UNIVERZITET U TUZLI

Filozofski fakultet
Bosanski jezik i knjievnost

SEMINARSKI
Predmet: Leksikografija
Tema: Rjenik hrvatskoga jezika i Rjenik stranih rijei

Radila:
Jelena akovi

UVOD
Leksikografija (gr. lexikn (biblon) = rjenik + grphein = pisati) je znanost koja se
teorijski i praktino bavi izradom rjenika. Leksikografija se moe promatrati kao
granajezikoslovlja ili kao grana informacijskih znanosti. Izrada rjenika ukljuuje
popisivanje, opis i tumaenje rjenikog blaga jednoga ili vie jezika. U irem smislu,
leksikografija uz jezine rjenike obuhvaa i predmetne rjenike, odnosno enciklopedijska
djela (enciklopedije, leksikoni i enciklopedijski rjenici). Enciklopedijskim djelima bavi se
prvenstvenoenciklopedika. Leksikografija takoer moe oznaavati ukupnost leksikografskih
djela koja se odnose na neki jezik (hrv. leksikografija, franc. leksikografija). Izrada
leksikografskih djela u pravilu je vrlo dugotrajan i zahtjevan proces u kojem sudjeluje vei
broj strunjaka leksikografa.
U izradi rjenika posebno su vani primjeri ili citati. Vjeto odabrani primjeri mogu u
tumaenju rijei biti jednako uinkoviti kao i sama znaenjska i gramatika definicija. Osim
toga, u opis se mogu ukljuiti homonimi, sinonimi, antonimi i drugi tipovi leksikih odnosa
koji preciziraju znaenje i funkciju neke rijei. Ovisno o vrsti rjenika, odreuje se
udio neologizama i arhaizama u rjeniku, te zastupljenost razgovornog i dijalektalnog jezika.

Rjenik hrvatskoga jezika

Leksikografski zavod Miroslav Krlea i kolska knjiga
zajedno su 1992. Ugovorili izradu projekta RJENIKA
HRVATSKOGA JEZIKA.
Odreen je zaista kratak rok za predvieni opseg od 45.000
rijei, a za voditelje urednike postavljeni su Dalibor Brozovi,
Tomislav Ladan i Dragutin Ragu. Oni su se u radu razili i
1996. prekinuli su nedovren posao, a time i svaka suradnja s
D. Raguom je prestala.
Leksikografski zavod i kolska knjiga su iste te 1996. Godine
imenovali Juru onju za glavnoga urednika, a Anuku Naki
za pomonicu glavnog urednika sa zadatkom da s postojeim i
novim strunim i znanstvenim suradnicima dovedu projekt do
objavljivanja. Oni su dopunili i proirili opseg na 64.000 rijei
s 3.400 fraza, 3.900 sintagmi, svim gramatikim podatcima o
prilozima, pridjevima i 11.000 glagola, pa se moe rei da je
ovaj rjenik cjelovito i novo djelo.
Struktura rjenikoga lanka sastoji se od sljedeih moguih segmenata:
1. natuknica,
2. etimoloka odrednica,
3. gramatika odrednica,
4. gramatiki opis natuknice,
5. leksikografska odrednica,
6. definicija,
7. sinonim(i) i
8. kratice.
Natuknica se sastoji najee od jedne rijei. Ako se donosi naglasna inaica natuknice, onda
se ona donosi u oblim zagradama iza natuknice.
Pr. Djetvo (djetvo)
Ovaj rjenik ne donosi osobna imena, a od zemljopisnih uvrtavau se imena drava i njihovih
glavnih gradova. Neki su nali zamjerke u nainu pisanja glavnih gradova jer je tako glavni
grad Japana napisan Tokyo, kad je na naziv (egzonim) Tokio, kao i Peking, a on nema ni u
zagradama Beijing, kako npr. ima Be (Wien), Rim (Roma), Prag (Praha) iako tu jedva da je
potrebno.
Rjenik ima i regionalnih rijei kao daida, ima i razgovornih kao filati, filac, kegla, luftati,
ali su one kao takve I oznaene i uz njih dodano kako se to knjievno kae.
esto se mnoge rijei strjelicom upuuju na bolje, npr. biber na papar, bojevi na bojni, Brioni
na Brijuni, brzovoz na brzovlak, datost na danost, drutvovni na drutveni, grnar na lonar,
kiica na kist, kelner na konobar, kudilac na kuditelj, pokoljenje se upuuje na narataj i na 1.
potomstvo. U istu vrstu upuivanja idu i takva u kojima dodue nema strjelice, nego uz

natuknicu bez znaenja stoji druga rije koju e korisnici zbog postupka shvatiti kao bolju,
pogotovu to je to esto domaa rije uz tuicu.
RJENIK STRANIH RIJEI
Klaiev Rjenik stranih rijei doivjet e vie izdanja.
U jedno od tih bit e ukljuen i njegov sin eljko Klai.
(na slici je izdanje iz 2001. godine). Rjenik je naiao i
na priznanje znanstvenih krugova, koji ga esto citiraju
ne samo u pojedinim djelima nego ga uzimaju i kao
grau za izradu drugih bilo dvojezinih, bilo
jednojezinih rjenika. Ukljuena je i suradnja italaca
od kojih mnogi usmeno ili pismeno stavljaju prijedloge
za dopune ili izmjene u ovom ili onom podruju blaga.
Prije svega treba napomenuti koji su to ciljevi ovakvog
rjenika: informativnost i upotrebljivost.
Pojmovi su unoeni u rjenik uglavnom po sustavu
obitelji rijei, tj. pod osnovnu rije, obino imenicu,
svrstane su njezine izvedenice.
Rijei pozajmljene iz grkoga i latinskoga jezika koje
su este u znanstvenoj literaturi te koje su postale
domae piu se prema izgovoru. To vrijedi i za
zajejednike imenice i pridjeve. Pojedine rijei su izostavljene iz ovoga pravila pa se mogu
ipak pisati i kako se inae piu, ali i kako se izgovarajju npr. To nije fer/fair.
Iza svakog glavnog pojma se nalazi tzv. natuknica ili odrednica u kurzivnim slovima oznaka
jezika iz kojih rije potjee.
to se tie akcentuacije, valja napomenuti da je na veliku veinu rijei primijenjen na
etveroakcenatski novotokavski sustav, ali ipak nije jo zahvatila sve strane izraze koji su
uli u na jezik. Takve (nezahvaene) rijei u velikoj veini nisu u ovome rjeniku obiljeene
akcentima u naslovnom izrazu, nego im je (netokavski) akcent naznaen u zagradi.
Najveu potekou u pisanju ovoga rjenika predstavljalo je prenoenje grkih i turskih rijei
i slova kojih nema u naoj abecedi, ali se biljeilo na nain izgovora ljudi s naih prostora koji
su sebi uzimali za slobodu takav izgovor.

ZAKLJUAK
Rjenik je blago sakupljeno na jednome mjestu. Njegova zadaa je informativnost i
upotrebljivost. Prije svega, to je ouvanje rijei koje su (moda) trajale samo u dobu upisa u
rjenik ili iz kojih su nastale mnoge nove od kojih neke traju i danas. Da je blago na domai
jezik pokazuje nam prvi rjenik, a da su i posuenice isto tako nae bogatstvo pokazuje nam

raznovrsnost drugoga rjenika. Spremanje jednog ovakvog djela je na neki nain Sizifov
posao jer e uvijek biti posla za obradu rijei, razvrstavanje i sakupljanje. Svaki dan jedna
rije nastane, druga izumre. I to je jedan od blaga koje uvaju ovi uvari.