Plinii Minoris- Epistulae III, 3; III, 7; VIII, 8

C. PLINIUS CORELLIAE HISPULLAE SUAE S.

1 Cum patrem tuum gravissimum et sanctissimum virum suspexerim magis an amaverim dubitem, teque et in
memoriam eius et in honorem tuum unice diligam, cupiam necesse est atque etiam quantum in me fuerit enitar, ut
filius tuus avo similis exsistat; equidem malo materno, quamquam illi paternus etiam clarus spectatusque
contigerit, pater quoque et patruus illustri laude conspicui.
Budui da sumnjam jesam li tvoga oca, vrlo estitoga i i plemenitog ovjeka, vie volio ili potivao, tebe i u
njegovoj uspomeni i u tvojoj asti jedino potujem, potrebno je da elim i, takoer, trudit u se koliko je u mojoj
moi da bi se tvoj sin pokazao slinim djedu, _____________________, otac, i, takoer, stric su vieni u
iznimnoj hvali.
2 Quibus omnibus ita demum similis adolescet, si imbutus honestis artibus fuerit, quas plurimum refert a quo
potissimum accipiat.
Tako e slian svima njima, napokon, odrasti, ako bude pouen asnim umijeima oko kojih se najvie trudi, od
kojih e najradije nauiti.
3 Adhuc illum pueritiae ratio intra contubernium tuum tenuit, praeceptores domi habuit, ubi est erroribus modica
vel etiam nulla materia. Iam studia eius extra limen proferenda sunt, iam circumspiciendus rhetor Latinus, cuius
scholae severitas pudor in primis castitas constet.
Do sada ga je djetinja narav drala u zajednikom prijateljstvu s tobom, doma je imao uitelje, gdje mu je narav
bila umjerena u grekama ili bez greaka. as je njegov nauk iznesen izvan granica, as je retor latinski, za iju
se strogost u koli i sram ponajprije zna, trebao motriti.
4 Adest enim adulescenti nostro cum ceteris naturae fortunaeque dotibus eximia corporis pulchritudo, cui in hoc
lubrico aetatis non praeceptor modo sed custos etiam rectorque quaerendus est.
Naime, u naem je mladiu, s ostalim darovima prirode i sree, prisutna ljepota tijela, u njemu se treba pronai, i
u toj skliskoj dobi, ne samo uitelja, nego i uvara i retora.
**U principu, Plinije eli rei da je taj mladi sposoban i da moe biti vie od uitelja
5 Videor ergo demonstrare tibi posse Iulium Genitorem. Amatur a me; iudicio tamen meo non obstat caritas
hominis, quae ex iudicio nata est. Vir est emendatus et gravis, paulo etiam horridior et durior, ut in hac licentia
temporum.
Dakle, ini se da ja tebe mogu preporuitiJuliju Genitoru. Ja ga, ipak, cijenim po svojoj prosudbi, ne
suprotstavlja mi se briga za ovjeka koja je protekla iz moje prosudbe. Taj je ovjek besprijekoran i znamenit,
takoer, malo straniji i otriji u svom slobodnom vremenu.

6 Quantum eloquentia valeat, pluribus credere potes, nam dicendi facultas aperta et exposita statim cernitur; vita
hominum altos recessus magnasque latebras habet, cuius pro Genitore me sponsorem accipe.
Moe mnogima vjerovati koliko znai rjeitost; naime, otvorena sposobnost govorenja odmah se razluuje;
izloeni ivot ljudi ima visoke uzmake i velike isprike (izlike), od njega me primi kao jamca za Genitora (u
Genitorovom sluaju).
7 Nihil ex hoc viro filius tuus audiet nisi profuturum, nihil discet quod nescisse rectius fuerit, nec minus saepe ab
illo quam a te meque admonebitur, quibus imaginibus oneretur, quae nomina et quanta sustineat.
Nita od tog ovjeka tvoj sin nee uti, osim ako mu ne koristi, nee nauiti nita za to je ispravnije da zna, niti
e rjee, od onoga za to e od tebe (Genitora) i mene biti opomenut; od tih e obveza biti nakrcan, ija imena bi
trebao podnostiti.
8 Proinde faventibus dis trade eum praeceptori, a quo mores primum mox eloquentiam discat, quae male sine
moribus discitur. Vale.
Stoga, povjeri ga, budui da bogovi ele, uitelju, od kojeg e prvo nauiti obiaje, zatim i rjeitost, jer bilo bi
nepovoljno (tuno) ne nauiti obiaje. Pozdrav.
C. PLINIUS CANINIO RUFO SUO S.
1 Modo nuntiatus est Silius Italicus in Neapolitano suo inedia finisse vitam.
Upravo je javljeno da je Silije Italik sebe izgladnio do kraja (granice) ivota u Neapolu.
2 Causa mortis valetudo. Erat illi natus insanabilis clavus, cuius taedio ad mortem irrevocabili constantia
decucurrit usque ad supremum diem beatus et felix, nisi quod minorem ex liberis duobus amisit, sed maiorem
melioremque florentem atque etiam consularem reliquit.
Zdravstveno stanje je uzrok smrti. Onaj je roen s neizljeivom boleu ija se nepromjenjiva razboritost i s
gaenjem do smrti urila, do posljednjeg trenutka bio je sretan i plemenit, iako je izgubio mlaeg od dva sina, ali
stariji i bolji je jo iv i, takoer, ostavio se konzulata.
3 Laeserat famam suam sub Nerone - credebatur sponte accusasse -, sed in Vitelli amicitia sapienter se et comiter
gesserat, ex proconsulatu Asiae gloriam reportaverat, maculam veteris industriae laudabili otio abluerat.
Pod Neronovim zapovjednitvom, otetio je svoju reputaciju- vjerovalo se da je svojevoljno optuio- ali, u
prijateljstvu s Vitelijem se prikazivao mudrijim i uslunijim; iz azijskog je prokonzulata zadobio slavu, okaljavi
staru marljivost odrijeio se sretne dokolice.
4 Fuit inter principes civitatis sine potentia, sine invidia: salutabatur colebatur, multumque in lectulo iacens
cubiculo semper, non ex fortuna frequenti, doctissimis sermonibus dies transigebat, eum a scribendo vacaret.
Bez moi i bez zavisti je bio meu prvacima drave i bio je pozdravljen i slavljen, i premda je uvijek leao u
krevetu u spavaonici, nije mu nedostajalo bogatstva, provodio je dane u pounim razgovorima (kada) nije bio
zabrinut pisanjem.
5 Scribebat carmina maiore cura quam ingenio, non numquam iudicia hominum recitationibus experiebatur.
Pisao je pjesme s veom brigom negoli umom, esto du predane itanju i kritikama.

6 Novissime ita suadentibus annis ab urbe secessit, seque in Campania tenuit, ac ne adventu quidem novi
principis inde commotus est:
Nakon to su ga vrlo dobro godinama savjetovali, tako se povukao iz grada, i smjestio se u Kampaniji, i, zaista,
nije bio uznemiren dolaskom novog principa.
7 magna Caesaris laus sub quo hoc liberum fuit, magna illius qui hac libertate ausus est uti.
Velika je bila Cezarova slava kojom je ovu slobodu dopustio, i slava onog koji se u toj slobodi usudio koristiti je.
8 Erat (filokalos) usque ad emacitatis reprehensionem.
Bio je ljubitelj ljepote, neprestano uhvaen u elji za kupovanjem.
9 Plures isdem in locis villas possidebat, adamatisque novis priores neglegebat. Multum ubique librorum,
multum statuarum, multum imaginum, quas non habebat modo, verum etiam venerabatur, Vergili ante omnes,
cuius natalem religiosius quam suum celebrabat, Neapoli maxime, ubi monimentum eius adire ut templum
solebat.
Posjedovao je mnogo ljetnikovaca u onim mjestima i zanemarivao je stare, zavoljevi nove. Ondje, ne samo da je
imao mnogo knjiga, mnogo skulptura, mnogo slika, ve ih je, takoer, potovao, Vergilija prije svih, iji je
roendan slavio brinije nego svoj, Neapolov najvie, gdje je obino posjeivao njegov (Vergilijev) spomenik,
premda je to bio hram.
10 In hac tranquillitate annum quintum et septuagensimum excessit, delicato magis corpore quam infirmo; utque
novissimus a Nerone factus est consul, ita postremus ex omnibus, quos Nero consules fecerat, decessit.
U tom miru, preminuo je u 75. godini ivota, tijelom njenijim negoli slabim; i premda je bio od Nerona izabram
za najnovijeg konzula, tako je umro posljednji konzul od mnogih koje je Neron odredio.
11 Illud etiam notabile: ultimus ex Neronianis consularibus obiit, quo consule Nero periit. Quod me recordantem
fragilitatis humanae miseratio subit.
To je, takoer, znamenito: posljednji je od Neronovih konzula umro, a s tim konzulom, Neron je umro. Sjeajui
se toga osjeam saaljenje prema ljudskoj slabosti.
12 Quid enim tam circumcisum tam breve quam hominis vita longissima? An non videtur tibi Nero modo modo
fuisse? cum interim ex iis, qui sub illo gesserant consulatum, nemo iam superest.
Naime, to je tako kratko i umanjeno kao najdui ljudski ivot? Zar ti se ne ini da je Neron samo tada bio iv?
Premda, pored svega toga od onih, koji su vodili konzulat, vie nitko nije preostao.
12 Quamquam quid hoc miror? Nuper L. Piso, pater Pisonis illius, qui Valerio Festo per summum facinus in
Africa occisus est, dicere solebat neminem se videre in senatu, quem consul ipse sententiam rogavisset.
Ipak, to je u tome udno? Nedavno je Lucije Piso, otac onoga Pizona koji je u Africi ubijen od Valerija Festa
zbog mnogih zloina, obino je govorio da nije vidio nikoga u senatu, koje je sam kao konzul pitao za miljenje.

13 Tam angustis terminis tantae multitudinis vivacitas ipsa concluditur, ut mihi non venia solum dignae, verum
etiam laude videantur illae regiae lacrimae; nam ferunt Xersen, cum immensum exercitum oculis obisset,
illacrimasse, quod tot milibus tam brevis immineret occasus.
Tako je s toliko uskim granicama, tolika snaga ivljenja zakljuena, da mi se ini da kraljevske suze nisu samo
dostojne, ve, takoer, hvaljene; naime, Kserkso je bio oplakivao, kada je oima neizmjernu vojsku gledao, jer bi
toliko tisua tako brzih (iznenadnih) smrti prijetilo.
14 Sed tanto magis hoc, quidquid est temporis futilis et caduci, si non datur factis - nam horum materia in aliena
manu -, certe studiis proferamus, et quatenus nobis denegatur diu vivere, relinquamus aliquid, quo nos vixisse
testemur.
Ali, mnogo je vie toga, togod postoji u nepouzdano i prolazno vrijeme, ako nije dano djelima- naime, njihova
je sposobnost u tuim rukama, - iznosimo sigurna dostignua, koliko dugo nam je proricano ivjeti, naputamo
neto to smo jedva proivjeli.
15 Scio te stimulis non egere: me tamen tui caritas evocat, ut currentem quoque instigem, sicut tu soles me.
cum invicem se mutuis exhortationibus amici ad amorem immortalitatis exacuunt. Vale.
Znam da ti ne treba poticaj: ipak, tvoja me brinost zaziva da, ipak, trei pobunim (druge), kao to si ti obino
mene. Zajednikim hrabrenjem prijatelja naizmjence su i sebe potpalili za smrtniku ljubav.
(ovo na grkom ne znam, tako da ni zadnja reenica ne valja)
C. PLINIUS ROMANO SUO S.
1 Vidistine aliquando Clitumnum fontem? Si nondum et puto nondum: alioqui narrasses mihi -, vide; quem
ego paenitet tarditatis proxime vidi.
Jesi li ikada vidio izvor Klitumne (rijeka u Umbriji)? Ako nisi, a mislim da nisi, ve bi mi ispripovjedio, pogledaj
ono to sam ja ve vidio, krivim se to sam prekasno vidio.
2 Modicus collis assurgit, antiqua cupressu nemorosus et opacus. Hunc subter exit fons et exprimitur pluribus
venis sed imparibus, eluctatusque quem facit gurgitem lato gremio patescit, purus et vitreus, ut numerare iactas
stipes et relucentes calculos possis.
Na srednje, umovito i tamno brdo, poumljeno sa starim empresima sam se popeo. Ispod njega je izvirao izvor,
razbijen u razliite i nejednake dijelove, pojavio se prodiravi, te ini vrtlog, ist i bistar, da bi mogao brojati
sjajea stabla i svjetlee kamike.
3Inde non loci devexitate, sed ipsa sui copia et quasi pondere impellitur, fons adhuc et iam amplissimum flumen,
atque etiam navium patiens; quas obvias quoque et contrario nisu in diversa tendentes transmittit et perfert, adeo
validus ut illa qua properat ipse, quamquam per solum planum, remis non adiuvetur, idem aegerrime remis
contisque superetur adversus.

4 Iucundum utrumque per iocum ludumque fluitantibus, ut flexerint cursum, laborem otio otium labore variare.
Ripae fraxino multa, multa populo vestiuntur, quas perspicuus amnis velut mersas viridi imagine adnumerat.
Rigor aquae certaverit nivibus, nec color cedit.

5 Adiacet templum priscum et religiosum. Stat Clitumnus ipse amictus ornatusque praetexta; praesens numen
atque etiam fatidicum indicant sortes. Sparsa sunt circa sacella complura, totidemque di. Sua cuique veneratio
suum nomen, quibusdam vero etiam fontes. Nam praeter illum quasi parentem ceterorum sunt minores capite
discreti; sed flumini miscentur, quod ponte transmittitur.

6 Is terminus sacri profanique: in superiore parte navigare tantum, infra etiam natare concessum. Balineum
Hispellates, quibus illum locum Divus Augustus dono dedit, publice praebent, praebent et hospitium. Nec desunt
villae quae secutae fluminis amoenitatem margini insistunt.

7 In summa nihil erit, ex quo non capias voluptatem. Nam studebis quoque: leges multa multorum omnibus
columnis omnibus parietibus inscripta, quibus fons ille deusque celebratur. Plura laudabis, non nulla ridebis;
quamquam tu vero, quae tua humanitas, nulla ridebis. Vale.