TRNICA

Dnevni i sedmini pazari u Sarajevu odravani su na nekoliko mjesta:

...Od davnina imala je arija svog trnog nadzornika, zvanog ariehaju. Gradsko poglavarstvo postavilo za trnog nadzornika Mirka
urkovekog. On e postavio na naem trgu novi red i raspored mjesta,
gdje se to imalo prodavati. Prema njegovu prijedlogu od 27. aprila 1880.
prodavali su se pojedini artikli u ovim dijelovima arije: Drva, kolje, ugljen
i kre na Filipovia trgu (Park cara Duana); sijeno i lama na Mustajpainu
mejdanu (kod Vijenice); ito u gornjem dijelu Baarije; mlivo Novoj
cesti, kao i prije; povre, voe, sir, itd. u Donjoj ariji (uno od
sebilja); sve ostale stvari (orue, bakreni kotlovi, platno itd. ) uz sebilj;
stoka sitnog i krupnog zuba kod malte prema Klaonici (iza dananj
Fabrike duvana). prijedlogu istog trnog nadzornika odobrilo je 22. I
1881. Gradsko poglavarstvo neke vrlo umjesne propise o pekarima,
mesarima, vagama, donosiocima robe na trite, pogodbi itd. Sve to
kasnij dopunjeno i objavljeno u naroitom Trnom redu za grad Sarajevo,
komu su kasnije pridodani i propisi za trnicu. Prvobitno je lokacija za
izgradnju sajmenog trga za prodaju voa i povra bila planirana na
lokalitetu, na kojem je izgraena Katedrala, ali je 1883. godine donesena
odluka o izmjeni namjene Gajevog trga (dananjeg Trga fra Grge Martia),
te prostor Gajevog trga uredila za otvoreno sajmite. Na tom prostoru
ranije se nalazilo nekoliko kua, a dvije od njih su pripadale staroj
sarajevskoj porodici Dino. Prostor Gajevog trga je dobio i slubeni naziv
Sajmite i pod tim nazivom je upisan u prvom katastarskom planu. Naziv
Sajmite je 1919. godine promijenjen u Gajev trg. Deset godina nakon
otvaranja Sajmita, 1893, Gradska optina je odluila da se na tom
prostoru gradi zatvorena trnica. U novu trnicu su se odmah uselili svi
mesari i trgovci zeleni iz ulica Franca Jozefa, Ferhadije, emalue,
Kujundiluka i Predimareta. Takoe je i pazar za ivinu i jaja, koji se dotad
nalazio u blizini Latinske uprije, prenesen pored nove trnice ime je vei
dio namirnica koncentrisan na jednom mjestu.Nekoliko godina kasnije,
prema projektu Josipa Vancaa iz 1897-1898, sjeverno od lokacije Gradske
trnice, kao objekti funkcije komplementarne Gradskoj trnici, grade se
magacini u emalui. Magazini su bili povezani sa tramvajskom prugom,
pa se roba u njih dopremala teretnim vagonima.