom izmuenom stanju.
Bio je dan odmora. Tako smo se kretali dva dana stupanja,
jedan dan odmora. Nismo ba jurili Nestrijom. Za vrijeme mara
naa se karavana protezala kilometrima i kilometrima iza pjeadije,
artiljerije i opreme, sposobna ispuniti sve materijalne prohtjeve
asnika. Bila je tu cijela vojska trgovaca, kurvi i sluga spremnih da
ispune elje najvee horde ljudi koju je ta regija ikada vidjela.
Trebalo mi je dobrih sat vremena da sa svog poloaja doem do
vojne bolnice, ali korak mi je, dodue, bio sporiji jer mi je eludac
inzistirao da iza svakog grma ili stabla ostavim malu uspomenu.
Na je sanitet ispunjavao, moda ak i premaivao, visoke
standarde sposobnosti koji su se mogli susresti svuda u Ujedinjenim postrojbama. ator od platna bio je razapet preko debelih
drvenih stupova, a unutra je bilo stotinjak sklopivih kreveta sve
se to moglo spakirati u dva vagona koja su vukle mazge. Odjel je

nadgledalo nekoliko ispiutura i bedaka koji su zajedno imali est

mjeseci medicinske obuke. U teoriji to je trebao biti trijani centar
lagano ranjene je trebalo zakrpati i vratiti na frontu, a teko
ranjene stabilizirati i poslati dalje da se oporavljaju. U praksi rijetki
su preivjeli i vratili se kui.
Dva su mukarca sjedila za stolom ispod cerade, kartala se i pila
iz boce bez etikete. Nisu nosili uniformu i bili su prljaviji nego to bi
doktori trebali biti. Moj dolazak nije ih uzbunio prola je puna
minuta prije nego to su oduili reagirati.
Ime i rang, pitao je jedan konano.
Rekao sam mu.
to eli?
ovjek bi pomislio da je to prilino oito, ali nisam imao energije
za sarkazam. Porunik kae da trebam odmor.
Da? Nije ba pokazivao interes.
Nisam imao snage za odgovor.
to ti je? pitao je konano nevoljko^
Imam proljev.
Jeo si trenje?
Kimnuo sam.
Mahnuo je rukom da otjera muhu i pogledao kolegu. Nasmijali
su se. Debilni pjeae. Zar ne zna da jo nisu zrele?
Poelio sam mu zariti aku u neopranu kosu i zabiti mu lice u
stol, gledati kako mu se nos smrskava u mojim rukama. Vidjeti
koliko e mu partner tada pomoi. Meutim, jedva sam stajao na
nogama, nisam mogao govoriti, a ak je i razmiljanje o naglom
kretanju stvaralo uzburkane valove u mom elucu. Opet sam samo
kimnuo.
Privukao je biljenicu i pokazao prazninu. Potpii se ovdje,
rekao je, ili stavi oznaku.
Jedva sam uspio ono prvo.
Zaklopio je biljenicu i sklonio je. Smjesti se u krevet. Kasnije

emo ti donijeti juhu. Bacio je jaku kartu na stol. Njegov je partner

iznio bujicu prilino dobrih psovki za civila. Nakon to je na
nekoliko sekundi zaboravio da postojim, prvi se okrenuo prema
meni, razdraen to nisam slijedio njegovu naredbu. Ii e
pregrmjeti ili e umrijeti, rekao je tonom koji je pokazao da ga
ishod ne zanima.
To sam i ja zakljuio. Ako bude ono prvo, obeao sam samome
sebi da emo doktor i ja jo jednom porazgovarati, samo pod
drugim okolnostima.
Marirali smo nekih tjedan dana, a dvostruko due nije bilo
prave bitke, ali opet je vie od pola kreveta bilo zauzeto. Deki koji
su ulovili dizenteriju ili su podlegli jednoj od hrpe boletina koje su
se irile zahvaljujui hordi kurvi koje su putovale s nama i koje su
imale vojsku tek neznatno manju od nae. Veina pacijenata
izgledala je kao da je na samrti, bili su preslabi da bi tjerali rojeve
muha koje su se etale po njihovim ranama. Bio sam uvjeren da su
neki ve trupla koja nesposobno osoblje jo nije stiglo ukloniti.
Potraio sam leaj koji izgleda ie od ostalih, ali svi su bili
jednako ogavni pa sam zauzeo leaj otraga u kutu. Kreveti su bili
nainjeni od istog materijala kao i moj oklop, bili su grubi i kvrgavi
poput sljedbenice kampa. Bube su ih napale i izgrizie rupe veliine
okra u kuhanoj koi, bile su u tome uinkovite poput strijela. Red
uiju marirao je u zavidnoj formaciji prema vrei od jute koja je
trebala sluiti kao jastuk.
Stigao je zaposlenik, Nestrijanac, domorodac i pripadnik te
ponosne rase zbog ije slobode sam ja ubijao. Alkohol? pitao je
loim rigunskim i nagnuo prema meni utu tekuinu u vru koji je
bio zamrljan neime to je u najboljem sluaju bila samo
prljavtina.
Odmahnuo sam glavom.
Slegnuo je ramenima i ispio moju porciju. Ja sam se okrenuo
prema zidu i utonuo u nemiran san.
Snovi su mi bili gorki i nejasni, gusti poput dima, a nisam ih se
mogao otresti ni kad bih se odgurnuo s kreveta i pojurio prema

najbliem poljskom zahodu. Iako je doktor obeao, nitko nije doao

s juhom.
U svijest su me vratili krikovi i paljba topova. Pala je no. Jedino
svjetlo u atoru dopiralo je od velikog lampiona ovjeenog na stupu
u centru atora. Njegova svjedost nije dopirala do mene, ali vidio
sam uurbano kretanje osoblja koje je iz letargije prenula
nenadana navala rtava.
Napali su za vrijeme veere, natjerali su nas da platimo za
oholost, za to to smo mislili da se moemo samo uetati prema
Republici, a da nam prije toga predstraa i skauti ne raiste put.
Te su nas noi napali du cijele fronte i otkrili da je njihovo
povlaenje bila obmana, a na optimizam preuranjen i
kratkotrajan. Dreni su pokazali da su bolji stratezi od nas. Dreni su
pokazali da su bolji od nas u vie-manje svemu.
Ostalo su djelii slika koji nisu poredani, poput karata iz
razliitih pilova, kronologiju je poremetila moja bolest i surovost
njihova napada.
Djeak bez udova mahao je batrljcima prema meni, molio da ga
netko ubije, a doktori su bili preglupi ili previe zauzeti da bi mu
ispunili elju.
Pila zamrljana krvlju stajala je pored hrpe ruku i nogu naslaganih uvis poput djejih kocaka, bila je toliko visoka da se sestra
morala protegnuti da na hrpu stavi novi ud.
Mlai od dva doktora koja su me primila bio je blijed poput kosti
koju je pilio, eljust je razjapio od uasa; stariji se trudio osvijestiti
ga amarima, ali njegova tri otra udarca nisu imala uinka.
Do kraja veeri svi smo dijelili krevete. Probudio sam se iz bunila
i kraj sebe ugledao le, ali bio sam preslab da bih ga otkotrljao.
Mukarac s druge strane prolaza vukao me za koulju i neto
molio bez glasa zbog rane u prsima. Kako ga je naputala snaga,
tako je bio sve ivlji, a njegovi vapaji nasilni i nijemi. Skoro sam mu
slomio ruku u pokuaju da ga maknem sa sebe.
Zaposlenik je pretraivao tijela, kopao po depovima, skidao
vjenane prstene i medaljone svetaca. Uoio je moj pogled i podigao

prljav prst prema osmijehu punom krivnje.

Zvuk su ispunjavali krici, neskladna himna jada, a neki glasovi
su se gubili iz zbora, zauvijek utiani.
Bilo je jo mnogo drugih stvari, stvari koje su me drale budnim
dugo u no, koje me i danas dre budnim.
Sljedee sam jutro odepao do prednjeg reda i kada je porunik
doao u inspekciju, preao je pogledom preko mog klimavog
pozdrava kao da ondje pripadam, a ja sam na tome zahvalio Meletu
i svakome od njegove brae.
Dan-dva poslije poeo sam zadravati vodu, a nekoliko dana
nakon toga mogao sam jesti krutu hranu. Nikada vie nisam pojeo
trenju i uvjeren sam da neu sve do smrti.
Udrugin orator moe govoriti o asti, moe govoriti o ponosu
prema zemlji i plemenitosti rtve. to se mene tie, rat je kad mislite da ete iskenjati crijeva dok mladii umiru u mraku oko vas. Sve
drugo su bajke iz knjiga te tamo mogu i ostati.
21.POGLAVLJE
Cari je bio otraga, zguren u tankoj liniji hlada koju je
pruao zid. Podigao je tanke noge na prazan sanduk piva i
zabijao no u tlo.
Sagnuo sam se i podigao ga. No s dvostrukom otricom
dugakom desetak centimetara standardna oprema za
vrijeme rata, iako sam ja svoj davno izgubio. Jo jedan dar
Adolphusa ili njegovih kompia iz Udruge. Reci hvala.
Leima sam zaklonio sunce pa je zakiljio prema meni. Na
emu?
Na tome to sam ti osigurao krov nad glavom i hranu dok
si pod tim krovom.
Hvala, rekao je, ali mislim da to nije stvarno mislio.
Zahvali mi opet.
Mislim da je jednom bilo dovoljno.

Naao sam ti uiteljicu.

Cari nije bio sklon velikim izljevima emocija. Iskreno, to mi
se i svialo kod njega, ali ipak sam oekivao neto vie od
kimanja glavom koje sam dobio. Da?
Ona je Otoanka, navodno je dobra. Zove se Mazzie.
Mazzie Obojene Kosti? pitao je odjednom oprezno.
Upoznat e je za etiri dana.
Veterani imaju velik prosvjed, spremaju se na mar. Rekao
sam Adolphusu da u doi pomoi.
Kad sam te upoznao, nisi mogao proi kraj kolica s jabukama
a da ih ne prevrne, a sad ti se svia igrati ulogu maskote
pukovnije?
On e drati govor.
To nisam oekivao. Govor?
Cari je kimnuo.
Taj muca dok izgovara vlastito ime. O emu?
Ratu.
Zavrio je. Mi smo pobijedili. Oprosti to sam ti otkrio kraj.
Sunce se reflektiralo sa svih povrina, s prozora, tla, oblaka.
Zavidio sam Cariu na hladovitom kutku. Godinama me gnjavi
za to nemoj mi rei da si se odjednom ustrtario.
Provukao je prste kroz neurednu kosu. Ja... uo sam svata o
Mazzie.
Da.
Nita lijepoga. To je bilo najblie tome da prizna kako je
nervozan.
Svia ti se ovdje?
Nije loe.
Misli da bi ti bilo ljepe na Akademiji gdje e sljedeih deset
godina biti zakljuan i gdje e ti ispirati mozak dok ne postane
posluan?

Ne.
Onda nemamo mnogo izbora. to god Mazzie bila, ne radi za
Krunu, a to je najvanije. Sluaj to ti ima za rei, slijedi njezine
upute i ne budi drzak ali paljivo sluaj i ne skidaj pogleda s
nje. Ako uini neto to ti se ini udnim, reci mi bez oklijevanja.
I onda?
Bacio sam no u tlo. I onda u ja to rijeiti.
ini se da mu je to bilo dovoljno jer je kimnuo i vratio se svojoj
igri. Kao to sam rekao, Cari je bio zatvorena osoba.
Moja je soba bila vrela poput penice, zraka nije bilo iako su
prozori bili otvoreni. Dao bih deset okra za svje povjetarac, kad bih
ih mogao nekome ponuditi. Skinuo sam koulju i pokuao
odspavati nekoliko sati, ali izmeu dosadanjeg dana i daha nisam
imao sree. Nanio sam liniju snenotrsi na duhan i popuio to na
ustajalom zraku. Kad sam popuio, smotao sam jo jednu. Nisam
ba utonuo u san, vie u ugodnu katatoniju, ali i to je bilo dovoljno.
Vrijeme je proteklo. Kad me buka odozdo prenula iz tupavila, bilo je
kasno popodne. Nakon to sam je nekoliko minuta pokuavao
dohvatiti, obukao sam koulju i spustio se u kuhinju.
Adolphus je bio u potkoulji i slagao je zalihe koje nismo trebali,
bio je to dobar izgovor za buno lupanje.
Moe prestati. Stigao sam.
Okrenuo se namrtena lica. Njegovo jedno oko me mrko odmjeravalo. Inae je bio pristojan i vezao platno preko prazne duplje,
ali danas to nije uinio. Nije se ba lako svaati s nekime dok mu
gledate u lubanju i mislim da sam odreeni dio svaa izgubio ba
zbog toga. Mislim da je to bilo planirano Adolphus je bio lukaviji
nego to je odavao. Moramo se spremiti za veeras.
Da, sigurno e svi navaliti na eri. Hoe li mi rei u emu je
problem ili moram pogaati?
Zagunao je, ali je nastavio sa svojim poslom.
Nedostaje ti majka. Izgubio si pola bara na kocki. Zaljubio si se
u mladog plesaa i eli pobjei u Slobodne gradove. Zaustavi me

ako sam blizu.

Spustio je pola bave jabukovae na do pa se okrenuo prema
meni. Cari kae da ga alje nekoj mranoj vjetici.
Tako nekako.
Otkada ti donosi takve odluke bez mene?
Teko te uloviti ovih dana, Adolphuse, kad stalno trkara
okolo i pretvara se da si jo uvijek vojnik.
Imam pravo znati to se dogaa s njime.
Sada zna.
Poslat e ga u Isthmus kako bi ga neka vjetica uila kako
itati budunost iz svinjskih crijeva?
Misli da Mazzie nije kvalificirana? Neko sam znao arobnjaka
Prvog reda, ali on je mrtav. Naravno, rado u te posluati ako ima
kakav prijedlog.
Ne vidim emu to. S vremenom e se snai.
To nisu hlae koje e mu biti dobre kad malo poraste ili emo
ga nauiti da se s time nosi ili emo ekati da si spri mozak. A kad
ve razgovaramo o Carievoj budunosti, zato ga pokuava
pretvoriti u malog vojnika?
Lea dugaka poput pola koplja su se uzdigla i spustila. Svia
mu se to.
Svialo bi mu se i da mu u aj ubaci korijen urobora, ali to
neemo napraviti. Na je posao nauiti ga da radi ono to je
pametno, a ne ono to mu se svia.
Nisam ga odveo u ured za regrutaciju.
Prua mu lo primjer. On je djeak voli krv, buku i
mogunost nasilja. Nema potrebe da ga potie.
Nije se radilo samo o tome.
Saeo sam da bude jasnije. Kad si me ve pokrenuo, ne svia
mi se to provodi vrijeme s grupom nitkova koje si odabrao za nove
najbolje prijatelje.

Ti se susree s gorim ljudima.

Ja sam diler pa to ba i nije neka usporedba. Otkrio sam da mi
je vreica sasnenotrsi jo uvijek u depu. Palo mi je na pamet da
smotam doint, ali odluio sam da nije mudro. Onda sam se
predomislio pa sam poeo motati. Tvoj ovjek, Joachim Pretories,
nasljednik Rolanda Montgomeryja, najvei zagovornik Vojnikova
srebra... to misli, koliko on vrijedi?
Adlphus je zvjernuo. Nisam nikada razmiljao o tome.
Smotao sam papir i zapalio ibicom cigaretu. Ne uri mi se.
Valjda prima plau. Ono to prikupe ide ranjenicima, udovicama i djeci.
Svaki novi, siguran sam u to, ali nisi mi odgovorio na pitanje.
Koliko vrijedi Joachim Pretories?
Ne znam. Nisam njegov bankar.
Kladim se da ima dvadeset tisua okra ili dajem lijevo jaje.
Sere. Joachim Pretories je poten ovjek.
Onda je jedini trebali bismo njega uokviriti i postaviti na zid.
Puno blebee, ali jo mi nisi pruio nikakve dokaze.
Ako dovoljno vrsto stisne oi, propustit e izlazak sunca.
Pretories je isti poput voe svake druge mafijake udruge. Ima
svoju bazu i ima svoje snagatore.
Udruga nije sindikat, zareao je dovoljno divlje da me upozori
iako ga nisam posluao.
to misli koliko je ljudi Roussel ubio otkako nije u vojsci?
Kladim se vie nego u uniformi.
Nisi ni ti svetac.
I zato prepoznajem sebi sline.
Ako ih toliko mrzi, zato si im se pridruio?
Stresao sam pepeo na pod. Znai uo si za to?
Jesam. Nije izgledao sretno.
Bavim se runim poslom, Adolphuse. Moram provoditi vrijeme

s puno runih ljudi.

To je neka tvoja igra? pitao je uasnuto i unezvijereno kao da
sam pljunuo na kip Prvoroenog.
Nipoto. Jutros sam se probudio i sjetio koliko sam volio
vojsku, i sjetio sam se sree koja e mi planuti u prsima ako se opet
naem u redovima.
Ne elim znati o emu se radi, rekao je i mahnuo rukom kao da
me eli otjerati, a salo mu se zatreslo ispod potkoulje.
To se lijepo uklapa u moj plan da ti nita ne kaem. Ipak sam
nastavio. Ti ljudi nisu onakvi kakvima ih smatra reci mi da ne
pokuava oajno proivjeti mladost pa da si zato zaslijepljen tom
injenicom.
Nisu svi pokvareni poput tebe.
Naravno da jesu samo se vie trude to sakriti.
Oko anka je lebdjelo puno negativnosti, ali spustio se mrak i
ekao me zadatak zbog kojeg sam morao izai. U sobi sam izvukao
dugaak crni koveg ispod kreveta. Unutra drim asortiman oruja
koje inae ne trebam u svakodnevnom poslovanju. Spremio sam
no u rukav i u izmu. Maetu sam privezao za pojas, taj kratak
ma sa irokom otricom koji su obje strane koristile u ratu. To nije
bilo dovoljno za ono to e uslijediti, ali je bilo sve to sam imao.
21.POGLAVLJE
Iako nije dostojanstveno znojiti se naveer, tako je protekla moja
etnja do Estrouna. Tjedni sue pretvorili su Andel u neto to se
najdareljivije moglo opisati kao mlaz tamne vode koja tee prema
dokovima. Djevojka Carievih godina tiho je stajala u suhom koritu
rijeke i promatrala me kako prelazim most. Nosila je pamunu
haljinu i imala je masnicu preko cijelog lica. U jednoj je ruci drala
praznu kantu. Sekundu kasnije stisnula je oi, pljunula u vodu i
otila. Znao sam kako se osjea.
Konoba Osam deva zauzimala je vei dio ulice, imala je tri kata i
ravan krov s kojeg je pucao najbolji pogled na grad sjeverno od

Zmajeva gnijezda. Ulazak u konobu odveo bi vas u kaos, u

razuzdano klupko, u carstvo, ako ne razvratnosti, onda svakako
raskalaenosti. Bilo je to popularno okupljalite zaudno irokog
kruga ljudi maevalaca koji bi u jednu pamdjivu no spiskali cjelotjednu zaradu, plemenitaa s Visova koji su poeljeli malo
zaroniti u podzemlje grada. Svi su bili dobrodoli ako su imali
novaca i nisu remetili mir. Ovima prvima na usluzi je bilo desetak
konobara na svakome katu koji su snenotrs dijelili istom lakoom
kao i viski, a tu je bio i impresivan niz stolova za kockanje i jednako
impresivna ergela kurvi. Ovo drugo osiguravala je ekipa probranih
izbacivaa koji su redovito prolazili prostorijama, bili su zamjetno
krupni i lijepo odjeveni u iroku odjeu tako da bez problema mogu
raspaliti, a pritom ne poderati odjeu. Imali su i suptilnije
pomagae, ilave momke koji su pili razvodnjeno pivo i budno
pratili to se dogaa. U Estrounu ste mogli voditi posao kakav ste
htjeli ispred Osam deva, ako ste pritom postotak dali vlasniku, ali
sam bar je bio mjesto na kojem se nije poslovalo. Zbog te je
implicitne garancije takvo aroliko mnotvo oboavalo taj bar, a to
je obeanje svojim ugledom osiguravao Gazda.
Vruina nije umanjila broj gostiju, vani je bio nagurano
dvadeset ili trideset osoba. Priao sam ulazu i stao kraj vratara,
miiavog Vaalana s tunim oima kojima nita nije promaklo. U
pravilu niste mogli unositi oruje u Osam deva, ali ja nisam obian
gost pa je zanemario moju opremu. Hej, Wardene.
Kako ide, Koos?
Pregledao je gou koja je prila, pomalo ocvalu kurtizanu u svili
pa joj mlako mahnuo da ue. Ne mogu se aliti. Ni na vrijeme ni na
smrad. Ni Krunu ni kugu ni plau.
Ne moe se aliti, sloio sam se.
Ne, ne mogu. ef je negdje na katu bez problema e ga
uoiti.
Dri se, Koos.
Moram, Wardene.
Nisam veliki ljubitelj Gazdinog lokala. Ljudi su dovoljno naporni

jedan na jedan nikada nisam shvatio to bi to trebalo oputati u

zbijanju hrpe ljudi u zatvoreni prostor. Deva je bilo mjesto gdje ste
dolazili vidjeti i biti vieni, a ja nisam volio biti u centru panje
bila je to nuspojava moga posla. Ipak, razmjer te radosne
kakofonije bio je impresivan. uo sam bend s gornjeg kata kako
nemelodino svira, a krov se tresao u ritmu. U prizemlju je bilo
mirnije, bogatai su birali kurve, a dalje od njih oni neeljeni i oni
bez love su oajno stajali uz zidove.
U Devi je bila dobra no. Uvijek je bila dobra no u Devi, i
Reginald Tibbs, Gazda, je naporno radio kako bi to ostvario. Imao je
brojne druge interese, raznolike i unosne, ali Deva je bila njegova
ljubav. Koos mi je rekao da je na katu, ali naao bih ga i bez te
informacije. Tibbs je uvijek bio na podiju, laskao gostima, plaao
pia, smijao se i avrljao. Zasluio je svoj nadimak. Uoio sam
njegov cilindar usred skupine naoitih ena i bogate gospode koji
su ga opinjeno sluali.
Sve je na Tibbsu bio veliko, kiasto i vulgarno, od kraljevski
purpurnog eira do jarko utih izama sa srebrnim porubom.
Imao je brkove zavijene voskom, izuzetno zelene oi i bradu koja se
ravala u dva kraka i sezala mu gotovo do trbuha. Ostatak njegove
odjee bio je skup i bezukusan, savrenog kroja i uasnog nesklada
boja. Hodao je brzinom kojom su neki trali, a njegov okrugli trbuh
na mjestu su drale tanke noice. Sve je to, naravno, bila
predstava, ali imala je svrhu dok ste vi prouavali bljetavilo,
elini pogled bi vas prouio, odredio vau vrijednost do posljednjeg novia i upamtio sve detalje koji bi jednoga dana mogli biti
korisni. Iako mu nisam vjerovao, Tibbs mi se sviao, ali provjerio
sam vreicu s novcem poslije svakog sastanka s njime.
Ugledao me i skratio razgovor pa poletio prema naprijed brzinom
koju njegovi tjelohranitelji nisu mogli pratiti. Primio mi je ruku s
obje svoje i zamalo je iupao iz ramena. Sve je ljude tako
pozdravljao, ali volio sam se uvjeravati da je to sa mnom vie
znailo. Pa je li to Warden glavom i bradom, izvukao se iz svoje
jazbine u Gradu sjena i doao posjetiti starog prijatelja?
Dugo se nismo vidjeli, Tibbse.

Predugo, Wardene, predugo. Glas mu je bio gladak poput ulja.

Ne proe niti jedan dan u kojem ne alujem zbog tvoje duge
odsutnosti. Ne kaem li to svakoga dana, Nissime, da bih volio da
nas Warden uspije posjetiti.
Nissim je bio Otoanin prikladne grae koji mu je stajao kraj
ramena. Uvijek je izgledao kao da se ba sprema progovoriti, ali
nikako da neto izusti, a tako je bilo i sada. Tibbs je sam potvrdno
odgovorio na svoje pitanje. Kaem to svakoga dana!
To je sigurno umarajue.
Sada si ovdje pa se moram pobrinuti da mi opet doe! to te
zanima? eli li iskuati sreu na kocki? Puhnuo je na aku i
bacio imaginarne kosti. Ma ne, to ja to govorim Warden sam
kroji svoju sreu! to kae na toplo pie da te zagrije? Iako to i nije
potrebno na ovakvu no kaem ti, ovo mi je trei par svilenog
rublja! Opet se nasmijao i pljesnuo me po leima dovoljno silovito
da mi rasklima zube.
Zapravo, nadao sam se da ima vremena za privatan
razgovor.
Srce mi se slama od pomisli da ovo nije drutveni posjet.
Dopustit u ti da me asti viskijem ako e to pomoi tvome
srcu.
Tibbsov osmijeh bio je irok, a zubi krivi. Najbolje je da
poemo otraga. Poveo me u tom smjeru kad se neki mukarac
probio iz gomile i apnuo mu neto. Tibbs ga je nadvisivao, kao i
veinu ljudi i morao se presaviti kako bi olakao taj razgovor.
Razmijenili su nekoliko reenica, izgubljenih u buci bara.
Trenutak kasnije se uspravio i kimnuo. ini se da moram rijeiti
jedan posli prije nego to ponemo.
Samo naprijed, rekao sam i poao za njime iza pulta pa kroz
mala vrata koja su vodila prema katakombama ispod bara.
Podrum je bio od kamena, nije bio gladak i elegantan. Redovi
boca stajali su na eljeznim policama, sanduci alkohola u kutu.
Proli smo kroz jo jedna vrata u novu prostoriju, manje-vie istu
kao i prvu, osim to je nasred sobe leao mukarac privezan za

malen stol. Oko njega se nadvila ekipa snagatora, profesionalaca

koji su hladno ekali naredbu odozgo.
Tibbs je skinuo eir, prislonio ga na prsa i tuno ga promotrio.
Charluse, Charluse, Charluse. Svaka je rije izgovorena sa sve
vie melankolije.
Charlus je podigao pogled pa ga opet spustio prema tlu. Dobar
dan, gospodine Tibbs, rekao je.
Charlus je bio Tarasaighn u ranim dvadesetima, mrav, prljav i
koat. Pitao sam se zato ga je Koos pustio unutra takvog. Mislim
da ga nisam prije vidio, ali nemam memorije da upamtim sve
depokradice u gradu jer je uglavnom ispunjena narkoticima i
aljenjem.
Tibbs je unuo da bude u njegovoj visini i pogledao
zarobljenika i oi. Ovo je drugi put, Charluse.
Charlus je kimnuo, bio je to nezgodan pokret u njegovu
poloaju. Znam, gospodine Tibbs, ao mi je.
Tibbs je odmahnuo glavom kao da je zauen i razoaran.
Drugi put, Charluse.
Znam, gospodine Tibbs, kao to sam rekao, ao mi je. Zvuao
je iskreno.
Nitko ne prodaje za ankom, Charluse. Vodim ugledni bar.
Bogatuni dolaze ovamo jer znaju da ih nitko nee smetati.
Znam, gospodine Tibbs.
Nisam li ti lani za kratkodnevicu dao gusku da odnese eni?
Za Novu godinu, odgovorio je Charlus tuno. I cijenili smo to.
Tibbs je ustao i kimnuo. Tako je, rekao je. Zafrkao je brk pa
izrekao presudu. Dva prsta mala.
Hvala Vam, gospodine Tibbs! Hvala Vam, rekao je Charlus
jecajui od zahvalnosti.
Tibbs se opet sagnuo i mahnuo mu prstom pred licem. Ovo je
zadnji put da sam blag prema tebi ako e stvarati jo problema,
uslijedit e cap. Desnom je rukom napravio pokret rezanja preko

lijevog zapea.
Charlus je nijeno zatresao glavom. Nikada vie, gospodine
Tibbs, obeavam.
Pozdravi enu rekao je i uspravio se. Kimnuo je prema
sljedeoj prostoriji, ja sam krenuo za njime, a Nissim i drugi s
ostalima.
Blagoslovio Vas Prvoroen i, gospodine Tibbs! povikao je
Charlus prema naim leima. Neka Vas blagoslovi i uva!
Tibbsove odaje bile su skromne, s obzirom na njegovu ljubav
prema raskoi i injenici da je vjerojatno zaraivao deset tisua
okra godinje. Bile su male, ak i zatrpane bio je tu oronuli stol,
vjealica za kapute i bar. U kutu je stajao teak sef u kojem je
stajao priruni novac za operacijske trokove, ono to je za
prosjenog graanina bilo pravo bogatstvo.
Taj e mali loe zavriti, rekao je Tibbs i natoio dvije ae
viskija pa sjeo za stol.
Slijedio sam njegov primjer. Barem zna da si pokuao, rekao
sam, ali nisam bio siguran alim li se.
Tibbs je zamiljeno kimnuo pa se usredotoio na trenutnu
situaciju. Da je po mome, ja bih se zavalio pa bismo cijele noi
razmjenjivali prie. Ali poznajem te, Wardene, i iako mi to trga srce,
ti nisi netko tko voli lupetati. Stoga, poloio mi je viski u ruku i
kucnuo au, da te ujem.
Prekinuo nas je otar udarac poslije kojega je odmah uslijedio
vrisak. Pa opet. Otpio sam gutljaj pia. Okus me podsjetio na
zalazak sunca to sam Tibbsu i rekao.
To je luksuz koji si doputam. Uvezeno je iz Kinterre ne biste
znali destilirati pristojno pie ni da vam ivot ovisi o tome, ako
smijem primijetiti.
Smio je. Trebam znati vrijeme i lokaciju sljedee poiljke
zmajevca za obitelj Giroie, rekao sam.
Ja ne prodajem zmajevac.
A ja nemam mjesto za Kraljevskim vijeem pa znam gdje je

palaa. uo sam Charlusa kako jeca kroz zidove. Strogo gledano

ne trebate male prste kako biste pljakali, ali njihovo odsustvo nipoto nije od pomoi.
Zato se petlja s Giroieima? Zna da ih sada predvodi sin, a taj
stvarno nema soli u glavi.
Onda je taman na mojoj razini.
Nije to vie kao prije. Sada Otoani vode dokove, oni i heretici.
Prolo je puno vremena otkako su Tarasaighni bili ti koji su imali
monopol nad ilegalnom robom.
Daj, Tibbse, stari Giroie nije se htio ni rukovati s Kirenom
nema anse da je Junior poeo poslovati sa strancima. Obitelj
Giroie jo uvijek radi preko vas, movarnih ljudi. Zar me moe
pogledati u oi i rei kako nema jo nekoliko prijatelja meu
zemljacima?
Valjda imam nekolicinu, rekao je Tibbs bez entuzijazma.
Naravno, to to trai je pozamana usluga.
I morala bi biti da bi uope naela tvoj dug.
Uinio si mi pravu uslugu u ono vrijeme. Usisao je zrak kroz
zube i hladno me pogledao. Davno je to bilo.
Prije mnogo, mnogo godina mislim da su joj narasle kamate.
Nacerio se. Mogao bih to nekome povjeriti. Obitelj Giroie ionako
nije pretjerano organizirana.
Uskoro e se posve raspasti, ali nema potrebe da to naglaavam.
Gazda mi je natoio iz vra pa zatim sebi. to to sprema,
Wardene?
Pokuavam opstati. Zna kako je.
Meni zvui kao da planira neto. Prolo je puno vremena
otkako su Giroiei bili na vrhu i voa im je budala ali ipak
zapovijeda poveim brojem ljudi.
Kolikim?
Veim od nule, to znai da su brojano nadmoniji od tebe.
Nikada nisam primio formalno obrazovanje, rekao sam. Od

raunanja me boli glava.

Ti zna svoj posao, Wardene, ne kaem da nije tako. Ve neko
vrijeme vodi to svoje malo carstvo iako, budui da sam i sam to
proao, ne znam koliko se to isplati.
ovjek se navikne na svoju okolinu.
Skinuo je cilindar i poloio ga na stol. Bez njega je izgledao
nekako umanjen. Od naeg posljednjeg susreta kosa mu je postala
srebrna i na jarkom svjedu nije izgledao poput nekoga tko e ivjeti
vjeno. Zna, sjeam se dok si jo nosio sivo. Kladim se da nema
mnogo nas koji to moemo rei.
Moji poznanici obino ne ive tako dugo. To moe shvatiti kako
eli .
Ja sam jo uvijek iv, Wardene.
Tako je
Drim svoj teritorij ve trideset godina.
Dugo je to.
Vidio sam mnoge koji su zavrili plutajui u luci.
Ne sumnjam.
Kad si napustio Crnu kuu, sjeam se kako sam mislio da e i
ti biti jedan od tih nesretnika.
Nikada nije kasno za nadu.
Svi oni problemi s bandom Ludog Edwarda...
Jadni Edward. Vjerovao je pogrenim ljudima.
Djeluje mi poput nekoga tko brza prema loem kraju.
Prije je to maraton iako je cilj isti.
No s vremenom se situacija smirila i zakljuio sam da sam se
prevario.
Ne uzimaj to k srcu i ja sam se jednom prevario.
Pametno si to odigrao. Zadrao si kontrolu i nikada se nisi
zamjerio nikome dovoljno velikome da te zgazi.

Zacrvenit u se ako ne skrati priu.

Sada pak, mislim da sam itavo vrijeme imao pravo. Opak si ti,
Wardenc, poprilino opak i previe prgav da bi se mirno pokorio.
Mislim da moda jo samo nisi upoznao nekoga tko e te srediti
ali mislim da moda jo uvijek trai.
To je jebena propovijed. Je li prekasno da postane sveenik?
Mislim da si krivo odabrao zvanje.
Nacerio se. Nisam dovoljno velik licemjer.
Zakljuio sam kako je pristojno ne proturjeiti mu.
Ova informacija iz kakvog god razloga da je eli to nee
biti dobro ni za tebe ni za druge. Podigao je au do usana pa je
spustio na stol, praznu. Da sam ti prijatelj, ne bih ti je dao.
Ali mi nismo prijatelji, Tibbs. Ti si samo tip s kojim poslujem.
Trenutak kasnije tuno je kimnuo i glatkim pokretom vratio
eir na glavu. Kako bi bilo drugaije kad me nikada ne dolazi
posjetiti? Sutra u ti poslati nekoga s podacima koje trai.
23.POGLAVLJE
Sljedee sam jutro uetao u Koko i kvoku. Zauzimala je prvi
kat zgrade od crvene cigle u tihom kutu Staroga grada. Nije to bio
pretjerano lijep restoran dekor i jelovnik nisu se promijenili od
vremena kuge. No tako nisu morali povisiti cijene. Svrha mu je bila
da pokae kako obitelj Giroie ima novac i tradiciju i to je inio
uinkovito. Kuhinja je bila zatvorena, ali mukarac je sjedio za
ankom i toio kavu u porculansku alicu. Bio je odjeven poput
efa sale, ali ispod uniforme sam vidio obris noa.
elim razgovarati s Arturom.
Zadrao je pogled na mojoj pohabanoj koulji. A tko si ti? Ja
sam Warden.
Opet je pogledao moju pohabanu koulju. Teko mu je bilo
povezati je s mojim imenom iako ba nisam bio siguran kako je
zamiljao da kralj geta treba biti odjeven. Oekuje li vas gospodin
Giroie?

Samo ako je vidovit.

Znai nadate se da ima slobodno u rasporedu.
Molim se da je tako.
Humor ga je zbunjivao pa je odgovorio tek nakon pauze. Morat
u poslati nekoga gore i provjeriti je li slobodan.
Kimnuo sam i sjeo da priekam. ef sale je pozvao slugu i dao
mu upute pa se vratio kavi koju je polako ispijao s ispruenim
malim prstom. Kad je Senior vodio operacije, prizemlje restorana
danonono su uvali drmatori u loim odijelima s velikim trbusima
i jo veim rukama, koji su u istoj mjeri izgledali drueljubivo i
prijetee. Nisam ih volio, ali bili su mi drai od njihove zamjene,
seljaka u svili koji e se samouvjereno cerekati dok vam reu grlo.
Nakon nekoliko minuta pojavio se nabiti Rouender koji se nije ni
pretvarao da radi u uslunoj industriji i on me poveo na gornji kat.
Ako dovoljno daleko istraite lozu obitelji Giroie, pronai ete
ovjeka. Pravog opakog temera s dvije ake i Opakom naravi, tipa
kakvog ne biste htjeli susresti u mranoj uliici, pa ak ni osvijetljenoj, ma zapravo bilo gdje. Dovoljno mudrog da vidi ono to je
drugima promaklo i s dovoljno velikim mudima da to iskoristi.
Mukarca koji je otricom noa stvorio carstvo, koji ga je objema
rukama drao i branio sa svih strana. Koji je urezao svoje ime
dovoljno duboko u teritorij da je on postao njegovo nasljedstvo.
Tragove toga ovjeka mogli ste vidjeti u Arturovu ocu ne sve, ali
dio divljatva i lukavosti njegova pretka, grubijana ispod izglaene
povrine.
To nije vrijedilo za Juniora u njemu je ta krv ipak pola po zlu,
razvodnila se u nitavilo. On je obiteljski posao smatrao upravo
time jednako bi rado vodio duan ih vinariju. Da je bio svjestan
svoje slabosti, moda bi bio dobar, zadovoljan time da zadri ono
to su njegovi preci stvorili i da to u najboljem sluaju preda sinu
koji e biti sliniji precima. Ah Artur je bio zmija koja je umislila da
je lav, bio je netko tko e unititi svoju obitelj. Ta nova uglaenost
bit e kraj obitelji Giroie.
I dalje je bio opijen nedavnim uspjehom jer je prije nekoliko

tjedana progutao neke neudruene uline bande. Sumnjam da e

dugo u tome uivati. Vani je puno igraa veih od Giroiea i nije
pametno privlaiti njihovu panju samo kako bi teritorij poveao za
nekoliko ulica. Junior ba i nije vidio dalje od prsta. Godinama sam
ga poznavao prije je visio u restoranu, a ljudi njegova oca su mu
donosili slatkie i davali komplimente, bio je razmaen klinac koji
je postao povran mladi.
Ured mu je definitivno bio previe elegantno ureen za ovjeka
koji je, na kraju krajeva, ivio od prodaje zmajevca i kurvi. Sjedio je
za stolom duine lijesa i nije ustao da me pozdravi. Vrh stola bio je
prekriven glatkom, kristalnom, prozirnom ploom jer tko ne bi elio
promatrati bedra drugog mukarca dok raspravlja o poslu.
Wardene, zapoeo je radosno. Vrlo ugodno iznenaenje.
Artur je bio prezgodan za svoju profesiju. Definiran, ali mekan, s
plavom kosom do ramena i odjeom koja kao da je skrojena iz
kurtizanine plahte.
Hvala ti to si naao vremena za mene.
Uvijek ga rado naem. Kako ide posao?
Divan niz neprekinutog uspjeha. A kod tebe?
Ide vrlo dobro, rekao je. Sunce je ulazilo kroz prozor i
reflektiralo se s njegovih zubi. Vrlo dobro.
Drago mi je.
Mogu li ti to ponuditi? Viski? Cigaru?
Bilo je devet i trideset ujutro, ali nuenje darova je Artura
podsjealo da je bogat pa mi je svaki sastanak s njime bio poput roendana. Ipak, odmahnuo sam glavom. Dobro sam. Namjerno
sam prouio bogato opremljenu prostoriju. Promijenilo se otkad
sam zadnji put sjedio ovdje.
Promjena nas sve sustigne, Wardene ili je prigrlimo ili joj
dopustimo da nas proguta.
Odluio sam upamtiti taj biser i pohraniti ga u pamenje. Je li
se to dogodilo dekima iz ulice James? Progutala ih je budunost?
Nasmijeio se, prepreden poput kurve od deset okra. uo si za

to?
Pria se.
Zapravo je to gadna stvar. Da je do mene, takve stvari bile bi
nepotrebne. Posao bi se vodio iskreno i svi bi dijelili profit. Ali,
dramatino je uzdahnuo, ne ivimo u takvom svijetu.
To je moda tvoj svijet moj je sainjen od eerne vune i
zalazaka sunca.
Morat e me pozvati u goste. Naslonio se u stolici i prekriio
ruke. Siguran sam da nisi doao do mene kako bi sluao moja
razglabanja. Iako ga to nee sprijeiti. to te to dovodi u Koko
prije podneva?
Recimo dobrosusjedski odnosi.
To gaje uozbiljilo. Nisam bio svjestan toga da smo susjedi.
Moj dom je cijeli svijet Arture, a svaki ovjek je moj susjed.
Njegov smijeh previe me podsjeao na kikot da bi mi bio
ugodan. Da te ujem, graanine svijeta.
uo sam da imate problema s Udrugom.
Zamiljeno me pogledao. Ne, ne ba.
To nee jo dugo moi govoriti.
Stol mu je bio prekriven razliitim sitnicama: utezima za papir,
pozlaenim satovima, beskorisnim, ali skupim tricama iz
Slobodnih gradova koji su svirali kad biste ih potapali. Podigao je
jedan takav komad, minijaturu kopljonoe i poeo namotavati
klju. Kakve nevolje?
Onakve kakve organizacija koja trguje narkoticima ima s
organizacijom koja se zaklela da e ih ukloniti.
Artur je napravio grimasu, nije mu se svialo to to ga podsjeam da ne vodi plantau pamuka. Odloio je igraku na stol i ona je
poela nesiguran mar prema naprijed pa se prevrnula. Obitelj
ima mnoge i raznolike interese, veina kojih je posve legalna. Ne
bih nas uope opisao rijeima koje si ti upotrijebio.
Mislio sam da smo obojica prezauzeti za okolianje, ah ako sam

ja jedini koji ima posla danas...

Vie od deset godina nismo u sukobu s veteranima, otkako je
Roland Montgomery ubijen.
Nadam se da si uivao u odmoru.
eli rei da e poduzeti neto protiv nas?
Zar ve nisu? Misli da Pretories ne zna tko povlai konce kod
Divljaka?
Divljaci nisu povezni s obitelji Giroie, rekao je Artur. Popust
svih drugih distributera na veliko, imamo raznolike kupce. Kakvim
god se oni aktivnostima bavili, po zavretku naih transakcija nas
se ne tie, u to te uvjeravam.
Lijepa razlika, no sumnjam da e drugi sindikati dijeliti taj stav.
Ulica potuje pobjednike, Giroie i to ne jueranje pobjednike.
Ne mora mi govoriti kako da vodim svoj posao, rekao je kiselo.
Odakle prima informacije? Jesu li pouzdane?
Ni ti meni ne mora govoriti kako da vodim svoj posao, Arture.
Ne bih bezveze hodao do tebe da ne mislim da imam vane
informacije.
Nervozno je udario po staklu. Bez uvrede, Wardene znam da
ima dobre izvore. Ali Udruga se nije mijeala u na posao vie od
deset godina, a ni mi u njihov. Pretories nikada nije pokazao elju
da obnovi sukob i ne vidim zato bi se to sada promijenilo.
Jesi li uo za mar koji planira?
Naravno.
Sljedei e tjedan zapovijedati s pedeset tisua ljudi. S takvim
brojevima mogao bi razmisliti o tome da rijei stara nerijeena
pitanja.
Moda, odgovorio je, neuvjeren ali nervozan.
Ustao sam. Radi to eli, Arture ovo sam uinio iz
pristojnosti.
I Artur je ustao. Nemoj me krivo shvatiti cijenim te
informacije. Uvijek si bio odani prijatelj obitelji.

Nikada to nisam bio, ali nije bilo razloga da to istaknem.

Dovoljno sam blizu teritorija Udruge da moram oslukivati to se
dogaa. Ako tebe srede, moda poslije toga bace oko na mene.
Sumnjam da e biti to od toga, rekao je Junior uspravnih
lea, svim se silama trudei da oda dojam vane osobe. Ali ako
naprave potez, mi emo im kontrirati.
Dolje su ef sale i Arturov uvar sjedili zajedno za stolom, pili
kavu i igrali ah. Igrali su runo, nasumino izmjenjujui figure bez
ikakve ozbiljnije strategije. uvar je mogao matirati u tri poteza, ali
nije to vidio. Jedan sam trenutak gledao njihovu igru i pitao se
hou li biti iv na kraju svoje. Bilo je prevrue za nagaanja, a
kamoli tek suosjeanje, pa sam krenuo kui.
24.POGLAVLJE
Dvanaest sati kasnije stajao sam pred starom propadajuom
vilom, spomenikom vremenu od prije pola stoljea kad su dokovi
bili vrhunska nekretnina, a ne gradsko smedite. Kasno ljetno
sunce spustilo se iza horizonta, ali ostaci svjetlosti jo su uvijek
pomagali odagnati mrak. S bedema me nijemo upozoravao
uobiajeni red vodoriga, ivotinjskim figurama nedostajali su
dijelovi tijela i izrazi im vie nisu bili strani. Presporo su plaili
narod, a on ih je prebrzo unitavao. Ostatak zdanja zadesila je
slina sudbina, uglavnom zbog pasivne indiferentnosti i zlobe
roene iz dosade generacija skvotera. Da je pogledate, kua vam ne
bi zapela za oko, ali da je nekoliko minuta promatrate, uoili biste
da prolaznici radije prelaze ulicu nego da prou kraj nje.
Banda natuenog voa posjedovala je teritorij uz granicu izmeu
Isthmusa i Kirengrada. To je podruje bilo tako siromano da u
njemu nije bilo rasne netrpeljivosti, boju koe izbrisala je
zajednika bijeda. Nalikovali su mnogim bandama Otoanina,
krijumarili su robu kroz svoj dio dokova i nudili plaenike usluge
svima koji su bili dovoljno ludi da ih unajme. Ni s kime bitnim nisu
imali prave veze, a bavili su se aktivnostima koje su stvarale puno
buke, to je dugorono loa strategija za kriminalnu organizaciju.
Trenutno su previe toga pokuavali, a to to nisu imali resurse i

zdrav razum nadoknaivali su istim divljatvom.

Pred ulazom je stajao plaenik s koom boje ugljena i
zakrivljenim maem na svakom boku. Iako sam dolazio esto, i
iako je svaki moj posjet bio unosan za njegovu bandu, u
nedostatku drugog pozdrava iskesio je zube kad me ugledao.
Nisami se obazirao na to, odgurnuo sam ga ramenom i proao kroz
vrata u pakao.
Osniva Bande natuenog voa umislio si je da je umjetnik,
povrh toga to je kriminalac i ubojica pa je unutranjost vile
oslikao vizijama iz snova u jarkim i ivim bojama. Njegove
prvobitne kreacije bile su izuzetno vesele: nasmijeeni oblaci iznad
rasplesane djece, antropomorfno sunce s dointom u ustima koje
im namiguje. Kako mu je rasla e za zmajevcem, prebojao je te
vizije novim mranijim slikama rogatim likovima zaokupljenim
raznim svetogrdnim inovima, pobaenom djecom koja svijetu
obznanjuju svoju mrnju. Umro je prije godinu dana zmajevac
tako djeluje i njegova su remek-djela poela propadati, a slike iz
razliitih razdoblja stopile su se u nedefiniranu cjelinu.
Sama zgrada nije bila sigurna za stanovanje jo od vremena dok
su njezini trenutni stanari bili na sisi. Truli zidovi naslanjali su se
jedan na drugi, jo su stajali samo iz navike. Smrad trulei bio je
teak i zabrinjavaju, drvo je istrulilo, a vlaga je probila kroz strop i
prodrla sve do temelja. S obzirom na veliinu zdanja pomislili biste
da je prilino jednostavno ograniiti smee, a pogotovo tjelesne
izluevine, samo na odreeno krilo ili kat. Prevarili biste se. Smee
je bilo porazbacano posvuda, a smrad urina izlazio je iz samih
zidova.
Pet ili est kriminalaca stajalo je na hodniku, dijelilo doint
snenotrsa i smijalo se na nain koji nije bio pretjerano drutven.
Uutjeli su kad su me ugledali. Iako je njihovo sjedite golemi splet
prostorija, dovoljno veliko da primi svakog lana bande i njegovu
iru obitelj, prednja je prostorija uvijek bila krcata. Banda
natuenog voa bila je bliska skupina luaka. Ova me grupica
pozdravila malo srdanije od svog kolege na ulazu, promumljali su
moje ime i kimnuli mi da proem kroz drvena vrata oslikana poput

drijela.
U glavnoj prostoriji nalazili su se ef i njegov zatitar, okrueni
kolekcijom namjetaja koja je pretrpjela este izljeve bijesa.
Tjelohranitelj je nesigurno sjedio na premalenoj stolici i otrio no
koji bi u rukama obinog ovjeka izgledao poput maa. Nije ga
trebalo otriti, ali on je to ipak inio. Nikada mu nisam mogao
upamtiti ime; bilo mi je dovoljno to znam njegovu funkciju.
Adisu Prokleti izvalio se na kauu s akalicom u zubima. Bio je
mlad, nedavno je preao dvadesetu ti mafijai i kraljevi zakutaka
kao da su postajali sve mlai, ali dodue, moda sam ja stario.
Iskreno, nije izgledao bog zna kako dobro bio je olupina s loom
koom, obrijanom glavom i prevelikim oima.
Ali izgled zna varati. Adisu je zapravo bio iznimno surov ovjek,
pohlepan, opak i sklon tome da zaboravi da ste i vi takvi. Stalno ga
je trebalo drati na oku da vas ne izigra nije mu bilo dovoljno da
dobije svoj dio, elio je i va. Morali ste paziti da mu jasno poruite
kako niste netko koga moe zajebavati, ali na pristojan i neprijetei
nain.
Jer druga stvar o Adisuu bila je ta da je bio potpuni luak to
ste mogli shvatiti iz njegova pogleda koji se nikada nije posve
skrasio na neemu kao i po nervoznim pokretima ruku. Nije
glumio, nije se pretvarao kako bi njegovi ljudi bili na oprezu
neto s njime nije bilo u redu, neto je bilo slomljeno. Tako da ste
mogli sve odigrati savreno, ali jo uvijek niste bili na sigurnom jer
mu je to neto u lubanji u svakom trenu moglo rei da nasrne, to je
bilo samo pitanje vremena. Jednom sam to doivio, zatukao je
kurira tavom koju je maknuo s vatre jednog se trena smijao i
dijelio doint, a sljedeeg je jadnome klincu mozak iscurio kroz
lubanju. Poslije je rekao da je mali krao, ali to je bila glupost. Nije
bilo razloga, ne stvarnog.
Cijela je banda ludila za korijenom urobora, danonono se
kuhao u loncu i ispunjavao zrak halucinacijama. Zdravo,
Wardene, rekao je Adisu nagnut nad stol gdje je udisao pare.
Kako ti mogu pomoi?
Odmahnuo sam glavom. Ne radi se o tome.

U redu onda. Kako ti meni moe pomoi?

Ovisi. to misli o novcu?
Polovica njegova osmijeha sainjena od istoga zlata blistala je
na svjedosti. Volim ga stjecati.
A obitelj Giroie? to misli o njima?
Nasmijao se. I tjelohranitelj se nasmijao. Tjelohranitelj je bio
dobro istreniran. Volimo sve bijele momke s plavom kosom.
Lijepimo se na njih kao na med.
teta.
Da?
Kimnuo sam. Zato to znam gdje im stie sljedea poiljka
zmajevca i kada ih ne biste toliko voljeli, mogli biste se doepati
kilograma i pol nerezane robe.
Tjelohranitelj je prestao brusiti no. Adisu se naslonio na kau i
pomilovao punjenje koje je virilo kroz poderanu kou. Sad kad si to
spomenuo, rekao je, jebeno mrzim obitelj Giroie.
Sutra naveer oko jedan brod e pristati na dok na vrbu
pristanita Sugarland. Neki e ljudi sii s njega. Drugi e se sastati
s njima. Tako je barem pisalo na zapeaenoj poruci koju mi je
Tibbsov ovjek tog popodneva donio u Grofa pa priekao da
proitam i spalim papir.
Da?
Takav je barem plan. Naravno, ponekad se planovi izjalove.
Osiguranje?
Sumnjam da je dovoze asne sestre, ali koliko znam, vi ne
vodite samostan. Trudio sam se ne udisati smrdljivi korijen, ali
prije ili kasnije morate udahnuti. Osjetio sam vibracije oko dna
lubanje, a jezik mi je bio usporen i oteen. Dva demona usred
spolnog odnosa zastala su i zareala na mene. Iznad njih, zaudno
detaljan portret Izgubljene plakao je krvavim suzama koje su tekle
niz zid.
to ti dobiva? pitao je Adisu.

Recimo treinu od onoga to ete zaraditi prodajom.

Neka bude etvrtina.
Kimnuo sam u znak suglasnosti. Nije me zapravo zanimao
novac jedino to je bilo bitno za moj plan je da ne ostane niti
jedan iv Giroie koji e progovoriti o tome to se dogodilo. Dodue,
Banda natuenog voa se dobro uhodala u svoju politiku ne
ostavljanja preivjelih pa to nisam morao posebno napominjati.
Giroiei... zapoeo je Adisu. Vjerojatno nee biti sretni ako
saznaju da je banda Otoana pobjegla s njihovom robom.
Zato, planira im rei?
Adisu je spustio bradu na ruke i tiho razmotrio mogunosti.
Silueta moje majke na zidu pruila je ruke prema meni,
istovremeno puna suuti i negodovanja. Trepnuo sam da nestane,
to ti misli, Zaga? pitao je Adisu.
Tjelohranitelj je ispustio ma iz ruku, a on se zabio izmeu
dasaka. Podmetaljka, rekao je izbuljenih oiju u glavi veliine
kokosa.
Ali kome se podmee? Adisu je pruio ruku i izvukao njegovo
oruje. Zna da je na Warden prije bio agent? Koliko ujem, bio je
visoko rangiran. Pobrinuo se da Dreni ne prijeu preko zaljeva i
opljakaju grad. titio je zemlju i sva ta sranja. Podrugljivo mi je
salutirao. On to i dalje misli. Da smo mi obini pijuni. eli da
budemo orue koje e unititi neke jadnike.
Hoemo li to uiniti? pitao je tjelohranitelj.
Nego to da hoemo. Jer Warden pazi na sve detalje. Mi smo
samo sitne ribe, ne bi se on zamarao nama. Ako roba nije tamo ili
ako nas Giroiei doekaju... Mahnuo je otricom. Uslijedit e
problemi, problemi koje na prijatelj ne treba. On je previe
pametan da bi sebi stvarao probleme.
Adisu Prokleti bit e mrtav u roku od est mjeseci nitko ne
moe vjeno preivljavati na tolikim narkoticima, a uz to je previe
vrsto gonio svoje deke i volio je opasnost. Ali to nije promijenilo
injenicu da je bio polugenij, otar poput elika koji je drao.

Jedan sat, pristanite Sugarland, podsjetio sam ga.

Zapamtit u rekao je Adisu blistavih oiju i nasmijeen.
Ustao sam, nesiguran od dima, ali trudei se to sakriti. Lane
grozne utvare irile su se po zidovima poput rakova koji izviru iz
bave. Mahala mi je prva osoba koju sam ubio, djeak koji se cerio
s razbijenom lubanjom, a neto ruiasto je teklo iz rupe koju sam
ja nainio. Uskoro se pridruilo mnotvo drugih, prerezanih
grkljana i spaljenih tijela, trupala koja sam jedva pamtio, svi su
stajali i tiho se smijali maui mi da im se pridruim.
to ima protiv obitelji Giroie? pitao me Adisu prekidajui
halucinaciju.
Apsolutno nita, odgovorio sam iskreno i izaao.
25.POGLAVLJE
U pravo sam ispio kavu sljedeeg jutra kad su doli po mene,
dvojica, s podignutim ovratnicima na sivoplavim kaputima usprkos
vruini. Nisu bili jako veliki, ali nisu bili ni sitni, na boku im se
klatio kratak ma i bili su zamjetno miiavi. Bio sam jedina osoba
u baru, ali ipak su priekali nekoliko trenutaka prije nego to su mi
prili. Prvo to agent naui je da nikada ne treba uriti, osim kada
eli nekome zaepiti gubicu.
Pitao sam se koliko e vremena protei prije nego to me ledeni
odlue posjetiti. Mislio sam da imam vremena za jo nekoliko svojih
poteza prije nego to oni povuku svoj, ali ovo je bilo u redu. U stvari
bilo je dobro to je znailo da dre Pretoriesa na oku.
Nisam ih poznavao, ali ipak ve osam godina nisam radio za
Krunu, a oni su djelo vrijeme zapoljavali. inilo se da oni mene
poznaju. Jedan se nasmijeio i sjeo, a drugi je ostao stajati i hladno
me promatrao, pripravan u sluaju da se ponem opirati odlasku s
njima.
Jesi U zauzet? Pitao je onaj drueljubivi. Imao je okruglo
pjegavo lice, poput veselog ujaka. Ostatak tijela je jasno davao do
znanja da je taj utisak pogrean.

Nikada tako zauzet da nemam vremena za Krunu.

To je dobro uti. okirao bi se kad bi saznao koliko tvojih
susjeda ne dijeli to miljenje.
Nemojte u detalje, molim vas. Imam slabo srce.
Hoe li te tvoj osjeaj dunosti natjerati i da ode do Crne
kue?
Inae se ne bih mogao zvati patriotom, rekao sam i ustao.
Otpratili su me do male koije koja je vani ekala, ak su mi i
otvorili vrata. Sjeli su preko puta mene, jedan se smjekao, drugi je
bio ozbiljan. Pitao sam se zamijene U kada uloge. Dosadno je ako
stalno glumite sebe.
Crna kua je centralna toka Carstva, mjesto gdje se donose
odluke palau smo ostavili samo kako bi turisti imali to
razgledavati. Unutar njezinih zidova boje ae nekoliko stotina
ljudi u uniformi marljivo radi kako bi sapeli ruke i zavezali oi
milijunima zemljaka. Ne volim ii tamo, i ne samo zato to sam
zadnjih nekoliko puta doao u lisicama. U mom ivotu, a to vrijedi i
za mnoge druge, najbolje je ne gledati unatrag moje godine u
Crnoj kui pripadale su drugoj epohi, davnom periodu koji je
najbolje zaboraviti.
Ipak, kad ve moram doi, lijepo je to mi nad glavom ne visi
smrtna kazna. Stali smo pred ulazom, a vratar se odmah stvorio i
pomogao nam sii. Zatim me dvojac odjeven u sivo otpratio
prednjim hodnikom uz stepenice pa do ureda na uglu u kojem sam
doivio prvi pravi ok toga dana.
Zdravo, Wardene, rekao je Guiscard. Sjedni. elim te
obavijestiti o nekim stvarima.
Tri su godine prole otkako sam ga vidio. Na vrijeme se moe
utjecati, ali i vrijeme je utjecalo na njega. Kad sam ga poznavao
epirio se poput pauna, zapinjao je za oko nasljednicama i namirisanim tetkama na dvoru, ali vie nije bilo tako. Lice mu je bilo
ispijeno pa mu je nos nalik kljunu dolazio u prvi plan. Kosa mu je
jo bila iste zapanjujue bijelo-plave boje, ali poeo ju je gubiti na
sljepoonicama pa je ostatak kratko podrezao nije to bilo ni blizu

kovrama koje je nekada nosio. Uniforma mu je bila besprijekorna,

ali izblijedjela ini se da je gizdavost zadesila ista sudbina kao i
kosu.
Ili moda vie nije imao vremena za modernu vanjtinu. Prvi
trag mi je bilo to to nareuje drugima, a sve mi je potvrdila
petokraka na njegovim prsima Guiscard je bio pripadnik
posebnih postrojbi. Kad sam ga zadnji put vidio, kad me izdao
Starcu, jo je uvijek bio obian agent i lovio je ubojice i silovatelje.
Sada je bio pripadnik elite i vie se nije bavio zaustavljanjem
zloina. Njegove su nove dunosti sezale u pijuniranje,
protuobavjetajni rad i preventivna ubijanja to iroko podruje
neugodnih aktivnosti koje omoguuje monicima da ostanu na
vlasti.
Pretpostavljam da je mjesto zasluio prodajom mojih tajni.
Nisam ga krivio. Prvoroeni zna da sam ja uinio i gore za taj
poloaj.
Lijep ured, rekao sam.
Hvala.
Obino me dovedu ovamo da vidim efa. Osjeam se nevoljeno.
Ne uzimaj to k srcu. Starac me zaduio za tebe. Nije mlad kao
to je nekad bio.
Nikada nije bio mlad.
Ne, pretpostavljam da nije. Guiscard je mahnuo prema stolcu.
Sjedni.
Stajat u.
Agenti iza mene su se uskomeali. Stvarno e se inatiti na
ponudu da sjedne?
Stvarno e me silom natjerati da posluam?
Da.
Sjeo sam. Oekivao sam da u ovo izvoditi sa Starcem, ali to to
je Guiscard zaduen za mene sve e jo vie olakati. Pitao sam se
koliko zna o starim vezama izmeu Crne kue i Udruge, a posebno
o Rolandovu ubojstvu. Bio sam siguran da zna manje nego to

misli. Starac nije volio dijeliti znanje. Bilo mu je drae da mu

podreeni uniti operaciju iz neznanja nego da interno oslabi
njegov poloaj.
Guiscard je kimnuo agentima. Izali su i zatvorili vrata pa se
buka zgrade utiala.
Pria se da se esto sastaje s Joachimom Pretoriesom.
Tako se pria?
Da si se pridruio Udruzi.
to ti misli?
Nikada ne bih rekao za tebe da si nostalgian.
Vara se. Jo uvijek uvam konjia za ljuljanje kojeg sam dobio
za peti imendan.
Ne bih rekao ni da si netko tko e se pridruiti gubitnikoj
strani.
Tu se definitivno vara.
Znai ti i zapovjednik ste se sprijateljili?
Ne znam to bih ti rekao. Moda sam samo poelio posjetiti
kolegu veterana. Razgovarati o minulim danima, prisjetiti se
mladosti.
to god ti mislio, Joachim Pretories nije netko kome moe
vjerovati.
Nasmijao sam se.
Ne slae se?
Ne, nipoto smijeno mi je biti na drugoj strani ovog
razgovora.
Zato onda izigrava njegova pijuna?
Morao sam ovo dobro odigrati. Grna kua mora misliti da vodi
igru, a ne obrnuto. Ovih sam dana sitna riba, agente radim za
onog tko me zaposli.
Zar te ne zabrinjava to tko te plaa?
Prije sam radio ovdje, nisam li?

To je tono, sloio se.

Guiscard kojeg sam poznavao bio je nagao, mladi kojeg je
visoki poloaj pretvorio u nasilnika. U meuvremenu je nauio
nekoliko trikova. Bolje je pustiti osobu da vam prie bez prisile. Ne
trebate silu ako imate prednost, a Crna kua uvijek ima prednost.
Znai pozvao si me jer si zabrinut da sam upao u loe drutvo?
Dirnut sam. Pobrinut u se da u budunosti budem pametniji.
Nismo se ba tome nadali.
Glava me boli od suptilnosti.
Kae da te zapovjednik slua. Mocla se moe druiti malo s
njime i rei nam to sazna.
Ne znam ozbiljno sam shvatio tvoje upozorenje o Preto riesu.
To bi bilo u interesu Krune.
Ne zanimaju me previe vai interesi.
Slegnuo je ramenima pa isprepleo prste. Kako je u Grofu?
Guramo. Navrati koji put pljunut u ti u au piva.
Kako Adolphus? Kako djeak?
Neugodno sam se nasmijeio. Dopusti da te nauim neto o
prijetnjama, Guiscarde zaponi s malima jer vie nema
povratka. Mukarcu s prerezanim grkljanom nita ne znai ako mu
kae da e mu razbiti koljena. Prijetiti mojim ljudima... To je
najgore to moe. Tako da sada kad ti kaem da se jebe, nema
vie to odigrati. Morat e samo sjediti poput impotentnog pedera
i kukati to sam drzak.
Nema potrebe za ljutnjom. Ne mora mi vjerovati, ali nisam te
pozvao kako bih te prisilio na neto. Nadao sam se da si moemo
pomoi.
Jednom si mi ve ponudio pomo s neime, sjea se? O emu
se ono radilo? Dramatino sam pucnuo prstima. Da, naravno
obeao si mi da e mi pomoi pronai osobu koja je ubila naeg
biveg partnera pa si se okrenuo i izdao me Starcu.
Gle, Wardene. Sjedio si ovdje gdje ja sada sjedim i vodio si isti

razgovor koji emo mi sada voditi. Ovo je Crna kua. Mi upravljamo

gradom. Mi upravljamo zemljom. Nae je nebo i more. Ako postoji
mjesto na koje odlazi poslije smrti, onda i njega posjedujemo. Mi
vrtimo kota tvoje sudbine moemo biti blagi, a moemo biti
grubi.
Izvadio sam vreicu s duhanom iz depa. Isuio se od vruine i
zbog toga je cigareta koju sam smotao bila nezgrapna. Ja sam
bolje drao taj govor.
Kako su ljudi reagirali?
Ovisi o tome kome sam ga drao.
Kako e ti odgovoriti?
Recimo da bude blago, zapalio sam cigaretu. Kako to izgleda?
Guiscard je otvorio ladicu stola i izvadio pepeljaru koju je
spustio pred mene. Imamo mi svojih izvora i spremni smo suradnicima pruiti naknadu za njihovu pomo.
Kakvu pomo?
Za poetak mi ispriaj to zna.
Znam ja svata, Guiscarde. Usmjeri me ili emo ovdje biti cijeli
dan.
Ogranii se na nedavna dogaanja u Udruzi veterana.
Spremaju mar.
Za sada me nisi oduevio.
Prije nego to pedeset tisua ljudi opkoli palau, Pretories e
nekolicini narediti da spale sindikat.
Ni to ga ba nije oborilo, ali barem se naslonio i razmislio prije
odgovora. Zato?
Nisam upoznat s njegovim mislima. Pretpostavljam da ga je ova
situacija s Vojnikovim srebrom uznemirila. Misli da izgleda poput
slabia koji se ne moe brinuti za svoje ljude. Tako da je odluio
iskoristiti brojanost kad je ve skupio ljude i podsjetiti sve da se
Udrugu ne smije uzimati olako, kao ni njezina vou.
Tko je meta?

Nije mi rekao direktno, ah mislim da se radi o obitelji Giroie.

Dovoljno su veliki da to izgleda poput postignua, a dovoljno mali
da ih zgazi bez veih problema. Uostalom, jo uvijek postoji velika
netrpeljivost izmeu njih zbog onoga to se dogodilo zadnji put.
Zadnji put, ponovio je zamiljeno. Napad na sindikat to je
potez tipiniji za njegova prethodnika, ako se dobro sjeam
povijesti.
Vajda je sentimentalan.
Guiscard je glasno proistio grlo. Ovo je malo... Teko za
povjerovati.
Kad barata informacijama, moe ekati da ivot dokae da si
imao pravo. Onda se moe smijati onima koji ti nisu vjerovali.
to Joachim eli od tebe?
Poprilino sam dobro upoznat sa aptanjem iz podzemlja.
Nadao se da u mu pomoi.
Guiscard je opet proistio grlo. ini se da mu je to zamijenilo
podrugljivi osmijeh to se tikova tie. Tvoje sumnje nisu ba sto
postotne.
Zamolio sam ga da potpie priznanje, ali iz nekog je razloga oklij
evao.
Znai, nema dokaza.
Danas ih nemam. Nagnuo sam se prema naprijed i ugasio
cigaretu u pepeljari. Za tjedan dana bit u najpametniji gad meu
svima, a ti e se diviti mojoj intuiciji.
Prijateljski je slegnuo ramenima pa mahnuo prema vratima.
Onda se vidimo sljedei tjedan.
Zvidao sam na putu prema kui iako mi je sunce isuilo grlo, a
glava boljela od elje za dahom. Poredao sam ploice domina.
Uskoro e biti vrijeme da jednu prevrnem.
26.POGLAVLJE
Ostatak sam dana proveo zabavljen razliitim aspektima svoga

poslovanja koje sam zapustio dok sam jurcao gradom poput

zbunjenog viteza na misiji. Mjesec je bio spor, neugodno spor. Vrijeme je uguilo rekreativne instinkte moje klijentele, a ankeri i
sitni dileri koji su kupovali od mene jo su uvijek imali robe. Iz
nekog je razloga ega u ljudima gasila interes da se napumpaju
dahom. Veina bogate klijentele, deki iz Korovih Visova te budui
carevi trgovine, vrhunac ljeta provodili su na plantaama na selu
tako da mi se i ta opcija sasuila. Bilo je to neprofitabilno popodne
to mi je pokvarilo raspoloenje.
Kurir je stigao dok sam jeo ovji gula koji je Adeline pripremila
za veeru. Bilo je prevrue za gula od janjetine i zapravo mi je bilo
drago to me prekida.
Imam hitne podatke, hitne i vrijedne. Ponavljam, hitne i vrijedne.
Doi k meni, hitaj to prije, i ponesi dvadeset okra za isplatu.
Poiljatelj,
Iomhair Gilchrist, posrednik
Ispod, kao da smatra da njegovo obeanje nije dovoljno da me
pokrene, napisao je:
Znam tko je ubio Rhaine Montgomery.
Sluajno sam i ja to znao. Ipak sam zakljuio kako odlazak do
Iomhaira nije gubitak vremena. Pojeo sam gula, popuio cigaretu i
otiao na kat po dvadeset okra. Naravno, dat u mu ih samo u krajnjoj nudi i nisam smatrao da e doi do toga. Najvjerojatnije u
laima ili batinama izvui iz Gilchrista sve to zna ili misli da zna,
ali zakljuio sam da nije na odmet ponijeti novac u neoekivanom
sluaju da su mu narasla muda od naega zadnjeg susreta.
Veer je bila blaga, jo uvijek bi vam se uznojila jaja, ali bilo je
bolje pd paklenog popodneva. Uivao sam u etnji praznim ulicama
i trudio se ne razmiljati o cilju. Iomhairova kua bila je nelijepa
kao i uvijek. Netko je urezao rije pizda preko novog sloja boje koji
je nanio, moda isti aljivac kao i proli put iako sam vjerovao kako
je to raireno miljenje.
Iz navike nisam pokucao, ali ovaj su put vrata bila zakljuana.
Gilchriste!, povikao sam. Otvori jebena vrata!

Nisam dobio odgovor ali iznutra sam uo kretanje, priguen

razgovor i palo mi je na pamet kako Gilchrist moda nije pretjerivao
kad je napisao da se pourim.
Pojurio sam oko zgrade na vrijeme da ugledam kako se netko
sputa niz Iomhairov prozor. Bilo je premrano za detalje, ali
zakljuio sam kako se ne radi o tajnom ljubavniku pa sam ubrzao i
skoio na njega. Jednom je nogom jo uvijek visio kroz prozor, bio
je to nezgodan poloaj kad vam netko zarije rame u prsa. uo sam
neki kljocaj, vjerojatno njegov gleanj, ali to ga nije usporilo.
Kotrljali smo se po praini, nije to bilo ni vjeto ni lijepo. Stisnuo mi
je ruke oko vrata, ali oslobodio sam se, uspravio i nabio mu bradu
u zemlju. Jo nekoliko takvih udaraca i omlitavio je, a ja sam ga
povukao na noge i naslonio na zid.
U toj stanci sam ga prepoznao, lik bijele kose kojeg sam vidio
kad sam zadnji put posjetio Pretoriesa. Njemu je trebalo malo
vremena da se osvijesti poslije batina, a zatim su mu se oi
usredotoile na moje lice i zablistale prepoznavanjem. to ti radi
ovdje?
Oklijevao sam s odgovorom pokuavajui smisliti neto
pametno. Dobro je to nisam pretjerano mudar jer je tiinu
prekinula buka u uliici iza mene pa sam zgrabio tipa i okrenuo ga.
Bio je to instinkt ne mogu se pretvarati da sam prepoznao zvuk,
ali na nekoj sam nesvjesnoj razini znao da je bolje da izmeu sebe i
zvuka postavim taoca.
Zauo se jo jedan zvuk i taj sam prepoznao zvuk odapete
strijele. Istovremeno s time ili gotovo istovremeno, zauo se povik
moga ljudskog tita, a zatim mu je iz prsa izvirila strijela.
S te udaljenosti postojala je dobra ansa da strijela probije metu
s dovoljno sile da se zabije i u mene. Nisam zastao kako bih uivao
to mi se posreilo. Pustio sam tipa da padne na do i bacio se kroz
prozor, bio je to nezgrapan potez, oajan i neelegantan i opalio sam
cjevanicom po prozoru. Unutra sam se sagnuo ispod prozora kako
ne bih postao meta. Svijea na stolu bacala je jedino svjetlo i
potraio sam neto ime bih je sruio. Primio sam teku polugu i
bacio sam je prema svijei. S obzirom na smee oko mene,

postojale su velike anse da e iskra zapaliti ured koji e buknuti.

Ali nije, a ja sam nastavio uati u mraku drei maetu u
jednoj, a no za bacanje u drugoj ruci. Ako me onaj vani odlui
napasti, ja u biti spreman. Ako se radi samo o jednom tipu, moda
stvari zavre povoljno za mene. Zakljuio sam kako se vjerojatno ne
radi o samo jednoj osobi.
Prolo je pet minuta. Moda su ekali da izaem. Prolo je jo
pet. Nitko nije tako strpljiv, ne nakon to nekoga ubije. Tko god da
je ispalio tu strijelu, otiao je. Priekao sam jo deset minuta kako
bih bio siguran pa spremio oruje, zatvorio prozor i potraio
svijeu.
Nisam je odmah naao, otkotrljala se ispod novina starih pet
godina. Zapalio sam je ibicom s pojasa pa prouio prostoriju. I
dalje je bila natrpana i neuredna, na policama je stajala
nepojedena hrana, na podu su trunuli papiri. Bila je u kaosu
prilikom moga zadnjeg posjeta bila je kaos i sada. Kakvo god da
se natezanje ovdje odvilo u zadnjih pola sata, nije ostavilo tragova
na sobi. Osim tijela na podu, naravno.
Ako sam posve iskren, ne bih uloio svoj dio Grofa u okladu da
e Iomhair Gilchrist jo dugo poivjeti ipak nadao sam se da e
se zadrati malo due, isto iz koristoljublja.
elja u jednoj, a govno u drugoj ruci, kau. Truplo pod mojim
nogama bilo je definitivan dokaz koje od to dvoje uinkovitije
napuni dlan. elini ivac nije bio ljepotan za ivota, a smrt mu po
tom pitanju nije puno pomogla. Debelo lice bilo mu je oteeno
poput prezrele dinje, crvenilo koje su prekidali samo sijedi brkovi.
Progutao je vei dio krpe koju su mu nagurali u usta da ne galami,
a na vratu sam ugledao otiske dva iroka dlana. Je li to isti par
ruku koji je dokrajio Rhaine? Nekako nisam sumnjao u to.
Nisam trebao potvrdu, ali ipak sam je dobio. Joachim Pretories
je ubio Rhainina savjetnika, kao to je ubio Rhaine. Ostavio sam
truplo gdje sam ga naao, otkljuao ulazna vrata i iskrao se u no.
Iz principa nisam volio ostavljati tijela da trunu, ali nisam ba
mogao skrenuti pozornost na sebe pozivanjem vlasti. Uostalom,
kako je krenulo, uskoro e imati drutvo.

27.POGLAVLJE
Loe sam spavao.
Veernji promet bio je slab i spor, mala grupa luzera koji su
zapili ono to su imali u novanicima. Bili su nasilni Adolphus je
dva puta bio prisiljen napustiti klupicu iza anka i doarati
gostima potrebu za mirom na nain koji je bio i krvav i ironian. Na
kraju veeri Adeline je krpom obrisala krv. Nije to bio prvi put, a
nee biti ni zadnji.
Ja sam veer proveo izmjenjujui runde estica i daha, pokuavajui se uvjeriti kako smrt Iomhaira Gilchrista nee direktno
voditi k mojoj. U uliici je bilo mrano nadao sam se kako je
premrano da bi nam razaznali lica. Dovoljan dokaz za to bio mi je
to to me strijelac zamijenio za lana svoje ekipe. Da me prepoznao,
meutim, sve bi otilo kvragu. Pretories mi ve sada nije vjerovao
da je uo da radim na svoju ruku, ubio bi me kako ne bih stvarao
neprilike. To bi bio pametan potez i iako je uinio neke pogrene
poteze, nisam Joachima smatrao budalom.
Naravno, to zapravo nije bilo bitno. Preduboko sam se upleo.
Tako je to kad jurite nizbrdo ili istrite ili padnete.
Oko jedan ujutro popeo sam se na krov, spustio noge na balkon
i smotao doint. Negdje u tami ljudi su umirali zbog mene.
Pretpostavljao sam da to nisu dobri ljudi nasilnici i drmatori koje
je Artur Giroie II unajmio da nagledaju njegovu poiljku otrova. No
ni ja nisam bio pretjerano dobra osoba pa moda ne bih tako olako
trebao gledati ivote svojih nemoralnih drugova.
Prolo je dosta vremena prije nego to sam otiao u krevet i kao
to sam spomenuo, nisam u njemu naao mira.
Ujutro nisam imao puno posla. ini se da nije ni Cari jer sam
bio budan dobrih sat vremena prije nego to se pojavio, a ja se ne
budim rano.
Konano je uao iz stranje prostorije zijevajui i bez majice,
mrav poput tapa, kost i koa. Je U ostalo to za mene?
Ubacio sam zadnji komad jajeta u usta. Ti si snalaljiv

djeak.Siguran sam da e neto nai.

Nesretno se namrgodio pa sjeo za moj stol.
Izvadio sam amajliju koju mi je Mazzie dala i predao mu je. Nosi
ovo kad ide na sastanak pobrini se da lokalci vide da si
oznaen.
Cari je predmet promotrio s nevjericom koja je graniila s
gaenjem, kao da sam na stol stavio govno. Zatim je to ugurao u
stranji dep i neto promrmljao.
Molim?
Ne vidim smisla.
Mislio sam da sam sve razjasnio prilikom naega posljednjeg
razgovora.
Ne trebam pomo. Mogu sam sve shvatiti.
Ne moe, ah nisam na to mislio. Ako sutra ne ode posjetiti
Mazzie, primit u te za glenjeve i izvjesiti kroz prozor. Utjee li to
na tvoje planove?
Prijetnja ga je uutkala na punih pet sekundi. Onda je prljavom
rukom obrisao nos i nastavio: Adolphus sutra dri govor.
To me nije zanimalo ni prvi put kad si to rekao.
To je vano. Moda e ga gledati pet tisua ljudi.
Moe onda nekoga od njih pitati kako je prolo.
To mu je bitno. On je junak, zna?
Da? Nisam znao.
Odbio je neprijatelja kod Aunisa. Sam samcat je ubio dvadeset
ljudi.
To ovjeka ini junakom? Ubijanje velikog broja ljudi?
Da ako su Dreni.
Jesi li susreo velik broj Drena u Gradu sjena?
Odmahnuo je glavom.
Jesi li ikada gledao kako netko gori? Jesi li ikada osjetio miris

spaljenih ostataka ovjeka?

Progutao je slinu, ali nije micao pogled s mene.
Vie nikada nee odrezak pogledati na isti nain, to ti
garantiram.
Sada je odvratio pogled, izvio vrat kako bi pobjegao od mog
pogleda.
Mislim da tada ne bi tako brzo govorio ni o asti. Ispio sam
gutljaj kave i pogledao kroz prozor. Da nisi vie otvorio gubicu kraj
mene ili u ti je ja zaepiti.
Uslijedila je duga pauza i mislio sam da je posluao moj savjet.
Ali jo je u njemu bilo previe divljaka da bi pretrpio moj napad a da
i sam ne uzvrati. Mislim da si ljubomoran.
Nasmijao sam se. Pogodio si. Nisu mi na prsa pribili dovoljno
lima i nikada im to nisam oprostio.
Idem na Adolphusov govor.
Pokuava me razljutiti? Jer ve sam na pola puta.
Ne primam naredbe od tebe.
Ne? pitao sam, a do tada mi se raspoloenje posve promijenilo.
Zgrabio sam ga za ramena i vukao sam ga sa stolice kad nas je
prekinuo zvuk kraj moga boka.
to se tu dogaa? Adelinin ton glasa uvijek je bio negdje na
pola puta prema zapovjednom, ali ovaj je put to stvarno i mislila.
Samo razgovaramo, rekao sam i pustio Carieva ramena.
Stisnula je oi u proreze, bile su samo crta u nizu oblina koje su
inile njezino tijelo i lice. Znam ja kako ti razgovara. Okrenula se
Cariu. ekaju te kuanski poslovi. Brii.
Trenutak me bijesno promatrao pa je otiao. Ide k Mazzie,
povikao sam za njime. Nemoj ni pomisliti da ne ide.
Sjeo sam. Adeline je nastavila stajati iz mene, ali s obzirom na
njezinu visinu, bili smo u ravnini.
to je to bilo? pitala je.

Samo pokuavam
obrazovanja.

deka

nauiti

vanosti

dobrog

Svata ti njega pokuava nauiti u zadnje vrijeme.

Je li to bila ala? Kako slatko. Mislio sam da e biti na mojoj
strani. Nisi i ti ta koja me gnjavila da mu naem uitelja? Uinim to
i onda me samo svi gnjavite.
Preplaen je, rekla je mirno. Vidio bi to da nisi do grla upao u
kakve god nevolje sad sprema.
Svijet je zastraujue mjesto to prije to naui, to e mu biti
bolje.
Zato mu nanosi masnice? Da ga naui oprezu?
Uglavnom zato to mi ide na ivce.
Pokuavao sam je izazvati, ali nisam to postigao. Curi ti krv iz
nosa, rekla je konano.
Podigao sam dva prsta do gornje usne. Nije se varala nisam
shvatio da sam tako jako udarao po dahu.
Jesi li ga udario?
Imao sam smotanu cigaretu da je zapalim poslije doruka pa
sam zakljuio da je dobro vrijeme da je pripalim. Zna mene, pravi
nespretnjakovi.
Koji se vrag dogaa?
Ne znam o emu govori.
Agenti dolaze u Grofa. Ti i Adolphus se pjenite jedan na
drugoga. Kakvu igru igra i to e se nama dogoditi? Zadnji put kad
si takvo to izveo, Cari je umalo poginuo, sjea li se? Kakve nam
nevolje sada sprema?
eli da odem? O tome se radi? Samo reci naravno, otkrit e
da nije tako lako bez mene. Grof nije neki izvor novaca. Koliko sam
para ulupao u bar kroz godine, koliko sam zajmova podmirio kad je
bila sua? Sigurno je lijepo lebdjeti iznad toga na oblaku, ruku
istih poput rose i iste takve savjesti. Sigurno te sram to netko
poput mene ivi u tvojoj kui, obian kriminalac. Dim mi je izlazio

iz ranjenih nosnica. Ali uzima moj novac, zar ne, Adeline i

trai usluge kad ih treba.
Uutjela je. Usnice su joj podrhtavale, ali nijemo je primala
udarce.
Znate da ste dotakli dno kad napadate sveca kako biste
popravili svoju sliku o sebi. Bilo je vrijeme da krenem, to je vrijeme
prolo prije petnaest minuta. Do sada je ve Artur Giroie svjestan
toga da mu je poiljka ukradena, a deki ubijeni. Bit e ljut i trait
e kamo usmjeriti taj bijes. Mislim da bih mu mogao pomoi.
elim ti ugodno jutro, rekao sam Adeline koja se jo nije
oporavila od mog napada. Moram nekoga gurnuti s litice.
28.POGLAVLJE
Kad sam uao, Arturov bijesni izljev je jenjavao, psovke koje . je
sada mumljao bile su poput blage izmaglice koja ostaje za olujom.
Jedan kristalni uteg za papir bio je zaglavljen u drveni okvir vrata.
Slika iznad stola bila je skinuta sa zida i pokidana, a dosadan
pastoralni prizor na njoj uniten. Junior je stajao kraj reda prozora
koji su gledali na susjedstvo koje je posjedovao, ili se barem
pretvarao. Kosa mu je bila razbaruena.
Podigao sam stolac za gosta i sjeo, razvezao vreicu s duhanom
i istresao malo za cigaretu.
Slijepi bijes utjee na ovjeka. Junior je sjeo nakon mene, ali jo
je neko vrijeme teko disao. Bio sam tako ljubazan pa sam malo
priekao prije nego to sam progovorio.
Gadno jutro?
Uzeo je mirisnu cigaretu iz kutije od ebanovine na stolu, ali nije
ju mogao zapaliti i masovno groblje iskoritenih ibica je punilo
pepeljaru. Ja sam svoju zapalio brzim pokretom pa se nagnuo
naprijed i zapalio njegovu.
Drhtavo je uvukao dim pa ispustio oblak klinia i katrana u
zrak. Netko je sino napao nau poiljku. Ubio sve uvare i
pobjegao s robom.

To nije ba lijepo.
Udario je akom po stolu, a ono malo ukrasa to je preivjelo
njegov bijes se zatreslo. Izgubili smo sto okra. Mogao sam pet puta
vie zaraditi na ulici. Proao je rukom kroz duge plave uvojke. Da
ne spominjem gubitak uvara.
To da ne spominje.
Veterani stoje iza toga zar ne? Prvo Divljaci, a sada ovo.
Moda.
Prekriio je ruke i spustio glavu na prsa. Izrezat u Pretoriesu
novi upak. Onda u mu izvui crijeva kroz njega.
Zvui bolno.
Misli da se moe zajebavati s Giroieima, e pa nauit e da ne
moe.
Blagoslovljeni bili uitelji.
On i svi njegovi ljudi nemaju pojma to ih eka.
U usporedbi s tobom, Dreni e izgledati poput blagih djeva.
Bio je previe zadubljen u osvetu da bi me uo, ali ovo zadnje se
probilo do njega. Tebi je ovo smijeno?
Samo to imamo u ovakvim traginim trenucima.
Lako je tebi to olako shvaati. Ja imam odgovornosti. Cijela
obitelj eka moju zapovijed i svi propadamo ako ja pogrijeim.
To je teret vodstva, sloio sam se.
Zacrvenio se. Kad epam tog kurvinog sina...
Iako bih rado uo ostatak Giroieova teoretskog muenja,
vrijeme je letjelo. Prerano je za nasumine mete, a kamoli tek za
bijes. Jo ni ne zna tono o kome se radi.
Ne budi glup ti si rekao da dolaze po mene, sjedio si u ovoj
stolici i nije prolo ni tri dana.
Prenosio sam ti glasinu, nisam ti predavao testament
Prvoroenog.
Nisam te smatrao osobom koja se ustrtari kad postane gusto,

frknuo je, dio minulog bijesa brzo se vratio zahvalan na novoj meti.
To radim? Ustrtario sam se?
Kvragu, Wardene! Prije nekoliko dana si mi propovijedao, a
sada sjedi poput imbecila, baca isprazne fraze i ponavlja moje
rijei!
Nisam odgovorio. Kapljica znoja skliznula mu je niz elo do vrba
nosa. Obrisao ju je i odvratio pogled.
utio sam dok mi cigareta nije toliko izgorjela da sam je morao
otresti. Ako te moja prisutnost smeta, smjesta u otii.
Promrmljao je neto to ba i nije bila isprika. Pretpostavljam
da bi velik broj igraa bio zainteresiran da nabavi moju robu.
Igraka kopljonoe leala je na boku. Podigao sam je i navio pa
pustio da koraa preko stola. Velik broj, sloio sam se.
Moda... Djelovao je kao da trai moje doputenje. Moda bi
bilo mudro dodatno to istraiti prije nego to usmjerim svoje ljude.
To ima smisla. Uglavnom, ako su veterani krivi moda ti je
bolje da to zaboravi. Oni imaju brojanu nadmo i brzo e
iskoristiti tu prednost.
to bi to trebalo znaiti?
to si mi rekao kada sam zadnji put bio ovdje? Da je ovo posao
kao i svaki drugi. Nema profita u krvi. Zaboravi i kreni dalje. Pa to
ako je to udarac za tvoj ugled. Nitko ne izae iz rata u plusu.
To misli? Njegov bi pogled sprio cvijetak. To oni misle? Da
sam slab? Da je moje ime prolost? Da obitelj Giroie ne moe paziti
na svoje interese?
Nitko nita ne govori, Arture. ak ni tvoj otac nije olako uao u
rat protiv Udruge.
Nagnuo je glavu kao da je neto nanjuio. ak ni moj otac?
Htio sam rei...
Znam to si htio rei, odbrusio je. Uzima si previe slobode,
Wardene.
Suspregnuo sam osmijeh. Ispriavam se, naravno. Nisam te

htio uvrijediti.
Prihvaam ispriku, rekao je malo kasnije, polako kimnuo,
razmiljajui o krvi. Previe ljudi dijeli tvoje miljenje da Junior
nije Senior, da je obitelj Giroie popustila, da vie nismo vani.
Uvjeravam te, rekao je usmjerivi panju na mene ruku poloenih
na stol, ravnih lea, slika i prilika mira usred nereda koji je stvorio.
Uskoro e svi uvidjeti da su se prevarili.
Podigao sam peljaru s tepiha, spustio je na stol pa ugasio cigaretu. Ne sumnjam u to.
29.POGLAVLJE
Adisuu je trebalo puno vremena. Netko drugi tako bi kasnio _ u
znak uvrede, kako bi mi pokazao koliko mu malo predstavljam.
Meutim, zakljuio sam da je on jednostavno zaboravio Banda
natuenog voa nije bila poznata po tonosti. Teko je misliti na
vrijeme kad vei dio dana provodite obavijeni skupim
balucinogenim oblakom.
Kod Dizzija je bio ruan restoran sa starim namjetajem, bez
zahoda i s vrlo zamjetnim problemom glodavaca. Ali nalazio se u
dijelu Okuke u koji nitko nije zalazio i posluga je znala ostaviti
ljude na miru. Sjedio sam na maloj verandi i gledao kako mi se
kava hladi. Nije se hladila brzo. Mislim da je terasa bila vrelija od
vode.
Zbog vremena i napora proteklih dana nisam obraao pozornost
na okolinu pa Adisua nisam primijetio sve dok se nije spustio na
klupu meni prekoputa. Doao je u pratnji tjelohranitelja i gustog
sloja znoja.
Adisu, rekao sam.
Wardene, uzvratio je, ali nije me pogledao. Oi su mu bile
krvavi krugovi oko crnih tokica. Preko ela i ispod brade izbio mu
je sloj priteva. Ispod stola je lupao nogom bez ritma. Nije spavao
prethodne noi, moda nije spavao otkako sam ga posjetio. Proveo
je te sate punei se dahom i uivajui u nasilju koje sam mu osigurao. Sada se sputao na zemlju, bio je nervozan i neraspoloen i

bilo ga je lako isprovocirati. Ostatak razgovora moda nee protei

ugodno.
Konobarica je bila neugledna, sredovjena i preplaena. Sitnim
je koracima pristupila stolu, poput zeca koji prelazi istinu u
strahu od predatora.
Njezin je dolazak razbudio Adisua. Kako si, ljubavi? rekao je i
zapiljio se u nju. Trudio se biti ljubazan, ali s tim cerekom i ludim
pogledom njegova je panja imala suprotan uinak.
Dobro sam, istisnula je.
Samo dobro, a? Ne moe bolje od toga?
Slegnula je ramenima.
Zna, svaki dan kad se probudi mogao bi ti biti zadnji. Malom
je plamenu dovoljan jedan jai vjetar. Jai vjetar i... Podigao je
ruku do tjelohraniteljeva lica i pucnuo prstima. Tjelohranitelj nije
reagirao. U opisu posla bilo mu je da ostane smiren kad se Adisu
pone ponaati neobino. I nema te, Zna? Samo tako. Mora
iskoristiti svaku minutu, kui?
Ja... Pokuat u to uiniti, rekla je. Bio sam uvjeren kako je
jadnica tog trena bila posve svjesna krhkosti svoga postojanja.
Adisu se nasmijeio pa kimnuo glavom gore-dolje i nastavio tako
sljedeih pet sekundi kao da se izgubio u tom pokretu i ne moe
stati. Imate odrezak i jaja? pitao je konano.
Naravno.
elim naruiti odrezak i jaja.
elite li kajganu ili peena jaja?
Donesi mi oboje, rekao je. I kruh. I krumpir. I kavu. I mlijeko.
Imate svjee mlijeko? Nije priekao odgovor. I kukuruzni kruh. I
slaninu skroz peenu, jasno? Ali odrezak ne, odrezak volim
gotovo pa sirov. Okrenuo se tjelohranitelju. to e ti, Zaga?
Kavu, odgovorio je.
Samo to? pitao je Adisu iznenaeno i zaudno brino. To je sve
to e naruiti ? Doruak je vaan ovjee. Mora se najesti,

imamo posla. Bar pojedi jaja.

Prolo je podne, ali Adisu Prokleti je ignorirao pravilo da postoji
odreeno vrijeme za doruak.
Zaga je odmahnuo glavom. Kavu, rekao je opet.
Adisu je slegnuo ramenima i okrenuo se konobarici. Mora
dopustiti ljudima da sami donose odluke, zna kako je.
Ona je brzo kimnula. Mislim da se s malo toga u ovom trenu ne
bi sloila ako je to znailo bri kraj razgovora. Ti si pametna ena,
rekao je Adisu. Ali trebala bi odrezati te ike, draga. Nikako ti ne
stoje.
Konobarica je podigla ruku do ela i raskolaila oi. Morao sam
se sloiti s Adisuom. Imao je oko, za osobu ije su se mrlje od znoja
protezale od pazuha do meunoja. Sada vie posramljena nego
preplaena, konobarica je pojurila prema kuhinji.
Shvatio sam tada da prvi put vidim Adisua na dnevnom svjedu. Njegovo je ludilo bilo manje oito ili je barem manje smetalo u
njegovu prirodnom okruenju, u propadajuoj vili u drutvu bande
jednako munjenih vojnika. Vani u javnosti, u svijetu umornih
radnika i prolaznika, poprilino se isticalo. Palo mi je na pamet da
sam moda odabrao pogrenog luaka ovisnika o korijenu da obavi
moj prljav posao.
Je li sve prolo glatko?
U razmaku od deset sekundi poslije razgovora s konobaricom i
mojeg pitanja, Adisu se povukao duboko u misli. Pomicao je usne u
nijemom razgovoru. Uspio je prekinuti unutarnji monolog dovoljno
dugo da mi odgovori. to si pitao?
Je li sve prolo glatko? ponovio sam, ono to sam te traio da
uini.
O, da. Bilo je dobro. Sve je bilo kako si rekao. Kockice su sjele
na mjesto i tako to.
Sjajno .
Aha, sloio se iako nije djelovao pretjerano uzbueno.
Znai, ima moj dio, to je bila izjava iako iskreno nikada nisam

do kraja vjerovao Adisuu Prokletom.

Koji?
Neu ti rei.
Tjelohranitelj se napuhao tako da su mu se ramena digla u
ravninu s glavom. Ja sam ispijao kavu to sam manje prijetei
mogao.
elim da shvati, Wardene, da te nisam odluio prevariti i
zadrati tvoj dio.
Naravno.
Ja ne poslujem tako ne bih unitio dobru vezu zbog neeg
kratkoronog. Zar to ima smisla?
Nema.
Nisam netko tko se svaa oko nekoliko novia.
Nisam to ni mislio o tebi.
Hvala ti, rekao je Adisu. Izgledao je ganuto. Kao to sam
rekao, planirao sam ti donijeti tvoj dio. ak sam pripremio i mali
paket za tebe, zar ne Zaga?
Tjelohranitelj je pljunuo na cestu, to je valjda bio znak potvrde.
Adisu je ustro kimnuo. Dvadeset i pet okra, etvrtina onoga
to smatram da emo zaraditi od zmajevca. I to je dareljiva
procjena! U zadnje vrijeme su cijene pale, moda sam rekao ak i
previe. Ali ja nisam netko tko se svaa oko sitnia.
To si ve rekao.
Kad sam to rekao?
Prije nekih trideset sekundi.
Adisu je proveo neko vrijeme pokuavajui se toga prisjetiti. Da,
dobro htio sam rei da se nisam predomislio samo kako bih
zadrao tvoj dio. Imao sam svaku namjeru platiti te, iskreno,
jesam. Ali onda sam se zamislio.
To je opasna aktivnost.
Pomislio sam zato Warderi napada Giroie? Ima svoj mali

posao, nije on netko tko stvara nevolje samo da zaradi nekoliko

okra. To ne bi bilo... Naglo se okrenuo podreenom. Koju rije
traim, znai da ako nita ne napravi to e ti se obiti o glavu?
Tjelohranitelj je odmahnuo glavom. Nije znao rije na koju je
Adisu mislio. Meni se inilo da tjelohranitelj ima vokabular od sto
rijei, uglavnom jednoslonih.
Adisu je pucnuo prstima i nacerio se. Mudro to sam htio rei.
Ti si mudar lik.
Hvala.
Previe mudar da bi stvarao nevolje osim... Adisu je
pribliio lice mojem, zube ute poput zlata, daha ogavnog kao da je
jeo strvine. On eli nevolje! Njega uope ne zanima novac.
Zna to ako skratim ovaj razgovor, moe zadrati moj dio
novca. Hoe li te to smiriti?
Upravo sam ti rekao, ovjee ne radi se o tvom dijelu. Boli me
za tvojih dvadeset i pet okra. Bacio bih taj novac u blato ispred
kue da gledam beskunike kako se tuku za njega. Tako da ne
spominji mi vie svoj dio, dobro? To me jebeno vrijea. Uistinu je
izgledao uvrijeeno.
ao mi je, rekao sam.
Na trenutak je razmatrao moju ispriku. U redu je, rekao je.
Uglavnom, malo sam kopao, malo sam oslukivao. Saznao sam da
su Giroie poprilino uznemireni zbog svojih mrtvih. To me ne udi,
mislim tko voli kad mu netko pokolje ljude?
Tiina se protegnula izmeu nas. Konano sam shvatio da
njegovo pitanje zapravo nije bilo retoriko. Nitko.
Adisu je veselo kimnuo, kao da ga raduje moj napredak. Tako
je, to nitko ne voli, nimalo. Ali evo to je zanimljivo Giroiei, oni ne
gledaju u naem smjeru, kako ujem. Oni sumnjaju na veterane.
Zar te to ne udi?
Prestar sam, nita me ne udi.
Ja nisam, ovjee! ivimo u ludom svijetu. Mora shvatiti to ti
je pred nosom, kui? Inae, u emu je smisao?

udno je to to luaci i narkii, ama ba svaki kojeg sam

upoznao, izgaraju od elje da podijele ivome mudrosti. Dok sam
ekao da Adisu nastavi, poeo sam motati cigaretu.
Ne bi smio puiti, ovjee, rekao je. To je loe za zdravlje.
Hvala.
Nema na emu. Uglavnom, mogu ti rei, Warene, prilino sam
se dobro osjeao kad sam rijeio tvoju zagonetku. Jako pametno,
zna? Poelio sam povikati na sav glas da cijeli svijet zna koliko
sam dobar, da mogu slijediti pravog igraa poput tebe.
Nadam se da si se suzdrao.
Jesam, kimnuo je potvrdno. Za sada. Ali zna mene, meni sve
brzo dosadi. Ako mi neto ne privue panju morat u se svima
hvaliti koliko sam pametan.
A to bi te tono zaokupilo?
Za poetak ono to sam ti mislio dati. Dvadeset i pet okra kad
e imati, znam da to nema sada sa sobom, bez brige. Ja sam
razumna osoba. Na tvojem mjestu ne bih mislio da smo ovo pitanje
rijeili jer iskreno, ja brzo gubim koncentraciju.
Nisam primijetio.
Slegnuo je ramenima u znak isprike. Nitko nije savren. elim
rei da ako mi ne pone pristizati redovita poiljka novaca, recimo
jedanput mjeseno od sada pa do zauvijek pa - ne znam tko e ti
pasti na pamet za malo razgovora.
Mislim da bi se obitelj Giroie uvrijedila to si im pobio ljude.
Oni me ba i ne plae. Mislim da nee pojuriti u Isthmus da nas
pronau, ne kada imaju tebe za rtveno janje.
Smotao sam cigaretu, zapalio je i turio u usta. Dobro si se
snaao u svemu ovome, rekao sam trudei se zvuati razumno.
Zmajevac u vrijednosti od sedamdeset i pet okra donijet e ti
nekoliko stotina ako ga pametno proda. Taj novac ti je poklonjen,
nisi za njega morao raditi. Rekao si da sam mudra osoba zato
ne naui neto od mene? Otii s time to ima.
Za vrijeme moga govora zurio je u zid iza mojih lea. Nastavio je

jo neko vrijeme pa dva puta trepnuo i okrenuo se prema meni.

Molim?
Rekao sam da ti je bolje da prijatelja ne pretvori u neprijatelja.
Mi nismo prijatelji.
Rijei koje sam ranije ja izgovorio sad su mi se obile o glavu.
Prihvatio sam to i ispio ostatak kave. Prijatelji smo u smislu da ne
radim aktivno na tvojoj smrti, Adisu. Prema mojim standardima to
nas praktiki ini braom.
Braom, ponovio je i naglasio svaki slog. Braom. ini se da
mu svidjela rije i trebalo mu je malo vremena da otrgne misli s nje.
Jesi li ti sisao? pitao je.
Ponovi to, molim te.
Jesi li sisao? Je li te majka dojila?
Zna, Adisu, rekao sam kao da sam zamiljen. Moram ti rei
da se ne sjeam.
Naravno, nasmijao se. Ni ja. Ali mama, dok je jo bila iva, ona
mi je rekla da nisam. Ima li ti brae ili sestara, Wardenc?
Nisam bio raspoloen dijeliti detalje djetinjstva s Adisuom.
Skreemo s teme.
Ja sam najmlai od jedanaestero djece. Imam devetero brae i
dvije sestre. Mama je rekla da kad je dola do mene vie nita nije
ostalo. Rekla je da je mijeala kozje mlijeko s vodom, namoila bi
krpu i to mi stavila u usta. Tuno je odmahnuo glavom. To nije
ispravno, zna ? Dijete koje mora preivjeti na tome. Ponekad
mislim kako bih moda, da sam dobio ono to su ostali dobili, bio
drugaiji. Moda bih bio vii. Kad sam bio klinac, to me ljutilo,
razmiljanje o tome kakav sam mogao biti. S druge strane nauilo
me jako rano neto to drugi shvate tek puno kasnije.
to to?
Postoji samo odreena koliina mlijeka za podijeliti.
Kao to sam spomenuo, to to je bio munjen poput takora nije
zaustavljalo Adisua od toga da veinu stvari pogodi. Nisam ba
siguran to to govori o svijetu. Mislim, nita dobrog.

U redu, rekao je Adisu i naglo ustao. ini se da je to iznenadilo

i tjelohranitelja jer je on ustao tek trenutak kasnije. Rekao sam to
sam doao rei. Dvadeset i pet okra prekosutra ili poinjem lajati .
to god da smilja, definitivno ne treba luaka koji e ti se u to
umijeati. Opet je bio dobre volje i ljubazno se smjekao. Pazi se.
Vidimo se uskoro.
Tjelohranitelj je asak priekao pa slegnuo ramenima kao da se
ispriava i poao za njime.
Popuio sam cigaretu i zapalio novu razmiljajui o proteklih
deset minuta. Nisu poele bolje zvuati uz dim. Imao sam previe
brige bez Adisuove ludosti. Iako Banda natuenog voa nije bila
pouzdana, njegova je pria bila dovoljno tona da me povelik broj
ljudi odlui ubiti.
Naravno, situacija se mogla rijeiti i na drugi nain, ne samo
onaj koji je on izloio.
Konobarica se vratila do naeg stola. Na ramenu je nosila pladanj s dovoljno hrane da nahrani osmerolanu obitelj. Kamo su ti
otili prijatelji? pitala je.
Nisu nikada ni bili ovdje, odgovorio sam.
Spustila je teret na stol pa su tanjuri zazveckali, a kava se prolila. Pa tko e, dovraga,,ovo platiti?
On, rekao sam i izvukao argent iz depa. Samo to jo ne zna.
30.POGLAVLJE
ovjek za alterom u Crnoj kui nije me elio pustiti da lutam
hodnicima bez pratnje.
Proao je dan od susreta s Adisuom, dan koji sam proveo
izbjegavajui sunce i Adeline, zatvoren u sobi puei snenotrs u
vrijednosti od pola okra. Vani u gradu sjeme mojega plana poelo
je putati izdanke i uskoro e procvjetati i donijeti kaos i nasilje.
To e trebati njegovati, ali ba tog trena samo su trebali malo
vremena. Rano sam legao i rano se probudio pa otiao posjetiti
Guiscarda prije doruka. Puno sam razmiljao o tome to u mu

rei, ali priznajem da nisam razmotrio mogunost da se moj

zamiljeni dijalog uope ne odvije.
Dok sam ja radio u Crnoj kui za ulaznim je alterom sjedio
agent. Izgleda da je dolo do neke promjene u pravilima jer me
sada doekao obian vratar, slubenik sa sivim oima i istom
takvom duom. Nisam mu zamjerao to me ne puta unutra.
Njegova glavna dunost bila je da unutra ne puta skitnice, a ja
sam vjerojatno tako izgledao. Meutim, zamjerao sam mu to je
drzak i uskogrudan, to nije sposoban munuti glavom ve ima
mentalitet mrava. ao mi je, rekao je, ali nije tako zvuao. Ne
mogu vam pomoi ako nemate zakazan sastanak.
Samo poaljite nekoga da mu kae da sam ovdje.
Nema nikoga osim mene ako ja odem gore kako bik mu
prenio poruku, nitko ne bi pazio na alter.
Ja u ga paziti.
Ja ne... Ova mogunost ga je zbunila. Mislim da ne moe
tako.
Moda moemo napraviti neki stroj koji bi mu isporuio
poruku. Neto s koloturima.
Nisam ba vjet mehaniar, priznao je.
to kae na golube pismonoe? Imate li njih?
Bespomono je slegnuo ramenima. Dobro je obuen za svoje
radno mjesto. Organizacije uglavnom ne nagrauju rjeavanje
problema nagrauju vas ako ne sjebete, a najlaki nain da ne
sjebete je da nita ne napravite. No nije lako postii pravu inerciju i
nakon nekoliko minuta tiine kao da mu je sinula ideja. To se
sigurno nije esto dogaalo. Trebalo mu je vremena da je prepozna,
a jo vie da je oblikuje u rijei. Moda ako mi kaete kakvog posla
imate s agentom Guiscardom?
Kako na to odgovoriti? Da me agent Guiscard prisilio da budem
dvostruki agent kako bi pomogao zapoeti pad organizacije
pobunjenika koja je vjerojatno odluila unititi Krunu? Ili da je sve
to la i da ja zapravo potiem sukob izmeu Crne kue i Udruge, a
da je agent Guiscard nevino oruje moje osvete? Bojim se da vam

ne mogu otkriti detalje.

uo sam kako se iza mene otvaraju vrata pa sam se ukoio. Jo
je bilo ljudi na ovim hodnicima koji su pamtili kad sam bio jedan od
njih i zakljuio sam kako bi na moj dolazak mogli odgovoriti
nasijem.
Ispostavilo se da se ne moram brinuti. Agente Guiscarde,
rekao je vratar.
Zdravo, Brunsforde.
Guiscard je stao kraj mene. to ti radi ovdje? pitao je, ali
odmahnuo glavom prije nego to sam progovorio. Nema veze
razgovarat emo u mom uredu.
Samo trenutak, rekao sam i okrenuo se Brunsfordu. Ako si
znao da je vani, zato smo morali prolaziti sve ono?
Brunsford je slegnuo ramenima ne uspjevi vidjeti vezu izmeu
te dvije stvari. Nisi pitao.
U neku sam mu ruku zavidio. Nisu svi tako prikladni za posao
kojim se bave. Zahvalio sam mu pa poao za Guiscardom na kat.
Sjeli smo. Koliko sam ti drag? pitao sam.
Molim?
Jesam li ja samo neka drolja od deset bakrenih koju pokupi
kad ti se prohtije? Ili je ovo izmeu nas stvarno?
Ovo je poprilino dosadan uvod u ono to mi eli rei.
Onda u prijei na stvar. Naslonio sam se u stolici i podigao
noge na njegov stol. Trebam da mi zgnjei jednu bubu.
Zakiljio je prema meni, napeo miie ruke pa odgurnuo moje
izme sa stola. Kakvu bubu?
Otoanina u ranim dvadesetima, potpunog luaka. Zove se
Adisu Prokleti.
Nikad uo.
Kad sam ja obavljao tvoj posao, Guiscarde, znao sam ime svakog kriminalca koji je baratao otricom od Grenmonta do dokova.

Vie nema moj posao.

A i dalje znam ime svakog kriminalca koji zna baratati otricom
od Grenmonta do dokova.
to ti je tono skrivio taj Adisu?
U ovom trenutku nije uinio nita. Ako priekamo do sutra, on
e se pobrinuti da ne dobijem novu priliku odgovoriti na to pitanje.
Sigurno si uinio neto da to zaslui.
Svi smo mi uinili neto da to zasluimo.
A kakav si tono kraj zamislio za svoga nesretnog suparnika?
Svijet bi bio ljepi kad on ne bi plazio po njemu, ali zapravo me
ne zanima, dokle mi god ne stoji na putu. Zaljev ili tamnica, kako
god odlui.
Osoba ne moe nestati bez razloga.
Zapravo moe to je uglavnom svrha rada u Crnoj kui. Moe
raditi vie-manje to god poeli ljudima, a oni ti ne mogu
uzvratiti.
U redu, rekao je. Recimo da to mogu uiniti. Zato bih
pristao?
U zamjenu.za uslugu koju ti pruam.
Prilino si umiljen ako misli naplatiti uslugu koju mi jo nisi
uinio.
to to znai?
Znai da govori kako zna to se zbiva s Joachimom Pretoriesom, ali za sada mi nisi otkrio nita zanimljivo.
Mislim kako ti mrtav neu biti puno korisniji, odgovorio sam.
Pokuaj razmiljati nekoliko poteza unaprijed, Guiscarde. Uskoro
e Udruga biti u ratu s obitelji Giroie. Kad se to dogodi, bit e ti
drago to me ima.
Tako tvrdi i dalje nisam siguran da razumijem zato bi
Pretories elio uzburkati situaciju s Giroieima.
Iz istog razloga zbog kojeg bilo koji voa kree u rat kako bi

skrenuo pozornost s vlastitih neuspjeha. Bolje da se svi usredotoe

na neprijatelja nego da razmiljaju o tome kako nije zaustavio
oporezivanje penzija.
To nema smisla.
Svijet rijetko kad ima smisla, rekao sam. Zaboravi to kako ti
misli da bi svijet trebao funkcionirati i obrati pozornost na to kako
zapravo funkcionira.
Svejedno, rekao je nakon to je promislio, ja sam agent Krune
zaduen za provoenje reda i mira. Ti od mene trai neto posve
suprotno.
Nikada nisi udario osumnjienog? Nikada nisi nekome
podmetnuo tako da ne zna to ga eka? Tvoja je prolost ista
poput suze?
Postoji razlika izmeu zaobilaenja pravila i obruavanja punom silom Crne kue zbog privatnog sukoba izmeu dvojice... , na
trenutak je zapeo pokuavajui pronai izraz kojim e potpuno
izraziti svoj prijezir, ... Bolesnih dilera.
Te rijei me bole. Kao to sam rekao zadnji put ja sam prije
sjedio na tvojoj stolici. Ovo pretvaranje da si pristojan je
nepotrebno.
Oprostit e mi ako neu pretjerano paljivo razmatrati tvoje
savjete o karijeri, s obzirom na to da su ti oduzeli in.
Smijean je taj moj pad nije do njega dolo zbog moralnog
propusta. Zapravo, bilo je suprotno. Budui da sam etiku shvatio
kasno u ivotu i zato to mi je samo donijela nesreu, dopusti mi da
te upozorim. Ne riskiraj izgubio si taj luksuz da bude pristojno
ljudsko bie kad su ti privrstili zvijezdu za ovratnik. Ovo s
Udrugom e brzo poi po zlu. Treba nekoga iznutra tko te moe na
vrijeme upozoriti. Koliko to vrijedi u usporedbi sa aicom propaliteta koji su ujedno i kriminalci?
Odluio sam kako elim da Guiscard makne Adisua iz tri
razloga. Prvi je bio to nisam vjerovao da e Otoanin drati jezik za
zubima. Drugi je bio stvar principa jer ne dozvoljavam da me se
ucjenjuje. ak i da nitko drugi ne sazna za to, ja bih i dalje znao da

se to dogodilo. I zadnje, sviala mi se ideja da Guiscard bude moj

izvritelj pravde. To je pristajalo uz moju oholost. Uz to, tako e
malo zaprljati ruke to e promijeniti fundamentalnu prirodu
naeg odnosa. Guiscard e vriti nasilje nad drugom osobom zbog
mene i zajedno sa mnom pasti u blato. Nita ne vee dvoje ljudi
poput zajednikog grijeha.
Primio je vrh nosa, zaklopio oi i predano odglumio kako
razmilja. Trebam neto to u mu priiti, rekao je na kraju.
Nai e dovoljno narkotika da pola grada bude nafiksano do
Kratkodnevice. Pomislio sam na stoer Bande natuenog voa, na
smrad i podzemne prolaze. Ako potrai, vjerojatno e pronai i
pokoje truplo u raspadu, ali same droge trebale bi biti dovoljne za
desetgodinju kaznu. Takoer, oni e se opirati uhienju.
Zvue poput krasnih ljudi. Gdje u ih pronai?
Dao sam mu upute. To se mora dogoditi noas ili sutra rano
ujutro. I mora biti ista akcija, pobrini se za to da nitko od njih ne
ostane kako bi me poslije gnjavio.
Znam raditi svoj posao, rekao je. Ti se samo dri blizu
Pretoriesa. elim znati sve to zna i im to sazna.
Prepredeno sam se nasmijeio i salutirao mu, zadovoljan to
sam odigrao ulogu u nastavku Guiscardova obrazovanja. Moje je
osobno prosvjetljenje stiglo s puno viom cijenom za mene i za
mnoge druge.
31.POGLAVLJE
ekao sam dobrih sat vremena da se pojavi, leima naslonjen
na zid u tihom kafiu u Starom gradu i ispijajui vino uz svjedost
svijee. Nije me smetalo. Svi moraju ekati da ga vide. Nije kasnio u
znak uvrede Roland Montgomery nije bio tako tat. On je
mijenjao svijet, a to je bio ozbiljan posao pa nije imao puno
vremena za druenje.
Barem je izgledao kao da mu je ao dok je prilazio okruen
ljudima koji su i za vrijeme rata i sada bili spremni dati ivote za
njega to se nije promijenilo. Namrgoeno su prouili moju sivu

uniformu, ak i prijetee. Crna kua zamijenila je Drene u srcima

ljudi iz Udruge. A budui da sam bivi vojnik, ja sam bio jo gori od
obinog ledenog otpadnik, izdajica.
Tjelohranitelji su sjeli za ank, a Roland je bez prenemaganja
sjeo meni nasuprot. Porunice.
Gospodine. Nadam se da ti ne smeta to sam naruio pie.
Nimalo. Prouio me. Prolo je puno vremena. Vie nego to
sam elio.
Rat nas je sve promijenio. Od nervoznih, mucavih prosjaka na
dokovima koji su zaloili medalje i zveckali alicama do prerano
ostarjelih mladia u Korovim Visovima koji su sami sjedili na
zabavama i rukav koulje pribadaom zakvaili preko batrljka, koji
su se trzali na zvuk epa pjenuca. Oni dovoljno nesretni da
moraju zaraivati za ivot prihvaali su to su nali, smjenu za
smjenom u tvornicama, zamjenu jedne trake za drugu. Ili su se
pridruili velikom broju nasilnika koji su prodavali usluge
sindikatima, koji su prodavali teko zaraene vjetine
organizacijama koje su na njima bile zahvalnije od Krune, ili su
barem bolje plaale.
Sve nas je promijenio, ali nije promijenio Rolanda. Oi su mu
blistale isto kao i prije, kao da ima vruicu te je jo uvijek govorio
kao da kontrolira artiljeriju.
Nije mi se to svialo. Rat je bio rat proveo sam pet godina
pokuavajui se maknuti od toga, nisam htio da me se povlai natrag u to blato. Naravno, nisu svi tako razmiljah. Rat je mnogima
pruio svrhu u ivotu, a velikom broju ljudi je oduzeo prijanju
svrhu. Provedite nekoliko godina dijelei leaj s Onom Koja eka
Iza Svega i vidjet ete da vam je teko zaboraviti je. Sve drugo ega
se primite, pone djelovati uasno blesavo, pisanje rauna u
nekakvom duanu, sadnja krumpira u urednim redovima. Takvi
su bili Rolandovi ljudi u njihovim je oima blistalo samo ono to
im je on pruio.
Jo se nisam navikao na tvoju novu uniformu. estitam jo
jednom, to je poprilina ast, postati agent Krune tako mlad.

Nisam siguran da se tvoji deki slau.

Brzo se osmjehnuo prema pratnji. Malo su zatitniki
ustrojeni.
Prila nam je konobarica da uzme narudbu. Roland je naruio
isto to i ja, a kad se vratila, uputio joj je osmijeh kojim ju je kupio
do kraja ivota. Ostali gosti, tihi, pristojni, ljudi iji su ivoti bili
povezani s tim mjestom, iji su interesi bili polarno suprotni. od
Rolandovih, potajice su ga promatrali i razmiljali kakvu bi mu
uslugu mogli uiniti.
Uzburkao si duhove u mom kraju, rekao sam.
Misli li na Crnu kuu ili Grad sjena?
Oboje.
To su dva vrlo razliita mjesta. Roland je bio previe elegantan
za naslaivanje, ali oito je smatrao kako je to dobro sroio.
Uistinu jesu.
Zbunjuje li te to ikada?
I ja bih to mogao pitati vas.
Da?
Korovi Visovi su divno susjedstvo. Mislim kako se nekome tko
je tamo odrastao ne bi urilo da ih spali.
Ne elim ih spaliti, porunie, nipoto. Samo se pobrinuti daje
njihovo obilje ravnopravnije raspodijeljeno.
A va otac? uli smo vijest prije nekoliko tjedana General
Edwin Montgomery slubeno se povukao iz javnog ivota, izabrao
je samou umjesto zamorne politike. Lijepa pria koja prikriva
injenicu da ga je bilo nemogue postaviti na poloaj voe carstva
kad izgleda kako njegov sin radi na tome kako bi ga unitio.
Na trenutak, jako kratak trenutak, ugledao sam aljenje na
Rolandovu licu. Kao to sam rekao, bilo je prolazno. Vano je
potovati roditelje. No vanija je odanost narodu i zemljacima.
Mahnuo je rukom pred licem, kao da tjera muhu. Ja sam donio
svoj izbor ne alim ni za ime.

A kakav je to tono izbor?

Imao je spreman odgovor ba za ovu prigodu i rado ga je
podijelio sa mnom. Uvest u dolazak sutranjice.
To jutro Poluruki Timory nee doekati.
Tko?
Jedan od preprodavaa kojeg su vai deki ukokali.
Raanj se ne moe napraviti bez zeca.
Ne govorimo o zeevima
Slegnuo je ramenima. Kao da nije vidio razliku. Mislio sam da
e ti, od svih ljudi, razumjeti vanost ovoga to inimo. S obzirom
na to gdje si odrastao i s obzirom na tvoju prolost.
Proveli ste puno vremena u getu?
Nisam imao to zadovoljstvo.
Trebali biste se jednog dana spustiti do Isthmusa ili proetati
siromanijim dijelovima Kirengrada. Vidjet ete redove zgrada sa
zidovima irine dlana, kojima temelje dri kinica. Unutra su nagurane tisue ljudi poput takora. Pomislio bi da to zgrade nee
izdrati. Da e se uruiti od tog tereta.
Ali?
Ali stoje, generale a znate zato?
Prosvijedi me, rekao je, a ak je i izgledao kao da to misli.
Zato to se oslanjaju jedne na druge. Svaku od njih samu
sruio bi prvi jai vjetar. Ali zajedno? Zajedno su dovoljno vrste da
se u njima ivi.
Tko bi to elio?
Bolje je od alternative. Radi se o tome da je ravnotea varljiva.
Ako srui zid, pomakne koju gredu, cijela bi se struktura mogla
uruiti.
Porunie, nisam znao da si takav pjesnik.
Va potez protiv obitelji Giroie ima posljedice koje ne vidite.
Tarasaighni postaju nervozni jer misle kako bi moda trebali na-

praviti potez prema teritoriju Rouendera. Heretici ih gledaju kako

se naoruavaju pa se brinu kako e to zavriti. Po cijelom se gradu
bruse noevi i prate mete.
Ostali sindikati mogu na trenutak uivati u svojoj srei
uvjeravam te da nee potrajati. Starac i njemu slini moda mogu
dopustiti da pola Rigusa vode mafijai, ali bojim se da ja ne mogu.
Znai sve ih mislite izbrisati?
To je dobar poetak.
I to zatim sijedi? Revolucija?
Revolucija je stigla. Stigla je kada je stotine tisua mukaraca
napustilo svoja sela, okruge i uspavane zaselke te kada su preli
preko Trinaest Zemalja kako bi ubijali neznance. Ti kae da
drmam temelje, ali vara se ve su uniteni. Ja sam samo prvi
koji je to spreman priznati.
Jako elokventno. A opet Kruna sjedi na Bessinoj glavi, a uvari
joj jo uvijek priseu odanost.
Koliko dugo? Vojnici umorni od borbe vraaju se u svoje
provincije i vide da su im farme razdijeljene, da renta kasni. Sele se
u gradove i uguraju obitelji u sobe veliine kuhinjskih ormaria.
Ustaju prije zore i rade do sumraka za kopar po satu, izgube ruku
ako su umorni ili nepaljivi, a na putu kui susreu debelog jarca u
kaputu od baruna koji se tovi na njihovu znoju.
Neto sam nauio u ivotu nita nije tako loe da ne moe
postati gore.
Ti uvijek trai dublji odgovor. To potujem, ali situacija je
takva. Moramo sami sruiti sustav ili e nam se on uruiti na
glave.
Situacija je uvijek bila takva samo ste vi to tek nedavno
poeli primjeivati. Siromani su uvijek bili siromani, slabi i
ugnjetavani. Moni su uvijek eljeli jo moi i nije ih zanimalo kako
e to ostvariti. Vi ne nudite nita novo mogu pronai deset
pijandura u bilo kojoj birtiji u Gradu sjena koji e bolje prodati tu
priu.

Nasmijao se. Bio je netko tko se znao aliti na svoj raun. To je

bila jedna od mnogih stvari koje su mi se sviale na njemu.
Uvjeren sam u to. Ali taj pijanac ne bi imao stotinu tisua mukaraca pod svojom zapovijedi.
A vi imate?
Imat u.
I to onda slijedi? Kad sve zapali, kad se Starac zaljulja na
vjealima, kad se Kruna razlomi na dva dijela to planirate
stvoriti iz pepela?
Tiho me promotrio, pitanje je bilo toliko oito da se umalo nije
udostojao odgovoriti. Bolji svijet.
Gajio sam neodreene nade da e ovaj prvi dio razgovora protei
drugaije. Moda je nada prejaka rije moda je bolja rije iluzija.
Roland Montgomery nikada u ivotu nije propitivao svoje odluke i
nije bilo vjerojatno da e poeti sada.
eka vas poprilian zadatak, rekao sam.
Kao u ratu osvoji ili umri.
Naravno, rat niste dobili posve sami.
to eli rei?
U Crnoj kui ima ljudi koji su manje neskloni promjenama od
svoga voe.
Zato onda oni ne sjede ovdje?
Zato to im njihovi ivoti vrijede vie nego moj.
Odvagnuo je moje rijei pa kimnuo. Nastavi.
Mukarci na koje mislim ne ele da se prouje kako govore o
tome.
To ne bi bilo dobro primljeno ni s moje strane, rekao je.
Naravno, ako nisu spremni pokazati lice, sumnjam da moemo
postii neki uspjean sporazum.
Poslali su me da vas ispipam. Da provjerim jeste li predani toj
zadai i da neete oklijevati kad doe trenutak za napad.

I?
Oito je da ste spremni na sve kako bi postigli svoj cilj.
Roland bi shvatio da ta reenica skriva vie znaenja da je
promislio. Ali nije on je gledao u budunost, svoje velike planove
i jo vee ambicije.
Kontaktirat u vas uskoro s detaljima sastanka, rekao sam.
Gdje?
Ne moe biti na vaem teritoriju jer moji ljudi ne smiju biti
vieni s vama. Iz istog razloga ne smije biti na naem teritoriju.
Razmiljam da bude u Gradu sjena. Ja u srediti osiguranje, stare
prijatelje iz kvarta, koji nisu umijeani ni s jednom stranom i koje
politika pretjerano ne zanima.
Neko je vrijeme razmiljao pa ustao i nasmijeio se. Drago mi je
to si s nama, porunie. Poloio je vrstu ruku na moje rame.
Svjedost nas eka na kraju muke.
Kimnuo je uvarima koji su me jo jednom negodujui pogledali
pa krenuli za njime. Ja sam ostao, popio vino pa naruio neto
jae.
32.POGLAVLJE
Trg dobrohotnosti bio je prostor poploen kamenom koji je
poinjao kod kapelice Praeta i predstavljao neslubenu granicu
izmeu Staroga grada i geta. U svjee jesensko popodne to je bilo
najbolje mjesto u Rigusu, krcato tihim kafiima u kojima ste mogli
neto popiti i gledati kako svijet oko vas trune. Usred ljeta, prm
postrojbi bivih vojnika bio je zaguljiv. Sunce se reflektiralo o
crvene cigle, a smrad o znoj s mnotva. Usprkos vruini, atmosfera
je bila vesela i tandovi su dobro zaraivali prodajom kruha s medom i rashlaenim ajem. Depari su sigurno prolazili jo bolje iako ovo nije bila igra za amatere. Mukarci koji su ispunili trg neko
su bili ubojice i nije im potrebno mnogo da to ponovno postanu.
Iz Crne kue sam krenuo prema stoeru Udruge u nadi kako u
dobiti nekoliko minuta s Pretoriesom. Poslali su me ovamo, rekli da
pomae pripremiti prosvjed. Nisam ga vidio, ali uoio sam

Hroudlanda i njegove deke blizu stranjeg zida pa sam se zaputio

prema njima.
Zec me ugledao pa prekinuo razgovor i primio moju ruku svojim
uljavim dlanovima. Lijepo vas je opet vidjeti, porunie.
Svaki je dan ljepi u tvom drutvu, Zec.
Izgledao je kao da mu je drago to me vidi. No, taj je uvijek bio
sretan.Porunice, moram rei da sam bio iznenaen kad sam uo
da ste nam se pridruili.
Jebeno okiran, rekao je Roussel. vakao je travku kao da mu
je nanijela neko zlo.
Volim biti nepredvidljiv.
Meni to nema smisla, rekao je Roussel. Obrazi su mu bili
rumeni, ili od vruine ili zbog teko potisnutog ubojitog bijesa.
alim te zbog tvog neznanja, rekao sam.
Zagunao je i nastavio gristi travku.
Kako ti moemo pomoi? pitao je Hroudland neutralno.
Trebam neto apnuti efu.
Reci meni, prenijet u mu poruku.
To nije dovoljno. Moram porazgovarati s njime u etiri oka.
Zapovjednik je trenutno poprilino zauzet, uskoro e poeti
govor.
Imam bolesnu nogu. Misli da moemo preskoiti ovaj ples?
Kako ste je ozlijedili, porunie?, ubacio se Zec.
Pao sam iz kreveta kod Rousselove mame.
Mama je mrva. odgovorio je Roussel bez emocija.
Nadam se da je poivjela dovoljno dugo da vidi kako joj je sin
postao uspjean.
Nae je dobacivanje Hroudlandu pruilo dovoljno vremena da
donese odluku koju smo obojica i oekivali. Doi, rekao je. Bolje
ti je da mu ne troi vrijeme.

Uasno sam dosadan tako da to ne mogu garantirati.

Zapovjednik je sjedio sam u kutu oblinjeg kafia, ispod ten- de
na povienoj terasi. Nekoliko krupnijih momaka straarilo je na
ulazu. Hroudland je otiao do njih i ostavio me samog sa svojim
nadreenim.
Dobro jutro, porunie, rekao je Joachim. to te vodi tako
daleko?
Napast e vas, rekao sam.
Oi su mu bile mrane i tune. Mogli ste mu u krilo baciti ivu
zmiju, a one ne bi ni bljesnule. To moe oekivati ako dovoljno
dugo poivi.
Poivi li jo malo due, naui to pokuati izbjei.
Kimnuo je neodreeno pa pokazao stolac kraj sebe. Sjeo sam.
Mogu li ovo izbjei?
Moda. Ako ete djelovati brzo.
A tko to eli moj skalp u svojoj kolekciji?
Vjerojatno cijela hrpa ljudi iako jedini za koje to mogu sa
sigurnou tvrditi rade u restoranu u Starom gradu.
Obitelj Giroie?
Pogodili ste iz prve.
Nekako mi se ini da smo ve vodili ovaj razgovor.
Proli sam vam put govorio o glasini. Ovaj vam put govorim o
emu e sutra pisati novine.
Nisam znao da si baba gatara.
Nije to bapska pria.
Mislio sam da su ti doskoice ispod asti.
Malo mi je toga ispod asti, zapovjednie.
To ga nije potaknulo. Ve smo to proli. Giroiei i Udruga ne
ratuju ve deset godina. Dok ne vidim neki dokaz, neu initi nita
to bi uzburkalo situaciju.
Mislite da toliko uivam u naem avrljanju da vam dolazim bez

osnova?
Nitko nije uvijek u pravu.
Uspravio sam se. Uivajte u govorima.
Sjedni, zapovjedio mi je.
Nisam posluao, ali nisam se udaljio.
- Sjedni, ponovio je uljudnije i ovaj sam put prihvatio njegov
prijedlog. Pretories je bubnjao prstima po stolu i razmiljao. Priao
nam je konobar, natoio vode pa otiao. Trg ispred nas se brzo
punio, bio je zamalo krcat, a galama mnotva tjerala nas je da
vodimo razgovor puno glasnijim tonom nego to je bilo prikladno s
obzirom na temu.
Tko ti je izvor? pitao je na kraju.
Ptiica na mom ramenu.
To nije dovoljno dobro, ne za ovo. Trebam detalje.
Poznajete sve koje ja poznajem?
Isprobaj me.
Na ulici ga zovu Svrab. Napola je Otoanin, slobodnjak,
tjelohranitelj. Poznavao sam tri osobe koje odgovaraju tom opisu i
zakljuio kako e svakoga od njih biti teko pronai. Rekao mi je
da Giroiei unajmljuju ljude i da su brzo udvostruili brojeve.
Zato ti je to rekao?
Ili zato to smo najbolji prijatelji ili zato to ga vrhunski plaam
za dobre informacije.
A to kae, to se sprema?
Sigurno imate druge centre osim stoera.
Naravno.
Udvostruite broj straara.
Lupio je prstom po prstu pa odmahnuo glavom. Ve smo sada
nategnuti s ljudima jer pripremamo prosvjed.
Mahnuo sam prema ipnotvu. Ovdje imate pet tisua judi, a vi
kaete da nikoga ne moete poslati da stoji pred vaim uredom i

izgleda opako?
Njihova je dunost plaati lanarinu, a ne boriti se za mene. Oni
su moji lanovi. Ja radim za njih, a ne oni za mene.
Bio je lijepo znati da se Pretories vratio svojoj pjesmi. Unajmite
tada nekoga. To je upalilo Kruni, zar ne?
Na volontere se lake osloniti.
Brojke su vane ako idete u rat.
Sad smo u ratu? Nisam primio taj dopis.
Svakako u uloiti albu prikladnom dravnom tijelu. Vi ete
tada ve biti mrtvi, ali to e sigurno donijeti utjehu vaoj obitelji.
Preao je jezikom preko zuba. ini se da sam mu iao na ivce.
Obitelj Giroie, rekao je konano. Ozbiljni su?
Oni nisu Dreni, odgovorio sam. Ali ni ne moraju biti da bi
zabili metal u meso.
Ustao sam po drugi put i po drugi me put zapovjednik zaustavio.
Nee ostati?
Pet sam godina proveo u slubi. Ne trebam sluati monologe da
se toga prisjetim.
Mislio sam da bi te moglo zanimati budui da nam je prvi
govornik tvoj prijatelj.
Molim?
Pretories je kimnuo prema pozornici. Na podiju je sjedilo pet
mukaraca koji su ekali svoj red za govor. Na lijevom kraju,
zamjetan zato to je bio dva puta vei od ostalih, Adolphus se
nervozno mekoljio.
Tako mi i treba kad ne sluam pozorno to mi Cari govori.
Okrenuo sam se Pretoriesu da ga pozdravim. Jasno mi je, zapovjednice, da mi ne vjerujete u potpunosti. To je u redu jer nisam
osoba od povjerenja. Ali po ovom se pitanju ne varam obitelj
Giroie stie. Pripremite se danas ili ete sutra kukati zbog manjka
vjere.
Pretoriesa nije bilo lako itati i nisam bio siguran to e

prevagnuti. Za moj cilj to zapravo nije bilo bitno. Razmislit u,

rekao je.
Izaao sam na verandu, proao kraj podrugljivog cereka
Roussela i mrtvakog cereka Zeca, dolje u more ljudi koje nas je
okruivalo. Kad su me okruili, bilo mi je teko vidjeti pozornicu.
Usmjerio sam se prema njoj i zapoeo se probijati kroz gomilu.
Uloga voditelja ceremonije pripala je istom govorniku kojega sam
ignorirao kad sam zadnji put doao u stoer i njegova rjeitost dala
mi je vremena da si laktovima raskrim put naprijed. Kad je
Adolphus ustao, imao sam prilino dobar pogled na pozornicu.
Nije se znojio samo od vruine, ali osim toga je izgledao dobro, za
runog ovjeka koji je dobrano zagazio u sredovjenost. Izravnao je
komad papira i poloio ga na govornicu nespretnim prstima.
Otvorio je i zatvorio usta, poprilino dobro oponaajui govor, ali
nije proizveo zvuka.
Glasnije! povikao je netko iz publike.
Neki od vas me poznaju, zapoeo je ponovno viui.
Gomilom se zaorio smijeh. Moj najbolji prijatelj se zacrvenio od
neugode, a ja zajedno s njim.
Neki od vas me poznaju, rekao je po trei put pogodivi neku
srednju jainu glasa.
Junak Aunisa! prolomio se glas, vjerojatno naruen.
Odmahnuo je glavom. Narednik Adolphus Gustav, prva
pjeadijska satnija to mi je dovoljno.
Publikom se pronijelo potvrdno mrmljanje.
Dovoljno dobro za svakoga, rekao je, gomila je potvrdno
povikala i to mu je dalo krila.
Nisam mislio da je Adolphus dobar govornik, ali nije bio lo.
Rana je pomogla, i njegova veliina svi koji su ga pogledali znali
su da je netko tko se borio za Carstvo, tko je ranjen i tko je patio.
Ali nije se radilo samo o tome. Vjerovao je u svoje rijei i to se
osjetilo. Nije bio plaeni glasnik koji ita tue rijei. Govorio je
polako i jednostavno i nakon nekoliko reenica prestao je gledati

biljeke. Znao je tu priu dobro, na kraju krajeva. Djeak iz provincije koji nikada nije bio vie od petnaest kilometra od svoga sela,
koji se prijavio da slui zemlji pa se naao u stranoj zemlji s
kopljem u ruci. ovjek koji je izvrio svoju dunost pa je zbog toga
pro- zvan herojem. Koji nije zamjerao na svom gubitku, ve je samo
bio sretan to se uspio vratiti kui kad toliko drugih nije. Koji
nikada nije traio vie od onoga to mu pripada, ali koji je dugovao
palim drugovima da zahtijeva ono to se njima duguje.
Bio je to dobar govor. Veina toga to je rekao ak je i bila
istinita.
Hoemo Ii im dopustiti da okrenu lea naoj brai koja su
poginula u stranoj zemlji? Njihovim obiteljima koje oajno trebaju
nekoliko korica kruha?
Zbor je pruio negativan odgovor.
Je li vrijeme da ih podsjetimo na nasu rtvu? Entuzijastino
slaganje.
Prekosutra idem do vrha i molim se Prvoroenom da svi vi
idete sa mnom!
Pet tisua mukaraca vikom je izrazilo podrku, podiglo ake u
zrak, penjalo se jedan na drugog od uzbuenja. Jedan je tiho stajao
i u gunguli koja je nastala, silom se izgurao iz guve te krenuo kui.
33.POGLAVLJE
U Grofu sam otvorio sve prozore i vrata. Leina mazge se poela
raspadati u uliici i muhe su unosile smrad. Osim njihova ogavnog
zujanja, popodne je bilo mirno, ak i ugodno. Cari je bio kod
Mazzie, ili mu je bolje da je tamo. Adeline je obavljala neto. Sjeo
sam za ank i prionuo na unitavanje trijeznosti elanom pravoga
radnog ovjeka.
Manje-vie sam postigao svoj cilj do vremena kad je Adolphus
proao kroz vrata, ispren sa zvidukom na usnama. Sjeo je za moj
stol uz uzdah, a njegov iskrivljeni osmijeh bio je dovoljno irok da
proguta tele. Dio mene bio je sretan zbog njega, a drugi dio mene
poelio mu je razbiti au na tikvi.

Nije me iznenadilo to je pobijedila moja manje prijazna strana.

Impresivan govor.
Bio si tamo?
Joachim...
zapovjednikom.

Ispravio

sam

se.

Imao

sam

posla

sa

Bio je to usputan udarac, nedovoljan da mu pokvari

raspoloenje. Moda se neki dio njega nadao da sam se predomislio
glede svega, da sam odluio iskreno podravati veterane. Adolphus
je uvijek bio vjeiti optimist. to misli?
Rat zvui ba zabavno. ao mi je to sam propustio tu zabavu.
To nije smijeno.
Moda gubim dodir. Izvadio sam boicu daha i prinio je
nosu.
U zadnje vrijeme prilino esto posee za time.
Prolo je petnaest sekundi pa sam boicu spustio uz tijelo.
Mui me nekoliko stvari.
To pomae?
Ne odrnae.
Zagrizao je usnu i nije nita rekao. teta to me mali nije mogao
vidjeti. Ali valjda je vrijeme da zapone sa kolovanjem.
Bio je to pokuaj pomirenja, ali nisam ga htio prihvatiti. Tako
sada razmiljamo? Da je vrijeme da zapone sa kolovanjem?
Sljedei u ga put povesti, rekao je. Mijenjao je temu, ali htio je
da to primijetim.
to to znai, sljedei put?
Zapovjednik me traio da opet govorim sutra. eli da mu
pomognem okupiti jo neke veterane iz Grada sjena. ak me pitao
da zauzmem jedno od vodeih mjesta u maru.
Jo sam jedanput umrkao pa spremio boicu u torbu.
akrinog mi kurca, Adolphuse, kad e prestati?
Uspravio se.Kad se Kruna bude drala svog obeanja.

Misli kada Prvoroeni doe po nas? Mislim da e se

naekati.
Duguju nam, rekao je ozbiljnim tonom koji nije bilo lako
zanemariti.
Daj prestani, Adolphuse. Deset postotni porez na mirovinu
nee te unititi. To nema veze s novcem. Zabavnije ti je igrati se
junaka nego voditi bar.
Pogodio sam ga u ivac. Hladno me pogledao. Ima tako nisko
miljenje o meni?
Ovo nije igra. to e Kruna uiniti kad Udruga pone stvarati
probleme?
Imamo pravo na miran prosvjed.
Imate sva prava na svijetu, sve dok vam ih oni ne odlue
oduzeti.
Nismo mi od eera to su i Dreni otkrili. Ako Crna kua eli
nevolje i oni e to nauiti.
To je i Roland Montgomery mislio, rekao sam. Zavrit e
onako kako je on zavrio.
General Montgomery ubijen je dok se borio za prava svoje
zemlje i svojih ljudi. Bio bih ponosan kada bih otiao kao i on. Sati
dranja govora su mu pomutili razum. Postoje dobro i zlo.
Ne, Adolphuse, postoji samo ivot i smrt. To te rat trebao
nauiti.
Moda smo nauili razliite stvari.
Moda si ti zaboravio svoje lekcije.
Prestani mi govoriti u to vjerujem! Naglo je zaurlao, koulja
mu se napela na prsima, a lice mu je pocrvenjelo. Priekao je
trenutak da se ispue prije nego to je nastavio, ah to nije pomoglo.
Zna to ja mislim?
Da ujem.
Mislim da ne voli kad mi drugi kliu. Mislim da si se naviknuo
ha to da budem tvoj potrko, da ti uvam lea dok ti izigrava

frajera.
Tako misli? Da tvoj status zvijezde vrijea moj ego?
Petnaest godina radim za tebe. Petnaest godina sam tvoj
podreeni. Valjda je prirodno da e biti ljubomoran i pokuati se
zbliiti sa zapovjednikom.
Bilo je neobino otkriti takav otrov usred teme koje smo toliko
puta proeljali, kao da naete sobu za muenje skrivenu u ormaru
u kuhinji. Zapitao sam se kroz koliko se drugih razgovora provukao
odjek ovog? Nije tako, rekao sam slabano znajui da ne mogu
rei nita to bi zatvorilo ranu koja se tako dugo gnojila. To izmeu
mene i Joachima... Ne radi se o tebi.
Nije me sluao. Uspijem na svoju ruku, a ti uini sve kako bi to
unitio.
Pazi da u zanosu ne sleti s litice.
Odmahnuo je glavom pa utonuo u tiinu. Prebirao je po
uvredama na koje nije reagirao, svaama kojih se ja nisam sjeao,
a koje su se mom najboljem prijatelju ukorijenile u dui. udno, je
to ljudi sve nose u sebi, a to ne vidimo.
Od daha mi je zujalo u glavi to je priguilo moju manje-vie
stalno prisutnu glavobolju. Smotao sam cigaretu. Ogorenost
dolazi s godinama samo naprijed. Ali ti ima obitelj, pravu
obitelj. eli li da Adeline postane udovicom? Da Cari bude napola
siroe?
Kakav bih to otac bio tom djeaku da se ne zauzimam za ono u
to vjerujem? Kad ne bih ustao u spomen na pale drugove?
Ako se eli pretvarati da je pialina viski, to je tvoja stvar.
Samo nemoj meni puniti au. Ovo radi za sebe. Isto je tako i s
ratom. Tek kad se ljudi pobiju, tek onda ponu smiljati razloge za
to.
Govori o ratu kao da to nije bilo nita, kao da smo samo tratili
vrijeme.
Masturbacija je traenje vremena. Rat je rak.
Branili smo svoju domovinu.

Moja domovina je Grad sjena, a nitko tko ju je vidio ne bi mislio

da vrijedi ivota ma i jednog pjeaka. Dreni nisu imali veze sa
mnom, s nama. Umirali smo kako bi bogatai postali jo bogatiji.
Ne govorim o visokim asnicima, ne govorim o plemeni- taima
ili Kruni govorim o nama. Kakav god da ti otrov struji ilama, ne
elim uti kako pljuje po vojnicima.
Uzmi djeaka i odvedi ga od doma, daleko od svega to ga ini
osobom koja je. Daj mu oruje natopljeno krvlju zar se tako
postaje svecem?
To je sve to ima rei za ljude koji su se borili uz tebe? Koji su
se borili za tebe? Zlo mi je kad tako govori, kad pomislim da su me
previdjeli zbog nekoga kome nije stalo do njegove brae.
To te mui? to nisi dobio jo jednu crticu?
Bio sam bolji vojnik od tebe.
Bio si bolji vojnik od mene, sloio sam se. Nikada nisi bio bolji
ubojica od mene.
Podrugljivi izraz izgledao je pogreno na Adolphusovu irokom
licu. Ponosi se time?
Ne, ne ponosim. Ali to je sve to je to bilo. Nemoj zaboraviti
samo zato to su sada zapakirali tu priu drugaije. To je bilo
ubojstvo, i samo to. To to smo to inili u tako velikom broju ne
popravlja situaciju.
To nije tono! rekao je. Na gaje razgovor toliko animirao da me
poprskao kapljicama znoja kad je zamahnuo glavom. Uinili smo
ono to se od nas trailo. Rat nije lijep, ali ja se niega ne sramim.
Podrugljivo sam ga pogledao i turio cigaretu u usta. Nisi se
sramio u Zvvollenu?
To ga je smjesta zaepilo. Gotovo mi je bilo ao to sam to rekao.
Gurnuo je ruke u depove i odvratio pogled.
Nismo bili heroji, prijatelju moj, rekao sam. U najboljem smo
sluaju bili rtve.
Slegnuo je velikim ramenima ne elei se predati, ali u
nemogunosti da smisli repliku.

To je bio kraj razgovora, a budui da je Adolphus izgledao kao da

se nee uskoro pomaknuti, na meni je bilo da odem. Nije me to
smetalo unutra je ionako bilo pakleno. Tek kad sam izaao kroz
vrata i kad me sunce opalilo u glavu, shvatio sam da nemam kamo
ii.
34.POGLAVLJE
Jo jedno pie prije nego to ode preko? pitao me Roland
Montgomery, a plave su mu oci blistale.
Bili smo u njegovim odajama, osamsto metara od zidina Zwollena. Imao je platneni ator veliine tri kvadratna metra s
prorezom s jedne strane zbog ega je bio otvoren prema vremenu
standardan za sve vojnike s rangom viim od obinog vojnika,
jedini dodatak bio je improvizirani stol. Mogao je na bolje mjesto,
negdje sa etiri zida i krovom, ali nije.
Ispio sam alkohol. Bio je jak poput udarca u eludac, ali definitivno sigurniji od vode koju sam pio.
Znam da ima posla s pripremama, porunie. Neu te dugo
zadravati.
Naravno, gospodine.
Sve je to bila formalnost koje u pravilu ne volim. Noas smo
kretali u napad tako je glasila naredba odozgo. Svi pripadnici
Udruenih snaga znali su to od podneva, to je znailo da su Dreni
to znali od dvanaest i trideset. Ako ih nisu obavijestili pijuni kojih
je u karavani koja nas je slijedila bilo gomile, tad su to svakako
shvatili zbog kolona opreme s artiljerijom koja je bila u pokretu
protekla dva sata. Nismo raunali na iznenaenje odluili smo se
na tei nain: odabrani odred s opsadnim ljestvama koji je trebao
ivotima pribaviti dovoljno vremena da se probije drugi val. Svaki
vojnik koji je imao te sree da preivi, primio je duplu plau, a tko
god da je bio dovoljno lud da ih vodi, napredak mu je bio maltene
zagarantiran. Zacrtao sam si in nekoliko ljestvica vii od
porunikog, ali vie se ne sjeam zato. Svejedno, kad su nas te
veeri okupili i traili rtveno janje, galantno sam podigao ruku i

ponudio ljude A satnije.

Neu ti troiti vrijeme govorancijama. Nisi poetnik, a nisam ni
ja. Oboje znamo da je ova operacija bila sjebana od prvog dana. Da
je moj prethodnik obavio svoj posao umjesto da se zapio, ve bismo
ih osvojili prije nekoliko mjeseci. Da su se visoki asnici sjetili
pruiti nam pojaanje od est sposobnih arobnjaka, bih bismo
unutra prije est tjedana, a da nam kia nije uruila rovove, bili
bismo jutros unutra. Ali ja ne kontroliram vojsku, porunie, a ni
vrijeme. Jedino to imam je snaga moje desnice i ljudi pod mojim
zapovjednitvom, a prvo nee biti dovoljno za noanji pothvat.
Neu te zamoliti da to uini za kraljicu, ni za Rigus Sakra zna
da si ve uinio dovoljno za njih i da nisi prikladno nagraen za
svoje usluge. Traim te da to uini za mene, a ja se brinem za svoje
ljude.
Da, gospodine, istisnuo sam odgovor. Osvojit emo ga,
gospodine.
Kimnuo je i poloio dlan na moje rame. Ne sumnjam u tebe.
Isteturao sam iz njegova atora na kiu. Na frovnti sam okupio
ljude na kii, bili su naoruani i u oklopu, stotinjak surovih,
umornih, gladnih dua sve od reda veterani, neki su sluili est
mjeseci, neki godinu dana, neki su poput mene patili pune tri
godine.
Neu vam odrati govor, rekao sam, i za razliku od Rolanda, to
sam i mislio. Znate koja je nagrada ako uemo unutra. Znate to
je za to potrebno. Pred nama se nalazi dvadeset ljestava, tim ine
dvije osobe. Trebam trideset i devetero ljudi. Ako ste zainteresirani,
istupite.
Adolphus se prvi pokrenuo, ali dobar broj drugih ga je odmah
slijedio pa nikoga nisam morao prisiljavati. Bili su to dobri ljudi.
Dobri koliko su mogli biti pod tim okolnostima. to god to znailo.
Vi ostali pridruit ete se B satniji, a svi znamo kakve su to
pikice. Prolomio se usiljeni smijeh. Raunam na vas da im date
malo muda. Mi emo obaviti svoje, ali elim da vi upadnete punom
silom.

Dvije treine moje satnije, oni mentalno zdravi, ostali su u

pozadini. Mi koji smo ostali, provjerili smo opremu zadnji put.
Rasipni su popili cugu koju su imali za taj dan. Oni s iluzijama su
se pomolili i mumljali rijei Onoj Koja eka Iza Svega.
ekanje je to to vas dotue. Upoznao sam nekolicinu tipova koji
su to mogli pretrpjeti bez problema, ali ja nisam bio takav. Grlo mi
je bilo isueno i morao sam se prisiljavati da ne diram uturicu.
Treba biti pametan i racionalizirati vodu. Instinkt vam je piti sve
dok vam se ne napuhne trbuh, ali kad krene akcija, pun mjehur
znai mokre hlae, a izgubite dio autoriteta ako imate hlae
zaflekane pialinom. Iako sumnjam da bi tko primijetio na toj kii.
Iznenadni mlaz crvenih iskri je osvijetlio nebo, na signal za
start. Zgrabio sam kraj ljestava, a Adolphus drugi, a zatim moje
noge vie nisu imale vremena razmiljati to im je initi, usljedilo je
sto metra beumnog sprinta, koliko ve moete biti beumni s
dvadeset kilograma utega na ramenu. Teren je bio blatan i natrpan
leevima i svaki je korak bio muenje. Bilo je previe mrano da nas
neprijatelj uoi, a kamoli tek da nas pogode, ali ipak su ispalili
strijele prema nama. uo sam kako slijeu u blato oko nas, deblje
od pljuska i palo mi je na pamet kako nas ne mora ubiti dobar
niandija, moda se nekome samo posrei. Istovremeno su
krenuli i povremeni jarki mlazovi svjetla, vrelina koja je padala s
neba s kiom, osvjetljavala krajolik pa nestajala. Drenski
arobnjaci nisu postali manje smrtonosni od Beneharnuma, ali ni
oni, kao ni strijelci nisu vidjeli po mraku. Barem sam se tako
nadao. Nikada niste znali to tono oekivati kad se radilo o magiji.
Jarak oko utvrde bio je pun smea, dubok do koljena i ispunjen
kanalizacijom ako je suditi prema smradu. Na dnu su bili nabacani
otri iljci, a uz tu mutnu vodu bilo je vjerojatno kako e to dovesti
do upale. ovjek koji je nosio ljestve kraj mene je stao na jedan i
sruio se. Zaurlao je i odao na poloaj, ali nije bilo vremena da se
ita poduzme. Nastavio sam dalje i molio se Meletu da ne doivim
istu sudbinu.
Onaj S Oiljkom mi se smilovao, barem do te mjere da sam
preao jarak bez ozljede. Nekoliko metara od utvrde spustio sam

dno ljestava u blato, a trenutak kasnije Adolphus je svoj kraj bacio

prema kamenu. Izvukao sam no iz korica i zario ga u zube pa se
poeo uspinjati kako bi me partner mogao slijediti.
Paljba topova sa zidina iznad nas osvjetljavala je no, ali ja sam
gledao samo zid i penjao se to sam bre mogao. Ako netko pogleda
dolje, mrtav sam, lako bi me oborili strijelom ili zapaljenom
bavom. To drugo bilo je najgore, vreli loj bi vam se slijepio za
odjeu i kou, unakazio preivjele i sveo ih na ivot prosjaenja i
plaenja djece. Naravno, ako budem imao sree, sam pad e me
ubiti bila je to radosna pomisao.
Na najvioj sam preki otkrio da su ljestve prekratke. Bio sam
dobrih ezdeset centimetara od vrha zida, ali vie nije bilo
povratka. Svesrdno se molei Sakri da Adolphus dri te svoje
volovske ruke vrsto pri dnu ljestava, odbacio sam se i skoio
prema gore. Prsti su mi zgrabili kamen, ali proao je zastrauju
trenutak prije nego to sam uspio zanjihati noge prema gore.
Trebao sam trenutak da doem sebi. Bio sam toliko siguran da
u umrijeti pri dolasku da nisam puno razmiljao o tome to initi
kada se uspnem. Sreom, meni najblii Dren izgledao je
iznenaeno kao i ja, oklijevao je uiniti ono oito iako je ba za tu
svrhu u ruke dobio koplje. Oporavio sam se od oka prije njega,
izvadio no iz usta i zario mu ga u rebra. Pomaknuo se u zadnji tren
pa je moj udarac, umjesto da bude smrtonosan, bio samo povrinska rana, ali izbacio ga je iz takta pa sam ga uspio zgrabiti za
ramena i baciti preko zida.
Tri vojnika su dolazila u pomo palom drugu, prespori da ga
spase, ali na vrijeme za osvetu. Izvukao sam granatu iz opasaa
preko ramena, zapalio ibicu pa fitilj te sam eksploziv bacio prema
njima, a sebe na pod. Uslijedila je zagluna buka i val mesa. Brzo
sam skoio na noge, svaka je sekunda bila gubljenje vremena. U
kosi sam osjetio neija crijeva koja sam nemarno otresao, jo jedan
uas o kojem nisam imao vremena razmiljati. Ako im pruim priliku da me zaskoe, gotov sam, smjelost je bila jedino to sam imao
na svojoj strani. Izvukao sam maetu iz korica i bacio se u hrpu
mukaraca naguranih na stubitu koje je vodilo u donje dvorite.

Veliki rat bio je najvei sukob u ljudskoj povijesti. Milijuni

mukaraca ubijali su jedni druge kroz svih Trinaest Zemalja. Ako
skupite dovoljan broj ljudi na okup, ponu se dogaati razna
udna sranja to je zakon brojeva. Jednom sam vidio ovjeka
kako se sam samcat obraunava s cijelim vodom Drena urlajui
poput Me- leta i vitlajui dvorunim maem. Polovicu je zarobio,
petnaestak vojnika plahih poput ovaca, pogleda uperenog u pod.
Ne bih to vjerovao da nisam sam svjedoio, ali to se dogodilo.
Nekoliko dana kasnije sredila ga je eksplozija, ali do tada je bio
zvijezda satnije.
elim rei da je ono to se dogodilo samo srea, nasumina
slijepa mogla me dokrajiti bilo koja zalutala strijela i sigurno je
postojalo stotinu tisua vojnika opakih poput mene ili opakijih. Ali
te noi nisam ih susreo. Te me noi nitko nije mogao zaustaviti.
Preao sam u dio mozga koji je ispod svijesti, koji pamti samo
impersonalno kao da gleda postupke neke tree osobe. Moja je otrica letjela naprijed svojom voljom, a sve to je dotakla rasplinulo
se poput magle. Na uskom stubitu brojana nadmo nije nita
predstavljala, borili smo se jedan na jedan. Dren preda mnom drao je koplje iznad glave drhtavih usana, a ja sam zario ma ravno
kroz koplje u njega. Sljedei je dobio izmom u prsa, udarac dovoljno jak da polomi nekoliko rebara i pao je sa stepenica te usput
pokupio nekoliko kompanjona.
Bio sam opijen luakom radou. Smijao bih se da sam imao
daha.
Posljednja dvojica su pobjegla jednog sam dohvatio kad se
okrenuo, ali drugi je bio brz i nisam poelio krenuti za njim. U
zakucima uma shvatio sam da smo se probili, vidio sam moje ljude
kako jure kraj mene niz stepenice u grad. Ruka na mom ramenu
pripadala je Adolphusu, imao je ranu na ruci koju je trebalo pregledati, ali ipak irok osmijeh na licu. Nasmijao se, a ja sam se nasmijao s njime. Nekoliko trenutaka kasnije s desna je neto eksplodiralo, prostor koji sam osvojio pruio je naim dekima vremena da
miniraju glavna vrata. Pojaanje stie, ali to nije bilo vano
kakva god snaga da je napadnutima dozvolila da se suprotstave

punom napadu rigunskog carstva, bila je potroena. Sad je svima

na pameti bilo samo preivljavanje.
Nekoliko blaenih trenutaka sam stajao i promatrao mislei
tada kako ostatak moje satnije naganja Drene u bijegu i osjeao
sam se onako kako sam trebao. Poput ovjeka koji je ispunio svoju
dunost, savreno dobro.
Zatim su poeli povici koji su se razlikovali od zvukova bitke
zbog prisutnosti enskih glasova i shvatio sam, ni prvi ni zadnji
put, da sam budala.
Vojnici koji su jurili kraj mene nisu bili pod mojim
zapovjednitvom, ali ipak sam povikao na njih stani, formiraj
redove, povuci se, sve to mi je palo na pamet. Nitko nije sluao.
Pobjeda moe slomiti redove isto kao i poraz. Dva mjeseca uanja
pred tim zidinama, pothlaeni i mokri, dok su ovi iznutra bacali
eksplozive na nae glave pretpostavljam da smo im to malo
zamjerili.
Nasred ulice, deko jedva star da pusti bradu, je pribio enu na
tlo. Opirala se i dozivala pomo pa ju je oamario da je uuti pa se
vratio penjanju po njezinim podsuknjama. Adolphus je zaurlao i
strgnuo je s nje, gotovo da je mladiu istrgnuo ruku iz ramena.
Napaljeni klinac kao da to nije primijetio, smijao se navlaei hlae.
Dobro, dobro prvo asnici. Ne morate biti grubi, ima dovoljno za
sve. Pobjegao je u no, ulice su bile pune plijena.
Njegova nas je rtva promatrala, uvjerena da smo mi sljedei.
Taj pogled pamtim bolje od svega ostalog te noi, straha u njezinim
oima i mrnje iza njega. Nakon dugog trenutka ustala je na noge i
pobjegla.
U daljini se irila linija vatre, moda zbog prevrnute svijee,
moda zbog namjernog vandalizma. Moji prijatelji i drugovi
nastavili su pobjedonosni trk u grad. Odustao sam od pokuaja da
ih zaustavim. Na svjetlu zapaljene metropole oni nisu imali lica,
nisam ih mogao razlikovati. Ako vi niste za, ovjek iza vas je pa
zato im se ne pridruiti. Stado nema kodeks. To sam davno
nauio. Nisam znao zato me to jo udi.

Pogledao sam Adolphusa. On mi je uzvratio pogled. Skrenuli

smo u pokrajnju ulicu. Nakon stotinu metara stali smo pred
kuom, pristojnom, ali ni po emu posebnom, kuom vlasnika
duana ili trgovca. Adolphus je zario nogu usred vrata, a ona su se
smrskala.
Graanin koji je stajao iza vrata imao je zaboravljen no za
rezanje u ruci, oi raskolaene poput tanjura, izgubio je elju za
borbom pred pogledom na diva. Iza njega stajale su ena i ki,
mesnatih lica i irokih bokova, gotovo identine, drei jedna drugu
snagom uasa. Adolphus je zgrabio ovjekov zglob, vrsto ali ne
okrutno. Metal je pao na pod. Proao sam kraj partnera i sjeo za
kuhinjski stol koji je dominirao prostorijom. Vojnik Gustav sjeo mi
je nasuprot. Jesti, rekao sam svojim loim drenskim. Piti.
Majka je patniki plakala, a ki se brzo povela za njom. Ponovio
sam zahtjev starcu koji se trenutak kasnije oporavio od oka i
krenuo prema smonici. Adolphus je gledao u zid tunim i praznim
pogledom.
Tako smo proveli ostatak noi, domain nam je donosio tamno
pivo i ostatke iz smonice, majka i ki se nisu putale iz ruku,
uvjerene da emo svakog trena ustati od stola i silovati ih. Nas smo
dvojica ispili pola bave u naporu da se dovoljno napijemo da
zaboravimo to se oko nas dogaa, ali ne toliko da starcu pruimo
priliku da nam preree grkljane. Zadali smo si teak cilj i nismo ga
ba ostvarili.
Vani u tami dogaale su se grozne stvari.
Haranje je trajalo tri dana nakon kojih su se vojnici polako
vratili u redove kojima se vojska razlikuje od horde razbojnika.
Vjerujem da je bilo ljudi u mojoj satniji koji su to vrijeme proveli
kao i Adolphus i ja; i vjerujem da ih nije bilo mnogo. Primio bih
promaknue za svoju ulogu u napadu, ali drugog sam se
popodneva napio i razbio eljust ovjeku koji mi je bio kapetan, a
Roland je jedva uspio postii to da zadrim in i da me ne biuju.

35.POGLAVLJE
Veer sam proveo u stanu koji posjedujem na Okuci. Ruan je to
stan u runoj zgradi u runom susjedstvu u runom gradu. Mogao
bih nastaviti. Susjedi se zduno trude uskladiti s okolinom,
ljubomorna sorta s loim tenom i oima koje gledaju u kri, ali
nikoga ne poznaju i nikada nita ne vide. To je uglavnom bila jedina
prednost tog prostora i zbog toga je vrijedilo nekoliko novia koliko
sam mjeseno troio na njega.
U Grofu sam se presvukao i povukao ruku na skrivenoj polici
radnog stola te izvadio nekoliko boica iz profesionalne zalihe u
privatnu. Kiselo sam zamijetio da je prije samo nekoliko dana
ponuda bila puno vea.
Na nonom me ormariu ekalo pismo, masno slovo M bilo je
otisnuo na poleini. Otvorio sam ga, a na pod je pao komad papira.
Tekst je bio uredan, tinta utisnuta u debeli papir.
Porunie,
sigurno ste uli za moju nedavnu alost. To je moja krivica i samo
moja nita mi ne dugujete, dapae moja obitelj i ja smo Vai
dunici i premda je plemenito od vas to odbijate isplatu, Vau
uslugu treba nagraditi. Molim da kao nagradu prihvatite ovo
priloeno, kao znak panje jednoga starca. .
Umirovljeni general Edivin Montgomery
Nedavna alost. General je bio tvrda osoba, ali morao je biti kad
je jedno dijete ve izgubio. to sam uope oekivao? Mrlje od suza
na papiru, kao da itam ljubavno pismo djevice? Podigao sam
komad papira koji je ispao. Bila je to zadunica koju sam mogao
podii u jednoj od najstarijih banaka u gradu, onakvoj po kojoj
raste brljan na kamenim zidovima, s premalim znakom koji ne uoite i milijunima okra u podrumu. Papir mi je bio lagan na dlanu.
Imao je dovoljno nula da potopite truplo u vodi. Istrgao sam ga na
komadie pa komadie bacio u smee.
Pokrenuo sam niz dogaaja i bolje je da pripazim. Uostalom,
general nije znao to ja dugujem njemu, jer da je, ne bi mi tako
olako nudio novac, niti svoju naklonost. Rastvorio sam poklopac

boice daha i udahnuo ruiastu izmaglicu. Rhaine Montgomery

bit e osveena.
Presavio sam pismo pa stao i ponovno ga otvorio. Peat od voska
bio je ponovno zagrijan, vjeto i suptilno, ali primjetno, ako znate
koje znakove treba gledati. Nisam prva osoba koja ita generalovu
poruku, ali imao sam prilino dobru ideju tko je.
U nekom trenutku dok sam bio gore, Cari je sjeo za prednji
stol. Noem je strugao komade drveta i nije reagirao kad sam sjeo
kraj njega.
Znam da nam namjetaj nije savren, ali nema ga potrebe
dodatno unitavati.
Nije odgovorio i nije stao.
Kako je bilo na lekciji?
Promrmljao je.
Ne znam jezik mrgudnih adolescenata, morat e mi prevesti.
Bilo je dobro, rekao je otar poput vrha noa.
Poloio sam ruku na drak noa i spustio ga na stol. Zatim sam
prinio lice blizu njegovu, dovoljno blizu da mu onjuim dah. Nije ti
do avrljanja i to je u redu, ni ja nisam raspoloen da sluam tvoje
ispovijedi. Ali kasnije danas idem do Mazzie kako bih joj zapoeo s
plaanjem tvog obrazovanja i elim znati da me ne vara.
Dugo sam ga tako drao na mjestu pa sam pustio i naslonio se.
Nije loa, rekao je malo kasnije. Barem za sada. Nismo puno
radili. Skuhala je aj i razgovarali smo. Rekla je da moram nauiti
napraviti um upljim. Nije mi ba bila smislena.
To sam i oekivao. Nisam mislio da e uiti o velikim misterijima
prvoga dana. Uzeo sam iver koji je Cari odrezao i iakao zube.
Ne mora ti biti smislena. Ona ti je uiteljica, bitno je da ona vidi
smisao. Ali kao to sam rekao, ti misli svojom glavom. Ako se
dogodi neto to ti se ne ini ispravnim, reci mi.
Nije bio raspoloen da se sloi sa mnom oko iega pa nije
kimnuo ve se vratio drvodjelstvu. Pustio sam ga dovoljno dugo da
se opusti pa sam ispalio.

Planira se pridruiti ledenima?

Ne, rekao je zbunjen.
Zato onda ita moju potu?
Zabio je no u drvo i otvorio usta kako bi izgovorio la.
Izreci jednu la i mlatit u te dok ne poplavi, rekao sam, ali ne
sasvim ozbiljno pa je samo slegnuo ramenima.
inilo se zanimljivim.
To si nauio pod mojim krovom? Gristi ruku koja te hrani?
Djetinjstvo provedeno u krai i spletkarenju Cariu je oduzelo
osjeaj krivnje. Zasluio je tjelesnu manifestaciju moga
nezadovoljstva, ali bilo je prevrue za bijes.
to si napravio za generala Montgomeryja? pitao je Cari kad
je postalo oito da njegov neposluh nee imati trenutnih posljedice.
Nita dobro, kako se ispostavilo.
Ima li to veze sa enom koja je dola ovamo proli tjedan?
Prvoroenog mi, bio je pametan. Morali ste sprintati da biste bili
bri od njega. Aha.
Kako je to zavrilo?
Ne pretjerano dobro.
Taj general Montgomery, nastavio je poslije stanke, On je
Rolandov tata?
Vie nije.
Adolphus kae da je Roland bio legenda. Da je izgubio ivot u
borbi da pobolja ivote svojih ljudi.
Ljudi postanu popularni nakon smrti. Nisam se mogao otresti
glavobolje. Palo mi je na pamet da smotam doint, ali ekao me dug
dan i morao sam ostati pozoran.
Poznavao si ga?
Da, znao sam ga.
Kakav je bio?

ovjek kao svaki drugi. Deva, ravno iz invata. Bijesan pas na

ulici kojeg je najbolje brzo uspavati. Ovisi o kutu gledanja.
Kako si ga ti gledao?
Bio mi je nadreen neko vrijeme u ratu. Poslije toga... bacio
sam akalicu. Putovi su nam se kriali.
Ali bio si vojnik kao i Adolphus Roland se borio za tebe.
Moje nade da u doivjeti sredinu jutra i ne planuti poele su
izgledati jalove. Cari je usavrio sposobnost da me izazove tako
da ga poelim ozlijediti. Sluaj me kako je to bilo mali nisam
mislio da u tebi to morati objanjavati, kad si ve odrastao tako
kako jesi. Ali mlad si i jo si uvijek glup pa u ti rei. Postoje ljudi
koji stupaju naprijed i oni koji hodaju za njima. Onaj iza uvijek
ima dobar razlog zato stoji na tom mjestu. Roland je bio bolji od
veine njih barem je vjerovao u svoju priu ali na kraju dana
i dalje su oni naprijed ti koji umru od strijele.
ini se da veterani misle kako je on bio vie od toga.
Kao to sam rekao, pratio gaje dobar glas.
Samo to?
Dreni koje toliko mrzi to misli zbog ega su oni marirali? Misli da su njima zapovjednici rekli da se obrue na
civilizaciju i spale je do temelja? Sluali su iste govore kao i mi
slava, ast, pravda. Kao to sam rekao, sve se svodi na kut
gledanja.
Nita od toga nema znaenja?
Nedovoljno za umiranje.
Zato onda ovo radi?
to to?
Oi su mu bile hladne i proraunate, hladnije i proraunatije
nego to imaju prava biti u etrnaestogodinjaka. Pokrenuo si
igru, rekao je. Cijeli tjedan je pokree.
To mi je posao.
Znai ovo to radi s veteranima e ti donijeti neke pare?

Zanimljivo je kad vas prozre klinac koji jo nije skinuo junf. Ne

radi se o novcu.
O emu onda?
Nisam mu odgovorio.
Slavi? asti? Divljaki se nacerio. Pravdi?
Spasilo me kucanje na vratima, tako jako da je djelovalo poput
pokuaja da se srue vrata.
Cari se vratio igri s noem. Za nekoga tko ne riskira dupe ni za
to, jako puno riskira dupe.
Lupanje se nastavilo. Wardene, jesi li unutra?
Da, odgovorio sam, ali nisam maknuo pogled s djeaka.
Hroudland je, zapovjednik te eli vidjeti.
Daj mi jebenu sekundu! povikao sam pa unio lice blizu
Carievog. Sljedei put kad dirne neto to mi pripada, oekuj da
e ovaj razgovor protei puno neugodnije, rekao sam pa ustao da
otvorim vrata.
Vani je stajao Hroudland s nekolicinom veterana i nisu izgledali
pretjerano veselo. Pozdrav, deki, jesam li vam nedostajao?
36.POGLAVLJE
Pretories je sjedio u malom kafiu prekoputa spaljenih ostataka
zgrade. Sjedio je u separeu uz prozor i pio iz alice koja je bila
premalena za njegove ruke. Trojica njegovih ljudi obzirno se
stisnula oko njega, petero ako gledate po njihovoj veliini. Svaki je
impresivno odisao bijesom, krkali su zglobovima, piljili izazivaki
u prolaznike, izgovarali tihe prijetnje. Joachim je za razliku od njih
izgledao tek neznatno uznemiren i mirno je puhao u kavu.
Ovo e biti napeta igra i nema prostora za pogreke. Osjeao
sam teinu boice daha u depu i ostavio sam je tamo. Ova ekipa iz
Udruge nije bila liberalna poput moje uobiajene ekipe.
ao mi je, zapovjednie, rekao sam.
Kimnuo je i prihvatio moju uljudnost. etiri naa deka bila su

unutra kad su napali.

Kao to sam rekao, ao mi je.
Joachim je bio neprirodno miran, uz njega biste se osjeali
posve trzavo, brada bi vas poela svrbjeti, elo se znojiti. Da
ujem, rekao je.
Ne razumijem.
Upozorio si me, rekao mi to se sprema. Ja sam te otpilio. Ima
prava to mi utrljati na nos.
Sjeo sam mu prekoputa. Smrt vaih ljudi ne prua mi nikakav
uitak. Iako neu zbog toga provoditi ni neprospavane noi bili
su sitni kriminalci s desetgodinjim staem prljavih poslova za
Joachima.
Neko vrijeme nitko nije progovorio. Gledao sam oblake bijelog
dima kako izlaze iz rupe sa suprotne strane ulice. Deki su gledali
mene. Pretories kao da nije nita gledao.
Bez upozorenja je lupio akom po stolu. Posue se zatreslo, kao
i osoblje. Priekao je da se sve primiri pa nastavio. Trenutno ne
trebam ovo sranje.
Vjerujem.
Sutra je najvei dan u povijesti Udruge. Pedeset tisua
mukaraca marirat e ukorak, najvei skup veterana od kraja
rata, nosimo svoje zahtjeve ravno u palau.
Opako.
A sada neki ocvali mafija eli rat s nama, iskapa ratnu sjekiru
koja je ve deset godina zakopana.
Priznajem, tajming je sumnjiv.
Zaokrenuo je oima kako bi me pogledao. to ti to znai?
Namjerno sam se osvrnuo oko stola. Moda je najbolje da
nastavimo u etiri oka.
Ne znam na to si ti naviknut, porunie, ali ovi ljudi su moja
braa. Izmeu nas nema tajni.
Grubijani su se malo uspravili u stolicama.

Pria se da Giroie financira ovjek koji radi na gornjem katu

Crne kue.
Deki, osigurajte podruje.
Grubijani su napustili separe, povrijeeni i nadureni.
Joachim je priekao da odu pa nastavio. To je nemogue,
rekao je i moda nije bio uspravan poput tapa.
Zato?
Crna kua nema razloga da krene na nas mi smo legitimna organizacija.
Potiete probleme s Vijeem i Krunom. Ako mislite da Starac
nije sklon tome da zauzme stranu u politikom pitanju, onda se
grdno varate. Uostalom, moda je Udruga odbacila
revolucionarne ideje, ali Crna kua ima slonovsko pamenje.
Bilo bi im nalik da vas kazne zbog prolih pogreaka.
Posve sam svjestan nae prolosti s Crnom kuom. Povukao
je usnu kao da je nanjuio neto kiselo i mada se nije vrpoljio,
doao je blizu tome. Ali mi smo postigli... Ravnoteu recimo, od
Rolandove smrti barem. Nemaju razloga da nam objave rat.
I nisu vi ste to uinili kad ste se odluili za mar. Kakav
god preutni dogovor mislite da imate da Starcem, uvjeravam
vas da to traje samo dok on smatra da mu ne stvarate probleme
ili dok mu se ne prui ista prilika prema tvom grlu.
Znai, on je pokrenuo probleme s Giroieima kako bi...
Da vas napadne s boka. Odluili su vam skrenuti pozornost
pomou starog protivnika.
ini se da je shvatio da se ravnotea izmeu nas promijenila
pa je nastupio otro kako bi nametnuo autoritet. Sve je to vrlo
zanimljivo, porunie, ali pitam se zato se to nisi sjetio ranije
spomenuti.
Imao sam samo glasine, aputanja iz podzemlja.
A sada?
Od juer sam malo kopao. Jo uvijek ima nekih ljudi u Crnoj

kui koji su spremni na razgovor dokle im god plaam pie, a

pie stoji deset okra po komadu.
apati kontakata iz podzemlja i bivih kolega sve to nisu
vrsti dokazi.
Ali uklapaju se u priu, zar ne?
Njegova je tiina bila potvrda. Uslijedila je jo jedna duga pauza, ali mislim da ova nije bila planirana. ak i za zapovjednika,
kojeg je bilo teko izbaciti iz takta, stvari su se odvijale prilino
brzo. Nadvio se nad svoje pie. Godine su nam trebale da se
izvuemo iz rupe u koju nas je bacio Roland, godine provedene
izbjegavajui sve to se ticalo naih starih aktivnosti. Gradili smo
ugled, stvarali kontakte na dvoru. Osvojili smo mjesto za stolom
za ljude koji su se borili i koji su ga zasluili. Jutros se probudim
i saznam da nam je ured bombardiran, da nam je etvoro brae
poginulo i da smo opet na jebenom poetku.
Poloio sam prst na rub posude s mlijekom pa je prevrnuo.
Mlaka se razlila po stolu, upila se u tkaninu pa poela kapati na
pod.
Pretories je gledao kako kapa pa podigao pogled prema meni.
to je bilo, bilo je.
Nije odgovorio, ali nisam jo vidio takav bijes u njegovim
oima.
Ako ne odgovorite na ovo, to mislite da e biti sljedee?
Obitelj Giroie treba opaliti po nosu ili e nastaviti napadati,
istaknuo sam.
A ako im Crna kua povlai konce?
I to je dobro. Nauit e lekciju, a nee izgledati kao da je bila
upuena njima.
Starac e osvetiti gubitak pijuna.
Mislite da e mu poslati cvijee na sprovod?
On nije osoba koju u olako naljutiti.
Ako ste eljeli zadrati status quo, niste trebali organizirati

mar. Ovako imate dvije mogunosti moete izgledati kao da

samo blefirate...
Ili?
Pokazati da se mogu zajebavati s vama. Vratite dovoljnom
silom i Starac e priznati poraz njega ne zanima zapoinjanje
pravog rata.
Kako znam da nee na neki drugi naip krenuti na nas?
Sutranji se problemi mogu rjeavati sutra. Dananji je
problem taj da obitelj Giroie vae ljude pretvara u pljeskavice i
ako ne elite da se to nastavi, morate povui potez.
Spas, ue za ovjeka koji se utapa tko ga ne bi zgrabio?
Samo pazite da ne sazna da ste vi taj koji ga je gurnuo preko
palube. Joachim nije bio netko tko radi stvari napola. Neko je
vrijeme utio, dugo vremena, a oi su mu bile prazne kao da su
katatonine. to predlae?
Neto glasno. Mora se daleko uti.
Prola je jo jedna minuta. Zatim je usne povukao prema gore.
Hvala ti na informaciji, porunie. Uskoro emo opet razgovarati.
Znao sam da je to znak da odem. Joachim je ostao sjediti i popio
kavu do kraja. Sluga je dotrao i pobrisao proliveno mlijeko.
Uskoro e biti i krvi za brisanje.
37.POGLAVLJE
Guiscardovi psi doli su dvadeset minuta nakon to me Joachim
vratio u Grofa, a ovaj put niti jedan od njih nije glumio ljubaznost.
Oekivao sam njihov dolazak pa sam se ranije rijeio svih legalno
dubioznih oruja i supstanci, ali oni su me ipak dugo pretraivali.
Stali su prije nego to su mi hlae zavrile oko glenjeva i na tome
sam im bio zahvalan.
U upku skrivam no.
Onaj prijateljski me opalio u trbuh dovoljno jako da se sklupam

na podu. Neljubazni me opalio u glavu. Zato je on bio neljubazan.

Povukli su me na noge. Opet sam pao. Opet su me podigli i
zadrali. Treptao sam da mi prestane bljeskati pred oima, ali krvi
se nisam uspio rijeiti na taj nain.
To mi je bila najbolja koulja, rekao sam kad je crvena mrlja
dodala kontrast mrljama od znoja.
Drueljubivi je izgledao kao da e me opet, ali nedrueljubivi ga
je prekinuo, stavio mi lisice i izveo me kroz vrata. Razmiljao sam o
tome da im zamijenim uloge. Vonja je bila slina prvoj, samo se
ovaj put nitko nije smjekao, a ja sam svaku rupu na cesti osjeao
preko boli koja bi mi se prolomila lubanjom.
Crna kua izgledala je uglavnom isto kao i zadnji put iako su me
prilino brzo proetali hodnikom pa nisam stigao prouavati.
Nekoliko minuta je prolo i sjedio sam u Guiscardovom uredu bez
prozora, prisiljen da sjednem u neudoban stolac.
Izgledao je umornije nego proli put to je bio dobar znak da moj
rad nije bio posve uzaludan. Moje su oi uglavnom bile oteene i
boljelo me kad sam disao pa sam se trudio to ne raditi.
Zeznuo si stvar, Wardene. Trebao si me informirati o dogaajima. A jutros sam se probudio i saznao da na mjestu biveg
centra Udruge sada postoji rupa i da se u ruevinama dime tri
trupla.
etiri, rekao sam. Nemoj krivo brojati.
Iza mene je zakripala daska, a zatim mi je vilica poletjela prema
prsima. Zakljuio sam da je to onaj nedrueljubivi. Nekoliko
centimetara nie i slomio bi mi vrat, ali znao je to radi. Penjui se
kroz rangove u Crnoj kui, nauite pravilno udarati ovjeka koji
sjedi.
Mislio sam, nakon svega to sam za tebe uinio u zadnje
vrijeme, da e me barem izvjetavati o aktualnim dogaajima.
A kako sam tu podbacio?
to zna o tome da je Udruga ukrala poiljku obitelji Giroie?
Znam da su je uzeli.

Zato to onda ja ne znam?

Mislio sam da e s vremenom uti.
Ovaj put Guiscard nije delegirao. Nikada nee imati sirovi talent
svojih podreenih, ali opet se dobrano potrudio. Meutim, osjeao
sam previe boli da bih to osjetio, a to ovjeku daje odreenu
hrabrost. Oprosti to sam mislio da si dovoljno pametan da
nanjui dim.
Kua gori?
Uskoro e cijeli grad.
Zbog Giroiea?
Tuno sam odmahnuo glavom. Nisi valjda tako spor kako se
pretvara.
uo sam iza lea kako se pratitelj priprema na novi udarac.
Skinite mu lisice, rekao je Guiscard. Pa izaite.
Uslijedila je pauza, ali zbog poloaja glave nisam mogao odrediti
to se dogaa. Trenutak kasnije jedan od njih mi je oslobodio ruke.
Spustio sam ih, a ponos mi nije dopustio da provjerim jesam li
ozlijeen.
Kloni se nevolja, rekao je onaj drueljubivi na izlazu.
Vrata su se zatvorila. Ima cigaretu? pitao sam.
Prestao sam puiti.
Nasmijeio sam se kroz rasklimane zube. Zar e se pretvarati
da ih nema negdje u skrovitu?
Negodujui je zamumljao pa otvorio ladicu i gurnuo konu torbu
prema meni.
Ti si im rekao da me obrade?
Nije odgovorio,
Njima si prepustio odluku, ha? Mora paziti s takvim stvarima
ako budu previe revni, nee imati koga ispitivati. Prsti su mi
se tresli i neuredno sam smotao cigaretu. Ali Guiscard je bio u
svom svijetu i nije primijetio. Bih su dovoljno ljubazni da mi ostave

ibice u depu pa sam odlomio jednu i zapalio cigaretu.

Zvuk kao da je vratio Guiscarda u sadanjost. Jesi li razgovarao
s Pretoriesom?
Trebao bi znati odgovor na to, ako si iole kompetentan.
to je rekao?
to misli? Planira posjetiti Giroie i... Prstom sam napravio
pokret kao da gnjeim bubu.
Neto mi ne govori, Wardene ? To ti ne preporuam. Starac eli
da rijeimo situaciju s veteranima i ne zanima ga kako. Ako me
misli preveslati, onda uzima previe daha.
To definitivno radim.
Guiscard je preao prstima preko nosa do ela. Ne puim tu
priu. Nikome nije u interesu stvarati probleme, a najmanje Pretoriesu.
Zato? Zato to ga vi plaate?
Neko sam vrijeme ekao da to ispalim i dobio sam pravu reakciju. Ni on se nije snaao mislim da sam ja bio uspjeniji kad
sam motao cigaretu. Iako ja imam vie iskustva s primanjem
udaraca. Kako to, dovraga, zna?
Misli da zna neto to ja ne znam?
Tiina je trajala predugo pa je nastavio estoko da to nadoknadi.
To je bilo glupo svatko bi vidio da smo zamijenili uloge. Onda bi
trebao znati da stvar ne tima. Pretories unovuje nae ekove. Ve
deset godina je tako. Pazi da Udruga radi legalno, pazi da se divlji
lanovi ne povedu za ludim idejama bivega voe, a mi mu
doputamo da izigrava efa.
A prosvjed?
Predstava da se njegovi deki malo ispuu.
Samo to?
Imamo uspjean dogovor.
Kurvu ne moe kupiti, Guiscarde. Samo je unajmiti.

Ba si suptilan za kriminalca.
Da ti pojednostavim? Pretoriesovi interesi nisu vai interesi.
Neko su to vrijeme bili, a sada vie nisu.
Zakrgutao je svojim savrenim zubima. On nema koristi od
toga. Zna to e se dogoditi ako se usprotivi Kruni.
Tvoj je problem taj da si razuman ovjek pa misli da su i
drugi.
Ljudi obino rade u svom interesu.
okirao bi se kad bi otkrio koliko je to rijetko tono.
Malo je olabavio ovratnik. Nemam iluzija o Pretoriesu ako bi
izdao vlastite ljude, okrenuo bi se i protiv nas. Ali time nee nita
postii. Predugo svira prema naim uputama da bi sada sam
odreivao ritam.
Juer, juer juer ste pekli pite od jabuka i igrali se lovice.
Danas on ubija dilere na ulicama, a sutra marira na palau s
pedeset tisua ljudi. ekaj tjedan dana pa e ti silovati ker i sjediti
u tvojoj kuhinji. Povukao sam dim i bacio aduta. Moda je vrijeme
da upletemo Starca.
Nitko ne voli da ga se podsjea da je samo srednje rangirani u
poretku. To nije potrebno.
Ured ti je divan, ali oboje znamo tko povlai uad. Promjenu u
pristupu treba odobriti odozgora.
Ja sam gore.
Svaat emo se oko semantike?
Ve sam ti jednom rekao ja vodim ovu igru.
Onda je jebeno vodi, odgovorio sam.
To je bilo to. Pravio se da razmilja, ali znao sam kako vjetar
pue. Bila je to dosadna minuta. Od cigarete mi je ostao uglavnom
pepeo kad se konano sjetio dodati mi pepeljaru.
eli li rupi?
Odmahnuo sam glavom to sam istog trena poalio. Radije
krvarim po tvom stolu.

Frknuo je i poeo si motati cigaretu.

Jesi li rijeio moj problemi? pitao sam.
Od jutros pet Otoana trune u elijama zatvora a tri
zauzimaju prostor u mrtvanici. Reeno mi je da je Adisu jedan od
tih drugih.
Ti si pravi biser.
Guiscard nije odgovorio, samo je sjedio i puio. Mogao sam mu
rei da nikada zapravo ne prestanete puiti, samo pauzirate dok
niste pod stresom. Misli li kada o Crispinu? pitao je odjednom.
Trudim se to ne initi.
On je mogao sjediti ovdje da je htio.
Aha.
Valjda nije htio.
Nemoj se previe rastuiti, rekao sam i ustao. Za mene je
dobro zavrilo.
Kad sam izaao, opijenost od batina je popustila, a orkestar u
mojoj glavi preao je iz pozadine u uvertiru. Gorina mi se uspela u
grlo i samo sam je snagom volje natjerao natrag. Sigurno sam
zanimljivo izgledao prolaznici su me uasnuto promatrali, ali
nitko nije ponudio pomo.
38.POGLAVLJE
U Grofu sam ispio nekoliko boca estice i onesvijestio se. Kad
sam se probudio, bol se pogorala, ali oteklina je splasnula
dovoljno da otvorim desno oko i da me zaslijepi popodnevno sunce.
Bilo je kasno, a ja sam imao jo posla. Napola prazna boica daha
podsjetila me na moje dunosti. Ubacio sam jo jednu u torbu za
sluaj da postanem zaboravan. Zatim sam u izmu zagurao no pa
siao. Grof je bio prazan. Adolphus je bio vani, pripremao se za
veeranji skup, a Cari je vjerojatno bio s njim. Nisam imao pojma
kamo je nestala Adeline, ali bilo mi je drago to je nema nije mi
se dalo objanjavati zato mi lice izgleda poput sirova mesa.

Koraajui kroz Isthmus, bio sam svjestan injenice da pada

mrak i da moje ozljede privlae pozornost mjesnih huligana. No
zalazak sunca nije umanjio vruinu, zrak je bio gust poput
puakog kalja pa nisam naiao na sumnjive tipove, oni su se jo
opijali u zamraenim rupama ih pokuavali odspavati do mraka.
Bez problema sam stigao do Mazzie, ovaj sam put ak uspio doi do
ulaza bez oklijevanja.
Sjedila je na istom mjestu s cigarom u ustima kao i proli put.
ak je i tednjak u kutu bio isti, opet su na njemu kljuali lonci.
Mahnula je prema slobodnoj stolici, ah nije odmah progovorila.
to ti je bilo s eljusti?
Udario me cigleni zid.
A oko?
Morao sam osvetiti eljust. Sipao sam red sneno trsi na papiri
pa ga prekrio redom duhana. I? Vidjela si ga.
Kimnula je glavom boje ebanovine. Jesam.
Koja je presuda?
Ima dar. Trebao je odavno poeti s obukom, ali ipak ima dar.
Onda, uzet e ga?
Slegnula je ramenima na nain koji mi nije odgovorio na pitanje.
Mislila sam nakon tvog govora da ti je rod.
Nemam obitelj.
Kako si ga upoznao?
Da vidimo a da, vojvoda od Courlanda nas je predstavio na
sveanom domjenku. Trebali smo petog za partiju ivhista, a Cari je
vjet s kartama.
Kae da je bio ulino dijete i da te molio za posao.
Zapalio sam doint na arenoj svijei koja je kapala vosak po
stolu. Moda je bilo tako, sad si me podsjetila.
Je li to bila njegova ideja da ivi pod tvojim krovom?
Definitivno nije bila moja.

Mazzie je posjedovala neto to bi vam prikovalo panju na nju i

nije poputalo. Svaka crta lica izgledala je poveano, naglaeno
njezin osmijeh bio je crta koja je rezala cijelu duinu njezina lica,
nos irok poput bivoljeg, oi opojne poput alkohola. Ba je lijepo
od tebe to si primio siroe.
Moje je srce od zlata. Cijene zlata stalno rastu, morat u ga
izrezati i prodati.
To svi govore o Wardenu. Da je sladak poput meda i njean
poput povjetarca.
Hoe li okoliati cijelu veer ili e prijei na stvar?
to eli od deka? pitala je, sve je rijei tvorila duboko u grlu,
slogovi su tvrdo udarali jednu o druge.
Nisam odmah odgovorio, zadrao sam ljubiasti dim u pluima.
Zanimaju te moji motivi, Mazzie?
Znatieljna sam. Uzima li svaku skitnicu koju sretne ili samo
one korisne?
Utopio sam tenad koja mi je vie pomogla od tog djeteta.
Djeak beskunik s darom za magiju to je puka sluajnost.
Dobro, pametan je, ali to nisi morao tada znati. Nisu svi pametni
jedna od ekipa kod kue u Miradinu imala je djeaka s poprilinim
darom i licem koje mu je majka unakazila kad je imao samo tri
godine. Nije znao govoriti, jedva da je znao razmiljati, ali mogao je
zapaliti vatru bez ibice, samo ste ga trebali usmjeriti i rei mu
veliinu plamena. Duboko je povukla dim cigare pa ga ispustila
kroz nosnice iroke poput bakrenih novia. Drali su ga na uzici i
tjerali da jede s poda.
Ima simpatine prijatelje.
Tvoj mali je previe otar za takvo to. Ima i mo koja eka da se
zapali. Ako se uzjoguni, slomit e te na dva dijela.
to se to tebe tie, Mazzie? Boja okra ne mijenja se s njegovom
svrhom.
Ne elim sudjelovati u tome da se dijete pretvori u oruje.
Mazzie Obojene Kosti, vjetica Isthmusa. Izbaena s Miradina

zbog neizgovorivog svetogra. Stvorovi mraniji od noi apuu u

njezino uho, a visoki zakoni je se ne tiu. Ne sklapaj pogodbe koje
ne moe odrati ili e ti ona ukrasti prvoroeno dijete i ostaviti
lutku od slame ispod jastuka. Nisam mislio da si tako meka.
Nita udnije od otkria da kralj Grada sjena uzima skitnice
pod svoj krov.
Sve to govore o tebi je istinito?
Dovoljan dio toga, priznala je. Uostalom, ne radi se o tome to
sam ula. Vidjela sam to si onog trena kad si mi zakoraio u
kuu.
Znai, duhovi? Oni ti govore kakva sam ja osoba?
Nije mi odgovorila.
to duhovi kau o broju sutranje lutrije?
Tiho je puila cigaru ne skidajui pogleda s mene.
Nikada to ne uine, zar ne? Snenotrs je bila jaka i opojna i
uivao sam u trenutku vie nego to sam trebao.
Misli da moe ivjeti tako kako ivi, initi stvari koje radi, a
da to ne ostavi traga? pitala je.
Zar je tvoja prolost tako blistava da moe propitkivati o
mojoj? to bih vidio da imam tvoj dar? to zrcalo pokazuje tebi,
Mazzie, kada se zagleda u njega?
Osmijeh joj nije bio blag i ljubazan, nije to zapravo ni bio
osmijeh. Samo forma, koja je otkrila iskrivljene bijele zube. Nemam zrcalo.
U tiini koja je nastupila sve sam jasnije osjeao bolove, polako,
ali sigurno su se probijali kroz snenotrs. Trebat u neto jae i to
uskoro. Sunce koje se probijalo kroz rupu u krovu je brzo nestajalo
i uskoro e se spustiti veer nad grad koji kipi. Odjednom je
kljocnula penica, mokri dio cjepanice je oivio, ali Mazzie nije
poskoila, nije se uope pomaknula.
Znala sam da e danas doi. Odluila sam prihvatiti savjet koji
si mi dao proli put, izvui kosti i zakotrljati ih, rekla je.

Nagnuo sam se na stolici i iroko raskrilio ruke. Da ujem.

Gradi labirint oko sebe i izaziva budale da kroe njime.
Budale ne trebaju pomo da bi posrnule.
Nema asti u tome da ih se kanjava.
Smatram to javnim dobrom.
Leevi ti stoje na ramenima i mau brai pred sobom. Fitilj brzo
dogorijeva i kad dogori, odnijet e vie nego to misli, vie nego to
si planirao. Krv koju osveti, platit e ti se viestruko, stostruko, u
rijekama i bujicama. Ako ne pripazi, utopit e se u njoj, umrijeti
kad ti ispuni grlo i plua.
Jesi li zavrila?
Jo malo.
Odjednom vie nije bilo smijeno, nimalo, i elio sam je raspaliti
u taj laan cerek. Ako je to najbolje to moe, onda taj tvoj dar ne
vrijedi ni piljiva boba. Vidi mrtvace u mojoj prolosti jer sam
pokopao hrpu ljudi, a mrtav popis ljudi preda mnom jer imam
popis seronja koji im se ele pridruiti. Ne trebam tvoje kosti da bih
znao da me ekaju nevolje itav tjedan organiziram njihov
dolazak.
Kosti govore jo neto kau da tapka u mraku, da je ono to
smatra istinom la. Kau da to se vie opire, to su spone jae.
Uvukao sam zadnji dim dointa i taj podatak pa bacio opuak.
Deko treba obuku ili e poludjeti, ili neto jo gore. Ako se
povodi za tom etikom koju propovijeda, nee ga ostaviti na
cjedilu. to se ostalog tie, ne zna nita o meni, ni gdje sam bio ni
kamo idem. Prevrnuo sam stolicu i krenuo prema vratima. Njezin
me smijeh pratio do ulice.
Kad se zbroje batine, snenotrs, dan koji sam proao, moj ivot
openito, nisam bio u vrhunskoj formi. Da su bili pametniji, mogli
su mi prii iza lea i to bi mi bio kraj ili bi barem vjerojatno bio. Ali
nekoliko ulica od Mazzie shvatio sam da me netko prati i ak i da
nisam sve povezao, bio sam dovoljno pametan da nanjuim
probleme.

Ionako nisam mogao uiniti mnogo da ih izbjegnem. Bio sam jo

uvijek duboko u Isthmusu, kilometrima daleko od poznatih lica.
Bio sam preumoran za bijeg, a nisam ni znao susjedstvo dovoljno
dobro da riskiram. Moj najbolji izbor bio je da se dovedem u situaciju u kojoj im mogu uzvratiti. Uliica je skretala s ceste na kojoj
sam se nalazio i zavravala je nekih dvadeset metara dalje. Krenuo
sam njome, stao leima uza zid, izvukao no iz izme i priekao svoj
kraj.
Nisam dugo ekao. Adisu je skrenuo za ugao, tjelohranitelj je bio
uz njega, a obojica su izgledala isprebijano. Oko Zagine ruke bio je
omotan zavoj, natopljen grimizom, iako je djelovao samo tako da je
naglaavao irinu njegova bicepsa. Adisu je pak, imao gadan
oiljak koji mu je unakazio lice koje ni prije nije bilo poznato po
ljepoti. Poprimilo je boju koja je ukazivala na to da mu je potrebna
medicinska njega.
Meutim, to kao da ga nije brinulo. Dapae, bio je posve uzbuen. Izgleda iznenaeno to me vidi.
Nije se varao. Imao sam prilino dug popis osoba za koje bih
volio da se vrate iz mrtvih. Adisu Prokleti nije bio na njemu. ini se
da ste doivjeli neke nevolje.
Moe se tako rei. Odred momaka iz Crne kue je navratio i
posjetio nas. Moda si uo za to. Moda si ak uo i da su me ubili,
nasmijao se. Ledeni vjerojatno misle daje svaki Otoanin isti.
Budui da sam bio upoznat s njihovim nainom razmiljanja,
mogao sam potvrditi da upravo tako ledeni razmiljaju. Guiscard je
sigurno mislio kako govori istinu kad je rekao kako Adisu vie nee
predstavljati problem. Policajac koji je Guiscardu rekao kako Adisu
vie nee biti problem, je to sigurno isto vjerovao.
Drago mi je to si preivio, rekao sam.
Ne, Wardene. Mislim da ti nije drago.
Ne misli valjda da sam ja imao veze s tvojom loom sreom?
Nego tko? Plaam porez uvarima, isto kao i svi drugi. Ne bavim
se niim zbog ega bi ledeni obratili panju na mene. Nita osim
tebe. Nisam znao da ima utjecaja kod svog starog drutva.

Morao sam ih nagovarati, priznao sam.

Izgleda kao da ti je dan bio gotovo lo kao i moj, rekao je
Adisu.
Jutro je bilo dugo.
Tko te mlatio?
Crna kua, vjerovao ili ne.
Adisu se nasmijao. Zna to, Wardene, mislim da si
najomraenija osoba koju poznajem.
To je poseban talent, sloio sam se.
Drago mi je da su i nama ostavili neto za igru. Iskreno,
poprilino sam se bojao da mi se nee pruiti ova prilika. Ledeni su
ostavili samo nas dvojicu, a nije mi padalo na pamet krenuti do
tebe, ne kad iza anka dri pripitomljenog diva. No zatim sam se
sjetio kako posjeuje nau staru Mazzie. Odluili smo malo
priekati, vidjeti hoe li se pojaviti. Znamo da smo riskirali.
Definitivno nisam mislio da emo te tako brzo uloviti. Mora da sam
uinio neto to se svidjelo Prvoroenom.
Vjerojatnije je da sam ga ja nekako raspizdio.
U svakom sluaju, dobro je, rekao je. Zadnjih deset sati
razmiljam o tome kako te ubiti, otkako sam gledao ledene kako
razbijaju lice mog roaka. Pun sam ideja.
Vrtio sam noem u ruci, ali to je najveim dijelom bila gluma.
Bio sam slab poput maia. Nakon mlaenja koje sam primio od
Guiscarda i njegovih deki, nisam smatrao kako u se dostojno
suprotstaviti. No nikad ne znate. Moda Adisu odlui pojuriti naprijed i zabiti se na moju otricu. Odluio sam mu barem pruiti tu
priliku. Smrdi kao da si se valjao u dreku, rekao sam. A tvoja
teatralnost me uasno umara.
Mirno je primio kritiku. Poradit u na tome, rekao je, i zvuao
iskreno. Zatim je kimnuo miiavom. Nemoj ga previe unakaziti,
rekao je. Imamo cijelu no za to.
Zaga je iz stranjeg depa izvukao lanac i krenuo prema meni
vrtei ga. To mi je trebalo privui pozornost pa sam ga ignorirao i

pustio da me mlatne po elu iznad oka. Uasno je boljelo, udario

me na mjesto koje me od prije boljelo, ah bio sam spreman za Zagin sljedei potez. Krenuo je na mene i doekao ga je vrh noa, s
ruke koju je pruio prema meni sam odrezao komad mesa.
Adisu se nasmijao i dva puta zapljeskao. Dobar potez,
Wardene.
Zaga nije dijelio njegovo oduevljenje. Ovaj put nije bio suptilan,
samo me nabio na zid i pribio mi ruke uz tijelo. Nagnuo sam se
prema njemu, prema mjestu gdje mu se spajaju vrat i rame,
zagrizao i osjetio krv u ustima. Kriknuo je, pustio me i odskoio.
Nae naguravanje vie nije zabavljalo Adisua. Zar ne moe
napraviti nita to traim od tebe? ljutito je pitao svog ovjeka. U
ruci mu se stvorio no i poeo je kruiti s moje desne strane.
Nije se morao truditi. Rana koju sam nanio Zagi samo ga je
razljutila, a ne usporila, a ja sam poslije njegova medvjeeg
zagrljaja ostao bez daha. Neu preivjeti jo jedan okraj. Pred
oima sam vidio crne tokice, kao da sam predugo promatrao
plamen.
Valjda zato nisam vidio njezin dolazak i nisam shvatio da je
tamo dok nije progovorila. Valjda su i ostali biti zauzeti akcijom
ispred sebe jer su bili jednako iznenaeni kao i ja. to vi deki
radite ovdje, na tako jarkom suncu, s tako mranim duama?
Mazzie je bila naslonjena na zgradu. Vidio sam je samo kako
sjedi, osvijetljenu svijeom pa sam otkrio da je nia i runija nego
to sam mislio, s loim tenom i runim nogama. Njezina arena
haljina bila je trona i zalijepljena za tijelo od znoja. Ali njezine je
rijei popratio nalet povjetarca, prvi u dva tjedna. Bio je hladan
od njega je kraljenica zadrhtala, a um se unespokojio.
Adisu je to osjetio. Trenutak prije bio je revan poput djevca u
bordelu, ali sada je oito oklijevao. Nemam problema s tobom,
teta. Ovo je izmeu mene i ovog ovjeka.
Ptiice, ptiice, nastavila je Mazzie. to radi tako daleko od
doma?
Ovo je moj dom, rekao je Adisu pa pokazao prema meni.

Rjeavam se uljeza.
Ovo je moj dom, ptiice. Tvoje je gnijezdo izgorjelo. A tvoja krila
nikada nisu pravilno izrasla. Zato?
Majka ga nije dojila, rekao sam, ali nisu me uli. Postao sam
smetnja na vlastitu pogubljenju.
Nema razloga biti ovdje, vjetice, rekao je Adisu. Odlazi prije
nego to te moj ovjek sredi.
Moda je to samo bila svjeosna varka, ali Mazzine oi izgledale
su crno poput tinte, poput grobnice, poput nitavila. Govorila je
svojim pijevnim glasom, karakteristinim njenim tonom, ali glas
joj je bio prijetei i hladan poput elika. Sad mi je jasno, ptiice.
Jadniak maleni. Slomljen, od poetka, slomljen jo u jajetu. Uz
sve to ti je uinjeno, nisi ni imao anse.
Upozoravam te da zaepi ta jebena usta!
to ti je radio kad ti se po noi uljao u sobu. Prisjeti se toga,
zar ne? Kad legne, kad ti san doe na oi. Moe mrkati dah
koliko eli, ali ponekad mora zaspati. A tada te on eka, zar ne?
eka te kao i onda kad si bio dijete.
Zaepi je, rekao je Adisu tjelohranitelju, a glas mu je puknuo.
Svaka ruka koja me dotakne istrunut e prije sumraka,
odgovorila je Mazzie iako je tamne oi drala na Adisuu. Sutra e
istrunuti i druga ruka, pa noge, ui, jezik i kurac. Do punog
mjeseca prolaznicima e pokazivati batrljke i nadati se da e ti
ubaciti novi u alicu.
Zaga je dugo promatrao Mazzie. Zatim je malim, ali oitim
korakom zakoraio prema natrag.
On je napravio rascjep u tvom umu, nije li? A taj se rascjep
samo iri, ptiice, sve je iri i mraniji. Jednog e te dana progutati,
cijelog, tako da nita nee ostati. Sam e sebe srediti, ja mislim, u
nadi da e tako pobjei od njega. Ali ja sam vidjela to slijedi,
ptiice ao mi je to ti to moram rei, ali on e te i tamo ekati.
Adisu je brzo gubio slabanu kontrolu nad zdravim razumom.
Nisam to mogao zaustaviti, rekao je kao da je preklinje. Imao

sam samo etiri ili pet godina.

Cigara joj se sama zapalila u ustima. Zaga je odskoio metar u
zrak. Nestani, ptiice, rekla je Mazzie. Ovo vie nije mjesto za
tebe.
Ludi su sposobni za strastvene dubine koje mentalno zdravi ne
poznaju i za vrijeme naeg poznanstva vidio sam ekstremne
primjere svih emocija kako se iskazuju na Adisuovu licu. Bijes,
sreu, oaj. Ali nikada nisam vidio strah. Sada je samo to izbijalo iz
njega poput smrada, okruivalo je i ovjeka kojeg je poveo sa
sobom. Okrenuo se i odjurio, a da mene nije ni pogledao, uas tog
trenutka naveo ga je da potpuno zaboravi na osvetu. Zaga je
pojurio za njime.
To je zadnji put da sam vidio Adisua. Pronali su ga kako pluta
blizu dokova nekih tjedan dana kasnije. Plutao je dovoljno dugo da
je bilo nemogue odrediti uzrok smrti, tako sam barem uo.
Zakljuio sam da se ubio iako nije nemogue da mu se osvetio
netko od njegovih deki ili da mu je suparnik vraao milo za drago.
Recimo samo da u Rigusu nitko nije plakao toga dana kad je Adisu
Prokleti izvuen iz luke.
Mazzie ga je promatrala kako nestaje i puila, a oi su joj polako
poprimile uobiajenu boju kakaa. Kako se dri, Wardene? pitala
je.
Fantastino mi je, rekao sam pa pao u blato
39.POGLAVLJE
Kad sam se probudio, prvo me doekao oblak muha iznad glave,
meusobno su se prepirale od uzbuenja pred gozbom koja ih
eka. Tek sam nakon nekoliko trenutaka smogao snage da ih
otjeram. Zujanje kao da se pojaalo, kao da ih je razljutila spoznaja
da jo nisam mrtav. Suosjeao sam s njihovim razoaranjem.
Leao sam na krevetu. Bio je tvrd i kvrgav, ali nije bio plitak grob
pa nisam imao razloga za aljenje. Mazzie je bila na drugom kraju
kolibe kraj penice gdje je neto mijeala u loncu. Ako je primijetila
da sam se osvijestio, nije mi na tome estitala. Meni je pak bilo

drago i da se tiina izmeu nas razvue u vjenost.

Samo smrt traje zauvijek. Nakon nekog vremena Mazzie je
zavrila to god da je radila. Napunila je mjedenu au iz jednog
lonca pa mi to donijela.
Prvo ovako da se radilo samo o tome da e te ubiti, ne bih
troila vrijeme na izlazak iz kue.
U redu.
Ne elim da misli da si mi bitan.
Ne pada mi na pamet.
Ali imao si pravo kad si rekao da je djeak po neemu poseban.
I imao si pravo kad si rekao da e ga to unititi ako ne primi pomo.
I ne mislim samo s magijom. Ima divljinu u sebi i ako se ona ne
oblikuje, netko e ga probosti noem u uliici ak i ako ga ja
sprijeim da si ne spri mozak. Treba nekoga da pazi na njega, a
ini se da je Prvoroeni odluio da e ti biti ti.
Razumijem, rekao sam i mislio sam to.
Kimnula je i turila mi alicu u ruke. Popij ovo."
Bio je to veinom jeftini viki zaslaen medom. Ono to nije bio
jeftini viski zaslaen medom, bio je najgori trule koji sam ikada
okusio.
Da nisi bljuvao po mojim plahtama, rekla je.
Uspio sam je posluati, ali nije bilo lako. To e me srediti?
Nema lijeka koji bi sredio ono to je u tebi slomljeno.
Nisam bio u poziciji da se svaam. Ipak, ispio sam ostatak
sadraja alice.
To e ti ubrzati zacjeljivanje. Za sat vremena izgledat e uasno, ali nee se tako osjeati. Za pet, nee vie tako ni izgledati.
Barem, dodala je zajedljivo, ne zbog masnica.
Zahvalan sam ti na tome, rekao sam.
Ne mora biti kao to sam rekla, ne radim to za tebe. Radim
to zbog deka.
Pobrinut u se da ti se i on zahvali. Utonuo sam natrag na

krevet. Ono to sam popio jo mi je gore djelovalo u elucu nego dok

mi je curilo niz grlo, kao da se ta tvar eli osloboditi tako da e se
probiti put kroz moja crijeva.
Moe ostati jo etvrt sata, rekla je Mazzie i sjela uz uzdah.
Onda mora otii.
Ima drugu stranku?
Ne.
Nakon nekoliko minuta kljuanje u crijevima prestalo je naglo
kako se i pojavilo. Osjetio sam nejasan, topao osjeaj. Ono to si
prije rekla, rekao sam. O onome to me eka.
Da?
To je sve tono?
Da.
Onda to nikako ne mogu izbjei?
Svata moe poduzeti, rekla je. Moe otii na dokove i
bukirati kartu za Slobodne gradove. Moe otii ovjeku kojeg
nagovara da krivo postupi, rei mu to smjera i vidjeti kako e
reagirati. Moe natrpati kamenje u depove i otii na plivanje.
Otresla je pepeo cigare. Ali nita od toga nee napraviti pa zato
uope pita? Budunost nije zapisana u kamenu ti si taj koji se
ne moe promijeniti.
Proveo sam dio od petnaest minuta koje mi je Mazzie pruila
razmiljajui o tome. Zatim sam ustao. Ostavljam te sada, Mazzie
Obojene Kosti. Cijenim tvoje gostoprimstvo i nadam se da se neko
vrijeme neemo vidjeti.
Kako eli, rekla je. Poalji deka rano sljedei tjedan, ako e
jo biti iv.
To zadnje je bilo oklada u kojoj nisam elio sudjelovati.
40.POGLAVLJE
Do Grada sjena osjeao sam se kao da koraam na oblaku.
Kakve god da su bile druge prednosti Mazzinog napitka, opustio

me bolje od svega to sam upoznao u dugom ivotu eksperimentiranja. Nita nisam osjeao. Ni bol zbog ozljeda, ni strah
pred nadolazeim dogaajima, ni krivnju zbog svega to sam
pokrenuo. Bio sam pomiren sa svijetom. Gotovo sam i suncu
oprostio to pri.
Dobro raspoloenje mi je malo popustilo kad sam uao u Grofa i
ugledao Adeline za stolom kako polunamrteno ispija aj. Zakljuio
sam kako u morati popraviti raspoloenje pa sam natoio pivo i
sjeo kraj nje.
Nadao sam se da u izbjei ovaj razgovor, rekao sam.
ivimo u istoj zgradi. Prije ili kasnije bismo se sreli.
Kako je krenulo, mislio sam da e me netko koknuti prije toga.
ao mi je to si razoaran.
U redu je. Ispio sam velik gutljaj piva.
Gdje si bio?
Posjetio sam Carievu novu dadilju da vidim je li i dalje
raspoloena za taj posao.
Zbog nje ti lice izgleda poput otvorene rane?
Zapravo, Mazzie je jedina osoba koju sam danas susreo koja me
nije udarila.
Ja te nisam udarila.
Pivo je bilo boje oraha, slatko poput izgubljene mladosti. Ali
sprema se.
Neu vie gubiti vrijeme na vikanje samo ti olakavam
grinju savjesti.
To nije bio najjai udarac koji sam primio, ali na neki drugi dan
bi bio. Jako plemenito od tebe, rekao sam jer sam morao neto
rei.
Ne moram znati to radi.
To je dobro. Predugo bi mi trebalo da objasnim, a i sam to tek
donekle razumijem.

Moda mi moe rei zato to radi.

Vie razloga.
Bila je lijepa, ta cura. I inilo se da treba pomo.
Ne radi se samo o curi.
Ne?
Dugujem neto njezinu ocu.
Misli njezinu bratu?
Valjda svima trima.
Znai ta tvoja spletka, to e ispraviti tvoje pogreke.
Nisam odgovorio.
Nisam to ni mislila. Odmahnula je licem iskrivljenim u
grimasu. Zar toliko voli trupla?
to ti zna o truplima. Adeline? Vidio sam vie mrtvih nego ti
ivih. Kuga, rat, ono to sam poslije radio. Pretjerala je i rado sam
je zbog toga ukorio. Lake se ljutiti nego bilo to drugo. I dobar dio
njih sam i ja stvorio. Jo nekolicina nee uiniti veliku razliku.
Misli da si jedini koji je uinio neto zbog ega ali? To je samo
tatina.
Svi moramo platiti zbog pogreaka.
Ne moe dopustiti da ti prolost zatruje budunost.
U nekom trenutku naeg razgovora ostao sam bez piva u vru.
Odluio sam natoiti jo jedno. To mi se inilo ispravnim iako me
Adeline pratila pogledom pravednika.
Voljela bih da jednostavno odlui hoe li se ubiti ili nee.
Ove aljkave mjere koje poduzima me umaraju.
Drago mi je da uspijeva ostati hladna i na vruini.
Ako se eli utapati u saaljenju, za to ne treba moju pomo.
Ali bila je blaa od svojih rijei i nakon nekoliko trenutaka tiine to
je i dokazala. Sami smo odgovorni za ono to nas snae. Ako eli
da situacija bude drugaija, ti si taj koji je mora promijeniti.
Rijei su joj bile premudre da bih je pogledao. Bilo mi je drago

to nisam morao. Troi vrijeme. Ovo je otilo predaleko vie se

nita ne moe uiniti.
Bacila je ruke u zrak, konano sam je izludio. Naravno da je
prekasno. Ti pone razmiljati tek kad bude prekasno za sve.
Onda pije i kuka to je svijet okrutan.
Mazziein eliksir, lijek protiv ake, izme i lanca, nije trajao pet
minuta kraj Adeline. Drugim rijeima, glavobolja mi se vratila ea
nego prije. U nesretnoj tiini sam ispio ostatak piva.
Sutra e biti gotovo, rekao sam. Kakav god ishod bio.
Nee biti gotovo dok ne umre, odgovorila je tuno gledajui
prema zidu, a ja nisam mogao smisliti odgovor.
Stavio sam prazan vr na pult i uzeo bocu koja je stajala ispod
anka. Nisam pamtio da do moje sobe vodi toliko stepenica, ali
savladao sam ih. Bacio sam odjeu u kut, izvukao ep iz boce pa
utonuo u dubok san bez snova.
41.POGLAVLJE
U glavnom se oslanjam na Adolphusa i nae veernje goste za
prvu liniju obrane. Ako netko eli nevolje sa mnom po noi, moraju
proi kraj tog diva i skupine gospode koja, ako nije ve revna
izgubiti ivot za mene, barem uiva u dobroj tunjavi, pogotovo
protiv deki koji nisu iz naega susjedstva.
Meutim, bar je bio zatvoren, a ja sam bio pijan pa nisam nita
znao sve dok se nisu uspeli na kat. Otkotrljao sam se s kreveta i
zgrabio no koji skrivam ispod podne daske.
Zauo sam tri glasna udarca na vrata pa tiinu u kojoj nisam
odgovorio pa jo tri udarca.
Tko je?
Hroudland. Pusti me unutra.
Jebemu. Ovo nije dobar trenutak. Vidimo se na skupu. Na
prstima sam krenuo prema prozoru, ali znao sam da mi nee
pomoi. Morao bih skoiti dva kata, a ovo su kompetentni ljudi
sigurno me dolje netko eka tko bi me dokrajio u sluaju da

preivim pad.
Sutra nam ne odgovara. Zapovjednik te treba. Sada. Otvori.
Kau da e si zarobljeni vuk odgristi apu i pobjei na tri noge,
kako e radije iskrvariti u umi nego postati ukras iznad kamina.
Ne mogu se zakleti u to, nisam sa sela. Mogu, meutim, tvrditi da
ovjek nije vuk. Kad se naete licem u lice s krajem, prosjena se
osoba ne opire ne udara, ne vriti, ne baca se na napadaa.
Pomiri se s Onom Koja eka Iza Svega i tiho je primi za ruku, bez
zanovijetanja.
Obukao sam hlae. Navukao sam koulju. Obukao sam arape i
cipele. Otkljuao sam vrata.
Hroudland je upao u sobu, a za njime su doli Zec, Roussel i jo
trojica. Nisam jo nikada vidio toliko ljudi u svojoj sobi. Nije bilo
mjesta. Jesi li doveo dovoljan broj ljudi? pitao sam pokuavajui
zvuati oputeno.
Krenulo je.
to to?
Zapovjednik e ti sve objasniti.
U redu. Daj mi minutu da se naoruam.
Hroudland je odmahnuo glavom. Dobit e sve u stoeru.
I to je bio kraj prie. Slabano sam mahnuo glavom u znak
pristanka, a jezik mi je bio teak u ustima.
Okruili su me kad smo izali iz Grofa, trojica su koraala ispred
mene, trojica iza. Pitao sam se kako sam se odao, gdje sam
pogrijeio. Nisam onoliko pametan koliko mislim da jesam. Nadao
sam se da e to brzo zavriti. Pogledao sam Rousselov prazan osmijeh i zakljuio kako vjerojatnije ipak nee.
Nitko nije nita rekao, ali nisu ni morali. injenica da me nisu
ubili u sobi ukazivala je na to da mi zapovjednik eli neto poruiti,
a vjerojatno i uti pokoji krik. Naknadno sam shvatio da mi lice vie
nije oteeno to god da mi je Mazzie dala imalo je udotvoran
uinak. Cijenio sam te minute zakljuivi da su zadnje u kojima
neu trpjeti bol. Vani se temperatura spustila za nekoliko

stupnjeva i zvijezde su jarko sjale. Pod drugim okolnostima bila bi

to ugodna etnja. Zec je zvidao bez sluha. Pjeaci su se brzo
udaljavali pred nama.
Dva uvara stajala su ispred glavnog ulaza i ukoila se kad su
nas ugledala. Bilo je kasno predveer pa nije bilo prometa, ali opet
me zaudilo to me vode kroz glavni ulaz. Pitao sam se kako u
izai, koe li me baciti u neoznaen grob ili sasjei i baciti u luku.
Predvorje je bilo prazno i tiho. Mutna svjedost baklji obasjavala
nam je put naprijed. Roland me gledao sa zida. inilo mi se da je
nezadovoljan. Proli smo kraj njega i produili prema sobama za
lanove organizacije. Hroudland je stavio ruku na kvaku pa se
okrenuo i kimnuo, to je ostalima bio znak da me okrue. Idemo.
Zadrao sam dah.
U stranjoj je sobi vrvjelo od aktivnosti, bila je osvijetljena i puna
uurbanih dogaaja. Red upravo naotrenih otrica bio je izloen
na dugom drvenom stolu, kao i niz oruja sa slinom primjenom,
zaobljenih bodea i sjekira. Nekolicina veterana koje sam znao iz
vienja se naoruavala, umetala otre predmete za pojas,
provjeravala nian samostrela, pripremala se na nasilje. Moji pratitelji su im se pridruili.
Trebam zapovjednika, rekao je Hroudland pa mahnuo prema
stolu. Uzmi to eli. Izlazimo za deset.
Nabrojao sam do etiri pa shvatio da sam jo uvijek iv. U
meuvremenu je sve oko mene teklo normalno, mukarci su se
spremali za veeranji pohod o kojem jo uvijek nisam nita znao.
Zec me izvukao iz tupavila kad je povukao vezice konog oklopa.
eli oklop?
Odmahnuo sam glavom. to se dogaa?
Zec se samo nasmijeio i vratio svome poslu. Ionako je bilo
besmisleno pitati njega Zec je bio vrh strijele, posljednji koji je
imao veze s donoenjem odluka. Prolo je dugo vremena za tebe,
ha? pitao je.
Ovo je lijepa promjena od pletenja.
Jo se sjea kako se ovo koristi? pitao je Roussel naslonjen na

zid, dlanova poloenih na identian par maeva koji su mu se

njihali s bokova.
Otar dio treba uperiti dalje od sebe, je 1?
Zec se nasmijao. Roussel je pljunuo na pod. To je bio njegov pod,
ali izgleda da se toga nije sjetio.
Nisam imao druge nego slijediti njihov primjer i zahvaliti
Izgubljenoj na toj prilici. Opasao sam ma za bok. Dalje od zida
stajale su hrpe granata s crnim prahom. Njih nisam vidio od rat^i
nije ih bilo lako nabaviti, ak ni onima koji su trgovah time.
Skinuo sam jednu sa zida i preao prstima preko grubog materijala
pa je prebacio preko ramena.
Otvorila su se stranja vrata i doao je Hroudland s Joachimom.
Zapovjednik je izgledao sretno, gotovo blaeno. Nadam se da ti
nismo omeli san, rekao je, previe pristojan da mi se naceri u facu.
Ja nikada ne spavam.
Mislim da ga nikada nisam uo kako se smije stvarno sam
najebao.
Zar vas ne eka prosvjed? pitao sam.
Idem ravno tamo.
Kamo tono idem ja?
Pretories me potapao po ramenu. Neto glasno, mislim da si
tako rekao. Ide poslati Giroieu poruku. Kimnuo je prema oruju i
ljudima koji su ga uzimali. Nadam se da ti nije problem uruiti mu
je.
Za takvo to bi bilo lijepo znati unaprijed.
Uivao je u tome to me zaskoio. Prvo to vojnik naui jest
prilagoditi se preivljavanju.
To je bila jedna od mnogih stvari koje nisam volio u vojsci, ali
nisam otvorio usta. Sada nije bilo vrijeme da grizem, ne dok sam
okruen s desetak okorjelih ubojica. To to su me doveli, znailo je
da je Pretories sumnjao u moju odanost kada bih se usprotivio,
kada bih samo izgledao nedovoljno entuzijastino, to bi mi
zapeatilo sudbinu. Bolje da sudjelujem u ruenju Artura Giroiea,

nego da ga zamijenim kao meta.

Hroudland je mahnuo ljudima da priu pa su se poredali u
polukrug oko zapovjednika. Dobro, deki, zapoeo je Joachim.
Glas mu je prirodno bio tih i nitko ga ne bi naveo kao primjer
velikog govornika. Govornitvo je bilo Rolanova jaka strana
strategija i izvedba su bila podruja u kojima si je Pretories izgradio
ugled.
Danas smo zakopali etvoricu brae. Veeras emo se dobrano
pobrinuti da ne budu usamljeni. Dugujemo obitelji Giroie ve deset
godina. Stari je to dug moramo nadoknaditi za nepristojnost.
Zauo sam potvrdno mumljanje. Moe on to kititi svakakvim
pridjevima, mi ipak odlazimo ubijati. A ovo vie nisu bili vojnici, bili
su plaenici, isti kao i oni koji rade u sindikatima. Profesionalce
ideja ubijanja ne uzbuuje tako se razlikuju od amatera.
Pretories je apnuo jo neke rijei Hroudlandu koji je kimnuo i
okrenuo se nama. Prijevoz je vani. Glas mu je bio standardni
povik. Nisam to uo otkako sam napustio redove i nije mi
nedostajalo.
Koraao sam u redu kroz hodnik u pokrajnju uliicu. ekao nas
je truli vagon, onakav kakav dostavlja robu restoranima i obrtima.
Bio je velik, spor i ruan, ali nije bilo razloga da ga promatram. U
ovo doba noi gradom e ruiti stotinjak takvih vozila. Na pohod
bio je dobro isplaniran.
Nagurah smo se otraga i posjedali na dvije male drvene klupe.
Okrutna je sudbina odredila da sjednem kraj Roussela koji je
izgledao poput hodajue oruarnice, maevima je dodao jo i
samostrel i dvije bombe.
Izgleda potreseno, porunie, rekao je glasiem mladog
zboraa.
Hvala ti na brizi.
Voza je pucnuo uzdama i krenuli smo.
Ovo nije ala, nastavio je Roussel gurnuvi facu u moju. Nije
to kao kad ti lupeta znajui da ti div uva lea.

Nije?
Ljudi e umrijeti veeras, rekao je. Bit e gadno. Bit e krvi.
Jesi li spreman za to?
Ubio sam vie ljudi nego to si ih ti pojebao, Roussele. Barem
gotovo toliko.
Zec se nasmijao i spustio ruku suborcu na rame. Porunik zna
to radi. Dobar je, vidjet e, rekao je i namignuo mi odobravajui.
Lijepo je to je vjerovao u mene.
Roussel nije dijelio to miljenje. Pametne nikada ne vidi kad
nastanu problemi jesi li to ikada primijetio, Zec? Kad krv potee,
njih nigdje nema.
Zaepite sva trojica, dobacio je Hroudland s prednjeg sjedala.
Usredotoite se na misiju.
Mislim da me Roussel gledao pogledom punim mrnje, ali nisam
bio siguran u mraku.
Pola sata kasnije kroz ceradu sam ugledao Koko i kvoku. Bila
je zatvorena sa sputenim kapcima nekako sam se ponadao da je
prazna, da je Artur ljudima dao slobodnu veer i pridruio im se.
Moete se nadati bilo emu vodi u pustinji, vatri u noi ali ne
moete je popiti i nee otjerati hladnou. Pretories je predugo bio
asnik da bi zanemario informacije dounika. Sigurno su provjerili
prostor prije nego to su nas poslali, sigurno je pouzdano znao da
su unutra ljudi koje treba ubiti. Mene su pozvali u zadnji tren da
me zajebavaju, ali ova je operacija isplanirana jednako pomno kao i
one protiv Drena.
Nae je vozilo stalo u ulici pred stranjim ulazom. Hroudland je
zapalio ibicu i kratko nas prouio na slabom svjetlu. Svi znaju
svoje uloge?
Zaulo se tiho mumljanje i sinkronizirano kimanje glavama.
Ti si sa mnom, rekao je Roussel, a glas mu je definitivno bio
prijetei.
Hroudland me pogledao kao da oekuje da se usprotivim, ali
kimnuo sam pa je slegnuo ramenima. Ljudi su u redu izlazili s

vozila, pridruio sam im se kad je doao red na mene.

Ulica je bila uska pa smo vani bili stisnuti gotovo kao i na vozilu.
Da ti nikakav pederluk nije pao na pamet, apnuo je Roussel.
A ba dobro izgleda u koi, rekao sam, ali zapravo maloduno.
Rijetko je kad zahvalno biti prvi koji proe kroz vrata, ali i to su
rijeili. Najvei iz grupe, Vaalan s jajolikom glavom i isto takvim
buzdovanom je zamahnuo prema vratima. Zatresla su se, ah nisu
senrazbila. Iupao je oruje, a s njime i dovoljno velik komad
drveta da nastane otvor kroz koji je zatim i uao.
Ispred mene je bilo osmero ljudi pa sam stigao vidjeti samo
posljedice: mrtva trupla na podu, kuhari sudei prema bijeloj
uniformi, dio zakonitog posla kojim se Artur toliko ponosio. Njihovi
ubojice nisu ekali, kroz troja su vrata navrli dublje u kompleks.
Zec i Roussel su krenuli hodnikom, i ja za njima, uz stepenice pa
u novu prostoriju. etiri mukarca kartala su za stolom, a sitni se
bljeskao na drvetu. Jeftine misli i skupa odijela, oiju umornih od
alkohola i druenja. Nisu bili spremni za ono to je uslijedilo, poput
novoroeneta koje izlazi iz maternice.
Najbri od njih je skoio s klupe. Koji kurac... Nije zavrio
reenicu, prekinula ga je sjekira koju mu je Zec zario u glavu. Neki
udan refleks omoguio mu je da ostane stajati jo barem pet
sekundi, oiju ukri uperenih u metal izmeu njih dok mu je
mozak kapao niz nos. Roussel je sekundu kasnio za partnerom kad
se s maem u svakoj ruci obruio na njih entuzijastino poput
amatera. Kad je zavrio, imao je krvi na koulji, u kosi i preko
divljih oiju.
Posljednji je znao da je gotovo, pokreti su mu bili zbunjeni i
nekoordinirani. Spotaknuo se prema nazad ustajui sa stolca, drhtavim pogledom i usnama gledao je kako mu prilazi smrt. Roussel
se nije ba igrao s njim, ali nije se ni urio imao je osmijeh na licu
i nabreklinu u hlaama. Poelio sam odvratiti pogled, ali nisam.
Lopov se konano sjetio da bi mogao vikati, a zatim se sjeivo
spustilo i on je zautio.

Stajao sam na ulazu, moja je otrica mlitavo visjela na boku.

Znao sam da i moj ivot moda ovisi o entuzijazmu koji tu iskaem,
ali nisam se mogao na to natjerati. Sat vremena ranije spavao sam
pijan, a sada sam trebao izigravati divljaka. Taj prijelaz se pokazao
malo prezahtjevnim za mene.
Propustit e svu akciju ako ne pripazi, porunie, rekao je
Zec koji se osmjehivao ire nego inae.
Rekao sam ti da je jak samo na rijeima, ubacio je Roussel, ali
blae zbog opijenosti ubijanjem.
Zec me pljesnuo po ramenu sve je to bila samo ala pa
pojurio dalje poput djeteta na jutro kratkodnevniee. Nekoliko metara dalje hodnik se ravao. Zec i Roussel su izmijenili poglede i
neto apnuli.
Zapovjednik kae da treba obojiti ma, rekao je Zec kao da se
ispriava.
Kojom bojom?
Smoit e on njega, odgovorio je Roussel. Ili u mu ga ja
smoiti.
Zec je kimnuo, podigao palac pa pojurio nadesno. Roussel i ja
smo krenuli lijevo hodnikom koji je zavravao s dvoja vrata. Roussel je pokazao prema jednima pogledom koji nije trpio neposluh
pa podigao nogu prema drugima. Bila su tanka i bez otpora su
popustila, a Roussel je nestao, kako bi svoj ar sijao meu novim
nespremnim duama. Moja nisu bila zakljuana i brava se glatko
otvorila. I Rousselova vjerojatno nisu bila zakljuana, ali on se
previe zabavljao da bi ga to sprijeilo.
ekalo me dvoje ljudi, predobro odjevenih da budu posluga i
posve nespremnih na nasilje. Dio su organizacije, ali nisu
snagatori. Moda Arturovi roaci, ili poznanici, razmaeni deki iz
Korovih Visova kojima je prueno sve to su poeljeli, to im je
osigurala patnja manje sretnih. Da sam ih poznavao, mrzio bih ih,
bio sam siguran u to. Imali su tanke maeve za duel s optoenim
drkom koje nikada nisu izvlaili u bijesu. Sigurno su uli krikove i
buku iz drugih prostorija i znali to se sprema, ali opet su izgledali

posve nespremno da se odupru. Jedan je eprdjavo pokuao

izvaditi oruje pa razrezao plat. Drugi je spustio pogled prema
podu i ekao smrt.
ovjek nije vuk, to sam ve ustanovio. Barem to nisu bili ovi
klipani, a nisam ni ja.
Smjesta. Odjebite. rekao sam u dvije reenice.
Trebalo im je malo vremena da me posluaju. Jedan je kimnuo i
zgrabio drugoga pa su nestali kroz pokrajnja vrata. Moda se
pomonim stubitem spuste na ulicu, ako budu brzi i ako imaju
sree. Moda nalete na nekog od vojnika i budu rasjeeni. Ja sam
napravio ono to sam mogao. Skinuo sam granatu s ramena i bacio
je u prostoriju pa izaao na hodnik prije nego to eksplodira.
Ni jedna civilna zgrada nije sagraena da pretrpi ono to je
trpjela Koko i kvoka imao sam sree to se zbog moje granate
gornji kat nije uruio na nas. Trebalo je vremena da se razie dim,
a za njim je ostalo samo unitenje. Namjetaj i ukrasi bili su
pretvoreni u prah, a velik komad zida se uruio na pod.
Morao si raznijeti sobu? pitao me Roussel kad mi je priao s
lea. Odmaknuo sam se da moe proi, a on je zakoraio unutra.
Da, jesam, rekao sam i povukao no preko njegova grla.
Crvena je krv nabubrila, ali skidam mu kapu jer je gad bio dovoljno
ilav da me ipak pokua napasti. Oi su mu bjeale, ali fokusirao ih
je iako ga je naputala snaga. Zauborio je neto kroz rupu u grlu i
pokuao podii oruje iznad glave. Trud mu je bio uzaludan i
trenutak kasnije je posrnuo, pao na koljena pa na lice.
Traio sam priliku da uklonim Roussela ve due vrijeme,
dijelom jer je bio previe lud i potencijalno opasan, a dijelom iz
principa. Uostalom nisam imao druge mogunosti kad se dim
slegne, shvatio bi da soba nije umrljana krvlju, a poanta veeri bila
je da ja nekoga ubijem. Nije bio dovoljno glup da ga prevarim, isukao bi oruje kad bi shvatio da muljam.
Tako to ide, valjda. Nema blagoslova tako istog da neko- me ne
donese zlo. Spas koji sam ponudio dvojici stranaca znaio je smrt
za Roussela. Ipak, iskreno, kad sam mu prerezao grkljan, osjeao

sam se kao da gazim ohara zapravo ne, poslije ohara moram

obrisati izmu.
Barem me nitko nije mogao optuiti da sam povran namoio
sam otricu, kako su mi naloili.
Izvadio sam ep iz druge granate, bacio je na truplo pa potrao
hodnikom. Eksplodirala je iza mene, rasula Roussela po zidovima
u nanosima crvenog mesa i bijele kosti. uo sam glasan prasak i
pola tone cigle i drva je palo na njega kad se uruio dio treeg kata.
Bio je to impresivan grob. Nije ga zasluio.
Vraao sam se putem kojim sam doao i osjetio sam da zgrada
poputa. Bomba od crnog praha ne uzrokuje tetu topa ili bojnog
uroka, ali dovoljan broj njih e obaviti posao. Oito nisam jedini
koji je zakljuio kako je zapreke na putu najbolje raistiti eksplozijom. Ako ovako nastavimo, sravnit emo Koko i kvoku do te
mjere da nee moi posluiti ni kao zatita od sunca.
Veina drugih veterana ekala je u uliici, a malo kasnije stigli
su i ostali. Nekolicina je krvarila, ali nitko ozbiljno. Uope nije bilo
osiguranja Giroiei kao da su samo ekali smrt. Axtur je blago
napao i mislio da e i veterani tako uzvratiti, da e napasti sigurnu
kuu ih smaknuti nekog nebitnog igraa. Tu je pogrijeio Pretories nije bio gangster, nije se povodio za uobiajenim pravilima i
kodeksima. Zapovjednik je nauio neto za vrijeme petogodinjeg
plesa s Drenima iako veina ostalih zapovjednika nije. To je bila
stvarno precizno izvedena misija, brzi napad koji je trajao samo
deset minuta s minimalnim rtvama.
Gdje je Roussel? pitao je Zec u vozilu, u uzbuenju je nakratko
zaboravio kako partner nije uz njega.
Odmahnuo sam glavom. Sredili su ga.
Sere, rekao je i vie se nije smjekao. Ne Roussela.
Svatko moe doekati kraj, Zee to zna kad se dovoljno dugo
time bavi.
Gdje je tijelo? pitao je Hroudland.
Morao sam pobjei iz sobe. Potapao sam prazno mjesto na
ramenu. Nisam imao to iznijeti.

Trebao si mu uvati lea.

Kog vraga elite od mene? Roussel je bio lud kad je nanjuio
krv, poelio je jo. Nisam mogao drati korak s njime.
Kurvin sin. Zeeve ruke poele su se tresti iako ih je stisnuo u
ake. Kurvin sin! Okrenuo je iroka ramena i zario aku u drvo.
ak i bez jedne osobe, bili smo zgusnuti i ljudi su se morali baciti u
stranu da ih udarac ne zahvati.
Smiri se, rekao je veliki Vaalan koji je sruio vrata. Sjedio je
preko puta Zeca i stezao ake oko maa. Roussel je bio svjestan
rizika ludo ponaanje ga nee vratiti.
Ostatak ekipe je potvrdno zagunao. Stekao sam dojam da
Roussel nije omiljen ak ni meu ovim tvrdokornim ubojicama. I
kako nema razloga da itko posumnja da su se stvari odvile
drugaije.
Zec je bio izvan sebe, znojio se i stenjao poput ivotinje.
Hroudland me promatrao na nain koji mi se nije dopao, ali barem
je bio dovoljno pametan da zna kako ovo nije trenutak za daljnje
nasilje. Malo kasnije se nagnuo i apnuo podreenom na uho neto
to je upalilo. Ludilo se polako povuklo iz Zeevih oiju i zamijenio
ga je irok osmijeh. Ne onaj debilan cerek koji je inae imao na licu,
ve neto smrtonosno popu hravog avla. Natjerah smo ih da
plate za to. Tako mi Onog S Oiljkom, platili su oni. Izvukao je
neto iz vree na leima pa bacio na pod vagona.
Pod nogama sam ugledao Arturove plave kovre umrljane
krvlju, zajedno s komadom koe.
Ima stila, Zee, rekao sam i odvratio pogled. Nemoj da ti
netko kae da nema.
42.POGLAVLJE
U Grofu sam proao kraj piva i produio do estice pa pronaao
mjesto u kutu. Znao sam to me eka kad sam pokrenuo te
dogaaje, rekao sam si poslije prve ae. Kod tree sam poeo u to
vjerovati. U nekom sam trenu u depu otkrio boicu daha i bila je

prazna iako se nisam sjeao da sam je potroio.

Kad su Adolphus i Cari uli, oduevljeni svojom veeri, ja sam
bio pijan u mjeri u kojoj to nije preporuljivo. Tako pijan da nisam
uoavao pogreke, samo sam ih uivao raditi.
Pa to je junak Aunisa sa svojim vjernim pomonikom. Nisu me
zamijetili u mraku i ve su bili kraj anka. Adolphus se uozbiljio, ali
Cari se jo uvijek osmjehivao zajapurenih obraza. Adolphus mu je
vjerojatno usred svog tog uzbuenja dao nekoliko gutljaja cuge, a
moda i neki od njegovih bivih kolega.
Ustao sam, dovoljno polako da ostanem na nogama, pa poao
prema njima. Dugo vas nije bilo.
Adolphus je promrmljao neto u bradu.
Ni mene nije bilo. Morao sam uiniti plemenitu uslugu za
vojsku, kao i vi. Iako mislim da je moja bila malo drugaija.
Adolphus je bio glavni. Svi su zaplakali, prekinuo me Cari koji
je ili bio pijan ili me pokuavao razljutiti.
Tako su djelovali i Dreni! Rijei su se nerazumljivo iskotr- ljale
iz mojih usta.
Idi u krevet, odgovorio je Adolphus koji je i zdravim okom
izbjegavao moj pogled.
Odvoji nekoliko trenutaka za pie sa starim veteranom koji
nema sree u ivotu. Posegao sam iza anka pa natoio alkohol.
Nee me valjda ostaviti?
Adolphusu se nije sviao napredak situacije, ali ipak je pristao.
Trenutak kasnije i Cari je ovio ukoene ruke oko ae.
Za to pijemo?
To je tvoja igra, tiho je rekao div.
Uistinu je. Podigao sam vr iznad glave. Za vojnike prve
pjeadijske satnije, ljigave kukine sinove spremne da ti zariju no
u lea. Potegao sam iz vra.
Cari je ispio pie pa podrugljivo podigao ruku do ela.
Udario sam mu ruku. Da mi nisi salutirao, rekao sam. Da nisi

nikome jebeno salutirao.

Mali, u krpe, naredio je Adolphus i ovaj mu put nisam
proturjeio. Cari je klisnuo prema sobi pa najvjerojatnije prislonio
uho na vrata.
Trebao bi paljivije birati rijei nee se zauvijek provlaiti.
Ulio sam viski u alicu pa u grlo. Stojim iza njih.
Pijan si.
Ipak imam pravo.
Ne elim sluati kako olajava mrtve. Ponosim se time to sam
bio lan prve pjeadijske satnije.
To govori Cariu?
Biti vojnik nije najgora stvar na svijetu.
Radije u to dijete vidjeti u zemlji nego u uniformi. Ispio sam
velik gutljaj iz boce, preskoio au kao posrednika. ak u ga
sam u nju staviti.
Jer je tvoja trenutna okupacija stvarno hvalevrijedna?
Tako je. Sad kad nekoga ubijem bar znam da radim u svom
interesu, a ne zato to nosimo odore druge boje.
Zato inzistira na tome da pljuje po svemu to smo bili?
Zato to se ja tono sjeam ne izmiljam kako bih zadivio
dijete.
Adolphus nije traio svau, ali nije bio netko tko e pobjei od
nje. Konano je primio au i iskapio pie. Zatim je au poloio na
ank i okrenuo se prema meni, a meni nije promaklo kako su mu
sada ruke slobodne. Pazi se.
Uoio sam bljesak metala privrenog za njegov loe iskrojen
sveani kaput i osjetio sam gorinu u grlu. Od ega su iskovali tu
medalju? Platine? Zlata? Konjskog dreka?
Ve sam te jednom upozorio.
Junak Aunisa kakva jebena titula. to si napravio da dobije
takvu titulu?

Mudar bi ovjek pobjegao ugledavi njegov izraz. ak bi i budala

to uinila.
Zna to je smijeno, nastavio sam. Ja sam bio u Aunisu i ja
se ne sjeam nikakvih junaka. Samo kukavice koja je najboljeg
prijatelja prepustila smrti.
Neu okriviti pie iako sam bio toliko pijan da mi se mutilo pred
oima ne bi to zavrilo drugaije ni da sam bio trijezan. Adolphus
je bio zaista vjet sa akama, nikada nisam vidio nikoga boljeg, i ne
samo zato to je bio velik. Sreom, zbog toliko alkohola u krvi
njegov udarac gotovo da nisam ni osjetio. Prije sam stajao, a sada
sam leao, a izmeu se odvilo neto naglo poput bljeska munje.
Leao sam na podu, nije mi se urilo ustati. Ostao bih cijelu no
da nije bilo nepristojno. Nos mi je bio slomljen, samo jo jedna
sitnica na dugom popisu. Sumnjao sam da e me to poruniti.
Mukarino, rekao sam i konano se podigao na noge. Stvarno si
opak kad se rjeava starog pijanca.
Ispuhao je sav bijes tim udarcem i izgledao kao da je njega
zabolio vie nego mene. Ja... Zamucao je i zjapio u mene u
pokuaju isprike.
Zbog udarca? Ili zato to imam pravo?
Nije odgovorio.
Da sutra nisi ni prismrdio maru osim ako ne eli postati
muenik poput Rolanda.
Bio sam dovoljno priseban da ponesem bocu sa sobom. Ostavio
sam je u jarku u ulici Pritt i nastavio hodati, a budui da je treinu
mene sainjavao alkohol, imao sam nevjerojatne sree to sam
stigao do Okuke. Nisam smatrao kako u za to dobiti medalju.
43.POGLAVLJE
Padala je kia. Padala je od poetka vremena pa nije bilo smisla
oekivati da e sada prestati.
Kad smo imali sree, dosezala je do glenja, ali uglavnom nismo
pa je sezala do koljena. Naravno, odjea nam je bila promoena.

Dugi kaput, koulja. Ruksak i sve to je bilo u njemu. Hlae i

rublje. Pomislili biste kako se ovjek s vremenom navikne na
mokro rublje, ali nije tako, ne naviknete se.
Padalo je cijeloga dana, padalo je to god da ste radili. Padalo je
dok ste bili na strai, kad ste pokuavali smotati cigaretu, kad ste
je pokuali popuiti. Kad ste spavali, srali i piali. Padalo je za
vrijeme obroka, poput zaina za svako jelo. Konzervirana govedina
s kiom. Crvljivo ito s kiom. Alkohol je najveim dijelom bio voda,
a i njega smo pili s kinicom.
Kia je bila loa. Blato je bilo gore. Ne moete to ni opisati kao
blato. ene zakorae preko blatnih mlaka na ulici, djeca rade lopte
od blata pa se gaaju. Blato ne proguta cijelog ovjeka, odraslog
mukarca s tekom opremom. Meutim, nae je blato to inilo.
Pripadnik naeg bataljuna se zaklinjao kako je jednom iz blata
iskopao itava kola sa zalihama, mazge koje su ga vukle i vozaa.
Nisam to vidio, ali ne bih se kladio da je lagao.
Daleko na treem mjestu iza kie i blata nalazili su se Dreni. Da,
povremeno su ubili odreeni broj naih ljudi, ali to smo i mi inili
njima, a njihovi povremeni napadi barem su razbili monotoniju
borbe s prirodom. Drenu ste mogli prerezati grkljan i barem ste se
osjeali kao da ste neto postigli pokuajte se uloviti u kotac s
oblakom.
Bila je etvrta godina rata. Od Beneharnuma smo se udaljili
stotine kilometra prema unutranjosti, polako i na mahove, stupali
smo preko trupala suboraca, svaki osvojeni centimetar smo platiti
krvlju. Kad smo se tek nali na teritoriju Drena prije devet mjeseci,
inilo se da se nadzire kraj. Naalost, ispostavilo se kako je jedino
ee od Drena koji se bori da osvoji tuu zemlju Dren koji se bori
da spasi svoju i napredak nam je usporen na gmizanje.
Drugo ne mogu tvrditi sa sigurnou. Nije bilo mogue naii na
tone podatke. Mogli ste itati novine, ali to su sve bile lai,
cenzurirane do nitavila revnim olovkama zapovjednika. Naslovi
svakog broja trubili su o pobjedi, a sitnim je slovima najavljivan
slian rezultat u skoroj budunosti. Pobjeda kad napredujemo,
pobjeda kad drimo poloaj, pobjeda kad se povlaimo. Cijela je

karta bila iscrtana naim pobjedama.

Ako je to pobjeda, moete si je slobodno zadrati. Mi smo
odugovlaili, a Dreni su se pripremali na odgovor. Vidjeli smo
znakove toga cijeli mjesec. Nai izviai zarobili su ljude iz satnija
za koje nismo ni uli, a pijuni su javljali o velikim koliinama koje
se skladite u rovovima pred nama, municiji i samostrelima,
rezervnim otricama i zavojima.
Vodio sam satniju od sto pedeset vojnika. Sto pedeset na papiru,
moda upola toliko u stvarnosti ostali su bili bolesni, nestali, ili
su dezertirali. Uglavnom prvo dvoje. Naravno da su svi eljeli
pobjei, barem ja sam to silno elio. Ali nismo imali kamo bili
smo stotinama kilometara od obale, a ak i kada bismo stigli do
nje, opet nismo mogli plivati do Rigusa. Dezertirali su samo
slomljeni i oajni ljudi, taj se in nije pretjerano razlikovao od
samoubojstva. Njih su vjeali, trula trupla visjela su s trulih
konopaca iza rovova kako bi budili borbeni duh u ivima.
Bilo je kratko prije zore iako se jutro nije moglo razlikovati od
popodneva zbog vjenih oblaka i guste magle, ak je i veer bila tek
neznatno drugaija od dana. Bio sam sklupan ispod kaputa u
pomonom rovu pedeset metara povuenom od prednje linije,
sjedio sam na sanducima s nogama podignutima iz blata. Svako
malo bih zadrijemao i probudio se trenutak kasnije s nogama u
vodi. Konano sam ustao i otiao pogledati zamjenika koji je bio na
strai.
Adolpbus je preivljavao kao i svi mi, drugim rijeima bio je
slomljena olupina od ovjeka. Nisam pamtio kad sam ga zadnji put
vidio da se smijei. Nismo imali razloga za smijeh utuenost je
bila prikladna za nau situaciju. Ruke je ovio oko kratkog koplja, a
vuneni prekriva oko tijela, a sve troje je bilo obloeno blatom. Nije
se pomaknuo kad sam priao, to me ba nije uvjerilo u njegovu
straarsku sposobnost.
Ej, narednie!
Nije odgovorio.
Adolphuse!

Polako je podigao glavu, ali nije zadrao pogled na meni, pogled

mu je bio sklizak poput kie. Hej.
Zanemario sam izostanak propisanog vojnog pozdrava. No je
tiha, valjda.
Valjda.
Nema nita za prijaviti?
Nita.
Straa se mijenjala tek za pola sata. Vrati se natrag i potrai
neto za jesti.
Kimnuo je, ali trebalo mu je vremena da ustane. Izgleda da e
nas danas napasti, rekao je i predao mi koplje.
Nikad ne zna. Moda su svi postali pacifisti.
Nije se nasmijao, ali to, dodue, nije ni bilo smijeno. Trideset
minuta kasnije ja sam jako iznenaenom vojniku predao koplje i
otiao potraiti doruak.
Nije ga bilo. Naa kola sa zalihama je pogodilo tane ili su se
izgubili traei nas, ili je zapovjednik sve prodao na crnom tritu i
zadrao ostatak. Planirao sam si ostaviti dio jueranje veere,
komad keksa i nekoliko komada usoljenog mesa. Ali nisam. Na
malom povienju sjedio je red turobnih ljudi i pokuavali su zapaliti cigarete ispod mokrih kaputa dok su dijelili ostatke alkohola.
Srebrna oznaka na ovratniku spreavala me da im se pridruim pa
sam se vratio inspekciji redova.
etiri godine pod rvnjem znailo je da su gotovo cijelu satniju
sainjavali zamjenski vojnici osim Adolphusa i mene jedva da je
ostalo est ljudi kojih sam se sjeao iz poraza kod Beneharnuma i
groznih dana koji su mu slijedili. Ipak, u naim okolnostima nije
trebalo dugo da novak postane veteran oni koji su nakon mjesec
dana jo bili na nogama postali bi vrsti poput elika. Pregledao
sam glavni rov, kimnuo ljudima i promatrao ih kako otre noeve i
pripremaju cigarete. Uglavnom su znali to rade, ali na mjestima
sam unio promjene, promijenio poloaj straara i poslao one koji su
najgore izgledali iza linija iako smo svi izgledali prokleto slabo, a
pomoni rov nee dugo drati ako se probije naa linija obrane.

Neki su traili dodatne strijele ili granate pa sam obeao da u ih

nabaviti im prije. Neki su samo eljeli gunati, njih bih nakratko
sasluao pa pljesnuo po ramenu i nastavio dalje.
Bili smo jaki koliko smo to mogli biti bez zaliha, pojaanja, bez
razloga da budemo tamo. Smatrao sam kako neemo biti glavna
meta i kako emo odbiti taj napad, ali da emo pasti ako situacija
bude ozbiljnija. To se nije moglo promijeniti. Puna dva dana sam
slao kurire prema stranjim linijama, praktiki sam molio
pojaanje, a primao sam samo ture odgovore. Bili smo preputeni
sebi. Ako je Melet uz nas, najei dio drenskog napada bit e
uperen u drugom smjeru. Ali ako bude prema volji Onog S
Oiljcima, ivoti aice pjeaka nee biti bitni.
Glavni rov ukopah smo u brdacu i pod odreenim ste kutom
mogli nai skrovite od kie. Bolje od toga niste mogli proi. Ispod
tog svoda sam ugledao drvenu bavu, prevrnuo je i sjeo.
Ono emu smo teili bilo je postojanje bez svijesti. Uspomene su
bile istroene do beznaaja, budunost je djelovala jednako
nerealna. Trebalo je slijediti naredbe i ne razmiljati. Ne razmiljati
o dragoj koja je sama kod kue, ne razmiljati o njezinim
ruiastim bedrima, o tome koliko je usamljena. Ne razmiljati o
svjeem vou ili zainjenom komadu svinjetine ili jakom tamnom
pivu. Ne razmiljati o plavom nebu i suncu.
Ne razmiljati o mukarcima u rovu pred vama, puti boje
tavljene koe, oiju tamnih poput ugljena. Ne razmiljati o
prijatelju kojeg ste pokopali prethodnoga dana ako ne o
prijatelju, onda barem o poznaniku, sigurno je jedino da je mrtav.
Ne pitati se je li danas va dan, ne razmiljati o tome koliko ste puta
imali sree i ne pitati se hoe li ona potrajati.
Prenula me paljba topa. Najgora stvar kod artiljerijskog napada
je bespomonost zvuk paljbe znai da imate nekoliko sekundi
vremena, ali ne znate hoe li vas skok u stranu spasiti ili dovesti
pred tane. Najbolje je pognuti se, ostati na mjestu. Ako vam je
sueno, onda ste nastradali.. Pa moete barem susresti Onu Koja
eka Iza Svega i zadrati dostojanstvo, kad ete ve izgubiti ivot.
Prvo sam mislio da je to izoliran hitac kojim su nas htjeli

unespokojiti. Dreni su ih oboavali ispalili bi nekoliko hitaca tek

toliko da se ne opustimo previe. Ali prvotni hitac je slijedio novi pa
jo jedan. Proveo sam dva puna sata ispod tog zaklona, a val za
valom artiljerije je letio iznad mene. Minuli su dani kad nas
artiljerija nije plaila Dreni su postali precizni poput skalpela.
Mogli su ubaciti tane u rupu promjera petnaest centimetra udaljenu osamsto metara. Meutim, kao i mi, i oni su se borili protiv
vremena. Jedina prednost ovog terena bila je ta da su promaeni
hici samo dizali nanose blata. Ponekad bi napad prestao na
minutu, ili dvije ili pet Dreni su se nadali da e nas namamiti pa
unititi novom paljbom.
Paljba je prestala u nekom trenu i shvatio sam da e nas uskoro
napasti. Napustio sam zaklon i javio ostalima te signalizirao da se
poredaju s obje strane. To je javljeno trubau koji je zasvirao iako
sumnjam da su to svi uli poslije dvosatne buke.
Veina satnije ve je bila naprijed, svi koji su preivjeli
artiljerijski napad pripremali su se za ono to slijedi. Ostali su brzo
doli iz pomonog rova i pridruili nam se. Vidio sam kako
Adolphus neelegantno skae u blato i mahnuo mu da prie. Svaki
klonuli kukin sin dobije nalet energije prije borbe, ali on je ipak
izgledao izgubljeno i poraeno. Nisam imao vremena za brigu,
zakljuio sam kako e se probuditi kad onjui krv. Provirio sam
preko ruba i ugledao mukarce u sivom kako izranjaju iz magle.
Skoio sam dolje i naredio slobodnu paljbu, a nai strijelci
smjeteni u uskim barikadama iznad rova su odapeli strijele u
tamu. Zauli smo povike, i koliko god bili beznaajni, ipak su nam
donijeli malo satisfakcije iako nai strijelci nee biti dovoljni i ne
bi to bili ak ni da su imali dovoljno samostrela. Ovo nije bila
diverzija Dreni su mislili ozbiljno.
Prvi je doao do mene i skoio u rov. Odbio sam njegov ma, a on
je nastavio dalje i pokuao nekoga oboriti istom silom kretanja.
Nadao sam se da e mu netko od naih zabiti sjekiru u glavu,
predugo sam se tako nadao pa nisam uoio sljedeeg krajikom
oka sam uoio pokret pa se naao niice u blatu bez daha i sa eljom da umrem.

Bio je velik, gol do pasa i nadrogiran ko majka. Govorilo se da

Dreni daju dah svojim komandosima, nekakvo smee koje su
masovno proizvodili. Nismo znali to je to, kako se mogu doepati
narkotika kad na zapovjednik nije mogao pribaviti ni kruh.
Mukarac koji se nadvio iznad mene imao je dovoljno hrane. Vene
na vratu su mu pulsirale, a arenice su progutale njegove
bjeloonice. U rukama je drao buzdovan koji je sam izradio, stup
od ograde s istroenom drkom i dugim avlima koji su virili iz
opasnog kraja.
Odjednom mu je ispod prsa izvirio vrh koplja prekriven
njegovom koom netko od mojih mi je uvao lea. Dren kao da
nije primijetio da je ubijen, okrenuo se tako naglo da je istrgnuo
koplje iz ruku mog spasioca pa mi je ono proletjelo iznad glave.
Sjeam se da nije vikao mora da je bio stvarno nafiksan. Ustao
sam iz blata i zario mu ma u lubanju, a poslije treeg ili etvrtog
zamaha je shvatio to se dogaa i pao na do.
Htio sam neto rei osobi koja me spasila, ali on je ve krenuo
dalje pa sam mu odluio zahvaliti akcijom. Ugledao sam Adolphusa
sa strane, bio je netipino satjeran u kut. S boka mi se njihao
zaobljeni no, dugaak gotovo koliko i ma pa sam ga izvukao iz
korica i zario u njegovog protivnika, kroz prsnu kost u srce.
U priama se ljudi uvijek prepoznaju na bojitu, ak imaju
vremena i da razmijene pokoju rije. No iz mojeg iskustva vidite
samo skupine vojnika koji se kolju i trae priliku da nadvladaju
jedan drugoga. Najbolje emu se u jedinici moete nadati su ilavi
ljudi koji zvjerkaju pogledom, divlji psi koji trae slabu lovinu. U
rovu je Adolphusova veliina bila mana, bio je prevelik za suptilne
pokrete i laka meta svakome sa samostrelom najbolje je
funkcionirao na otvorenom gdje je imao mjesta za manevar. No
ipak mi je djelovao puno sporiji nego inae, kao da jo nije shvaao
opasnost situacije.
Daj se saberi! povikao sam jer nisam imao vremena ni za to
drugo. Meta je bilo mnotvo, svi su hrlili prema naem kutku raja.
Jedan je uganuo gleanj prilikom silaska i teko ustao. Skoio sam
iza njega i pobrinuo se da ne uspije. Sretnik nije ni znao to mu se

dogaa.
Nije lako osvojiti rov ako poaljete previe ljudi odjedanput,
usporit e ih njihov broj. Ako poaljete premalen broj, riskirate to
da ih neprijatelj pobijedi. Morate pravilno isplanirati razmake
izmeu naleta, napadati u valovima, probiti liniju pa onda rijeiti
one koji jo pruaju otpor. Dreni su to pretvorili u znanost, u
jebenu znanost onog trenutka kad ste pomislili da srea naginje
vaoj strani, nova horda vojnika u sivom bi vam se spustila na
glavu. Teoretski su bacai ari trebali pljutati po onima koji nam
se pribliavaju, ali sumnjao sam da su se zadrali poslije
artiljerijskog napada. Ako jesu, nisu ba uinkovito usporavali
neprijatelja.
U nekom sam trenu uzeo sjekiru i zario je u elegantnog asnika
s kljukastim nosom i otrim pogledom. U drugom je ivotu mogao
biti sveenik i lupati po propovjedaonici dok mu ne pukne glas. U
ovom je pao u blato sa sjekirom u prsima. Kad sam je pokuao
izvui, mlaz krvi zavrio mi je u oima i ustima pa sam opsovao i
ostavio je tamo.
Rovovi su se sastojali od irokih etverokutnih povrina
povezanih krivudavim uskim prolazima, tako su bili osmiljeni
kako dobro nanianjeno tane ne bi izbrisalo pola voda. Zbog toga je
bilo praktiki nemogue stei dojam o tijeku bitke. Ipak sam
smatrao da ne pobjeujemo. Tlo je bilo prekriveno truplima i
njihovih je bilo vie, ah i naih je bilo previe. Natisnuli su na nas s
desna oistili su dio rova i sada su nas pritiskali. Osjetio sam
kako oni na nogama postaju nervozni, kako gube nadu.
Samo vrsto, deki, povikao sam. Pojaanje stie brzo! Bila je
to oita la, ali nije nam preostalo drugo nego da povjerujemo.
Sljedei val nas je napao estoko i osjetio sam kako linija slabi.
Trudio sam se pratiti kako bitka napreduje to me umalo stajalo
ivota u okraju s mladim Drenom koji je bio prevjet za svoje
godine, ali kaos nas je rastavio. Na kraju smo se sveli na ostatke
ostataka i znao sam kako nema anse da preivimo jo jedan
napad.
Calloway je bio solidan tip, bio je s nama nekih osamnaest

mjeseci. Ni po emu nije bio poseban meni barem, siguran sam

da se njegova majka ne bi sloila. Bio je fantastian traga, znao je
iskopati bocu vina iz podruja koje su proeljali i takori i ljudi, a
znao je i dijeliti. Tako da moemo rei da mi je bio simpatian iako
nakon etiri godine u kojima sam bio asnik nisam vie tako
razmiljao. Uglavnom, obavljao je svoj dio dunosti dokle se god to
od njega trailo i dok sam pogledom preletio prema preostalim
vojnicima, na njemu se nisam puno zadrao. U jednom je trenu
uao kraj oruja, iscrpljen i slomljen kao i svi mi, a u drugom je
odbacio koplje u blato i nestao.
Nitko ne eli biti najslabija karika, ali zanimljivo je to nikoga
nije briga ako su drugi najslabiji. Drugim rijeima, kad taj prvi
jadnik pukne, slijedi poplava koja se ne moe zaustaviti. Vojnici A
satnije, veterani desetak velikih bitaka i stotine manjih sukoba,
iskoristili su preostalu energiju za bijeg. Dao sam sve od sebe da ih
okupim, vikao prijetnje i ucjene, ali niti sam bio neki govornik, niti
su oni bili raspoloeni za sluanje. U jednom sam trenu nekoga
vukao s ljestava, a onda sam uglavnom odustao.
Kasnije su se ludi dogaaji toga dana povezali u priu. Shvatio
sam da je rupa rezultat bombe od crnog praha koja je detonirala u
blizini. Ali to je bilo poslije. U tom sam se trenutku samo ugasio
poput svijee.
Vrijeme je prolazilo.
Oi su mi nudile dva odvojena pogleda na stvarnost i trebalo mi
je vremena da ih poveem. Leao sam na leima u tom pohlepnom
i gladnom blatu. Kad sam konano ustao, nas je kolaps bio
konaan. Dva Drena, izvidnica sljedeega vala, ili spori pridolice
od posljednjega, skoili su u rov i nisu bili raspoloeni za priu.
Nije bio prvi put da sam izgubljen na bojitu, da mi anse iz
loih prelaze u nepostojee. Prije mi je lea uvijek uvao neoborivi
div s ramenima medvjeda i sjeivom otrim poput zime.
Mrtav je, pomislio sam i to je potisnulo trenutnu izmaglicu, ta
ideja da je zakopan u planini okolnih tijela, da praznim oima zuri
u nebo, da e postati hrana za takore. Kad sam ga uoio krajikom
oka, umalo sam se nasmijao od veselja. Nisam odmah shvatio zato

mi je okrenut leima i zato se penje ljestvama.

Adolphuse! povikao sam.
Bio je na pola puta, ali okrenuo se i pogledao me. Uoio me, vidio
da ga gledam.
Onda je izaao iz rova i ostavio me samog.
Kad sam opet obratio pozornost na dogaaje oko sebe, gotovo je
bilo prekasno. Tek me oajniki skok u stranu spasio od punog
frontalnog udarca, ali neprijatelj mi je ipak probio oklop i ranio me.
Zavrtjelo mi se pred oima kao da stojim na palubi broda. Bacio
sam se na napadaa. Ponekad vam se tako posrei ako drugi
prerano pomisli da ste gotovi. Ali ovaj nije to mislio uzmaknuo je
znajui da je vrijeme na njegovoj strani. Njegov suborac prilazio mi
je slijeva, bio je blatan od vrata na nie, ali pogled mu je bio bistar.
Znali su to rade, a ja sam bio ranjen i umoran. Dovoljno sam puta
bio u njihovoj poziciji i znao sam kamo to vodi.
Preivio sam sluajno, bila je to ista srea. Jedan je zamahnuo
prema mojoj glavi, ukrstili smo otrice i njegova je pukla na dva
dijela. Drenski elik bio je vrst poput njihovih boraca, ali uz takvu
masovnu produkciju oruja moglo se oekivati da e poneko
zakazati.
Obojica smo se lecnuli, okirani razvojem situacije, a zatim sam
mu zario ma do kraljenice. Preduboko sam ga zario, bila je to
poetnika greka. Sruio se zajedno s mojim orujem i morao sam
mu poloiti nogu na prsa i vui s obje ruke kako bih ga oslobodio.
Da mu je kompanjon dovoljno brzo reagirao, odmah bi me
dokrajio, ali preokret situacije ga je osupnuo i oklijevao je dovoljno
dugo pa sam bio spreman za njega. Nije bio lo, ali nije bio ni
pretjerano dobar i uspio sam ga srediti u pola minute.
Oko mene su bili mrtvaci i umirui, svi drugi su nestali. Nekom
neobinom igrom sudbine doivio sam nerealan osjeaj mira usred
bitke. Samo je trebalo ignorirati krikove umiruih, a u tome sam
ve bio iskusan. Naa je obrana pukla do kraja sljedei e nalet
Drena zauzeti na poloaj, a pritom nee morati ni isukati maeve.
Otkrio sam da je situacija na desnom boku jo gora. Ljestve su bile

trone, ali vrste. Izdrale su teinu ostatka voda, izdrat e i moju.

Ne znam zato sam ostao. akra zna da nisam zbog osjeaja
dunosti. Bio sam samo mrav, a mravi se ne zavaraju iluzijama da
su bitni. Bitka je bila izgubljena, moj ostanak nee nita
promijeniti. Nisam ostao ni iz ponosa ve sam bjeao kad sam
zakljuio da je to najpametniji potez, ponovio bih to bez aljenja.
Mislim da sam jednostavno bio umoran. Umoran od svega toga
vremena i takora, krvi i govana, smrti koja nas je stalno
okruivala. Moda su oni koji su pobjegli bili hrabriji od mene. Ovo
radim ve etiri godine. etiri jebene godine.
Pauza je kratko trajala. Zatim se odred Drena pojavio iz prolaza
s moje desne strane, prilika za bijegom je nestala, a ja sam se
pripremio za kraj.
Transportni rov bio je previe uzak da me okrue pa sam se
nagurao u njega. Drak maete bio mi je klizak od blata ili moda
neijeg mozga, nisam bio siguran. U drugoj sam ruci drao posljednju granatu od crnog praha u najgorem sam je sluaju planirao
baciti i odnijeti nekolicinu njih sa sobom. Valjda su i oni to pogaali
jer se nisu urili prema meni.
Ali ipak su stizali. Jedan je krenuo brzopleto i spotaknuo se na
pruenu ruku lesa pa poletio prema meni. Njega sam sasjekao
jednim udarcem, ali zbog brzine kojom je poletio na mene morao
sam odskoiti da sam ne padnem. Drugi je pristizao za njime i
nespretno smo se sukobili u uskom prostoru, a zatim mi je umro
pod nogama. Ostali su oklijevali. Izgovorili su nekoliko kratkih
rijei svojim grle- nim jezikom koje nisam razumio pa su se povukli.
Zakljuio sam da odlaze po artiljerca nema smisla da izgube jo
ljudi.
Kroz maglu sam shvatio da im predugo treba, ali ako im je
ponestalo crnog praha, mogli su samo uzeti bombu s jednog od
razasutih leeva. U drugim okolnostima, to bi me moda zamislilo.
U mom stanju samo to opaanje bilo je vrhunac mojih sposobnosti
u tom trenu nisam vie bio sposoban za zakljuivanje.
Ugledao sam vojnika i uoio plavu uniformu ispod sloja blata.

Trepnuo sam i pogledao ponovno. Isprva sam pomislio da sam

poludio nema anse da nas je jo ostalo. Shvatio sam da mi
neto govori i pomuio se da shvatim to.
Bess, povikao sam konano, negdje iz zakutka uma sam
izvukao dnevnu lozinku.
Priao mi je kroz blato. Mislili smo da su osvojili ovaj sektor.
Prsa su mu bila prekrivena medaljama, ali bio je mlad. Tako mi
Praeta, bio je premlad i previe uzbuen i zakljuio sam da nije
dugo u ratu.
to... , promucao sam. Kako si...
Kako smo se probili kroz blato? arobnjaci su smislili neki novi
trik, rekao je. To je bila tajna. Nikome nisu rekli to spremaju i
uvrstili su teren tako da se moe hodati po njemu. Dvije satnije su
im tako prile s bokova. Unitili smo im bokove dok ste vi drali
liniju. U na rov poeli su se sputati ostali lanovi njegove
jedinice. Uniforme su im bile iste i plave i svrhovito su koraali.
Hajde, vojnie! asnik me pljesnuo po leima. Dobit e
Meletovu zvijezdu za ovo sam u te predloiti. Kako se zove?
Stajao je pored hrpe leeva koja mu je dopirala gotovo do
koljena. Iza njega jedan je Dren krvario iz rane na elucu i krv mu
je tekla s usana. Molio je vodu iako je kia pljutala po njemu, sve
dok ga netko od naih nije dokrajio.
Adolphus, rekao sam. Narednik Adolphus Gustav.
Gustav kae? Ovo je bila opaka borba. Izuzetna. Moe se
povui sada, mi emo ovdje poistiti. Ti se odmori zasluio si.
to god da me dralo na nogama cijeli dan je nestalo i bio sam
toliko umoran da sam mogao lei na mjestu i iskoristiti najblie
truplo za jastuk. Ali mladi asnik mi je pomogao stati na noge, a ja
sam se uspio vratiti do pomonog rova i odande prijei jo osamsto
metara do stoera.
Kakva pobjeda. Naa satnija nestala je na fronti. Preivjeli su se
jedva drali sumnjao sam da e se dvije treine njih moi vratiti
u slubu, toliko su im ta tri mjeseca kod Aunisa unitila tijela i
umove. Zatim sam promijenio miljenje. Carstvo je trebalo ljude.

Preivjele e zakrpati i to prije vratiti u akciju.

Najboljeg prijatelja, naao sam stisnutog s ostacima desetak
vodova izbjeglica iz ludila ratita koji su se odluili skrasiti na
tom mjestu. Raskolaene oi bile su jedino to sam uoio na
njegovu licu. Pili su topli rum, ali njegove su se ruke toliko tresle da
nije alicu mogao podii do usana. Gledao me bez rijei, kao da me
ne prepoznaje. Uzeo sam kaput s oblinjeg trupla i omotao ga oko
njega.
Nitko nije samo jedno, samo koncentriran rezervoar hrabrosti ili
potpuna kukavica. Ne znam to je junak, ali upoznao sam mnogo
kukavica i znam da Adolphus to nije. Devet dana od deset, on je
daleko od toga, hladan poput izbalansiranog elika i surov poput
mraza. Ali toga dana...
Toga dana to nije bio.
Zakljuio sam da e onaj koji primi Meletovu zvijezdu dobiti
besplatnu kartu za Rigus i bio sam siguran da e Adolphusu ona
bolje doi nego meni. To je bio dio razloga. Ali najvie nisam htio
jebenu medalju, nisam htio sudjelovati u legitimiziranju njihova
postupka. Mojih postupaka. Planina trupala, a oni vam okae
sjajnu medalju, a vi se isprsite i kaete da vam je bila ast. ak i
sada kad na to pomislim, ruke stegnem u ake i zakrguem
zubima.
Naravno, na kraju nije ni bilo vano. Prola su dva tjedna kad je
stigla objava da e Adolphus primiti zvijezdu. Tjedan prije toga
strijela ga je pogodila u oko za vrijeme rutinske patrole i to je bio
kraj njegove vojne karijere, bio je otpremljen kud kao invalid.
Nikada nismo razgovarali o tome. Nikada nije bilo razloga. Ni te
nod nije bilo razloga, osim onog estog instinkta da unitimo sve
to volimo.
44.POGLAVLJE
No sam proveo u stanu u Okuki, isto kao i prethodne veeri. To
u pravilu ne inim, a u cik zore sam se sjetio zato.
Probudili su me koraci na stepenicama, glasni i ujednaeni

koraci petorice mukaraca koji su nekamo krenuli. Zakljuio sam

da me mogu ubiti i u krevetu pa sam povukao prekriva do uiju.
Malo kasnije naao sam se na podu u malo loijem stanju.
Trojica iznad mene udarcima su me dovodila u red. Inzistirao sam
da se obuem, ali oni su moje pokuaje ustajanja shvaali kao
veliku uvredu i brzo su mi pokazivali svoje nezadovoljstvo. Voa im
je ekao na vratima i nisam ga vidio, ali bio sam prilino siguran da
mu prepoznajem siluetu.
Pustili su me da obuem hlae prije nego to je istupio na svjetlo
to je bilo ljubazno od njih. Nisam mislio da se poslije svega toga jo
mogu bojati, ali ispostavilo se da su mi rezerve straha dublje nego
to sam mislio.
Crowley je oduvijek bio ruan ovjek. Bio je zdepast i ukoen i
hodao je kao da je od drveta. Oi su mu bile poput proreza kroz koje
je promatrao svijet. Ledeni obino paze da su im uniforme
besprijekorno ledeno-sive, to je pitanje asti, ali Crowleyjeva je
uvijek bila izguvana i iznoena. Mistini dragulj koji svi agenti
nose, Krunino oko, bio je srebrni krug izgubljen u naborima
njegova vrata.
Ali ne biste nita od toga uoili promatrali biste oiljak koji
mu se protezao sredinom lica, koji mu je rascijepio usne na dvije
deformirane polovice i izvio ih poput papira baenog u vatru. Bio je
to star oiljak, ali nikada nee zacijeliti. Po tome su ga svi
prepoznavali, to je istisnulo iz prvog plana njegovu uroenu neprivlanost. Tako da sam mu na neki nain napravio uslugu te noi
prije tri godine kad sam mu zarezao tu liniju u meso iako se on
vjerojatno ne bi s time sloio.
Kako zaboravite nekoga tko eli vau smrt, nekoga tko vas je ve
pokuao ubiti? Uglavnom zbog broja mnogi su me mrzili jednako
koliko i Crowley. Dobro, moda malo manje bivi kolega me
stvarno strastveno mrzio. No da vrijeme provodim brinui se zbog
svih koji me ele ubiti, ne bih imao vremena dodavati nova imena
na listu.
Zdravo, Crowley.

Nije odgovorio.
Samo e me smijekom pozdraviti?
Opet nije reagirao. Kao da me nije vidio. Trebam te odvesti u
Crnu kuu, rekao je kao da ponavlja rijei koje zapravo ne razumije. Ono to je uvijek vrijedilo kod Crowleyja je to da je predvidljiv. Predvidljiv u bijesu, predvidljiv u sklonosti nasilju.
Mukarac kojeg sam poznavao sad bi na licu imao cerek i mlatio bi
me. ini se da sam ga zarezao dublje nego to sam namjeravao
ili barem dublje nego to sam tada shvatio.
Nisu se zamarali okovima to mi je dalo nade da neu odmah
umrijeti. Moji susjedi, naravno, nisu reagirali na strku. Povremeni
dolazak ledenih i trajni nestanak stanara bio je rijedak, ali ne
pretjerano dojmljiv dogaaj.
Naoblailo se. Jo je uvijek bilo vrue kao u izmi, ali sunce su
prekrili oblaci i u daljini je tutnjala oluja. Jo je nismo osjetili, ali
uli smo je.
etnja kao da je trajala due nego to je bilo potrebno. Moj
prijatelj na ulaznom alteru pogledao me bez rijei i bez stajanja
smo nastavili prema gornjim katovima, golim stubitem do praznog
hodnika. Crna kua na svim razinama odbacuje ljepotu i
udobnost. ovjek na vrhu radio je iz istog ureda kao i inovnik
srednjeg ranga i odlazio je kui u skroman stan s dvije spavae
sobe. Njemu novac nije nita znaio, slava jo manje, sve je to samo
ometalo njegovo stjecanje kontrole nad svakim kutkom Carstva, i
jo dalje dokle je mogao doprijeti.
Bio je prosjene visine s tipinim brkom iznad posve obinih
usana. Niti debeo niti mrav. Nezanimljivo odijelo, lice koje ste
moda ve negdje vidjeli, ali niste sigurni. Imao je duge prste i meke
ruke, a oi su mu bile plave poput prekrivaa novoroeneta.
Pokuajte ga upamtiti i neete uspjeti, ostat e vam samo nejasan
osjeaj radosne osobe i oputenog starca, a oboje je posve netono.
Ne moram ni napominjati da vruina nije na njega djelovala.
Dobrodoao natrag, rekao je. Previe je vremena prolo.
Prije nego to sam pao u nemilost, dok mi je Starac bio zatitnik,

a ne neprijatelj, jo i tada sam se jeio od pogleda na njega. Bio je

nekako prazan i to biste zamijetili da ste ga prouili, to veina nije
inila. U to sam vrijeme bio spreman ignorirati to, ak se i
pretvarati da to ne vidim.
No tada sam bio mlad i glup. Sada sam samo ovo drugo.
Zakljuio sam kako bih sada bio zavezan za stolac u podrumu da je
ovo elio odigrati na gadan nain. Ne bi mu bilo prvi put. Ipak,
prouio sam udaljenost izmeu nas i razmislio stignem li stegnuti
ruke oko Stareva vrata prije nego to me Crowley sustigne i hoe li
moj stisak biti dovoljan da uguim taj ivot koji se ionako previe
otegao. Neprimjetno sam se ogledao u potrazi za prikladnijim
orujem, ali po obiaju, jedini predmet na praznome stolu bila je
zdjelica s. tvrdim bombonima. Sudei prema boji bili su od trenje.
Otjerao je moje misli o suicidalnom pokuaju ubojstva kad je
prijateljski mahnuo mojoj pratnji. Hvala ti, Crowley, to bi bilo sve.
Budi tako ljubazan i reci im da poalju alicu aja.
Bio santi uvjeren kako bi moj stari kolega odgovorio na to zbog
nepredvidive udi i brzine kojom se vrijeao, ali Crowley je
posluao bez komentara. Trenutak kasnije netko u utirkanom
odijelu donio je otkrhnutu alicu aja. Starac je dodao nekoliko
liica eera. Mislim da zna zato sam te pozvao.
Prosvijetlite me.
Odluili smo kako je vrijeme da Udruga veterana dobije novog
vou. Na licu mu je zatitrao okrutan osmijeh. Opet ista pria.
A ja sam mislio da ste vi i Joachim ko prst i nokat.
Vrijeme mijenja stvari, dragi moj. Pretories je... prekoraio
doputenu granicu. Tuno je odmahnuo glavom. Nisam ga smatrao idealistom, ne poslije toliko novca koji je pospremio u dep. No
godine ponekad donesu zaudne promjene. ovjek ugleda sijede
vlasi u kosi i pone razmiljati o svojoj ostavtini. Sve te nevolje i
strka oko penzija, irenje nezadovoljstva prema prijestolju i Kruni
a onda povrh svega i ova situacija s obitelji Giroie. Palucnuo je
jezikom. Bojim se da na Pretories nee jo dugo poivjeti. Guiscard kae da si mu pomogao zadnjih nekoliko dana pa ne elim da

strada u unakrsnoj vatri.

Nisam znao da vam je stalo do mene.
Misli da je sluajnost to jo uvijek ivi? Da elim tvoju smrt,
takori bi se gostili tvojim bradavicama prije mraka. Zaprijetio mi
je istim tonom glasa kojim bi pozdravio poznanika.
Vaa milost nije sprijeila Crowleyja proli put kad me pokuao
ubiti.
Zakljuio sam kako to moe rijeiti bez moje pomoi. Zapravo,
iznenadilo me to si mi zamjenika ostavio na ivotu na kraju
svega.
Oprostite to sam vas razoarao.
Nipoto, rekao je. I ja bih postupio tako. Zna, poslije te noi
vie nikada nije bio isti ono njegovo divljatvo zbog kojeg je bio
tako... Jedinstveno prikladan za svoj posao, to je nestalo kad si ga
zarezao. Zapravo ti skidam kapu. Svatko moe ubiti, druga je stvar
ovjeka posve slomiti. Posegnuti u njega i pretvoriti ga u neto
drugo. Za to treba imati dara.
Nisam rekao hvala. Dodue, loe sam odgojen.
Starac kao da se nikada nije urio taj bi se polako ietao iz
zgrade u plamenu. Uslijedila je podua tiina za vrijeme koje bi
netko izvana pomislio da smo bliski prijatelji ili barem drueljubivi
suradnici. Kad je ocijenio da je proteklo dovoljno vremena, opet se
oglasio. Nije li neobino to Joachim stvara probleme poslije toliko
vremena to ga plaam?
ivot je ponekad neobian.
Volio je takve isprazne banalnosti. Uistinu jest. Gurnuo je
zdjelicu s bombonima prema meni. Ja sam je gurnuo natrag. Mogli
bismo ak rei da mu to nije slino.
Ba kad pomislite da nekoga poznajete.
A to je, zaboga, moglo nagnati mladog Giroiea da krene u
napad?
Tko zna to pokree ljude?

Mudro je kimnuo kao da sam rekao neto jako duboko. Uistinu.

A posebno sam mozgao o tvojoj spremnosti da dojavljuje
informacije.
Nisam imao izbora.
Na mali Guiscard te tako jako preplaio?
Ustrtario sam se.
Vjerujem. Otpio je gutljaj aja, napravio grimasu pa dodao jo
jednu kockicu eera. Znai, sve to nije povezano sa smru mlade
Montgomeryjevke?
Da se nisam ve znojio, sada bih zapoeo. Koga ?
Neka bude po tvome.
Uslijedila je jo jedna duga pauza. Prinio je alicu usnama,
pruio je mali prst, ali nije s mene skidao pogled plavih oiju. Zna
li koji je najvaniji zahtjev na mom poloaju?
armantan osmijeh?
Baratanje s brojkama. Odloio je alicu. Ljudi ne vole brojeve
oni vole ljude i zbune se kad ovo prvo postane ovo drugo. Ja se
ne zbunim. Neko sam vrijeme mislio da si i ti netko tko se ne zbuni.
Naravno, prevario sam se jednako si lo s brojevima kao i svi
ostali. Pruio je palac. Imali smo Iomhaira sloit emo se da to
nije velik gubitak, ali opet je rtva; Pet Giroievih ljudi koji su pratili
poiljku zmajevca. Arturova odmazda odnijela je ivote etvorice
mukaraca bili su veterani poput tebe. Jo uvijek izvlae tijela iz
Kokoi i kvoke pa je prerano za toan broj, ali recimo da ih je
dvanaest, raunice radi. Istovremeno ih je nabrajao na prste, ali
broj je postao prevelik zbog ovog zadnjeg dodatka pa je bacio ruke u
zrak kako bi to naglasio. To je dvadeset i dvoje pokojnika, a jo nije
gotovo. Dvadeset i dvoje ljudi. Nisu samo iznikli iz zemlje, ve su se
rodili. Imali su majke i oeve. Brau i sestre. Moda enu i djecu.
Ne misli li da je to udan dug ako se mora platiti s dva tuceta vie
rtava?
Poeao sam se po vratu. To je bio stvarno dug monolog.
Nasmijao se i prekriio ruke. Sada zapravo vie nije vano.

Prela se dozvoljena linija. to god da ga je motiviralo, Pretories

nam vie nije koristan. Naravno, ako je sve ovo osveta za Rhaine
Montgomery, udi me to si konspiratoru dopustio da ostane na ivotu s obzirom na tvoj surov osjeaj za pravdu, recimo to tako.
Nije pametno pokazati neznanje pred Starcem, ali pobjeglo mi je.
to to govorite? Pretories nije elio da mu Rhaine kvari ugled, da
mu oslabi poloaj prije velikog prosvjeda. Sredio je njezino
ubojstvo.
Neobino me pogledao. Postoji razlog zato Joachim Pretories
nije na poten nain mogao stei svoj poloaj. On je previe slab da
bi uinio ono to je potrebno, barem ne bez dugih konzultacija. Isto
je bilo kad smo se pobrinuli za Rolanda ne moe zamisliti koliko
je odugovlaio prije nego to se konano sloio s naim planovima.
Nisam uope siguran da bi pristao da nisam imao pomo dok sam
ga nagovarao.
Kao da se rupa otvarala ispod moje stolice, takav me uas
obuzimao zbog moje izuzetne gluposti.
Sigurno se neto od toga vidjelo na mome licu. Nikada to nisi
povezao? Otkrio identitet naeg tihog partnera? Ve sam ranije
uo Starev smijeh, ali uvijek u sklopu taktike da neopreznog
sugovornika zavara kako razgovara s ljudskim biem. Mislim kako
do toga trena nisam uo kako smijeh zbog prave radosti prelazi
preko njegovih usana. Najeio sam se.
Lae, rekao sam, ali odmah sam znao da nije tako Starac
nije lagao. Nikada nije govorio istinu, ali nije lagao. Blefira onaj tko
ima slabe karte, a Crna kua dri etiri asa, a jo dva skriva u
rukavu.
Uvjeravam te da ne laem. U vrijeme Rolandove smrti, otac mu
je bio korak od toga da postane kancelar. ak ni ja ne mogu ubiti
potomka tako plemenite loze bez straha od posljedica. Sreom,
general je shvaao potrebu za time da se zauzda njegov nevaljali
sin. On mi je pomogao doi do Pretoriesa, on i onaj Vaalan koji
skae oko njega.
Komadii slagalice poeli su sjedati na mjesto, komadii koje

sam previdio ili ignorirao. Svaa koju sam uo za vrijeme

Rolandove zabave. Generalova opipljiva tuga onaj drugi put kad
sam ga posjetio, kao da je ve znao da je Rhaine mrtva.
Starac je opet prasnuo u smijeh, a plave oi su mu se ispunile
suzama. O, dragi moj djeae, rekao je izmeu grohota. Moje
drago, glupo dijete. Ti si sve ovo pokrenuo, a uope nisi znao zato.
Montgomery je radije ki poslao sinu nego dopustio svijetu da
sazna kako je odgovoran za smrt svoga sina. Spustio je jedan dlan
na stol kako bi se primirio, a drugi podigao do ela. Ti nisi tvorac
ove igre ti si pijun.
45.POGLAVLJE
Na guvu sam naiao ve na irokoj ulici, barem osamsto
metara od epicentra. Nisam znao kakvom se broju nadao Pretories
kad je organizirao okupljanje, ali mislim da ga je premaio. Vidio
sam veterane iz itavog Carstva, iz svakog kutka Tri kraljevstva:
Tarasaighne iz Kinterre u odorama jarkih boja, oni su ve bili
pijani; redove Ashera sa zavezanom crnom kosom i crnim oima,
oni su vjeito bili ozbiljni i nisu se pridruili slavlju; Otoane u
sveanoj mornarskoj uniformi, kaputima od crvenog baruna i
pozlaenog konca, oni su se smijali usprkos vruini. Skupine su
cijeli tjedan pristizale u grad i podizale kampove na mjestu
okupljanja. Radosno su se etkali, razmjenjivali lai o ratu,
kupovali hranu od ulinih trgovaca i razmjenjivali traeve o
pukovniji.
Joachim se iskazao svojim logistikim sposobnostima bilo je
to remek-djelo planiranja, savreno precizno izvedeno. Nazvao bih
to vojnom preciznou, ali sluio sam vojsku pa sam znao da je to
oksimoron. Zasad je sve bilo posve legalno. Prijestolje nije moglo
odbiti dozvolu za prosvjed ljudima koji su zagarantirali njegov
opstanak. Ono to su mogli, i to su uinili, bilo je okruiti
prosvjednike kordonom surovih mukaraca u tamnosmeim uniformama s tupim palicama iste boje. Nisu to bili deki iz grada,
uvari su prepametni da se upletu u ovakvo to. Rekao bih da su to
bile jedinice iz provincija, seljaci odvedeni s polja i dovezeni na jug.

Petnaest godina ranije pozvali bi ih da se bore protiv Drena. To su

bili neaci i sinovi mukaraca koje e uskoro napasti iako od njih
niste mogli traiti da to shvate.
Bilo je tu arenoliko mnotvo, preveliko da bi se mirno primirilo.
Nisam vidio takvo to od rata. Po mnogoemu me podsjetilo na rat:
gledao sam lica mukaraca koji e uskoro umrijeti i nisam to
mogao zaustaviti. U ratu su svi barem bili svjesni kako bi svakoga
trena mogli umrijeti. Atmosfera na prosvjedu nije bila napeta, bili
su uvjereni da su u pravu i gurali se u blaenom neznanju.
Pomislili bi da sam lud kad bih im pokuao rei to znam ili bi
zakljuili da sam provokator i objesili me na najblii stup. Nitko ne
voli uti da hodaju u pogrenom smjeru ak i ako put vodi do
klisure.
Probijao sam se kroz zbijeno mnotvo svjestan toga da vrijeme
leti. U prednjim redovima je postalo posve neprohodno pa sam
laktovima krio put, ali mnogi su mi vraali istom mjerom.
Nekoliko ulica dalje ula se grmljavina, ali kod nas je jo uvijek bilo
sunano kao i prologa tjedna. Sunce je bilo prejarko i morali smo
mirkati. Ponekad je granica izmeu to dvoje bila tako mala.
Organizatori su barijerom bili odvojeni od svjetine. Ugledao sam
Adolphusa s druge strane i po ne znam koji put osjetio zahvalnost
to je dvostruko vei od prosjenog ovjeka. Skoio sam preko
ograde i ignorirao mrke poglede neopranih veterana. Ovdje je bila
manja guva pa sam uoio osobu kraj Adolphusa. Smijali su se i
razgovarali, ali uutjeli su kad su me ugledah.
Na trenutak su se napele spone koje su me vezale s divom, veze
koje su bile dovoljno jake da riskiram ivot kako bih ga izvukao na
sigurno. Pogledao sam Caria pa sam bijesno pogledao njegova
staratelja. Jesi li ti jebeno lud?
Mislim kako je Adolphus shvatio da je pretjerao, a moda je jo
uvijek bio umoran od naeg zadnjeg razgovora jer mi nije odgovorio.
Nije ti dovoljno to riskira svoj ludi ivot, zar mora ugroziti i
djeakov?
Znam se brinuti za sebe, dobacio je Cari u pokuaju da

djeluje odraslo. Ja sam mukarac. .

Udario sam ga po glavi dovoljno jako da mu zaklecaju koljena.
Ne, nisi. Ni blizu. Odlazi kui, smjesta.
Pogledao je mene pa Adolphusa koji je djelovao apatino, kao da
ga je moj dolazak paralizirao. Podigao se s da pa nestao iz gomile,
potresen i blijed.
Ba sam se sjajno osjeao. Adolpbus me jo uvijek odbijao
pogledati u oi, zvjerao je okolo jednim okom. Najbolje je da i mi
krenemo i to smjesta.
Pljunuo je na pod. Ne elim ponovno voditi ovaj razgovor. Ja
sam donio svoju odluku. To je odlueno. Kap kie pala mu je na
izbrazdani nos.
Ovo e loe zavriti.
Nisam znao da si prorok.
uo sam to iznutra.
Od koga?
Od voe Crne kue.
Adolphus se brzo osvrnuo u strahu da okolni ljudi ne uju moju
neumjerenu izjavu. Tie malo.
Nemam vremena za okolianje Starac e uiniti svoj potez, i
to uskoro, a tada e sve zaplivati u krvi.
Dovoljno me potivao da me ne optui za blef, to sam cijenio.
No ipak mu je trebalo vremena da obradi tu informaciju, vremena
koje nismo imali, a meni je srce nabijalo u grudima. Adolphus nije
bio glup, ali bio je spor nije bio poznat po naglim promjenama
smjera. Konano je donio odluku. ak i ako je to tono pogotovo
ako je to tono ne idem nikamo. Ovo su moji ljudi. Ostat u uz
njih.
Ima Caria. Ima Adeline. Poloio sam mu dlan na prsa i
gurnuo ga glumei paniku, iako ne posve. Jedva da sam ga
poljuljao, ali barem sam mu privukao pozornost. Ima i mene,
jebote.

Nije imao odgovora na to, ali nisam ga ni traio, Obojica emo

stradati ako ostanemo morao sam ga potaknuti na pokret.
Pretories je pijun Crne kue, rekao sam dovoljno glasno da me
uju ljudi oko nas.
U daljini je zagrmjelo, zapravo ne tako daleko. Adolphus se brzo
osvrnuo da vidi djeluje li netko poput prijetnje pa prosiktao: Ne
bacaj takve izjave ovdje.
Radi za prijestolje sve otkako je dopustio smrt Rolanda
Montgomeryj a.
To je glupost. Nema razloga govoriti takve stvari. Ali uo sam
mu nesigurnost u glasu.
Pretories je zagrizao Starevo zlato i nije osjetio olovo.
Kako ti to zna? pitao je Adolphus iako je vjerojatno i sam
mogao pogoditi.
Zato to sam ja bio odgovoran za to to mi je bila ulaznica u
posebne postrojbe. Mislio sam da je Roland lud, a moda i nisam
sada vie nije bitno. Ja sam to uinio, Joachim je znao za sve i u
ovih dvanaest godina nije postao boljom osobom. Ovo... Mahnuo
sam rukom prema gomili koja je izgledala kao da se sprema
pokrenuti. To je predstava, prilika da se veterani malo ispuu na
bezazlen nain. Ali zapravo nije Starac smatra da je Pretories
postao prevelik i planira ga smaknuti, a kad on to uini, situacija
e postati stvarno gadna za sve okupljene. Jasno? Za ove je ljude
prekasno, ali za nas nije.
Gledao me razjapljenih usta pun osude, a moda samo zbunjen.
Nikada nisam saznao. Negdje otraga zaula se eksplozija i zapoelo
je trideset minuta neprekidnih krikova.
Oekivao sam to. Starac mi nije otkrio detalje plana, ali bio je
jasan gledano unatrag. Tko kae da unutar Udruge ne postoji
radikalno krilo nezadovoljno Joachimovom politikom nenasilja?
Tkp kae da oni nisu donijeli eksploziv i postavili ga uz rubove u
naletu radikalnog nihilizma? Nitko, ne nakon ovoga to se
dogodilo.
Gomila je bila nespremna poput djevice i isprva je reagirala

okiranom nevjericom ali bilo je oito da e uslijediti stampedo.

uvari su stajali ispred nas u polukrugu i oni uope nisu djelovali
iznenaeno neki bi skeptik moda ak pomislio da su za to
unaprijed znali. Poletjeli su prema nama, poput vala i nasrnuli na
prve redove palicama.
Pretories je prve redove napunio ratnim herojima, ljudima poput
Adolphusa, mislei kako e to sprijeiti nasilje. Nije uraunao
Starevu okrutnost neobina pogreka s obzirom na njihovu
prolost. Dva mukarca s transparentom bili su prve rtve, a krv je
prekrila njihovu poruku. Invalid se spotaknuo na take u pokuaju
da pobjegne, imao je niz medalja ovjeenih na prsa. Izgubio je nogu
za zemlju i moda je smatrao kako je zasluio to da ga ne premlate
ljudi koji rade za dravu. Nikada ne treba podcijeniti nezahvalnost.
ak ni Udruzini snagatori Zec i Hroudland, ljudi koji su se
rijeili obitelji Giroie, nisu doli spremni za borbu. Prijelaz iz civiliziranog stanja u barbarstvo ne dogodi se u trenu, ak i najsuroviji
gadovi trebaju malo vremena da se pokrenu. Red prosvjednika se
protezao daleko. Veina ih nije vidjela to se dogaa, ali oni koji
jesu poeli su se povlaiti.
Pretories je uinio to je mogao da ih pokrene, zgrabio je zastavu
i zamahao njome. Nije ba bio tip za improvizirane junake podvige,
ali snaao se. Iskreno, snaao se posve dobro. Kretao se hrabro i
samouvjereno. Ni Roland to ne bi bolje izveo.
Jedan od njegovih deki, netko na koga nikada nisam obratio
pozornost i koji je izgledao isto kao i ostali je podigao ruku prema
zapovjednikovu vratu. Pojavila se crvena linija. Kapi su pale u
prainu, Pretories za njima.
To se odvilo u nekoliko sekundi i mnogima je sigurno promaklo.
Tako je Starac dogurao do takve starosti pokrivao je svaku
prijetnju. Pitao sam se tko e mene srediti kad kucne moj as. Znao
sam samo da to neu oekivati.
S obzirom na sve to sam proao da je organiziram, smrt
Joachima Pretoriesa nije mi pruila nikakvo zadovoljstvo. Dok sam
gledao kako njegovi ljudi gaze preko njega u pokuaju da pobjegnu,
bilo mi ga je teko mrziti. Sve u svemu, upoznao sam gore ljude od

njega. No, i ubio sam bolje ljude od njega pa nije bilo smisla postati
sentimentalan.
Kad su izgubili vou, nestao je i sav privid reda. Bili smo preputeni na ivot i smrt i svi smo to shvaali. Barijera u visini
koljena koja nas je odvajala od najgueg mnotva prestala je imati
svrhu i nije bila zapreka za pedeset tisua ljutih i preplaenih
mukaraca. Mar se pretvorio u bijeg bio sam samo kap u moru
i mogao sam se samo kretati niz struju.
Adolphusu je bilo lake ni najrastresenija osoba nee se
zaletjeti u cigleni zid ako to moe izbjei. Ali ja nisam puno vei od
prosjeka pa me odnijela plima. Kao i svako mnotvo, kretalo se bez
svrhe ili cilja, ljudi u gomili nisu nita pametniji nego pojedinano.
Eksplozija je ljude s kraja natjerala da pojure prema naprijed, a
nasilni uvari su one s prednje strane nagnali da pojure prema
otraga. Adolphus i ja smo krenuli prema strani, ali kao da smo
pokuavali preplivati nabujalu rijeku. Rijeku koja vie na vas i gura
vam prste u oi.
Zalutali udarac nekog polaznika oborio me na koljena, zavrtjelo
mi se u glavi, a pritisak gomile me umalo zdrobio. To bi bila gadna
smrt, ali uspio sam pomou nekoliko otrih udaraca stati na noge.
Kad sam se osvrnuo, Adolphusa nije bilo, gomila ga je odnijela. Ili
moda nije elio priekati stekao sam dojam kako mu moja
dobrobit nije glavna briga.
U takvom kaosu ne moete razlikovati ljude opstanak je ista
srea. Kad je zapoelo, nalazio sam se naprijed i znao sam to se
sprema pa sam imao vee anse od ostalih, ali ne puno vee.
Prema nama se probijao odred uvara, a gomila je poletjela
prema natrag poput ranjene ivotinje. Ja sam izbio naprijed
zakljuivi kako je bolje riskirati protiv jedne budale s orujem,
nego protiv njih deset tisua nenaoruanih. Nitkov u uniformi je
zamahnuo prema meni, sagnuo sam se i bacio na njegove noge.
Poelio sam ostati i izmlatiti ga, ali nisam imao vremena za to.
Pobjegao sam to sam bre mogao.
Kad sam skrenuo s glavne ceste, prvi sam put duboko udahnuo,
to je bilo bolno jer su mi rebra bila natuena. Nisam bio siguran

koliko sam dugo bio u toj gunguli. Sigurno ne onoliko dugo koliko
se inilo. Vjetar je irio plamen prema gradu, situacija je brzo
postajala loa. Odnosno, jo gora. Ipak sam se okrenuo kako bih
pogledao, popeo sam se nekoliko metara uza zid upirui se o
sasuen brljan. Ja sam zapalio fitilj inilo.se ispravnim ostati
do kraja.
Po prvi je put Starac pogreno izraunao. Veina ljudi u gomili
nije doivjela nasilje petnaest godina, ali to ne znai da ga nikada
nisu iskusili. Dovoljno su se prisjetili da postane oito kako je
malen broj uvara nedovoljan. Asheri koji su uvijek bili spremni za
borbu zgusnuli su se u neprobojnu formaciju i polako su se kretali
prema sigurnom, lako uoljivi zbog odjee i discipline. Veina
uvara bila je dovoljno pametna da ih se kloni, ali povremeno im se
koji previe pribliio. Taj narod, kojem je nasilje bilo poput religije,
samo bi ga uvukli i sredili uinkovito, iako ne i bezbolno.
Samo su oni bili organizirani, ali usred kaosa naao se poneki
opasan ovjek koji se prisjetio svoje snage. uvari su bili naoruani
i divlji zbog mladosti, ali njihovi su suparnici brutalnost vjebali na
gorem mjestu. Vaalan veliine vola uvaru je slomio kraljenicu
preko koljena kao da je trula grana. Nie dolje dva su Otoana
odvojila uvara i sada su ga mlatili nasmrt i pri tome izgledali
prilino radosno. Joachim je naglasio kako je zabranjeno nositi
oruje ali u deset se tisua naao poneki koji je ponio otricu ili
mjedeni bokser. Zapoelo je kao tunjava, ali brzo se pretvorilo u
bitku, a ja sam osjetio nelogian nalet entuzijazma za svoju brau
pod orujem.
Ali ishod je bio oekivan. Zaula se jo jedna eksplozija poslije
kojih ih je uslijedilo jo, poput vatrometa koji donosi smrt, i panika
je iz ljudi istisnula raniji polet.
Kapi kie prerasle su u pljusak, ali to nije bilo dovoljno da
zaustavi irenje plamena. Drugi val eksplozija je zamaglio zrak pa
vie nisam mogao pratiti zbivanja. Grad je bio poput bureta baruta,
zemlja toliko suha da bi ga opuak spalio do temelja. Osjetio sam
nalet vruine, prozori na kui u susjednoj ulici su eksplodirati pa
sam skoio sa zida i krenuo dalje.

Dim mi je ispunio oi, grlo i plua, hodao sam i kaljao u

pokuaju da pobjegnem. Nisam bio jedini prolazio sam kraj niza
veterana koji su navirali iz svih smjerova, zanimalo ih je samo da se
udaljavaju. I ja sam bio voen istom oajnom pomisli tako da sam
se poprilino iznenadio kad sam skrenuo u slijepu ulicu i naao se
licem u lice s dva stara prijatelja.
Pa je li to na porunik?, rekao je Hroudland, a Zec se po prvi
put nije nasmijeio.
Hvala Prvoroenom da ste preivjeli! Gdje je zapovjednik?
Zapovjednik je mrtav, rekao je Hroudland.
Zaboga! uskliknuo sam. Tad sam ve znao da se neu izvui
priom.
Porunie, to se dogodilo Rousselu? pitao je Hroudland.
Moda sam ga ubio, priznao sam odbacivi glumu. I moda
sam u tome uivao.
Zec je kimnuo, odgovor ga nije iznenadio. I ja u uivati u
ovome.
Zbog razgovora sa Starcem bio sam nenaoruan to nisam
stigao ispraviti. Zec je u lijevoj ruci drao tanak bode, ali ispustio
ga je iz ruke pa se zabio u tlo i mahnuo mi da priem. Nikada nisam
osjeao veliku elju da se protiv njega borim akama, ali nisam mu
to pokazao. Napao sam najjae to sam mogao, pretvarao sam se
da u ga udariti u tijelo i pokuao ga raspaliti u glavu ali on se
samo nacerio tim osmijehom koji sam sada mrzio i pognuo glavu, a
ja sam slomio dva prsta na njegovu lubanju.
Tunjava nije dugo trajala, ostatak je protekao kao i poetak.
Ono malo udaraca to sam uputio nije bilo uinkovito, a Zeev
svaki kratak i otar udarac je pronaao moje meso. Uskoro sam
leao na du, a on me udarao u rebra, to mi se inilo nepotrebnim
poslije batina koje sam ve primio. Skoio je na mene, pritisnuo mi
lopatice koljenima i ovio prste oko mog grla.
Dim je bio gust poput marmelade i zamutio mi je mozak.
Zamutio mi je vid sve dok nisam vidio samo irok smijeh i zube
velike poput ahovskih figura koji su se protezali u beskraj.

Dlan se stvorio iz magle i ovio oko Zeeve lubanje, povukao je

prema zidu kao i ostatak njegova tijela. Prolaz je bio od istroene
cigle, ali ipak je Zeeva elava glava ostavila impresivnu udubinu.
Polako se skljokao na tlo ostavljajui za sobom krvavu mrlju.
Dlan je bio privren za ruku koja je bila privrena za tijelo
koje je pripadalo Adolphusu. Bio sam spaen.
Neki ljudi tada ne bi oklijevali, ali takvih nije bilo mnogo, i
Hroudland nije bio jedan od njih. Vilica mu je zadrhtala, a no je
labavo drao u ruci. Adolphus ga je lako izbio i nestao je u praini.
Drugi je udarac odbio Hroudlanda od zida i oamutio ga, pripremio
ga za finale. Svjestan sam toga da udarac ne moe ovjeku skinuti
glavu s ramena, ali nekako, to je jedini opis koji odgovara.
Nepokretno sam leao dok mi je najbolji prijatelj prilazio i zapitao sam se hoe li mi spustiti izmu na prsa i jednostavno rijeiti
sve koji su ga ikada zajebali. Meutim, sagnuo se i podigao me na
noge kao da sam dijete.
Hajdemo kui, rekao je pa smo to i uinili.
46.POGLAVLJE
Jedan je tren bio dovoljan da Roland shvati kako e umrijeti.
Nalazili smo se u maloj sigurnoj kui koju sam organizirao u
Gradu sjena. Taj dio sam ispunio. Ali ljudi koji su sjedili za stolom
sa mnom ni na prvi pogled nisu bili ljudi koji bi sponzorirali interni
dravni udar, ak i da je u Crnoj kui postojala takva frakcija. Bilo
je oito da su to ljudi kakve Starac dri za zle stvari. Vjerojatno je i
mene drao iz tog razloga, samo sam ja bio suptilnija varijanta.
Sve to trebate znati o osobi moete nauiti iz njezine reakcije
kad znaju da e umrijeti iako vam je naravno, taj podatak poslije
beskoristan. Iako nisam sumnjao u Rolandovu hrabrost. Naglo je
stao im je proao kroz vrata. Vidio sam da mu je kroz glavu prola
ideja bijega, vidio sam to po tome to su mu se ukoile ruke. Ali
dvojica mukaraca stajala su na ulazu pa je sigurno shvatio kako
nema smisla.
Pogledao me pa zaklopio oi na dugi trenutak. Kad ih je otvorio,

nasmijeio se i krenuo prema nama brzim korakom koji nije

odavao zabrinutost. Sjeo je na mjesto koje sam ostavio za njega. Na
elu stola, kako je priliilo.
Znai, to je to? pitao je.
Kimnuo sam.
Trebao sam to oekivati.
Slegnuo sam ramenima.
Tvoja je pria bila uvjerljiva. Uz pomo Crne kue mogao sam
ubrzati planove za godinu dana, moda ak i dvije. Isplatilo se
riskirati.
Rolandova slabost uvijek je bila manjak opreza. Znao sam to
kad sam se s njime nalazio, bio sam uvjeren da e upasti u stupicu.
Tvoju pobjedu ne eli nitko tko ima neto za izgubiti. Pogreno si
procijenio sljedbenike.
Oito , vratio je glatko.
Suspregnuo sam cerek. Sad stvarno nije bio trenutak za alu
iako Roland to nije pokazivao. Na stolu je stajala boca viskija. Bila
je puna kad sam je pola sata ranije tamo stavio. Vie nije bila.
Natoio sam mu pie i predao je ostalima.
Zahvalno je kimnuo i ispio pie. Ako me ubije, rekao je nakon
to je kratko uivao u okusu. Izbit e neredi moji ljudi nee to
primiti mirno.
Ako ostane na ivotu, isto e izbiti neredi. I ao mi je, ali vara
se. Udruga e oplakivati tvoju smrt ali bez nasilja. Poduzeli smo
korake da to osiguramo.
Joachim? Bio je to moda prvi put u ivotu da Roland nije
izgledao pribrano. Ja sam to svakako prvi put vidio. Spustio je
dlanove na stol i bez rijei se zagledao u njih. Osjetio sam nagli
ubod aljenja to sam mu otkrio prijateljevu izdaju, nekako sam se
gore zbog toga osjeao nego zbog svoje. Nisam to oekivao od
njega, rekao je.
Ni ja, zapravo mi je jo uvijek bilo teko u to povjerovati. Ali
Starac je to potvrdio.

Zbog novca? pitao je Roland, ali zapravo je govorio sebi. Zbog

preuzimanja vodstva?
Vjerojatno iz oba razloga. Pretories je bio iz plemenite loze, ali
posve osiromaene. A nitko ne voli dovijeka gledati preko tueg
ramena. No moda se radilo o opstanku Joachim nije bio lud.
Moda je jednostavno prouio put kojim je Roland mislio krenuti i
ugledao ono to sam ja ugledao krv i neuspjeh na kraju.
Stvarno nisam siguran, rekao sam. Ja se nisam bavio time.
Zato si ti to uinio?
Pokuao sam te odvratiti.
To nije isprika.
Ne pokuavam se opravdati zadnji put kad smo razgovarali
sam ti dao razloge. Pet dugih godina smo gledali smrt i trupla, a ti
nas eli u to vratiti. Uperiti veterane protiv Krune i pogurati
Carstvo u graanski rat?
Bolje je umrijeti slobodan, nego ivjeti u ropstvu.
Vidim da nikada nisi bio rob. Oni podjarmljeni nikada ne ele
spaliti grad, oni ga ele posjedovati.
Znai, tvoji postupci voeni su nekom idealnom kombinacijom
moralnosti i vlastita interesa?
Neu se ispriavati zbog ambicija, ni ti se ne ispriava zbog
svojih.
Ali moje su bile velike, rekao je. Tvoje su male i sitniave.
Velik se ovjek prepoznaje po broju trupala koji za njime
ostaje.
Nita vano nije postignuto bez rtve.
Nisam ulazio u tu prepirku. Bilo je blesavo od mene to sam se
uvukao u tu raspravu, ne moete osobu uvjeriti kako je njihova
smrt nuna.
Ima li kakvih elja? pitao sam. Za tvoju obitelj, tvoje ljude?
Jedan je trenutak razmiljao pa odmahnuo glavom. Ne alim ni
za ime.

Tako govore sveci i budale. A ti nisi svetac.

Nasmijao se i natoio jo jedan viski. Moje e se ime i dalje
spominjati, rekao je ispivi pie. ovjek ne moe traiti vie od
toga.
Mogao bi traiti dui ivot koji bi proveo lagodno, enu koja bi ga
drala za ruku dok umire, djecu koja e ga naslijediti.
Ali Roland to nee dobiti pa nisam vidio smisla u tome da to
istaknem.
Jedan od agenta koje sa ostavio vani je uao i tiho zatvorio vrata.
Donekle sam ga poznavao, bolje od druge dvojice koje mu je Starac
dodijelio. Bio sam siguran kako su oni dobili upute da mene rijee
isto kao i Rolanda ako uoe znakove da se premiljam.
Natoio sam mu jo jedno pie. Kad je posegnuo prema njemu,
kimnuo sam ovjeku iza njega.
Bilo je brzo barem sam mu to mogao pruiti. Agent mu je
preao otricom preko grla jednim brzim pokretom. Krv je
poprskala stol, ali bio sam dovoljno daleko da ne poprska mene.
Roland nije skidao pogled s mene. Nakon nekoliko trenutaka
svjetlost u oima mu se ugasila.
Zamotajte tijelo, rekao sam ustajui. Bacite ga na mjesto koje
sam vam pokazao. I tako mi Prvoroenog, pazite da vas netko ne
vidi.
Istraga e biti kratka i povrna. Rolandovo truplo pronaeno je
ispred bordela u dijelu Grada sjena koji sam ak i ja izbjegavao,
dijelu grada u kojem ste mogli poginuti bez nekog posebnog razloga. Gadni detalji smrti nisu okaljali Rolandov ugled. Udruga je
organizirala veliki sprovod, udarali su se u prsa u sveanim uniformama, zahtijevali istragu njegova ubojstva i zahtijevali poviicu
penzija. Meutim, nisu druge pozivali na oruje. Joachim Pretories
je odrao rije.
A Starac je odrao svoju. Ja sam za svoju ulogu u izdaji primljen
u posebne postrojbe i otvoren mi je put prema moi. Za godinu
dana postao sam Starev podreeni, drugim rijeima, jedan od pet
do deset najmonijih ljudi u Carstvu. Tri godine kasnije opet sam

bio u Gradu sjena i dilao sam dah da spojim kraj s krajem.

U djetinjstvu itate prie pa pomislite da je i va ivot takav. Da
iza svakog vica stoji pria, da iza svake akcije postoji motiv. To je
glupost samo slijepo posremo prema naprijed. Neto uinimo, a
poslije smislimo razlog. Roland je bio lud zgodan, plemenit, ali
lud, onako kako moe biti samo ovjek koji ima velike snove.
Mene su moji nauili samo da ono to imate morate drati s obje
ruke da to zadrite.
Tako si barem govorim kad o tome razmiljam kasno naveer i
rano ujutro. Meutim, nikada ne povjerujem u to do kraja.
47.POGLAVLJE
Vrata Edwina Montgomeryja bila su otkljuana. To nije bio
dobar znak to je znailo kako znaju da dolazim i kako ih to ne
zabrinjava.
U Grofu sam se naoruao, namrkao vilinskim dahom sve dok
nisam prestao osjeati zube pa izaao. U gradu je bila ludnica
trideset godina nisam vidio takvo to, jo od najgorih dana zaraze.
Uinci onoga to e se zvati Veteranski neredi osjeali su se puno
dalje od mjesta sukoba. Svi koji su imali vrata sa zasunom skrivali
su se iza njih. Sivi olujni oblaci, nabrekli od dima, visjeli su izvan
dohvata i pljutali po meni svakim korakom.
to god da uslijedi, ja za to nisam bio spreman. Dah me nosio
poput komada smea na.vjetru, ali to nee potrajati. Kad nestane,
neu imati dovoljno snage da ostanem na nogama. Ali odgaanje
nije dolazilo u obzir. Prolo je dvanaest godina to e zavriti
danas, na koji god nain.
Botha je bio u primaoj sobi. Bio je u potkoulji i gurao je klavir
u kut sobe. To je ve uinio s ostatkom namjetaja: stoli za kavu
bio je uza zid, a preko njega smotan kirenski sag. Ugledao me, ali
nije zastao sve dok u sobi nije bilo nikakvih prepreka. Tada je iz
nereda izvukao zamotani paket i priekao da progovorim.
Uinio sam mu tu uslugu. Oekuje drutvo?

Ve tri dana mislio sam da e nam navratiti nakon to sam

sredio Gilchrista.
to mi je planirao rei?
Vjerojatno kako smo navratili do njega no prije Rhainine smrti
i stupili u kontakt s njom. Nemoj misliti loe o njemu nije znao
to planiram.
U svakom je sluaju platio zbog toga.
Tono .
Jesi li me promaio sa strijelom? pitao sam. Ili si samo htio
utiati pratnju?
Slegnuo je ramenima, a glava mu se zaklimala izmeu irokih
ramena. Valjda nisam bio onoliko paljiv koliko sam mogao biti.
Tko je on bio?
Pretoriesov ovjek. Posjetio sam zapovjednika kako bih se
uvjerio da razumije to moramo poduzeti s Rhaine. Inzistirao je da
me jedan od njegovih ljudi prati.
Zna da je zapovjednik mrtav.
Pretories mi nikada nije nita znaio ja imam samo jednog
zapovjednika, rekao je ponosno. Oduvijek.
Spreman si umrijeti za njega?
I ubiti.
Jesi li siguran da e to tako zavriti?
Uvijek je tako.
I meni isto.
Nasmijeio se i izvukao oruje iz zaveljaja, naslijeeni dvoruni
ma s valovitom otricom koja je blistala na svjedu.
Sam si je sredio, zar ne, Botha? pitao sam ga i gledao kako
prima drak maa.
Pretories je rekao da e nekoga poslati, ali odbio sam gazdarica je bila glupa kuka, rekao je Vaalan hladno. Zasluila je
to.

Kao i njezin brat?

Roland je bio gori. Botha je pljunuo na pod. Definitivno se nije
ponaao poput batlera, ali valjda vie nije bilo potrebe za time.
Nikada nije cijenio to to ima, cijeli je ivot muio oca koji mu je to
sve pruio.
Bojao sam se da e postati jedan od onih koje moram ubiti jer
mi stoje na putu poslije kojih se ponekad osjeam loe. Hvala ti
to si ovo uinio osobnim.
Moje je oruje staro petsto godina, rekao je Botha drei ga
tako da se svjetlo reflektira s otrice. Bilo je zamrljano krvlju puno
boljih ljudi od tebe.
Za to u dobiti etiri okra u zalagaonici u ulici Pritt, rekao sam
izvlaei maetu s pojasa. Taj u novac potroiti na drugu.
Botha nije bio sklon avrljanju niti se plaio okrutnih izjava.
Stao je u raskorak pa mi mahnuo da priem.
Pustio sam da mi no za bacanje klizne iz rukava na dlan pa
sam nonalantno podigao ruku no, vidio je to radim ili je bio
hladan poput pricera jer se sagnuo i no ga je preletio.
Po ne znam koji put sam poelio da sam jak koliko i na jeziku.
Ali bilo je prekasno za propitkivanja pa sam krenuo naprijed
znajui da je njegov domet neto to mogu kompenzirati svojom
brzinom. Znao je iste trikove kao i ja pa je odskoio i doekao moj
napad zamahom koji sam jedva izbjegao.
Botha je bio snaniji od mene, a ranije pospremanje dalo mu je
prostora za manevar. Razlika u veliini naeg oruja znaila je da
ne mogu riskirati i izravno mu parirati, morao sam se saginjati i
uzmicati van njegova dohvata. Ali nedostatak mahanja maem
dugim preko metar bio je taj to morate stalno njime vitlati, a to vas
brzo umori. Dodue, njega nisu zadnja dva dana mlatili na mrtvo
ime pa je imao vee zalihe snage od mene.
Uskoro smo obojica osjeali umor i na je tango usporio na
neujednaen ritam usred kojeg su se protezale povremene pauze.
Umoran si? pitao sam. Zadihao si se? Puno je lake zadaviti djevojku, zar ne?

Zareao je i dobro odglumio da se povlai pa pojurio naprijed.

Donekle sam nasjeo, ne dovoljno da me ubije, ali dovoljno da me
zaree preko trbuha.
Nisam pokazao bol, pretvarao sam se da to nisam ni primijetio,
da uope nemam taj dio tijela. Jesi li to radio zbog novca, Botha?
Jesi li mislio da e te general proglasiti svojim nasljednikom kad
ostane bez djece?
Boli me za novac, rekao je Botha daui i slijedei moje
kretanje vrhom maa.
Izvukao sam drugi no s pojasa. Naravno, tebi je dovoljna
njegova pohvala. to je bilo, tata te nije dovoljno volio? Odluio si
da general preuzme njegovu ulogu?
Uspio sam preivjeti sljedei okraj bez novih rana, ali jedva.
Botha je spustio ma uz tijelo, pripremao se na smrtonosni udarac.
Nije vano koliko njegovih klinaca ubije, rekao sam u elji da
ga razjarim. Nikada te nee smatrati dijelom obitelji.
Bijesno je zaurlao i podigao oruje kako bi me raspolovio.
Kleknuo sam i osjetio kako njegov ma leti iznad moje glave pa sam
mu lijevom rukom zario no u stopalo. Opet je zaurlao, ovaj put
zbog boli, a ja sam se otkotrljao van njegova dohvata.
Bilo je gotovo iako on to nije odmah shvatio. Nisam se urio ve
sam polako kruio oko njega i gledao kako pod oko njegove rane
poprima grimiznu boju. Malo kasnije oi su mu izgubile sjaj,
poprimile su onaj izraz koji nastane kad mozak ne prima dovoljno
kisika. Pretvarao sam se da kreem naprijed, a on je dao sve od
sebe ali pokreti su mu bili usporeni i lako sam ih izbjegao. Nije
imao snage zaustaviti svoj napad, a ja sam zamahnuo i odrezao mu
ruku u laktu. Poprskala me krv iz batrljka. aka koju sam odrezao
i dalje je stezala oruje, a ona na njegovu tijelu bila je stisnuta.
Botha me promatrao otvorenih usta kao da ne vjeruje to se dogaa
dok je krvario iz rane na ruci.
Nije lijepo igrati se s ovjekom na samrti, tko god on bio. Botha
nije imao jo puno vremena i nije bilo potrebe da bude jo bolnije.
Izvukao sam maetu iz njegove lubanje i oistio je na kirenskom

sagu pa je vratio za pojas. Onda sam se naslonio na klavir koji se

oglasio kakofonijom zvukova. Rana koju mi je Botha nanio bila je
gadna, ali ne i smrtonosna. Meutim, nakon svega to sam proao
nisam je mogao samo zanemariti. vrsto sam je stisnuo rukom i
krenuo prema drugoj prostoriji.
General je izgledao kao da je toliko blizu smrti da je sve ovo
djelovalo suvinim. Naa ga borba nije nagnala da ustane od stola i
odbijao je pogledati prema meni.
Salutirao sam mu rukom kojom nisam drao crijeva. Bilo je to
pomalo dramatino i za to krivim gubitak krvi.
Utonuo je na stolici.
Ispriavam se to dolazim bez najave, generale, i povrh toga
neprikladno odjeven.
Trebalo mu je puno vremena da odgovori. Znai, Botha lei
mrtav u salonu?
Naalost, nije vam stigao sloiti krevet.
Doao si i mene ubiti?
Tako nekako.
Svia ti se ubijati starce?
Noge su mi zaklecale. Oslonio sam se rukom na stol. Poslije
zadnjih nekoliko dana? Jo nekoliko kapi krvi nee uiniti nikakvu
razliku.
Konano me pogledao u oi i u drugim bih se okolnostima divio
njegovu miru. Idemo to onda obaviti.
Ne uri nam se, rekao sam iako to nije bilo tono. Morao sam
se pobrinuti za ranu, a ni general nije jo imao puno vremena. Kad
ste me pozvali, jeste li znali za moju ulogu u Rolandovoj smrti?
Uinio si to si morao, spustio je naboranu glavu prema stolu.
Moj je sin bio lud u ratu je poludio. Spalio bi cijelu nau
zemlju.
To lijepo opravdava nae postupke. Jeste li ikada mislili da u
Rhaine vratiti kui? Ili ste samo trebali nekoga da vam otkrije

njezinu lokaciju?
Nadao sam se da to nee biti potrebno. Nadao sam se da e biti
razumna.
Mislim da niste. Mislim da ste se nadali da u vam ja srediti
Rhaine da u se zabrinuti kako bi ona mogla otkriti istinu i
srediti da je zadesi neka nesrea. To se nije dogodilo pa ste naredili
Bothi da stupi u kontakt s Pretoriesom kako biste se uvjerili da
zapovjednik razmilja isto kao i vi.
Vara se, rekao je. Nisam to planirao, jednostavno se tako
dogodilo. Nisam bio siguran da mu vjerujem teko je bilo rei,
bio je star i slab i bilo mu je teko iitati bilo to s tog drevnog lica.
Joachim bi je ionako ubio kad je saznao da njuka. Vie nita
nisam mogao uiniti kad je otila u Grad sjena.
Mogli ste priznati. Mogli ste joj rei to se dogodilo. Mrzila bi
vas, ali bi bila iva.
Polako se nasmijeio, ako neto tako ogoreno moete nazvati
osmijehom. To si i ti mogao uiniti.
Kia je udarala po prozorima, bio je to ugodan i ujednaen zvuk
i moj se puls usporio u skladu s time. Noge su mi poruivale da bih
mogao prestati stajati, da je bolje da se sklupam na tepihu poput
psa. Da kratko odrijemam, ili dugo, ili zauvijek. to je bilo s
Rolandom?
Bio bih izvrstan kancelar, odgovorio je Montgomery poslije
pauze iako se nije obraao meni. Mogao sam pomoi naim
dekima. Mogao sam se pobrinuti da dobiju ono to zasluuju.
Mogao sam uiniti velika djela.
Zapravo nisam sumnjao u njegove rijei. Samo da vam je sin
bio posluan.
Njemu je to sve bila igra, prosiktao je Montgomery, jo uvijek
bijesan na Rolanda ak i poslije dvanaest godina i svoje osvete.
Radio je to meni u inat.
Jednog vam je dana priao Starac i apnuo ideju na uho plan
je bio razuman, tih, neto to ste eljeli uti.

Rekao je da imamo priliku ispraviti situaciju da ja postanem

kancelar, da Carstvo izbjegne uas koji je moj sin planirao.
Zamolio me da se obratim Joachimu da vidimo moemo li
istisnuti Rolanda prije nego to situacija napreduje jo vie. Rekao
je kako je jo uvijek mogue spasiti Rolanda od vlastite gluposti.
Jeste li mu povjerovali?
Ne znam, rekao je Montgomery i zvuao je iskreno.
Nisam netko koga iznenade ljudski postupci. Mislim da
Rolanda razumijem ili barem nije na meni da mu sudim. Ali
mislio bik da su nekome u vaim godinama najvanije sljedee
generacije.
to eli rei?
Zar vam je toliko malo znaila da ste je dali zadaviti za nekoliko
mjeseci mira?
Lako je nekoga u glavi pretvoriti u zloinca, u stvora koji ne
posjeduje ni trunku pristojnosti, nekoga tko vam je posve stran. Ja
sam to radio dok sam dolazio, radio sam to otkako mi je Starac
otkrio generalovu igru. Sada mi ga je bilo tee mrziti bio je polumrtav, a nadivio je sve koje je volio. Znao sam poneto o tome
kad vas izbori odvedu dalje nego to ste planirali, dalje nego to ste
eljeli ii.
Ti ni za ime ne ali? pitao me.
alim za ponekim stvarima. Ali nije dovoljno aliti morate i
platiti.
Ovo kao da je zapalilo neto u njemu, neku dogorjelu eravicu.
Progovorio je glasno, najglasnije to je mogao. Jesi li ti platio za to,
porunie? Jesi li? Nisi uspio spasiti Rhaine pa si oprao cijeli grad
krvlju. Vidim dim kroz svoj prozor! Koliko si ljudi ubio za djevojku
koju nisi ni poznavao? Stoji preda mnom i dri mi prodike o
moralu kao da tvoje ruke nisu krvave do lakta! Kao da nisi igrao
nikakvu ulogu u Rolandovu kraju!
Ja mu nisam bio otac. Iz depa sam izvadio medaljon koji mi je
dao prvoga dana i bacio mu ga preko stola. Ni njezin.

To je bilo dovoljno. Drhtavim rukama ga je otvorio i zagledao se

u Rhaineino lice.
Izvadio sam no iz pojasa i zabio ga u stol. Izvolite.
Podigao je pogled prema meni. Oni e to zatakati zar ne?
Kimnuo sam. Oni e to zatakati.
I jesu. General Edwin Montgomery preminuo je od sranog
udara ne mogavi pretrpjeti gubitak drugog djeteta. Nekoliko dana
kasnije poloen je u obiteljsku grobnicu kako bi proveo vjenost
pored tijela ubijene djece.
48.POGLAVLJE
Stvar je sigurna, Wardene. Zna da te ne bih prevario.
Bilo je kasno popodne, nekih tjedan dana nakon prosvjeda.
Sjedio sam za stolom pred naim ulaznim vratima i trudio se to
manje micati, to je zapravo zahtjevnije nego to biste pomislili.
Kia je padala manje-vie stalno otkako je poela. Pokisli biste do
koe u roku od pola minute, a pranjave ulice pretvorile su se u
kaljuu. Gotovo da ste poeljeli da se vrate vruine gotovo. Oluja
je konano pokazivala znakove kraja, ali za sada je jo padalo i bilo
mi je drago to sam skriven ispod cerade. Od podneva sam mijeao
viski s vodom, ali vodu sam brzo prestao dodavati.
Za deset okra dobit e stotku poslije mjesec i pol, za poetak.
to kae na takav povrat novca?
Udica Tully bio je ovisnik o zmajevcu. Ne znam je li ga jo neto
opisivalo. Navratio je nekoliko minuta ranije, oluja je bila posve
nebitna kad mu se pruala prilika napuniti plua zmajevcem na
moj troak.
Dakle, uvjeren sam da to mogu sam rijeiti, ali pomislio sam da
bih mogao i tebe uvesti. Rekao sam im da poznajem ovjeka koji
zna svoj posao. ovjeka koji prepoznaje priliku kad je vidi, a ja ne
znam bolje prilike od ove.
to taj ne bi uinio za lulu punu zmajevca. Trebao sam ga
ozlijediti isto iz principa oito mi je ugled patio ako je

bezveznjak poput Tullyja mislio da mi bez straha moe troiti

vrijeme. Ali jo uvijek me boljelo cijelo tijelo od silaska niz
stepenice sam ostajao bez daha. U depu sam imao boicu daha,
istu ve etiri dana, ali iz nekog blesavog razloga nisam si
dozvoljavao da je izvadim.
Cijeli je grad izbaen iz ravnotee sada je vrijeme za taj potez.
Otoane treba malo pogurati. Oni e obavljati tei dio posla.
Ispio sam jo jedan gutljaj viskija pa spustio glavu na stol. Nije
bio mekan. Tully, ako progovori jo jednu rije, ubit u te i
ostaviti tvoje tijelo u uliici. Zna da hou.
Proizveo je zvuk negodovanja u grlu, ali nije ga oblikovao u rijei.
Moda je moje ime ipak jo neto znailo. Vrijeme je prolazilo. Bio
sam pripit i zaklopio sam oi pa ne znam koliko je vremena
proteklo.
Prigueni pad sa stepenica obavijestio me da se Tully vratio.
Glupa budala nije znala kada treba otii. Izvukao sam no iz izme
i zabio ga u stol pa podigao glavu smiljajui neto prijetee.
Pogled mi je uzvraao neimpresionirani Cari. Lijep no.
Ja... Mislio sam da...
Tully je otiao na stranji izlaz.
Nespretno sam kimnuo pa mu mahnuo da sjedne. Posluao je,
ali je utio. Vratio sam otricu u izmu.
Neko smo se vrijeme promatrali. To ba nije bilo zabavno. Na
nebu se sunce probijalo kroz oblake. Moj je viski bio pri kraju. Jo
jedan vei gutljaj i vie neu imati razloga za ostanak.
Kia poputa, rekao sam.
ini se da je tako.
Moram neto rijeiti s jednim tipom. Jesi li za etnju?
Kimnuo je nakon pauze, ja sam oprezno ustao pa smo krenuli.
Hodanje je zatezalo dio eluca koji vie nisam imao i podsjealo
me na desetke drugih ozljeda koje sam pretrpio toga tjedna. Bio
sam prestar da bih preivio jo velik broj istih. Iskreno, bio sam

iznenaen to sam ovo preivio. Cari je usporio prema mom ritmu.

Trebalo mi je neko vrijeme da skupim hrabrost i progovorim.
Kako idu lekcije?
Dobro.
Mazzie je dobra prema tebi?
Nije me nasjeckala i skuhala u gulau.
Jo, rekao sam. Jo te nije nasjeckala i skuhala u gulau.
Nije se nasmijao. Splasnula mu je oteklina na licu, ali jo se
vidjela. Nisam volio gledati u nju, ali nisam si doputao da odvratim pogled.
Jesi li nauio neto novo ili jo uvijek vrti boje?
Uim micati predmete a da ih ne diram.
To bi moglo biti korisno.
izme su mi upadale u blato morao sam ih izvlaiti svakim
korakom. Iako je kia stala, bili smo jedini na ulici i polako smo
koraali avenijom po kojoj je paralelno moglo hodati dvanaest
krupnih mukaraca. Pribliili smo se Okuci i ugledali prve znakove
prosvjeda: spaljene domove, osmuena stubita koja su vodila u
nitavilo, ostatke kamenih podruma koji su tvorili simpatine
trokute. Trebalo je petnaest godina, ali rat je stigao do Rigusa.
Nadao sam se da je to bilo sve, a ne tek uvod u nove nerede.
Bilo mi je vano da ode, rekao sam konano. Znao sam da e
biti gadno nije bilo vremena da to lijepo prenesem. Da si due
ostao, sada ne bi bio ovdje.
Znam, rekao je.
to se ostalog tie... Mogao sam to bolje rijeiti.
Stali smo ispred bara. Uao sam pa izaao. Torba mi je bila
laka, a novanik malo tei. Krenuli smo prema dokovima.
Adolphus kae da je Pretories bio izdajica, da je radio za Crnu
kuu, zapoeo je Cari.
Da?

Kae da je sredio Rolandovo ubojstvo da preuzme veterane.

Pa pristao je na taj plan.
Zato je to uinio?
Ve sam neko vrijeme razmiljao o tome, zapravo otkako sam ga
gledao kako umire. Iako to zvui glupo, volio bih da sam mogao s
njime porazgovarati o tome. Je li se radilo o tipinoj pohlepi za mo
i novac? Je li bio umoran od toga da slui nekome? Je li smatrao da
je Roland prolupao i da ga treba zaustaviti? Nije grijeh ako odbijete
slijediti nekoga s litice, ali drugo je ako ga pogurnete. Ne znamo
uvijek zato neto radimo, rekao sam.
to e se sada dogoditi s Udrugom?
Isto kao i uvijek. Stvari se uglavnom ne mijenjaju. Iako nisam
bio siguran da u to vjerujem. Neredi su bili rijedak udarac za
Starca. Moe on baciti krivnju za nerede na radikalno krilo Udruge,
ali na kraju dana je izgorio velik dio grada, a voa nacionalne sigurnosti nije to trebao dopustiti. Sumnjam da je planirao da se stvari
tako odviju. Moda vie nije drao sve konce u rukama. Uznemirila
me ideja da Starac stari. To je kao da oslabe plime ili stane vjetar.
A ti i Adolphus?
Jo smo uvijek razmjenjivali samo pozdrave na stubitu. Nisam
ga mogao pogledati u oi, kao ni on mene. Nemam odgovor na sve.
Sunce je iskoristilo rijetku priliku da bljesne pa se reflektiralo sa
svakog komada metala i stakla, ali nam nije pomoglo pri probijanju
kroz petnaest centimetra blata. Pred jednosobnom kolibom golo se
dijete igralo u lokvi i veselo gugutalo, a spol su mu prikrile i godine
i prljavtina. Majka se pojavila na vratima i povikala neto to
nismo razumjeli pa izvukla dijete iz blata i istukla ga. Odvratio sam
pogled nauio sam lekciju o obiteljskim prepirkama.
Koliko si toga ti pokrenuo? pitao je Cari.
Manje nego to sam tada mislio.
Je li se isplatilo?
Razmislio sam prije nego to sam odgovorio. Vjerojatno nije.
Skrenuli smo desno s ulice Svjetla i krenuli ulicom koja je, hvala

Prvoroenom, bila kamena. Krivudala je kroz redove zgrada i

odvela nas dalje od glavne ceste.
Ovo nije put natrag do Grofa, rekao je Cari.
Zato, ima posla?
Nakon stotinjak metara cesta se suzila pa smo morali hodati
jedan za drugim. Cari je potrao naprijed, a ja sam se vukao za
njime. Put se otvarao u platformu iznad jednog kraja luke, bilo je to
nekoliko metara praine i pijeska urezano u brdace koje se dizalo
iz zaljeva. Voda je bila tamna i valovita i dalje na horizontu se
stapala s oblacima. Dolje na molu vidjeh smo ostatke aice
amaca koje je oluja smrskala na hridima.
Jesu li barem dobili ono to su zasluili? pitao me Cari. Tko?
Zloesti.
U tom mi je trenu izgledao tako malen, tako prokleto mlad.
Krljavo drvce raslo je iz kamena pa sam se naslonio na njega i
smotao cigaretu. Popuio sam je do kraja prije nego to sam odgovorio. Ne svi.
To ga nije zadovoljilo. Nije ni mene, ali to je bilo sve to sam mu
mogao ponuditi. Jo smo nekoliko minuta promatrah valove pa
sam nas odveo kui.
zavretak