Professional Documents
Culture Documents
Rudolf Steiner Okultni Znakovi I Simboli
Rudolf Steiner Okultni Znakovi I Simboli
Okultni
znakovi i simboli
Predavanja odrana
u Stuttgartu od 13. do 16. rujna i
u Baselu 17. studenoga 1907.,
u Mnchenu 20. kolovoza 1911. te
u Dornachu 18. prosinca 1921.
equilibrium@2007
SADRAJ
PENTAGRAM I LJUDSKO TIJELO
PENTAGRAM
KAO IZRAZ ODNOSA SNAGA U OVJEKU
SVJETLO KAO SIMBOL MUDROSTI
HARMONIJA SFERA I OKULTNA ASTRONOMIJA
OVJEK ATLANTIDE
GOTIKE KATEDRALE
NOINA ARKA
ZMIJA RIBA LEPTIR PELA
9
16
21
25
28
32
35
SIMBOLIKA BROJEVA
EVOLUCIJA INVOLUCIJA I STVARANJE IZ NIEGA
42
ALFABET I ABECEDA
56
PENTAGRAM
I LJUDSKO TIJELO
Ova etiri p r e d a v a n j a koja e se o d r a t i u
Stuttgartu biti e u malo prisnijem tonu jer se
moe pretpostaviti da je publika veim dije
lom sastavljena od lanova koji su ve neko
vrijeme upoznati s osnovnim idejama okultnog
uenja, pa prema tomu, vjerojatno ele saznati
skrovitije detalje s podruja duhovne znanosti.
U ovim predavanjima bavit emo se okultnim
simbolima i znakovima u odnosu na astralni
i duhovni svijet, a za itav niz biti e obja
njeno njihovo dublje znaenje. Molim vas da
obratite pozornost da e mnogo toga iz prva
dva predavanja zvuiti neobino, te da e bi
ti p o t p u n o objanjeno tek poslije, u treem i
etvrtom predavanju, to, naravno, proizlazi
iz same grade jer predavanja o duhovnoj
znanosti ne mogu biti poput predavanja s ostalih
podruja koja su matematiki sastavljena od
jednostavnih elemenata. Mnogo toga to e
isprva izgledati maglovito poslije e postati
jasno i razumljivo.
Simboli i znakovi, ne samo u obinom nego
i u teozofskom svijetu, esto ostavljaju dojam
neeg proizvoljnog to samo slui za "ozna
avanje". To, meutim, nije tono. Znate da su,
primjerice, razliiti planeti svemira oznaeni
znakovima. Znate da je poznati znak u teozofskim
slikovnim opisima tzv. pentagram. Nadalje znate
da se u razliitim religijama svjetlo spominje
u smislu mudrost, u smislu duhovne jasnoe.
Kad biste sada upitali za znaenje takvih stvari
SVJETLO
KAO SIMBOL MUDROSTI
Uvijek kad prorok ili utemeljitelj religije govori
o svjetlu i time hoe ukazati na mudrost to
ne ini stoga to to smatra genijalnom slikom.
Okultist svoje miljenje temelji na injenicama
i zato njemu nije vano da ono bude genijalno,
ve da bude istinito! Kao okultist on mora
odustati od nezakonitog miljenja, ne smije
donositi proizvoljne zakljuke ni osuivati.
On mora, korak po korak, pomou duhovnih
injenica razvijati ispravno miljenje. Stoga ova
slika svjetla ima duboko znaenje ili, tovie,
ona je duhovnoznanstvena injenica. Da bismo
to prepoznali vratimo se ovjekovom biu.
Astralno je tijelo trei ovjekov dio. Ono
je nositelj radosti i tuge te o njemu ovise o
vjekova unutarnja duevna iskustva. Biljka
nema astralno tijelo i zato ne moe iskusiti
radost i tugu kao to to mogu ovjek i ivotinja.
Ako danas prirodoznanstvenik, bavei se ispi
tivanjem prirode, govori o osjeajima biljki
tada ono to govori poiva na sasvim pogre
nom shvaanju prirode osjeaja. Do ispravne
predodbe astralnog tijela doi emo samo
ako slijedimo razvoj kroz koji je ono prolo
tijekom vremena.
Znamo da je ovjekovo fiziko tijelo naj
stariji i najkompliciraniji lan njegova bia,
njegovo je etersko tijelo neto mlade, a njegovo
je astralno tijelo najmlae. No, najmlae od
svega je njegovo Ja. Fiziko je tijelo prolo
kroz dugotrajan razvoj, koji se dogaao tijekom
H A R M O N I J A SFERA
I OKULTNA A S T R O N O M I J A
Nekim drugim metodama, o kojima emo s
vremenom takoer govoriti, ljudsko bie moe
dosegnuti razinu na kojoj mu se, pomou
njegovih vlastitih unutarnjih snaga, prostor
pojavljuje kao neto sasvim drukije. Ako iz
vodi odreene vjebe, prostor nee biti samo
preplavljen svjetlom mudrosti nego e takoer
zazvuiti. Kao to znate, u staroj pitagorejskoj
filozofiji spominje se harmonija sfera. Sferu bi
trebalo zamisliti kao svemirski prostor, prostor
u kojem lebde zvijezde. To se obino smatra
izmiljenom predodbom, ali to nije nikak
va pjesnika poredba ve stvarnost. Onaj tko
u skladu s u p u t a m a dovoljno vjeba nauit
e sluati stvarnu glazbu koja se razlijee
svemirom. Kad nekom na ovaj nain svemir
duhovno zazvui moe se rei da je ta osoba u
devahanu. Bit ovih zvukova je duhovna; oni ne
ive u zraku, nego u mnogo vioj i finijoj tvari,
akai. Prostor oko nas neprestano se ispunjava
takvom glazbom, a takoer postoje odreeni
osnovni tonovi. To ete si moi predoiti ako me
budete slijedili u sljedeem razmatranju za koje
sam siguran da e matematikim astronomima
izgledati sasvim ludo.
Prije sam spomenuo da se naa Zemlja
razvijala p o s t u p n o . Najprije je bila Saturn,
potom je postala Sunce, o n d a Mjesec te Zem
lja. S vremenom e postati Jupiter, Venera i
Vulkan. Sada moete upitati: "No, danas je
Saturn jo uvijek na nebu; u kakvom je odnosu
OVJEK ATLANTIDE
Prijeimo na sljedee razmatranje. Svatko
tko se neko vrijeme bavio antropozofijom
zna da je naa Zemlja u svojem sadanjem
utjelovljenju prola kroz nekoliko stupnjeva
razvoja. U pradavnoj se prolosti nalazila u
vatreno-tekuem stanju. Ono to je danas ka
men i metal tada je teklo kao to danas eljezo
tee u ljevaonici. Nije opravdana primjedba
da u ono doba nije moglo biti nikakvih ivih
bia jer su t a d a ljudska tijela bila prilago
ena uvjetima onoga vremena. Zemlja se iz
vatreno-tekueg stanja preobrazila u ono to
nazivamo Atlantskom epohom. Nai su preci
tada ivjeli na kontinentu koji je danas d n o
Atlantskog oceana.
Ovi su preci, naravno, imali sasvim druk
iju konstituciju od dananjeg ovjeka. Imali su
neku vrstu vidovitosti odjek viih stupnjeva
vidovitosti. Ljudi Atlantide nisu mogli vidjeti
vanjske p r e d m e t e kao p r o s t o r n o ograniene.
U ranim danima razvoja Atlantide gledanje je
bilo sasvim drukije. Kad bi se jedna osoba
pribliavala drugoj nije uoavala obris njezina
lika, ve je u njoj nastajala obojena predodba
koja nije imala nikakve veze s vanjskim, nego
je odraavala unutarnje duevno stanje druge
osobe. Ona je, primjerice, u drugome mogla
vidjeti osjeaj osvete te p r e d njim pobjei.
Osjeaj osvete izraavao se uzburkanom crvenom
predodbom.
Vanjsko se gledanje p r e d m e t a razvijalo
sasvim postupno. Ono to je ovjek prije vidio
GOTIKE KATEDRALE
Kad su ljudi koji su se poneto razumjeli u
okultizam proizvodili neki predmet u vanjskom
svijetu s njim su uvijek htjeli postii odreenu
svrhu za duu. Sjetite se gotikih crkava,
karakteristinih graevina koje su se podizale
poetkom srednjeg vijeka i irile se iz zapadne
p r e m a srednjoj Europi. Ove su crkve imale
odreeni arhitektonski stil izraen lukom koji
se sastojao od dva dijela to su se spajala gore
u jednoj toki. Ovaj arhitektonski oblik proima
cjelinu kao atmosfera specifini luk koji se
sastoji od dva dijela uiljena do toke, cjelina
koja tei navie, stupovi odreenog oblika itd.
Bilo bi sasvim pogreno tvrditi da je takva
gotika katedrala proizila iz vanjskih potreba;
moda iz tenje da se napravi Boja kua koja
bi izraavala ili znaila ovo ili ono. Ona se
temelji na neem mnogo dubljem.
Prvi koji su ukazali na osnovne ideje
gotikih graevina bili su upueni u okultizam,
bili su posveeni do odreenog stupnja. Svrha
takvih graevina bila je da omogue svakom
tko bi uao u takvu Boju kuu da primi sasvim
o d r e e n i duevni ugoaj. Kad ovjek ugleda
ove specifine lukove, kad pogledom obuhvati
unutarnji prostor u kojem se stupovi uzdiu
poput drvea u gaju, takva Boja kua na duu
djeluje sasvim drukije od, primjerice, kue
s antiknim stupovima koja ima uobiajenu
romaniku ili renesansnu kupolu. ovjek,
naravno, nije bio svjestan injenice da ovakvi
N O I N A ARKA
Imate li sve ovo na umu shvatit ete na ispravan
nain to se dogodilo na kraju Atlantske epohe.
Nije postojao zrak kao danas; rasprostranjenost
zraka i vode bila je sasvim drukija nego danas.
Atlantidu su okruivale maglene mase. Ako si
predoite kako se uzdie magla, kako nastaju
oblaci i pada kia, tada imate minijaturnu sliku
onoga to se tisuljeima dogaalo na golemim
prostranstvima Atlantide.
Promjenom ovjekovih vanjskih ivotnih
uvjeta on se takoer mijenjao. Prije su, dakle,
u zemljama pokrivenim debelim masama magle
ivjeli ljudi koji su imali neku vrstu vidovi
tosti. Postupno su dolazile kine oluje; postup
no su se ljudi privikavali na sasvim novi nain
ivota, na novo opaanje, novu svjesnost.
Ljudska su se tijela morala promijeniti. Bili
biste iznenaeni kad biste mogli vidjeti slike
prvih ljudi Atlantide. Koliko su se razlikovali
od dananjih ljudi! Nemojte, meutim, misliti
da se ova promjena dogodila sama od sebe.
Ljudske su due kroz duga vremenska razdoblja
morale raditi na ljudskim tijelima i proizvoditi
uinke kao to su oni opisani jednostavnim
primjerom o uincima arhitektonskih oblika
na osjeajni ivot, koji su se poslije pojavili
u ljudskom liku.
to se dogodilo kad je atlantska prela u
poatlantsku epohu? Kao prvo, ljudska je du
a pretrpjela promjene, a u skladu s njima
promijenio se i sam oblik tijela. Razmotrimo to
malo dublje. Zamislimo si starog atlantiana. On
Z M I J A RIBA
LEPTIR PELA
U Knjizi postanka nalazimo simbol zmije. U
Rimskim ete katakombama naii na sliku
ribe za koju n a m predaja kae da oznaava
kranstvo ili Krista. Ako bi netko razmiljao
o ovim simbolima mogao bi, naravno, u njima
pronai mnogo toga genijalnog, ali to bi bila
samo nagaanja. Mi se elimo baviti samo s
onim to je stvarno jer su nam i ove stvari
dane iz duhovnih i astralnih svjetova. Ako ete
me na nekoliko t r e n u t a k a slijediti u povijest
ovjekova razvoja, shvatit ete kakva je istina
sadrana u oba ova simbola.
Podsjetimo se jo jednom da je Zemlja
takoer imala mnogo razliitih utjelovljenja
kao i ovjek. Ljudski je lik bio uvijek prisutan
tijekom razliitih inkarnacija Zemlje na
Saturnu, Suncu i Mjesecu. ovjekovo se Ja,
meutim, prvi p u t pojavilo na Zemlji. Sada
nakratko moramo obratiti pozornost na to kako
je izgledala Zemlje u svojoj prvoj inkarnaciji,
dok je jo bila Saturn. U ono vrijeme jo nisu
postojale stijene ni polja za obraivanje.
Postojalo je ljudsko fiziko tijelo, ali je bilo u
finijem stanju. Ono se tek postupno skrutnulo
do svojeg sadanjeg mesnatog oblika.
Ako danas prouavate tvari oko sebe otkrit
ete da se one nalaze u razliitim stanjima.
Prvo, postoji kruto, u okultizmu nazvano ZEMLJA;
potom tekue, u okultizmu nazvano VODA ne
misli se samo na vodu na Zemlji nego na sve
SIMBOLIKA BROJEVA
I N V O L U C I J A EVOLUCIJA I
STVARANJE IZ NIEGA
Danas emo se najprije baviti razmatranjem
simbolike brojeva. Govorei o okultnim znako
vima i simbolima nuno je, pa makar i ukratko,
spomenuti simbole izraene brojem. Moete se
prisjetiti mojeg prekjueranjeg tumaenja u
kojem sam govorio o numerikim proporcijama
u svemiru, o brzini kojom se kreu pojedini
planeti te o harmoniji sfera do koje dolazi
zbog usklaenosti ovih razliitih brzina. Ve
iz ovoga moete vidjeti da brojevi i numerike
proporcije imaju odreeno znaenje za svemir
i za svijet. Mogli bismo rei da se harmonija,
koja se razlijee svemirom, izraava u brojevima.
Sada emo skrenuti pozornost na mnogo bitniju
simboliku brojeva ijeg se znaenja, meutim,
moemo samo dotaknuti. Ako bismo se htjeli
u to istinski udubiti morali bismo razmotriti
mnogo drugih stvari. U svakom ete sluaju
barem dobiti predodbu o tomu to znai kad
se za staru okultnu, pitagorejsku kolu kae da
je isticala potrebu za udubljivanjem u prirodu
brojeva da bi se proniknuo svijet.
Mnogima razmiljanje o brojevima moe
izgledati s u h o p a r n o i t u r o b n o . Onima koji su
zaraeni materijalistikom kulturom naeg
doba, vjerovanje da se razmatranjem brojeva
moe stei znanje o prirodi stvari, izgledat e
neozbiljno. Postojali su, meutim, duboki razlozi
ALFABET I ABECEDA
Ve se neko vrijeme bavimo stjecanjem preciz
nijeg znanja o odnosu ovjeka prema svemiru,
a danas emo n a d o p u n i t i naa prijanja pro
uavanja. Uzmemo li u obzir kako ovjek ivi u
sadanjem razdoblju njegova razvoja uzimajui
ovo razdoblje tako iroko da ono ne obuhvaa
samo povijesno nego i predpovijesno doba
moramo zakljuiti da je govor najistaknutije
obiljeje ovog t r e n u t k a kozmike evolucije
ovjeanstva. Govor je taj koji ovjeka izdie
iznad ostalih p r i r o d n i h carstava.
U prolotjednom predavanju sam spome
nuo da je tijekom evolucije ljudske vrste jezik,
govor u cijelosti, takoer bio podvrgnut razvoju.
Natuknuo sam da je u vrlo starim vremenima
govor bio neto to je ovjek oblikovao iz
sebe kao svoju najprvobitniju sposobnost te
kako je pomou svojih govornih organa mogao
izraziti boanske duhovne snage koje su u
njemu ivjele. Natuknuo sam takoer da su na
prijelazu iz grke u rimsko-latinsku kulturu, tj.
u etvrtom poatlantskom razdoblju, pojedini
glasovi u jeziku izgubili svoja imena te da u
suvremenoj u p o t r e b i jedva imaju vrijednost
glasova. U grkoj kulturi jo uvijek postoji
ime za prvo slovo alfabeta, ali je u latinskoj
kulturi ono samo "A". Na prijelazu iz grke
u latinsku kulturu neto ivo u govoru, neto
izrazito konkretno promijenilo se u apstrakciju.
Moglo bi se rei: sve dok je ovjek prvo slovo
abecede zvao "Alfa" u njemu je doivljavao
odreenu mjeru inspiracije, ali od trenutka kad
RUDOLF STEINER
Doktor filozofije Rudolf Steiner roden je 27.
veljae 1861. godine u Donjem Kraljevcu u
Meimurju (tadanja Austro-Ugarska), a umro
je 30. oujka 1925. godine u Dornachu u
vicarskoj. Maturirao je u Wiener-Neustadtu
1879. godine, a na bekoj Visokoj tehnikoj
koli studirao je matematiku i p r i r o d n e zna
nosti te je istodobno p o h a a o predavanja iz
knjievnosti, povijesti i filozofije. Osobito se ba
vio prouavanjem Goetheovih djela s podruja
prirodnih znanosti. Doktorirao je filozofiju na
Sveuilitu u Rostocku 1891. godine. Od 1890.
do 1897. radio je u Weimaru na sreivanju
Goetheova arhiva. Ovim je r a d o m stekao re
putaciju najveeg a u t o r i t e t a na podruju
poznavanja Goetheovih p r i r o d o z n a n s t v e n i h
spisa.
Dr. Rudolf Steiner je jedan od pionira koji su
prije gotovo stotinu godina doveli ezoteriku na
prostore zapadne i srednje Europe, u doba kad
je sve nadosjetilno za prosjenog europljanina
znailo neto nerealno i iracionalno. Bio je
intelektualac iroke naobrazbe s podruja pri
rodnih i drutvenih znanosti, literature, glazbe
ne i likovne umjetnosti, a pored toga ovjek s
razvijenom percepcijom nadosjetilnog svijeta.
Kombinacija ovih osobina omoguila mu je da
osmisli antropozofiju kao d u h o v n u znanost,
odnosno da stvori konzistentan znanstveni
sustav na podruju ezoterike koji s lakoom
moe pratiti svatko tko se bavi istraivanjem
nadosjetilnog.