Sveuilite u Zadru

Odjel za arheologiju

KONCEPT SMRTI KROZ SVJETSKE

RELIGIJE
Seminarski rad iz kolegija
Groblja i naselja ranog srednjeg vijeka

Mentor: Doc. dr. sc. Tomislav Fabijani

U Zadru, 7. prosinca 2015.

Studentica: Aleksandra Matura

SADRAJ
1. UVOD...................................................................................................................1
2. PRETKRANSKA VJEROVANJA O SMRTI........................................................3
2.1.
EGIPAT
2.2.
MEZOPATAMIJA I BABILON
3. DOMORODAKE RELIGIJE....................................................................................5
4. JUDAIZAM...........................................................................................................7
5. KRANSTVO....................................................................................................10
6. ISLAM................................................................................................................12
7. HINDUIZAM.......................................................................................................13
7.1.
DAINIZAM
8. BUDIZAM...........................................................................................................16
9. ZAKLJUAK.........................................................................................................18
10. POPIS LITERATURE...........................................................................................19

1. UVOD
2.

Jedno od najintrigantnijih pitanja, jedno od onih koje spada u sfere vjeno

istraivanih, opisivanih i propitkivanih tokom cijele povijesti ljudskog roda je pitanje
smrti. to je smrt, kako objasniti smrt i postoji li ivot nakon smrti samo su neka
pitanja s kojima se mnogi danas susreu. Smrt je oduvijek bila jedan od fenomena koji
fascinira ljude. Iako je neupitno kako ljudski ivot zavrava smru, postojanje
koncepta ivota nakon smrti i onostranog svijeta je aktualno u svim populacijama.
Smrt je u svojoj najuoj definiciji kraj ivota, prestanak svih vitalnih funkcija, no
brojne religijske i filozofske tradicije razliito tumae zavretak ivota, postojanje
due i zagrobni ivot. Smrt je na neki nain vjeni pratilac ivota, smrt je onaj trenutak
koji okonava ivot. Smrt je tako kroz cijelu povijest ljudskog roda bila i izvor
inspiracije, tema brojnih mitova, pjesama te jednako tako i prisutna u ikonografiji.
Uvjetno reeno, sve ono to radimo je svojevrsna priprema za smrt, svake nae djelo,
misao i dah nas vode korak blie smrti.

3.

Smrt je u religioznim tumaenjima prijelaz izmeu dvaju oblika postojanja,

zemaljskog i zagrobnog pa tako razliite religije razliito interpretiraju smrt od
zagrobnog nitavila do samog ina osloboenja iz tijela kao materijalnog zatvora. Sam
doivljaj smrti je ovjek nastojao osmisliti vjerom u zagrobni ivot i pogrebnim
obredima kako bi smrt postala prihvatljivija kako pojedincu tako i zajednici.

4.

Kada se dotaknemo teme smrti, vano je spomenuti i pojmove zagrobnog

ivota, besmrtnosti i pogrebnih obreda. Zagrobni ivot je onaj ivot koji ljudi
nastavljaju nakon smrti, a vjera u ivot nakon smrti postoji u svim religijama no
predodbe ovise o stavu prema konanoj ovjekovoj sudbini. Besmrtnost je osobina
onoga tko je besmrtan, svojstvo onoga to je besmrtno i ne podlijee smrtnosti.
Osobito su vani i pojmovi pogrebne gozbe, pogrebne rtve i pogrebnog obreda.
Pojam pogrebne gozbe se odnosi na stvarno ili simbolino blagovanje za pogreba ili
nakon njega, a prakticiraju ga sve religije te je tako kod nekih pogrebna gozba obveza,
kao kod starih Egipana, dok ih neke religije doputaju kao kranstvo i islam. Samim
inom pogrebne gozbe se izraava vjera u zagrobni ivot, zajednitvo s preminulim i
postizanje ublaenja smrtne tjeskobe. Pogrebna rtva je ona rtva koja se prinosi za
pogreba i pogrebnih obreda, a rije je najee o ivotinji, ovjeku ili simbolinoj
zamjeni. Pogrebni obredi su obredi koji u pojedinim religijama prate sam pogreb, a
3

mogu se odvijati prije, za i nakon pogreba te izraavaju odnos prema smrti,

zagrobnome ivotu i pokojniku.
5.

Cilj ovog seminara je predstaviti koncepte smrti i sve koncepte vezane za smrt
dua, zagrobni ivot, pogrebni obredi itd. kroz religije poevi od pretkranskih
stajalita o smrti, preko uroenikih i zapadnih (judaizam, kranstvo, islam) do
istonjakih religija (hinduizam, budizam).

6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.

24.
25.
26. PRETKRANSKA VJEROVANJA O SMRTI
26.1. EGIPAT
27.

Vjera u zagrobni ivot u starome Egiptu prolazi kroz tri faze. Prva faza je za
vrijeme trajanja stare drave. Tada se vjerovalo kako je smrt odvajanje due, boanske
sile od tijela koje e se ponovno ujediniti mumifikacijom i pogrebnim obredom.
Besmrtnost je bila iskljuivo za faraona koji se nakon smrti pridruuje bogu Sunca Ra
ili pak Ozirisu nakon mumifikacije. U srednjoj i novoj dravi (druga faza) besmrtnost
se u zagrobnome ivotu iri na sav narod te je, osim mumifikacije, potreban i etiki
uvjet istinitost, pravednosti i pravinost u zemaljskom ivotu. Taj se uvjet odreivao
vaganjem due pred Ozirisom (Slika 1). Srce mrtve osobe bi se stavilo na vagu
zajedno s perom koje simbolizira istinu, a ishod zabiljeava boji notar Thoth u
Ozirisovoj prisutnosti.1 Pojedinac koji je vodio zemaljski ivot u skladu s etikim
uvjetima moe ui u zagrobni ivot. Vjerovanja u zagrobni ivot u treoj, helenistikoj
fazi smatraju kako je ulazak u sretan zagrobni ivot uvjetovan inicijacijom u Izidin
misterij.2

28.
29. Slika 1. Vaganje due ili psihostazija pred Ozirisom
(http://www.thespiritualsun.com/practices/texts/ancient-egyptian/the-weighing-of-theheart-ancient-egyptian-ceremony (7. prosinca 2015.)

1 J. RUFFLE, 2009, 70.

2 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 95.
5

30. Egipani su smatrali kako ivot u skladu s moralnim propisima osigurava siguran
prelazak na drugi svijet. Vjerovalo se kako je zagrobni ivot slian ovome svijetu, ali
jo i bolji radi uspjenog lova i etve itd. Isprva se vjerovalo kako e kralj, faraon svoj
zagrobni ivot provoditi uz boga Sunca Raa na njegovom dnevnom putovanju nebom,
no ubrzo njegovu budunost poinju povezivati s Ozirisom da bi na kraju svakog
faraona nakon njegove smrti poeli poistovjeivati s njim.3
31. Put u zagrobni ivot je za Egipane bio straan i pun potekoa jer su se na njemu
nalazile razliite prepreke kao i demoni. Uspjean put su osiguravali svici papirusa sa
stihovima koji su se recitirali kako bi mrtvoj osobi bio omoguen prelazak. Egipani
su bili svjesni kako fiziko tijelo ostaje na ovom svijetu dok dua nastavlja ivjeti, no
tijelo je ujedno bilo i baza due te su se tijela pokojnika upravo iz tog razloga
mumificirala.4
31.1.

MEZOPOTAMIJA I BABILON

32. Mezopotamske religije vjeruju kako je smrt ovjekova sudbina, a traenje besmrtnosti
obmana, no takoer postoji nekakav kult mrtvih i zagrobni ivot u podzemlju. 5 O tome
nam svjedoi ep o Gilgameu, vladaru Uruka. Kroz cijeli ep se protee tema pitanja
smrtnosti i potraga za besmrtnou. Naime, Gilgame kroz svoje traganje nailazi na
besmrtnog Utnapitima koji mu je rekao za biljku koja bi ga mogla pomladiti.
Gilgame je tu biljku pronaao, no u meuvremenu ju je pojela zmija, a Gilgame se
vratio u Uruk s milju kako e njegova djela ivjeti dugo nakon njegove smrti.6
33. Stari su Babilonci vjerovali kako je ivot na zemlji vaniji od ivota nakon smrti, pa je
stoga misao o zagrobnome ivote ostala nejasna. Svijet mrtvih su doivljavali kao
svijet praine i tame, a mrtvima su prinosili darove kako bi ostali u sjeanju.7
3 J. RUFFLE, 2009, 70-71.
4 J. RUFFLE, 2009, 71.
5 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 1038.
6 A. MILLARD, 2009, 59-60.
7 A. MILLARD, 2009, 60.
6

34.
35.
36.
37.
38.
39.
40. DOMORODAKE RELIGIJE
41.
42.
Ameriki Indijanci su bili svjesni o sveprisutnosti smrti, bila ona posljedica gladi ili
bolesti ili pak uslijed borbe. Veina amerikih Indijanaca vjeruje kako due umrlih prelaze u
svijet duhova i time postaju dijelom spiritualnih sila koje utjeu na svaki aspekt ivuih. Neku
cjelokupnu sliku odnosa prema smrti je teko dati radi razliitih vjerovanja, nerazvijenog
koncepta ili posljedice krivih razmatranja kranskih misionara kojima nije bilo jasno
nepostojanje koncepta.8 Iako su bili svijesni smrti, ameriki Indijanci su imali nejasan koncept
o ivotu nakon smrti. Smatrali su kako, unato tome to e znati trenutak smrti, nema smisla
gubiti vrijeme na razmijanje o neemu to ne poznaju.9
43.
44.
Ameriki Indijanci koji su obitavali na prostoru drave Massachussetsa su smatrali
kako poslije smrti due idu prema jugozapadu, u naselje gdje ih doekuju preci. Slino
vjerovanje imaju i pripadnici plemena Narragansett s Rhode Islanda koji su smrti doivljavali
kao tranziciju izmeu dvaju svijetova. U trenutku smrti dua naputa tijelo i pridruuje se
duama preminulih lanova obitelji i prijatelja u svijetu mrtvih koji se takoer nalazi negdje
na jugozapadu.10 Osim pridruivanja due pokojnika preminulim lanovima obitelji, takoer
postoji i vjerovanje o reinkarnaciji, ponovnom roenju koja nije rezervirana samo za ljude,
ve i za ivotinje.11
45.
8 K. D. NORDIN, 2015.
9 TRADITIONAL NATIVE CONCEPTS OF DEATH, 2015.
10 TRADITIONAL NATIVE CONCEPTS OF DEATH, 2015.
11 TRADITIONAL NATIVE CONCEPTS OF DEATH, 2015.
7

46.

Mnoga plemena pak vjeruju kako u tijelu ivue osobe obitavaju dvije due jedna

koja umire kad umire i tijelo te jedna koja luta. to se tie pogrebnih obreda, i oni su raznoliki
pa tako primjerice arktika plemena ostavljaju tijela preminulih osoba divljim ivotinjama,
plemena amerikog jugoistoka prakticiraju sekundarni ukop, Irokezi pak masovne grobnice u
kojima bi se, osim tijela pokojnika, prilagala i krzna i osobne stvari pokojnika za due
pokojnika.12 Cilj obreda je fokusirati se na pomo preminulima u zagrobnome ivotu pa tako
neka plemena ostavljaju hranu i osobne stvari preminulih unutar ili kraj groba dok druga
plemena, primjerice Nez Perce rtvuju ene, robove ili najdraeg konja preminulog ratnika. 13
Na jugozapadu, plemena Apache i Navajo strahuju od duhova preminulih. Apachi su pokapali
svoje mrtve te spaljivali kuu preminule osobe zajedno sa njegovim stvarima, a oaloena
obitelj bi prolazila kroz obred proienja te bi se preselila na novo mjesto kako bi pobjegli od
duha preminulog lana obitelji.14
47. Kod pripadnika plemena srednje Amerike je postojalo vie kategorija zagrobnog
ivota ovisno o drutvenom statusu i vrsti smrti. Asteci su smatrali kako se ratnici,
rtvovani zarobljenici, trgovci i rodilje umrle pri porodu nakon smrti pridruuju
Sunevu boanstvu dok se osobe preminule od kakve prirodne nepogode pridruuju
poljodjelskom, podzemnom boanstvu, a ostali pak idu u neko kraljevstvo na
sjeveru.15 Kod Maya je prevladalo vjerovanje kako zagrobnu besmrtnost postiu
ratnici, ene umrle pri porodu te sveenici, dok su Inke smatrale kako je zagrobni
ivot prirodni nastavak zemaljskog te bi estiti nakon smrti odlazili u gornji, a grenici
u donji svijet.16
48.
49.
50.
12 K. D. NORDIN, 2015.
13 K. D. NORDIN, 2015.
14 K. D. NORDIN, 2015.
15 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 1038.
16 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 1038.
8

51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60. JUDAIZAM
61.
62.
Stari Izraelci nisu imali definiranu predodbu o zagrobnome ivotu, ve je
naglasak bio na ovozemaljskoj zajednici, a ne na pojedincu i njegovoj vjenoj sudbini. Stoga
je slika o zagrobnome ivotu pesimistina jer due pokojnika prebivaju u podzemlju, eolu
(Slika 2).17 Nakon povratka iz babilonskog suanjstva, u idovstvu se poinje produbljivati
predodba o zagrobnome ivotu, javlja se problem pojedinca i njegove vjene sudbine, a
poinju se i razvijati teme o smaku svijeta, sudnjem danu i uskrsnuu mrtvih. U rabinskim
tekstovima se javlja ideja o raju i paklu (gehena) koji su uvjetovani moralnim ponaanjem u
ovozemaljskom ivotu.18 Stari su Izraelci imali jednostavne pogrebne obrede popraene
alovanjem koje se izraavalo u vidu trganja odjee, naricanja i pogrebne gozbe. Kako je kult
mrtvih bio zabranjen, tako je i predodba o zagrobnome ivotu nerazvijena pa je sama svrha
tih obreda bila pridruiti pokojnika predacima.19

17 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 1039.

18 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 1039.
19 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 723.
9

64.

63.
Slika 2. Prikaz eola (http://www.paganspace.net/forum/topics/researching-hades-and-

65.

maps-of-sheol-and-the-underworld-any-help (7. prosinca 2015.))

Smrt se u Starome zavjetu ne shvaa kao dijeljenje due od tijela, ve ona oznaava

prestanak ivota, ivot prestaje s posljednjim izdisajem iz tijela s kojim odlazi i ivotna snaga,
odnosno duh. Kako se tijelo, tj. ovjek ne unitava, mrtvac ivi i dalje kao sjena u eolu, a
samo silaenje u grob znai sputanje u Podzemlje. Na temelju predodbe da ovjek, iako
mrtav jo moe osjeati, s tijelom preminulog se briljivo postupa. Uskraivanje pogreba
znai sramotu i kaznu za preminuloga jer je mrtvo ljudsko tijelo neisto, pa je tako neista i
kua u kojoj je bilo poloeno mrtvo tijelo te i svi predmeti kao i svaka osoba koja je dotakla
mrtvo tijelo, grob ili kostur. Smrt se promatra kao posljedica grijeha i kao kazna za poinjeno
zlo. Sveto pismo, naime, ne govori samo o tjelesnoj, ve i o duhovnoj smrti koja nevjerom i
grijehom dokrajuje zajedniki ivot s Bogom.20
66.
67.
Prema Starome zavjetu, najvanije obiljeje ljudske egzistencije je ivot u uzajamnom
odnosu, ponajprije s Bogom. ovjek je smru odsjeen od doivljavanja Bojeg djelovanja,
smrt za ovjeka znai gubitak odnosa s Bogom. 21 Tek je kasnije u smrti prepoznata kazna za
grijeh kada je prvome ovjeka bila dosuena smrt jer je prekrio zapovijed. Prema nekom
20 BIBLIJSKI LEKSIKON, 1996, 298-299.
21 LEKSIKON TEMELJNIH RELIGIJSKIH POJMOVA, 2005, 448.
10

starijem gleditu teite se stavlja na prirodnost smrti kao dijela strukture svijeta jo od
njegova stvaranja. Ona je odgovarajui kraj konanog stvorenja i odreena je od samog
poetka.22
68.
69.
Za idove je smrt prirodna pojava kojom se zavrava tok ljudskog ivota, silazak u
podzemni svijet koje simbolizira konano odvajanje od Jahvea. Istoni je grijeh nastao
uslijed krenja boje zabrane da Adam i Eva uivaju u plodovima s drva spoznaje, no idovi
nisu razvili taj pojam smatrajui kako je to kazna samo za prve ljude, a ne i za njihove
potomke.23 Podruje smrti ne pripada Jahvi te su tako umrli su daleko od njega. Ali i svi oni
koji se ne pokoravaju zakonu i time kre savez, ne pripadaju ivotu ve smrti i zato je prema
tome ivot blagoslov, a neposluh smrt i prokletstvo.24 Strah od smrti ublaavala je predodba
prema kojoj pojedinac nakon smrti nastavlja ivjeti bez tijela. Jae je djelovalo povjerenje u
Boju pravednost, prema kojoj On nagrauje pravednike, a bezbonike kanjava. Konano
smanjiti strah od smrti mogla je tek nada u uskrsnue mrtvih i budui svijet.
70.
Pogrebni obredi kod idova su jednostavni. Pogreb se odrava to bre mogue, po
mogunosti unutar 24 sata nakon to je smrt nastupila. Za obrednog ukopa rabin ita psalme i
molitve, dri govor, a nazoni u raku ubacuju po tri grumena zemlje. Nakon pogreba slijedi
sedmodnevna alost u obitelji.25
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
22 LEKSIKON TEMELJNIH RELIGIJSKIH POJMOVA, 2005, 448-449.
23 O. MANDI, 1969, 451-452.
24 PRAKTINI BIBLIJSKI LEKSIKON, 1997, 383.
25 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 723.
11

87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99. KRANSTVO
100.
Smrt je u kranskoj eshatologiji prva od etiri posljednih stvari, a slijede ju sud, raj i pakao.
U Novom zavjetu smrt je mo koja ovaj ivot dokrajuje i prenosi u neko stanje potpune
nemoi i nitavilo zato to privremeno ili zauvijek dijeli od Boga Stvoritelja. Ona se shvaa
kao potpuni kraj s tijelom povezane egzistencije ovjeka to je vidljivo u raspadanju tijela.
Isus i apostoli su uskrsivanjem produili ivot pokojnika, ali nisu dokinuli smrtnost. Ovo se
znamenje ispunjava u uskrsnuu Isusa Krista, koje povezuje mo smrti kao ogranienu i
svladanu stvarateljskom snagom Bojom. Kranska vjera je nadvladavanje tjeskobe pred
smru budui da se njome stjee sigurnost uskrnua to se dogaa snagom Bojom koja se
objavila uskrsnuem Isusa Krista.26
101.
102. Prema kranskome stajalitu, smrt nije konaan rastanak ve oznaava dobivanje
novog tijela, nije vana toliko koliko je vano jedinstvo osobe s Kristom. Smrt i umiranje
predstavljaju kraj procesa koji zapoinje zaeem. 27 Smrt takoer predstavlja kaznu za istoni
grijeh, in u kojem se dua odvaja od tijela. Prema kranskim shvaanjima o smrti kao kazni
za sve ljude zbog Adama i Eve jedan je od pojavnih oblika gnostike ideje o tijelu kao
grobnici due, odnosno da je dua kanjena time to se nalazi u grenoj materijalnosti tijela.
Potreba za isticanjem oslobaanja boanske due od tamnice vodi ka izgradnji teoriji o smrti
kao nunom uvjetu za uskrsnue pomou koje ona naputa tjelesnost.28
103.

26 PRAKTINI BIBLIJSKI LEKSIKON, 1997, 383.

27 S. JAMBREK, 2007, 363.
28 O. MANDI, 1969, 451-452.
12

104.

Smrt Isusa Krista oznaava nain otkupljenja grijeha, a sama grenost predstavlja

odvajanje od Boga, odnosno smrt.29 Kristova smrt za sobom vue vjeru u uskrsnue jer je time
Bog obranio Isusa.30 Krani, naime vjeruju kako Bog stvara due koje nadivljavaju smrt te
e se, uvjetno reeno, njihovo tijelo pridruiti dui nakon uskrsnua. Kod krana postoje dva
zagrobna stanja, a to su raj i pakao, dok se kod katolika javlja i istilite. Katolici i
pravoslavci smatraju kako su pakao i raj uvjetovani Bojom milou te moralnim ponaanjem
pojedinca za ivota.31
105. Pogrebni obredi u kranstvu su djelomino preuzeti od odreenih kultura i
civilizacije, preteito mediteranskog kruga pa se tako prakticira inhumacija, dok je
incineracija doputena kao i alovanje i naricanje. U sreditu kranskog pogreba je
bogosluje kojim se izraava kranski stav prema smrti i uskrsnuu.32
106.
107.
108.
109.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
125.
126.
127.
128.
129.
130.
29 H. MARSHALL, 2009, 328.
30 H. MARSHALL, 2009, 330.
31 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 1039.
32 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 723.
13

131.
132.
133.
134.
135.

ISLAM
Prema islamskoj predodbi, dua se ne odvaja od tijela te vjernici nakon smrti

odlaze u raj (denet), a nevjernici u pakao (dehenem). Na koncu vremena e doi do

uskrsnua tijela i suda ovjeanstvu. Prema sunitskoj tradiciji tijelo i dua umiru
zajedno, a Bog ih oivljava u grobu nakon ega slijedi sud pa potom i druga smrt do
sudnjega dana. Spiritualistika tradicija smatra kako je dua po naravi besmrtna te ako
je bila vjerna Bogu, nakon smrti odlazi u duhovni i svjetlosni svijet gdje ju eka sudnji
dan i uskrsnue tijela za ivot u vjenosti.33
136.

Poruke prenoene preko poslanika koje potjeu od Boga upozoravaju

muslimane kako se Sudnji dan blii. To je dan kada e se svim ljudima suditi prema
njihovom iskrenom kajanju i dobrim djelima, ovisno o razini na kojoj su slijedili Boji
zakon te e se svaija djela vagati. Sveti zapisi islama opisuju zagrobni ivot koji ovisi
o djelima pojedinca u ovozemaljskom ivotu pa e tako oni koji su svojim dobrim
djelima, ispravnim vjerovanjem i pokajanjem za grijehe na Sudnji dan stekli Boju
naklonost biti nagraeni rajem dok za sve one koji nisu slijedili Boje zakone ili su
pogreno vjerovali eka pakao.34
137.

U islamu su pogrebni obredi strogo propisani, pa se tako zabranjuje

incineracija ve tijelo preminulog se zamata u posebno pogrebno platno te tijelo

pokojnika ne stavlja u lijes. Nakon obrednog pranja, pogrebna povorka (Slika 3) kree
prema groblju gdje se tijelo pokopa u duboku grobnu jamu.35

33 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 1039.

34 P. G. RIDDELL, 2009, 375.
35 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 724.
14

138.
139.

Slika 3. Prikaz pogrebne procesije

(https://en.wikipedia.org/wiki/Islamic_funeral (7. prosinca 2015.))

140.

HINDUIZAM

141.

Kada govorimo o hinduistikoj religiji, prvenstveno se misli na veinsku

religiju Indijskog potkontinenta, na religiju u kojoj nema jednog osnivaa kao ni

sjedinjenog sustava vjerovanja, jedinstvenog principa spasenja ni centralizirane vlasti.
Glavno obiljeje hinduizma je raznolikost. Hinduisti mogu biti politeisti, monoteisti,
monisti (vjerovanje u cjelokupnu stvarnost kao jedno) ili ortodoksni, odnosno ateisti.
Neki najraniji tragovi hinduizma potjeu izmeu 2500. i 1500. god. pr. n. e. du obale
rijeke Ind. Neto kasnije na to podruje dolaze Arijci i arijska kultura, indoeuropski
osvajai, ili iseljenici s podruja Kavkaza ili preobraena kultura doline Inda. Jezikom
koji se koriste ti Arijci je sanskrt. U to vrijeme nastaje skup tekstova, kljuna oznaka
hinduistikog identiteta Vede, a to su ponajvie tekstovi o ritualima koji se veim
dijelom odnose na rtvovanja upuena tadanjim boanstvima, a to su Agni, bog
vatre i Soma, boanstvo biljaka. Svrha vedskih rituala jest stjecanje duhovnog znanja
za to je kljuno uenje karma (rezultati radnje koji se odraavaju u kasnijim
ivotima) samsara (neprekidno reinkarniranje) moksha (osloboenje od patnje
putem umanjenja ovjekova djelovanja i stjecanja duhovnih znanja). Unutar te sheme
je bitna i dukkha, proces beskonanog kruga umiranja i raanja koji je obiljeen
patnjom.36
142.

Za poetak, prema hinduistikoj filozofiji svijet, kojeg je stvorio Brahman,

nema ni poetaka ni kraja. Brahman je jedini bog koji se moe prikazivati u vie
oblika, kao mukarac ili ena, kao trojstvo (Brahma, Vishnu i Shiva, odnosno kao
36 M. WARRIER, 2009, 134-137.
15

Stvoritelj, Odravatelj i Razaratelj).37 Svijet se uvijek na kraju vraa Brahmanu kako

bi zapoeo novi ciklus, odnosno vrijeme se vrti u neprekinutom krugu iz ega
proizlazi kako sve na svijetu postoji na ciklian nain pa tako nakon ivota slijedi
smrt, a nakon smrti se raa novi ivot. Takav neprekinuti krug raanja i smrti se zove
samsara.38 Hinduistika vjerovanja o ivotu poslije smrti su veoma sloena te veina
hinduista vjeruje kako e se ponovno roditi u drugome tijelu sukladno svojim
radnjama, sukladno svojoj karmi. Osloboenje od patnje stjecanjem duhovnih znanja,
spasenje ili duhovno ispunjenje (moksha) se moe shvatiti na razliite naine, kao
konano sjedinjenje s Brahmanom, stanje savrenog blaenstva, sjedinjenje s Bogom
ili osloboenje u nekoj vrsti raja.39
143.

to se tie pogrebnog obreda kod hinduista, tijelo se pokojnika spaljuje dok se

djeca i asketi inhumiraju (Slika 4). Tijelo se premae mirisnim uljem, odjene u novo
ruho i okiti. Nakon toga povorka kree prema krematoriju uz recitiranje molitvi i
naricanje. Uz pokojnika, na lomau se postavljaju predmeti vezani za pokojnikovo
zanimanje. Prema starom obiaju, kraj tijela pokojnika legne i njegova udovica koja
smjesta bude pozvana da ustane. Nakon nekoliko dana pepeo se prikupi u urnu,
pokopa ili prospe u svetu rijeku Ganges. Nakon pogreba slijede obredi ienja i
simboline dae.40 Pogrebni obiaji prelaska na drugi svijet i rituali u spomen na mrtve
ukazuju na vjerovanje o nastavku postojanja predaka kojima njihovi potomci ugaaju
prinoenjem darova.41

37 A. S. KING, 2009, 146.

38 T. RUPARELL, 2009, 140-141.
39 A. S. KING, 2009, 152.
40 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 724.
41 A. S. KING, 2009, 152.
16

144.
145.

Slika 4. Prikaz povorke koja ide prema lomai

(https://en.wikipedia.org/wiki/Antyesti (7. prosinca 2015.))

145.1. DAINIZAM
146.

U sklopu hinduizma valja spomenuti i dainizam ije ime potjee od rijei Jina,

u znaenju osvaja, a sljedbenici ovog religijskog pravca se zovu Daini ili

Tirthankare (tvorci prelaska). Daini ili Tirthankare su vjerski uitelji koji su postigli
prosvjetljenje i znanje svladavi samsaru, odnosno oslobodivi se neprekinutog kruga
raanja i smrti. Veina dainistikih vjerovanja se bavi prirodom due i njenim
oslobaanjem od ropstva. Prema njihovim shvaanjima, svako ivo bie posjeduje
duu koja je uhvaena u neprekinutom krugu raanja i smrti, duu koja pati. Klju
razumijevanja dainizma lei u shvaanju da vezane due nisu svjesne prave prirode
koja je stanje svekolikog znanja i apsolutnog blaenstva, znanja koje je isto, znanja o
svemu. Due su uhvaene u samsari poradi uinaka karme te ju odvraa od njene
prave i iste prirode te ju zaplie u vjeni krug. Jednom kada dua postane svjesna
svoje prave prirode ona se oslobaa iz kruga samsare, postaje osloboena dua (arhat,
kevalin) koja ne trpi daljnje inkarnacije. Kada fiziko tijelo u kojem prebiva
osloboena dua umre, onda dosee mokshu, stanje apsolutne istoe i savrenstva i
zove se siddha. Takva ista i savrena dua ne posjeduje fiziko tijelo ve prebiva u
vrhovnim dijelovima svemira gdje postoje u stalnom stanju svekolikog znanja i
blaenstva te vie nemaju veze sa zemaljskim, svjetovnim stvarima.42
147.

42 E. SALTER, 2009, 165-175.

17

148.
149.
150.
151.
152.
153.
154.
155.
156.
157.
158.
159.
160.
161.
162.
163.
164.

BUDIZAM

165.

Budizam je ime dobio po Buddhi (onaj koji je probuen), povijesnoj linosti

koja je vjerojatno ivjela u 5. st. pr. n. e. u sjevernoj Indiji. Pravo ime Probuenog je
Siddhartha Gautama. Siddhartha se navodno rodio kao kraljevi koji se odrekao
svijeta kraljeva i obitelji te zapoeo ivot lutajueg traitelja koji je traio konanu
istinu koja je vodila potpunom osloboenju od patnje. Pronaavi istinu, uspio ju je
vidjeti onakvu kakva ona zaista jest i to je trenutak kada postaje Probueni, Buddha.
Od tada poinje pouavati, a umro je od starosti no smrt za njega nije bila nita jer je
bio osloboen od nje.
18

166.

Prema budistikom uenju, nai su ivoti dukkha, proces beskonanog

kruga umiranja i raanja obiljeeni patnjom. Ta patnja je rezultat naeg zanemarivanja

i nerazumijevanja stvari onakvima kakve one zaista jesu, ona proizlazi iz naeg
vezivanja za materijalan svijet, a sam cilj budistikog uenja je otputanje,
oslobaanje vezivanja to dolazi na najdubljoj razini naeg bia. Svaki je ovjek
sastavljen od toka svijesti s pripadajuim mentalnim sklopom (osjeaji, namjere itd.) i
od tijela koje se takoer neprestano mijenja. Bilo koji daljnji element zvan sebstvo
(atman) se ini nepotrebnim.43 Budistika tradicija ui nesebstvu (anatman). Priliko
umiranja tijelo umire, ali neprekidno tekua stalnost svijesti i njenih mentalnih
pratilaca se nastavlja vrtjeti kao i dotad, ali u drugom tijelu, ve ovisno o dobrim i
loim djelima osobe. Takva reinkarnacija znai da osoba iznova mora proi kroz
patnju, a taj proces prestaje samo otputanjem na najdubljoj moguoj razini koja se
dostie meditacijom. To je otputanje koje izvire iz vienja stvari onakvima kakve one
zaista jesu te potpunim preokretanjem gotovo instiktivnih modela shvaanja stvari. Taj
prekid budisti zovu prosvjetljenje (nirvana).44
167.

Budizam je put koji vodi od patnje do njena prestanka, od neznanja do

suosjeanja i mudrosti, a Buddha pritom poziva na ivljenje svetog ivota kako bi

prekinuli patnju.45 ivljenje svetog ivota se prvenstveno odnosi na nain sagledavanja
stvarnosti i ponaanja, a sam nain sagledavanja poinje iskustvom o iskrivljenim,
neispravnim i nezadovoljavajuim ivotnim stvarima punim patnje i shvaanje da je
jedini razlog za to nestalnost svega postojeeg. Patnju uzrokuje udnja te ako se ona
ukloni nestat e i patnja te e se otvoriti put ka nirvani. Budisti svijet doivljavaju
nespokojnim, no opet zarobljenim u udnji te u njemu vlada dukkha jer ljudi nisu
sposobni vidjeti dhammu, istinsku bit postojanja. To je svijet u kojem su ljudi
zarobljeni u mentalnim zatvorima njihova vlastitog djelovanja, svijet u kojem svakoga
tko eli promijeniti nain na koji gleda svijet eka osloboenje.46

43 P. WILLIAMS, 2009a, 188-189.

44 P. WILLIAMS, 2009a, 190.
45 P. WILLIAMS, 2009b, 198.
46 E. J. HARRIS, 2009, 199.
19

168.

Budisti vjeruju kako nakon smrti postoji kontinuitet, no krajnji cilj religijskih

vjebi, meditacije nije stanje poslije smrti. Kada se govori o ponovnom roenju ili
reinkarnaciji, budisti ne vjeruju da postoji nepromjenjiva dua koja se reinkarnira,
nego stalni proces uzroka i posljedica koji utjee na nju. Smrt stalno vodi prema
ponovnom roenju dok god se ne iskorijene pohlepa, mrnja i obmana, odnosno
patnja, a sam cilj je nadii sve kako bi se postigla nirvana jer nirvana oznaava kraj
patnje i ponovnog roenja, a stjee se kad se ugase vatre udnje. Nirvanu definiraju
mudrost i suosjeanje, apsolutna sigurnost i blaenstvo, a povrh svega osloboenje.47
169.

Budisti smatraju kako je dua neprekidan niz uzastopnih stanja svijesti koja

nakon izlaska iz lanaca samsare ulazi u nirvanu.48 Prema budistikoj filozofiji roenje
i smrt nisu fenomeni koji se dogaaju samo jednom u datom ljudskom ivotu, ve se
oni odvijaju neprekidno.49
170.
171.
172.
173.
174.
175.
176.
177.
178.
179.

ZAKLJUAK

47 E. J. HARRIS, 2009, 202-203.

48 OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002, 1039.
49 TIBETANSKA KNJIGA MRTVIH, 1988, 22.
20

180.

Pitanje smrti je prisutno tokom cijele povijesti ljudskog roda te je postojanje

koncepta ivota nakon smrti i onostranog svijeta aktualno u svim populacijama. Smrt
je kraj ivota kojeg brojne religijske i filozofske tradicije razliito tumae, a uz pojam
smrti veemo i pojmove zagrobnog ivota, besmrtnosti i pogrebnih obreda.
181.

Iz pretkranskih religija, kao npr. kod starih Egipana je vidljiva

razvijena predodba o postojanju ivota nakon smrti gdje je siguran prelazak na drugi
svijet bio samo za one koji su ivjeli u skladu s moralnim propisima dok je u religiji
Mezopotamije potraga za besmrtnou sasvim besmislena.
182.

Openito gledajui, kod politeistikih religija prevladava miljenje kako

je smrt dio ljudske sudbine, kako besmrtnost pripada boanstvima dok ovjekova dua
nakon smrti boravi u podzemlju. Monoteistike religije pak vjeruju kako dua
nadivljava smrt, koja je posljedica grijeha prvih ljudi, te prema zaslugama ide ili u raj
ili u pakao. Prema onima koji vjeruju u uskrnue tijela, kao to su to pripadnici
idovske, kranske i islamske religije, dua e na sudnji dan biti ponovno sjedinjena s
tijelom. Istonjake religije, prvenstveno hinduizam i budizam, naglasak stavljaju na
duu, a ne na tijelo za koje se smatra kako je zatvor due koja je besmrtna. Due se
sele iz tijela u tijelo sve do konanog oienja, odnosno prekida patnje kada se gube u
brahmanu ili nirvani. Kod svih je religija naglasak na ivotu u skladu s moralnim
propisima kako bi u zagrobnome, drugom ivotu ivjeli na boljem mjestu (raj) ili, u
sluaju neposluha i grijeha due ide u pakao.
183.
184.
185.
186.
187.
188.
189.
190.

21

191.

POPIS LITERATURE

192.

BIBLIJSKI LEKSIKON, 1996. Biblijski leksikon, Zagreb.

193.

HARRIS, E. J., 2009. Elizabeth J. Harris, Vjerovanja, Religije svijeta,

Zagreb, 198-204.
194.

JAMBREK, S., 2007. Stanko Jambrek, Leksikon evaneoskog kranstva,

Zagreb.
195.

KING, A. S., 2009. Anna S. King, Vjerovanja, Religije svijeta, Zagreb, 146-

153.
196.

LEKSIKON TEMELJNIH RELIGIJSKIH POJMOVA, 2005. Leksikon

temeljnih religijskih pojmova, Zagreb.

197.

MANDI, O., 1969. Oleg Mandi, Leksikon judaizma i kranstva, Zagreb.

198.

MARSHALL, H., 2009. Howard Marshall, Vjerovanja, Religije svijeta,

Zagreb, 328-334.
199.

MILLARD, A., 2009. Alan Millard, Kolijevka civilizacije: drevni Bliski

Istok, Religije svijeta, Zagreb, 57-65.

200.

NORDIN, K. D., 2015. Kenneth D. Nordin, Native American Religion,

201.

http://www.deathreference.com/Me-Nu/Native-American-Religion.html

(16.

12. 2015.)
202.

OPI RELIGIJSKI LEKSIKON, 2002. Opi religijski leksikon, Zagreb.

203.

PRAKTINI BIBLIJSKI LEKSIKON, 1997. Praktini biblijski leksikon,

Zagreb.
204.

RIDDELL, P. G., 2009. Peter G. Riddell, Vjerovanja, Religije svijeta, Zagreb,

372-376.
205.

RUFFLE, J., 2009. John Ruffle, Drevni Egipat: zemlja kralja sveenika,

Religije svijeta, Zagreb, 65-72.

22

206.

RUPARELL, T., 2009. Tinu Ruparell, Filozofija, Religije svijeta, Zagreb,

140-142.
207.

SALTER, E., 2009. Emma Salter, Povijesni pregled, Religije svijeta, Zagreb,

165-170.
208.

TIBETANSKA KNJIGA MRTVIH, 1988. Tibetanska knjiga mrtvih,

Beograd.
209.

TRADITIONAL NATIVE CONCEPTS OF DEATH, 2015.,

210.

http://nativeamericannetroots.net/diary/1726 (16. 12. 2015.)

211.

WARRIER, M., 2009. Maya Warrier, Povijesni pregled, Religije svijeta,

Zagreb, 134-140.
212.

WILLIAM, P., 2009a. Paul Williams, Povijesni pregled, Religije svijeta,

Zagreb, 188-194.
213.

WILLIAM, P., 2009a. Paul Williams, Sveti spisi, Religije svijeta, Zagreb,

194-198.
214.

215.

23