Soj I Odzak Ehli-Islama, Barcelona 1974

O$IilH
HI
T
soJ
oDzAK
EHLI-ISLAMA
ZI}IRKA I'JESAMA O DOMU I RODU MUSLIMANA
IIIIVATSKO(; KOUENA I JEZIKA. * Priredio: Ferid
Izd" KnjiZnica
Miincherr-Barcelona, 1974.
Ksrlhman.
- Hrvatski pjesnici, Knjiga

Ilrvrrtskc rovije:
Sesta.
Str.
286.-
MNOCOBITOJNIM antologijama hrvatskog pjesniStva, Ferid

vrijcdni hrvatski kulturni radnik, pridodaje jednu lovu,
ptrrl nusltivom' ,,Soi i otliak ehLi-Islamg" (-:,,Rod i dom Muslimairrr"), koju bolje objainjuje njen podnaslov: ,Zbirka pjesama o
,krrriir i iorltr Muslimana hrvatskog koljena i jezika".
Ku.rillmtun,
Nnkorr predgovora, niZu se poglavlja; Turski zemurfi,-Hr'

iui. Pasteli, Soi i odZak, Muhad2:iri i Nooi sabah,
u koiiila nalazimo stihove'od DerviS-paSe Bajezidagi6a (roden oko
i560:) (lo najmladeg, Ibrahima Hadil6a, pa tako ova zbirka obuhvada pjesniitvo ,,Muslimana hrvatskog koljena i iezika" kroz detiri
outskuu ieziku-
stolieca,
ti.
od'ivr5etka 16. stolje6a do sada.lnjice" lJrednik, na
kraju, priiodaje vrlo korisne op6e napomene, bio-bibliograf-ske

pu,i"it i rjednik, te, kao posebni prilog, objavljuje svoju studiju
" iruiiZeanici muslimoni", koja vrlo korisno upotpunjuje

,,Ilroutski
knjigu.
predgovoru nam Urednik otkriva, kako je do5ao na misao

u 6asovima nostalgije za domovinom stihovi -pjesnikr Musf,rirana govorili su mu o starim zemanima i zborili o
iru"{irn lluclima, dormu i rodu, i bili su mu ,,melem-lijek, utjeha
iokricttu". Kako bi nabasao na koju takvu pjesmu, prepisao ju je i
rpt"ritiu, pa kad se sabrala ditava ,,zbirka- IjekaruSa", odlu6io iu
ic .,pnriiti i drugim suputnicima i zaljubljenicima naleg roda i
il,uriir", dn bi i njima bila ,,melemJijek, utjeha i okrjepa".
ove antirlogije:
i svaka druga ovakve vrste, -,,osobni izlor"n

i nepovoljnih qrilika u
trrdlrrl.'post'lrnir
icr niie Uiednik uvijek mogao do6i do domovinskog granc do stihova onih najmlailih, jer ih nije htio
<llvn,
,,korrrpltnrrltlrtti" vczama s emigracijom, 3to. je u dan-alnjim v1emeirhrrn'h,itk ,.zltx-:irr". Ule<lnik, stoga, i nakon izlaska ovc knjigt:
Ovu je zlrilka, kao
sloioru rrnutar ograniienih mogu6nosti
rrlrtuvllu svojirrr sulrirttrrjcm, pa moli pomo6 svlh iritntclia, cln bl

rlrrrgo lzrlunJc lrlkr ito tltltpuniie.
Vlhr llJclro ttplt'trrlJt'rttr krtjigrr olrogtrtirrjrr vifrc crtcitt lxrrtttlskolrorrr,grrvuilr[lr tlrtllvtt od Vlwllndru l'lntaNrin,
Krrlluu ,,Sry'
I txlluk
t,ltll.ltluttru" rrrtrtrlttln ro ttn
,,llrvutrll llvlln" I t,6 1111ltt rtaltttt
illtvA'rHxA lll{vlrA
Itntlellr B?
lt R lltlminu I
B. h lltrrll'ltlntll
ttrlrnrtt rr Nlnrrrni'kol:
povlnrnrrll*r'
['l
\l
KNJIZNICA HRVATSKE REVIJE

UREDNIK: VINKO NIKOLIC
HRVATSKI PIESNICI
sol r oDzAK
E,HLI-ISLAMA
Knjiga lesta
SOJ
ODZAK EHLI-ISLAMA
ZBIRKA PJESAMA O DOMU

I RODU MUSLIMANA
HRVATSKOG KOLJE,NA
r IEZTKL
PRIREDIO:
FERID KARIHMAN
Prlntod
ln
Spuln
lsnN 84-199-ltt7.9
Drpdrlto l,ogalr Il, 71162'tg7{
(lllRgA, l,lorenr y llerhs, 16-ltl, Ilarselonn-lI
I S74
NtltNl(iA ll nvA'rllKE nnvIIIN
PREDGOVOR
OVA zbirka knjiievnih primjera u stihu zove se Soi

Sto bi u distom hrvatskom jeziku
zna6ilo ,,Rod i dom Muslimana". Zastupljeni pjesnici su Muslimani (1) hrvatskog koljena i jezika od
svrietka 16. stolje6a do danas, neki od kojih su stvarali i na orijentalnim jezima islamske civilizacije.
Ova antologija je nastala na slijedeii nalin; Kad
bi me u dugotrajnosti iseljeniStva nostalgija za domovinom najvi5e proZimala, stihovi pjesnika Muslimana, koji bi nekim sludajem dolli do mene, poveli
i odi,ak ehli-lslama,
(l) U zadnje doba uveo se u domovini obidaj da se

rijed Musliman piie velikim poietnim slovom, kad se radi o
i sandZadkim (bhis) pripadnicima

Islama. Uz slobodnije tumaienje pravopisa i mi to 6inimo,
da bismo uspostavili razliku izmedu muslimana kao sljedbenika univerzalnog Islama bez obzira na podrijetlo, s jedne, i
bhis Muslimana, s druge strane. No to ni u kojem slutiaju
ne znadi, da dajemo pravo nedarmim ncznanstvenim kvalificiranjima Muslimana kao posebnoj naciji. Vjersko-drultvene
specifi6nosti bhis Muslimana (koje reki srnatraju etniikom
posebnoi6u) ne umanjuju znanstveno dokazano hlvatsko
podrijetlo (etni6ko, jezi6no, antropoloiko, povijesno, migraciono) i pripadnost Muslimana hrvatskoj naciji. Vidi u tom
pogledu: Mandi6, D., Etni,ikn pouijest Bosne i Hercegoaine,
bosansko-hercegovadkim
Ifrvatski povijesni institut, Rim, 1967.; Bali6, S., CulturuL

Achieaements of Basnian and Hercegu;inian Muslims, i N{rndii), D., The Ethnic and Religious Historg of Bosnia antl
ol'ltl,l\44: KOIUCE PREMA SARAJEVSKOM KUJUNI)ZI.ISKOM MO'|IVU S PLADNJA. ILUSTRACIJE U

'I'I,]I(S'I'(] 17 TBII\KE CIITEZA VLADIMIRA PINTARICA,
,,/i()sNr\", zACrilil], 1938. (OSIM DZAMIJA U ZAGREBU)
I:lercegoaina u Croatia/Land, People, Culture, University

of Toronto Press, 1970.; Karihman, F., Hraatski kniiieonici
Alu.slimani, Hrv. revija, sv. 80, gol XX, 1970. i Musli,mani
lLruatskog iezika i, koliena, Hw. razgovori o Slobodi, KnjiZ.
Ihv. revije, Miinchen - Barcelona, 1972.; Durakovi6, A.,
t\lie:;to Muslimana u hnsatskoi narodnoi zaiednici, Pitatle
rtar:innuhr,og opred,iel;ienia Muslimu.na Bosne i Hercegooine,
Ilrvutski razgovori o Slobodi. Knjii. I{R, Miinchen - Bart'r'krrrt, 1.972.
bi sa rnnorn eglen o starim turskim zemanima, prozborili bi mi hrvatskom rijedju o naiim ljudima,
domu i rodu, ili bi mi opet satkali koji lirski motiv,
i bili mi tako melem-lijek, utjeha i okrjepa. I tako
kroz godine tu i tamo brlh nabasao na po joi koju
pjesrnu, prepisao je, stavio je uz njene drug6, i onda
bi i ona pridonosila onim posebnim ugodajima 6itanja, Sabrala se na taj nai:in zbirka-ljekaru5a moje
6.ednje i ljubavi zrr dornovinom, koju sada ielim
pruZiti i drugim strpatnicima i zaljubljenicima naleg
i cloma. Ova zbirka je, prema tome, sastavljena prema posvc osobnom izboru, a unutar ogranidenih moguinosti i pod posebnim, nepovoljnim okolnostimir rr tntlini. Isprepli6u se tu tako 6isto rodoroda
ljrrbni motivi s pokojim vjerskim, socijalnim i idiliInim motivom. Ima u ovoj zbirci pjesama velike
<rstctske vrijednosti pa do skoro nespretnih stihova
rrt-.kog narodnog 6ovjeka iz daleke pro5losti, Radi
temirtske i estetske neujednabenosti, te uza sav vremenski raspon od detiri stolje6a, ova antologija nerna
pretenzija, za sada, da bude strogo strudnja6ki ornedena i zaokrtrEena. Pa ipak, ugodaj koji ona s&ara,
a to je muslimanski i preteZno rodoljubni, poti6e u
nama ielju da se ona u budu6im izdanjima upotpuni i pretvori u jednu vrsnu antologiju muslimanskog
rodoljubnog pjesni5tva.
No uza sve navedeno, treba re6i i to, da je ovo prva
rntologija pjesnika Muslimana s preteino rodoljubnim motivima. U mnogim stranim knjiZevnostima
rodoljubno pjesnidtvo je kroz tendencioznosti romantike pre3lo moZda ve6 poodavno u pro5lost. To,
medutim, niie na5 sluiaj. Hrvatski Muslimani, a ni
ostali pripadnici hrvatske nacije, nisu doiivjeli potprrrrc slobode od pritiska, straha i izrabljivanja rr
svojoj rrcclavnoj pro5losti. Od kada nestade na Balkarrrr 'l'rrrskc, a Srbija nastade i zapo6e svoiom
eksparrzijorn I impelirrlizmom, Muslimane se rr imc
nekc,,<)svcto" vclik<lsrpskog svetosavlja progonilo,
istrcbljivalo, klalo i iscrljuvalo. Pa i danas, kad Muslimani llostlrrloic r<:lrrtivrrrl najbrojnija skrrpina rr
[-Icrccg-l3r.rsni, rrij<:ic irrr sr: plollolciorralrur zastrrpljenost u upravi i irrstitrrcijrrrttu to rcprrltliko, dok
Srbi, domaii i closclj<rrri, ostirjrr i rrrulitlj<r vladaju6a
kasta. No mi Muslirnurri irnarno svoj ponos i svoju
nrr clirmo sc.
svijest o na5im vrijcclnostimt i
Ostat 6emo, oduvat iemo se, i naii nas duimani ne

6e uspjeti zatrti ili pretopiti, kao ito to priZeljkuje
Salim Ceri6. Ne ie moii ni skrivati u beskona6nost
naie hrvatsko podrijetlo pred na5om muslimanskom
mladeii, niti ie posti6i da se odreknemo svoje vjere,
tradicija i lijepe hrvatske narodne ikavice i knjiievne ijekavice. Biti Musliman je te5ko, a biti hrvatski Musiiman je bolno. Ali upravo to patniStvo
radi zabranjene ljubavi prerra rodu i domu (koju
samo dudovi5ta mogu iazivati iovinizmom) je ono
Sto stvara umietni6ki stih.
MoEda ie se na6i pokoji sljedbenik Halerove varijante Croceovih mjerila ljepote i jedva do6ekati da
kao vitez aisthetilcos napadne neke ovdje izabrane
pjesme, napose one uvritene viSe iz knjiZevno-povijesnih razloga. Takovi su pokulali strovaliti u ponor
Gundulida, Preradovi6a i Kranj6evi6a, pa zaito ne
bi stihove nekih ,,Turaka". Tima moiemo re6i ovo:
Ako je pjesniStvo neposredno jezi6no oblikovanje
uznemirene i ganute osje6ajnosti, onda nema poezije bez osjeiajnih doEivljaja, jasno, u duievnom
smislu. Osje6aji: ugode i neugode najde5de su povezani s intelektualnim doZivljajima s kojima se
stapaju u nove doZivljajne cjeline. Te5ko je zarnisliti pjesniStvo bez takovog osnovnog duievnog
osjeiaja kao 5to je ljubav, bolje redeno kompleks
ili niz raznih ljubavi. Kao Sto kod svake od tih ljubavi, tako i kod ljubavi prema svojim ljudima i
zemlji, svojoj domovini i vjeri, njeno neostvarenje
je uzrok nabr,rjalu vrelu drugih osnovnih osje6aia:
boli, deznuia, hrabrosti, straha, zanosa... Zavld.ai,
domovina, vlastiti soj i odiak mogu tako postati
vrhunsko nadahnu6e. ,,Iako je urnjetnost vrednota
razlilita od ostalih
Rajmund Kupareo- ona
-kaie
se ne moie odijeliti
od ostalih vrednota (ljubavi,
istine, dobrote) koje joj sluZe kao nadahnude, a da
joj se ne predpostave te druge vrednote kao cilj."
nam
,,Zivot i djelatnost u svoj cjelovitosti
opet Ren6 Le Senne- sluie kao hrana -kaZe
Umjetnosti;
i ako se odijeli od niih, postaje anemi6na... Da Ii si
itko moie zamisliti da bi priroda, iunaltvo, ljubav
bili ikad protjerani iz Umjetnosti?" OmalovaZ,avati,
clakle, rodoljubno pjesniStvo samo zato Sto je rocloljubno, nije stvar estetike nego ,,estetske" zaluilcnosti i kriti6ke si6u5nosti. Druga je pak stuar
suha analiza svih vrrijednosnih, tehniikih i ambijentalnih aspekata nekog pjcsniit'vt, koja ne moZe biti
prestrogi temclj jr:dnc st.:rntlalihrc antologije, kao
Sto je ova. 'l'roba imirti lrlirbrosti j ncqtrtivno estetski
ocijeniti tuZt)jl<u lrrrljrrliJrirlc rr l)rrvanjskom arzuhahr iz lB. stolj<'riir: ,,'l'<:il<ir j<: ovo krajina / I krvava haljirrir / Ali rrrrs jr: rnulina / Neka znate, gosporlo. "
1\lrrog,' otl lilrrlrrr:rr rio rnoZda za6uditi da Muslimani

rllzc toliko tLr svojog roda i ognjiSta, kao 5to se vidi
iz ovilr pjr:s:rrrrrr, plcrnda ih je veliki broj koji su do
rrcrLrvrro lrili,,rracionalno neopredijeljeni". Neke ie
joi virc izrrcrrridiii da ve6 kroz 6etiri stolje6a ti Muslirnrrrri volc i Stuju u stihu svoj soj, odZak, jezik,
glrrrl, svojrr llosrru
Hrvatsku. Tako re6i odmah iza

rr
vr r l\'l <l rmedove ljubavne H raut slee pi esme (C hirwtt. liirleisi, 1588./89.), prvijenca hrvatskog aljamia<lrr, I)<:rvii-pa5a Bajezidagi6 ve6 pi5e svoj domolju1
r j rr
lni
Cuzel o Mostaru. Zato je taj dugi vremenski

od Bajezidagi6a do danas bilo potrebno
podijcliti u zbirci u manje srodne skupine prema
povijcsnom poretku. Nastalo je na taj na6in pet
poglavlja: Turski zemani, Hraatskog iezika ium,
l'rrcteli, Muhadi,iri,, Soi i Odiak i Nooi sabah.
r'rrspon
lI
T'rrskim zemanima je eglen o starom turskom

vrrktu, kacl se slavilo ubavo Sarajevo, ili tuZilo na
lrrlrrc rr<'tlrr6e viSestoljetne ,,krvave ktajine", kncl se
pozivrrlo k:rtolidke sinarodnjake na Iilam, kacl sc
lrlijcl ilo l\,1 l<ri'ii.ima da ne pale Hrvate, kad se pjcvrrlo o vojrri 1\4rrslimana na Srbiju. Neke od tilr
lrjr',;:rrrr;r srr plijcvo<li stihova naiih knjiZevnika isLLrrrr:;lrr, koji srr poltrrI lrrvatskih latinista stvtrrali rru
jlzit irrrr r',.lil,ilr <'ivil izl<:ija, u ovom slu6aju na
orijlrrl:rlrrirrr i:;l:rrrrsl.irrr jczicrirnit. Ali ima tu i aljrrt tt i:tr lo :;l tl rolrr,
Pisrrr ilr t lt trrrlt tirn, lrlvatskim fztazom
;rrrl'rr, l,:rll,:rl :;Loro itlcrrlilrrorrr izllrzrr nltrodne pjestrrr'. I rr j il.rn,;1,' ij,,k:rvsl.i irlrrli:rvslii qov<lr jc zvrrrr
rr plo,.lo:;li po llo,,rrj;rt.irrr:r ol rii,rro lloliltrjinskim
lro:rrrjlr,'Lirn irrr.rrorrr, ;rli ir. rrrrziv:rrr i lrrv;rlsliirn rracitttt:tltritn irrrrrrorrr, rro rrilt:rrl 11:r rrilLo rrti orrilr ltoji
gli g()v()r'('trii, rrrzvrro sr'Psliirrr rlo rrcslctnotI Vrrkrr.
r
Pod naslovom Hroatskog iezika ium su preporodne

i rodoljubne pjesme Muslimana prvih detrdesetak
godina ovog stolje6a. Iako je u prvom, preporodnoprosvjetrrom periodu iza zaposjednu6a Herceg-Bosne
i poietkom ovog stolje6a mnogo stihova napisano,
malo ih je od trajne vrijednosti. Ali medu onima

koji su poieli ukljudivati pjesni6ka stvaranja Muslimana u knjiZevna gibanja uZe Hrvatske i Europe
su Baiagii, Cati6, eengi6 i Grabdanovii. Jos bi se
mnogo vile stihova moglo izabrati od ovih i drugih
pjesnika iz ovog doba, ali ti su razbacani po dasopisima i nama u stranom svijetu nepristupadni.
Pasteli je naslov za nekoliko pjesama poznatih medu-
rahrih liriiara Nduslimana: Saliha Ali6a, Harnida
I)izdara, Orahovca, FandZe i Zuni6.a. Iako ovo nisu

izrazlto rodoJjubne pjesme, one ipak stvaraju ugodaj
sjetnih motiva i slika, koji za dovjeka daleko od
domovine imaju veliku duhovnu vrijednost. Umjetnidki, ove su pjesrne dotjerane i kao integralni dio
hrvatske meduratne knjiZevnosti predstavljaju ovremenjeno urnjetniiko shva6anje. Vjerujemo da bi se
kod ovih pjesnika nailo rodoljubnijih stihova i da
bi se mogao ukljuditi joI po koji pjesnik, no nije
bilo moguinosti da bi se doilo do tih pjesama.
Mulzadiiri je naslov izhora pjesama hrvatskih muslimanskih pjesnika-progrianika. Rat, stradanjn, revolt
rndi gorke sudbine, deinja za domovinom i svojim
dragima i tuga nad vlastitirn bcsku6niitvom su dominantni motivi ovog pjesniitva. To ipak ne znaii
cla ovi pjesnici nijesu napisali i drugih lirskih stihova, moida i boijiii od ovih. Uz Horica, tu su Hrustanoviir, Mehmedagi6 i Salihovi6, koji 6e upoznati
clomovinskog Eitaoca s bolima i jadima svjetskih
Itrtalaca. Ako ponekad nekom od ovih pjesnika u
tnclini usfali pjesnidka dotjeranost i jezidna izniansiranost (dto treba odekivati radi dugogodiSnjeg
grrbitka veze s domovinom), ono ito se tin pjesnicimir ne moie pore6i je iskrenost osje6anja i boli.
Slij<r<lcii niz pjesarna nasi naziv Soi i, Odiak, ito je

rrjcrlrro i <lio naslova knjige. Tu su muslimanski pje-
snici koji su podeli stvarati prije pro6log rata, no

kao knjiievnici su se afirmirali poslije rata. Nisu
to viSe rodoljubne pjesme starog kova, ve6 misaoni
pogled u pro5lost svoga naroda. Bogumili, ste6cimramorovi, besmisleni vjerski i bratoubila6ki ratovi
za vrijeme velike osmanlijske invazije i otkri6a zapretanih osjei:rrja o svom soju i odZaku tema je ovih
pjesarna. Uz rnirnjc pozrratog Ramusovi6a, tlr su
inadajne i istakrrrrtc krrjiicvrre lidnosti Envera eolakovi6a i Mrrl<lr J)iztlart. 'I'o srr zaljubljenici i poklonici one mistiirtc, tajnovitc, uni5tavane ali neuniStive
Bosnc, gdjc jc jat bio vciinom i, dielomiino iie, ali
rrikacl istoc:ni e, i gtlje drrdcsno i zagrljeno izrrrrrjaju
rr jezikrr itokirvizmi, !6akavizmi i pokoji 6akavizam.
'fo srr ljrrdi koji su povijesno-filozofski shvatili svu
oscbtrjnost bogumilstva i Islama na starodrevnom
lrrvatskom tlu, gdje su Salke, Mehe i Ibre duhovni
i stvarni nasljednici Radina, Hrvoja i Stipana, a
kameni niiani postado5e brojno potomsfuo starih
belovci, poput jednog poznatog odroda i izdajice

svog rocla i jezika, koji se cijelog iivota prili6no trsio
da od A,{r-rslimana napravi ruglo. Pa ipak, na na5u
nesre6u ima
to fe veliki apsurd- Muslimana
koji su krenuli-astopama tog 6ovjeka, koji je od sr.'oje
rane hrvatske prollosti zadri,ao samo ime, Ivo.
Zato, ako neki pjesnik sludajno irna muslimansko
irne (Izet S., Husein T., Meho R., Mubera F., Kernal C. ili Esad V.,), Fa iako njegovu pjesmu moiemo razumjeti, to ne znadi da se radi o pjesniku
Niuslimanu. Biti pjesnik-Musliman znadi pjevati na
sooiem hraatskom ieziku. Treba imati kameno srce
i crn i debel obraz pa dati tiskati u Sarajevu, srcu
ijekavitine, ekavske stihove, pretovarene uveZenim
srbizmirna. I{o tko 6e jo5 lud ditati stihove tih stranaca u vlastitoj domovini, pokraj velikih postignuia
Muslirnana hrvatskog jezika i koljena u umjetnosti
rllecr 1 stlna I
I
steiaka-mramorova.
*
Noai, sabah je trebao uklju6iti mnoge mlade i najmlade pjesnike Muslimane nakon rata. O kolikima
smo 6uli, ali nije se moglo do6i do njihovih stihova
Tako se ovdje uspjelo kraj cijele plejade pjesnika
ali zato vrlo vrisastaviti, eto, tek nekolicinu
- darobnost vlastita
jednih, koje zaokuplja za1.arana
!
tla, korijenja, krvi i predaka. Tu su:
Islamovi6,
Idrizovi6, Kapidiii-HadZi6, Asaf Durakovi6, MaSi6.

Ekinovi6, Tabakovi6, Bekri6, Ibn Kajan, Imamovii,
Siclran, DZemaludin Ali6, Horozovi6, Esad i Enes
l)rrrakovi6 i HadZi6. AIi nada nam je, da 6emo do
<lrrrgog izrlanjrr do6i do pjesni6kih ostvarenja u stihu
ili prozi rnrrogih, sirdr,r jo5 ovdje neuvr5tenih mhdih
pjr:sr r il<1.
l)a je ova antologija nepotpuna i da nije sastavliena

onako kako bi prirediva6 ielio, jedan od glavnih
razloga je da kao stvar pnincipa nije kontaktiran ni
jedan domovrlnski pjesnik. Razlog je jednostavan:
nemogu6e je tako progoniteljima hrvatskog muslipriredivada- za
manstva optditi bilo koga
-osim
pristup, kriterije i poglede pri
sastavljanju ove zbirke. Bit ie, moZda, i ovdje ukljudenih pjesnika, koji
6e se morati ogradivati od ove knjige. 'Io je potpuno razumljivo. Odgovornost, dakle, za sve i u svakom sludaju u ovoj antologiji preuzima na sebe
iskljuiivo priredivad, ito, jasno, 6ini u zadovoljstvu
i s ponosom, jer plod je ovo njegove duboke ljubavi
za dom
Kul jc
rijrl<1
o rrrLrilirn lrj<rsrri<:irna-Mttslimanima,
rttr
rrzimirrn<l rr ollzit' orrt: lioji srr izdali svoj mittc:rirrji

ioncla
i knjiT<rvrri lrlvrrtski jczik
l<oji su izllrrcili iz svog
prihvatili srbijrtrrsku cktvictt,-ijckrtvitirrujezika <l<xnrr<irr lloirrjrri:lirr trtt'<)<ltrtt rijtx": i ltrihvatili
se beogradskog ,,r:ci:rrika" ili srbijirrrskc tiirilicc. Takove ne moierno ltlilrvttiti rri kacl bi orri bili No-
t0
rod.
Kansas City, \972.
FERID KARIHIVIANT
11
TURSKI ZEMANI
DERVIS-PASA BAJEZIDAGIC (oko
1560.-1G0S.)
GAZEL O MOSTARU
KO bi mogo opjevati redom
Sve ljepote divnoga Mostara,
-_-=_
--;=:==
II
It:lt'
I fr
'7a
y4
2'
''Ul
:ll
:l
Zar se dudiS, srce, Sto ga ljubim

Sa ljubavlju sinovskoga Zara?
O ne ima na ovome svjetrr,
Ako nema sred bajnoga raja,
Bistre vode i svjeEega zraka,
Sto dovjeka sa zdravljem opaja!
*o:
1t
.{t-.I
.\s
-ftr?r,
Y- 4
/1
Ko ga gleda, Zivot mu se mladi,

A du5a mu u nasladi pliva.
Svaki kraj mu i svako miestance
Zadivljene odi podraZiva.
S vo6em, s vodom i ostalim miljem
On je druga Sirija na svijetu,
E bi reko da je rajska ba3da,
Ko ga vidi u majskome cvijetu.
i,
S dvije kule velika 6uprija

PmZila se preko rijeke dame,
Te sa svojim velebnijem lukom
Pridinjare poput d0ge Sarne.
Cio svijet da obide5 redom,

Ne bi naSo onakova svijeta.
On je maidan darovitih ljudi,
s^lr^lrtvo / lll,l(x)vA l)zAMl.lA sA SAIIA'l'-Kl.lLOM
Seher Mostar ures je svijeta.

(Bomiaci,
Hercegooci
islamskoi
kniiieanosti, Sarajevo, 1912.)
15
MEDZAZT (?-1610.)
MEDZAZT
STARI MOST U MOSTARU
Kada bi mrav vidio ovaj most, pomislio bi

Da su ga divovi pravili po naredbi Sulejmana.
ZASTO se stas mostarskog mosta pogrbioP

MoZda se i on zaljubio u (neku) dragu kamenog srca.
Sto je most jednook (s jednim lukom) je li mana?
Sto bi bilo kad bi imao dva oka? Jer zaljubljeni na svije-
[tu uvijek imaju jedno oko.

Ne bi mu suze iz odiju dan-no6 tekle (da nije zaljubljen).
Meclutim, rastanak
ga ima- snaSao ga je.
-ako
Budu6i da mu je glava na nebu, a noga na zemlii
Ovako visok ltk slidan svgdu vasione

Ne vidje ni ljudi ni andelA..Ovo je posao!
li ima izvora da od podetka stalno tede?

Svijet do podnoZja (ide) kao voda jutrom i vederom.
Da
Kada dode ljeto, Neretva oslabi poput aSika,

A kada nastupi zima, nadode kao more, kakvo
je to
[6udo!
Nije dudo Sto mu je jedan kraj na istoku a drugi na
Nekada ovaj luk svojom sredinom postaje tijesan,

Nekada je Sirok i suh, ne znam Sta se dogada!
Svaki mramor (njegov) d.ao je zemtji"", n"".,,"11,1"11u"'

Jednom njegovom oku (svodu) dao je sjaj nebeski mlije-
ditav svijet nade mir danas pomo6u njega,

Saduvaj ga od zlih odiju Tvojom dobrotom, o
[dni put.
Ovako visok luk ne vidje oko svijeta,
Iako vanjStinom izgleda kao drlga.
Kao da je svezao srebmi luk sredinorn toku6e vode

Dvije kule izgledaju kao dvije kandZe.
naS
IGospodaru!
PoJio je stvarrri most slika (mosta na onom svijetu)
[o MedZazijo,
Prelazi preko ovog mosta, pazi Sta ti je na ovom putu

lBoZija zapovijed!
(Prilozi. za orijentalnu fi,lologiiu,
Sarajevo, 1969.)
Jedna voda ispod njega druga iznad njega tede,
Kakvo
je ovo
6udoP Most, iznad njega voda, ispod

[njega voda,
Hvala Allahu, dan-no6 nam je omoguien prelazak,

Gdje se na svijetu nalazi ovako privladno mjesto?
Tako je visok da
ti
cio svijet pokazuje,
Zato stt mu dali ime kompas svijeta.

16
L7
NERKEST (1592.-1634.)
MUI-IAMED HEVAJI USKUFI (1601.-poslije 165r.)
U POHVALU LIJEPOG GRADA
SARATEVA
JA, KAVURI, VAMI VBLJU
NA moju duiu je djelovala tuga Sto se rastajem sa Sarajevom

ljutu mi je ranu nadirrio rastanak sa sarajev_
skim prijatcljima.
U njemu <iovjeku izgleda da poZivjeti moZe dugo
,.
na
hiljadu mjesta u Sarajevu teku desme, vode Zivota.U zimskim danima studen steZe grad, ali se ipak ozbiljni
starci i mladidi sastaju u halvatima na razgovor.
Ali kad stigne doba prolje6a i behara, u raj se pretvore
ba5de ruZidnjaka sarajevskih.
Do neba se uzdiZe i,amot obolavalaca vina, a cijeli

svijet napuni vrisak sarajevskih bekrija.
U sjenice vrtova povlade se s napitkom, u dru5tvu miije-
nika svojih.
U prikrajku iz odiju lije suze pladudi
i uzdi5uii
svaki
sarajevski zaljubljenik.
la ne znam kako izgledaju hurije, rajske ljepotice

-trebalo bi ih vidjeti- ali na ovom svijetu su primljene
Sarajke kao ljepotice.
PoboZnjacima 6emo pokloniti
raj i hurije
bljenim nisu dosta sarajevske djevojke?
zar zaljv
Kako da im srce odoli, ako Boga znaS, kad me na

prolazrr iz brrsije streljaju sarajevske crne odil
I-jopotico kao mjesec ponekad razveselc duiu tuZnome,
a ljubavnicc sarajevske nekad u plad tjcrajrr iovjeka.
Jir strn i rurrcis svjctskc liv:rdr: i l rrZrri slavrrj lijepih
rnelodiju strajr:vsl<ih,
MoieJ rroktd joctrti, rrro)',oi sc ;rorrckir<l l<to nriic.t smijeSiti, lrrZrri Nrrrkosijo, ovlko ti sloio slvur.i rr Sirrlrjr:vrr.
JA, kavuri, vama velju:

hodte nami vi na viru,
Po neviri Sto se kolju?
Hodte nami vi na viru!
Nismo vamj mi zlotvori,
Bog nas jedan jer satvori,
budte Bogu bogodvori,
Hodte nami vi na vinr!
Je li slika bit se, robit,

po neviri si6i, morit,
jedno drugom kuce orit?
Hodte nami vi na virul
Srrrnjrrvo, l{)44.)
18
piesrni,
nevirnikom rugamo se:

kud, di ste se i kamo se?
Otac jedan, jedna mati

prvo bi nam valja znati.
Jer 6emo se paski kJati?
Hodte nami
vi na viru!
Pamet nije bit se, klati,

ve6 na viri biti brati,
vrlo pravo, virno stati.
Zovemo vas, jer se pise:

Boga sveta uznat viSe,
paka vira teZak di5e.
I{odte nami vi na viru!
Dosta se je zla dinilo,

paski klalo i svinjilo,
i bez uma jo5 kinjilo.
Boj ne bije koj'pametan,

bude veie prepravedan,
i5ta viri on zametan.
Valja viru upraviti,

od pakla se izbaviti,
du5e raju sve zaviti.
Mi Turdini virno Ziti,
i sa svitom
(Stntlttut tt ltrrskoj
Mi na viri iuvamo se,
obaviti,
bcz posla se nije biti.

Iloclte nami vi na viru!
Ne mislimo zlo mi vami,

ve6 ne 6ete ako sami,
redeno je zvat vas nami.
19
MUHAMED HEVAJI USKUFI
Zametnuli boje ludi.

Da buclemo mi vc6 ljrrdi,
da na viri nisnro lurtli.
Ilodte narnl' vi rrt vinrl
Odl zlir r-:inr: pirrnctur,
HASAN KAIMIJA
Kad hiljada i Sezdeset

jo5 jedan god bi uzet,
pismo ovo dade pamet.
lloclte narni vi na viru!
zRrNovrc
osvoJENJU KANDTJE (r66e.)
parnet lioji ne <:irri kar,

jcr je ptrnet vazcla uhar.
Dobrnjatau Doljno Solan

radi Hevaji je viran,
pomoi u din, BoZe jedanl
llodtc rruni vi na vinrl
(Grada za pooiiest kniiileanosti

hnsatske, Zagreb, 1968.)
O VI Vlasi mletadki!
Oti6 6e vam Kandija.
Budite suZanj turski,
kad vam ode Kandija.
Od kako ste postali,
izgubiste vlasteli,
niste tako ostali,

Iflis ho6ete graditi,

duvarove kratiti,
Bosna ie se vratiti,
Nemojte se kladiti,
a Hrvate paliti;
to tete platiti,
za
Nije ovo ko za rit:

bogme 6ete ne svarit,
Turci 6e vas poZarit,
kad vam ode Kandijtr.
(-]udo
iete kukati,
Trrrci 6e vas tukati,
otidoie dukati,
dudo 6ete suiit,

kad vam ode l{rirrdijLr.
Klis ho6ete tvrditi,

ter se s Turcim graditi,
nemojte se srditi,
Split povrgo va Trogir,
te dinite s carem mir,
Sibenik ode vir,

U Zadar se ne uzdaj
caru blago sve podaj,
ko ie reci sad ne daj,
Zapovjedi Isukrst:
turdite se, digni prst,
obori se na tle Rist"
Turci ho6e
jo5 vele,
- vele,
tako slova sva
povrzite tako kove,
I planine Alaman,
i Velebi6, Kilaman,
Nije ovo zvedat,

karro koza vreJat,
lrogme 6ete dredat,
l.rrrl vam ode Kandija.
20
(?-1691.)
opusti5e Kilaman,
Ka'Istrija i Rava
drZ,ava Morava,
Nii<r ovo glu5it,
sve je zemlja careva,
i govcda
duSit,
2t
HASAN KAIMIJA ZRINOVIC
HASAN KAIMIJA ZRINOVIC
Ne imaste mira,
Nije rec to stuniti,
sotona vas dira,

ostavte se vira,
veC s Bogom pravo Ziviti,
Do6' 6e Turdin do mora,
Prima5e vam sve kadove,

oprazniSe sve gradove,
zada5e vam sve jadove,
nevjernikom vlaste biti,

podajte mu komora,
dok ne budo pomora,
Nemojte se tuZit,
li oganj vru6i,
i Sta car porudi,
sami sebe Turkom kruCi,

Bog je jedan, sunco jedno,
i sva sl<lva kaZu jodno:
ostadoste
vrlo jadno,
Ne budite din du5man,
6e vam Kandiia.
6e vam Kandija.
prihvatite lijep Kuy'an!

Svim nam Allah pomogo,
a duimane odmogo!
(Hraatska musli.mansla knilheonost
prije
1878., Sarajevo, 1938.)
Ovo je sad alamet,

nek je Turdin selamet,
nevjerniku melamet,
Ne znaste
Sta
u iitabi nahodi:
Svud mi tude hodismo

gledajud mi vidismo,
sve je tursko, vidismo,
kad vam ode Kandija,
Jednog Boga robovi,
podujte me:
Allahu se dignitel
otii
jednog oca sinovi,

nevjera vas obori,
Kaimija uhodi
dohofi,
Vire pamet pogodi,

ter se amo dogodi,
u kuli se nagodi,
hem dukate gotove,

sve prejaSu svjetove,
dujte
me,
Islamu se prignite,
otii
Turci konje utove,
O HRVATI dujte
i u nevik
sami sebe ruZit,

Turci 6e vas kruZit,
O HRVATI CUJTE ME
Turci kose, mlate,

a Hrvato plato,
u gradove zlato,
kad vam odo Kandija.
Otlde vam ode Kandija.
(Zbomlk stlhooa XVII.
stolieda,
Zngreb, 1967,)
22
28
RESID (oko 1640.-poslijc 1715.)
RESID
SJECANJE NA SARAJEVO PRIJE KATASTROFE

7697.
BOZE, Sta bi orl i:istog i<lrcr-Sar-rrjevat Od onog lijepog

ito je Zivot prvc(:avalo!
mjesta
Bio jc rrajurnjorr:rriji grirrl na svijetu, Bio je najljep5a

rajska zgr:rda on.
K<r glr razgloda govori: ,,U njemu nema mane.,. Bez
ritj mu nije slidan.

U raju su samo detiri vrela, a izvora vode Zivota u
Sarajevu je hiljada.
Ukratko, u sval<om zakutku po jedno Selsebil-vrelo uzviicni Gospodar dao je besplatno.
Sredinom tede rijeka vode Zivota, bistro vrelo: to je
slatka i pitka voda.
Izgleda kao rastopljeni biljur; to nije voda, nego svjetlo
srrrrrrrjc tri
koje tede.
Di,amije i mesdZidi bili su puni svijeta; kao musliman_
ska srca tako Zivi.
Sve munare tako mile da ie svaka slidila ljepotici vjsol<tr
stasa.
Putevi bijahu disti kao pejgamberov ierijat
svijetli kao
pravi put.
Svaki taj put poplodan sitnirn kamenjem sjao sc
kumovska slama na nebu.
Oblici lirr(:ir, kojc su rr rrjcrnu, izglctltli srr svi
krro
popuL
hvalosp j<rvu.
Krr(:c srr l<ao visol<c ir<:nrskr: z,gr.nrlc
poklopi disto svjetlo.

Sa svjeZim beharom zeleno liSie izgleda kao smaragdni
tanjur naki6en biserom.
Kada se na stablu Sipa pokaZu okiceni plodovi, svaki
lidi malom svijetlom rubinu.

Toliko je lijep zadaravajttt zrak da jutarnji povjetarac
naprosto oZivliava zaljubljenog.
SvjeZi lahor daje Zivot du3i; produbljuje Zivot kao

Zivotni dasi.
Ukratko, svaka ljepota u Sarajevu bila je kao vjednost;
po liepoti bio je jednak raju.
Oko neba nije vidjelo ovakvog grada otkada se kolo
vremena podelo okretati.
Tamoinja medresa je za nauku ogromna riznica; bespri-
mjerna kao grob Husreva.

Na svijetu je razvila barjak nauke; svaka njena soba je
claku ku6a mudrosti.
Svako njeno mjesto shtZi za pohranu naudnih tajni: svaki
kutak je osvijetljen svjetlom nauke.
I3ezbroj neznanih crpli su iz njena Zariita svjetiljke svo-
jih
st
strrl)ovirrrir: Io
su visokc gnrrkrvirr<r l<:ro rr rirjrr trirjrrog llor.avka.

Coiak svtkc l<rrl:c izgLrtliro .j<r li.rro jcrlrro llr.ijt,slolic. Sa
svojim iaralna bio j<: rrzollrli lrojrr.

dar5ija je kita rrr2ir i lrriii:ni:rk i slt svojirrr rrrir.jsom izaziva zavist mirisnc baii.cOkitila se iarenim platnom i dolrilir sjirj; tlrrl,rrrri srL izgledali kao ku6a od kineskog por.cularrir.
24
darSijska soba je kao Ridvanove haljine, a darSijska jela

su slatka kao duSa.
Sasvim su lijepe bile sarajevske ljepotice; kao du.ia mila
je bila svaka od njih.
Elemenat njihova tiiela je svjetlo; svaka bi svojom ljepotom uvrijedila i pokudila rajsku huriju.
Baide sarajevske su visoke ba5de ljepota; svako drvo
slidi Tuba-stablu.
Kada se pokaZe javljanje behara, cio grad poput Tura
vje5tina.
Svaki od njih je ostao usamlien u vrlinama
stigao do
stepena velikih uienjaka.
Od sarajevskih tekija svaka lidi Kabi u davanju oprosta

svojim posjetiocima.
Njihovi Sejhovi su vlasnici duSevnih otkrivanja i inspilrrr,ijl; svaki je od njih stoZer oko koga se okreie svijet.
()tl skrrpine tekija je izvor boZanske nauke, koji slidi
K:rlri zir stanovnike gradova,
25
RESID
RESID
Najvede mjesto za riznicu nauka, tekija rumskog mule.

Kakav je ono sjaj u stilu njene gradevine! Kakav je ono
sjaj koji slili sjajrr l-Icvcr.rrckal
Sasvim je bila lijcl>rr i nrilt; svako rrjeno mjesto kao
ljepotica oltljrrlrljcrro jtr bilo.
Sirsvirn slclrrrlrur krro ltjcsrrii'ka rriisao; ukr:aSena poput
Kada zapoji na mahfilu pjevad hvalospjeva Pejgamberu,

dini ti se da pjeva slavuj dije je gnijezdo Ar5.
Kada potegne jedan dah svirad rz ndj poput Kaknusa,
pojavi se stotinu hiljada melodiia.
Kada se prsti po rupicama n6ja podnu micati, ta Suplji-
izmaitanog stihir.
tlsrcrl rrjc loi,c r"rt:srnir rr birzcn, a naokolo zgrada kakve
rr litju rrcrnit.
'l'o jc lrio prtvi laj glavom; sobe njene bile su
rajske
soIro,
'l'lo lrijalc iisto poput vi5eg svijeta; voda poput du5e, a

zrak lijop i ugodan.
Na izgled to je ku6a mevlevija, ali u bitnosti gnijezdo
nnilela.
Poplodani mramor odsijevade poput ogledala; i onima
koji posmatra predstavlja5e slike likova.
DLamija joj bija5e poput svete ku6e; to je bilo miesto
u kome su klanjali sveti.
Kada jutrom grane na tom mjestu sunce, cio hanikah

poput ArSa utopi se u svjetlu.
BaSda tekije bijaSe slidna bajdi viJeg svijcta; ijsta od
tjelesnog...
Ko bi je u ma5ti izjednadio s iremskim baSiarna uiinio

bi pravu Stetu.
Njen Sejh, koji je jedan od onih koji Boga spoznaju,
poznaie svrhu i mudrost stvaranja.

Kada se taj velidanstveni Sejh popne na propovjedaoni_
cu, dini ti se kao da je na Sidri sjeo hazreti DZebrail.
Njemu priznaju sposobnost svi udeni kao
i svi oni Sto
nauku traZe,
Kada onaj ronilac po mom Mesnevije podne prosipati

biser mesnevijskih mudrosti.
USi sviju prisutnih, visokih i niskih, kao Skoljke budu

pune distog bisera.
Na predavanju plemeniti dervi5i poredani rt redove kao
konjica andela u najljepdem
26
najugodnijem redu.
na daje stolinu zvukova.

Ono nije desma, nego slavljeni Gospodar izliva na ono
mjesto bijelo svjetlo.
Ko jedanput baci pogled na disti bazer, pomisli da je
sundeva kugla na zemlju pala.
Sva odjeljenja su bez primjera; rajski hladnjak poput

livade je lijep.
Mahfil joj je jedna arSska petlja, iako naoko izgleda
ovozemnog oblika.
LoZa za pjevada je izracleni kafez, glas pjevada je dah
slavuja.
Mjesto slu5anja koliko je sjajno bilo; disto bija5e poput

srca zaljubljenih.
Kada iscvatu i pokaZu se ruZe, razne vrste svjetla potope
cijelu baidu.
Plodovi te baSde su u slasti kao nobe-5e6er; to nije
5e6er nego najsladi Zivot.
Svako stablo bilo je kao svjetlo proljetnog dana; grane
su bile kao duSa odmjerene.
Ono Sto pada sa stabla izgleda5e kao ptice u zraku, a
slabo drmanje grana je kao jutarnji povjetarac.
Kada prolje6e podne provoditi svoje veselje i postavi
svoje prijestolje, svako se stablo dini kao oki6ena palma.
Kada svaki list pokaZe nebu svoje znakove, on jezikom
svoga stanja poziva Bogu i istini.
'leleno povr6e u baidama je kao zelena rajska svila.
Obje5enim levhama na zidu, ispisanim najljepsom kaligrafijom, nisu prilidni ni rubinski komadi.
Ispisati onakva pisma sloZena kao biser nije mogu6e,
llciide, nema za to pisara,
(Poeziia
Saraieoa,
Sarajevo, 1968.)
27
NEPOZNATI PJESNTK (r7.st.)
I\trPOZNATI PJESNIK
STANOVNICI SU I)OIUEGLI U PLANINE

I
I)US1'ARE
Iznad svake granice nebo je pokazalo svoju Zestinu. Na
vatri rasianka ispekla su se srca rnnoga. Iz svoje dornovine pali su u tudinu. U svojoj domovini ostao sam
IIAJDB, srr:c, isprii:irj rrurr rrsilq, kako je

naopako kre_
nulo rr svijotrr. l,o{rr)i sc rrl
lr."_"no.
ltostupal<
Nek su
li riirr:i vj<rroclrs{o.irrc -- - 1o kiti i1 izrniiljenim bajkama!
'I'rrlror
rrrrstrijski rrpirrlc rr llosnu. Saznao

jc orrr oslirll lrcz glrrvc. Zato je mjesta le i shvatio da
u njoj zatekao
l)rirznl - slanovnici su pobjegli u planine i pustare,
Nclro rram je poslalo otrov da ga ispijemo,
da5u po da5u.
Iz <lurrt u dan umnoZavalo nam
1"1"go i svoi., Zestinu.
llti,ja je
odredba bila da rreprijatelf spali ovaj

lijepi
grnd, kuiu po ku6u.
I bosati i siroti sad uzdiiudi pladu. Kad god to ugle_
rlam, rane mi srce stii6u. puste su ostale
izlorjele baide
i vrtovi. Pogledaj u kakvom se stanju nilu"l vinogradi
i
Zeljan domovine.
Iz neprijateljskih rui<u smo prekoreni. Ovo se dogodilo
1697. godine, i od potpune propasti svijeta ovo je samo
jedan znak.
Poplavilo je more rresre6e
tegobe
i izdiglo
se iznad
na5ih glava.
(Poezija
Saraiersa,
Sarajevo, 1968.)
perivoji!
Tko nikada nije ditao knjige ljubavi taj rre

moZe
titi ovog nasilja i
shva_
srdZbe nebcskc. Mnogima ltoji nisu

znali raduna svom imetku potrcbna je sada
kora hljeba!
Izjednadili se bogataii i sirornasi. Fliljacle

mjeseci ie
proii a iz pustoSi se ne6emo di6i. porrriene su
carske
dZamije i karavansaraji. pogledajte krko
i).gleda bczi_
stanl
Gre5ne sluge ne drZe. se boZjih zapovijestr..

Zbog toga
su neprijatelju postari
plijenom. Stvoritorjr,,rr, sto

se s nama dogodilo nek se uskoro dogodi
rr rrr:vjcr.rri<)toj
zemlfi!
Danas vide nema onoga tko bi ielio da

rrrrrrc *_ zbog
toga smo vidjeli okrutnost neba. Gle koliko
si{rrc djece
i koliko gologlavih izena gaze nogzrma kroz l<rv!

Pogledaj Sta uradi nebo onima jto srr govorili
da je
simurg ptica mu5ica, a :rebeska krrgla jagoda. promije_
nili su se oni Sto su hodili kao andeli. ir,frrngi su
nazuli
opanke i postali pastiri.
28
29
NEPOZNATI BULJUKBASA-SATNIK (oko 1760.)
DUVANJSKI ARZUHAL
EVO pi5ern arzuharl,
Da vam kaZem i svoj hal,
Propade nam vas mal
Siromasim, gospodo.
Ilrc pomagaj do
r,l,ozNAT'I BULJUKBASA
Svijcrn velim na jedno,
U dne u5i tudemo,
Srrstante se zajedno,
llrogovorte ujedno,
Radi mene, gospodo.
Al
se ne svudemo,
Do sabaha, gospodo.
Boga,
Sto je nama, gospodo.
u Duvno
Kano konje u guvno,
Stjera5e nas
Je
Olrnod sijeno vu6emo,

Jamite nas iz Duvna,
Jer 6e biti buna,
Da skodimo, gospodol
Hotio bih mudat,
Al ne mogu iudat,
Suha kruha rudat
U Zupanjcu, gospodo.
li
pravo, gospodo?
Nije za ito kupit,
Da je blizu Una,
Nije nigdi nikoga,

Nikom nije ovoga,
Uhite nas u sinu,

Tuku kano svinju,
Po5to i5iu cinu,
Nije nami do smiha,

Nesta nam iz miha,
Sve lijepo izdiha,
Pomrijesmo, gospodo!
sve ho6e skupit,
Mole6 zube tupit,

Koja fajda, gospodo?
Da otmemo, zorba,
UkradavSi globa,
Isprazni se torba,
Smeli smo se, gospodo.
Neka znate u_fano:

Pogibosmo, gospodo.
A vama je do smiha,
Lieti, zimi, vojska,

Da je naia Poljska
Pobit ie nas kameni,
Kano hrti mameni,
Ne kasuju ni konji
Pazite se griha,
I po tovar voska,
Ne rnore se, gospodo.
C)volil<o, gospo<lo.
Telka jc ovo l<rtjirra

I kryava haljirrl,
Ali nas jc malirrl
Ncka znate, gospodo.
Ni darsije ni hana,
A nestade duhana,
Ve6 pijemo smrdana,
Razumite, gospodo!
30
tsili jedan po
Sta
iu
Da znademo kabahat,
Sto teglimo melamet,
Nama duSa izdiha,
jedan,
dinit ja jadan,
Ako zovnu na mejdan,

Ne znam s kim 6u, gos-
Umrit iete, gospodo.

Ovo tuga govori,
Jer nam ve6e dogori,
Niti kopai ni ori,
Otkud iemo,
Da je ovo zijafet,
Dodija nam, gospodo.
Jednu rijed joS imam,
gospodo?
Opravte nam taj meram,

Bi nam sohbet vas taman,
Falimo vas, gospodo.
(Zlatna kniiga hraatskog piesniitoa,
Zagreb, 1970,)
Ipodo.
Dodija mi tuga,
Budu6 vaSa sluga,
Bit Ce dudo ruga,
U Zupanjcu,
gospodo.
3l
MUST'AFA FIRAKI (1775.-poslije
1827.)
MOLBA VISOKOI PORTI rZ BOSNE

MAZHAR pi5e bosanska fukara,
Ter se molo svoga gospodara,
Gospodara, destitoga cara:
Sultan care, sunce ogrijanol
PiSemo
ti
sitna arzubala,
Nu posluSaj
na5ega hala,
Sto imasmo siroma5kog mala,

Potroiismo, sunce ogrijano,
ti je svem serhatu glava.

S jednu stranu tede voda Sava,
Su tri strane kaurska (je) lava,
Za to znadei, sunce ogrijano.
Bosna
Ovo nije ni5ta za besjedi,

Od kako nam postanu5e diedi,
Dosti su se napili ijedi
Od kaura, sunce ogrijano.
duvajuii rata
krajine
po Bosni velike planine

Oblade6i krvave haliine,
Sultan care, sunce ogrijano.
Da poiuti5 velikoga hala:

fma care dvadcst godin drna
Nije ti se Bosna nasmijola

Od novolje, sunco ogrijarro.
Upital nns, llto smo i l<ako smo,

Sto imrrsrrro orro i dndosmo,
MUSTAI'A FIRAKI
Svakakvije muka naudili

Petnest godin gladim namudili
Sto nas nijesu jo5 crvi todili,
Sultan care,,;unce ogrijano.
Tri godine mori nas morija,

Sto bija5e zemljica orij"a,
Sada po njoj poraste korija,
Neka znade5, sunce obasjano.
Od kako je Bosna postanula,
Nij
ovako ona propanula,
Gotovo je posve potonula,
Znai
li
Bosna
za to, sunce obasjanoP
ti je ostanula pusta
Kazuju6i zaleSe usta,

Gotov je uni6 u duSmanska usta,
Prepomagaj, sunce obasjano.
Bosna serhat golema je fala,
Nitko ne zna nidijega haJa,
Sto je Bosna izdavala mala
I mubajee, sunce ogrijano.
Dvanest godin bijudi Sijake
Pogubismo po izbor junake
Sad him pladu ostarile majke
Za Sehitim, sunce ogrijano.
Petnest hiljad dali smo iehira,
Za to danas nitko i ne pita,

Koga nije ter da se ne skita?
duje5 ovo, sunce obasjano.
Sadn voCo ni<iico pudosmo,
Amon caro, sunco ogrijnno.

32
do
MUSTAFA FIRAKI
MEJLI
(1714.-1781.)
ni hesaba nejma
U kog ruke, u kog noge nejma
U kog uha, u kog oka nejma,
Ranjenika
Sultan care, sunce ogrijano.
Ako ne slu5a$ ove ri6i
na3e,
Ti upitaj Mehmed Selim
pa5e,
Sto se od njeg svi dulmani plaie,

Sadriazam, sunce ogrijano.
On je u Bosni mrve posidio,

Bosanske harekete vidio,
U bosansku vojsku dohodio,
Upitaj ga, sunce ogrijano.
(Hraatska enciklopediia,
Zagreb, L941.)
PJESMA SARAJEVU
JA uzdiSem kada se spor4ene mladina Sarajeva; mene je
apfi,ila vatra tuge za rastankom od Sarajeva.
Samo u raju moZe biti njegova voda i zrak, Kamo, srce,
na cijelom svijetu grad ravan Sarajevu.
Kada dotle prolje6e, procvate svukud cvijece;

perivoj se pretvore ruZidne baSde sarajevske.
rajski
Zar je dudo ako ga raju prispodobim? Sarajevska mladina su rajski mladi6i s Ridvanom.
MisliS da su rajske ljepotice stale po obali Kevsera
kada na BendbaSu izade sarajevska mladina.
Baci jedanput pogled po Sehem, kada iscvate behar;

izgledat 6e
ti
da je svaki zakutak distim svjetlom ispu-
njen.
Vrtovi lijepi, voda lijepa i ljepotice mile, sve na jednom

mjestu. Ne daj, BoZe, nema nikakve mane Sarajevu.
Neka ga uzviSeni Bog duva od svih nesre6a; nek bude
uni5ten neprijatelj Sarajeva, ako ga bude bilo!
(Poeziia
Saraieoa,
Sarajevo, 1968.)
34
35
zuHDr
(?_1874.)
tTMIIIANA CUVIDINA (oko 1795.-oko
U SI,AVU SARAJEVA
1870,)
IDU NA VOJSKU
PROTIV SRBIIE
SARAJLIJE
MOJ gosllocline, drrclrro rrrjc.sto zrrtrnjt je

Sarajevo;
vlasnik
je prv'g rrrr*r, r'jr:st. zirl>ave
,c fiaralevo. Neka ga uzvi
ieni ivclil<i Bog irrva od to.{kih nevolja, jer je
Sarajevo
mjesto lavova s lavljinr iapama.
(I srr:rlirri rrjcgovoj leZi savr5eni muZ

Husrev gazija i
tcdo vc"-cla voda, dozvoljena onim
koji je piju. To je
iristu i bistr-a kaplja koja bolesnicima p*Zu
iii"k.
S"rn_
jcvo je mjesto mudrog Lokmana,
kiie tugama daie
pornoi.
EVO danas"sedam godin dana

Kako cvili bosanska fukara:
Niti ima paSe ni vezira,
Dok ne docle paSa Ali-paSa.
A iim dode pa5a Ali-paia,
On popisa svu butum Krajinu,
Svu Krajinu
Hercegovinu,
Najotragu mlade Sarajlije,

Sarajlije mlade jenidare
'fvrilava mu se do neba_popela,
ime joj je SahindZiraj.
S koje god strane tko dode sa ,rrurry"*"portaje

gospodin.
Glasovima onih koji Boga spominju ne
moZe biti ravan
glas saza niti naja. Na sve strane
vode teku, Sarajevo
je mjesto Omanskog mora.
Okolicu opasalo i leZi nekoliko hiljacla

Sehida. I ovaj
siromaJak Zuhdija postao prida na jezicima.
Ovamo
namjerava i dolazi mnogo vrsta dervi5a,
tako da moZei
radunati da je Sarajevo tekija putnika.
(Poeziia
Suraicon
Sarajevo, llXJfl.)
pred njima gazi Memi5-agu.
Kad to duli mladi jenidari:

Zlalne poSe razmota5e,
eiverice obuko5e;
Al-binli3e poskidaSe,
Zagarije obuko5e;
Aga-Salvar iskidaSe,
Gazalice obuko5e;
Kajsarlije iskida5e,
Kai5lije pritego5e.
I podoie jenidari,
I pred njima Memi5-aga.
Kad su bili uz Kovade,
Govori im MemiS-aga:
,,Djeco moja jenidari,
De dva i dva zapjevajte,
Domovinu raspladite."
Zapjeva!;e jenidari:
,,Naie majke ne plaiite,

Naje seke ne Zal'te nas,
Naie drage ne dekajte,
NaSe ljube udajte se.
Mi
6emo se iZeniti,
36
37
UMIHANA CUVIDINA
UMIIIANA CUVIDINA
Pod Loznicom u polju zeIenu.,,
odo5e jenidari.
Iz
Saraj'va rano podrani5e,
Na Glaslncu konak u6iniSe,

Kod Sokoca vrola studenoga.
Sa Glasinca rano podraniSe,
U Kasabi konak udiniie,

Iz Kasabe rano podraniSe,
Kod Zvornika konak
udiniSe,
A otalen rano podrani5e,

Kod Loznice konak udini5e.
Tu su bili tri bijela dana,
Dok im stiZe
pa5a AIi-paSa.
A dim dode paia
Da ja uzmem stojna Biograda,

Pustit 6u vam sve vaSe aSike."
Djevojke su paSu poslu5ale,
I iziSle na murad, na dovu,
Tu su Bogu"dovu udinile.
Bog je dovu kabul udinio:
I ne procte ni petnaest dana

PaSa uze stojna Biogrdda
Semendru niZe Biograda.

Vrati5e se mladi jenidari
Svome domu, svome zavidaju,
(Poeziia
Saraieoa,
Sarajevo, 1968.)
Ali-pada,
On zametnu tunhazli dupriju

I premetnu mlade jenidare:
Najnapreda Camddi bajraktare,
A za njime Pinjo bajraktare,

A za njime Ahmet bajraktare,
A. za njime aga MemiS-aga,
A za njima mladi jenidari.
dim prido5e kavgu zaturiSe
I nadbiie Srbadiju mladu,

I sido5e stojnu Biogradu.
Tu su bili preko mjesec
dana.
Skupiie se Sarajke djevojke,

Knjigu piSu gazi AIi-paSi:
,,S Bogom babo, paSo Ali_paSo,
Pusti nama sve naSe aSike,

Jer ostasmo mlade neudate..,
Ali-pa5a njima otpisuje:
,,Bogom kierke, Sarajke djevojke,
Iskup'te se na Ravne Bakije

I uzmite turski abdest na se,
Dovu dinte od Boga i5tite,
38
39
HRVATSKoc IEZTKA Sum
&
SN
IIVET-BEG REDZEPASIC-BASAGIC
(r870,-1e34.)
EAROBNA KCERI!
dAROtsNA k6eri prirode majske,
Otvori svoje kapije rajske,
O daj me pusti u bajni dvor!
Gdje milo poje
Pjesmice svoje
Istodnih vila veseli kor.
Da njime kajde u naie pjesme
1/7 /
/-..1
Slijem, da teku ko rajske desme,

Jer hrvatskog jezika Sum
Moie da goji,
MoZe da spoji,
Istok i zapad, pjesmu i um.
Sad silno hudi, ko burno more,
Sad blago kao kroz vilin-dvore
Tajnih duhova darobni poj,
A sada bruji,
Kao da zuji
Kroz ba5du pdela prognani roj.
S'
Sad opet njeZno kao da tuZi

Bulbulde malo na rumen-ruZi,
Jadeci gorko na udes svoj.
Tako se milje
sve smilje
U tebi stapa, jezide moj!

SARAJEVO
BAJRAM-ACINA T/I,ICA
(Trofand,a
iz
hercegooaike
dubraao, Zagreb, 1896,)
43
SAFVET-BEC REDZEPASIC-BASAGIC
SAT.'VIJT-BEG REDZEPASIC-BASACIC
HERCEGOVACKI PONOS
(Fahrijje)
dITAJ proslost doma rnoga sa kamena
krvavoga,
Pa da vidij kakva slava lili
,ino j",r";k";;;
Za znslug,e vcC i rneni Lada rumen
Sta me glecla$, duSmaninep
-_
*2"'r?ii,
pred
,*;j"
[Hero mladi.
dasna sablja, itono mi je ostanula
iza
preda,
Kao zmija otrovnica za du5mansko_

f.iri-Zua",
Moram s njome skoro iii u boj ljuti
Sta me gledaS, dudmanine?
i krvJ.
pred
.";;;;;
fHero pravi.
Po ugarskim nizinama stari su mi
krvcu lili,
Hercegovo slavno ime mimo Buclim
prorrorrli,
Pa ti da ga sad ocrni3, kukavice,

oa_"f, S,rq
II' na bojni mejdan hodil -_
i"-H"-ro'fi",r.
no"rr"
Poziva te Hero ljuti pred sudi3te

svega svijeta,
Da se s tobom obraduna rad i_".ra i
f"_o ,rrutu,
Jerbo jednom od dvojice treba sunce aa' p"i"""i,
Sta me gledaS, dusmanine? _ pred
d";_,;;
[Hero slavni.
SRPSKA NEVJERA
O, slavljeni srpski vitezovi

Sedam brda i te"Gore Crne,
Zar na vjeri biju se iunaci
K' o u klancu lakonoge srne?!
Na vjeri ste smakli RedZep-paSu,
Na vjeri ste smakli MuSovida,
Na vjeri ste smakli Bu5atliju,
Pa napokon
silna dengi6a!
Kamo vjera, ona vas ubila,
Zar nevjera juna3tvo se zove?

Sakrijte se pred svijetlim Iicem
Vitezova zemlje Hercegove!
Sakrijte se, pa se ne pokaZte
ViSe nigda na bi;elu danu
Kao Sto se niste pokazali
|unacima na bojnom mejdanu!
(Etfiko naliiie
bosansko-lte'rcegoau.ikilt
muslimana, Bed, 1952.)
Pred tobom je Hero slavni, koji

Zivom vatrom gori
Za,svetinje doma svoga s duSmanino*
knd .,, lo.i;
3
l*: mi sablja leti, a to na zlo tvoje sluti,
BjeZi, huljo,
sa mejdana, sasjeC Ce
te Hero ljrrtil
(lzabrarn dieh, SrrttjtvtL,

lg7l.)
44
45
SAFVET-BEG REDZEPASIC-BASAGIC
,.\t,'\/t,: l', llrtc nEI)zEpAsIc_BAsAcIc
ABDULAH PASA
(Okrenuv se prema prozorima)
Dramatski spjcv rr 4 rjina

iz lB. stoljeia
(Mleku":kl Ttoslutik ir.Tto.tluje
t h L t u.,t. u.,ku p rcyt u
( ] urisru
*;
:.: :
li'J,'i
"
"1' _, "
i,,, i j. i|_'oi,,"'
;
(I ilk, t(, ttc Ce izar:
i','li,i,lli',,i,"1
not)tk) kotl. rselikog oezira

u,
tis'i" *';i" ;;,r:"ii i. V eliki
.K
oezir
7,(.t
Ab d utt
ai
i ^'"' " ) tu p, trt ou- i,'n
r[f; ; ;I; J;,::;,: a m u i e t e

'1";.,:;',;,i!!,"'"',.r;".t;:H;r^,T:f li::Tr#:
,,,
r,
ar i
Drugi din, prizor drugi:

Smrt Abdullah
pa5e
KO god misli, tai se vara, pred

samrti da ja predam,
S ramena
iu dati gtavrr, a i"_;;;;;;;i,r"
a"_.
caru,
"",'::;';;",,uJ; pijem
;;ffi.
r:r,"i:**,*"..
Koji
danas raskuiava
dy"douirr,_,
(Drie6i pehar u ruci

okrene se prema Istoku)
?j:^:Z,care! gospodaru vasionog muslimanstva _

**" -; to.]" bedem ,r"""'.r"J"'r"i,,",,r,"".
51,:]
uvLdvu, carel pnje
l: Itl
Zlrogom moja ponos-Bes16!

majko sjajne naSe slave,
- svoje glave.
Zr koju smo od iskona Zrtvovali
Uglcdav se u spomenu sldvnih precla i 6fns4
I Abdullah evo sad ti na Zrtvenik Zivot baca. -
sm,rti ioS ti ovaj pozclnrv

sl)rernarn;
glava za njih dao, ati
ar,, i,,,i",n",,,,,,,,,,,,.
*"
Primi barem jednu glavu pokriverrrr

sij<:<Lrrrr vlirsi,
Neka-kletom izdajici izclajrriilir,
.1i,,f,,'l.,.,,,i.
Hiljade su glava dali naii
oci z.u tc k,,,;..,
Koje danas zt pill. groi:r l<rrrrr.irn,,
f ,,,,.-,t,,;,,
Zdrav<t, citrcl go-^;rorllrr.rr,
rr zrlr.;rvli,, r; sllru:r
,,t.,,... pije'
-..
Kom ocl i.srrc .srrrr.r i r,,',',,.t.'..11
].'
l::t"'i''.rrii;ltr
rtorrr rrtiltr.
sl:rrlr. rrije!
in
(Okrenuv se prema 6auiu)
'/,Llravo carski Eau{-ba5o! kad se vratiS cant kali,

Kad za Bosnu Bo5njak pije na otrovu da se blaZi.
(lspivii tresne njome o tle, za tijem sjede na

scclZadu
i skruieno poie
vezirsku
moliti. Sabit-iauI stoji kao ukopan).
IloZe, koji Ibrahima sa lomade spasi,

U Nemrudu Zivot s malom muiicom ugasi,
IloZe! koji Ismajila ispod noZa trZe,
I mjesto njeg na Zrtvenik crna ovna vr\e,
Ja sam grje5nik, ali grijeh roba, Sto te ljubi, U Tvom dobru neizmjernom ko atom se gubi.
BoZe! koji iz datrnje Jusufa izvadi,
Pa na prj'esto faraonski ko roba posadi.
BoZe! koji na Sinaju Musa-a zadara
I dade mu dudnu ,,asu", da dudesa stvara
Ja sam grjeSnik, ali grijeh roba, ito Te ljubi,U Tvom dobru neizmjemom ko atom se gubi...
Daj da urn.rem ko musliman u vjeri i nadi:
E 6e jednom Tvoja milost da mi sve zasladi.
BoZe, duvaj moju Bosnu od crnijeh dana,
Od zlotvora, izdajica i drugih du5-ma-n-a-ah!
(Klone na uzglavlje
umre)
(Plodoai srca
uma,
Zagreb, 1941.)
46
1n
MUSA CAZrM cATrC (187S._1sr5.)
I\It]SA (]AZIM CATIC
NrrjdraZi to mi je listak povijesti na3e svete,

.lt:r' tada Hrvat vitez u svom bija5e svoj.
ST,OI]ODI
Rai niie baiia coietna,

Ni napieo ptice male,
Au/ niie liubao srana,
Ni tloori puni blaga _
Oh, to su samo iale,
Rai ie _ slobod.a rlraga!
Ksil.rAr.
.SLOIIODO
slatka i draga, najljepia edenska

r.ilo,
Kojoj na delu vazda trepti
suncJsjaj,
*::
*" zr$kadovjeku grije i ptici snazi kito,
Da
talasom pliva ko l"ki
"rd;;;;i'
Ti
dudotvorja si puna ko Staka

kojom Kelim
Na valu budnog Nila krvav je
,,r;;;;;;:
A ti si bijela ruka pod aili_

vret;,
'
i tvrdi si,ruirki"1"toriJ
k;_.---
Zivota znak je davo
krodi noga, tu miris_cvijeie cviti,

5i1t"i"
- '---'
U
hladu tvojih krila vjedir caruje
dan;
lgSali i silni gavan ime ti zvijezdama
I kada o tebi sanja, najsladi ."'_.,;;;"'zlati -.je, slobodo sveta, u
termopilske klanct:
,. krilo smrri
l:l: ;e perzijski despot
-sparranskog Oonor" "u,;.,,,
Aaono
u teSke oL,,u,, 1,u,,."
"
SnaZne duhove pontske,
htiyuit sat.ti ;;;,;;.
Za
_te
f,sJavrri djedovi moji tako

srr girrrrli z:r
l\a lvom lrrarriku vtrzda prsrr irrr lrij:rlrrr tr,,
zirl;
Ah, ti si grlila rrr:kad rnojc i:clik-llrvrrlc
I svojom oStrila rrrkorn nril(,(,\,rr rriilrovilr lrr.i<1.
Na,ravnom I)rrvarrj.^korn
;toIjrr I i rrlcrn,l<r.urru splete
'"'
NaSemu
prvorn kr:rlj,, ,,i z.l,rtr,i
48
'T,eljezna njegova ruka bezbrojne

vojske svlada,
Pred njom je narode mnoge hvatao trepet
i strah, _
gordi mletadki lav jd placao harad nam tada-,

Prijestolju naSem sjajnom ljubedi podnoZja prah.
nade plovljahu lade pudinom Adrije plave,

U mednoj hrvatskoj rijedi s njiha se orio poj
Ilrabrih mornara naSih Sto ih je put bajne slave
Vodio kroz stra5nu buru lik arhancleoski tvoj.
Ah, to je davno bilo! Stoljeia procloSe mnoga

I tamnim prekri5e plaStom tvojih nam stopa trag:
Kad je med krvnom bradom prestala carevat sloga,
Zlobni je Arapov unuk na rodni kucn'o nam prag.
tada, slobodo zlatna, njegova prljava ruka

[t[ed nama iskopa tebi dubok i leden grob
I od tog kobnog dasa do danas u mom muka
Hrvatski narod je bio
tuda sluga i rob.
sada jedan ga du5man ognjenim bidem prZi,
Poput vampira pijuc znoj mu toplu i krv;

Duimanin drugi i sad mu vi5 glave handZar drZi
S osmijehom punim zlobe, spreman komadat strv.
.d zlatno doii ie doba kad 6e hrvatske svijesti
Na naSem ognji3tu opet zabuktat Zarki plam _
I ti
A
6eS
s hrvatstva dragog tejke okove stresti,

tebi zidat ce veleban hram.
sloZna bra6a
Ah, ja 6u moZda tada u hladnom grobu biti,

Ali iu osjeiat opet tvoj Zivotvorni dah;
Slobodo, tebi u siavu himnu ie viti
Na nebu duiu moja i mrtvi pod zemljom prah!
r,,,r.;,';;;;
(H n^ ats ka smotr
a,
7908.)
49
T4USA CAZIM CATIC
M(ISA CAZIM CATIC
SILVIJE STRAHIMIR KRANICBVIC

ON, blijedi pobratim muza
u hramu ljepote drage
1:. p"rio n"b.,,
r tog se tamjana miris ko d"s"k ;;;;,-Jor*"
Na grudina ru
-*:o.* |r;* ;;;il
Dizao dalekom nebu.
On, pjesnik ljubavi,.koja ko

oganj mddZ0ski gori,
Nejake, radnike, slab-e na ,u";;;
;;;;j",
A gdie se sa tamnom IaZi vjedna
,:;,;;":;
On joj je bajraktar bio.
Tu sliku u madti glede6 i jedno islamsko dijete,

Skrno ga s pjesnikom mrtvim jezik i povijest spaja,
Ko zadnji pozdrav evo ovaj mu vjendii plete
Od suza
uzdisaja:
Slava ti, Silvije dragil Velikom duhu ti slava,

Koji se ko golub sada u carstvu etira vije!
Nek tiiela troSni ti pep'o spokojno, slatko spava,
Njeg zemlja hrvatska krije.

(Behar, L908.)
poletnog d],ha beskrajne

u regione,
)a,krilu
Kad. m.irijade zvijezd.a g""ii"
,"U.af" pr"ao"
On je hrlio Zivo i tamo vasione
RjeSavao tajne krute.
r;l
Ozgor je orlovskim okom gledo

zemnog Eivota
jasnu stiku pod vJlom
l?.ryr:
Gledo je svoj mili narod kako
jarmom pod tudim gine.
Pa to ga u srcu peklo
,"
"*;;*r;
,, klopko Lot"
i on je pravde
ottarom p"tu, ioi" i

Pl"":jen:u
rsko
Hrvatstvu
svome slobodr,
Dan poslije no6i duge.
Bogu
tu;""
,lult*, i
slogu:
Al wijeme njegova di6a vrloje

kratko bilo,
Jer kad je na zrenik svoje gigantske snage
stao,
Na liri pukla mu Eica, a'a"fr""f.U.r,rfo
L;il,"
I on je ko listak pao.
Danas mu hrvatska vila viSe groba
jAda jacle,
suza s oka poput ki5e joi iapa'__-'
?^ .:*?^
r-vrra skuplja suze, pa ih u tuZne
kaide-,
U smrtno opijelo
stapa.
50
5l
MUSA CAZIM CATIC
\llrSr\
(;1711tr1 (TATIC
POVIJEST OTADZBINE
EVO tc glcdrrnr zarrcscrrirn
Ja vidim evo sve krvave vojne

I bojna polja i britke handZare
I alaj-barjak Stono na nebu se vije
I toke dto se na sunascu lare
ok<lrn,
Povijcsli <lnrgr: <lomovirrt: rnojc;
Srcc rrri s{r.<tpi, a clesnjca drS6e

,Strarri<.r: .svoto prevrCudi
tvojc --f <luia rni se prrna po5tovarrja
l)olroirro svakoj rijedci klanja...
Na javor-guslam u najsladem zbonr

Tebe su vile moga roda vile
I svaki spomen proilosti nam slavne
Ko svet amanet u te su nam slile,
Da svojim Zarom sred na5ijeh grudi
Stari nam ponos i vite5tvo budi.
O kljigo slavna! pa u tebi vidim

Junaikog Tvrtka i sve svoje precle,
S handZarom oStrim u desnici
ruci
Ponosnoj Bosni kako br.ane meate

I poput smjelih divova i lava
Prsima Stite svoja stara prava.
Ja vidim na tvom uzvi5enom listu

Sva ona davna neumrla diela,
Sto ih Sokoli, pijale i Tire
Stvoride kad su uzdignuta dclu
Najveiem carstvu na korrnilu bili
f krv duimansku potocirna lili.
I bjesne ate Sto ko vihor lete

Ah, vidim svega iz pro5losti svete.
U tvome krilu! Tobom zaneseno

U grudima driie mlado srce moie
Zivijem Zarom cjelivat bi htjelo
Tvoj svaki redak, svako slovce tvoje;
Na tvoje listove duia mi je pala,
O sveto nebo mojih ideala!
O na5e slave ogledalo vjerno!

Daj rodu mome putovoda budi;
Svoje mu vatre ulivaj u duiu,
Svojijem dahom nadahni mu gmdi
Pa svjestan tebe neka smjelo brodi
Svojemu spasu i svojoi slobodi!
Zardo hand1ar dok o klinr visi
svoju pro5lost pokopanu sniva,
Moi narod neka laganijem per()m

Buduinost ljepSu na tebi osniva,
U tebi gleda ideale svoje,
Povijesti drage otadZbine moje!
(Biser, I9l2.l
Ja vidim kako vr.lr ltr.scvrr rraiilr

SunaSce z]atue slolrorlict: sijc,
Junadka sr:l<a kako lrnrtu svomc
Niz_
jcrlra plc{:a
[11111_p6rdin
vije,
A dirjna rnati svog jcclinca hrani,

Da llcrccg-llosrri i:rLsl i ponos brani.
53
MUSA CAZIM CATIC
rrusNrJA CENGTC
MATOSU
ZEMLJA NEPROHODNA
SA. trpkijem smijeskom, plad

Sto
i suzu gu5i,
Vrdti nam s na prag *iloi ti domaji

Ko stradatelj, patnik. Sve ti udes sruSi,
Al iverje zlatno Sto blista i siaii
* *
dar hrvatskog slova saduva u du.{i

Ti na tudol' grudi. I gle, na5i kraji
A i naSi ljudi
sve
skru5i
- Stoseimmilo
S umome ti pride
duiu raji.
ti
izmedu sna
Zivot ni5ti ponajhude,
Ko kraljevsko zvono od srebra
zlata
uma.
naSim rukama tvoja je snaga:

i rana na5a da zacijeli.
bol tvoj
Nehote nam ruka prsiju se hvata:
'lr
i jave, izrnedu
Zemlio uZasa, Bosno na5a draga,

daliina, korak, ni5ta nas ne dijeli.
Tu duboko glas tvoj darobno romoni
rl
ZEMLJO; zemljo divlja i neprohodna,

i natopljena knilju, zemljo heroja;
majko zlosretna, djeci neophodna,
ti si sudbina na5a, sudbina moja.
Odrasli smo tako u tvome krilu;
njihala si nas vrtlogom svojih Suma;
dan za dan u nekom divljem bunilu
Vidicim i putim ona tajno ude

Tu u na5u duSu. I sad, kad crv boni
Pedalbe
(1907.)
_ _
(Hnsatska sai.iest, 1914.)
Nekad je meda bila mrtva glava;

ogrezla si u krvi, izrasla u krvi.
Heroj tvoj pravde ni danas ne spava,
okove zla mo6i 6e jednom da smrvi.
(Hroatsko kolo, Zagreb, lg}2.)
54
bl)
MUSTAFA H. GRABEANOVIC
DRINA
TUTNJI Drina... Kroz divlje kanjone
vali ply'uSte, rasprskava pjena...
SluSaj: kroz Sum pridujem gdje zvone
pjesme s]avnih minulih vrernena!
Gledaj gore! Eno pustog klanca,
povrh njeg se grane bora svile:

tud Derzelez jezdio je vranca,
tu su njega pobratile vile!
Svaki kamen tu je stopa sveta,
svaki kamen tu je uspomena:
tu su pretci u pro5la vremena

lili za dast amaneta.
krvcu
Suti Ku5lat: mrk grad povrh Drine,

gnijezdo slavnih pti6a
sokoliia,
- prida
Sutke povijest krvavu nam
slavnih dana junadke davnine...
I\4USTAFA
II,
GRABEANOVIC
Al ta
pjesma praiskonska, divlja

drinskog vala, budila je vjeru:
nije dala duh da klone Zivlja,
dok oblaci wh sunca se steru.
... Tutnji Drina... Mutni su joj vali

pronijeli su crne, ropske dane...
Eno, pu4tur povrh krJne strane
Novog Sunca rasko5no se pali!
L..
duj!... Jasno sad u Sumu Drine

dujem pjesmu Novih slavnih dana,
krv svih precla
krv junaka pline
Lr venama silno razbuktana...
Tutnji Drina... Dragi pobratime,

Bosna nije vi5e sirotica,
uskrslo je hrvatsko nam ime:
sad je Drina hrvatska granical .."
(Nooi behar,
I91Ij
Hudi Drina... Mutni su joj vali

slavu Bosne pronijeli... u lance
tirani su bili okovali
sramno krSne, ponosne Bosance,
... TuZno vali iumili
su Drine:
plad se iuo porobljenih sela,

oblak sunca skrio sa visine,
u sebi je majka dedo klela...
TuZni dlni: tugom okovarri,
vjedni jadi i Eivot u nadi.
Zamrije pjesma. U hropcu i glarli
trmirahu ponosni Bo5njani.
56
DI
MUSTAFA H. GRABCANOVIC
PASTELI
SAMOSTAN.SANTA MARIA IN CAMPO
I...
zadnja bjeJe odslulena misa;
pred stadom krenu preko Savo fratar...
Osta tlo rodno

kom bi
- na
vjekovima hrvatski
ratar...
SruSi sve Tatar
bitisa
u pobjednom huku:
od Sante Marie osta spaljen kamen.

Tek_i danas Zivi Iegenda u puku
ko davni u srcu zapretani plamen:
* U svetu ponoi kad sa vasione
betlehemska wijezd,a najavljuje Sina,

utiSa se narav, utiSa se Drina...
semberijskim poljem u poboZnoj vatri
rtl
- Y.1 zvona na
nevidljiva
Crkvi5tu zv;e
i pono6ku mole davno mrtvi fratri...
h
I
(Marulii,
58
1972.)
sALrH ALrC
(1906.)
TUSKANAC
gF
VJETAR se upleo u liS6e

Ti5ina u kucaj saia.
S gitare arije tiho 50me
ko zvuk od distog zlata.
-4a_=
fr
Sume.
Tu izmedu sutona i zore

mlado5iu srce cvate
i rijedi mile prpoino zbore

o zvijeZdu Sto nebo krase.
!l"t
tr;.1_
Mw"
o,DL
Tu se no6u stresa rosa

u kose usnulog granja,
-*1r{ J
djevojka, koja besku6nica, bosa
ko dilete na klupi
sanja.
u snu vidi svoj svijetli dan:

na ruci prsten zlatan,
pod grlom bijelim koraljni alerdan
boje ko krv, krasan.
Njih su skromne odnjihale tiSine,

ih llubio dan,
ki5an
popile mnoge Zivotne gordine,

sirotinjski mudio stan.
JAJCE
PLIVA M^IIAI,A
Tu zurle no6ne Sume vrh granja
rose Skrope travom,

a zvijezde, ko darobne staklenke sanja,
nji5u se crtom plavom.
(Antologiia hroatske lirike,
Rim,
1953.)
61
HAMrD DTZDAR
(1907._1967.)
IIAMID DIZDAR
ZBOG MNOGIH STVARI
BESIKA
ZBOG mnogih stvari
DANAS je obladan d
mi 6emo uvijek ostati zadudoni;

svi smo imali svojo djetinjstvo,
svoje pride
zato su kosield .rt o ,X1*"

zato je danas sve mirno
snove
zato su misli oti5le na pasu

otiSle u hladovinu.
Ugodnije je pod smokvom
ugodnije je pod odrinom
ugodnije je u bunaru ki6e
ki5e koja se s deZnjom deka
jednu ulicu tihu kraj rijeke.
Jedan vinograd nam je ostao u sjedanju,
srebren od jutarnjih rosa,

umiven i dist,
sladak od pijanog ljeta i groZda
i bolan od raspusnih vjetrova.
da zazeleni
A sve mi se dini da jo3 uvijek

lebdi jedan osmijeh drag
pod smokvom, iza dvori5nih vrata,
i prati stopu sina na odlasku
Zele6i mu sre6nu i sigurnu no6.
ii
t
I
da po5kropi duhaniita
da raskravi otvrdle du5e
(Poeziia Saraieoa,
Sarajevo, 1968.)
da okrijepi
da osvjeZi
vinograde tihe
Sto ginu i mru
Sto se suie
pred naletom ljutih kopljanika

sundanih konjanika
u ovoj kamenoj
bedici
gdie smo svi odnjihani
gde iemo svi
umrijeti.
(Suoieni. sa sai,ietom, Sarajevo,
lg7l.)
62
63
sArT ORAHOVAC
(1909.)
SUKRI]A PANDZO (1910.)
JESENJI PASTEL
NIKUD IZ KRUGA
NA rame pado mi list,

Pade bakrenoZut
I li56em zasut jo sav,
Zasut uzani put.
Jesen je sjela na hrast,
Sjela i trese grane
magla plovi
klizi,
Plovi niz rijeine strane.

Sta
li
6e jesen, Sta,
Dok ovaj pastel tka,

Sta 6e mi na dar dati?
Ilode Ii mraz i kraj?
Ili ie
,f
bakra sjaj
Na cesti mojoj sjati?
(Poeziia Saraieoa,
Sarajevo, 1968.)
PROKAPALA tuga u meni,

hej, pusti moji tavafr'i,
dimnjaci mrbvi, SiSmiSi obje5eni!
Doleti i skoluta se prepla5en vjetar

tu nalijevo
i zjenice ga traZe,
doate umorna misao s druge strane klackalice
i ljuljuSka se s vjetrom.
Komad bijesa mi se crveni za pojasom,
hej, pusta moja bespuia
da idem, da razbijem krug.
Stotinu kaZiprsta pleSu oko mog pogleda
upereni u zjene, a misao se klacka
umoma s preplaSenim vjetrom.
Da podgrijem krik
nek gori
- imena,
dok se bar sjetim svoga
da bjeZim, da raskinem krug,
da ostavim sebo:
nadesno
a kavez me vrati,
nalijevo - a mrda me smete,
pa gore - visoko oblaci,
pa dolje - ponori mi prijete.
Strah me-da 6e se okna pogubiti
i da 6e ne6e nikud providjeti.
Sklupdam se onda u sebe,
pozatvaram prozore
slu5am.
Prokapala tuga u meni,

hej, pusti moji tavani,
dimnjaci mrtvi,
SiSmiSi objeSeni!
(Suoteni sa saiietom, Sarajevo, lg7l.)
64
65
isMET ZUNrC
(re14._1e45.)
ISMET ZUNIC
OTAC MI PISE...
OTAC mi piSe, da jc morao zatvoriti du6an,
i ni5ta sada nr: radi;
(uz Ramazun sc to desilo, imat 6e kad

Bogu se moliti).
Madehn sc pomaterirrila, pa mi piSe
turskim slovima, zamrSenim od klinova pisma vi5e:
*-.- Is^mete, sine nerodeni kano
i rodeni... _
Jablan se nad munarom kao derdef njiSe,
a u meni uspomena kao u Zeni dijete

odeva
di5e:
kuia pred iftar:
sofra deka, joi Sezdeset kuckucaja i top ie puknuti.

Otac razlama tanku prohu, istom s vatre dorba se puSi;
kotac zamro, ubila ga glad.
Pomaterinjena maieha pali lampu. Odev se kaput
susi.
Cocan prede, al ne veselo ko kad bijaSe mlad.
Vonj oskudnih jestiva podsje6a na vareno zelje.
Madeha me se sje6a:
Ee
li je Ismet, da kahvu melye? _

(Lirika hroatskih saeuiiliitaraca,
Zagreb, 1939.)
PJESMA O JEDNOM PISMENOM BEGU

MOJU plavu koiulju
i kravatu sad nosi
beg kojem je nekad dazim pokajnidku pjesmu

posve6ivao. Ko svijece s diraka pali su ponosi
il ko te5ke brige po raskidanom moZdanom povjesmu.
Rakija se crveni iz njegovih obraza, kao na glavi
fes mu lojavi. U hladama, kakvih rrosio nije
ni dazim, drhte mu bedra ko lahor kad mekoj travi,

za jttra vedra, poljupce dijeli, ili kada snije
djevojka dedna, da je miluje draganova ruka.
Ismet efendija, rekao je bijedni beg tada,
-dok je u ma5trafi ginuo
miris karanfilova struka
gladan sam, bez konaka, koSulja mi se raspada
Ibega,
od gamadi i plijesni.
O, ju rad begovstva
- karanfilov miris gine ne Zalim
ve6 kao dovjeka, Sto ko
na odigled neljudi, koji ga rabe i siiu svega:
rrZivaju znoj mozga i mku njegovih i s visine
zbore: pijanac, protuha
Bele, Bog je joS ostao;
- -ko kukurijek u grrnlju

i ako smo zarasli u grijehe,
i trnju,
ipak golem je R.ahmet Njegov. Nikad narn nije nedostao
osjeiaj za Njeg! U moru kukolja, i ako rijetkom zrniu
paZnja se svrada. Ljudi, muslimi, jesmo li braial?
Moju plavu koSulju i mainu sad nosi
beg, kojem je Cazim pjevao, da se Bogu vraia
i u kojeg brige brazdaju delo i rano srebro sipaju po kosi.
O, Bog je s nama mudenici gladni, mudenici bosi!

(Lirika hn:atskih saeuiiliitaraca,
Zagreb, 1939.)
66
67
sotr
r oDzAK
JASAR RAMUSOWC
HIMNA
RODNOM KRAJU
MOJA je zemlja stablo
Korne vjetar "ne ikodi...
Moj je narod lii6e

Sto se na njegovim granama rodi.
Dune Ii kadkad vjetar,

Odkine I' kakav list,
Pupoljak na granama stabla
Ostane zdrav i dist.
Moja je zemlja stablo
Kome ni bura ne Skodi,
Moj narod je liS6e
Sto se na njegovim granama rodi,
Naide l'kadkad bura,
Odnese 1'po koji list,
Pupoljak na granama stabla
Ostane zdrav i dist.
(Trubliait
slobode,
IJuenos Aires, 1965.)
l,o(;I-Et) NA SAttA.lt,lvo
71
ENVER COLAKOVTC
(1e15.)
BOSANSKA SIMFONIJA
(Iz zbirkc
I'NVER COLAKOVIC
BRATOUBOJICE
Ilulkanske legerul.e)
SESTOPEII topuz juri kroza zrak.

delcnka drhtnu. propeo se at.
Razli se mozak. Odi popi mrak.
Poljanom lode krv mahniti rat.
LeSevima
je
zasijana Bosna.
Na brata mladi udario brat.
Jednom turskog ropstva zardat 6e lanac.

I Skrguiu zubi. Grabljivica jata
pala na boji5te pa iz gusta blata
deprkaju meso. Gine mlad Bosanac,
Cine za Turke, girre za Latine.
On gradi crkve, dZamije podiZe,

guSi ga harad, mlate ga batine.
Klanja se dabi, pred oltar gamiZe
zavjetima, postovima, gladu
moli da nesre6e brata mu sad snaalrr.
Za kralja jedan, drugi za sultana.
On posti Ramazan
i u svakoj dovi
bar deset puta ponosno ponovi:
Niz Bosnu tede krv iz trista rana,
tog prokletnika!... Daj mi slavu rata!
S imenom Krista, ajetom Kur,ana;

za svetu crkvu,
za dienet radosna
duia Sehita... Tuguje
Ealosna
pramajka Buga brigom otrovana.
Svud Sestoper topuz nad Bosnom vrluda,

svuda sablje zvede i krv tede svuda.
U pono6 se svaku duje lelek Buge
i sestre joj Tuge: Za dnge. Za druge.
gine mladost snaZna i ponosna.

Vije se zastava dronjava, prkosna.
Y:"" je zemlju
delenka
mrdnja zasijana.
pala u mozak i krv.
U sunce zinula glava obrijana.
Alahu, uni5ti mog krStenog brata,
(Zbornik
SDaii|,
Zagreb, 1969.)
N-a nritreci blijesti sablja usijana.
Al
Zalostan ostao uz ki6enu strv

toke gleda, prsa ra5dupana.
Nasred polja leZi mlatl borac:

Bosanac
Rasjeko mu grudi nekrst sa svog
ata.
Uzalud Ce djeva dekati na svata.

Osvetnici sutra opsjesti ce klanac.
72
It)
ENVER COLAKOWC
MAK DTZDAR (1e17.-1e71.)

BOSANSKA RAPSODIIA
^
GoDTNE
GospoDNta lsar.
ZAPIS O ZEMLJI
IZ
rrrr.iilr vrl<:ti pobjcglc su

vile
lJrrrtlatc l<cllcce lrc
1rr_rzrrirlu gljivc
Itijcirnc nam njrnfe balade ,.I
Vlrlrorrsti zmtj nam ne pada ",nile
na njive
Parc
fuit lllgri,ci, quatn nunc oacat incola Bosnam,

Dura, sed argenti.tnunere d,iaes humus.
Non illi,c uirides spacioso margine campi,,

Nec sata qui multo foenore reddat ager.
Sed rigirli. montes, sed saxa minantia coleo,
Castella et surnmis imposita aLta iug,is.
Kroz gudure na5e satir ne skakuie
U doline naSe gazele ne slaze

nam ne javlja sa rrubljom proljece
!3rold
Nit
madak u dizmi gazi naie slaze
U naiim srcima umrle su bajke
u zraku ne grade
Mjesto njih o hljebu pride vezu
majke
A u brizi l;'udi znoje se i rade
NaSe maite kule
Iani Pannoni Quinque: Elegiarum Liber (El. VI)
PITAO jednom tako jednog vrli pittrc neki:

Kto je ta sta je ta da prostiS
Gdje je ta odakle je
Kuda je ta
Bosna
Rekti
A zapitan
Kroz vrJeti na5e mr5e koze brste

Nad rijekama nam tek mlindi6i
dude
Dok beradu gljiva zmija pecka prste
Na njivama znojni ljudi koseo ,rluee
odgovor njemu tad hitan dade:
Bosna da prosti5 jedna zemlja imade

f posna i bosa da prosti3
I hladna i gladna
I k tomu
joS
Da prosti5
Kroz gudure naSe konjici se veru
Prkosna
U gradove snose tovar Siblja, drva

S proljeia nam kiSe rodnu
zemlju
Od sna
speru
Jesen mjesto Zetve daje nam tek mrva
(Modra riieka, Sarajevo, 197f.)
U srcima naiim gospodari tuga

A snovi nam nose splet briga i slr:irht
se u Bosni i prirorJu r.rrgt
|am-a
Ko dieci BOGATE zemlie SlitoMAI{A.
(Zbornik
Suaiic,
Zagreb, 1969.)
74
'/5
MAI{ DIZDAF
MAK DIZDAR
GORCIN
ASE leZit
Vojnik Gordin
U zemlji svojoj
Na ba5tini
I uzcll
Ako Kosaru sretnete

Na putevima
Gospodnjim
Molju
SkaZite "'
Za vjemost
Moju
(Kameni spaoai, Sarajevo, 1g70.)
zih
A smrt dozivah
Noi i
dan
Mrava ne zgazih
vojnuke
Odoh
Bil
sam
U pet i pet vojni
Bez Stita
KOSARA
oklopa
E da
ednom
Prestanu
Gordine
KAD je nekud gone preko o5trog drada

Gradim most od ruku njime da korada
Zgiboh od dudne boli

Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posjede sablja
Zgiboh od boli
Glavu distu me6u pod o5tricu mada

U sebi si vi5a U meni si jada
Nepreboli
Tebe viSe nema Al ti nisi nijema

Na nebu se javi ko crvena rana
Volju
Ozvjezdana
A djevu mi ugrabi5e
U robje
76
Sve dalje je vode preko mutne vode

bliZe
Ali dudom stiZe meni sve to
(Poeziio Saroieua,
Sarajevo, 1968.)
MAK DIZDAR
MAK DIZDAR
ISKAZ PETOG SVJEDOKA
5TA da ti pridam clrljc Trebalo je

Ve6 da lcrencmo iz nnselja Uz pratrrju
Najstarijih staraca i male cljece
Zene su odrcdene za kledanje pred dekanjem
Pred djevicom i sinom Trebalo je dakle
I)a krenemo Tad zadrr se Anatema je bilo Raspra
Ni sad se ne zna Ko zapode je prvi Ko
Prihvati Ko podgrija Ko
Nastavi
Tek
Sje6am se Kao da
je sad bilo
Sjevemjak je rekao kako se

Riba lovi najbolje na Sjeveru A
JuZnjak
Da Sjevernjaci ne znaju ni riba Sta je to
Da Ii je Ljeto ili Zima

Da I'Ljubav ili MrZnja
Sprva su ljudi sa Zapada u osmijeh gornju usnu krivili

A Istodnjaci mudro lule pu5ili
AIi i oni svoje prednosti
Ni madke Ni mi5evi
Najzad istakoSe
Zaboga zar kod nas zaboga Sunce naie prvo ne izlazi
Zar kod nas zaboga naSe Sunce prvo ne zalazi
Pokuiao sam i ja Jedan od rijetkih da
Predu predem Koliko je vaZno I nije vaZno
Koliko je vaZno
Da Ii se Zemlja okreie oko Sebe
Olco sebe se okre6e f oko Sunca
Koliko je vaZno ovo na5e More
Ovo more Uz Obalu Uz plimu Uz Oscku
More ovo i ove Ribe
Koliko je vaZno
Da razmrsim PokuSao Vjerujte I pametno
I pametno i ludo Al'zamrsim ioS

Dok nisam glavu svoju najzad bacio
Kroz ovaj crveni zid medu masline
Kroz ovaj tuZni prozor
r'
Meclu dlanove
Al raspra tim ne presta Kavga
Ze56a posta dak
Za crve i dijane
Za meridijane
Za karavele
Za paralele
I pokaza se da strasti uzaludne

Nema samo Istodnjak
Da vlast ne drijema Da ima je
I gdje se ne sije Da ima je
U pijesku U vrijesku U tresl<u
Ne samo Da ima je Ima Ima
Ima specifidnost mnogih Klima
O kojima svakako voditi raduna treba
Ozbiljna Fauna fantastidna Bujna
Vegetacija biljna Al i tu
Razlika ima nekih Na plohi isrog Neba
Tako naprimjer da Jugozapad nije
Jugozapad samo Bistro i disto
Jer ima jtgozapad Jedan i jugozapad Drugi
I jasno je kaZu da nije to sve jedno te isto
Fostoji tamo tako Jugozapad Zapadni
Jugozapad JuZni Kao na Sjeveru
Kao na Istoku Sto se zna
Za Sjeveroistok
Upravo za Sjeveroistoka
Dva
Sjeveroistok Istodni
I Sjeveroistok Sjeverni
I tako dalje
78
79
IUAK DIZDAR
MAK DIZDAR
Sve dalje
Visoko
NiZe
OSTRVA
Daleko
SPRVA su ostrva bila od perja crvenog i biserja

Bila su ostrva od plitkog domaha i bliskog dna
Od lii6a su bila ukusnog Od vjetra Konadnog raskrS6a
BliTe
Od stare Atike
Do nove
Matematike
Sta se sve desilo na kraju
I sami ste ve6 duh f viSe sad znate
Neki se sad nalaze u paklu A neki u Raiu
Nekim su razbili samo Glavu
A nekom i Gnjate
damci su se rasuSili
MreZe proglodali miii
Sad hodamo po tudoj uri
Bez svjetla
Bosi
Po buri
Po ki5i
Ostrva bijela od sunca Slatka od sna

Sada su ostrya na naSe stope skrvila
i ne bi molda u deljusti mr1nje smrvila

Ne bi nas ostrva kao nekad
Od samih nas viSe skrila
Ako nas
Ostrva pod prstima dudnog budenja

Ostrva za na5im kamenim pladem
Ostrva oko naieg stalnog dudenja
Ostrva na klatnu sata i pod otiradem
Ostrva koja ie biti i koja su bila
Ostrva Ostrva Ostrva
Ostrva svuda oko nas
Ostn'a blaga
(Zlatna kniiga hruatskog piesnistoa,
Zagreb, L970.\
draga
Ostrva ova
Sto su
se
Ostrvila
(Zlatna kniiga hn:atskog piesniitoa,
Zagreb, 1970.)
80
81
MAK DIZDAR
MAK DIZDAR
ZAPIS O PETORICI
dETVORICA jednog vode
Jednog gone detvorica
detvorica mrka lica

Preko vode preko Zica
I
I
od
iia i od piia
od ruha
od kruha
Kroz Zivice kroz iZice

Zbog svobode od slobode
KOLO
RUKA do ruke
Iut'a do luke
Ruka u ruci
muka u muci
Zemlja priteZe
nebo visoko
O da sam ptica
da sam soko
(Poeziia Saraia:a,
Sarajevo, 1968.)
I od hiZe i od greba
I od zemlje i od neba
I
detvorica jednog vode

Jednog vode detvorica
{
I
eetvorica jednog broji

se jednog boji
detiri
(Zlatna kniiga hruatskog piesniitaa,

Zagreb, 1970.)
82
83
MAK DIZDAN
MAK DIZDAR
MODRA RIJEKA
Ima jedna modra rijeka
fma jedna modra rijeka
NITKO no zna gdje je ona

Malo znamo al je znano
Valja nama preko rijeke

(Zlatna kniiga hraatskog piesniitaa,
Zagreb, 1970.)
Iza gore iza dola

fza sedam iza osam
joS dalje
i jo! gore
Preko gorkih preko mornih

Preko gloga preko drade
Preko Zege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
jo5 dublje
DrM S OGNJTSTA
jo5 jade
fza Sutnje iza tmale

Gdje pijetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
joS hude i jo5 Iude

rama iza Boga
Iza
Ima jedna modra rijeka

Siroka je duboka je
1ii
Sto godina Siroka jo
BOZF. svih bogova

Oprosti Sto ti se obra6a onaj
Koji je u neznanju oskmavio sva boZanstva

Nemoj da ispustim
Svoju jadnu duiu
Dok ne ugledam na obzorju
Komad svoje zemlje
dim Sto se sa ognjiSta diZe sve viSe put neba

(Mod,ra riieka, Sarajevo, 1921.)
Tisui ljeta duboka jest

O dullini i ne sanjaj
i tmuia neprebolna
Tma
84
85
I
MUHADZmT
FERID SALIHOVIC
TUZNA JE DRINA
(BAJRAMSKTM ZRTVAMA 1948,)
SUMI Zalosno Drina... protidu mutni vali,..

zelena dubina njena jezivu sliku kriie,
na njene burne grudi bezbrojni sinci su pali,
u njenoj hladnoi dubini iitava nacija mrije...
'ry
/:;:_
L+t
,1.:
7
.&
'4...
T.uZna je danas Drina, tuZniji i mi jesmo;

ponosna Bosna naSa ranjena do u dno srca
cjeliva grobove brojne, diji duvari bjesmo
i sad se ranjena bori i zaiedno s nama grca...
Dokle 6e strava i jeza zvoniti fuojim tokom,

dokle 6e nevine Zrtve padati s tvoga mosta,
dokle 6e gorki pelin hraniti svojim sokom
nesretnu djecu tvoju, od kojih malo ih osta?...
Suti Zalosna Drina... protidu mutni vali...

tiSina grobna vlada nad ovom svetom vodom;
molimo Boga danas za one, koji su Zivot dali

i duvajmo spomen na njih pod ovim nebeskim svodom,
(Hroat ska reoiia, L954.)
SARAJEVO
BENTBASA_MLrNr
89
FBRID SALIHOVIC
FERID SALIHOVIC
BLAGOSLOVLJENE NOGET
Eivo ljudsko klupko. .. izvija, isteZe, vude naprijed... u

nepoznato... u Zivot.
NOGE odmirlu 1,r.crna Zapaclu... Noge gaze

staze
gaze. Upadaju rr l<lurrco jaclikovce,
promf.l
bo_
kozjira sta_
zama, hrtaju bcspuiem... ali iclu dalje...
i dalje... i
brie... Bijeg... Bjei,i dovjek ocl dovieia, od
sebe, od
smrl i.
BjcTil KudaP Kud zna5... kud te noge

nose i odi vode...
Dalck je naS put, a joS dalji na5 svii"et.
Uii su pune rijedi, sablasnih, jezovitih: pucaj,

udri, paii,
Zari, vje5aj, koiji; odi su pune slika, groznih
i krvavih:
tijela bez glave, glave bez tijela, tijelJ
na kolcu,
i konopcu; duda je puna iame, srce zebnje, raZnju
mozak
Iedene pusto5i...
gori, baklje plamte, krijesovi vri5te...

Mir! Mir
I ::rt".
Ijudima! Mir narodima! Miruui3"trr! Mir
svemu i
sva-
kome!
Samo ne hrvatskim nogamal
Nerna mira za njih! Vatra je u njima,
vatra je pod njima,
vatra je oko njih... Gori pod tabanima!
BjeZi! KudaP Kud znaj!

Prokletstvo!
OdmaZe zemija, odmaZu
Evo nas. Stigli smo. Tudina. Tudino, tugo golema,

zaitito na5a! Noge, tunorne noge, nevine noge, smirite
sel Mir je, ne bojte se, tritanj je pro5ao! llat je pro5ao!
Smrt je proila! Livot se vracal
Ali, jao! O zaboravi ljudskal Vuci!
Ljudi su postali vuci! (homo homini lupus est!), hodali
uspravno, nju5ili pri zemlji... Tragali za tragovima
nogu... I nel<e pronalazili. Yezali, ol<ivali, odvodili...
Neke prislanjali uza zid, neke rzrov, neke uz stub, neke
kundacima dotukli, survali u bezdan...
Tisu6e na sihr vratili.,.
Ni jauk, ni piska, ni suze (o, Zene, djeco, starcil); ni
poziv na zakon, na humanost, na Boga, ni5ta nije pomoglo. NiSta ne pokrede tvrdo ljudsko srce! Tvrde od
kamena! dovjeie, Zivotinjo! Zivotinjo, dovjede!
Pijan je dovjek, stvor BoZji. I u pijanstvu slavi smrt, ne
Eivot.
Hajkal Lov na ljude! Ljudi vidu, nebo Sutil Divljad
se
snebiva, dudo golemo!
ljudi... pomozi,
BoZe!
Idu! TkoP Vuci! BjeZil

Vrrci jz irrma, iz rupa, iz kuia, urlaju... pobjedal
Vina!
Krvi! Ljudske lcrvil Mesal Ljudskog tijela!

Bje)il
Oclmiiu nogc... I?rcvlljtrju nove putove,

trt.
rncilc... {Ipudaju ll nove zcmlje... ., ,,o,r" Prela2s
krajeve... u
novi svijcl...
Neke zuoslaju, urnorne, iznemogle... padaju
na zemlju,
da se viie nikad ne dignu.
Jedne aolroie,ri,, sebi
patnje,
ne mogu dalje; druge klede, mole Boga; irece

se grde,
koie, mole ljude; detvrt e trzaju, propinju, proklinju;
pete poskakuju, cikte, podvriskuju... fl.rpko
se valja,
Pobjedal Sloboda! Mir!
Sakrij se, dovjede, idu ljudil BjeZi od njihl

ni tmica, ni kama ni jama, ni kolac ni
konopac, ni prodaja ni predaja nije strla i zatrla
skupile se, s raznih strana, makar na dasak, na predah,
i tako skupljene skupljale i zadnju snagu, da bi se ponovo uspravile i krenule dalje... Izdri,ati se moralo.
Hodati se moralo... Hodati se moralo danas, da bi se
rnoglo hodati sutra. A sutra nije prestalo, ier je prekoOne, Sto ni Zica
sutra ostalo.
I po suhom i po kalu, i po travi i po snijegu, i po gori i

po doli, odmicale, a da nigdje stizale nisu. Vrtile se u
zatvorenom krugu Iogora
i baraka...
90
91
FERID SALIHOVIC
Bez Zice
Zici:
FERID SALIHOVIC
U slobodi-
bez slobode. Noge,
-u noge. prebacuju, kako znaju. prevriu,

brojevi. Brojevi,
kako hoce. Grijeskc se krvlju placaju...
AIi se trpi, poclnosi, icka...
Gladrrje!
Tavorc noge i glacluju...

Tavorc nogo i iekaju...
Acznrr zir daljinama (blizine su im daleke, opasne posta_
lel), zlt suncem, za rosom, za zovom ptica, za snom, za
rnalo zoborava, za daSak ljudske ,r"""...
O slabosti, slabosti ljudska! Slatka slabosti, ne napuStaj
nasl Samo je u slabosti dovjek velikl Samo je u slabosti

dovjek dovjek!
Tavore noge iekaju...
Tuguju...
I5dekuju...
Dodekuju!
Dolaze noge iz daljina i odvode... Noga nogu razumije.
Zdrava zdravu izbavlja, bolesna bolesnu tie5i.
Odlaze u daleka prostranstva... U nove svjetove...
U nova otkriia...
mad, visi im nad glavom... Visi i nji5e se... A konac je

tako tanak... liZe se... joS tanji postaje...
U nju se vratiti... I u njoj ostati!

A kad se vrate, vratit 6e se i golemo iskustvo njihovo...
Za mali narod potrebno. Dragocjeno.
Iskustvo naroda, rasa, sustava, kultura, vjera...
Globus je pod njima, globus je u njima.
I viSe pameti.
Naudile su se slobodi, redu, stezi, strpljivosti, sno5ljivosti; naudile su se pravilno hodati, ne isprijediti se, ne
stajati na putu, ne podapinjati, ne gurati se, ne udarati,
ne razbijati... nego marljivo raditi i graditi.
Naudile su se stvarati, ne ruSiti.

Naudile su se Zivjeti!
Blagoslovljene nogel
(Hraatskn reuif a, Lg59.)
U slobodu!
BIaZene zemlje slobode! BlaZena poljal BIaZeni ljudi!
BIaZene vode!
Domovino, gdje si!?

Noge se skupljaju, noge se ne gube, noge ne dangube,
Domaja ih veZe. Na nju misle, za nju rade, u nju
se
nadaju!
Bore se sa svim poteSkodama zbilje, klime, tudine...

klecaju... ali ne pokleknul Ne gube vjere. Vjeruju!
Pod zemljom
ili
nad zemljom, misle na svoju zemlju.
Nju Zele vidjeti. Po njoj hodati. U njoj Zivjeti. Kosti
ostaviti.
U nju
Sila
se vratiti!
nasilje su prolazni. Sila ne da mirtr ni silnicima.

Ona ih uznemiruje, drZi u strahu... Sila, kao Damoklov
92
93
HUSNIJA HRUSTANOVI1 0922.)
PONIZENI ZATOEENIK
I{USi{IJA HITUSTANOVIC
PROGNANIKOVA TUGA T ZVIIEZDE

NA ORTJENTU...
DIGNI se iz blatal
Zatresi lancima teskim,
cln jcknu ko zvona svijetom dalekim!
Operi kaljavo lice
rr svijetlu jutra novoga,
prezri bijedne, Sto htjedose gospodari biti,
skrsit te htiedose...
Iza mistidne granice

blistaiu,
zovu-
ti
ProSli su zadnji karavani,

tek se duje sevdah mladog beduina.
No6 je.
Zvijezde nad Orijentom
trepere sneno i iapiu iople molitve.
MuSepci skrivaju tajne starog Damaska,
dedrvani Zubore
u sjeni clulistana...
Digni se iz blata!
odi mrtvog
NE duje se viSe glaS'mujezina,

minareti spokojno straZe u noii.
brata...
Otvaram srce
Zagrmi, zawlaj, rikni ko topova jeka,

pokaZi na podlost ljudi,
skini im krinke,
nek savjest Zemlje sudi!
ono plade,
Hvala, hvala Ti, ahbabu moj,
al' tuga je bez doma svog biti;

sad ga u tudini jod volim jaie.
Na delu tvome sve je zapisano,
(U ponorima Dremena,
Valencija, 1965.)
to znak je sudbe
sijedi Abdul-Aziz -smireno zbori,

sjede6i na serdZadi,
u sumraku plavom.
Tuga i ja bdijemo i noii ove,
daleko od svega, Sto sam nekad volio
u mladosti svojoj.
Sagibam glavu na kamen

nekog prastarog spomenika,
sklapam umome odi,
a najdraZi san u tiSini orijentalne no6i
Siri se oko mene
94
95
HUSNIJA HRUSTANOVIC
HUSNIJA HRUSTANOVIC
vidim:
MISAO NA DOM
ponosnu Herceg-Bosnu,
starodrevni Grid
i biser Jadrana plavog...
Abdu!-Aziz je davno oti5ao uskim sokakom.

Rijedi jo$ drhte sijedog starca,
Sto lijedi tugu i samo6u
smirenjem i vjerom u Allaha.
POGASENA svijetla u domu na3ern,

gdje otac neko6 pridao,
u zimske snjeZne no6ir
o mladosti svojoj i zemanu davnom,
o liudima, kojih vi5e nema,

junacima, Sto vjedno u legendi Zive.
(Pod tudim nebom,

Buenos Aires, 1957.)
Nad Bosnom ugasle zvijezde.

Sokaci i mahale iemerom biju.
Sedrvani ne Zubore viSe...
Umorne odi dobrog, plemenitog starca
debetru knjigu o bolu kriju.
Plodnikom starim sad tuile noge idu,
ljudi bez srca ocrni5e obraz rodnog mi grada.
PogaSena svijetla
u domu
na$em.
Sijedi otac ne 6e vidjeti sina.

(Pod tuilnn nebom,
Buenos Aires, 1957,)
96
s7
HUSNIJA HRUSTANOVIC
HUSNIJA HRUSTANOVIC
U PONORIMA VREMENA
ZNAS li kuda otidu nabujale rijeke stoljeia?
Gdje vode hladne ceste progonstva?
Sto nas deka iza vjetrovite lepeze Vremenap
Pod kupolama svemira

lutaju zaboravljeni ljudi. I ne znaju vi5e
kud put ih vodi.
Ljudi bez domovine godinama dekaju
na svim postajama,
u dalekim lukama.
O kako su hladne ceste u no6i
bez zvijezda...
lz
zagrljaja sudbine bijeg ne koristi.

Mi nosimo u srcu rodni kraj
ko razvijenu zastavu.
I
I
Povrh modrih kanjona

Vrijeme se grohotom smije.
Zavijaju cikloni razapete boli.
dubinama ponora
mi traZimo sebe.
U pjeni sinjeg mora,
na pijesku Sutljive pustinje
ostaju izgubljene godine
SJECANJE
NA RAMAZANSKE NOCI
IGRAJU srca ko kristalni vodoskoci
u sokacima rasiiievanog Sehera.

Odsijevaju kandilji u odima djece.
Zubore molitve,
5edrvani
j sfals [65ms
- nebom
pod zvjezdanim
rodnog zavidaja.
Ramazan je krasni derdan
ovih nezaboravnih no6i.
Ramazan je vjeino svijetlo
iz djetinjstva moga.
Sto treperi
Trideset dragulja, trideset nodi,

na nebu dalekog zavii.aja...
(U ponorima
aremena)
Valencija, 1965.)
potrgani aterdan mladosti.Idemo dalje. Smirenja ovdje nema.
U ponorima vremena i demernih obzorja
mi iekamo rumenu zoru
behar Slobode...
(U ponorima aremena.
Valencija, 1965.)
98
99
HUSNIJA HRUSTANOVIC
HUSNIJA HRUSTANOVIC
IZ TUDINE
SIJEDU glavu tvoju,
ode,
zar nikada vi3e poljubit ne 6u?

Tucta me zemlja prezirom ko bidem Siba,
posrdem,
padam
mislim:
BUNA
MRKI konjanici na obzorju.
U sundanu ioru
robovi ustaju
pucaju teiki lanci.
(U ponortma
Valencijq
orenxena,
1965.)
i mladost prode,
godine pokopaSe nade i
dietinistvo
ostasmo sami,
napu.5teni.
Podivaj tijelom kraj mezara starih,

u sjeni minareta vjednih,
ode moj,
a duhom plemenitim iz plavih visina

blagoslovi
tugu progonstva
sinova tvojih.
(U porwri,ma oremena,
Valencija, 1g65.)
100
101
ALAN HORrC
(1e2S.)
ALAN HORIC
MOLITVA ZA HRVATSKU
SLUSAJ, kako ponizno kucaju, otvori Tvoja y14fs
u hladne duie prospi malo ljubavi Tvoje.
ZA SLOBODOM
O, otvori, BoZe, nevinim Zrtvama rata
i primi tu djecu u sveto krilo

SluSaj molitvu
ljinu i
suze
svojel
ito teku;
jecaj smrtnog hropca, krvave odi
tijelo trudne Zene Sto noZevi oStri -sijeku

i sav taj 6emer 5to suznom dolinom todi.
NapuStena stada Sto lutaju stazama zablude,
pustinjom osame, siromaSni duhom, Zedni kaplje znanja.

O, izvedi, Ode, na pravi put istine siroma5ne Ijude
ito Ti se vraiaju du5ama iskrenog kajanja.
Ne daj da mradne ideje vrtlog ih proguta,
ni da se njenoj strasti poda osje6aj nagli;

ni da ih mamljive klopke skrenu sa Tvog puta.
Ne daj da Tvoj se narod izgubi u nevjerja magli.
DIZITE jedra, junaci, svaki na svoje mjesto

nek uvijek deka spr6man:
u pokret mi5ice, posado u stroj!
Naprijed smjelo, momci,
more nas Siroko deka
i liuti boj.
Volja
naSa
Leljezo
taliti
moZe.
Na pudinu momci: 6eka nas majka tuZna,

bura silna i gavranovi.
Svoji na svome Zelimo biti,
nek svijet znade:
da znamo za svoje i vuci biti.
Tko ne zna za volju puka,
nek Suti!
delik ga deka na meili
ratni puti.
Fomiluj du5e onih Sto nikoje u dradu,

diji se grijesi na dnu savjesti taloi.e.
U boj, junaci, za svetu pravednu stvar.

Bog je na naSoj strani.
PosuSi suze djevica Sto za iaS6u pladu,

one Sto nose teret rata, spasi od propasti, BoZe.
Zoran je dan, danas se raduje nebo.
Daj da ugrije sunce slobode mrzlog roba,

da Zar ljubavi proZme ozebTe, oZivi mno5tvo raka.
Spasi djecu Sto umiru sutonom novog doba
i daj im snagu da raskinu okove mraka.
Vjerujem u Tvoju mo6, nebeski Ode, ugled Sto ga m5e;

U Tvoju milost Sto Iebdi nad nama na nebu,
u blagost oprosta, u velidirru Tvoje cluie.
Vjerujem u Tebe, BoZe, jer 7;ivim o Tvome hijebul
(lltuutska reaiia, !95I.)
102
more je krotko,
raduj se, zemljo,
u zastavi naSoj nosimo slobodu.

Kormilo u ruke,
da budemo svoji
na naSem brodu:
Raduj se, uznide!
Trudna je hrvatska zemlja
rodit
ie
slobodu!
(Pod tudi.m nebom,
103
ALAN HORIC
ALAN HORIC
BOSNA
BOSNA
NE mu6u krave, ne mekeiu koze.

i majke grle svjeZe grobove.
Udovico
Odevi spu5tenih glava

mrtvadke sanduke nose.
Sokaci pladu za djedjim smijehom,
Sto hitac ubice rastjera.
Grane suhe veselje prose
cvrkut ptica, ito hitac ubice rastiera.
ba5di behar radoS6u ne rada viSe,
njive pladu u dradu.

baSdi behar radoS6u ne rada viSe,
ne pjeva mahala.
Tuclinske noge hrvatsku Bosnu gaze,
gladni vukovi ajedaju njeno lice.
Divljaci ubijaju adet, plaie djecu
SLAD u gnjilom voiu ispija crv,

usahle ruke Sto iabuke,beru.
U odi se ciied.i sodno meso iabuke,
Sto plade za djedjim smiiehom.
razgone ptice.
Tudinske noge hrvatsku Bosnu gaze,

gladni vukovi izjedaju nieno lice.
Divljaci ubijaju radost, plaSe djecu
razgone ptice.
DZamijama svijetla no6u duhovi pale

sabiru cviie6e.
Mahale puste pokopale sevdalinke i sre6u,
sijedi starci nose Boga u bradama i tuZnim srcima.
i mrtvima
Sijedi starci nose Boga u Kur'anima

tuZnim srcima.
Narod u dZamijama i crkvama
stryljivo deka uskrsnuie.

(Pod tudtm rwbom,
Buenos Aires, 1957,)
Izdi5e Bosna, kad umiru Sume

stabla se sijeku u znojnoj krvi,
druga, Sto ostaju, da s lludima strde u nebo,
rastiEu bezboZni crvi.
(Hraatska reaija, L954.)
104
105
ALAN HORIC
ALAN HORIC
LAMENTACIJA
TRI kukavice sinje,

kukaju Zalost
strah.
PORUKA
CRN mi golub razvio kriia
nad glavom;
s komadom naseg neba.
Kukavna im
majkal
KaZi im, da 6emo

do6i.
(H ra at s ka r er:ii a, 1954J
Netko nas treba.

(Pod tudim, nebom,
HROPAC
NOdAS me probudi krik:
Razvio jedra
grabi na sve detiri
BoZje strane.
Vidjeh hodZu,
krvav mu turban na glavi.
SVANUCE
USIDREN u no6i dekam
slobodan dan.
Bojim se da me ne svlada
vjedni san.
(Hraatski. kalendar, Chicago, 1960.)
To bezbo5tvo
Hrvatsku davi.
(Hraatska reaii a, 1954.)
106
107
AL.dN HORIC
ENVER MEHMEDAGTC
(1929.)
SAN O SLOBODI
HRVATSKOI
NAROD na uranku bijedu svoju
ZDRAVO majko, vrleti i mora

tihih sela kraj"gradova bijelih
pliuJe,
na uranku o ustanku
snuje.
(Hnsatski kalendar, Chicago, 1g6O.)
t:
Plodnih njiva, kamena i bijede

sitne grude koju svatko grabi
Zdravo majko
zvonika i fesova
Vitezova kriZa, stjegova islama
vjere i prokletstva
Bratske mrZnje... zavisti i jala
Zdravo majko nestalih banova
Gubca
i Ilira
Tudih ideala, propasti i robstva

Zdravo majko... madeva oStrih
mrtvih tijela
ZLODUH
krikova i pla6a
Crne nodi progona
boli
mokre zemlje pune tople krvi
DA mi je odi sunca
da stalim sav mrak
u jednu lomadu.
Da mi je snage
da rastjeram zloslutne vjeitice
ispod na3eg neba.
,l
rl
(Hraatskt kalendar, Chicago, 1960.)
Zdravo majko
nebeskih vojnika
Bleiburga i Srijema
SruSenih oltara, uga5enih svije6a
na grobovima pustim
Zdravo majko... iSdezla majko
u maglama gustim
uspomeni starca
Mlijeku majke isuSenih grudi
Majko... Majko...
(Hroatskd kalenilar, Chicago, 1g60.)
108
109
ENVER MEHMEDAGIC
ENVER MEHMEDAGIC
KAPTOL
MINARETI
PAPIR je bijel,
i nitko vi6e
ne umade pero...
Kule Nadbiskupskog dvora pune su

davne
VITKI vrdci Sto str5e u

Polumjesec
sjena
nedavne pro5losti Zagreba,

Zagorke i Katedralisa,
Harmice i Krvavog mosta.

Siljci zvonika paraju nebo,
dok vrata Katedrale uvlade u povijest.
Grobovima banova,
hladnoj jezivosti smrti...

usnulom Kar&nalu.
Vani je sunce.
NjeZno kupa krovove
sa polomljenim crijepovima
bri3u6i vrijeme.
(Soiietla i. siene, Madrid, 1967.)
nebo
svijetle
zviiezda
po danu...
dibuci
brade, uz crven fes
na glavi
GIas muezina nad avliju
se slijeva
Nalik krijesu, crne odi

blje5te
Rumen obraz za feredZom se skriva
Uz Sedrvan harmonika jeca

Aman, aman, sevdah srce lomi
Hafizi i uleme broje se na prste

Mahale su tuZne, nit EarSije nema
Kroz zatvorene odi diZu se munare
Turbeta je mnogo, poput sijedih kosa
(Saiietla
i siene, Madrid,
1967.)
,l
110
111
ENVER MEHMEDAGIC
ENVER MEHMEDAGIC
NA PRAGU DOMOVINE
NA samom pragu
stajao sam tvome
i pruZao ruke...
Val za valom
cjelivao mi noge
grijao tijelo
Tu si blizu
na dohvatu oka
a tako daleko
stisnutih zuba
skrivao sam suzu

Sto stapljala se s morem
Na samom pragu
stajao sam tvome
kroz zttiZdaj bwe
slu3ao tvoj jecaj...
(Saiietla i, siene, Madrid, 1967.)
BOSNA
SOKACI zabadenih kasaba
pod okriljem
Sto podivaju
vitkii
munara
u Sutnji...
Bez pjesme muezina

bez tihih lietnih ak3amskih veieri
kad se je kroz feredZu nastojalo razabrati
njeZnost djevojadkog lica
one odi, crne poput uglja
Sto sijevade kano munja

opdaravaju6i momke
punei im grudi uzdasima
nesta5e... izgubiv5i se
u mraku
Sve je pusto... u promjeni ljudi
strasti
karaktera
Novoj dobi koja poput rane

tazrila je zemlju
Tek u no6ima, kad se nebo prijeti
a tmasti oblaci najavljuju ki5u
iz tisuia grobova sjene se tad diZu

hrled sokacima u potraZnji slave
Sto odavno je proSla.
Sve je pusto, tiho, mrtvo...
dok vjetar cvili kroz ogoljene grane

(Sr:iietla
trz
i siene, Madrid,
1967.)
113
ENVER MEHMEDAGIC
FERrD KARTHMAN
MARKOV TRG
NEKAD je trgom jahao
Jeladid
pregledavao banderije
(1930.)
HRVOBOSNA
MOZDA nikad ne iu vidjeti
:t
svetih Zala svijetlih snova
Danas su dvori pusti,

a sablasti se Suljaju sobama
Ijubavi moje beskrajne

vinutih k nebu munara
jeke oblaka i zelenila
Crkva Svetog Marka stoji osamljena

ko nijemi svjedok proilosti
Daleka ljubavi moga djetinjstva

blizo mi proZimai bi6e
Meki sag snijega prekrio je kaldrmu
od maglidaste nostalgije
cto grca r zectl
zameo tragove
(Hroatski kalendar, Chicago, 1965.)
tr4
It5
FERID KARIHMAN
NOVI SABAH
BALADA O SNUSENIM MINARETIMA

KAD svratig trgom Kulina bana
Sad zvanim Zr+ava fa5izrna
poglodal siluetu zagrebaike dZamije
koja je ve6 6etrt stolje6a
muzej.
Nekad su kraj nje straZila

darobna minareta
koji su i za slavnog Me5tra bili
ovjendanje njegove zamisli.
tri vitka, bijela,
Ali
srokta3e se Sejtani
u prah munare
da onda fstoku zaglume
sruSi5e
hipokreziju filoislamije.
Molim Te, kad procles onuda

baci pogled na bijelu kolonadu
i vidjet 6eS pokraj nje
tri vitke, prozirne munare
kako tiho, nevidljivo rastu i dekaju
da budu obijeljene.
I16
It.
MESUD TSLAMOVTC MEDO (1926.)
POSTOJANOSTT SVOIE SVJEDOK
dOVJEKOVO vrijeme
dovjeka"
saznanja trag
ostavlja
Kome se molii
odi pere5
njegovom vodom
svojim se potvrctujeS
hodom
(P oeziia
daadeset
etofi,ce, Banjaluka, 1971.)
SARAJEVO
119
NUSRET TDRTZOVTC (1930.)
KAMI IZCUI]I,JENA PLEMENA
i rlr.srro srr visol<rr lrrdt i urvine, kanjoni, tamo

jirri: rrajviii vrlr lrostrrsl<c rL'Zavnosti, kraljevski
gracl, rnoirrr tvrila, Ilolrovac, a prcmir Visokom ili KaIrnju - - iaroliki ljcsnaci, klanci, dudesna uzvidenja i
zlrgonotrur padanja, sure vrleti i oitre usjekline, sve je
[o l]osna, istini 6e biti milije ako kaZemo: srce Bosne,
LIJEVO
dal
Kraljcva Sutjeska, curia bani, sjediSte ozbiljnih ljudi

vjedno zabrinutih da im na glavu ne padne ne samo
Damoklov mad naruden u starom Rimu ili starom Carigrtrdu nego moZda i koje od prastarih, rastresitih brda.
Kraljeva Sutjeska leZi na juinom podnoZju brda Te5eva
badenog u prostor tamo negdje prema VareSu. S Teievom vjekuju BrojSinovac, Vudja jama i bobovadka kosa.
Sve je nekako tucte, odbadeno, neprihva6eno. Prostor
je ograden visijama, iza bobovaike kose je kraj svijeta,
tama se na tamu naslanja kao kosa na kosu. Zore svitnu
pa se odmah ugase. Zivi se u strahu. Ognjevi pale

upla5ene du5e i kad treba i kad ne treba. Gromovi su
vjesnici jada, tude daZd i grdd, sve je uniZeno (vrijeme
ne liubi lomne), kao da se tu nikad nije kraljevalo, kao
da je srce jedne zemlje sasvim sprZeno i zaboravljeno,
kao da nikad nije ni postojalo.
Kamene ruke, dobre stare ruke na ste6cima, bile su mi
prrtokazi. I, evo me, nalazirn se u sjediStu davna5njih
bostrrskih barrovlr. Onih koje je prvotni nezaborav prevco Zerlnc pr-cko lijck<,: llosnc a potonji zaborav preko
svilr rijchu zcrnljt: ISosrre i ostalih rijeka zemnoga Sara.
Ali, avlj, gr-ada viSe ncmit. l)vori su vrlo davno utonuli
rr z.crnljrr. Zalud:rn je svaki poku5aj da bilo dim dokudi5
nekadainjc rrjihovo postojanje. U blizini nekadaSnjeg
dvora je prilidno visoko zdanje manastira i u njemu
kosti kraljn Tomir5a. U mannstirskom muzeju saduvano
ie sve .ito se moglo saiuvatr': slovo, mad, pomirbena
L20
NUSRET IDRIZOVIC
rijei i olujna odluka da 6e se sve zastave bosanske, kad

bude trebalo, podiii u nebo.
Dodu neimari, wu se s kamenom, kamen se u podetku
opire a onda popusti, pristane da druguje s drugim
kamenom, s vremenom postanu braia, ploda i onaj

laktavi rogobatnjak nactu se i zavole, p)o\ive zajedno
dugi niz godinica, onda umm. U Sutjesci ostane ikrbina
od dvora. Pa j Skrbina nestajala, raznosili je vjetrovi i
uzimale kiie, muka i sjaj vjekova tonuli u zemlju i ostala
gola ledina. Kao da na njoj nije Zivio nikakav kamen,
kao da u njemu nije boravila du5a jcdnog naroda, kao
da se u predvorjima kamena nije radalo i umiralo, nema
starog bosanskog dvora, pozobalo ga vrijeme, mogao
je da bude okrenut prema gore a i prema dolje, prema
lijevo i prema desno, prema tamo a i prema ovamo,
stara Bosna je vjekovala
i s Istokom i
sa Zapadom, svije-
6a svije6i, ako su na razliditim postoljima, ne moZe da

bude pouzdan drug, sve gori i pregori, nesre6e nisu
ulazile samo kroz gradska vrata.
Ako ve6 netko prije njega to ne udini, svojim godinama
vrijeme poskida glave.
U Kraljevu
Sutjesku dolazili su nekad nadbiskupi, ugarski primasi, dvorski kancelari, kraljevi i nt.rmjesnlci
susjednih zemalia, birane lidnosti koje su nr dvom dodekivane dostojanstveno.
Iohe, svilu
Zitelji su promatrnli ri,rskoine
kadifu, svedane dolame, ukraiene pojaseve

na haljecima, biser i drago kamenje, srebrne krune,
pozlaiene rogove, sokole od gristalda, indijske orahe
optoEene zlatom, ukraiene pehare, orulje, zlatne daSe,
pozladene bokale, kupe od kristala i kondire izvajane
rukunicama. Zivjelo se u vriieme snage i napretka, mnogo viie tavorilo u strahu i nemo6i. NE PRODAJI MI
MRAK ZA MOJE BIJELE DANE!, tako je jednom

uzviknuo kralj Toma5, JER DOBRI LJUDI BUDU
DOBRI, PA IH TRAZIMO NA GROBLJU! Pretposljednji bosanski kralf govorio je da je dovjek nesposoban
lll
I{USI),ET IDRIZOVIC
NUSRET IDRIZOViC
da voli (jer je mali, obiilni crvic), a ljubav

golema
- zdravlja
klaonica. Katl srr rr vrijcmc rrjegova nagrizla
doJli podanici rla sc lalc rrrr rnjestovine, mostarine, po-
GROB. OT ZEMLJE JESMO I U ZEMLJU UNIDE.

MO.) Zelja za iivotom odreduje zlu sudbinu svakog
ljarine, grclrcrrrrirrr:, pilju.irrc, placarine, zemljarine,
ljenja,
ccslulir rc, vor'lrrrirrr:, rnl intr-irro, vlirilarine, taksarine, grobariuc, li.r'rrlj sc rrhvatio za glavu, pridaju da je prosuzio,
ito rrr: tlolilirrjc kralju, i rekao da je dovjek sklon murirrrrjrr scbc i dmgih, i da dovjek nije kadar da praSta
usudna datost stradanja. (A SE PISA VRSAN KOSARIC, SUZANI KOJI SE NE RADUJE.) Oni misle da
se dovjek moZe osloboditi od patnje i da se moZe ponovo roditi jedino rrnr'iteujcm strasti i, napose, guienjem
Zelje za Zivotom. Spaserrjo jc, vele, u uniitenju svijesti.
Oni idu dotle cla, kacl plilikorn zarctlenja rnladom riteru
daju mad u ruke, uzvikuju: ne ubij, ne jcdi meso, kloni
jr:r jc iovjeka nernogude uvjeriti da ne pripada svojoi

vlaslitoj zaludnosti.
'Zernljon Bosnom vladali su mnogi banovi i kraljevi, a
u Zivom srcu narodne legende ostao je samo ,,naS
Toma", ,,najdraZi kralj naS Stjepan TomaS',, ,,najljep5i
muZ starog kraljevstva", ,,kralj na5, vrli za5titnik doma
svojega". Kad on umrije, otrova se sva Bosna od kuge
i zemlja osta bez l1udi, bez stoke i slatkih plodova
Zivotnih. dedo i muka, predidni kralj Toma5, onaj koji
duva zemlju od nerodice, svojom iznenadnorn srnr6u
zemlju Bosnu zavi u crno i jedne pojede mai, druge
ropstvo, trede glad, a ostale danju i no6u napadaju6i
ih proZdirahu vuci... ,,Samo je jedan na5 gospodin i
samo je jedan nai krall, Stjepan TomaS.',
Kraljevi su najljepii kad ih promatramo iz tame nagomilanih vjekova.

Kad se vrati s puta, kralju Tomi se obidno ne dopada
niita u Bosni. S kim on to ZiviP Od koga kupuje i kome
prodnjc? Za koga se bori? OkruZen stvorovima koji
izrniiljrjrr rrclcc bcsposlcrrc vjcre, i kr.alj jc podeo da

Brigrr l<rirdc drrrrc. Sto Cc tal<voj zt:rnlji kr.alj? U toj njegovoj ISosrri Tivr: svc ncki iutljivci, svi zaljubljenici
vjedne srnrti, rrc zrurjrr orri ila niita ne vra6a snagu kao
pjesma. I kncl zapjcvaju, o Zivotu pjevaju kao o straSnoj
patnji. (ZEMLJA MI JE MATI A OTAdSTVO
t22
MI
JE
ili patnik, prolazi kroz mnoga utjelova ona se mijenjaju samo kao din patnje, kao
dovjeka. eovjek,
se Zene, sotonine sestr:el
Kralj je usamljen, ieta izmedu Sutjeske i Bobovca i

pomalo ogovara svoj narod, a ni on, njegov narod, ne
ostaje duZan. Pa da, kralj nije izmiiljen da daje prava
nego da ih uzima. Zakoni nisu stvoreni za kraljeve. Zakoni, naime, imaju glavu sveca i rep aidaje
neka ne
rnisli kralj da to nije jasno njegovim podanicima!
Polupismeni dijaci su, ne zn.t se zaito, valjda iz mrZnjc

prema kralju, kadikad ria poveljlrna ostavljali prostor
izmedu redaka. Nisir to bili tajni znakovi, daleko od
toga, ne znarn koliko su se plaiili cenzule, nikad se
nije znalo tko iz kakvog dvora rogobari i kako rogobari,
a zna se da je kralj Toma iavno hvalio svoj narod i da je
svojem narodu tajno radio iza lecla. Nije li on svojom
bolesnom voljom poku5ao da se obraduna s krstijanima
i da svojem narodu, naviknutom na sluZenje i bogu
ljepote i bogu rugobe, nametne samo jednog, nekog
nepoznatog, nepriznatog, tudeg, neplavednog, uobraZenog boga? Strojnici nisu bili navikli da se toliko i tako
govori o kaznama, tamnicama, kukavidluku, batinama,
IaZima, grobovima, Zrtvenicima, bunarima bez vode i
trgovinama bez kupaca, o moiima bez modi, o uienosti
123
NUSRET IDRIZOVIC
bez knjige. fako prcnrrr 'l'orrrinirn rijeiima u kraljevstvu

vlada zakonsl<i red zrrsrrovrrn nir jecllrakosti, praved.rrosti
i poStovanjrr ljudskosti - svukonrc se, naime, dopuita
da brrde blalcrr rra svoj vlrstiti rnr-rin, a narodito izmedu
rlvn grijrlra, iz.rrrt:ilrr rlvrr zrrl<<trrr, rlvije kazne, dva pokajarrjt, tlvu stlitrlrrrrjir -- krstijanj se Zale na strah od
nrrrrrjr', ir nlnogo se pla5c i mrakn. Zapale iumu da
plirrrrcrrorrr rastjerajrr tamne
se ugasi,
sils, Suma gori i gori pa

nastane mrak, bez mraka ie i nemoguie
vidjeti pravu Bosnu. Kad narod ima kralja, nekako

mu je lagodnije Zivjeti. Misle Ijudi da je vladar sigurnost. On mora da se pomalo razumije u sve. Dobro
je cla je tu ako ni za Sto dmgo bar da mu se dovjek
rnoZe poZaliti, iako nije siguran da (e ga saslusati. Kralj
je maglidasti vrh brda koji sije milozvuinu tiiinu a Zanje
krv podanika. Tomin narod voli da uZiva u smjernosti i
kajanju (da bi se kajao, sve de56e i sve bezobzirnije dini
prijestupe prema kraljevstvu). Krstijane je, eto, strah od
zatvorenih vrata, kolje ili strah od kipova (nisu navikli
na njih?), strah od gomile a jo5 vi5e od samo6e, strah
od ni5tavila a i ljubav prema ni5tavilu (to kralja najvi5e
iznenadrrje), strah od otvorena i joi viSe od zatvorena
prost()ra.
Da, kralj je bolestan. To se viie ne moZe kr.iti. Velika je

njcgova nesre6rr, rrikal<o da shvnti: zaito je mrZnja krstiiirrra rrllclcna protiv lrogatih i rnoirrrih, ltr.otiv vladara,
protiv... kad jt: rr r.r'kvi tako tiho, zlrbavrro i ugodno,
'Lad
ti srnjr:rrri l<rslijlrri rrc rrrnijrr da se zirbave crkvenim
pjcvlrrjr:rrr u()go so zrrlrvoljavaju samo obredom lomlje_
nja klrrlral
Zbilja, kakvrr je ta njegova Bosna?

Sablja na stbljrr, jad na jacl, smrt milija od ropstva i
sramote.
124
NUSRET IDRIZOVIC
Kakav je on kralj?
U zernlji u kojoj
Ima
ii
se moli tko kako ho6e!
spasa?
,,Pi5em ja, kofi mlrogo napasti pretrpjeh od svojih ljudi.

Bilo je tako da gore nikako ne bi moglo biti."
Sto da dini s djedovima, gostrlma, starcima
tim svemoinicima narodnog ZivoLa?
Dvori56a, ba5te, gurnrra, r,irrogradi, polja, Sljivici, sve 6e
to biti hrana turskorn maiu, svc, pa i visovi, bit 6e glad
pomor, durna od Istoka do Zapada.
Ima
li
spasa?
Nemoguce je nabavit novaca koliko traZe Ugri i Turci,

osim ako bi ga kralj vadio iz srca svojih podanika? A,
opet, Katarina, iena mu, drugo oko kraljevstva, samo

traZi nove tkanine, ukrase, svirce, a neie ni da duje da
krallu loie ide trgovina solju.
Opet se vratio iz Dubrovnika, a bilo bi bolje da tamo
nije ni odiazio: samo ga uznemirili i na kraju prepustili
vodi sv. Jakova i sjenokosima, Teievu i Zateievju,

brdirna iznad manastira
selu JeZevici, dolovima,
olovnoj ti5ini i razrnidljanju o glupavom sadrZaju ugovora koji je davno Tvrtko sklopio u Sutjesci s ugarskim
palatinom Nikolom Gorjanskim i ugarskim kraljicama
Marijom i Jelisavom. Kralj TomaS tvrdi da je taj ugovor
potpisan bez sporazurna. ZASTO JE TAJ TVRTKO
MORAO DA BUD,E KRALJ?) Tomu joi uvijek muii
glupavi sadrZaj povelje kojom je Stjepan Ostoji6 nerazumno prodao Konavle i, neobjasnjivo, grad Sokol!
MoZda mu joi viie srneta pismo upuceno iz Sutjeske
kojim kralj Tvrtko II Tvrtkovid sklapa mir izmedu Dubrovnika i vojvode Radoslava Paviovica. Pred kraj svojega Zivota Tvrtko II pi5e pismo Dubrovniku kojim
odreduje kako ce postupiti s njegovom ostavinoml U
ime dega? S kojim pravomP Tko je to odobrio? Osim
toga, Tvrtko II je u Sutl'esci sklopio savez s mletaikim
poslanstvom z,a napad na Klis. U ime dega? ZaSto? S
L25
NUSRET IDRIZOVIC
dijim
NUS}tET IDRIZOVIC
i tko koga brani?

ona pravo da se istura
dopLrdterrjcm? Tl<o l<oga napacla
Bosna je maleina zcmlja, jrnn
li
ispred neja<inih ulrrdi?
U duljirri str oranicc, pairrjaci, Sume, oku6nice. Ovdje je

clvorsl<i pristav koji, kao mar5al dvora, vodi brigu o
l<raljcvinr potrebama. Komornik nadgleda blagajnu.
Tcpiija, koji odgaja mlade kraljeviie, Seta s njima ispod
rijetkog gaja. Kraljev dijak je izaiao da udahne malo
zrtrka. Dvorjani danas imaju mnogo posla. euje se da
6e biti proditane neke nove povelje. Kreievski rudnik
bit 6e predan u zakup. Vlastela ie postavijati kralju
pitanja o kovanju novca. Bit ie javna rasprava o poloZaju kmeta i kmeti6a. Poklisari iz Dubrovnika predat
6e kralju poklone. Glazbenici 6e izvoditi novi program.
Pojavit ce se
Zongleri, artisti, komedijanti. L{ladi
6e
se plemi6i natjecati u oruZju, a onda ce svi igrati kolo.

Kolovoda 6e mahati madem, moZda i zmijom, i pri tom
izgovarati mudre rijedi
o bogomoljstvu, zapravo o
te-
usud koji je vjerojatno stigao iz neke

daleke zemlje, a- mol.da i iz Dubrovnika
o borbi za
Skom zlodinstvu
osobne interese male i velike vlastele,- o grabeZnim

umorstvima i o napadima na trgovadke karavane. Sve
6e to biti srodeno otmjenim rijedima. Kolovoala 6e zatim
od preuzviSenog kralja kao vrhovnog suca traZiti da
smiri zavadene plemenita5e.

Ali, nije baS sigurno da 6e to tako biti. Kralj bi morao
imati mnogo viie snage i pomoci sa strane ako bi htio
da ukroti te klance, te staze i bogaze, te vjetrove na
mrtuim straZama. Nije li kralj premalen pod vihorskim
tlapnjama, ne Zali li se on, ne Zale li se svi njegovi, na
matidna brda koja nisu bila dovoljno sposobna da na
vrijeme saznaju Sto im snuju planine? Kralj se Zalio na
Katarinu 3to ne ma ili ne6e da zna da njezin muZ i
r26
kralj mora isplatiti pristojbe onima koji ga duvaju. Nitko
\e zna Sto 6e o tome re6i Dudoje, Nedjeljka,
prvi5a,
Radobrat, a Sto Desola, Nigost, Maruia, Dragost, Mojmila, Dobrost. Katarina samo osuduje (mora da priZeljkuje ne5to izuzetnoi). Kad joj se gadi na sve ito joj poriudi dvorska sluZindad, kralj zna da kraljica sanjari neSto
vaZra. Kad neSto kraljica prezire, kralju je jasno da
njegova druZbenica nekome ili nedemu zavidi. Nlalo joj
je umjetnina, htiela bi
joS ukrasal Iaho
je ukrasila
sve
crkvene predmete, htjcla bi da ukrasi i vrata

IoZnice. A, eto, kralj je prodao sve Sto se clakr prodati
-_ dak i posljednjeg patareusl-og roba. Katolibki Zivalj
profane
ne smije prodavati Dubroviianima. Nije obidaj. Usprotivila bi se crkva. Bilo bi svega i svadega. Sto se tide
inkvizicije, iskljudeno je da se njome moZe posluZiti:
izgubio bi kraljevstvo. Jer je njegova snaga prilidno
usahla. Brskovo, glavna kovnica novca, odbiia da isporudi nove isporuke jer kralj nije izmirio stare dugove.
Domaie kovnice zamiru. Sve je viie vjetrovitih repova
koji se motljaju oko kraljevih prilidno zanemoglih nogu.
Sve je vi5e ku6a ispod Bobovca koje sviy'etle nekako
samosvojnim plamenom. Sto
ie
Bosni kralj? Kraljevski
mlinovi sve loSije rade: kao clr ncvidljivi duh krade

vodu. U rudnicima kao da se izieTavaju aZdaje. Ne
pristiZu vi5e zlatni dukati, dubrovadki dinar:i, turske
aspre, bit ie sve manje i manje zlatuih i srebrnih pasova, srebrnih tkanina i ukraienih vrata. Rudnici u KreSevu, Fojnici, Srebmici i Olovu sve dei6e Suruju s oblasnim gospodarima, Prida se da ie neSto preradevina
prodati dak i Turcima! Kao da ti rudnici nisu viie kraljeva svojina! Da, gospoda plemenitaika 6e dijeliti prihode,
a kralja se neie sjetiti. Kralj 6e padati i padati, sve do
prosjadkog Stapa, ali Katarini ne smije uskratiti poklone,
udinit ie sve da istina o njegovu naglom siroma5enju
ne dopre do uSiju stranih poslanika...
127
NUSNET IDT1IZOVIC
NUSRET IDRIZOVIC
,,Velika je kazna biti kraljl Kralj u Bosni, Sto je top,,

pitao je krali Toma, Ijudi bili navikli na njegovu bolest
pa pitanja nisu shvaC:ali ozbiljno, a ionako su svi osjeiali da im zemljrr rragrizl rda, Bogu du5u Bog je ne6e,
ne zrraju Sto cc s kraljem a ne znaju Sto 6e bez kralja,
ditava kugla zemaljska upada u ponor, bilo je gotovo s
Bosnom dim je njezin kralj podeo javno govoriti o za_
Putovanje
ludnosti.
,,Mijenjaj zemlju, kraliu!" rekao je mladi heretik. ,.Za_

ludan je samo dvor! Zaludni su nameti, zaludno je proganjanje naSega Boga, zaludno je vade dodvoravanje
rimskom papi... Ja nisam sve to zapamtio, ali sam sluiao
pridu naiih o-eva: ljudi, kaZu, vapijahu; konji, pridaju,
vriskahu; ontlja, vele mrtvi, zvek i stravu tvorahu; stri-
jele, pjevaju naSi ljudi, letahu bez prestanka; zemlja,

plakahu, buda5e; zrak, drhtahu uplaSeni, grmjeJe; ljudi,
smijahu se bezbriZni objesenjaci, stradavaie
a sve
to sunce gledaSel I na ljudskoj muci kraljevi slavu
pra-
je sok
1ivota,
ostajanje kod ku6e samo
bdijenje na straZi. Kuda putuje kraljeva daljina? U smrt,
naravno. Nasljednici pridaju da je kralj uodi smrti pokuiao da se ogradi od velmoZa i agresivnih roctaka.
Umukni!, rekao je njegov sin Stiepan i brat Radivoje,
bilo je to ljeta 1461. u gradu Bilaju, i brat i sin zadaviSe
kralja, a rijetki kraljevi prijatelji sahraniSe ga u manastiru
Sv. Ivana u Sutjesci. ,,Svoj je svojoj bra6i dodijao, i golubu na jelovoj grani", veli narodna pjesma. Na pogrebu bija5e i onaj heretidni mladi zanesenjak, sad ne viie
ni kao marial ili vojvoda dvora, a ni kao rob, ve6 kao
obidno, misleie, heretidno bi6e kojemu bija5e Zao kralja
Tome. Kad se udalfi5e visokodostojnici i kad kralj Toma
osta sam u crkvi, pristupi mu i rede: za5to si, naS kralju,
nade dasne krstijane slao u ropstvo dokazujuci da to
dini3 radi spasa njihove duSe? Ne dini li ti se, kraliu, da
se duSa nikako ne moZe spasiti?... Kad bih bio neki
mo6nik, zapovjedio bih ljudima da ne vjeruju ni jednom
vrsel"
satrapu.
Pretposljednji bosanski kralj zanesenjaka je jednostavno

prodao Dubrovdanima. Da mu kraljevska kasa nije bila
prazna, vjerojatno to ne bi udinio. Moglo se iak dogo_
diti da mladog heretika postavi za vojvodu dvora. Kralj
je, naime, bio previJe umoran i mogude je pretpostaviti
da mu je svejedno tko mu je vojvoda dvora. Jer dvorovi
nidu kao gljive, svi podinju sjajem a zavr5avaju pogrebenjem, i zaito, onda jedan ovijani heretik ne bi bio
voivoda ili mar5al pravovjerna dvora, kad i dvor i vojvoda, zajedno s banom ili kraljem, nepovratno tonu u
To su bile posljednje rijedi bosanskog heretika. Zivio

je jo3 dvije godine, ni riiedi nije progovorio, Sutke je po-
zemliu?
U sutjeskinim i bobovadkim klancima tijelom, a mislima

po svijetu, Eangrizav| ratoborni i kolebljivi, bolesni i
nemo6ni kralj Toma na vrhuncu svoje nemo6i reie
jednom sam sebi, moZda u Jali, a vjerojatno i u zbilji,
svjedoci su ved davno mrtvi: zar ne, kralju, kad dovjek
ne pripada nikome, zar taj dovjek ne zasluZuje smrt?
128
ginuo brane6i Bobovac. Njegova Sutnja joS uvijek traje.

i heretikova slava zaginu u olujnoj no6i vje-
Tomina
kova...
Dodekivale su me podignute ruke, ko5ute u biiegu, kavalkade, lovne scene, stari znanstvenici s knjigom u ruci,
a i bujne spirale na grobnom kamenu, madevi, Stitovi i
strijele, sretali me i kamenovi drugadije namjene i sasvim
drukdijih znamenja, a u samom srediStu stare bosanske
drZavnosti
ni kamena. Ni samca ni zajednidnjaka, ni
gromade
ni-
majdana, kamena nema,
ni
domoroca ni
doseljenika, stari kamen ne moZe staroj Bosni biti ni

drug ni brat jer ga nema ni za lijek. Nema kamena i
nema sje&Sta starih bosanskih banova. Drrgo vrijeme
129
NUSRET IDRIZOVIC
NASTHA KAPLDZTo-HADZTC (r9S0.)

VRBAS
uzelo dizgine u ruke. TuZno je promatrati ledinu na

kojoj je davno obitavao hram bosanske drZavnosti. SjediSte bosanskih banova ne izgleda viSe dak ni kao ruSevina rimskog kazaliSta u turskom gradi6u pergu, ni kao
nekada5njn Mutavalikova dZamija u Iraku, ni kao razmrvljena Karmelitska crkva u Famagusti, ni kao mnogo
stariji hramovi nubijskoga Nila, ni kao zaduZbina bogova-kraljeva Angkora, ni kao ruSevine kulture Maja, Etruraca, kulta planeta drevnog Harana, starog Afganistana,
zaboravljenog Sarmata, Megalita a i onih usamljenih
dZinova s grozno usamljenog tihooceanskog Uskr5njeg
otoka, ni kao Dioklecijanova palada, dak ni kao razmrvljeni Durdevi Stupovi, ni kao solinske ruievine, nema
ni kamena na kamenu, ni porrr5enog zida, nema grada
banova. Malo zdanje, bez obzira na ljepotu i dragocjenost, eto tako, brzo iSdezne, nitko ne poznaje pravu
mo6 vjetrova, nije to znao ni bosanski dvor, inade mu
misli ne bi plovile uz vjetrovite klance: ne uzvisuj odeve, ne pomaZi moi!
sjeZen mir u dolini primao je
poruku dvora
ne -dek4j pijane, ne hvali site; duvaj
se pakla, ne idi- u raj
prevarit 6e te! Pazi da te prevareni ne dobiju na varljivu
rijed (SAMO DRVO, ZNA
sE, PRVO VJETROVI ZAKOLJU.)
(Iz knjige ,,Dijaci
ba5tinici")
(KoIo, L970.)
PUTNIK
kiridZija
bez sna i konadi5ta
niz klance svoje
svoja mlini5ta
ko zna od kojih neznanih dana

silazi s blagom karavana
i tjera vilene konjiie zelene
i valja svoje tovare srmene
svilene boide
sehare srebrne
u noii pali kalajli fenjere

da smaragd pronese
krupne bisere
pa da ih s prvim Zarom sundanim

prospe na grive konjima vilenim
nek tako s blagom
razotkrivenim
prispiju kulama prvim kamenim

nek tako sjajni
srmali
kideni
u luci toploj budu videni

Ko zna od kojih neznanih
dana
sa skupim blagom svog karavana
kiridZija
daljina zr\anac
silazi hitro kroz tijesan klanac
preko serdZada cvjetnih prelazi
iz jednog Sehera u drugi dolazi

dok mu konjic konjiia sustiZe
uz toplu bijelu luku pristiZe
da sve 5to nosi

srmali
ki6eno
na dlanu njenom bude vieleno

(Poeziia doadeset ytetorice, Banjaluka, 1971.)
130
131
ASAF DURAKOVTC (1938.)
zAPrs
ASAF DURAKOVIC
o zEMt-Jr HRVATSKOJ
1.
JA BARD usklailujem strune dok vjedno vrijeme

Od Gebalima drevnog u nove zore plave.
Sijedu mi bradu mrsi vjetar i jesenje vede,
Korak mi dekaju staze od Jadrana do Drave.
I-ijepa si, voljena zemljo. U kr5u voda Eiva
Stijenama bisere todi. Pieda mnom iesen od zlata
Povrh Suma Sto plamte nebo se valja, pliva
divljih gusaka jata.
Kazuju zviezdane staze san je u travama blizu

Kreni, jer miri5e jesen iz Suma i velikih voda
Jedre nebeske lade zorom u beskrajnom nizu
Listopad poljima hoda.
Kroz SipraZje i trsku polja u nedogled
Vjetrina povija hukom redove smeclih trava
Obzorom pogled svrni. Crni se Suma red
Tiha je pjesma zvijezda nad zemljom koja spava.
Ne budi umomu zemlju. Njoj su nemiri strani

Sto ako plugovi oru, Sto ako razdiru rijeke
Uvijek se poslije no6i radaju novi dani
I snaZnije se bude obzorjem gore daleke.
2.
Danas je vjetar i jesen poljima pognuto juri

drvece se sprema na smrt u svedanom ruhu.
Zapis o zemlli piSem, nebo nad glavom Zuri
I vitla nada mnom vjetar hrastovu granu suhu.

I tko ne Zeli da klone mora da na prrt krene
U polja gdje je magla prekrila strni5ta gola,
U polja gdje se duje dah na5e zemlje snene
U Zetvenoj pjesmi teZaka i Skripi seoskih kola.
132
tede
mali pauk 5to je pao na moju ruku

Odlijece sitan. Krijepi me njegova malena snaga
I ja odlazim miran. Nebom se oblaci vuku
Vjetar mi taknu lice kad_ prijedoh preko praga.
Rodna me zemlia deka. Ona mi nemir znade
Jedno je srce u nas. Zna uzrok mojega bijega
Radosna darove sprema da svome sinu dade
Polja prepuna sunca. Planine prepune snijega.
3.
Nestajem od ljepote u toplom vjetru juga

I tako postajem sjena. Svi me putnici znadu,
Svaka me travka pozna. f svaka cesta duga
I samotni Sumarci. I magle Sto se kradu.
Putnide, kad u miru pijanog ljetnog dana
Usne5 u polju sAm uz pjesmu Sturaka snenu
PosluSaj, kloko6e voda, Sumi lisnata grana,
duje5 Ii glasove zemlje? Prastaru povijest njenu?
S tobom sam u svakom dasu. S tobom iu mokar od rose
Korakom mjeriti ceste i prelaziti rijeke.
S tobom u svakom polju, Sto ga ne taknuSe kose
S tobom u no6i na moru, u mirisu jadranske smreke,
Na nebu 6eS me vidjet u tisudama zvijezda

Ponirem u ti5inu drevnih hrastovih Suma.
Kraj loga divljeg zeca, Kraj grmu5ina gnijezda
SAm pratim te u sumrak preko polja i huma.
Moja se sijeda kosa vi& na vrhu gora.
Odi u rosi trava. U vatri uranka gorim
Dah mi je zrak planina. Magla sam povrh mora,
lrlad svojom domovinom levitski blagoslov zborim.
(H roatsko
rer:ifa, I97 0.)
133
i
ll
ASAF DURAKOVIC
ASAF DURAKOVIC
TAMA
ZDRAVO noiri. I)aljina se guii snom
Mutna je. Nesttje siva
Nad sjeianjima, nad pro3lim vremenom
Joi samo magla pliva.

magle. Ved me dotidu sive
Odmi6em. BjeZim od magle
A vei sam u njoj. JoS mi tek odi Zive
JoS samo
U njima oblaci nagle.

Prekrio mrak sav svijet. Mrak je od magle i tame
Dvostruki mrak na zemlji. Dvostruki mrak u glavi
Dvostrukim lancima mraka veder okovala me
Hodam a ne znam gdje sam. Ni u smr ni na javi
Preda mnom samo plodnik, a oko mene tama
Zmirkaju redom lampe, a nema moje sjene
Golema teska no6 kao podetak kraja

Ni radosti, ni tuge
Svuda je samo mir. Magla bez ludi, bez sjaja
I znaci strepnje duge.
Ni straha nema pred kral'em, tek znak tjeskobe nijeme
Kao kad uznik deka ve6 oproSten od svijeta

Ho6e li duti pred oknom zvuk okovanih peta
Da mu oznade vrijeme.
Tama se provladi gradom. Tama se provladi tijelom
Tama se provladi du5om. Tama je crna od misli
U gradu crnom od no6i. U gradu od magle bijelom
Od velike su zebnje parkovi grane stisli.
Ni koraka ni glasa no6as na tlicama
Ni koraka ni glasa daleko oko
mene.
I tako dugo sAm. I tako dugo, dugo

U svome polusnu. U pjesmi svojih nogu
Nikoga sa mnom nema. Ni tebe nema, tugo
Samo je tama ito je zaustavit ne mogu.
Ku6e. Kuie i stakla. Pred jednim dugo stojim
Gleda me s crrrog stakla lik Sto ga ne vidjeh prije
I bjeZim drvoredom. Za korakom se mojim
Vjetar u granama smije.
A kuda. No6 je sjela na krovove i ku6e
No6as je vrijeme stalo. Vrijeme je no6as stalo
I znam da vi5e ne6u dodekat svanu6e
MahSersko vede je palo.
A zvonik muklo bije. I zvuk rnu grli tama

i zvuk mu okovan pada
Pada u maglu i tamu. Stenje na ulicama
Prazna i mrtva grada.
184
135
ASAF DURAKOVIC
ASAF DURAKOVIC
PRICA O DOBROM
NETKO mudar
star zastade povrh kuia
U oku 6udesno sjajnu mnoge galaksije plove

Ali ne ispruZi ruku. Grli ga dodir svanu6a
Strah guii jablanove.
On je do3ao sAm.
sAm
je
oti5ao
POVRATAK
lZ
vlaka gledam
tihi
san
Borova hrvitskih planina

Nad prostorima klone dan
Krajem je zastala ti5ina.
Ostade ni5tavna, prazfia, uznemirena sjeta
Ocvala bazga opada

Ku6e se niZu s bojom njiva
Daleko se je oblak na obzor pomakao

Miri5u pa5njaci ljeta.
Groblja u tami ograda

Tako su tuZna. Tako siva.
A ja zastadoh sAm u prahu nekog druma

O Allahu. O sjaju. dudesna sundeva zrako
Velika crvena svjetlost lije se povrh Suma
Tko Ii ie nebo dotako.
U RAKITI
U mkiti gustoj uz maglu i rosu
Potodnica vila EeSIja dugu kosu.
U zelenu sagu na uranku plavom
vijori nad travom.
Ra56e5ljana kosa
Udaraju konje tri junaka dila

Zvonkim glasom vietra smijala se vila.
136
137
MEHMED MASrC (rgse.)
MEHMED MASIC
il.
BOGUMILKE
Ravnica
I.
IZGUBLJENIH svjetlosti
Bila si mati
u san zavijena
Ljubav njezina u rosu se pretvorila

ravnica
Ljepotica srebrenasta sjaja

Hirovita kao i sestre
Obasjana suncem rumenim
Kamen bija5e san tvoj
Zrelost tvoje nutrine
Zeleni barjaci ponos

I momci krSni
Kolebala si se pred vjetrom istodnim
Nanose zemlje crnice
Mirisne
Zemlja umirena
Sviraju sviradi djetinjstva Zelini
Sje6aju6i se bijelih pokrova
prida sjetnih
Vatrom namamljeni u ovo podneblje
uI.
Obuzeta ognjiSta kruhom
Na ZAPAD
Dahom toplim ste6ke milovala
Za SUNCEM
A ruka njegova zadrhtat bi znala

Kad bi vranac njegov voda tvojih se napio
Zbadeni kraljevi i junaci na dno tvoie
Madeve slomljene poloZiie
Zelena svila sa istoka doneSena
Ranu je tvoju zamatala
IV.
Vezirski ogrtadi vise o drve6u
Zlatna srma potajno oploclena kao udova
Sve odi u istinu-povijest krvavu gledaju
Vratite plodnost rijeci
U ime diste krvi
U ime ljubavi
Da mjesec pogled blijed u nju ne upre

Poznala si ljude glasa turda
Dok
ti
se srce ne skameni
Danas te mladi6 jedan sa zvijezdama sjedinfen
Odna5a u svom srcu
I zadniu 6e molitvu za te izmoliti
Ne uviri prije zore

Dodekaj bijele momke s tugom na ramenima
138
pepelom
Zvijezde pobjegle kao ptice selice

Ne na jug na sjever ni istok
Donijela si na groblja bogumilska
Mnogi ratnik zanos svoi ostavi

Na sivom pijesku tvojih obala
Dan na nogama dodekan
V.
Trnite svjetla po ku6ama

No6as dolaze zavjetovani ratnici
No6as se rijeka bratimi s gorama
Samo jo5 no6as mogu ljubiti svi koji dodu
Jer zadnji je das
ZAISTA
(Zbornik Saaiii, Zageb, 1969.)
139
MEHMED MASIC
MEHMED MASIC
PODJELA BOSNJAKA
vatre pokraj rijeke

Obistinit 6e se
ODUVIJEK sam znao

Da 6emo se rastati
Bit 6e no6
Ovdje
A zatim mjeseca puna

I dut ie se jauk rodilje
Pod ovom gorom

Upravo ovdje gdje se rastajahu
na5i oci
Zamamne su na5e Zelje

Bez svrhe 6e oti6i na5e kosti
Gora jedi pomamom

Bistra rijeka nas dozivlje
Da se oslobodimo jedni od drugih

Pred svakim od nas put jedan postoji
Za svakog po jedno stablo u ovoj Sumi
Po jedan kamen za tzglavlje
U ovoj gori
Po jedan izvor
Spas od Zede
Ispodetka tamna'
Plad novoroalendeta
Zemlja ie nas nadjadati

Gora okupiti u svoja njedra
Jagoda divljih
bit iemo Zedni
Prije rastanka prije podjele

Rijed
Prisega
Nad nama orao s vatrom u kljunu

Trave zabotavljaju na Ijubav
Prije izgubljenja
Pogledajmo se
(Zbornik Soaidi, Zagreb, 1969.)
Netko
ie
moZda
ljubav prona6i
Neki od nas potomstvo zadobiti

Netko u smrt zagledan
Dugo sanjati
Groblja predaka
Netko
ie
ipak isukati mai
Svijetao
Pojahati najpomamnijeg konia

Pro6i mimo svih straZa
I trublje
Vojnidka glasanja
Nede jo5 utihnuti
140
141
MEHMED MASIC
MEHMED MASIC
USNULI PUTNICI
sA ZEMLJOM JBDNO
USNULI putnici
S kamenih sarkofaga
Sto noCu odlazite po mjesedini
PrekidajuCi mirnu vjednost
Zastanite
Bilo je zora rumenih

Prije va5eg dolaska
usnulih djevojaka
Oki6enih mjesecom
Bistrih potoka
Nemira
JA sam samo kamen
Otrgnut od zemljJ'
Obidna krhotina u lutnjama i samodi
Ja sam ovdje nepokolebljiva ISTINA
Najvatrenija vatra
Najledeniji ledenjak
Usamljeni tragad zelenoga JUTRA
Ja sam ogoljela golet
KAMENITA
Zemljin vje6ni duZnik

I njen vjerni dio
i protoka
Bila su tada jedna vrata kamenita

Sa svojim kamenim duvarima
Stasale su vojske
(Bogumilke, Zagreb, 1969.)
Okrenute JUGU
Plakala je tada jedna Zena BREMENITA
Usnuli vije6nici
Sto tako dugo vijeiate
Na kamenim plodama
Oko vas se nastanjuju tmoruZice
Usnulo je u vama vite5tvo

Mnoge su stare pjesme zaboravljene
Odmetnuli se nevje5ti mladi6i
Ognji5ta zasuta pladem
zvijezdama
PoZurite se u svoja kamena skloniSta

DOLAZI ZORA S DUGIM KOSAMA
PoZurite
se
budite vjerni pobratimi
Sa zorom
Kamenom
rosama
(Zbornik Saaiii, Zagreb, 1969.)
t42
143
MEHMED MASIC
MEHMED MASIC
OSUDA NOCI
DANAS KADA SU MRTVI I{A CIJENI
OSUEUIEM te noci beskrajna

Na tugovanje i samovanje
ODLAZIS prijatelju na brodu

Od morske pjene
Osuclujem te na prokletstvo
Sto prokaza njihove bijegove
Pijan kao jesenje berbe

Bio si Zestok i razuzdan
Bijahu vidni samo6i u zemlji tudinskoj

Jedino oruZje bijaSe im ljubav
Jedina snaga zemlja
A vjera BJELINA DOLAZEdEG DANA
Osudujem te no6i zvjezdana
Na vjedno ponavljanje
suzne odi
U duboku uzburkanu
pustinju
Bez olovnih kugli muha i straZara
Sada si na polasku blijed
Kao da dolazi5 s ovog svijeta
u DAN zagledane
(B o gumilke,
OdlaziS prijatelju u najbolje vrijeme

KAD MRTVI NESTO VRIJEDE
U
Zagreb, 1969.)
mradne hodnike
vode nemime
ODLAZIS
Dovoljno si putnik
Nijedna spasiladka ekipa pomo6 ti ne moZe
Sviraj Ciganine najtuZniju koradnicu
Nek krijesnice okite tvoj put
kiSe jesenje operu tragove
Svi 6emo za tobom jednog dana
STRMOGLAVICE
(Bogumilke, Zagreb, 1969.)
I44
r45
MEHMED MASIC
BSAD P. EKTNOVTC
RBLIKVIJE RELIKVIJARUM
OVI ljudi omrznuli sami sebi
Izranjaju iz pijeska
STECAK
VRIJEME se sabire slikama
ili
rijedima
Al' ostaje nesabrano.
Ustaju
Pohode svoju staru stazu
Svoj put
Odgadan u nedogled
Jedno je kamen biti

i leZati na visoravni,
drugo svjedo6iti:
Ovi lju& Sto u dZepovima svojim

Nose svoje usnule RELIKVIJE
Kao
DrZe se za ruke
Idu i padaju
Uranjaju u piiesak Zivi
Ustaju
Teturaju naprijed
Ugrizaju jedan drugog i smiju se preko
volje
Odiju poZutjelih kao listak duhana
kamen
dovjek je stajao ovdje

Zalostan i praznih ruku,
prkosan no i poboZnog mira pun.
Nijeme svjetlosti
Budne mu u duSi probijale izvore
niti okrutnoj svijesti opreine.
U travi odbaden leZaie
ratnikov Stit
smije5ne uloge sit
Opsjednuti svojom mrZnjom

I krutim bijelim owatnicima
Iznad njih nebo pLAVO KAO
(L942.)
udaraca.
Ono Sto ratom, redom
UVIJEK
(B o gumilke,
Zagreb, 1969.)
Snjosti nema svrhe,
ni nasiljem redeno nije u
u budu6nosti utjehe bit
sarla-
Ce.
(Suoieni sa saiietom, Sarajevo, 1971.)
r46
r47
sADrK TABAKOVTC
tsMET BEKRTC
(1s42.)
RIJEE
DALEKOM ZOW ODAN

RIJEd
MOGAO sam i u toplom zovu

glas za liru naii odve6 u.Stiman
gdje se zvonkim mirom ustrajno talasa
duboka mudrost svijeta.
to bi bio moj pitomi
rijed
rijed rijed rijed rijed rijed rijed -
glas
nad tijelom melem svaki prijetvorba blisra

gdje se Ijubavnim zovom uspomene mnoZe
pjesma bez svrietka,

bez imetka,
veder meka, blaga,
toplina ku6nog praga,
- bogatStva
sre6a Sto pjevuSi,

rat koji m5i,
neimar koji stvara,
nesloga ito razara,
rijed-putunigdinu,
rije6-pogledudubinu,
rijei
klesar bez dlijeta,
rijei - mostovi srcA, svijeta,
rijed - prhut ptice bijele,
- odapete strijele,
rijed -__
zasluZena Zetva onog Sto se desi

na pitomoj gozbi.
Ali ja sam odve6 dalekom zovu odan
i moja je lira nad tamnom
rijekom
glasni akord za buduie daleko ljeto
vanvremena skitnia sto odvei znanom cilju
nien put nas vodi pramcem beskrajnim.
(Poezii a doades et petori,ce, Banjaluka,
I
(1948.)
rijed
rijed
g7l.)
ponor bez uspe6a,

proplanak prepun cvije6a,
rijed rijed rijed --rijed

rijed --rijed
zraka usred tmine,

drhtaii violine,
djedak koji Suti,
osmijesi razasuti,
rijed
mramor, biser, zlato,
Suma neprohodna,
njiva jedra, rodna,
rijed__pra5inaiblato,
- cvijet Sto se njiSe,

rijeE - kap mlake, junske kiSe,
rijed - putokaz pokraj druma,
rijed - jutro koje grca...
sve zavisi od razuma i srca.
rijed
(Poeziia daad,eset petorice, Banjaluka, 1971.)
148
149
IBRAHTM rBN KAJAN (1s44.)
STRAFI KRALJEVA
TKO ie htyeti krunu SiromaStvo umobolnih ruku
Jednu smrt mrava u tvrdavi
Htjeti izreii bolesnu tajnu
Uci u predkomoru ispunjenu zvijezdama
Pustiti da pobjegne razbojnik duvan u zvonu cvijeta

Umrijeti. Tko 6e htieri biti lijep. Biti ljubavnik
Htjeti ostati s nama u ipilji
Jednom u6i u delo glavosjedi
nlnAl{rM rBN KAJAN
LJUBAV KRALJEVA
PRELOMISE prste radi nekih zlatnih bubica
Za ias pretriaSe jelerii preko tijela
Pijavice na usnama Mravi u hrptenjadi
Tamme ptice skri5e se u tvrdavu
Hramlju cvjetovi Prokleti lzrezati oii leptirima

Sva je utroba izgorila Javljaju se roglji
O kakva bjesomudna potjera hajka Raskomadaie

ljubavnike si6uSni sjajni kukci SpaliSe ih
(Zbornik Suaii6, Zagreb, 1969.)
(Zborni.k Soaii6, Zagreb. 1969.)
HODOCASCE
KLETVA KRALJEVA
Uvu6i se ponovno u koZu
Spustit se bez ptice stubama u podzemlje
U sobi se nedemo vidjeti
Pre5ao je pustinju
da bi dao tijelo svoje
tijelu mojem
Odnio je zvono tijela
od teskih rusevjna
Prvo 6emo prokleti male zmije u tijelu
zapaliti hramove u delu
izvaditi otrovne noZeve kao vjerni pogani

izbosti koraljna tjelesa ljeta i cvijeca
(Zbornik Saadi6, Zagreb, 1969.)
iz ba56e moje
u zemlju svetu svoju
Oluja u pustinji
naiinila piramidu od pijeska i boli

ne vide ga odi darne moje
(Zbornik Srsadi6, Zagreb, 1969.)
150
r51
IBRAHIM IBN KAJAN
IBRAHIM IBN KAJAN
JABUKA
KAMENA VAZA, MOSTAR
SABAH hair olsun, majko

Dijete tvoje bludi okolo
ne naziruii u svijetlosti
ni ku6u
ni avliju
Jabuka joj grdna u grlu
ruke grlice neutje5ene
BABOVA KUCA U BLAGAJU

OdE moj
sutra 6emo u Blagaj
neka mi majka i sestra
stare odaje obijele
U Blagaj
Rudat 6emo pod kajsijom
Piti Bunicu
Babo, u na5e konadiSte
Prah je pao po tepsijama
po rAfama knjigama
MravipaukufildZanima
Kada
u Blagaj
nade dobro
u naie zlo
Bademi Zedaju
u vinogradu
Isti kobac na nebu
i Sutnja majke u mutvaku
(ZborrLik Suaiii, Zagreb, 1969.)
t52
GOVORIT iu vam, ako vam se, pak, moja prida ne dopadne, ne grdite me
ja sam, ipak, samo zaljubljen
u te juZne plo6e, u te -gradove na kdu, u te ljude tamo,
u Mostaru, u Humskoj zemlji, Hercegovini, Sto dijele
krov s otrovnim zmijama kamenjarkama i poskocima,
opedene suncem, u taj pedalj, napokom, Sto raila heroje
pjesnike.
Sanjajte Mostar. Modro. Kao Neretvu i kao nebo. Sanjajte ga kao svjetlost sunca. Sanjajte ga kao pjesnika i
kao dednu Eminu u prezrelom vinogradu.
Kdprili ieher. Grad s mostom.
Ulazi se u nj na sve ietiri strane svijeta. On je tu, izmedu VeleZa i Huma, kovilja, vrijeska i kadulie, ogranaka
dabulje, a na sredini BiS6a i Biielog polja. U dokotu i
smokvi. Modrom vodom Neretve Mostarci se kupaiu, a
bijelu vodu Radobolju piju. Ona izbiia povrh grada, da
bi mu se u srce ulila. Pod sami Sulejman-paSin most Sto
je pupak gradu.
I napravi5e most od drveta. Na lancima, u langl'm.. 1

smrtni strah Mostarac i putnik namjernik irnaSe kada
bi htjeli na drugu obalu Neretve prije6i" A tako pi5e
u pismu dubrovadkom od 4. travnja 1452. godine. Za
taj most drveni. I pi5e joi da se Vladislav, sin Hercega
Stjepana na Blagaju, odmetfiuo od svojega oca vrlog i
zanzeo mu grad propet na vrhu brda, ispod kojeg bije
vrelo Bunice i oko kojeg kruZe orluStine, a i da je pod
vlast metnuo, veli pismo, i ,,due castelli al ponte de
Neretva".
Ali, kako vjetri silni puSu i ki5e padaju obilate, cvijet
bijel i krhak hrane i razvijaju, tako godinama ljudi silni
i pokorni svoj grad diZu u visinu i pruZaju u Sirinu.
Muka, bogme.
r53
IBRAHIM IBN KAJAN
IBRAHIM IBN KAJAN
Onaj most od drveta se liulia, a lanci zvele, pa strah u

kosti urezuje. SkupiSe se prvaci Sehera, pa uz kahvu, uz
dibuk i mangalu, pade besjeda. Mudre rijedi, kao ijudi
Sto su mudri pa ih izboride. Ode molba na Bosfor, do
sjajnoga Stambola, a u ruke samoga sultana.
MOST SULEJMAN PASE
U Mostaru 974 (po hidZri), 1566. godine

Neka je pokoj duSi sultana Muhameda
koji je ostavio mnoga humana djela
Za vrijeme vlade Sulejmana,
nek je vazda zdravo i spokoino,
Euzu billahi minuiejtaniradZim

bismillah-ir ahman-ir ahim
u ime Boga Jedinog i Milostivog!
Sultane Sulejmane:
je ova graitevina.
Kronogram mu je napisao
Kudret kemuri
snaga svoda
dovrSena
Sadini nam novu dupriju na boZjoj vodi Neretvi kao Sto

II El Fatih boZjom voljom opravio
staru. Kao Sto rab boEii Zivi i proZivi po zakonu Sve_
je sultan Mehmed
vi5njeg, tako isto
starom 6uprijom...
sa svim stvarima, pa
i s na5om
(Al-saiab i, kamena oaza, Zagreb, 1969.)
Evo pjesme o mostu, na mostu. Sultan je dao ferman i

rijed carsku
selam narodu.
A jesu li u njega uzidali sestru Stoiu i brata joj Stojana,

ne znam. Tako prida kaie, a ka7e i o Radu Neimaru.
AIi, Sejahatnama, putopisi onoga duvenog lutalice, nelicemjernog Evlije delebije, ne da Radu nego Mimar
Sinanu, slavnom turskom graditeliu. Ali, vraga, opet
vele: nije ga sadinio ni Rade, ni Mimar, nego lijepi
Hajrudin neimar. Hajrudin, prije 400 godina, udenik
Sinanov. Njegovi zidari dovladili su kamen iz MugoSe,
4 kilometra niz Neretvu. Kamen imenom teneli ja.
Mehak i bijel. BoZe, kad gq pogledai kroz oko mikroskopa, vidi5 pravu poeziju.
kamenu.
Kad upede strrtce, ,,zvizdan", pa se i olovni Siljak na

minaretu KandZozbegove dZamije stane taliti, kad i ljudi
haivan hladovinu traZe, Radobolja skoro ugasi vrelo, a

Neretva se uvude duboko u korito
eto, tada je most
visok 21 metar, a s kraja na kraj 28,70.
Ima li pjesnika da ga nije vidio, a da nije retka o njemu

srodio? Nema. Od Evelije delebije i Dervi5-pa5e Bajazidagi6a, dati6a, preko Dfiki6a, Santi6a i Jakovljevi6a, do
najmladih
154
Babi6a, Kordi6a, Sari6a.

155
IBRAHIM IBN KAJAN
Kukci se ljube
pod starim mostom
Gegave ku6ice
silaze do vode
Most odnesen na celuloidu
,t Zagreb
Tokio
Pariz
IBRAHIM IBN KAJAN
pridrZavaju6i most, kao krhko dijete u zraku. U kulama,

stalnu straZu, 80 vojnika drZa6e. Imahu oni razne ratne
sprave unutra, a kroz izbodene bastione, Zmirkale su
mradne odi topova. A sye njih je, opet, u ruci svojoj
drZao dizdar, zapovjednik...
(Al-saiab
kamerw oaza, Zagreb, L969.)
Moskovske novine na prvoj strani

donijele most s malim nevidljivim
poljupcima kukaca
Most razdijeljen svijetu
most rasut savanama
pje3darama
Most zguZvan u ispijenom

starcu iz Atene
dami iz eikaga
Ciganu
prolazniku
Most na- staklu
zgnjedenih puZevih ku6ica

Most nadnesen nad veliko platno
Most u liudima pjeva...
Ljudi koji su duvali most, m o s t a r i, traZili su akade,

aspre, jaspre u srebru od liudi, da bi im put preko
mosta bio otvoren i blagoslovljen.
Malo-pomalo, ispod gradskih duvarova nikle su mnoge
kamene ku6e pod sivim plodama, demirli pendZerima,
avlijama punim mirisnih djulsija i raznobojnih Seboja, a
Boga mi, i sila malih, ubogih, na plahu i sirotu ruku
sklepanih da5dara pokrivenih papirom ili plehom. Izida5e i fine dZamije, pa se od sabaha do akiama duo glas
mujezina s minareta, ispod oblaka.
Sve mahale na lijevoj obali, s 12.000 duda, prvenstveno
muslimana, a zatim katolika i pravoslavnih, zidom bjehu
opasane. Kule HerceguSa i Halebinovka, straZarile su,
i56
t57
IBRAHIM IBN KAJAN
IBRATIIIvI
O DJEDU
IBI\
KAJAN
HAMAILIJI
OVO je nadgrobni kamen moga djeda, poStenog muslimana Ibrahim-efendiie. Na njemu su uklesani znaci
slikovitog pisma, jednog meni nerazumljiva jezika.
Ja alie niita ne mogu pre,poznati, djede moi,
Muslimansko groblje.
POSVETA
M ehmedaliii Mqku Dizdaru,
na aiiest o prese\eniu niegoou
u zenx\u dobru
AHIRET odekuje duSu }lehmedalijinu;

to se golub preme6e u rujni mak
na zapadu
BoZe,
Harem.
Nije onakvo, kako su pisali raniji putopisci: zelen, pun

Seboja, djulsija, rumenih karanfila, sa desetinama borova
stotinama ptidjih korova. Malo tko sada dolazi ovamo

da se odmori i poprida, popu5i dibuk i nastavi put.
Ovdje je sada ti5ina, u mom djedu, u meni.
Hamajlije, dugo duvane
i no5ene,
pogubljene su.
zrno otrova sada je kriknulo;

Samac samlji biva
u rujnoj muklini
srpanjskih ste6aka
To, zemljaci su samo

Sto se susredu
u mrklini
BoZe, neka se otvore ieljezna vratal,
Hipom, ruke njegove
riSu
zadnje znakove
po zraku:
slovo
plno
smrti
BASLUCI
(Hroatski
ti
ednik, I97 I.)
AKSAM hair olsun djede moj

br5ljan ti na koljenu
jasmin na srcu
pismena arapska nerazumna
nad delom
pod stopalom
(Al-saiab
158
kamena oaza, Zagreb, Ig6g.)

159
IBRAFIIM IBN KAJAN
IBNAHIM IBN KAJAN
SURGUN
VOIARNE, TU SU
KAZEM
TO smrt je legla u tvoje krilo

poboZno. (Oboje, neoteto, smjerno
NoZ Sto u me uPirete
kro6e dublje).
Ne, nije podzemlje urliknulo
nije munia
iz
srca Eelieza
to se samo raspr5ilo
tvoie sitno bilo.
povucite natrag
Kunem
On 6e vam odi vadit
Uzaludno sad je novi korak izmisliti.

Voiarne tu sur oko silne glave
oko vrata labudova
Tiidu te vierno mlada gospoda
se
snu
ubojita
U drum ito Prstom kazujete
sliledom tvrdih slova

Gospodaru moi! Tko 6e izdrlati
Sol mi treba ustima
Sitanj lokvant
ne gledajte
Vjediti Put
"u':"
surgun
pala je
(Viesnik, L972.)
veoma gusta no6

samo se biieli moi put
jangija moja
uredena
to ku5nja slazi
medu stopala
gonidima;
to cvjetie
Zuri
ispred ognia
svoga grada
(Hroatski tiednik,
L97 L.)
161
160
AHMED MUHAMED IMAMOVIC (rs44.)
\ril)ul-AH SIDRAN (1945.)
POSLJBDNIA ZF'LIA KLONULOG CVIJETA
SMRTNICI
NE mogu viSe da trpim moru
NEKO ipak mora ostati u Zivotu.
Svoju predutanu rijed na delu

Do5lo ie vrijeme zdravom govoru
I otkrivanju oZiljaka na tijelu
Mnogo nas je u ovoj pustari, a svakome

na ielu, vidno ve6, kuZna biljka prolistava.
Ve6 smjeramo ubojstva. Izmidljamo: uhode nas,
izmi5ljamo: na5im grlima prinose noZeve
Moja du5a nije ma5inski dio

Pustit iu im sve na volju
AIi ako me klali budu
Neka me zakolju u polju
Neka krv Sto je grizla srce
Napokon nade slobodu
I neka meclu divnim
i kunemo, upiruii radvastim prstima u dvorove,

u
mozak
cvije6em
Sume,
u natrula visja, u nebeske arabeske
a ne dogada se niSta. Samo:

negdie, pobjegao iz naiih srca,
umjesto nas, neko dalek Pjeva'
Nadubri divlju jagodu

(Suoieni sa soiietom, Saraievo, 1971.)
Jer kroz paragraf mene su vukli

Dok nisam smrSo ko list
I desto su me desto noZevima tukli
Da postanem gradanin dist
Ali ja sam uspio da nadem puta

A da ne zgazim ni jednog mrava
Da moja dista duia luta
Po prostranstvima vlastitih trava
Jer ona nije maSinski dio
I pustit 6u im sve na volju
Ali ako me klali budu
Neka me zakolju u poljrr
(Suoieni sa asiietom, Sarajevo, 1971.)
182
163
DZEMALUDTN ALrC (1s47.)
I)ZEMALUDIN ALIC
PJEV SVE TISEG SRCA
zorom obe6ana opet
iilje, onim 6ime ono
volja, pada snoplje Zeljnoj zemlii, umire narod
teZak budit ie nas pjev sve ti5eg srca

3to samotnost svoju kao samotnost neba dostoino pronosi. Planeta u zaplitanju njena je strana, zov daleke no6i
bogova opijenih strahom, nada da se skonda i da sumrak
sine. Zivljena pusto5 oko osi se svoje kupi, paklena radost u jasnome nadiranju praha, opreka rascvale du.je
pred polazak u tamnine duha. Vjetar u nanosima sledene
PREDALEK
Zile rasprskava:
vidi5 kameni se dolina,
Sapu6e5:
nema vi5e zebnie, nema ruke u poslu5noj vodi da rastvori
odbljesak, sama rastvorena bude. S one strane i lik

s one strane moguieg nemogu6i oblaci plove
dajuii hladnu kiSu. Kao pred raspadanje treptaj mukloga srca, pjev oslu5nute krutosti, muzika u nasrtanju, taj
poj o uzludnom Sto i sam je.
i5deznu,
Nadilazi5 Ii sve ove stope, u pijesku ostale iza gladnih

pohoda, iza prijevara pohotnih Sto Zivljahu silnije od
svih. Bori5 li se duSe ili ti se borba ogadila, borba sa
nevidljivim silama, sa rastu6im zlom, njegovom snagom
da sve bude. Iz sebe, o mo6ni, moZei li istisnuti i5ta
radosno, i5ta toliko novo da bi ga zahvalna du5a uzela
kao napitak boZanski i tako rijesena ovozemaljskog rijeSila sudbinsko. Namo6an si premda pjev tvoj nadma5uje
vrijeme, premda ruka kojom drhtiS dotide prostor Sto bi
ga htlela. Al prostor ne moZe biti uzet a niti vrijeme
samo. N{oZeS kriknuti, moZe5 se zagledati u dna svjetska,
al uzeti ga mogu samo oni Sto to ne htledo5e. Jer neizreciva je mjera boZanska.
to dudo
nedostrrje, bol Sto se razlama u

proplamsaje svega, nadiranje straha u noiima kada licem
strava bruji i podzemno neko bilje klija u odima. Vojuju
tako dusi, premda pjev svoj dovrSili nisu, premda var.ka
Samoj sre6i
t64
hrli nepojamnom i priti5ce naSe

raste. Tako nas nadilazi ukroiena
slave
Zelian, jadno, na uzviSici. $ao mad vremenom zatupljen,
u proljetnu livadu zariven, posred bosioka, ova Zud se

njiSe pod nanosima zamorene gladi. I voda na tobku
starog mlina, dvaput okrenuta kroz Aa svjetska, i vrd
polupani nanovo iz zemlje izvaden, i cvijet u nepojamnost svoju ogrezao ve6 je pao zemlli kola miris sumnie
stvara. Rastvoren, primide se kamen svojem glasu, kulja
vatra na domaku zavilaja, mami lampa povratnika hukom Skrtog svjetla, polije6e misao dugo od sebe izgnana, dugo privrZena mraku neba, doticanju bola, m0ku
le5ine na putu kojim pro5ao je sretnik.
Ni drvo viie ne raste tu gdje sam te zatodio, u blagosti
vatre, ni dom se ne diZe gdje sam ga gradio, ni no6 ne
dolazi
toliko ie ova razudenost kolala, toliko su ove
- mirne da
ruke bile
ni groba nisu kadre iskopati. A preblaga je no6: skoro 6e zora i skoro 6e kriknuti zaludeno
srce, ne znaju6i dime da se oda. Za mo6nost nisu potrebne rijeii, od sumnje dive one, pune blaga kojem nikad
vjerovali nismo. Ta potreba da se nikne, oticanje Zivog
Iista, zagrljaj zemlje muklo pukle nad razvilinom Sto je
nekad Zivjet htiela. O dobrostiv je mrik kada nas pusti

govoriti, dobrostiva je volja koja nas je potakla iz sa-
moga ruga ni6i, sje6ati se straha u sebe zagledanog,

huka munje kroz tokove Zivota nikad dokrajdenog.
Iz ku6e pomama izlijeva
se, vijore slamke krova, a dim

se penje nebu Sto se stislo u oporost svoju pomnu. Na
obronku mudi maloumno pseto, ovdar nisko svoju putanju sprema Stapom Sto se svio. Ni snjegovi jo5 nisu
otrdali, gore oni stoluju, a ve6 mffk posred ognji5ta, a
165
DZEMALUDIN ALIC
DZEMALUDIN ALIC
ve|
poraz naviknute zlobe. Kratko dolazi Zivot a viedno

traje. Rub samotne haljine on je, pismo prolietnih kiSa,
Sara na marami kojom ogr'6e se bezumlje. Vojuiu vuci u
prsima uhode, diZu se odi svijetu, puca dvrsti zid pored
ruZe Sto nestala je. Tek sjeme tajno negdje nikne, razbije tamnost svoga krika, povije se zatim, da bi dokudilo
konadnost, samo konadno bilo. Ne pru7a zemlia nikome
ono Sto ne moEe podniieti.
BOSNA
SMISAO ove patnje ve6 je iznevjeren:
Zrtva nekad blage"ivjetlosti postaje5
f ne sniva5 koliko snivaju visovi zemlje ove
Pomalo okrutne ali sasvim prkosne.
Za srecu tu nije mjesto,
Tu gdje se dotidu odludni nabori voda

dokuditi moju Sutnju, na padini onoj
Po nestvarnom
gdje zastaju vuci da bi se sreli, divit 6eS se snazi mojoj
Sto je davno prestala, vjerovat 6eS da su vjetri krili svoje
Iice pred ovim Sakama, sanjat 6eS kako dolazim da ti
podignem ku6u i strahove u njoj, i krikove dobrih liudi
da te duvaju nesre6e, nasrtaja njenih. Jer nemo6an je
pomnik na dolasku ljeta, onaj Sto dokudio je huk proljetni iznenada, pri izlasku iz sobe. Zvat 6ei me da ti
put zametnem, uklet ie5 me da ti rane izvidam, voljet
6eS
6eS
Sa sedefastim ti5inama.
Zivot
se prekaljuie blagom sjetom beskuinika

su6utnim krikom orluSine
Sto na Zrtvu se obara.
Voz uvijek kasni a vrijeme ostaje nesabrano

Pod delom sudionika,
Pod onom tmastom nizbrdicom
Gdje smrti se stidu i opet ruzilaze.
me 5to sam naglo odustao od svog posla. Kao kamen
zavijan u boji moje 6e ti vrijeme pokazati suZanjsku

uzu, :uzeti odi da bi bolie vidjele, krivotvoriti sve Sto bi
te zavelo, pa i samu nepojamnost. Ne podiZe se zemlja
da bi se sjeme otkrilo. Po meni 6eS znati Sto je u njoj
Al odi
slijepo.
Naviklo da strada.
(Kolo, 1970.)
166
Sto preliju se bojama divljine

Ostaju Zedne Zivota.
Kotaricom ili plugom, snom ili du5om
Sutnju ie odabrati to bi6e
(Suoieni sa stsiietom,, Sarajevo, 1971.)
t67
rRFAN HOROZOVTC
(1947.)
PEHLIVAN
posivio si i pozelenio
zar si zaboravio Sedrvanske vrtove
u koiima stolje6ima pisasmo piesme
I NA ZICI pehlivanim nad ovim jezerom kala

ja u halji Sarenoj
jak ko najjadi bik
uz rakiju i Zene
uz divnu naSu tugu bosansku
u na5im bakrenim mangalama
naivan ko proljetna travka

ja s brkovima ko u kodija5a mailarskog
ja Arif tamburija
pehlivan bosanski
pijan vederas na ovoj Zici nevidljivoj

na Zici tuZnoi koja moj pad Zudi
duj me i poduj narode kameni
podigni bolan svoju glavu crnu u zemlju uraslu
daj da pjevamo
u ovoj rupi u ovom gorkom vilajetu
utopi5e se tu lijepi dvorski pjevadi
u ponor se strovaliie plemeniti tuZni atovi

daj da pjevamo narode
jer evo me na Zici turobna svjetino
o nebesa mi ja glava objeSena
i ja evo pjevam
MudiS narode mudiS dok slobodne krave mudu
mrdni
se malo kamene bogumilski

zar jedino Sutnja u glavi ti kamenoj
zar sva ljepota
u odaji zamradenoj
uZegni svoju svije6u lojanicu Zutu
udi u odaju i dudi se

dudi se glavo budalasta
dudi se tajnama Sto ih tvoja odaja krije
ve6
ti
se midu usne
pjevaj ludo kratkovjedna

da ti pjesmu ne pjevaju drugi
bratac moj luckasti
168
IRFAN HOROZOVIC
popodnevna kafa
i va5ari i pehlivani i
svi zadinjavci
od aSikluka zelenog do karasevdaha
po mahalama vedernjim
Ijubidasiim srebrenim
Okreni oko amo svjetino mutava
gledaj bona
isprsio se ja mjesto tebe
ja Arif Tamburija
isprsio se pa pjevam
a 'ko 6e mi Sta
Ja sam na dici gdje samo hrabri hode
i kukavice na niihovim ledima
i eto iz inata pjevam
pjevam dista grla
tamburam jer mi se tambura
a oko mi ne5to suzno
Pa dokle 6eS
ti
zadrigli
debeloguzi
da preZivaS
tu svoiu kruiinu
bdjedu ti tvoiu Zandarsku l1ubim
razjapio si usta
ko da 6e
ti
neko
ubaciti u njih
nadolmljenu pedenku
ne6e bolan niko
srce
ti
tvoje
a gdje si ti tako
Sto vidio
nije ovo zemlja dembelija
I69
IRFAN HOROZOVIC
IRFAN HOROZOVIC
Bosna je ovo dode

ovdje mi drugima
padamo u usta
ili
a ni'ko tada ne vide ladu pustinjsku

z,bog ruke na oku
sami sebi
more5
ti biti
Sta ho6e5
ali rupa je ovo
rupa bolan
zbog ruke vremena

ni'ko ne vide da to bjeie
podetak Zice
do pehlivan jedan Zalostan
dije ie ovo pjevanje
otac moj
neka se zemlja smiluje du5i njegovoi
otac moj praotac
ostavi me tuZnog i nieZnog
na zemlji ovoj dragoj vladnoi
ne vidjeh tada da to bjese
podetak Zice
zaigra kopilan na i;ici
svoju igru tuZnu

svoju boljku juZnu
Zica mu vrat obgrli
a vi me opet gledate zadudno

i srce vam zadrhti
kad pehlivan junadki na iici
otvori grlo ovnu zlatnom
nije to vi5e igra

nije to viSe vje5tina
nije cirkuska zabava
opet pehlivanim i klanjam se

pred tvojom glupo5du svjetino
dok me tuga ne zamori i tako od pamtivijeka
a vi me gledate zadudno
i divite se vjeStini mojoj
i prezirete me
jer ovo Sto ja radim
rade samo suludi i nesretni
koliko ste mi nekad zavidjeli
i grdili
i svakojakim imenima nazivali
jer mi se otac prometnu
i ime svoje zagrcntr

i sve 5to buncah i govorah
na ovoj Zici
ovoj tmici
i ja i bra6a moja
samo je
t70
mutava
iz tmine pojanje
za vas okupljene suce

nije to viSe Zica tanka bakrena
to je moja sudbina
moja Silah duprija
na kojoj koljem svog divnog ovna
svog kurbana
koji bi me u melem baStu prenio.

Ja nisam pjevad podoknica
ni stihova u 6ilibar
zatvorenih
koji su zakljudan hram

u kom tajna zt\i
ko srce u planetu od mramora
ja sam musavo i mamurno dijete
koje je progledalo na Ziei
Od istodnih kupola
do zapadnog vjetra
L7T
IRFAN HOROZOVIC
ESAD DURAKOVIC F'UKA
treperi moja Zica ponornica

nesigurni moj korak
POBUNA
prati psovka
s njom stih kur'anski
ja nisam pjevad dijamantnih strofa

jer ne stojim na zemlji dvrsto
sporo se ofuorilo oko moje
i ne mudi me tjeskoba svijeta
jer ja imam tjeskobu svoju
ni'ko
sam
ne znam
ni
Sta sam
korak se moj u rijed prometnuo

pa reci sad stabilna svjetino
je li to pravo
svaka me rijed u provaliju moZda ru.ii
a ja govorim
jer ni5ta drugo nemam
nijednoj obali stiii ne mogu
jer moja tuga je samo moja
a ja duvam tugu svoju
izvan Zice me sablje iekaju
a na Eici sam van svijeta
kao duh
kao sablast
i padnem Ii
bit
6e
to ko da suza kane
(P oezii
a drsad.eset p etorice, Banjaluka, 1971.)
OPROSTI mi Sto govoriq u sjede6em poloZaju (grob je

to, zgari5te, sramota!).
Evo kako je bilo.

U vrijeme kr5evitog smijeha ljudi, u prepunoj hotelskoj
dvorani, zahukta se jedan vjetar tu, u mojoj glavi, i
ovako progovori:
O majko:
Kako bih plakao u ovom svijetu pjenu5avom od dima i

vatre i pjesme, urlao sje6anjem na tvoje darmo ne smrzlo, nego: izgorjelo materinsko krilo tek shvadeno i
oplakano t oazi tropskohotelske klime s tri godi5nja
doba (pa ova no6 je biiela vjednost): pjesma, dim i
vatra; kako bih te vjedno ukodene vjetrove pladem
pretopio i pepeljastom suzom tvoga ohladio u vjednu
kamenu bjelinu.
To bi bio spomenik (ograden smijehom breza).

piruju u sjenovitim klancima ovog
Ali smetaju mi
krika nalik na -oni
zagrcnuto slovo ,,O" ne shva6aju6i (o
majko), da je na5 svijet ipak neobezneblfiv. I, dok se
vederas tri puta nastanjujem u tom zagrcnutom slovu,
puta ginem i detvrti put se beznactu nadam- Zelim
tvoje davno izgorjelo krilo. Ali moram ostati Zedan,
tri
bremenit i raspet.
Pomozi mi, majko, da zgazim sva neba sje6anjem na
tvoje davno krilo, da saberem ove krune od dima (puna
ih je dvorana) na njegovo zgari5te i da pladem nad
njima da bih se vidio; reci im zgari3tem svog krila, da
6u plakati nad tobom i nad njima, i pievat 6u prerano
okrunjenim pladem.
Tako govora5e vjetar, nakon desa zaigra sjaj vatri onih,
Sto piruju u sjenovitim klancima, odmori se uz grohot
sudarenih ia5a
i naslutih:
172
i nestade ga. la
napustih zagrcnuto slovo
173
ESAD DURAKOVIC FUKA
ENES DURAKOVIC
sutra 6u do6i na zgariite materinskog krila, donijet iu

jedan nepostojeii, izmiSljeni cvijet i re6i:
Majko, kunem te davno izgorjelim materinsl<im krilom,
prokuni pobunu ovog Odmetnika u vrletima Carevine i
ipak mu reci: hvala na velikoj, na ranoj pobuni!
DVIJE PJESME
o,,'' o
NAD tobom aveti se gloze,

(Zbornik Soaiii, Zagreb, 1969.)
vode pomamne biesne,

nad tobom se stolieda krvavo provlade,
oluje se gloclu
i prkose ljepoti krajolika.
Ti
SutiS skrivena u pepelu,

bubrii u nevidljivom korijenju vatre
dok se ne iznjedri
dugo slu6ena srZ jutra.
HRAST NA ZGARISTU SJEdANJA
NIJE on samo sje6anje na

pitomo nebo raspeto u kro5njama
gdje se zvijezde gnijezde
ptice.
On ie san rastrgan sjedivom sje6anja

bosa noga jutra
u neispavanim dleeiim oEima,
trpko podne,
vrisak kamena,
sjena sapeta
u zjenici
sunca,
sada je bid podsvijesii

u traZenju izgubljenog smisla kretnje
on ie krvav kolut trpkog dietinistva
iz nekog zaboravljenog krajolika.
(Zbornik Soaiii, Zagreb, 1969.)
174
175
IBRAHIM HADZTA
IBRAHIM I],ADZIC
DALMACIJA
Ptica
KAMEN
Ni za ljubav Iijeka
Zvone zvjezdpne smrti
covJEK
PTICA
KAMEN kao natekla Zlijezda:
Ko krliudti sasudenih riba

Ljudske odi
Zena ga na meku dojku privila,

Zatrudnjela
I na nebu
I u pukotinama
Ni za grob lijeka
Voda se isparava
Da umre
Iz
Dijete u majdinoj utrobi
Curi na rrii
tuciane glave
Da zapjeva
dovjek u kamenu odgajio
Cvjetnu baidu
dovjek spava pod krilom ptice
Ptica se hrani
fz njegovih odiju
Kamen
Zelene se u ustima mrtvaca

Duboki bunari
eovjek
Ptica
Kamen
(vidik,
1970.)
Ukleta boljka
Ispod deJa,
Bog dudesno hrom
Mami brda
dovjek
Kao bijesan pas
S utrobom punom Zoge
LiZe sol
176
177
OPCE NAPOMENE
BANJA LUKA
FERH,dDBEGOVA DZAMIIA
Si/E pjesrne (osirn tek par nj:ih) ukljucene u ovu antologiju

su ve6 prije bile objavljene. Ispod pjesme jc oznaieno iz
kojeg Easopisa ili knjige je tekst preuzet. Kad je u knjizi
ili antologiji oc.[ak]e tckst pjesme dolazi naznaden pffotni
izvor, cnda je taj prvotni izvrlr naznaicn untjesto onog
posrednog.
Tekst nije diran, ostao je u pravopisu i fur.rni kako jc prenrrr

izvoru objavljen. Tek tu i tamo ispravljenc srr nckc oiite
pogrjeike ili iiskarski propusti,
Od Zivu6ih pjesnika iz domovine nije se traZila privola da
se njihove pjesme tiskaju. Ptazlog oni tu dozvolu ne bi
mogli dati, i, osirn toga, ve6 samo stavljanje s njima u vezu
rnoglo bi im naikoditi. Zato se prava autcra pod ovim

posebnim okolnostima nisu mogla primijeniti.
U pojedinim pogiavljirna autori su svrstani po godini lodenja, a pojedina poglavlja prema vremenskom redoslijedu,
ali ipak ima pokiapanja izmodu nekih poglavlja 5to se tiie
vromenskih razdoblja koja obuhvaiaju.
l'rijevodi s istodnilh islamskih jezika pjesirrna Bajezidagiia,
Nerkesija, Re5ida, Nepoznatog pjesnika, Ivlejlija i Zuhdija
su, koliko narn je poznato, od Safvet-boga llaI:rgiia, tr MedZrrzija od Ornera Muii6a.
I'r'vi stih llevajine pjeme Ia, kutLt i, ru,rrti oeliu se ne slaZe
s naslovom pl'esme, jer, prema nedavnom ditanju prof. Alije
Nametka, taj stih treba glasiti ,,Ja, kavurr, vama velju".

Ilrito je ta pjesrna poznata po starijoj ver.ziji prijevocla,
ostavljen je stari naslov, a preuzet novi, Nametkov, tekst.
lfekst Kairnijine pjesme O ossoieniu Kandije, i669. (ponekad
rrazivane i prerra prvom stihu ,,O vi Vlasi mieta6kil") nije
r Zborniku sti,hoaa XVII. stolie6a kolekcije ,,Pet stolje6a
lrrvatske knjiZenrosti", odakle je preuzeta, sadriavala kiticu
,,Turci kose, rnlate / a Hrvate plate, ..." Prema JeZi6evoj
Ilrcutskoi kniiIersnosti, a u njoj, vjerojatno, prema Kreievljakrrvi6rr (Krafak pregled hro. kniige u HercegBosni, Sar.
10t2.) ili prema FtradZijahi6u (Hrv. musl. knjiZevnost prii(:
1
f.il
1878. god., Sar. 1938.), ta kitica je dio ovog spjeva pa je, ne

znaju6i joj pravog mjesta, ukljudena ovdje kao zadnja.
Originalni naslov Balagi6eve pjesme, 6iji je prvi stih ,,O,

slavljeni srpski vitezovi", nije nam poznat pa joj je dat
prema smislu privlemeni naslov ,,Srpska nevjera", s idejom
da 6e se ispravak napraviti dim joj se dozna pravo ime.
Od Alana Hori6a donijete su dvije verzije njegove pjesme
Bosno., koje su po prircilivatlcvom miJljenju ipak dovoljno
razlicite da burlu tretiranc kao clvije pjesme.
Narla jc plirotlivaia, cla 6e poznavaoci rnuslimanskog pjesniitva u budu6e poslati vrijedne rodoljubne i druge stihove
pjesnika-Muslimana na adresu ,,Ifrvatske revije", da bi se
izbor za iclutie izdanje pove6ao. Kad se radi o starijim
pjesnicima, treba spomenuti da je vrlo mnogo pjesama
razbacano po starim muslimanskim publikaciiama ; Vatan,
oini ak, Rehb er, O gledalo, Muslimaruka saii est, M uslimanska sloga, Musaaat, Zeman, Vakat, Nooi aakat, Behar, Bi;er,
B
Noui Behar, EI Hidaie itd, Ako se radi o joi neuvritenim

pjesnicima, dobro bi doila i po koja bio-bibliografska crtica.
Kako 6e ditalac primijetiti, 6ak i kod nekih ovdje uvrltenih
pjesnika uzmanjkali su po neki osnovni podaci, kao goclina
i mjesto rodenja i poipuni popis objavljenih diela.
je jo! spomenuti, da u potrazi za pjesmama i

autorima moie izvrsno posluZiti Bibliografiia raspraua, ilanaka i, knji!.eani,h radooa Leksikografskog zavoda u Zagrebr,
posebno svesci 4. (KnjiZevne periodidke publikacije, KnjiZer.'rra drultva, Poezija A-F), 5. (Poezija G-Lj), 6. (Poezija
M-R) i 7. (Poezija S-Z).
Vrijedno
BIO-BIBLIOGRAFSKI PODA(II
ALIC, DZemaludin. Roden 1947. t Zemci. Zbirke pjesama:

Razbijanie poarii,ne (1969.) i Tamni kristal (1969.).
ALIC, Salih (1906.). Rodio se u Bijeljini, a iivi i djeluje

dugi niz godina u Zagrebu kao novinar i knjiZevnik. PiSe
pjesme i prozu. ,,Pjesnik je impresionistii:kih slika scoskih

ugodaja (Lirski. akrsareli, L94L.; Lirski d,neonik, 1953.). Njegove opservacije prirode pune su boja, muzike i svjctl:r.
Kompozicija njegovih pjesama originalna je, a sutonsl<i itimunzi puni mjesedine ili suncem obasjanih njiva pokazrrje
izrazite pjesnikove slikarske sklonosti."
BAJEZIDAGIC, Dervi5-pa5a (oko 1560.-1603.). Roden je u

Mostaru, a poginuo je juriSaju6i na Kovin-adi kod Budima.
Prema Ba5agi6u, DerviS-Pa5a je imao buran iivot. Za sebe
on sdm: ,,pripovijeda u predgovoru 'Murad-name' gclje veli:
'Kao dijete doiao sam u Carigrad i stupio u Atmejdansaraje, a to se dogodilo u vrijeme Selima ltr'. To je bilo
kad je Mehmed-pa5a Sokolovi6 stajao na vrhuncu mo6i i
slave, koji je nastojao svim silama da podigne svoje zemljake
na kormilo turske drZave, Sto mu je donekle i po5lo za rukom. U Atmejdan-sarajima mladi je Dervi5 proiivio nekoIiko godina marljivo ude6i, a narodito se bavio, kako sAm
veli, prouiavanjem arapske i perzijske lijepe knjiievnosti.
Prilika mu se pruiila da se u tome usavrli, jer mu je bio
uditelj poznati Sudija kome nije bilo premca u poznavanju
perzijskih klasika". Uskoro zatim postao je ,,carski lidni
savjetnik i da se ni dasa nije od sultana udaljivao, da je u
carskoj prisutnosti kao dogandii-ba5a lsoko sre6e stade na
moiu ruku, a moi posao postade nddzor nad sokoloaima...f
obavljao duZnost natkomornika, da je od prirode bio vrstan
pjesnik, a po dulevnim vrlinama i udenosti, ravan velikim
u6enjacima, da mu je sultan dozvoljavao da prisustvuje
carskom vijeiu, premda to nije bilo u obi6aju... Pe<"revi i
Catib-Ceiebi spominju ga godine 1000. (1592.) kao carskos
182
I lJS
1i6nog savjetnika, Nekoliko mjeseci iza Muratove smrti, u

Sevalu 1003. (1595.) spominje se u jednom fermanu kao
bosanski namjesnik". O Dervi!-paiinom pjesniitvu jzrazili
su se pohvalno Riza (17. stolje6e), Safvet-beg Balagii i
Muhsin Rizvii.
Sve-
i zasluini BaIagi6, pjesnik, prevodilac, uienjak, orijentalist, drultveni radnik i poiitidar, prema nekim povjesniiastrani
rima knjiZevnosti spada medu hrvatske realiste, dok ga drugi

smatraju pripadnikom hrvatske Moderne. Svojevremeno se
njegovo pjesnidko djelo vrlo cijenilo, ali danas se rnnogo
vile cijeni njegov rad kao u6enjaka, kulturnog povjesnidara
i orijentaliste. On je hrvatski muslimanski preporoditelj, ko;i
je izvrJio veliki utjecaj na mlade muslimanske generacije.
Pjesnidki pseudonim mu je brio Mirza Safvet. Rodio se u
Nevesinju od oca lbrahim-bega, poznatog kulturnog povjesnidaia i jednog od zadnjih pjesnika h{uslimana na turskorn
jeziku. Po majci je Safvet-beg unuk Smail-age eengi6a.
Svriio je ruZdi3'u i gimnaziju u Sarajevu, a filozofiju (isto6ne
islamske jezike i povijest) u Bedu (1B95.-1S99.). Joi kao
studentu tiskana mu je zbirka pjesama Trofanrla iz herce,
goaaike dubtaae (Zeb. 1B96.) i Kratka uputa u ,proilost
Bosne i, Ilercegoahrc (ocl 1463. do 1850.; Sar. 1900.). Od
1900. do 1907. bio je nastavnik arapskog jezika na gimnaziji u Sarajevu, a 1903. osnovao je dniltvo za pomaganje
siromainih daka Gairet i bio mu predsjednikom do 1g07.
I kasnije se isticao u radu drultava, koja su imala za ciij
kulttrrno podizanje Muslimana, kao El,-Kamer i Muslimanski,
frlub. Politikom se poieo baviti 1907. i izdavao je tjednik
Ogleclala. Bilan je tr910. za narodnog zastupnika tsanja
Luke u bosansko-hercegovadki sabor i postao mu prvim
predsjednikom. U dva zasjedanja bio je podpredsjednik,
1914. ponovo predsjednik sabora, za trajarja pr.vog svjetskog
rata ief saborske kancelarije, a poslije r.ata do 1g27. iuvar
isto6njadke zbirke Zemaljskog muzeja. U tom re.-:doblju
izaile su mu zbirke pjcsama Misli i (ttustoa (Sar. 1906.) i
Izabrane piesme (Sar. 1913.), i religiozni ep Meolud (Sar.
1924. i 1931.). Ba5agi6 se bavio i dramskim radom, napisavii povijesne drarne u stihovima AbdtLllah paio (Sar, 1900.)
184
llosan,ski
,rtott,,.s,
Prepjevao je s perzijskog dva sveska Rubaiie Omcrt llrrjjrrma i preveo s turskog Nizamul alem (lJredbu svijeta) Il.rstnt
Cafi Pluidaka. Obilje znanstvenih raclova tiskano mu jt:
u Beharu, Glasni.ku. Zemaliskog rluzeia i Noo<trtt.

Beharu. Osim spornentte Kratke upu,te, objelodanjene srr
mu joi ove knjige: Gazi, ILusrea beg (Sar. 1912.), Boinitoi
i, Hercegaaci u islam,skoi knii,\eanosti. (Sar. 1912.), Znanrartiti, ttrrrati lloiniaci, i Hercegoaci u Turskai ca:teDini, (M\I,
Zgb. 19,31.) i Popi,s oriiei.talnlh rukopisa maie biblioteke
(Sar. J916.). Urrr'o je u Sarajevu i pokopan na podasnom
mjestu kod Gazi Husrevbegove dZamije. Tragaju6i kroz proSlost svojih predaka i sunarodnjaka, osvjedoiio se o hrvatskom poclrijetlu Muslimana. Radi njegovog begovskog roda
i radi njegova lrrvatskog clomollublja ntstoje neki sada
Sai'ajevu omalovaZiti njegovu ulogu knjilevnika, koji mcilrr
prvima uspostavlja vezu izmodtu hrvatskc alj:rmiado i r'slumisiiike knjiievnosti i novije hrvatske knjiZevnosti. I)o tc
mjere su doile predrasude i Stetnosti protuhrvatski raspoliienih ljudi u Sarajevu, cla je stogodiinjica rodenjir ov()g
velikog ciovjeka pro5la u F{erceg-Bosni i u cijeloj ltrr.vatskoj
prvenstveno
BtrKRIC, Ismet. Roden 1943. u Banjirluci. Diplomirao na

Filozofskom fakultetu u Sari.rjcvu. Dobitnik je nagrade ,,Veselin Masleia". Objavio zbir-ke pjestrma za <ljecu: lutro tate
Mrgwda (1968.) i Kttpe uoi:; (t971.). 2jivi i radi u Banjaluci.
BASAGiC, Safvet-Beg REDZEpASIC (1870.-1934.).
i Boi pod Ozi,iom (Sar'. 1905.), te nedovr,ieni
11
nezamije6ena.
eENGI{r, Husnija {1907.). Javio se prvom pjesmom 1926. u

Dulistanu. Zatim objavljuje svoje pjesme u iasopisirna ly'coi
Cctuiel<, ViienrLc, Cairet, Zit:ot i rad, a od 1931. t tlrttatskoi
reoiii, i Elroatskom kolu. Talentiran pjesnik, napisao ie u
meduratnom dobu oko stotinjak pjesarma, nel<oliko dolrrih
r,ovela te jednu dramu.
aIOLAKOVIC, Enver (1915.). Rodio se u Rtclirnpelti. Studirao je matematiku i fiziku la sveuriiliitima t l3eogratln i
Ruclimpelti i povijest na I'ilozofskorl fakultetu l:Irvatskog
sveuiili.ita. Zivi i radi kao profesor u Zaglebu. Objavio je
oko dvije stotine radova i prijevoda. Autor je uspjele i poprilarne Leg,ende o AIi paii. (Zgb. I9aA.), navela Spi,rale i
dr'. I{ao pjesnik objavio je odlomke iz zbirke Balkanske legencie. T)ohitnik je nagrade Matice l{rvatske i Nagracie
grada Zagreba.
CUVIDINA, Umihana (oko 1795.

oko 1870.), pogrjein<;
nazivana po nekim povjesnidarima -eujdina. Rodena u Sarajevu u siromainoj obitelji. Zaljubljena je bila u Muju (lamdi,ibajraktara, koji je poginuo na Zasavici u rujnu 1813., boreii
se protiv srpskih ustanika. Po uzom na narodnu pjcsmrr, iz
Iri5
:ialosti za svojirn zaruinikom spjevaia je viie pjesama, od

kojih su najpoznatije Sarailiie idu na aoisku ptotiD Srbiie i
Yino piiu age Sarailiie. Naslov ove prve pjesme je prema
mkopisu saduvanorn u biblioteci nasljednika Muhamcd ef.
Alajbegovi.ja. Taj naslov je Tahnriidii: t Poeziii Saraieaa iz
bojazni plecl srpskim Iovinistima prekrojio na ,,Sarajlije idu
u boj". Umihana Cirviclint jc prva poznata pjesnikinja Musiirnanka, no njczirrl rL'uua pjcsniika djela se nije uspjelo
razlu6iti ocl nurorluih pjt:sanr:r. !tivjclt je dugo i do smrti
ostala norrclata, vjt:rrn svom tnrLvrxii ;trluiniku.
('jATIC, X4rrsa Ca;rrinr (1878.-1915.). Rodio se r,r Odiaku kod
Dclvcrrtc. Kao sirode dolazi u TeIanj, gdje ut:i zannt i poharJa lneih:esu. Utiecajern telanjskog muftile Smailbegoviia
rrarriio jc arapski, turski i perzijski. BjeZe6i od vojske, ode
u Ttlsku, ali se vra6a i sluZi u Tuzli i BufimpeIti. Odlazi
zatim u Carigrad da nastavi Ikolovanje, aii se racii materijainih poteiko6a i nezadovoljstva sa studljem vraia u Telanj.
Poclporom Adernage Meiiia upisuje se 1903. na Serijatsku
sudadku ikolu, ali je radi svog neurednog iivota uclaljr:n iz
ikole. Diplomski je ispit poloZio godine 190B., nakon itc je
1907. bicr urednik iasopisa Behar. -l.za toga se upisuje na
Pravni fakultet u Zagrebu, no godine 1909. i lgl0. provi:o
je tu bocnski, desto u druitvu Matoia, Tina i Galoviia. Ilez

m:rterr'jalnih sredstava, vraia se u Bosnu, sluibuje kao pisar
u Bijeljini, Teinju i Sar.ajevu, ali je zbog boemskog Zivota
otpuitan s posla. Poietkom 1913. dolazi u Mostar, pr-euzima

trreilivanje iasoprlsa Biser" te je za goclinu i pol dana uz
ureJniiki posao preveo ili napisao dvalaest knjiga. Mobiliziran u vojsku, sluZi u Tuzli, Rudirnpeiti i Oerkenyju, dobije
tul;eikulozu i buile otpuiien iz vojske. Doiavli u Telanj, uza
svu L'jeinidku njegu, koju rnu je pribavio Ademaga N,leii6,
ubrzo preminu, KnjiZevno djelo Cati6a je obihro j raznovrsno: oko tri tisuie originalnih stihova, tisu6u i ,iesto stihova
prijevoda iz turskog, arapskog i perzijskog, dva vrsra cseja,
nekoliko osvrta i recenzija, prijevodi filozofsko-teoloikih stuclija islamskih uienjaka (medu kojima od kapitalne yirijednosti Islum (Tlze fatih of lslam). Prrru je pjesmu objavic Cnri6
1899.
Bosanskoi
oili. Umjetni6ka vrijednost njegovih
pje-
sama je nejednaka radi njegova razvoja. On se mr:ilr prvima

oslobacla dotada5njih romanti6nih labllta tr.aclicionalne poe-
zije, koje slijede pjesnici Muslimani. Poscbno nakon Catideva

kontakta u Zagrebu s Matoiem, Tinorn i Galovitlcn, on se
izdii,e r ljubavnoj lirici, u kojoj se spajaju mocler:ristidka
pjesnidka shvaianja s istoinjaikom osje6ajnoI6u, duvstvenoldu
186
i putenosti i kao tLrkav ulazi u hrvatsku N4otlt:t'tttt. K:t'

izraziti hrvatski patriot sukobio se s Avclom Karalrtlgoviictrr
llasanbegov.im. Objavijene zbirke pjesma su rnu /'frrstrrrr
(f914.), lzabrane piesme (1928,), Odabrane piesnte (19G5
i izbor: n 67. knjizi kolekciie Pet stol,ieda hraatske kniiierwt-
st,
(1966.).
DtrZDAR, Hamicl (1907.-1967.). Roden je u Stocu. Gimntziju je pohadao u Mostaru i Tuzli. Osim pjesni5tva, bavio
,,e kulturnom povijei6u i bio je direktor Arhiva grada Sartrjeva. Objavio je ove zbirke piesama : Arubeske (M'rstar,
1929.), Zupisi, u krtmenu (Sar. 1936.), T'ri ytuta osanr' (Sar'
1954.), Obusial'rc staze (Sar'. 1958.), Niko se ne Draia (Sat.
1964.) i Prolieie tr, Ilercegpt;itri (Sar. 1965.). Osim toga
objavio je kniigc Kosaln iapco (Sar. l9J:\.), Irluslimarti i
kritani potl tut'skont alaiiu u. IJostti i Iletcegotthti (S;rt.
Lg44.) i rr zajednici s Linom Stitii,cm znai'rtjrttr BibLiogrufiiu
knii,sa i petiotlitkih ixdunia itampanih u' Ilerccgoaini (1873'1941.). Uredio je takocler niz antologija narodntig blag:r iz
Ilerccrg-Bosne : Seadali'nke (Sar' 1944.), Narodne priooui'
ietlce iz Basne i tlercegoaine (Sar. 1952.), Liubuane nurodne
piesme iz lSosne i, Hercegoaine (Sar' 1953.) i Salii'ae nurodne
Tlesme (Sar. 1953).
IIIZDAR NIak (f9f7.-1971.)' Roilen u Stocu, girnnaziju je

pohadao i zavriio u Sarajer.-u' Bio je glavni urednik sarajevskog iasopisa ZiDot i preclsjednik Udruienja knjiZevnika
Bosne i Hercegovine. IVak Dizc1ar je jeclrrn od najistakntttijih i najvrsnijih pjesnika-Nduslimana. Svoje pjesnidko
cljelo por:eo je prijelatnom zbirkorn Vitloaopoliska not'

(1936.), klenuvii vci: tada stazilrntr lcflcksr'vne lilikt:' Iza
rata se poem:rntt llliaatica (195'1'), I'ttrttttutk (195U.) j zlrillttrna pjesama Okrutnosti krugu (1960.), Kolicn'u l'rt tttutlrttttt
(1963.), Lliniiature (1965.) i Osiroa (l9ti6.) priblDava svujilr
vrhunskim djelima: Rameni .spaotti (1966.) i Moclra riieka
(1971.), gdje na vlastiti nai:in spaja alhai6ni izraz steiaka
sa suvremenim pjesniitvom, i daruje hrvat:;koj pocr'iji posebno vrijedni i vrsni dtiprinos svog lirskog traienja. Ovaj
pjesnik mramorova je bio Musliman, Hwat, potomak bogurnila i starih dizdara, hrvatski pjesnik na hrvatskom ieziku'
arhaidnom i suvremenom. Skupio je u knjigatna Stari lto'
sanski epitofi i Stari bosatski tekstoai, (1969') povijesno
blago, u kojemu ie iezik, uz primjese knjiikog staroslavorskog, hrvatska narodna S6akavska ikavica i ijekavicn s nt:kirtt
6akavskim elementima. Mak je tako poviieS6u utvrtlio tt'tttcI rJ7
lje svog 6syjecloienja o svont hrvatskom koljenu i jezikrr

o hrvafstvu stare Bosne. Dobitnik je brojnih priznanja i
nagrada, medu kojima: Nagrade grada Sarajeva, Nagrade
27. srpnja BiH, Zlatni vijenac i nagrade dasopisa 7'tttti gli
uomini. LIvllten je u Vaupotii:eut Llraatsku, swi:rentenr.t,
l;njiiexnost (1965.), medrr hr.vatske pjcsnike u aniologiji
Nociio jttgoslaaensku, pooziio (1966.) i u pavlcti6evt Zlatnu
.i
Itniigtt. hroatskog Ttie,sttiitt,rt (1970.), ali iz ncpoznatog r:rzioga

izostavilrl u svojim knjigaraa.
I{ili6evii, t)oljan i Siccl su gu
DUjiAiiovj{'t. Ilncs i DUltz\KOVIC FUKA, Esacl. Vrlo

mtlo znrrrno o ovirn mladini pjesnicima, osim da suracluju
n hrv;itskirrr rlasopisima i publikacijama.
IIUIIAKOVIC, A:;af (1938.). Rodio se u Stocu od oca koji
jc kao hrvatski 6asnik poginuo kod Bleiburga 194:_,. Gimnaziju i sveuiili5ne studije zavrlio je u Zagrebu: cilktciat
iz veteline, magisterij na prirodosiovno-rnatematii:klrn iakujtetu i doktorat iz n'reclicine, Bavi se znanstvenim istra:)ivnnjem ria poij'u priior:lnih narii<a i medicine, radiu rr atomskom instittrtri Harq.ell u Oxfordu i u Savjetu za naur:ni rad
I(anarie; objavic .je pleko tridcset znenstvenih raclova, ilan
je vi.ie rnediciaski}r i bioiu(l<itrr institucija i u.;esnik na brojnim

naudnirn konferencijama i s:l.siancim?.. Gvaj naclareni i viiestrano rraobrrtZeni dovjek takorJer je pjesnik, pisac i dervii
haivatr'jcvskog rccla. Napisao je clo sada i sailo djelcrniino
objavio tri zbirke pje$ama ('Iarnne alg,e, Dimoai i magle, i
Stazanm altas;DeftL,), niz pjesama islamskog
tesa.rufskog sa-
dtia1a, te dlanke i rasprave iz hrvatske povijesti (Miesto

Muslitnana u h,raatskoi narodnoi zaiednici, pitanje nacionainog, 4tretiiel,ienia Muslimana X\osne
i Hercegoaine. Hrvatski
razgovori o Slobcdi, Knjiinica llrvatsl<e revije, 1g72.) i

iianke iz islainske i komparativne teoiogije.
EIiIi{OViC, Esad. Roden 1942. u Zeni,:i. Zbjrka pjcsrirnt:

Pokuiairaamote{e (1971.).
FIRAKI, Mustafa (1775.-poslije 1827.) je napisao u stiilr

narocine pje.rmc ,,Molbu Visokoj porti iz Bosne, u kojoj se
iznosi st:rnje siromaha, na bosanskom jeziku,'. I)ok se frn
Filip Glabovac na kri6anskoj str-ani tuii : ,,Kad kralj o6e
da kog sawe f tad Arvate rncire prrvc / a dobitak kad se
diii / tad pitaju : gcli ste bili", ra rnuslimanskol' strani ova_j
nad autor kaie: ,,Cuvajui:i rai:a i krajine / I po Bosni velike
planine / Oblaieci krvave haljine... / Dvanaest godin bijuii
r88
:irljake / Pogubismo po izbor junake / l'etnaest Irjlittl tLLli

srno iehita, / Za to clanas nitko i ne pita..." Ova usporctlblr
pokazul'e svu tragediju i jalovost bratoubilaikih rrtova izmedu sinova iste domovine, a za interese tadanjih velikih
si)a, Austrije i lurske. Original ovog arzuhala bio je jc!
prije rata u privatnoj zbirci Mehrneda Handi'i6a u Sar:Ljcvu'
h{ustafa Firaki je sin pjesnika i kroniiara lV{ula Mustafa
Ba-{eskije, a i stim se bavio zapisivanjem dogadaja. U niegovoj biijeZnici zapisani su"'razliiiti tekstovi na orijenttrlnim
jezicima i stanoviti broj narodnih piesama na hrvatskom
jeziku.
GRABCANOVIC, I\{ustafa II. podeo se javljati pjesmama

1921 . r Gaireht, i Nouom llahrnu. Sulaeluje zatim prete;no
tt Noaom Beharu, a prcd rat i r Musl'i,nturtskof stti,iesti i Narodnoj uzrlanicl, u kojima je objavio tlo rata oko sto i petleset pjesama. Taientiran i snaZan pjesnik, on oblaaluic u
svojim pjesmama motive
piesama Bosno.
ljudi iz Podrinia. Izdao je i
zbirltr.r
IIADZIC, Ibrahim. 0 ovorn mlailem pjesniku nemamo podrtaka.
HEVAJI USKUFI, to{ustafa (1601.-poslije 1651.),
skrai:eno
Hevo, a na orijentalnim jezicima Muhammad Hau;a'i Uskufi.

Rodio se kao begovski sin 1601.-02. u selu Dobrnji kod
Donje Tuzle, koja je tada pripadala zvornidkom sandZaku.
Ostaviii rano bez roditelja, potucao se po svijetu u poti'azi
za znanlem i konaino dopire do Carigrada. Ostalo nam je
od njega nekoliko pjesama na turskom jeziku i nclto stihova
na arapskom i pclzijskom, a temc su tnu cltttitvcrri problcrni
i zla (progoni, pohlepa, poclmitljivost ikl.). Iza Mehmr:tla
trrdeljca (1588.-89.), pjesnika ljubavne lln:utske piesme Rhiru:at tiirki,si, Llevaji je najstariji pjesnik Musliman hrvatske aijamiado knjiZevnosti, Napisao je hlvatsko-turski
rjednik Makbul-i:arif (ono ito se svida razumnima), koji je
vrlo rano pi'ozvan Potw-Salxidiia, jer je napisan po uzoru
na perzijsko-turski rjec:nik Tuhaei-Sahidi turskog pjesnika
Ibraima $ahidi. Rjednik ima dvije stotine i trideset stihova,
sastoji se od uvoda na turskom, trinaest poglavlja na hrvatskom i turskorn i zavlietka na turskom. Dovrien je 1631.,
a 1660. bio je vrlo popularan u Sarajevu. Hevaji je napisao i
nekoliko piesama na hrvatskom: dvije ilahije (Molimo sc
BoZe Tebi, Viinjemu tsogu koji sve sazda), jedan poziv
svojim sunarodiijacima da se pridruie Istramu (Ja, karrri,
l8()
jedan vedi spjev o Zenarna (A Boga vam sve

je stara hrvatska ikavica, koju on, poput
njegova suvrernenika fra M. Divkovila, zove ,,bosanskim".
Iedan je prepisival nadodao naslovu njegovih dviju pjesar-na
krivo turnairenje da su na srpskom jeziku.
vami v(tju)
Zene). Hevajin jezik
HOIiIC, Alan (1923.). Ikr(lrrn
jc rr Kulen-Vakufu, gdje
vriava pu6ku Ikolu. Gimntziju jc pohiLrlao u Biha[n
luci i kroz tlvijt:
za-
i Banja-
go<lirrr: l'ilozofski liikultet u Zagrebu. U

enrigraciji sc upisujt: ria svcrriiliitc rL Bologni, bolavi klatko
vrijcrne rr izlrjcgliikom logom Fcrmo i zatim stupa u Legijrr
strarrrt'ir, *lie je sudjelovac u bolbama i bio odlikovan.
Nakon toga i,iivi u Plrizu, povremeni je sluiad na Sorbonni,
sudjcluie u radu Hrvatskog radnidkog saveza i suladuje u
listtt llraatski railnik, Ye6, dugi niz godina Zivi u Montrealu,
Kanada. Podeo je pisati stihove kao gimnazijalac i suradiv:ru
je u pokrajinskim listovima. Jedan nu je iglokaz prikazivan
u banjaluikom kazaliitu. N{nogo je proze i stihova uniltio.
Suraduje u ,,Flrvatskoj reviji" i sudleluje u antologiji hrvatskog emigrantskog pjesniiiva Pod tudim nebont. (Buenos
An'es, 1957.). O njegovim zbirkama pjesama na francuskom
L'atbe
assassin1.e (1958.)
se mnogo
pohvalno pisalo,
Blassure uu. flanc du ci,el (L962.)

i one su ga uvrstiie medu najpo-
znatije mlade kanadske pjesnike. ,Ali Hori6 ne zapuita ni

stvaranje na hlvatskom, pa mu je jedna vrsna zbirka pjesama, Nenrir duie, objavljena 1959. u naklacli knjiZnice
,,Osvit" u Madriclu.
HOROZOVIC, Irfan. Roalen (1947.) u Banjaluci. Studira
knjiievnost na Filozofskom fakultetu u Zaglebu, Objavio je
zbirkrr pjesama Zaedajsko blaeo (L969.).
sltog pjcsrriltva Pod tudim nebont (I)vt:rtr.rs Ait't:s. l1)57.). rr rr

Vrrlcrrciji L965. izlazi mu jedina zbilka pjcsarntr (l ltttttttrittrtr
I))'efirena, Suraiiuje u mnogim hrvatskim novitlatrta i t:tsopisirna izvan domovine.
IDRIZOVIC, Nusret (1930.). Roden je u Sandiaku (Bijcltr

polje), srednju 5ko1u zavriio je u Zagrebu, a knjiZevnost jtr
studirao na Filozo{skom fakultetu Hrvatskog sveuiiliSta.
Ziio je jedno vrijeme u Sarajevu, a sada stalno Zivi i djeltje u Zaglebu. Fodinje knjiZevni rad pjesmama, ali iza toga
preiazi na plozu, u kojoi njeguje metaforiiki izraz i stil'
Rornani su mu: Ne zaboraai, sairalu Bulo (1956.), Smrt niie
ftral (f960.), Nhaa i d'rluiu (L961.), I rlun... i rtoi... (f966.),
Dioin (1967.) i nedtvno objavljcni tornirrt //totra bez Bog'a
(MH, 1970.). Izbor novela objavio je u knjizi llorkhtu Liubaa
(f965.). Svoje pjesni6ko stvaralaltvo pot:txr jt: lxrr:rtrotit I'i,{drte
se odreti ne nu)gu, a potom je izdao zbirku pjesitrrtt Zootrtt
ttsne (1969.). Radio-Zagreb i Radio-Sarajevo su lnu plencrsili radio-drame: Bezazleni, aukori, Obralun i I'iubaani
sastanak. Bavi se i zanimijivirn povijesnim temama bogumilstva i sredniovjekovne Bosne, koje 6e tiskati u knjizi
Diiaci. i baiti,ttiri, od kcje je odlon'rak i Kam'i' i.zgu'bliena
plentena,
IMAMOVIC,
cegovina). Mekteb, pubku lkolu
gimnaziju zavriava
I\'Io-
staru (1942.). Upisuje se na pravne nauke na Hrvatskom

sveuiililtu, ali je pozvan u hrvatsku vojsku gdje sluZi kao
6asnik. Od 1945. je u tudini: Italiji (do 1947.), Siriji (deset
godina), Australiji (sedam godina) i opet u Europi. U gimnaziji je suradivao u omladinskim listovirna, a pn'u mu
piesmu objavljuje mostarski Polet. OrgttnizJrao je viSe radio,reportaZa na Radio-Zaglebu. U izlrjcgliitvu Hrustanovi6
nastavlja knjiZevnim radom. Sulac'lujc u iasopisu Croatia
(Fermo, Itaiija). U Damasku jc s nekoliko rodoljuba osnovao
Druitt;o llroata i 1949. pokrcnuo i uredivao nezavisni list
Hraatska Volla. Sucljeluje u antologiji hrvatskog emigrant1s0
Roden 1944. u Zvolniku. Zbirka pje-
ISI,AMOVIC, Mesud. trtoden 1926' u Banjaluci, dobitnik je

nagracle ,,Veselin Masleia". Objavio jc zbirke pjesama: lgre
Dremena (f956.), I'Iostooi tt' oiirrut (1959.), (]l,utttnt za lfutbuu
(1963.), Pozdraa (1968.) i Yotloderint: srra (1.971.). Zivi i
ledi u
I{RUSTANOVIC, Husnija (1923.). Roden je u Gacku (Her-
..A.hmed.
sama: Od iada zarada (1969.).
Banjaluci.
KAIX4IJA ZRINOVIC, trIasan (?-169I.)

Baba Zerri,n-Ogla, rodom ie
iz
Sarajeva'
ili Ilu;an Ktiinti

U mladim danima
otiiao je u sofiju i bio kod "iejha Muslihuddina UZi6anina'

Kad je dobio idi,azet (svjedodZbu o zavrienim teoloikim
nankama), vratio se r zavi(ai i postao navodno iejh u Sinanovoi tekiji. Kao dobrostoie6i dovjek i svoju je ku6u pretvorio u tekiju (dewiiki samostan) halvatijevskog reda, gdje
ie bio 3ejh. Preko Miljacke podigao je drveni most, nazvan
iejhanija-6uprija. U doba gladi 1682., kad je izbila bunt'
stavio se na delo siromainog sarajevskog puka i t'..aiirr
Bodjelu Zita koie su bogataii skupili radi Spekulacije. Radi
toga je bio protjeran u Zvornik, gdje je kao imem umro i
191
gdje rnu je pciignuto turbe. Pisao je arapski i perzijski, a

na trrrskom je ostavio Diaan (zbirku pjesama), jedan pro-
feiski mistidni spjev Warida,t i nekcliko diclakti6kih spjevova.

Na hrvetskom je riapisao dvije pouinc pjesme, jednu protiv
puienja cluhana i cirugu za poclizanje patriotskog duira.
Najznaiajnije su mu pjcsrne O osaoieniu lfundiie (1669.) i
poziv svojii-rl surraror'lnjacima kr,icanirna da plitrlu na Islan
(O Ilrauti r\uitc nrc!).
iitalaca. Pjesme su mu takoder tiskane u tttrtogittt ttitiittt

listovin-ra i iasoprlsima te t Zborniktt S'oaiii (Z"tgrt:lr' llXil).).
MEI{MEDAGIC, Enver (1929'). Rodio se u Zagrcbu
iivi
<\a odlaska
gcljc
u emigraciju. U tudini je prvo u Italiii i
zatirn u Argentini. Prva mu zbirka pjesama Refleios (Odlazi)

izlazi na ipanjolskom (Buenos Aires, 1954.)' a druga, Soijetla i sjene, na hrvatskom, s prilozima na talijanskorn i
ipanjolskom. Suraduje u mnogim hrvatskim pulilikacijama
izvan dornovine. Zastupljen je u aniologiji hrvatskog emigrantskog pjesniltva Pod tu,dim ,'Iebont' (Buenos Aires, 1957.).
i i:asopisa i bio je prevoden na nekoliko jezrika. Zastupljen

je u knjigama: Od kraia do beskraia (Mostar, L964.), Daa
L{EDZAZI (?-1610.). Rodio se i umro u Mostaru. Irno mu

je iarri, a pseudon.im Mediazi, ito 6e re6i ,,Metaforiirki",
jer je u svojim pjesmarna volio upotrcbljavlti iudntr ttsporedbe i metafore. Balagi6 je o njernu dao pleoltar srrd, ilok
KAJAN, Ilrlthinr lbn (1943.). Ilodio se u Mostaru, stuilirao
je na
I'ocia1,;o.!koj akaclemiji
Dublovniku
sacla
iivi
Zagrellr. CIan je l)ruitva hrvatskih knjiievnika. Svoje pwe

pjesme objavio je kao petnaestgodilnjak u Mostaru u Slobodi
i MLadoi llercegoahfi. Javljao se zatim u cijelom nizu listova
puta sedant. (Lukavac, L964.), Zbornik SDaii| (Zagreb, 1969.)

i antologiji Noai, fuxatski. piesnici (1968.). Do sada su mu
tiskane samostalne zbirke poezije: Arabiia linbaui (Sar. L967.)
i Al-saiab i kantena aaza (Zag,-eb, 1969.), a najavljena je i
tre6.a, Akiam olur, Za svoju poeziju je dobio clvije nagrade.
U zadnje vrijeme takoder se bavi kritikom i kratkom pricom.
clanainjern iitaocu Med,Zazijevo pjesniitvo vjerojatno izllJcclt

ne samo zanirnliivo nego i originalno' U zadnie dolrl nje-
I{.{PIDZIC-HAD:ZIC, Nasiha. Rodena u Banjaluci 1930.

Diplomiraia na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Objavila
lovao u Sarajevu i. z,arana ulazi u dervilki red kaderija.

Cijelcg je iivcta kaderitski mistik, koji pide natpise na
je zbirke pjesama za djecu
ni
most (1965.). Dobitnik
ZiviiradiuSarajevu.
je
u iurni
(1962.) iVezenagrade ,,Veseiin h4asleia".
Maskenbal
KARIHMAN, Ferid (1930.). Sin nekad ,,srpski olijentrranog"

Muslimana, koji je za rata morao ipak bjeZati pred detnicima
u istodnoj Bosni, da spasi glavu i obitelj, a poslije rata se
iselio u Tursku. I(arihman je nakon svriene srednje Skole u
Adani preiao na studij u Sjedinjene Ameriike Dri,ave, zavriava ga i dobiva nakon postdiplomskog rada naslov doktora lilozofije (Ph. D.). Nakon zavrsenog studija, radi u Srednjoj i Juinoj Amcrici. Dobitnik je Jubilarne knjiievne nagrade 1970. u povodu dvadesetgodiinjice llrvatske revije za
ilanak lJroarski kniiieonici Musli.nuni.
gcvim se pjesniltvom bavio Omer Muii6, koji je prcveo
iurskog
i pjesmu Stari ,nost u
Mostaru.
h,itrJLI (1714.-1781.). Mejli je pjesnidko ime derviia Mehrnecla Knranije (Dn'rwish
sakralnirn
Mulnmmad L4ugli,). Rodio se i iko-
i profanim spornenicima svoga Sarajeva, ali
isto
tako piie lirske i prigodne pjesme. Smatran je uvaienirn

pjesnikom po ilanovima svoga rec'la, a i Mula Mustnfa Baieskija, sarajevski kronidar, najljeirie pile o rrjernu: ,,Kultrn.ija, s pseudonirnom Nlejli, u 6ulaht jc, duge kosc, dt:rvii
uglednog reda, clegantan) uiren i pjcsnik, i to sirvricn pjcsnik, tako da mu u Bosni nema ravrlog. U'z to je jo! rnjcltrrnin (Sarajiija), rieienja, bjelobrad, ima dobro pan6enje, prur
je znanja, ijubitelj lijepe knjige i slikar. Iako dobro poznrrje
;{ramatiku i sintaksu arapskog jezika, on ne i'eli da se tirne
isiiie." Razbolio se i umro prigodom jednog posjeta Travnikrr, gdje je doiao da zatrali od vezira pomo6 za popravak
svoje tekije u sarajevu' Podiva u Docu kod Travnil<a'
}{]IPOZNATI BULJUKBASA (oko 1760.). Duaatlslci arzulnl
predstavka u stihovima, koju je neki ag:r i buljuk-baia

(satnik, zapoviednik satnije, 6ete) poslao bosanskorn namjesnii<ri Mrihsin-zade Mehmed-paii (1760.-1763.). Anonirnni
pisac je, izgleda, proiao svijeta kao vojnik i bio jnternilirn rr
l)uvnu (Zupaljcu), :Za1i se i pro-testira radi loieg I'ivota i
1'e
MASIC, Mehmed (f939.). R,,tlio se u Mosevcu kod Maglaja.

Po zanimanju je profesor i sada iivi kraj Zagreba. Objavljene
zbirke pjesama su mu: Vieiita dugotania (Zagreb, 1966.) i
Bogumilke (1969.), koje su vrlo dobro primljene od kritike i
I 1)3
192
13
sudbine, jer ,,Teika je ovo krajina
i krvava haljina."
Arzuhal
je napisan ikavsko-ijekavskim hrvatskim jezikom i arapskim

pismom, a u svoje vrijeme je uiivao veliku popularnost.
Prema najnovijim istraZivanjima DerviSa Korkuta izgleda da
bi autor mogao biti
Mehmed-aga PruS6anin.
NEPOZNATI PJESNIK (17. stoljeie). Dok je Krajina bila

,,krvava haljina", Sarajevo jc u sigurnoj zaledini napredova-
i cvalo. kao ito se vidi iz pjesama Nerkesija i Reiida. Aii

1697. zadesila je grad nesre6a, kad je princ Eugen Savojski
s oko 6 500 vojnika provalio u Bosnu sve do Sarajeva i dao
grad spaliti. Uiasnut, nepoznati pjesnik vidi u tome kaznu
s neba, koje je,,poslalo otrov da ga ispijemo,6alu po daiu"...
i ,,iznad svake granice... pokazalo svoju Zestinu".
1o
NERKESI (1592.-1634.). Nerkesi je pjesni6ko ime Muhamcda Sarajlije (Mukammad Nergisi, as-Saraii). Rodio se u Sa-
lajevu, a ikolovao se prvo u Sarajevu, a zatim u Carigradu

kod udenjaka i pjesnika Faizija (Kafzade Fejzulah-efendije).
Nema sumnje da je utjecaj velikog Faizija na svog darovitog
udenika bio velik, jer se Nerkesi ubrzo i jo5 vrlo mlad istiie
vrsno6om svoga pjesni6kog stila. Postaje zatim poznat kacr
profesor, kadija i povjesnidar. Nakon imenovanja 1684. za
sluibenog povjesniiara Murata IV. krene sa sultanovom
vojskom u boj na Revan, no putem, nedaleko gradida Gekbuze, konj mu posrne i Nerkesi u padu pogine. Vjer.ojatno
je tada sahranjen u Gekbuzi. Nerkesi je pisao na turskom i
perzijskom takovom vrsno6om, da J. Hammer-Purgstall u
svojoj povijesti osmanlijskog pjesniStva kaZe, da on ,,zasluiuje da ga se smatra turskim Narcisom radi njegovih <ljela
kao umjetnika rijedi i pisca proze". A Smail Bali6 kaZe u
Croatia: Land, People, Culture: ,,Virtuoz u alegorijskim prezentacijama i igrama rijedi, Nerkesi je znao kako uiiniti
svoju prozu i pjesni5tvo Sarolikim i zanimljivima." Glavno
mu je dlelo Khamza (Pentalogija), zbirka proza s tu i iamo
uvrltenim pjesmama: Nihalistan (SrZ), Kimirya-i sa'adu (Eliksir sre6e), Kanun amushd (Zakon pravog puta), Mashakk at'ushshak (Jadi zaljubljenih)
ne vojne).
i Ghazawat-i Maslam.o
(Maslami-
ORAHOVAC, Sait (f909.). lloclio st: rr ltrclgorici, Crna Gora.

je na Filozofskom fakultetu sarajevskog sveudili5ta. Podeo se javljati pjesmama 1924. godine. Vrlo rano
Diplomirao
je prelao u Sarajevo, gdje trajno Zivi i djeluje. Objavio je

niz zbirki pjesama: Vihori uzdaha (Podgorica, 1g28.), Ne194
rnirrte soieti,like (Sar. 1930.), ltLotiai iz Bosne (Sar. If)ill')'

(Isponi (Nikii6, L933.), Li/rska saoptenia (Sar. 1938.), Vlisci
kl,iktaii (Sar. 1946.), Soneti (Sar. 1953.), Sonafska siarutotitt

(Sar'. 1957.) i Korak do zida (Sar. 1966.). Izmedu sporn('rrrrtih, najzna6ajnije su mu zbirke Soneti i Sonetska sientetfiu'
Izclao je takoder nekoliko zbirki i panorama narodnih pje-
anegdota, od kojih su zanimljive Anegdote o nuiirrt

knii\eanicima (Sar. 1961.) i vrlo dobra antologija Seodalinke,
Itularle i romo.nse Bosne i Eercegoai,ne (Sar. 1968'). Dobitnik
jc nagrade UdruZenja knjiievnika Bosne i Hercegovine.
sama
u Ulogu i diplomirao
na Vidoj pedagoikoj Skoli u Beogladu. Usprkos svome ikolovanju, uspio je sa6uvati hrvatsku r'jekavicu tc ie svir svr-rja
cljela objauo u Sarajevu, gdje iivi i djelujc. l)oi:co sc javljati
t Buduinosti, 1930. Objavio je zbirke pjesarna : l'iesmr (.Siu-'
1952.). Razgooori (Sat. 1954.) i Blihe su pttstule zLtiioxlc
(Sar. 1958.); zbirke pripovijedaka: l.iudi smo (Sar. l95l't')'
Sumo ioi kosoai zai2d'uiu (Sar. 1964.), te joi knjigc Nu thtinosfi (Sar. 1950.) i Iznad gore xietri zbore (Sar. I96u')'
Dobitnik je naglade UdruZenja knjiievnika Rosne i lIercc-
PANDZO, Sukrija (1910.). Rodio se
govine.
RAMUSOVIC, ]aiar. Po6eo se javljati pjesmama u Noutl;ri'

Beharu 1939., a zatim mu ih jo! objavljuie tz Noai Behar i
lluslirntntska scijesf. Nemamo podataka o njegovom daljnjem
knjiTevnom radu.
RESID (oko 1640.-poslije 1715.) je piesnidko ime Muhamecla. tsio je bogat i uien iovjek. Pjesme je pisao na turskom
i perzil'skom jeziku, a znao ic takor.lel izvrsno i arapski. Napisao je Diuan (zbirku) pjesai'na, od koje se jedan rukopis
nalazi u Gazj Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Tako'der
je pisao natpise, prigodne pjesme i pancgirike.
SALiHOVIC, Ferid. Kao emigrant i,ivi ve6 dugi niz godina
u Engleskoj, gdje je aktivan u organizaciji Hrvatske
seliaike
stranke. Suraduie povremeno u Hroatskoi reaiii, Llrxatskont

g/asu i drugim hrvatskim publikacijama izvan domovine.
SIDRAN, Abdulah. Roden 1945'
na:
u Sarajevu. Zbirka pjcsa
Eahbaza (1970.).
ZUIfl,DI (?-1874.)
terdarije. Rodio se
je pjesniiko ime Abdulkerirnl <:l 'li'l'

u staroj i uglednoj poroclici tt Srtriti.vtr'
I
1)5
Bavio se uz pjesni5tvo i sa znano56u. Pisao je pjesme na

turskom i hrvatskom jeziku. Na luvatskom je spjevao jednu
op5irnu pjesmu o osnovnim isiamskim vjerskim duinostirna.
Piesma
RJECNIK
u slasu Saraiersa je prijevod s turskog.
'IABAKOVIC, Sadik. Roclen 1942. u Dubravama kod Bosanske Gradilke. Objavio je zbirke pjesama Imaginarna zemlia
(1967.).
Zivi i radi u
Bosanskoj Gradiici.
ZUNIC, Ismet (1914.-1945.). Roden je u Donjoj Tuzli, ma-
trrrirao je na Gazi Husrevbegovoj medlesi u Sarajevu 1937.

i brlo je slu3a6 ViSe islamske Serijatske lkoie u Sarajevu.
Strradivao je u sarajevskim listovima Noai Behar, Muslintan.ska sui,iest, Saiiest, El-Hidaia, te u zagrebaikom tjedniku
Saiiet. Prevodio je arapsku predislamsku iiriku. Pisao je takoder pod pseudonimom Beiir Babi6. Zastupljen je bio u
.Lirici hruatskih. soeutiliitaraca (Zagreb, 1939.). Stdjeljan
je
1945.
A
pranje ruku, nogu i lica pred molitvu
Abdest
Adet - obi6aj, navika, tradicija
Ags - prvak, veleposjednik
Aga-ialaa'skupocjene Siroke hlabe koje nose agt,
prijatelj
Ahbab
Ahiret - zagrobni iivot
Aiet - izreka iz Kur'ana
Akia- najsitniji turski srebrni novac
Aklam.sumrak, detvrta po redu muslimanska molitva
Alciam -hair olsun
dobro vede
Akiam olur
Alai-bafiak
Alamanl
A,Iamet
Al-biniiiAletn
Allah
1p6n -
no6- je pala
- sy6i216, paradna zastava
-Nijemac
zrak, predznak
crveni ogrtad
-ukras na vrhu minareta, cio svijet, dragi. kamen
Bog
usklik preklinjanja i vapaja: pobogu, zaboga
preporuka, zavjet, svetinja, predmet

Amanet- duvanje
pohranu,
Ari
dan
na
boije prijestolje
Arzuhal
molba, predstavka
Asa
Stap
dudotvorni
Aiikluk
Ijubavni razgovor
- plemenite pasmine
Ar
konj
Atmeidan
Aaliia
konjsko sajmiste, hipodrom

dvori5te
B
Bairalctar
Bakiia
zastarmik
- bregoviti
predio Sarajeva s muslimanskim grob-
ljemBard
narodni pjesnik
Bariakzastava
Baiia
r96
pjevad starih Kelta
vrt, vo6njak
197
Bailuk
muslimanski nadgrobni spomenik
Beg
zapovjernik okruija, pokrajine; plemi6, feudalni
gospodin
cvijet vo6ke
Behar
Belcrija-
onaj koji se rado opija

predgtade Sarajeva
-kolijevka
Beii,ka
pokrivena iar5ija
Bezistan-
Bendbaia
Biliur
Boiia
i bandi
[)vs7n -
Duimanin
Dutsar
rubac, stolnjak
BuIbuI-
Buliuk-basa
Busiia
Butum -
cesta, put
trgova6ka radnja
Duian -
-kristal
Dioan, Diuan
zbirka pjesama, vije6e, savjet
Ddzd,ar
zapovjednik
tvrdave
whovni upravnik lova u Turskoj corevinl,
Dogandii-baia
zapovjednik -carskih sokolara
l)u)4
molitva Bogu, blagoslov
-zid
neprijatelj
slaw!
satnik, zapovjednik satnije, dete
zasjeda
F)
sav, 6itav, cio
Derd,an
ogrlica
- postolje s razapetim platnom na kome se veze

Eerzelez Aliia
legendarni muslimanski junak
Dulistan
ruii6njak
Eulsi,ia - ruLita voda, ekstrakt
Derdef
Aamd,i,i
Aafunia Aaui-baia
Aariija
delenka
demer
ladarski, splavarski
trgova6ka 6etwt
gis[61n2
do6asnik, podoficir, narednik
- vrst perianice
DZ
- ialost, jad, gor6ina
Aesma - zdenac, bunar, kladenac; izvor iz kojeg voda tebe

na cijev
cijev lule, lula
di.buk
Aiaerica
Airak
Aoha
Aorba -
svije6njak, svjetiljka
mala kapa
-sukno bolje wste
juha
E
gospodin, gospodar; muslimanski sve6enik
Efendiia
-razgo.uor, zabava u razgovoru
Eglen
Ehli-Islam
muslimani, muslimanski narod
c
Caba
CilibarCitab
u Meki
jantar
knjiga, zakon, sveta knjiga
islamska sveta zgrada
Coiak Culah CuTniia-
klt
kapa (obidno bijela)
most
198
korist, dobit
Fatih
osvajad
jedan od nadimaka boga Apolona

svjetiljka
Zenski ogrtad
sultanov ukaz, naredba, zapovijed; dugaiko pismo
Fes
muslimanska kapa s ki6ankom
Fild&an
Salica za cmu kavu
Fukara - siromah, sirotinja
Ferman--
lijendina, neradnik
i,eljezan, od i,eljeza
- pripadnik reda u
- 6ovjek
povuden
Demtuli,
Deraii
Faida
Febo FenierFeredia-
D
Dembel
Diamiia
muslimanska bogomolja
D*ebrail - arkandeo Gabrijel
Dienet - raj
Islamu, redovnik, skroman
100
ratni junak, pobjednik

Gairet - nastojanje, pomo6; privrZenost
Ciulsiiavidi dulsija
Kaba
Gaziia
H
Hafiz
onaj koji zna Kur'an napamet
Ilair olsun!
sretno
neka je sretno
Zii'otinja,
stoka
-stanje, prilika, okolnost, situacija
HaI
Halaat
velika prostrana soba u prizemlju starih ku6a,
- obiteljska soba
intimna
Halwetiiski red, Halaetiie
dervi5ki red
Handi,(n
orijentalni dvosjekli
bojni noZ, rnad
Hamailiia zapis zavijen u plaheo ili koZu
Hanikah - tekija s internatom za derviSe
IIarui -glavarina, wst osobnog poreza
- poket, gibanje; ponaSanje, postupanje; sprema,
Hareket
materijalno
stanje
Harem
Zensko odjeljenje u musiimanskoj ku6i; ogradeno
Haiaan
diamijsko
dvoriSte
Hesab-
Huriia
Kaisarliia
gradi6
nevjernik
- prepiranje, bitka
svada,
Mojsije
Kasaba
Kaur, kaaur
-
Kurban
rajska ljepotica
cipelar koji pravi kajsarije (cipele od crvene
kozje koie)
marelica
Kajsiia
Kalaili, - prevuden kositrom, kositren
Kreta
KandiiaKandili - kandilo, uljana svetiljka
Kapiia - vrata
Ialost, tuga, briga
Kar, kahar
teiki, veliki sevdah, ljubavna melankolija
Karaseadah svrati5te za karavane, putnike
Karaoansarai-
Kiridiiia
ra6un, broj, procjena
krletka
Kafez, kaoez
:;
Kahaa, kafa - kava
- opanaka
vrsta
Kaii;liie
Kelim
Hidaie - ime: upu6ivad na pravi put

Hidfura - poietak radunanja muslimansl<e ere, 16. srpnja 622.
Hodla - muslimanski sve6enik, vjerouditelj, profesor u medresi-
vozar, kirija$
Ertva, bravde
bajram
Kur'ana
Lokman
llahiiaIsmaiil
teolobkim naukama po-
ramazanska vedera
uramljeni citati, obi6no iz
arapski lije6nik dudotvorac
iz
istobnjadkih pri-
patrijarh Abraham
- svjedodZba o zawienim
trebna za zvanje muderisa
Idiazet
lftar
gove6e koje se kolje na Kurban-
kaligrafski napisani
povijetki
Ibrahim
ili
L
Leoha
Caba
primljen, usliSan, prihva6en

- krivica, krivnja
Kabahat
koji pripada derviikom redu ,,Kaderije"
Kaderitski.-svilena bariunasta tkanina
Kadifa
Kadiia - sudac
Kaoga
Hazreti
sveti, uzviSeni, poStovani
HEm - tsto
Hero - Hercegovac
vidi
Ifubul-
M
gradska detvrt
Mahala
poboina pjesma
Abrahamov sin Izak
- galerija u dZamiji
- osobe
Zenske
Mahfit
gdje obi6no obavljaiu molitvu
mjesto sakupljanja na Sudnji dan; mnoltvo ljudi

Mahzar - skupna molba ili tuZba; izvjeltaj
Maidan - rudnik
-imanje, imovina, imetak
Mal
posuda u kojoj se drZi i'eravica radi grijanja ili
Mangala
pripravljanja
kave
Mahier
J
poiar, vatra
Jangiia
Ienii,iar,- ianii,ia.r, ieniiar
Sultanu Orhanu 1328. -
lusuf
200
lijepi
Josip
rod turske vojske osnovan po
Ma&trafo
6aia
201
muslimanska vjerska Skola

poput oboZavatelja vatre
Medresa
Mediuski-
Meidan - povelik ravni prostor; boj, dvoboj

Melem - lijek, pomada koja se privija na rane
Meram - i,elja, volja
Mesdiidmanja muslimanska bogomoija bez minareta
- red, Mealeaije derviSki red osnovan po DZelaMealoaiiski,
ludinu Rumiji
poznati spjcv lilozofa DZelaludina Rurnije
Mesneaiia
(umro 1273.)
poput pjesniikog djela Mesnevija
Mesrrcoij.ski
rorlenje,
Mealucl
blagdan roclenja Muhamedova
*n^n _Minuret
MurJeriz Muftiia Muhadiir-
grob
visoki vitki toranj diamije

nastavnik, profesor medrese
muslim. sve6enik najstariji po rangu u pokrajini
izbjeglica, iseljenik, emigrant
Muiezi,n, muezin
diamijski sluZbenik koji s minareta
poziva vjernike -na molitvu
Mula
uEen iovjek, teolog; u ve6im gradovima sudac,
udenjak,
doktor
Munara
visoki vitki toranj dZamije
Murad, - zavjetna molitva
lq[11s61
Muslimnn
ske
iz
Mojsije
musliman: pripadnik, sljedbenik Islama, islam- Musliman: musliman hrvatskog jezika i koljena
vjere;
Bosne, IJercegovine i Sandiaka

drvena re5etka na prozorima muslimanskih ku6a
Muiebak
Mutaak
kuhinja
akrobata na Zici
Pehlioan
I'eigamber-
ili
uZetu
Boi'ji vjesnik, BoZji poslanik
_ -ptozor
pendier
znameniti turski voskovoda, Hrvat
Piidle
- vrst stare vojniike kape u janjidara, slidna

ili-saruku
Poia
turl>rtrrtr
R
polica, pregrada u ormaru
Rafa
BoEja milost, Pokoj
Rahmet
Ramazan-
Ridaan
RuZdiia -
61151ft161115ki
stalaZi
mjescc posta
- ime andela vratara
na rajskim vratima
prvi stupanj slednje
ili
Skole
zora, jutro, rnolitva u isto doba

carski pobo6nik, dasnik
Satlriazam - veliki vezir
Sandiak - zastava; Pokrajina
- in Campo Gospa od polla
Santa Mari.a
g43
v1stl tambure s -dugim drikom
- blistavi optok Skoljkine nutrine
Sedef
- serdi,ad& prostira6 na kojem musiimani klanjaju
Serl\iada,
Sabah
Sabi.t-iaui
}.ramaz
drveni kovdeg obloZen i okovan limom i koZom

se drZi djevojaEka oprema
Seiahatnama
- Putopis
povoljno stanje
spas,
Selamet
Selsebi.I - rajsko vreio
Smederevo
Semandra
pograni6ni krai, granica
krajina,
Serhat
Ijubav; ljubavna ieZnja, zanos
Seudahboinjaika ljubavna pjesma
Seadalinka
- mjesta koje je sjediSte andela na nebu
ime
Si.dra
Sehara
u kom
N
punjen, napunjen
Nadolmlien
Nai
tanka- dugadka frula
- -- muslimanska molitva koja se obavlja pet puta na
Namaz
dan
graditelj, gradevinar
Niian - cilj; biljeg, madeZ; odlikovanje, nadgrobni kamen
na -muslimanskom grobu
Neimar
Nobe-ieter
kandirani 5e6er
Silah Simurg
orulie
Sofra
stol (trpeza), sinija
sudbinu
Sohbet-
Sol
Sokol
ohola bajoslovna ptica, koja je htjela razvrgnuti
razgovor, sijelo, sastanak
-rod, pleme;
Podrijetlo, wsta
Mehmed-pa5a Sokolovi6, jedan od najve6ih turskih
Hwat
vojskovoda,
ulica
Odink
dimnjak; ognjiite; ku6a, dom; obitelj, porodica,
- rod
koljeno,
202
Softak
Srmen -
Surgun-
srebrn; vezen, ukraien srebrom
put za
Prognane
90i]
POSEBNI PIIILO(;:
Balilndiiia
sokolar
- ,,no6ni miris"
cvijet
Seboi
Sedroan
Feh.er
vodoskok
-veliki grad
\ehid, -iehit
muienik, onaj koji gine junadkom smr6u u

borbi za vjeru
starina, starjeiina tekije, prvak dervi5a
Eeih
- muslimanski vjerski zakon, muslimansko kanonsko

Eerijat
- islamski propis
pravo,
Seitan
davao, sotona, vrag
-
T
upravo, bai tako
Taman
- dervi5ki samostan
plitica od mjedi, plitka bakrena posuda
Tepsiia-Hasan-paia Tiro, turski vojskovocla, Hrvat
Tiro
prvi plod vo6ke u jednoj godini
Trofanila
- rajskog stabla
Tuba
ime
- 4upriia pontonski most
Tunhazli
Tur
sinajsko brdo
Tmban
kapa s omotom od tankog platna
T'urbe - mauzolej, natkrivena grobnica
Takiia
U
Ulema
u6enjaci, sve6enstvo
V
Vakat
Vatan
Vezir
vrijeme
domovina, rodni kraj, zaviiaj
upravnik pokrajine, vilajeta
z
pas, lovaiko pseto
Zagar
- gunj od smedeg sukna
Zagariia
Zeman
Ztiafetr
Zorba Zurla 204
vrijeme
6ast, goz.ba
nasilje, teror
vrsta svirale s jakim piskavim glasom
F{RVATSKI Ki{JTIEVNTCI
MUSLIiNANI
HRVATSKI KNJIZEVNICI MUSLIMANI

CETTRI STOLJECA OD MEHMEDOVE
,,HRVATSKE PJESME" DO SELIMOVICEVA
,,DERVISA I SMRTI" (-)
ELEMENTI ISLAMSKE CIVILIZACIJE
HRVATSKOJ NACIONALNOJ KULTURI
Ier
hrcatskog iezika ium
Moi'e d'a goii,
Moie da spoii
Istok i zapad, Piesmu i'
um.
Se.r'vsr-sec B.l5ecrd
je
RAZNOLIKOST nacionalnih kultura
prouzrokovana
dogadajima i
njihovim posljedicama, koje obiljepovijesnim

iavaju i daju posebnost kulturnim razvicima ramih nacija'
hrvatska nacionalna kultura, oblikovana kroz viSe od tisu6u
godina stvarala5tva, a i nehrvatskog elementa medu Hrvati-
i materijalnih vrijednosti. No upravo ono, 5to je u6iniJo nalu kulturu posebnom
ma, ukupnost je svih nalih duhovnih
i razliiitom od drugih nacionalnih kultura, povijesni su

dogattaji i razvoji na jednom pograni6nom podrudju. U
svojem prepoznavanju i swstavanju civilizacija Toynbee je
opravdano i bez kolebanja smjestio Hrvate u zapadnu civilizaciju, ali isto tako je odmah uobio njihovu pogranidnu
ulogu na jugoistoku podrudia te civilizacije, mjestu kasnijeg
susreta triju civilizacija: zapadne, islamske i isto6no-ortodoksne. Razvoj hrvatske nacionalne kuiture se kre6e skoro
iskljubivo unutar zapadne civilizacije sve do prodora Osmanlija. Ali od tada, elementi islamske, a donekle i isto6no-
(") Ova je studija bila prvotno objavljena.u^jubilarnom

broiu',,Ilructske reaiie" / God' XX., sv. 4 (80). prosinac
1970.,'str. 983-996. Ovdje je ispravljena
dopunjena'
207
l
l
o*odoksne civilizacije, pobinju prodirati na hrvatski zapad'

Medutim, dok univerzalni islam zaclobiva za sebe jedan
vaZan dio hrvatskog puianstva, dotle pravoslavlje uglavnorn
prodire snagom seoba. Potonja sintbioza i nakaleml;iv:lnje
novih tekovina na hrvatskorn zapldnja6kora thi unosi trove
sastojke u hrvatsku nacionalrrtr hulluru i stvala od nje jeclnu
izvanrednu kultrirokrlktL 1'ttljitvrL' d:r bi se onda konaino,
uslijed vala rnotlctlog nlcionirlizrna i okcidentaiizacije,

usrnjeriJa u novo, suvlon..lcrro rlzdoblje razvoja' IJsprkos
siluoj priviiriivttsti i sloicrrosti ovilkovih pojava, pravih
lroslrstica zl povjcsniiarc, nilrotloznanco i soc:iologe, hlvat-
slia zniirtost ostavlja ncrasvijeiilena iitrva podrudja hrvatske

nacionalne kulture. Jo! uvijr-:h poriojri poveiik bloj eruciita,
koji preskaiu njene islamske komponente, ili irn ne daju
clovoljno vaiilosti iz banalnih politik:rntskih razioga' To se
posebno vidi u danalrljern apsuidncrn tretiranju kullLrrnih
kretanja u S. I{. Bosni i Flercegovini, koje sluibena vlast
(upravo kao nekad austro-ugaiska) nastoji, s jeclire strane,
odvojiti i osamiti od kulturnih gibrnla u S. R' Iirvatskoj
(usprkos lozincri o bratstvu i jedinstvu), ilck, s ih'uge strane,
jugocentralisti i velikosrbi utjemju stiah u kosti krrlturnim
stvaraocima Zagreba i Sarajeva sa straiilom iovinizma,
upr:avo da sprijeie bratstvo i jedinstvo r-rie F{rvatske i
Flerceg-Bosnc.
* pittrltr(, s(.:
bosanski jezik, ni bosanska knjiTcvnost
zaito se to dini? Netko bi nam mogao na lrrz'itrtr txlgovorili'
cla je to iskljudivo stvar nacionalne oprodjclicrrosti ili rrt:-
ni
H*ati
.,
srpsku, a neopredijeljeni
ni u jednu' Problem je u
poglc<hr
onih nu"ionalno neopredijeljenih ustvari mnogo sloicrtiii

i ne moZe nas zadovoljiti takav neznanstveni, povr5ni pristup, Jedan knjiievnik moZe-sAm sebe, svjesno ili nesvjcsno'
neopredi;ellenim, ali ne moZe izbje6i ocjeni i
"udriivuti
organskom uvritenju njegova dlela u jednu knjiZevnost
prema odreclenim kriterijima. Zato prije svega treba ustanoviti jasne kriterije za odredivanje pripadnosti jednoj
knjiZevnosti.
slu6aju hrvatske knjiZevnosti
i bez obzira'
se radi o onoj starijoj, novijoj ili suvrtrmenoj' slijede6i

kriteriji se trebaju dosliedno primjeniivati'
cla
li
l. Kriterii
l""roatske nacionalne pri'padnosti'
hrvatsku
knjiiewost ulaze svi pisci Elraati' ukljuiivo i svi oni (posebno u starijoj knjiZevnosti), koji su za sebe upotrebljavali
povijesne nazive ekvivalentne
u ono doba nazivu Hrvat
za
tome, vrijedi Grabovdeva iednadiba HroutSloainac-Ilir. Ovdje treba spomenuti, da je naziv Sloaenac
toj", pte*a
prije 18.
stolje6a
bio hrvatskim kajkavcima istoznaian
Slo-
t:i.ncu, dok su sadadnji Slovenci bili uglavnom nazivani

Kranjci ili Vindi. Naziv Iiir je upotrebljavao u iznimnim
KIilTERIJI 2,4. ODREEIV:\N.JE i"itiPAilNOSTtr

HRVATSKOJ KNJIZEVNOSTI
strui:ajevima i po koji pisac Nehrvat, ali u takvom sluiaju

p.i-1".ta jeclnog drugog kriterija, na primjer jeziirrog, ocllui:*je o niegovoj knjiievnoj pripadnosti.
2. Kritarii hroatslte
1tokmii'nske
knjiiermost ulaze takodor pisci,
Saole ne pu,iti, a
tude ne prihoati.
NARODNA I'CSLOVICA
priytadtntli'
hlvatsku
koji su upotrobljavali
za
pokrajinske nazive: I)ubrootu'

tirt, Boirtiak, Dalmatin, Slaaonac, Bunieaac, Sokac, Istriian
itcl. I)uga rastrganost hrvatskoga nacionalnog podrubja
razlogom je nagla5enom regionalizmu te priwemenom po-
:;cbe
i za svoj narod hrvatske
ograni6enju naziva Hrvat na izvjesnu pokrajinu'

koja nije obuhva6ala cjelokupno hrvatsko etnibko podrudje'
U sludaju, cla koji hrvatski pokraiinski naziv upotrijebi i
pliparlnik koje druge narodnosti, treba se pr"imijeniti kriterij
rracionalne pripadnosti ili koji drugi kriterij.
vlar:enju
ONO Ito se dogada na kulturnom polju uopi:e, oclraiava se

i na knjiievnosti kao urnjetnosti rijcii. tor.rl bitn<tm sastojku
svake nacionalne kulture, Prcvri:.ri:i po noclavno objelodanjenim povijestima i preglcclirna knji)t:vnosti, antologijama
hrvatske i op6ejuZnoslavcnskc pjer;ttit: i proze, te po enciklopedijarna, izgleda, da se mnoge irosirnsko-hercegovtrike (ll-h)
h,fuslimane-knjiievnike ostavlja u kultulncm i knjr'ievncm
zrakopraznom prostoru. Jer ne postoji nrl bosanska nacija,
208
b-h Muslimana, prema kojoj dcklrtlilrrrri

u hrvatsku knjiZevnost, deklarirani Srbi rr
opredjeljenosti
'ula"e
1,
3. Ieziini kriterii. U hrvatsku knjiZevnost ulaze pisci lr'roat'

skog iezika, uklju6ivli i one, koji su svoj hrvatski jt:zik
zvali svojevremeno ekvivalentnim nacionalnirn
(sloahr.lci'
20{)
ilirski)
ik
pol<rajinskim (dubrovadki, boinja6ki, dalmatinski,
slavonski itd.) nazivima. Ovaj se kriterij primjenjuje bez

obzira, da li se radi o lnjiZevnim (crkoeno-glagolioiki, srnre'
{i dijalekatskim izradaiima
(dakavski, kajkavski, Stokavsko-ikavski i ijekavski)' Potrebno
je jo5 spomenuti, da su Hrvati knjiievno stvarali i na drugim
meni hrrtatski knii\eond iezik)
jezicima velikih kultura (latinski, talijanski, njema6ki, turski'

arapski i perzijski) pa ipak oni ne pripadaju drugim na-
cionalnim knjiievnostima radi primjene kriterija nacionalne

pripadnosti
Iatinista
ili
kojeg drugog kriterija' To je sludaj hroatskih'
i"slamista.
Kriterii kulturne pripadnosti. Hwatskoj knjfievnosti pripadaju i svi oni pisci Hrvati i Nehrvati, koji su po rodenju
vnog podrubja (Gradii6anski i Badki llrvati, crnigttrnti ilrl')'

o,r"i ," kriterij moie primijeniti samo u pos<lrrrirn shli'nlcvima. Prema tome, u hrvatsku knjiZevnost ulazc pisci prr:rrrrt
prethodnim kriterijima, bez obzira na mjesto gdjc tko iivi
ili je rocten,
dok se teritorijalni kriterij moZe primijtxriti
tt
slu6ajevima pomanjkanja podataka, dvoumice, ncoclrcttcjugonosti i osamljenih slubajeva sveslavenstva, integralnog

Taclt
naziva'
i
turskog
talijanaitva
slavenstva, madaronstva,
It'
i
S'
R'
Hrvatske
S'
podru6ja
sadalnieg
podrijetlo
sa
se
Bosne
Hercegovine moZe primijeniti,
koji drugi kriterij, recimo jeziini
ili
po mogu6nosti
uz
onaj kulturne pripad-
nosti.
4.
iti duiim boravkom u hrvatskim kulturnim sredi5tima imali

ili zadobili osje6aj pripadnosti kulturnom stvaranju u Hlvatskoj. Ovamo spadaju i knjiZevnici' koji pripadaju hrvatskoj knjiZevnosti iz disto literarnih, estetskih i idejnih koncepcija.
Kriterii pisma' Hwatski knjiZevnici su pisali hrvatskom

glagollicom, hwatskom 6irilicom (bosandicom), latinicom i
arabicom. Svi pisci, koji su pisali hrv. glagoljicom ili bosandicom, pripadaju hwatskoj linjiiermosti radi hrvatske
samoniklosti tih pisama. Kod onih, koji su pisali starim
nadinima latinskog ili arapskog pisma, potrebno je primijeniti jo5 jedan drugi kriterij, recimo kriterij nacionalne ili
5.
kulturne pripadnosti, dok kod pisaca poslijepreporodne

hrvatske latinice i arabice ne moZe biti nikakove sumnje,
da se radi o hrvatskim knjiZevnicima.
6.
Yierski kri'tetii.
hrvatsku kriiZevnost ulaze takoder
pisci bez izrazite nacionalne svijesti, ali s jakim osje6ajem

vjerske pripadnosti, koja je iesto puta i pod posebnim
okolnostima znala biti dominantna pri susretu civilizacija na

nadem kulturnom podru6ju te pri odredivanju pripadnosti
(na primjer dubrova6ki katolicizam prema pravoslavnom
muslimansko starosjedilaStvo prema unutrainjobalkanskim doseljenicima, bogumilsko-muslimanski
zaledu, katolidko
kontinuitet itd.). Radi univerzalnosti religija ovaj kriterij

zahtijeva u mnogim sludajevima takoder primjenu jo! jednog
od ostalih kriterija, recimo jezidni ili hrvatski pokrajinski, i
ne moie
biti
ograni6en
ni na jednu pojedinu religiju'
DOPRINOS B-H MUSLIMANA HRVATSKOJ

KNJIZEVNOSTI DO ZAPOSJEDNUCA
I{ERCEG-BOSNE
Moi narod neka laganiiern

Bu.d.udnost
liepiu na tebi
Perotn
osnitsa,
gled'a ideale st:oie,

Poai,iesti ilrag,e otadl,bine moie!
U tebi
Muse Cazru C.t'rri

PREMA iznesenim kriterijima pripaclnosti, hrvatska knii-
Zevnost izgled,a kao raskolni mozaik umjctnosti rijeii i stiha'

u kom su skladno i kroz stolje6a slagane larolike kockice'
stakalca i kamen6i6i dakavstine, Stokavske ilekavStine i
ikavitine, kajkavitine, glagollice, latinice, bosanbice i arabice, sve do apoteoze suvremenog kniiievnog jezika' KnjiLevnici, ti majstori-graditelji tog mozaika, ve6im su dilelom
kr56ani
zapadnjaci, a manjim sljedbenici islama, pripadnici'

velikih civilizacija, ali stvaraoci samo jedne
clakle, dviiu
hrvatske kulture'
Koliko su god u proSlosti mnogi b-h Muslimani kao veziri

i vojskovode, umjetnici maia i poznavaoci drZavnidkog
runije6a upotpunili galeriju znamenitih Hrvata, ne smijc se
poclcijeniti ni broj danas poznatih pisaca'
Teritoriialnd kriterii, Radi izmijelanosti pudanstva te

radi velikog broja Hrvata izvan hrvatskog etni6kog i drZa-
7.
2lo
!ll
H nsatska
Pa
aliamiad'o kniii,eanost
.Toi od kraja 16. stolje6a javlja se
u Bosni, uz franjeva6ku
katolidku knjiZevnost, knjiZevnost bosanskih Muslimana

uglavnom na hrvatskom Stokavsko-S6akavskom, ikavskom
dijalektu, pisana arabicom, a poznata kao hnsatska aliami'atlo knii'ieonosf. Oslanjaju6i se prvotno na istodnja6ko a
zatim viSe na narodno pjesni3tvo, ona traje do okupacije
je to poezija
vjerska
Bosne i Ifercegovine (1878.). PreteZno
(pjepoubno-moralisti6ka
(pjesme
zatim
i'tahiie),
poboina
i
sme kaskle) i peticionog i prituZbenog karaktera (stihovani
arzuhali. i mahzari), ali ima i patriotskih i liubarmih stihova'
Ve6 oko 1588./89. javlja se Mehmed' sa svojom Hraatskom
u 17. stoljeiw Haddi

Jusuf Lianiak pisac spjevova-prituibi; Muhamed Heaoii'
pjesmom (Chin:at tiitkisi); pa zatim
Uskufi, leksikograf (hrvatsko-turski rjeEnik), pjesnik ilahija,

pozivA na islam, jednog spjeva o Zenama i jedne ljubavne
pjesme; Hasan Kaimiia Zrinooii, dervii, pjesnik kasida,

jeclne patriotske protumleta6ke pjesme (Nemojte se kladiti, /
a Hrvate paliti; / za to 6ete platiti, / kad vam ode Kandija) i poziva na islam (O Hrvati 6ujte me!).
U 18. stolje6u imamo Duoaniski arzuhal (Mehmed-aga
Pruitanin), a stvaraju jo5 i detvorica poznatih pisaca:
Muhamed Vellhodil'6, pjesnik jedne kasiile i sastavljad nekoliko proznih diela; Mustafa Baieskiia, autor triju pjesama,
nredu kojima
je i
uspjela Pobo2na piesnTat
Karahoclin, autor popularne pjesme Boiniakuia,
Ah'med
Muhamed
Raziia.
19. stolje6u pjesnici muslimani aljamiada stoje pod jakim

rrtjecajem narodne piesme. Mettu njima su Seii'd Vehab
Ilhamiia, derviS revolucionarnog stava, pjesnik dvadeset

saduvanih piesama i autor jednog vjeronauka; Utnihan'a
Cmidina, prva poznata pjesnikinja muslimanka i autorica
popularne pjesme Sarailiie idu na ooisku protio Srbiie;
Mustaia Firakiia, pjesnik jednog oplirnog arnthala; Abdurahman Siriia, artor triju dervi5kih pjesama; Feizo Softa
Trarsniianin, autor jedne interesantne lirske pjesme; Hasan
Trarsni.6ani,n, pjesnik dviju stihovanih poslanica; Iusuf-beg'
Aengi6, autor spjeva Aadiia; Abdulkerirn' Tefterdariia, piesnik op5irnog spieva o islamskim vjerskirn duZnostima;
Omer tlumo, puilci prosvjetitelj i promicatelj hrvatskih
djela pisanih arabicom; Sulih Guieaic, prevodilac s turskog
Meoluda; i, konadno, Muhamed Ruidiia. Hamza Puzi'6,
autor spjeva lbrabi'm terziia. lJz djela spomenutih spisatelja,
ima ih
212
manje znadajnih od poznatih
nepoznatih autora'
poslije zaposjednu6a Herceg-Bosne (1878.) ima rrt:koliti su skoro isklju6ivo autori vjt:rrr-
ko aljamiado pisaca, no
naubnih djela.
Hraatski islamisti
Poput hrvatskih latinista u zapadnim krajevima, b-h Muslimani stvaraju usporedno s hgvatskom aljamiado knjiZevnosti
takoder i na orijentalnim jezicima: turskom, arapskom i
perzijskom. MoZe se prema tome uz hrvatske latiniste
govoriti i o hnsatskim islamistima (za razlik:u od hrvatskih
orijentalista). Medu njima je takoder i nekolicina ve6 spomenutih aljamiado pisaca.
Kao prvi hrvatski islamisti pojavljuju se
u 15' stolje6u
pjesnici Adnd (Mahmud-paia Abogovil, vezir, mecena, drZawik i vojskovoda) i pjesnik-dewii Serai, Njih slijedi u
16. stolje6u Hasan Cafi Turhanoaii Pruitak, pisac politiikopovijesne rasprave Nezamal ulem (lJtedba svijeta), Ibrahim'
beg Alaibegoaii, poznat pod imenom Peieoi, kronidar Turskog carstva (1520.-1641.), AIi-Dede, dervi!, zvan Seihutturbe, u6ena mu djela Es'iletulhikeni i Eaail, objavljena
nekoliko puta u Kairu i Carigradu, i Arif-beg Ri'zaanbegooii
sa psendonimom ltrikmet, piesnik, misti6ni filozof, autor
politiiko-povijesnih tema i glasoviti pravnik' Od pjesnika u
i6. ,to11"6., treba spomenuti niz imema: Surni (piesni6ko
ime Mustafa-paie Skenderpaii6 Juri5evi6a' zeta sultana Selima II.), Siri, Ziidi, Nihadi (Muhamed Karamusi6), Sudi,
Sani (Salih eellii6), Deroii-paia Baiezidagit, Medi'azi i
Lamekani.
17. stolje6u djeluju ve6 spornenuti aljamiado knjiievnici

Had,ii lusul Li'aniak, putopisac na turskom iezikt; Muhamerl Heoaii rJskufi, pisac na turskom, arapskom i perzijskom; Hason Kaimiia Zrinorsii, pisac na arapskom i perzijskom, a na turskom autor zbirki Dioan i Yaridat; zatim
Abclutah Boiniak, derviS, pisac iezdesetak djela iz islamske
rnistike na turskom i arapskom jeziku, metlu njima i glasovitog komentara Ibni Arebijina El-Fuswa, po kojem je
postao poznat kao Su'ihul'Fusus (komentator Fususa);
Ilusan (Koilia) Mortarac, autor povijesti Ahbaruil duael
(DrZavne vijesti) i prevodilac na turski Bedai-ub aeka,
pjesnidki mu je pseudonim Hukmi; Mustafa Eiubooi|,
autor dvadeset i pet djela i prevodilac Sezdeset knjiga;
Mahmud Mostarac, poznat kao Beiazi-zade llamadi, t6'enjak, retoriiar i pravnik, iz retorike napisao djelo Elbetltiiitt
2t3
(O tropovima i figurama); i Mustafa Baieskiia, ljetopisac

Bosne i Sarajeva na turskom jeziku' U 17' stolje6u medu
ostalim pjesnicima treba spomenuti slijede6e : N erkesi
(Muhamed Sarajlija), Feridun (Ali Sira), Faia (Abdulah)'
Feozi (Mehmed), Gaibiia, Mezaki, Bezmi, Zikri, Hilmi'
Talib (Ahmed), Sebleti, Teoekuli-Decle, Sukeri (Zekerija)'
Reiid (Muhamed), Sabit (Alaudin Alila Boinjak Uii-anin)'
ebe (5ejh Hasan).
stolje6a su hrvatski islamisti Nlolnmed lusufoaic'
pisac arapske sintakse na turskom; Ahm'ed Mostarac, izvr'
stan poznavalac islamskog prava' o kojcm je napisao pa1'
djela; Mustafa Boirtiak sa pseudonimt>n Ledwtni, pisac
N azmi,-D
Iz 18,
komentara glasovitom mistidnom dielu Mesneal i autor

jedne knjige pjesama na turskom i perzijskom, zatim pjesnici Meili (Mehmed Kuranija) i Zikri (lbrahim UZi6anin) i
Seoki,.
Bosne treba
joi
spomenuti
Mohamed, Saci:r Kurttehaii\a, ul.ednika sluZbenih novina
Bosna i vlasnika i urednika iasopisa na turskom Eulseni
Iz 19. stolje6a prije zaposjednu6a
i, kona6no, joS pjesnici Sini, Zuhdi (Abdulkerim

Tefterdarija), Habiba Stodeai'i i Atif klikmet'
Sarai;
Ovaj pregled je viie nego povrlan i sai'et, kad se uzme u

obzir, c1a je preko stotinu naiih pjesnika stvaralo na turskom,
arapskom i perzijskom. No, iako je knjiievno stvaranje
hrvatskih islamista plodnije i bolje od hrvatskih aljamiado
knjiZevnika, ono ioi uvijek 6eka, da se u prijevodima otkrije
hwatskoj javnosti i tako povrati u nalu kulturno-knjiievnu
riznicu.
Hroatsko na,rod,no nrusliman"skoytiesniitt:o

spomenuti pisci hwatskog aliamiada, ni hwatski
islamisti ne daju nam potpunu sliku doprinosa Muslimana
Ali ni
hrvatskoj knjiZevnosti prije zaposjednu6a Bosne' Opstojnost

bogate usmene narodne knjiie\'nosti medu Muslimanima
ostavila nam je u naslijede krcatu riznicu tog narodnog

blaga, u pwom redu narodnog pjesniStva'
Muslimanske narodne epske piesme su nastale dobrim

dijelom na podrubju Turske Flrvatske (Bosanske Krajine)' a
pjevaju najviie o Zenidbama i svatovima, otkupljivanju
zarobllenih junaka, dvobojima istaknutih junaka, o borbama
s kri6anskim junacima i sl. Velika painja se poklania opisu
214
omZja, noinje, konja
konjske opreme' a
tr<:kittt pilstrtrt
manailazimodakinaopisekrajobraza.Najp<lzrrlrtijijrrrl:tt.i
pjesama su Derzelez Aliia, Mustaibeg Llikl s l)tllrirtr"

braia Muio i AIil Hrniica iz KIaduSe, Boiiii| Aliiu i post:lrttrr
zanimljiva 116nosl Budalina ToIe, koji se istide rtz ltt'alrlost
i s posebnim asketskim shva6anjima' Karakteristiino jt: zrt
te plerme, cla po neti-koj dubini i {ormalnoj ljepoti spatlajrr
u iajvrjednije plodove epskog pjesniiwan (Stadtmiiller)' tlt
se u njima <spominje mnogo manje surovosti, okrutnosti i
te cla
zvjerstava, nego u pjesmama drugih zbirkir (Mareti6)'
kr!6ani
vrijednost
pravednost
uistidu
te pjesme isto tako
skih lunaka, (eubeli6). I mnogi drugi proubavatelji hrvatske
muslimanske epske pjesme istiiu njihove etidke wjednote
(Jagi6, Corovi6, Krauss, Nametak, Schmaus, Bali6' Delorko'
tih
Frndi6).
Uz epsko narodno pjesniitvo, Muslimani njeguju i lirsko'

iensko piesniitao, balade i romance, kojih Flrvati (muslirnani
katolici) imaju mnogo vi5e nego Srbi,
a kojim
je
medu Muslimanima pogodovala haremska i dvorska sredina'

Pwa i glasovita muslimanska balada Hasanagi'ni'ca dospjeva
1744. preko Fortisova ,,Viaggio in Dalmazia" u zapadno-
evropsku javnost, te je preko nje i probutien interes za

naie narodno pjesniStvo. Hasanaginica je u5la u Herderovu
prepje,,stimrnen der Vtjlker in Liedern", a' prema Bali6u,
Walter
Merimde,
Goethe,
vali su je ili se njome zanimali
Grimm'
Gerber,
Ljermontov,
Jakov
Puikin,
Scott, Bayron,
Lamartine, Mickiewicz i Kopitar' S druge strane, utjecaj
orijentalne osje6ajnosti i 6uvstvenosti medu hrvatskim Muslimanima naiao je svoi najpotpuniji umjetnidki izraz i sa'
clrZaj u seDdalinki, tom izvanrednom boinjabkom ljubavnom
pjesniitvu, koje je uz folklorne elemente puno lirske istanlanorti i orijentalnog kolorita. Sevdalinke su najbolji dokaz
intenzivne emocionalnosti b-h Muslimana'
Na koncu joi treba spomenuti narodne pripovijetke' poslovice i zagonetke, meclu kojima se istiiu brojne novele i
je taj
anegdote o simpatidnoj libnosti Nasrudinhodia' Iako
govori
ustvari
nam
njega
lik orijentalnog podrijetla, kroz
narodni pripovjeda6 o mnogim realnostima iivota pod zaStitom Nasrudinove 5ale.
ll5
clnika
DOPRINOS MUSLIMANA HRVATSKOJ
KNJIZEVNOSTI U ZADNJIH
STOTINJAK GODINA
tihim leton,, s oblaka na oblak

kroz mreiu sunca krti Put,
da ytobrane i,ice zlatnog sunca
spusti u gniiezda kut.
Ser-rn Ar-ri
HRVATSKtr preporodne ideje su se telko probijale iz uie

Hrvatske preko turske granice u Herceg-Bosnu' KnjiZevni
preporodni rad se ograniduje na mlade ,,ilire"'fratre, dok
kocl Muslimana ne nailazi na odziv. Tek nakon zaposjednu6a Bosne i Hercegovine, 1878', i ve6 potkraj 19' stolje6a
podinju se uklapati i b-h Muslimani u poslijepreporodnu,
noviju hrvatsku knjiZevnost. ,,Medu prvima javlia se Mehmed-bog Kapetanoaii-Liubuiak s narodnim umotvorinama
i prijevodima s istobnih islamskih jezika (,,Narodno blago"
i ,,Istodno blago"). U ,,Prosvjeti" i u izdanjima Matice
Hrvatske podinju suradivati Safaet-beg Baiagi'6 (Mirza
Safvet) i Osman Aziz (Osman Nuri HadZi6 i Ivan Milidevi6)'
Pokretanjem ,,Nade" u Sarajevu 1895., kojoj je bio urednik
Silvije Strahimir Kranjievi6, podinju ovi pisci intenzivnije
a posebno su bili
muslimanski porodidni list ,,Behar" (I. svibnja 1900'), ,,list
za pouku i zabalrr". Ovaj list je trebao Iiriti prosvjetu medu
bosansko-hercegovadkim muslimanima, izgradivati njihovo
obrazovanje u zapadnjabkom duhu, te buditi hrvatslcu nacionalnu svijest. Sve se to radilo wlo oprezno, jer su b' h'
knjiievno raditi,
aktivni, kad osnovaie
bili u odgoju patrijarhalni, u vjeri konzervativni,

nepovjerljivi prema svemu, ito je dolazilo od inovjeraca,
prvih
,,Svaba", pa to vile treba cijeniti kulturni rad ovih
muslimanskih hrvatskih knjiievnika. Izmedu ovlh se u
hroatske realiste obiino uvri6uju Osman Nu'ri Hadi'ic
(1869.-1937.), Edhem Mutabdi'i (1862.-1954.) i Rttmid Sahimuslimani
noai6 ,,Ekrem" (f882.-1936.), prva dva pripovjedada i romanopisca, a tre6i pisac pu6kih drama i komedija' Oni
iznose probleme Bosne desto s rockrljulrnirn, plosvjetnim i
socijalnim tendencijama' ali im diela jol nisu bila dostigla
potpunu umjetnidku vrsno6u realizma.
Svestranog i zasluLnog Safoet-begu Baiagiia (1870'-1934')'
pjesnika, prevodioca, udenjaka, orijentalistu, dru5tvenog ra-
2t6
politi6ara neki povjesnici knjiZcvrrosli
svrslrtvttltt
medu hrvatske realiste, dok ga drugi smatrajtr priprrrlrriliorrr

tljclo
hwatske moderne. Svojevremeno se njegovo pjcsrrii'ko
krto
lLtl
niegov
cijeni
viSe
mnogo
se
danas
ali
vrlo cijenilo,
jc lrrvrttuienjaka, kulturnog povjesnidara i orijentaliste' On
ski muslimanski preporoditelj, koji je izvriio veliki rrtit:t:irj
na mlade muslimanske generacije.
lJ hraatsku mod'errnt' spada izraziti pjesnik-bohem Mtsrr
Cazim Catii (1878.-1915'). On se mec[u prvima oslobat-lrr
clotadalnjih romantidnih Sablona tradicionalne poezije' kojc
slijede b-h pjesnici Muslimani' Posebno nakon njegovog
kontakta u Zagrebu s Matoiem, Tinom i Galovi6em, on se
izdii,e r ljubavnoj lirici, u kojoj se spajaju modernisti6ka
pjesni6ka shva6anja s istodnja6kom osje6ajnoi6u' 6uvstveno56u i pntenosti. Zbirke su mt: Piesme (i914')' Izabrane
piesme (f928.), Odabrane piesme (L965')'
Medu mnogim revnim suradnicima Beharu, osim gore spomenute Sestorice, treba jod spomenuti nekoliko pisaca' Tu
su pjesnici: Riza-beg Kapetanooi| Liubuiak (1868'-193f') i
Eemsuctl'n Sarcili| (1877.-1960.) ; pisci ptoze: Hamdiia
Mutic (lBBl.-I944.), Huei,n Dogo (1880'-1961', prui musl'
pisac hum' novela)' Ilaidar Fazlagic (1867'-1933')' Fehim
i Muhamed Emin Dizdar (1882'-1939') ;

sakrrplja6i narodnog blaga: Ahmed i Aliia Ali'efendii'
Llrtstafa Behlulooit, Fehim LI. Baitauieaii, Fehim Bariak-
Spaho (1877.-1942.)
tarrzai,i
Halid
Sarar"t Trebi,niac'
hraatskoi med,utatnoi knii\eanosti b-h knjiievnici Musligibanja

rnani su dostigli pune tijekove hrvatskih knjiievnih
su'
Oni
visini'
na
umjetnicki
te stvaraiu plodno, vlsno i
i
tematiku
probleme
uz
prvenstveno
dalje
i
iasno, ,rezani
obraI'Ierceg-Bosne, ali ih ima takoder eksperimcntatora i
Bie'
Hizi
njima
medu
Naistariji
ie
ilivada socijalne tematike.
rozaboravljeni
plodni
neopravclano
i
(1886.-1972.),
leaac
manop;sac (Minka, L9I7,; Rene Logotitles, L92O'; Melika'
je
1927.; Zid'anie sreinog doma, 1934' itd')' Tematika mu
je
prozvan
po
tomu
,,muslimanski
i
svijet
egzotiini islamski
(lBgB'Pierre Loti". Slijecli po dobi Ahmed Muradbegooi|
i
grupe
ekspresionista
1972.), pwenstveno dramski pisac iz
putu'
L936'
Bofiem
No
(Maika,
1934';
eksperimentatora
tliseiin beg Cradai\eaii, 1942), a i novelist s b-h tcrnalikom (knjige pripovijetki: Noiemooa lada, 1924'; Ilurennko
noaele, 1924'; Saiiet u opancima, 1936'; U aezit'ttrtirrt ultt'
(190(i')' lili' rrr'
iama, 194I.). Medu pjesnicima su Salih Alic
(l'ir"r/'i
i
svit:llrr"
impresionisti6kih slika, punih ,,boja, muzikc
IJ
:ll'i
akoareli, L94L; Lirski dneonift, 1953')
manje poznati
Huseiin Aengi,6. Plodan i Herceg-Bosnom inspiriran ie Aliia

Nametak (1906.), priznati majstor pripovijetke i pisac romana, vanredan poznavalac muslimanske psihe i Zivota' te
istalnuti predstawrik nacionalno i vjerski usmjerenih knji-
ievnika Mrrslimana (knjige pripovijedaka: Bairam fu'tarsa'

L93l; Dobri Boiniani 1937.; Za obraz, 1942' Ramazan'
ske pri.ie, L941.).
Od starije generacije, medu njima i nekoliko prijeratnih

beharlija, mastavljaju radom u meduratno dobaz Eemsudin
(193t')
Sarajlic, pjesnik i pisac novela Iz bosonske romanti'ke
Zarasli putooi (1944.); Husein Dogo (vrijedni suradnik

Notsog Behara); Hamdiia Mulii, pisac pri6a za djecu Iz
naie rnahale (Lg44.); pa pisci proze Murat Smalii (1897'1936.) i Nafiia Sarailii (1S93.-1970'); i pjesnici Nazif Resuloaii (1886.-1939.) i Fodit Ku;rtaeii (1889'-1958')'
U generaciji knjiZevnika rodenih podetkom ovoga stolje6a'
a koji podinju djelovati izmedu dva rata, nalaze se uz
spomenutog Nametka i Ali6a: Hamid Dizdar (1907"1967')'
piru" p.o"" i pjesnik; Husniia Aengi| (1907'), pjesnik; Soit
Orahoaac (1909.), pjesnik; Sukriio Pand'Zo (1910')' pjesnik
i pisac proze; Mustafa H. Crabianooii (piesme Bosna'
1938.); Emoer Aohkoai| (1913.), autor uspjele i populame
Legend.e o AIi Paii (1944.); i pjesnici lsmet Zunii (1914'-
1945.)
i laiar
Ramusoai'6.
Najistaknutiji od predstavnika hrvatske socijalne literature

i predvodnik ,,lijevo" usmjerenih kniiZevnika Muslimana je
Hasan Kiki6 (1905.-1942'), pjesnik, pripovjedad (Prorsinci'ia
u pozadini, 1935') i romanopisac (Ho-tuk, 1936'; Bukoe'
1938.). On je priznat, poznat i najuspjeliji u prozi, kad
piSe o Sumskim radnicima i bosanskoj sirotinji dinami6nim
se osje6a pone5to
socijalne literature
snik
utjecaj Krlele' Pripadnik

pjeambijent
slika
kojima
u
pripovijetki,
pisac kratkih
,tilo-, o kojem
ie i Ziio Di.zdareaic (1916'-1942')'
bosanske kasabe.
Bjelevac)
Snfi:l l(r'rr'
Pt'ttokaz (1937'-1939', ur' Kikii' srrr'
.krrplirtli
s.
str
Behara"
Rami6 i a'';' otto ,,Novog
;:;,"i;"
olii"ilZ"t"t"i Muslimani hrvatske rodoljubnc i vicrskc
krrjiicvrrit:i
bili
i"",""ti", dok su pobornici ,,Putokaza"
podvojenosti' svi stt
usmjereni. I pokraj ove idejne
,fti"#'
-f."iiZ"""i"i
hrvatske knjiirrvr rounutar
stvarali
Muslimani
o,ri -;il
Hume (1895')' krrji
adri6evskog slu6aja Hamze
;.;,
inklinira Beogradu.
svjetskog rtta
Posliieratna kniiiersnost- Zd'vriieme Drugog
nalochr'
hrvatskom
u
ciielom
i
kao
medu b-h Muslimanima,
jednoj
na
dolazi do polarizacije s hrvatskim nacionalistima
strani
i komunistima-ljevi6arima na drugoj' Neki od kniiZev-
nika pogibaju za svoje ideale, poput
knjiZevnika-novinara
ftl""l*Sahinovi6aEkremova,kojiprizauze6uZagtebai
po purtiruni* a izlazi na ulicu u odori hrvatskog 6asnika
dok
frra" potos"n; Hasan Kiki6 pogiba od 6etni6ke ruke'
pogiba kao komunist u Jasenovcu' Mnogi

i hrvatopet pretrpljuju progone tek radi svojih islamskih
grupe oko
i
poput
Nametka
osje6aja,
"No,kih ,ru"lonulnih
su se opet
vog Behu.a", i proiao je cijeli niz godin-a' -dok
poieli poiarrljivati na knjiZewo-umjetni6koj sceni' U menastavlja stvad,rur"rrr"ttu nekolicina prijeratnih lnjiZevnika
iti"- tjtra**i6
ranjem.
najistaknutija li6nost postaje- Mak Di'zdar

(19i7.-r97f.). On sa svojom priieratnom zbirkom Yidooopo'
i- iir"llnu"
iza
iirko not lisso'; t<reee stazama refleksiwe lirike' No
(1958')
i
zbirkaPorsratak
,"au ," no"rnuma Plioaiica (1954'),
(1963')'
ma Ol<rutnosti kruga (1960'), Koliena zo
nxd'donu
djelu Kameni
vrhunskom
svom
pribliiava
(1965.),
Miniiature
izraz
arhaidni
spaja
s,pao'ai (1966.), gdje na vlastiti nadin
pjesni5tvom i daruje hrvatskoj po-
sie6uka sa suvremenim
pot"U"o vrijedni doprinos svog lirskog lrailerria Uz
stvara"riii
Dizdira, od starijih treba spomenuti jo3 poslijeratno
Suktiiu
zatim
Aolakooita'
Enoera
Sotlio Aliia (L913') i
^i"
Dizdara
Pand,ilt (f910.), izrazitog emocionalistu; Hamida
grupe
(1907,), pjesnika socijalne orijentacije iz prijeratne
ot
o ,,f,ttoi""""; te
Saita Orahooca
(f909')' Od mladih lirs-
kihstvaralacaistiduseNazifFrndil(1920'),kojinastupatt
'A
Ba5agi6, Mulabdi6, Cau5evi6, Cati6, Dvornikovi6, Sahinovi6)

nastavlja se mostarski Biser (1912.-1914', 1918', izd' Kalajdli6, ur. Cati6). Izmedu dva rata ve6 izlaze tri kniiZevne revije: Noai Behar (1927.-1944', urednici: A' Na-
lslamoai|ueao$sza),Nusretlclrizoa'i(19s0.),kojip<>slijrl
(1932') i Nrtpostaje prvenstveno prozni pisac, Atiia Kebo
'
ntjrrrlrrrlih
onih
val
Pravi
(1933')'
XielaZft-Had'i'i6
*na
pogledu hrvatskih muslimanskih knjiZevnih 6asopisa, na

ve6 spomenuti, pionirski Behar (1900'-19f0')' urednici:
metak
drugi)
liratkotrajni Nooi Viiek (1920',
ur'
Hizi
(1955')' M csu
ird.es aorl'cl I Pr e gledu mlad'e hntatske lirike
litiktt trt'vtr
pjesnika Muslimana, osim 6to unosi u hrvatskrr
l)t:ru1'rtr'li
Kusint
su:
Tu
mnogo'
ilZi"" mladosti, obe6aje
:ll1)
218
(1S36.), Asaf Durakoori (1938.), Mehmed Maiic (1939.),

lso Kalai (1939.), Esad P. Eki,noai| (1942.), Sad'ik Tabakoai,i (1942.), Ismet Bekri| (1943.), Aodo Muiki| (1944.),
Ibrahim lbn Kaian (1544.), Abdulah Sidran (1944.), Ahmed
Muhamecl Imumooi| (L944.), Alirizah Caii (1945.), DZemalud.i.n A.Ii6 (1547.), Irfan lTorozoai' (1947.)' Safet Sari6
(1948.), zatim Meho Buakoaic, HeIiI Dhtbran, Hazim Sakii,
Mehmed Aabranooi|, ne.4ad Kadii, NudLihana Eozi6, Ibrahim Haclii6, Enos Durakooi|, EsutJ Durakooii Fuka, Aado
Haloaian i Abtlul Kader Diab (i941'), zanimljivi sluiaj

Arapa, koji pjcva na hrvatskom jeziku.
Dvojica poslijeratnih pjesnika b-h muslimana su prihvatili
da budtr uvriteni u srpsku knjiZevnost (vidi Encilopediia
Jug,oslaaiie, Srbi)r Skender Kulenoai,i (1910., prijeratni pripadnik I(iki6eve hrvatske knjiZerare grupe oko ,,Putokaza")
Husein T'ahmi'itii. Medutim, dok Skender Kulenovi6 i nadalje pjeva i piie svojom materinskom hrvatskom ijekavicom,
jedna grupa pjesnika-pisaca (Safet Burina, Esad Ve1i6, Izet
Sarajli6, Husein Tahmilii6, Kemal Coco, Moho Rizvanovid,
Mubera Paii6 i HatidZa Krnjevi6) odriEu se i napultaju dak
i svoj hrvatski materinski jezik i po6inju pisati srbiianskom
knjiZevnom ekavicom. Nije telko u tim sludajevima do6i do
zakljuika, da se radi o andri6evskim sluiajevima posrblji-
vanja.
rJ I:trozi. b-h Muslimani, afirmirani i poznati hrvatski knjiievnici iz meduratnog doba postepeno i s poteikodama se
ukljuduju u poslijeratnu knjiievnost (Nametak, Aolakooii,

Muradbegoai| itd.). Dotle Hamza Humo (1895'), koji je
moZda sada neito manje orijentiran prema Beogradu, nastavlja raditi intenzivno i kao pjesnik i kao prozni pisac.
Od starijih, no koji su svoi k-njDevni opus stvorili uglavnom
iza rata, u prvom planu su po dobi Rasim Filipoadi (1909')'
Meia Selimoari (1910.) i Camil Si'iatii (I9L3.).
Rasim Filipot:i6, prijeratni pripadnik Kiki6eve,,lijeve"

grupe oko ,,Putokaza", iza rata stvara prvenstveno kao
dramaturg (1943.-1957.) s tematikom iz zatatne konspiratir'rrosti te iz malogradanske sredine Bosne, medutim

najbolja su mu djela komedije. Prijeratnrt proz:u (Zeleni
demon, L932.; Derzelel, Aliia, 1933.; Pauk, 1937.) nastavlja
nedavno objavljenim romanima Ni'iiia (1t)64.) i Doaidenia
smrti (1964.).
Mehmed,-Meia Selimoaii se smatra danas najboljim piscem
proze u Bosni. Nakon rorlrana i pripovijedaka (Pnsa ieta,
L951.; Tiii,ne, 1961.; Tud.a zemlia, 1962' Magla i miese-
iina) s tematikom iz rata i neposrcchlog polltllr('11 Tlvl)lir'

izbija on naglo rnitopoetskim, izvrsno nlpistttittt r()rrr;rrr.trr
Deraii i, smrr (1966.) u red najistakrutijili pislt;t rr'rr''
proze. U tradicionalnorn iztanti s komurrikativrrirrt iclr'
kti*i-
redeni6nim nizovima, Selimovi6 duboko zrtlrv:t'
sudbina
likom i sludajem Sejha Nurudina
rt
problemc Ijrrtlsliilr
dilema.
jc sittlrr
Jedan od najistaknutijih bosanskih pripoviedaia
pist:i
drugi
Camil Sliartd smatran nepravedno, kao i mnogi
tematilirr
5to
crpi
zato,
tek
iz Herceg-Bosne, regionalistom,
iz rodnog Sandiaka, opisuju6i i naglalavajudi
patrijarhalnost
svojih zernljaka' Njegove pripovijetke i romani (Ram-lruLiu'

1953.; Bihorci, 1955.; Zelen prsten na Dodi, 1957' l(ucu'
kuion'r iine lastaaice, 1962.; Naia snaha i mi' momci''
psihe
1962.) su proZete lirskim dijelovima i razumijevanjem
jednostavnim
i
komupisane
su
sandZaikih Ntluslimana, a
nikativnim izrazom'
O<l mladih treba spomenuti barem osam pisaca proze'
Medu njima su: Zaim Topti| (1920'), pisac iest knjiga priobjavljeliovijcdaka od kojih zadnja, More medu iablanima,
suvrejedan
najboljih
od
(L922.),
Hadii|
Fadil
na 1966.,
menih hrvatskih kornecliografa, i Nusret ldrizouic (f930')'
poiinje pjesmama, ali kratko iza toga prelrrzi na prozu' u
kojoj njeguje metaforidki i lirski izraz i stil' Rornali su tmr
(1960')'
zabctraui' .sairalu Baio (1956'), Srnrt niie /<ral
(1965')'
Do'
liubao
Borki'na
Mrau i aiclaia (1961'.) i novele
Ne
lrar
ie Deruii Suii'l
la Danilo i zbirke pripovijedaka
poznavalac boinja6kog mentaliteta
(i925.), pisac romana
Pobune. iatlm, Seacl Fetahagi| (1935'), autor pripovijetki

Aetur'tak posliie petka (1960.) i romana Drugo kruliersstao
smrti (1964'); Ali'ia Isakotsit (1932'), istandani i mekoputnrl
lirik; Nediad lbriiimooi| (1940.), ,'inokosni maitaiac", koji
traZi svoj vlastiti knjiZel'ni put; i naimladi Irfan tlorozoait
(re47.).
Da bi ova saZeta slika knjiievnog stvaranja Muslimana bill

koliko je mogu6e potpunija, treba spomenuti i rad rr posebnim literarnim vrstama onih stvaralaca koji nisu s1l()trrr'nuti kao preteino pisci poezije ili proze' lJz svestrrurt i
zasluZne tsaiagi6a, eati6a, Dogu, Mu1i6a, Namctka' Nlllirr
l)izdara it<l., tu su kriti6ari i povjesniiari novije krrjilt:vrr'
k l" S I l"'
sti : Ilamd'i;i a Kreieoliakouii, Ab cluraLnnan' N un
Ili'llt'tt
l)(:f!'i(l'
Nazeti6, Rizo Rami't, Safet Krupi<1', Mkllnt
l\lttlt'r
llri:ttt'ii"
Muri's
Kadi'c,
Reiad
Sami6, n[uhsin R'izxii,
l'ltt
ram Peraic, trItthumed Filipot:ic, Kusfun I'xtltitt' l|t;ittt
t r :
rt
mi,nooii, Hanifa Kapidii.i-Osmanagii
Mustafa Imam,ooii.
Medu povjesni6arima hrvatskog aljamiada i hrvatskih islamista nalaze se jo5: Seifudi.n Kemura, Mehmed' Spaho,
Mehmed HaniLLii, Riza Muderizoai|, Osman A. Sokolooic,
Deraii M. Korkut, Saiir Si.ktuii, Omer Muii6, Mehmecl
Muiezinooii, Hazim Scrbanoai.(, Muhu.med Hadi'iiahid, Mu'

hamed Muiii, Hiozija Hasanefend,ii, Nerl.im Fi'lipoai6, Bisera Nurudinoail, Ibrahim. Kemura i Suleiman, Crozdani1.
Humoristima treba cloclrti linaera Melnnetlbaii,ia i Omeru
Zorabdiia; putopiscirna lbralima Aokkiu, Muhameda Krpu,
sjene, obiavljena na hrvatskom u Mtrtlritlrr llXi7

i Mt:lrrrrr:tll11ii)
zastupani su u antologiji hrvatskog emigrantskog pjtrsrriilvit
Pod tudim neborn (KniiEnica Hrvatske revije, Bucnos Ailt:s,
i957.). U ,,Hrvatskoj reviji" joi suraduje Fetitl Salilun'irl
ga, Saiietla
Sva
tri
ova pjesnika (Hori6, Hrustanovi6
sa svoiim pjesmama
u stihu i prozi, te pisci kulttrrtro-
knjiZevnih doprinosa Smail Bali6, hlahmud
Muftii, hril:lt
Llasan Suliak, Asaf Durakoai| i Ferid Kafihmun.

emigraciji umfue Ismet II. Varatanooii, novinar i plijt'-
Aliia
ratni putopisac.
Hasana Liubuntiia, Serifa Sehooita, Mahm,uda Konihodi'ita, Arifa Tanotsi.6a, Zaku DZumhuta, Mensura Seferooitu,
Seada Sarateai\a, fuIuhameda L[uii6a, Tortka Kulenooiia,
Adu Mulabegooi\a, Hairudina Somuna i Mugdina Kara'
bega; komediografima Saliha Kazazoaiia, Safeta Paial46a I
Fedu Sehooiia; piscima drame Aliiu Hafizorsiia; piscima
za djecu Ahmeda Hromadiita i Adoana Hozi6a; i sabira6ima i izdavaiima hrvatskog muslimanskog narodnog stva-
ralaitva
joi ova vrijedna imena: Mehmeil DZ.
POSLIJERATNI NEOPREDIJELJENI B-H

MUSLIMANI I SUVREMENA HRVATSKA
KNJIZEVNOST
Kutt,
:::1:J":; ;: !;;xnz' u^J.lL o*,, *
Hasan Nametak, Izet Petteo, Esad Hadiiomerspahi|, Mu-
harem Kurtagi|, LIaIid Kreiealiakooi|, Salih Meiii, Hasan

Kadragi1, Alija Beitii, Muhamed Aikii, Nasko Frndia,
Murtafa Zirii I Denana Buturoait.
u hrvatskoj emigraciji stvaraju kniiZevnici Muslimani: detiri pjesnika i nekoliko kulturno-knjiZevnih
T izaan domoai,ne,
radnika. Oni uglar,rrom suraduju v, Hroatskoi reDiii, a pjevaju

i pi5u osim na hrvatskom i na stranim jezicima. Od pjesnika najistaknutije mjesto zarzima Al'an Hori6 (1923.), nekada3nji pripadnik Legije stranaca, koji sada Zivi u N'Iontrealu, Canada. O njegovim zbirkama pjesama na francuskom
L'aubo assassinde (1958.) i Blessure au flanc du ciel (1962.)
se mnogo i pohvalno pisalo i one su ga uvrstile medu
najpoznatije mlade kanadske pjesnike. Ali Hori6 ne zapuita
stvaranje na hrvatskom, pa mu je jedna vrsna zbirka

pjesama, Nemi.r duie, objavljena 1959. u nakiadi knjiinice
,,Osvit" u N,Iadridu. Uz I{ori6a stoje dva pjesnika iskrenog i
neposrednog stiha, Husniia Hrustanooi| (1923.) i mlatli Enuer Mehm.edagic (1929.), iija lirska ostvarenja io5 dekaju
savjesnu ocjenu. Hrustanovi6 je iivio klo erriigrant u Siriji,
Australiji i opet u Evropi. U Siriji pokre6e i ureduje list
Hraatska Volia (1949.), a u Spanjolskoj mu izlazi prva zbirka
prognanidke lirike, U ponorinw orenrena (1965.). Mehmedagi6eva prya zbirka pjesama Refleios izlazi na ipanjolskom
(Editorial Los Andes, Buenos Aires, 1954.), dok mu je dm-
ni
222
"
M.lx
Drzn.{n
DOK su aljamiado knjiZevnost, muslimansko narodno pjesniitvo i opredijeljeni knjiZevnici Muslimani u51i u hrvatsku
knjiievnost snagom i primjenom kriterija hrvatske nacional-
ne, pokrajinske, jezibne itd. pripadnosti, kao Ito to dokazuju

pojedina dobro uredena knjiZevno-historijska i antologr'jska
djela i studije, dotle u suwemenoj poslijerzrtnoj knjiZevnosti
postoji,,problem" svrstavanja neopreclijeljenih b-h Muslimana, Tog ,,problema" do 1945' zapravo nije bilo, jer je
uglavnom stvaranje svih Muslimana knjiievnika ulazilo u
hrvatsku knjiievnost, osim tek par rijetkih sluiajeva srbofilstva (Osman Eiki6, Hamza Humo). No, evo, Sto o tom
kaZe hrvatski knjiZewik Miroslav Vaupoti6 u ,,Panorami
hlvatske knjiZevnosti XX stolje6a".
,,Problem se komplici'ra pofiebom razgraniienia i sor.stunurfio
'pisaca
i,z teritoriia Bosne i Hercegooi.ne, iak i clanas, kul
u okairu rapubli.ke formira ioi iztazitiii kniii"tttrti

centar Saroieao (nego ito ie to bio u doba dielotsaniu ,,t:tttltt'
saraieaskih knii\eunika" u meiluratnom aremenu)' '|'tt it:
pitanie akutno i aktuelno, rTaraDno' u manioi ntittti. l'ist i
pregleda, historiia i studiia u naioi noaiioi srpskoi i lntlrl'
skoi kniiheonosti, utedrici i reduktori ontologi.iu, i'r:sltt rtrrt
se aed
tuhimki, zaboraoliaiu na pisce i,z Bosne d Llercegooine,

uieroiuino i radi to;ga ier iu u nedoumici kako i kamo da
ih sorstaiu. Osim posebnih sluiaieoa (Iao Andrii, Nooak
Sim,ii) pi,sci Srbi i Hroati u proilosti oriientirali -su se ai'ie

prema
'razloga,hroatskoi i srpskoi literatu'ri, i' iz konfesi,onalno-aierskih
dok su pi,sci mu.slimani to uiini'li' ponekad i iz naci,onilnih razloga opredielienia (A. Nametak, A. Muradbegoai6), a tlrug,i put iz literarno-ideinilt i, estetskih koncepci'ia
(H. Humo, H. Kikii). Saeietlno usprlcos oiitom i iasnom
tl,eklariraniu oeiine naiih pisaca i u tlrcatskoi i u Srbiii
(Crnoi Cori iYoiaotlini) pu i u llttsrri i llercegoaini za srpsku
i hruatsku. kniiIeonost, postoiao ie i uaiielc 6e postointi u
nuiim iusqo,slaoenskinr relaciiama di,o kniiieonika, koii s aiie
ili, rnanie i,elie, pruott ili, potrebe ne iele iskliuiiai'ie da se
opred,iiele za bilo koiu orJ niih'. A kono'ino i u naioi danai-
rtioi Sociialistiikoi Federatianoi Repwblici lttgoslaoiii afir'
m.irani. znaiairfi staaraoci, i. izuzetne knii.ieane li'ino.sti postaiu'

iug,oslaaenslei pisci, bez obzi,ra i'z koie republike i'l'i knii'i'eanacionalnog sredi,ita dolaze. lpak spomenuti
no-lcu,Iturnog,
problem ne mohe se mimo(i, ier danas d'ieluie dosia Srba
po nacionalnosti kao lv'aatski lcniiiaani,ci (Flraatska, Dalma'
ciia), a nelto manje i, u obrnutonr slutoiu (Beograd, Voixo'

dina), zatim postoii tratlici,ia kontinuiteta bunieaaike h{ii:exnosti baikih trIruuta i, rltu.g,i, periferni, sluiaieai, koie u
okxiru druitaenih knii2eonih arrtagonizama razdoblia izmed'u
doa t'ato niie moguie izbieci. Dakle da rezimfuamo: u oDont
preg,Iedlt, g,olorit ie se o najznatainiiim preclstaani'cima
hraatske proze izmedu daa ruta, o onirn piscima koii stt
ili su muslimani, potpuno afirmi.rani u hroat.tkoi knjileunosti (N. Simii., II. Kikii, S. Galogaia, A. Nc.me:tak), a neie se goDoriti o oni,m kojd su aeti, dio kniii,ea'
t'tog luda objuaili, u Beograclu (1. Andric, II. Llutno, Z. Eubii), S. Miliii6, N. Bartrtlotsic, itd.) i tanto xntain'iie dieloxali kao lcnii&eani, i iaani rudnici."
poriieklom, Srbi
ovom pristupu k ,,prob1emu" slaZemo se s Vaupotri6em,

da je pitanje svrstavanja neopredijeljenih knjiievnika l,{uslimana akutno i aktuelno (iako sada ne u rnanjoj mjrli, nego
upravo obratno), te da pisci pregleda, historija i stuthija i
uredr-rici
redaktori antologija desto ma6uhirski zaboravljaju
na pisce iz Bosne i Hercegovine. Ali ne siaZemo se, niti se

itko n'roie sloZiti, da postoje neki jugoslavenski pisci, ma
koliko god oni bili izuzetne knjiZevne lidnosti, kad ne postoji ni jugoslavensi jezik, ni jugoslavenska krrltura, ri jrrgoslavenska knjii,ewost, a niti jedinstvena jttgoslavenska Iitalrrika publika. Isto iako smatratntt lpsttltlorrt, cl:r t jugoslavcnskim ili bilo kojim relacijarrn rrroi<: Iriti knjiZevnika, koj.i
,,...s aiie ili, manie ielie, pruoo il,i potrebe ne *ele iskliu'
ii,oiie da se oprediiele..." te tlko ostaju visiti izvan svake
knjiZevnosti, iako svtrtko zna, da nekuda ipak pripadaju.
Ako netko ne ieli da se nacionalno opredilcli, on noie na
to reklamirati neko pravo, pa rnakar i iz Ttotrttlx:' Ali lo Irt:

prestaje biti abnormalnost i apsurdnost i s tittl st: ttc ttttrzt'
voditi pri svrstavanju jedan povjesniiar knjiZevrrosti, krili':rr
ili urednik iedne antologije, jer za njega su l''vairtt' tlt'klrt'

rativnosti ili nedeklarativnosti prouzro6ene k<ljcklkovirrr
neknjiZevnim razlozima, nego on mora primjenjivlt:i i tLr'
slleclno sliiecliti kriterije organske pripadnosti jednoj lurji
-evnosti, u naiem slu-aju kriterije odredivanja pripadnosti
hrvatskoj knjiievnosti. Prema tome, kad smo suprotstavlicrri
sltdajt jednog knjiZevnika, koji se javno ne oprecljeljuit:

za saoitt, knjiZevnost, recimo iz politi6kih razloga, on ioi
uvijek ne ostaje i ne moZe ostati izvan sooie knjiievnosti'
Iz povijesti hrvatske knjiZevnosti znamo, da nije uvijek
potrebna primjena kriterija nacionalne pripadnosti, nego to
mogr biti i kliteriji hrvatske pokrajinske pripadnosti, jezi6ni'
kulttirne pripaclnosti, pisma, vjerski, pa dak i onaj teritorijalni. A da bi se moglo napraviti svrstavanje na vrijeme i
kako treba, i na taj na6in sprijediti zbrku i zabunu, duinost
ie knjiZermih kriti6ara i autora knjiievnih povijesti, pregleda
i antologija, da briZljivo osluikuju knjiZevna gibanja, paze
na sijanje, uzrast i plodnost svih dijelova hrvatske knjiZerme
njive, i ne zaborave, da je Zagreb samo glal'no, ali ne i
jcdino sredilte hrvatskog knjiievnog stvaraliitva.
No bacimo pogled na povijest naie knjiievnosti' gdje imarno primjela knjiZevnika nedeklaril'anih iz potrebe, pa ipak
nikon're ne pada na um, da se njihovo djelo ostavi nasukano
izvan vlastite knjiZevnosti. Zaito hI onda mijenjali stav

danas? Sjetimo se samo slubaja hrvatske opredijeljenosti
fra Filipa Grabovca, radi koje je zavriio u mletadkoj tamnici ,,sotto i piombi", clok je manje deklarativno, nedrZav-
ni6ko slovinstvo njegovog suvremcnika i zemljaka fra Anclrije Ka6i6a Nlioiii:a omogu6ilo, da mu se za Zivota tiskajn
dvir lzdanja rodollubnog ,,Razgovora ugodnog". Sludaj
,,ilira", stvarnih hrvatskih preporoditelja, drugi je znaiajni
primjer. Slidno tcxru, dogada se, da u danalnje nejunai:krr
doba dvojica Muslimaria izrnetlu najboljih knjiiermika prozc.
N{e5a Selimovi6 i Camil Sijari6 nisu spremni i6i u beoglxlski,,sotto i piombi" radi hrvatstva, kao 5to su to roskillli,
na prirnjer, njihovi vrinjaci, dosljedni Hrvati, Alija Natttt'l:tli,
Enver Colakovi6, Ahmed Muradbegovi6 i Rasirn lr-ilipovii'
I viSe, Selimovi6 i Sijari6 su danas, izgleda, ntxrprrrlijlllr'rri,
makar ve6 par stolje6a pule s onu stranu l)rintr ltlrtrtt.rri
vjetar mrinjc na sve, Ito je muslimansko, pl:ttttcrti r'1r'lrrt
koji je uniitio islam u Srbiji i poharatt isrtzgito listrr'"'r'rrrr
\:1+
15
KA'1-AI.O
SandZaku. Zato tz vlastitu neopredijeljenost, Meda Selimovi6 u svom izvrsnom romanu Deroi'i
i smrt zdvaja nad Zalosnom sudbinom svih neopredijeljenih
Muslimana, kojoj je uzrok upravo ta pesimistidka neodre'
Sta
po flerceg-Bosni
denost, neopredijeljenost
sebe i vlastite Prollosti:
zbrkanost, nepoznavanje
sama
smo onda mi? Lutlc? Nesretnici?
,.-Sto
liudi ntt saiicttt. Ni s frirn istoriia niie na'

-Nniznmrieniii
nruniia
takau ialu kno s numil. Dt' jtie smo bili ono ito
'tlanas 2elimo da zaboraaimo. AIi nismo postali ni, neito
rlrugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moiemo
aiii nikucl. Otrgt'ruti snro, a nismo pri'haateni. Kao rukaoac
ito gd ie buiici odaoiila od maike ri'ieke, i nema ai,ie toka
ni iica- suuiie nnlen, da bude iezeto, srniSe aelik da ga
zemlia upiie. S neiasnim osieianiem ,stida z-bog potiiekln, i
krlalce ibog otpadniitoa, necetno dn gledamo unazad, a
nemarno kud da' gledamo unapriied' zaito zadriaaamo Driieme- u strahu od"ma kakaog rieienia. Preziru' nas i broia i
doiliaci, a n'i se branimo ponosunl i mriniom. Hlieli smo
da se iaiuuamo, a tako smo izgubili, da aiie ne znamo ni
ita smo. Nesreta ie ito smo zaaolieli oou sooiu mrtoaiu i
netemo iz niie,"
No b-h Muslimani, koji smo prebrodili kompleks
zdvojnost mrtvog ,,rukavca majke rijeke", imamo drugaiiji, po-
zitivistidki pogled na nalu islamsku zajednicu:

smo onda mi? Ono, ito su nam biii djedovi, koljenom
-Sto
Hraati!
najzamrieniji liudi na svijetu, nego oni, koji sudbini
-Ne
povijesti ravno gledamo u odi. Ono, Jto smo bili ju6er, ne
smijemo zaboraviti, to je naia poviiest i iz toga moramo
nauditi. Mi ne trebamo postati neito drugo, nego tek na6i
sami sebe. Ne smijemo stati na pola puta, niti zabezeknuti
iekati nale rjeienje. Mi moramo biti s onima, koji kao
prava bra6a iekaju. Nismo otrgnuti, i bit 6emo uvijek prihva6eni, ali moramo i prihvatiti' Ne kao odvojeni rukavac
majke rijeke, nego kao snaZni pritok, dovoljno velik da
dopuni hrvatsko jezero, koje zemlja ne moZe upiti. S jasnim

osje6ajem hrvatskog podrijetla, bez stida i krivice bilo kakova otpadniStva, gledajmo ponosno unatrag i smjelo unaprijed, ne zadtlavain1i vrijeme i bez ikakvog straha u
prirodni, hrvatski ishod naieg nacionalnog rjeSenja' Bra6a
nas ne preziru, a doiliaci 6e nas prestati prezirati u naSem
muikom, odludnorn nastupu. Htjeli smo i moramo se saduvati, ali samo znaiu6i ono Sto jesmo. Vrijeme je, da prestane biti toliko nacionalnih bespolnika medu nama.
PREDGOVOR
TURSKI ZE},{ANI
DERVIS-PASA BAJEZiDAGIC (oko 1560'-1603')
Gazel o Mostaru
MF-DZAZT (P-1610.)
Stari most u Mostaru

NERKESI (1592.-1634.)
U pohvalu lijepog grada Sarajeva
MUIIAMED I{EVAJI USK{JFI (1601'-poslije 1651')
Ja, kavuri, vami velju
I{ASAN KAIMIJA ZRINOVIC (?-1691.)
C) osvojenju Kandije (1669.)
Hrvati 6ujte
me
r6
18
19
2l
RESiD (oko 1640.-Poslije 1715.)

Sje6anje na Sarajevo prije katastrofe 1697'
NEPOZNATI PJESNIK (17. st.)
'
Stanovnici su pobjegli u planine i pustare

NEPOZNATI BULJUKBASA-SATNIK (oko 1760')
Duvanjski arzuhal
MUST'AFA FIRAKI (1775.-poslije 1827')
Molba Visokoj Porti iz Bosne
MEJLI
15
(1714.-1781.)
ztl
30
il5
Pjesma Sarajevu
zvllDr (?-1874.)
U slavu Sarajeva
UMIHANA CUVIDINA (oko 1795'-oko
Sarajlije idu na vojsku protiv Srbije
24
il( l
1870')
,1r
FtrRiD KARIHMAN
'.1,',','i
226
Kosara.
HRVATSKOG JEZIKA SUM

SAFVET-BEG REDZEPASIC-BASAGIC (1870.-1934')
Carobna k6eri!
Hercegovadki ponos
Srpska nevjera.
Abdulah pa.5a
MUSA CAZIM CATIC (1878.-1915.)
43
44
45
46
48
50
52
54
Slobodi
Silvije Strahimir Kr-anjievi6

Povijest otadZbine
Matoiu
HUSNTJA CENGIC (1907.)
DD
Drina
56
58
in
CamPo
61
62
63
(1909.)
64
Nikud iz
65
SUKRIJA PANDZO (1e10.)

kruga
rsMET ZUNIC (1914.-1945.)

66
67
Otac mi pi5e
Pismenom begu
soJ
Bosanska simfonija - Bratoubojice

Bosanska rapsodija godine Cospodnje
Cordin
228
rJ5
MUHADZIRI
FERID SALIHOVIC
89
90
je
Drina
Blagoslovljene noge!
PoniZeni zatoaenik.
Prognanikova tuga i zvijezde na Orijentu
Misao na dom .
U ponorima vremena
tudine
ALAN HORIC
Molitva za Hrvatsku
Za
102
103
slobodom
104
Bosna
105
106
Lamentacija
Hropac
106
107
Poruka.
107
Svanu6e
San o slobodi
Zloduh
ENVER MEHN{EDACIC (1e2e.)
Na pragu
74
FERID KARIHMAN
I-Irvobosna
109
112
domovine
Markov trB
ID
76
108
Itl
72
(1917.-1971.)
108
110
llll
Bosna
l94l'
99
100
101
Minareti
7L
94
95
97
98
(1e23.)
I(apto1
ENVER COLAKOVIC (1e15.)
Zapis o zemlji
u4
Modra rijeka
Dim s ognji5ta.
Flrvatskoj
I oDzAK
JASAR RAMUZOVIC
Himna rodnom kraju
MAK DIZDAR
tJ3
Bosna
Jesenji pastel
o jednom
82
petorici
Buna
HAMrD DIZDAR (1907.-1967.)

Zbog mnogih stvari
Pjesma
Kolo
Iz
(1906.)
sArT oRAHOVAC
Zapis
tiI
Sje6anje na ramazanske no6i
Tuikanac
Be5ika
HUSNIJA HRUSTANOVIC (1922.)
PASTELI
sALrH ALIC
Ostrva
TuZna
Zemlia neprohodna
MUSTAFA H. GRANCANOVIC
Samostan Santa Maria
78
Iskaz petog svjedoka
lt,1
(1930.)
Balada o srulenim minaretima
lr5
I
l(i
:l:11 )
ABDULAH SIDRAN
NOVI SABAH
(1945.)
10s
Smrtnici
DZEMALUDIN ALrc
MESUD ISLAMOVIC MEDO (1926.)
(1947.)
Pjev sve ti5eg srca '
Postojanosti svoje svjedok

NUSRET IDRIZOVIC (1930.)
Kami izgubljena Plemena
NASTHA KAPIDZIC-HADZIC (1930.)
t19
Vrbas
131
ESAD DURAKOVIC FUKA
132
134
136
137
137
ENES DURAKOVIC
Bosna
t20
Pehlivan
Pobuna
(1938.)
ASAF DURAKOVIC
Zapis o zemlii Hwatskoj
Tama
Priia o
dobrom
Povratak
Rakiti
MEHMED MASIC
IRFAN HOROZOVIC (1e47.)
Dvije Pjesme
IBRAHIM I{ADZTC
164
167
168
L7s
r75
Dalmacija
r76
OPdB NAPOMENE
r79
(1939.)
Bogumilke.
138
Podlela Boinjaka
Usnuli putnici .
140
t42
r43
tsIO.BIBLIOGRAFSKI PODACI.
183
Sa zemljom jedno
Osuda no6i
L44
L45
RJEdNIK.
r97
Danas kada su mrtvi na ciieni

Relikvije relikvijarum
ESAD P. EKINOVIC (1942.)
Ste6ak
t46
r47
sADrK TABAKOVIC
(1942.)
148
Dalekom zovu odan

rsMET BEKRIC (1943.)
150
Kletva kraljeva
Ljubav kralleva
.
Babova ku6a u Blagaju

Kamena vaza, Mostar
Most Sulejman Paie
O djedu i hamajliji
Balluci
Vojarne,
Surgun
150
.
'
151
151
L52
Jabuka
Posveta
209
(T944.)
Strah kraljeva
Hodoba56e
HRVATSKI KNJIZEVNICI MUSLIMANI
149
Rijed
IBRAHIM IBN KA]AN
POSEBNI PRILOG:
tu
su
AHMED MUFIAMED IMAMOVIC (1944,)

Posljednja Zelja klonulog cvijeta
t52
153
155
158
158
159
160
161
162
281
230
ABECEDNO KAZALO PJESNIKA
ALIC, DZemaludin, 164, 167

ALIC, Salih, 61
BAJEZIDAGIC, Dervi5-Pa5a, 15
BASAGIC, Safvet-beg RedZepa5i6, 43-46
BEKRIC, Ismet, 149
CENGIC, Husnija, 55
COLAKOVIC, Envet, 72, 7 4
NEPOZNATI BULJUKBASA-SATNIK, 30
NEPOZNATI PJESNIK, 28
NERHESI, 18
ORAHOVAC, Sait, 64
PANDZO, Sukrija, 65
RAMUZOVIC, Ja5ar, 7l
RESID, 24
SALIHOVIC, Ferid, 89, 90
SIDRAN, Abilulah, 163
TABAKOVIC, Sadik, 148
ZUH.LI, 96
ZUNIC, Ismet, 66, 67
CUVIDINA, Umihana, 37
CATIC, Musa Cazim, 48-54
DIZDAR, Hamid, 62, 63
DIZDAR, Mak, 75-85
DURAKOVIC, Asaf, 132-137
DURAKOVIC, Enes, 175
DURAKOVIC Fuka, Esad, 173
EKINOVIC, Esad P',

FIRAKI, Mustafa, 32
147
CRABCANOVIC, Mustafa H., 56, 58

Ij.ADZIA, Ibrahim, 176
HEVAJI Uskufi, Muhamed, 19
HORIC, Alan, 102-108
HOROZOVIC, Irfan, 168
HRUSTANOVIC, Husnija, 94-101
IDRIZOVIC, Nusret, 120
IMAMOVIC, Ahmed Muhamed, 162

ISLAMOVIC MEDO, Mesud, 119
KAIMIJA ZRINOVIC' Hasan, 21, 23
KAJAN, Ibrahim Ibn' 150-161
KAPIDZIC-H ADZIC, Nasiha, 131
KARIHMAN, Ferid, 115' 116
MASIC, Mehmed, 138-146
MEDZAZ.I, L6
MEHMEDAGIC, Enver, 109-114
MEILI,
232
35
989
Tiskanje cve krrjige do','rierio
ri
31. sijeinja
Izdaljr::
8."-r'ceioni,
1974"
,!.rrli','ici. Hrvrtsle rn ,jc'

Tisak: CtrllSA, Llorens y
1lrrr,relona-,
l3'
Bar:ba, i6-r18
SPanjolska
SOJ
ZBIRKA PIESAMA
ODZAK EHII.IELAMA
DOMU
HRVATSKOG KO'LJENA
RODU MUSLIMANA
JEZIKA.
PRODAJNA CIJENA PO ZEMLJAMA
ENGLESKA
7.8.-
FRANCUSKA
95.-
FRANAI(A
NJEMAdKA
20._
MARAKA
350._
PESETA
SVEDSKA
84,I
KNUNE
SVICARSKA
22._
FRANKA
U.S.A.
KANADA.
SPANJOLSKA
NARUDZBE
StRlNu
NA
ADRESU
POVJERENIKE HR,
DOI.ARA
FUI{TE
ILI NA
NAIU
NJEMAdKoJT
HRVATSKA nEVIJA
Portfsoh
t7
D.8 M0ndrfl
B,
n, Diltdrhsd

Soj I Odzak Ehli-Islama, Barcelona 1974

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Soj I Odzak Ehli-Islama, Barcelona 1974

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Soj I Odzak Ehli-Islama, Barcelona 1974

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

O$IilH

- Hrvatski pjesnici, Knjiga

MNOCOBITOJNIM antologijama hrvatskog pjesniStva, Ferid

Nnkorr predgovora, niZu se poglavlja; Turski zemurfi,-Hr'

od'ivr5etka 16. stolje6a do sada.lnjice" lJrednik, na

kraju, priiodaje vrlo korisne op6e napomene, bio-bibliograf-ske

" iruiiZeanici muslimoni", koja vrlo korisno upotpunjuje

predgovoru nam Urednik otkriva, kako je do5ao na misao

i svaka druga ovakve vrste, -,,osobni izlor"n

sloioru rrnutar ograniienih mogu6nosti

rrlrtuvllu svojirrr sulrirttrrjcm, pa moli pomo6 svlh iritntclia, cln bl

t,ltll.ltluttru" rrrtrtrlttln ro ttn

,,llrvutrll llvlln" I t,6 1111ltt rtaltttt

KNJIZNICA HRVATSKE REVIJE

ZBIRKA PJESAMA O DOMU

NtltNl(iA ll nvA'rllKE nnvIIIN

OVA zbirka knjiievnih primjera u stihu zove se Soi

(l) U zadnje doba uveo se u domovini obidaj da se

i sandZadkim (bhis) pripadnicima

Ifrvatski povijesni institut, Rim, 1967.; Bali6, S., CulturuL

ol'ltl,l\44: KOIUCE PREMA SARAJEVSKOM KUJUNI)ZI.ISKOM MO'|IVU S PLADNJA. ILUSTRACIJE U

I:lercegoaina u Croatia/Land, People, Culture, University

Ostat 6emo, oduvat iemo se, i naii nas duimani ne

1\lrrog,' otl lilrrlrrr:rr rio rnoZda za6uditi da Muslimani

glrrrl, svojrr llosrru

Hrvatsku. Tako re6i odmah iza

Cuzel o Mostaru. Zato je taj dugi vremenski

T'rrskim zemanima je eglen o starom turskom

Pod naslovom Hroatskog iezika ium su preporodne

malo ih je od trajne vrijednosti. Ali medu onima

rahrih liriiara Nduslimana: Saliha Ali6a, Harnida

I)izdara, Orahovca, FandZe i Zuni6.a. Iako ovo nisu

Slij<r<lcii niz pjesarna nasi naziv Soi i, Odiak, ito je

snici koji su podeli stvarati prije pro6log rata, no

belovci, poput jednog poznatog odroda i izdajice

tla, korijenja, krvi i predaka. Tu su:

Idrizovi6, Kapidiii-HadZi6, Asaf Durakovi6, MaSi6.

l)a je ova antologija nepotpuna i da nije sastavliena

rrzimirrn<l rr ollzit' orrt: lioji srr izdali svoj mittc:rirrji

Kansas City, \972.

DERVIS-PASA BAJEZIDAGIC (oko

Zar se dudiS, srce, Sto ga ljubim

Ko ga gleda, Zivot mu se mladi,

Ko ga vidi u majskome cvijetu.

S dvije kule velika 6uprija

Cio svijet da obide5 redom,

s^lr^lrtvo / lll,l(x)vA l)zAMl.lA sA SAIIA'l'-Kl.lLOM

Seher Mostar ures je svijeta.

kniiieanosti, Sarajevo, 1912.)

STARI MOST U MOSTARU

Kada bi mrav vidio ovaj most, pomislio bi

ZASTO se stas mostarskog mosta pogrbioP

[tu uvijek imaju jedno oko.

Budu6i da mu je glava na nebu, a noga na zemlii

Ovako visok ltk slidan svgdu vasione

li ima izvora da od podetka stalno tede?

Kada dode ljeto, Neretva oslabi poput aSika,

Nije dudo Sto mu je jedan kraj na istoku a drugi na