SVEUILITE U MOSTARU

FAKULTET STROJARSTVA I RAUNARSTVA

DIPLOMSKI STUDIJ STROJARSTVA
ZAVARENE KONSTRUKCIJE

Seminarski rad

Tehnoloki ispravno konstruktivno oblikovanje zavarenih

konstrukcija

Hrvoje Laki, 113-SM

Mostar, veljaa 2015.

Sadraj
1. Uvod........................................................................................................................................1
2. Osnovna naela pri izradi zavarenih konstrukcija..................................................................2
2.1. Naprezanja i deformacije uslijed zagrijavanja.................................................................2
2.2. vrstoa zavarenih spojeva (statiki proraun)...............................................................6
2.2.1. Specifinosti sueonih i kutnih zavarenih spojeva.................................................10
2.3. Proraun dinamikog optereenja zavarenih konstrukcija............................................12
3. Pravilno oblikovanje zavarenih konstrukcija........................................................................17
3.1. Vrste spojeva..................................................................................................................17
3.2. Lake konstrukcije...........................................................................................................19
3.3. Pravilno oblikovanje zavarenih konstrukcija.................................................................24
4. Zakljuak...............................................................................................................................31
5. Literatura...............................................................................................................................32

1. Uvod

U procesu konstruiranja zavarenih konstrukcija moraju se zadovoljiti nosivost i sigurnost

konstrukcije koje ovise o njenom dizajnu i odabranom materijalu. Na osnovu dizajna i
materijala konstrukcije, odabiru se parametri zavarivanja. Zavariva koristi ureaj za
zavarivanje i svoje vjetine kako bi omoguio najbolji mogui spoj. Kvaliteta zavarenog spoja
ovisit e o zavarljivosti materijala. Na temelju navedenog moe se zakljuiti da proces
zavarivanja ovisi o konstrukcijskom, tehnolokom i metalurkom procesu.
Za pravilno oblikovanje zavarene konstrukcije potrebno je imati odreena znanja i iskustva iz
vie podruja strojarstva od kojih je bitno navesti nauku o vrstoi i tehnologiju zavarivanja.
Konstrukcija se smatra optimalno izvedenom kada su ispunjeni tehniki, ekonomski i estetski
zahtjevi. Da bi se ti zahtjevi to bolje ispunili potrebno je ukljuiti strunjake iz raznih
podruja te poznavati osnovna naela konstruiranja zavarenih konstrukcija. Projekt zavarenih
konstrukcija mora biti u skladu sa propisima i mora imati detaljnu tehniku dokumentaciju.
Kao to je reeno, potrebno je ukljuiti vie strunjaka u projekt zavarenih konstrukcija.
Konstruktor se bavi modeliranjem i simulacijom ponaanja konstrukcije uslijed djelovanja
optereenja. Tehnolog zavarivanja ima zadatak da odabere optimalni proces i parametre
zavarivanja. Potrebno je poznavati svojstva materijala, uvjete postavljanja kao i uvjete u
kojima e konstrukcija vriti funkciju. Na temelju toga se mogu odabrati tehnologija i
parametri zavarivanja, vrste spojeva, oprema kojom e se projekt realizirati i naravno,
izvoai radova.

2. Osnovna naela pri izradi zavarenih konstrukcija

Dokazano je da se malo toga moe poboljati u radionici pri izradi ili oblikovanju zavarenih
konstrukcija, veina posla odradi se u procesu konstruiranja. Potrebno je izraditi proraun iz
kojeg se dobivaju podaci do kakvih naprezanja dolazi i kako utjeu na konstrukciju. Taj posao
je danas olakan CAD programima koji omoguuju modeliranje i simulaciju raznih
konstrukcija. Ipak, potrebno je poznavati osnove nauke o vrstoi i odreena pravila
oblikovanja zavarenih konstrukcija.
2.1. Naprezanja i deformacije uslijed zagrijavanja
Iz nauke o vrstoi je poznato da se metali hlaenjem skupljaju, a zagrijavanjem ire. Ova
pojava igra jako vanu ulogu pri oblikovanju zavarenih konstrukcija. Razlog tome je toplina
kao izvor energije koja je karakteristika svakog postupka zavarivanja. Postupkom zavarivanja
dolazi do taljenja osnovnog i dodatnog materijala ime nastaje zavareni spoj. Dijelovi koji se
zavaruju zagrijavat e se na mjestu spoja, a ovisno o postupku zavarivanja zagrijavat e se
blia ili ak dalja okolina. Usporedbom elektrolunog sa plinskim zavarivanjem, gdje je
brzina zavarivanja vea kod elektrolunog, mogue je zakljuiti da se sa plinskim
zavarivanjem zbog rasipanja topline plamenom zagrijava vee podruje kako je prikazano na
slici 2.1.

Slika 2.1 Izoterme zavarivanja 5mm pri a)plinskom i b)elektrolunom zavarivanju (po Barmefeldu)

Slika 1.1. Izoterme zavarivanja 5mm pri a)plinskom i b)elektrolunom zavarivanju (po Barmefeldu)

Kad je rije o zavarenim konstrukcijama stezanje ili rastezanje mogu biti sprijeeni pri
hlaenju pa dolazi do pojave naprezanja i deformacija. Ako tap prilikom istezanja uslijed
zagrijavanja naie na prepreku istezanje e stati ali e se u tapu pojaviti tlana naprezanja i
doi e do plastine deformacije u poprenom smjeru. Hlaenjem e se predmet poeti vraati
u prvobitno stanje ali e na kraju ipak biti neto krai, kao to je prikazano na slici 2.2.

Slika 2.2 Zagrijavanje tapa pri sprijeenom istezanju

Razlog gomilanju materijala na jednom mjestu je opadanje otpora prema plastinoj

deformaciji pri 600C (za ovaj sluaj), time opadaju tlana naprezanja a tap se skrauje u
odnosu na stanje prije zagrijavanja.
Zaostala naprezanja (napetosti) nastala zagrijavanjem i hlaenjem zbrajaju se sa naprezanjima
uzrokovanim vanjskim optereenjem. Ako naprezanja dosegnu vrijednost vrstoe loma,
dolazi do pojave pukotina koje se dalje mogu iriti i utjecati na funkciju i sigurnost
konstrukcije.
Kad je rije o zavarivanju pria je malo drugaija jer zagrijavanje nije ravnomjerno a osim
osnovnog materijala postoji i dodatni materijal ije je uee oko 10%. Na slikama 2.3 i 2.4
prikazane su kutne deformacije koje nastaju uslijed zaostalih naprezanja i na koji nain se
moe odstraniti. Ove napetosti se mogu odrediti numerikim ili eksperimentalnim putem ali u
praksi se najee ide preventivno na nain da se zavaruje na mjestima s najmanjim
utjecajima zaostalih naprezanja.

Slika 2.3 Kutne deformacije i umanjivanje istih lijebljenjem i ponovnim zavarivanjem

Moe se zakljuiti da e kutna deformacija ovisiti o debljini materijala koji se zavaruju, o

obliku ava, nainu zavarivanja odnosno popunjavanja ava dodatnim materijalom. S veom
debljinom materijala i sa veim brojem slojeva zavara rast e i kutna deformacija. Vee kutne
deformacije dogaaju se sa kutnim zavarima kao to je prikazano na slici 4. Takoer je
prikazan i nain kako umanjti kutnu deformaciju pripremom zavarivanih dijelova.

6 zavara i njhova prevencija

Slika 2.4 Kutne deformacije kutnih

Osim kutnih deformacija moe doi i do poprenog i uzdunog stezanja. Ovdje je situacija
obrnuta, kod kutnih zavara e popreno stezanje biti manje nego kod sueonih a pojava se
moe objasniti zavarivanjem po cijelom presjeku kod sueonih spojeva. Popreno stezanje e
rasti sa poveanjem odnosa debljine zavara(a) naspram debljine zavarivanog materijala(). Na
slici 2.5 je prikazano popreno stezanje sueonih spojeva.

Slika 2.5 Popreno stezanje sueonih zavarenih spojeva

Uzduno stezanje e biti sprijeavano u oba smjera za razliku od poprenog a djeluje u smjeru
zavara.Vrijednost uzdunog stezanja proizlazi iz odnosa povrine presjeka dijelova koji se
zavaruju naspram povrine zavara. Pri uzdunom stezanju osim skraivanja moe doi i do
savijanja i iskrivljenja. U ovom sluaju vie slojeva zavara e imati pozitivan efekt zbog toga
to svakim novim slojem dolazi do staljivanja tjemena prethodnog sloja i dolazi do poputanja
napetosti. Na slici 2.6 prikazani su primjer a) uzdunog stezanja i b) slojevitih zavara.

Slika 2.6 a) uzduno stezanje i savijanje,

b) zavarivanje u slojevima
7

2.2. vrstoa zavarenih spojeva (statiki proraun)

Da bi odredili vrstou odreene konstrukcije ili strojnog dijela i ponaanje istih uslijed raznih
optereenja potrebno je izvriti proraun na vrstou. Zahtjevi u pogledu vrstoe ovisit e
prvenstveno o namjeni konstrukcije/strojnog dijela, a sama vrstoa ovisit e o materijalu i
obliku navedenih. Zavarene konstrukcije svoju primjenu nalaze u izgradnji zgrada, mostova,
transportnih sredstava i u industrijskim postrojenjima kao i reparaciji gdje je to mogue. Bitno
je spomenuti i da se metalne konstrukcije openito mogu podijeliti prema obliku poprenog
presjeka elementa konstrukcije i opeg oblika iste na limene i reetkaste konstrukcije
(primjeri na slici 2.7).

Slika 2.7 Tipovi konstrukcija

Da bi se izvrio proraun na vrstou potrebno je poznavati povrinu zavara i optereenje koje

djeluje na tu povrinu. Povrina zavara uzima se kao ona koja preuzima optereenje a ovisi o
debljini i duljini zavara. Raunska debljina a sueonog zavara jednaka je debljini dijelova koji
se zavaruju. Ako su dijelovi razliitih debljina onda se u obzir uzima debljina manjeg dijela.
Kod kutnih zavara debljina je jednaka visini ucrtanog jednakokranog trokuta. Na slici 2.8
prikazane su raunske debljine sueonih i kutnih zavara.

Slika 2.8 Raunska debljina zavara a

Raunska duljina l jednaka je ukupnoj duljini l zavara. Kod sueonih zvara jednaka je irini
dijelova koji se zavaruju uz uvjet da zavar bude jednake kvalitete na cijeloj duljini. Raunska
povrina zavara moe se definirati kao (al) a operator zbrajanja predstavlja zbroj vie
zavarenih povrina koje nisu meusobno u dodiru a nalaze se na promatranoj konstrukciji i
pod utjecajem su optereenja kao to je prikazano na slici 2.9.

Slika 2.9 Povrina zavara

Povrina zavara sa slike rauna se na sljedei nain:

a l=2 [( a d ) +2 ( a c ) +2 ( a b ) ]+2 ( a l )

a l=2 a ( d+ 2c +2 b+l ) .

Proraun na vrstou radi se na nain da se zavari promatraju kao zasebni dijelovi. U sluaju
da

sila F djeluje okomito na povrinu zavara, rauna se sa normalnim naprezanjem

(vlano/tlano) prema izrazu:

v, t=

F
N
[
]
(a l ) mm2

U sluaju djelovanja sile F u samoj povrini zavara rauna se sa sminim naprezanjem:

=

[ ]

F
N
(a l) mm2

Ako je povrina zavarenog spoja optereena samo jednim momentom savijanja M, na

udaljenosti y u spoju e se pojaviti normalno naprezanje:
f=

M
y
I zav

zavarenog prikljuka,
M
(Nmm)
Izav
(mm4)

moment savijanja koji optereuje povrinu zavarenog ava,

moment inercije povrine zavarenih avova,

razmak korijena kutnog zavara od teinice zavarenog prikljuka.

(N/mm2)

(mm)

naprezanje na savijanje u zavarenom avu na razmaku y od teinice

10

Na slici 2.10 prikazani su prikljuci valjanog (gornja slika) i limenog (donja slika) nosaa sa
kutnim zavarima optereenim na savijanje. Najvee normalno naprezanje javlja se na
razmaku y = y1.

Slika 2.10 Prikljuci valjanog i limenog nosaa optereenog na savijanje

U prikljunoj ravnini na kutni zavar mogu istodobno djelovati normalna i smina naprezanja
koja su uvijek okomita jedna prema drugima kao to je prikazano na slici 2.11. U tom sluaju
rauna se sa rezultirajuim, odnosno ekvivalentnim naprezanjem:
ekv = 2 + 2+ 2

(N/mm2)

normalno naprezanje u zavarenom avu (u sluaju da istovremeno djeluju

vlano/tlano i naprezanje uslijed savijanja potrebno ih je uzeti kao ukupno, odnosno zbroj ili razliku),

(N/mm2)
smino naprezanje u poprenom presjeku zavarenog ava,

(N/mm2)

smino naprezanje u uzdunom presjeku zavarenog ava.

11

Slika 2.11 Mogua normalna i smina naprezanja u kutnom zavaru

Navedena naprezanja potrebno je usporediti s doputenima naprezanjima koja se mogu nai u

inenjerskim prirunicima i tehnikim propisima. Ovisno o materijalu, i doputena naprezanja
e biti drugaija.
Osim gore navedenih konstrukcija u strojogradnji se izgrauju i zavareni dijelovi poput
zupanika, raznih nosaa, kuita i drugih dijelova. Proraun se vri na isti nain samo se radi
izbjegavanja zabune kod ovih dijelova koristi indeks zav.

2.2.1. Specifinosti sueonih i kutnih zavarenih spojeva

Oblik zavara ovisan je o debljini lima i o zahtjevima koji se postavljaju na taj spoj.
Ispitivanjem sueonog spoja na kidalici, do loma e uglavnom doi u osnovnom materijalu, a
ne u zavaru kao to je prikazano na slici 2.12. Kod mirnog optereenja to znai da je vlana
vrstoa sueonog spoja jednaka vrstoi osnovnog materijala. Ovo se dogaa samo u sluaju
12

besprijekorne izvedbe zavara i ako su ispravno odabrani osnovni i dodatni materijali. Sueone
zavare, ija optereenost mora odgovarati optereenosti osnovnog materijala, potrebno je
izvoditi sa provarenim korijenom i bez zareza.

Slika 2.12 Sueoni zavareni spoj

optereen na vlak

Za prikaz specifinosti kutnih zavara dobar primjer je krini spoj prikazan na slici 2.13 gdje
su kutni zavari razliitih debljina. Ako se odaberu razliite debljine kutnog zavara, poloaj
loma tako optereenog spoja ovisit e o odnosu presjeka tapa prema presjeku kutnog zavara.
Ako je presjek kutnog zavara jednak presjeku tapa (Azav = Atapa) do loma e dolaziti u zavaru
to znai da se nosivost zavara ne moe izjednaiti s nosivou osnovnog materijala i da u
proraunu treba koristiti faktore slabljenja. Povea li se tom istom krinom spoju presjek
zavarabez mijenjanja presjeka tapova, pri odreenom odnosu presjeka doi e do pucanja
tapova. Eksperimentalno je dokazano da pri Atapa/Azav = 1...0,75 dolazi do pucanja u zavaru.
U sluaju Atapa/Azav = 0,7...0,65 (deblji avovi), do pucanja pri statikom optereenju dolazi u
tapovima. Ako je faktor slabljenja zavara (u odnosu na osnovni materijal) Atapa/Azav = 0,65
psotignuta je ravnotea nosivosti. Prema tome, kutni zavari manjih debljina prema imaju veu
vrstou.
13

14

Slika 2.13 Razliitost debljina kutnih zavara krinog spoja

2.3. Proraun dinamikog optereenja zavarenih konstrukcija

U sluaju optereenja promjenljivog u vremenu (dinamikog) potrebno je izvriti proraun na
dinamiku vrstou. Sile, momenti savijanja i uvijanja u tom se sluaju neprekidno mijenjaju
a promjena moe biti jednolika ili nejednolika u odnosu prema veliini i smjeru. Najvea
optereenja se mogu javiti proizvoljno esto ili samo povremeno a razlikuju se ciklika,
udarna i udarna s pauzama kao to je prikazano na slici 2.12.

Slika 2.14 Tokovi optereenja

15

Jednolika i nejednolika promjenljiva optereenja zavarenih dijelova konstrukcija svrstavaju se

u razrede optereenja ili naprezanja prema znaajci asimetrije koja se odreuje odnosom
graninih optereenja ili naprezanja prema izrazima:
=

F min
F max

min
max

Pri izraunavanju vrijednosti znaajke potrebno je uzeti u obzir predznake.

Ciklika dinamika naprezanja razlikuju se po veliini i poloaju srednjih naprezanja odnosno
prednaprezanja m i pripadajuih amplituda naprezanja a a definiraju se faktorom koji se
moe imati vrijednost: -1< <1.
m=

g d
2

a=

g d
2

d
g

(N/mm2)donje naprezanje i
(N/mm2)gornje naprezanje.

Na sljedeim slikama prikazani su ciklika dinamika naprezanja sa razliitim faktorima .

Slika 2.15 Istosmjerno promjenljivo naprezanje s prednaprezanjem

(0 < < 1)

16

Slika 2.16 isto istosmjerno promjenljivo naprezanje ( = 0)

Slika 2.17 Izmjenino promjenljivo naprezanje s prednaprezanjem

(-1 < < 0)

Slika 2.18 isto izmjenino

17promjenljivo naprezanje
( = -1)

Ako bi konstrukcijski dio u kojem maksimalno optereenje javlja rijetko, dimenzionirali na

izdrljivost prema tom optereenju, dio bi bio predimenzioniran. Za stalno promjenljiva
naprezanja upotrebljava se blia znaajka tijela naprezanja predoena sumarnom krivuljom
uestalosti promjenljivog naprezanja kojom je definiran spektar naprezanja odnosno
optereenja strojnog dijela zavarene konstrukcije. Spektar optereenja odnosno naprezanja je
skup svih naprezanja koja se pojavljuju u eksploataciji nekog konstrukcijskog dijela, svrstana
na temelju zastupljenosti pojedinih veliina naprezanja u radnom vijeku proizvoda.
Nosive konstrukcije kao i pogonski mehanizmi dijele se u pogonske grupe da bi se uskladili
sa stvarnim pogonskim uvjetima i procjenom vijeka trajanja. Predvidivi ukupni broj promjena
N s minimalnim gornjim optereenjem koji e u toku vijeka trajanja strojnog dijela biti
dosegnut ili prekoraen, obuhvaa etiri podruja broja ciklusa (vijeka trajanja) N1, N2, N3 i N4.
etiri karakteristina oblika promjene naprezanja i pripadni spektri naprezanja dati su na slici
2.17. Za vie informacija o dinamikim utjecajima na zavarene konstrukcije pogledati
Elemente strojeva autora Karl-Heinz Deckera (Tehnika knjiga, 2006.) odakle je izvuen tekst
o proraunu statikih i dinamikih naprezanja.

18

Slika 2.17 Karakteristini oblici promjene naprezanja i pripadni spektri naprezanja

Slika 2.19 Karakteristini oblici promjene naprezanja i pripadni spektri naprezanja

19

3. Pravilno oblikovanje zavarenih konstrukcija

Zavarivanje spada u tehnologiju nerastavljivog spajanja i ima iroku primjenu u strojarstvu pri
gradnji strojeva i njihovih postolja, elemenata za prijenos snage i gibanja, kotlova i spremnika
i konstrukcija. Primjenu nalazi i u graevini pri izgradnji hala, stubita, ograda i raznih
drugih elemenata. U strojarstvu je omoguena primjena lakih konstrukcija, lakih konstrukcija
primjenom lakih materijala i lakih konstrukcija primjenom odgovarajuih profila (oblika).
Zbog slobode oblikovanja omoguene su lake konstrukcije a samim time i uteda materijala
uz eljena mehanika svojstva.
3.1. Vrste spojeva
Ovisno o meusobnom poloaju elemenata koji se zavaruju, postoje sljedee vrste spojeva:

sueoni spojevi,
kutni spojevi i
preklopni spojevi.

Navedeni spojevi mogu se ostvariti pomou razliitih avova, a u suvremenim elinim

konstrukcijama naee se koriste navedeni avovi:

sueoni avovi sa punom penetracijom

sueoni avovi sa djeliminom penetracijom,

kutni avovi,

avovi u rupama (krunim ili eliptinim),

ep avovi i

uljebljeni avovi.
20

Izbor ava ovisit e o vrsti spoja, vrsti i veliini naprezanja, debljini elemenata koji se spajaju
i tehnolokom postupku koji se primjenjuje. Na slici 3.1 prikazane su vrste spojeva i avova i
moe se primjetiti da se ne mogu koristiti sve vrste avova za sve vrste spojeva.

21

Slika 3.1 Vrste spojeva i avova

22

3.2. Lake konstrukcije

Lake konstrukcije se mogu ostvariti poboljanjem konstruktivnih oblika, primjenom lakih
materijala i pojednostavljenjem oblikovanja.
Kad je rije o poboljanju konstruktivnih oblika uglavnom se misli na oblike presjeka.
Koritenjem lokalnih ukruenja umjesto ukruenja hvatita sile moe se sprijeiti vitoperenje
konstrukcije. Pri gradnji konstrukcije moe se koristiti sistem elija kao to je prikazano na
slici 3.2. Na slici je prikazan element dobiven kutnim savijanjem kojim se moe poveati
stabilnost konstrukcije.

Slika 3.2 Primjena konstruktivnih oblika

Primjena lakih materijala je skuplja od primjene elika, ali ako se smanjenjem teine utjee na
potronju energije ta razlika se moe kompenzirati pa laki materijali imaju prednost. Utjecajni
faktori za izbor lakih materijala su gustoa materijala, doputeno naprezanje i modul
elastinosti. Laki materijali su u prednosti kad je rije o priguenosti, kemijskim, elektrinim i
toplinskim svojstvima. Nedostaci lakih materijala su mala tvrdoa, otpornost na troenje i
vea osjetljivost na zarezno djelovanje. Cijena obrade moe biti prednost ili nedostatak ali to
ovisi o vrsti materijala. Zbog priblino jednakog odnosa G/E (modul smicanja/modul
elastinosti) laki metali imaju prednost kod svih optereenja osim tlanih i vlanih. Na slici
3.3. prikazane su utede materijala razliitim oblikovanjem nosaa koji su optereeni na
savijanje jednakom silom na jednakom kraku. Opteretivost nosaa je jednaka. Nosai od 1 do
8 izraeni su od elika, a nosai 9 i 10 od legure Al-Cu-Mg.

23

Slika 3.3 Dimenzije nosaa jednake opteretivosti

Zavareni nosai mogu imati otvoreni ili sanduasti oblik. Otvoreni oblici su T, I, U, Z i slini
profili. Kod ovakvih nosaa je esto potrebno izvesti ukruenja da bi se postigla
najoptimalnija svojstva (fleksijska i torzijska vrstoa, prigunost, teina, vlastite vibracije
itd.). Da bi se omoguila sigurnost u pogledu krivljenja koriste se plosnati elementi u obliku
trokuta, pravokutnika trapeza. Za fleksijsku i torzijsku vrstou koriste se dijagonalna
ukruenja. Treba izbjegavati prevelik razmak rebara i rebra koja se meusobno ne oslanjaju.
Na slici 3.4. dat je shematski prikaz ukruenja.

24

Slika 3.4 Shematski prikaz ukruenja

Prednost kod torzijskog optereenja daje se sanduastoj konstrukciji, a ako su ukljuena i

velika fleksijska optereenja u isto vrijeme onda se ide na varijantu lagano zaobljenih
pravokutnih oblika. Da bi se utedilo na zavarima potrebno je preoblikovati lim dobiven
savijanjem ili valjanjem. Na slici 3.5 prikazani su sanduasti nosai.

Slika 3.5 Sanduasti nosai

25

Za isto torzijsko optereenje najbolje izbor su okrugli profili. Na slici 3.6 prikazani su
okrugli profili kojima se smanjuje teina poveavanjem dimenzija uz nepromjenjen moment
otpora.

Slika 3.6 Usporedba tezina dimenzijski razlicitih presjeka jednakog

momenta otpora

Postolja i kuita najee se zavaruju od limova jer se tim nainom oblikovanja dobiva
eljeni presjek a jednostavnost konstrukcije ostaje nenaruena. Da bi se izbjegla upotreba
debelih limova i samim time poveanje teine, koriste se rebra. Time se izbjegavaju izvijanja
kod veih vertikalnih limova, nabiranje uslijed dinamikog optereenja i velika buka. Na slici
3.7 prikazana su rebra i ukruenja limenih stijenki.

Slika 3.7 Rebra i ukrucenja limenih stijenki

26

Na slici 3.8 mogu se vidjeti razliite primjene rebara.

Slika 3.8 Primjeri orebrenih konstrukcija

27

3.3. Pravilno oblikovanje zavarenih konstrukcija

Cilj pravilnog konstruktivnog oblikovanja je optimalna zavarena konstrukcija. Takva
konstrukcija ima balans u pogledu tehniko-ekonomskih karakteristika. Pravila koja slijede
osnova su pravilnog projektiranja zavarenih konstrukcija.

Najbolja konstrukcija je ona na kojoj se najmanje zavaruje.

Na slici 3.9 prikazani su mogunost utede materijala i usporeenje ukupnih trokova
zavarivanja triju izvedbi sanduastih nosaa. Na slici 3.9 a) koritena su dva I nosaa i
dva ravna lima (ploe). Primjer b) prikazuje etiri ravna lima. Na obje varijante se
moralo 4 puta zavarivati. U usporedbi sa primjerom c) gdje se koriste dva kutno
savijena lima i dva zavara vidljivo je da su a) i b) neekonomini. Priprema je skuplja i
potrebno je uloiti vei napor da bi nosa imao eljeni popreni presjek (tee
pozicioniranje). U primjeru c) potrebno je odraditi kutno savijanje limova i
meusobno ih zavariti.

Slika 3.9 Uteda materijala smanjenjem broja zavara

28

Pri izboru vrste i oblika zavara pokuati ostvariti povoljan tok sila i to krae
vrijeme zavarivanja.
Izbor vrste i oblika zavara ovisi o toku sila i vremenu izrade. Najbolji tok sila
ostvaruje se sueonim zavarima, ali su kutni zavari ekonominiji za izradu jer ne
zahtijevaju pripremu ava a zavariva ima manje tekoa pri zavarivanju (u usporedbi
sa sueonim zavarom sa lijebljenim i ponovno zavarenim korijenom). Broj zavara,
debljina i duina moraju biti to manji. Kutni zavari moraju biti to tanji jer volumen
zavara (a time i vrijeme zavarivanja) raste s kvadratom debljine. Sueoni je pak
dinamiki izdrljiviji jer u njemu nema skretanja toka sile. Prednost se daje pravilno
oblikovanom kutnom zavaru radi ekonominosti.

Slika 3.10 Tok sila u sueonim i kutnim spojevima

29

Krae vrijeme izrade postie se koritenjem poluproizvoda (cijevi i razni profili),

limova oblikovanih savijanjem, odljevaka, otkovaka i drugih elemenata. Na slici 3.11
prikazane su viljuke (dobivene zavarivanjem cijevi i U-elika) i noge (dobivene
zavarivanjem cijevi i limene ploe).

Slika 3.11 Zavarivanje poluproizvoda

Pravilno izabrati materijal.

Ovisit e o namjeni funkcije i uvjetima u kojima e se odvijati eksploatacija. Potrebno
je izbalansirati tehnike zahtjeve sa ekonomskim zahtjevima i potovati standarde ako
su propisani.

30

Izbjegavati nagomilavanje zavara.

Nagomilavanje dodatnog materijala, na zavarima koji lee tijesno jedan uz drugoga ili
na zavarima koji se kriaju te veim debljinama zavara koji se javljaju kod kosih
prikljuaka, vodi ka vieosnim naprezanjima i mogunostima deformacije zbog velike
koliine uneene topline (istezanje uslijed zagrijavanja). Na slici 3.12 prikazani su
nagomilavanje zavara i mogunost izbjegavanja nagomilavanja.

Slika 3.12 Nagomilavanje zavara i mogunosti izbjegavanja

31

Maksimalno iskoritenje materijala.

Koritenjem oblikovanih limova umjesto ravnih nije jedini nain pravilnog
iskoritenja materijala. Izradom planova rezanja osim utede materijala smanjuju se i
radovi rezanja, a svoenjem broja razliitih debljina limova na najmanju mjeru (za
jednu ugradbenu grupu) mogu se utediti vrijeme rezanja i transporta. Tamo gdje je
nemogue izvesti pripremu bez otpadaka poeljno je gledati iskoritavanje istih gdje je
to mogue.

Oblikovati valja ovisno o funkciji i optereenju.

Oblikovanje zavarenih konstrukcija mora biti izvedeno tako da zavarena konstrukcija
moe preuzeti optereenja koja se javljaju tokom eksploatacije. U ta optereenja
spadaju temperaturna i korozijska optereenja, kao i optereenja koja izazivaju
troenje, udarnja optereenja i vrna optereenja. Na slici 3.13 a) prikazan je U-nosa
sa zavarenim ojaanjem. Oblik i nain zavara sprijeavaju mogunost deformiranja.
Kod dinamikog optereenja to sprijeavanje dovodi do mogunosti deformacija a na
kraju i do stvaranja pukotina. Vlanim istezanjem istee se U-nosa pri emu u kutnim
zavarima dolazi do koncetracije naprezanja (istezanje masivnog ojaanja, izmeu
kutnih zavara, trebalo bi biti jednako istezanju U-profila). Poboljanje se moe izvesti
skraivanjem duine istezanja (a), izradom utora za rastereenje (c1 i c2) ili postepenim
prilagoavanjem presjeka (d).

Slika 3.13 U-nosa s navarenim ojaanjem i mogunosti za poboljanje

32

Potrebno

je

voditi

rauna

specifinostima

zavarivaki

ispravnog

konstruktivnog oblikovanja elektrolunim zavarivanjem dijelova.

Elektroluno zavarivanje je najee koriten proces zavarivanja, a pogodno je i za
malu i veliku proizvodnju a u isto vrijeme i pristupano svima. Na slici 3.14 prikazani
su razliiti dijelovi zavareni elektrolunim zavarivanjem.

Slika 3.14 Razliiti dijelovi zavareni elektrolunim

zavarivanjem

33

Za zavarene izvedbe upotrebljavaju se preteno profili i limovi debljine 2-4 mm ali i

debeli limovi do najveih debljina, u tom sluaju bolje je koristiti lamele.
Prije svega potrebno je razmiljati o svojstvima sueonih i kutnih zavara te o
kvaliteti izvedbe. Potrebno je izbjegavati zarezna djelovanja (vrna) koja mogu
dosei nekoliko puta vee vrijednosti od raunskih. Do zareznog djelovanja dovodi
lo spoj osnovnog i dodatnog materijala. Kod dinamikih optereenja zavaruje se
posebno korijen ili se izrauje dvostruki V-zavar. Nejednolini ili valovito vueni
varovi dovode takoer do zareznog djelovanja, kao i krateri koji se stvaraju na
poetku i kraju zavara. Obradom nadvienja kod nejednolinih zavara i glodanjem
krajeva zavara vrna naprezanja se mogu ukloniti. Na slici 3.15 prikazana je podjela
naprezanja u sueonom zavaru.

Slika 3.15 Zarezno djelovanje

Potrebno je izbjegavati vlano naprezanje u korijenu zavara kao i smjetanje

zavara na mjesto djelovanja najveeg optereenja. Korijen zavara potrebno je
staviti u tlanu zonu.

Slika 3.16 Zavareni avovi optereeni na

vlak (nepovoljno) i tlak (povoljno)

Mora postojati odgovarajua pristupanost zavarivakih alata do avova koji se zavaruju.

34

4. Zakljuak

Iz navedenog teksta mogue je zakljuiti i ukratko izrei nekoliko najvanijih stvari kad je
rije o zavarenim konstrukcijama. Primjenu nalaze u strojarstvu (autoindustrija,
avioindustrija, izgradnja raznih industrijskih i energetskih postrojenja) ali i u graevini (iurada
hala, ograda, stubita), a bitan podatak je da je rijetko koji moderniji most ili zgrada izraena
bez koritenja zavarivanja. Zavarene konstrukcije su gotovo istisnule zakovine i vijane
spojeve u strojogradnji. Razlog tome je uteda na teini i vea krutost i manja izloenost
korozivnom djelovanju. Zavareni spojevi prikladni su za prijenos sila, momenata savijanja i
uvijanja, spajanje elemenata gdje se oekuje vrstoa jednaka elementima koji se spajaju te za
izradu nepropusnih spojeva. Nedostaci su ogranienost spajanja istih/slinih materijala,
pojava zaostalih naprezanja unoenjem topline, obrazovan kadar za izvoenje radova i
nejednolika kvaliteta zavara. Ipak, pravilnim konstruktivnim oblikovanjem, utjecaj
nedostataka moe se smanjiti. Da bi se pravilo konstruktivno oblikovalo zavarene
konstrukcije, potrebno je poznavati tehnologiju zavarivanja i osnovne znanosti poput nauke o
vrstoi, materijala i nauke o konstruiranju. Danas je to izvedeno suradnjom vie ljudi iz
razliitih kadrova koji skupa ine multidisciplinarni tim. Cilj je isto kao i pri izradi svake
konstrukcije, zadovoljiti tehniku funkciju uz to veu ekonomsku opravdanost. Da bi se to
moglo, potrebno je slijediti osnovna pravila i odravati komunikaciju s tehnolozima
zavarivanja koji posjeduju podatke i znanja koja se ne mogu stei iz nauke o konstruiranju ili
nauke o vrstoi. Zavarivanje je postupak koji se prouava zasebno u svrhu napretka same
tehnologije, bez koje bi sve ovo danas na emu poivamo, bilo nemogue.

35

5. Literatura

1. Obermit Eugen, Osnove konstruiranja, Sveuilina naklada d.o.o., Zagreb, 1991.

2. Decker Karl Heinz, Elementi strojeva, Tehnika knjiga, Zagreb, 2006.
3. Domazet . i Krstulovi-Opara L., Podloge za predavanja iz Metalnih konstrukcija i
Konstruiranja, FESB, Sveuilite u Splitu, veljaa 2006.

36