TERAPIJA LEDOM KOD TEP KOLJENA

Ovaj Cochrane sustavni pregled analizira do sada poznata istraivanja o uincima terapijske intervencije
hladnoom/ledom (krioterapija) nakon operacije potpune zamjene koljena u pacijenata s osteoartritisom.

Sustavni pregled pokazuje da u ljudi kojima je operativno zamijenjeno koljeno:

- Krioterapija moe blago smanjiti gubitak krvi i bol

- Krioterapija je openito sigurna intervencija i nije povezana s ozbiljnim nuspojavama

- Krioterapija moe poveati opseg pokreta u koljenu u prvih tjedan do dva poslije operacije

- Studije koje bi prouavale uinak krioterapije na aktivnosti povezane s funkcijom koljena (ili kvalitetom ivota ili
openitom koliinom aktivnosti) nisu pronaene.

to su potpuna zamjena koljena i krioterapija?

Osteoartritis je bolest zglobova, primjerica koljena. Zahvaeno koljeno je bolno i smanjene funkcije. Zamjena zgloba
koljena je terapija koja moe dugorono pomoi kod takvog stanja, ali uinci operacije za vrijeme perioda oporavka
(prvih est mjesec, npr.) su iscrpljujui. Terapija hladnoom (krioterapija) ukljuuje primjenu vrlo niskih temperatura na
koi u blizini ozljede ili mjesta kirurke intervencije. Za to se mogu koristiti vreice s ledom ili posebna oprema koja
zahvaeno podruje hladi vodom.

Ovaj pregled pokazuje kako postoje dokazi da krioterapija moe smanjiti bol i poveati opseg pokreta u prvih nekoliko
dana nakon potpune zamjene koljena, ali uporaba terapije hladnoom ne smanjuje potrebu za transfuzijama krvi.
Uporaba krioterapije je sigurna i ne dovodi do veeg broja ozbiljnih komplikacija.

Najbolja procjena o ishodima pacijenata koji su podvrgnuti potpunoj zamjeni koljena i krioterapiji:

Gubitak krvi:

- Pacijenti koji su primijenili krioterapiju u prosjeku su gubili 225 ml manje krvi nego pacijenti koji nisu.

Bol

- Pacijenti koji su primijenili krioterapiju su prijavili kako ih manje boli drugi dan poslije operacije, u prosjeku 1,3 bodova
manje u upitniku o boli (na ljestvici od 0 do 10), ali razine boli prvog i treeg dana nisu pokazali nikakvu razliku.

Neeljeni uinci (ukljuujui neugodu, lokalne reakcije na koi, infekcije koe, ozljede povezane s hladnoom i krvne
ugruke)

- 34 od 1000 ljudi koji su podvrgnuti krioterapiji su iskusili jedan ili vie neeljenih uinaka

- 34 od 1000 ljudi koji nisu bili podvrgnuti krioterapiji takoer su iskusili jedan ili vie neeljenih uinaka

Opseg pokreta

- Pacijenti koji su podvrgnuti krioterapiji su u prosjeku mogli savinuti koljeno 11 stupnjeva vie u vrijeme otpusta iz
bolnice

Uestalost transfuzije (odnosno potreba za transfuzijom poslije operacije)

- Uestalost nije bila smanjena u pacijenata koji su podvrgnuti krioterapiji

Funkcija

- Nema dokaza o utjecaju krioterapije na funkciju koljena.

Rehabilitacija prijeloma - kada, kako i zato?

Najvei rizik od padova imaju osobe starije ivotne dobi. Kod starijih su osoba esti
prijelomi kostiju donjih udova (bedrena kost) i povezani su s estim komplikacijama,
stoga se starijim osoba savjetuje da budu oprezni pri hodanju. Ukoliko pri hodanju
doe do prijeloma, nakon klinikog pregleda i dijagnostike radioloke obrade, slijedi
kirurko lijeenje. Kirurko lijeenje prijeloma moe biti konzervativno (npr.
imobilizacija longetom i sadrenom udlagom) ili operativno (razliite stabilizacijske
metode uz koritenje osteosintetskog materijala). Rehabilitacija je nezaobilazni cilj
svakog lijeenja prijeloma. Krajnji cilj rehabilitacijskog procesa svakog prijeloma je
oporavak funkcije ozlijeenog podruja na nivo prije ozljede. Pri tome moraju biti
zadovoljeni neki vani imbenici; vano je postii cijeljenje loma u anatomskim ili
gotovo anatomskim odnosima, vratiti puni opseg pokreta zglobova u blizini loma,
povratiti normalnu miinu snagu ozlijeenog podruja i pridruenih miinih grupa te
sprijeiti razvoj moguih komplikacija. Dananje operativne stabilizacijske metode
omoguuju nam ranu mobilizaciju susjednih zglobova, bre vraanje punoj mobilnosti
i u nekim sluajevima i mogunost ranijeg optereenja operiranog podruja.Pristup
bolesniku s ozljedom u rehabilitacijskom procesu mora biti individualan i prilagoen
pojedincu i vrsti ozljede.
Pri tome u rehabilitaciji nakon lomova potujemo pet osnovnih principa:

1.

Svi zglobovi koji ne zahtijevaju imobilizaciju moraju biti odmah mobilizirani, kako bismo sprijeili nastanak kontraktura. Primjerice u bolesnika s lomom
palane kosti na tipinom mjestu, konzervativno lijeene podlakatnom sadrenom udlagom treba to ranije zapoeti vjebama opsega pokreta ramena, lakta, i
zglobova ake te zglobova neozlijeenih udova.

2.

Kod ozljeda donjih udova i kraljenice, to ranije ukljuiti trening hoda.

3.

Mobilizacija ozlijeenog podruja zapoinje se kad postoji adekvatna stabilnost loma. Provodimo ju po atraumatskim principima kako bismo izbjegli dodatno
oteenje mekih tkiva.

4.

U sluaju potrebe primjenjujemo lokalno razliite fizikalno terapijske modalitete.

5.

Jaanje muskulature ozlijeenog podruja uvodimo kad stabilnost loma to dozvoljava.

Klju uspjenosti rehabilitacije su rani poetak tretmana, motiviranost

bolesnika, kontinuiranost tretmana nakon oporavka te naravno rana prevencija
i lijeenje nastalih komplikacija uz adekvatan izbor kineziterapijskih postupaka
i drugih fizikalno-terapijskih procedura.

Modaliteti fizikalne terapije

Brojni modaliteti fizikalne terapije mogu biti primjenjivani u razliitim fazama
rehabilitacijskog procesa. U akutnoj fazi ozljede kada je prisutna oteklina najee
primjenjujemo krioterapiju. Krioterapija predstavlja upotrebu hladnoe u terapijske
svrhe, pri emu se izaziva vazokonstrikcija s posljedinim smanjenjem oticanja i
krvarenja.
Hladnoa takoer ima analgetski uinak - direktni preko djelovanja na zavretke
senzornih ivaca i nociceptore te indirektni smanjenjem pridruenog miinog
spazma. Najbolje vrijeme primjene je prvih 48-72 sata nakon ozljede. Krioterapija
takoer moe biti korisna za smanjenje postoperativnog oticanja u operativno
tretiranih lomova. Primjena se vri pomou leda, koji se dobiva zamrzavanjem iste
vode u plastinim aama od jogurta. Vadimo ih stavljanjem pod mlaz tople vode. Pri
primjeni treba zatititi ruke od hladnoe primjenom rukavica ili pri dnu omatanjem
suhom krpom. Procedura traje po prilici oko 5 minuta. Nakon prolaznog bljedila i
obamrlosti, javlja se na mjestu aplikacije hiperemija uz subjektivni ugodni osjeaj
topline i nastupajue analgezije, to je ujedno znak, da je terapija zavrena. Dozira
se individualno i varira od bolesnika do bolesnika. Termoterapijske procedure
koristimo u kasnijim stadijima tretiranja ozljeda. Primjena topline izaziva brojne
fizioloke reakcije koje su vane u rehabilitacijskom procesu, omoguuje poveanje
ekstenzibilnosti kolagena, smanjenje zglobne ukoenosti, smanjenje boli te
oslobaanje miinog spazma. Izbor toplinske procedure ovisi o dostupnosti
modaliteta i potrebi za terapijskim djelovanjem na duboke ili povrinske strukture.
Duboke toplinske procedure predstavljaju konverzijske metode (ultrazvuk, kratki val),
uz izazivanje efekta dubinskog zagrijavanja. Primjena terapijske topline
kontraindicirana je u podrujima sa smanjenim senzibilitetom i u nesuradljivih
bolesnika. U procesu rehabilitacije moemo primijeniti i razliite elektroterapijske
modalitete i magnetoterapiju.

Kineziterapija

Kineziterapija je znanstvena disciplina koja koristi pokret u svrhu lijeenja i prevencije

bolesti. Krajnji cilj kineziterpijskog programa u sklopu rehabilitacije ozljeda
ekstremiteta je povrat funkcije, performansi, miine snage i izdrljivosti na razinu
prije ozljede. Vanu komponentu rehabilitacije ozljeda lokomotornog sustava
predstavlja oporavak opsega pokreta zahvaenog zgloba. Ogranienje pokreta
nakon ozljede posljedica je lokacije ozljede (unutar zgloba ili oko zgloba) ili kao
posljedica imobilizacije. Prvi korak u mobilizaciji zglobova nakon ozljede je zadrati
puni opseg pokreta nezahvaenih zglobova. Ve tijekom prva 24 sata potrebna je
rana mobilizacija pokretom svih zglobova koji ne moraju biti imobilizirani. Preporua
se provesti aktivni pokret kroz puni opseg pokreta 2-3 puta dnevno, i to najmanje 2-3
pokreta u svrhu sprjeavanja nastanka kontraktura. Vrste vjebi koje koristimo za
odranje opsega pokreta moemo podijeliti na pasivne, aktivno potpomognute,
aktivne te vjebe s optereenjem. Pasivne vjebe opsega pokreta koristimo u ranom
razdoblju nakon ozljede. Glavni cilj ove vrste vjebi je sprijeiti nastanak kontrakture i
formiranje priraslica. Ova vrsta vjebi izvodi se bez sudjelovanja okolo zglobnih
miia, nema miine aktivnosti. Pasivne vjebe pridonose odranju duine miinih
vlakana i tetiva, smanjenju unutar i okolo zglobnih stvaranja oiljaka, omoguuju
prehranu zglobne hrskavice i pomau u resorpciji hematoma. Ovom vrstom pokreta
koristimo se i primjenom elektromotornih udlaga tzv. Kineteka. Elektromotorne udlage
danas su dostupne za koljeno, kuk, gleanj, rame, lakat, runi zglob i aku.
Aktivno potpomognute vjebe predstavljaju prvi korak u miinoj reedukaciji. Vjebe
se izvode aktivnom miinom kontrakcijom bolesnika uz asistenciju fizioterapeuta ili
samog bolesnika. To omoguava aktivnu miinu funkciju i u isto vrijeme sprjeava
prekomjerno optereenje okolo zglobne muskulature. Aktivno potpomognute vjebe
koristimo u ranoj fazi rehabilitacije nakon stabilnih lomova koji ne zahtijevaju
imobilizaciju ili nakon skidanja imobilizacije. Takoer ih koristimo u ranom
postoperativnom tretmanu nakon operativne stabilizacije lomova. Aktivne vjebe
opsega pokreta izvodi bolesnik samostalno kontrahirajui i relaksirajui miie
odgovorne za odreeni pokret. Kada smo aktivnim vjebama opsega pokreta postigli
djelomini oporavak opsega pokreta, uvodimo vjebe istezanja. Svrha vjebi
istezanja je oporavak normalnog opsega pokreta zgloba ako postoji ogranienje zbog
gubitka elastinosti mekog tkiva, odnosno u sluaju kada postoji kontraktura mekog
tkiva. Istezanje se mora izvoditi oprezno, kako bismo sprijeili mogunost dodatne
ozljede. Mii koji e biti istegnut, mora biti maksimalno relaksiran kao bi se izazvao
eljeni uinak. Vjebe istezanja neemo primijeniti ako nije postignuto cijeljenje loma
i dovoljna stabilnost. Kada je postignut puni ili gotovo puni opseg pokreta uvodimo i
vjebe snaenja muskulature.
Snaenje muskulature predstavlja vanu komponentu rehabilitacije ozljeda
lokomotornog sustava. Mirovanjem miii gube snagu od 5% dnevno do 8% tjedno.
Ako bolesnik lei 3-5 tjedana, moe izgubiti do polovice miine snage. Ta
generalizirana slabost miia moe rezultirati slabom koordinacijom i kvalitetom
pokreta kad se bolesnik mobilizira. Miina snaga predstavlja mogunost miia da
se kontrahira protiv otpora. Miinu snagu procjenjujemo manualnim miinim
testom, ocjenama od 0 do 5. Nula znai da se ne osjeti niti ne vidi nikakav trzaj
miia. Ocjena 1 - moe se vidjeti ili osjetiti miini trzaj, ali snaga nije dovoljno jaka
da izvede pokret. Ocjena 2 - znai ouvanu snagu miia dovoljnu za izvoenje
kretnje, ali samo ako se ukloni djelovanje sile tee. Ocjena 3 - oznaava da je snaga
testiranog miia ouvana do 50% i dovoljno jaka da izvede kretnju protiv sile tee,

odnosno znai da moe savladati teinu testiranog dijela tijela. Ocjena 4 znai da
ispitanik izvodi kretnju uz optereenje ili otpor. Ocjena 5 oznaava ouvanu snagu
miia od 100%, to je normalna snaga.
Vjebe snaenja se izvode protiv optereenja koje moe pruati fizioterapeut ili uz
pomo pomagala (utezi, vrpce). Vjebe snaenja uvodimo u rehabilitaciju tek kad je
postignuta odgovarajua stabilnost mjesta loma. Miino snaenje izvodimo uz
pomo tri tipa vjebi. Izometrike vjebe kod kojih napinjemo muskulaturu bez
promjena u duini miinih vlakana, tj. bez izazivanja pokreta. Izometrika kontrakcija
temeljena je na jednoj maksimalnoj voljnoj kontrakciji trajanja 5-10 sekundi, a
fizioloka joj je funkcija stabilizacija. To je od osobite koristi u imobiliziranih
ekstremiteta.
Izotonike vjebe izazivaju promjene u duini miinih vlakana, kako raste miina
napetost izaziva se pokret. Ovaj tip vjebi uvodimo kad smo uspjeli postii
maksimalno mogui opseg pokreta zgloba. Temeljene su na 10 uzastopnih
ponavljanja, a u praksi se najee provode po progresivnom tipu optereenja (50,
70, 100%).Izokinetike vjebe provode se uz pomo posebnih ureaja (npr. Cybex)
koji dodaju razliito optereenje tijekom izvoenja opsega pokreta ekstremiteta pri
emu brzina pokreta ostaje ista. Osobito su korisne u krajnjim stadijima rehabilitacije
lokomotornog sustava, prije povratka sportskim aktivnostima.
Vjebe snaenja esto se smatraju krajnjim stadijem rehabilitacije ozljeda
lokomotornog sustava; ipak idealno je zapoeti s njima u ranom stadiju rehabilitacije.
Primjerice, napinjanje kvadricepsa i podizanje isprene noge (izometrika
kontrakcija) moemo uvesti jo za vrijeme sadrene imobilizacije kod lomova
goljenine ili lisne kosti tretiranih konzervativno. Izometrike kontrakcije pomau
smanjenju atrofije kvadricepsa. Aktivno potpomognute i aktivne vjebe opsega
pokreta jaaju miie koji se koriste. To su izotonike vjebe kod kojih optereenje
predstavlja teina samog ekstremiteta i razvija se antigravitacijska snaga. Kad
stabilnost loma doputa koristimo se vjebama s optereenjem.
U kreiranju programa miinog snaenja vano je razlikovati vjebe usmjerene ka
dobivanju miine snage od onih koje su usmjerene za postizanje izdrljivosti.
Izdrljivost predstavlja mogunost ponavljanja istih pokreta. To se postie
ponavljanjem vjebi do izazivanja miinog umora. Kod slabih, atrofinih miia
moramo povratiti gotovo normalnu miinu snagu prije nego uvedemo vjebe
izdrljivosti. Za razliku od vjebi snaenja, koje se baziraju na nekoliko ponavljanja s
maksimalnim aktivnim naprezanjem; vjebe izdrljivosti bazirane su na puno
ponavljanja sa submaksimalnim naprezanjima.

Rehabilitacija prijeloma u podruju ramena

Rameni obru ine tri kosti (kljuna kost, lopatica i nadlaktina kost), nekoliko
zglobova te pridrueni miii i tetive. Prijelom bilo koje od navedenih kosti i
pridruene ozljede miia i tetiva mogu dovesti do potrebe za rehabilitacijom nakon
prethodnog kirurkog tretmana (konzervativnog ili operativnog). Cilj rehabilitacije je
oporavak punog opsega pokreta ramena u svim smjerovima, oporavak miine

snage i povrat funkcije ramena u aktivnostima dnevnog ivota, posla i sportskim

aktivnostima. Razlikujemo normalan opseg pokreta ramenog obrua koji elimo
postii nakon zavretka rehabilitacije, te funkcionalan - onaj koji nas zadovoljava ako
ne uspijemo dobiti puni opseg. Prema nekim autorima treina do polovice normalnog
opsega pokreta smatra se funkcionalnim rezultatom.
Ve u toku imobilizacije ramena potrebno je svakodnevno vriti aktivne vjebe
razgibavanja ake. Po zavretku imobilizacije odmah emo primijeniti aktivne vjebe.
Takoer primjenjujemo vjebe uz asistenciju fizioterapeuta koji pridrava gornji
ekstremitet i omoguava pokrete koji nisu mogui zbog slabosti miia. Vjebe se
provode u leeem i stojeem stavu. U povratku gibljivosti u rehabilitacijskom
programu koristimo se i pendularnim vjebama. Ekstremitet visi i vri vjebe i pokrete
u svim smjerovima. U toku kirurkog lijeenja i rehabilitacije treba imati u vidu i
mogunost pojedinih komplikacija kao posljedica ozljeda u tom podruju. Unutar
zglobne ozljede bilo koje lokalizacije ee dovode do razvoja posttraumatskih
degenerativnih promjena. Kod lomova gornjeg okrajka nadlaktine kosti oekivano
trajanje cijeljenja kosti iznosi 6-8 tjedana, a oekivano trajanje rehabilitacije 12
tjedana do l godina. Rehabilitacijski programi zavise o tipu ozljede i kirurkom
tretmanu (konzervativno, operativno; ploa i vijci, vijci i ica, kanulirani vijci,
intramedularna fiksacija, PEP - parcijalna endoproteza , TEP - totalna endoproteza).
Mogue pridruene ozljede koje oteavaju lijeenje i rehabilitaciju su rupture tetiva
miia rotatorne manete, ozljede krvnih ila i ivaca, stranja luksacija, te unutar
zglobne ozljede.

Rehabilitacija prijeloma u podruju lakta

Cilj rehabilitacije lomova i drugih ozljeda u podruju lakta je oporavak opsega
pokretaramena i lakta, zadravanje normalnog noseeg kuta lakta te oporavak
miine snage. Oekivano je trajanje rehabilitacije 12-24 tjedna. U rehabilitacijskom
postupku neophodna je rana rehabilitacija aktivnim pokretom. Ve u toku
imobilizacije potrebno je aktivno razgibavati rame i aku. Rehabilitacija poinje
vjebama u rasteretnom poloaju (na dasci ili uz asistenciju fizioterapeuta). U ranoj
fazi moemo primijeniti elektromotorne udlage (Kinetek). Kada smo postigli
zadovoljavajui opseg pokreta, nastavlja se vjebama uz otpor i optereenje
(pomagala ili manualni otpor fizioterapeuta. Uz pokrete fleksije ( savijanje) i
ekstenzije (ispruanje), vjebamo supinaciju i pronaciju podlaktice. Najee
aktivnosti zahtijevaju pokretljivost lakta od 30 do 130, pri emu je gubitak ekstenzije
manje znaajan od gubitka fleksije. Ogranienje pronacije i supinacije podlaktice ima
manji efekt kod aktivnosti dnevnog ivota. Ogranienje pokreta - kontraktura,
najea je komplikacija ozljeda u podruju lakta; posljedica je loeg kirurkog
tretmana, hipertofinih oiljaka, krivo sraslog prijeloma, pseudoartroze, razvoja
osificirajueg miozitisa ili stvaranja preobilnog kalusa. Najtee je postii punu
ekstenziju. Starija ivotna dob povezana je s eim razvojem kontrakture i
osteoporozom, koja oteava operativni tretman. Unutar zglobne ozljede zbog
inkongruentnosti zglobnih povrina predstavljaju predispoziciju razvoja
posttraumatske artroze. Luksacije, ligamentarne ozljede, otvoreni prijelomi, te
pseudoartroze isto tako mogu oteavati rehabilitacijski program. Osobitu pozornost
treba posvetiti pridruenim ozljedama ivaca (n. ulnaris, radialis ili medianus), te
krvnim ilama (art. brachialis).

Rehabilitacija prijeloma u podruju runog

zglob i ake
U toku imobilizacije kod konzervativno tretiranih lomova palane kosti na tipinom
mjestu prsti ostaju slobodni, tako da se mogu vriti pokreti u punom opsegu. Ako se
u toku imobilizacije vre pravilno pokreti prstima, nakon skidanja imobilizacije, brzo
e se uz pomo vjebi postii puna pokretljivost i miina snaga. Oekivano trajanje
cijeljenja palane kosti iznosi 6-8 tjedana. Oekivano trajanje rehabilitacije iznosi do
12 tjedana. Kod teih ozljeda, ukljuujui unutar zglobne kao i otvorene prijelome
trajanje rehabilitacije se produuje. Bolesnici s unutar zglobnim ozljedama i
skraenjem radiusa (palane kosti), imat e slabiji hvat ake, ogranienu supinaciju,
potekoe s pisanjem zbog smanjene ulnarne devijacije i ei razvoj osteoartritisa.
Do oteenja n. medianusa moe doi zbog kontuzije i edema s klinikom slikom
akutnog sindroma karpalnog kanala ili kasnije kao posljedica zaostalog deformiteta.
Najei problemi u rehabilitaciji ake su: edem, bol, smanjenje opsega pokreta
zglobova, smanjenje snage, prisutnost adhezija, te poremeaj senzibiliteta (hipo ili
hiperestezija).
Edem je esto prisutan nakon ozljede ili operacije, te su njegova prevencija i lijeenje
neophodni u toku rehabilitacije ake. Dijelom je posljedica imobilizacije sa slabijim
radom miine pumpe u eliminaciji limfe. Ako edem perzistira i postane kronian
postoji tendencija ka nastajanju fibroznih promjena zglobova, miia, krvnih ila i
ivaca. Kronini edem pogoduje i razvoju infekcija. Elevacija i rano izvoenje opsega
pokreta predstavlja uinkovit nain prevencije razvoja edema. Dekongestivna
masaa i limfna drenaa takoer su korisne u tretiranju edema. Ekstremitet se
masira od distalnog ka proksimalnom dijelu. Elastina bandaa takoer moe
privremeno pomoi u smanjenju edema. Aktivne vjebe opsega pokreta pomau u
smanjenju otekline putem pumpne aktivnosti aktivne miine kontrakcije. Kontrola
edema predstavlja vitalnu komponentu u ubrzanju procesa cijeljenja tkiva. U kontroli
bola sluimo se medikamentnom terapijom (analgetici ili nesteroidni protuupalni
lijekovi), te razliitim modalitetima fizikalne terapije kao to su kroterapija, ultrazvuk,
TENS ili drugim elektroanalgetskim procedurama (diadinamske, interferentne struje).
Od izuzetne je vanosti u rehabilitaciji ake prevencija razvoja kompleksnog
regionalnog bolnog sindroma (algodistrofija, sindrom Sudeck ili sindrom rame aka).
Kineziterapija ima najvaniju ulogu u rehabilitaciji ake. Nakon ispravne imobilizacije i
mirovanja sa prstima u laganoj semifleksiji provode se aktivne vjebe uz sudjelovanje
svih prstiju, bez obzira na opseg kretnji. Bolesnik se upuuje na sitne i lagane radove
u kojima sudjeluju svi prsti. Pojedinano razgibavanje zglobova vri se na slijedei
nain: fiksira se metakarpalna kost, a bolesnik aktivno flektira prste u
metakarpofalangealnim zglobovima uz ekstenziju zadnje dvije falange. Fiksira se
proksimalna falanga, a bolesnik vri fleksiju srednje falange. Fiksira se srednja
falanga, a bolesnik flektira terminalnu falangu. Sve aktivne vjebe mogu se u poetku
rehabilitacije provoditi u vodi. Pokreti su laki i prije e se postii puna pokretljivost.
Vjebe uvijek provodimo individualno i dozirano, samo do granice boli. Kod lezija
perifernih ivaca s posljedinom parezom ili paralizom miia ake nakon provedene
elektrodijagnostike obrade (elektromioneurografija - EMNG) zapoinjemo

elektrostimulacijom ozlijeenog ivca kojoj prethodi galvanizacija. Nakon pojave

sigurnih znakova reinervacije u elektromiografskom nalazu u rehabilitaciju uvodimo i
EMG biofeed-back, koji omoguuje provoenje ciljane kineziterapije odreenih
miia uz audiovizualnu kontrolu i pomo elektromiografije s povrinskim
elektrodama.

Rehabilitacija prijeloma u podruju kuka

U kuku se pokreti odvijaju u smjeru fleksije (savijanja), ekstenzije (ispruanja),
vanjske i unutarnje rotacije, te abdukcije (odmicanja bedra) i addukcije (primicanja
bedra). Cilj rehabilitacije ozljeda u podruju kuka je oporavak pokretljivosti kuka i
koljena, oporavak miine snage, te normaliziranje hoda. Potrebno je postii
najmanje 90 fleksije kuka zbog mogunosti ispravnog sjedenja. Vjebe se provode u
leeem poloaju i uz asistenciju fizioterapeuta. Nezaobilazna dio rehabilitacije je i
kola hoda, savladavanje hoda bez optereenja uz pomo taka ili hodalice.
Oekivano trajanje rehabilitacije kod lomova u podruju gornjeg okrajka bedrene
kosti iznosi 15-30 tjedana. Postoji problem eeg javljanja pseudoartroze i
avaskularne nekroze, te opasnost od tromboembolijskih incidenata. Kao prevencija
uz medikamentnu terapiju, obavezno je bandairanje nogu ili noenje elastinih
arapa, te to ranija mobilizacija. Rana postoperativna rehabilitacija u bolesnika s
lomovima gornjeg okrajka bedrene kosti, otvorene repozicije i unutarnje fiksacije
ukljuuje provoenje izometrikih vjebi gluteusa i kvadricepsa, te izotonikih vjebi
glenjeva, takoer se oprezno provode aktivne i aktivno potpomognute vjebe
opsega pokreta kuka, koljena i glenja uz izbjegavanje rotacija i forsirane fleksije
kuka, te kola hoda uz odgovarajue pomagalo (hodalica, take). Postupno se
poveava dozvoljeno optereenje a puno optereenje dozvoljava se nakon 12 do 16
tjedana. Kod ugradnje parcijalnih endoproteza savjetuje se koritenje abdukcijskog
jastuka (8 tjedana) radi prevencije dislokacije proteze.

Rehabilitacija prijeloma u podruju koljena

U podruju koljena najbre podlijee inaktivitetnoj atrofiji m. kvadriceps, stoga je ve
u toku imobilizacije potrebno bolesnika nauiti statikim kontrakcijama. Ukoliko to
bolesnik ne uspije na bolesnoj strani, treba ga usmjeriti na zdravi ekstremitet, te mu
objasniti pokret kao guranje koljene aice prema dolje uz pritiskanje koljena uz
podlogu. Te se vjebe preporuaju provoditi vie puta dnevno uz odmor izmeu
svake vjebe i izmeu ciklusa vjebanja. Nakon skidanja imobilizacije vjebe se vre
u rasteretnom poloaju. Bolesnik lei na zdravom boku, a pokret se vri bolesnom
nogom uz fiksiranu natkoljenicu. Potkoljenica prelazi iz fleksije (savijanja) u punu
aktivnu ekstenziju (ispruanje). Sljedei poloaj pri vjebama je sjedei, pri kojem
bolesna noga visi u koljenu preko ruba kreveta. Vri se pokret pune ekstenzije i
fleksije, a kad je pokret izvediv u punom opsegu uz dovoljnu snagu kvadricepsa, u
podruje glenja se stavlja uteg, te se rade vjebe s optereenjem. Optereenje se
poveava tako dugo dok bolesnik nije u mogunosti podii nogu uz isto optereenje
kao i na zdravoj nozi. Pri dobro svladanom otporu primjenjuju se i vjebe na biciklu,
ali sjedalo treba biti podeeno tako da pri okretanju pedala noge dou u punu

ekstenziju. Nezaobilazna dio rehabilitacije prijeloma u podruju koljena je i kola

hoda s pomagalima (take, hodalica). Oekivano trajanje rehabilitacije lomova u
podruju koljena iznosi 14-20 tjedana.

Rehabilitacija prijeloma u podruju glenja i

stopala
Ve u toku imobilizacije potrebno je vriti pokrete prstiju, pri tome se aktiviraju i miii
potkoljenice. Nakon skidanja imobilizacije vjebe se provode u leeem poloaju.
Provode se aktivne i aktivno potpomognute vjebe opsega pokreta i kola hoda s
pomagalima (take, hodalice) radi rastereenja mjesta prijeloma. U nastavku
rehabilitacije poveava se optereenje kod hoda, provode se vjebe snaenja i
korekcija obrasca hoda. Na donji ekstremitetima kao i na gornjim pri poetku
rehabilitacije primjenjuju se procedure fizikalne terapije, kako bi se postigla
hiperemija, poboljala cirkulacija, smanjio miini spazam i prisustvo otekline te
djelovalo u smislu postizanja analgezije. Prvenstveno se primjenjuje krioterapija, a
ukoliko ima mogunosti, vjebe se zapoinju provoditi u vodi. Oteavajue okolnosti
u toku rehabilitacije mogu predstavljati dob bolesnika, neke sistemske bolesti
(diabetes, periferne vaskularne bolesti, metabolike kotane bolesti), ozljede
zglobnih povrina (ei razvoj posttraumatskog osteoartritisa), razvoj
compartement sindroma i kompleksnog regionalnog bolnog sindroma.