D®. TIHOMIR R. GJORGIEVIC
KOSA U JUZNIH SLOVENA
U ZAGREBU 1926.
POSEBNI OTISAK IZ .NARODNE STARINE”1
Stari Indoevropljani nosili su dugu kosu. Stari Indi su je nosili u
obliku peréina, Medani i Persijanci su na spomenicima predstavljeni sa
uvijenim pramenovima kose, Traéani se u Ilijadi nazivaju peréin:
Sima. Iz nekih mesta u Omira daje se izvesti da su stari Gri vestacki
namestali svoju dugu kosu, a iz nekih da im je slobodno visela u dugim
viticama. U VII. i VIII. stoleéu pre Hrista oni su nosili spustene vitice.
Neugodnost od ovakyog noSenja kose dovela je u VI. stoleéu do obiéaja
da kosu pri dnu vezuju i podizu, a ponekad i da je sigaju. U polovini V.
stoleéa potinju svuda da nose kratku kosu. Rimljani su u poéetku isto
tako nosili dugu kosu. Sve do sredine V. stoleca u njih su ljudske statue
sa dugom kosom. Tek od tada izgleda da su kosu poéeli potkresavati.
Od IL. stoleéa podeli su je si8ati. I severni su Indoevropliani nosili dugu
kosu. Cela Transalpijska Galija nazivana je Kosmata Galija (Gallia
Comata). Uopste svi severni Indoevropljani nosili su dugu kosu, koja im
je ili slobodno niz leda padala, ili je vezivana u klupée.*
Kako su Sloveni nosili kosu u najstarija vremena nema podataka.
Moie se pretpostaviti da nisu ¢inili izuzetak od drugih Indoevropljana. Za
kraj paganskih vremena ima podataka da su se moravski i pomorjanski
Sloveni kratko igali, no taj obiéaj, kako misli L. Niderle, treba pripisati
tudem uticaju, ugarskom i rimskom, Medutim, u stara vremena, strizenje
kose bilo je znak ropstva. Cesi su éak u XI. stoleéu strigli kosu slugama,
au Sudnoj Gramoti ruskog kneza Jaroslava (10151054, bila je odredena
kazna za onog ko bi drugome ostrigao kosu. Na starim minijaturama i
freskama iz XI. stoleéa knezovi i narod predstavljeni su sa dugackom
kosom?
Od Slovena nisu pravili izuzetak ni Juzni Sloveni. I oni su u starini
nosili dugu kosu, tim pre Sto su dodli u sredinu u kojoj se tako nosilo.’
Na freskama u nasim starim manastirima ljudi su predstavijeni sa dugom
kosom (Vidi slike 1., 2., 3). Kad je 1443, godine Bertrandon de la Bro-
_kijer bio u dvoru despota Gjurgja Brankoviéa, video je mnogo »despotovih
iidl lepe A lep je bio moj
1M, D. Milifevié, KneZevina Srbija, 136,dugu plavu kosu pleli su mi katkad od troje,
i kad i kad cepaéki od petoro; na kraju se spletala galosem sa dva niza
ra, sto mi je’sve-divno zveckalo po kr a, kad se igram s decom...
Dode j taj stragan dan za moju majku. Bila je, uo sam da govore, nedelja
kad mesec raste, Ujak mi do8ao i ruéa s ocem pod rakljastim orahom,
Majka donosi jelo, a nista neée da okusi... vidim bese plaéna i nevesela,
ito ono reku, kao ubijena. I ona je u mene gledala svaki cas i éini mi
se da joj je donja usnica uvek drhtala, sto se moglo kod nje opaziti
samo kad se veoma naljuti ili kad veoma nesto Zali... Ujak me izvede i
posadi na deljanicu, pa kad pisnuse makaze i kad mi se kika za navek
razdvoji od glave, dobra majka moja grunu se obema rukama u grudi:
‘Ajao, meni nesretnici Sto mi dete nagrdise! Moj peréin uze ona i ostavi
u preklopié od svojega sanduka da se moze sita naplakati, kad ga god
vidic.? G, Jov. Maksimovié, profesor u penziji imao je ljubaznost saopstiti
mi kako je njegovom dedu po materi, Gavri Markoviéu iz Sida u Sremu
dok je isao u Skolu u obliznje selo Aga8evac njegov uéitelj odsekao peréin
ikako ga je mati, ljuta zbog toga, tim istim peréinom istukla,
Duga kosa u naSih Ijudi dotrajala je éak do nagih dana. M. D. Mili-
éevié kazuje da je u Smederevskom Okrugu »do skora mogao éovek
videti po koga starca s dugom pletenicom kose, kao u staro vreme, ali
je to veé, kako koji dan, sve veéa retkoste." Za nekog ci¢a Stanoja iz
Lugavéine veli da bi voleo Bog zna koliko stetovati nego dopustiti da
mu se seda glava o§i8a." S. Matavulj priga kako u Dalmaciji_»crkva,
skola, sud i vojska odavno vojuju protiv klasiénog zagorskog peréina, a
on se jednako odrzavac. On je poznavao jednog seljaka iz Krupe, koji je
bio u vojsci deset godina i postao podoficirom, pa, bivsi ranjen na Keni-
Srecu, vrati se kuci sa neSto penzije. »Poslije godinu dana vidio sam
toga podoficira u Zadru 1 nijesam ga mogao poznati, dokle mi se nije
kazao. Imao je pleten peréin, rasjecenu koSulju, benevreke sa promajama,
éak i tandrljike na drvenoj lulis.” G, D. Ruvarac, prota, zha da su 4
ae eo selima, u Sremu, nogeni peréini sve do sedam-
Prosloga stoleéa, U Juznoj Srbiji se i sad moze naéi po
koji Govek sa peréinom. Napred ideli ven imac tieaa lita
een pred smo videli da u Bukovici ima i sad [judi
peréin, nastavlja Mili¢evié
M.D. Miligevié, Putnigka Pi
SMD. Millers, Knetevina Seotie toe Coby St 257258
“M.D. Milicevié, Putnigka Pi 256,
* Letopis Matice Srpske,
isma, 256,
kn), 197, str. 89,. »TIPOGRAFIJA” D. D., ZAGREB ,