NL Jezicka Bastina

JEZIKA BATINA
Zbirka tekstova za vjebe iz historije bosanskoga

knjievnog jezika
priredila
Lejla Naka
OSTACI GLAGOLJSKE PISMENOSTI
Grkoviev odlomak glagoljskog apostola

po. XII st.
(... ) : ::
: : : :
: :
: :: : :
: : :
: : :
: : :
: :
: : ()
: :
: : :
: : : ...
(Djela apostolska 6, 13-15; 7, 1-7)
Glagoljski kriptogram u Radosavljevom zboniku

XV st.
Pavl apsl govori k Titu

da otvree se neastivi
i pltske pohoti clo mudro
blagovrno poivmo v ninanem vici ajute blaenoga
ujupvani i prosviteni slavi velikago Boga
clo zdravo, dostojno
mudro : mdro (stsl.)
v vici < v vk [usp. na pisci morskom]
v niaem - u sadanjem
ujupvanie : upvanje (stsl.)
[upvanje > upfae > uffae >ufae - primjer progresivne asimilacije po zvunosti pv > pf,
Ivi, str. 54]
slavi : slavy (stsl.) - gen. nepalatalne varijante deklinacije
Prijevod
Pavlova poslanica Titu II 12-13:
da se odreemo bezbonosti i svjetskih pouda,
da ivimo umjereno, pravedno i pobono u ovom svijetu
kao ljudi koji iekuju blaeno ispunjenje nade,
naime pojavu sjaja velikoga Boga.
POVELJE
Kulinova povelja

Stjepan Kotromani
oko 1322. godine
(usp. Dizdar, 56)

Batinska povelja Stjepana Kotromania pronaena je u Kremendskom arhivu u Maarskoj.
To je prva poznata bosanska darovnica na narodnom jeziku. Poinje uobiajenom
invokacijom, a zatim se nastavlja veoma udnovatom intitulacijom: Az sveti Grgur, a
zovom ban Stjepan... Takva fraza poznata je iz tri povelje ovog vladara. Smatra se da je ovu
mistinu formu ban upotrebljavao u vrijeme kada je priznavao autoritet Crkve bosanske, a
kada je 1351. zvanino priznao katoliku crkvu, on se oslovljava: Az ban Stipan, a zovom
svetoga Grgura rab.
Stjepan Kotromani
oko 1323. godine

(Dizdar, 59)
Povelja izdata u hii velikoga gosta ima veliki znaaj ne samo za prouavanje vladavine
Stjepana II Kotromania nego i za historiju Crkve bosanske. U ovom dokumentu ta crkvena
organizacija, anatemisana i progonjena kao heretika, istupa javno i legitimno. Ona je
prvorazredni faktor u dravi i bez njene potvrde akti vladara o unutranjim poslovima drave
manje su vrijedni.
Pisar povelje nepoznati je dijak iz crkvenih krugova, koji nije htio ili nije smio da istakne
svoje ime.
(Dizdar, 313)
10
11
Jelisaveta
oko 1323. godine
Unuka ugarsko-hrvatskog kralja Stjepana V, ki srpskog kralja Stjepana Dragutina, ena
bosanskog bana Stjepana Kotromana izdala je ovu povelju u poetku vladavine mladog sina
Stjepana. Original se nalazi u Narodnom muzeju u Budimpeti.
() o
()

()
()
12
13
Stjepan Kotromani
15. februara 1333.

--

---
()

oo oo oo
o o oo o
oo o o
o oo o o oo o
o o o oo o o o
o o
o o ooo o o
o o o o o
o o o o o
o o o o o o o
o o o -- o o
o o o o o o
o oo o
o o oo
o o oo oo o o
o o oo o oo
o o o o o o
o o o

o
o o oo o o
o oo o o
oo-- o
o o
o o o o o
oo o o
o o o o
oo

o o o o o o o o o
o oo o o
o o o

14
o () o o o o
o o o
o oo o oo

o o ----:

o oo o o
o o o o o o

(Mikloi, 89)
Tekst o zgorenju svijeta glavni je dio povelje kojom Stjepan Kotromani 1333. godine ustupa
"sa koristju i ljubovju" Stonski Rat i Prevlaku (poluotok Peljeac) Dubrovanima, Taj
klasini komad Humske zemlje, na kome su se nalazili i najstariji kulturni spomenici,
zadobio je ban izgleda ve na poetku svoje vladavine, i tako proirio svoj utjecaj i granice
patarenstva, koje je i ranije u Humu imalo svojih pristalica.
Ban Stjepan Kotromani je proirio Bosnu do nesluenih razmjera, ali ju je i ekonomski i
kulturno unaprijedio. U kojoj mjeri je taj napredak bio snaan, pokazuje injenica da je prvi
od bosanskih vladara kovao svoj novac. Ostvarujui postepeno ali sigurno planove na jaanju
Bosne, ban je inio i izvjesne kompromise, za koje je smatrao da mu ne tete, kao to je i ova
prodaja Stonskog Rata za njega je ban dobijao pet stotina perpera godinje do zgorenja
suijeta! ak ako ban i njegovi nasljednici i ne bi bili gospodari Huma, taj bi se dobitak njima
davao, naravno do zgorenja svijeta...
Zgorenje svijeta znai propast svijeta, o emu govori bosansko apokrifno evanelje, poznato
pod imenom Tajna knjiga. "Zgorenje svijeta" dogodilo bi se na kraju "sedmog vijeka", kao
to se to kazuje u spomenutoj knjizi, kroz usta Isusa: "Otac moj dopustio je Satani da vlada
sedam dana, koji su sedam vijekova". Po toj reenici svijet bi propao negdje 1492. godine, pa
su mnogi nasljednici bosanskog bana imali ipak vremena da vuku stalnu korist od ove
prodaje Stona.
O propasti svijeta govore i druge verzije bosanskih tekstova apokalipse, a o tome se kazivalo
i u nekim rukopisima stare hrvatske knjievnosti, to se moe vidjeti i u Bernandinovom
lekcionaru iz 1495. To zgorenje svijeta pozna zapadna crkva kao misu za pokojnike pod
imenom Dies irae.
Povelja ima sveani stil ne samo u svom glavnom dijelu nego i u svojim zavrnim podacima.
Ban Stjepan je ranije uredio sve znaajnije odnose sa Dubrovnikom, a ova darovnica, izdana
pod Srebrenikom, kao da predstavlja krunu tih dobrosusjedskih odnosa. Zato ban stavlja na
povelju svoj zlatni peat i naglaava da povelje pie u etiri primjerka, dvije latinskim i dvije
irilskim pismom sve peaene zlatnim peatima!
Naalost, ni jedan od ovih originala nije sauvan do danas, pa ni njihovi zlatni peati.
Vjerovatno je dubrovaki pisar izmijenio znatno i jezik povelje, to u izvjesnoj mjeri
umanjuje njezinu vrijednost u tom pogledu.
(Dizdar, 318-319)
15
Tvrtko
godine 1357.
o o o oo
o o o oo
o ooo oo o
o o
oo o o o
o oo oo o
o o o o oo
o o o o o
o o o o
o o o o
o oo o o o o
o o o oo
o o o o o
o oo o o o
o ooo o
o oo o oo
16
o oo
::::: o
17
Tvrtko Kotromani
2. decembra 1382.
Povelja odraava utjecaj logofeta Vladoja na srednjovjekovni diplomatski jezik. On je uveo u
Tvrtkovu kancelariju raki stil. Njegova leksika je crkvenoslavenska, ali ipak je potovao
izvjesne specifinosti tradicije bosanskog naina pisanja. Ova je povelja pisana u dvoru
Biu, pod Blagajem u Humu.
o o o ooo o o o
o oo o o o
o o o oo o o
o
oo oo o
o
o o o
o o
o
o
o o oo o
oo o o o
oo o oo y
o o oo o
o o
oooo
o o o o ooo
o oo oo o o o
o o o o

o o o
o o o o o
o o o o o
o o o o o o
o o oo o o o o
oo o o
o o o
o o o o
ooo o o o o o
o o oo o o o
ooo o o o o
ooo o o o o
o o o o o
(Mikloi, 190)
ljubo ili, trg trgovina, trgovanje
18
Stefan Dabia
17. maj 1395.
Ovu povelju zapisao je Toma Luac, uenik logofeta Vladoja.
o
o o oo o o o
o o o o
o o o o oo o oo
oo ooo o
o o o o
o o
o o o
oo ooo o
o o o oo o
o o o
o o o o o o
o o o oo
oo o o o
o o o o
o oo o o
o o o
oo o o
o o
o o o o
o o o o
oo
o o oo o
o oo
o o o o
o o
o o o o o o
oo
o o i ooo
o o o oo o o
o i
(Mikloi, 211)
najlie najvie, naroito, runici oni koji potvruju, skazuje nam part. prez. govorei
nam
19
Stjepan Vuki Kosaa, sin kneza Vukca Hrania

Potvrda o prijemu ostavtine Sandaljeve ene Jelene 1443.
oo o o oo oo
o oo , o oo oo
oo o oo o
oo oo o o o oo
o o o o
o o oo oo o o
o o o o o
o o oo oo
o oo oo o o oo
o o
o o o o oo oo oo
o o
oo oo
o o o o
o o
o o o o
o o oo oo oo
oo o o oo o
o o o
o o o oo oo oo
oo o
(Mikloi, 344)
rusag drava, spomenut'je uspomena, na vidn'je na znanje, zakona zakonita,

napokona zadnja, poklad ono to je ostavljeno na uvanje, komun opinska blagajna, u
obotch' u naunicama, oglav'je tijara, postav ostavina
20
Vladisav Hercegovi
Povelja u kojoj Vladisav osuuje napade svoga oca, hercega Stjepana, na Dubrovnik pisana
je vlastoruno 1451. na narodnom jeziku uglavnom bez crkvenoslavenizama, ijekavski sa
neto ikavizama.
o o
o oo oo oo oo
oo oo
o o o
o o o o o oo
o o o
o o o o o
o o o o o o
o o o o
oo o
o o o
o o o o
o o o o
o oo o
o o
o o
o o o
o o o o o
o o o o o o
o o o
o oo o
o
o o o oo oo
o o o o
o o o o o
o o o o
o o o o
o o o o o
o o
oo
oo
o...
o o - o o
(Mikloi, 361)
prijazan prijateljstvo, upvan pouzdan, temeljito sigurno, rota zakletva, tvr'dina
ufanje, vjera, savie suvie, povrh toga, razmira prekid mira, rat, egue palei, true
unitavajui, zatirui, plinujue pljakajui, naprida nadalje, upovanije nadanje, tvrdina
potvrda, ustanovitih' ustanovih, kripko jako, snano, gabela carina, porez
21
Isa bin Ishak-beg

14. novembar 1454.
Isa-beg Ishakovi uveni je osniva Sarajeva: sagradio je Saraj, hamam, musafirhanu i
Carevu damiju, karavan-saraj i na Bentbai mlinove sa devet vitlova.
o ()
oo oo o
o o oo o o

o (o)o oo oo o
o
o o o
o o o o
o o o oo
o oo ooo o
o o o o o o o
o oo
o o oo o
o o o o o
o o o
o i
zapiran'je zaustavljanje; s'bljusti sauvati; ras'p (rasap) rasipanje, raspad
22
23
Vlatko i Stjepan Hercegovi

26. juli 1470.
Boijom milostju, mi, gospodin Vlatko, herceg svetoga Save i vee, i ja knez Stjepan, brat
reenomu gospodinu hercegu Vlatku, obadva sinove i nasljednici slavnoga spomenutja
glasitoga gospodina hercega Stjepana:
Smiljaje naom pametju zapovijed Boiju i procjenu svjetovnu kako ima ovjek ivovati sa
vsacijem s pravom pravdom, jer s togaj ishodi i raste meu prijateljmi svakoja prava ljubav i
dobra prijazan, ter hotee k tomuj napredovati i vidjeti svakoj dobri razlog, navlatito od
poklada naega roditelja vie reenoga, to je bio postavio na postavu u nae bratje i sraneh
prijatelj, gospodina kneza obranoga i sve opine vlasteo dubrovacjeh, kako se uzdri u
pismu koje nam su uinili i dali reeni gospodin knez obrani i vlastele dubrovaci, koji
poklad postalja po svom testamentu neki dio plemenitoj gospoji herceici Cicilije, naoj
majci Bogom danoj, neki dio naemu bratu gospodinu vojevodi Vladislavu, a neki dio nam
sinovom svojim, a za duu svoju deset tisu dukat, koje da dadu i razdijele pitropje reenoga
testamenta, gdje se njim bolje vidjeti bude, od koga poklada mi dva u velekrat jesmo uzeli za
nae potrebe (koliko je) pisano pod zapisom vie reenijem, u kome je upisan sav poklad
zgore reeni.
Sada dajemo na znanje i na vidjenje svakomu sadanjemu i koji e nakon togaj biti, pred
koga se iznese ovaj na list a pod naimi peati vjerovanijem, kako sitave i uinive svaki
podobni i dobri razlog sranijemi naimi prijateljmi gospodinom knezom i vlasteli
dubrovacemi, to smo mi imali i uzeli od reenoga poklada za nae potrebe, i to smo uzeli i
dali gospoji herciici Cicilije, naoj majci Bogom danoj, i to je uzeo brat na gospodin
vojevoda Vladislav svoj dio, i to su dali potporom deset tisu dukat, koje su dali razdijeliti s
naijem dobrijem hotijenjem za duu vie reenoga naega roditelja toj sve primamo i
stavimo na pravi razlog, jer to su komu dali, dali su s pravdom i z dostojanjem kako je bilo
hotjenje naega roditelja, gospodina hercega Stjepana, a po svom testamentu.
I sve toj, izam sve ostalo to je bilo ostalo reenoga poklada, prebrojive i izmjerive,
podpuno sve im primismo, imasmo i uzesmo od mnogo potovanoga kneza obranoga i sve
opine vlasteo dubrovaceh, a po naijeh vlastelijeh i poklisarijeh, po potenom vitezu knezu
Jurju emereviu, i po knezu Radivoju Bogdanoviu, a s naim listom vjerovanijem.
A mnogo potenomu knezu obranomu i vlastelom dubrovacijem dasmo i vratismo oni isti
zapis od matice u kom je bit upisan vas poklad vie reeni naega roditelja, gospodina
hercega Stjepana.
A tomuj bie nie imenovani gosti ljudi svjedoci, jere smo imali vie reeni vas poklad,
kako se po redu odozgor pie, i od reenoga poklada: ni od dukata, ni od bisera, ni od srebra,
ni od dragog kamenja, ni od kova zlatoga, ni od kova srebrenoga, niti to drugo, ni malo ni
veliko, ne osta u gospodina kneza obranoga, vlasteo dubrovascjeh, sve nam podpuno
inokupice dae i vratie. Vee od togaj: ni mi ni tko drugi na, ni za nas, ni sadanji, ni
posljednji, u vijek vjekoma, da ne moe to pitati ni iskati... nijednijem nainom segaj svijeta,
koji bi se mogao rijeti ili smisliti.
(Dizdar, 258-259)
poklad to je pohranjeno, ostavljeno na uvanje, pitropje uvari, zatitnici, jamci,
poklisar poslanik, inokupice zajedno, ukupno
24
Hamza-beg
hercegu Vlatku godine 1472.
()
()() ()

, , , ,
, ,

()()

, ()
()
()
Na vrhu pisma tekst turskog zapisa: Ovaj list pisa se dozvolom odlinoga zapovjednika
Hamzabega kod mene, a ja sam najponizniji rob Eminuddin, doivotni kadija u
hercegovakom vilajetu. Napisa ovo fakir i hakir Hamza.
(Truhelka, 37)
povelen'je zapovijed; huet pogodba, potvrda; na u oice na suoenje; uprosismo
upitasmo; inokupno sveukupno; Hoa Foa
25
Sinan-beg Borovni
potomak kneza Tvrtka Borovnia
Foa, 1. februara 1475.
o
oo (o)o o
o o o ()
o o
o
o
o o o
o o o
o

o o o
o o o
o o
o ()() ()
zavr'tnica 'zvrka', problem; (tko nee uiniti suprotno) mene vojevode Sinanbegu < men
vojevod Sinanbegu; tr'g' roba, liho samo, osim
Na lijevoj margini pisma tekst turskog zapisa glasi u prijevodu: Napisa ovo fakir i hakir
Jusuf.
(iro Truhelka, Tursko-slavjanski spomenici Dubrovake arhive, Glasnik Zemaljskog
muzeja, Sarajevo, 1911, str. 40)
26
Ahmet Hercegovi
Najmlai sin Stjepana Vukia Kosae, kao i ostali feudalci to su prije ili poslije njega
primili islam, njegovali su i dalje tradiciju domae pismenosti. Pisma Ahmeta Hercegovia
(Stjepana, prije njegovog odlaska u Carigrad) odaju odgoj u sredini u kojoj je pismenost bila
visoko cijenjena. To potvruju i pisma njegova brata Vladislava. Kao veliki vezir okupljao je
Ahmet-paa oko sebe svoje zemljake, dijake i diplomate kako bi to djelotvornije drao veze
sa zaviajem. Poginuo je 1517. u borbi za Kairo. Imao je dva sina sa Bajezitovom kerkom
Fatimom: Ali-bega (pjesnik iiri 'Lavski') i Mustafa-bega.
u Carigradu, oko 14. aprila 1488.
o oo oo
o o o
o oo o o oo
o
o o o
o o o
o
o o oo o
oo o o o oo o
oo oo o
o o o o o o
o oo o oo o... o
o oo
(Dizdar, 270; Ljiljan, 5. mart 1997)

zabio zaboravio
kraj XV st.
Potvrda prijema 47 dukata od konavaoskog dohotka, treine prihoda to mu je pripadala
naslijeem nalazi se danas u Dubrovakom arhivu.
Mi, Ahmat paa milostjom Boijeju i poveljenijem velikoga i silnoga cara sultana
Bajazid hana, gospodar svemu Crnomu i Bijelomu moru, dajemo na znanije
vsakomu ovjeku, pret kim se izneset sija naa knjiga, kako sada doati vlastele i
potene poklisare dubrovake, knez Nikulin i knez Franeski, i donesoe i predadoe
mi etiri deset i sedam dukat zlateh, bnetakeh, koje dukate sut ot prveh vremen
donosili i predavali nam' i naim ljudem komu smo mi naruovali.
Zatoj radi im dadosmo sij na list da im je v' utvrenije i v' nepotvorenije. Takoj da
se zna!
(Dizdar, 270)
27
godine 1496.
Vjedomo da vi je za rabotu od soli razlog to ste bili vae teftere poslali sa vaem
poklisarom ivanom Sarakoviem na estitu Portu carevu, ali, u doastiju reenoga
poklisara ivana bjehu se namjerili ugarski i misirski sultanski veliki poklisari, tere
teh reeneh poklisara rabota i poslova radi nikako ne bi bolje i poskoro nikako mu se
ne moe rabota vidjeti...
A po odaastiju reeneh poklisara, reeni va poklisar prionuv za tuj vau rabotu,
tere s' svem srdcem estoko pred nas baalare i pred tefterdari i pred svom Portom
carevom jako i kruto zahvativ i prionuv u mnogo vrijeme se pri, i zatoj mnogo rijei
i besjede uini.
Ali, da zna vae plemenstvo jere estiti car po kazaniju i razabraniju tefterdarovi i
kadijine knjige i emirovih teftera potvoriti zakon ne bivi, od oneh aspri po razlogu
nekoliko uzeti od vas zapovjedee!
Ali, naprijed uinismo da je dobar zakon kako da ne mogu vee ni emini ni
amaldari nekoju potvor uiniti!
Da znaje vae plemenstvo va reeni poklisar ivan, kako je za ovuj rabotu veliku
muku i veliku trudbu primil. Bog zna kako ini va lovjek za vau rabotu ovakoj
srdano prionuv ne bi mogal ekati!
A za ito to ste poruenijem ivanu poruili estitom caru mnogo govoriv
iskasmo. Ali ovuj godinu nikomu ita ne dati, na ovoj skupoj godine, zato se estiti
car zakleo togaj radi se i vam ne dade. Ako daja Bog, napreda hoe po vaoj volji
biti.
I paki, to vi kae ivan toj su nae rijei. Da ga vjerujete!
I Bog vi uzmnoi!
(Dizdar, 271)
poklisar poslanik, baalar bae, amaldar poslenik, tefterdar biljenik, financijski
upravitelj, emin jamac, siguran, pouzdan ovjek
kraj XV st.
Vjedomo da vi je kako ste poslali knjigu s glasom do silnoga gospodina cara,

takojere i do nas, i to gode ste upisali sve lijepo, potanko razabrav, silnomu i
estitomu gospodaru opovidjehomo i v semi mu bi vaa sluba draga.
Trebije i po sem sega da pazite i razabirate i koji gode glas ujete i razaberete, koliko
gode moete najbre upisav, posilajte u znanije na Portu gospodina cara, takojere i
do nas da razabiramo.
I za ivana to nam piete, razabrah poturenijem se oslobodi, ali ga smo posadili u
Natoliji e vee vaijem ljudem ni zla ni dobra da ne uini.
28
godine 1501.
Pismo Ahmet-pae povodom tube kaluera iz Svete gore na Dubrovane da su prestali
davati dohodak njihovim manastirima, a koji ga su, umjesto njima, davali nekom manastiru u
Jeruzalemu po sporazumu sa caricom Marom. Zla ena ijim je inima izazvan nesporazum
posljednja je bosanska kraljica Mara, odnosno Jelaa, koja je od Carigrada zahtijevala
nasljedstvo svojih predaka, srpskih despota.
oo o oo
o o o oo
o oo o o o o
o o oo o o o
o oo
oo o oo
o o oo o
o oo oo o
o o oo
oo o o o
o - o o
o o o
o o o oo
oo -- o
o o o
o o
o
(Mikloi, 469)
vuhovstvo arobnjatvo, ini; samiriti se izmiriti se
29
Skender-paa Mihajlovi
20. august 1486.
o oo o o oo o
oo
o o o oo o o
oo
oo o o oo
o o ooo o

o oo o o o o o
oo o
o o o o
o o o o
oo o oo o o o
o o o oo oo
o o
(Solovjev, 139)
amir' zapovjednik, gospodar; da se ne zadje da se ne zakai, da ga se ne ometa; knjige

gda cara - Ahdnama
30
APOKALIPSA BOSANSKIH KRSTJANA
krstjanin Radosav
(1443-1461)
I vidih nebo novo i zemlju novu, i zemlja prvaja pridet a i mora nest k' tomu.
I grad sveti Jerusolim vidih niz'hode s' nebese, ot Boga prigotovan, jako nevistica ukraena
muu svojemu.
I sliah glas s' nebese, glagoljut: Se skinije Boije s' loviki, i veseli se s' njim', i ti ljudije
jego budut, i sam Bog s njim, budet Bog.
Isus Hrist otimet vsaku slzu ot oiju ih. Smrti ne budet k tomu, ni plaa, ni v'plja, ni bolizni k
tomu prva mimo idut.
I ree mi sidje na pristoli: "Se nova s'tvoru vsa!" I ree mi jako: "Sija slovesa virna i istova
sut!"
I ree mi: "Bih az alpa i o(mega), naetak i kon'c. Az edutemu dam jemu ot vodi ivotnije
tunje; Pobidajej naslidit sija i bude jemu Bog i t' budet mnije sin! Straivim e i nevirnim i
skvrnim i ubicem i ljubodjejcem i idolatrom i vsim ivim, est im u jezeri gorutim ognjem i
upelom, jee jest smrt vtoraja!"
I pride in ot sedam anel imutih i sedam fijal' isplnjenih sedam jazv' poslidnjih, i besidova s
mnoju, glagolje: "Gredi da ti pokau agn'u enu!"
I vede me na goru veliju, visokuju zilo, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusolim, s'hodet s'
nebese. I imut slavu Boiju i svitilo, i svitilo jee jest podobno kameni dragomu, jako
kameni jaspu i hrostalunu. I imut stijenu veliju i visoku i imut vrata 12 i na vratih 12 anel,
i imena napisana jae sut obima na desete kolinoma sinov' Izdrailjev. Ot istoka vrata troja, ot
sivera vrata troja, ot juga vrata troja, ot zapada vrata troja. I stijeni gradu imuti osnovanije
dvanadesete, i na njih' dvanadesete imenije obimanadesete apostoloma agnj'ima. I glagolje s
mnoju, imijei mjeru trst zlatu da izmirit grad i vrata jego i stini jego.
I grad na etiri ugli stojit, dlgota jega jelikoe i irota. I razmjeri i grad trstiju na stadij
dvanadeseti tisuti: dlgota i irota i visota jego rav'n' jest.
I razmiri stijenu jego 244 lak't i, u miru loviu jee jest anelska.
I s'zdanije stijeni jego as'p, i grad zlato isto podobno st'klu istu. Osnovanije stinijni
gradu vsacim dragim kamenijem ukraeno. Osnovanije prvoje as'p. I as'p Petar' skazajet.
Sampir Pavla skazaje. Halkidon Andreja skazaje. etvrti izmar'gadon Jovana jevanelista
skazuje. Peti sardikos Jakova skazajet. esti s'r'di Filipa skazajet. Sedmi hrusolit Vr'tolomia
skazajet. Osmi vuril Tomu skazajet. Deveti tupaniz Matija skazajet. Deseti hrusopas Tadjeja
skazajet. Jedan na deseti akint Simona Zilota skazajet. Dvanadesete amepust Matija skazajet.
I oboja na desete vrata dvanadesete bisera. Jedino kado vrata budut ot jedinoga bisera. I
put gradu zlato isto jako staklo isto l'stete se.
I crkve ne vidih tu Gospod bo Bog vsedritelj crki jemu jest agn'c.
I grad ne tribujet sl'nca ni miseca da svitit v' njem slava Boja prosvjetajet i svitilnik
jemu jest agn'c.
I pojdut jezici svijetom jego i cesarije zemljsci prinesut slavu i 'st svoju v' nj.
I vrata jego ne imut zatvoriti se u dne. I u noi nest tama.
I prinesut slavu i 'st jezikom v' nj.
I ne imat v'niti v' nj vsak skvrnitelj i tvorej mrzosti i l'u, n' t'k'mo napisati v' knjigah ivotnih
agn'ih.
v'p'lj vapaj; istov istinit; tunje badava; pobidajej pobjednik; l'iv laljiv, upel
sumpor; fijal pehar, aa; jazva rana, zlo; zilo < zlo veoma, vrlo; svitilo, sjaj; stijeni,
31
stini zidine; osnovanije temelj; trst trska; zlat, -a, -o zlatan, -a, -o; dlgota duina
(usp. irota, visota); rav'n' jednak; mir svijet; l'steti koji blista, svitit svijetli,
prosvitajet prosvjetljava; t'k'mo osim, samo
drago kamenje: jasp, as'p jaspis; hrostalun kristal; sampir safir; halkidin kalcedon,
izmar'gadon smaragd, sardikos sardoniks, s'r'di sard, hrusolit hrizolit, vuril beril,
tupaniz topaz, hrusopas hrizopaz, akint hijacint, amepust ametist
(Dizdar, 228)
Otrienije 6 peati (6, 1217)
Jegda otvrze 6 peat, i bist trus velik. I slnce bist mrano jako vritite vlasimito1, i misec bist
jako krv, i zvizdi s nebese padu na zemlju jako smokovnica2 otmitajuti3 pupi svoje ot vitra
velija dviima.4
I nebo otlui se5 jako svitak svitajemi6, i vsaka gora i otok ot mist svojih dvignue se7.
I csarje zemljti8, i velmoane, i tisutnici, i bogati, i kripci9, i vsak rab i svobodni skrie se
u petih10 i u kameni gorscim glagoljute goram: Pokrite ni, i kameniju: Padite na nas
ot lica sdetago na stol11, ot lica agna.
Jako pride dn veliki gniva jego, niktoe ne moet stati protivu12 jemu.
O 5 anel ishodetim ot bezdni (9, 112)
I peti anel vstrubi i vidih zvizdu s nebese padu na zemlju i dan bist jej klju studenca
bezdnago i otvrze se studenc. I vzide dim ot studenca jako dim peti13 velikije goruti i
omre zemlja i slnce i ajer14 ot dima studennago.
I ot dima izidut pruzi15 na zemlju i dan bist im oblast jakoe imut oblast skorpije zemljnije. I
reeno bist im da ne jadet trave zemljnije ni vsakogo zlak16 ni vsakogo driva tkmo17 lovki
ie ne imut peati Boije na elih svojih.
I reeno bist im da ne ubijut ih n da muku primut 5 mseci i muenija ih jako muenija
skorfijevo18 jegda lovka sknet.
V t dn vzitut lovci smrt i ne imut obristi jej, i uelijut umriti i biit ot njih smrt.
vrea od kostrijeti
smokva
3
koja odbacuje
4
pokrenuta
5
razlui se
6
kao svitak kad se savija
7
sa mjesta svojih pokrenue se
8
carevi zemaljski
9
moni
10
u peine
11
na prijestolju
12
usprotiviti se
13
pei
14
zrak
15
skakavci
16
zelen
17
nego samo
18
korpijino
2
32
I upodobljenije prugom podobno konjem ugotovanim na bran19. I na glavah ih vinci podobni

zlatu, i lica ih jako lica lovkom. Imijahu vlase jako vlasi enskije i zubi ih jako lvom bie.
Imijahu brnje20 jako brnje elizne i glas kril ih21 jako glas kolesnic22 mnogo i konj tekutih na
bran. Imijahu oibi23 podobni skorpijam i ala24 oibi ih.
Oblast im vriditi25 lovki v pet mseci, imute nad soboju csare anela bezdni, ime jemu
jevrijski Uvadon, a grski glagoljet se ime jemu gube26.
Gore jedino otide i se gredeta jete dv po sih gori.27
O drugom aneli ie padenije Vavilona kaet (18, 824)
... Sego radi v jedin dn pridut jazv smrtne i pla. I grad ognjem poeen budet, jako kripak
gospod Bog osudaje ju. I vzridajut si i vsplaut se o njej csarje zemljsci, stvorie s
njeju ljubav.
I rasverpive i jegda uzret dim radeenija jejej izdalee stojete za strah muenija jeje i
glagoljute: O gore, o gore gradu veliki Vavilon, grad kripk, jako v jedini as pride sud
tvoj.
Kupci zemljni vzridajut se i vsplaut se o ni, jako brmene ih niktoe ne kupt k tomu.
Brmene zlata i srebrna i kamenija dragago, i bisera i visona, i porpiri, i sirika, i rvljenija i
vsakogo driva tinova, i vsakogo ssuda slonova, i vsakogo ssuda ot kamenija draga, i
midena i elizna, i hrizmi i livana, i vina i olija, i smidala i penice, i skota i ovac, i konj i
redon, i tles i du lovskih.
I vota i pohot due tvoje otide ot tebe. Vsaka tuna i svtla pogibe ot tebe i k tomu, i ne
moei obristi ih.
I kupci simi obogatie se iz dalee stojete za strah muenija ridajute i plaute glagoljute:
O gore, o gore grad veliki Vavilon, oblen v vison i porpiru rvljenu i pozlatenu zlatom i
kamenijem dragim, i biserom, jako v jedin as pogibe toliko bogatstvo.
(Kuna, 77-79)
Apokalipsa krstjanina Radosava zauzima najvei dio njegovog rukopisa, a nalazi se na
prvom mjestu. Kao jedina proroka knjiga u Novom zavjetu sluila je Apokalipsa u stvari,
kao knjievno tivo, iju simboliku su bosanski krstijani tumaili u duhu svog uenja.
Tajanstvena mo Apokalipse opsjedala je francuske katare i albingeze, lionske siromahe i
talijanske patarene isto tako kao i bosanske krstijane oni su knjigu Apokalipse nosili
svuda sa sobom kao evanelje siromanih, ugroenih i pravednih ljudi. Borba dobra sa zlom,
kao borba dvaju principa, iji se simboli mogu primijeniti i na uvjete ivota na zemlji, veoma
je upeatljivo istaknuta u ovoj knjizi i pravedan ishod davao je nadu vjernicima.
Radosavljeva Apokalipsa nije pisana tako dobro kao Hvalova ili nepoznatog dijaka koji je
pisao Mletaki zbornik, ali je zanimljiva zbog jezika u kome ima vie starine nego u
navedenim rukopisima, ali i sasvim novih leksema iz ivog narodnog jezika. To se vidi i iz
odlomka to ga donosimo.
(Dizdar, 362)
19
i slie skakavci konjima spremnim za bitku

oklope
21
glas krila njihovih
22
kola
23
repovi
24
aoke
25
koditi
26
unitavatelj
27
Zlo jedno otide, i, gle, idu jo dva, od ovih gora.
20
33

[]

[] ()

()
()() ()

()()
()
[]
[]

|
|

|
|
o |
|
|
|
34
35
krstjanin Hval
godine 1404.
oy

()
oy
()
y y oy oy
oy
ooy o o oo
oy
:
oy
oy oy

oy y oy oy
oy ()
oy oy
oy
oy
oy

oy
oy oy oy
[] y

()
oy
oy
oy oy
oy
oy oy
(Hval, fol. 143)
o o o
oy o
o o
o o oo o
o oy o o
ooy o o o o oy o
o o o
ooy o oyoy o ooo
o o
o ooy o o o
o oo oy oy
o oy o o
o o o
o o o
o
36
o o oy oo
oy oy o o o
o ooy o o o
o o
o o o
oy o
oy o oy o
o o o
oyoy o o oy ()
o o oy o ooy o oy
oo oo o o oy
o oy o
o oy o
oy oy
oy
(Hval, fol. 142)

Apokalipsa je neobino cijenjen i najvie itan tekst u bosanskoj sredini, te u Hvalovom
zborniku dolazi odmah nakon etiri evanelja, dok u rukopisima istone ili zapadne crkve
dolazi na kraju. Paljivi italac Apokalipse u Hvalovom zborniku (kao i u Mletakom i
Radosavljevom zborniku) naii e na izvjesne razlike u tekstu, ako se uporede sa grkim i
rimskim. Tako bi u XI glavi rukopisa ovog dijela tekst trebalo da glasi: I otvrze se crki
Boijej na nebesi i javi se krabija zavjeta v crki jego..., a Hval kao i drugi bosanski pisci,
umjesto posljednje tri rijei piu v krvi jego, zbog poznatog otpora prema materijalnim
1
crkvama, crkvenim zgradama. Sva tri navedena rukopisa u XXII glavi Apokalipse imaju
svoju varijantu kada je rije o stablu ivota. Za bosanske krstijane drvo ivotno znailo je
enu (Drevo ivotno tvorete plod dvanadeset krat na mjesec). to to, zapravo, znai,
saznaemo iz jedne bosanske ljekarue, iz koje se vidi da je narod vjerovao da se sposobnost
zaea ene u jednom mjesecu ograniavala na dvanaest dana. U samom naslovu Apokalipse
Bosanci uvijek istiu da je njen autor apostol i evanelist Ivan, da ga neko ne bi pomijeao sa
Ivanom krstiteljem, koga su patareni prezirali kao onog koji je krtavao vodom.
U Hvalovom zborniku zapaena su tri apokrifna prozna teksta, te tri apokrifne pjesme u
njegovom Psaltiru. U Oenau se moe zapaziti jedna naoko veoma sitna razlika, koja, u
stvari, ima veliki znaaj. Umjesto fraze Hljeb na nasuni, naii emo na Hljeb na inosuni,
kao to je to primijeeno i u Nikoljskom evanelju iz XIV vijeka. Dakle, ne hljeb na
svakodnevni, svakidanji, materijalni, nego hljeb svakidanji ali druge sutine, duhovni hljeb.
Tu idejnu, neomanihejsku devijaciju u tekstu teko da je mogao zapaziti i najstroi inkvizitor,
kao ni poseban raspored knjige, tako da je po svojim oznakama ona manje ili vie bila slina
ostalim rukopisima to su se koristili u zapadnoj ili istonoj crkvi.
(Dizdar, 166)
A. Solovjev: Vjersko uenje bosanske crkve, Zagreb, 1948.
J. Hamm: Apokalipsa bosanskih krstijana, Slovo 9-10, Zagreb, 1960.
usp. Josip Hamm, Apokalipsa bosanskih krstjana, str. 63: Otkrovenje XI,19: i otvrze se crky b
na nbsy i vi se kraby zavta b i bye blystani (Hval), i otvrze se crkvi bi na nbsih i vi se
krabi zavita b i bie blistan (Mletaki zbornik), i otvrze se crkv bi na nbsih i vi se krabi
zavita boi i bie blistani (Radosav) svuda je tu iza zavta izostavljeno v crkvi ego pa bi se
eventualno moglo pomisliti da je razlog tomu izostavljanju otpor bosanskih krstjana prema crkvama
kao zgradama (ecclesias materiales contempnentes dicunt eas synagogas sathane kardinal
Torquemada)
37
IZ HVALOVOG ZBORNIKA
Psalm 136
Na rci vavilonsci tu sdihom i plakahom se pomenuve Siona. Na vrbi po srdi jej
obisihom organi nae. Jako tu vprosie ni plne ni sloves pnijih, i vvede ni v
hvalu: spojte nam ot psni sionskih.
Kako vspojem psan gospodnju na zemlji tudej. Ate zabudet je, Jerusalime,
zabvena budet desnica moja. Prilpe jezik moj grtani mojem ate ne pomenu tebe.
Ate ne prdlou Jerusalima jako v naelo veselija mojego. Pomeni, gospodi, sini
jedomskije v dni Jerusalimovi glagoljute: istatajte do osnovanija.
Dti vvilonskije okanna, blaen ie vzdast tebi vzdanije tvoje jee vzdast nam.
Blaen ie imet i razbijet mladince tvoje o kamen. Slava!
(Kuna)
Prijevod
Prognanikova pjesma
Na obali rijeka babilonskih sjeasmo i plakasmo spominjui se Siona;
o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povjeali.
I tada nai tamniari zaiskae od nas da pjevamo,
porobljivai nai zaiskae da se veselimo:
Pjevajte nam pjesmu sionsku!
Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuinskoj!
Nek se osui desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma
kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni:
Ruite! Sruite ga do temelja!
Keri babilonska, pustoiteljice, blaen koji ti vrati milo za drago
za sva zla to si nam ih nanijela!
Blaen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenad!
38
Zapis na Hvalovom zborniku

iz godine 1404.
o o
oy o ooy oy
o oy ooy oy o () o
ooy o (oy)oy o o o oy
(oy)oy
oy o o ooy oo oo
oy o
o o o o
oy
oo
(Hval, fol. 359)

na potenie u znak potovanja, tim'e zato,
39
MIROSLAVLJEVO EVANELJE
Miroslavljevo evanelje napisao je izmeu 1169. i 1197. Gligorije dijak za ''velikoslavnoga

humskog kneza'' Miroslava, brata Nemanjinog. To je najljepi slavenski spomenik iz tog
vremena. Pisan je na pergamentu, u lijepom krupnom ustavu irilce sa mnogo ukraenih
inicijala u boji i zlatu. Sudei po simbolima i ornamentici slikar ovog rukopisa izaao je iz
umjetnike kole sa zapada. Rukopis je naen u manastiru Hilendaru, a uvao se u trezorima
Ministarstva finansija u Beogradu.

()
y
y:
y y:
y:

it. u; - juer; - as, vrijeme / godina; - 7, y - (.), (s.) : y, -, - comp. bolji, -a, -e; part. prez. pasiva (m.);
odmah; neki
y

y
40
41
BOSANSKO EVANELJE
XIII stoljee
42
NIKOLJSKO EVANELJE
XIII stoljee
43
DIVOEVO EVANELJE
oko 1330. godine
Knjigi Divoa...
Pisa knjige Divou...
Knjige Divoa Tihoradia.
O BOGATICI
Smotrite krin kako rastut ne trudajut se ni predut. Glgolju e vam jako ni Solomun
vsj svojej slav oble se jako jedin ot sih.
Prijevod: Promotrite ljiljane kako rastu, niti se trude niti predu. A kaem vam da se ni
Solomon u svoj slavi svojoj ne odjenu kao jedan od njih.
(Luka 12, 27)
GLOSA
Lili je cvijetu ime - krin...

Radei na knjizi za Divoa Tihoradia anonimni dijak iz Zavrja zastao je kod rijei krin, ne
znajui ta ona znai. Presretan da je saznao njen smisao, on hita da to zabiljei.
(Dizdar, 15)
MUDRE I LUDE DJEVICE
Togda, upodobi se carstvo nebesnoje deseti djeva, ee prijeme svjetiljniki svoje,

izidu protivu enihu. Pet e bjee ot njih buji i pet mudrih. Buje bo prijeme
svetiljniki svoje ne uzee s' soboju olije. A mudre prijee olije v sudijeh s'
svjetiljniki svojimi...
O SAMARINJANINE
Otvtav Isus ree: "lovk jeter shodae ot Jerusalima v Jerihu i v razbojniki

upade, ie isvlke i jazvi v'zloe otidu, ostavlje i l iva suta. Po prikljuaju e
ijerj jeter shodae putem tm i vidv i mimoide, takode e i levit biv na tomde
mst pri'd i vidv i mimoide. Samarinjanin e jeter gredi pride nad' nj i vidv i
milosrdovav i pristuplj obeza strupi jego v'zlivaje olj i vino, vsad e i na svoj skot,
privede i v gostinicu i prilee jem. I na utrnji i'd iz'm 2 pneza dast gostiniku i ree
jemu: 'Prilei jem i jee ate priivei, az jegda v'zvratu se v'zdam ti.'"
"Kto ubo th tri iskrnji mnit se biti vpadumu v razbojniki?"
"One", ree, "stvori milost s njim".
Ree jemu Isus: "Idi i ti stvori takode!"
ostavlje l iva suta ostavivi ga poluiva; po prikljuaju sluajno; ijerj sveenik;
levit levit; milosrdovav i smilovavi se na nj; obeza strupi jego povi njegove rane;
vsad e i na svoj skot posadi ga na svog konja; prilee jem njegova ga; na utrnji ujutro;
jee ate priivei ako potroi vie; ubo dakle, iskrnji blinji
(Luka 10, 30-37)
Evanelje Divoa Tihoradia napisao je i umjetniki opremio nepoznati dijak,
najvjerovatnije neki Zavranin, zemljak Divoev, koji je imao svoju batinu u bosanskom
44
zaleu Splita. Kodeks je pisan crkvenoslavenskim jezikom, sa primjesama ivog narodnog

govora. U njemu se nalazi glosa o krinu i biljeke o vlasniku knjige. Patareni su sebe
usporeivali s ljiljanom u polju, a predstavu ovog cvijeta rado su uplitali u reljefe na
stecima. Ovo evanelje jedan je od najljepih spomenika bosanskog srednjeg vijeka.
Minijature predstavljaju ljudske likove, ivotinje apokaliptinih oblika i biljne prijeplete.
Simboli evanelista dati su u obliku ivotinja, tako je Marko prikazan u liku lava.
Divo Tihoradi spominje se u dvije povlje Stjepana Kotromania, u prvoj meu svjedocima
iz Zavrja, 15. augusta 1332, a u drugoj, u funkciji pristava na dvoru, 15. marta 1333.
godine.
Divoevo evanelje pronaeno je 1960. godine u crkvi Svetoga Nikole, u Podvrhu kod
Bijelog Polja u Crnoj Gori. U onom istom kraju iz koga su upravo u Divoevo vrijeme
dolazile anateme pravoslavne crkve na Bosance, "triklete babune", a meu njima i kletve na
samog bana Stjepana Kotromania, na ijem dvoru je ivio Divo Tihoradi kao dvorski
pristav. Igrom sudbine neto slino se dogodilo i sa veinom ostalih bosanskih rukopisa
dospjeli su u Rim, Veneciju, Petrograd, i druga mjesta, centre katolianstva i pravoslavlja.
(Dizdar, 316)
Filoloku i tekstoloku analizu izvrila je Irina Grickat. Divoevo evanelje je po svojim
osobinama vrlo tipian bosanski spomenik, vrlo vjerovatno prepisan s glagoljskog
prijedloka, lijepo iluminiran i prilino kompletan. Po svojoj veliini (180 listova na
pergameni) i starosti to je jedan od najznaajnijih bosanskih spomenika. U njemu,
uglavnom, nema ikavske zamjene jata, a inae je njegov jezik dosta arhaian.
Fotokopije ovog teksta pohranjene su u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (u
zbirci tekstova za Rjenik crkvenoslavenskoga literarnog jezika). Divoevo evanelje danas
se nalazi u Bijelom Polju.
(Kuna, 36)
45
GLOSE NA SREKOVIEVOM EVANELJU

kraj XIV stoljea
PRIA O MILOSRDNOM SAMARJANINU

()

i

Luka X, 3035:

()

i

plnnici zarobljenik; Erslm ilite svetih = Jeruzalem, u prenesenom znaenju: raj; mir
svijet ovozemaljski; skot jahaa ivotinja
PRIA O BLUDNOM SINU

+
-
+
Luka XV, 1132:

. . .
. . . .
. . . .
aneli jee shini Sotona aneli koje prevari Sotona; aneli ie vinu ocu slue aneli koji
za krivicu ocu slue; tel'c upitnij telac uhranjeni
PRIA O BOGATAU I PRISTAVU

i

Luka VI,1-11.

. . .

....
ikonob ekonom (upravitelj); po vse dni povazdan
46
TRI HLJEBA

Luka XI, 57.

:
. .
. .
: . . . .
.
suprnik neprijatelj; neprijazninime Sotoninim
UDO SA PET HLJEBOVA

+
Ivan VI, 11:

....
Bosanski krstjani, kao i drugi neomaniheji u svijetu, itali su i prepisivali knjige Novog
zavjeta, ali su ga tumaili na svoj nain usmenim komentarima, a ponekad i glosama, kao to
su ove iz Srekovievog evanelja. M. N. Speranski objavio je 1902. ovaj kodeks sa esnaest
glosa sa margina rukopisa u kojima se na alegorian nain tumae neki stavovi iz Biblije,
kako je to obiaj apokrifne knjievnosti srednjeg vijeka. Speranski je uspio protumaiti samo
tri glose sluei se "Pitanjima i odgovorima" berlinskog kodeksa iz XIII st. A. Solovjev
uinio je novi pristup glosama ovog evanelja doavi do zakljuka da su one heretikog
karaktera. Na pitanje to jest lovjek? Bosanski glosator odgovara u duhu manihejskog
uenja: On lovjek jest plijenici, dakle ovjek je aneo zarobljen u ljudskom tijelu koji na
ovom svijetu tei da se oslobodi pravednim ivotom u duhu uenja krstjana (patarena).
Jeruzalem ilite svetih, nije protumaio kao raj, to ustvari znai zajednicu pravednih i
savrenih (patarena). Umjesto Ivan svetitelj glosator pie Ivan vodonosac, jer on krsti vodom
umjesto da krsti duhovnim krtenjem. Umjesto Vethi (Stari) zavjet kae se samo vjera Jidina,
jer su bosanski krstjani odbacivali Stari zavjet. Bosanska glosa sadraj prie o bludnom sinu
prenosi sa zemlje na nebo. Mlai sin oznaava itav ljudski rod koji moe biti spaen
Hristovom rtvom.
(Dizdar, 341)
Jezik glosa ve je dosta ponaroen, a ortografija upuuje takoer na bosanski teren, ali nema
ikavizama.
(Kuna, 70)
Mak Dizdar: O anelima zasunjenim u ljudska tijela, Odjek 1, Sarajevo 1969.
A. Solovjev: Vjersko uenje Bosanske crkve, Zagreb 1948.
47
POETIJE SVIJETA
XV-XVI stoljee
Zato Gospod Bog satvori saj sviet?

I
U taj vreme, bjee jedan angel u Boga najizabrani, koji bi nazvan Satanail. On
poe misliti, kako bi bio vei od Gospoda Boga? I toj mislei, sede na priestol
Gospodnj.
I doe k njemu Mihail arhanel, anel Gospodnj verni, i ree mu: "Ustani,
pogani! Nije ti tuj sideti!..." I udri ga nogom. I on pade pod zemlju.
I svi aneli, koji verovahu njega, padoe s neba: jedni pod zemlju, a druzi na
zemlju, a treti ostae pod nebom, na aeru. Kako se gde koji pomenovae Gospoda
naego, tako i onde ostavae.
I svi se satvorie dijavli koji miljahu onuj zlu misal, i koji sluahu Luipetra.
I zato jest u oholasti prvi grieh.
II
I uzmisli Gospod Bog kako bi mislio jedan grad, kada vojsku izgubio tako i
Gospod misljae kako bi opeta napunio oni kor angela da bude napuno.
I samisli i satvori loveka na spasenije njegovo. Da se ot celova ljudi plode ot
loveka. I ree o em e.
III
Naprvo Bog satvori loveku o emu e iveti, paki satvori na priliku. udesa
velika satvori Gospod Bog:
Va ponedeljnik satvori svetlost svetu. Naree svetlo slunce.
Va tornik satvori vase plode ot zemlje to jest voa i vase plode.
Va sredu satvori vase zveri i skote i ostale ivine, koje su na svetu.
Va etvrtak satvori sve ptice u aeru i ribe u moru.
Va petak satvori loveka, a u subotu u nj duh ue. Satvori ga na priliku svoju.
Adama, koji bi prvi lovek.
I kada taj satvori u esti dni, i sedmi dan u nedelju satvori pokoj sebje, tere
poinu. I taj dan Gospod postavi nedelju, i ree da s u nju nijedno delo ne dela.
Zatoj nam jest potrebno vele zlo iti, jere ne poitovasmo svetu nedelju.
(Kuna, 84)
IV
I taj dan koji satvori Gospod Adam ne moe ni jedan dan bez druga ivjeti.
I poe govoriti: "Gospodine daj mi druga!"
Gospod ree: "Adame, lezi na zemlju!"
On lee i usnu.
Ize mu Gospod od rebar' Adamovieh, i ree jemu: "Oto ti drug Adame!..."
48
V
Tuj Gospod Bog ukaza njim' stan u raju, i tuj ih nastani. I da im sve tvorenije u
ruke, na slubu njegovu. I ree njim': "Pazite da vas dijavol ne prevari!"
I preda im jedno voe posveeno, koje zvae razumno drevo, i ree im: "Da ne
pohitate u toj voe, jere kako budete jesti toj voe sagreite! Zatoj se uvajte!..."
Jere, kada Gospod raj nasadi, s angeli svojimi svak si svoje drevo i voe saae,
ot sakoga Gospod va usta uzimae. I, tomuj satvori razumno drevo!
VI
I Satanail ima zlobu na Adama i na Evgu.
I vasadi lozu i pohot drevnu da prelasti Adama.
I taki, stae Adam i Evga va raji.
I doe Djavol i satvori se zmijom.
A tadaj bjee zmija u raju, i hodae na repu kako i lovjek na nogu, i zvae se
Krasna djevica. Tere se (Dijavol) satvori djevinom zmijom i glavom djevinom. I
doe napastvovati Evgu, govorei: "Zato vi neete jesti onogaj voa?" Otgovori
Evga, i ree: "Nije nam ga rekao Bog jesti!"
I ree on: "Kada biste jeli ovoj voe sve biste znali to Bog zna!"
I tako se Evga uvjeri Djavlu, i ustre dvije jabuice, i zaloi.
Ona jednom, a drugom Adam zaloi.
Ona prodrije. Adam e zaloiv, spomenu Gospodina i stisnu jabuicu u grlu...
U taj as se ugledae grenici i nazi.
VII
I doe k njim' Gospod Bog.
I izagna ih iz raja.
I tuj i zmiju prokle da vee ne hodi na repu, a da je puna jada.
VIII
I satvori Gospod ista lovjeka plut jego ot zemlje, kosti od mramora, um ot
brzine angelske.
(Dizdar, 296)
Poetije svijeta pronaeno je u Plovdivskoj biblioteci u Bugarskoj, u jednom zborniku
apokrifnih tekstova i molitava iz 17. stoljea na listovima 90-97, a objavio ga je i
prokomentirao J. Ivanov u djelu Bogumilski knjigi i legendi, jo 1925. godine. Ako ovaj
apokrif o stvaranju svijeta i nije moda heretiki, veoma je zanimljiv i spada meu najljepe
junoslavenske srednjovjekovne tekstove. Naroito je lijep u njemu jezik, narodan i
ekspresivan. Neki stavovi iz ove bosanske legende asociraju na stavove iz beke Tajne knjige,
za koju se vjeruje da je prepisana iz jednog starog bosanskog rukopisa.
M. Dizdar: Peatom zlatnim peaeno, ivot 1, Satajevo, 1968.
49
BEKA TAJNA KNJIGA

KAKO JE SATANA STVORIO OVAJ SVIJET
druga pol. XII stoljea
U ime Otca i Sina i svetago Duha, amin. Ja, Ivan sauesnik u skrbi i Kraljevstvu Boijem
sudionik kada na tajnoj veeri padoh na grudi gospoda naeg, Isusa Hrista, rekoh:
- Gospode, koji e te izdati? A on mi odgovori:
- Onaj to umoi u zdjelu zajedno sa mnom, u njega e ui Satana i on e me izdati.
I ja rekoh:
- Gospode, prije nego li je Satana otpao, kakvu slavu imaae kod Oca? A on mi kaza:
- Bijae uzmonik nebesni kod prijestolja Gospodnjeg i naredbenik nad svriteljima to
sluahu Oca. I dok ja sjeah uz skute Oca moga on se sputae s nebesa u nizine i uzlaae
opet do trona nevidimoga Oca. I radei tako vidje slavu Boiju to se prostirala svim
nebesima. Pa namisli i on da postavi svoj prijestol na oblacima i postane tako ravan
Svevinjemu. I odmah se dade na posao. I kad se nae u zraku i pronae anela to sjeae
nad nebom od aera, ree mu: "Otvori mi vrata vazduna!" A ovaj ih otvori... Idui dalje
namjeri se na anela koji je drao vodu nad zemljom, te mu kaza: "Otvori mi vrata nad
vodama!" I otvori ih aneo. A kada ue, vidje on da je sva zemlja pokrivena vodom i ugleda
dvije ribe koje leahu na vodama bile su sjedinjene kao volovi koji su upregnuti u jaram za
oranje. One drahu cijelu zemlju na sebi, po zapovijedi Oca nevidimoga. I kada sie dolje,
nae goleme oblake to drahu more. A onda sie jo nie i nae pakao, nareen ognjena
1
geena . I tu nije mogao ui zbog plamena u goruem ognju te se Satana vrati.
I vraajui se natrag vas se ispuni zlobom. Anelu koji je stajao nad vazduhom i anelu nad
vodama se obrati, i ree im:
"Da znate, sve ovo je moje! Ako me posluate postaviu svoj tron nad oblacima i biu
ravan Svevinjemu. I izdignuu jednu od voda nad nebeski svod, a kada ostale vode saberem
u mora tada vie nee biti vode na povrini zemlje. A ja u tu, zajedno s vama vladati va
vjeke vjekoma."
I rekavi to anelima poe se penjati na nebesa i pope se ak na tree nebo...
I zasjede na nebesa, zapovijedajui anelu koji bijae nad aerom i onome koji bijae nad
vodama. I podigne dva dijela vode gore u vazduh, a od treeg dijela satvori pedeset mora. I
tako bijae izvrena podjela voda... I onda ponovo zapovijedi anelu koji bijae nad vodama:
"Da stane na dvije ribe!" I tada podie jednu, treu ribu, iznad glave svoje i zemlja tu
ostade suha. Onda uze vijenac od anela koji bijae nad vazduhom, i od polovine vijenca
napravi svoj prijestol, a od druge polovine sunano svjetlo on napravi. Zatim uze vijenac od
anela koji bijae nad vodama od jednog dijela napravi svjetlo mjeseevo, a od drugog
svjetlo dana. Od kamenja stvori oganj, a od ognja nebesku vojsku i zvijezde. Od njih pak
satvori anele duhove svoje, kao u Svevinjeg. Sazdade zatim gromove, dadove, grad i
snijeg i postavi svoje anele nad njima. Zapovijedi on, isto tako, zemlji da rodi svakovrsne
ivotinje, drvee i trave. A moru naredi da ribe rodi, a nebu ptice. (Ptice i ribe ne imaahu
gejena stcsl. = ejena (prema tal. izgovoru) 'pakao'. Biblijska rije od hebrejskoga toponima gbne
Hinnom 'dolina sinova Ennomovih' kod Jeruzalema, gdje su Hebreji rtvovali fenikom bogu Moluhu >
pakao, kasnolatinski gehenna = gr. < aramejska sintagma g Hinnam, tal. ge(h)nna. (P. Skok
I,559)
50
duh, kao ni ivotinje, a ne posjedovahu ni lovjeiji duh, no ptice i ribe od vode i zraka, a
ivotinje od zemlje i zraka osvajahu za sebe ono to imaahu.)
I tada odlui Satana da satvori lovjeka, da ima neko da mu slui. I uze blato sa zemlje i od
njega sazda lovjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi anelu drugom da ue u tijelo od
blata, a onda uze od njega est i od nje stvori drugo tijelo u liku ene. Pa naredi anelu od
prvog neba da ue u njega. Aneli mnogo plakahu, kada spoznae da imaju smrtno tijelo i da
se jedan od drugog razlikuju u liku svome. Naiposlije uini da izvre puteno ljubodjejanije u
svom glinenom tijelu, a da oni i ne spoznaju da vre grijeh. K' tomu, poticatelj na taj prestup,
udesio je sve to sam, kako bi ih prevario. I zasadi im raj (to jest jedan rodni vrt, u kome je
bilo dvadeset sadnica oraha, jabuka, kruaka, dunja, i ostalog voa. I onda okrui rajski vrt
ognjem i posla tamo Adama i Evu...)
I poslije toga, zapitah gospoda za Sudnji dan:
- Kakav e biti znak za tvoje priestvije?
I, odgovarajui na to, gospod mi ree:
- Izai e glas od arhanela s nebesa, i ue se sve do najniih nizina. Sunce e uto
potamnjeti, i mjesec e prestati da svijetli, i zvijezde e pasti s neba, a etiri golema vjetra e
se razvezati iz svojih uza. Zemlja e se zatresti i more popeti, a humci protuiti...
O tome kako je Satana stvorio ovaj svijet govore dva manuskripta na latinskom jeziku, od
kojih se jedan uva u Parizu, a drugi u Beu. Pariki rukopis nastao je u XIV stoljeu i
prijevod je sa izgubljenog starobugarskog rukopisa, a beki rukopis, poznat kao Beka tajna
knjiga, nastao je sredinom XII stoljea i prijevod je s nekog starobosanskog rukopisa, to se
pretpostavlja i na osnovu jedne marginalije u kojoj je na prvom mjestu spomenuta Bosna.
Ovaj apokrif tipa apokalipse (otkrovenja) prezentira dualistiku kozmogoniju i jedan je od
rijetkih primjera na osnovu kojih se moe rekonstruirati uenje srednjovjekovnih heretika,
koji su imali jedno od najjaih uporita u Bosni. To je vjerovatno jedna od glavnih "knjiga
neastivih", spaljivanih od Plovdiva u Bugarskoj do Tuluza u Francuskoj.
(Dizdar, 304)
Prevedeni tekst Mak Dizdar naknadno arhaizira podobno starom jeziku.
Mak Dizdar: Kako je satana stvorio ovaj svijet (Peatom zlatnim peaeno, III), ivot 7-8,
Sarajevo 1968.
Jordan Ivanov: Staroblgarski raskazi, Sofija 1935.
51
TESTAMENT GOSTA RADINA
godine 1466.
o oo
o o o o
oo o ooo
o o o o o
oo o o o
o o o
o o o o o
o
o o o o oo
o
o o o o
o o o oo o
o o o o
o o o o
o o o
o o o
o oo
o o o
o o o o o o o
oo o
o o o
o o o o o ...
(usp. Dizdar, 246)
52
53
STECI
54
55
56
57
NATPISI U KAMENU
Humaka ploa
X-XI stoljee
o o

Kulinova ploa za crkvu u Kuevskom Zagorju (kod Visokog)

kraj XII stoljea
oy
oyo o
oy o
oy oo ...
(. Truhelka)
oy ()
oyo o: oy (---)
oy oo : o o o ()
o:
oy oyoy o
58
59
Kamena sudaka stolica u Hodovu

kraj XIV stoljea
Sij
kami,
varda...
i li je bio?
i li je sade?
i li nee biti!
(Dizdar)
Gorade
udome eljeti ovoga svijeta
(Dizdar)
60
ALEKSANDRIDA
Srednjovjekovni roman o Aleksandru Velikom vrlo se rano pojavio na slavenskom jugu
najstarija verzija, poznata ve u 12. stoljeu, jeste bugarski prijevod grkog teksta koji se
pripisuje Kalistenu. Kasnije verzije nastale su na osnovu mlaega grkog teksta koji je
pretrpio utjecaj nepoznate romanske redakcije. Najstarija takva verzija Aleksandride bila je
napisana krajem 14. stoljea, ali je, naalost, izgorijela u Beogradu 1941. godine. Izrazite
narodne akavske crte pokazuje Roudnika Aleksandrida, koja je vjerovatno pisana na terenu
Poljica zapadnom irilicom krajem XV ili poetkom XVI st. Za bosanski teren moe se
vezati Berlinska Aleksandrida, a moda i Gajeva Aleksandrida. Rukopis Berlinske
Aleksandride pisan bosanskom irilicom objavio je u vjernom i netranskribiranom izdanju
Van der Berk. Ovaj rukopis predstavlja prijepis i preradu srpske Aleksandride dosta tipinom
bosanskom brzopisnom irilicom, njegov jezik je tokavski, dijelom ijekavski, a dijelom
ikavski. Kodeks je izgleda prvobitno bio u posjedu neke srpske porodice u Bosni, a na
njemako podruje dospio je poetkom 17. st. Na jednom od listova Berlinske Aleksandride
postoji tajnopis sa datumom 1535. godine, a smatra se da je ovaj kodeks pisan u posljednjim
decenijama 15. st.

1

2

3

4

5
6

7

o

1
stajama
ostalih
trka
4
tranje
5
vjeto
6
trkalite
7
poraeni
2
3
61

8

9

10

11

;
12
13

;
;

14

15

o

16

17

o

o
18

19

8
spaliti
pasa
10
fari - konj
11
zdjela
12
oprema
13
ma
14
osveti se
15
siju
16
P. Skok: karabulina velika smutnja
17
obilaze?
18
plodnu
19
u pukotinu
9
62

20

21

o

22

23

24

25

26

27

20
carstvo kepeca koji se zovu Pitici

seanj hvat (mjera)
22
poe
23
?
24
vrat
25
?
26
eer
27
buktinje
21
63

28

()
29

30

31
32

o
i
i o

33

34

35
36

37

38

39

o
36
()
40

() () [ ]
41

42
4
3
44

45
()
46
[]
28
uzevi
ustavi
30
voa
31
umjetniki
32
Semiramida
33
ustremie se na boj s Aleksandrom
34
svijet
35
jednim glasom kao psi laju, a drugim kao ljudi govorahu
36
ubivi
37
i poto je jednom (ovjeku) u vojsci umro konj
38
namami
39
trska
36
ploviti
40
ne zna
41
sretnete
42
nego da ja idem prije tebe, a ti da poe za mnom
43
ako
44
ko e me utjeiti za tobom
45
veliku cijenu ima za mene tvoja glava, vie od mnogih glava
46
nai e
29
64

47

48

[]
49

50

51
[]
52
o []

53
54
o o
55
56

57

58

59
60
()

61

62
[] () []
63
()
[]
64
65

66
67
68

47
pari neka mjera za daljinu, grki stadij

lae (zapovjedi da se naprave lae)
49
uzevi Filona sa sobom
50
izvori
51
sretnuvi
52
svima je drago
53
starjeini
54
privest e te
55
rei e ti
56
i o svemu drugom
57
uavem
58
ovo
59
mislei da su bogovi, a ne ljudi
60
dok je on tako razmiljao
61
pokriva
62
zato
63
nezajaljivoga
64
domovine
65
nee vie ugledati
66
svijet
67
osvoji
68
tada e naslijediti jad
48
65
KRAJINIKA PISMA
I. Oko godine 1567. Jusuf vojvoda kostajniki pie Kritofu Mikuliu i ostaloj sisakoj i
zagrebakoj gospodi
o c oo o()o o oo o
o oo oo o o o o
o o o
o o o
o o oo o
o o o o o o o
o o o o o
oo o o
o oo o
II. Oko godine 1600.-1602. Hasan-aga, dizdar kostajniki, zagrebakom biskupu Nikoli
Selniaju o sunju Marijanu
o oo oo o oo
1
2
o o o
oo o o oo o o o
o oo o o
3
o o o o o o o
4
o o o oo o
o oo o oo oo o
o o o o o o o
oo (o) o o o
oo o
IX. Oko godine 1648. Muharem ehaja kostajniki Petru Pataiu, kapetanu litovanikom, o
zarobljenoj djevojci i puci
o o oo ooo
o ooo o o
oo o o o o o o o o
5
o o o o o oo
()o o o o o o
o o o o o
o o o ... o
o o o o o o o
herceg vojvoda
tananik zagovara
3
ni tribe nema potrebe
4
marha roba; stoka
5
pronja - molba
2
66
o o o o
7
o o o o o o
8
9
o o o o
o o oo o o
10
11
12
o o o o o
13
14
o o o o o
o o o
o o o o
oo
X. Oko godine 1648. Muharem ehaja kostajniki Petru Pataiu, kapetanu litovanikom,
povodom zarobljene djevojke
o o oo ooo o
ooo o o oo
15
16
o o o o o
o o o o o o o o
17
oo oo o o o o o
18
o o o o o o o
o o oo o o o
o o o
oo o o o o
o () o o o o o() o
19
o o o o o
o
20
o o o oo o
21
o o o o
o o o
o oo o () o
o oo () o
podie
nadamo se
8
zapovidite
9
neemo Vaoj milosti slubu uskratiti
10
Berkievina (topon.)
11
prvom
12
Pavo
13
Mravovi
14
pobjegao
15
vazda, uvijek
16
pouzdanom
17
Gapar
18
po vaoj volji odustali smo od toga dugovanja
19
jamac
20
pokriva, jorgan
21
Akvalovi
7
67
XI. Oko godine 1648. Muharem ehaja kostajniki Petru Pataiu, kapetanu letovanikom, o
sunjima
o o oo ooo o
o oo o o
o o o o o o o
22 o o o
o o o o o o23 o oo o
o24 25 o o o o o
o o o o o o o
o o o o o o o
o o o o o
o o(o) o o
o o o o o o o o
o o o o o o o o
o o o o o
o o o oo o o
o o o o o o o
o o o o o
o o o o o o
o o o o o26 27 oo oo
o o o o o o
o o o o o o
oo o o o o o
o o28 oo oo o
29 o o o
o oo o o o o o o
o o o o o
o o o o o
o o o oo
o o o o
o o o o o 30 o
o o o
o o o o o oo
o oo o oo o
o o o o o
o o o o o o o
o o oo o o o o o
oo oo o o o o o
22
zaalite
drimo
24
osim
25
Vuk
26
obeao
27
?dikila sprava za kopanje zemlje
28
ihori
29
Ivi Jakup
30
nafantiti = uzeti jamstvo za isplatu duga (fantiti se svetiti se; fanta osveta, odmazda)
23
68
o o o o
o o o o
o o o o o o
o o o o ()
o o
XIV. Oko godine 1648. Fazli ehaja iz Kostajnice pie Andriji upaniu, sisakom kapetanu,
da e mu suanj Sulejman platiti otkupe
o o oo o(o)o
o oooo oo o o
oo o ooo o o oo
oo o o o oo o o
31
32
33
o o o o o oo
o o o o oo o o
o oo o o o o
34
o o o oo
o o o o
o o o o
o o o o o
oo o oo oo oo o o
oo oo o
o
oo oooo ooo oo
Franjo Raki, Dopisi izmeu krajikih turskih i hrvatskih astnika, Starine JAZU, XI, 1879.
31
tepsti - udarati
mui
33
poruke (jamce)
34
potvrditi, jamiti
32
69
Pismo Mustaj-bega Likog

godine 1648.
o

()

70
71
Pismo Zulfikar-kapetana Rizvanbegovia

godine 1757.

o

o

Muhsin Rizvi, Pisma muslimanskih krajinika pisana bosanicom kao oblik stare
epistolarne knjievnosti, Godinjak odjeljenja za knjievnost, knj. V, Institut za jezik i
knjievnost u Sarajevu, 217-264, 1976.
72
73
SEVDALINKE
Telal vie od jutra do mraka:

Ko j u koga noas na konaku,
nek ne ide rano sa konaka,
utekla je paina robinja
i odnijela dva tovara blaga
i ukrala sahat iz njedara
i odvela ata iz ahara
i povela Muju haznadara.
Susreli je paini kavazi:
Kuda bjei paina robinjo?
to e tebi dva tovara blaga,
to ukrade sahat iz njedara,
zato vodi ata iz ahara,
kuda vodi Muju haznadara?
Blago nosim, da putem ne prosim,
sahat nosim, da gdje ne zadocnim,
ata vodim da pjeke ne hodim,
haznadara da ne spavam sama.
(Hamid Dizdar)
Dvje planine vrh Travnika grada:
Bukovica, spram nje Vilenica.
Vilenica Bukovicu pita:
"Ah to mi se Travnik zamaglio?
Ili gori, il ga kuga mori?"
"Niti gori, nit ga kuga mori,
djevojka ga okom zapalila,
crnim okom kroz srali pender!
Izgorie dva nova duana,
dva duana i nova mejhana,
i meema gdje kadija sudi!"
(Hamid Dizdar)
Alija se do jezera krade
da ustrijeli utvu zlatnih krila.
Iz jezera neto progovara:
"Nisam vila da mi strijelja krila,
ve djevojka od zla pobjegnula".
(S. Orahovac)
74
Dv'je planine vrh Travnika grada:

Bukovica, spram nje Vilenica.
Vilenica Bukovicu pita:
"Ah, to mi se Travnik zamaglio,
ili gori, il ga kuga mori?"
"Niti gori, nit ga kuga mori,
djevojka ga okom zapalila,
arnim okom kroz srali pender!"
(Devad Jahi)
Zmaj prelee s mora na Dunavo

I pronese pod krilom evojku
A pod drugim ruho evojako.
Kad je zmaju ea dodijala,
Curu spusti u zelenu travu
Pa je spremi u goru na vodu
Kad na vodi tri mlada beara.
Prvi veli: da je ufatimo!
Drugi veli: da je poljubimo!
Trei veli: da je upitamo
ijeg li je soja i plemena?
Progovara lijepa evojka:
"Ja sam erka Firduz-kapetana,
A ljuba sam ognjevitog zmaja!"
Kad to ree, svi mirno odoe.
(Hamdija ahinpai)
Ne udim se mraku ni oblaku,
Ni Neretvi to se esto muti,
Ve mom dragom to se na me ljuti,
to sam drugog okom pogledala.
Ako sam ga okom pogledala,
Ja ga nisam srcem sevdisala.
Ako sam ga srcem sevdisala,
Nijesam ga pod pendere zvala.
Ako sam ga pod pendere zvala,
Nijesam mu svilen jagluk dala.
Kun' ga majko i ja u ga kleti,
Stani majko, ja u zapoeti:
"Da Bog da se junak objesio,
O zlo drvo, a o moje grlo,
O zle grane, o moje erdane,
Tamnica mu moja njedra bila,
Sindir halke moje b'jele ruke,
Crne oi od tamnice kljui!"
Majka Fatu kroz tri gore vie:

"Jesi l', keri, ub'jelila platno?"
Fata joj se kroz sedam odziva:
"Nisam majko, ni do vode dola,
dragi mi je vodu zamutio!
Kun' ga, majko, i ja u ga kleti,
samo stani, ja u zapoeti:
Tamnica mu moja njedra bila,
sindir halke moje b'jele ruke,
bukagije moje belenzuke!"
(Devad Jahi)
(H. ahinpai)
75
Ima l' jada k'o kad akam pada,

kad mahale fenjere zapale,
kad saz bije u pozne jacije,
kad tanani dru adrvani?
Aman, jada kad akam ovlada,
u minute kad bulbuli ute,
kad bol sanja kraj ulova granja,
a dert gui i suze osui!
Usne male kad apu iz tame:
"Slatko gonde, da l' jo misli na me?"
draga dragog doziva bez daha:
"Aman, lue, mrijem od sevdaha!"

a sa ula jeca glas bulbula?
Kad def bije u prve jacije,
kad tanani dru adrvani,
a iz tame apu usne same:
- Gonde moje, da l' jo misli na me?
Aman jada kad akam obvlada,
u minute kad bulbuli ute,
kad bol sanja kraj ulova granja
a dert gui i suze osui,
usne male kad apu bez daha:
- Aman, lue, umrjeh od sevdaha!
(Hamid Dizdar)
(Omer Pobri)
i siani dru adrvani,
a saz bije u pozne jacije dok iz tame apu usne same:
- Milo gonde, da li misli na me?
(Devad Jahi)
Na Obhoi prema Bakijama,
moba anje age Fazlagia,
sto momaka, trista djevojaka
i eterest djece vodonoa.
Meu njima Dehva Fazlagia.
Sama anje, sama snoplje vee,
sama pjeva, sama pripijeva:
- Moanice, vodo plemenita,
usput ti je, selam e mi dragom,
il' nek doe, il' nek me se proe
nek ne kosi travu pokraj Save,
pokosie moje kose plave,
nek ne pije Save vode hladne,
popiti e moje oi vrane.
(Devad Jahi)
76
BALADE
Sada misli Hate Hadagina

Da ja ljubi puhli duvak skidam.
Neu Hate, ti mi iva bila,
I tako mi ti suena bila.
Opet misli Hate Hadagina
Da ja ljubim prebijelo lice
Neu Hate, ti mi iva bila,
I tako mi ti suena bila.
Lipa ti si gizdava divojko
A lipa si i bilja od Hate,
Ali nisi mome srcu draga.
Mila mi je Hate Hadagina.
Pa s udari noem u srdace,
Na nou je srce izvadio,
Na kamzama bijele digerice.
Uporedo njiha ukopae
Kroz mezare ruke pomolie
Metnue im u bijele ruke,
Metnue im crvene jabuke,
Kad se prenu, nek se poigraju.
Vie Muje zelena borika,
Vie Hate rumena ruica.
Borika se oko rue vija,
Kano Mujo oko ive Hate,
A rua se oko bora vija,
Kano Hata oko ivog Muje.
(Anton Hangi)
77
HASANAGINICA
Scto e bjeli u gorje zelenoj?

Al-u njezi, al-u Labutove?
Da u njezi vech-bi okopnuli;
Labutove vech-bi poletjeli.
Ni-u njezi, nit-u Labutove;
Nego ciator Agie Aan-Aghe.
On bolu-je u ranami gliutimi.
Oblaziga mater, i etriza;
A Gliubovza od tida ne mogla.
Kad li-mu-je ranam boglie bilo,
Ter porua vjernoi Gliubi vojoj:
Ne ekai-me u dvoru bjelomu,
Ni u dvoru, ni u rodu momu.
Kad Kaduna rjei razumjela,
Joc-je jadna u toj mili tala.
Jeka tade kogna oko dvora:
I pobjexe Aan-Aghiniza
Da vrt lomi kule niz penxere.
Za gnom teru dve chiere djevoike:
Vrati-nam-e, mila majko nacia,
Ni-je ovo babo Aan-Ago,
Vech daixa Pintorovich Bexe.
I vrtie Aan Aghiniza,
Ter e vjecia bratu oko vrta.
Da! moj brate, velike ramote!
Gdi-me aglie od petero dize!
Bexe mui: ne govori nita.
Vech-e mcia u xepe vione,
I vadi-gnoj Kgnigu oprochienja,
Da uzimglie podpunno vienanje,
Da gre gnime majci u zatraghe.
Kad Kaduna Kgnigu prouila,
Dva-je na u elo gliubila,
A due chiere u rumena liza:
A malahnim u beicje inkom
Odjeliti nikako ne mogla.
Vech-je brataz za ruke uzeo,
I jedva-je inkom raztavio:
Ter-je mechie K ebi na Kogniza,
S gnome grede u dvoru bjelomu.
U rodu-je malo vrjeme tla,
Malo vrjeme, ne nedjegliu dana,
Dobra Kado, i od roda dobra,
Dobru Kadu proe a v trana;
Da majvechie Imoki Kadia.
Kaduna-e bratu vomu moli:
Aj, tako te ne xelila, bratzo!
78
10
15
20
25
30
35
40
45
ta se bili u gori zelenoj?

Al' su snizi, al' su labudovi?
Da su snizi, ve bi okopnuli,
Labudovi, ve bi poletili.
Nit su snizi, nit su labudovi,
Nego ator age Hasan-age.
On boluje u ranami ljutimi;
Oblazi ga mati i sestrica,
A ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo,
Ter porua virnoj ljubi svojoj:
- Ne ekaj me u dvoru bilomu,
Ni u dvoru ni u rodu momu.
Kad kaduna rii razumila,
Jo je jadna u toj misli stala,
Jeka stade konj oko dvora;
I pobie Hasanaginica,
Da vrat lomi kuli niz pendere.
Za njom tru dvi ere divojke:
- Vrati nam se, mila majko naa!
Nije ovo babo Hasan-aga,
Ve daida Pintorovi bee.
I vrati se Hasanaginica,
Ter se vjea bratu oko vrata:
- Da, moj brato, velike sramote!
Gdi me alje od petero dice!
Bee mui, ne govori nita,
Ve se maa u depe svione,
I vadi njoj knjigu oproenja,
Da uzimlje potpuno vinanje,
Da gre s njime majci u natrage.
Kad kaduna knjigu prouila,
Dva je sina u elo ljubila,
A dvi ere u rumena lica,
A s malahnim u beici sinkom
Odilit se nikako ne mogla,
Ve je bratac za ruke uzeo
I jedva je s sinkom rastavio,
Ter je mee sebi na konjica,
S njome grede ka dvoru bilomu.
U rodu je malo vrime stala,
Malo vrime ni nedilju dana.
Dobra kda i od roda dobra,
Dobru kdu prose sa svih strana,
A najvee imotski kadija.
Kaduna se bratu svomu moli:
- Aj tako te ne elila, braco!
Ne moi mene davat za nikoga,

Da ne puza jadno erze moje
Gledajuchi irotize voje.
Ali Bexe ne hajace nita,
Vech-gnu daje Imokomu Kadii.
Joc kaduna bratu-e mogliace,
Da gnoj pice litak bjele Knighe,
Da-je aglie Imokomu Kadii.
Djevoika te ljepo pozdravgliace,
A u Kgnizi ljepo te mogliace,
Kad pokupic Gopodu Svatove
Dugh podkliuvaz noi na djevojku;
Kad bude Aghi mimo dvora,
Neg-ne vid irotize voje."
Kad Kadii bjela Kgniga doge
Gopodu-je Svate pokupio.
Svate kuppi grede po djevoiku.
Dobro Svati doli do djevoike,
i zdravo-e povratili gnome.
A kad bili Aghi mimo dvora,
Dve-je chierze penxere gledaju,
A dva na prid-gnu izhogiaju,
Tere vojoi maji govoriaju.
Vrati-nam-e, mila majko nacia,
Da mi tebe uxinati damo.
Kad to ula Aan-Aghiniza,
Staricini Svatov govorila:
Bogom, brate Svatov Staricina,
Utavimi Kogne uza dvora,
Da davujem irotize moje.
Utavie Kogne uza dvora.
Svoju dizu ljepo darovala.
Svakom inku nozve pozlachene,
vakoj chieri ohu da pogliane;
A malome u beicje inku
Gnemu aglie uboke hagline.
A to gleda Junak Aan-Ago;
Ter dozivglie do dva na voja:
Hodte amo, irotize moje,
Kad-e nechie milovati na va
Majko vacia, erza argiakoga.
Kad to ula Aan Aghiniza,
Bjelim liem u zemgliu udarila;
U pt-e-je ducjom raztavila
Od xaloti gledajuch irota.
50
55
60
65
70
75
80
85
90
Nemoj mene davat za nikoga,

Da ne puca jadno srce moje
Gledajui sirotice svoje.
Ali bee ne hajae nita,
Ve nju daje imoskomu kadiji.
Jo kaduna bratu se moljae
Da njoj pie listak bile knjige,
Da je alje imoskomu kadiji:
- Divojka Te lipo pozdravljae,
A u knjizi lipo se moljae:
Kad pokupi gospodu svatove,
Pulli duvak nosi na divojku!
Kada bude agi mimo dvora,
Nek ne vidi sirotice svoje.
Kad kadiji bila knjiga doe,
Gospodu je svate pokupio,
Svate kupi, grede po divojku.
Pulli duvak nosi na divojku.
Dobro svati doli do divojke,
I zdravo se povratili s njome;
A kad bili agi mimo dvora,
Dvi je erce s pendere gledahu,
A dva sina prid nju ishoahu,
Tere svojoj majci govorahu:
- Uvrat' nam se, mila majko naa!
Da mi tebi uinati damo!
Kad to ula Hasanaginica,
Stariini svatov govorila:
- Bogom brate, svatov stariina!
Ustavi mi konje uza dvora,
Da darujem sirotice moje.
Ustavie konje uza dvora.
Svoju dicu lipo darovala:
Svakom sinku mestve pozlaene,
Svakoj eri ohu do poljane,
a malomu u beici sinku,
Njemu alje u boi haljine.
A to gleda junak Hasan-aga,
Ter dozivlje do dva sina svoja:
- Hod'te amo, sirotice moje!
Kad se nee smilovati na vas
Majka vaa srca hojratskoga.
Kad to ula Hasanaginica,
Bilim licem u zemlju udarila,
Uput se je s duom rastavila,
Od alosti gledaju sirota.
79
Alberto Fortis iz Padove zabiljeio je Hasanaginicu u svome putopisu Viaggio in Dalmazia,

vol. 1, Venezia, 1774, str. 98-105. XALOSTNA PJESANZA PLEMENITE ASAN-AGHINIZE
Punih dvjesto godina istraivai ove balade bili su u kolebanju kako da objasne njena "tamna
mjesta". Pravljena su nedopustiva preinaavanja pojedinih izraza, isputani stihovi i dodavani
novi. Ponekad nisu znali kako bi neobine ili iskrivljene rijei preokrenuli u autentine.
Promijenjene su rijei: pendera > pender, uvrat' nam se > svrati nam se, u beici sinu > u
bekje sinu, u boi haljine > uboke haljine, srca hojratskoga > srca argiatskoga, srca
kamenoga, u ranami ljutim > od ljutijeh rana, mati > mater, nek ne vidi > da ne vidi, ter
dozivlje > pak dozivlje, pulli duvak > podkljuvac, mestve pozlaene > nozve ili noe
pozlaene.
Ustanovljeno je da su tzv. "prave varijante" Hasanaginice, Metrovieva i Murkova, nastale
pod utjecajem Fortis-Vukove verzije.
(Smail Bali, Kultura Bonjaka, 57)
Na talijanski sam preveo dosta junakih pjesama Morlaka. Jednu od njih, za koju
smatram da je zanimljiva i skladno sastavljena, dodat u ovom svom dugakom
izlaganju. () nadam se da e prefinjenost Vaeg ukusa nai u njma druge
vrijednosti koje podsjeaju na jednostavnost homerskih vremena, a odnose se na
obiaje toga naroda. Tekst na ilirskom ispod prijevoda, omoguit e Vam da
ocijenite koliko bi ovaj jezik, neobino harmonian i podesan za pjevanje, mogao
posluiti muzici i poeziji, a njega su, uprkos tome, gotovo potpuno napustili ak i oni
kulturni narodi koji ga govore. () Grad Dubrovnik dao je mnogo prefinjenih
pjesnika, pa i pjesnikinja, koji su pisali na ilirskom jeziku. Meu njima je veoma
slavljen Giovanni Gondola (Ivan Gunduli). A ni drugi gradovi na dalmatinskoj
obali ili na otocima nisu u njima oskudijevali. Ali suvie esti talijanizmi koji su
prodrli u njihove dijalekte mnogo su naruili drevnu jednostavnost tog jezika.
Njegovi poznavaoci ( ) nalaze, takoer, da je narjeje Morlaka barbarsko i puno
tuih rijei i izraza. U svakom sluaju, bosansko narjeje kojim govore Morlaci
udaljeni od mora, harmoninije je za moje uho od ilirskog sa primorja.
Dalmatincima sa obale zbog ovoga ne treba da bude krivo, jer sam ja daleko od
toga da smatram sebe pozvanim da sudim o takvoj materiji. No vratimo se
pjesmama.
(Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia)
80
81
82
SMRT BRAE MORIA
Ferman doe iz Stambola,

Bujruntija iz Travnika,
Ba u eher-Sarajevo,
A na ruke Dizdar-agi,
Da hvataju dva Moria,
Dva Moria, dva paia,
Mori Ibru, Mori Pau;
Da hvataju , da ih veu,
Da ih veu i osude.
Sultanu su dodijali,
Po tubama iz Travnika,
Iz Travnika od vezira,
Da Morii, odmetnici,
Ne kabule ni sultana,
Ni sultana, ni vezira,
Nit' ikaki gospodara,
Vee sami godspodare,
Gospodare kako hoe.
Pa eto je u Sarae:
- Jazuk vama svi sarai!
to pustiste dva Moria?
to mi jednog ne oteste,
Ili kako izmoliste?
Ko e mene utjeiti?
Ko li staru prigledati?
Pii stara kao guja,
I sarai zaplakae.
Otle poe uz Kovae,
Ruke lomi, a govori:
- Jazuk vama svi kovai!
to pustiste dva Moria?
to mi jednog ne oteste,
Ili kako izmoliste?
Ko e mene utjeiti?
Ko li staru prigledati?
Teko meni jadnoj majci!
Kad vidio Dizdar-aga

to mu kae bujruntija,
Hrum ini haskeriji,
Da hvataju dva Moria,
Da hvataju, da ih veu,
Da ih veu, da ih vode
Pravo gradu u tavnicu,
Gdjeno Dizdar brzo kroji Ko omrkne, ne osvane.
Opet leti stara majka

Pravo brdu uz Kovae,
Dok je stigla Dizdar-agu,
Da joj vodi oba sina,
Oba sina savezana
Sindirima debelijem.
Uhvatie dva Moria,

Uhvatie, savezae,
Savezae, povedoe,
Ba kad majka pitu sue;
U ruci joj oklagija,
A u drugoj zlatan ibrik;
Haber doe staroj majci,
Da Morie uhvatie,
U tavnicu povedoe.
Kad to ula stara majka,
Sve je jadna pobacala
Po avliji, po kaldrmi Oklagiju prelomila,
Zlatan ibrik uhlupila,
Pa poletje iz avlije,
Bosonoga, gologlava,
Figanj ini, kose upa,
Vas Hat-mejdan rasplakala.
Bir ih stie jadna majka,

Bir ih stie, pred njih pade,
Pred njih pade - molit stade.
Lijepo moli stara majka:
- Bogom brate Dizdar-aga
Pusti meni jednog sina,
Pusti meni jali Ibru,
Jali Ibru, jali Pau,
Ii mla! Koliko e?
Il' ifluka, ili kmet?
Ili voli suha zlata?
Samo jednog daj mi sina!
Ako li mi pustit nee,
Kunem ti se dinom mojim,
A i postom Ramazanom
Zaklinjau nebo, zemlju,
Uiniu teku dovu,
Nikad mira biti nee
Ni sultanu, ni veziru,
Dok nad Bosnom oni budu,
A ni tebi dobra nije!
83
Kad to uo Dizdar-aga,
Progovara staroj majci:
- Vrat' se natrag, stara majko,
Pustiu ti oba sina,
Oba sina bez dinara.
Prevari se stara majka,
Prevari se, pa se vrati;
Cie halke u sindira Povedoe dva Moria.
Kad su bili na Jekovcu,
Progovara Mori Ibro:
- A Boga ti, Dizdar-aga,
Zastavder nubeije,
Oprosti mi b'jele ruke,
I dodaj mi tamburicu,
Da pogledam po Saraj'vu,
Ne bi li mi lake bilo!
Kad to uo Dizdar-aga,
Zaustavi jasakije,
Naokolo nubeije,
Oprosti mu b'jele ruke
Dodade mu tamburicu.
Ja da vidi Mori Ibre,
Kad se lati tamburice Pritegnu joj tanke ice,
Pa zakuca i zapjeva.
Sitno kua Mori Ibro,
Sitno kuca, jasno pjeva:
- Dunjalue, golem ti si!
Sarajevo, sehir ti si!
emaluo, duga ti si!
Latinlue, ravan ti si!
Talihanu, irok ti si!
L'jepa Maro, l'jepa ti si!
Dosta si me napojila,
Od dumana zaklonila,
Vakat doo valja mrijeti!
Opet Ibru savezae,
Savezae, povedoe,
Mori Ibru, Mori Pau,
I u grad ih dovedoe,
U tavnicu zatvorie.
84
Kad je bilo po akamu,

Progovara Dizdar-aga:
- Izvedite dva Moria,
Donesite svilen gajtan!
Izvedoe dva Moria,
Donesoe svilen gajtan,
Udavie Mori Pau;
Sve to gleda Mori Ibro.
Progovara Dizdar-aga:
- A Boga ti, Mori Ibro,
Je l' ti ao tvoga brata?
Progovara Mori Ibro:
- Jes' mi ao moga brata!
Jo alije stare majke!
Udavie dva Moria,
Pred kapiju izbacie
I dva topa opalie.
Kad to ula stara majka,
Poletjela stara majka.
Kad je bila na kapiju,
Al joj lee oba sina,
Oba sina udavljena;
Na nogama bukagije,
Na rukama lisiine,
Oko vrata svilen gajtan.
Kad to vidje stara majka,
Od jada joj srce puklo.
bujruntija zapovijedno pismo pae
bukagije okov na nogama utamnienika
ifluk feudalni posjed
figanj initi vriskati, plakati
gajtan upredena vrpca
haskerija (askerija) vojska
jasakije straa, kavazi, tjelohranitelji
jazuk teta! na sramotu!
kabuliti prihvatati, pristati
ml imovina
nubeije (nobeije) straari, serdari
sarai izrauju predmete od koe
sindiri lanci
EPSKE PJESME
Buljubaa Dano prima p muhura carskog1

(odlomak)
"Bajraktare moje dijete drago,
De zapjevaj tanko, glasovito,
Deder nae razgovori drutvo,
Zato nam se poruilo pusto!"
Tad zapjeva Ibro bajraktare:
"Ostaj s Bogom, zemljo Bosno ravna
I u tebi eher Sarajevo,
U Saraj'vu nae tanke kule
I u kulam ostarjele majke
I u njima vjerenice ljube!
Mi odosmo na carevu vojsku
Preko Une, preko vode Save,
Mimo trides i etiri grada,
Sedamdeset i sedam konaka,
Dok se sie nie Temivara,
Mi odosmo pram sve sedam kralja.
Nae majke, ne nadajte nam se!
Mile seke, ne vesel'te nam se!
Vjerne ljube, vi se udajite;
Mi emo se ieniti amo
Crnom zemljom i zelenom travom.
Sretnijeg e kua priekati,
Nesretnijeg nikad vidjet nee".
Istom im se iskahari drutvo.
To Dananu vrlo despet bilo.
Odmah njemu bajrak izmaknuo,
Pa ga dade krajem sebe drugu,
Svome drugu Hasan odobai.
Onom Danan ehru udario:
"ta uradi, Boji nesretnie?
A ta nae iskahari drutvo?!
Hajde doma, Boji nesretnie,
pa ti ljubi na dueku ljubu!"
Vjera i Bog, Saraj'vu ga vrati.
Tad zapjeva buljubaa Danan:
- "Ostaj s Bogom, zemljo Bosno ravna,
I u tebi eher Sarajevo
I po njemu nae tanke kule,
Izokola pletom opletene,
A ozgora slamom pokrivene,
I u kulam vjerenice ljube!
One nose do koljena sukno,
Jednu kravu uza kulu muzu,
1
Friedrich Salomon Krauss, Slavische Volkforschungen, Leipzig, 1908. (: Smail Bali, Kultura
Bonjaka, Zagreb, 1994, str. 45)
85
tono hrani bijesna junaka,

A junaka za vakoga danka!
Ovnovi se hrane za kurbana,
Dobri konji za duga mejdana
A junaci za vakije dana!
Mi odosmo na carevu vojsku,
Mimo trides i etiri grada,
Sedamdeset i sedam konaka,
Dok se sie nie Temivara,
Mi odosmo pram sve sedam kralja.
Ako nami Bog i srea dade,
Te mi Vlahu sablju udarimo,
Barem emo dobro iariti, Kazam mata kaurskoga posta, Pa mi tanke kule pograditi,
Naim ljubam skrojit anterije.
Ako nami vakti sahat doe
Te pomremo nie Temivara,
Svakako je jednom umrijeti,
Ja ta, junak, ni aliti neu:
Ostala mi u Saraj'vu kula,
Tri su joj se oborile oe,
A etvrta sohom poduprta,
Oko kule nigdje nita nejma:
Koza bara i orava gara,
Seka Ajka i starica majka,
Kvoka-koko i troje pilia,
Bog ubio iz planine orla,
Odnese mi kvoku od pilia,
Ostade mi troje siroadi!
Toga, jadan, alim u Saraj'vu!"
Kad to ula Danina druina,
Sve vrisnulo, puke zapalilo,
Sve dva i dva zapjevae zaj'dno:
- "Ba je nako, kako Danan kae".
86
Djevojka iz Kanie2
(odlomak)
Tuj su klanca dvadest i etiri
Sve je brate bogaz do bogaza
Gora gusta jelovina pusta,
A esto su jele poniknule
I visoko kite isturile
Preko puta grane povezale.
Vuci viju, graju gavranovi,
A pjevaju bjelogrle vile,
Preko puta prelijeu vuci,
Sve pronose kosti od junaka;
Sve se krive mrke medjedine,
Sve iz jel orli izlijeu
A viju se krilim pod oblake.
Sve od njihke odlijee perje,
Sve posipa Ibra i ogata
Mamen mu se ogat uzvirio,
Ne miruje, na em navaljuje,
Zubom grize a uima strie,
Sve na stranje odavire uke,
Krvavijem oma prevaljuje,
Sve zubima cijepa jelike.
Al na njemu progovara Ibro:
- Stan ogate moje dobro staro!
ta si mi se bolan uspuio?
More Bog dat da e dobro biti.
Nemoj mi se, brate, prepadati:
Nai vuci nai pratioci,
Koji naske prate uz bogaze.
to pjevaju bjelogrle vile,
To su, brate, nae posestrime:
I one nas prate uz bogaze.
A meedi stari prijatelji,
Gavranovi nai razgovori!
___
Kad je vidje Bourovi Ibro,
Kad djevojka stavna i prikladna,
Bi ti reko pa bi se zakleo,
Jal t' je vila jal t' ju je rodila.
Nit je vila nit ju je rodila,
Neg djevojka u gospodstvu rasla
Plemenito odgojila lice.
Udarila zinet i haljine
2
Friedrich Salomon Krauss: Das Frulein von Kanizsa. Ethnol. Mitteilungen aus Ungarn 4. 1895, str.
145; str. 151.
87
A na njojzi dobra eisija:

Jedna glava a dva istifana
Jedne ui, etvere minue,
Jedno grlo, tri drobna erdana.
Jedan joj je erdan od merdana,
A drugi joj erdan od bisera,
A trei joj erdan od dukata.
Koji joj je erdan od merdana,
Taj je erdan po grlu bijelom:
Crven merdan, a grlo bijelo,
To gospoju dobro ponijelo,
Koji joj je erdan od bisera,
Taj je erdan pao po dojcima:
Biser sitan, a dojci pokrupni,
Bijele se kao labudovi...
88
ENIDBA SMAILAGI MEHA
(odlomak)
Ondar moja skupljena gospodo!
Sad velimo pesmu da brojimo,
I s tom pesmom da se veselimo,
Ta je pesma od starog zemana,
to su stare radile gazije,
I junaci u svakojoj stranci,
Za sjajnoga Sulejmana carstvo.
Uzvi'no se carstvo tursko zvalo;
Tristo eset im'o valiluka.
Bosna mu je kljuanica bila,
Kljuanica i zlaeni kljui,
Od svakoga dobrog pouzdanja.
Ondar se je londa pokupila,
U Kanidi u p'janoj mehani,
A e se vazda nauila.
Na toj londi trideset begova,
Sve glavnije' od eher Kanide,
Age carske dvades' i etiri.
U vrh londe Hasan paa Tiro;
Pored njega pedeset delija,
Pokraj pae, sa lijeve strane,
Ajan Omer, od Kanide dedo;
Pokraj deda dva dizdara carska,
Kraj dizdara Cifri Hasanaga;
Do Hasana sindrak Me'medaga,
Mio sinak hadije Smajila,
A sinovac Cifria Hasana;
Naokolo buljukbae carske,
Pa napored seli bajraktari.
Sve posio ajan do ajana,
A sve sio akran do akrana,
Bezi carski jedan kraj drugoga,
Age carske u red s begovima,
Bajraktari jedan kraj drugoga,
Hasan-paa i delije s njime,
Na vrh londe meu penderima.
Usred kola meu beglerima,
Vino slue do dva bajraktara,
Jedan bee kanidkog ajana,
A drugi je njihnoga dizdara,
Deli Hasan i deli Husein.
Pod pazuho dre jaretine,
A u desne ruke litrenjae,
Sve naizgred pojahu glavare,
Hasan-pau i prvjence carske.
Kako kojem au dodavahu,
Ruke svoje pod kuak turahu,
Age svoje iram inijahu,
Da him ga slae piju pivo.

Dok se age vina napojile,
Pa vinovske ae poturili,
Jer him vince ulilo u lice,
A rakijske taze dofatili.
Kad se vino smea i rakija,
Rakija je vazda eglendija.
Age klete i begovi carski,
Muhta nita bezi ne bijahu,
Ni odela kakih im je drago,
Ni oruja ni sablji godarki,
Ni gotovi' u depove para,
Ni gotovi' konja ulehana,
Ni na glavi carskije' kalpaka,
Ni zlatnije' carski' elenaka.
Otvori se sohbet po mehani.
Poee se falit' Krajinici;
Ko je vie dobio mejdana,
Il' za sebe il' drugoga koga,
Il' za kaka pau i vezira,
Il' za svoga cara estitoga;
Ko je bolje hudut rairio,
Ko l' njemakog roba zarobio,
Ko l' s djevojkom druga oenio,
Ko je boljeg konja podhranio,
Ko je boljeg sina podnivio,
Ko je bolju erku odgojio,
Ko odjela bolja nabavio,
Ili 'dela il' silah oruje,
Il' sablju otru na rebrima,
Neko svoje toka na prsima,
Neko konjski takumi oru'e.
Poee se falit' Krajinici,
Ko se s kojom curom oenio,
Oenio, il' se ko eniti;
Ko je odak bolji od kojega,
Ko je junak jai od kojega.
Poee se podizat' kalpaci,
Zlatni urci turat' na ivije,
Otre sablje preko bedre dvije,
Bijele se palahati brade,
A sjajati na elo zerdavi,
Mladijem se crne oi mutit',
Povrh ela satreti elenke,
Svak po neto i poneto falit'.
Neko erku, neko seku fali,
Neko fali od brata djevojku.
Eglenie ta ko begenie,
89
Tu je vie od ezdeset aga,

I od dvades' bega kanidkije',
Osem pae i osim delija,
Koliko je gledat' po agama,
Nit' mo' znati koji bolji bee,
Ili stari bolji od mladije';
Nit' su mladi bolji od starije'.
ovde krupne, zlatna odijela,
Glave krupne, a oi im crne,
Sva gosposka ispod oi lica.
Na svakom se ari jagodica,
Ka' u bai urevska ruica.
Oka mrka, a ela iroka,
Na glavi him carevi kalpaci,
A za kalpak careve elenke,
Lica bela a zlatne elenke,
A sa glave kose kurijake,
Oko vrata kolerovi zlatni,
Svi pod grlo na kanat spueni,
Sve kanati od eenog zlata,
Svim' na prsi toke oluklije,
A na plei mljetake dolame,
Na stareve mavi i zelene,
A na mlade bele i crvene;
Jednake him na elo zerdave,
Sve dolame zlatom izvezene,
Zlatne grane uz plei junake,
A uz mike guje ispletene;
Pod grla him glave savedene,
Bi rekao kao da su ive;
Jednaki him na srce silahi,
I oru'e jedno u silahu
S puaka him jednaki etovi,
Sve etovi dragi kamenovi,
A karike od eena zlata;
Na bedra him ezdegske akire,
oha mrka a preuto zlato,
Uz listove grane zlatne sjaje,
A uz bedre guje opletene,
Pa pod silah glave sastavljene,
Pr'o bedara sablje okovane,
Balaci him od eena zlata,
A krne him u srebro skovane;
Otrovane dide pored aga,
Bi rekao da je gora arna,
Zar se nije lasno veseliti?
Konji svoji, svako dobro svoje,
Nit haraa, niti kakog danka,
Niti ruku mislu ni veeri,
Svaki kmete ima i ivije,
U runice para gotovije'.
90
Ko ves' nije, pa bi hi vidio,

Zakl'o bi se da su paalije.
Postarije dvore bajraktari,
Na vitke se sablje poduprli,
Ba k'o lala cara u divane.
Kad pogleda londu naokolo,
Ima l' iko bolji od kojega,
Sve ostavi, jednoga prestavi,
Mehmed sinak Smajil Alajbega.
Eh, tog lica u tog sokola!
Momku nema jo dvades' godina.
Bi rekao, pa bi se zakleo,
Iz njegova obadva obraza,
Billah tespih, ka' da sunce sjaji,
A iz ela grije meseina.
Crne mu perin bijel vrat prekrio,
K'o da mu je crn gavran zasio.
Majka nema ve njega jednoga.
Kol'ko mu je perin odgojila,
Pa mu ture pr'o ela svezala.
Na glavi mu fesi mededija,
Preko fesa mrke ture klete,
Mrke ture Smajilova sina.
Sve mu grane majka zakitila,
Sve mu grane od bisera sama,
Mrkog ba k'o u sokola,
Zuba sitna ba k'o u avola.
elo mu je kao hamajlija,
Vee su mu kao pijavice.
Poleele s oi trepavice,
Pokrile mu dvije jagodice,
Ba k'i ono krilo lastavice.
Brade nema, a nema mustaa,
Bi rekao da je belogorka.
Na deaka mljetaka odela,
A najprije burunduk koulja,
Vie zlata no svilena platna;
Pa poslije svilena eerma,
Nit' je tkata ni ekiovata,
No od suha ispletena zlata.
Na dolami kud su vovi zlatni,
Kud su svovi sve su gajtanovi;
Zlatne grane na etiri strane
Uz miicu uz ruku desnicu,
Kolika je u mometa ruka,
Kol'ko dobra ovda u junaka,
U junaka preko tankog pasa.
Na djetetu bijele akire,
Od bijele mljetake kadife,
Sve u zlato isto izvezene,
Uz bedre mu guje opletene.
Vas se sjaji kao meseina,

Dva traboloz pasa oko momka,
Preko pasa pletena silaha,
Od pletena venedikog zlata.
U silah mu dvije mljetke male,
Obadvije bez kremenja pale,
Cipcijele u zlato skovane;
Onici im kamenovi dragi,
Ono gore to se dri rukom,
Svi vratovi u biser skovani.
Ademka mu do lijevog kuka,
Vas je balak od dukata uta,
A krna joj u biser smotana.
Kostura joj od zehera ljuta,
Preko bedri momku preturena.
Bi rekao da spavae guja.
Momka zlatne toke zagrlile,
Zlatne toke od etiri oke;
Dva kanata do bijelog vrata,
U njih ravna pola oke zlata.
Na njih oba jedno slovo pie.
Ti kanati od cara poslati,
Alajbegu hadi Smajilu,
I njegovom roenome sinu,
Jer je na toj kui alajbegstvo,
Tamam etres i sedam godina,
Pod fermanom sjajnog Sulejmana,
Pod fermanom i ulefom carskom.
Od tog bega nema starijega,
Niti pae, pa niti vezira,
U bosansko sedamdeset grada,
Niti take ima odakzade,
Ka hadije Smajil-alajbega,
I njegova brata Hasan-aga.
--Sablja ti je dola ademaka,
Maksuz, sine, za te nainjena,
Od ademskog ljutog elika.
U ljuti je zeher okaljena,
Koja ljute see pancijere,
Krna joj je u biser vezena,
Balak cijel od alem-kamena.
Pa kad se je sablja nainela,
Sablju su ti na Meu spremili,
Meanskom je dodali delilu,
Te je ehu dao abenskome,
eh joj aje metno iz Musafa,
Uza sablju, te ga preuio.
Ko je nosi loe biti nee.
Pred njim e se straiti logori.

U Mei joj ime nadjenuli,
S carskom dovom, hadi-ademunku,
e j' u Adem za tebe graena,
A na Meu na hadiluk bila,
Pa se zove hadi-ademunka.
Ko je eka, njegova je muka.
Na balak joj tri muhura carska,
I dva, sine, eha abenskoga.
Adem Perzija, ademski perzijski
akran vrnjak; podjednak u asti
begler paa vieg ranga
buljukbaa satnik
burunduk tanka providna tkanina, bez
ekiovati kovati ekiem
elenka kapa s perjem
ivija kmet
ulehan (:uhejlan) konj arapske
pasmine
urak ogrta postavljen krznom
eerma prsluk
ovda tijelo
delil putovoa koji kroz Arabiju prati
hadije za vrijeme hadiluka
dida koplje
eglendija razgovorljiv
hudut mea, granica
kuak pojas
londa mjesto gdje se sjedi, pije, vijea,
razgovara
mededija srebrenjak; orden
muhta biti kome biti ovisan o kome
odak plemika, begovska kua
odakzade plemi, koljenovi
olukli ljebast, graviran
pojahu : pojiti
silah oruje za pasom
sohbet razgovor
takum pribor, komplet
traboloz aren svileni pojas
tra svitak (kose); grb sultana na
poetku fermana
ulefa plaa za vojnike
zeher otrov
zerdav kuna zlatica
91
ALHAMIJADO KNJIEVNOST
Ahmedaga Arinovi - Zirai

XVI stoljee
A ja pooh i povedoh konja na vodu,
al na vodi lipa gospa lice umiva.
Zagrlih je, poljubih je, meni se moli:
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti Boga!
Ja potrgah eftelije kano jabuke.
Bogme u te sad balijom, pri sebi ruke!
Sva sam se oznojila od velike muke.
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire!
Ja se tebi vrlo molim moje janjece,
nit te psujem niti velim objeenice,
jere su ti crne oi, a lipe lice.
Ah divojko, lipotice lipa ti si boja!
Ako sam ja udovica, ne ini mi sili.
Ah i mi smo bir zemande bile divojke.
Pusti mene mlad junae, tako ti Boga!
Ja se milom Bogu molim hoe bit moja?!
Pusti mene, mlad junae, tako ti Boga!
Ja sam jedna sirotica u mile majke,
Ostani se, mlad junae, mene divojke!
Bog te ubijo, jer mi kri ruke!
Ja sam ptie jarebie, a ti soko,
kad me hoe ufatiti, ne let visoko!
Ah, da mi je poljubiti u rno oko!
U mene je ljuta majka, karat e mene.
Ako mene vidi bratac, ubit e mene,
u mene moj dragi ima, ljubit e mene.
Kose su mi ruice, ne trgaj mene!
Lice mi je ljubiica, ne ljubi mene!
Ja sam jedna grliica, ne grli mene!
Ako sam ja udovica, ne ini misli,
ah i mi smo bir-zemane bile divojke.
Pusti mene mlad junae, tako ti Boga!
Nemoj, nemoj, ah bre nemoj, tako ti vire.
92
93
Mehmed Hevaji Uskufi

(1601 iza 1651)
Molitva
Boe jedini, ti nas greno roblje oprosti, i vrli itak, i na jedin navod i bili raj, i tvoje lipo
milostivo lice. I svaki as to je tvoja zapovida drimo. Ukai da ne hodi meu nami opaina,
ni la, ni nevira. Ti nas sauvaj od omraze, i od muke, i od crna pakla, i od zla svakoga ina, i
neprilike, i ovsin tebe drugoga robstva. I to se do sada po neviri robilo i od roda i od
plemena po nemilosti vodilo, ti mir i prost uini svaku. Kano si od jednog kolina stvorio,
onako na bratstvo utviruj (?), ne po viri od istoka i zapada sa svije strana svojoj milosti i
rodu i prijateljem po putu sastav. Boe milostivi, tebi se molimo, teb se klanjamo, ti meu
nami opaine ispravi, da ne ine zamet, da uzmu viru i pamet, amin.
Boe jedini, Ti nas ne kini
Sazdade Ti nas, Ti paz uvik nas
Mi smo nujni, muke ne ini.
Ti prave pute ukai nami,
U raje metni, paklove jami
Da te naemo, da nismo sami
Jadovni, tuni kak se rodimo,
Srcem i umom teb se vodimo
Misao si Ti nam digod hodimo
Za tobom ovdi kan otrovani,
Od Tebe da smo in ugledani,
Otprvo mi smo omilovani,
Satvori due nae, milosti,
Zemlje, nebesa i sve tilosti,
Ti brodi nami, Ti gusti mosti,
Srce ne misli bez Tebe biti,
Bez Tebe nismo nigdi siti,
Ne lui od seb, nas Ti prihiti,
Misao Hevaji u dne i noi,
Da Te je nai, Teb da je doi,
Itui srcem Teb e se poi,
Sazdade Ti nas, Ti paz uvik nas.
94
95
Sejjid Abdulvehab Ilhami

(pogubljen 1821)
Razgovor
Ja upitah svoje due
Kai mi, ko si ti?
Ona veli: De pogledaj
1
Moj saltanet u sebi.
2
Dva su aha i dva tahta

Ja sve sudim po sebi;
Dva ehaje i dva svita
3
Vas je huum na meni.
(Smail Bali)
ejh Abdurrahman Sirri

(1758-1847)
Dervika pjesma
(odlomak)
Ako hoe dervi biti,
Valja srce oistiti,
Po zlu putu ne hoditi.
L ilhe illallh.
Robovat je ljepota,
Ne posluat grjehota,
Iskat plau sramota.
L ilhe illallh.
Danas sjutra sve e pro,
Po duu e mele do.
Jo je nama sva pomo:
L ilhe illallh.
vlast, gospodstvo
prijestolja
3
jurisdikcija, vladajua sila
2
96
Mula Mustafa efki Baeskija

Nut pogledaj sada tko si
Fani da si, ti uo si
Pos'o je to to se ini
Kako kudret kosac kosi.
Ne ostavlja nigdi nikog
Iu eljad goli, bosi.
Haman dobar pos'o radi,
to ko ini sobom nosi.
to e biti od tih trica
elo uzmi, dobro prosi.
Zlu na mjesto dobro ini
et e dobro, dobro posij.
Mali grijeh, hele grijeh.
Nemoj hodit ni po rosi.
Bi' od ognja i od dima
Da te dim ne zakusi.
Dobra posla vrlo puno,
Svako dobro hakden prosinac
Nemoj rijet mali sevab,
Po baklavi eer trusi.
Nek je nurun ala nur
Beli kadgod eer jeo si
Behej evki, amel lazim
Nee rijet, ti znao si.
(Ljetopis, list, 122 a; Mujezinovi, 364)
Arif Hikmet -beg Rizvanbegovi Stoevi

Bosanski jezik je slikovit i podoban za svaku vrst pjesme. Pokuajte na turskom ili kojem
drugom jeziku spjevati homonim od etiri stiha, koji se rimuju na etiri po glasovima
jednake, a po znaenju razliite rijei. Da ujete kako to zvui na jeziku koji vi smatrate
divljim, pa onda promijenite o njemu miljenje:
Vidio sam lijepu curu na zeleni u gori
Njeno lice kao sunce odsijeva i gori
Mili Boe, - ja miline tu na zemlji i gori
Na nebesim, rekao bih, od nje mjesec je gori.
(Safvet-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti, str. 162)
97
BOSANSKO-TURSKI RJENIK
Mehmed Hevaji Uskufi

Uvod Maqbuli arifu
Boije ime spomenimo u svakom poslu,
Pa da i On nas obraduje!
A ko zapone izgovorivi Boije ime
Posao mu o kraju bude izvrstan.
Nek je vazda hvala onom Svevinjem,
koji je dao da ovjek postane savrenstvo:
Bio je prahom pa mu je On dao ivot,
Podario sva imena i rijei.
Jo nek trajno bude lijep spomen i pozdrav
Njegovu miljeniku i drugovima mu.
Najodabraniji i najpotpuniji lijep spomen
Nek bude, o Gospodaru Boe, vazda onom vladaru!
Dakle, uj sad, o dobri,
Da tvojoj potovanoj linosti spas bude drug!
Ja siromah, koji sam Uskufi Bosnevi
sluga sam vladara nad vladarima.
Naumio sam da sainim jednu knjiicu
Kakvu prije niko nije ni zamislio,
Ali nema na svijetu rijei koja nije ve reena
Kazano je sve, dobro i zlo.
Pouzdavi se u Boga, zadubio sam se u misli
Te se u taj mah dosjetih
Da skupim jedan rjenik na bosanskom jeziku
Nek i on, prema sebi, bude jedna svjetiljka.
Kako su Bonjaci krupna stasa
Znaj da su im tako i rijei krupne,
Pa ih onda dovest na metrum
To je gvozden luk koji nije mogue nategnuti.
Hvala Bogu, po pravilima retorike
Izraavah se, nek bude trag svijetao od zrak
Nainio sam tenim i pisao jasan srok,
Ko ga slua, srce mu se razgaljuje.
Izrekao sam bosanski neke duhovite ale,
Te onaj koji ih vidi kae:Nu, ba su doista lijepe!
I kako bi se koji moj odlomak majstorski napisao,
Pisao sam u njem po jedan kien dvostih.
Ukratko, moje je pisanje na ahidijin nain,
Ali, ne daj Boe, ja mu nemam ta prigovoriti!
Nek jedan polustih bude na bosanskom jeziku,
A drugi nek bude na turskom kad mogne izai srok.
98
Upueni zna da za to treba muke,

Doista je mnogo truda uloeno.
(Korkutov prijevod s turskog)

El-kit'atut-tasi'u
Idi yr, hodi gele, sjedi otur.
Ustani dur, ti donesi sen getir.
Lasno demek, oldu kolaj, muno g
Tere osun, june tosun, dahi tor.
de ala, buzaya de tele.
Ovca koyun yuvalanan top kotur.
Tikva kabak, vino arap, hem aa
de kadehe, sarhoa hem pijan denir.
Yak uei, hem iraya dendi lu.
imdi sada, doi e on ol gelir.
Vatra, oga atee de, hem pilamen
de yalina, ugene de hem kmr.
Yarasa hem faababa dr, kilin ivi.
Muha sinek, kelebee der lepir.
Bakeye hem virt denir, luk sogan.
Frenge yakin bir ehir(e) de Kotor.
Virba st, ardia hem ismreka der.
Tez hitet, hem ne hitet dir sabur.
Erteye hem sutra denir, dn juer.
Hahaa mak denir, repa dir algama.
Havliya hem dahi dinil istobor.
Yafsera bardva denir, hem kesere tesla dir.
Testereye pila denir, hem ator
de adra, hem koliba erge dir.
Mantara hem dahi denildi peur.
Hem govedar oldu oban, ta kamen.
Kye selo, kylye dendi potur.
i tko godi dobro ini nai e.
Her kii kim eylik eder, ol bulur.
99
Bosanski stihovi u Maqbl-i 'arifu

Ui, pii, virlo radi, da ne bude izloesti.
Nije nitko kao ti.
Ti izla ne in', dobro in', sile ne in', izlo povirz'!
Ti pomiluj, pogled' mene!
Tebi je boe bojat se Boga, ako u tebe pameti ima.
Nee bit junak ko godi bii te se obzire i sirce mee.
Tebi rob bit mnogo dobra doekat.
Lipo milovat zakon je davni.
I to dobro videh u tebe ne moe se hi izbrojit.
Sud ufati, diri oni ti kazat e on tebi put.
I tko godi dobro ini nai e.
Ti, sinko, dobar budi, dobro je lijepo.
I, Boe, Ti pokloni, moju duu proveseli.
I lipoto, istobome milo inim odpirvo.
100
BAESKIJIN LJETOPIS
(1746-1804)
prijevod s turskog: Mehmed Mujezinovi
- Godine 1160. (1747/47) dolo je, Bojom providnou, do nereda u bosanskom ajaletu, a
osobito u Sarajevu. Neobuzdani ljudi (yaramazlar) uzeli su toliko maha da nisu imali nimalo
straha ni bojazni od starjeina. Punih deset godina, sve do 1170. (1756/57), jaramazi su
zametali kavgu meu mirnim stanovnitvom. Jasno je da su jedni druge bez razloga ubijali.
Meu ubijenim je bilo vrlo malo ljudi od rza i obraza, nego je skoro u svakom sluaju
jaramaz ubio jaramaza i osvetio se. Tako se, eto, opet obistinila ona: "Ko ubije bie ubijen".
Uzrok ovih nereda bio je u poetku taj to su pae poeli da vre nasilje prema sirotinji. Zato
svi stanovnici ehera, iz samilosti prema sirotinji, suprotstave se paama. Poeli su se
odravati sastanci. Narod je istakao baeskije i ajane i poeo da ih hvali. Na kraju, meutim,
kada su i jaramazi ovladali, dolo je do obrta, poubijani su jadni ajani, a jaramazi preoe na
stranu paa i ove pomagahu u svakom pogledu.
Evo popisa lica koja su izginula u ovim neredima:
okadar,
Avdi-baa,
Deronja (Deronaogli),
Mro (ili Miro),
Naka (Nakaogli),
Keko (Kesko-ogli),
Kevro,
Kulovi (Kulogli),
Zec,
Karovi (Karo-ogli),
Menzilovi (Menzilogli),
Smail, katib,
Baau,
Jusuf,
Smail, biakija,
Romanija,
Jedno nevino dijete,
Zatim jo jedno dijete,
Leno (Lendo-ogli),
Hadi Ibrahim Uuplija (Uskupli),
ovjek od rza i obraza,
Vreto (Vreto-ogli),
Hrdo (Hrdo-ogli),
Hoda Avdi-baa, trgovac,
Fazli-baa,
Tutundija,
ato, iz 97. demata,
Piro Kantardi (Kantarciogli),
Susjed Avdi-bae hode,
Drugi Deronja,
Hala,
ahidija,
Bravo,
Selami (Selamiogli),
Zrino,
Juraldi (Yularciogli),
oso (Koso-ogli),
Memija (Memiogli),
Sivriku, berber,
Alijagi (Aliagaogli),
Kadija-efendija,
Meco, sabljar,
Hadikadri (Hacikadriogli),
Tuco (Tuco-ogli),
Husejin Buba (Bubaogli),
Mehmed, otlukija,
Sluga Halilbaia (Halilbasaoglinin
hidmetkari),
Salma, okadar (Salme),
Hadikadrinovi (Hacikadrinogli),
kazandija,
pekar,
Hatimovi (Hatimogli),
Mali Alija, bear,
Hadi Mustafa,
Mahmut,
ulabija Hasan-baa,
Belaji (Belaogli),
Nurko, abadija,
Muzga (Muzgaogli),
101
Ljubi,
Korpar,
pekar,
Ostoja, kranin, zimija,
Maar Alija,
Brat Alije Maara,
Hadi Ahmed, trgovac,
Redo, bojadija,
jedan ovjek s Vratnika,
na Bjelavama neki seljak,
poturenik,
Alt,
Mujezinovi (Muezinogli),
Husejin, izmedija,
Fazlihodi (Fazlihocaogli),
pekar,
Jelekovi (Yelecogli), iz 52. demata,
zimija,
Ciganin (Kibti),
Zuberovi (Zuberogli),
Rizvo, iz 97. demata,
Alibeg, kujundija,
Hrdo,
uria (Kurkizade) rope,
zimija,
zatim jo jedan zimija,
i jo jedan zimija,
Ibrahim-baa, kolukija,
Ukovi (Uckaogli),
Selim-baa,
Emir Alija,
dvojica ljudi na Bakijama,
dvojica ljudi u damiji na Vogoi,
Ahmed, mestvedija,
ejtanovi (eytanogli),
Naka (Nakaogli),
jedan ovjek kod badarnice
(Bachanede),
jedan ovjek u blizini Mezar hamama,
pastorak vodonoa Smaila,
Rakarevi (Rakarogli).
U poetku su bae i zabiti namjeravali da stanovnike ovoga ehera nahukaju protiv Ali-pae.
U tu svrhu su odrali sastanke, izabrali vou i zakljuili da nou napadnu na kue ajana.
Tako je najprije straa 43. orta-kola nou dola na Hiseta da navali na kafanu i na kue
Bagdadije i Sijahije. Meutim, graani Sarajeva nisu bili time zadovoljni, jer su i srcem i
duom voljeli i hvalili ajane koji su pomagali i titili sirotinju. Kako su graani ve bili
saznali o ovom napadu, sakupi ih se mnogo i iste noi napadnu na strau 43. orta-kola i
straa se razbjee. Tom prilikom je poginuo spomenuti okadar. Punih deset godina od toga
dogaaja nisu potivani ni paa ni zabiti, a ni drugi, kao to su ulema, kadije, niti itko drugi.
Baeskije i ajani se poee mijeati u vilajetske stvari i poslove da bi tobo titili narod od
nasilja paa i da bi sprijeili pristup mubairima. Zato su u cijelom bosanskom ajaletu, pa i po
selima, upisivali i malo i veliko u janjiare. U janjiare su upisali i neke serhadlije, pa ak i
kapetane. Sakupili su mnogo novca, tobo "Yagmurlik akce", a bilo im je stalo da se dograbe
imetka, pa se poee natjecati u tome ko e vie sakupiti novaca i pristalica. U te svrhe su
iskoriavali ajanske sunete, gozbe, darivanja. Zatim je svaka skupina prireivala teferie i
pokazivala svoje odrede i u tome se natjecahu. Osim toga, o bajramima bi aui pozivali
svoje pristalice i prisiljavali ih da idu u ajanske kafane, gdje bi se takoer sakupilo mnogo
novaca. Neki kapetani nisu eljeli da postanu janjiari, pa su onima koji se upisae u janjiare
poeli otimati vojnike i oduzimati im ifluke po selima. Ovi se pismima obrate baeskijama i
potue im se, a baeskije izjavie da e tobo udariti na tvrave spomenutih kapetana. Ovi
bezobzirni ljudi (yaramazlar) uivali su najvei ugled u eher Sarajevu i, ne potujui
nikakav poredak, preli su bili svaku granicu i mjeru. Vie godina nije bilo uope strae na
ulicama. Ponekad bi naizmjenino baeskije sa svojim ljudima toboe drali strau. Na
hiljade ljudi bi se sakupljalo u kafane i ponekad bi etali arijom grada praveci se da
odravaju red. Natjecali su se ko e od njih imati vie pristalica i time su se ponosili.
Eto tako su, po Bojoj volji, deset godina vladali jaramazi, a poteni ljudi bijahu im
potinjeni. Konano se u 1170. (1757) godini stanje promijeni. Naime, nekoliko trgovaca se
102
dogovori sa zabitom Mehmed-agom i pozovu na Aginu kapiju Sari-Murata, te ga zatvorie.

U zatvoru aga svojom rukom ubi Sari-Murata. Kad zato saznadoe jaramazi-joldai SariMurata, navale na kapiju i ubiju estoricu trgovaca, i to: Kara hadi-Aliju, hadi-Sulejmana,
Mehmed-efendiju Konjiciju, hadiju atu, Kara hadi-Hasana i hadiju Krnjea.
To se dogodilo 13. dumadel-ahira 1170. (3. III 1757) godine. Ali, Bojom providnou, iako
poetkom marta bijae blago vrijeme, bez snijega i hladnoe i sasvim vedro, iznenada se toga
dana iza iindije pojavie crni oblaci i te noi zapade veliki snijeg. Zato nijedan od jaramazaubojica ne mogae pobjei. Kako su svi graani bili protiv jaramaza, to se sutradan sakupi
nekoliko njih i za tri-etiri dana pohvataju i u kol dovedu dvadeset i tri jaramaza-ubojice i
podave ih uz gruvanje topova. Neka im je Alah milostiv!
Zadavljeni su:
Baeskija Sari-Murat, ubijen,
Hadi Pao Mori (Morozade),
njegov brat Ibrahim-aga Mori,
Hajdar-baa,
Sara Mumin,
Hasan iplak,
olak Hasan,
Tabak Muzur,
Hasan Herconja,
Danijal, izmedija,
Ibrahim, mljekar,
utahija,
Vrabac,
Arnaut Beir,
Vladika Salih,
Kuna (Kuno-ogli),
Krnjo,
sin kazaza Jusufa,
Tursun,
abi, (Sabo-ogli),
Memija,
Hadi Tajfur,
Halilbai (Halilbasaogli), zadavljen u
Travniku.
Mnogi drugi pobjegoe iz vilajeta.

Ovo se dogodilo u 1170. (1757).
***
- U mjesecu veljai postavljen je za sarajevskog muftiju dotadanji muftijski pisar Emirelebi Muhamed efendija Svrako.
(Godina 1177)
- U Neretvi su trenje toliko rodile da nejma pametara koji pamti takav rod.
(Godina 1193)
- Kaligraf, misirski trgovac Hasan-efendija dovede u Sarajevo jednog noja i dva udnovata
ovna. Za njihovo prikazivanje svijetu uzeo je dosta novaca.
(Godina 1180)
- Jedan osati mravi kranin sofija, pojavio se u Sarajevu i poeo lijeiti luake i bolesnike.
On navodno bijae vrlo vjet u tom poslu. Lijeio bi nekakvom vodom i lakom hranom. Tako
je on lijeio u zatvorenoj sobi jedanaest dana ludog Hadimusia, ali ga ne izlijei.
(Godina 1190)
103
- Stigao je kapudija, jer je na granici dolo do uzajamnih arkanja izmeu stanovnika

Buima i Austrijanaca preko Une gdje sela granie, pa zato hudi sijedi neznalice se borie. I
zato je doao kapudija da ih umiri.
(Godina 1198)
- Jednog dana su prilikom uenja ezana poeli zavijati i jaukati psi, to se protumai kao
predznak kuge.
(Godina 1192)
- Ponovno u veljai (velecede), odnosno u ubatu, vidjela se crven dvije-tri noi. U Mehlemi
pie da e otii; to jest umrijeti neki veliki vladar, a Allah sve najbolje zna!
- Sedmi dan proljea je telal Prao oglasio po ariji da niko ne kupuje na ariji ita vie od
pola inika, zatim da se ne prodaju evreci, buza, simit i ahije, aije da ne uzimaju hljeba
nego neka svak sa sobom ponese hljeba, zatim da pekari naizred kuhaju i da se svako jutro
ide s mektebskom djecom na dovu za kiu. Ali svemu ima uzrok, to jest Allah ne mijenja
svoje odredbe, a visoki duhovni svijet je povezan sa zemaljskim. Da bi kia pala tomu ima
jedan drugi uzrok koji je poznat astronomima, za kiu je samo znak pokornosti i sluenju
Bogu, dok to nije najprei uzrok za padanje kie, jer kada bi se svaka molitva usliila, svijet
bi propao, a nama nisu otkrivene tajne.
(Godina 1193)
- Ovdje u biljeiti umrle moje poznanike. Ne smije se biti nemaran. Svako neka brine za
sebe, neka crpi poruku i neka se sjeti da i on mora umrijeti:
(Godina 1177)
Poznati Sulejman-aga Pirgo, stasit i naoit, veoma ugodnih kretnji, pokazivao se kao
junak, bogat. Trgovao je stokom, medom i voskom; iz buluka 21.
(Godina 1184)
Moja majka Fatima, ki Mehmed-hodina, iz Mimar-Sinanove mahale, umrla od
uzetosti, u kojoj bolesti se ipak mogla kretati. Zatim je oko godinu i po dana leala u
postelji. Neka joj Allah udijeli svoju veliku milost! Umrla je 26. evala, uoi petka,
iza jacije, 30. dan Erbeina.
(Godina 1186)
Hadi dervi Mehmed, kazaz. Stanovao je u Koevu, zapao je u ak i otiao bez
putnog troka u Meku i postao hadija... Umro je a da nije u ivotu postigao sve to
je elio. Konano, to se svakome dogaa, svak prieljkuje da postane ovo ili ono, da
stekne ovo, i svu snagu svoje pameti u to upotrijebi.
(Godina 1193)
Selim-baino dijete koje je ilo u mekteb, a otac bi mu govorio: "Moj sine, trudi se,
pa e postati efendija". Ali, sve to bijae uzalud "handir-mandir, handir-mandir".
(Godina 1197)
U mjesecu haziranu (junu) kuga je malo prestala. Moja ki Tatlija umrla je od kuge
8. hazirana, "t".
(Godina 1197)
104
Zatim zamjenik (bedel) hadi Mehmed efendija, astronom, veliki uenjak, pjesnik,
pravnik, jako ueni moj prijatelj. On je po trei put otiao u Meku i, ne izaav na
Arefat, umro je. Neka se na njega izlije velika Boija milost!
(Godina 1197)
- Ja mislim da je i svaku no mogue doivjeti istinit san i tako dokuiti neto od tajni iz
nama nevienog svijeta. Ali za to treba onaj ko to eli da se potrudi i u pola noi da se sa
akom digne iz jataka, zatim da uzme abdest i potom da klanja, da slavi i velia Stvoritelja, a
uz to, ako moe, da zaplae i u sebi probudi strahopotovanje prema Bogu. Zato ko sa ljubavi
to uini vidjee istinit san pa ne znam ko taj bio. Ali na opisani nain to uiniti nije
jednostavno, jer nae strasti i ejtan ne ostavljaju nas, pa se sa lijenou i nemarnou to ne
dogaa. Potrebni su poniznost, pla i ak, a od aka (ljubavi) svrha je da Allaha slavi, a da to
niko ne gleda i ne uje, jer pretpostavimo, na primjer, onog ko eli da ga drugi vidi kako on
slavi Boga, ili, na primjer, onog ko ini krivokletstvo da bi se domogao neeg, takav je, na
alost, lud i nikada se nee otrijezniti.
Na spomenuti nain ko moe postupiti bez sumnje njegovi snovi e se ostvariti, ali u sebi ak
razviti nije jednostavno ni svakom omogueno, to je Boije davanje, ves-selam.
(listovi 150-152; str. 407)
105
Dervi-paa Bajezidagi
TARIH O MOSTU U MOSTARU
upriju podie koja podsjea na luk duge

Allahu moj! Ima l' na svijetu po ljepoti drge?
Jedan je Dervi zadivljen stao i rekao rijei:
Ostavit emo upriju a mi emo prei.
Godine 974. (1576-77)
S turskog: Lamija Hadiosmanovi i Salih Trako
Prepjevao: Muhamed Delilovi
Mehmed Mejli Kurni

Kurani Muhamed Mejli-efendija je s kosom i ulahom dervi, sojkovi, uen, pjesnik i
savren ovjek. Makar bio i od grupe zaim opet stekavi potrebite nauke bavio se i vrijeme
provodio u pjevanju pjesama, u zikru i virdovima. Otra pamenja, pun znanja,
dostojanstven je ovjek. S velikim ljudima malo razgovara i ne nastoji da sebe istie raznim
tvrdnjama.
(Iz Baeskijinog ljetopisa, prijev. Mehmed Handi)
PJESMA SARAJEVU
Ja uzdiem kada se spomene mladina Sarajeva; mene je sprila vatra tuge za rastankom od
Sarajeva.
Samo u raju moe biti njegova voda i zrak. Kamo, srce, na cijelome svijetu grad ravan
Sarajevu!
Kada doe proljee, procvate svukud cvijee; u rajski perivoj se pretvore ruiaste bate
sarajevske.
Zar je udo, ako ga raju prispodobim? Sarajevska mladina su rajski mladii s Ridvanom.
Misli da su rajske ljepotice stale po obali Kevsera kada na Bendbau izae sarajevska
mladina.
Baci jedanput pogled po eheru, kada iscvate behar; izgledat e ti da je svaki zakutak istim
svjetlom ispunjen,
Vrtovi lijepi, voda lijepa i ljepotice mile, sve na jednom mjestu. Ne daj Boe, nema nikakve
mahane Sarajevu.
Neka ga uzvieni Bog uva od svih nesrea; nek bude uniten neprijatelj Sarajeva, ako ga
bude bilo!
(Handi, 508)
106
Muhamed Nerkesi
(r. oko 1592. godine)
RJEITA PJESMA NERKESIJE SARAJLIJE, KADIJE BOIJA MILOST S NJIM! U POHVALU
LIJEPOG EHER SARAJEVA
Na moju duu je djelovala tuga to se rastajem sa Sarajevom; ljutu mi je ranu nainio

rastanak sa sarajevskim prijateljima.
U njemu ovjeku izgleda da moe dugo ivjeti, jer na hiljadu mjesta u Sarajevu teku esme
vode ivota.
U halvatima se sastaju ozbiljni starci i mladii iako je zimi studeno u Sarajevu.
Ali kada doe doba proljea i behara, u raj se pretvori prostor ruinjaka sarajevskog.
Do neba se penje galama oboavalaca vina, cijeli svijet napuni vriska sarajevskih pijanica.
Kad to godinje doba stigne, izlaze ljepotice na etnju; sa zasjelim prijateljima okiti se svaka
strana Sarajeva.
Na osamu s piem u jedan zakutak bae s miljenikom povuku se sarajevske bezbrine
bekrije.
U oetu iz oiju prolijeva suze plaui i jecajui svaki sarajevski zaljubljenik.
Ja ne znam kakve su rajske ljepotice (hurije); trebalo bi ih vidjeti, ali na ovom svijetu su
primljene sarajevske ljepotice.
Pobonjacima emo pokloniti raj i hurije; zar zaljubljenim nisu dosta sarajevske mladice?
Kako e se njih srce proi ako Boga zna (voli)! kad me na prolazu iz busije ubijaju
sarajevske arne oi!
Moe nekad jecati, moe se nekad kao ruica smijati, tuni Nerkesijo, ovaki je posao
Sarajeva.
Ljepotice kao mjesec nekad razvesele duu tunome, a ljubavnice u Sarajevu nekad u pla
natjeraju ovjeka.
Ja sam i narcis svjetske livade i ujedno tuni slavuj lijepih melodija u Sarajevu.
Rije se primae kraju, a na um mi pade nasilniko dranje uglednih ljudi u Sarajevu.
Iako imade bezbroj otroumnih ljudi od spoznaje, nau se ipak i neki tvrdoglavci u Sarajevu.
Ako na glasu sarajevski uenjak otvori raspravu, kraj njega ni pisac "Keafa" ne moe usta
otvoriti.
Nesretno je a i samo njihovo ime je jedna mahana spominjati sarajevske tvrdice.
Ako sluajno pone jedan ili dvojica sarajevskih neznalica vrijeati i napadati dranje onih
koji primaju i odobravaju pripisujui im neznanje.
Nama je dosta ako nam bude odobravao i drutvo pravio onaj, to je kibla sarajevskih
pjesnika.
Utjelovljeno dobro, vjet stilist, asni i ugledni prvak Sarajeva.
Ahmed elebija, jezgra sarajevskih plemia i odlinika, uvod u zbirci prvaka Sarajeva.
Nek Bog uva njegovo isto srce od tragova brige, sve dok uspravno stoje sarajevski zidovi i
zgrade.
(S turskog: Mehmed Handi, 462-463)
107
Verzija prijevoda
ODVOJIH SE OD SARAJEVA
Odvojih se od Sarajeva, tuga me mori

Rastadoh se od prijatelja ehera, to mi ranu tvori
ovjeku se ini u njemu moe dugo ivjeti,
Jer u Sarajevu na hiljade esmi - vode ivota - ubori.
eher Sarajevo kad otre zime zazime
Sijedi starci i momci u halvete se okupe
Al' u proljee kad behar probehara
Perivoj ruzinjak u dennet se pretvara
Do neba se uzdize vika vinopija
Svijet obavija vriska bekrija
U to doba ljepotice u etnju krenu
Drutvo prijatelja svaku stranu Sarajeva ini okienu
Bekrije sarajske, piem u osami
U kultu bae s drutvom su zasjeli
U oku, zaljubljeni, iz oiju
Lijevaju suze, jecaji se uju
Upoznao nisam te hurije, vidjeti ih treba
Ta svugdje su cijenjene ljepotice Sarajeva
Darujemo pobonima dennetske djevice
A zar vam nisu dovoljne sarajevske ljepotice
Kako ih se zaboga mogu okaniti
Kad me iz busije crne oi poinju strijeljati
Nekad moe plakati, a nekad se veseliti
Tuni Nerkesijo, tako je ako e u Sarajevu biti
Ljepotice kao mjesec tunom duu razvedre
A dragane Sarajeva na pla te navode
Znani su, ueni, ne kaem
Ali i inae da vam ne slaem
Nije lijepo takvih se sjeati
I na sarajevske tvrdice se podsjeati
U drutvu stoera pjesnika biti
Znai veliku sreu dokuiti
Sr i misao plemia Sarajeva
Uvod zbirke uglednih Ahmed elebija
Svojom dareljivou asni eher je oivio
Tako mi Boga dua Sarajeva je postao
Prepjev: Emina Memija
Lamija Hadiosmanovi
108
MISTIKA POEZIJA BONJAKA NA ORIJENTALNIM JEZICIMA
Vahdeti
(u. 1598. godine)
Vahdetija je rodom iz Dobruna kod Viegrada. Umro je 1598. godine u gradu Ergili
(vjerovatno u vilajetu Konje). Bio je bez sumnje dervi, i po svoj prilici pripadao je
mevlevijskom redu. Istaknuti je mistini pjesnik. Klju njegove filozofije je misao "vahdeta"
(jedinstva) u krajnjem cilju zaljubljenog i ljubljenog (Boga). Vjerovanje u vahdetul vudud
podrazumijeva panteistiko shvatanje: Sve je Bog i Bog je sve, a s druge strane, da je samo
Bog stalan i vjeit, a sve osim Boga promjenjivo je i nestalno.
Zbog svoga uenja okrivljavan je kao mulhid (raskolnik). Neki pretpostavljaju da je
pripiadao hamzevijama, heretikoj sekti, koja se tretirala prevratnikom (Glasnik Vrhovnog
starjeinstva Islamske vjerske zajednice IV / 5-6, maj-juni 1936, str. 194-200).
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu sauvan je njegov divan, zbornik sa vie od 40
pjesama na turskom jeziku. Iz toga zbornika objavio je Mehmed Handi u prijevodu tri
njegove pjesme.
Iako tijelo zaljubljenog, uz onoga koga ljubi, postane nita,
Ali u svijetu znaenja (idej) zauvijek ostane on iv.
Kaplja; kad u more stigne, nestane je,
Vie nije kaplja, nego dobije ime "sedam mora".
Kaplja je uistinu voda, samo je odvojena od vode,
Kada padne u vodu, opet postaje voda.
I dua zaljubljenog je kaplja mora Boije ljepote,
Kad ona stigne do onoga koga ljubi, nestane je.
Ako na svijeu doe leptir, koji je u ljubavi za dnm rob,
Njegovo tijelo izgori, i on sa svojim ljubljenim postaje jedno.
Iako crno eljezo nema nikakve slinosti sa vatrom,
Ipak s njom dobije istu boju, istu prirodu i potpuno joj slino postane.
Iako mala trunka po zraku lijee, ali
Ako na zemlju padne, prestane vie biti trunka; ona postaje zemlja.
Zaljubljeni i ljubljeni u svijetu ''vahdeta" (jedinstva) su jedno.
Kada ostavi mnotvo (kesret), onda e se tvoj vahdet pokazati.
Koliko ja irim tajne ovog vahdeta!
I kako god ih otkrijem i objasnim, opet ostaju skrivene.
Jer more vahdeta nema obale niti dna,
Kaplja pameti se u njemu niti i gubi.
Dosta je ovjeku od spoznaje ovoliko tajne koliko sam ja otkrio.
Jedino je ovoliko mogue da ovjek otkrije.
1
Eto, to je znaenje ''vahdeta", a ti, Vahdetijo , uti,
Jer u ovom svijetu kesreta (mnotva) samo svaa i prepiranje postoji.
(Handi, 556)
Vahdeti koji tei za vahdetom, nestajanjem i utrnuem u Bogu
109
ejh Abdurrahman Sirrija

(u. 1847. godine)
Opstojanje ovog svijeta samo je jedna vizija

Nebo i Zemlja samo su posuda jedne vizije
U svemu to postoji, malom i velikom, manifestira se Jedan
Svoj opstanak u nitavilu prikaza Onaj koji nema znaka
Tvoji izrazi "ja", "ti" su samo jedna vizija
I to god ti kae samo je vizija u viziji
Ono to u tebi kae "ti" nije li samo rije?!
Ako Gospodar rijei tebi oduzme Svoju rije, ta e ti ostati?!
Kad se rije izgubi, budi uvjeren, izgubit e se i oblik
Veliki Poslanik je Srce nazvao Kuom Allahovom
I u tome je Ponos Svjetova otkrio mnoge tajne
A na njegovom licu pokaza se tajna:"Budi, pa bi."
Sirrija Tajnoviti
110
Ibrahim Berbi
Godine 1893.
BOSANSKI TURSKI UITELJ
Predgovor
Svaki jezik da se upamti glavno sredstvo svojim jezikom iztumaeni r'enici po novoj metodi,
sloene s vebama gramatike i u razgovoru napisana dela su.
Jedan jezik u onom mestu ako se ne govori i ako malo ih ima da znaju i da govore i gore
spomenuta sredstva kad ne imad'bunu, koliko god e se truditi, dok ne ode se u ono mesto
gde se oni jezik govori i onde ne stanuje se, postii i opametiti se ne moe. Pa kad bi jednog
jezika sve r'enike pregledao i r'ei im popamtio, opet savreno uznao i nauijo ne bi.
Osobito u r'eniku to se nalaze po r'e i za svaki pojedini znaaj sv'edodbe i primeri, ako
navedeni ne budu po ideji onog jezika i gde treba, bez pogreke upotrebiti nee moi. Za koji
jezik bilo to su napravljeni, r'enici nisu savreni, jer ima mnogo r'ei koje jo upisane nisu
te za raspravu neki nudi dovoljno ne vae. A tom je uzrok da jedan ov'ek u jedne nacije,
izmeu teaka i tvoraca i eljadi to polazi, svakakav razgovor ne moe udesiti da uje.
Jerbo ima neki razgovora dok mu vr'eme ne doe i dok se ov'ek sa onim ljudima ne drui i
ne mea se, da sto godina ivi uti nee. S toga, sve r'ei sa svedodbama (dokazima) i
primerima da imadne, jedan r'enik sastaviti ne jednom ov'eku nego deseterici nije mogue;
ali jedan novinar da bi naumijo taki jedan savren r'enik na sv'et mogo bi izdati: dakle, u
jednom jeziku to god ima r'enika za izvadak da se upotrebi, i svaki dan po etrdeset r'ei sa
znaajima i sv'edodbama i primerima da se uvrsti. A itatelji ovake novine onom ko tisgu
to pripada koja r'e ne bi uvrstena bila, a u njihovom zaviaju govorila se, te r'ei i njihove
znaaje sa sv'edobama i primerima one novine urednitvu kad bi izvolili pismom dokazati i
te dokazane r'ei u novinu kad bi se uvrstile, dok bi se svrilo ovako dve-tri godine
neprekidno kad bi ilo i r'enik tanpao se, i onijem koji su pomogli r'ei nalaziti i slati
bezplatno, formu po formu, r'enik da se uzilje, ovim nainom savren r'enik izdati mogue
je. Jedna nacija svoje vlade zvanini jezik ako ne znadbune, ili njihovi inovnici njihova
jezika kad ne bi znali, nego preko tolmaa kazivali i odkazivali, a tolmai ne bi umeli pravo
tolmaiti ili jednoj stranci kad bi voljeli, ne bi pravo doznalo se te zbog ovake pogreke, tete
ne uiniti nije mogue.
Stoga, svaka nacija svoje vlade zvanini jezik da lasno postigne, materinim jezikom
iztumaene r'enike i po novoj metodi gramatike i govore da napiu i tanpaju vrlo potrebno
je...
(transkripcija: Adnan Kadri)
111
Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

NARODNO BLAGO
Adet i zakon ublizu su.

(adet turska rije, znai obiaj)
Ako je daleko Bagdat, nije arin.
(Hvalio se nekakav da je skakao 25 arina daljine, kada je bio u Babiloniji, na to mu rekne
drugi: "Brate! Ako je daleko Bagdat nije daleko arin, deder skoi, lasno emo vidjet' je li
istina.")
Ako ne moemo kako hoemo, a mi emo kako moemo.
Baci niz vodu, na' e uz vodu.
asna smrt proslavi vas ivot.
Divlje cvijee i po kamenju raste.
Gdje nejma straha, nejma ni pravde.
Ako hoe da si dobar, ne ini drugom to tebi nije drago.
Ako hoe da si tovan, tuj i ti drugoga.
Kako posije, onako e i eti.
Kako si uzajmio, onako e ti se i vratiti.
Blago onom tko zna da ne zna a hoe da zna.
Da budala zna da je budala, dvije bi pameti imao.
Dobro se na daleko uje, a zlo jo na dalje.
Pametan misli to govori, a lud govori ono to misli.
Nije pamet iz zla se izvui, ve je pamet u zlo ne unii.
Zlatan peke i najdulji jezik pokrati.
Ako si se eljan raljutiti, plati prvo nego si kupio.
Razvrlji, pa privrlji.
(Ova poslovica jednaka je onoj latinskoj: "Divide et impera" tj. razvrlji pa kraljuj.)
112
Razni nazivi o oinjem pogledu i vidu

gledati... po svijetu
glediti... njeno, blago
vieti... neto
viati... trajno
viriti... kroz budu
vuki gledati... nemilo
dogledati... gledat pa dogledat
dogldati... trajno
dogledavati... jo trajnije
motriti... gledati
migati oima... trepat, namigivat
mijeati oima... tamo amo gledati
razgledati... koga, djevojku
zagledati...vie puta
zagledavati... jo vie puta
zablijetiti oima... ko o(d) straha ili o(d) stida
zrijeti... motriti
zazriti... pripazit, priplaiti se
zazirati... vie puta
ugledati...nekoga spaziti
ugldati... vie puta
ugledivati... jo vie puta, upiliti oi u njega
smotriti... uvieti
smatrati... trajno
stimati... vieti kako stoji pa mu na ruku ii
stimavati... trajno gledati ne bi li ugledao
paziti... dijete gledati
podpaziti... ugledati
prepaziti... previeti
prepaziti... za neko vrijeme
pogledati... u neto
pogldati... vie puta
pregledati... previeti
pregldati...trajno
previeti... sluajno neto uvieti
previati... trajno
preko oka gledati...nemilice
provieti... neim upraviti
proviati... trajno
113
Safvet-beg Baagi
OMER HAJJAM
Izmeu gradske vijenice i Baarije jedan dio dananje Koia ulice narod naziva
Telali t. j. ulica, gdje se prodaju i kupuju stare stvari. Kad ko umre, tu promet oivi, jer
eriatski sud u ime malodobnih naljednika pretvara u novac javnom licitacijom sav pokretni
imetak umrlog i predaje na pohranu pupilarnoj masi.
Inae je mrtav taj dio grada.
Koga esto tuda vodi put, imade prilike, da vidi: kako prolazi slava svijeta; kako se
brzo raspaava, to se na godine sabiralo; kako se jeftino prodaje, to se za skupe pare
nabavljalo kratko reeno imade prilike, da vidi u ivoj slici svu golotinju ljudskog ivota.
Kroz Telale vodio me negda najkrai put od kue u sabornicu. Godine sam tuda
prolazio i Bog znade koliko puta vidio dragocjeno pokustvo bogataa i poderane rutine
siromaha kako idu od ruke do ruke i uo glas telala, kako monotono vie: ''Prvi put, drugi
put'' i t. d. Oko siromakih rutina okupi se obino nekoliko telala, a oko ostavtine bogata
pokojnika sjati se katkada toliko kupaca i znatieljne svjetine, da se prolaznici moraju gurati
dok prou ispred telalbaina duana, gdje se obino obdraje licitacija.
Tuda sam na godine prolazio i nikada nijesam zastao, da upitam: ija se ostavtina
prodaje. Koliko se sjeam bilo je u proljee 1915. Idui kroz Telale vidim, da telalbaa dri
dvije knjige i vie: ''Kruna prvi put." Ja zastanem i opazim po uvezu da su rukopisi, pa
dobacim ko iz ale: dvije krune. Neko jo primae 20 filira, a ja dignem na 3 krune. Telalbaa
povika ''Tri krune drugi put, tri' krune drugi i trei put teslim". Uzmem knjige i dadem mu
10 K. ekajui, dok mi vrati kusur, otvorim jedan rukopis i ovariem na naslov: ''Rubijati
Omer Chajjam". Naem se u udu, pa upitam telala, koji stajae do mene: ija se ovo
ostavtina prodaje?
Nekakova esnafa. Umro je ko samohran bear. Imetak e mu se prodati i otpremiti
roacima u Tursku.
ta je bio po zanatu?
ini mi se kazandija.
Tuhaf! odakle njemu ovakav itab?
Ne umijem ti kazati.
Na to e jedan starac, koji stajae do mene: ''Poznam ga ja, poznam mu i oca, a
zapamtio sam mu i djeda. Djed mu je bio hoda, koji je djecu nauavo, ali se govorilo, da je
dubok i da imade mnogo itaba. Kadgod bi svoj mekteb izveo na kinu dovu, panula bi kia
kroz 24 sata. Allah rahmetile!" ree i ode za svojim poslom, a ja uzmem kusur i poem
kui usput listajui kupljene knjige.
I danas mi je ao, to zaboravih upitati starca kako se zvao prijanji vlasnik ovih
dragocjenih rukopisa, koji je poduavao djecu i itao klasina djela prvih reprezentanata
perzijske mistike. Kasnije sam raspitivao, ali ne mogoh doznati.
U jednom rukopisu su sakupljena pjesnika djela glasovitog perzijskoga mistika
Kasimije, a drugi je rukopis antologija i chrestomatija perzijske mistike, kome je nekakav
itatelj dao ime: ''Rijetka knjiga" (Kitabi nadirul-vuku).
Predugo bi me zavelo kad bih poeo nabrajati: ta je sve zabiljeio u tekstu i po rubu
nekakav dobar poznavalac i prijatelj perzijske mistike, koji je imao marljivosti, da proita
stotine djela i ukusa da izabere iz njih najljepe lanke i stihove.
Meu ostalim po rubu je upisao 370 rubija od Chajjama, koje sam proitao na jedan
duak. Od prije sam poznavao Chajjama po prevodu od Schacka, koji je dosta vjeto
prepjevao u njemaki jezik 336 rubija, ali istom tada mi sinu Chajjam u pravoj slici. Njegov
duh probudi u meni neko vie uvstvo, koje ni prije ni poslije nijesam osjetio ni prema
114
jednom istonom pjesniku. Chajjamove rubije u originalu, gdje su iljevene sve tajne
njegova srca i due u jedrom i zvunom jeziku drukije osvajaju nego najsavreniji prevodi.
Taj jezik jo i danas slui perzijskim pjesnicima kao uzor - jezik, a rubija kao forma, u koju
se odijevaju poletne filozofske misli.
S vremenom razvio se u meni neki osobiti kult prema Chajjamu, koji me potaknu na
prouavanje i prevaanje njegovih pjesnikih umotvorina. elei saznati to vie o njemu
obratim se na istonu knjiaru Harraszowitz u Lipskom s narudbom, da mi nabavi po
mogunosti im vie izdanja i rasprava o njegovim djelima. I na moje iznenaenje kroz
kratko vrijeme dobijem tri izdanja u originalu, i vie prevoda i dvije rasprave u francuskom
jeziku s popratnim pismom, u kome veli: da e mi jo toga nabaviti, kad se rat svri, jer su o
njemu dosta pisali Englezi, Francezi i Rusi. Zadovoljivi se s onim, to imam pri ruci,
pokuau ovdje u kratko prikazati velikog Iranca, koji zasluuje, da i na Slavenskom Jugu
bude poznat.
Ko je bio taj udni pjesnik? Jedan Perzijanac iz XI. vijeka, koga Istok slavi kao
astronoma, a Zapad kao pjesnika - filozofa.
Rodio se oko 1040 po Hr. u Niaburu ili jednom seocu kraj Niabura.
Potpuno mu je ime Gijasuddin Ebulfettah Omer b. Ibrahim s pridjevkom Chajjam.
Rije Chajjam oznauje u arapskom jeziku ovjeka, koji tka i gradi adore. Tkanje adora bio
je zanat Omerove porodice. Po svoj prilici i on bi ''pleo kotac ko mu otac"; kako veli na
narod, da se nije naao jedan dobrotvor po imenu Ebu Tahir, koji je u njemu otkrio talenat i
pruio mu materialnu pomo, da pohaa kolu i temeljito se naobrazi.
Pripravne i vie nauke sluao je u zaviaju. U ono vrijeme niabursko sveuilite bilo je
na glasu, a na njemu glasovit profesor poboni Imami Muveffak koji je kao uenjak slovio na
cijelom Istoku. Na istom sveuilistu kod istoga profesora sluali su predavanja jo dva slavna
ovjeka i to: Ebul Kasim i Hasan Sabbah. Predaja, koju najnovija kritika proglauje
legendom, veli da su se sva trojica zavjetovali: koji god od njih doe do poloaja prvi, da e
se drugoj dvojici u pomoi se nai.
Ebul-Kasim se prvi progurao u dvor Seluka i za vlade sultan Alp Arslana postao prvi
vezir. Naravno da nijesu propustili priliku ni Chajjam ni Sabbah obratiti se na biveg kolegu i
podsjetiti ga na aki zavjet.
Ebul Kasim, koji je kao vezir dobio naslov Nizamul-Mulk (red drave) ponudi
Chajjamu jedno vienije mjesto u dvoru. Skromni uenjak i pjesnik ne htjedne to primiti s
isprikom, da se eli posvetiti nauci. Mudri vezir primi ispriku na znanje veleduno odredi
mu 1200 miskala zlata kao godinju potporu, da se moe bezbrino posvetiti naunom
istraivanju astronomijie i matematike. Njegov kolega Sabbah jedva doeka i primi Chajjamu
ponueno mjesto u dvoru, gdje kroz kratko vrijeme vjetim spletkama stvori stranku i pokua
maknuti Nizamul Mulka, da zasjedne na njegovo mjesto, ali promai cilj.
Kad se unilo uroti u trag, Sabbah se morao ukloniti iz domaaja Nizamul-Mulkove
vlasti. Sklonio se u Egipat pod okrilje Fatimida, koji su ivjeli u neprijateljstvu sa Selucima.
Kao uen ovjek i vratoloman duh brzo stee naklonost i povjerenje vladara, koji ga opremi u
Siriju, da propovijeda ismaelitsku nauku. Tu on kroz kratko vrijeme razvije propagandu za
novu nauku i nae dosta pristaa u najniim slojevima puanstva. Jednoga dana sinu mu u
glavu demonska misao, pa od najvjernijih sljedbenika organizuje anarhistiku druinu, kojoj
je bila sveta dunost slijepo se pokoravati njemu, a poslije njega njegovim naljednicima i
izvrivati zapovijedi bez prigovora. Jedna od prvih rtava te demonske bande bio je Nizamul
Mulk, a za njim stotine sve po izbor odlinih ljudi. Tako je nekadanji kolega Chajjamov pod
imenom eihul-Debel, to znai ''Prvak brda", postao strah i trepet svima
dostojanstvenicima prednje i srednje Azije. U prvim kriarskim vojnama i kriarski prvaci
imali su posla s pristaama te zloglasne sekte i donijeli glas u Evropu pod imenom Assasina.
Makar to bila i pria, lijepo je izmiljena. Kod pobonoga profesora sjede trojica
kolega i sluaju predavanja. Jedan od njih postaje veliki dravnik i protektor znanosti i
115
umjetnosti, drugi fanatini ismaelit i utemeljitelj anarhistike sekte Assasina, a trei glasoviti
pjesnik-filozof i astronom XI. vijeka.
Toliko o toj predaji ili legendi usput napominjem, jer je nijesam mogao izluiti iz
Chajjamove biografije, a sada preimo na pouzdane vijesti o njegovu ivotu i radu.
Sigurno se znade, da je na pjesnik u svima znanostima, koje su se na Istoku tada predavale,
kako njegovi biografi vele: imao dugu ruku, a u astronomiji i matematici nije mu bilo premca
u ono doba. Kao astronom i matematiar doao je na glas veoma mlad i svratio na se
pozornost u uenim krugovima Niabura, koji je tada bio jedno od prvih kulturnih sredita na
Istoku. Godine 1074. po nagovoru Nizamul-Mulka pozove ga Delaluddin Melekah u Merv
i povjeri mu, da sastavi komisiju od astronoma, koja e reformirati kalendar. Chajjam sa jo
sedmericom izvrio je tu teku zadau na ope zadovoljstvo, Novi kalen dar prozove po
imenu vladarevu Takvimi Delali. Taj kalendar i danas vrijedi za Perziju. Neki moderni
uenjaci tvrde, kako F. Rosen veli, da je taniji od Georgijanskog kalendara,
Za zasluge Chajjam bude imenovan direktorom velike zvjezdarne u Bagdatu, gdje je
izradio Zidi Melekahi (Melekahove astronomske tabele). Za boravka u Bagdatu kao
slobodouman uenjak bio je izvrgnut napadajima ortodoksne uleme. Njegov zatitnik
Melekah imao je doata neprilika uzimajui ga u zatitu od protivnika, koji su ga objeivali
radi neznabotva i nastojali proti njemu izazvati javno miljenje, da mu kroji pravdu.
Da se ispria pred javnosti i uutka protivnike, odlui se na teko putovanje, da
hodoasti Meku i Medinu. Taj put znaio je za Chajjama ukloniti se neko vrijeme iz
neugodnog poloaja i proiviti bezbrino par mjeseci. Inae taj korak ne moemo dovesti u
sklad s njegovim rubijama.
U koliko mu je uspjelo obsjeniti prostotu, ne znamo, samo moemo misliti, da je smru
Melekaha godine 1092 astronomskim studijama i Chajjamovu boravku u Bagdatu uinjen
kraj. U borbi oko prijestolja koja je nastala iza smrti Melekahove, a trajala je etvrtinu
vijeka, Chajjam se sklonio u svoj zaviaj, gdje se borio s raznim nepogodama vremena i
oskudice. Sva je prilika, da je u to vrijeme izradio glasovito djelo o algebri, koje se do danas
sauvalo, U predgovoru toga djela pie: ''Mi smo bili svjedoci kako su propali ueni ljudi i
spanuli na neznatnu eticu. Broj im je tako malen, kako su veliki njihovi jadi. Kruta sudbina
uprtila ih je meusobnom obvezom, dok ive, da rade na usavravanju i istraivanju znanosti.
Nu veina njih, koji se dan dananji izdaju za uenjake taje istinu laima i ne prelaze okvir
nazovi-uenjatva, jer svoje znanje stavljaju u slubu materialnim i niskim svrhama. Ako
sretnete ovjeka, koji tei za istinom i ljubi istinitost, koji odbija pretvaranje i la, a kloni se
obsjena i sljeparija, postaje predmetom prezira i rugla".
S tijem nam je mnogo rekao o svome tekom poloaju u ona burna vremena, kad je
propadala cvatua drava Seluka u graanakim ratovima, a zloglasni Sabbah s brojnim
etama assasina nesmetano vrio svoju demonsku misiju i ubijao koga je htio. Moda je u to
vrijeme i Chajjamu katkada na um panulo, da bi mogao fanatini ismaelit na njega svratiti
panju i spremiti koga zloinca, da ga makne izmeu ivih. Zato je u svom kutu pregarao
sudbu krutu i druio se samo s nekoliko prijatelja meu kojima se spominje Abdurrezak, koii
je kasnije postao ministrom na dvoru sultan Se dera. Uz njih bila mu je Muza vjerna
drugarica veli Budenstedt, kojoj je u svijetlim i crnim danima povjeravao sve tajne daha i
srca u lijepom i zvunom jeziku, koji je u ono doba najljepe cvao, a Chajjam je s njime
majatorski baratao. Njegovi stihovi i danas vrijede kao urneci perzijske poezije. Kad su se
stiali graanski ratovi, nastali su i za Chjjama bolji dani. Godine 1112. nalazimo ga u
Balchu kod nekog emira Ebu Seida u gostima. Dvije godine kasnije boravio je u Mervu kod
vezira Ibnul-Muzaffera, koji ga je u velike cijenio kao ovjeka i svestrano obrazovanog
uenjaka.
116
Sevdalije
Stoj, i ne plai se, moj idole p'jani,
Da jedan as od te asovite noi
Proivimo ovdje s mirom - na tenhani.
Nestalan je svijet, sve e bit i proi.
Ko zna, moda sad smo na raskru puta!
Ko zna hoemo l' se vie igda sresti
U svijetu, kud kob i po noi luta
Trae gdje e koga u srei pomesti.
Veleban je azil u prirode krilu,
Kad se u njem' dua mahmurna odmara!
A ljubav u tome tihome azilu
asak rajske sree i uitka stvara.
Stoj, i ne apaj se! Vrijeme e doi
Kada e se kajat to nijesi htjela
Sluati me; jer e sve biti i proi:
Ti, i ja, i mladost, ar i radost c'jela.
Moje srce nije ogledalo
Po kojemu praina se hvata
Moje srce Demova je aa
Kroza nj vidi sliku Harabata.
Kada vino iz Demove ae
Kroz vijekove toi se i pije,
Zato ne bi moje srce bilo,
Na godine vrelo poezije?
I na mom nebu nova zvijezda sinu,
I u mom srcu novo uvstvo planu,
I s moje due tama se rasplinu,
I mom ivotu nova zora svanu.
Lijepa Leila svojim okom ivim
Na mirnoj liri uzdrma mi strune,
Da s' opet eni u ljubavi divim I pjevam pjesme kraj aice pune.
U onom oku moje "ja" se gubi,
S njime je moja sudbina skopana.
Ta neka ona koga hoe ljubi,
Ja u nju ljubit do sudnjega dana.
Da nije stida pred Bogom i svijetom,
Da nije straha pred zakonom mira,
Pano bih pred nju u zanosu svetom
I priznao je za svoga kumira.
Oko tvoga arnoga mladea
Sabrao sam sve zemaljske slasti;
Kad ga vidim, spopane me jeza,
Vas se stresem u vruici strasti.
117
Gorim na njem ko to komar gori

Na svijei, kad za svjetlom gine.
Zlato, tako mene ljubav mori,
Kad tvoj mlade u oku mi sine!
Kad na tvoje usne arki cjelov spustih,
Orkan udna uvstva uzvitla mi grudi,
I taj orkan onda srce mi opusti,
Pa i sad bez cilja po svijetu bludi.
Mislio sam da sam bio u tom asu
Bie kome srea pred koljena pada,
Bie koje uti po nutarnjem glasu
Zapovijed viu: da svijetom vlada.
Ah, koliko milja u strahu sam siso
Iz usana tvojih - Abuhajat-vrela, Ah , koliko milja miriso, udiso
Iz njedara tvojih, ispod grla bijela.
Sve svijetske slasti da na jedno mjesto
Sakupe mi, od svih ti bi slaa bila;
I sve svijetske asti da na jedan prijesto
Postave mi, sve bih za te dao, mila!
Mada znadem moja da ne moe biti,
Opet moja dua samo za te die;
Mada znadem da te i sam zakon titi,
Kraj mene si moja - i niija vie!
Kad prvi cjelov na usne ti stavih,
udni mi srsi prooe kroz grudi;
Tek onda pojmih to je ivot pravi
Ljubavi, koja trese sudbom ljudi.
I moje silno, drzovito bie
Stopi se na tom boanskome aru
Siu ti duu - ljubav - vjeno pie,
to vrti mozgom ponosnu bearu.
I ja sam se igro sa srcima ena;
Al' evo sada doe red i na me,
Da kajem grijehe starih uspomena,
Da pletem udes u solufa prame
Mui me, eno, kako znade bolje,
Stari silnik sad je rob ljubavi posto;
Mirza Safvet vie nema svoje volje,
Bez srca, bez misli, bez uma je osto!
Dok je tvoga ula - ne gledam rubina,
dok je tvoga vrata - ne gledam jasmina.
Tvoje grudi - moja pjesma neitana,
tvoje lice - moja knjiga netiskana.
Moji su almasi - mali prsti tvoji;
to je moje niko ne smije da svoji.
Tvoja merdan-usta vie slasti daju,
nego Kevser-vrelo u boanskom raju.
118
Miris to ni amber, ni mous, ni rua

ne imadu, meni tvoja kosa prua.
Gazeline oi svaku cijenu gube
pram oima tvojim, kad pospano ljube.
I ja sam se, Leilo, vas u milju gubim,
to sam stvoren da te bar katkad poljubim.
Na puini svjetla
Prolog
Mnogi e se zauditi,
kad proita pjesme ove,
kako moe zabluditi
zdravi razum - u te snove.
Al nek malo dublje trai,
pa e lahko uzrok nai;
koga sve na svijetu drai,
s pravog puta mora zai.
ta su ope svi sistemi,
to moderni pisci ue?
- Tamne boje, glasi nijemi,
to nas mame, pa nas mue.
Mi vidimo - sve te boje,
mi ujemo - sve te glase,
ko produkte mate svoje,
al pojmit ih - ne, ne da se!
Pod pritiskom udnovatim
hou-neu dijete glumim,
boje gledam, glase pratim,
a ni jedno ne razumim.
ta se u tom tajno krije?
Ja ne znadem pravo rei.
Je l' opsjena poezije,
il' je staza vjenoj srei.
Epilog
Ne naklapaj - stani, stani!
Kad ne pojmi, ta se zbori;
raspravljajmo na tenhani,
gdjeno Vjeno Svjetlo gori.
Ono e nam da rastjera
po modanim gustu tminu,
pokazat nam trag od smjera,
kud se ide na puinu.
119
Na svijetu ljubav nita

niti trai, niti eli,
emu iza istilita
da se nada i veseli?
"Ljubav iznad oba svijeta
uzdie neto vie;
Bog je njojzi prava meta -"
Mirza Sadik tako pie.
"Zaljubljeni izvan smjera
propisana neto eli;
Bog je njemu prava vjera -"
Mevla Delal tako veli.
"ta od toga ovjek ima,
Pejgambera kada uje,
gdje boanskim naelima
vjenu ljubav rasvjetljuje?
120
Musa azim ati

MISTICIZAM I UTJECAJ PERZIJANACA NA TURSKO PJESNITVO
Ko je pratio kulturnu povjest Osmanlija, tome je poznato, da su Perzijanci imali velikog

intelektualnog utjecaja na ivot i razvoj turskog naroda. Taj se utjecaj opaa u svjema
elementima osmanlijske civilizacije, u svjema granama njihove umjetnosti (arhitekturi,
glazbi i pjesmi), pa dapae i u svjema stupnjevima socijalne im evolucije, a preao je megju
njih preko seldukih Turaka, koji su ga primili od turkomanskih plemena, kad su se iz Irana
preselila u Malu Aziju.
No kako se vidi, po samom naslovu ovog lanka, mi ovdje ne emo govoriti o tom openitom
utjecaju, nego emo u kratkim potezima pokazati itaocima intelektualni upliv Perzijanaca na
samu osmanlijsku lijepu knjievnost, poglavito pjesnitvo, te misticizam kao glavni izvor
toga upliva.
Ve u prvim danima postanka osmanlijske literarne umjetnosti vidimo, da su osmanlijski
pjesnici u svojim duevnim produktima ostentativno imitirali svoje perzijske drugove.
Kasnije je ta ,,manija imitiranja kako to zgodno K'joprili zade veli zauzela tolike
dimenzije, da su osmanlijski pjesnici sve trope, slike i figure, pa i smisao cijelih verzova i
kitica ad verbum prenosili u svoja djela, te je s toga i sami njihov jezik sliio napolici
perzijskih i turskih rijei.
I ako je slavni pjesnik Bakija (ivio u prvoj polovici XVI. stoljea) svojom umjetnikom
rukom uspio osmanlijski artistiki jezik tako izbrusiti, dotjerati i takovu mu eleganciju
podati, da su se u njemu svaka misao i uvstvo mogli izraziti bez imalo prozainosti, a dosta
blizu narodnom shvaanju, ipak se taj utjecaj Perzijanaca time nije mogao istisnuti iz
osmanlijske lijepe literature.
I najvei turski pjesnik, a Bakijin savremenik Fuzulija prikazuje nam se u svojoj pjesnikoj
pripovijesti Lejla i Mednun kao potpuna perzijska individualnost svojim religijskim
nazorima (bio je iit) te oblikovanjem i nainom izraavanja svojih ideja, ma da je to
njegovo djelo nastalo pod uplivom arapske knjievnosti, iz koje mu je i sujet uzet.
U ono su vrijeme mnogi turski pjesnici, kao sultan Selim I. pjevali cijele ,,divanena
perzijskom jeziku. I autor poznate ,,Tedarruname" (Knjiga o skruenoj odanosti), Sinan paa,
ispriavajui se, to je to svoje djelo napisao na turskom jeziku, ne bi li bilo pristupano i
iroj publici, veli, da ono po svom sadraju i svojim idejama pripada perzijskoj knjievnosti,
i ako oblikom i vanjtinom pripada osmanlijskom narodu. Te nam Sinan paine rijei
dokazuju, kako su slabo u njegovo vrijeme (XVI. stoljee) susretane i primane knjige, pisane
turskim jezikom.
Toj velikoj ljubavi prama jeziku potomaka Zoroastrovih i njihovu duhovnom utjecaju na
osmanlijske pjesnike najglavniji je uzrok perzijski misticizam, s toga emo se ovdje malko
vie pozabaviti s njim, kao s vrlo vanim faktorom ne samo u knjievnosti, nego i u socijalno
kulturnom ivotu Osmanlija.
Misticizam je grka rije, a znai: tajanstvenost; tajna, udnovata vjera; vjerovanje, da ljudi
mogu s Bogom opiti; zatim: duevna bolest, kad se neko preputa nepravilno: igri mate,
koja ga mami u nadnaravni svijet.
Inae misticizam (Ilmi tesavuf) znai: jednom govoru (rijei ili reenici) dati dva smisla:
vanjski i unutarnji (manai zahiri, manai batini); ili da se jasnije izrazimo smisao u
pravom filolokom znaenju, kako ga rije ili reenica donosi, i smisao u metaforikom
znaenju. kako ga mistik pjesnik u sebi zamilja. Pjesnik na primjer pjeva o ljepoti
dragina lica, o vinu, svijetlu i ljubavi, ali mu nije prava svrha hvaliti te stvari; njemu je
glavna namjera slaviti velikog Stvoritelja pomou tih objekata i tako se zanositi u mistinu
ljubav prama Bogu kao apsolutnom osnovu, koji sve obuhvaa.
121
Sve, to je u ivotu lijepo i uzvieno, mistini pjesnici smatraju vidljivom vezom izmegju
Boga i ovjeka, koji ga je spoznao, dakle ,,Arif billah postao. Oni ta vie ni na tom ne
ostaju, nego zaljubljeni u intuiciju, trae odraz Boijeg lica u svjema lijepim stvarima i
pojavama vanjskog svijeta.
Dakle njima nije svrha kako rekosmo u svojim duevnim izlivima hvaliti objekte
pojavnog svijeta, kao poljedice i uinke, nego slaviti Boga kao prouzrok tih objekata, koji su
samo oblici boanskih atributa. Zato mistici daju svakoj rijei neki posebni tajni smisao, a
svakoj reenici posebnu interpretaciju. Tako oni i svoja djela smatraju uincima boanstva.
Lijep primjer tome, daju nam ovi stihovi turskog pjesnika Aliira Nevaije:
G'jul juzunde bulbul
Senuin eszamna natik,
em'i vadide pervane
Senun husnuna ejda!
Na ruinu licu slavuj

ita vjene tvoje tajne,
Pokraj sv'jee leptir ludi,
Ljepote ti eznu sjajne.
ejh irazija (ivio u etrnaestom stoljeu) preveo je s perzijskog na turski jezik knjigu
,,Razijin cvijetnjak, koja govori o misticizmu, a u njoj je razgovjetno protumaeno, ta koja
rije ili reenica kod istonih mistika znai u svom unutarnjem, tajnom smislu. Po njegovoj
interpretaciji npr. vino oznauje Boije tajne, svjetiljka Boije svijetlo tj. Ijubav itd.
Misticizam nije ljudski um zaustavio samo na materiji i pojavama konkretnog svijeta; on ga
izvodi izvan granica njegovih, pa svaki obini pojam komentari i razjanjuje jednim
uzvienijim pojmom.
Misticizam potie ovjeka, da se sav posveti razmiljanju o Boijem bivstvu, o
transcedentalnim stvarima, o duhovnim stanjima ovjeka kao o ,,ekstazi (hajret) i ,,nestanku
u Bogu (Fena fillah), a to razmiljanje dovodi do istine i intelektualne mistine Ijubavi
prama Vjeitom prouzroku svega bitka.
Prve zaetke mistine filozofije susreemo u Indiji, a to nam dokazuje ova pria iz svetih
brahmanskih knjiga Veda:
Jedna ena, imenom Metredi upita nekom prilikom svog mua:
ta bih ja morala initi, da spoznam Boga? Da li mi ti moze o tom to kazati? Mu joj na
to odgovori:
O najdraa drugarice moga ivota! O kakvoj me lijepoj stvari pita!.. Dobro sluaj, to u
ti rei. ena svog mua ne ljubi zato, to joj je on mu, nego zato, to u njemu vidi Boiju
mo. I mi svoje supruge ljubimo, ali zato, to ta naa Ijubav preko njiha prelazi na Boije
bie. To je, draga enice, stvar, o kojoj moramo kroz vas ivot razmiljati, ako hoemo da
dogjemo do spoznaje Tvorca. Kad njega upoznamo, onda nam cio svijet poznat postaje".
Zamislimo li se pomno u ovu priu, ne e nam ni malo teko biti nai osnov spoznajne teorije
misticizma. Mu izravno ne ljubi enu tj. ,,uinak, nego Boga tj. ,,uzrok;onu eninu biu
vidi Boanstvo i slavi ga. Kad dubokim razmiljanjem dogje do spoznaje Boga, onda on
upoznaje i prirodu sa svjema njenim tajnima; dakle on primitivni pojam (pojavni svijet i
njegove stvari) razjanjuje uzvienijim pojmom, Bogom, pa im do njegove spoznaje dopre,
odmah mu obine stvari i pojave same od sebe otkrivaju svoja bia. Takova pak teorija
spoznaja nije nita drugo, nego misticizam.
U grkoj kulturnoj povjesti takogjer nailazimo na mistinu filozofiju. Mi emo ovdje,
poevi Aristotelovom osnovnom teorijom: ,,ivot je kretanje, navesti neke misli toga
velikog filozofa, koje mogu kao osnov misticizmu posluiti, bez da se uputamo u ispitivanje
njegovih bezbrojnih ideja, koje se pretvaraju u logiku potrebu, da se u svakoj stvari i pojavi
vanjskog svijeta trai bolja i ljepa stvar.
122
Jednoj bogataici
Ne gledaj me ljepote ti tvoje!
Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.
Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagraeni puti.
Ti si kerka bogatstva i sree,
Odrasla si u zlatu i svili,
Tvojom duom nikad se nijesu
Oblakovi teke tuge vili.
Tvoj je ivot ko jezerce mirno,
Po kom vazda zlatna radost pliva;
Ne poznaje uzdaha i suze,
to je svijet u svom krilu skriva.
A ja pjesnik gola sam sirota,
Za me radost tek je pusta bajka,
U kolibi pod aavim krovom
Rodila me siromana majka.
Od djetinjstva udes me je vitl
Kroz sve m`jene patnikog ivota,
Ba ko vihor na pomamnom krilu,
Slabu slamku kad vitla i mota.
Vidi evo ovu tamnu mreu
Krupnih bora povrh moga ela,
Ta nju mi je hrapavijem perjem
Gorka zbilja, - gorka tuga splela.
Pa ta tuga zar da i Tvoj ivot,
Tvoju sreu tako bistru muti?
-Ne gledaj me; ta do Tvog su skuta
Mom sevdahu zagraeni puti!
Ah! ja nemam nigdje nita svoga,
U svjetu sam kao gola grana;
Sve mi blago - uzdasi i suze,
A tuga mi - svagdanja je hrana!
123
Teubei-Nesuh
(Pokajanje jednog grijenog pjesnika)
Mom pobri S. Bakamoviu
Gospode, evo na seddu ti padam,
Pred vjenom tvojom klanjam se dobrotom
I molitvu ti u stihove skladam,
Prose, "Oh, daj mi smisao za ljepotom!"
Gospode, evo, na seddu ti padam.
Ti zna, da bijah nevin poput rose
I poput lijera u proljeu ranom;
Al ljudi, med to pod jezikom nose,
Otrov mi dadoe u bokalu pjanom,
Mada sam bio nevin poput rose.
I tada s tvoga skrenuo sam puta
I zatrtao kroz pusto i tamu
Ah, strast mi razum u okove sputa,
Da ropski dvori njenu crnom plamu I s tvoga ja sam zabasao puta.
Vjeru i nadu iz srca izgubih,
I moju ljubav pomro je grijeh Postadoh sarho oholi i grubi,
Sav ideal mu to je vinski mijeh...
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!...
I slavih Bakha kao sveto bie,
Veneri pete jezikom sam lizo Vlastitim zubom ja sam svoje ie
Komad po komad kao zvijer grizo,
Slavei Bakha kao sveto bie.
Svaiji prezir pratio je mene,
Od sjene moje druzi mi bjeahu
I sve me iste klonule su ene...
Vaj! Teko mi je bilo siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sada bjeim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vjene rijei,
Gospode, grijehe odrijei moje
I bolesnu mi duu izlijei Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.
Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku
Demone sve to moe da savlada...
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku
Gospode, razum prosvijetli mi sada!
Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem aom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine are O raspiri mi stare vjere plamen!...
124
Gospode, evo na seddu ti padam,

I kajem grijehe pred tvojom dobrotom I molitvu ti u stihove skladam,
Prose: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!" Gospode, evo na seddu ti padam!...
Ja sklopio sam oi
Ja sklopio sam oi
Pa sanak lagodan snijem,
Gdje tiho u gluhoj noi
Na krilu tvojemu mrijem.
Eros je vi nas se svio,
Drei luk i strijelu,
Ti rukom pamunom ti'o
Gladi me po bl'jedom elu.
S oka ti suza se lije
I mojoj po kosi kapa,
A uzdah s usni ti plije
Poput umskoga slapa.
I srce taj um mi slua
K'o pjesmu serafskih krila;
S tim mi je umom dua
U skladni ritam se slila.
Pa valom "kumovske slame"
U eden cvjetni leti,
O, al je slatko, ulo,
na tvome krilu mrijeti.
125
Osman iki
Dervi
Ko sinje beskrajno more, usijan pijesak se stere,
Vi njega lomaa gori, riga eravu ivu,
Klonula priroda cjela i stoji bez nada, vjere
U daljni ivot besvjesno, stranoj smrti na pozivu.
Nikakva drveta nigdje, nijednog osjenka nema,
Gdje no bi umoren putnik spokojno odahnut mogo,
Nit hladnog izvora, to no mu slatki napitak sprema,
Odavna ispi ga edni plam sunca ognjenoga.
Sumornim, pomrtvim korakom, po ivoj eravi gazi,
Sijedu pognuo glavu, sunce ga ognjeno pri,
Bez nada narav je cjela, al Dervi na bojoj stazi,
U Boga svojeg se nada i vjeru u nj vrstu dri,
Njegovo usahlo oko, to samrt pred sobom gleda,
Ni jednom ne planu gnjevom nit usna njegova kada
Pohuli Svevinjeg Boga, s opekla lica mu bljeda
Proitat nije se mogo nijedan izraaj jada.
I gledaj, kada ga veem i zadnja napusti snaga,
I noga pokleknu slaba i svjest mrait poe,
Na vreo pijesak klee i usna proapta blaga:
Oprosti greniku meni, o Vinji, svijeta Tvore!
I pogle, u tom asu, gdje elom pijesak tee,
Hlagjani studenac provri i bujno oko njeg cvijee
Razavi krunice arne, a bulbul pojati zae
U granju lisnatih hurma i divno zacari vee.
Klonuli Dervi se prenu, dua mu oivlje s nova,
Na sedde Allahu pade, na dar mu zahvali velji
I prigje uitku toga raskonoga blagoslova,
to mu ga izdano Allah svevinji udijeli.
O, vjerni, nikada nemoj u Boga izgubit nade,
Nit hulit Svevinje Ime na rubu propasti tvoje,
Jer Allah kua nas esto i mnoge patnje nam dade,
Al nikad survati nee u propast vjerne svoje.
126
Molitva
Velik ti si Boe Silni
Veliinu sve ti pria!
Moan ti si! Sve govori
O monosti Tvoga Bia!
Velik ti si! Moan ti si!
O, Ti, koji Svemir stvori!
Nebo, zemlju, sunce, mjesec
I na nebu zvjezde gori,
Sve su djela Tvoje Moi!
Sve svjedoi Tebe Boga, ovjek, zvjere, drvo, voda,
Kamen, srca studenoga!
Veliinu Tvoju, Boe,
Vaseljena slavi cjela,
I ja, crvak, nice padam,
Gledajui Tvoja djela.
Sedde ine Tvojoj Sili,
Molim Ti se, Boe Sveti,
Blagoslovi moj zaviaj
Ovo stjenje i vrleti!
Blagoslovi stjenje ovo,
Allah, Allah, Boe Silni, Nek se vjeno tuna ori,
Mujezina glas umilni!
Sveta vjera Muslimanska
Nek nam vjeno srce grije!
Ne daj Boe, gusta tmina
Svjetlost sunca da sakrije!
127
Edhem Mulabdi
OINSKO SRCE
(odlomak)
Jednoga mladog petka bijae kod damije u Resama velik skup. Slegla se tu svjetina iz
nekoliko oblinjih sela, da klanja dumu, a da i poslije vidi trku, koju daje Mujki Osman,
nagodan seljak iz Resa. Oenio ovo sina, proveo pir, kakav se u tim krajevima nije
zapamtio, pa sad daje trku. Prvom brscu nita manje ve crvenu ohu, da se itav prekrije,
kolikije dug i irok. No makar da je njegova trka, on e i svog brsca da pusti, a svak zna, da
nije za onu ohu, ve da ovjek stee glas, da u onom kraju nema brsca k Mujki. Svjetina
se slegla damiji, sve u istoj rubenini, bijeloj kao bijeli snijeg, a gdjegdje vidi i akire i
gunji crvene ohe. U malehnom haremu damijskom na zelenoj i debeloj travi posjeli starci,
pa se bacili u razgovor sve o konjima i trkama. Meu njima je seoski imam, postar ovjek s
oduljim ibukom, a do njeg desno i lijevo Alajbeg i Hasan-bajraktar. I Alajbeg e pustiti
neto konjeta, al zna unaprijed, da ne moe ni zakoraiti s Mujkia konjem. Rekoe, da je
dosad iz oblinjih sela stiglo dvadeset i sedam konja. Podalje od damije posjela je svjetina
po ledini, pa sve o konjima i trci. eka se samo da zaui podne, da se klanja, pa e onda sve
listom u polje, gdje se ve vodaju konji.
Doskora se ou mujezin na oniskoj munari seoske damije. Narod se jednim mahom die, pa
e jedni u damiju, a drugi, koji ne bijahu spremni, k rijeci, da se umiju. Mali je dio toga
skupa mogao stati u damiju, a sve drugo osta u haremu i oko damije. Sve se die i sklopi se
demat od hiljadu i vie dua.
Jedva da se dova svrila, kad se ou u blizini tulumbas, gdje pokuckuje, a seoski telal vikao:
- Hajde de! K ima brza konja, neka povede u polje, hajde!
I sve krenu onamo.
Brzo se konji otkovae, sedla poskidae, muhtar seoski proe poprijeko povrh polja s
naviljkom slame prosipajui je po malo i ostavljajui za sobom trag od nje; obiljei piku, a s
obje strane postavie odabrane ljude, sudije, koji e gledati: iji e brzac prije prekoraiti onu
slamu.
Trideset i est konja zareda niz polje, svaki se, ako e biti i hajvan, poklopio, pokunjio, bi
rekao, da e se sad sloiti od puste nemoi. Dok su se konji slabo pomiui spustili niz polje,
amo se svjetina pokupila oko pike, drugi po ogradama i drveu. Konje zavedoe za konopac,
puka pue, konopac pade, a konji stisnue uz polje, k da ih vile nose.
Nasta vreva u svjetini, galama, vika: ha dorate, ha sokole, udri, makni, ha! Ali sve uzalud!
Mujkia vranac s bijelim pekirom oko vrata odmako svima, pa se poloio, ini ti se, po
zemlji se vue, kupi, nabire i - dok neki desno, neki lijevo, s nekog binjedija pade, a on
vinuvi repom kroz trnje, vranac Mujkia skok-dva i evo ga prvi na piku. Halal ti jeam, to
si ga pozobao u gospodara svog! Vie pike doeka brzog vranca i ustavi sam glavom Mujki,
pa ga suzna oka poljubi u junako konjsko elo.
Prekrie ga ohom, bubanj kucnu, svirala udari, a vranac poe strii uima. Stotine grla
mubarelejsavae Mujkiu. I svakom bilo drago, to vranac utee, pa i onim, to su doveli
svoje brsce iz drugih sela. Poto se svri i druga trka "malih" konja, pa i pjeaka, krenu onda
dug lanac svjetine za Mujkia vrancem, za kojim je ila svirala i bubanj, Mujkia kui, da se
128
tu provede veselje. Ta sad je ve svak vidio, da nad Mujkia vranca nema konja, dok se
kakav ne odrijebi.
Pred kuom bijae iroka avlija visokom tarabom ograena, pa ipak u toliku avliju ne mogae
stati ona silna svjetina. Stoga se prostrijee pokrovci na ledini pred avlijom, te tu posjedae
odliniji ljudi, imam, muhtar i neki stari seljani, a meu njima Alajbeg s Hasan-bajraktarom.
Iznosila se kahva, medeno erbe, puilo se i razgovaralo, kad u neko doba zaori pjesma u
avliji, uhvati se kolo djevojaka, a momci navalie na kapiju. Veselju ni kraja!
Alajbeg sjedio meu ljudima i razgovarao ozbiljno i pametno onako kao i oni zreli i iskusni
seljani, koji su gledali stotine trka, mnogo brzaca. No esto bi mu oi i nehotice utekle na
avlijska vrata i on doskora razgovorom bio u tom ozbiljnom drutvu, a pameu onamo, u
onom kitnjastom arolikom skupu, to se mijeao u avliji. Kao da mu je k aptao: da njemu
nije mjesta tu meu tim starcima, ve onamo u veseloj mladei, ta momak je on. I doskora ga
povuklo neto onamo, povuklo ga ono veselje, jer on nikad ne bijae tuan, vazda sklon tihoj
seoskoj zabavi i veselju.
Stao na kapiji i umijeao se meu seoske momke, a oni poznavali ga svi kao bega zgodna,
lijepa, al i momka, kog svak iv hvali. Uklonili se, da njemu odaju ast, al on to odbio, on se
umijeao meu njih, pa se veselio zajedno s njima gledajui divno kolo bujnih djevojaka,
kako se kree avlijom. Svaka jedra k gruda, rumena k rua, a sve obvija priprosta al
ukusna seoska odjea. Alajbega su na svakoj seoskoj zabavi na sijelima doekivali seljaci
kao nikog. Ta onaki momak, nikad da teku rije izgovori, nikad da se onako nestano
umijea u djevojke k drugi momci, ve tih, skroman k djevojka, samo ovako prikrajka
gleda i smijei se.
Po sredini avlije kretalo se golemo kolo djevojaka, a oko njih momci. Djevojke pjevaju, a
kad svre, momci onda u vrisku. Onamo opet stale dvije-tri izvan kola, a do njih opet momci,
pa sad neto tiho razgovaraju, a sad na jedan put sve u smijeh. To je Alajbeg vidio sto puta, al
opet mu to veselje tako godi.
Na jedanput smotri on onamo ukraj avlije lijepo djevoje, neto kienije nego druge, a pred
njom krupan momak u crvenu alu oko glave, ospiava lica. Poznavao je Arifa abia i od
prije, ta eto mu kua tu u susjednom selu, al djevoje ono prvi put vidi. Momak je govorio
neto djevojci, razmahivao rukama, a ona se samo smijeila, al jasno bilo, da se nije
odazivala momku.
to je mladi beg dulje motrio djevojku, to ga sve vie prisvajala; osvajala ga, inilo mu se,
to je onako krasnu oberlatio onaj neotesani Arif. Al djevojke su tu, da im momci govore, da
aikuju, pa kome se koja svia, toj i govori. Alajbeg se obazre na jednoga momka uza se i
upita za djevojku.
- To je Mujkia ki! - zinu momak u udu, to beg ne poznaje djevojke.
- ta? - iznenadi se on, - ovoga Mujkia Osmana?
- Jest, jest, njegova!
- Ali ja je nikad dosad nijesam vidio?
- E, ne da njoj otac ni na njivu, ni na sijela nikud! pohiti seljak oholo. - Ko zgodan oek, pa
more mu se.
Alajbeg je sad ivlje promatrao. Kad bi im se pogled sukobio, sam je sebe vidio, gdje sav
porumeni, no zato, to nije znao. Saaljavao je, to ju napastuje onaj momak, koji joj nije bio
ni prilika, saaljavao je i mislio, da je saaljava, pa ve je stoga onako milo promatra. Izmeu
njih je nastao ivlji razgovor, Arif je vitlao rukama, a ona prosto odbijala napasti i na jedan
129
put se otresla od njeg, pa pobjegla pred kuna vrata, a on ostao viui za njom: "uje Ajko,
ti e biti moja, hoe dina mi!"
Djevojka se pribi uz vrata kuna, pa uze promatrati veseli amor u avliji, a Arif se okrenu
kolu i umijea meu druge momke. Alajbeg ne smee oka s nje. I ona po gdjekad zakrene
glavicom, pa... eh ko nehotice sukobi joj se pogled s Alajbegom, al onda brzo smetne oi s
njega, porumeni, pa il zakloni lice rukavom bijele svoje koulje, il uzme popravljati svoju
amijicu, kojom se zavila. Njega to sve silno zaokupilo. Sve je to na njoj tako slatko
promatrao. Eno prvi put vidi seosko eljade zavijeno amijom, prva eto ki Mujkia bacila
onu debelu bou seosku, pa se zavila amijom, to valjda hoe njen otac, koji se i zgodom
razlikuje od ostalih seljana. Ali ta ba amija, opazio je on, davno se nosila u kasabi i ve
preivjela; sad bi joj se u kasabi smijali, al opet - njoj tako lijepo pristaje. Oni crveni hakii
oko jedrih ruica, ma kao da su za nje graeni, a u kasabi ih slukinje samo nose. Na njoj
jeerma, al nije jeermica k u varoi to se nosi, da se peii jedva provukli ispod pazuha,
ve prava starinska jeerma spustila se sve do onog uvrnutog pasia od tankog aspura, to joj
stee tanku koulju oko njena tijela. Po jeermi kud je av, tu su nanizane cvancike, a i oko
vrata ogrlica ne varokih dukata, ve srebrenih cvancika sa krupnim talirom na sredini. Sve je
to mladog bega zanijelo i on se divio, da u onoj priprostoj odjei seoskoj more biti onako
njeno umiljato djevoje. To je njega uprav sve vie privlailo.
Na jedanput se on trgnu, kao da se iza sna prenuo. Sam sebe ukorio, to toliko gleda u ono
obino djevoje; to su moda opazili i oni momci oko njeg, a on stidan, a kakva ti djevojka!
Smetnuo oi s nje i gledao u kolo, ali doskora sam opazi, da je smetnuo s nje samo oi, a
pamet...
Sunce je zalo za Garavicu, ostala sva ravan u hladu, a u to doao Hasan-bajraktar po svog
bega, da idu ardaku. Pri polasku beg nije se mogao odrati, da jo jedan put ne pogleda
Mujkia ker, a ona je opazila, da se on sprema kui, pa i ona svrnula na vrata kuna, eto ba
kad njega biva nema tu, da ni ona nee vie biti meu djevojkama i momcima, jer... nema
koga gledati. Ah onaj zadnji pogled njezin, onaj slatki smijeak na onim rumenim usnama
prostrijelio je bega...
ZELENO BUSENJE
(odlomak)
U Doboj je stigla sila vojske, i pjeaka i katane. Premda su se doepali Doboja, proli lijep
komadi Bosne a bez ikakva otpora, ipak se sve vie dralo spremno, sve pod zaptom
starijega oekuju svaki as zapovijedi da se krene naprijed. Sunce je dobro naglo zapadu
kad se jedno odjeljenje poelo spremati na put, prama Maglaju. Jutros oko ruanice stiglo je
tu desetak konjanika njihovih i donijelo glas da je u Maglaju mir, da je ono prvo odjeljenje
primljeno gostoljubivo, pa se ranom zorom zaputilo prema epu. Sad se ovaj drugi odjel
sprema u Maglaj da tako sazna za epe, je li boj ili mir. Vrijeme je bilo da se bolje poeljeti
ne moe, suho, isto kao procijeeno; vojska tek da krene ravnom cestom uz Bosnu, kako e
s mrakom na pouzdan konak u osvojeni ve Maglaj, ali ba u taj as smotrie, kako se vije
oblak praine cestom prama Doboju. U vojsci nasta mala urba, amor; raskolaie oi, a
prvaci potegoe durbine.
130
- Nai su! - rei e jedan.

- Nose glas o epu? - dobaci drugi. Ali ne! Svi su znali da se glas o epu ima tek u
Maglaju primit.
Pometnja, radoznalost, napetost nekoliko asaka; no doskora se outio topot kopita konjskih,
a i vojnici se dobro raspoznavali. as-dva i evo ih pred vojskom, umorni, blijedi, zapraeni.
Jedva da su odahli umorni vojnici i izmijenili nekoliko rijei, kad pue glas meu prvacima.
Grozno izdajstvo, lukava prevara! Sve je sijevalo vatrenim oima od gnjeva, od srdbe na
Maglaj za to neovjeno djelo. Primiti ih onako prijazno, propustit u epe, pa onda doekat,
to je uasno! Vojnici su kazali kako su na epu suzbijeni, ali da ih je na Maglaju vie
izginulo. Meu prispjelim vojnicima bilo ih i ranjenih, pa e jedan jo prije nego mu je
pruena pomo, zai meu prvake i poeti priat prijateljski doek u Maglaju. Taj vojnik
desio se nekom sreom na obali, kad je maglajsko izaslanstvo dolo njihovu zapovjedniku, te
sluao njihov razgovor, uzimljui u obranu prave graane, kojima je on na licu itao
miroljubivost. Osobito istae opaske estitog handije, koje, veli, da su posluali, da nita
toga ne bi bilo.
Eto tako, Bog dao, da se ovaj vojnik desi pri onom razgovoru pa da on mimo svoje drugove
izbjegne kii taneta, a tako svojom iskrenom rijei spasi Maglaj od pravedne kazne.
Dok se to zbivalo u Doboju, u Maglaju se digla urnebesna graja i galama. Kao da su iz
zemlje nikli, bahnulo tu desetak konjanika i kazae da se ovaj as primie od epa turska
sila. Oni da su dotrkali da vide ta je bilo od vabe, ima li mjesta za onu vojsku, ima l'
ugodna konaka. U istom trku vrnue se oni estom uz Bosnu da jave vojsci.
Taj glas prekide onu mrtvu tiinu, probudi one, to su isprevrtali i najmanju canticu mrtvih
vojnika, pa tu sjedili i naslaivali se pobjedom svojom. Sve to u jedan mah poskaka na noge,
uzbulozi se i poe komeati amo-tamo, a sve u divljem bijesu, vici i halabuci.
Doskora se ou talambas niz Bosnu. Ona etica ispred hana ispade cestom da doeka vojsku;
postavie se s obje strane. Cesta, to izbija ispod Sikole, bila sva pokrivena vojskom. Zelen
se bajrak vije, pjesma ori, a talambas pokuckuje jednovito, nehajno. Naprijed su ili
konjanici, momci ili, a sve kieniji od kienijeg, k da u svatove idu. Bijesni konji pod
njima hru i prijeaju cestom amo-tamo. Ima momaka mladih i pristalih, a ima ih i
sredovjenih, pa i staraca; al' sve jedre miice, otvorenih njedara, rumena lica, smjela srca,
jedan bolji od drugog. U svakog virile pecanke iz pasa, a uz njih handar otoboljio ui,
ostragua mjeri junaku irinu plea.
Na ove se nadovezala pjeadija, momci vitka stasa, laka skoka, u goru, u vodu, svud
spremno. Talambas pokuckuje, a dva i dva sloila narodnu putniku, pa kad svre, onda sve u
ciku, u vrisak, dok opet pjesma sloi. Sve je ilo i veselo, a po svem vidi, da tu nije bilo
izbora po rodu i soju, po snazi i godinama, ve sve ustalo za din i ognjite svoje.
Vojska pade pred Delibegov han i bajrak se udari. Prvaci e u prazan han, da se razoruaju, a
ostalo pade po cesti, po meraji. Vesele ustae maglajske kazivali vojsci pogibiju vabinu
upirui u one leeve pod obalom, a ovi pokitili se obalom, i kako su suzbili neprijatelja na
epu, veselili se uspjehom svoga djela.
Vojske bila sila, pa kako su se u hanu smjestili samo prvaci, voe i bajraktari, ostala je vojska
pala po ravnoj ledini i cesti ispred hana. Oni u hanu odmarali se, a neki pregledali oruje, no
sve je u slatku razgovoru, u smijehu i veselju. Po podu i hodniku viali nekakvih kutijica od
131
masti, poderana papira i odbacaka cigara, to im je odavalo da su tu noili strani ljudi, pa

svaki as dobacivali razne ale, koje bi onda kakav starac prekinuo ozbiljnom rijei, kako on
misli da se ne bi trebalo do Broda zaustaviti, dok se duman ne pretjera u svoju zemlju; - a
onda zai odozdol i kazniti izdajice, dodao bi drugi.
Sunce ve zapalo za brdo i ostavilo svu onu ravan u hladu. Vatre se naloie i sve hrpe i hrpe
ljudi sjedili u okrug, razgovarali i spremali se za sutranji boj. I suton se poeo hvatati, pa se
neki latili torbe i branjenica, da zaloe grlo, a Bosna mu pod nogama, da zahladi veeru.
Jedni sjedili, drugi napola leali uznagnuti na svoju prtljagu, a sve uvala straa dolje na
laktu, da duman u snu ne napane umornu vojsku.
U taj je as mijealo kroz ovu aroliku svjetinu ilavo, okretno mome, smee koe i
strijeljalo vatrenim, lukavim okom po svakom junaku. Kad je vojska stizala, propustilo je
ono svu ispred sebe, al' nigdje ne smotri onog koga trai, pa sad zalo jo jedanput. Kako je i
ono bilo pod orujem, niko nije mogao ni pomisliti, s kakvom namjerom hoda tuda, a i
onako, niko ga ne zna; ta tu je i onako ljudi s raznih strana koji eno sad lee jedan uz drugog,
a nikad se prije i ne vidjee, ve sad: deder, brate, stanider, drue, dozivlju jedan drugog.
- Ti k da nekog trai? - upitat e ga jedan potiu vatru.
- Traim dvojicu drugova, odvrati mome.
- A odakle su, ko su?
- Odavle su oba, jedan je momak onako pristo, a drugo je Arap. Pa su juer otili gore pred
vas, a ja sam im obreko, da u ih ekati ovdje.
- Ne znam ti nita! - dok e drugi iz blie hrpe:
- Znam ja, brate; eto ih gore u hanu u Lijenici (sat uz Bosnu), ostae s onom vojskom. Tako
je reeno, da jedni ostanu gore, pa e sjutra poranit amo, da svi zajedno krenemo niz Bosnu.
Poto Avdo saznade za Ahmeta, vrnu se natrag. Hodao cestom i mijeao kroz vojske a
neprestano razmiljao. Mrak ve pao na zemlju, pa mu se nekako nije dalo gore u Lijenicu,
ko zna - ako nita, more bit da se koji katana skrio gdje u ito, pa bi se mogao sukobit s njim,
a to lukavi cigo ne bi elio. Nije se fajde ni alit svojom glavom u ovo doba. Da ostavi do
sjutra, da sjutra na prolasku doeka Ahmeta, opet obreko Mehmed-efendiji da e mu noas
dovest Ahmeta il' donijet glas o njemu. Dugo je tako hodao cestom i jacija se ve primicala.
Stade na obalu i raskolai oi onamo u pustu varo, htio je da kroz tamu prozrije, kako je
onamo; ali iz kasabe nije se uo ama ni glas ni uanj kakav. On odlui, da e gore u
Makljenove, gdje je jo za vidna privrstio ladicu, da se preveze i otpane u Trnine, kad...
odape u hanu puka k sami grom u onom amoru vojske. I tek to se ula ona jeka, kad
neto potrese itavim hanom. Za as opet puka, dvije... tri, u hanu nasta uzbuna, tutanj,
gudnjava. Dok sve posuka na ravan k same pele. Die se ova vojska i sklopi oko pusta
hana, u kom je gorilo svjetlo u svim odajama.
- ta je?! - vikalo stotina grla u jedan mah.
- vaba pun han, pun, tavan, - vikali oni izlijeui iz hana.
- I na jedan pogibe! - dodali drugi.
- Udri, pucaj! - zagrmie opet.
- U to, pucaj! - zaprijeie drugi, - ve odmakni od zgrade, ako ti nije omrzo ivot! Dok bi
mi jednog kroz onu strehu, nas bi stotina pala.
- Zapalite han! - potekoe neki po naviljak sijena.
- Odmakni od zida! - zagrmi jedro grlo, - ubit e te k samu muhu.
U onom polumraku, pri onim vatrama stajale stotine ljudi oko hana raskolaenih oiju;
straan izgledao taj skup ljudi. Sve napeto, sve oprezno gledalo u han, al' gore grobna tiina.
132
Oni to su istrkali iz hana najdalji bili od njeg, i jedan pripovjedao drugu, kako je bajraktar,
im su doli u han, opazio kako ie popuckuje i veli, nasluivao, da gore ima nekog.
Napoljetku uzeo svijeu, i poao uz ljestve da pogleda kroz onaj kapak na sredini tavana...
- Sama ga smrt vukla gore, - prekida ga drug.
- Ja, veli onaj, - i im je podigao onaj poklopac, a puka odozgor k grom; ni iv na zemlju.
Nai zapucae, al' koja fajda kad ne zna u to puca!
I Avdo je prislukivao taj razgovor, i kad saznade sve, brzo se nae u svojoj laici i zaplovi
tihom vodom kroz mrak.
Vojska je dugo stajala oko, hana, pa napoljetku, se sve umiri, samo ostao debel zid ljudi oko
hana, a ostalo lee po meraji. Negdje po jaciji stie Avdo u Trnine. Musafiri ga Mehmedefendijini jedva doekae da saznaju za one puke u hanu. Poto im sve iskiti natanko,
odazva ga Mehmed-efendija za punicu da sazna za brata. To je on krio da drugi ne uju, jer
je slutio nepovoljan glas za Ahmeta, a kad bi to svi uli, brzo bi to doprio i materi do uiju, a
on e ovako moi da joj skroji lijep odgovor koji e je bar donekle utjeiti.
Kad su one puke ispucale u hanu, ljudi su se u Mehmed-efendijinoj bai acnuli od uda, a
u isto je vrijeme enskinje u kui pomislilo da je to onaj kobni as kad e sve planut, pa je
sve udarilo u vrisak, i mukinje je imalo posla, dok ih umiri. Stoga se dolazak Avdin, iako e
po noi, brzo saznade i u kui, i Omer-efendinica brzo pola po cigane da uje to za sina.
Cigane kaza po nagovoru Mehmed-efendijinu, da je Ahmet ostao pred Delibegovim hanom
s vojskom, i da e sjutra, kad se sve bude spremalo niz Bosnu u boj, ukrasti se od vojske i
skrenuti u Trnine. Tuna mati zadovoljila se na silu tim odgovorom, pa opet obasu: al' je
pretee Mehmed-efendija, govorei da e i on rano s Avdom da doeka brata u ariji i da ga
povede kui. Tako se ona donekle umiri.
133
"Podvala"
Ovako bismo mogli nazvati pjesmu to izagje u 83. broju ''Obzora" od ove godine pod
imenom ''U oi okupacije''. Kad se pred okupaciju naslutilo, da e u Bosni biti promjene, da
ono staro stanje onako ne moe ostati, onda se dogovore (tako razjanjava ''Obzor") velikai
Muslimani, da narod priprave na promjenu vlade, da u njemu probude neku simpatiju prama
buduoj upravi Austro-Ugarske, te smisle da jedan pjeva spjeva pjesmu u tom smislu, pa da
sepjeva po kahvama i da se tako biva pripravlja narod na tu promjenu. Pjesma JE bila brzo
gotova i pjeva je pjevao po kahvama, a u njoj Muslimani bosanski opisuju nesnosno stanje i
turske zulume, pa mole cara austrijskog, da ih oslobodi od toga i t. d.
Da su velikai i prvaci bili nakloni novoj upravi poto je i iz Carigrada promjena vlade
zvanino navi-jetena, to niko ne moe porei, to su bar i prilikom doeka austrijske vojske u
dobroj mjeri pokazali; ali da bi ili na onaj nain iriti tu misao, to se ne moe pojmiti. U
,,Obzoru" se veli, da je tu pjesmu spjevao neki Hadi Hasan ef. Taj H. Hasan ef. nije nitko
drugi nego neki crnogorski pribjeglica pop poturenjak. Jabuicu, koji je toboe pjevao tu
pjesmu po kahvama, do due mnogi znaju, on je prilikom boja na Sarajevu poginuo. I kad se
ne bi znalo da je pjesmu spjevao bivi pop crnognrski, nevjerojatno je, da bi ona i onaka
pjesma izila iz usta jednog Muslimana. Dvije tri su istina turske rijei kao fajda, zulumar,
itab i t. d., ali ih ima silesija, za koje se apsolutno prije okupacije nije znalo. Zar je muslimanski pjeva znao: ''Na hiljadu i osme stotine, sedamdeset i pete godine"? Ama nije znao ni
turske godine a kamo li tugju ! Za tim veli na dva mjesta:
privati (prihvati, prifati), sozdani (sazdani), krjeposti, domovina, baroni, grofovi, velmoe,
nii inovnici, spasitelj, veliestvo i boestvo i t. d. Da Musliman rekne:
Nadamo se Tvome veliestvu, kano velikom Bogu i Boe-stvu !! Ta on se zgraa, kad od
kranina uje ovaku zakletvu: Molim te kao Boga! udimo se najvie ''Obzoru" Da nas u
ovakoj blizini jo dobro ne poznaje, kad on inae zna o dalekim krajevima pisati kilomotrine
lanke! I ako je ova pjesma u istinu spjevana, a ona je svakako podvala muslimanima.
(Behar 4/1903-1904, 1, 14)
134
Ahmed Muradbegovi
U SAMOI
Pjenuava, bujna ume mlada tijela

U sutonskom carstvu iza cvjetnih vaza,
I mirie u no mjeseina bijela,
Ko tulipan strasni proljetnih ekstaza:
Tako negdje ume zakopana vrela
Duboko u srca samotnih oaza . . .
Dok po bai gluhoj mjesec srmu toi,
Zavjesama tekim ugaene, mrtve,
Zure s crnih kula eznutljive oi:
Tu u vjenoj tami gasnu tune rtve,
Same duge dane i beskrajne noi. . .
I prolaze tako u asima gluhim . . .
Mujezin im pjeva na munari sjetu,
I nose ih ljudi na rukama suhim,
Ko da nikad nisu ivjele na svijetu.
Za njima se katkad gusti zastor trzne
I umoran padne na zaspale vaze,
Kao da se s bolom mrtvo krilo mrzne . . .
A tamo u bai proteu se staze
I, ko bijele zmije niz obronke slaze . . .
Tuda proi, tek se smrt i suton drzne .
ESMA
Svu no dugu umi stara esma,

U sjenkama povitih vrbika,
U no modru toi joj se pjesma,
Ko u grla srebrenih ibrika.
Svu no esma umi davne pronje,
Za toplinom nevidljivih zvijezda,
Ukopanih u svemirske kronje,
Ko u granju pogaena gnijezda.
umi esma ko da pjeva mene:
Crnu tugu usamljene due
Kako bolno plau hladne stijene,
Ko da srce u korito rue!
Kada zvijezde kao zlatne sjeni
Poivaju u dnu adrvana
U njima se moja dua pjeni,
Kao svjetlost u mjeseini grana . . .
Noas dugo plae stara esma:
O zvijezdama zatoenim sanja,
U no modru toi joj se pjesma,
I mrtvim se oblacima klanja . . .
135
POMRINA KRVI
(Odlomak iz III ina)

6. PRIZOR
(EKREMBEG 1 LEBIBA)
EKREMBEG (pusti kapke na stepenicama i zakljua ih, a onda otvori prozore iza
muebaka da udahne svjeega zraka.)
LEBIBA: (izae iz sobe)
Neto si me zvao.
EKREMBEG:
Jesam.
LEBIBA:
Evo dola sam... (Pauza.) Dijete je zaspalo. Prekrstilo ruice na prsima, a na

ustacima mu ostao smijeak jo od prije...
EKREMBEG:
Opet dijete! Ti ba kao da si se zaklela da me s njime bez prestanka drai...

LEBIBA:
Pa zar ti ne smijem o njemu govoriti. Ja zaista nisam znala...Treba li togod?

EKREMBEG:
Trebam tebe. Zar ti ne vidi ta ja hou od tebe? (Uzme je za ruku i zgrozi se.) Uh,
kako si hladna! Kao da si od leda. A ipak toliko udim da te privijem uza se i da te
rastopim na ovom ludom raspaljenom srcu.
LEBIBA:
Umiri se, Ekrembeg! Da ti moe raspolovit svoje srce, kao to bih ga ja raspolovila,
sve bi drugaije bilo... Ali ja sam malo prije vidila u tvojim oima neto strano,
neto od ega mi je cijela dua pretrnula... Ti si zamrzio svoj vlastiti porod. (Pauza.)
Moe sa mnom raspolagati kako te je volja... Ali daj mi da budem i majka.
Raspolovi svoje pravo i pusti me da probdijem neko vrijeme uza svoje dijete, dok
sasvim ne ozdravi. A onda je druga polovica sasvim tvoja...
EKREMBEG:
Da te raspolovim? Zar danas, poslije tolikih muka to sam ih proivio, da te

prepustim nekome drugome? Pa ko mi te moe oteti i ko mi te smije oteti? Eto
pogledaj u te pendere, zidove i kapije, sve je zakljuano, sve je zatrpano drvljem i
kamenjem da ni sunev traak ne dopre do tebe, da bude samo moja, da samo ja
uivam tvoju ljepotu i da samo za me ivi. Zar ne vidi da mrzim svom snagom
svoje krvi svaku tvoju misao i svaku tvoju elju, koja bi te od mene otela? I nisam ja
136
tvoj gospodar, to je la, ja sam tvoj rob, tvoj sluga! I sve ono to ti hoe to od mene
biva! Ti si htjela da ja zamrzim svoju roenu djecu, i ja sam zamrzio...
LEBIBA:
Ne, ne, ne! To nije istina! To ja nisam htjela.

EKREMBEG:
Jesi! To si htjela za cijelo ovo vrijeme, dok si sa mnom pandu lomila, dok si me
grizla, draila i dok si me, eto, u zvijer pretvorila, pa to hoe i sada, kad trai od
mene da te njemu prepustim, da te raspolovim. Ne. Toga vie nema, dok sam ja tvoj
gospodar! Jedno sam otpremio iz kue, a drugo u zadaviti, ovim u ga prstima
zaguiti, ako mi te bude otimalo...
LEBIBA:
Ne, ne, ne! Ne govori toga! Ja to ne mogu sluati! Krv se u meni smrzava. Kosa mi
raste... Srce mi prestaje kucati... Ja sam majka! Ja sam majka!
EKREMBEG:
Ne, ne, ne! Ne, Lebiba! Ti nisi majka, ti si ena! Tvoje je tijelo puno krvi, puno
snage, tvoji su bokovi vrsti kao gvoe! Ti si kamen, ti si elik... A majka je neto
blijedo, neto mlitavo, bez vatre i bez snage! Ja sam vidio danas ta je majka! Dok si
plakala za djetetom, bila si malena, sitna, kao zrno od penice, a kad si se borila sa
mnom za svoju ast i za svoj ponos, gorila si kao lavica, kao barut, kao ekrazit... Da,
da, da! To si ti! To sam ja! I to smo mi svi! Siloviti, snani i ponosni! Zato sam ja
poludio za tobom, zato sam ja spreman i klati i ubijati i daviti radi tebe...
LEBIBA (krikne):
Ekrembeg! Osvijesti se! Ti si u bunilu! Dok sam se ja klala s tobom, nisam bila ovo
to sam sada, bila sam ivina, uzbjenjela neman, a sad nisam vie, sad sam se
preobrazila... Promijeni se i ti, budi ovjek, budi otac...
137
Enver olakovi
ALI-PAA
Eh, dijete... Bogat je Ali-beg! I mudar. On je odradio da ako tko ta ima i, ako mu srce ie,
dadne, pa e se od toga sirotinja bolje uvati i vie joj se davati. Svaki seljak zato s draga srca
istrese u hanski hambar harar-dva ita, i on uvijek pun.
- Dobar je taj Ali-beg, babo.
- Majka sirotinjska... Jo da je ovdje. Nego sve to, rano, njegova hanuma, painica, odreuje
preko aua i upravitelja.
- Ja e je on, babo?
- Vezir je u ratu na Farisije.
- A hoe l' se skoro vratit'?
- Vie je od tri godine kako je u Stambol otiao. A od tada, tako nam haberi stiu, stalno
ratuje i zadobiva. Silne je zemlje, vele, svojim maem osvojio. Bog mu pomae, rano moja,
jer je pravedan i dobar.
- A jesi li ga ti viao, babo?
- Jesam, rano, jesam. I prije, dok jo nije beg bio.
- Nije uvijek bio beg?
- Nije. Bio je on hamal.
- Hamal? - i mala Borka zinu od uda.
- Jest, rano. Ali je uvijek dobar bio i vrijedan.
- Kako je to udno, babo! A ja mislim da se beg mora begom roditi, a kmet kmetom. Zar
more ovjek postati drugo, babo, nego za to se rodio? Zar nije, babo, Bog odredio prije
roenja svakome to e biti? Kako, eto, to je nama odredio da budemo seljaci i kmetovi. Ja,
zdravlja mi, mislila da su begovi nekako drukiji, vei, ljepi, krniji nego mi, da njihove
noge nisu k'o nae izubijane i ispucale, ve svilene, da njihova koa nije naborana i opaljena,
nego da je sjajna i bijela kao ivanjski snijeg i da im je kosa zlatna... A, vidi ti sad, i hamal
more postati beg! A reci ti meni kakav taj Ali-paa izgleda?
- Ludice moja! Lijep je on, visok, pleat, dobar kao majka...
- Jesi li ikad s njim progovorio?
- Jesam, rano moja, ba na dan, kad je polazio u Stambol.
- I nisi se prestraio?
- Nisam, rano moja.
- Junak si ti, babo! A reci mi ta ti je kazao kako je to bilo...
- Na okienu konju jahao je Ali-beg pred mnogima iz pratnje, a bubnjevi su udarali i trublje
svirale, narod navalio i cijelu emaluu zakrio... Ja s mojim zekanom, natovarenim drvima,
naao se tu i ba poao da se sklonim, kad jedan iz zaptije put mene i odgurnu me, pa mi
zaprijeti da e me u hafs to smetam ispraaju. Ja protrn'o. A onda, rano moja, beg na konju
preda me i dade mi dva dukata i ree zaptiji neka me ostavi na miru i neka mi pokae njegove
konake i tamo da stovarim drva i da e mi jo dati. Dobar je on, dobar, dijete, da se to izrei
ne moe. Ah, dok on stigne...
- A pazi li on tako svaku sirotinju, ma kojeg zakona bila?
- Svaku, rano...
- Bog ga poivio...!
Kola su dalje geguckala kroz no, a Borka u mati zamiljala sebe kako pai govori o svom
selu, a on nareuje da se pojila poprave, klanice nove zidaju i ljuti spahija Fejzo zatvori u
tamnicu.
138
U nekoj bari blizu druma zaklokota topla voda. To neka aba skae da se okupa i nahrani.
Kola stigoe do "Hasan-dedina hana" elavi Marinko ispree konje, pa ue s kerkom u krcat
han.
- Pomae Bog i akam hajrola!
- Zar i ti, Marinko, pred pau?
- Stie li to, brao? Ja sam iz daleka sela. Mi jo nismo douli.
- Pa cijelo selo ne zna da e Ali-paa stii?
- Ne.
- Vrati se onda, Marinko, u selo, pa im javi da sutra stie u Saraj'vo Lepir Ali-paa, veliki
pobjednik, carski vezir i na novi valija. Pravedni i dobri na otac, naa dika i hvala. Uzjai,
Marinko, moga konja i vrati se u selo. Javi im, jer e svakom ao biti to ga ne vidje i ne
doeka...
- Hou, vjere mi! - razdragano odgovori kmet. - Nego ti, prijatelju Andrija, priuvaj mi
Borku. Do podne u se, valjda, vratiti.
- Dug je to put, babo.
- Za mog bih Ali-pau, dijete, i na kraj svijeta, a nekmoli ovo nekoliko sati jahanja. Ti sjedi u
hanu s Andrijom.
Mirnim drumom odjeknu topot mladog konja na ijim leima se elavi Marinko vraao da u
svom selu objavi radosnu novost... Usput susrete tri sjajno opremljena konjanika, skloni se
pred njima s puta i pozdravi, pa obode konja.
Ova trojica, sve prvi begovi ak iz Posavine, urili su u Bosna-Saraj da se poklone silnom
Ali-pai. Dervi-beg Sendi, najstariji meu njima, otpoe gromkim glasom, tako da se odjek
nadaleko uo:
- Brao, kuda emo na konak? Hoemo li Akif-begu, ja l' Enes-begu, ja l'...
- Najbolje bi bilo - odgovori mladi Ramiz-beg - da se ne vraamo nikome, na bihuzurluku bi
bili i oni i mi. Nama je do hodanja, a ne do sijeljenja s ahbabima. Nego da mi, efendum,
uzmemo konake u Almasluku. Slobodniji smo prohodati. A Almasluk je vrlo ist i lijep i...
- Zar je gotov?
- Jest, Dervi-bee! Nad Kovaima, eno ona uma bila, na istini na kojoj je Ali-paa u
mladosti najvolio leati i u sunce gledati. Tu mu je painica podigla Almasluk. To ti je
najljepe svratite Saraja, najistije i najureenije. Ako doe siromah prenoiti, daju mu tu
sve badava i jo ga poslue kao i najbogatijega. Tako je sam Ali-paa naredio. Sada iz
njegova novca grade hamame i pet mekjteba i medresu...
- Maalah!
- I temelj je dobavljen za Ali-painu damiju. Sve otesan najbolji kamen.
- A kud e je?
Na onu njivu u dnu emalue, uz turbe ehita Ajnidede i emsidede iz sultan-Fatihova
vremena.
- Je l' onamo vie Donjih Hiseta?
- Jah.
- Uh, proirit e eher, maalah!
139
Zija Dizdarevi
MAJKA
Stoji iz mene daleko, petnaest i vie godina daleko, prigueno bosansko djetinjstvo.
Da li se sjeam?... Bila je to jedna kutija - soba, i po njoj ilo napaeno mravo lice, noge u
papuama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do pei,
od ruka do veere, od jeseni do proljea, u zidovima, meu etiri zida, uzidan, tekao je
nelijep enski ivot.
Sjeam se: bilo je sunce, mnogo sunca oko nas kad su djeije igre i crne poderane seoske
koulje prolazile avlijom i ispred prozora. U polumraku "zelene odaje" amila je mati i
krpila. Duvarevi tamni, u sjenci pili su krv iz enskih obraza.
Sjeam se: jurili smo po vrajevima za konjima, preko trave i kamenja, kroz djeije razigrane
prostore, zaboravljajui otii pet puta na dan u damiju i - poslije su oeve batine bile
svretak radosti. Mati je sumorno posluna i priguena kao i mi, suila: "Svoj je otac, kad
malo i udari...poljubi ga u ruku, pa klanjaj, sinko", a na svaki udarac i jauk lice joj se trzalo i
glavu je okretala.
Isprebijano, polomljeno djetinjstvo, nedoigrane igre, ena sakrivena u tami i oev
nemilosrdni pogled. Straarska sablja to nas je goropadno gonila kroz sokake...Rasli smo.
- Da mi se nijesi maknuo ispred kue. Jes' uo. Nemoj da te ja pruljom pitam e si bio! A
sad - abdest pa namaz.
Zid pred sitnim djeijim eljama.
Uiteljeva ipka bila je dua od oeve, a djeca su u koli zaplaeno utala. Moj pla... Sjeam
se majke. Blijedila je.
Sakrivena iza alosnog crnog vela, "vale", uvijena u iroko platno, zar, krila se od ljudi kada
je u rijetke dane trebalo proi ulicom. Kroz na "halvat" prolazile su tetke, daidinice, nane,
babe, ene i ene, donosile na licu mrke vale, u zjenama pokornost. Ispijale su kahve,
razgovarale o kouljama i smjerno zaklanjale lica kada bi otac naiao.
uah se: jesu li imale oca. Jesu li ikad bose skakale po livadama.
Tada smo smjeli, da ne smetamo po kui, izii na sokak. Igrali smo se pred kuom i enjivo
zurili u daleke vrhove brda to se miluju sa oblacima.
I rasli smo.
Svake druge godine po jedno dijete dolo bi meu nas.
Majka bi tada obino leala. Samo ne znam zato sam sve ee bivao mlaen, zato majine
oi postajahu dublje i zato smo izjutra suh hljeb jeli...
ene su ipak dolazile. I igre s njima. Igre: klis, "top", iza, praina. Bjeali smo iz odaja na
sokak i od kamenja pravili snove. Zaborave.
Da! etiri su jabuke u naoj avliji, petnaest puta su odonda cvale, a ja ne znam pravo je li se
ba tada pretrgnulo moje djetinjstvo.
Sjeam se: bijae ljeto. Na prozoru, iznad praine u kojoj smo sjedjeli, bila je majka. Savijena
ulica u uncu, uta opustjela, zabavljala se s nama. Jedan stari zid nagnuo se nad kulu od
kamenia koju je Fikret lijepio okvaenom prainom. Tiho i vrue.
140
Onda neto snano i otegnuto dreknu. Cudno! ekali smo da ponovo pone. I usmo: tu-uuuu! tu-u-u! tu-u-u! dva puta.
- Ba ko truba u Ante Micinog - otkrio je Bajro.
- Nije vala, ve ko kad Mean pjeva. Eno...
- Tu-uu! tuu-uu!
Zabavljao nas je, a bilo je sve blie. Kao iza naeg avlijskog zida. Sjedei u praini okretali
smo glave prema zvuku.
Zato je mati tako uporno udarala na prozor.
...Fikret je imao zelene, kratke, otrcane hlaice...
A odjednom pred nama je ogromno crno tijelo adahe. Ili nemani. Sunce je blijetalo iz
staklenih oiju koje su le na nas. Sasvim blizu...blie. Oajno brzo! Tuu!
- Tonobil! - prestraeno je skoio Bajro.
Ne znam da li se iza prozora zauo silan i beznadan urlik. Ni ta je bilo sa kulom od kamenja.
Jesu li Fikret i Bajro, bili sa mnom ili nisu. Tek kad se pribih uza zid i kad ga osjetih pod
noktima zgrene ruke, sjetih se...
Sve je to bilo brzo kao tren. Okrenuo sam se. Vidjeh jo samo kako malaksalo ruica mahnu
ispod toka. Kao da je u uima odjekivao rezak slomljen krik.
Gui u grlu. ije je to srce onako lupalo.
Auto je pregazio Fikreta i zaustavio se. U praini sam nazirao zelene...neto zeleno. Ljudi i
djeca. agor. Uas.
Iskrivljenih poluotvorenih usta bez vale i zara izjurila je mati i stala podignutih ruku nad
zgnjeeno tijelo koje se prestalo trzati. Ja ne znam... gledao sam samo nju, nisam se micao i
htio sam, oajno sam htio da pobjegnem od tog strahovitog trenutka i duboko, duboko
zainjala se luda misao: mozda sve ovo i nije ovako... nije istina.
A majka je imala iroko razrogaene oi. Okamenjen pogled bio je visoko nad krvavom
pranjavom zemljom i sve oko mene, i ja, svi smo se utopili u taj bolan pogled. Ja se ne
sjeam da li je, najzad, bilo i sunca i praine i auta i ljudi, ali znam da je bila, i u meni je jo
uvijek kao teret da poiva, beskrajno rijeita ukoenost majinih oiju.
Zatim je doao otac. Stajao je zaprepaten, malo utao, onda vidjevi nepokrivenu namrgodio
se:
- Zar ne vidi da te vas dunjaluk gleda? ta si izlazila brez vale? Unilazi.
***
Sjeam se: polazio sam na "kole". Mati je grcala ispraajui me:
- Pripazi, sinko, grad je dumanin. Ne ii sredinom ade, satrie te togod, ama nemoj ni
plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari neto s krova, vego hajde nako, nako...
Dalje nije znala. Ili nije mogla...
141
U BOSANSKOJ KAFANI
Sjede ljudi.
Preko sasuenih usana, iz dubine sagorjelih plua, kulja i vue se dim. Ide tromo, slae se,
kolutovi se gomilaju na sredini kafane i ispunjavaju je sve do svoda. A ljudi sjede,
nepokretni. Noge prekrtene, misli dosadno nejasne kao polubijel dim to se povlai okolo.
Lica se ne razaznaju, alme i fesovi na as se udno izdue, protegnu, dobiju fantastine
izglede u pokojem novom valu dima, neko se iskalje, a za "odakom" zazvei dezva.
Rasime, jednu i dva!
Do Esrefa je Suljaga. Razlie iz jedne dezve u dva fildana pa srcu. ute. Do njih
Ahmetaga. Dimi i uti. Pa Mao, Muan, Mean, Ibro. Pue i ute.
Klupe su poredane unaokolo. Sredina kafane, sva puna sivog, gustog i tekog dima, podsjea
na baru. Ponekada tek kogod uzdahne, val jurne u sredinu, ustalasa uspavane naslage dima,
pa se postepeno sve smiri.
Suljaga uti. U Meana na lijevom koljenu fildan s kafom, a na desnom savija cigaretu
"tanicu". ute ljudi naslonjeni na zidove.
uti i dim.
Cigare i ibuci, lule, ispruene ruke to su zaboravljene stale u pokretu, sve je to zabodeno u
mekan, bolesno-prljav vazduh, i miruje.
Poslije otegnute, plane kripe vrata, u se Muhamedbegov selam. Beg sjede na klupu.
Vazduh topao pokrenu se.
E, merhaba ti, bee!
Merhaba!
Merhaba!...
Lijeni pozdravi i otpozdravi. Jedan za drugim, po dunosti, ljudi dovikuju merhaba, zatim
ponovo tonu u duboko, besmisleno utanje.
Muholovka visi i klati se. Jedna uhvaena muha dugo zuji.
Beskrajna dosada.
Jah! - u se kao sluajno. I odmah bezbroj odjeka:
Jah!
Jah! Jah!...
A onda opet umiranje u utanju.
Bee, rekoh li ja tebi merhaba?
Ree, jakako, br'te Mao.
Pola sata. Sat. Dva.
Zatim se Ibro prisjea:
Ama, vidje li ti, Muane, onog Kuzbainog? Kau da je izbio.
Vioh, ja. Pa gologlav, ko vlae. A njakav durbil - kako li - objeen o vratu.
A to li e mu ono, jarabi?
I Mao, kao da uopte ne oekuje odgovor, sasvim ravnoduno zauti, poto je pitanje bacio
negdje u dim. Niko se ne trudi da progovori. Zujanje, dim i sporost.
Minut, dva, pet.
142
Demil efendija e:
Ma, ono se kae durbin, a nosi se u planine. Kau da se kroz njega vidi sa Matorca
skakavac ak na itu.
Govor se valja lijeno, dugo, rijei padaju teko kao od usta otkinute, glas je usamljen, udno
usamljen, kao da ostaje naputen, neshvaen, ravnoduan svima.
Pa mi kaziva jednom, ba ini mi se Edhem efendija - jok, slagau, nije on... ama opet...
ek... jest ba on, jest!... Edhem efendija mi je kazivao kako je on na jedan - tu Demal
efendija potegne duboko iz ibuka, uzdahne i izdahne, pa polako nastavi - kako je on gled'o s
Matorca i vidio tono skakavca na itu.
Aaaaa! I ba vidio? Ba vidio?
Aaaaa!
Jes', ba vidio. I to, kae, mie desnim brkom.
Ih, pobogu brate, pa to li to?
utanje.
Haj' ti sad znaj zato on ba desnim brkom mrda?
Iiii!... E, ba mu je udo!
utanje.
Hikjmet boji, moj br'te!
Nevjerovatnosti u dimu dobivaju jednako dosadnu boju kao i ono "jah". I najzad - sve je
svejedno. Zapaljeni vrhovi cigareta svjetlucaju, kolutovi dima prepliu se i slau, ljudi se
ravnoduno ude, pa onda ute, poneko opet vikne bezrazlono "jah", kafana se rastae u
neshvatljivu miru, a negdje daleko u polju hukti fantastian ivotni tempo.
Suljaga i Eref se iskaljae. Na dnu fildana ostao je mutljag. Popili su "jednu u dvoje".
I opet utanje. Opet mir. Opet dim.
Uvijek tako.
Vrijeme stoji...
143
Hasan Kiki
DOVA POD CARSKIM TRENJAMA
Na Rudini probijaju Rudinci kriljeve i nabijaju pune proboje baruta, pa se izmiu i

potpaljuju. Niz stranu zatreti k da se zemlje provaljuju. Oni zajau u grebenje pa razrogae
oi, a kriljevi drobe do u prosjel.
- Ne d'o Bog dragi nikome da ga prignjei...
- Za poso, za poso... ta sad iznivlja!? - to momuljke nagoni Muca Merdanov, jer on ne voli
svakake razgovore.
Nad brdima se svi oblaci sasuili i obijelili pa ih nekud ponestalo. Ostalo poslije njih nebo
golemo i daleko, dalje nego ikad. kriljevi po Rudini usjali k taljevina. Momadija se prlji i
kune kad god Muca vikne da se pribjegne. On potpaljuje redom sve deset naboja. Kad u
prosjelu zajazi, onda e Muanani hajakati i privlaiti.
Dud - dam - uuu - u...
Hr - krrr - trsss - dzirr - krh - hrrr.
- Ne d'o Bog dragi da koga pritisne...
- Za poso, iljeguetine! - to njih opet prigoni Muca.
- Ne d'o Bog ba...
- Jah, jah...
- Prikrpi, prikrpi... za iljak, ta iznivlja?!
Oni treskaju. Tvrdi su im kriljevi k peeni. A i ova ih ljetna vedrina spie. Eee, kako je
ljepa no kad se prolazi ispod kevinih pendera! - Tako oni pomalo proklinju, a Hake
Omerov za inat i suncu i svemu ohajkne...
- Ohh - haa - ajhh!
- Ohhaaa...
- Zar moze, bolan?!
- Ohh - haa - ajhh!
- Blago meni... prikrpi, prikrpiii!
- Ooao - ahhaa - ajh!
kriljevi trte i osjavaju. Oi e zaboliti od vreline. Momaka se privijanja uju bolje s jutra i
podvee.
U prosjelima se posvrtala ita. Zemlja se zapekla i orudila, a napukla na svakoj stazi. Na
Meraji pod Trenjama zemlja zazinula. Brdan se u vrbaku prosuio, pa Rudinci i ne dogone
goveda na pojila. Zapute se njihove djevojke ak na Hinjevac, pod Mehijine vodenice. Kad
nema Mehije, one se i kupaju - posve gole.
- Pogorje se, vala, ljudi, pogorje!
- Pogorje, vala, pogorje!
- to to, pobogu Mula-Ahmo ne dovi!?
- Ba, ba, to to!?
- Eee, ne gori u njega, ne gori!
- Pa, ako, ako!?
144
Tako govore Rudinci, pa ako se i dvojica sastanu, makar. Nisu oni upamtili ovake ege ni
prije dvadeset godina. A evo ovog ljeta upeklo kao da je nebo progorjelo. Nagovarali oni
Mula-Ahmu da dovi pod Carskim trenjama, a on kao da ni uo nije. Poinjali oni pred njim,
a on se izmicao i kinjio.
- Eee, ne gori u njega, ne gori!
- Pa ako, ako, zar nije duan?!
- Jest, vala, i pred Bogom i pred ljudima!
- I jest, i jest!
- Grehota je, bolan, grehota... biti uen a ne htjeti... e-eh!
- Nee daba, ljudi, nee! To je to! Zar vi ne znate kaki su Mulaahmetovii?!
- Skinuemo mi njemu ahmediju...
- I treba... treba!
- Jajjah!
- Nema tu nita, nema!
- Immaaa, ta nema... naeraemo mi njega, naeraemo!
- Ih, bolan, gdje je to jo bilo!?
- E, bie ovdje, ako nije nigdje bilo!
- I treba... i treba!
Odluivali Rudinci svakako, a Mula-Ahmo izbjegavao. Zna on koliko je tu i muke i posla, pa
opet ako kia ne pane, vikae oni na njega k na halu. I proklee oni njega, taki su! A nee
nikad htjeti za njim ni da klanjaju, ni da zapisuju kod njega, nee! To on zna pa se zato i
kinji. Dovi on, istina, i bez toga svako boje jutro, ali eto kao da je sve uzalud. Po Rudini gori
i svre, a Brdan presui posve. Eee, pa ili je to Bog dragi naumio da kazni Rudince i da ih
pogori, ili Mula-Ahmine dove nisu sahi!? To mui Mula-Ahmu pa se on utrkljava k avetin
i sanja svaku no runo. Jutrom on dovi prerano, pa sve dok se i sunce nad Polojem ne
uika... A kad se vedrine uire, on se utrklji i snezvjerava - zna on, jedno mora da jest: ili je
Allah delleanuhu naumio da pogori Rudince, ili njegova dova nije u Allaha deleanuhu
sahi. Ee, ee, neto jest od toga dvoga! Dobro, ako su Rudinci grijeni... ali da je on grijean!?
Zato? On eto po pet puta svaki dan klanja i fatiha! A nosi, bogme, i ahmediju... - Toga svega
eto nije razumijevao on, Mula-Ahmo, imam rudinski, pa radi toga se nije smio ni usuditi da
dovi pod Carskim trenjama, pred svijetom. Nije smio, jer e ga i prokleti ako umah ne
okii... A Bog zna, Bog zna, neko je od njih grijean!
- Da dovimo, Mula Ahmo?! nagovara njega Avdija Zukin, a on kao da se prenjava.
- Ma vala... hjah!
- Nemoj, pobogu, Mula-Ahmo, tako... nemoj ako si mumin, pogorje nam ljetina!
- Ma, vala... Zna ta ja mislim, Avdija? Da Bog dragi nee ovako, ne bi mi ni gorili... eto ti!
Da Bog dragi nee, ne bi... jajjah! - To se Mula-Ahmo izvlai i iskopava. Ee, teko je, teko
kad te ni Bog nee da uje... jer ve si najvei grjenik na dunjaluku, ili ni Bog za te ne zna...
- ovo probija Mula-Ahmu k usijano gvoe, pa on, kad god ga ko prizove, kao da se
prenjava.
- Jajjah!
- to bi nas to, Mula-Ahmo, Bog dragi eto zaboravljo... aa? - Avdija je stara dobriina pa ne
moe ni pomisliti da je on negdje sagrijeio... pogotovo ne kod Boga, jer on ne pamti da je
propustio ijedan namaz, a preao je pedesetu poodavno.
- Jajjah! To samo Allah delleanuhu zna... i niko drugi, dragi moj! Jajjah!
Bivalo tako iz dana u dan, pa pridoao i Mladi petak i Rudinci svi prili Mramorju da
odume. Bogu je najdrae, kau, najdrae da mu klanja o Mladom petku. A eto, i ove su ih
145
ege pribrinule, pa oni svi kao zbenavljeni neim tekim... Kako e samo oni danas da se
svim srcem pomole i odaminaju svaku Mujilovu! Doao je i Mula-Ahmo. Volio bi on da je
moglo kakogod bez njega, ali ne moe, ne! Ko bi drugi imamio da on ne doe!? Njime od
jue promuljuje neto teko k zakrvavljena zemlja, pa on protrnjava od slutnje... ini se
njemu ba posve da je on grjean i da Bog zato nee da uje njegove dove. I nije samo to mu
se ini, ve on eto zna, zna! Pa kako bi drugaije i bilo kad on eto svako ubogo jutro i dovi, i
fatiha, pa svejedno. Svejedno! E, nije niko drugi grijean, nije... osim njega! Ne spava on ve
pune tri noi, a samo prevre Indil i trai... trai... A kad sve isprevre, vidi da nije ni naao
nita, a sjeti se da i ne zna ta je traio. Zna on samo to da je grjean k najgori vlah i da ga
Bog dragi eto zato i ne uje. Eh, eeh!
Okujisao Mujilo, a Rudinci usafili duge redove i uzmahnuli rukama pa se svezali po pasu,
svaki za se. Mula Ahmo imamio k i prije. Kad su zavrili, Mramorjem se uirilo mnogo
golemih amina:
- Aaammiiiinn!
- Aaammiiiinn!
- Aaammiiiinn!...
O podne pripee sunevina i oima i mozgu, pa bi svako pokvasio glavu da ima vode.
- Ammaan ja rabbi... ammaan ja - rabbi!
- Ovo se ne pamti, ljudi!
- Pogorje se, pogorje!
- Jue Omerdine kukuruske zagarile uz Brdan.
- Jammi, bolan?!
- Jest, dragi, jest!
- Ostade se, pobogu, bez hrane!
- Da dovimo, Mula-Ahmo!?
- Ma vala...
- Nemoj, pobogu, tako!
- Hajd', Mula-Ahmo, hajd' - podgovara i Mujilo.
- Pod Trenje, pod Trenje... evo niz Osoje!
- I ene e doi...
- Ma, vala... pa de ti, Mujilo! to ne bi!?
- Zato, brate, ti si i do sada!?
- Ma, vala...
- Nemojte, ljudi, pobogu tako!
- Ma, vala...
- ta... ma vala... ta?!
- Zato si hoda?
- Zato si imam?!
- Jest, jest... zato, zato?!
- Skini ahmediju!
- Skini, skini... i to e ti!?
- Zar te nije stid, da te prigonimo... haa?!
- U dehennem e, bolan, u dehennem! Mula-Ahmo se streava. Evo, oko njega se
ogungulilo, pa svako golemo zazine i vikne, i u svakoga je lice i modro, i crveno, i tvrdo...
Vidi on to pa i uje i ne uje, ali nita ne razumije. Ne razumije! Streava se k u vjetruini,
pa ne zna ni da progovori. A i ta bi progovorio kad ne razumije nita od svega ovoga - ne
uje nita, ve vidi samo gdje svi redom guglaju i prijete... unose se. I on bi zazinuo, ali...
146
- U dehennem ce, bolan, u dehennem! - zabije mu se Derviagina kletva u celo k

gvozdena uskija. On zazine. Biva mu pomalo jasno i ta je ovo sve s njime.
- Ma vala... pa de, Mujilo, deh... de, tako ti velikog Allaha!
- Nee on, nee!
- Ti si i do sada, tiii!
Hoe eto oni da on dovi, jer je on i do sada to radio, pa misle da e njegova opet biti sahi...
- Ti, tiii!
- Ne mog-guu!
- taaa - ah!?
- Morrraa!!!
- Ne...
- Morrraa!
Gomila agari! Svako od njih zna samo to i jedno - mora Mula-Ahmo doviti, pa svreno! Oni
e ga rastrgati ako nee! Zar da se on Allahu delleanuhu nece pokoriti... zato?! Iz sviju
grla prolomi ko uiljen klin:
- Morraa!!!
Mula-Ahmo se proturi kroz sve njih i nae niz njive. Nosi njega neto krilato pa je k
najlaka perka... Nosi ga, nosi k vilenjaka, i on samo vidi pred sobom njive i njive, i zna da
mora i da treba da prhne preko sviju njih, daleko. Za sobom uje guglanje k tvrdu i potmulu
grmljavinu, pa mu lea progorijevaju od srkavosti... a opet ga nosi neto iz njega, nosi i nosi
iz njive u njivu, dugo. Kad za njim prolomi jae, on ouje i posrne - u neto ivo, koato,
kljeato, jako...
Rudinci ga snesoe niz Osoje i sve pod Carske trenje. ene ekale odavno s vodom i s
kameniima. Kad se odovi, treba prosuti kamenie u vodu i ekati da okii.
Mula-Ahmo se ispravio i iskreno prema kibli, a rairio ruke. Svi to uradili za njim. I ene.
S Rudine treti i kriljevi osjavaju kao da se je sunce okomilo i prosulo po njima. Nad
Brdima nebo preplavo i predaleko pa se dan uirio k nikad, Mula-Ahmo dovi glasno, a svi
za njim i ponavljaju i aminaju. Predao se eto i on nekoj novoroenoj nadi od straha, pa niti se
predaje posve molitvi, niti ga ostvaljaju strahovi. Teko njemu ako eto danas do mraka ne
okii! To ga je Bog dragi i zaboravio i odbacio, a oni e ga i prokleti i... bogzna ta e jo
uraditi od njega! Eee, ee! Nije lako ni imam biti! Zgrijei pred Bogom, zgrijeio si i pred
svijetom, eee, ee! - Tako misli Mula-Ahmo, a dovi. Svijet ga ponavlja i amina. Niz Meraju
grgori. Teak je i taj grgor kad je dan nepomian i ukovan olovnom sunevinom. Teko se i
die, preteko. Trenje se snudile s obje strane, a kore im se svratile k pera. Stazama zemlja
napukla i zazinula, pa kao da iz tih pukotina pee neko drugo sunce.
- Amiiinn!
- Aammiiiinn!...
Djeca se povaljala po hladovima pa i ona u jedan glas pjevaju:
- Amin kie, nek je ita vie!
- Amin kie, nek je ita vie!
Tako su ih nauili, jer treba da i djeca dove. Tko zna, mozda e njihova biti sahi.
Kad su prosuli kamenie u vodu, othuknuli su. Mula-Ahmo pogledao u nebo. - Eh, kako se
je uvedrilo! On ostudenio. Da ide ranije?! Jer ko zna, ko zna! Ogleda se... Svijet pribjegao
hladovima. On se izvue, pa nagne prosjelom i uz Osoje. U uima mu zagrgunja, zaglomata,
147
zagungula, zagrmi... ini mu se to za njim diu hajku. On uhitri, potrci... poleti! Ui mu

zazvide. Grlo zagori. Mora on pobjei, moraa! Evo uje da galame za njim ba... uje, cuje
eto Raidagu gdje vie za ahmediju, za dehennem... To ga ponese jo jae. Noge mu se
nekako uarile pa kao da podgorijeva. I to ga nosi. Glava mu je golema, debela, ozujala, i
odundala, pa pee, pee. I to ga podie. Podie ga i nosi! Mora on pobjei, morraa! Jer uzee
oni njemu i ahmediju i skasapie ga k kasapi junca... mora on pobjei, moraa!
uje on dobro da za njim i tutnji i treti i eto vidi za sobom - svejedno to se ne obazire jedno golemo i teko klupko ljudi, ena, djece... a svi oni gunglaju, i mlataraju, i deru se...
S Rudine otreti. Mula-Ahmine oi poletie nebu. Nebo vedro i daleko, predaleko. On jeknu.
To eto ne grmi, a njemu se priinilo. On opet nae. Za njim opet zagugla. On to predobro
uje i zna da mora pobjei!
Na Rudini pali Muca u jedan mah sve deset naboja, pa stranama prolomi k grmljavina. U
prosjelu zajazuje. Hake Omerov za inat suncu ohajkne u sve strane. Kad god ga oute,
govore:
- Kako moe, kako moe...
Oni pod Carskim trenjama broje kamenie i ekaju da okii. Eh, kako bi se poradovali!
Djeca se valjakaju i pjevaju bez prestanka:
- Amin kie, nek je ita vie!...
Stari odahnjuju:
- Aammiiiinn!...
- Aammiiiinn!...
Ako do mraka ne okii, Mula-Ahmo e pobudaliti, a Rudinci e se zbenaviti od uda.
148
amil Sijari
BUNAR
Voda je sva krenula naprijed, zatalasala se - bistra, duboka i u njoj se zaljuljao crven mjesec, i
kraj njega zvijezde, crvene i one, duboke. Vjetar je duvao kroz travuljine, irok i blag,
povijao ih tu nad vodom, meu njima jedan cvijet, bijel, pod zvijezdom. Zabodeno u toj vodi,
golo i samo, i nekako strano u pustoj noi i tim travama, ono isto dijete koje se Dimiru i
prije javljalo, ovako u snu, stajalo je i sada sa ipkom u ruci, i prijetilo: ne da ono vodu, do
samo ovako, u snu, da je vidi pod tom travuljinom. Jedan talas, velik, zasukao se pravo od
tog djeteta, ispod ipke njegove, i sav plav, od zvijezda, skoio pravo Dimiru na prsa da ga
poplavi, u toj noi punoj travuljine, i vode, nad kojom se ljuljao cvijet - bijel. On je stigao da
uje samo smijeh djeteta, i da vidi njegove oi - strane od sjaja, i velike kako ga gledaju
kroz taj smijeh i kroz tu vodu, dignutu svu gore - i skoio iza sna, sav prestravljen i mokar od
znoja. Gledao je u mrak i vidio eninu bijelu koulju, crnu glavu eninu na jastuku, do nje
djecu, i dolje, u oku, aren enin sanduk, i kroz prozor granu drveta. Drhtao je, jer talas
vode i sada je, dok on sjedi tu, budan, na dueku, oiju irom otvorenih, jednako iao pravo
na njega, i da nije vidio tu eninu glavu i taj sanduk, on bi ciknuo, vrisnuo bi izglasa, od te
strane vode i djeteta u njoj, a ovako stisao se, drao se rukama za elo, sluao konjsko
grickanje zobi, dolje u izbi, pod patosom, koje ga sasvim rastrijezni od sna.
Sjedio je skrtenih nogu, glave oborene i teke, i sad, u tiini, uz to konjsko grickanje zobi,
mogao sasvim dobro da uje kako tamo, u drugoj sobi, njegov brat Sejdul broji pare, i da
dobro vidi kako te pare propadaju nekud izmeu prstiju, bjee, i vie ih nema, ostaje samo
pust glas bratovljev, i prazna ruka. Ni do ega Dimiru vie nije bilo - ni do kue, ni do
trgovine, ni do te crne enine glave, potonule u bijeli jastuk, tu pokraj djece - jer snovi o vodi
odronili su ga, izjeli sasvim, i legne li samo, spusti li samo glavu na jastuk, na torbu, na travu,
ona je tu, valovita, omeena travom, u njoj dolje nebo i zvijezde, na njima cvijet - bijel.
Lei ta voda negdje pod zemljom, a gdje - to se Dimir pitao stalno od kad mu se poela da
javlja, ovako u snu, i od tada on nema mira, ni pameti, niti zna za kuu i za enu, zna samo za
svoju karavanu, ednu, umornu, koja stalno gazi kroz suhu Peter, i kojoj se on vezao za rep
jo onda kad je bio mometom. Iao je on tako za konjima, mrtvim od ei, po cio dan ljetni edan i sam, i svi bi, i on, Dimir, i ti konji pred njim, plazili suhe, krvave jezike, kroz cijelo
Ugljansko i Melajsko polje. I zna za tu vodu to je gleda u snu, negdje pod zemljom u suhim
poljima, niz koja ga stalno vue karavana.
Jednom je, tako, za karavanom, noio u suhom Melajskom polju, u tvrdoj travi, pod
divizmom, i nou uo pod zemljom vodu, kako klokoe, javlja mu se jasno: evo me, tu,
duboko dolje ispod ove sue - ili je to bio samo san jedan. Od tada ga ti snovi stalno mue i
stalno vodi jedna misao: da kopa zemlju, da vodu trai, dok ne umre. Naao je vjetake, dao
im pare, proli oni svud Melajskim poljem, gledali zemlju, mrvili je prstima, kidali travke i
vakali, i najzad rekli: sve je uzalud, nema vode tu nigdje, ne trai je.
A vode su u snu stalno dolazile, i u njima to golo dijete, i taj cvijet - bijel, i plaile ga svojim
talasima, velikim, koji su ili pravo na njega, na njegova prsa, da ga potope.
Iao je od tada kao sjenka - zanesen tom vodom.
Njegova snaga poela je da kopni, od tog stalnog suhog lutanja sa karavanom kroz ta duga
polja - Ugljansko polje i Melajsko polje, i od tih stalnih snova o vodama, i danju i nou, im
glavu spusti na jastuk, na torbu, na travu.
149
Nije vjerovao vjetacima.

Ni svome bratu, koji mu se smijao i bojao se da on ne poludi od tih snova i te karavane,
edne, pred njim, niz polje. Leao bi tako nasred trave, s uhom privijenim uz suhu zemlju, i
sluao - ali se voda nigdje nije ula, do ono jednom, kad je leao pod divizmom, nou, s
mjesecom gore na vrhu neba, s karavanom privezanom za plot. On je razmiljao: voda bi se
tu morala nai, duboko, pod zemljom, jer cio ovaj kraj peterski nema nijedne tekue vode,
do izvor pokoji, i to malen, iz kamena, koji ljeti ispije sunce, isue vjetrovi. Pobjegnu tada
odatle ptice, i na suh pijesak, ispeen suncem, popadaju mrtvi leptirovi. Karavana tu ipak
zastane, kraj suha izvora, i dvori - oi konjske gledaju suho, gubice dotiu suhu plou,
znojava tijela od neta zadrhte, osjete studen od vrue ei, od znoja izgube snagu sasvim, u
tim poljima. Da je mogao, on bi nekud pobjegao, iz tih polja, u kraj drugi, vodan, zajedno s
bratom i djecom, da ne gleda ta muenja konjska, na tim golim suhim ledinama, da svemu
tome jednom kae: idi, bijedo. Ali ne moe, jer ne daju mu ti snovi o vodi, i odluka to ga
svega epa, za guu, za prsa, za ivac svaki - da trai vodu u tim poljima, da kopa zemlju,
duboko, dok ne umre. Nae li je - on e biti srean: karavana vie nee ednjeti, ni on, ni
putnik, ni ptica.
Od tada ga snovi hvataju sve ee.
Tako, u snu, najednom, nasred polja izraste ena, pravo iz zemlje, bijela sva, visoka, die se
gore i sve je tanja, i dok je on zauen gleda, ona se obrete sva u vodu, u bistar mlaz vode,
pjenuav, visok, koji poslije otie poljem, niz divlje trave, pod suncem. Stane karavana pa
pije tu vodu, i on je pije, i pije je ptica, i vuk. Da poludi. I on i oni kojima to pria.
Osvanuo je tako sjedei, kraj enine glave na jastuku, i glava djeijih, gledajui u sanduk i
sluajui kako dolje u izbi zoblju konji. Cijelo vrijeme on je razmiljao: gdje da kopa zemlju
i trai vodu, koliko duboko i kojim parama, jer pare su bile sve u brata. On ustade i poe k
njemu, u drugu sobu, da mu ispria ta je naumio i da se isvaa sa svojim bratom, koji je bio
krt na pari. Prolazei uskim hodnikom, koji je dijelio dvije sobe, i iz kojega se, kroz otvoren
prozor, mogao da vidi cio Novi Pazar, on u kako dolje umi voda, kraj vodenice, i jo
jednom se zaree u sebi da nee bratu popustiti, nego e jo danas kopati zemlju, traie
vodu. Njegov brat Sejdul jo je spavao. Otvarajui lijeno oi, koje su svu no gledale u pare,
i tarui ih blijedim prstima, koji su svu no te pare brojili, on odmah pomisli da e i sad
Dimir da mu pria svoje lude snove, i jutros htjede da ga otjera. Ali on ne poe jutros o
snovima, nego o novcu, i pria ispade tako strana, da Sejdul skoi pravo na noge i zagleda
se bratu u lice kao da hoe da ga oplae, jer je poludio. Dimir je stajao sasvim mirno,
zagledan tamo, preko brata, u ono dijete i onu vodu, i u vodi silnu travuljinu, i odlui da ne
popusti, ma koliko Sejdul kukao za novcem. To to je Dimir rekao bratu, znailo je propast
trgovini koju su dotada zajedno vodili - stariji Sejdul drao duan, a mlai Dimir iao s
konjima, vodio kroz Peter karavanu, dvaput u nedjelji, otud i odovud, i uvijek ednu.
Iako mlai, Dimir je od brata izgledao stariji - hodao je tromo, korakom odnekud uvijek
jednakim, gledao u zemlju i preda se i onda kad hodi tu po gradu, jer se nauio tako za
konjima. Brijao se rijetko, i to samo onda kad ga, tako ponekad, natjera ena - da takav,
upav kao jarac, ne izlazi na pazarski sokak, meu svijet i prijatelje.
Jutros je pred bratom stajao upav, i njemu ga od srca doe ao, gledajui ga tako jadna, i
sada, eto, bez pameti. I malo, pa se sva kua dade u kuknjavu, jer e se braa dijeliti, i jer
karavana, i Dimir za njom, vie nee gaziti kroz Peter niti sa Bihorom trgovati. ena
Dimirova bila je najgora. Udata za njega prije deset godina, ona je bila eljna svoga mua,
jer zbog toga njegova lutanja ona je rijetko bivala sa njim - onda samo kad se vrati s puta,
150
kaljav i umoran, i uvijek upav, da prenoi samo i rijetko dani, nemajui vremena ni toliko
da se ispava i raune svidi. Ona mu je zborila da e pobjei i da e mu kuu ostaviti, i djecu,
jer je ovako kao i bez mua, a jutros se na to i zaklela, kroz pla i vrisak, ako se samo odvoji
od brata i zakopa gore u ta suha polja, gdje e izgubiti sve to ima, imanje svoje i svoj ivot,
da najzad gladan poe po svijetu, i on i djeca mu.
A on je vidio samo vodu, i samo mokru travuljinu, i nad njom cvijet - bijel. I samo je jednu
rije rekao, i to bratu: da se podijele ako ne da pare.
Tri je dana kua Sejdulova bila tuna kao da je iz nje ispraen mrtvac. Bio je tuan i sam
Dimir, i ni s kim nije govorio, do sa svojom djecom, drao ih je stalno na koljenu i priao
im o Duridanu, a pri tome mislio na vodu, veliku, negdje pod zemljom, gore u suhom
Melajskom polju, kud provodi ednu karavanu. Od nje mu je ostala samo polovina, od
karavane; petoro konja, i prazni sanduci, i depovi puni para.
Za njim je kroz grad trala ena onda kad je kupio ljude da mu u polju kopaju bunar, i da je
samo po neem smjela, ona bi glasno zapomagala da se ljudi ne primaju posla, jer njen je
mu sasvim poludio, ali je oaj ipak odavala mahanjem ruku i upanjem ruha, javno, na
ariji, pred tolikim svijetom. Oni to su uli koliko plaa, i ta e imati da se radi ostali su
na mjestu kao ukopani, i samo svoje beili oi, od uda dvostruka, jedno zbog nadnice koja
je velika, a drugo zbog posla koji je lud. Gledajui ga i sluajui, onako upava i zanesena, tu
pod jablanom, na ariji, mnogi su mu u sebi otpjevali pjesmu sa aljenjem: zbogom, tugo. A
Dimir ih je jednako zvao, i dvostruko digao nadnice, ostavljajui utisak oajan: da moli
ljude da se prime posla koji mu se i samom ini mahnit i lud. A kad su se ljudi stali da
javljaju da e mu ipak kopati tu zemlju, i to ne zbog toga to dobro plaa i to e se u njemu
neto popraviti kad ostane bez para i vidi propast, on je opet, tu nasred arije, vidio ono golo
dijete, zabodeno tako u vodu, a oko njega mokru travuljinu i cvijet - bijel.
Kua ga je s kuknjavom ispratila - pred tim radnicima, koji su se smijali, pred lopatama i
trnokopima, pred svojim konjima s tovarima hrane - na ijem je elu, jaui danas prvi put na
sedlu, iao Dimir, mahnit od radosti, kao da za sobom vodi jaz vode. Kroz tupu jeku
kopita, i muklo reanje trnokopa, privezanih za konjske samare, on nije uo kletvu svoje ene
da e otii svojoj brai, i kuu njegovu ostaviti mu da propadne, i pri tome plakala uz zvek
eljeza na samarima.
Tako je te sune godine, prije no to e balkanski ratovi, po ljetnjem danu i praini, Dimir
Tuhovac, iz Novog Pazara, izaao u Peter da trai vodu, u sunu polju gdje niko pametan
nije drao da ima vode.
Radnici su kopali cijelo ljeto, i cijelo ljeto Dimir im plaao, nimalo tuan to pare troi i to
od toga koristi nema, jer jo ima i polja i para, i jer se jo u snu pojavljuju vode, i oko njih
guste travuljine, i nad njima cvijet - bijel.
Melajsko se polje obrete u dombe. Sve jednu rupu iskopaju - duboku, iroku, crnu, pa je
opet zagrnu zemljom, i ponu drugu tamo gdje Dimira odsijee pamet da bi tu voda morala
biti, jer je ba te trave vidio u snu, i ba tako dolinasto mjesto. A trava mnogo, i dolina
mnogo, i on po njima hodi izgubljeno, i ini se nigdje nee stati dok ne nanie bunar do
bunara, ili ne naie na ivu vodu, iznenada, kao u snu. Za njim se pomjera i sva ta gungula:
radnike staje i kuhinje, i ona muna dosada ljudi koji rade posao glup, i u kojem ne vide
smisla, sem to jedino to primaju nadnice, i to uredno, na vrijeme, svakog petka im izgrije
sunce.
151
Dimir je pare davao od srca, i samo bi se tada osmijehnuo kad ih stavlja radniku na ruku.
To bi radnike pomalo zbunilo, jer su zbog neega vjerovali da para data slatko i veselo, nee
nikad otii uzalud, i trunka nade, ba u tu vodu, prosjala bi negdje u dnu due, i s kopanjem
ve se ugasila. Postajao im je taj ovjek udan, i sve udniji to vie blijedi, to ili, polako a
stalno, kao da ga jede sama ta zemlja koju kopa. On se nekako saivio s tom zemljom, tako
crnom i suhom, on ut sav, lak, ona golema, teka, bez kraja. Lei on po njoj, sjedi, privija
uho dolje meu trave, ili nou gleda u nebesa, u zvijezde, a u stvari vidi opet zemlju, tu pod
leima, pod travama. Zborio je malo - samo s ljudima kad se pozdravlja, i inilo se da nema
ni kad od tog stalnog gledanja u zemlju.
Svako kopanje novog bunara unosilo je u njega radost.
A zatrpavanje ve iskopanog nije ga mnogo alostilo. Nikad nije postao oajan, niti mu je
posao dojadio. I inilo se upravo tako kao da drugog posla i nema i nikad ga ni imati nee do to kopanje crne tvrde zemlje, tu pokraj dade karavanske, na emu e ostati do smrti.
Tako su zborili svi tamo na dadi kad bi zastali da vide radove. Ljudi su ga alili.
A ena njegova, u Novom Pazaru, nije prestala da sanja snove - u kojima joj njen mu
Dimir, lud potpuno i mokar sav, gologlav i bos, i raspasan, izlazi pred oi i ruga joj se to
nije otila svojoj brai. Zanesen traenjem vode po poljima, on je rijetko silazio kod nje, a
kad bi saao, bio je utljiv i izgubljen, kao da vie nikom ne pripada, ni toj eni ni toj njenoj
djeci, do samo gore tim poljima, i tim radnicima to ih kopaju. Sada je bivao jo udniji, i sav
je zemljom mirisao i nekim travama teka zadaha, koji bi dugo ostao u kui, u postelji
njegovoj i kosi djeijoj. I gledao je samo dolje, u aren ilim i djeje noge, i vidio samo ono
golo dijete, oko njega vode i travuljine, i nad njima cvijet - bijel. U ariju nije izlazio, jer bi
mu se rugali i smijali - a prijatelji njegovi alili ga i odvraali od luda posla, koji e ga
dovesti do prosjaka, i njega, i enu mu, i djecu. Uzeo bi pare i vratio se - da opet sjeda meu
trave, sve ui, bljei, sam i nijem.
Jednom je i Sejdul izaao da vidi ta li mu to brat gore radi. Jaui na konju i vrtei glavom,
on je obiao redom sve jame, one otvorene i ve zatrpane, i za bratom plakao kao daje mrtav.
Vidio je svu njegovu propast. U razmacima, ne rijetkim, svuda tamo gdje je kopana zemlja,
crnjeli su se krupni liajevi, na inae zelenoj ledini, kao da je neko, dinovskim stopama,
gazio tuda po tvrdom polju, i jo mnogo ima da gazi, i da za sobom ostavlja stope - uvijek
suhe.
Priao je bratu pod slamnu staju, u kojoj je leao i sjedio, na krevetiu spletenu od prua, i
utio sa njim dugo. Gledajui u svoju obuu, Dimir u zemlju, prvi je gledao u stranu
bijedu koja e mu brata zadesiti, a drugi, Diiuir, ono golo dijete, i one mokre travuljine, i
nad njima cvijel - bijel. Nijesu imali nita da zbore, nita da jedan drugome poele, sem
toliko samo da uzgred vide, ovako utei, gledajui preda se.
Zborili mnogo nijesu ni prije, sem toliko dok svide raune, a danas nemaju ni tih rauna,
nego svaki ima svoj posao, jedan da u gradu vodi trgovinu, drugi da ovdje prevre zemlju.
Ipak mu je Sejdul najzad rekao da mu je posao sav uzalud, i da je vidio da tu vode nema zalud troi i sebe i ljude, a on mu kratko odvratio da mu na konju nije stegnut kolan, neka to
vidi, pree mu je.
Na tome im se i svrio susret, prvi poslije njihove diobe, i brzo pao u gluh zaborav, kao da se
nijesu ni sastajali. Posljedica toga ipak je bilo, i to loih, koje Dimsir, uz svu upornost i
nastojanje, nije mogao da otkloni - naime, radnici, videi da u rad koji radi, ne vjeruje ni sam
brat Dimirov, i sve to kopanje dosadno i muno i onako, postade im sada odvratno, i u
152
njemu oni sami glupi i smijeni, jer ine ono to mudar ne ini - idu za pameu jednoga
ovjeka za koga svak veli da je poludio. Neki odmah pokupie alat i odoe kuama, poto u
petak, po izgrevu sunca, primie isplatu Dimirovu, uz onaj njegov veseli osmijeh, koji se
jedino mogao da vidi tada, u petak, kad radnicima izdaje nadnice. Druge on zadra time to
im povisi nadnice, i iznajmi nove radnike.
Ova stvar ga - odlazak radnika, nimalo ne zbuni i ne uplai, jer Dimir Tuhovac je ovaj svoj
posao gledao kao i karavanu - ii e on za njim polagano, korakom jednakim ali stalnim, kao
to ide za karavanom, koja nikad nije zastala niti ikad put promijenila otkad joj se on svezao
za rep. On se navikao da na kraju puta, koji se ponekad inio beskrajan, osjeti sreu
pobjedniku, i dolje u grad, nou ili danju, po zimskom mrazu ili ljetnoj ezi, uplovi sa
svojim tekim tovarima, koje je vodila njegova ruka. I sa ovim kopanjem stii e na kraj tvrdo je u to vjerovao Dimir, a kraj, taj e biti samo voda, treba joj ii, duboko, pod zemlju.
I Dimir Tuhovac je iao tim putem, i za njim su stope ostajale: crni, veliki liajevi uz polje,
kao guvna. Strast mu postade to traenje vode, i uivanje onako tiho, onako kao kad ovjek
hodi, sam, polako, i zna kud ide, ima cilj svoj, i sve mu je blii. Pri tome on na sve zaboravi,
dolje u gradu na enu i kuu, a prije toga na samog sebe - i zapusti se nekako strano, sav
zakosmati, uzeleni od trava, ucrni od zemlje. Takav je gazio po ledinama, takav leao u
travama - uoljiv samo onda kada stoji, jer je bio sav kao trava, kao zemlja.
Svi su mislili da ti glupi radovi nee trajati dalje od jeseni - sree se do tada Dimir s
pameu. A on ba tada, tu jesen, smisli nova i dublja kopanja, i nadnicu nimalo ne smanji,
iako su dani bili krai.
Radove su prekinule jesenje kie, i Dimir se, sav kaljav i upav, vratio u grad s radnicima,
naoko ni tuan ni uznemiren to nije uspio da izvadi vodu. Kao da je na vojni bio - takav je
Dimir izgledao po povratku sa peterskih polja: zelen i blijed, i mrav, strven brigama i
loim ivljenjem, ali neveseo nije bio, ni tuan, no nekako upravo onakav kao kad se vraao s
puta sa svojom umornom karavanom to jest utljiv, i neim zanesen; tom vodom i travom,
svom mokrom, nad kojom se dizao cvijet - bijel.
On takav ostade cijele zime.
Ali vie niko nije drao da je on utljiv i zanesen zbog toga to vodu nije naao, nego to je
sad sasvim propao - ostao bez novca.
Bila je ta zima snjegovita.
Planinom se nije putovalo. A s karavanom ba nikako. Pa ipak se Dimir usudio i jednoga
dana poao s konjima, ali se vratio sav premrzao, slomljen i bolestan, i zatim dugo bolovao
sa izgledima kao da se nee vie ni dii na svoje noge. I ba tada, dok je bio u vatri, najvie
su ga morili snovi - sve neke vode, velike vode, potekle iz svakog njegovog bunara, i sve
neke trave, mokre trave, i nad njima cvijet - bijel. Budan opet, on je oima, zabodenim u
tavan od aovaca, gledao sebe i karavanu, tu, pred sobom niz tvrdo polje, i u tom polju on
skree nadesno, ne mnogo, jedva jednu stotinu koraka, i tu na esmama poji karavanu, i voda
mu sve tee oko nogu, sve po nekom bijelom kamenju, nad kojim se roje leptirovi.
Brat Sejdul mu je dolazio esto, i utio dugo uz njegov duek. Poto bi se nagledao brata, i
brat njegov gore aovaca, on je odlazio. Jednom je ipak pitao Dimira ne sanja li vie o
vodama, a on mu nije htio da kae da e na proljee opet kopati.
I s prvim proljenim maglama nad gradom, ut od bolovanja i iscrpljen, Dimir je opet stao
da sakuplja ljude, a i ena njegova stala da kuka pred bijedom u koju je vodi mu. I kad bi to
153
ilo, i kad bi to smjela, ona bi onakva - grlata i jaka, stala na ariju, odmah kraj jablana, i
vriskala bi, zapomagala da to je muko i to nju uje skoi i uhvati njenoga mua, jer sasvim
je skrenuo s uma, prevre polja i ledine, i kuu svoju hoe da uniti - aman. Ovako, ona se
samo jela u sebi, i kukala u ake, i no cijelu plakala nad djecom, kraj jastuka, na koji joj
glava nije padala, ni u dvije noi. Njemu nije smjela nita da kae otkad mu je ono kazala
lani: da e mu kuu ostaviti, i djecu da e mu ostaviti, i brai otii, pa slagala. Otkad je poeo
da rauna trokove, i brigu brine otkud e i kako uiniti tolike pare, on je esto gledao u njen
fes na glavi, opiven do pola dukatima. Dimir Tuhovac prodade konja, utavljene koe i
grdan vosak to ga pripade pri diobi s bratom, i ne rasu enine dukate. Za sada se svrilo sve
na tome to ih je Dimir samo prebrojao i pitao u gradu koja im je cijena. Pred put svoj gore
u peterska polja, on pregleda sve po svojoj kui i vie ne nae nita vrijedno za to bi se
mogla otkinuti para. Ni za im nije zaalio - jer sve su to bile smrtne stvari, vijeka kratka i
nitavna, a vjean je samo put peterski i karavana koja njima gazi - i vjena e biti i ta
njegova voda, a ona mu se i sada u snu javlja, i sve neke mokre travuljine, i nad njima cvijet bijel. Kopanje je poeo uz te magle proljene, kroz koje Dimir izae tajke, tako da ga u
gradu niko ne opazi, i ne isprati, do jedino njegova ena svojim kukanjima, sad neto
glasnijim, jer je bila magla.
Na polju pustu, presjeenu putem s kraja na kraj, po kojem su rasle prve trave i prvo cvijee,
i uale magle nedjeljama - desno od puta, vie jama zatrpanih lani, izrastoe iz zemlje crne
staje, sa dimom gore, i opet se zacrnje prevrnuta zemlja, na ledini to se zelenjela. Kopalo se
lijeno, kao iz bijede, i umaralo vrlo brzo, jer niko ne shvaa to to radi, niti u tome vidi
kakova smisla.
Lijeui po mokroj zemlji, i ostajui dugo s uhom u travi, Dimir se prokalja, i slab i onako
od zimunje bolesti, poutje brzo i ucrnje, gore nego lani. Sluajui ga tako kako kalje, i
gledajui ga kako uti i crni, radnicima se on, i posao njegov uini tuan i alostan, i da svim
tim sam avo upravlja.
Sada je mogao svak da vidi da se i ivot Dimira Tuhovca, i kesa njegova u njedrima, brzo
svode na sve tanju icu, i da dugo nijedno nee istrajati i im se prekine samo jedno prekinue se i glupi radovi, i ostae o njima samo pria.
Zapadno od polja Melajskoga crne su ume. Na vrhu planine, prema nebu, te ume se ine
kao ealj. Tamo su se prvo ieljale magle, pa niski oblaci tjerani vjetrom, pa najzad poele
guste kie s tamom, tjerajui niz polje putnike kao prugom. Ta kia potraja cijelu nedjelju, i
voda ispuni iskopane jame, prekinu radove. Staje i busare prokopae, ljudi se nagrie oko
vatre, namirkae u ljutu dimu. Sa svakoga kreveta, ispletena od prua i dignuta visoko od
zemlje, savijen u klupko i umotan ucrnjenim krilom, postien, i kriv, i zanesen, zagledan u
vode i travuljine, i nad njima cvijet - bijel.
Nikad se Dimsir Tuhovac ne rastui za parama, ni za tim eninim dukatima, a niti mnogo
obradova - kad mu u dva maha njegovi radnici javie da uju pod zemljom vodu, i zaklee se
svojom djecom, ali se oba puta prevarie.
Sjedei tu u svojoj staji, ut, bolestan i upav, on se od svega u svome ivotu najradije sjeao
karavane, a ta sjeanja bila su svijetla, puna puteva i konjskih kopita, i sad eto umire, polako,
zbog te iste svoje karavane, traei joj pod zemljom vodu.
Izlazei iz svoje staje poslije prevrua ljetnjeg dana, Dimir Tuhovac osjeti nemo u
nogama, i ne moga da ode do novog bunara i poslua uje li se voda, jer su se radnici opet
kleli djecom da je uju, pa sjede blijed, i crn, i tih, zagledan u brda u daljini niz koja je, kroz
sklopljene oi, vidio samo teku karavanu i uo joj bronzu, suhu, ednu. Cijele veeri mislio
154
je na vodu sjedei tako uz kolibu, bez nogu i snage, stalno kaljui i sluajui kletve u djecu
da se voda uje.
Poslije vruine no je bila hladna, i Dimir se osvjei, tako da je mogao svu no sluati
lajanje pasa u dalekim selima, i misliti da laju na karavanu.
Raaloen zbog svoje bolesti, on pomisli da ga oni lau, i da niko dolje nije uo vodu, i
odlui da sam sae u bunar, ovako bolestan, im svane, i moe biti da dolje umre.
Dimira Tuhovca spustili su u bunar na konopce da se uvjeri u to to su uli, i on se dolje,
na dubokom krugu ute zemlje, prvo iskalja i izjea drei se rukama za elo i prsa, i poslije
privi uz zemlju uho, zamuri i vidje odmah mokre travuljine, i nad njima cvijet - bijel, onaj iz
sna. On se i sad, pred vodom, koju je dobro uo u zemlji, osjeti isto onako usamljen kao kad
je iao za karavanom i sanjao snove o vodi, jer je vidio da umire, naglo, u tom polju kraj
vode, i da za njim nita ne ostaje do ta voda i ta karavana. Sluao je dugo, murei, s
jagodicama na studenu busenu, i dobro uo dolje, klokot vode, ini se jak, dolazi odnekud i
nekud bjei, nevien i neuven, a stvaran, i iv i tu blizu pod uhom. Nikakvu drugu radost ne
ispolji Dimir Tuhovac, do kratak osmijeh na blijedu licu, onaj to bi se uvijek javljao kad
bi petkom plaao nadnice, niti se ikakva razlika nasluti u tom ovjeku gore na travi. Nadali
su se punim kotlovima mesa, ali ne dobie nijednu rije, do samo nadnice, jer je bio petak, i
to zbuni radnike i naljuti, tako da cio dan ne saoe u bunar, niti im on to ree, nego se
povue i lee u staju. Leao je cio dan, utei, sluajui cvrke pod koljenom i ekajui samo
jo jedno - da vidi tu vodu. A ba ti posljednji radovi u zemlji bili su najtei i najopasmji.
Sputeni dolje na konopcu, pomou skele, koja se ljuljala, i ekrka, koji je rkipao, radnici su
kopali zemlju ne stajui na nju svojom nogom, jer se svak bojao da ne propadne, bilo u vodu
bilo u peinu, pa se radilo tako visei, i stoga sporo i vrlo dugo - jo tri puna dana.
Sluajui pred no, uz vrevu cvraka kraj koljena, kako su radnici dolje u bunaru stali da
kliu i halau, i drugi gore da skau po zemlji i padaju, Dimir Tuhovac, leei tako na
krevetu od prua, shvati da su to doli do vode, i sad piju. On se ni sada ne pomae s mjesta,
ne mrdnu, ne trepnu. Jednu kapu, svu mokru od vode, izbacie ozdo iz bunara, i ona, teka
kao aba, pade gore na rub bunara, i neko je donese Dimiru. On je uze, i ruka njegova
postade mokra, pa koljeno, pa krilo cijelo, jer je on polako cijedio kapu, zagledan u vodu to
iz nje toi, a poslije kaplje, polako kaplja po kaplja, tu, u suhu i tvrdu Melajskom polju, u
zalazak sunca, kraj crna puta karavanskoga. I vrati kapu bez rijei, bez ikakve promjene na
licu, kao da se nita ni desilo nije. I ostade zagledan u mokru ruku, koju ne obrisa.
Dimir Tuhovac se tek sutradan nadnio nad bunar i vidio vodu. Cio bistar potok, sa
klokotom, iao je s jedne strane na drugu, dosad nevien i neuven, do samo tako u
bolestima, u snovima, za karavanom. Svi su je pili, do on - Dimir Tuhovac. On ne htjede da
pije te vode, samo se tako poigra njom, isprska se sav po ruhu, po licu, poprska trave i
skakavce u njima, kao dijete. Dimir Tuhovac je odluio drugo, da prvo ozdravi, a zatim da
stane za karavanom, i da je ednu, tu, u tom polju, okrene s dade na tu svoju vodu i napoji, a
poslije i sam se napije, edan i zdrav, i prvi put tako - sa karavanom. Mislei na to, njemu
doe u svijest: "travuljine, travuljine... i na njima cvijet - bijel".
Prije nego to poe kui, on isplati da se ozida bunar,da se na bunaru naini vajat i da se
naini takav ekrk koji e vodu iznositi gore, u korito, da lake pije karavana, i on, i putnik, i
ptica - i poe eni da boluje, i svojoj djeci, mislei samo na postelju, gore nad izbom, kraj
enina sanduka, i dolje u izbi na svoje konje, kako zoblju.
Nikoga ne pozdravi, nita ne ree, vode se ne napi.
155
Blijeda, upava sva, ljuljala se na konju njegova glava, da se nigdje uz put ne okrene, ne
nasmije, ne pogleda nikoga, do moda jedino karavanu, umornu, pod sanducima.
Dimir Tuhovac doe kui tek sutradan - i ena ga njegova doeka s kuknjavom,
prestravljena bljedilom i upama, stranim, na licu zemljastu, kao mrtvu.
Sjedio je u oku kraj enina sanduka i utao, sad miran, prazan, s oima negdje u prazan
prostor u kojem nije vidio nita - ni svoju vodu, ni travuljinu, ni cvijet - bijel. Dimir
Tuhovac je tek sad bio tuan - jer je bio pust sasvim bez tih snova, to su ga nosili, i bez
muka to su ga drale - i on poelje da opet vidi te vode u snu i te travuljine, sve mokre, i nad
njima cvijet - bijel.
Nou je jeao mjesec cio, i opet utio tako s bratom, kraj enina sanduka u oku, sluajui
kako konji zoblju, dolje u izbi. Nikada vie on ne stade za njima.
156
Hamza Humo
GROZDANIN KIKOT
XXIII
Sutradan Grlica dolazi na izvor, a ja priam:

- I tako vraara Domulja ode Zmijskom Caru, ode mu pravo u njegove dvore.
- Vraaro Domuljo, znam to si dola, - ree joj Zmijski Car. - Gledao sam kroz
uplju medvjeu glavu u utrobu vukodlakovu i sve sam saznao. Nita ti ne koristi
ako mi ne izlijei mog prvog vojvodu crnostrika Ljuticu i junaka Poskoka. Zadobili
su krvave rane u borbi sa cijelom etom blavora Kuse. Eno ih sada izdiu u dvorani,
a dvore ih tanke prisojkinje i ljuto cvile nad njima da mi se srce cijepa od alosti.
I vraara Domulja ode po trave udotvorne i ljekovite i kuha ih za tri crne noi, za tri
gluha doba, u loncu od ilovae, pa ih odnese Zmijskom Caru da njima lijei svoje
junake.
A kada junaci ozdravie, Zmijski Car pozva vraaru Domulju i ree joj:
- uj me, vraaro Domuljo! Ti si spasla moje prve junake, vojvodu Ljuticu i junaka
Poskoka, a tvoji ljubavnici neka se ljube vjeno, sa svim ljudskim slabostima i
slastima.
To ree i nestade ga, a Grozdan i Grozdana, istoga asa, postadoe nevidljivi svakom
u selu osim vraari Domulji.
Knez Trpimir umre od tuge za svojom kerkom, a majka Grozdanova isplaka oinji
vid za jedincem Grozdanom.
Grlica naslonila glavu na moje rame pa slua. Zautali smo. Huka umi u stijenama.
Grlica, krhka kao trska, sva u mom naruju.
Najednom odskoi iz mog krila, sva pocrvenje pa poblijedi. Jure glavarov stajao je
na litici i zlobno nam se kezio.
XXVI
Vinogradi uzreli. Dune mlak vjetar, a miris loze prospe se kotlinom. Mirie uzavrio
sok. Vruine egu, a opet se osjea da su na izmaku. U liu zreo ton. Vazduh
podsjea na blisku jesen. Na Koravcu puna Pojila baava. Zvoni tupa i obla
lupnjava: nabijaju obrue na visoke bave i masnice. Skoro e berba. Uzrelo ljeto
mirie na jedru dojku.
Sunce zalazi, a ja hodam po vinogradima. Grozdovi zabrekli. Smokve tenice
uutjele; vise pune meda. Sjedim u Klinovcu, a ute ptice vuge lijeu i dozivlju se po
vinogradima. Kamo ti lov? Kamo ti lov? Sve jo isto kao i u doba djetinjstva.
Sjedam pod trsove: neko se kikoe razbludno, pijano.
Ko li se to kikoe? mislim ja i uh kako Grozdan golica Grozdanu.
- Groe je razbludno, - govori Grozdan. - Ti se razbludno kikoe, Grozdano. Zato
mi pali krv, o Grozdano!
A Grozdana vriti u lozi i vriska joj ozvanja i prosiplje se po vinogradima. A poslije
sve utiaje i ja ujem apat u lozovu liu:
157
- Grozdane, varao si me cijelo ljeto. Varao si me sa seoskim djevojkama. O, sve sam

ja ula.
- Varala si i ti mene, Grozdano. Varala si me sa mladiem Ozrenom. Vodila si ga u
nau kolibu, a ja sam je napravio. Sram te bilo, Grozdano!
Ljubavnici se svaaju, skoro e ohladnjeti. Uskoro e i jesen, kaem ja. Ovo su
posljednji i najstrastveniji trzaji ljeta.
Idem u gaj. Grlica stoji sama pod koelom. Nema Bare.
- Dola sam samo da te vidim, - I ape ona. - Znala sam da e doi.
Dugo sjedimo u hladu. Grlica gleda u me, a u oima joj treperi neto nemirno,
nasmijano. Najednom se tre i zagleda ustranu:
- Nekud je prola zmija. ula sam joj um.
- Grlice, mnogo mislim na te, - kaem ja. - I sada sam poao u gaj da sijeem
kostilovinu. Eno kosora u plotini.
Poslije joj otkopavam jelek i milujem grudi. Grlica sva gori, zatvara oi i privija se
uza me. Zatim se trza, ustaje i bjei preko plota.
- Zbogom, Ozrene! Htjela sam samo da te vidim, - kae ona i smije se.
Zatim se povraa i gleda me ispitljivo.
- Je li Ozrene? - Zato si ti u selu kad si uio kole?
- Pa jest, Grlice, uio sam, ali ja volim u selu. Ona se zamisli, pogleda me jo
jednom, pa pobjee.
Svraam kui. Otac sjedi na sofi.
- Kud se ti uvijek skita, Ozrene? - kae on. Knjige ti dolaze a ti ih ne otvara.
- Ima vremena, oce, - kaem ja, nabijam teharu duhanom, pa idem na Koravac.
Podne. Sve utialo. Krma tamna, vlana. Iz kuhinje dopire cijukanje, pa poslije neki
tiji glasovi. Vida sie odozgo iz odaje.
- Vido, ta ono cijue u kuhinji?
- Bespara svira na pero od luka. Ja ne znam koji mu je vrag. im svri posao, on
palac u pero pa pijue.
Otvorih kuhinju. Masna i zgrena prilika sjedi na navama, mae nogama i duva u
pero od luka. Kad me ugleda, odloi pero i nasmija se idiotski:
- Hohooo! Ja ovako, - kae on.
- Tako, tako ti, prijatelju, - rekoh ja i pritvorih vrata.
- Kad ete vi otpoeti? - pita Vida. Mislila je na berbu.
- Otac misli u srijedu. Samo se zabrinuo za kiridije.
Ue Leko.
- Hoemo li jednu? Daj, Vido!
Vida donese karte, ja zapalih lulu i igra otpoe.
- U pola litre.
- U pola. Pik!
158
ADEM ABRI
(odlomak)
Krajem oktobra 1918-te, u gradu eru u Maarskoj, pod dahom prohladnog vjetra
preplaeno zautae bagremovi po alejama. Pomisao na ulazak rata u petu zimu oinu
gnjevom strpljenja koja poee da ree i praskaju psovkama. Ali, gospoda su jo uporno
drala vlast u rukama i stegom cijedila poslunost masa, a popovi odravali patriotske
propovijedi po crkvama i molepstvija za pobjedu oruja njegovog apostolskog velianstva
kralja Karla Drugoga. Vojnici Bosanci odlazili su na front i pjevali:
"Care Karlo i carice Cita,
Ne ratujte kad nemate ita",
kad iznenada gradom prostrujae vijesti kao radosna jeza: Mir! Kapitulacija! Raspad
Austro-Ugarske monarhije! Neto se zanjiha u ljudima, prenu ih i zadragori u njima, a
radnik Santo Andra pred mnotvom naroda zagrmi na Trgu slobode:
Zbacimo tiransku vlast! ivjeli sovjeti radnika i seljaka!
Masa naroda nagrnu u glavnu ulicu, kliui miru, Beli Kunu i radnikoj partiji i u tim
poklicima zazvonie akordi i radosti i osvete nad raspalim reimom.
Tog jutra i redov Bh 4 regimente Selim Kreo, zvani Gnjida, izae na ulicu. I njega je neto
vuklo u taj narod koji tako arko daje oduka svom raspoloenju. I on se umijeao u tu bujicu
i, osjeajui se kao dio nje, s njom skupa kliktao pravdi i opijao se nenadnom slobodom. I
Gnjida je osjetio da je pukao lanac tiranije i da je silna snaga provalila iz njega, snaga koja
moe da preplavi i njegovu Bosnu i njegov rodni Mostar.
Kako li je sad kod nas? zapita sam sebe Gnjida kad se zaustavi povorka pred palatom
uvenog industrijalca Itvana Gabora, na ijim su prozorima bile duboko sputene zavjese.
Njemu se uini da ovi prozori gledaju s mrnjom na ovu masu oduevljenog naroda, da neto
potajno i osvetniki snuju.
U Gnjidinim mislima u ovaj as iskrsavale su razne slike i pitanja, a sve je to nosila ova
bujica, nekako lepravo i nasmijano. as su mu iskrsavale manifestacije u njegovom
Mostaru, as pitanja na koja prije nije nikako ni mislio.
Zato smo mi strepili pred njima i sluali ih pokorno kao psi? sjeti se on svoga straha i
uzbuenja prilikom raporta pred oberstom Fuksom. U isto vrijeme sjeti se kaplara aravanje i
ne moe da ne prasne u smijeh. Kao sada pred sobom, gleda Gnjida kako je aravanja stisnuo
pitaljku meu zube, kao da e je pregristi od zanosa, i, sav crven u licu, komanduje maui
objema rukama:
"Ajnc, cvaj! Ajnc, cvaj!" Gnjida! Ne smiji se, sunce ti arko! "Ajnc, cvaj!" U liniju
Kobiu! Stui u ti njuku, strinu ti krepanu!
A gdje su sada ti obersti i njihove sluge? Svi kao da su se sakrili u mije rupe.
Povorka poe. Neki su klicali:
Eljen a szabadsag!
Eljen! Eljen a szabadsag! zavika i Gnjida i sve se slike rasplinue pred njim. On se
utopi u zanos ove donedavna njemu tue mase. Iako nije bio svjestan zato se sve ovo
dogaa, on je osjeao kao da tutnji iz daljine, tutnji neto stihijski to e potresti itav svijet.
ivjela sloboda!
159
Kad se Gnjida vratio u kasarnu, u dvoritu se orila vika vojnika, smijeh i pjesma. To su
vojnici pljakali magacine, uzimali nova odijela i raznosili preostale konzerve. Cijela kasarna
spremala se svojim kuama. Mnogi su izlazili i u varo da se oproste sa svojim Mancikama i
Ilonkama. Poslije podne dogodio se i neki incident u glavnoj ulici, ali se sve mirno svrilo.
Cugsfirer Adem abri bio je van sebe. On se toliko izgubio da je izaao na ulicu bez svojih
bijelih rukavica na koje je bila ponosna ak i njegova Teruka, zabrekla sobarica autanta
Pajkerta. On nikako nije mogao da shvati ta se to tako strano dogodilo da ga vojnici vie ne
pozdravljaju, da ga ak i ne gledaju, i da sa kapa bacaju kokarde sa carskim imenom, a meu
nekakve trobojke.
Zato oberst ne naredi da se puca u civile? pitao se on. Zato vojnici raznose carsko dobro
bez iijeg odobrenja?
U ovim pitanjima krila se i jedna porazna misao koju je cugsfirer abri pokuao da otjera od
sebe. Ta misao bila je propast njegovog cugsfirerskog ugleda i moi njegove are koja je
tako ugodno ozarivala njegov vojniki ivot. Kao u bunilu on se vratio u sobu po rukavice.
Zar opet na selo za motiku, za kosu? kao da ga neko zapita na stepenicama i sva bijeda
njegovog sela Srnica razotkri se pred njim i svali na nj. Poraen ovim neugodnim sjeanjem,
on se ne sjeti da, kao obino, omjeri dopadljivo svoju vitku pojavu u novom mundiru, pa ak
ne pogleda ni u malo ogledalce nad krevetom da u njemu ostavi u sebe zaljubljen osmijeh i
sliku svojih crnih oiju pod gustim obrvama.
Cugsfirer abri dugo je etao ispred zgrade u kojoj je stanovala njegova Teruka. Neka
bolna praznina tonula je u njemu, vukla ga iz vojnike asti i skretala mu misli tamo na
Bosnu, u selo Srnice. Pred njim su iskrsavale slike iz djetinjstva i momakog doba, sve do
onog dana kada je kao regrut, u dvadeset i drugoj godini svog ivota, krenuo u nepoznat
svijet. To je bilo upravo prije sedam godina.
A ta sad? upita se on, i to "sad" odjeknu muklo i zaplete se u nedoumici. Iza njega nije se
moglo nita jasnije da nasluti; tek neki tup udarac jurio je put njega da mu oduzme svijest, da
ga zbrie iz temelja. U taj as pojavila se Teruka na vratima.
Tijesno pripijeni jedno uz drugo, abri i Teruka skretali su u zabitnije ulice. Njen pogled
bio je tako tuan, da je i samog abria raalostio. Dra njene grudi drhtala je na njegovoj
miici, niz beskrajnih trnaca strujao iz nje i skori rastanak izgledao mu je jo alosniji. Od
tunih misli cugsfirer abri bjeao je u to toplo strujanje. Teruka! U njoj je bio cio svijet
slasti i iznenadnih radosti. U njenom drutvu zaboravljalo se na sve brige. U njenom drutvu
abriu se inilo da nije vie pokorna ara svojim pretpostavljenim. Teruka je rasplinjavala
onu njegovu pokomost i hrabrila mu srce do zanosa.
Proavi kroz usku ulicu Kapostakez, svratili su se u zabitnu krmu "Oton" i sklonili se u
separe. U tom separeu, skoro tri godine, oni provode ugodne asove. A ponekad gazdarica,
zvana Maminka, ustupi im i svoju sobu.
Teruka, srce moje, mi odlazimo. Kapetan Musi rekao je da sutra kree na transport.
Vodi i mene u Bosnu! Vodi me tvojoj majci! molila je Teruka.
To se ne moe sada, Teruka. Ja u poslije doi po tebe lagao je abri, ne nalazei
drugog izlaza i uas i sam vjerovao da e zaista doi po nju i da e oni ivjeti tamo negdje u
Sarajevu koje ni on sam nije nikada vidio.
Kako u ja bez tebe? zapitala je Teruka i suza joj zablistala u oima. Svi ete otii.
Bie tako pusto.
160
Ma, doi u ja po tebe, kad ti kaem. U nas je tako lijepo. Sve uma okolo. I visoke
planine. To ti nisi nikad ni vidjela.
to se vie pribliavao as rastanka, Teruka je bila sve tunija i sve se vie unosila abriu u
lice. Kao da je htjela da se sva upije u njega, da je on ponese tamo nekud u Bosnu, gdje
minareta bodu nebo i gdje ene idu u feredama. Cugsfirer abri bojao se, opet, rastanka sa
Terukom ponajvie zato to je osjeao da e ga samog opet poklopiti sva ona beznadena
raspoloenja, pa je elio da se jo opija njom, da se nauiva prije nego svemu bude kraj.
Sva uplakana, Teruka je zamolila Maminku da joj da klju od sobe.
Tako se zavrio ovaj tuni rastanak, jo u sjenci cugsfirerskog ugleda koji je inae ve bio
sahranjen. Idui u kasarnu, abriu se inilo da ide u provaliju, u unitenje. U osvijetljenim
kafanama brujala je muzika. Iz jedne se ak ula i ona pjesma koju je Teruka voljela: "Kad
vee pone da pripovijeda". abria spopade tuga za samim sobom. Pred njim se razastrije
splet uspomena i sve se zaljulja kao u zamrenoj pauini. Eto, sada e i to sve da se otkine i
strovali u nepovrat.
Iz glavne ulice uli su se poklici, pa opet pjesma.
Zato pjevaju? emu se vesele? Izgubljen je rat, rekla mu je Teruka. Zar je ba sve propalo?
I njegove misli opet ga odvedoe u Srnice, u njegovo djetinjstvo i doba kada je uvao krave i
nosio mlijeko seoskom uitelju. A uiteljev sin potajno ga uio da srie slova, jer mu otac
nije dao u kolu. On je morao da ide u mejtef i da ui:
"Tutar upalj, gdje god doe dva harfa vee". I nikada nije mogao da razumije ta bi to moglo
da znai, kao to ni sad ne razumije sve ovo zbivanje, pred kojim se nalazi kao pred
zatvorenim vratima. U ovom asu on se sjeti kako je u selu mlaima od sebe otimao orahe i
kako ga je zbog toga istukao njegov vrnjak Ibra Kusi. Taj isti Ibra kasnije mu je otimao
djevojke ispred nosa i uvijek tjerao egu s njim. Ah, taj Ibra! Sreom poginuo je na
Karpatima. Kad je poao sa markompanijom pjevao je:
"Mene vode na Karpate
Da otegnem tamo papke."
abri se bojao Ibre i njegove iskrenosti.
A ta bi tek bilo da je iv? upita se on i odmah se sjeti Gnjide.
Kao regrut, cugsfirer abri bio je posluan kao pas. Pokorno je duvao u sijalicu i sa jo tri
druga nosio ibicu na arafu. Blaeno je sluao svog lajtnanta kad bi drao kolu, uvijek
spreman na "pokorno molim". Od tog lajtnanta, nekog Fodermajera, koji je govorio
mjeavinom svih slavenskih jezika, prisvojio je i sam njegov argon i upotrebljavao ga
docnije pri poduci regruta: "Infanterist, to samo re kae glupo lovjek."
abri je uao u kasarnu, a zatim se popeo u svoj cimer i kao cugskomandant legao u
platnom ograeni ugao sobe, za kojim je bio skriven njegov krevet. Momci su bili ve
polijegali, jer je sutra rano trebalo da krene njihov transport u Bosnu.
abriu je brujalo u glavi, ali ga je ipak pritisnuo teak san: Ibra Kusi goni ga preko
Karpata, a njemu se posjekle noge pa ni smjesta da makne. Nenadno ugleda Teruku na
minaretu u Stavniku. "Penji se gore! Ne boj se!" vie mu ona i domahuje.
Odakle Teruka na minaretu? udi se on i ne moe da doe k sebi.
Treeg dana transport se iskrca u Bosanskom Brodu i pree u uskotrani voz. Svima kao da
spade teret s due. Naposljetku u svojoj Bosni! Jo su im zvonile u uima psovke Maara i
golicava cika Maarica po seoskim stanicama.
161
NUTARNJI IVOT
Suton
Sjene se uvlae u sobu moju
Mirne lahke u okove se kupe
Tiho apu zadovoljne u toplini
Uvlae se kradom u duu moju sa sanjama dugim
Ja nepomino sjedim
Sluam apat njihov
U beskraj se gubim
U pei tutnji
Kao iz daljine da jure neke horde
Bjesne crvene
U beskraj jure s plamenim jezicima i crvenim oima
I tutanj k vjetar prohuja
Suton pada
asovi lijeno u polusnu teku
Njihalo bije
Otkucaji kradu se u tami
Na crnoj visokoj kuli pauci mreu pletu
I nitima tankim prekrivaju mene
Jedna crna vrata k sebi me vuku i mame
Od nekud apuu
Tupo zvone
Crne me sjene gone
Ja i suton na svijetu smo sami
Grmi
Kia lije
Strah me
Viem
U pomo zovem
SA PLOA ISTONIH
Pjesma odlasku
Kupah se u bistrim rijekama meu liticama velikim, u rijekama juga, zvonkog smijeha i obala
mirisnih i pjevah o enama. Ali kad sunce opali ljetinu turu i zemlja zapita kao zmija u
procjepu, zaplakae ljudi bradati i ene i djeca procvilie.
A ja im ne mogoh pomoi i pobjegoh iz zemlje lijepe. I pitah za savjet Heduda, starca
vijeka orlova, a on mi ree:
Sinko, i ti pripada rodu slabih, a pla tvoj rastuio bi uplakane jo vie. Idi i kupaj se u
rijekama crnim, jer rijeke crne teku kroz zemlje presite.
O Hedudu, reci mi, upitah kako da zamijenim rijeku veselja rijekom alosti i kako
da uutkam srce svoje da ne proplae emerom?
Samo rtvama svojim ponosi se ovjek, a pla je ena slabih, jer njihova je i radost
djetinja odgovori mi Hedud.
162
JEZIK PRIJEVODA KUR'ANA
Fatiha
1-3 U ime Boga Sveopeg Dobroinitelja, Milostivog
Slava i hvala Bogu, Gospodaru svjetova! Sveopem Dobroinitelju, Milostivom
Gospodaru Sudnjeg dana.
4 Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomoi traimo.
5-7 Uputi nas na pravi put. Na put onih dobrih stvorova Tvojih, koje si obasuo
neiscrpnim obiljem i blagodatima Svojim i na koje se nije izlila srdba i gnjev Tvoj i
koji nijesu zalutali sa puta Istine Amin!
(auevi-Panda)
Pristup al-Ftiha
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1 Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
2 Milostivog, Samilosnog,
3 Vladara Dana sudnjeg
4 Tebi se klanjamo i od Tebe pomo traimo!
5 Uputi nas na pravi put,
6 na put onih kojima si milost Svoju darovao,
7 a ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali,
niti onih koji su zalutali!
(Korkut)
El-Fatiha Otvaranje knjige

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
1 Hvala Allahu, Gospodaru svjetova,
2 Svemilosnom, Samilosnom,
3 Vladaru Dana Sudnjega!
4 Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomo traimo.
5 Na Pravi Put Ti nas uputi,
6 na Put onih kojima si darove Svoje podario!
7 Ne na put onih koji su srdbu Tvoju zasluili,
niti na put onih koji su zalutali.
(Kari)
163
Bekara
255 Allah je samo jedan i jedini Bog, koji vjeno ivi i svim stvorenjima vjeno
vlada. San ga ne spopada i ne spava. On je Gospodar svega to je na nebesima i na
zemlji. Ko moe traiti zagovora kod Njega, a bez Njegova doputenja. On zna, to
Njegova stvorenja rade i to e raditi, ta ele i ta e eliti. Njegova stvorenja mogu
znati samo ono, to On hoe, a drugo vie nita ne znaju. Znanje i mo Njegova
obuhvaa nebesa i zemlju, a uvanje njihovo Ga ne umara. Uzvien je samo On i
veliko je Bie Njegovo.
(auevi-Panda)
Krava al-Baqara
255 Allah je nema boga osim Njega ivi i Vjeni! Ne obuzima ga ni drijeme, ni
san! Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji! Ko se moe pred Njim
zauzimati za nekoga bez doputenja Njegova?! On zna ta je bilo prije njih i ta e
biti poslije njih, a od onoga to On zna drugi znaju samo onoliko koliko On eli.
Mo njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odravanje njihovo; On
je Svevinji, Velianstveni!
(Korkut)
Krava
255 Allah je, nema boga osim Njega, ivi i Vjeni!
Ne obuzima Ga drijeme, niti san!
Njegovo je sve to je na nebesima i sve to je na Zemlji!
Ko je taj ko bi se kod Njega zauzimao, osim s doputenjem Njegovim?!
On zna ta je ispred ljudi i ta je iza ljudi!
A ljudi znaju od Njegova znanja samo onoliko koliko On eli!
Njegovo Prijestolje obuhvata i nebesa i Zemlju,
I Njemu ne dojadi obdravanje njihovo.
I On je Svevinji, On je Velianstveni!
(Kari)
164
Nur
35 Bog svjetlost (daje) nebesima i zemlji. Svjetlo Njegovo (u srcu pravog vjernika)
je kao svjetiljka u kojoj buktinja (gori). Svjetiljka je u staklu bruenom. A staklo je
kao zvijezda koja svjetli i svjetle zrake razasipa. Gori i bukti iz blagoslovenog drveta
maslinovog, koje nije ni istono, a ni zapadno. Ulje njezino svjetli i gori i ako ga nije
vatra dohvatila. To je svjetlost nad svjetlom. Upuuje Bog svjetlu Svome, koga On
hoe. I iznosi Allah primjere ljudima. Bog svaku stvar potpuno i savreno poznaje.
(auevi-Panda)
Svjetlost an-Nr
35 Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u
zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava
koja se uie blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istonim i zapadnim, ije ulje
gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlou! Allah vodi ka
svjetlosti Svojoj onoga koga On hoe. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve
dobro zna.
(Korkut)
Svjetlost
35 Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer je svjetlosti Njegove kao nia u kojoj
svjetiljka je! A svjetiljka je u staklenici, a staklenica kao zvijezda blijetea koja se
pali s blagoslovljenog drveta maslinova, ni istonoga ni zapadnoga! Ulje njegovo
gotovo da sija premda ga vatra nije ni dotakla! Svjetlost nad svjetlom! Allah upuuje
svjetlosti Svojoj koga On hoe i Allah navodi ljudima primjere Svoje, a Allah zbilja
zna svaku stvar.
(Kari)
165
Mea Selimovi
DERVI I SMRT
Uinilo mi se da iza mojih lea, meu ljudima u molitvi, stoji moj sinonji bjegunac.
Nisam smio da se okrenem, ali sam bio siguran da je u damiji, uao je poslije mene,
ili ga nisam vidio. Njegov glas se uje drukije nego ostali, dublji je i mukiji,
njegova molitva nije molba ve zahtjev, oi su mu otre, pokreti gipki, ime mu je
Ishak, zovem ga tako jer je tu i jer mu ne znam ime, a treba da znam. Doao je mene
radi, da mi zahvali, ili sebe radi, da se skloni. Ostaemo sami poslije namaza, da ga
pitam to sam propustio sino. Ishak, ponavljam, Ishak, to je ime moga ujaka koga
sam kao dijete mnogo volio, Ishak, ne znam kako ih dovodim u vezu, i kako i zato
tako uporno dozivam djetinjstvo, sigurno je to bjeanje. Bjeanje od ovoga to jest,
spasavanje nesvjesnim sjeanjem i ludom eljom da ne bude stvarnosti,
neostvarivom eljom, natjerala bi me u oaj da je bila stvarna misao, a ovako se ak i
ostvarivala, u trenucima, izvitoperenjima, maglovitim zanosima, u kojima su tijelo i
nepoznate unutranje snage traile izgubljeni mir.
Nisam bio svjestan u tom asu da je vijek zaboravu kratak, ali kad se javila misao o
Ishaku, znao sam da se moj mir opet muti, jer i Ishak je iz onoga svijeta na koji
nisam htio da mislim, i moda sam zato i elio da ga smjestim u prostor dalekih
snova, odvajajui ga od asa i vremena u kome nismo mogli biti zajedno. elio sam
da se okrenem, molitva mi je zbog njega bila prazna, svedena na rijei bez sadrine, i
dua nego ikad.
O emu bih s njim govorio? O sebi nee da kae nita, uvjerio sam se sino. Govorili
bismo o meni. Sjeemo ovdje, u ovaj prazan prostor damije, u svijetu a izvan
njega, sami, smijeie se onim svojim sigurnim dalekim osmijehom, koji i nije
osmijeh ve pronicljiva hladnoa, pogled koji sve vidi ali se niemu ne udi, sluae
me paljivo, zagledan u aru ilima pred sobom ili u sunanu zraku to se uporno
probija kroz iskriavu sjenku, i rei e mi istinu od koje e mi biti lake.
Zamiljajui taj razgovor, oivljavao sam njegov lik, ne udei se kako sam mnogo
od njega zapamtio, ekao sam da ostanemo sami, kao sino, da nastavimo neobini
razgovor, ne krijui se. Taj nemirni pobunjeni ovjek koji je mislio suprotno od
svega to sam ja mogao da pomislim, hirom potpune nedosljednosti izgledao mi je
kao ovjek na koga bih mogao da se oslonim. Sve to je inio bilo je ludo, sve to je
govorio bilo je neprihvatljivo, a samo bih njemu mogao da se povjerim, jer je
nesrean ali poten, ne zna ta hoe ali zna ta radi, ubio bi ali ne bi prevario. I dok
sam tako ispisivao u svom srcu lijepe osobine potpuno nepoznatog odmetnika, nisam
ni primijetio koliki sam put preao od sino. Jutros sam htio da ga predam
straarima, a u podne sam bio na njegovoj strani. Ali, ni jutros nisam bio protiv
njega, a i sad bih ga moda prijavio, i to dvoje nema meu sobom veze, ili ima, ali
nekako naopako, sasvim spleteno. U stvari, bio sam samo siguran da bi mi on, Ishak,
pobunjenik, mogao da objasni neke stvari zauzlane u meni u vor. Jedini on. Ne
znam zato, moda to je patio, to je u mukama stekao iskustvo, to ga je pobuna
oslobodila naviknutog miljenja koje vee, to nema predrasuda, to je raistio sa
strahovima, to je poao putem koji nema izlaza, to je ve osuen i samo junaki
odgaa smrt. Takvi ljudi mnogo znaju, vie nego mi koji klecamo od nauenog
166
pravila do straha od grijeha, od navike do strepnje pred uvijek moguom krivicom. I

mada nikad ne bih poao putem odmetnitva, ni u mislima ak, rado bih uo njegovu
istinu. O emu?
Ne znam o emu.
Rei u mu ovako:
Dvadeset godina sam dervi, a malim djetetom sam poao u kolu, i ne znam nita
izvan onoga to su htjeli da me naue. Uili su me da sluam, da trpim, da ivim za
vjeru. Boljih od mene je bilo, vjernijih nema mnogo. Uvijek sam znao ta treba da
inim, derviki red je mislio za mene, a osnovi vjere su i tvrdi i iroki, i nita moje
nije postojalo to se u njih nije moglo uklopiti. Imao sam porodicu, ivjela je svojim
ivotom, moja po krvi i dalekom sjeanju, po djetinjstvu koje cijelog ivota
zatrpavam, varajui se da je mrtvo, moja jer tako treba da bude, volio sam tu ljubav
bez dodira i koristi, iako je zato bila i hladna. Postojali su, moji su, i to mi je bilo
dovoljno, i njima valjda, tri vienja u ovih dvadeset godina nisu nita ni pokvarila ni
popravila, nisu ni smetali ni pomagali mojoj slubi vjeri, iako sam vie osjeao
ponos to sam naao iru porodicu, nego alost to sam se udaljio od svoje vlastite. I
eto, desilo se da je moga brata stigla nesrea. Kaem tu rije, jer ne znam pravu, ne
mogu da kaem ni pravda ni nepravda, i tu poinje muka. Ne volim nasilje, mislim
da je to znak slabosti i nerazumnog rasuivanja, to je i nain da se ljudi otjeraju u
zlo. Pa ipak, kad je vreno nad drugima, utao sam, odbijao da donosim presudu,
prebacujui odgovornost na druge, ili se navikavajui da ne mislim o onome to nije
moja krivica, priznavajui ak da se ponekad mora uiniti zlo radi veeg i vanijeg
dobra. Ali kad je bi vlasti pogodio moga brata, i mene je rasjekao, do krvi. Nejasno
mislim da je mjera surova, poznajem tog mladia, nesposoban je za zloin. Ali evo,
ne branim ga dovoljno vrsto, a njih ne opravdavam, ini mi se samo da su mi svi
zajedno nanijeli zlo, gotovo podjednako, poremetili me, suoili sa ivotom izvan
moje prave putanje, natjerali me da se odreujem. ta sam ja sad? Zakrljali brat ili
nesigurni dervi? Jesam li izgubio ljudsku ljubav ili sam otetio vrstinu vjere,
izgubivi tako sve? Volio bih da plaem zbog brata, ma kakav da je, ili da budem
tvrdi branilac zakona, makar i brat bio u pitanju, makar i alei. A ne mogu ni jedno
ni drugo. ta je to, Ishae, buntovni muenie, koji si stao na jednu stranu i ne zna
ta je neodlunost, jesam li izgubio ljudski lik ili vjeru? Ili oboje? I ta je onda ostalo
od mene, ljuska, mezar, nian bez oznake? Strah se nastanio u meni, Ishae, strah i
zbunjenost, ni korak vie ne smijem da uinim ni na jednu stranu, izgubiu se i
propasti.
Nisam se okrenuo da ga vidim, ne vjerujui da je vie tu, i ne znajui ta bih mogao
da mu kaem od sve te muke to ni imena nije imala. A bila je opasna misao da ba
njemu povjerim ono to nikome ne bih rekao. Nije mi pao na um nijedan dervi,
nijedan od ljudi s kojima se susreem, ve odmetnik, bjegunac, ovjek izvan zakona.
Jesam li mislio da se samo on ne bi iznenadio kad bi to uo? Jesam li vjerovao da me
jedino on ne bi prijekorno pogledao? Pomozi mi, Boe, da iz ovih iskuenja izaem
isti kao to sam bio. A jedini pravi izlaz vidim u tome da se nita nije desilo.
Spas i mir Ibrahimu, Spas i mir Musau i Harunu, Spas i mir Ilijasu, Spas i mir
Ishaku, Spas i mir nesrenom Ahmedu Nurudinu.
167
udan svijet, mislio sam idui pustim sokacima.

Sve se izmijeni kad padne tama. Za grijeh nije ostavljeno jedno odreeno doba, ali je
njegovo prirodno vrijeme no (sad spavaju pametna mala i tupava velika djeca, i oni
to stignu da svre zlo za dana). I uvijek kad se ne vidi.
Eto, to smo postigli: potisnuli smo grijeh u nevidjelo, i uinili ga monijim.
Prolazim utianim gradom, uje se samo dalek glas zurne, promaknu ponekad
ljudske sjenke, nemirne kao obiljeene due, psi laju u mahalama, mjeseina je
olovna, nijedna vrata se ne bi otvorila kad bih kriknuo makar i pred smrt, teko se
zaustavljam u ovom asu to tee, sve se u meni otima prema onome to je bilo ili
to e biti, ali ne uspijevam da preem granice ove noi. Samo, osjeam je izdaleka,
kao da sa brda gledam tuni predio, izvan njega sam a u njemu, izdvojen a
obuhvaen. Sitno mi izgleda sve u ovom mome svijetu, mnoga roenja to se
deavaju evo ba sada, mnoge smrti, mnoge ljubavi, mnoga zla. U mome svijetu, jer
drugoga nema. Oko njega su sjenke i prazna mjeseina. Oko nas tiho kapanje
vremena. U meni nemona ravnodunost i tiina bez ivota. Vidjela u meni nema,
kao u nevjernicima.
Koji je to neznani grijeh zbog koga me kanjava, moj Boe?
Molim te, uslii moju molitvu.
Spas i mir Ishaku koga nema u ovoj noi.
Spas i mir Ahmedu Nurudinu i njegovu bratu Harunu, koji se trae u ovoj noi.
Spas i mir svima izgubljenim u ovom velikom utanju izmeu neba i zemlje.
Trebalo je da ostanem sa pasvandijom, da ne budem sam sa sobom i sa svojom
nemoi da se oduprem ili pomirim.
168
Mak Dizdar
ZAPIS O ZEMLJI
Pars fuit Ilyrici, quam nunc vocat incola Bosnam,

Dura, sed argenti munere dives humus.
Non illic virides spacioso margine campi,
Nec sata qui multo foenere reddat ager.
Sed rigidi montes, sed saxa minatia coleo,
Castella et summis imposita alta jugis.
Ianni Pannoni Quinque: Elegarium Liber (El. IV)
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta ta je ta da prosti
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prosti jedna zemlja imade
I posna i bosa da prosti
I hladna i gladna
I k tomu jo
Da prosti
Prkosna
Od
Sna
Latinski stihovi koji se navode kao motto pripadaju hrvatskom humanistikom pjesniku
Ivanu esmikom koji se kao humanist nazivao Janus Pannonius (1434-1472). U prijevodu
Nikole opa ti stihovi glase ovako:
Bijae dio Ilirije, koji sad Bosna se zove,
Divlja zemlja, ali bogata srebrnom rudom.
Tu se dugom brazdom nisu prostrana pruala polja,
Ni njive, koje bi obilnom raale etvom,
Nego surove gore, nego sure, nebotine stijene
I visoke kule na vrletnom strei bilu.
169
ZAPIS O LOVU
Neka se podzemna voda budi u jasnom sjajnom ozoru

iz svog dubokog sna i tee nekoj
dalekoj rijeci nekom
umornom
moru
Neko nejako lane posre kroz zlatnozelenu goru
i nee da stane dok ne pristane
svom bistrom
izvoru
Jedna smetena kouta zuri kroz neke ute vrijee
traei nestali apat traei davne dane to
bjee kroz tavne trave kroz travne
mree
Vidim ljeljena onog to pati kad prati oi one srne
i slijedei ih omamljen tako sve dok
na zahodu sunce ne utrne
sve dok mu koraci
ne ucrne
Jedan konjik velik osvaja vrele prostore nespokoja
Lijep Slijep od volje elje Nijem
Bez glasa on gazi za laveom pasa
to urla to edno die i
kidie u krv budueg
razboja
Vidim sve to u jednom trenu
U suncu ovog dana
Kao na dogledu
dlana
I
Znam da nikad onaj gladni harni vrutak nee ui
u daleko ono ue u svoj krotki kutak
da nikada zagrliti nee svoj isti
bjelutak
Kouta brina vie nikada nee uti onaj mali glas
to pred njom ide to prati je kroz vlati
to nikada nee vie rei
mati
Na stijenu onu popeti ljeljen nee se nikada vie
na onaj zelen zov
one zelene kie
odazvati
Ni konjik traga u sjajnom bojnom odijelu
usred sjajne tragake svite nikad
odapeti nee iz sulice vite
170
onu ubojnu
strijelu
Jer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kad
sobom obuzeti bjehu gonii svi
i sasvim
sami
Te strasne lovce ulovih u nevidime konce ja kova Gruba
i vjerno upisah i smjerno narisah
u ove vele
u bijele
u kmi
LJELJENI
Bilo im je krivo to ne odgonetnue jezika

Kojim bi mogli razgovarati sa stablima u umi
(Njima
Ljudima)
Pa donesoe ognjeve i spalie umu do korjena
Te iz nje izletjee vitorozi ljeljeni u trku
(I rastrkae se na sve etiri strane)
Gonili su ih bezduno u hajci to je rasla
Ali se oni posakrivae vjeto u iskrslo kamenje
(Koje ni vatra ne mogae da opepeli)
Tu se utisuie i mladi sad uporno ekaju
Da nova uma naraste i da se ponovo nasele
(U ono okrilje
Iz zapamene prie iezlih otaca i djedova)
171
Dervi Sui
UHODE
Moj gospodaru, Zemlja zvana Bosna nesrena je zemlja koju ne vrijedi osvajati, jo
manje drati, ali se moe podnijeti kao prijateljska. Time nam ne bi smetala, a sluila bi bar
kao sigurno konaite na prolazu. Ona nije kraljevstvo u naem smislu. Kralj je sprdnja
poludivlje baronijade. Gospoda strepe jedan od drugog. Puk fanatino mrzi i kralja i barune.
Sa etiri strane, Vama ve poznati aspiranti - podmeu, izazivaju, napadaju i otimaju. Ovo je
zemlja suza, pokolja i uasa. A lica ovog svijeta su mirna, razgovor se vodi sporo i o
prolosti se govori s ponosom, a o budunosti s nadom.
udesa!
Mukarci su neka mjeavina Slavena, Ilira, Kelta i Romana. Kod kue ne vraaju
maeve u korice - za pojilo, za ispau, za prijek pogled, za runu rije. Na evropskim
turnirima zadivljuju zdravljem, snagom, elegancijom i ratnikim vjetinama. U vlastitim
kuama - nehatom, lijenou, sujetom i priljavtinom.Mahom su patareni. Sloj posveenih
ivi isposniki i ispata za ostale koji uivaju u paganskom komoditetu.
ene su im visoke, utljive i teke, bez arma. Moram priznati da ipak ima neto
privlano u njihovom mrkom kamenom dostojanstvu.
Umiju biti kraljice i slukinje. U dvor u koji uu, donesu korist i mir, ali -vedrine
nema. Preporuio bih najmlau Kotromaniku za Vaeg neaka princa Eduarda. Samo bi
njena bosanska ozbiljnost ukrotila njegove udnje za rasipanjem i orgijama.
Neka se Gospod smiluje ovoj zemlji. Dok ona sebe ne nae, mi u njoj nema bogzna ta da
traimo. Osim gostoprimstva na naim proputovanjima prema Istoku.
1
...horribile visu... jer ta zemlja Bossina, kao stjecite najogavnijih heretika, zasluuje
kaznu... Povremeno se okupljaju u umama, navodno da se mole a, u stvari, prinose rtve
satani i tada, opsjednuti njime, odaju se bjesnilu i svakojakom razvratu.
...se vidi, nai manastiri su... oko njih more mrnje i satanskog mraka... ubistvima,
boletinama, svakojakim inim mukama prorijeena braa dre se kao odluni i ra... Od
danonone borbe s neastivim znanje im je nitavno, ali im je vjerovanje dostojno pohvale.
Kao dobri poznavaoci prilika koje su vie nego strane, oni su miljenja, to i ja potvrujem,
da treba uiniti sljedee, i to im prije jer periculum in mora: 2
3
orujem preorati ovu zemlju, ence recidentum est, ne pars sincera trahatur, bana sadanjeg,
prevrtljivog i laljivog, kazniti konanom kaznom pravde, a gospodu velmoe nauiti da
kazna boja poinje na zemlji, satanine sinove u kostrijeti koji zavode plebs na put pakla,
4
ive spaliti javno da bi se zavedenima i oholima dostojno pokazala... ecclesiasticum , a
5
uiniti to brevi manu... Cloacas Augiae purgare, debellare superbos... tako in saecula
6
saeculorum uiniti ovu zemlju privrenom svetoj Matici, a rezultati e opravdati strogost.
... sveti pohod sa sjevera i zapada, pod uslovom da se predaja ne prima. Budimu im
7
prije zapovjediti, a zatim... in maiorem Dei gloriam...
1
strano za vidjeti
opasnost (dolazi) iznenada
3
ovo ovdje valja sasjei, da se isti ne raspu...
4
crkveno
5
po kratkom postupku... staje Angejeve oistiti, obuzdati ohole
6
... u vijeke vjekova
7
... na veu slavu Boju...
2
172
etrnaest godina, a nita... nita... nita... i kad vjeruju, ne vjeruju, i kad se protive,
smiju se. Naom molitvom svom se bogu obraaju. Ja ne mogu...se gasim... iako mi vjera
istim arom. podstie namjere i ne odustajem, ja padam...rije boja ne moe da dosegne do
dua ovog satanskog krda.
Umoljavam, opozovite me, poaljite me negdje gdje u iv izgorjeti za blagu rije
Isusovu, diite me, dobra brao, odavde, jer mi se od mraka oko mene povremeno mrai um i
prokleti satana me zaikava i mami u svoja maglena skrovita. Pomozite dok jo mogu
zamrlim usnama sastaviti boje ime!
***
Neka Alah uvea slavu Ishak-begu! Nalazim se u Pavlovoj zemlji koju jo zovu
Bosna. Vidio, uo, provjerio, utvrdio. Usuujem se preporuiti nekoliko istina neophodnih
naoj stvari.
.
Oni su teko pobjedivi, ako su jedinstveni. Pobijediemo ih ako se veemo s jednim
protiv drugog. Treba se hitno primai njihovoj istonoj granici i odatle birati i po potrebi
mijenjati saveznike i protivnike.
Kmetu njihovom i sitnom plemenitau zatvorene su sve kapije u obilje i sigurnust. Te
kapije treba otvoriti. Hiljade prebjeglica spoznae uz nas prednost slube nepobjedivom
carstvu i vojsci islamskoj, neka joj Allah ustostrui pobjede. S tom novom vojskom bie nam
otvoreni putovi na zapad i sjever.
Pavlova zemlja ill Bosna moe se, dakle, razoriti novcem, i dokazima o linoj,
imovinskoj i svakoj drugoj sigurnosti pod okriljem naih zakona. A zatim se brzo izgraditi, i
to njenim izvorima blaga i grae jer ovo je zemlja vrlo bogata, o emu u podnijeti poseban
izvjetaj. Tako emo uiniti nama korisno, a bogu ugodno djelo.
...sabija neka sudi kratko, ali brzo i temeljito, a potom zakon siguran, jasan, s vrstom
rukom. Vjerni e postati gospoda darivana dareljivom rukom onog koji udara posljednji
peat.
A sada neka mi bude doputeno da izredam podatke o putovima, naseljima i
razdaljinama kao i o ostalom to potvruje na poetku iznesene istine, a to treba imati na
umu kad, ako bog da, dou na red ova zemlja i...a nebom zavijore nepobjedivi tugovi
carstva...
...pa ko me opanjka kad kriv nisam? Ko vidi da inim, ta ne inim? Moja izvjesa
bila su uvijek tana, a svaki moj korak i in u skladu sa zakonima vjere i potreba carstva.
Zato si mi poslao Rubejida, sina Balabanovog, s crnim gajtanom za moj neduni vrat? Ja
sam Rubejda, sina Balabanovog, svezao i u izbu zatvorio. ekam tvoj odgovor. Uvjeri me da
je posrijedi pogreka. Inae u ja ovaj tvoj crni gajtan saviti oko vrata Rubejidu, sinu
Balabanovom.
Toliko godina gnjijem ja meu ovim svijetom bez vjere - osim drvenog znaka, bez
zakona - osim maa i obiaja, bez vedrine - osim sumnjiavog smijeka. A ti meni, na sva
moja izvjesa - utnju, na sve moje ocjene - prezir, na sve moje prijedloge - sitan novac bez
podrke.
Preostala mi je slijepa vjera u svrsishodnost uzviene zapovijesti koja me uputila
ovamo. Da njome hranim razbor poremeen od umora, i duu teko oboljelu od sumnje i
tiine.
Neka te Alah sauva moje mrnje. Bude li odve revnostan gajtanlija, poslau ti malo
ovdanjeg zraka u lobanji tvog plaenika. Ubija bre od bijelog praka u tvom prstenu. Od
njega spasa nema. Osim za domae i one koji im nisu stranci...
173
KAIMIJA
(odlomak)
Izriem najdublju zahvalnost zemljama Anadoliji i Persiji i gradovima Istambulu, Sofiji i
Jedrenu. Dao Bog pa im na granice i pod zidine ne dolazili slavohlepni Bonjaci s
oslobodilakim namjerama. Od ostalog e se valjda znati i sami sauvati.
A zahvalan sam im jer sam u njima prouio medicinu, logiku, filozofiju, stilistiku i nekoliko
magijskih vjetina. I jer u njima spoznadoh korist vjete laske, utisak dobro proraunate
razmetljivosti, slabost i nepostojanost naela koja ljudi propovijedaju a ne pridravaju ih se,
snagu novca, tvrdou batine, mekotu gajtana, svu ljepotu ene, rajska naselja haiovog dima
i sve strahote gladovanja koje se sprda s obzirima kad potegne da se podmiri.
Hvala tim zemljama i tim gradovima jer sam se u njima dovoljno naoruao za ivot u Bosni.
Toliko dobro da u je moi voljeti a da mi se ona ne naruga, pomoi joj a da me ne popljuje,
prekorjeti je, a da mi se ne osveti.
Vraam se kui nakon toliko godina skitnje, nakon toliko godina straenih nad debelim
knjigama ispunjenim uglavnom pitanjima i nagaanjima. Znam dosta Bonjaka koji su
naukom ili sudbinom prevazili u sebi nagone koristoljublja. Vraali su se kui da pomognu,
spremni na sve mogue rtve. ak i oekujui ih s izvjesnim sladostraem, bez ega nema
sveca. Ove nesrenike niko nije isjekao ni povjeao. Oni su se tiho iznutra rasuli i uutali ili
iz straha od ludila pobjegli.
Ali ja polazim s jasnim namjerama i s toliko zdravlja i zdravog razuma da bi mi tri Bosne
malo bilo.
Svrnem u Jedrene svom starom dobrom uitelju Muslihedinu Uianinu da ga poljubim u
ruku i ujem njegov poslednji savjet.
Starac, poluslijep od slaba svjetla i sitnih slova po debelim knjigama nad kojima kaplje, evo,
ve sedamdeset godina, obradova se kad me vidje. Ali kad u da idem u Bosnu, die desnu
obrvu i u kratkovide oi iz sebe natopi brigu i tihu srdbu.
U Bosnu? ta e ti po Bosni?
Da pomognem, da lijeim, da poduavam, da podrim...
Hm! Zna li ti ta je Bosna?
Sjeam se svakog trenutka proboravljenog u njoj.
Ali Bosna nije ono to ula odmah prime s njenih boja i oblika. Sluaj to u ti rei! Bosna
je najdublji kazan pakla. Ona je loim putem, tvrdom navikom i neizljeivom sumnjom
zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim poloajem otvorena je
najezdama sa sve etiri strane.
Dragi moj, svuda opasnost od drugog obino rei za granicom. U Bosni, ona se vidi u znaku
suprotne vjere, uje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za slinosti da
bi bar oponaali jedinstvo koje je podloga snoljivosti. U Bosni se sve upelo da podvue
razliku. Ja znam da to njeni itelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje su uzrone
tajne opredjeljenja slojeva, estine, iskljuivosti i upornosti trajanja tih opredjeljenja, ja ne
znam. Ali ti savjetujem da ne ide. Hvala ti na savjetu, ali ja idem.
ekaj! Svaku zemlju sile rastonice razvlae najvie na dvje strane, a Bosnu na sve strane.
U takvoj zemlji ne moe biti sree i obilja. Nigdje siromah nije jadniji, ni zima tea, ni glad
ljua, ni razlika uoljivija, ni mrnja poganija i tamnija nego u Bosni. Vjeruje li mi?
174
Vjerujem. Ali ja idem.

Kaimijo, moj najbolji uenie, ne idi! U Bosni te samo nesree ekaju. Ostarjee prije nego
to dozri. Zautae prije nego to uzmogne progovoriti. Sjedi ovdje kraj mene i naslauj
se akonijama to nam ih knjige pruaju. ivot e ti tei u neprekidnim tihim radostima to
krijepe vedrinom i snagom. Ostani!
Moj mnogopotovani uitelju, moram da idem. Goni me neto neodoljivo, neto kao
kurjaka glad, kao skitnika radoznalost, kao pomamna udnja za grijehom, ili - oprosti na
neskromnosti - kao strast propovjednika. Moda u se pokajati. Ali zar je kajanje zbog
uinjenog najtea kazna? Mislim da je tegobnija praznina zbog proputenog!
Hasane Kaimijo, ti ve zna to treba znati. Ne znam samo da li eli ono to treba eljeti.
Bojim se, ti preotro vidi, prebrzo zakljuuje kao hazarder kome je u zalogu uvijek
sopstvena glava, i uri da uini ne pitajui je li sve dozrelo za in. A takve, kasnije, pohode
sumnja, poraz, tih oaj ili neizmjeran gnjev, pa ili se propiju ili pobenave. Jo jednom ti kao
drugi otac preporuujem: ostani! ivjeti u cvijetnim ljepotama mudrosti, u tiinama svetih
saznanja koja su daleko iznad zemaljskih strasti i potreba, pod suncem koje ne pri nego
samo miluje i blago obasjava, nije nikakvo bjeanje od obaveza. Naprotiv! To je obaveza
onog ko shvati ta je vie a ta nie na beskrajnim stepenicama ivota...
Jo dugo me je ubjeivao moj uitelj, kaljucao, mrcao, srkutao aj i zaranjao dug istanao
nos u raskonu ruu, i kuckao dugim starakim kaiprstom o pozamanu knjigu od oko etiri
oke teine. Ali ja ostadoh pri svom. Ruavi, popriasmo jo nepun sat. On me nasavjetova
kojim putem da okrenem, gdje da konaim, kako da noge uvee poslije pranja maem kozjim
lojem da me put ne bije i kundure ne uljaju, pa se restadosmo.
S betnjom o tapu i dugim noem pod dervikim haljetkom zaputih se prema zapadu, rijeen
da za nepun mjesec poljubim prag svom dragom Sarajevu.
Kad zakoraih drumom, uini mi se da sam Boiji poslanik upuen da udesima svog srca i
uma spasi vilajet bosanski i izvede ga - za sedmicu, za mjesec, na stazu ljubavi i blagostanja.
Jo su mi se u glavi puile obmane udne magije kojom knjige zrae. Ali kad sunce opee
potiljak, kad teka kundura sadrije oba lanka, kad crijeva arlauknue za blagoslovnim
teretom hrane, ja zaboravih na svoj uzvieni poziv spasioca. Poeh eljeti sudbinu obinog
hodice u zabaenoj kasabi. I zavidjeti mu to ima pod rukom ibrik vode, sahan mandre i
kakvo-takvo ensko. I to ne pati od elje da sasvim usrei druge, nego u barici svojih malih
zadovoljstava, mudro zaboravlja obaveze, na emu su mu drugi, izgleda, zahvalni.
Saznanje o svojoj izvanrednoj ulozi ubilo je sujetom ili razoarenjem mnogog velikana jo
prije nego to je to postao. Hou li i ja biti potvrda toj tvrdnji mog uitelja? Jer, eto, ni na
prvi konak jo nisam pao, a ve sam samo mlad Bonjak - skitnica koju je neto nakon dugog
izbivanja potjeralo kui.
...
Drago moje rodno Sarajevo,
jest da sam te se ja, Hasan Kaimija, plaho zaelio. Uvijek ljudsko srce vuku zvuci i oblici
zapameni u vrijeme kad se uivalo u carstvu majina krila. I lijepo si mi kad te ovako
svisoka pogleda ovjek koji na tvom sokaku kruh svagdanji nije zaraivao i koji nije osjetio
surovost tvojih zatvorenih kapija i sumnjiavih oiju. Prosto da klekne preda te i pokloni se
udima tvoje ljepote namjernik koji ima dovoljno groa za pojasom, dovoljno da ne mora od
tebe u zajam zaiskati i dovoljno da moe pobjei kad mu ti i ono drugo lice svoje pokae.
Pa poto ja dosad na tvom sokaku hljeb svagdanji zaraivao nisam, niti mi, ini mi se, moe
nauditi surovost tvojih zatvorenih kapija i sumnjiavih oiju, a imam podosta groa za
175
pojasom i u njedrima i imau uvijek dok je ove magije i irokih ejhovskih rukava, dok ja
dolazim ovakav, a tvoji itelji me doekaju ovako, biu sit i zdrav i moi u da ti se divim, a
ti mene da potuje. Ja u tvoju sitniavu sujetu dirati neu.
Ali neu ni kao Gazi Husrefbeg po tebi zidati zadubine, pa da ti meni na kraju odmjeri od
ake do lakta i da ja odem na onaj svijet utnjom i mrnjom zatrovan kao to je odlazila
veina onih koji su ti neko dobro uinili. Neu, da zna, tako mi ovih mojih snanih aka,
hitre dovitljivosti i opsjene za priproste pomou kojih se jedino moe izii s tobom na kraj.
Budi mi zdravo, moje drago Sarajevo, da Bog da i ti jednom bilo prijestonica makar i bez
vladara. Ali za prijestonicu potrebni su irok duh i arija na kojoj je slobodno i viknuti i
preutati. A ti to bar dosad nisi imalo. Kako e imati kad je u te navalio gladan Hercegovac,
lukav Foak, razmetljiv Nikianin, svadljiv Vlasenanin i galamdja Kladnjak, pa se svaki
do nedjelju odjene po eherski i naziva sebe - Sarajlijom, a Sarajlija - nije.
I, molim te, moje drago rodno Sarajevo, primi mene, Hasana Kaimiju na svoje sokake i u
svoje deftere, i ne budi grubo i pakosno prema meni, kao to to ve zna prema svom
roenom biti, nego prui mi ruku, a povjeri duu, inae, ja, Hasan Kaimija, napraviu od tebe
takvu sprdnju, a na te navui takvu nesreu kakvu ne moe ni grdom optereeno nebo.
Hou, tako nam obadvome onaj utljiv Trebevi pomogao!
...
Zatvorih se u tekiju. Zamandalih vrata. Napunih dvije kubure. Naotrih jatagan.
Sjedim povazdan, sam na seiji kraj prozora, i ekam najavljenu silu i strahotu iz Stambola
koja e da ispituje i kanjava. Miran sam. I, kao nikad, - nekakav sam samom sebi lijep i ist.
Mudriji sam za stoljee od onih koji su za mnom ili, pa se povukli, a za dva koplja sam vii
od Frenk Hasanage, koji dolazi s presudom u njedrima i trlja odnjegovane ruke, koje su
podavile tri hiljade carskih protivnika. Jer moje djelo je dovoljno za jedno zdravo i izdrljivo
samopotovanje.
Pa neka doe taj Frenk Hasanaga, ljubazan i otmen gospodin koji je svojim fino
odnjegovanim akama podavio tri hiljade carskih protivnika. Neka doe, neka zove, ipak u
mu kroz prozor proturiti. A ako ba ushtjedne da se bije, jatagan visi spreman na duvaru.
Neko e prije mene na mom pragu poginuti.
ekam dan, no, nedjelju.
Ne putam nikog.
Ali niko i ne navaljuje da ue. Oni s kojima sam se bratimio po krmama zaboravili su u
prvom mamurluku pobratimstva. Oni koje sam uio slovima ostali su nepismeni. Nemaju za
ta da zahvaljuju. Oni koje sam izlijeio zaboravili su bol i razlog za zahvalnost. Oni koje
nisam ni lijeio, ni izlijeio, nemaju potrebe da me potuju. Ja ih i ne oekujem. Ali hoe li
me se sjetiti makar oni kojima sam pomogao da jednom u ivotu osjete neto vie u sebi,
neto svjetlije od prizemnih jadnih zadovoljstava svakodnevice?!
Ponekad neko kucne zorom ili kasno u no, tiho zove. Ne javim se. Frenk Hasanaga je otmen
i lukav gospodin. Izmamie me, glasom komijskog djeteta. I zasuti me pred vratima umom
plaenikih sjeiva.
176
Skender Kulenovi
NA PRAVI PUT SAM TI MAJKO IZIO
Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u etiri duvara.
elo na zemlji pred svojim Allahom
velikim i svemilosnim.
Dervi s tespihom u tekiji.
U mejtefu,
u utoj sufari i bijeloj bradi hodinoj,
ovaj i onaj svijet ugleda:
Po kosi osjeti rosu melea,
na uhu crni apat ejtana,
u srcu prelest saraja dennetskih
i stravu vatara dehennemskih,
pred oima engel stranog Azraila
to duu vadi iz ila roba Boijeg.
Djevojkom,
s ledenog umea pod kuom vodu je
grabila ugumom
i preko sokaka, zavrnutih dimija,
rumenim je listovima trepetala,
kaldrmom grbavom pod kuom
mokrim je nanulama klepetala,
od mukih je oiju bjeala:
ista da doe onome koji joj je zapisan,
kadifa bijela i kap rose sabahske
na njegov dlan.
Na dan
petput je od svog Allaha iskala
taj da joj bude
mlad i pitom
k'o softa
i k'o kadija
pametan.
Uz sokak ga je kroz muebak snivala.
Srmom i jagom u evrme slivala.
Svilom iz grla, podno ga zazivala:
"Koliko je duga zima bila...."
177
Na pjesmu: mjeseinu,
na dlanove: ake rumene Allahu otvorene,
Allah joj njezin,
na dlanu svoje milosti,
spusti sa njezine zvijezde sudbine
duvak pauinast, ucvao zlatima
bogatu udaju:
Te iindije,
ugum i mladost iz ruke joj ispade i
umee ih odnese:
fijaker stade pred avlijskim vratima,
sioe jenije.
Grlo i koljena britka strijepnja presjee.
Srce glomnu.
Glava prekrvi.
"Tako ti velikog straha i milosti,
on da mi bude dobar i ugasan
i ne odmii me u daleku tuinu,
i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!"
Premrlo krto joj tijelo
u feredu,
u kabur tijesan, slijep, zaguljiv
stavie.
K'o ranjeniku,
glavu joj bijelim tulbentom
zavie.
K'o s ovim svijetom,
s rodnom se kuom i umeem,
u umeu suza, majci na prsima,
rastajala.
K'o mejita,
obeznanjenu je u fijaker unesoe,
i dva je ata,
k'o na onaj svijet,
zanesenu ponesoe
i k'o kadifu bijelu i kap rose sabahske
mom je ocu
donesoe.
Usnom i elom,
tri nove ruke poljubi:
svekru, svekrvi, njemu.
I kako tada sakri pred njim oi,
nikad mu vie u njih ne pogleda:
Nit joj bje softa, niti kadija!
178
Pred svitanja,
priguljiv dah i lampu,
uz mrtvi sokak
batrgav mu je korak oslukivala.
Pjanom,
kundure mu ubljuvane odvezivala.
Stranca,
pitomou srne zalud ga je prodobrivala.
Voskom podova i mirisom mivene puti,
svjetlinom odaja i grla,
kajmakom na kahvi,
cimetom jela i tijela,
zalud ga je, zalud doekivala:
Sljeponice nikad joj ne dodirnu
dlanovima dragosti,
ve je istrga kljetima poude.
Poslije svakog poroda,
amijom se mrkom podnimljivala.
Zelene nokte
u tjeme joj je svekrva zarivala:
Bez njenog pitanja
ne dahnu.
U etiri tupa duvara klonulo je othukivala.
"Golemo neto, golemo sam ti skrivila"
- Allaha je
zazivala - svakog klanjanja.
Na tespih uti suze ilibara,
na ute usne: zapis koji ape,
na dlanove: uta, Allahu otvorena sureta,
Allah joj njezin,
prstom svoje milote,
otrese sa njene zvijezde sudbine
rosu vedre rumeni
nr u pomrinama:
Te noi,
ja joj se rodih: sin ko san!
Izaeh joj se iz krvi:
Bjeh joj razgaljenje u grinama.
Odlomih joj se od srca:
Bjeh joj kana bakarna preranim sjedinama.
Bjeh joj sunce u etiri duvara.
Hai tupim modanima.
Ko pjenom smijeha,
sapunicom je omivala butie mi rumene,
179
ko u duu,
u pamune me uvijala pelene.
Dojkom ko hurmom
na usta mi je u beici slazila.
Ko u svoj uvir,
na dojku je uvirala u mene.
Nad dahom mi je strepila ko jasika.
Da joj ostasam Allaha svog je molila
ko jablan uz vodu,
i da joj ubijelim, urumenim,
ko djevojka pod amijom,
i da joj upitomim ko softa pod ahmedijom
dajoj ne budem kockar ni pjanica,
nego sve kole da joj izuim,
i da joj budem
uevan
i ljudevan
i kuevan,
I da se proujem u sedam gradova
pa da me onda na glasu kuom oeni,
pticom iz kafeza,
koja ne zna na em ito,
na em vino raste,
o kojoj se prvi momci izlaguju
petu da su joj i pletenicu vidjeli,
o kojoj krmeljive ebejke apuu
ko o sehari mirisnoj, zakljuanoj.
Kuom i duom
mir i bogatstva da joj rasprostrem,
kuu i duu
bajramskim slastima da joj zalijem,
pa kad joj se vratim iz arije,
podvoljak da mi udobrovolji
sofrom raspjevanom,
nevjestom svjetovanom,
a kad joj od sree i godina
ohlade kapci oinji,
ja,vid joj oinji,
na svojim da je rukama,
sretnu i mrtvu,
u kabur mehki poloim
ko u duek dennetski,
zemlji i Allahu njezinom
da je predadnem pravednu . . .
180
PONORNICA
(odlomak)
Krenuh Memnuni, i odmah me podsijee pomisao da joj je otac jo kod kue. udno e mu
biti otkud to ja poslije toliko godina gazim preko njihovog praga, i otkud sam se sjetio da
vodim Memnunu Gertrudi. Da oekam jo neko vrijeme? Ne, jednostavno u mu rei da
idemo malo da se provozamo.
U papuluku - to prvo vidjeh - nema, sreom, njegovih lak-cipela, znai otiao je u ariju.
Memnuna, primijetila me s prozora, silazi s Nailom niz basamake, ve spremna. U sveanom
je zaru od teke, arkoljubiaste svile.
Kad Fehim, iziavi na cestu, dade konjima lagan kas, na njenom licu, blijedom kao klica u
trapu, spazih neto kao trepet usprhtjelih krila. Spusti velo, na ulici smo. utimo.
Vila predstojnikova, koju je iz vlastitih sredstava sagradila njegova ena, trula grofica,
zaljubljena u divljinu, a nezadovoljna najboljom zgradom koja joj se u kasabi mogla nai,
sija narandasta iz jo mladih voaka na malom grebenu nad ponornicom, i mene, koliko god
mi je to drago radi Memnune, tek sada hvata prava muka od ove posjete.
Ugledavi nas kako se zaustavljamo, predstojnikovica ustade iz cvijea i obradovano nam
poletje na batenska vrata. Baci motiicu kojom je okopavala, skide rukavicu, ljubi
Memnunu i rukuje se sa mnom. Schade, kae, to Gertruda nije tu, odjahala je maloprije sa
naim roakom konjikim oficirom, ali samo neka izvolimo. Danke, gndige Frau, drugi
emo put, mi smo poli u etnju i mislili smo da uzmemo i Gertrudu, danke sehr.
Vraamo se u fijaker, ona ostaje s onim svojim pogledom na meni.
etnja! Ni na kraj pameti mi to nije bilo! Sve inim mimo sebe!
"Pa ba da se malo provozamo, Memnuna," kaem.
uti, na licu joj je nejasan izraz.
"Fehime, vozi dalje."
On lako trznu uzdama.
Pred raskrem na kraju kasabe, zaustavi.
"Kuda emo dalje, beg?"
"Kud voli. Kud je tebi ljepe."
Kolebljivo se obzirui, skrenu desno.
Uini mi se to njegovo desno zbilja ljepe. I Memnuna plovi, vidim joj to po jedva
primjetljivim drhtajima nozdrva; zjenice joj se na trenutke suavaju kao da neto hvata u
daljini.
Ve smo na prestanku polja, na domaku sjekirom prorijeenog okrajka ume, koja, u daljini
modra (evo sam opet djeak!), to joj se vie primiemo, postaje sve zelenija.
Iznad nas magnoveno preletje jato divljih golubova, njih nekoliko, zapravo, odletjee povrh
ume, gledam da li ih to goni jastrijeb; ne, vraaju se na poinak. Gdje li su to danas bili, i
zato nigdje drugdje nisu ostali na prenoe? pitam se, i okrznu me pomisao na tajnu instinkta.
Taj isti instinkt je i u egom ispijenoj travi, pa, ini mi se, i u izbijeljenim lubanjama
krenjaka, koje, ugrijane, iz nje odgrijavaju.
Osjeam ta i vlat i kamen ekaju: no i rosu. To nestrpljenje pred noi koja dolazi, i to
blaenstvo u sigurnosti da dolazi, treperi u enskom podavanju cijelog predjela. Klonuo pred
181
noi, dan odlazi, razlaui, dockan i zaludno, svoje sutonske opale, ilibare, rue, narande
to ih je skrivao u svojoj svjetlosti.
Tako e sutra u zoru odlaziti i no. Slijepci smo i danju i nou, govorim u sebi.
"Hoe li biti dosta, beg?" okrenu mi se Fehim, meu prvim stablima ume.
"Vozi jo malo!"
I Memnuni (vidim, jer se nasloni na mene) ao vratiti se ba sada.
Ulazimo u gustu ve umu, u jelik, iz ijih mrkih iglica i dubine lagano dimi mrak, mirei na
tamjan, i koprenom na koprenu zastire bjelinu ceste.
Gledam u pradrevni mir zasutonjene ume, zateen njime; da mi je, pomislih, jednom postii
ovu ravnoteu slatko uspokojenih estica u kojoj je uma.
Ali ovaj mir odmah mi se otkri kao prividan im mi sljedea pomisao donese u svijest sokove
rastinja u njihovom meusobnom otimanju, neprimjetnu a stranu borbu grana i vrika za
sunce i korijenja za tlo, nametnike brljane i imele po stablima i kronjama, sove i vukove u
umskoj dubini.
"Ba je lijepo", ree Memnuna.
Prizor pred nama izazva joj u oima onu djetinjski zadivljenu razrogaenost kao kad se
nebom stvori duga.
Sunce u zalasku, sad nam iza lea, vodoravnim zracima probijajui se kroza umu pali pred
nama vrike jela uz cestu i po stablima im topi mrku boju, otkrivajui da su od ilibara, te mi
bi kao da nam uma izlazi iz svog mraka u doek sa zapaljenim iracima.
I Fehim, izgleda, uiva, sitno cima pa zatee uzde, uvjebani konji razumiju taj znak, pa kako se to ovdje kae - rahvane, gizdavo ravnomjerno poigravaju, kao da i sami hoe tako da
prou kroz sveani palir plamsavih jela.
Lelujava u svom nestajanju, rasvjeta neosjetno zgasnu, i javi se u meni aljenje slino onome
kad sam kao djeak isto tako gledao kako se gasi duga.
A zapravo je to, osjetih, zbog Memnune: zar sve pred njom mora samo ovako kratko da zasja
pa se ugasi i samo joj pokae da ukleto nema kud iz svoje jave?
Skoih na sic. Fehimu, snebivenom, oteh uzde. Potjerah konje u galop. Kad joj ve nemam
ta drugo, neka bar osjeti ovu ljepotu vonje!
Plove preda mnom sapi pruenih konja, eljnih pravog gibanja, fijaker se zanosi na okukama,
ona mi otraga pada rukama po pleima, moli da usporim, a ja joj samo pomilujem glavu, ne
boj se, kaem.
"Koliko ima do stanice?" pitam Fehima.
Hou! Sve da e propasti u ponor!
"Do Ovareva?" on zgranut. "Bogami, ni do ponoa, sve ovako da vozi! Ruie nas Djed."
Da li on sad neto sluti? Sluge i kmetovi su kao zvijeri.
ibnuh konje opet u galop. Ako ne stignemo na noni, ima jutarnji voz!
"Jesi li ponio neko ebe?" upitah, konji preli u hod na jakoj uzbrdici. "Je li ti hladno?"
okrenuh se Memnuni.
Nema je!
Skoih, jurnuh niz cestu. ula je, dakle, razgovor, shvatila i iskoila iz fijakera!
182
Cesta pusta. Zastajem na prvoj okuci s duom na jeziku: cesta i dalje pusta, zamladila pod
izgrijevom neroenog utapa, Memnune nigdje. Kad je prije toliko odmakla? I ta mi bi pa
da ne okrenuh fijaker odmah, nego ovako bezglavo potrah...
Sreom, okrenuo ga Fehim. Stigao me, zaustavlja; skoih na sic, zgrabih uzde, oinuh
konje...
Najednom, Fehim mi ote uzde i zaustavi.
"Eno je!"
"Gdje?" ustadoh, pregledam cestu. "Ja je ne vidim!"
"Eno u jarku!" pokazuje mi rukom natrag.
Skoih, trim natrag, zbilja! ugledah u jarku ljubiasti sjaj njenog zara na mjeseini... Pala po
zemlji, elom i rukama po obalici nad jarkom.
"Memnuna, sestro, ta ti bi!" uhvatih je za ramena, drmam je.
Skoi, pokua da pobjegne u umu.
epah je.
"Memnuna!" ne znam ta joj govorim.
Vuem je, otima se i u fijakeru, ali kad vidje da ne okreemo stanici, umiri se.
Fehim vozi brzim kasom; utati, najbolje utati. Sjedi pokunjena, skutrena. To u njoj - da se
to moda nije pokajala to se vraa? Ne, neim bi to pokazala, morala pokazati. To je,
oevidno, njen bezizgled, koji joj je postao njen svijet. Sva je sad u njemu kao ova uma u
mraku.
Fehim ne usporava, pa ni na nizbrdicama, gdje sam fijaker gura konje.
Protitravaju ve, kroz prorijeen okrajak ume, svjetla kasabe. Ona, kad napustismo i
posljednja stabla, lebdi pod nama u polju uobruena planinama, u tankoj snenoj izmaglici
pod izgrijalim utapom.
Stigosmo u pristojno vrijeme. Razvedrenje kod ukuana kad Memnuni na licu vidjee
veselost i ue joj isto takav glas: utjeila se, Bogu hvala, i sve e, akobogda, biti dobro.
Pokuavam i ja da glumim tu njihovu iskrenu i tu Memnuninu vjetaku razvedrenost.
Vraam se kui. elim upravo da sve ovo prespavam.
Zaista, sve prespavati. Legoh. Od visokog utapa svijetloplava traka po dnu zidova, i s nje i
obasjanog oraha tanak odsjaj u sobi.
Da odem sutra Memnuninom ocu i nekako ga umilim za Tahirbega? Ne, moda najprije
odem Tahirbegu u eher? Moda je on ljut i na Memnunu? Moda neto lei meu njima?
"Eto vas tamo" , ponavljam Senijine rijei iz pisma, vrag sve neka nosi kud je ponio!
Nemoan sam u svemu. Vratiu se u Kairo, u bijeli svijet, i nikad vie ovamo. Spavati,
spavati.
183
HILJADU I JEDNA NO
Prijevod: Esad Durakovi

etrdeset i deveta no
Kad nastupi etrdeset i deveta no, ona ree:
- ula sam, sretni care, da je djevojka pila i pojila arkana dok mu pie razum ne pomuti i
dok ga ljubav prema njoj ne omami, a onda se ona obrati jednoj slukinji:
- Merdana, daj nam kakav muziki instrument.
- Sluam i pokoravam se odgovori djevojka, koja se izgubi na tren pa donese damaku
tamburu, perzijsku harfu, tatarsku flautu i egipatski kanun.
Djevojka uze tamburu, natima strune i zapjeva glasom njenijim od lahora i slaim od
rajskog izvora:
Nek Allah oprosti oima to suze izmamie,
to tolike strijele tvoji pogledi bacie!
Ljubavnik je tiranin prema voljenoj osobi
Ne moe njean, nit' milostiv moe biti
Neka je sretno oko to zbog tebe nou bdije,
Blago srcu koje za te strasno bije.
Na smrt me ti osudi, moj gospodaru;
ivotom te iskupih, sudijo i vladaru.
Zatim djevojka ustade drei instrument i zapjeva na svome jeziku tako da uzbudi
arkana. Najzad, njihova gospodarica zapjeva pa ree:
- Muslimane, zar nisi razumio ta kaem?
- Nisam, ali me uzbudila ljepota tvojih prstiju.
- ta e uiniti ako ti zapjevam na arapskom? nasmija se djevojka.
- Izbezumit u se ree arkan, a djevojka uze tamburu, promijeni melodiju i zapjeva
Teko mi se s dragim rastati
To nikako ne mogu podnijeti.
Na tri naina dragi me muio:
Nemarom, nepanjom pa me ostavio.
Volim dragog koji me plijenio
Ljepotom pa me tunu ostavio.
Kada otpjeva pjesmu, djevojka pogleda arkana i vidje da je omamljen, da se opruio
meu njima jedno vrijeme. im doe k sebi i sjeti se pjesme, on opet pade u trans, pa se
arkan i djevojka dohvatie pia i nisu prestajali igrati se i zabavljati dok dan ne poe
izmicati i no svoja krila iriti. Djevojka ode u spavaonicu, a kada arkan upita gdje je,
rekoe mu da je otila na spavanje.
184
- Neka je Allah zatiti i sauva! na to e arkan.

Poto osvanu jutro, jedna djevojka doe i ree mu:
- Zove te moja gospodarica.
On poe za njom i kada prie njenoj sobi, djevojke ga uvedoe uz pratnju defova i
pjesama, te se arkan nae pred jednom kapijom od slonove kosti, ukraenom biserima i
draguljima. Poto uoe, obree se u jednoj velikoj prostoriji u ijem proelju bijae
ogromna galerija zastrta raznovrsnom svilom, a oko galerije bijahu otvoreni prozori s
pogledom na drvee i potoke. Tu su se nalazili kipovi u koje je ulazio zrak tako da su se u
njihovim upljinama pokretale neke naprave i posmatra je imao utisak da govore.
Djevojka je sjedjela i posmatrala ih, a kada ugleda arkana poe mu u susret, uze ga za
ruku pa ga posadi pored sebe i upita kako je no proveo. arkan se pomoli za nju, te
sjedoe da razgovaraju. Djevojka mu ree:
- Zna li neto o dvoje zaljubljenih koji zbog ljubavi stradaju?
- Znam stihove o tome odgovori rkan.
- Da ujem podstaknu ga djevojka, a on poe recitirati:
Ne, ja ne otkrivam ljubav Azzinu
Jer ona meni vjeruje na rije zadanu.
Sveenici i svi kojima sam rije dao
Plau to sam toliko stradao.
Kad bi oni kao ja jednu rije njenu uli,
Pred mojom Azzom bi niice pali.
Poto ga saslua, djevojka ree:
- Kusejjir je bio veoma rjeit, jer je tako velianstveno opisivao Azzu u stihovima:
Kada bi se s jarkim suncem takmiila,
Ljepotom bi ga svojom ona pobijedila.
Al' mnoga je ena Azzu mi kudila
Lica im se, Boe, u opanke pretvorila!
Zatim djevojka nastavi:
- Priaju da je Azza bila besprimjerno lijepa a onda se obrati arkanu: - ako zna neki
Demilov stih, kai nam.
- Znam ih bolje nego bilo koje druge prihvati arkan i kaza Demilove stihove:
Ti eli jedino pogibiju moju,
A ja neu nita nego ljubav tvoju.
- Ba si se lijepo pokazao careviu ree djevojka. ta li je htjela Azza uiniti Demilu
kada je kazao onaj stih: "Ti eli jedino pogibiju moju"?
- Htjela mu je uiniti, gospoo ree arkan isto ono to ti hoe meni, premda te ni to
nee zadovoljiti.
Djevojka se nasmija arkanovim rijeima, te nastavie piti do kraja dana i dok ne pade
mrkla no. Tada djevojka ode u svoju spavau sobu, a arkan u svoju. im osvanu jutro i
arkan se probudi, dooe mu djevojke s defovima i drugim muzikim instrumentima, kao
185
i obino, pa poljubie tlo pred njim i rekoe:

- Izvoli, naa gospoa eka da doe.
arkan ustade i poe okruen djevojkama koje su udarale u defove dok ne izae iz te odaje
i ue u drugu, veu od prve, gdje su bile stotine ptica i zvijeri koje se ne daju opisati.
arkan se zabezeknu onim to vidje na tome mjestu, te izgovori stihove:
Moj suparnik kida joj plodove s erdana,
Bisere s grudi, zlata nanizana.
Srebrena se vrela iz tebe izljevaju,
Ruiasti obrazi na alivin podsjeaju.
K'o da ljubiica oponaa boje njene:
Plave oi tamno osjenene.
Kada djevojka ugleda arkana, ustade prema njemu, uze ga za ruku i posadi pored sebe
rekavi:
- Ti si sin cara Omera an-Numana. Zna li, onda, dobro igrati ah?
- Znam, ali ne budi onakva kao to je pjesnik kazao:
Velim: Ljubav me gri i poputa,
Gutljaj ljubavi e mi utoljava.
Dragoj koju volim ah sam donio:
I bijelim i crnim uzalud sam igrao
Kao da kralj na mjestu topa stoji,
K'o da hoe s kraljicama da se bori.
Dospijem li do smisla pogleda njenoga
Eto, prijatelji, moga asa smrtnoga.
Djevojka mu donese ah, pa poe igrati s njim i kad god bi arkan htio pogledati njen
potez, pogledao bi u njeno lice, te bi stavljao konja na mjesto lovca, a lovca na mjesto
konja. Djevojka se nasmija:
- Ako nastavi tako igrati, onda ti nita ne zna.
- To je prva partija i nemoj je raunati odgovori arkan.
Kad ga djevojka pobijedi, on namjesti figure i ponovo zaigra, ali ona ga ponovo pobijedi
drugi, trei, etvrti, peti put, a onda mu se obrati:
- U svemu te pobjeujem.
- Lijepo mi je, gospo, da gubim s nekim kao to si ti.
Zatim djevojka naloi da donesu jelo, te oni jedoe i oprae ruke. Onda naredi da donesu
pie i popie, pa djevojka uze kanun na kome je znala dobro svirati, te otpjeva stihove:
Kao da nas sudbina as sputava, as oslobaa;
Kao da nas k sebi vue, a onda nas odagnava.
Pij kad je dobra, ako moe piti;
Ako me ne ostavi, nastavi pjevati.
186
Uivali su tako sve do noi, i taj dan bijae ljepi od prethodnoga. A kad nastupi no,
djevojka ode u svoju, a arkan u svoju spavaonicu i prespavae do jutra. Onda mu dooe
djevojke s defovima i drugim instrumentima, pa ga povedoe kao i obino do djevojke
koja skoi im ga vidje, uhvati ga za ruku, posadi pored sebe i upita kako je proveo no.
On joj uputi dovu za dug ivot, a ona uze tamburu i poe kazivati stihove:
Nipoto nemoj rastanku teiti,
Jer gorko je rastanak kuati;
I sunce u asu kad pone zalaziti
Zbog bolnog rastanka pouti.
Dok su se oni tako zabavljali, odjednom zaue buku, osvrnue se i ugledae kako im
prilaze mukarci i mladii koji su veinom bili patriciji sa isukanim sabljama to su se
presijavale. Vikali su na svome jeziku:
- Uhvatili smo te arkane, i budi siguran da e stradati!
Kada to u, arkan pomisli: "Moda me ova lijepa djevojka prevarila i zadrala me dok ne
dou njeni ljudi. To su oni patriciji kojima me plaila. Ja sam kriv to sam samog sebe
doveo u propast!"
Zatim se osvrnu prema djevojci da je ukori, ali vidje da je problijedjela, te ona skoi
viui:
- Ko ste vi?
- asna carice i jedinstveni biseru! odgovori patricij koji ih je predvodio. Zar ne zna
ko je taj pored tebe?
- Ne poznajem ga. Ko je on? upita djevojka.
- To je razara zemalja i gospodar vitezova! To je arkan, sin cara Omera an-Numana, on
osvaja tvrave i sva neosvojiva mjesta. Vijest o njemu stigla je do cara Harduba, tvoga
oca. Obavijestila ga je starica Zatuddavahi i tvoj otac a na gospodar uvjerio se da je istina
ono to mu je starica prenijela. Ti si, evo, pomogla vojsci naoj tako to si epala ovoga
opakog lava.
Kad u patricija, djevojka ga pogleda i upita:
- Kako se zove?
- Zovem se Masura, sin tvog roba Masura ibn Kaarda, patricija nad patricijima.
- Kako si uao ovamo bez moga doputenja?
- Gospodarice odgovori patricij kada sam stigao do vrata, nije me zaustavio ni dvorjan,
ni vratar. Naprotiv, svi vratari poli su ispred nas kao i obino. Jedino kada doe neko ko
nije na, oni ga ostavljaju da eka pred vratima dok ne dobiju dozvolu za ulazak. Sada nije
vrijeme za duge razgovore, jer car eka da se vratimo s ovim careviem koji je prava iskra
to moe zapaliti islamsku vojsku. Car hoe da ga ubije, pa e njegova vojska otii tamo
odakle je i dola, a mi neemo ni morati da se borimo.
Djevojka mu ree:
- To zaista nisu lijepe rijei, a starica Zatuddavahi je slagala jer ona ne zna istinu. Tako mi
Isusa, ovaj ovdje nije arkan, niti je moj zarobljenik, ve obian ovjek koji nam je doao,
zatraio gostopirimstvo i mi smo ga ugostili. I kada bismo bili sigurni da je to arkan, kada
bismo u to bili vrsto uvjereni, ne prilii mome dostojanstvu da vam ga izrui jer je pod
187
mojom zatitom. Ne tjerajte me da varam svoga gosta i nemojte me sramotiti, ve se vrati

caru, mome ocu, poljubi zemlju pred njim i reci mu da nije tano ono to mu je kazala
Zatuddavahi.
- Abrizo ree joj patricij Masura caru se mogu vratiti jedino s njegovim neprijateljem.
- Teko tebi! naljuti se djevojka. Kako se usuuje tako govoriti? Vrati mu se s ovim
odgovorom i nee ti zamjeriti.
- Ne vraam se bez njega bio je uporan Masura.
Djevojino lice promijeni boju:
- Ne priaj mnogo i ne brbljaj. Ovaj ovjek nam ne bi doao da nije siguran da moe
nasrnuti na stotinu konjanika. Kad bih mu rekla: "Ti si arkan, sin Omera an-Numana", on
bi odgovorio: "Jesam". Meutim, vi mu se ne moete suprotstaviti. Ako ga napadnete, on
nee odstupiti dok vas sve ovdje ne pobije. Evo ga kod mene i ja vam ga predajem s
maem i titom.
- Ako sam siguran od tvoga gnjeva ree Masura nisam siguran od gnjeva tvoga oca.
Kad je vidim arkana, dat u znak patricijima, a oni e ga zarobiti i odvesti ga ponienog
caru.
uvi te rijei, djevojka odgovori:
- Nee tako biti! To su gluposti, jer ovaj ovjek je sam, a vas ima stotinu. Ako hoete da se
ogledate s njim, izaite mu na mejdan jedan po jedan, da bi car znao ko je od vas junak...
eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
188
HILJADU I JEDNA NO
Preveo: Fehim Spaho

etrdeset i deveta no
Na to ona naredi robinji: "Merdano, donesi nam algiju". "Sluam i pokoravam se", ree
robinja i odmah ode, te donese amsku lutnju, perzijsku harfu, tatarsku zurnu i misirsku
citaru (kanun). Ona sada uzme lutnju, uduzeni joj ice, a onda zapjeva umiljatim glasom, koji
je bio ugodniji od blagog povjetarca i slagji od Tesnim vode...
Poto je ona svoju pjesmu dovrila, ustane jedna robinja i uzme neku algiju, pa zapjeva uz
nju nekoliko stihova u grkom jeziku i to tako krasno, da je to erkana zaaralo. Za tim
zapjeva opet gospodarica isto tako grki, a onda zapita erkana:
"Muslime, jesi li razumio ta velim?" "Nijesam", odvrati joj on, "ali me je zaarala ljepota
tvojih prsta". Ona se na to nasmije, pa mu ree: "A ta e initi, kad ti zapjevam arapski?"
"Onda u sasvirn pamet izgubiti", odvrati joj on, na to ona uze algiju, promijeni kajdu
pa onda zapjeva...
Kad je svrila pjesmu, pogleda u erkana, kad li se on do kraja onesvijestio i pruio se po
seiji. Kad je opet doao sebi, sjeti se pjesme, razveseli se i sjede, da pije s njome. Tako su se
zabavljali pivom i pjesmom itav dan, a kad je no razastrla svoja krila, ustade ona i ode.
erkan iza tog upita za nju, a robinje mu kau, da je otila u lonicu, na to on odvrati: "Neka
je Bog uva!"
Sutra u jutru dogje robinja i kae erkanu: "Moja te gospodarica zove sebi". On odmah skoi,
te pogje za robinjom, a kad su se pribliili mjestu, gdje je njena gospodarica bila, doekaju ga
robinje s defovima i pjesmama i tako ga doprate do velikih vrata, koja su bila izragjena od
slonove kosti, a nakiena biserom i dragim kamenjem. Kad stupi unutra, ukae se pred njim
velika soba, kojoj je u proelju bio prostran divan, zastrt raznovrsnom svilom. Oko ovog
divana stajahu otvoreni prozori, koji su pruali pogled na drvee i rijeke. U sobi bijahu
poredani ljudski kipovi, u koje je zrak ulazio pa im unutra pokretao nekakve instrumente, da
se gledaocu priinjalo kao da govore. Djevojka je sjedila u toj sobi i gledala u ove kipove.
Kad ona opazi erkana, skoi na noge prema njemu, upita ga kako je spavao, a onda ga uzme
za ruku i posadi pokraj sebe, pa ga upita: "Zna li kakvu pjesmu o zaljubljenim?" "Znam
neto", odvrati joj on. "Daj mi zapjevaj", zamoli ga ona. On je poslua i zapjeva joj stihove
pjesnika El-Kutajira, kojima je on opjevao svoju dragu Izzetu. Kad je on dovrio pjesmu,
ree mu ona: "Zbilja El-Kutajir je bio rjeit pjesnik, znao je birati izraze, kad je opisivao
Izzetu, a veli se, da je i Izzeta bila savrena ljepotica. Nego ako ti zna togod od Demila,
daj nam zapjevaj". "Znam od njeg vie, nego i od jednog drugog", ree joj erkan i
zapjeva joj nekoliko stihova, od kojih je zadnji bio: Ti eli samo moju smrt, nita drugo, a ja
nemam druge elje osim tebe!"
Kad ona saslua i ove stihove, ree erkanu: "uje li careviu, ta je htjela Butajna s
Demilom, pa da je on rekao onaj stih: Ti eli samo moju smrt nita drugo?" "Moja
gospodarice", odvrati joj erkan, "Ona je htjela s njim ono isto, to ti hoe sa mnom, pa ti i
opet nije dosta". Ona se na to samo nasmija.
Na to opet zaponu piti i tako provedu itav dan. Kad se smrklo ode djevojka u svoju
lonicu, a i erkan legne na svom mjestu. Kad se on sutra dan probudio, dogju opet robinje s
defovima i ostalom algijom, te po obiaju poljube zemlju pred njim i kau mu: "Izvoli, naa
te gospodarica zove sebi". erkan odmah ustane, a robinje oko njega, svirajui, te ga tako
189
izvedu iz one kue u drugu veu, u kojoj bijahu razni kipovi i slike od ptica i ivotinja, da se
to ne moe opisati i to erkana silno zaudi.
Kad ga djevojka opazi, skoi prema njemu na noge, uzme ga za ruku i kraj sebe, a onda mu
ree: "Ti si sin cara Omera Numana, pa da li se zna dobro igrati aha?" "Znam", odgovori
joj on. Na to donesu ah, te sjedu da se igraju, ali erkan, kad god je htio, da pomakne koju
figuru, pogledao bi nju u lice, pa bi mjesto topa pomaknuo konja ili obratno. Ona se tome
smijala, pa mu ree: "Ako ti tako igra, onda ti nita ne zna!" "Ovo je prvi put", ree joj
on, "nemoj brojiti!" Poto ga je nadigrala, nastave drugu ruku, ali ga ona opet nadigra i tako
je to ilo do pet puta, na to mu ona ree: "Ti u svaem bude pobijegjen". "Moja
gospodarice" ree joj on "lijepo je biti od tebe pobijegjen". Ona na to naredi, da se donese
jelo, te jedu, pa poto su oprali ruke ree ona, da se donese vino. Kad su zasjeli, da piju,
uzme ona citaru, uz koju je ona umjetniki svirala, pa zasvira i zapjeva...
Tako su oni proveli i ovaj dan u veselju, koji im je proao jo ugodnije, nego oni pregjanji.
U veer odu po obiaju svako u svoju lonicu, a u jutro dogju po erkana opet robinje s
defovima i ostalom muzikom i uzmu ga, te odvedu njojzi. Ona ga isto onako doeka kao i
prije, posadi ga kraj sebe, pa uzme lutnju i zapjeva...
Dok su se oni tako zabavljali, na jednom ih prekine nekakva galama, oni se okrenu i opaze
nekakvih ljudi i mladia, koji su ili njima, a veina ih bijahu patrici s golim sabljama u ruci,
a megju sobom govorahu grki: "erkane, sad si nam pao u ake! Budi siguran svoje smrti!"
Kad to uje erkan, pomisli u sebi: "Da me nije moda ova krasna djevojka prevarila i
zadrala me, dok dogju njeni ljudi, koji se zovu patrici i kojima me ona toliko straila. Ali ja
sam najkrivlji, koji sam se sobom bacio u propast." Za tim se okrene robinji, da je kara, ali
odmah opazi, kako je u licu problijedila. U to ona skoi na noge, pa im povie: "Ko ste vi?"
"O plemenita kraljice i skupocjeni biseru", odgovori joj patrik to je iao naprijed "zar ti
ne zna, ko je to, to je kod tebe? "Ja ga ne poznajem, ko je?" priupita ona. "To ti je
razruitelj gradova i konjanik nad konjanicima erkan sin Omera Numana. To ti je onaj, koji
je osvojio i zauzeo najtvrgje gradove. Za njega je uo tvoj otac kralj Hardb od starice Zatud1
Devahije i uvjerio se iz njena pripovijedanja, da je on ovdje. Eto ti si dakle uinila pomo
grkoj vojsci, to si toga prokletoga lava uhvatila". Kad je ona sasluala ovog patrika, upravi
pogled u njega, pa ga upita: "Kako ti je ime?" Meni je ime Mare bin Mre erde, a
ja sam patrik nad patricima", kae joj on. "A kako si ti mogao unii meni, dok ti ja ne
dozvolim", upita ga ona dalje. "Moja gospodarice", odvrati joj on "kad sam ja doao na vrata,
nije me zadrao nikakav dvoranin niti vratar, nego su dapae svi ustali preda mnom i
dopratili me ovamo, kao to je i do sada bio obiaj, a kad ko god drugi osim nas dogje, onda
eka na vratima, dok mu dogje dozvola da unigje. Ali ovo nije vrijeme, da duljimo, jer kralj
eka, da mu dovedemo ovoga cara, koji je raspaljena iskra u islamskoj vojsci, da ga pogubi i
da poalje njegovu vojsku odakle je i dola, a da nam se ne treba s njima ni boriti i oko tog se
muiti".
Kad to uje djevojka, ree mu: "To nijesu lijepe rijei; starica Zatud-Devahi je slagala, jer
nije upuena u pravu istinu. Tako mi Mesiha, ovo kod mene nije erkan, niti sam ga ja
zarobila, nego je ovo sasvim drugi ovjek, koji je doao nama u goste, pa smo ga i pogostili,
pa ba ako se mi i uvjerimo, da je on zaista erkan i ne budemo u tom imali nikakve sumnje,
to opet ne doputa meni moje ljudstvo, da vam ga izruim, jer je doao pod moje okrilje i na
moju rije. Nego nemojte me prisiliti, da prevarim svoga gosta i ne sramotite me pred
svijetom, nego se ti vrati mome ocu kralju, pa poljubi zemlju pred njim i kai mu, da stvar
1
Zatud-Devahi znai donositeljica nesrea. (F. Spaho)
190
nije onaka, kako mu je Zatud-Devahi kazala". "Ebrizo" odvrati joj Masure, "Ja se bez njega
ne mogu vratiti kralju". Ona se rasrdi pa mu povie: "Teko tebi, kako se ti usugjuje tako
govoriti! Ti se vrati i odgovori, kako "sam ti rekla, pa te se vie nita ne tie!" "Ja se bez
njega ne vraam", ree Masure odreito, a ona problijedi, pa mu odvrati: "Ne brbljaj mnogo,
jer ovaj ovjek ne bi nama doao, da se nije pouzdao u se, da se sam iznese sa stotinu
konjanika. A da ga ti upita, da li je on erkan, on bi ti odgovorio, da jest, ali vi ipak ne
moete na njeg navaliti, jer da to uinite, ne bi se ni jedan iv povratio, nego bi sve pobio, to
ima ovdje. On je evo ovdje i ja u vam ga dovesti sa sabljom i ostalom spremom".
uvi to Masura, ree joj: "Kad ja budem i osiguran od tvoje srdbe, nijesam siguran od tvog
oca. Dok ja njega vidim, dau znak patricima, pa e ga oni uhvatiti i odvesti kralju". "To
ne moe biti tako" kae mu ona "jer je to bezobrazno. On je, jedan a vas je stotina patrika,
nego ako se elite s njime boriti, odaberite se jedan po jedan, pa neka i kralj vidi, koji ste
najbolji junak".
(Behar, V/1904-1905)
191
povelja bana Kulina

prema dubrovakom prijepisu iz oko 1205. godine

o o
o
II
"stariji prijepis" Kulinove povelje

iz perioda 1189-1205.
U ovoj povelji zanimljiva je ligatura , nain pisanja slova predstavlja prijelaz prema
minuskulnom , slovo ima noviji oblik c, kao i u prijepisu iz 1205, a erv nema poprenu
liniju .
o
()
()
()
III
IV
Tvrtko Kotromani
7. februar (1376.)
oo
oo
oo
oo
o o o oo
o o o o o oo
o o o
o o o
o oo
(Miklosi, CLXXVI)
kralj Tvrtko Kotromani
kralj Dabia
VI
VII
gotske rune u Brezi futhark
glagoljica u zborniku krstjanina Radosava
VIII
Radosavljev zbornik kolofon i glagoljska stranica
IX
ajniko evanelje glagoljska stranica
ajniko evanelje zapis brzopisom na marginama
XI
Divoevo evanelje
XII
XIII
XIV
Mletaki zbornik
XV
XVI
XVII
XVIII
Kopitarovo evanelje
XIX
Historija pisama
-3300
sumerske ploice iz Ururka: najstarije potvreno pismo otkriveno u

Mesopotamiji (piktogrami i biljeenje brojeva)
-3200
razvoj hijeroglifa u Egiptu
-2800
piktografska pisma postaju klinasta
-2500
sumersko klinasto pismo koristi se za transkripciju semitskog, akadskog

jezika
-2300
civilizacija u dolini Inda (Harapa i Moheno-Daro): bakrene ploice i

peati; razvoj knjievnosti u usponu sumerske dinastije Ur
-1800
postojanje na Kreti pisma nazvanog ''linearno A'' (otkriveno 1900.) na

ploicama, u ruevinama Knososa jo nije deifrirano
-1600
Hetiti zauzimaju Babilon; hetitsko hijeroglifsko pismo
-1500
alfabetsko pismo na Sinaju: trideset znakova hijeroglifskog izgleda

Indoevropljani doseljavaju u Indiju; sastavljanje Rg-Ved
-1400
u Kini: religijski tekstovi ugravirani na kostima ili na kornjainim oklopima

u Ugaritu (u dananjoj Siriji): pojava klinastog pisma (trideset znakova)
-1300
pojavljivanje alfabeta kod Feniana (danas Liban) od 22 slova (suglasnika)

to je pretea alfabeta veine semitskih i indoevropskih jezika
-1200
prve inskripcije feniki urezane na sarkofagu u Biblosu
-1000
feniki konsonantski (suglasniki) alfabet iri se po Mediteranu i u Indiji
-800
Grci stvaraju vlastiti alfabet polazei od aramejskog (zasnovanog na

fenikom), s tim to biljee i vokale (samoglasnike)
-700
latinsko pismo izvedeno iz etrurskog i grkog pisma; u Egiptu se pojavljuje

oficijelni brzopis nazvan demotiko pismo
-600
pojava hebrejskog pisma izvedenog iz aramejskog i fenikog pisma
-300
koptsko pismo u Egiptu
-200
Natpis na ''kamenu iz Rozeta'' na osnovu kojega e 1700 godina kasnije

biti deifrirani egipatski hijeroglifi (ampolion). Natpis je napisan na tri
pisma: hijeroglifskom, demotskom i grkom.
''0''
izumijevanje papira u Kini
100
pojava kurzivnih latininih pisama
200
prvi steci Maja u Centralnoj Americi
600
irenje islama, pojava Kur'ana (arapsko konsonantsko pismo izvedeno je

iz aramejskog)
700
u Japanu se usvaja kinesko pismo
800
kristijanizacija Slavena; iriliki alfabet se formira na osnovu grkoga

pisma
1000
izumijevanje u Kini pokretnih tamparskih slova od keramike
1100
proizvodnja papira u Francuskoj
1300
u Koreji prva tamparija sa pokretnim slovima; u Kini prva tampana

knjiga (pokretnim metalnim slovima); razvoj asteke civilizacije u Meksiku
1455
Gutenberg tampa Bibliju
XX
1. staro semitsko alef, 2. staro kretsko,

3. grko klasino alfa, 4. kvadratna
kapitala, 5. rustina kapitala, 6. unicijala,
7. obla glagoljica, 8. uglata glagoljica, 9.
glagoljica kurziv, 10. irilica ustav, 11.
bosanica, 12. tampana bosanica
1. egipatski hijeroglif, 2. staro semitsko

beth, 3. kretski znak, 4. ranogrko beta,
5. zapadnogrko i lat. arhajsko, 6.
kvadratna kapitala, 7. najstarija
glagoljica, 8. hrv. uglata glagoljica, 9.
glagoljica kurziv, 10. irilica ustav, 11.
irilski brzopis, 12. bosanica
1. egipatski hijeroglif, 2. st. semitsko
gimel, 3. grko, 4. etruansko, 5.
rimsko arhajsko, 6. klasina rimska
kapitala, 7. najstarija glagoljica, 8. hrv.
uglata glagoljica, 9. glagoljiki kurziv, 10.
najstarija irilica, 11. irilica ustav, 12.
irilica brzopis
1. najstariji semitski znak daleth, 2.

feniki znak, 3. grko klasino delta, 4.
klasina latinska kvadratna kapitala, 5.
unicijala, 6. karolina minuskula, 7. obla
bug. glagoljica, 8. 9. kurzivna glagoljica,
10. najstarija epigrafska irilica, 11.
irilica ustav, 12. irilica brzopis
1. Feniko he, 2. kretsko, 3. grko

klasino, 4. latinska kapitala rustina, 5.
rimska kurziva 6. unicijala, 7. najstarija
glagoljica kurziv, 10. najstarija
epigrafska irilica, 11. irilica ustav, 12.
irilski brzopis
1. Feniko he, 2. kretsko, 3. grko

klasino, 4. latinska kapitala rustina, 5.
rimska kurziva 6. unicijala, 7. najstarija
glagoljica kurziv, 10. najstarija
irilski brzopis
XXI
1. kvadratna kapitala, 2. unicijala, 3.

kurzivna minuskula, 4. semincijala, 5.
beneventana, 6. karolina majuskula, 7.
obla bug. glagoljica, 8. hrv. uglata
glagoljica, 9. kurzivna glagoljica, 10.
najstarija epigrafska irilica, 11. irilski
ustav, 12. kurzivna irilica
1. staro semitsko het, 2. feniko, 3.
etruansko pismo, 4. grko klasino eta
istovjetno s klasinim latinskim h, 5.
majuskulni kurziv, 6. unicijala, 7. bug.
obla glagoljica, 8. hrvatska uglata
glagoljica, 9. glagoljica kurziv, 10.
irilica kurziv
1. egipatski hijeroglif, 2. starosemitsko
(feniko) jod, 3. therski znak, 4. gr.
arhajsko, 5. gr. klasino jota, 6. rimska
kapitala, 7. obla glagoljica - ie, 8. uglata
glagoljica - ie, 9. obla glagoljica i, 10.
uglata glagoljica i, 11. epigrafska
irilica, 12. irilski poluustav
1. ranosemitski znak, 2. feniko kaf, 3.
egipatsko demotsko, 4. najstarije grko,
5. grko klasino kapa, 6. klasina
rimska kapitala, 7. najstarija epigrafska
irilica, 8. irilica ustav, 9. irilica kurziv,
10. najstarija glagoljica, 11. hrv. uglata
glagoljica, 12. kurzivna glagoljica
1. starosemitsko lamed, 2. ranogrko
pismo, 3. klasino grko lambda, 4. rim.
kolonijalno pismo, 5. lat. kvadratna
kapitala, 6. unicijala, 7. najstarija
kurzivna irilica, 10. obla bug. glagoljica,
11. uglata hrv. glagoljica, 12. kurzivna
glagoljica
1. egipatski hijeroglif, 2. feniko pismo,
3. starosemitsko mem, 4. gr. klasino
mi, 5. rimska kvadratna kapitala, 6.
unicijala, 7. bug. obla glagoljica, 9.
kurzivna glagoljica, 10. najstarija
kurzivna irilica
XXII
1. egipatski hijeroglif, 2. ranosemitski

znak, 3. feniko nun, 4. grko arhaino i
etruansko, 5. grko klasino ny, 6.
klasina rimskla kapitala, 7. najstarija
irilica kurziv, 10. najstarija glagoljica,
11. hrvatska uglata glagoljica, 12.
kurzivna glagoljica
1. egipatski hijeroglif, 2. ranofeniko ajin,
3. grko klasino omikron, 4. klasina
rimska kvadratna kapitala, 5. rimski
kurziv, 6. unicijala, 7. najstarija
irilica kurziv, 10. najstarija glagoljica,
11. hrv. uglata glagoljica, 12. glagoljica
kurziv
1. najstarije feniko i kretsko pismo, 2.
staro istono grko pismo, 3. grko
klasino pi, 4. arhaino latinsko i
etruansko, 5. klasina rimska kapitala,
6. rimski kurziv, 7. najstarija epigrafska
irilica, 8. irilica ustav, 9. irilica kurziv,
10. najstarija glagoljica, 11. hrvatska
uglata glagoljica, 12. kurzivna glagoljica
1. starosemitsko re, 2. grko arhaino,
3. zapadnogrko, 4. gr. klasino ro, 5.
latinsko arhaino, 6. rimska klasina
kapitala, 7. najstarija epigrafska irilica,
8. irilica ustav, 9. irilica kurziv, 10.
najstarija glagoljica, 11. hrvatska uglata
(feniko) sin, 3. etruansko pismo, 4.
grko arhajsko, 5. rimska kvadratna
kapitala, 6. grka klasina sigma, 7.
najstarija epigrafska irilica, 8. irilica
ustav, 9. irilica kurziv, 10. najstarija
1. najstarija obla glagoljica, 2. hrvatska
uglata glagoljica, 3. kurzivna glagoljica,
4. epigrafska irilica, 5. irilica ustav, 6.
bosanica, t: 7. najstarija obla
kurzivna glagoljica, 10. irilica ustav, 11.
irilica poluustav, 12. bosanica
XXIII
1. sinajsko pismo, 2. feniko i kretsko, 3.

etruanski znak, 4. grko tan, 5. lat.
kolonijalna pisma, 6. rimska kvadratna
kapitala, 7. najstarija epigrafska irilica, 8.
irilica ustav, 9. irilica kurziv, 10. najstarija
1. spomenik kralja Mee, 2. kretski znak, 3.
zap. grko ipsilon, 4. latinska kvadratna
kapitala, 5. rustina kapitala, 6. unicijala, 7.
najstarija epigrafska irilica, 8. irilica
ustav, 9. obla glagoljica, 10. uglata
glagoljica, 11. obla glagoljica ju, 12. uglata
glagoljica ju
(feniko) vau, 3. zap. grko ipsilon, 4.
grka beta (vita), 5. rimsko arhaino pismo,
6. unicijala, 7. najstarija epigrafska irilica,
8. irilica ustav, 9. varijanta bosanice, 10.
najstarija obla glagoljica, 11. hrv. uglata
1. egipatski hijeroglif, 2. sinajsko pismo, 3.
gr. arhaino, 4. gr. klasino, 5. kvadratna
kapitala, 6. beneventana, 7. irilica ustav,
8. irilica poluustav, 9. kurzivna irilica, 10.
obla glagoljica, 11. uglata glagoljica, 12.
kurzivna glagoljica
1. najstariji epigrafi, 2. irilica ustav, 3.

varijanta bosanice, 4. najstarija obla
glagoljica, 5. uglata glagoljica, 6. glagoljica
kurziv
1. najstarija obla glagoljica, 2. uglata
glagoljica, 3. kurzivna glagoljica, 4.
najstarija irilica, 5. irilica ustav, 6. irilica
brzopis
sinajsko pismo pismo sinajskih natpisa iz polovine drugog milenija p.n.e. pronaenih 1905. i 1927. u
rudnicima malahita i u rudnicima bakra na Sinajskom poluotoku; pisani su jednim kanaanskim
dijalektom, slovima alfabeta koja su varijante egipatskih hijeroglifa i predstavljaju prethodnicu
semitskih alfabeta; natpisi nisu jo u cijelosti deifrirani
beneventana prema imenu kneevine Benevento, srednjovjekovno latinsko minuskularno pismo koje
se dugo upotrebljavalo u junoj Italiji i Dalmaciji
XXIV

NL Jezicka Bastina

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

NL Jezicka Bastina

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

JEZIKA BATINA

Zbirka tekstova za vjebe iz historije bosanskoga

OSTACI GLAGOLJSKE PISMENOSTI

Grkoviev odlomak glagoljskog apostola

(Djela apostolska 6, 13-15; 7, 1-7)

Glagoljski kriptogram u Radosavljevom zboniku

Pavl apsl govori k Titu

(usp. Dizdar, 56)

Stjepan Vuki Kosaa, sin kneza Vukca Hrania

rusag drava, spomenut'je uspomena, na vidn'je na znanje, zakona zakonita,

Isa bin Ishak-beg

zapiran'je zaustavljanje; s'bljusti sauvati; ras'p (rasap) rasipanje, raspad

Vlatko i Stjepan Hercegovi

(Dizdar, 270; Ljiljan, 5. mart 1997)

Vjedomo da vi je kako ste poslali knjigu s glasom do silnoga gospodina cara,

vuhovstvo arobnjatvo, ini; samiriti se izmiriti se

amir' zapovjednik, gospodar; da se ne zadje da se ne zakai, da ga se ne ometa; knjige

APOKALIPSA BOSANSKIH KRSTJANA

I upodobljenije prugom podobno konjem ugotovanim na bran19. I na glavah ih vinci podobni

i slie skakavci konjima spremnim za bitku

(Hval, fol. 143)

ooy o oyoy o ooo

(Hval, fol. 142)

Zapis na Hvalovom zborniku

(Hval, fol. 359)

Miroslavljevo evanelje napisao je izmeu 1169. i 1197. Gligorije dijak za ''velikoslavnoga

oko 1330. godine

Lili je cvijetu ime - krin...

Togda, upodobi se carstvo nebesnoje deseti djeva, ee prijeme svjetiljniki svoje,

Otvtav Isus ree: "lovk jeter shodae ot Jerusalima v Jerihu i v razbojniki

zaleu Splita. Kodeks je pisan crkvenoslavenskim jezikom, sa primjesama ivog narodnog

GLOSE NA SREKOVIEVOM EVANELJU

PRIA O MILOSRDNOM SAMARJANINU

PRIA O BLUDNOM SINU

Luka XV, 1132:

PRIA O BOGATAU I PRISTAVU

ikonob ekonom (upravitelj); po vse dni povazdan

Luka XI, 57.

suprnik neprijatelj; neprijazninime Sotoninim

UDO SA PET HLJEBOVA

Ivan VI, 11:

Zato Gospod Bog satvori saj sviet?

BEKA TAJNA KNJIGA

TESTAMENT GOSTA RADINA

(usp. Dizdar, 246)

Kulinova ploa za crkvu u Kuevskom Zagorju (kod Visokog)

Kamena sudaka stolica u Hodovu

carstvo kepeca koji se zovu Pitici

pari neka mjera za daljinu, grki stadij

Pismo Mustaj-bega Likog

Pismo Zulfikar-kapetana Rizvanbegovia

Telal vie od jutra do mraka:

Dv'je planine vrh Travnika grada:

Zmaj prelee s mora na Dunavo

Majka Fatu kroz tri gore vie:

Ima l' jada k'o kad akam pada,

Ima l' jada k'o kad akam pada,

Sada misli Hate Hadagina

Scto e bjeli u gorje zelenoj?

ta se bili u gori zelenoj?

Ne moi mene davat za nikoga,

Nemoj mene davat za nikoga,

Alberto Fortis iz Padove zabiljeio je Hasanaginicu u svome putopisu Viaggio in Dalmazia,

SMRT BRAE MORIA