Professional Documents
Culture Documents
Prirast I Prinos Stabala
Prirast I Prinos Stabala
(Seminarski rad)
UVOD
Sastav, veliina i oblik kronje stabla, u okviru iste vrste drveta, zavisi od dobi stabla,
plodnosti zemljita, nadmorske visine, nagiba terena, vjetra, veliine prostora koji stoji stablu
na raspolaganju, od poloaja stabla u odnosu na druga u sastojini i dr.
Za objanjavanje oblika i veliina kronji trebalo bi obaviti veoma velika
istraivanja, koja su mnogostruko prelazila kapacitete umskih naunih ustanova i finansijskih
sredstava kojim su raspolagale postojee ustanove. Snimanja kronji su zbog velike visine
stabala sloena i skupa. Zbog svega toga su se istraivanja ograniila na mali broj sastojina
vanijih vrsta drvea uglavnom boljih staninih uslova.
Povrina omotaa je najbolji pokazatelj postojee koliine lia (etina) koja je nosilac
procesa asimilacije, odnosno prirasta, te se zbog toga prirast zapremine stavlja u odnos prema
povrini omotaa itave kronje ili, kronje svjetlosti a radi utvrivanja proizvodnosti
pojedinih stabala, s obzirom na oblik i veliinu njihove kronje.
Zapremina kronje slui samo za poznavanje najpovoljnijeg odnosa izmeu nje i povrine
omotaa. Sa optim poveanjem kronje njena zapremina bre raste nego to je to sluaj sa
povrinom omotaa. Proizvodnost zapreminskog prirasta po jedinici zastrte povrine, koji se
najee izraava u dm 3 /m 2 (litar prirasta po lm2), predstavlja upotrebljivo mjerilo za
provjeravanje ekonominosti koritenja prostora za rastenje.
Za umsku produkciju, ili bolje reeno za gazdovanje sa umom, vanija je veliina
proizvodnosti u odnosu na stajalinu povrinu, odnosno u odnosu na povrinu sastojine ume.Kao najbolja priblina veliina za zauzeti dio stajaline povrine uzima se zastrta
povrina, odnosno horizontalna projekcija kronje
Proizvodnost po zastrtoj povrini moe da se prerauna u proizvodnost prema stajalinoj
povrini i obrnuto. U sluaju preraunavanja proizvodnosti po zastrtoj povrini u proizvodnost
prema stajalinoj povrini, proizvodnost po zastrtoj povrini e se podijeliti sa stepenom
osvijetljenosti ili e se pomnoiti sa stepenom zastiranja. U drugom sluaju e se uiniti
obrnuto.
SADRAJ
UVOD....................................................................................................................................................2
1.
2.
1.1.
1.2.
Danska klasifikacija................................................................................................................6
1.3.
1.4.
1.5.
1.6.
1.7.
1.8.
1.9.
3.
3.2.
3.3.
3.4.
3.5.
3.6.
3.7.
Koeficijenit z a s t i r a n j a
3.8.
3.9.
(b2/d21,3)........................................................................36
4.2.
4.3.
4.4.
4.5.
ZAKLJUAK......................................................................................................................................52
LITERATURA.....................................................................................................................................53
porijeklu stabala, kvalitetu sastojine itd. Za izdvajanje svake konkretne sastojine treba
nastojati da se uzme to vei broj obiljeja, ali sastojina se moe izdvojiti od ostalog dijela
ume i na bazi samo nekog od navedenih elemenata.
Govorei o sastojini Bunuevac (1951) navodi: ''Sa ekolokog gledita to znai, da je sastojina
dio ume, ije su veliina i oblik povrine toliki da obezbjeuju ivot i razvoj stabala i itave
biocenoze u specijalnim jednorodnim ekolokim uslovima. To je dio ume koji je ekoloki
samostalan, to znai toliko veliki, da ekoloki uticaj drugih dijelova ume, ili susjednih
povrina na kojima se nalaze neke druge biljne formacije koje ga okruuju, ne mogu da
promjene osnovne ekoloke osobine njegove sredine.''
Znai, sastojina kao dio ume ne predstavlja jednostavni zbir stabala, ve jednu zajednicu u
kojoj su se uslovi uravnoteili, na koju utie bezbroj faktora, spoljanje sredine i na ije
djelovanje stabala i pojedinano i kao zajednica odgovaraju odreenim reakcijama. Sastojina
sa svoje strane utie na faktore sredine i u odreenim granicama ih mijenja.
U svakoj sredini postoje stalne i zakonomjerne promjene i uticaji. U sastojini postoji
permanentna borba izmeu stabala za prostor za rastenje, u prvom redu za svjetlost i ona se
odvija uz stalni uticaj mnogih faktora spoljanje sredine. Svakako da faktori spoljanje sredine
imaju znaajan uticaj na meusobnu borbu stabala u sastojini, odnosno na pravac
izgraivanja, razvoja i prirasta sastojine. U stalnoj borbi za ivotni prostor stabala u sastojini
dlazi do njihovog diferenciranja ili raslojavanja na bioloke razrede koje u proizvodnji drvne
mase sastojine imaju razliiti znaaj. Otuda se u nauci o prirastu ovo pitanje posebno
odreuje.
1.1.
krunom u najvii sprat, te da na taj nain obezbjedi sebi dovoljnu koliinu svjetlosti kao i sve
ostalo to je sa ovim povezano. Izgled i izgraenost krune obino ide sa visinom jednog
stabla. Ukoliko je vea visina stabla, utoliko e i njegova kruna moi da se razvije u snanu
krunu koja e biti u stanju da se bori protiv susjednih stabala. Asman kae da je kruna jednog
stabla ''oruje za borbu''. On dalje kae '' Ako je kruna naroito snano izgraena ona moe da
poslui stablu na slian nain kao to ovjeku slue laktovi u guvi''. Velika snana kruna,
po pravilu znai visoku proizvodnju prirasta za stablo koje je posjeduje, a istovremeno za
susjedna stabla oduzimanje otimanje njihove svjetlosti.
Postavlja se pitanje da li su za pripadnost pojednim klasama stabala mjerodavne preteno
sluajnosti razvitka, konstelacije razvitka i rastenja ili je pripadnost klasam vie genetski
odreena uslvljena. Neki autori sluajnim pogodnostima nepogodnostima u razvitku
pripisuju odluujui znaaj za pripadnost klasama (Borgreve), dok drugi autori to pripisuju
genetskim osobinama pojedinih individuuma. Meutim, sigurno je da utie i jedan i drugi
faktor. Da nije odluujui samo prvi momenat, sluajne pogodnosti, dokazuje injenica da
rano izabrana i forsirana povlaena ''stabla budunosti'' ne ispunjavaju esto u njih
polagana oekivanja. Nasuprot povlaivanim stablima nije rijedak sluaj da se kroz izvjestan
period vremena pokau boljim nepovlaena stabla. Ovo je rezultat ba njihovih genetskih
svojstava.
eph (Schpf) ja dokazao, na primjer, da se ekotipovi bora sa uskom krunom i tankim
finim granama i kod nepotpunog sklopa ne razvija sa irokom krunom i grubim granama. I
Romeder (Rohmeder) za odreivanje biolokih razreda stabala istie vanost ekotipova
prilagoenih stanitu.
Do danas je sainjeno vie klasifikacija stabala u jednoj sastojini. Jedna od najstarijih i
najpoznatijih je Kraftova klasifikacija. S obzirom da se o ovoj govori u drugim nastavnim
disciplinama (Gajenju uma) na ovom mjestu se o njoj nee govoriti, ali e se navesti neke
najnovije klasifikacije koje zasluuju panju sa stanovita proizvodnje kako pojedinanih
stabala tako i itave sastojine.
1.2.
Danska klasifikacija
proizvode drvnu materiju prekrivaju zemljite i tite od erozije, zakorovljavanja i dr.; ona
5
imaju povoljno i nepovoljno dejstvo na susjedna stabla itd. Povoljne uslove na susjede neka
stabla ostvaruju na taj nain to sprjeavaju jae grananje ili, kao podstojna, sprjeavaju
izbijanje vodenih izbojaka kod viih stabala. Nepovoljna dejstva ogledaju se u prevelikom
suavanju kruna zbog jake konkurencije, u ''ibanju'' kruna i ''ribanju'' debla itd. Sasvim
razumljivo, nekada je gotovo nemogue odrediti da li je neko stablo tetno ili ne. tetna i
povoljna dejstva nekog stabla esto bivaju u ravnotei. Danska klasifikacija razlikuje sljedee
klase stabala:
Klasa 1:
Klasa 2:
formirane krune.
tetna sporedna stabla koja u podrastu sprjeavaju stabla koja treba
Klasa 3:
Klasa 4:
eljenog stepena.
Indiferentna stabla koja se trenutno ne mogu razvrstati u neku od prethod
nih grupa. Zato ona formiraju posebnu grupu do sljedeeg razvrstavanja
dokle e ona usljed diferenciranja stablala (prirodnog ili zbog sprovedenih
mjera njege i sjea) ipak pokazati kojoj od prethodnih klasa pripradaju.
1.3.
10 : I
20 : II
visinski poloaj,
kruna vrlo snano formirana
visinski poloaj,
kruna prosjeno dobro formirana
visinski poloa,
30 : III
40 : IV
visinski poloaj,
50 : V
Cifra 5: Granatost
Mjerodavna je prosjena debljina i uestalost grana.
1 = fino granato stablo;
2 = srednje granato;
3 = grubo granato stablo.
Cifra 6: istoa od grana
Kao isto od grana oznaava se deblo (vreteno) ije su izumrle grane potpuno urasle. Podaci o
duini debla istog od grana, mjereno ili ocjenjeno to tanije, iskazuje se u metrima.
U ovoj klasifikaciji kosom crtom poslije tree cifre dijele se isto bioloki od manje vie
tehnikih pokazatelja, kao npr: 112/336.
Po elji se daju i sljedei pokazatelji:
D usukan podrast, (d, l = desno, lijevo)
Z = dvostruko deblo rava
R = vodeni izbojak
S = teta ljutenjem kore
Wx = prevreno na visini x metara
Kx = rak na ocjenjenoj visini u metrima
gornjem spratu pripadaju stabla visine preko 80% gornje visine (srednje visine 100
1.5.
stabla.
Gornja klasifikacija vai prvenstveno za ume prebirnog karaktera, ali radi jednostavnosti
moe se primjeniti i na ostale uzgojne oblike, imajui u vidu da prvi bioloki poloaj prve
klasifikacije obuhvata stabla iz 1. i 2. razreda Kraftove ili 1. i 2. Razreda GIS klasifikacije
(Gozdni institut Slovenije); drugi bioloki poloaj stabala iz 3. i 4. razreda po Kraftu, odnosno
3. i 4. razreda po klasifikaciji GIS a. Ostala stabla pripadaju treem biolokom razredu.
2. Kvalitet debla
Klasifikacija stabala po kvalitetu debla:
1) deblo ravno, sa malim padom prenika, bez grana i kvrga preko polovine visine
stabala, nezasukano;
2) deblo ravno, preko polovine visine sa granama ili kvrgama ili padom prenika veim
3)
4)
5)
6)
7)
8)
3. Kvalitet krune
Klasifikacija stabala po kvalitetu krune:
1) Kruna duine oko 1/3 visine stabla ili kraa:
a. pravilna, lijepo razvijena;
b. preiroka;
c. ekscentrina;
d. uska;
e. rijetka.
2) Kruna od 1/3 do 2/3 visine stabala
a. pravilna, lijepo razvijena;
b. preiroka;
c. ekscentrina;
d. uska;
e. rijetka.
3) Kruna dua od 2/3 visine stabla
a. pravilna, lijepo razvijena;
b. preiroka;
c. ekscentrina;
d. uska;
11
e. rijetka.
4. Kvalitet vrha
Klasifikacija stabala po kvalitetu vrha
1)
2)
3)
4)
5)
1.6.
Izgraenost i ralanjivanje sastojine na klase stabala zavisi od vrste drvea, stanita, starosti i
umsko uzgojnih radova. Nije rijedak sluaj d se formiranje spratova, karakteristino za
mjeovite i raznodobne sastojine, zapaa i kod jednodobnih sastojina. Ovdje se daju primjeniti
ralanjivanja na klase stabala u pogledu broja stabala i temeljnice jednodobnih sastojina koje
je Asman dao u svojoj knjizi: ''Nauka o umskom prinosu'' (Tabela 1).
Ako se pogleda stanje kod prve sastojine (74.godinja smreva sastojina...) vidi se da kod
slabo prorjeivane sastojine temeljnica 1. I 2. Kraftove klase iznosi 33% odnosno 54%
(zajedno 87%), 3. klase 10%, a 4.klase 3%. Meutim kod jako prorjeivane sastojine odnos 1.
12
i 2. klase je izmjenjen; sada je 1. klasa sa najveim procentom 58%, druga klasa je spala na
38% (zajedno 1. i 2. klasa 96%), 3.klsds jr psls ns dsmo 4%, dok 4.klase vie nema.
Broj stabala u jako prorjeivanoj sastojini je oko 60% od broja u slabo prorjeivanoj sastojini,
a ukupna temeljnica oko 75%. Srednji prenici kod svih klasa, pa i za itavu sastojinu, vidno
su porasli kod jako prorjeivane sastojine. Srednje visine su takoer pokazale izvjesno
poveanje, ali treba naglasiti da je do ovog poveanja dolo isto raunski preko poveanja
prenika, odnosno temeljnice (srednje visine raunate po Loraju). Stabla istog prenika imaju
u jako prorjeivanoj sastojini, po pravilu, manje visine.
Kod drugog primjera postoje vee razlike. Dok je temeljnica 1.i 2.klase kod sastojine slabe
niske prorede 52% (samo 1.klase 2%), dotle je temeljnica istih klasa kod sastojin visoke
prorede 85% (samo 1.klase 51%). Udio 3.i 4. klase kod prve sastojine je 46%, a kod druge
sastojine samo 9% . srednji prenici prve tri klase i itave sastojine jako su poveani visokom
proredemo, dok su srednje visine znatno smanjene.
Trei primjer ukazuje na injenicu da se jakom visokom proredom u mladoj bukovoj sastojini
udio niih klasa u temeljnici moe znatno da povea. Kod ovog primjera 5.klasa uestvuje sa
13% od ukupne temeljnice
Kraftova
Br.st
Slabo prorjeivana
Temeljnica
Sred.
pre.
Br.st.
N
Pre
ds
m2
Visina
ds
m
m2
stabala
klasifik.
Visina
Jako prorjeivana
Temeljnica
Sred.
170
21,0
33
38,9
31,0
100
220
28,4
58
40,5
31,7
100
472
35,1
54
30,1
29,6
95
232
18,9
38
32,2
29,9
95
160
6,2
10
22,3
26,9
87
40
2,1
26,1
27,3
86
60
2,0
20,8
26,1
84
Zbir
860
64,3
100
30,4
29,7
96
492
49,4
100
30,8
97
35,8
13
Tabela 1. b) 102 godinja bukova sastojina na dobrom stanitu, II visinskog boniteta. Ogledna serija
Dalheim 116 (kod Paderborn a)
Kraftova
klasifik.
stabala
m2
10
1,2
320
ds
(cm)
39,3
hm
30,3
25,7
50
32,0
220
12,4
24
310
11,5
40
Zbir
900
ds
hm
51
(cm)
44,7
28,3
100
10,6
34
36,8
27,7
98
24
1,7
30,7
26,6
94
84
24
0,9
21,5
24,6
87
19,0
63
124
2,0
14,2
15,6
55
27,8
92
372
30,9
100
32,5
27,1
96
100
N
100
m2
15,7
29,0
96
100
26,7
37,6
91
22
21,8
25,6
0,8
15,8
51,5
100
27,0
Tabela 1. c) Jako prorjeene (visokom proredom) bukove sastojine u Harcu, umska uprava
wieda, starost 60 godina
Sprat stabala
Predominan.
stabla (K.1)
Gornji sprat
(Kraft 1 3)
Meusprat
(Kraft 4)
Donji sprat
(Kraft 5)
Sastojinan
(Kraft 1 do 5)
Broj stabala
N
83
567
40
226
Temeljnica
m2
Srednji prenik
Srednja visina
Cm
17
26,1
100
23,1
100
18,8
74
20,6
79
21,9
95
16
3,4
13
14,0
54
19,9
84
634
44
3,4
13
8,2
31
13,1
60
1 427
100
25,6
100
15,1
58
20,4
88
4,4
Sva tri navedena primjera vie pokazuju kako uzgojno tehnike mjere utiu na
ralanjivanje stabala po klasama, mada su i ove mjere vezane za bioloke osobine vrsta koje
ine odreene sastojine. Kako ralanjivanje stabala po klasama biolokim razredima
izgelda u sastojinama gdje nisu sprovedene uzgojno tehnike mjere, vidi se iz tabele br.2.
14
Kao to se vidi iz tabele br.2, broj stabala je kod pojedinih sastojinskih oblika rasporeen po
biolokim razredima tako da kod visoke pravilne ume ima najvie stabala I biolokog
razreda, a zatim po broju dolazi II, a III bioloki razred je zastupljen samo sa 5% od ukupnog
broja stabala. Kod prebirne ume postoji najravnomjerniji raspored: I bioloki razred 40%, II
30% i III 30%. Kod prauma najvie ima u I biolokom razredu, zatim dolazi III, i na kraju II
bioloki razred.
Tabela br.2. Ralanjivanje prirodnih sastojina na Junog Kuaja na bioloke razrede (podaci
Milina)
Sastojinski oblik
Bioloki razred
Prebirna uma
Prauma
II
III
II
III
II
III
Broj stabala
60
35
5%
40
30
30%
45
18
27%
Temeljnica
78
20
2%
80
15
5%
85
10
5%
Prirast temeljnice
60
35
5%
70
20
10%
80
15
5%
Zapremina
81
17
2%
87
11
2%
90
2%
Prirast zapremine
75
22
3%
75
19
6%
80
13
7%
15
Magin ova istraivanja dala su u dva sluaja vii udio ( % ) 1.klase stabala u proizvodnom
prirastu temeljnice nego u samoj temeljnici. Kod 2.klase udio prirasta i same temeljnice skoro
se poklapao. Ako se za osnovu uzme zapremina i njen prirast onda se dobijaju slini odnosi
kao to je to kod temeljnice i njenog prirasta. Znai, vladajue klase stabala (1.i 2.) ne samo
da imaju najvei apsolutni udio prirasta (85 95%), ve ove klase proizvode i relativno vie
nego nadvladana stabla ( u odnosu na njihov udio u dubeoj zapremini).
Na osnovu rezultata dobijenih iz naih bukovih sastojina na Junom Kuaju (tabela 2)
ne potvruje se konstatacija Magina da je kod vladajuih stabala uee u prirastu temeljnice i
zapremine vee od uea tih stabala u samoj temeljnici i zapremini sastojine. Dobijeni su
upravo obrnuti rezultati: udio I biolokog razreda u prirastu temeljnice i zapremine nii je od
udjela samte temeljnice i zapremine tih stabala, a udio II i III biolokog razreda u prirastu
temeljnice i zapremine je vei od njihovog udjela u samoj temeljnici i zapremini. No i pored
toga to je udio pirasta temeljnice i zapremine neto nii nego same temeljnice i zapremine I
biolokog razreda, ovaj udio je dosta visok. Udio I bilokog razreda u prirastu gtemeljnice
kree se od 60% (visoka pravilna uma) do 80% (prauma), a u prirastu zapremine od 75 do
80%.
Na proizvodnost pojedinih klasa stabala znaajan uticaj ima proreda. Maginova istraivanja
su pokazala da je diferenciranje proizvodnosti vee kod slabih proreda. Kod jake prorede
proizvodna sposobnost niih biolokih klasa je poveana i pribliena proizvodnoj sposobnosti
vladajuih klasa.
Apsolutno i relativno velika proizvodnja stabala vladajuih klasa navodi na zakljuak da bi
bilo korisno da se povea udio ovih klasa, dakle, stabla se snano razvijenom krunom i to
16
1.8.
Za razliku od naprijed izloenih klasifikacija, kod kojih kao baza za podjelu slui
visinski odnos stabala, dobrota krune, vrha i debla i drugo (kao to je funkcionalna vrijednost
stabala u sastojini kod danske klasifikacije), klasifikaicja stabala se moe sainiti na osnovu
prsnog prenika, visine, pa i zapremina stabala. Tako, na primjer, kod premjera sastojine
stabala se po preniku grupiu u debljinske stepene irine 1 do 5 cm, a po visini u stepene
irine od 1 do 5 m. Ovo grupisanje predstavlja neku vrstu klasifikacije, ali klasifikacije koja se
zasniva na bazi numerikih veliina, te se otuda ove klase nazivaju numerike klase
(Assmann, 1961).
Stabla koja pripadaju najviim numerikim klasama ne znai da istovremeno pripadaju i
najviim visinskim ili biolokim klasama. Granice visinskih klasa proteu se na iri dijapazon
numerikih klasa tako da nema poklapanja sa numerikim klasama, a naroito sa klasama po
preniku ( debljinski stepeni i razredi), to se vidi na grafikonu 1. Ovo je naroito izraeno
kod sastojina vrste sjenke i polusjenke. Na grafikonu br.1.predstavljena je sastojina bukve sa
visokom proroedom iz ume Wieda.
Radi se o sastojini gdje stabla grade tri visinska sprata: gornji sprat koji ine stabla 1 3.
Kraftove klase, meusprat koji ine stabla 4.klase i donji sprat koji ine stabla 5.klase. Na
grafikonu se vidi da, na primjer, gornji sprat ine stabla prenika 11,5 do 31,5 cm, a donji
sprat stabla prenika 3,5 do 15,5 cm. Dakle, ak se i ova dva sprata po preniku preklapaju, a
da ne govorimo o preklapanju navedena dva sprata sa meuspratom. Na prvi pogled moglo bi
17
Grafikon 1. Raspodjela stabala po preniku iz tri sprata visoko prorjeivane bukove sastojine
i itve sastojine, prema Assman u
Meutim, iako ima i toga, stvarni razlozi za nepodudaranje biolokih klasa sa numerikim
klasama lei u tome to se prve odreuju uglavnom na bazi visine stabala, a ova, kako je
poznato, nema strogo matematiku ve stohastiku zavisnost od prenika. Znai, stabla istog
prenika nemaju jednake visine i obrnuto, stabla iste visine nemaju jednake prenike. Po
pravilu, kodjednog istog prenika manja su kolebanja vrijednosti visine nego to je to sluaj
kod jedne iste visine sa vrijednostima prenika. To se vidi iz korelacione tabele (Tabela br.3).
Za prenik, na primjer, od 18 cm visine se kreu od 18 do 23 m (6 visinskih stepena irine 1
m), a za visinu od 24 m prenici se kreu od 20 do 34 cm (debljinski stepeni irine 2 cm).
Tabela br.3: Korelaciona tabela raspodjela jedne 60 godinje smreve sastojine na
numerike klase po preniku i po visini, prema Assmanu.
Klase po preniku u cm
Visinske
Klase u m
26
25
24
23
22
21
20
19
18
17
16
12
14
1
1
1
16
7
6
5
7
1
18
2
7
9
9
6
1
20
1
11
10
9
3
22
24
26
28
2
7
22
14
5
2
13
16
2
2
4
15
6
1
4
9
6
30
1
5
1
32
34
7
1
1
1
1
Uestalost po
visini
1
25
48
64
34
32
18
12
10
1
1
18
15
Uestalost
po preniku
1
2
26
34
34
50
35
26
19
247
19
Debljinska struktura
1963. god. 1969. god.
6,8 cm
9,3 cm
Mo
5,3 cm
6,5 cm
2,7 cm
Visinska struktura
1963. god.
1969. god.
12,0 m
17,2 m
18,8 m
3,8 cm
Mo 13,8 m
3,1 m
s
15,0 cm
17,0 cm
12,0 m
9,0 m
kv
39,7 %
40,9%
kv
25,8 %
12,2 %
0,73
0,67
-0,50
-0,36
3,5
3,09
2,60
2,53
2,1 m
21
S=
f i ( x i X )
fi
3. Koeficient varijacije
s
k v = 100
x
4. Varijacione irine
v = X max X min
5. Koeficienta asimetrije
3
x i X
f i
1
4= 3
s f i
6. Koeficienta spljotenosti
x i X
fi
1
4= 4
s f i
4
( f 2f 1)
( f 2 f 1 ) +(f 2+ f 3 )
22
Ako je
Ako je
< 3, raspodjela je
10 000 m2
N
Za razliku od prosjene stajaline povrine, koja se vrlo lahko dobija, konkretnu stvarnu
stajalinu povrinu jednog stabla je tee utvrditi. Konkretnu stajalinu povrinu ini projekcija
krune odreenog stabla i plus dio neprekrivene povrine.
Razmatrajui pitanje povrine zastiranja krune (horizontalne projekcije krune), stajaline
povrine i njihovog odnosa, koji predstavlja stepen zastiranja, Assman je poao od dva
konstruisana granina sluaja, gdje su stabla rasporeena u kvadratima i trouglovima, a
njihove krune zamiljene kao krugovi ije su projekcije ucrtane u stajaline povrine. Kod
ovakvog rasporeda stabala i njihovih kruna za geometrijski oblik stajalinih povrina mogua
su dva eorijska granina sluaja: kvadrat i estougao. U prvom sluaju postoji kvadratna, a u
drugom trougaona veza, to se navodi na sli.___.
Kvadratna veza: Ako se prenik krune (irina krune) obiljei sa b, povrina zastiranja sa k i
stajalina povrina sa f, on da kvadratna stajalina povrina ima za duinu strane b, koja
istovremeno odgovara rastojanju stabala s (b=s). Prema tome, povrina zastiranja dobija se po
formuli :
k =b2 =b 2 0,785,
4
zastiranja.
Trougaona veza: Kod ove veze stajaline povrine su estougli i dobijaju se po formuli:
f t=b 2
1
3=b2 0,866 , dok povrina zastiranja ostaje kao gore, tj.
2
k =b2 0,785 , to
znai da je i ovde stajalina povrina vea od povrine zastiranja, ali je razlika izmeu
stajaline povrine i povrine zastiranja kod ove veze manja nego kod prethodne veze.
24
Slika 1. Zastrte povrine kruna i stajaline povrine kod pravilne kvadratne veze (lijevo) i
pravilne trougaone veze (desno)
a) Stepen zastiranja
Odnos izmeu povrine zatiranja krune (k) i stajaline povrine (f) naziva se stepen zastiranja.
sz =
k
f
k :f =0,785 :1,00=0,785,
a kod trougaone
k :f =0,785 :0,866=0,906 .
Ove brojane vrijednosti predstavljaju teorijske stepene zastiranja kod kvadratne i trougaone
veze. Razlika obje vrijednosti do 1,0 daje nezastrti dio sastojinske povrine. Kod kvadratne
veze ovaj iznosi 0,215, a kod trougaone 0,094. Iz ovih vrijednosti se vidi da je kod trougaone
veze bolje korienje prostora za rastenje. Prema tome, kod jednakih prenika kruna na 1 ha
moe se raunati mogui broj stabala kod pojedinih veza:
1. Kod kvadratne veze
10 000
N=
2
b
Ako se ovaj odnos obiljei sa 1,0 onda
2
10 000
1
=
=1,155.
2
b 0,866 0,866
25
Znai, broj stabala po ha kod trougaone veze je vei za 15,5% u odnosu na kvadratnu vezu.
2
2
3. Kod mjeovite veze, s obzirom da je f m=b [ (1+ 0,866 ) :2 ]=b 0,933
N=
bie
10 000
1
=
1,075
2
b 0,933 0,933
to znai da je broj stabala kod mjeovite veze vei za 7,5% u odnosu na kvadratnu vezu, a
isto tako manji nego kod trougaone veze.
U prirodnim odraslim sastojinama, pa i u kulturama zbog neravnomjernog izluivanja stabala,
nema jedinstvenih veza. Za stvarnu vezu se moe uzeti sredina izmeu oba teorijska sluaja.
Kod mjeovite veze odnos k : f lei u granicama 0,785 : 0, 866 do 1,00. Ako se uzme
aritmetika sredina izmeu 0,866 i 1,00, onda taj odnos je 0,785 : 0,933 = 0,841. Ova
vrijednost bi odgovarala teorijskom maksimalnom stepenu zastiranja, ukoliko bi raspored
stabala na povrini sastojine bio izmeu kvadratne i trougaone veze.
Mnoga istraivanja u sastojinama pokazala su i praktini znaaj navedene vrijednosti ( 0,841).
Tako je Videman (Wiedemann, 1931) na 7 bukovih povrina, sa proredama od slabe do
umjerene niske, naao da stepen zastiranja lei izmeu 0,76 i 0,86, a u 3 sluaju da iznosi
0,84. I najnovija istraivanja pokazuju da gornja teorijska razmatranja imaju znaaja.
Razlike u stepenu zastiranja kod razliite jaine zahvata prilikom proreda relativno su male.
One su utoliko manja ukoliko je prolo due vremena od momenta sprovedenih proreda. Tako
je, na primjer, Badu (Badoux, 1939) konstatovao stepen zastiranja izmeu 0,84 i 0,96 i to : za
visoku proredu 0,94, za slabu nisku proredu 0,94, za umjerenu nisku 0,89 i za jaku nisu 0,56
(vicarske serije prorednih ogleda u bukovim sastojinama). Navedeno vai gotovo za sve vrste
drvea, ukoliko nisu uinjeni zahvati slini progalama, gdje se, naroito kod vrsta svjetlosti,
dovodi do trajnog prekida sklopa.
b) Stepen osvjetljenosti krune
Odnos izmeu stajaline povrine (f) i povrine zastiranja krune (k) naziva se stepen
osvjetljenosti krune:
s o=
f
k
26
Dakle, ovaj odnos je reciproan odnosu kod stepena zastiranja. Stepen osvjetljenosti je
proporcionalan veliini stajaline povrine, a obrnuto proporcionalan povrini zastiranja.
S obzirom na napred navedene veliine za stajaline povrine (f) i zastrte povrine (k) kod
svih veza sljedi da je:
s o=
1
=1,27, a
0,785
0,866
kod trougaone veze s o= 0,785 =1,10
0,933
Kod mjeovite veze s o= 0,785 =1,19 .
Zavisnost stepena zastiranja i stepena osvjetljenosti krune od jaine zahvata kod progala
pokazuje sljedee teorijsko razmatranje Kraft a:
Ako se predpostavi da postoji kvadratna veza, gdje je rastojanje izmeu stabala (s) jednako
preniku krune (b) , sa poveanjem rastojanja izmeu stabala kod nepromjenjene veliine
kruna poveava se rastojanje izmeu ivica kruna za . U ovom sluaju za poveanu stajalinu
povrinu vai veza:
b+ 2 .
s 2=
Ako se za sluaj kada je b = s stavi da je teorijska vrijednost stepena zastiranja jednaka 1, a
rastojanje izmeu kruna se mjeri u dijelovima od b, onda se dobijaju sljedei brojani
odnosi:
Tabela 5.
Rastojanje
kruna
izraeno u
dijelovima od
b
0,0
0,1
b+
1,0
1,1
b+
1,0
1,21
A
Teorijsko
razmatranje
2
b+
1,0
0,83
B
Stvarni stepen
zastiranja
A 15%
C
Srednji stepen
osvjetljenosti
1
B
0,85
0,71
1,18
1,41
27
0,2
0,3
0,4
0,5
1,2
1,3
1,4
1,5
1,44
1,69
2,07
2,25
0,69
0,59
0,51
0,44
0,59
0,50
0,43
0,37
1,70
2,00
2,33
2,70
raunato odozgo. Dio kronje koji se nalazi iznad najveeg prenika kronje B u r g e r je
nazvao kruna sunca ili kruna svjetlosti, a dio kronje ispod kronja sjenke. Isti autor
razlikuje kod kronje spoljanji omota, koji je obrastao etinama i srce - unutranjost kronje,
koji je bez etina.
Postoje odreene veliine i odnosi koji karakteriu kronju. Iz mjerene visine stabla (h) i
mjerenog dijela do poetka kronje (a) dobija se duina kronje (l) (sl. 2). Ukupna duina
kronje dijeli se na duinu dijela kronje sjenke (l u ) i duinu dijela kronje svjetlosti (l 0 ).
Slika 2. Model krune smre (lijevo), prema Burgeru i pokazatelji krune (desno)
Horizontalna projekcija kronje ili povrina zastiiranja dobija se projektovanjam
nekoliko poluprenika kronje najee pomou viska (ima i raznih ogleda) ), a u novije
vrijeme pomou ogledala za odreivanje projekcije kronje. Srednji prenik kronje dobija se
ili udvostruavanjam srednjeg poluprenika ili iz povrine projektovane kronje, koja je
dobijena planimetrijskim putem, smatrajui povrinu kronje kao povrinu kruga.
Na osnovu navedenih osnovanih dimenzija dobijaju se sledai vani pokazatelji:
l: h
= stepen okrunjenosti,
l0: l
lu: l
b: h
b: l
3.2.
Morfologija kronje stabla
Zahvaljujui radovima B u r g e r - a i B a d u - a (Badoux) izvedeni su prosjeni oblici kronja
za stabla najvanijih biolokih klasa smre, bora i bukve. Na slikama 2, 3 i 4 prikazan je po
jedan model ovih vrsta drvea za vladajua stabla dobro sklopljenih i umjereno prorjeivanih
sastojina.
Slika 2. Model krune jedne 98. godinje smre iz sklopljene sastojine, prema Burgeru
Smra i bor imaju prosjene oblike kroanja, takve da najvei prenici lee na oko 2/3 duine
kronje raunato odozgo. Prema tome, udio kronje svjetlosti (l 0 : l) iznosi u prosjeku 0,65
odnosno 2/3, a udio kronje sjenke oko 1/3. Oblik kronje svjetlosti kod smre i bora kree se
izmeu kupe i kvadratnog paraboloida, to odgovara srednjim vrjednostima oblinih brojeva
0,35-0,60. Kronja sjenke ima oblik prevrenog paraboloida sa oblinim brojem kronje 0,50
- 0,60; ona je punooblinija.
Kod liara - bukve i hrasta - najvei prenik lei znatno vie nego kod etinara. On lei na
oko 1/3 do 1/2 mjereno odozgo. Prema tome odnos l o : l po pravilu je manje vrijednosti od
0,5. Tako je Krstevski za bukvu konstatovao da se udio svjetlosti kree od 0,40 do 0,47.
Znai, udio krune svjetlosti manji je kod buvke nego kod etinara.
30
Slika 4. Model krune jedne 88. godinje vladajue bukve, prema Badoux u
Zavisnost uea kronje svjetlosti od biolokog razreda nije sasvim dokazana ali se,
prema K r s t e v s k o m , ipak moe zakljuiti da trei bioloki razred ima najvee uee
kronje svjetlosti u ukupnoj duini kronje. Ali, ovdje treba naglasiti da manje uee kronje
svjetlosti u ukupnoj duini kronje ne znai i manju proizvodnost, jer proizvodnost drvne
mase ne zavisi samo od uea kronje svjetlosti u ukupnoj duini kronje, ve i od njene
apsolutne veliine i od dobijanja direktne svjetlosti. Stabla prvog biolokog razreda imaju
daleko vee apsolutne veliine kronje i dobijaju daleko vee koliine kvalitetne direktne
svjetlosti, te su mnogostruko proizvodnija od stabala drugog, a naroito treeg biolokog
razrada.
31
3.3.
Duina kronje je vaan pokazatelj razvijenosti kronje. Duina kronje prije svega zavisi
od starosti stabla. Sa porastom starosti duina kronje raste.
Na duinu kronje utie vrsta drvea i sastojinski oblik. P a n i je kod bukve konstatovao
da najdue kronje imaju sastojine blie prebornim. Ovo dolazi otuda to u ovakvim
sastojinama slobodniji poloaj stabala prema svjetlosti spreava ienje od niih grana a
pogoduje razvoju bonih izbojaka, to sve utie na poveanje duine kronja.
Postmatrano po debljinskim stepenima opta je pojava da sa porastom debljinskog stepena
raste duina kronje. Ali stepen porasta nije jednak poevi od najslabijih do najjaih
debljinskih stepena. Popovi (1965) je u bukovim sastojinama na Kopaoniku konstatovao tri
karakteristina intervala zavisnosti duine krune od debljinskog stepena, i to:
a) period naglog porasta apsolutne duine kronje,
b) period neznatnog variranja i stagnacije i
c) period naknadnog porasta apsolutne duine krune.
Sva ova tri peroda toka zavisnosti duine krune od prenika stabala (debljinski stepena) ne
zapaaju se uvijek. Tako je Krestevski konstatovao samo rpvi i drugi perod u bukovim
sstojinama oko Mavrovskog jezera i ovo objanjava time to se ovdje radi o relativno mladim
sastojinama. Za razliku od ovoga, Popovi je konstatovao i trei period ali kod najstarijih,
odnosno najdebljih i najviih stabala.
3.4.
33
4.238
30
4,2
3.680
50
6,6
1.720
60
9,6
1.356
70
3,2
956
75
12,6
612
110
24,6 m2
Sa opadanjem broja stabala po ha raste povrina kronje pojedinanih stabala, ali pri ovome i
starost znaajno utie. Kod mlaih sastojina moe broj stabala da bude manji a da povrina
kronje pojedinanih stabala bude manja nego kod starijih sastojina sa neto veim brojem
stabala.
Uticaj biolokog razreda na veliinu kronje je jasan. Najveu apsolutnu irinu
kronje pokazuju stabla prvog, a najmanju stabla treeg biolokog razreda. Svakako da zavisi
od vrste drvea. Jela, smra, a naroito omorika, imaju daleko manje prenilke kroanja od
borova i gotovo svih vrsta liara, izuzev jablana.
34
3.6.
(Seebach) je postavio pitanje da li postoji odreeni odnos izmeu povrine zastiranja kronje i
u tom momentu ostalih postignutih dimenzija stabala. On je odnos izmeu prnika kronje i
prsnog prenika stabla - b : d1:3 oznaio kao koaficijenat prostora rastenja. Prenik
kronje moe se odrediti iz povrine zastiranja koja se smatra da je krunog oblika:
2
k =b
;odakle je
b=
4k
k
=2
Isti autor dodaje (prema navodu Assman a): ''Izmeu prenika stabla i prenika kronje
pravilno odraslih bukovih stabala postoji odnos, prema optem shvatanju i konstataciji, takav
da jae prema slabijem stablu ima srazmermo manji prenik kronje, te na taj nain zahtjeva i
manji prostor za rastenje.'' Kasnija istraivanja su pokazala da ovaj zakljuak ne moe da vai
kao opiti.
Tako je Frajst u 70-godinjoj do 170-godinjoj bukovoj sastojini dokazao da se odnos
irenja kronje poveava sa poveanjem zastrte povrine (sa porastom prenika kronje)
najprije brzo, a zatim sporije. Dakle, postoji jasna zavisnost od starosti. Odnos kod stabala iste
zastrte povrine, prema tome, opada sa starou.
Kolebanja i sistematske promjene odnosa irenja kronje (b : d) kod bukve mogu se
shvatiti ako se ima na umu sledee: kod potpunog sklopa sastojine, kada je boni porast
kroanja zaustavljen, prenici debla se i dalje poveavaju tako da odnos b : d biva manji i
obrnuto. Kod jakog osvjetljavanja kronje rastu brim tempom nego to rastu prenici debla,
tako da se odnos b : d poveava.
Odnos irenja kronje (b : d) za iste zastrte povrine raste sa opadanjem biolokog
poloaja stabla.
Kolinik irenja kronje zavisi od vrste drvea. M i l o j k o v i je za hrast lunjak u
naao da se ovaj odnos kree oko 20, za jasen oko 15 i za grab u istoj sastojku oko 22, a u
mjeovitoj oko 30. Grab, dakle, u mjeovitoj sastojim se ponaa kao vrsta koja moe da
podnosi zasjenu.
35
Kolinik irenja kronje zavisi od biolokog razreda stabla. Kod prvog biolokog
razreda je najmanji, a najvei kod treeg. Ovaj odnos je vei kod drugog biolokog razreda
nego kod treeg.
Kolinik irenja kronje raste sa poveanjem zastrte povrine, odnosno prenika
kronje i to u poetku bre, a kasnije sporije.
3.7.
Koeficijenit z a s t i r a n j a
(b2/d21,3)
b :d 1,3
36
3.8.
Stepen z d e p a s t o s t i kronje (b : l)
Odnos izmeu irine kronje (prenika kronje) i njene duine naziva se stepen
zdepastosti kronje. Ovaj odnos u odreenoj mjeri karakterie i oblik kronje. Pored ovog
pokazatelja za oblik kronje znaajno je gdje se nalazi mjesto maksimalne irine kronje.
Stepen zdepastosti kronje zavisi od vrste drvea, od sastava sastojine, od biolokog
razreda stabala, od prsnog prenika stabla i svakako od sastojinskog oblika.
Smra je jedna od vrsta sa malim iznosom ovoga odnosa. Naroito je po ovome
poznata Panieva omorika, kao i obina smra viih planinskih regiona. Poslije smre po
malom iznosu ovoga odnosa dolazi jela, zatim bukva, a najveu vrijednost imaju hrastovi i
borovi. Dakle, ovi poslednji imaju najzdepastiju kronju, naroito u jaoj starosti. Treba, meutim, naglasiti da stabla bijelog i crnog bora mogu imati uske kronje, naroito nekih
ekotipova u planinskim regionima.
Stepen zdepatosti kod svih vrsta drevea kree se u prosjeku oko 0,5 ali u zavisnosti
od vrste i ostalih faktora moe biti znatno ispod i iznad. Za ilustraciju navodimo podatke
Mang a koji su dati u tabeli 6.
Srednja vrijednost
Vrsta
drvea
Broj mjerenja
d 1,3
(cm)
(m)
(m)
(m)
Aritm.
Srednja
Sredina
greka
Bor
17
31,5
26,4
8,1
4,4
0,17
0,55
0,0
Smra
13
28,2
24,6
10,7
4,0
0,16
0,39
0,0
Jela
14
29,8
26,8
8,4
4,3
0,16
0,54
0,0
37
38
zdepastosti od prenika stabala uslovljen je time to najdeblja stabla rano dobijajiu piredominantan poloaj i njihove kronje se, zahvaljujui velikom prostoru za rastenje, previe ifre.
Na zdepastost kroanja sastojinski oblik ima znaajan uticaj. U prebornim umama i
praumama kronje su zdepastije nego u jednodobnim sastojinama, jer u prebirnim umama i
praumama visinsko stepenovanje je jae, te stabla imaju ili vie prostora za
rastenje i mogu
vie da ire svoje kronje ili su jako zasjenjena pa plagiotropski ire kronje.
3.9.
1 2
b l b2 l
3 4
12
(V = 12 4 b l )
2
2
b l
;
4
Povrina spoljanjeg omotaa kronje trebalo bi da se izraunava kao omota
b 4 l 2 b2
4
Omota paraboloida, koji se praktino javlja, vei je za 1,21,4 puta. Ali za razna poreenja
dovoljno je povrinu omotaa sraunati i po gornjoj priblinoj formuli. Badu je za priblino
odreivanje povrine omotaa krune koristio i formulu omotaa prevrene kupe:
M = ( Rr ) +h
2
39
4.1.
1 m2 zastrte povrine,
1 m3 zapremine kronje.
41
Nadstojna stabla
d 1,3
a
Meustojea stabla
c
Podstojna stabla
a
1,20
b
0,35
c
1,29
20
1,60
0,46
1,20
0,79
0,23
0,65
22
1,27
0,34
0,79
0,60
0,16
0,40
24
1,07
0,27
0,59
0,48
0,13
0,28
18
26
0,92
0,28
0,47
0,94
0,24
0,47
0,41
0,10
0,21
28
0,94
0,26
0,44
0,84
0,21
0,40
0,35
0,09
0,17
30
0,96
0,25
0,41
0,79
0,20
0,35
0,31
0,08
0,15
34
0,93
0,24
0,36
0,73
0,19
0,29
0,25
0,08
0,12
38
0,92
0,24
0,33
0,73
0,19
0,27
42
0,97
0,28
0,34
omotaa kruna sastojine jedva semijenja poslije izvrenih proreda. Za ilustraciju uticaja
proreda na dimenzije i proizvodnost dajemo podatke u sljedecoj tabeli.
Tabela 7. Veliina kruna i proizvodnost prirasta u vajcarskim smrevim serijama proreda
Olten, po Burger u. Ogledi postavljenji 1888.godin u 22.godinjoj jednodobnoj kulturi
smre, gdje je bilo B, C i D stepena proreda, tj.slabe, umjerene i jake.
a) Podaci o sastojini (stanje 1935., 47 godina poslije prorjeivanja, a u starosti 69 godina,
podaci po ha)
Sastojinsko srednje stablo (po presjeku)
Stepen
N
G
V
proreda
m2
m3
B (slaba)
1.016
61,7
813
d8
h8
cm
27,8
m
29,3
C (umjerena)
692
51,2
713
30,7
29,7
11,3
4,1
D (jaka)
556
37,5
651
33,0
30,1
12,2
4,6
Kruna
duina
irina
m
m
9,4
3,4
Zbirovi za krune
B (slaba)
9.058
50.290
30.530
Godinji prirast
deblovine u
posljednjih 5
godina m3
20,6
C (umjerena)
9.173
50.520
35.550
20,6
D (jaka)
9.44
50.870
39.420
21,2
Stepen pror.
Zastrta povrina
2
Povrina om. m2
Zapremina m3
d1,3 =22 cm
d1,3 = 40cm
B
26,7
D
25,5
B
32,3
D
31,7
7,2
9,0
13,8
14,1
2,6
3,4
5,0
5,6
5,5
9,1
19,14
24,3
29,2 = 100%
49,4 = 170 %
110,0 = 100%
125,6 = 115%
Zapreminakrune (m3)
13,2 = 100 %
27,3 = 207 %
89,0 = 100%
114,0 =128%
11,8
15,5
12,5
14,0
43
Iz pregleda pod a) jasno se vidi poveanje prosjene veliine duine i irine kruna sa jainom
proreda. Nasuprot tome, zbirova zastrtih povrina kruna i omotaa kruna za sastojine jedva da
su se izmijenili, oni su praktino danas jednaki. Istovremeno je zapremina kruna sastojine kod
jake prorede (stepen D) za punu treinu vea nego kod slabe prorede (stepen B): prirast
posljednjih 5 godina, kao to se vidi, na sve tri povrine priblino je jednak.
Iz pregleda pod b) jasno se vide posljedice proreda koje se ogledaju u razlikama dimenzija
kruna danas jednako debelih stabala. Procentne vrijednosti za omotae i zapremine kruna
govore o tome da se kod jake prorede omaotai kruna vrlo manje mijenjaju poveavaju nego
zapremine kruna. Ovo je jedan od razloga to se kod jake prorede i pored znatnog poveanja
kruna preostalih stabala, zapreminski prirast sastojine ne moe povisiti na dui vremenski
period.
Osmatranja uticaja proreda na dimenzije kruna i proizvodnosti u bukovim sastojinama
(Badoux, Assman i dr.) pokazuju da jai zahvati visoke prorede znatno poveavaju stepen
razvijenosti krune, stepen irenja i ''zdepatosti'', kao i odnos irenja krune stabala jednakih
prsnih prenika. Zbog pojaanog prirasta u bonim izbojcima i irenja krune visine su znatno
nie nego kod umjerene prorede.
Proizvodnost po zatrtoj povrini pojedinanih stabala u gusto sklopljenoj sastojini stalno i
vidno se poveava idui od niih ka viim biolokim razredima stabala. Unutar pojedinih
razreda stabla sa malo i srednjom krunom pokazuju veu proizvodnost u odnosu na jedinicu
zastrte povrine, to znai da ova stabla ekonominije koriste prostor za rastenje nego stabla
sa velikim krunama. Jae prorede dovode do poveanog osvjetljavanja kruna preostalih
stabala u sastojini, a time i do poveanja njihove proizvodnosti u odnosu na zastrtu povrinu.
No, da bi se postiglo ovo prosjeno poveanje kod pojedinanih preostalih stabala mora se
ukloniti iz sastojine prilian broj stabala ak i sa relativno boljom ekonominou prostora za
rastenje. Meutim, poveana proizovdnost preostalih stabala esto nije u stanju da potpuno
nadoknadi gubitak prirasta posjeenih stabala. Stoga se proizvodnost sastojine u donosu na
povrinu zemljita putem jaih proreda ne moe povisiti, a naroito za dui vremenski period.
44
4.3.
4.4.
Sastojinske vrijednosti za
Kronje
Ogled
povr.
Vrsta drvea
a, 1949.vrijednosti po 1 ha)
46
Zastrta
povr.
Zapremina
m2
m3
m2
m3
m3
Diirsruti
1947.
JI
Sm
10.500
1.500
93.100
10.300
365
104
48,9
5,9
742
76
12,6 1,3
1,20
0,87
37.200
3.700
0,339
0,351
999 m
Su.
12.000
103.400
469
54,8
818
13,9
1,16
40.900
0,340
Schallen-bergRauch-grat
JI
Sm
Bk
8.100
700
3.200
55.600
4.700
20.000
1,25
1,29
0,69
23.600
2.100
1.500
0,428
0,429
1,467
1.060 m
Su.
12.000
80.300
620
35,4
476
13,2
Hasliwald
1947.
JI Sm
10.000
1.700
63.800
12.200
432
67
26,5
6,9
356
88
9,5
2,6
570 m
Su.
11.700
76.000
499
34,4
444
12,1
Biglemvald
1945.
JI
Sm
7.900 4.100
37.500
34.900
466
124
13,1
20,0
148
267
4,7 5,1
0,58
1,24
14.700
15.600
0,313
0,327
930 m
Su.
12.000
72.400
590
33,1
415
9,7
0,81
30.300
0,320
492
25,8
343 10,1 0,9
44 84 3,0 6,6 39 94
2,2
27.200
0,95
1,53*
28.500
5.200
0,330
0,500
33.700
Iz navedenih podataka u tabeli 8.vidi se da sve ove sastojine imaju visoke vrijednosti ukupne
zastrte povrine, a naroito visoke vrijednosti ukupne zapremine kruna. Ove posljednje sa 70
100.000 m3 skoro su dvostruko vee nego to je to kod srednjodobne i stare jednodobne
visoke ume. I nadmonost prebirne ume u pogledu teine lia po 1 ha je, iako ne tolika
kolika je u pogledu zapremine kruna, jasno izraena. Teina svjeeg lia na oglednoj povrini
Drsrti iznosi oko 41.000 kg, a u noj odgovarajuoj gazdinskoj klasi smrevih sastojina I
bonitet (po tablicama Flury u) ophodnja je 120 godina, teina svjeeg lia iznosi oko 30.000
kg/ha.
Na osnovu istraivanja dobijenih rezultata Bodoux a na oglednim povrinama Drsrti i
Biglenwald a, u pogledu dimenzija kruna moe se konstatovati niski stepen vitkosti stabala
(h : d) prsnog prenika od 30 cm navie, zatim visoki stepen razvijenosti kruna, koji je iznad
0,50. Duine kruna najdebiljih stabala dostiu 2/3 i vie od ukupne visine stabala, stepen
zdepatosti kruna je velik. To su, dakle odlike prebornih sastojina.
Proizvodnost prirasta po jedinici zastrte povrine, posmatramo u zavisnosti od porasta prsnog
prenika, pokazuje izraziti optimum za odreene vrijednosti prenika: za jelu Drsrti izmeu
70 i 100 cm i u Biglenwald u izmeu 35 i 55 cm; za smru u Drsrti izmeu 50 i 75 cm i u
47
Bigenwald u izmeu 40 i 60 cm, dakle proizvodnost tanjih debljinskih klasa vrlo je mala i sa
porastom prenika ona raste do pojave maksimuma, a poslije postizanja maksimalne
proizvodnosti nastaje brzo opadanje. To znai da je proizvodnost kod jake debelih stabala,
posmatrano po jedinici zastrte povrine, dosta mala. Ovaj pad biva jo izrazitiji ako se
posmatra proizvodnost po jednici zastrte povrine u vezi sa visinama stabala.
Grafikon 10. Srednja proizvodnost zastrte povrine stabala prebirne ume na oglednoj
povrini Drsrti, Bandoux prema Assmanu u
Ako se proizvodnost po 1 m2 zastrte povrine u funkciji sa srednjom visinom sastojine u
jednoj jednodobnoj sastojini poredi sa proizvodnou u prebornoj umi, onda se moe zapaziti
sasvim drugi tok. Kod jednodobne sastojine postie se maksimalna proizvodnost kod
relativno niskih stabala i vrijednost je u momentu kulminacije daleko vea. Tako je, na
primjer, prema podacima koje daje Assman, proizvodnost:
uma
Jednodobna smra I bon.
Maksimalne vrijednosti
2,57 2,60 dm3/m2
Kod visina
12 16 m
13 17 m
Smra
36,5 42,5 m
Jela
42,0 45,0 m
Smra
Jela
25,7 30,5 m
Praume se ume koje su ostale nedirnute od strane ovjeka, danas se vrlo rijetko mogu nai u
Evropi.Za ove sastojine je karakteristino da iako su po spoljanjem izgledu manje-vie
jednodobne, one su ipak sastavljene od stabala razne starosti. Osnovne karakteristike ovih
sastojina vide se iz tabela 3. i 4.
Tabela 3. Najvaniji podaci o kronjama i ostalim elementima prirodnih planinskih mjeovitih
sastojina u Bavarskim Alpima, umska uprava Partenkirhen, povrina 1, nadmorska visina 1.200 m,
nagib 20, ekspozicija NW, dolomit, oko 1.900 mm godinjih padavina, Magin, 1959.
Kronje
Vrste drvea
Jela
Zastr.
povr.
m2
4.500
Sastojine
Zapremina
m3
29.700
49
Smra
Bukva+javor
Svega:
2.510
3.290
10.390
U m3
22.100
227 21,1 255 2,31
27.700
98 8,7 127 0,84*
79.500
603 59,0 758 6,12
etinarskog drvea
6,51
0,92
0,26
0,59
0,63
1
m l/h
b m b/1
k
m2
m
m2
i
m3
m/i
Proizvodnost po
zastrtoj povrini
dm3/m2
10
2,5
(0,38)
6,3
(0,47)
10,6
(0,49)
11,7
(0,46)
12,4
(0,45)
14,3
(0,48)
16,2
(0,52)
2,3
(1,00)
3,7
(0,59)
3,9
(0,57)
4,3
(0,37)
5,0
(0,40)
5,6
(0,39)
6,5
(0,40)
4,8
11
10
1,10
0,03
10,9
38
49
0,79
0,09
12,9
66
87
0,76
0,35
14,7
80
125
0,64
0,68
19,2
99
179
0,56
1,02
24,9
128
247
0,52
0,70
33,3
169
344
0,49
0,66
18
26
34
42
50
58
6,5
(65)
13,4
(74)
21,5
(83)
23,5
(75)
27,9
(66)
29,8
(60)
31,0
(53)
SMRA
Veliine i odnosi kronje
Proizvodnost
di/3 cm h m h/d
1
m l/h
b m b/1
k
m2
m m2
i
m3
m/i
po zastrtoj
povrini
dm3/m2
10
9,2
(92)
15,9
4,0
(0,43)
7,4
2,1
(0,52)
2,9
3,4
14
10
1,4
0,09
6,6
34
35
0,97
0,13
(88)
(0,47)
(0,39)
22,0
12,0
3,4
9,2
65
67
0,97
0,71
(85)
(0,55)
(0,38)
34
26,7
(78)
13,8
(0,52)
3,5
(0,25)
9,6
77
85
0,91
1,52
42
29,8
15,1
4,3
14,4
103
143
0,72
1,36
18
26
50
(71)
(0,51)
(0,29)
Prirodne sastojiine vrlo esto pokazuju ekstremno visoke vrijednosti temeljnice i zapremine
po 1 ha. To je sluaj kada se sastojine nalaze pri kraju razvojne faze pune snage.
Prirast prirodnih sastojina tipa praume pored staninih uslova zavisi i od razvojne faze u
kojoj se nalazi jedna takva sastojina. Navedeni primjer u Bavarskim Alpima pokazuje
skroman prirast (6,12 m3). Razlog za ovo je u prvom redu velika nadmorska visina. Smra je
na ovom stanitu nadmonija nad jelom u proizvodnosti po zastrtoj povrini. Na ovo je u
prvom redu uticala injenica to smra na ovom stanitu pokazuje izrazito male stepene
zdepastosti kronji, to sa svoje strane dovodi do relativno male povrine zastiranja. Ovde se
radi o jednoj smrevoj populaciji sa uskom i iljatom krunom, to prilikom poreenja
proizvodnosti po zastrtoj povrini treba imati na umu.
51
ZAKLJUAK
U jednodobnim sastojinama proizvodnost prirasta po 1 m2 omotaa kronje sa porastom
kronje najprije se poveava, a zatim ostaje priblino na istoj visini. Nagovijeten je ak
optimum za kronje srednje veliine.
Kada govorimo o uticaju proreda na veliinu kronje moemo zakljuiti da nakon odreenog
vremena od izvrenog proreda poveavaju se i dimenzije kronji. Srednja zapremina kao i
ukupna zapremina kronji u sastojini, nakon nekoliko decenija od izvrenih proreda znatno
poraste.
Prosjeno za sva stabla u prebornim umama, proizvodnost po 1 m2 zastrte povrine je nia
nego u jednodobnim sastojinama, iz razloga to stabla gornjih spratova imaju izrazito
osvijetljen poloaj, ali je dolo do opadanja njihove proizvodnosti zbog previsoke starosti,
dok stabla niih visinskih spratova, koja su zasjenjena, ostvaruju samo skromnu proizvodnost
po 1 m2 zastrte povrine.
Kod prirodnih sastojina tipa praume prirast zavisi od staninih uslova kao i od faze u kojoj se
nalazi jedna ovakva prirodna sastojina.
52
LITERATURA
-
53
PITANJA
1. ta predstavlja bioloko diferenciranje stabala?
2. ta su numerike klase stabala u sastojini
3. ta predstavlja prostor za rastenje jednog stabla i kako dobijamo prosjenu veliinu
stajaline povrine?
4. ta je stepen zastiranja ?
5. ta predstavlja relativna duina krune (stepen okrunjenosti)?
6. Od ega zavisi prenik krune?
7. ta je koeficient prostora rastenja?
8. ta predstavlja koeficient ''zastiranja''?
9. Kako utiu prorede na dimenzije kronje i proizvodnost?
10. Zato je u prebornim umama proizvodnost po 1 m2 zastrte povrine nia nego u
jednodobnim umama?
ODGOVORI
10.000 m2
N
4. Stepen zastiranja je odnos izmeu povrine zastiranja krune (k) i stajaline povrine.
54
sz =
k
f
5. Relativna duina krune predstavlja odnos izmeu duine krune i ukupne ivisine
stabala. Ovaj odnos se naziva stepen okrunjenosti i iskazuje se u procenitima. Najvea
je kod sasvim mladih biljaka, kada biljke imaju granice tj, krune gotovo itavom
visinom. Ona zavisi i od uzgojnog oblika pa je kod prebornih sastojina vea nego u
jednodobnim. Takoer zavisi i od vrste drvea, po pravilu liari imaju vee
vrijednosti nego etinari.
6. Prenik krune (b), odnosno irina ili zastrta povrina sa opadanjem broja stabala po
ha raste povrina krune pojedinanih stabala, ali pri ovome i starost znatno utie.
Uticaj biolokog razreda na veliinu krune je jasan. Najveu apsolutnu irinu krune
pokazuju stabla prvog, a najmanju stabla treeg biolokog razreda.
7. Koeficient prostora rastenja predstavlja odnos izmeu prenika krune i prsnog
prenika stabla.
8. Koeficient zastiranja predstavlja odnos izmeu povrine projekcije krune stabala i
njegove prsne temeljnice. Ovaj odnos zavisi od vrste drvea, a unutar iste vrste od
biolokog razreda stabala. Ovaj odnos je najvei kod stabala treeg biolokog razreda,
a najmanji kod prvog. Sa porastom prsnog prenika koeficient irenja kronje opada.
9. Putem prorjeivanja poveava se prostor za rastenje pojedinanih stabala u sastojini, a
poslije odreenog vremenskog perioda od izvenih proreda poveavaju se i dimenzije
kruna, kako irine krna tako i apsolutne i relativne vrijednosti njihovih duina.
10. U prebornim umama proizvodnost po 1 m2 zastrte povrine je nia nego u
jednodobnim sastojinama jer stabla gornjih spratova uivaju izrazito osvjetljen poloaj
ali dolazi i do opadanja njihove proizvodnosti zbog previsoke starosti, dok kod stabala
niih visinskih spratova, koja su zasjenjena, ostvaruje samo skormnu proizvodnost po
1 m2 povrine.
55