jadransko pitanje, u meunarodnoj diplomaciji naziv za skup pitanja koja su se odnosila na

politika i dravna razgranienja na Jadranu. Iako je tijekom cijele povijesti Jadran

predstavljao poprite ukrtavanja interesa i teritorijalnih presezanja svjetskih sila, pojam
jadransko pitanje poglavito se vezuje za diplomatske borbe tijekom i nakon I. svjetskoga rata.
Jadransko pitanje zaotrila su talijanska iredentistika presezanja, prisutna u talijanskoj
politici od proglaenja Kraljevine Italije (1861), a osobito izraena poetkom I. svjetskoga
rata, kada Italija uz savezniko obeanje o ustupanju velikog dijela istonojadranske obale (
Londonski ugovor, 1915), stupa u rat na strani Antante. Istodobno pritiske vri i srpska vlada
koja od Antante trai izlaz na more preko Dalmacije, to je izravno u suprotnosti s politikom
Jugoslavenskog odbora i Drave SHS na elu s Narodnim vijeem u Zagrebu,
uspostavljene od junoslavenskih zemalja bive Austro-Ugarske Monarhije. Proglaenje
Kraljevine SHS (1918) nije Italiju omelo u nakani da okupira velik dio istonoga Jadrana te
1920. stekne znatan dio toga teritorija ( Rapalski ugovor). Nakon II. svjetskoga rata
jadransko pitanje svedeno je na problem talijansko-jugoslavenskoga razgranienja (Slobodni
teritorij Trsta: STT). Mirovni sporazum iz 1947. predviao je uspostavljanje STT-a kao
tampon-drave, koja nije uspostavljena, nego je teritorij ostao podijeljen na angloameriko
(Zona A) i jugoslavensko (Zona B) okupacijsko podruje. Dugogodinji pregovori okonani
su 1954. Londonskim memorandumom o transkom pitanju, ukinuta je vojna uprava u STTu, zona B i dio zone A pripali su Jugoslaviji, a ostatak zone A i grad Trst Italiji. Definitivno
jugoslavensko-talijansko razgranienje na Jadranu potvreno je tek 1975. Osimskim
sporazumima.
Osimski sporazumi, sporazumi izmeu Italije i Socijalistike Federativne Republike
Jugoslavije potpisani 10. XI. 1975. u Osimu kraj Ancone, kojima je definitivno rijeeno
pitanje granica izmeu dviju zemalja na osnovi mirovnog ugovora iz 1947. Biva zona A s
gradom Trstom definitivno je pripala Italiji, a zona B Jugoslaviji, na temelju memoranduma o
sporazumijevanju potpisanog u Londonu 5. X. 1954. Sastavni dio Osimskih sporazuma jest i
sporazum o obeteenju talijanskih optanata i esula koji su napustili zonu B, Istru i Dalmaciju.
Na snagu su stupili nakon ratifikacije 1977. Poslije raspada Jugoslavije, Slovenija je preuzela
obvezu isplatiti Italiji 65 milijuna, a Hrvatska 35 milijuna amerikih dolara.