Prvi kriarski rat

Prvi kriarski rat (1096. - 1099.) vodili su francuski, flandrijski i normanski velikai pod
vodstvom Godefroya od Bouillona. Tijekom pohoda osvojen je Jeruzalem (15. srpnja 1099.) i
uspostavljeno je Jeruzalemsko Kraljevstvo s vazalnim dravama Antiohijskim Kneevstvom i
vojvodstvima Tripoli i Edessa.
Drugi kriarski rat
Drugi
kriarski
rat
(1147. - 1149.)
vodili
su rimsko-njemaki
kralj Konrad
III. i francuski kralj Luj VII. u cilju obrane ugroene Edesse, ali je pohod svrio potpunim
neuspjehom.
Trei kriarski rat
Trei kriarski rat (1189. - 1192.) vodili su rimsko-njemaki car Fridrik I.
Barbarossa, engleski kralj Rikard I. Lavljeg Srca i francuski kralj Filip II. August protiv
sultana Saladina, a u njemu su postignuti djelomini uspjesi. Vraeni su dijelovi teritorija
Jeruzalemskog Kraljevstva koja su muslimani neto ranije preoteli, ali ta postignua nisu bila
dovoljno osigurana. Car Fridrik I. Barbarossa se utopio tijekom pohoda, a na povratku u
Englesku Rikarda I. zarobio je austrijski vojvoda Leopold i dulje vrijeme zadrao u pritvoru.
etvrti kriarski rat
etvrti kriarski rat (1202. - 1204.) u organizaciji Mleana je uvelike kompromitirao
kriarsku ideju. Kriarska vojska nije ni stigla do Svete Zemlje, a velikim ju je dijelom
instrumentalizirala mletaka politika za koju je osvojila Zadar (1202.). Kriarsko-mletaka
vojska osvojila je i opljakala Carigrad (1204.) i na veem dijelu Bizantskog
Carstvauspostavila tzv. Latinsko Carstvo, ime je jo vie produbljen rascjep
izmeu pravoslavaca i katolika.
Albigenki rat
Albigenki rat (1209. - 1229.) je naziv za vojne pohode
krivovjernika, albigenza, u junoj Francuskoj i sjevernoj Italiji.

protiv

patarenskih

Djeji kriarski pohod

Djeji kriarski pohod (1212.) u kojem su sudjelovali njemaki i francuski djeaci u nadi da
e njihova nevinost ostvariti cilj koji organizirane kriarske vojne nisu uspijevale postii.
Pohod je tragino zavrio (mnogi sudionici su prodani u roblje, a veliki broj onih koji su
krenuli kopnenim putem su izginuli od gladi, studeni i razliitih napadaa i ne stigavi do
odredita).
Peti kriarski rat
Peti kriarski rat (1217. - 1221.) u kojemu su sudjelovali hrvatsko-ugarski kralj Andrija II.,
Ludvig I. Austrijski i njemaki vitezovi voen je protiv egipatskih Ejubida. Kriari su uspjeli
nakratko osvojiti Jeruzalem i Demiettu u Egiptu, da bi ih papinski legat Pelagije izgubio u
neuspjelom pohodu na Kairo.
esti kriarski rat

esti kriarski rat (1228. - 1229.) imao je vie diplomatski nego vojni znaaj, a u njemu je
rimsko-njemaki car Fridrik II. (u to vrijeme izopen) uspio pregovorima s egipatskim AlKamilom vratiti Jeruzalem i druga hodoasnika mjesta pod kriarsku vlast.
Sedmi kriarski rat
Sedmi kriarski rat (1248. - 1254.) vodio je francuski kralj Luj IX. Sveti i bio je pokuaj
vraanja Jeruzalema (koji su ponovno osvojili muslimani 1244.), ali je zavrio potpunim
neuspjehom i kraljevim zarobljavanjem u Egiptu.
Osmi kriarski rat
Osmi kriarski rat 1270. je ponovno pokrenuo Luj IX., ovaj put protiv Tunisa, koji je zavrio
njegovom smru od kuge, a jedini rezultat postigao je sicilski kralj Karlo I., Lujev brat,
nametnuvi Tunisu svoj protektorat.
Deveti kriarski rat
Deveti kriarski rat (1271.) Kriarski ratovi u Palestini prestaju padom posljednjeg
kranskog uporita Akona (1291.).