Zlato

Za druga znaenja, pogledajte Au.

zlato

[Xe] 4f145d106s1 [1]

79

Au
Periodni sustav elemenata

Osnovna svojstva

Kemijski
element
Simbol
Atomski
broj

zlato
Au
79

Kemijska
skupina

prijelazni metali

Grupa,
perioda,Blo 11, 6, d
k

metalno uto

Izgled

Gustoa1

19300 kg/m3

Tvrdoa

2,5 Mohsova ljestvica, 25 MPa (HB)

Specifini
toplinski
25,418 J mol1 K1
kapacitet (cp
ili cV)2
Talite

1064,18 [1] C

Vrelite3

2856 C

Toplina
taljenja

12,55 kJ mol-1

Toplina
324 kJ mol-1
isparavanja
1

pri standardnom tlaku i temperaturi

pri konstantnom tlaku ili volumenu
3
pri standardnom tlaku
2

Atomska svojstva
Atomska
masa

196,96655 [1]

Elektronska
konfiguracij [Xe] 4f145d106s1 [1]
a

Zlato je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Au, atomski (redni)
broj mu je 79, a atomska masamu iznosi 196,96655 [1].

Zlato

Sadraj
[sakrij]

1Osobine

2Svojstva

3Nalazita i rasprostranjenost

4Dobivanje zlata
o

4.1Postupak sa ivom (amalgamacija/amalgamiranje)

4.2Cijanidni postupak

4.3Elektrolitska rafinacija bakra

4.4Recikliranjem otpada

4.5Ostala dobivanja

5Upotreba

6Legure zlata
6.1"Boje zlata"

7Oznaavanje zlata prije i sad

8Spojevi zlata

9Zanimljivosti
9.1Zlatna groznica

10Izvori

Osobine[uredi VE | uredi]
Zlato (simbol Au, od latinskog naziva aurum) je kemijski element iz skupine plemenitih metala.
Elementarno zlato je mekan metal (tvrdoa po Mohsu 2,5 do 3), sa karakteristinom jakom utom
sjajnom zlatnom bojom, i ima plono centriranu kubinu strukturu. Samorodno zlato rijetko
moe biti do utonaranaste sjajne boje.
Zlato je jedan od samo tri obojena metala; uz bakar i cezij.
U prirodi se javlja samo jedan stabilni izotop 197Au, a postoji i esnaest prirodnih radio aktivnih
izotopa (najpoznatiji radioaktivni izotop je 198Au).
Temperatura taljenja i vrenja zlata je prilino visoka, velika mu je relativna gustoa, a razmjerno
mala tvrdoa.
isto zlato je na zraku apsolutno stabilno i openito otporno na utjecaje iz zraka (ponajvie
sumpor i sumporovodik), te se skisikom se ne spaja ni na kojoj temperaturi.
Izvanredno je otporno na utjecaje vode, rastaljenih alkalija, luina, pojedinih kiselina i veini
solnih otopina.
Otapa se u klornoj vodi i u smjesama solne kiseline s jakim oksidacijskim sredstvima
(npr. duinom kiselinom i ta se smjesa zove zlatotopka ili carska vodica, aqua regia, budui
da sadri Cl - ion koji stabilizira Au3+ ion pri stvaranju kompleksnog iona kloroaurine kiseline
(tetraklorauratne(III) kiseline) - HAuCl4 ; zatim, natrijevim peroksidom, kromatnom/kromnom
kiselinom, kalijevim permanganatom), dajui zlato(II) klorid; te u tvarima koje daju komplekse,
kao npr. otopina kalijevog ili natrijevog cijanida ga otapaju dajui kompleksne soli.
Zlato je poprilino stabilno kao elementarna tvar i nije ga lako dobiti u spojevima, ali se moe
zaobii njegova inertnost prevoenje u neki stabilan kompleks. Meu najstabilnijim kompleksnim
spojevima zlata su cijanoaurati, ali u kiselim otopinama prolaze i kloroaurati.
Ne otapa ga nijedna kiselina, tek mjeavina kiselina tzv. zlatotopka
Sama klorovodina kiselina ne moe otopiti zlato, jer protoni ne mogu oksidirati zlato (redukcijski
potencijal mu je pozitivan). Zato se, uz klorovodinu kiselinu kao izvor kloridnih aniona, za
otapanje zlata koristi jo i duina kiselina koja tada moe oksidirati zlato do tetraklorozlatove(III)

kiseline (osim te kiseline, otapanjem zlata u zlatotopci nastaju i duikov(II) i duikov(IV) oksid).
Sama duina kiselina takoer ne moe otopiti zlato, jer nedostaje ion kojima bi se zlato
kompleksiralo. Inae, postoje i druge metode prevoenja zlata u njegove spojeve, poput danas
najrairenijeg cijanidnog postupka, kod kojeg se zlato kompleksira cijanidnim anionima, a kao
oksidans slui kisik iz zraka.
iva otapa zlato u ogranienoj mjeri, te lako tvori slitine i amalgam /sa ivom/.
Legure zlata s bakrom i srebrom duina kiselina ne nagriza ako sadravaju vie od 25% zlata.

Svojstva[uredi VE | uredi]
Pored srebra i bakra, ima najveu vodljivost topline i elektrine struje od svih elemenata.
Toplinska provodnost zlata iznosi 75% toplinske provodnosti srebra, a elektrina provodnost 70%
elektrine provodnosti srebra.
Vrlo je rastezljivo, gustoe 19,30g/cm3, a pruivost i kovkost zlata su najvee meu svim
metalima jedan gram zlata moe se ispruiti na 3 km, a kovanjem ili valjanjem mogu se dobiti
listii ("zlatne folije") debljine do 0,00001 mm (10 m). Takvi listii su 500 puta tanji od ljudske
vlasi.
Bioloka ulogu nema, ali stimulira metabolizam.
Zlato se slabo apsorbira u tijelu i trovanje zlatom i njegovim spojevima je jako rijetko i nema
smrtonosnu dozu.
Lijekovi protiv artritisa na bazi zlata mogu uzrokovati oteenje jetre i bubrega.
Zlato i njegove topljive soli imaju nisku toksinost.

Nalazita i rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Zlato je prijelazni metal, i jedan od najrjeih elemenata zastupljenih u Zemljinoj kori s udjelom od
1,1 x 10-9, tj. rauna se da ga ima nekoliko miligrama po toni.
esto se nalazi na sekundarnim leitima, aluvionima, naplavinama ili pijescima, koji potjeu od
troenja zlatonosnih stijena i nakupljanja zlatnih zrnaca taloenjem iz vode u rijekama i na
obalama mora.
Pojavljuje se u prirodi redovito samorodno, ponekad kao kristal, ali vie kao zrnje i listii i u
komadiima u drugim stijenama, pa je bilo poznato ve u prethistorijsko doba. Zlato samorodno
ima kubinu strukturu.
Na primarnom leitu nalazi se esto u istom elementarnom stanju redovito u obliku zrnaca,
ljuskica i ljutura, listia i ploica ili razgrananih ica u kiselom i neutralnom eruptivnom kamenju,
uprskano obino u kremenim ilama/kvarcnim stijenama (gorsko zlato) ili sastojak kvarcnog
pijeska koji nastaje troenjem stijena.
Gotovo uvijek ga prati srebro, ponekad i pirit, arsenopirit i bakar.
U prirodi se pojavljuje i kao metal silvanit (AgAuTe4) heksagonske strukture u kvarcnim venama u
ekstruzivnim stijenama.
Najvee nalazite zlata je na Witwatersrandu u Junoafrikoj Republici, 1000 do 3000 m ispod
povrine Zemlje, iz kojega potjee polovica ukupno u svijetu dobivenog zlata.
Druga znaajna nalazita su u SAD-u
(Kalifornija, Kolorado, Aljaska), Kanada, Australija, Rusija (Ural) i Peru.

Dobivanje zlata[uredi VE | uredi]

Najstariji postupak u staro vrijeme - od pretpovijesti do dvadesetog stoljea, je bilo dobivanje
zlata ispiranjem prirodnim vodama zlatonosno kamenje i pijesak nastalo raspadanjem
zlatonosnih stijena, pri emu se zlatne ljuice i sitna zlatna zrnca iz rijenoga pijeska, zbog svoje
velike specifine teine bre istaloe od lakih popratnih tvari.
U najjednostavnijoj izvedbi radi se s drvenim koristima kroz koje materijal prolazi u brzoj vodenoj

struji, a zrnca manje gustoe voda lake odnosi, pa e se veinom preliti preko ruba korita prije
nego to padnu na dno, a zrnca zlata, zbog vee gustoe, uglavnom e se taloiti po dnu.
Kod suvremenih postupaka danas se znatan dio zlata dobiva iz primarnih i sekundarnih nalazita,
a moe se dobiti na stariji industrijski postupak - amalgamizacijom ili kao i srebro, cijanidnim
postupkom.

Postupak sa ivom (amalgamacija/amalgamiranje)[uredi VE | uredi]

Stariji industrijski postupak sa ivom se zasniva na odvajanju zlata od jalovine s pomou ive.
Kod ovog postupka prethodno se rude podvrgavaju drobljenju i mljevenju, a zatim smrvljena ruda
temeljito se obradi vodom i ivom pri emu se velik dio zlata pri mijeanju amalgamira ivom uz
stvaranje amalgama zlata u vodi otopljene rude, uz istovremeno nastajanje grubozrnatog
zlatonosnog mulja.
Amalgam se zatim podvrgava destilaciji, pri emu iz nastalog zlatnog amalgama se iva
oddestilira zagrijavanjem i predestilira (regenerira kondenziranjem u hladioniku), a prestalo sirovo
zlato ostane u ureaju za destilaciju, koje se kasnije tali u grafitnim loncima.
Osim izrazite otrovnosti, najvei nedostatak rada sa ivom jest nepotpuno izdvajanja zlata, jer se
njegovi najsitniji djelii slabo otapaju u ivi, te ne dolazi do potpunog iskoritenja rude.

Cijanidni postupak[uredi VE | uredi]

U novo vrijeme, u posljednjih 120 godina, zlato se dobiva cijanizacijom, tj. izluivanjem zlata iz
rude otopinama cijanida. Taj je postupak omoguio brz porast proizvodnje zlata u posljednjih 50
godina.
Suprotno ivinom postupku, cijanidni postupak omoguava izdvajanje zlata gotovo u potpunosti,
ak i iz najsiromanijih stijena.
U cijanidnom postupku ruda/stijena se prvo usitni do finoe mulja, a zatim se zgusne u
dekantatorima do sadraja 50-60% vode i obradi vrlo razblaenom 0,03-0,25%-tnom otopinom
kalijeva ili natrijeva cijanida uz snano mijeanje i provjetravanje komprimiranim zrakom, a kisik
oksidira zlato koje odlazi u otopinu kao kompleksni cijanid.
Zlato prelazi u otopinu po reakciji:
4Au + 8NaCN + 2H2O + O2 --> 4Na[Au(CN)2] + 4NaOH
ili
4Au(s) + 8CN- + O2(g) <-> 4Au(CN)2- + 4OHIz dobivene lunate otopine zlato se moe izdvojiti dodavanjem cinkovog (ili aluminijevog praha),
tj. istaloi se redukcijom pomou cinka:
2Na[Au(CN)2] + Zn --> Na2[Zn(CN)4] + 2Au
ili
2Au(CN)2- + Zn(s) + 3OH- <-> 2Au(s) + 4CN- + Zn(OH)3Rafinacija zlata najee se vri vrelom i koncentriranom sumpornom kiselinom ili elektrolizom.

Elektrolitska rafinacija bakra[uredi VE | uredi]

Znatne koliine zlata zaostaju u anodnome mulju pri elektrolitskoj rafinaciji bakra i srebra.
Pri tome se anodni mulj rafinira elektrolitskim postupkom.
Elektroliza:
Vrlo isto zlato (99,99% Au) proizvodi se elektrolizom sirovoga zlata.
Kao elektrolit slui otopina tetrakloroauratne(III) kiseline, za anode se koriste blokovi sirovog
zlata, a za katode fini zlatni lim (legura Au - Ag). U tijeku elektrolize na katodi se izluuje zlato
istoe 99,98 %.

Recikliranjem otpada[uredi VE | uredi]

Velike koliine zlata se dobivaju i oporabom (recikliranjem) rabljenoga i otpadnoga zlata; nakit,
zubna protetika, pigmenti, elektronski aparati, galvanizacija, itd..

Ostala dobivanja[uredi VE | uredi]

Zlato bi se moglo dobiti i iz morske vode, u kojoj je otopljeno u obliku kloridnoga kompleksnoga
spoja, a moe se sintetizirati i nuklearnom reakcijom, to bi bilo svojevrsno ispunjenje vjekovnoga
sna alkemiara, ali su ti postupci, zbog velikih trokova i maloga iskoritenja, ekonomski potpuno
neisplativi.

Upotreba[uredi VE | uredi]
Zlato se obino koristi za izradu luksuznih predmeta - nakita, te je podloga za nacionalne valute.
Upotrebljava se za lemljenje legura i pravljenje i pozlaivanje nakita, za bojanje stakla (Cassiusov
zlatni purpur) i pripravu porculanskih glazura (zlatno rubinsko staklo), u slikarstvu, kao reflektor
topline, u zubarstvu i zubarskoj protetici.
U medicini se koristi za pripravu koloidne otopine zlata.
Radioaktivni izotop 198Au, s vremenom poluraspada 2,67 dana, koristi se u medicinskoj
radioterapiji za tretiranje kancerogenih tumora. Zlato se nalazi u sastavu nekih farmaceutskih
spojeva koji se koriste u terapiji artritisa.
Sve vie zlata danas troi u elektronici i galvanotehnici kao sastojak industrijskih lemila u
elektronskoj industriji za proizvodnju najkvalitetnijih elektrine vodova i kontakata elektrinih
instrumenata i specijalnih ureaja, najee kao nanos na manje plemenitom metalu ili leguri.
Takoer se u velikim koliinama koristi i za programe istraivanja svemira.
Tehnika upotreba zlata vrlo je ograniena i ni u kojoj primjeni u tehnici zlato nije nenadoknadivo.
U veini zemalja zlato slui kako monetarni standard i kao pokrie platne moi. Dvije treine
svjetskih zaliha zlata nalazi se u obliku zlatnoga novca i zlatnih poluga u bankovnim trezorima.
Procjenjuje se da je do kraja 1973. u svijetu bilo proizvedeno ukupno oko 80 950 tona zlata.
Godinja svjetska proizvodnja zlata iznosi oko 1000 t. Ukupna vrijednost svjetskih zaliha zlata
iznosi danas oko 70 milijardi dolara. Dvije treine od toga iznosa nalazi se u obliku zlatnog novca
ili zlatnih poluga u trezorima emisionih banaka (poglavito u SAD).
U prodaju elementarno zlato dolazi najee u obliku folije, praha, tapova i ice.

Legure zlata[uredi VE | uredi]

Za upotrebu isto zlato je premekano, pa se za praktinu upotrebu (npr. primjene zlata u
luksuznim predmetima) se legira s drugim metalima (najee srebrom, bakrom) ili s nekim iz
grupe platinskih metala, pa se gotovo iskljuivo rabi u obliku slitina/legura.
Za razliku od istoga zlata, njegove slitine s drugim metalima su openito tvre i otpornije na
habanje, pa se upotrebljavaju se za izradu ukrasa, novca (tzv.zlatnici), u elektronskoj industriji
(za kontakte), te u optici (zbog dobre refleksije infracrvenoga zraenja).
Zlato od kojega se kuju zlatnici moe imati 1 do 10% bakra.
Zlato za nakit slitina je zlata sa srebrom i bakrom.
Tzv.tvrdo zlato je slitina sa samo 1% titanija koja se istie tvrdoom, uz boju utoga zlata.
Talite slitine s bakrom ili niklom te s 30% srebra ili paladija bitno je nie od talita ostalih slitina i
rabi se kao vezivno sredstvo za lemljenje (tzv.zlatni lem).
Zlato se vrlo lako legira sa ivom u zlatni amalgam.

"Boje zlata"[uredi VE | uredi]

Osim na tvrdou i otpornost na habanje, vrsta i udjel legirajuega metala utjeu i na boju slitine:

Crveno zlato sadri 25% bakra.

Zeleno zlato nastaje dodatkom kroma.

Plavo zlato ima aluminija ili eljeza.

uto zlato je slitina s 25% srebra, poznata zbog izrazite ute boje.

Bijelo zlato je najpoznatija slitina zlata, poslije utoga zlata.

Oznaavanje zlata prije i sad[uredi VE | uredi]

Karati su se prije izraavali prema 24-stupanjskoj skali, to bi znailo da 14-karatno zlato sadri
14 dijelova zlata na ukupna 24 dijela slitine.
Danas se u veini zemalja maseni udjel/sadraj zlata u predmetima, nakitima, slitinama i dr. se
navodi/izraava kao istoa (finoa) u tisuinkama (promilima - ), a prije se je iskazivalo u
karatima, koji predstavlja maseni udio zlata u leguri, pa je npr. 18-karatno zlato slitina koja npr.
sadri 75% zlata i ima finou 750 (750/1000).
Po dananjem oznaavanju isto zlato ima oznaku 1000 (npr. zlatne poluge), a najee su
slitine zlata finoe 585 (identino 14 karata), 750 (identino 18 karata) i 986 /dok se u Indiji koristi
i zlato finoe 913/ (identino 22 karata).
Oznake zlata koje su danas najee u upotrebi su u pravilu izvedenice istoe zlata, tako na
primjer zlato 585 predstavlja zlato istoe 58,5%.
Oznake istoe zlata u karatima idu do 24 karata (999/1000; tj. 99,9%) pri emu se takvo zlato
smatra investicijskim i lijeva se u prigodne poluge i kovanice.

Spojevi zlata[uredi VE | uredi]

Oksidacijski broj zlata u spojevima je veinom jednovalentno (I) i trovalentno (III). Termiki su
relativno nestabilni i zagrijavanjem se lako raspadaju pri emu zaostaje isto zlato.
Zlato pravi spojeve i u kojima ima oksidacijski broj +2 (nalazi se samo u kompleksima sa Sligandima) i +5 (postoji samo u spoju s fluorom (AuFs)). Spojevi u kojima je zlato jednovalentno
(Au+) mogu postojati u vodenim otopinama samo ako su netopljivi ili se nalaze vezani u
kompleksnim ionima, kao to su: zlatovi(I) halogenidi (AuBr, AuI i AuCl), zlatov(I) hidroksid
(AuOH), zlatov(I) oksid (Au2O), halogeno-kompleksi (AuX2-), cijano-kompleksi (KAu(CN)2) i drugi.
Halogenidi zlata postoje kao (III) halogenidi (AuX 3, gdje je X = Cl, Br ili I) koji su kemijski vrlo
slini (jedino fluorid moe postojati kao pentafluorid) ili kao (I) halogenidi (AuX). (III) halogenidi
imaju plonu dimeriku strukturu, a (I) halogenidi obino dolaze kao linearni kompleksi s fosfinima
i CO.
Vani su i spojevi zlata s alkalijskim cijanidima. To su bezbojni, vrlo postojani natrijev cijanoaurat,
koji sadre anion [Au(CN)2]- i nastaju pri dobivanju zlata cijanizacijom.

Zlatov(III) oksid (Au2O3) jedini je oksid zlata. Nije termiki stabilan i ve pri 200C se
raspada.

Zlatov(III) klorid (AuCl3) je najvaniji spoj zlata. Kristalizira u crvenim iglicama kada klor pri
200C djeluje na zlato u finom razdjeljenju (listiima). Otapa se u vodi dajui smeecrvenu
otopinu koja sadrava kompleksnu trikloroksozlatnu kiselinu H2[AuCl3O].
S klorovodikom daje tetraklorzlatnu(III) kiselinu, tj. ako se toj otopini doda klorovodina
kiselina, nastaje u otopini tetraklorzlatna(III) kiselina.
Zlatov(III) klorid (AuCl3) i zlatov(III) bromid (AuBr3) otapanjem u vodi hidroliziraju i daju
AuCl3OH- i AuBr3OH-, dok AuI3 nije topljiv.

Tetraklorzlatna(III) kiselina (H[AuCl4], aurokloridna kiselina, kloroaurina kiselina,

zlatnoklorovodina kiselina) se dobiva otapanjem zlata u zlatotopki i uparavanjem
otopine sa solnom kiselinom.
Tvori kristalne igle sastava H[AuCl4] x 4 H2O (soli aurati), ute boje poput limuna, koje se
na vlanom zraku raskvasuju, u vodi i alkoholu lako otapaju, a na koi izazivaju plikove;
upotrebljava se u medicini, fotografiji i u galvanotehnici (za pozlaivanje).
Spada u najvanije spojeve zlata, a koristi se u fotografskoj tehnici za toniranje slika na
emulziji sa srebrovog nitrata.
Natrijeva sol te kiseline dolazi u trgovinu pod imenom zlatna sol, a upotrebljava se u
medicini, fotografiji i za pozlaivanje u galvanotehnici. [2]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Najtea zlatna poluga na Zemlji ima masu od 250 kg.

Grumen istog samorodnog zlata mase 120 kg je pronaen

u Australiji 1869. godine.

Canadian Gold Maple Leaf bullion coin mase 100 kilograma, nominalne
vrijednosti od milijun dolara, najia je kovanica ikad proizvedena
(999,99/1000).

Cijena zlata ovisna je o standardu drave. U usporedbi s Hrvatskom,

posljednjih 5 godina najjeftinije je zlato u Turskoj.

Cijena bijelog zlata se ne razlikuje od cijene utog zlata. Cijena je ista kao i
kod klasinih oznaka zlata, dakle ovisi iskljuivo o udjelu istog zlata u leguri;
to vei postotak zlata, to je via cijena bijelog zlata.

Zlatna groznica[uredi VE | uredi]

Pokazalo se da mnogi ne mogu odoljeti potrazi za zlatom, a otkako su ga, prije
nekoliko tisuljea, poeli vaditi, ta je kovina mijenjala ljudske ivote i smijer
povijesti. Tijekom 19. stoljea zlatne su groznice uslijedile nakon pronalaska
golema grumenja, kao to je "Dobrodoli stranac" teak 70,7 kilograma,
pronaen u Moliagulu, u Australiji, 1869. godine. Tisue je ljudi, napustivi
posao i obitelji, otputovalo na zlatna polja u Australiji, Junoj Africi, Kaliforniji,
Britanskoj Kolumbiji, Yukonu, Aljasci i Sjevernoj Americi. Samo ih se malen broj
uspio obogatiti, kopajui ili ispirui zlato.
Potrai Zlato u
Wjeniku, slobodnom rjeniku.

Izvori[uredi VE | uredi]
1.

Jump up to:1,0 1,1 1,2 Sebastian Blumentritt Periodensystem der Elemente, 6. izd.,
Blume-Verlag, Mnster (Savezna Republika Njemaka) 2012., ISBN 978-3-94253009-5, str. 1

2.

Jump up Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 11 (Tr-), str. 743. Za izdavaa:

Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb 2009.g. ISBN 978-953-6036-41-7

Periodni sustav elemenataSakrij

B

Al

Ti

Cr Mn Fe Co Ni Cu Zn Ga

Zr Nb Mo Tc Ru Rh Pd Ag Cd In

As

Ge

Se

Sn

Te

Sb

m Sm Eu Gd Tb Dy Ho Er Tm Yb Lu Hf Ta W Re Os

Ir

Pt Au Hg Tl

Pb

Np Pu Am Cm Bk Cf Es Fm Md No Lr Rf Db Sg Bh Hs Mt Ds Rg Cn Uut

kalijski

Si

Lantanoidi

Aktinoidi

Prijelazni metali

Slabi metali

Fl

Polumetali

Bi

Uup
Nemetali

Po
Lv

Halogeni el