Gaj Gavrijel Kej

Izabel

Naslov originala:
Guy Gavriel Kay
Ysabel

Za
Lindu McKnight
i
Antheu Morton-Saner

Postoji jedna i samo jedna pria

Koju vrijedi ispripovijedati
Bilo da ste ueni bard ili darovito dijete;
Njoj pripadaju sve reenice i svi ukrasi
to svojim sjajem plae
Sve one obine prie u koje zalutaju
ROBERT GRAVES

PROLOG

umarak dosee do samog ruba posjeda: do ljunka na kolnom

prilazu, do elektronskih dvorinih vrata i do zelene iane ograde koja
titi posjed od upada divljih svinja. Mrana stabla okruuju jo jedan
dom, skriven na obronku, a onda se uspinju strmim brijegom sjeverno
od vile, do mjesta gdje prerastaju u ono to se bi se moglo nazvati
pravom umom.
Naokolo lutaju divlje svinje - les sangliers osobito zimi. S
vremena na vrijeme odjeknu pucnjevi iz puke, premda je u hrastovim
umarcima i na proplancima to okruuju ovako luksuzne kue lov
zabranjen. Imuni kuevlasnici uzdu Chemin de l Olivette ine sve u
svojoj moi ne bi li sauvali mir svojih dana i veeri ovdje u prirodi
iznad grada.
Zbog visokih stabala na istoku, zora najavljuje svoj dolazak u
svako doba godine polaganim i blijedim svitanjem, bez suneva diska
nad obzorom. Ako bi tko pogledao kroz prozor vile ili s terase, vidio bi
kako crni empresi na travnjaku polagano poprimaju zelenu boju i
zadobivaju jasan oblik od vrha prema dnu, izranjajui iz sjenovitih
uvara kakvi su bili tijekom noi. Katkad se zimi spusti magla, a
svjetlost je raspri poput sna.
Kako god najavio svoj dolazak, poetak dana u Provansi pravi je
dar, ve vie od dvije tisue godina slavljen u rijei i slici. Kau da
promjena nastupa negdje ispod Lyona i sjeverno od Avignona: razlika
u zraku iznad tla kojim mukarci i ene hodaju, i s kojeg promatraju
nebo.
Nigdje drugdje nebo nije ovakvo. U svakom dijelu godine, za
svakog godinjeg doba: i u hladnu zoru kasne jeseni i o podne snenog
ljeta meu cvrcima. Ili kad otar vjetar mistral zaree poput noa
dolinom Rone (istim onim putem kojim su tako esto dolazili vojnici), pa

raisti nebo i pretvori svako stablo empresa, svaku svraku, svaki

vinograd, svaki grm lavande i svaki udaljeni akvedukt u uzor,
savrenstvo, prvi primjerak svoje vrste na svijetu.
Grad Aix-en-Provence lei u kotlini zapadno od vile. U tom smjeru
nema drvea da zaprijei vidik s ove visine. U proljetno jutro poput
ovoga, taj vie od dvije tisue godina star grad, koji su osnovali rimski
osvajai mjerei zemlju, izraujui zemljovide, poravnavajui i
isuujui tlo, polaui cijevi za termalne izvore i gradei one svoje
potpuno ravne ceste moe se vidjeti u svakoj pojedinosti i gotovo
nadnaravnoj jasnoi. Srednjovjekovne kue pomijeane s modernima.
Blok novih stambenih zgrada na sjevernom obronku i stijenjen u
staru gradsku etvrt visoki zvonik katedrale.
Svi e oni jutros onamo poi. Malo kasnije, ali ne previe (ve su se
dvije budilice oglasile u kui, a jedna se ena ve tuira). Nije dobro
zapoeti jutro ljenarenjem, ne ako vas eka posao radi kojeg su oni
doli.
Fotografima je svjetlost u ovom kraju dobro poznata.
Pokuat e se njome posluiti, pokuat e crpsti iz nje kao to bi
edan ovjek crpao vodu iz drevnog bunara a onda e se u sumrak
vratiti da provjere razliku u izgledu i sjenanju kunih vrata i prozora
kad ih svjetlost obasjava sa zapada, ili kad sunce na zalasku odozdo
osvijetli oblake i oboji nebo krvavocrvenom bojom, to je dar svoje
vrste.
Ovdanja jutra i veeri (podne je previe bljetavo za oko kamere,
posve lieno sjena) darovi su razliitih nijansi, darovi koje ne zasluuju
uvijek oni to ovdje ive, a ni oni to samo posjeuju ovaj prekrasni
kutak svijeta, u kojem je tijekom nasilnih stoljea proliveno toliko
mnogo krvi, tolika tijela spaljena ili pokopana, ili ostavljena da trunu
bez pokopa.

Ali to se toga tie, ako emo pravo, ima li mnogo mjesta iji su
stanovnici, kroz duga tisuljea, zavrijedili blagoslove koje im je
donosio dan? Ovaj vedri i divlji kutak Francuske ne razlikuje se mnogo
ni od kojeg drugog mjesta na svijetu u tom pogledu.
Ovdje, meutim, postoje i neke razlike, a veina njih odavno je
zaboravljena u trenutku kad prvo jutarnje svjetlo proviruje iznad uma
i obasjava rascvjetana stabla judia i anemona oba purpurna, oba
okruena legendama koje objanjavaju odakle im takva boja.
Dolinom se razlijee zvonjava s tornja katedrale. Mjesec jo nije
izaao. Izai e poslije, za jarkog dnevnog svjetla: mjesec u rastu, s
jednim otrgnutim rubom.
Zora je velianstvena, nezaboravna, gotovo da bi se mogla kuati,
na dan kad se pria koja traje dulje no to ijedan ljetopis zna, poinje
svijati, poput zavoja na lovevu luku ili pada strijele u letu, prema
onome to bi moglo postati svretkom.

PRVI DIO

POGLAVLJE I

Ned nije bio zadivljen. Koliko je mogao razabrati na slaboj svjetlosti

koja je padala kroz male, visoke prozore, katedrala Saint-Sauveur u Aixen-Provence prava je arhitektonska zbrka: i vani, gdje se oeva ekipa
priprema za probno snimanje, i ovdje unutra, gdje posve sam stoji u
polumraku.
Trebao se osjeati sjajno to je ovdje sam. Melanie, sitna asistentica
njegova oca, organizirana gotovo do apsurda, bila mu je ponudila
brouru o katedrali, namignuvi mu na onaj sebi svojstven nain, i rekla
mu neka se pouri unutra prije no to ponu snimati pokusne digitalne
fotografije koje e prethoditi snimanju pravih fotografija za knjigu.
Bila je ljubazna prema njemu. Uvijek je bila ljubazna prema njemu,
ali Neda je pomalo izluivalo to ona, uza sve svoje poslove, jo uvijek
oigledno stigne razmiljati o tome kako da pronae neto ime bi se
mogao zabaviti besposleni petnaestogodinji sin njezina efa.
Ne dopusti mu da smeta, ne daj mu da se uvali u nevolje! Ona
zacijelo ve zna lokacije svih glazbenih duana, staza za doging i
parkova za skejtanje u Aixu. Vjerojatno je provjerila na internetu i
napravila biljeke o njima jo i prije no to su odletjeli preko oceana.
Vjerojatno je ve kupila dasku za skejt i potrebnu opremu na Amazonu
ili ve neemu, i pobrinula se da u vili priekaju pogodan trenutak da mu
ih dade, kad joj se bude uinilo da mu je strano dosadno ili u nekoj
slinoj prilici. Melanie je bila savreno fina, pa ak i zgodna, ali Nedu bi
bilo drae da ga ne doivljava kao dio posla.
Najprije je pomislio da bi mogao prolunjati starim dijelom grada, ali
na kraju je ipak uzeo ponuenu brouru iz njezine ruke i uao u
katedralu. Danas im je prvi radni dan, prvo probno fotografiranje, bit e
jo mnogo prilika da poslije istrai grad. Na jugu Francuske ostat e est
tjedana, a njegov e otac biti zauzet cijelo vrijeme, gotovo bez prestanka.

Ned je zakljuio da bi jednako tako jutros mogao ostati i s oevom

ekipom; jo uvijek je bio pomalo dezorijentiran tako daleko od kue.
Dodue, ne mora to nikome priznati.
Kao to se moglo i oekivati, ljudi iz gradonaelnikova ureda u
gradskoj vijenici neto dalje u ulici, bili su oduevljeni njihovim
dolaskom. Obeali su Edwardu Marrineru dva sata nesmetana rada
jutros i jo dva sata sutradan ujutro, ako ih bude trebao, za snimanje
proelja. To je, dakako, znailo da e svi koji poele ui u katedralu
kako bi se pomolili za svoju besmrtnu duu (ili za duu bilo koga
drugog) morati priekati dok glasoviti fotograf ne uini besmrtnom samu
graevinu.
Dok su Greg i Steve istovarivali opremu iz kombija, ak se bila
povela rasprava i o tome, na prijedlog gradskog slubenika kojeg su im
dodijelili, da se netko popne na ljestve i skine kabel koji se protee
dijagonalno iznad ulice pred katedralom do zgrade sveuilita s druge
strane ceste, ali Nedov je otac naposljetku zakljuio da e, ako bude
potrebno, icu odstraniti digitalno, kako studenti u predavaonicama ne bi
ostali bez struje.
Ba lijepo od nas, pomislio je Ned.
Kao i uvijek kad bi se nakon dugotrajnih priprema za projekt
napokon naao na lokaciji, Nedov se otac ushodao i poeo donositi hitre
odluke. Ned ga je ve viao u ovakvu raspoloenju.
Barrett Reinhardt likovni urednik kojeg je izdava odredio za ovu
knjigu posjetio je Provansu prije dva mjeseca, pripremio popis
moguih fotografija i poslao JPG-ove e-mailom Edwardu Marrineru u
Montreal, ali Nedov se otac uvijek radije pouzdavao u vlastite dojmove
na licu mjesta.
Pokazao je prema balkonu na katu sveuilita, tono iznad trga,
nasuprot proelju katedrale, i odluio da e snimati digitalnom kamerom
s tla, pa onda spojiti slike u iroki plan u raunalu, ali elio se popeti na
balkon i upotrijebiti film irokog formata odande.
Melanie ga je slijedila naokolo s notesom i pravila biljeke
olovkama raznih boja.
Ned je znao da e njegov otac poslije napraviti selekciju fotografija,

kad bude vidio to mu stoji na raspolaganju. Izazov e vjerojatno biti

kako da se visoki zvonik na lijevoj strani i itava irina graevine
smjeste na jedan snimak. Steve je s ovjekom iz gradonaelnikova ureda
otiao na sveuilite da provjeri pristup balkonu.
Pripreme je promatralo okupljeno mnotvo. S pomou prilino
dobrog francuskog i svog osmijeha, Greg se pobrinuo da promatrai
ostanu na rubovima trga, izvan vidokruga fotoaparata. Jedan im je
andarm doao pomoi. Ned je sve to mrzovoljno gledao. Govorio je
francuski bolje od drugih, ali zapravo mu se nije dalo pomagati. U tom ih
je trenutku ostavio i uao u katedralu.
Zapravo mu nije bilo jasno zato je tako loe raspoloen. Na prvi
pogled, trebao bi biti zadovoljan situacijom: otiao je s nastave gotovo
dva mjeseca prije kraja kolske godine (istina, ovdje bi morao napisati
tri referata i predati ih kad se u srpnju vrati kui) i odmarat e se u vili s
bazenom dok njegov otac i ostali budu radili...
U mraku visoko nadsvoene katedrale, naglo je izvukao slualice iz
uiju i iskljuio iPod. Sluati ovdje House of the Holy nije ba bila
onako lukava ideja kako mu se isprva inilo. Osjeao se glupo, pa ak i
pomalo nelagodno, to u ovom vrlo mranom i prostranom mjestu ne
moe uti zvukove oko sebe. Ve je zamiljao novinske naslove:
Sveenik koji mrzi Led Zeppelin priklao kanadskog srednjokolca.
Ta mu se ideja donekle svidjela. Poslije e je spomenuti prijateljima
u porukama e-mailom. Sjeo je na klupu na polovici sredinje dvorane,
ispruio noge i pogledao Melanienu brouru. Fotografija na naslovnici
snimljena je iz klaustra. U prednjem planu bio je crkveni luk, pa onda
suncem obasjano stablo, a u pozadini zvonik pred vrlo plavim nebom.
Slika je bila lijepa kao da je s razglednice, to je vjerojatno i bila.
Njegov otac nikad ne bi snimio takvu fotografiju, ni za milijun
godina. Ne ove katedrale. Edward Marriner spomenuo je to juer, dok su
gledali prvi zalazak sunca s terase.
Ned je otvorio brouru. Na prvoj unutarnjoj stranici nalazio se crte
tlocrta katedrale. Svjetlost je bila slaba, ali Ned je imao dobar vid,
mogao ga je vidjeti. Koliko je uspio shvatiti na temelju legende tlocrta
na suprotnoj stranici, ovo su mjesto nadograivali u desetak navrata kroz

mnoga stoljea mnogi ljudi, a nitko se od njih nije obazirao na ono to je

bilo izgraeno prije. Prava pravcata zbrka.
U tome i jest stvar, objasnio mu je otac. Proelje koje su se spremali
fotografirati okrueno je ulicama i trgovima Aixa. Katedrala je njihov
dio, zapleten u ivot grada; nije sagraena na osami, kao to se katedrale
obino grade, da joj se ljudi dive. Proelje je izraeno u tri razliita stila
i tri boje kamena koje se meusobno ni priblino ne slau.
Nedov otac rekao je da mu se katedrala upravo zbog toga i svia.
Nemojte zaboraviti zato ovdje snimamo, podsjetio ih je kad su
izali iz kombija i poeli istovarivati opremu. Savrena proelja
katedrala, kao to je Notre Dame u Parizu ili u Chartresu, snima svaki
turist koji naie. Ova katedrala razlikuje se od njih, predstavlja izazov
kao prvo, ovjek se ne moe previe odmaknuti od nje jer bi inae pao
kroz prozor u sveuilinu predavaonicu i prekinuo predavanje o
neprolaznoj slavi Francuske.
Greg se nasmijao. K vragu, pomislio je Ned i dohvatio slualice.
To je bio trenutak kad je Melanie izvukla brouru iz svoje crne
torbe za rame, velike gotovo poput nje. Ostali su se esto alili da bi se
u njezinoj torbi moglo pronai pola zagubljenih predmeta svijeta, a da
ona prilino pouzdano zna gdje se nalazi druga polovica.
Sam u unutranjosti, Ned je prouio tlocrt i podigao pogled. Mjesto
gdje je sjedio ne zove se dvorana nego laa. To sam znao, pomislio je,
oponaajui u sebi izvjetaen glas Kena Loweryja sa znanstvenih
predavanja.
Koliko je uspio shvatiti, crkvena laa dovrena je 1513. godine, ali
dio koji lei odmah iza njega etiristo je godina stariji, a oltar pred njim
izraen je u gotikom stilu, to god to znailo. Mala kapelica iza njega
sagraena je otprilike u isto vrijeme kad i laa u kojoj je sjedio. A ako
se pogleda nalijevo ili nadesno, zbrka s datumima gradnje postaje jo
vea.
Ustao je i ponovo krenuo. Zapravo ga je ovdje pomalo hvatala jeza.
Koraci, u tenisicama marke Nike, bili su mu beumni. Priao je bonim
vratima s dva teka eljezna lokota i jo jednim novim mjedenim. Zidne
informacije obavjetavale su da ta vrata vode u klaustar i navodile

satnicu razgledavanja. Crni teki lokoti vie se nisu upotrebljavali, a

novi je lokot bio zakljuan. Pa jasno! Ne moe izai. Bilo bi sjajno da
moe sjesti u klaustar i sluati glazbu. Hvala Bogu, na svom iPodu nije
imao vjersku glazbu, ali posluili bi mu i U2.
Melanien tlocrt izvijestio ga je da je klaustar vrlo star, sagraen u
dvanaestom stoljeu. A i bona laa u kojoj je sada stajao. Ali kapelica
na kraju lae bila je iz osamnaestog stoljea, najnovija stvar ovdje.
Gotovo da se ovjek nasmije. Kad bi ovdje sagradili Starbucksov lokal,
on bi se uklopio u okolinu kao i sve drugo. Kapelica posveena Crnoj
Kavi!
Krenuo je prema toj novoj kapelici stubama do oltara. Nije se
mnogo toga moglo vidjeti, samo nekoliko debelih bijelih svijea, od
kojih nijedna vie nije gorjela. Ljudima jutros nije doputen ulazak.
Edward Marriner radi pred katedralom.
Ned je proao ispred oltara i opet siao stubama na drugoj strani.
Tlocrt mu je rekao da je ova bona laa sagraena 1695. godine. Zastao
je i pokuao se orijentirati: ovo je sjeverna strana, klaustar lei juno, a
tata snima zapadno proelje. Bez pravog razloga, osjetio je zadovoljstvo
to je to uspio zakljuiti.
Stajao je u kraoj bonoj lai, koju je na pola puta presijecao zid.
Zatim se vratio u glavni dio i podigao pogled prema oslikanom prozoru.
Pronaao je jo jednu klupu uz kapelicu pokraj zvonika u zaelju.
Broura ga je obavijestila da je to kapelica Svete Katarine, koja je
svojedobno sluila kao kapelica sveuilita.
Zamislio je studente kako prije petsto godina hitaju ovamo na
ispovijed, a onda se vraaju preko puta na predavanja. to li su u ono
doba odijevali za kolu? Ponovo je ugurao slualice u ui i na iPodovu
gumbiu odabrao Pearl Jam.
Nalazio se na jugu Francuske. E pa, oprostite mu to ne skae od
radosti! Njegov e otac raditi kao luak (po vlastitim rijeima) od sada
pa do sredine lipnja, snimajui fotografije za vanu knjigu koja bi trebala
izai sljedeeg Boia. Edward Marriner: Slike Provanse, uz popratni
tekst Olivera Leeja. Oliver Lee porijeklom je iz Londona, ali ve trideset
godina ivi ovdje; napisao je (sve mu je to rekla Melanie) est romana, a

neki su od njih dobili i nagrade. Slavni engleski pisac, slavni kanadski

fotograf, slavni francuski krajolik. Jako, jako vana knjiga!
Nedova majka bila je u Sudanu.
Ponovo su stizali izvjetaji o ozbiljnim borbama sjeverno od
Darfura. A mama je gotovo sigurno ondje, pomislio je Ned, naslonivi se
na klupu. Zatvorio je oi i pokuao se prepustiti glazbi. Gnjevnoj glazbi.
Grungeu!
Pearl Jam je zavrio, a sljedea je u njegovoj kompilaciji bila Alanis
Morissette. Majka je obeala da e im se javljati telefonom svake druge
veeri. to e je, gorko je pomislio Ned, posve sigurno tititi od
opasnosti.
Lijenici bez granica navodno su posvuda potovani i priznati, ali to
nije uvijek sluaj, vie ne. Svijet se promijenio, kao to dokazuju zemlje
poput Iraka. A Sudan u ovom trenutku nije ni izdaleka najpametnije
mjesto za boravak.
Ponovo je izvukao slualice iz uiju. Alanis poprilino zanovijeta,
zakljuio je, za djevojku iz doline Ottawe koja je nedvojbeno uspjela u
ivotu.
Gregorijanski korali? upitao ga je netko.
Ned se trznuo na klupi i hitro okrenuo glavu. Kog vraga...
Oprosti! Jesam li te uplaila?
Nego ta! obrecnuo se. to ti misli?
Ustao je i ugledao djevojku.
Naas se inilo da joj je ao, a onda se nasmijeila i pljesnula
dlanovima. ega se ima bojati na ovom svetom mjestu, dijete moje?
Kakvi ti grijesi optereuju srce?
Ve u se neega sjetiti, odgovorio je.
Djevojka se nasmijala.
inilo se da je njegovih godina. Na sebi je imala crnu majicu kratkih
rukava, plave traperice, martensice i mali zeleni ruksak na leima. Bila
je visoka, mrava i pjegava, govorila je amerikim naglaskom.
Svijetlosmea kosa padala joj je do ramena.
Moda umorstva? zapitala je. O tome je T. S. Eliot napisao
kazalini komad.

Ned se namrtio. Jao meni! Jedna od onih. Znam, Umorstvo u

katedrali. Nagodinu bismo ga trebali obraivati u koli.
Ponovo se nasmijeila. uj, ja sam pomalo treberica. Nije li ovo
mjesto sjajno?
Misli? Meni izgleda kao prava zbrka.
Ali upravo je zato tako sjajno! Proee se dvadeset koraka i
proe kroz petsto godina povijesti. Jesi li vidio krstionicu? Ovo mjesto
natopljeno je povijeu.
Ned je ispruio dlan i podigao pogled kao da provjerava kaplje li
voda. Zbilja si treberica, ha?
Ne moe me zadirkivati ako sam to ve i sama priznala. Nije
poteno!
Bila je ljepukasta, kao kakva mrava plesaica.
Ned je slegnuo ramenima. to je to krstionica?
Ona okrugla stvar pokraj ulaznih vrata.
ekaj malo. Neto mu je palo na pamet. Kako si ula? Katedrala
je zatvorena ve dva sata.
Znam. Netko vani fotografira. Vjerojatno za kakvu brouru.
Ne. Oklijevao je. To je moj tata. Za knjigu.
Zbilja? Kako ti se tata zove?
Vjerojatno nikad nisi ula za njega. Edward Marriner.
Zinula je od uda, a Neda je obuzela poznata mjeavina
zadovoljstva i nelagode. ali se? dahnula je. Planine i bogovi? Znam
tu knjigu. Imamo jedan primjerak kod kue!
No krasno! I to s tim?
Odjednom ga je stidljivo pogledala. Ned nije bio siguran zato je to
rekao. On se zapravo nije tako izraavao. Tako su se djevojkama
obraali Ken i Barry, ali on obino nije. Nakaljao se.
Odrat u ti predavanje o krstionici, rekla mu je. Ako ga moe
podnijeti. Zovem se Kate. Nisam ni Katie ni Kathy.
Kimnuo je glavom. Ja se zovem Ned. Nisam ni Seymour ni Abdul.
Naas je oklijevala, a onda se opet nasmijala. No dobro, to sam i
zasluila. Ali mrzim nadimke.
Kate i jest nadimak.

Da, ali sama sam ga odabrala. U tome je razlika.

Valjda. Jo mi nisi odgovorila... kako si ula?
Na bona vrata. Pokazala je na drugu stranu. S te strane nitko ne
uva trg. Ula sam kroz klaustar. Jesi li ga ve vidio?
Ned je zatreptao, premda poslije nije mogao tvrditi da ga je u tom
asu obuzeo neki predosjeaj. Bio je zbunjen, to je sve.
Ta su vrata zakljuana. Bio sam tamo prije petnaest minuta.
Nije tono. Otkljuana su. I vanjska vrata koja vode na ulicu i
vrata koja vode ovamo. Upravo sam kroz njih ula. Doi pogledati!
Klaustar je vrlo lijep.
I tada je sve poelo, zato to nisu uspjeli doi do klaustra. Jo nisu.
Dok su hodali laom, zauli su zvuk udaranja metala o metal. Prvo
lupanje, pa zatim grubo struganje, a onda opet udarac.
Koji je to vrag? promrmljao je Ned, ukopavi se u mjestu. Nije
bio siguran zato, ali govorio je ispod glasa.
Kate je postupila jednako. Dolazi iz krstionice, apnula je. Tamo
prijeko. Pokazala je. Vjerojatno je to jedan od sveenika ili moda
domar.
Opet se zaulo struganje.
Ne bih rekao, odvratio je Ned Marriner.
Svakako bi mu bilo pametnije da je zanemario taj zvuk i otiao
pogledati lijepi klaustar, pa onda izaao tim putem na jutarnju ulicu Aixa
i otiao nekamo na kroasan i Coca-Colu s djevojkom po imenu Kate.
Ali Nedova majka bila je u Sudanu. Jo jedanput je odletjela daleko
od njih, u samo arite jednog ludo opasnog mjesta. Ned je tako
postupio zbog svoje hrabrosti i zbog neega drugog, premda mu taj dio
jo nije bio poznat.
Tiho je otiao do krstionice i zavirio preko tri stube to se sputaju
u kruni, blijedi prostor. Shvatio je da je ve proao pokraj njih kad je
ulazio. Ugledao je manji unutarnji krug okruen s osam visokih stupova i
visoku kupolu koja je proputala vie svjetlosti od bilo kojeg drugog
mjesta u katedrali.
To je najstarije mjesto u katedrali, apnula je djevojka pokraj
njega. Daleko najstarije, iz petstote godine nae ere.

Upravo ju je htio zapitati odakle zna toliko idiotskih injenica kad je

spazio da je reetka pomaknuta sa svog mjesta iznad rupe u kamenom
podu.
Zatim je u rupi koju je reetka trebala prekrivati ugledao glavu i
ramena ovjeka. I shvatio je da to nije, da to nikako ne moe biti, ni
sveenik ni domar, a ni bilo tko drugi tko ovamo spada.
ovjek im je bio okrenut leima. Ned je bez rijei podigao ruku i
pokazao ga prstom. Kate je dahnula. ovjek u rupi na trenutak je ostao
nepomian, a onda se ipak pomaknuo.
S osjeajem potpune nestvarnosti, kao da se iznenada zatekao u
nekoj videoigri koja nimalo ne nalikuje na stvaran ivot, Ned je spazio
da ovjek gura ruku pod konu jaknu i izvlai no. Sveenici ne nose ni
kone jakne ni noeve.
ovjek je spustio no na kameni pod pokraj svojih nogu
usmjerivi otricu prema njima.
Jo uvijek se nije okrenuo, pa mu nisu mogli vidjeti lice. Ned je
primijetio da su mu prsti dugi vrlo dugi. Bio je elav ili je brijao glavu.
Nije se moglo odrediti koliko mu je godina.
Nastao je muk, nitko se nije pomicao. Ovo bi bio dobar trenutak da
memoriram dosadanji tijek igre, pomislio je Ned. Pa da se vratim na
ovaj trenutak ako moj lik poslije pogine.
On nije ovdje, tiho je rekao ovjek. Bio sam posve siguran... ali
on se opet poigrava sa mnom. To mu priinja uitak.
Ned Marriner nikad prije nije uo takav ton glasa. Zaledio ga je, dok
je stajao u sjeni i gledao blago svjetlo krstionice.
ovjek je te rijei izrekao na francuskom. Zahvaljujui
devetogodinjem pohaanju intenzivnih teajeva kod kue u Montrealu,
Ned je vrlo dobro govorio francuski. Zapitao se govori li ga i Kate, a
onda je shvatio da je ona razumjela ovjekove rijei, zato to ga je, na
neki apsurdan nain, kao da pristojno aska dok na kamenom podu lei
no istim jezikom upitala:
Tko to nije ovdje? Ispod vas je samo rimska cesta, zar ne? Tako
pie na zidu.
ovjek se nije osvrnuo na nju, kao da su njezine rijei potpuno

nevane. Nedu se uinilo da je ovjek sitan, ali bilo mu je teko

procijeniti kad nije znao koliko je rupa duboka. ovjek se jo uvijek nije
okrenuo da ih pogleda. Oito, ovo bi bio pravi trenutak za bijeg. Pa nije
ovo kompjuterska igra! Ali Ned se nije pomaknuo.
Odlazite! rekao im je ovjek kao da mu ita misli. Ve sam
ubijao djecu. Nemam bogzna kakvu elju da to opet uinim. Odlazite i
sjednite negdje drugdje. Ja sada idem.
Djecu? Pa nisu oni klinci!
Vidjeli smo vas, glupavo je odvratio Ned. Mogli bismo nekome
rei...
S nagovjetajem kao da se zabavlja, ovjek je odvratio:
A to biste im rekli? Da je netko podigao reetku i pogledao
rimsku cestu? Jao, naalost, taj e sluaj rjeavati svi andarmi
Francuske.
Na izvjestan nain, Ned je moda odrastao u previe otroumnoj
obitelji. Ne, odgovorio je, ali mogli bismo im rei da nam je netko
zaprijetio noem.
ovjek se okrenuo unutar otvora u podu.
Bio je svjee obrijan. Imao je mravo lice, tamne, guste obrve, dug i
uzak nos, tanke usne. elava glava isticala mu je jagodine kosti. Ned
mu je na licu ugledao oiljak koji se protezao obrazom i zavijao mu iza
uha.
Prije no to je opet progovorio, ovjek ih je oboje nakratko
pogledao, na mjestu gdje su zajedno stajali, pokraj vrha tri stube. Oi su
mu bile duboko usaene u one duplje, bilo je nemogue odrediti im
boju.
Priznajem, to bi privuklo panju nekolicini andarma. Zatresao je
glavom. Ali ja sada odlazim. Ne vidim razloga da vas ubijem. Vratit u
reetku na mjesto. Nisam napravio nikakvu tetu. Ni na emu. Odlazite.
A onda, dok su oni jo uvijek stajali, vie zbog oka nego zbog nekog
drugog razloga, uzeo je no i sklonio ga.
Ned je progutao slinu.
Hodi! apnula mu je djevojka po imenu Kate i povukla ga za ruku.
Ned se okrenuo da ode s njom, a onda se opet osvrnuo.

Jeste li tamo dolje pokuali neto ukrasti? upitao je.

Premda Ned to nije mogao znati, i njegova bi se majka okrenula i
postavila to isto pitanje, iz iste tvrdoglavosti, ne elei se pomiriti s
injenicom da je netko tjera.
ovjek u krstionici podigao je pogled prema njemu i nakon kratke
stanke odgovorio tihim glasom: Ne. Nije o tome rije. Mislio sam da
sam stigao... dovoljno brzo, ali prevario sam se. Prije e svijetu doi
kraj no to ga uspijem pronai na vrijeme. Ili e se sruiti nebo, kako bi
on rekao.
Ned je zavrtio glavom, poput psa koji otresa vodu nakon to se
sklonio s kie. ovjekove rijei imale su tako malo smisla da nisu ak
bile ni smijene. Kate ga je opet cimnula, ovaj put snanije.
Okrenuo se i poao za njom natrag na mjesto gdje su prije bili.
Pokraj kapelice Svete Katarine.
Sjeli su na istu klupu. Ni jedno nije progovorilo. S druge strane
praznog prostora mrane katedrale odjeknuo je udarac i struganje, pa
onda opet udarac. Zatim nita. On sada vjerojatno odlazi.
Ned je spustio pogled na svoj iPod za pojasom. Taj mu se iPod u
ovom trenutku uinio najudnijim predmetom koji se moe zamisliti.
Mali pravokutnik to nudi glazbu. Kakvu god poelite. Stotine sati
glazbe. S malim bijelim slualicama koje moete ugurati u ui i blokirati
zvukove svijeta.
Prije e svijetu doi kraj no to ga uspijem pronai na vrijeme.
Ned je pogledao djevojku. Grickala je donju usnicu i zurila ravno
preda se. Ned se nakaljao. Zazvualo je glasno. Dakle, ako je Kate
skraeno od Katherine, rekao joj je vedrim tonom, onda se nalazimo na
pravom mjestu. Moe zapoeti molitvu.
Kog vraga...? Pogledala ga je.
Pokazao joj je crte tlocrta i uperio prst u ime kapelice. Loa ala!
Nisam katolkinja, odvratila je.
Slegnuo je ramenima. Ne vjerujem da je to vano.
to... to misli, to je on tamo traio? Kad mu je prvi put prila,
inila se prilino samouvjerena i nametljiva. Sada vie nije ostavljala

takav dojam. Izgledala je uplaeno, to je razumljivo.

Ned je opsovao. Inae nije imao obiaj psovati koliko neki drugi
momci, ali uinilo mu se da ovaj trenutak zahtijeva neku psovku.
Nemam pojma. ega tamo dolje ima?
Mislim da su to samo reetke da kroz njih pogleda staru rimsku
cestu na dnu. Turistike informacije na zidu kau i to da se ondje nalazi
neki grob, jo iz estog stoljea. Ali ja u to... Naglo je zautjela.
Ned ju je pogledao.
to je?
Kate je uzdahnula. Ovo e ti opet zvuati treberski, ali volim
takve stvari, okej? Nee mi se smijati?
Ne pada mi na pamet.
U ono doba ljude se nije sahranjivalo unutar zidina, objasnila je.
To je bilo zabranjeno. Zato sve katakombe i groblja u Rimu, Parizu,
Arlesu i u drugim gradovima lee izvan zidina. Mrtve se pokapalo
izvan grada.
to eli rei?
Pa, one informacije tamo prijeko kau da se ovdje nalazi jedna
grobnica iz estog stoljea. Malo dalje od mjesta gdje je... on stajao. Pa,
kako... no, kako su nekoga pokopali ovdje? U ono vrijeme?
Lopatama? upitao je Ned, vie refleksno nego iz nekog drugog
razloga.
Nije se nasmijeila.
Misli da je onaj tip to radio? upitao ju je. Da je pljakao
grobnicu?
Nita ja ne mislim. Doista. Rekao je da nije. Ali takoer je
rekao... Zatresla je glavom. Moemo li sad krenuti?
Ned je kimnuo glavom. Ali ne na prednja vrata. Mogli bismo upasti
mom tati u kadar pa bi ubio prvo sebe a onda mene. Postane strastven
kad radi.
Mogli bismo izai putem kojim sam ja ula, preko klaustra.
Uto je Nedu neto sinulo. Sad mi je jasno! Kladim se da je on tako
uao. Izmeu trenutka kad sam ja vidio da su vrata zakljuana i trenutka
kad si ti vidjela da su obadvoja vrata otkljuana.

Misli da je izaao tim putem?

On je odavno otiao. Oklijevao je. Pokai mi prvo tu krstionicu.
Jesi li ti pri sebi?
On je otiao, Kate.
Ali to ti...?
Ned ju je pogledao. Predavanje iz povijesti? Obeala si mi ga.
Nije se nasmijeila. Zato se igra detektiva, deko?
Na to pitanje nije imao bogzna kakav odgovor. Sve mi je ovo malo
previe udno. elio bih pokuati razumjeti.
Ned, rekao je da je ubijao djecu.
Zatresao je glavom. Mislim... da to ne znai ono to mi mislimo da
znai.
To mi zvui kao replika iz nekog loeg filma.
Moda. Ali ipak tako mislim.
Hoemo li sada zauti jezovitu glazbu?
Hodi, Kate.
Ned je ustao, a zatim i ona. Mogla je otii sama, pomislio je
naveer, sjedei na terasi vile. Tog prvog jutra uope se nisu poznavali.
Mogla je izai istim putem kojim je ula, s pozdravom ili bez njega, kako
god je htjela.
Zajedno su sili trima stubama do krstionice i stali iznad reetke,
pokraj unutranjeg kruga stupova. Za razliku od polumraka katedrale,
svjetlost je ovdje bila prekrasna, slijevala se kroz prozore na kupoli
iznad praznog bunara u sredini.
Ned je kleknuo i povirio kroz preke reetke. Ako to treba biti
toka gledanja, nije bogzna kakva. Ispod je bilo previe mrano da bi se
vidjelo kamo prostor vodi.
Evo onog dijela o grobnici, rekla je Kate. Stajala je pokraj
zapadnog zida, pred turistikim informacijama na tankoj metalnoj ploi u
drvenom okviru. Ned im je priao. U osnovi, na njima je bio samo jo
jedan crte tlocrta s objanjenjima za ovaj dio unutranjosti. Kate je
pokazala slova na tlocrtu a onda popratni tekst. Kao to je prije rekla,
inilo se da je netko ovdje pokopan u estom stoljeu, neki graanin
Aixa.

A pogledaj ovo, rekla je.

Pokazala je prema udubljenju s lijeve strane. Ned je na zidu ugledao
vrlo staru fresku bika ili krave, a ispod nje gotovo posve izblijedjeli
fragment mozaika. Uspio je razabrati malu pticu, dio neke mnogo vee
slike. Ostatak je bio uniten.
Ove freske su jo starije, rekla je Kate.
to je ovo mjesto bilo prije? Gdje se sada nalazimo?
To je bio forum. Sredite rimskog grada to ga je osnovao tip po
imenu Sekstije, otprilike sto i neto godina prije Krista, u vrijeme kad su
Rimljani tek poeli otimati Provansu Keltima. Nazvao ga je po sebi,
Aquae Sextiae. Aquae, zbog voda. Donedavno su ovdje postojali izvori
vrele vode. Zato ovdje ima toliko fontana. Jesi li ih vidio?
Tek smo doputovali. Katedrala je sagraena iznad foruma?
Aha. Na zidu je crte. Mjesto gdje je sada tvoj tata bilo je glavno
krianje rimskog grada. To je razlog zato... zato jo uvijek ne shvaam
kako to da je netko ovdje pokopan u ono doba.
Pa, njega su pokopali stotinama godina poslije, zar ne? U estom
stoljeu.
inilo se da Kate nije uvjerena. Gotovo sam sigurna da je to tada
jo uvijek bio tabu.
Provjeri poslije na internetu, ili u ja to uiniti.
Igra se detektiva, deko? Kate je zvuala kao da bi ga htjela
zadirkivati, ali zapravo nije bila raspoloena za alu. Ned ju je mogao
shvatiti.
Ponovo je zatresao glavom. Jo uvijek mu nije bilo posve jasno to
radi, ni zato. Pogledao je izblijedjelog bika na zidu. To zasigurno ne
nalikuje na crkvenu umjetnost kakvu on poznaje. Ovo je mjesto vrlo
staro. Zadrhtao je. A moda ba zbog toga, zato to je bio uplaen, brzo
je otiao natrag i ponovo kleknuo pokraj reetke. Uhvatio ju je objema
rukama i povukao.
Bila je tea no to je oekivao. Uspio ju je malo pomaknuti,
proizvevi isti onakav zvuk struganja kakav su prije uli. Primijetio je da
je onaj ovjek razbio ruku ili drak. Morao je samo podignuti reetku i
gurnuti je po tlu, ali...

Pomozi mi, ovo je teko kao sam vrag!

Jesi li lud?
Nisam... ali slomit u prste ako mi ti ne...
Prila mu je, kleknula do njega i pomogla mu da pomakne reetku.
Ispod se pojavio otvor, dovoljno velik da se kroz njega provue sitan
ovjek ili tinejder.
Ne ide tamo dolje, rekla mu je Kate. Neu ostati i gledati te...
U sluaju da poginem, ostavljam ti svoj iPod, odgovorio je Ned i
dodao joj ga. A onda, prije no to je imao dovoljno vremena da razmisli i
doista se uplai, prebacio je stopala preko ruba rupe, okrenuo se licem
prema zidu i spustio. im je to uinio, poeo je zamiljati zmije,
korpione i takore kako jurcaju mranim, drevnim mjestom ispod njega.
Ludost nije loa rije za ovo, pomislio je.
Dodirnuo je stopalima dno pa se pustio. Pogledao je dolje, ali nije
mogao vidjeti ni vlastite tenisice.
Ima li kojim sluajem...
Uzmi ovo, rekla je u istom trenutku djevojka po imenu Kate i
dodala mu malu metalnu baterijsku svjetiljku. Jednu nosim u ruksaku.
Za veernje etnje.
Pametno, odvratio je Ned. Podsjeti me da te upoznam s
djevojkom koja se zove Melanie. Ukljuio je svjetiljku.
Hoe li mi objasniti zato ovo radi? upitala ga je odozgo.
Rekao bih ti da znam, iskreno je odgovorio.
Usmjerio je trak svjetlosti u mrano sivo kamenje pokraj i ispod
sebe. Kleknuo je. Kamenje je bilo vlano i hladno, vrlo veliko, kao da je
izraeno za cestu a Kate je i rekla da je ovo cesta.
Nosivi zid s njegove desne strane bio je blizu, ispod reetke. Odmah
ispred njega, svjetiljka je osvijetlila kratku razdaljinu do dubokog bunara
u kojem sada, dakako, nije bilo vode. Ugledao je dotrajale stube.
Svjetlosni trak otkrio je zahralu cijev koja je virila kao da nije
privrena ni za to. Bila je okruena pauinom.
Nije primijetio zmije. Ni takore. Jo nije.
Prostor se s njegove lijeve strane irio u hodnik.
To je zapravo i oekivao. To je put koji vodi u glavni dio katedrale,

do mjesta gdje se, prema zidnim informacijama, nalazi grobnica. Ned je

duboko udahnuo.
Zapamti, rekao je, iPod je tvoj. Nemoj izbrisati Zeppeline i
Coldplay!
Jako se sagnuo, zato to je morao, ali nije daleko dospio, moda
dvadesetak koraka. Hodnik nije vodio dalje. Presijecao ga je jo jedan
zid. Shvatio je da se nalazi upravo ispod prve lae. Strop je bio vrlo
nizak.
Trak svjetlosti vrludao je po gruboj, vlanoj povrini ispred njega.
Hodnik je bio pregraen, odsjeen. Nije ovdje bilo niega to bi iole
podsjealo na grobnicu. inilo se da ovdje postoje samo dva hodnika:
onaj koji vodi od reetke do bunara, i ovaj.
Gdje si? dozvala ga je Kate.
Dobro sam. Hodnik je pregraen. Nema ovdje niega. Kao to sam
i rekao. Moda itav ovaj otvor slui samo zato da bi netko mogao sii i
popraviti cijevi. Za vodoinstalatere. Kladio bih se da na drugoj strani
bunara ima jo cijevi i reetaka.
Idem pogledati, doviknula je. Znai li to da ipak neu dobiti tvoj
iPod?
Ned se nasmijao i uplaio sama sebe kad je smijeh odjeknuo.
I upravo u tom trenutku, kad se okrenuo da poe natrag, bljetavi
uski trak Kateine baterijske svjetiljke, vrludajui hodnikom, osvijetlio je
jednu udubinu, niu u kamenom zidu, pa je Ned ugledao to u njoj lei.

POGLAVLJE II

Nita nije dodirnuo. Nije bio ni toliko hrabar ni toliko glup.

Uspravile su mu se sve dlake na iji.
Jo jedna reetka, vedro mu je odozgo doviknula Kate. Moda
ima pravo. Moda su, nakon to su prekrili rimsku cestu, samo
trebali...
Neto sam pronaao, rekao je.
Glas mu je zazvuao napeto, neprirodno. Svjetlosni trak baterijske
lampe odlutao je u stranu. Pokuavao je mirno drati svjetiljku, ali
kretnja je osvijetlila jo neto i sad je u to gledao. Jo jedna udubina.
Prvo je pomislio da se u njoj nalazi ista stvar, a onda je shvatio da nije.
Nije bila posve ista.
Pronaao? doviknula mu je Kate. Kako to misli?
Premda je Kate stajala samo nekoliko koraka iza njega i malo iznad,
Nedu se uinilo da joj glas dopire iz velike daljine, iz svijeta koji je
ostavio za sobom kad je ovamo siao. Nije mogao odgovoriti. Nije bio u
stanju govoriti. Samo je gledao, a svjetlosni trak vrludao je od jednog
predmeta do drugog.
Prvi predmet, smjeten u jajoliku udubinu u zidu i briljivo poloen
na postolje od gline, bila je ljudska lubanja.
Bio je posve siguran da ta lubanja nije ni iz kakve grobnice, bila je
previe izloena, previe oigledno smjetena ovamo da bude viena.
Ovo nije grob. Ovo postolje podsjea na postolja to ih njegova majka
dri kod kue na kaminu ili na pokrajnjim policama da pridravaju neki
predmet koji je pronala na putovanjima, neku rukotvorinu iz ri Lanke
ili Ruande.
Ova lubanja smjetena je ovamo da bude pronaena, a ne odloena
na vjeni poinak u mraku.
Drugi predmet inio je to jo jasnijim. U gotovo identinom

udubljenju pokraj prvog, smjetena na isto takvo glineno postolje, leala

je skulptura ljudske glave.
Bila je dotrajala kao da je izgrizena od zuba vremena. Jedini otar
rub imala je na dnu, kao da je odrubljena s ramena, zupasto otkinuta s
vrata. Izgledala je grozno, govorila mu je ili davala znakove kroz
stoljea: prenosila mu je poruku koju zapravo nije htio shvatiti. Na neki
nain, ta ga je glava uplaila jo vie od lubanje. Lubanje je ve viao;
ovjek bi se naalio kad bi ih vidio, kao s onom u kolskom laboratoriju:
Jao, jadni Yorick! Grozna li imena!
Nikad nije vidio nita slino ovoj skulpturi. Netko je uloio velik
trud da ovamo sie i izdubi niu za postolje, pokraj prave lubanje u
podzemnom hodniku koji ne vodi nikamo. A sve to znai... to?
to si pronaao? doviknula mu je Kate. Ned, plai me.
Ned jo uvijek nije mogao odgovoriti. Usta su mu bila previe suha,
rijei mu nisu htjele prijei preko jezika. A onda je, prisiljavajui se da
paljivije pogleda skulpturu glave na svjetlosti depne svjetiljke,
primijetio da joj je tjeme potpuno glatko, kao da je elava. A jednim
obrazom kamenog lica protezala se posjeklina brazgotina koja je
zavijala iza uha.
Izaao je iz rupe to je bre mogao.

Ned nije bio siguran koliko dugo jo moe hodati, pa su sjeli jedno
do drugoga na drvenu klupu u jutarnjom svjetlou obasjanom klaustru.
Ispred njih raslo je malo drvo, isto ono koje je vidio na naslovnici
broure, areno od proljetnog cvijea u tom malom, tihom vrtu. Sjedili su
nedaleko od vrata koja vode natrag u katedralu. Ovdje nije bilo
povjetarca. Bilo je to mirno mjesto.
Ruke su mu se jo uvijek tresle, drei Kateinu baterijsku svjetiljku.
Sinulo mu je da je Melanienu brouru zacijelo ostavio u krstionici.
Ondje su se bili zadrali tek toliko da odvuku reetku preko otvorenog
prostora, struui njome po kamenom podu, i vrate je na mjesto. Ned
nije htio ak ni to uiniti, ali neto mu je govorilo da se to mora obaviti
kako bi se pokrilo ono to lei u rupi ispod nje.

Priaj! rekla mu je Kate.

Opet je grickala usnicu, to joj je oito bilo navika. Ned je duboko
udahnuo i, gledajui prvo u svoje ruke pa onda u osunano drvo, ali ne i
u djevojku, ispriao joj o lubanji i skulpturi glave. I o oiljku.
O, Boe! rekla je.
Ned je to smatrao primjerenom reakcijom. Naslonio se na neravni
zid.
to da uinimo? upitala ga je Kate. Da obavijestimo...
arheologe?
Ned je odmahnuo glavom. Ovo nije otkrie iz antike. Razmisli
malo!
Kako to misli? Pa rekao si...
Rekao sam da izgleda staro, ali te se stvari tamo ne nalaze dugo.
To je nemogue. Kate, ljudi su tamo silazili desetke puta. I vie od toga.
Arheolozi to tako rade. Sigurno su otili pogledati ono... kamenje na
rimskoj cesti, pretraiti grobnicu, prouiti bunar.
Krsni zdenac, ispravila ga je. To je krsni zdenac. Nije bunar.
Nije vano. Ali, hou rei, onaj tip i ja nismo prvi ljudi koji su
onamo sili. Da se te stvari tamo nalaze ve dugo, ljudi bi ih ve vidjeli,
popisali i... i uinili neto s njima. Sad bi ve bile u muzeju. O njima bi
se pisalo. Spominjale bi se u onim zidnim informacijama, Kate.
to eli rei?
Prilino sam siguran da ih je netko onamo stavio nedavno.
Oklijevao je. A i napravio udubljenje za njih.
O, Boe! ponovo je rekla.
Pogledala ga je. Na svjetlosti je vidio da su joj oi svijetlosmee,
kao i kosa. Nos i obrazi bili su joj posuti pjegicama. Hoe rei... da bi
ih na tip vidio?
Na tip! Nije se nasmijeio, iako bi to u nekoj drugoj prigodi uinio.
Sa zadovoljstvom je ustanovio da mu se ruke vie ne tresu.
Kimnuo je glavom. Ona glava prikazuje njega, to je sigurno. elava
je, ima oiljak. Da, ta je glava ostavljena tamo za njega.
Okej. Hm, a ko ju je onamo stavio? Hou rei, tko?
Ovaj put malo nasmijeio. Nepopravljiva si!

Samo razmiljam naglas, mladi detektive! Jesi li ponio sa sobom

svoju kartonsku znaku?
Ostavio sam je kod kue.
Aha, a i ovo si ostavio. Izvukla je iz ruksaka njegovu brouru.
Uzeo ju je. Ti naprosto mora upoznati Melanie, ponovo joj je
rekao.
Pogledao je brouru. Slika na naslovnici bila je snimljena upravo u
ovo doba godine, cvijee na stablu bilo je identino. Pokazao joj je
stablo.
Lijepo, odvratila je. To je judi. A tko je Melanie?
Moglo se i oekivati da e prepoznati kakvo je to drvo. Tatina
asistentica. Tata je sa sobom doveo troje ljudi, a pridruit e mu se jo i
jedan ovjek kojeg alje izdava. A doveo je i mene.
A to je tvoj posao?
Slegnuo je ramenima. Da lunjam naokolo. Da se zavlaim u
tunele. Osvrnuo se oko sebe. A ega ovdje ima?
Svjeeg zraka. Pozlilo mi je unutra.
I meni, u onoj rupi. Nisam smio ui.
Vjerojatno ima pravo.
Nakon krae utnje, Kate je progovorila vedrim glasom, oponaajui
turistikog vodia: Na ovim stupovima uglavnom se nalaze prikazi
scena iz Biblije. Tamo prijeko su David i Golijat.
Pokazala je na desnu stranu. Ned je ustao i otiao onamo. Noge su
mu se inile okej. Srce mu je jo uvijek prilino brzo lupalo, kao da je
upravo zavrio s treningom.
Ugledao je par oblih stupova to su pridravali teak etvrtasti vrh,
koji je zauzvrat podravao strop trijema. Na etvrtastom dijelu bile su
isklesane dvije isprepletene figure: jedan ovjek glatka lica, a ispod
njega drugi ovjek s mnogo krupnijom glavom i iskrivljenim tijelom.
David i Golijat?
Osvrnuo se prema Kate, koja je jo uvijek sjedila na klupi. Isuse,
kako si to uspjela zakljuiti?
Nasmijeila se. Nisam. Varala sam. Malo dalje na zidu nalazi se
jo jedna od onih pisanija za turiste. Proitala sam je kad sam ula. Na

drugoj strani nalazi se kraljica od Sabe. Pokazala je prema trijemu s

druge strane vrta.
Budui da ga je pokazala, Ned je skrenuo pogled u tom smjeru, to
inae ne bi uinio. A budui da je stajao ondje gdje je stajao, ugledao je
ruu koja je leala prislonjena uz dva povezana obla stupa na drugoj
strani.
I tada upravo u tom trenutku shvatio je da ga obuzima vrlo
udan osjeaj.
Nije to bio strah (koji ga je muio ve neko vrijeme), a ni uzbuenje;
ovo je vie nalikovalo na neko oslobaanje od blokade, otkljuavanje,
promjenu... zapravo gotovo sve to zajedno.
Polako se zaputio okolnim putem po sjenovitom trijemu klaustra,
proavi usput vrata na koja je Kate bila ula. Tim je putem prije
nekoliko trenutaka htio izai s njom. Jo samo nekoliko trenutaka i ova
bi pria za njih bila zavrena.
Proao je boni trijem i doao do udaljenije strane, nasuprot mjestu
gdje je prije sjedio s Kate. Ona je jo uvijek sjedila na drvenoj klupi sa
zelenim ruksakom pokraj sebe. Ned je skrenuo pogled na dvostruki stup
ispred sebe i na ruu koja je virila izmeu. Pogledao je reljefnu
skulpturu.
Shvatio je da ne prikazuje kraljicu od Sabe.
Ni u to u ivotu nije bio sigurniji. to god da pisalo na onim zidnim
informacijama, ovo nije kraljica od Sabe. Ljudi koji piu broure i
vodie ne znaju uvijek. Mogu se pretvarati da znaju, ali zapravo ne
znaju.
Osjetio je da Kate ustaje i da mu prilazi, ali nije mogao skrenuti
pogled sa ene na stupu. Ovo je bio jedini od svih uskih dvostrukih
stupova u klaustru koji je prikazivao itavu figuru. Srce mu je opet
poelo snano lupati.
Vidio je da je reljefna skulptura gotovo potpuno dotrajala, oteenija
od bilo koje druge, manje skulpture koju je usput vidio. Isprva nije znao
zato je tako. A onda mu se, zbog svega to se u njemu poelo otvarati,
uinilo da ipak zna.
Skulptura je upravo tako i napravljena, s nejasno definiranim crtama,

jedva uklesanim u kamen, predvienim da izblijede i nestanu, kao neto

to je izgubljeno od samog poetka.
Bila je mrava i graciozna, shvatio je, a vjerojatno i visoka. Na
tunici koju je nosila i na halji koja je sezala do glenjeva vidjele su se
elegantne i briljivo izraene pojedinosti. Ugledao je spletenu kosu koja
joj je padala preko ramena, ali nos i usta gotovo su joj bili izbrisani,
izblijedjeli, a oi su joj se jedva nazirale. Unato svemu tome, Neda je
obuzeo osjeaj iluzija? da joj je jedna obrva uzdignuta, neto
ironino u toj graciozno mravoj figuri.
Zavrtio je glavom. Ovo je samo erodirana skulptura u jednom
opskurnom klaustru. Trebala bi biti posve obina, od one vrste skulptura
pokraj kojih proete, ne obazirui se, i nastavite dalje.
Iznenada ga je obuzeo osjeaj vremena, osjeaj teine vremena.
Stajao je u vrtu u dvadeset prvom stoljeu, i bio je otro svjestan da
povijest ovog mjesta see daleko u prolost, dalje i od srednjeg vijeka.
Mukarci i ene ovdje ive i umiru ve tisuama godina. ive svoje
ivote.
A kad umru, moda ne nestanu posve, ne u potpunosti. Takve misli
nikad mu se prije nisu vrzmale glavom. Bila je prekrasna, rekao je,
zapravo proaptao.
Pa, i Salomon je tako mislio, blago je odvratila Kate, zaustavivi
se pokraj njega.
Ned je odmahnuo glavom. Nije ga shvatila. Jesi li vidjela ruu?
upitao ju je. Koju ruu?
Iza nje.
Kate je odloila ruksak i nagnula se preko ograde vrta.
Ovdje nema... ruinjaka, rekla je trenutak poslije.
Ne to. Mislim da ju je on donio. Stavio ju je ovamo prije no to je
uao.
On? Na tip? Hoe rei...?
Ned je kimnuo glavom. A on je jo uvijek ovdje.
to?
Ovu posljednju stvar upravo je i sam shvatio, misao mu je
prostrujala glavom dok je izgovarao rijei. Razmiljao je, pretraivao

svoju nutrinu i pokuavao se usredotoiti. I napokon je shvatio.

Uspjevi uplaiti i sama sebe, neto je u sebi ugledao neku
nazonost svjetlosti ili boje, neku auru. Nakaljao se. Ovakav trenutak
mogao bi natjerati ovjeka da pobjegne, da zatvori oi i pokua se
uvjeriti da ono to vidi nije stvarnost.
Ili da umjesto toga glasno, to razgovjetnije, povienim tonom, kae:
Rekli ste nam da odlazite. Pa zato ste onda jo uvijek tamo gore?
Nije mogao nikoga vidjeti, ali to zapravo nije bilo ni vano. Situacija
se promijenila. Ned e poslije poetak prie smjestiti u trenutak kad je
otiao na drugu stranu klaustra i pogledao jedva vidljivo lice ene
uklesane u kamen prije mnogo stotina godina.
Kate je ispustila sitan krik i brzo se sklonila iza njega na stazi.
Tiinu koja je nastala prekinuo je samo zvuk automobilske trube iz
oblinje ulice. Da nije bio tako siguran, Ned bi moda pomislio da ga je
onaj doivljaj pod zemljom potpuno sludio i nagnao da izgovara i ini
vrlo udne stvari.
A onda je ta mogunost otpala jer su zauli neiji odgovor.
Moram priznati da sam iznenaen.
Rijei su dole s kosog krova iznad i malo udesno od njih, nedaleko
od gornjih prozora katedrale. ovjeka nisu mogli vidjeti, ali to nije bilo
ni vano. Bio je to isti glas.
Kate je ponovo jauknula, ali nije pobjegla.
Vjerujte mi, odvratio je Ned, nastojei da mu glas mirno zvui, ja
sam jo iznenaeniji.
Uvjeravam vas da sam ja najiznenaenija od svih, rekla je Kate.
Molim vas, nemojte nas ubiti.
Nedu se uinilo jako udnim, mnogo udnijim od svega drugog, to
stoji pokraj nekoga tko posve ozbiljno izgovara rijei nemojte nas ubiti.
ivot ga nije pripremio ni na to slino.
ovjek na krovu odgovorio je ozbiljnim tonom. Ve sam vam
rekao da vas neu ubiti.
Ali takoer ste rekli da ste ve ubili, odvratila je Kate.
I jesam. Nakon jo jednog trenutka utnje, dodao je: Bilo bi
pogreno smatrati me dobrim ovjekom.

Ned e te rijei zapamtiti. Zapravo, zapamtit e gotovo sve. Vi

znate da ona glava u podzemnom hodniku prikazuje vas?
Siao si u hodnik? To je bilo hrabro. Stanka. Da, naravno da
znam.
Naravno? Govorio je tiho, jasno, precizno. Ned je u tom trenutku
shvatio ta mu injenica dosad nije doprla do mozga da govori
engleski i da mu ovaj ovjek odgovara na tom istom jeziku.
Pretpostavljam da ona stvar pokraj skulpture nije vaa lubanja.
Zbilja loa ala!
Neki bi ljudi moda voljeli da jest.
Ned je razmislio o tim rijeima, ili je to barem pokuao. A onda mu
je neto palo na pamet, na isti onaj neobjanjivi nain kao i prije. Tko je
posluio kao model za nju? upitao je, gledajui enu na stupu. Bilo mu
je teko skrenuti pogled s nje.
Iznad njih je nastao muk. Ned je osjetio da u ovjeku raste bijes i da
ga pokuava suspregnuti. U glavi je sada mogao zamisliti lik na krovnim
crepovima, tono na mjestu gdje se doista i nalazio: vidio ga je u sebi,
srebrnog.
Mislim da biste sada trebali otii, napokon je odvratio ovjek.
Nabasali ste na rub jedne vrlo stare prie. Ovo nije mjesto za djecu.
Vjerujte mi, ponovio je.
Ja vam vjerujem! zduno je odvratila Kate. Vjerujte i vi meni!
Ned Marriner osjetio je da i njega obuzima snaan bijes. Iznenadilo
ga je koliko je raznih stvari nalazio u sebi u posljednje vrijeme. No
dobro, rekao je. Ovo nije mjesto za djeicu. A to da ja radim s tim...
s tim osjeajem koji sada nosim u sebi? S injenicom da posve sigurno
znam kako ova reljefna skulptura ne prikazuje jebenu kraljicu od Sabe, s
injenicom da tono znam na kojem se dijelu krova vi nalazite. Sve je
ovo potpuno zbrkano. to da radim s tim?
Nakon jo jednog trenutka utnje, glas odozgo ponovo se javio. Sada
je govorio blaim tonom. Nisi ti ni izdaleka prvi ovjek koji je postao
svjestan tih stvari. To ti je zacijelo jasno, zar ne? A to se tie pitanja
to da radi... Ponovo taj dojam kao da se zabavlja.
Trebam li postati savjetnik? Kako neobino! to ve ljudi rade u

ivotu? Pokuaj odrasti; veini ljudi to nikad ne poe za rukom. Pokuaj

uivati u ivotu. Nastoj izbjegavati ljude s noevima. Mi nismo... ova
pria za tebe nije vana.
Nedov bijes splasnuo je istom brzinom kojom je i buknuo. I to je
neobino. Zauo je sebe kako izgovara rijei pune znaenja: A ne
bismo li mi mogli biti vani za nju? Jer meni se ini da imam...
Ne, bez krzmanja je odgovorio glas iznad njihovih glava. Kao to
si upravo i sam rekao: djeici ovdje nije mjesto. Tako je najbolje, ma
koliko ti to vrijealo tatinu. Ja vie nisam onako strpljiv kao to sam
moda neko bio.
Ma nemojte? odvratio je Ned. Ne kao u vrijeme kad ste izradili
njezinu skulpturu?
to? ponovo je uzviknula Kate.
Ned je u tom trenutku u sebi ugledao eksploziju boja a zatim i
pokreta, koja je dolazila s mjesta iznad i desno od njih: hitra, uskovitlana
mrlja jurnula je dolje. ovjek na krovu izveo je salto s kosih crepova i
doskoio na tlo ispred njih. Lice mu je bilo zgreno od bijesa, blijedo
kao smrt. Ned je pomislio da izgleda tono kao ona skulptura glave pod
zemljom.
Odakle ti to zna? zareao je ovjek. to ti je on rekao?
Kao to je Ned i pretpostavljao, ovjek je bio srednje visine. Nije
bio toliko star koliko bi elava glava mogla nagovijestiti; ak bi se
moglo rei da je zgodan, ali previe mrav, kao da je istegnut, razvuen,
a nedostatak kose to je naglaavao, zajedno s otrim jagodinim kostima
i tankim usnicama. Sivoplave oi takoer su mu bile otre. Ned je
primijetio da mu se dugi prsti gre, kao da ele nekoga epati za
grkljan. Nekoga! Ned je dobro znao tko bi taj netko mogao biti.
Ali vie nije osjeao strah, to je doista, doista neobino.
Prije manje od sat vremena uao je u praznu crkvu s namjerom da
prekrati vrijeme sluanjem glazbe, muen dosadom i nervozom, zabrinut
za svoju majku preko svake svjesno priznate mjere. Samo ova posljednja
stvar jo uvijek je bila tona. Prije sat vremena, svijet je bio potpuno
drugaije mjesto.
to mi je on rekao? odvratio je. Nitko mi nita nije rekao! Pojma

nemam odakle sve to znam, kao to sam vam maloas i rekao, sjeate
se? A vi ste mi odgovorili da nisam prvi.
Ned, rekla mu je Kate glasom koji je kripao kao da ga treba
podmazati. Ona skulptura napravljena je prije osamsto godina.
Znam, odgovorio je.
Malo vie od toga, rekao je ovjek ispred njih.
Vidjeli su kako zatvara pa onda opet otvara oi i hladno bulji u
Neda. Kona jakna bila mu je plavkastosiva, a koulja ispod jakne crna.
Ponovo si me uspio iznenaditi. To mi se ne dogaa esto.
To vam vjerujem, odgovorio je Ned.
Ali ova pria ipak nije za tebe. Pojma nema to... ti ne igra
nikakvu ulogu u njoj. Pogrijeio sam tamo unutra. Ako vi ne elite otii,
morat u vas napustiti. U meni se nakupilo previe gnjeva. Neu biti u
stanju odgovarati za svoje postupke.
Ned je poneto znao o toj vrsti bijesa. Vi doista ne elite... da ita
uinimo?
Tanke usnice se razvuku. To je velikoduna ponuda, ali kad bi
znao o emu govori, shvatio bi koliko je besmislena. Zatim se okrenuo
od njih, mrava prilika odjevena u tamne tonove, uznemirujue
graciozna.
Moe posljednje pitanje? Ned je podigao ruku poput kakva idiota
kao da je u razredu.
ovjek je zastao, ali nije se okrenuo. Stajao je kao kad su ga prvi
put vidjeli, okrenut leima, ali sada osvijetljen travanjskim suncem u
vrtu.
Zato sada? upitao ga je Ned. Zato ovdje?
Ponovo su se zauli zvukovi vanjskog prometa. Aix je prometan,
moderan grad, a oni se nalaze u njegovu samom sreditu.
ovjek je utio, naizgled dugo. Nedu se uinilo da je na pragu da im
odgovori, ali onda je zatresao glavom. Otiao je sredinom klaustra,
prekoraio nisku ogradu izmeu dvaju stupova i vratio se na stazu koja
vodi do vrata, na ulicu i u svijet.
ekajte!
To je ovaj put rekla Kate.

ovjek je ponovo zastao, jo uvijek okrenut leima. Nedu se uinilo

da ga je zaustavio djevojin glas. Imao je dojam da ga on ne bi uspio
drugi put zaustaviti.
Imate li vi ime? doviknula mu je Kate s prizvukom enje u glasu.
Nakon toga ovjek se ipak okrenuo.
Pogledao je Kate preko osvijetljenog prostora koji ih je dijelio. Bio
je predaleko od njih da bi mu mogli vidjeti izraz lica.
Jo ne, odgovorio je.
Zatim se opet okrenuo, otvorio teka vrata i zatvorio ih za sobom
kad je izaao.
Ostali su stajati i kratko se pogledali, u tom zatvorenom prostoru,
odvojenom od svijeta na sve mogue naine.
Obuzet emocijama koje ni izdaleka nije mogao shvatiti, Ned je
napravio nekoliko koraka. Osjeao je potrebu da tri miljama, gore-dolje
bregovima, sve dok ga ne oblije znoj.
Odavde je ponovo mogao vidjeti ruu izmeu dva stupa, pokraj
skulpture. Smatralo se da je to kraljica od Sabe. Tako je pisalo na zidu.
Odakle on zna da to nije tono? Pa to je smijeno!
Stup u kutu neposredno ispred njega bio je mnogo vei od stupova
iza njegovih lea sva etiri kutna stupa bila su vea od ostalih. Na
vrhu ovog stupa, shvatio je, bez velikog iznenaenja, nalazi se jo jedan
reljef bika. Bio je izraen u stilu razliitom od Davida i Golijata, nimalo
slino eni.
Do sada su ve vidjeli dva bika, jednog u krstionici, starog tisuu i
petsto godina, i ovog, isklesanog ako je dobro shvatio stotinama
godina poslije. Zabuljio se u njega, gotovo ljutito.
Kakve veze ti vraji bikovi imaju sa svime ovim? navaljivao je.
Kate se nakaljala. To je iz Novog zavjeta. Bik je simbol svetog
Luke.
Ned je buljio u stvorenje na vrhu stupa ispred sebe.
Sumnjam, napokon je odvratio. Ne ovaj bik. A ni onaj stari
unutra.
Odakle ti sad to?
Osvrnuo se prema njoj, ugledao joj napetost na licu i pretpostavio

da i sam izgleda otprilike tako. Moda su njih dvoje doista djeca. Netko
im je zaprijetio noem. A to gotovo da je najmanje vana stvar.
Pogledao je reljefnu skulpturu ene pokraj mjesta gdje je Kate
stajala i ponovo osjetio isti onaj otri trzaj u srcu. Blijedo obojeni kamen
bio je osvijetljen jutarnjim suncem, gotovo potpuno izlizan. Jedva da se
to moglo vidjeti, kao da skulptura prikazuje samo sjeanje. Ili ono to
vrijeme ini mukarcima i enama, ma koliko bili voljeni.
A odakle mu ta ideja? Pomislio je na majku i zavrtio glavom.
Ne znam to govorim. Hajdemo odavde!
Treba ti pie, mladi detektive?
Uspio se nasmijeiti. Zadovoljit u se Coca-Colom.

Kate je znala kamo da odu. Povela ga je ispod zvonika pa pokraj

gradske vijenice u kafi udaljen nekoliko minuta od katedrale.
Ned je sjedio s Coca-Colom i gledao je kako pijucka espreso bez
eera (morao si je priznati da ga je to zadivilo). Doznao je da ona ovdje
boravi od poetka oujka, kao uenica na razmjeni kola u New Yorku i
Aixu. Njezina obitelj udomila je jednu francusku djevojku drugo
polugodite, a Kate je odsjela kod obitelji te djevojke do kraja kolske
godine poetkom ljeta.
Prezivala se Wenger. Namjeravala je studirati jezike, ili povijest, ili
oboje. eljela je biti uiteljica, ili moda studirati pravo. Ili oboje.
Uzimala je satove dez-plesa (takvo to je i pretpostavio). Trala je pet
kilometara svakog drugog ili treeg dana na Manhattanu, to Ned nije
inio, ali je bilo prilino dobro. Aix joj se poprilino svidio, ali ne i
Marie-Chantal, djevojka s kojom je dijelila sobu. ini se da MarieChantal kriomice pui u sobi, i da voli zabave, i da joj Kate slui kao
pokrie kad dokasna ostane s dekom ili kad izostane s nastave da bi se
s njim nala.
Nije mi ba drago to moram lagati za nju, rekla je Kate. Hou
rei, ona mi ak nije ni prava prijateljica.
Ali zvui kao da je pravi komad. Ima li njezin telefonski broj?
Kate se namrtila. Ti to ne misli ozbiljno.

Kako zna?
Zato to si se zaljubio u skulpturu one ene u klaustru, eto zato.
Ta ih je primjedba malo previe naglo dovela do teme koju su
nastojali izbjei.
Ned nita nije rekao. Srknuo je pie i pogledao oko sebe. Dugi, uski
kafi u kojem su sjedili imao je dva mala stola na ulici, ali oba su bila
zauzeta, pa su sjeli unutra, blizu vrata. Jutarnji promet bio je gust
automobili, mopedi i mnotvo pjeaka na kamenom poploenoj
srednjovjekovnoj cesti.
Oprosti, rekla je Kate Wenger nakon krae stanke. Rekla sam
udnu stvar.
Ned je slegnuo ramenima. Pojma nemam to da mislim o toj
skulpturi. A ni o iemu drugom to se dogodilo.
Kate je opet stala grickati usnicu.
Zato je on... na tip... zato je otiao tamo dolje? to god da je
tamo traio? Je li to moda traio krsni zdenac, neto u vezi s vodom?
Ned je odmahnuo glavom. Mislim da nije. Ona lubanja i skulptura
glave nalaze se na drugoj strani, dalje u hodniku. Uto mu je neto
sinulo. Kate... da su nekoga tamo pokopali, zazidali bi ga, zar ne? Ne bi
ostavili lijes da samo tako lei.
Kimnula je glavom. Jasna stvar.
Moda je mislio da hodnik nije zazidan. Iz nekog razloga.
Kate se zavalila na stolac. O, Boe, Ned Marriner, ne misli valjda
da je ovo nekakva vampirska pria?
Pojma nemam. Mislim da nije.
Ali ti si rekao da je on isklesao onu skulpturu u klaustru. Zna li ti
koliko je ta stvar stara?
Sluaj, zaboravi to sam tamo rekao. Nisam bio posve pri sebi.
Nije istina. Zatresla je glavom. Bio si. Kad je taj tip skoio s
krova, mislila sam da e te ubiti. A onda je on rekao kad je skulptura
napravljena.
Ned je uzdahnuo. Sad e me pitati kako sam to znao, rekao je.
To mi je palo na pamet, odvratila je bez osmijeha.
Kladio bih se da me Marie-Chantal ne bi gnjavila takvim

pitanjima.
Ona ne bi znala to da kae. Provjeravala bi minku i mobitel da
vidi ima li kakvih poruka. Ja te gnjavim?
Ne. Dobiva li Marie-Chantal doista poruke minkom?
Kate se jo uvijek nije nasmijeila. Tebi se tamo neto doista
dogodilo.
Jest. Ali sad mi je dobro. Otkako je on otiao, opet se osjeam
normalno. Pokuao se nasmijati. to kae da se malo valimo?
Nije se obazrela na njegove rijei, kao to je i zasluio. Misli da je
to zavrilo? Da je to bilo samo neto u vezi s... ne znam.
Kimnuo je glavom. Ima pravo. To je bilo neto u vezi s ne znam.
Ned se previe alio jer, iako se sada posve dobro osjeao, sjedei
ovdje s djevojkom iz New Yorka, iz sadanjosti, i pijui Coca-Colu koji
je imala okus kakav treba imati zapravo nije bio siguran je li ono to
se dogodilo doista zavrilo.
Zapravo, ako je elio biti iskren prema sebi, bio je prilino siguran
da nije, premda to nije namjeravao priznati.
Pogledao je na sat. Mislim da bih se morao javiti prije ruka.
Oklijevao je. Sada slijedi klizav dio, ali Ned je bio daleko od kue i
prijatelja koji bi ga zadirkivali. Ima li telefonski broj? Da ostanemo u
kontaktu?
Kate se nasmijeila. Ako mi obea da vie nee spominjati moju
cimericu.
Marie-Chantal? Moju najdrau curu za valjenje? Onda nita od
dogovora.
Namrtila se, ali je zatim iz ruksaka izvukla rokovnik sa spiralnim
uvezom, istrgla list papira i narkala na njega telefonski broj kue u
kojoj je odsjela i broj svog mobitela. Ned je iz novanika izvadio kartu
na kojoj je Melanie uredno napisala (zelenom tintom) adresu vile, ifru
za otvaranje dvorinih vrata, broj kunog telefona, svog mobitela,
mobitela Nedova oca, broj kanadskog konzulata i brojeve dviju taksislubi. A na dnu karte nacrtala je malo nasmijeeno lice.
Kad mu je Melanie sino dala tu kartu, Ned ju je upozorio da je
zaboravila napisati zemljopisnu irinu i duinu mjesta na kojem se

nalaze.
Proitao je telefonski broj vile, a Kate ga je zapisala.
Sutra ima nastavu?
Kimnula je glavom. Jutros sam izostala, pa sutra ne mogu. kola mi
traje do pet. to kae da se poslije naemo ovdje? Hoe li znati opet
pronai ovo mjesto?
Kimnuo je glavom. Bez problema. Samo produim ulicom od
lubanje u podzemnom hodniku.
Ovaj put, nakon trenutka utnje, ipak se nasmijala.
Platili su pie i oprostili se pred kafiem. Ned ju je gledao kako
odlazi jutarnjom ulicom, a onda se okrenuo i zaputio natrag suprotnim
smjerom, hodajui cestom koja je sagraena prije dvije tisue godina.

POGLAVLJE III

Kad se Ned vratio, jutarnje snimanje bilo je pri kraju. Pomogao je

Steveu i Gregu da utovare opremu u kombi. Zatim su ostavili kombi na
trgu katedrale, nepropisno parkiran, ali s policijskim doputenjem na
vjetrobranu, i otili na ruak u jednu, desetak minuta udaljenu, piceriju s
otvorenom penicom.
Pizza je bila ukusna, a Nedov otac razdraljiv, to za trajanja
snimanja nije bilo neobino, osobito u poetku. Ali Ned je vidio da mu
tata nije ba jako nezadovoljan jutronjim razvojem dogaaja. On to
nikad ne bi priznao, ali to se vidjelo.
Edward Marriner srknuo je pivo i pogledao Neda preko stola. Ima
li u katedrali neega to bi me moglo zanimati?
ak i kad je Ned bio mnogo mlai, kad god bi bio s ocem na
snimanju, otac bi uvijek elio uti njegovo miljenje. Kad je bio klinac,
usreivalo ga je to otac trai njegov savjet na takav nain. To mu je
davalo osjeaj da je vaan, ukljuen. U posljednje vrijeme, meutim, to
mu je postalo mrsko, kao da ga otac tretira kao dijete. Zapravo, shvatio
je da se posljednje vrijeme rastee do dananjeg jutra.
Neto se promijenilo. Mislim da nema previe toga, odgovorio je.
Unutra je prilino mrano, teko je nai dobre kutove za snimanje. Ali
trebao bi pogledati krstionicu, s desne strane kad ue. Dobro je
osvijetljena i vrlo stara. Mnogo starija od ostatka crkve. Oklijevao je.
Vrata klaustra bila su otvorena, pa sam zavirio i u njega.
Doista vaan klaustar nalazi se u Arlesu, rekla je Melanie,
paljivo briui usnice salvetom. Za nekoga sa zelenim pramenom u
crnoj kosi, Melanie je strano uredna osoba, pomislio je Ned.
Kako god bilo, ovaj klaustar dobro izgleda, odvratio je. Mogao bi
napraviti zgodnu fotografiju vrta, ali ako to ne eli, mogao bi pogledati
neke od stupova. Ponovo je poeo oklijevati, a onda dodao: Na njima

su reljefi Davida i Golijata i drugih scena iz Biblije. Sveci u etiri kuta.

Jedna od reljefnih skulptura navodno prikazuje kraljicu od Sabe. Jako je
oteena, ali pogledaj je.
Otac je gladio svoje smee brkove. Edward Marriner bio je
ozloglaen po staromodnim zailjenim brkovima. Oni su mu bili zatitni
znak, imao je njihov crte na svojoj poslovnoj posjetnici, a sva svoja
djela potpisivao je znakom dva nagore zavinuta brka. Ljudi bi ga katkad
ispitivali o tome, ali on bi uvijek kratko odgovorio da se takav izgled
svia njegovoj eni, i to je bilo to.
Sutra u provjeriti obje te stvari, rekao je, gledajui sina.
Preostala su nam jo dva slobodna sata, pa u ih upotrijebiti unutra ako
Greg kae da su jutronje spojene digitalne fotografije u redu pa ih
neemo morati ponovo snimati. Hoe li mi trebati rasvjeta?
Unutra? Sigurno, odgovorio je Ned. A moda i generator, nemam
pojma ima li unutra prikljuak za struju. Zavisno od toga to eli raditi
u klaustru, moda e i ondje trebati rasvjetu i reflektirajue plohe.
Melanie kae da se unutra odravaju koncerti, rekao je Greg.
Sigurno postoji prikljuak za struju.
Krstionica lei malo po strani.
Greg, ne budi lijen, donesi taj generator, odvratio je Edward
Marriner, ali sa smijekom. Bradati Greg namrtio se Nedu, a Steve se
samo nacerio. Melanie je izgledala zadovoljno, vjerojatno zato to joj se
inilo da je Ned zaokupljen, to je smatrala dijelom svog posla.
Ned nije bio siguran zato alje oevu ekipu unutra. Moda e
snimanje fotografija, sama rutina cijelog tog posla izvikivanje naredbi,
zakren prostor, filmske torbe i kabeli, rasvjeta, lee i reflektori sutra
oduzeti neto od udnovatosti jutronjim dogaajima. Moda e vratiti
mjesto u sadanjost... gdje god da se jutros nalazilo.
Takoer je shvatio da bi volio imati fotografiju one ene na stupu.
Nije mogao rei zato, ali znao je da je eli. ak ga je obuzela elja da
sada ode unutra i ponovo je pogleda, premda to nije namjeravao doista i
uiniti.
Nedov otac namjeravao je poslije ruka proetati gradom s dvije
kamere i crnobijelim filmom da pogleda neke fontane i ulazna vrata koje

je Barrett, likovni urednik knjige, spomenuo u svojim biljekama. Izgleda

da je Oliver Lee u tekstu spomenuo Aixove fontane i izvore vrele vode
koje su otkrili Rimljani. Kate Wenger upravo mu je priala o njima. Ta
djevojka naprosto vas tjera da je proglasite trebericom.
Nedov otac morao je za knjigu izbalansirati stvari koje je elio
fotografirati sa stvarima koje e odgovarati Leejevu tekstu. Djelomice je
to bio posao Barretta Reinhardta; da uskladi radove dvojice vanih ljudi
u jednom velikom projektu. Njegova je ideja, izgleda, bila da manje
crnobijele fotografije umetne u Leejev tekst, a da fotografije u boji
rasprostre na itavu stranicu, ili preko dvije.
Ned nije bio raspoloen za razgledavanje fontana. Znao je to mora
uiniti. Greg se vraao u vilu da unese jutronje digitalne fotografije u
raunalo i provjeri ih na monitoru. Takoer je namjeravao telefonom
potvrditi aranmane za preksutranje snimanje u Arlesu, udaljenom
otprilike sat vremena.
Melanie je Gregu dala podrobne upute o tome, koje je, kao i obino,
napisala zelenom tintom. Ned je na dnu karte primijetio lik smjeka i sa
zadovoljstvom shvatio da ih ona ne crta samo njemu.
Odvezao se natrag s Gregom u kombiju, presvukao se u izblijedjelu
sivu majicu s kratkim rukavima i kratke hlae, zakvaio svoju bocu za
vodu i pedometar, prikvaio iPod na vrpcu za ruku i otiao na tranje.
Ovdje je morao napisati referate i voditi dnevnik treninga za svog
atletskog trenera, a obje te stvari zapravo su bile domae zadae.
Tranje mu je bilo drae.
Melanie mu je sino rekla da e, ako se odvojkom iz vile spusti do
glavne ceste i onda umjesto nalijevo prema gradu skrene nadesno,
I ako nastavi vijugavom cestom uzbrdo, naposljetku stii do njezina
kraja, do mjesta gdje ljudi voze bicikle i dogiraju u prirodi. Rekla mu je
da se ondje navodno nalazi neka stara kula koju se isplati pogledati.
Kao i obino, ivciralo ga je to je Melanie organizirana do te mjere
da mu ak planira i staze za trening, ali budui da nije imao bolju ideju
kamo da krene, nije vidio dobar razlog da ne isproba tu stazu.
Spustio se strmom cestom pokraj drugih vila. Cesta se zatim
postupno dizala i pretvarala u dugu i vijugavu stazu prema gornjem vrhu.

Naravno, nije loe da ovjek tri gore-dolje. Ned je bio lan kolske
ekipe za kros, pa mu je upravo to i trebalo.
Ve je pomislio da se zaputio u pogrenom smjeru kad je napokon
stigao do brklje za automobile. Na drugoj strani brklje, pronaao je
stazu. Strelice na drvenim stupovima u jednom su smjeru pokazivale put
prema selu po imenu Vauvenargues, a u drugom prema kuli koju mu je
Melanie spomenula. Netko je na brdskom biciklu proao prema
Vauvenarguesu, a Ned je krenuo u drugom smjeru.
Kula nije bila daleko. Staza ju je obilazila i sputala se iza nje,
vjerojatno prema sjevernim rubovima Aixa. Ned se nije volio
zaustavljati dok tri, nitko to ne voli, ali odavde je imao prilino dobar
pogled, a i ruevna okrugla straarska kula bila je zanimljiva. Ned se
zapitao koliko je stara.
itav ovaj kraj natopljen je prolou, pomislio je. Mnogobrojnim
slojevima prolosti. to ovjeka moe dirnuti, na ovaj ili onaj nain.
Izvukao je slualice iz uiju i otpio gutljaj vode.
Kulu je okruivala niska, vrlo slabana ograda. Znak je opominjao
da ju je opasno prijei. Ve je bila donijeta odluka da se uskoro izgradi
vea ograda, ali njoj jo nije bilo ni traga, pa je Ned prekoraio ogradu,
sagnuo se i uao u kulu kroz rupu u zidu boje meda.
Unutra je bilo mrano, posljedica toga to je netom zakoraio s jarke
svjetlosti. Nigdje nije bilo vrata, osim te jedne rupe u zidu. Podigao je
pogled prema visokom, praznom prostoru iznad glave. Daleko gore
nazirao se mali plavocrni krug neba. Uinilo mu se kao da stoji na dnu
bunara. Tu vjerojatno ima imia, pomislio je. Mora da je ovdje neko
postojalo i spiralno stubite, ali sada mu vie nije bilo traga. Zapitao se
od ega je ova kula titila, na to su to ovdje gore pazili.
Osjetio je da se previe ohladio u sjeni, to nije dobro jer moe
dovesti do istegnua miia, pa se vratio na sunevu svjetlost, zatreptao
i spustio pogled prema gradu. U daljini, na drugoj strani Aixa, ugledao je
akvedukt, vrlo jasan, a trenutak poslije spazio je i zvonik katedrale usred
grada. To ga je podsjetilo na jutronje dogaaje, to mu uope nije bilo
drago.
Okrenuo se i potrao natrag putem kojim je doao, ali zbog

zaustavljanja, hlaenja i posljedica vremenske razlike, izgubio je ritam.

Tranje mu je ilo tee no to bi trebalo. Zaobiao je brklju za
automobile i zaputio se cestom nizbrdo. Ali, jedno se mora priznati
Melanie, ovo je dobra staza za doging. Kad sljedei put ode na tranje,
mogao bi kod onog znaka skrenuti na drugu stranu i nastaviti, optrati
pristojnu distancu.
Nalazio se na pola puta strmim odvojkom do vile Sans Souci na
vrhu, kad mu je neto sinulo.
Zaustavio se, uspjevi okirati sama sebe.
Zato sada? bio je upitao ovjeka u sivoj konoj jakni, a on mu nije
odgovorio. Ali moda Ned na kraju krajeva ipak zna odgovor na to
pitanje. Moda je sada, prvi put, vano ak i to da mu je baka, dok je jo
bila iva, ispripovijedala neke od onih svojih starih pria.
Ned je zamiljeno othodao posljednji dio puta uz brijeg i ukucao
ulaznu ifru na dvorinim vratima. Neko vrijeme trkarao je gore-dolje
terasom i razgibavao se. Pomislio je da skoi u bazen, ali nije bilo
dovoljno toplo, pa se umjesto toga popeo na kat i istuirao, bacivi
odjeu u pletenu koaru za slukinju koja im pere rublje. Vilu su
unajmili zajedno s dvije ene koje su radile za njih. Obje su se zvale
Vera, to je stvaralo zabunu. Ned je jednu krstio Verakuharica a drugu
Verapralja.
Navukao je traperice, siao u prizemlje i otiao u kuhinju. Izvadio je
Coca-Colu iz hladnjaka. Verakuharica je bila u kuhinji, u crnoj odjei,
sijede kose uredno skupljene u punu. Bila je ispekla neku vrstu tvrdih
kolaia. Ned je uzeo jedan kolai, a ona mu se, stojei pokraj
tednjaka, s odobravanjem nasmijeila.
Greg je razgovarao mobitelom pred raunalom u blagovaonici, pa je
kuni telefon bio slobodan. Ned se vratio na kat, uao u oevu spavau
sobu i nazvao broj mobitela koji je dobio od Kate Wenger.
Bonjour?
Ovaj, dobar dan, trebao bih Marie-Chantal.
Jebi se, Ned! odgovorila je Kate, ali sa smijehom. Ve ti
nedostajem? Ba slatko!
Osjetio je da se crveni, pa mu je bilo drago to ga ona ne moe

vidjeti. Upravo sam se vratio s tranja. Ovaj, neto mi je palo na

pamet.
Da ti strano nedostajem? Polaskana sam. Na telefonu se ponaa
izazovno, pomislio je. Zapitao se kakva je na IM-u ili SMS-u. Svatko je
oputeniji kad razgovara na raunalu.
Ne, sluaj me! Ovaj, u etvrtak je trideseti travnja. A nakon toga
prvi svibnja.
Kate je utjela. Ned se zapitao hoe li joj morati objasniti to time
misli, a onda je zauo odgovor: Isuse, Ned! Beltane? To je vana stvar.
Duhovi i due, kao na Sve svete. Odakle ti to zna? Jesi li ti moda
prikriveni treber?
Mamina porodica potjee iz Walesa. Baka mi je priala o nekima
od tih stvari. Katkad smo na prvi svibnja odlazili na piknik.
eli ii na piknik?
Ako sa sobom povede Marie-Chantal. Oklijevao je. Kate, gdje
su u okolici bili Kelti? Jesu li oni uope bili u ovim krajevima?
Jesu, bili su. Mogu ustanoviti gdje.
Pretpostavljam da bih to mogao i sam.
Ne, prepusti te teke utege meni, skakavc! Ti samo nastavi
trkarati i skakutati. Vidimo se sutra poslije kole?
Vidimo se. Spustio je slualicu, cerekajui se unato sebi. Nije li
zgodno, pomislio je, nai se u situaciji kad ne mora objanjavati
prijateljima ni tko je ona ni to se dogaa. Privatnost, u tome je stvar.
Kod kue nije imao mnogo privatnosti.

Veerali su u vili, po francuskom obiaju, poslije osam. Jasan je

dogovor, ozbiljno im je objasnila Melanie, da s vremena na vrijeme
moraju jesti u vili jer e se inae Verakuharica uvrijediti i rastuiti
(Verastuiti! rekao je Greg) pa e im poeti posluivati zagorjelu hranu
i sline stvari.
Prije no to su sjeli za stol, Nedov otac izaao je na terasu s votkom
i tonikom, a ostali su otili do bazena. Ned je zakljuio da Melanie,
premda je sitna, prilino dobro izgleda u kupaem kostimu. Stala se na

sva usta aliti da je voda ledena ledencata (to je bilo tono), ali
naposljetku je ipak ula u bazen. Steve je bio pravi pliva s dugim
rukama i nogama. Metodino je plivao s jedne strane bazena na drugu, ili
je to barem pokuavao bazen zapravo nije bio dovoljno velik za to.
Dok su Ned i njegov otac sjedili i gledali ih, na vrata terase
iznenada je izletio Greg. Preskoio je iroke kamene stube, pretrao
tratinu i skoio u bazen, u najirim i najiznoenijim kupaim gaama to
ih je Ned ikad vidio.
Smijui se, Edward Marriner ponudio je Gregu izravan novani
bonus ako obea da e iduu stanku za kavu iskoristiti kako bi u gradu
kupio kupae gae i potedi ih muka da ga ikad vie gledaju u ovima.
Melanie mu je doviknula da bi se mogao kupati gol ako eli utedjeti
novac, a Greg joj je, pljuskajui i viui u ledenoj vodi, zaprijetio da e
je posluati.
Ne bi se ti usudio, odgovorila mu je.
A zato ne bih?
Melanie se nasmijala. Zato to se stvari skvre u hladnoj vodi.
Muki ponos. Kraj prie.
Ima pravo, odvratio je Greg nakon trenutka razmiljanja, a Steve,
koji je prekinuo plivanje, glasno se nasmijao.
Ned je na terasi pogledao oca pa su se nasmijeili jedan drugome.
Je li ti do sada ovdje dobro? upitao ga je tata.
Jest.
Kratko oklijevanje. Sutra e nas nazvati mama.
Znam.
Pogledali su ostale u vodi. Verakuharica e pomisliti da oni nisu
pri sebi, rekao je Edward Marriner.
Ionako bi na kraju dola do tog zakljuka, odvratio je Ned.
I time je razgovor bio zavren. U posljednje vrijeme nisu ba mnogo
razgovarali. Ned je bio nauo nekoliko fragmenata iz veernjih razgovora
svojih roditelja, fraze poput njemu je petnaest godina i nagle promjene
raspoloenja. To mu je dalo ideju da u iduih nekoliko tjedana bude
pun ljubavi u ophoenju s roditeljima, samo da ih posve zbuni, ali na
kraju je doao do zakljuka da bi mu to bilo previe naporno.

Ned zapravo nije imao nita protiv oca. Nakon nekog vremena
postalo mu je normalno gledati ljude kako zijevaju od uda, onako kako
je to uinila Kate Wenger, kad bi doznali tko je on, ali to nije bila niija
krivnja. Planine i bogovi bila je jedna od najprodavanijih knjiga
fotografija u posljednjih deset godina, a knjiga Planinski prijevoji,
premda ne tako raskona (u njoj nema Himalaja, govorio je otac),
osvojila je pregrt nagrada. Nedov otac bio je jedan od nekolicine
fotografa koji su istodobno snimali fotografije i za Vanity Fair i za
National Geographic. ovjek mora priznati da je to sjajno, makar samo
u sebi.
Kad su ostali, drui, izali iz bazena da se osue, Melanie je rekla:
ekajte malo! Neto sam zaboravila.
Molim? Ti si neto zaboravila? odvratio je Steve. Plava kosa
strila mu je na sve strane. Nemogue!
Melanie mu je isplazila jezik i odjurila u kuu. Njezina soba bila je
jedina spavaa soba u prizemlju. Vratila se van, dok je s nje kapala
voda, jo uvijek umotana u runik, sada s jo jednim runikom na glavi,
nosei vreicu s natpisom Francuski telecom. Bacila ju je pred Neda
na stol.
U sluaju da kontrola leta zatreba uspostaviti vezu s majorom
Tomom, objasnila je.
Kupila mu je mobitel. Zbog sitne Melanie i njezine
hiperuinkovitosti lako je izgubiti ivce, zakljuio je Ned, ali prilino je
teko ne cijeniti je.
Hvala, rekao joj je. Doista.
Melanie mu je dodala jednu od svojih indeksnih kartica, na koju je
iznad crtea nasmijeenog lica zelenom tintom bila napisala njegov novi
telefonski broj. Ima i kameru. Paket je otvoren, dodala je kad je iz
kutije izvukao mobitel s poklopcem. Uprogramirala sam ti sve nae
brojeve.
Ned je uzdahnuo. Jako je lako izgubiti ivce zbog nje, ispravio se u
sebi. To sam mogao uiniti i sam, tiho joj je odgovorio. Lani sam
zavrio teaj programiranja mobitela.
Uinila sam to vraajui se ovamo u taksiju, odvratila je. Imam

brze prste. Namignula mu je.

Oho! rekao je Greg, smijuljei se.
Ti uti, vreasti gaerosu! rekla mu je Melanie. Osim ako me ne
eli obavijestiti da je sve spremno za polazak u Arles.
Poi ti svojom brzim prstima po mojim vreastim gaama pa u ti
rei.
Nedov otac zavrtio je glavom i srknuo pie. Uz vas se osjeam
staro, rekao im je. Prekinite!
Kuni telefonski broj stavila sam ti na 1, tatu na 2, sebe na 3, a
Stevena na 4. Grega sam stavila na zvjezdicu-ljestve-zvjezdicu-865zvjezdicu-ljestve-7, umiljato je objasnila Melanie.
Ned nije mogao, a da se ne nasmije. ak se i Greg nasmijao.
Melanie se pobjedonosno osmjehnula i vratila unutra da se istuira i
presvue. Greg i Steve ostali su vani da na blagoj veernjoj svjetlosti
popiju pivo. Greg je primijetio da je na terasi toplije nego u bazenu.
Jo nije ni svibanj, istaknuo je Nedov otac. Francuzi se obino ne
ponu kupati prije lipnja. Bazen u vili napunjen je vodom samo da bi se
udovoljilo njihovu idiotizmu. Sunce je lealo na zapadnom nebu nad
gradom. Zrak je bio proet nekim osobitim sjajem; stabla su blistala.
Trenutak poslije, spokoj provansalskog zalaska sunca naruio je
iznenadan zvuk. Pa onda jo jedan. Nakon trenutka zbunjenosti, Ned je
prepoznao melodiju: bila je to glazbena tema vonje za klince u
Disneylandu, Svijet je malen.
Sva etvorica stala su se osvrtati oko sebe, a onda su svi u istom
trenu spustili pogled na Nedov mobitel na stolu. Ned ga je oprezno uzeo
u ruke, podigao poklopac i prinio ga uhu.
Zaboravila sam ti spomenuti, rekla mu je Melanie sa svog
mobitela u kui, suspreui smijeh. Programirala sam ti i pozivnu
melodiju. Pokuala sam ti pronai neto prikladno.
Ovo je objava rata, smrknuto je u slualicu odgovorio Ned. To ti
je jasno, zar ne?
Oh, Ned! zahihotala se. Mislila sam da e ti se svidjeti! Zatim je
prekinula vezu.
Ned je odloio mobitel na staklenu plou stola. Kratko je pogledao

grmlje lavande iza empresa s druge strane bazena, a onda je skrenuo

pogled na tri mukarca za stolom. Sva trojica, ukljuujui i Nedova oca,
naprezali su se da zadre ozbiljan izraz lica. Kad ih je Ned pogledao,
nisu vie mogli izdrati i prasnuli su u smijeh.

Ned nije mogao zaspati.

Nije ni udo, pomislio je, gnjeei i okreui jastuk po dvadeseti
put. Djelomice je to posljedica vremenske razlike, ovo mu je tek druga
no na drugoj strani oceana. Ovdje je est sati ranije nego u Montrealu.
Navodno treba po jedan dan za svaki sat vremenske razlike prije no to
se ovjek uspije prilagoditi. Osim ako nije pilot putnikog zrakoplova ili
neto slino.
Ali Nedov problem zapravo nije bila vremenska razlika, i on je to
znao. Ponovo je pogledao na sat pokraj kreveta: bilo je gotovo tri ujutro.
Vrijeme kad samo duhovi hodaju. Na trideseti travnja ta bi fraza mogla
imati drugaije znaenje, pomislio je.
Mora zapamtiti da to danas spomene Kate Wenger. Ona e shvatiti
tos. Ako on tada jo bude mogao drati otvorene oi, s obzirom na to
kako ova no prolazi.
Ustao je i priao otvorenom prozoru koji je proputao noni zrak u
sobu. Ned se bio smjestio u srednju od tri spavae sobe na katu. Njegov
tata bio je u glavnoj, a Greg i Steve dijelili su zadnju.
Razmaknuo je zavjesu. Prozor je gledao na terasu, s pogledom na
bazen, grmlje lavande i umarak na obronku uz cestu. Kad bi se nagnuo
kroz prozor i pogledao nadesno, mogao bi vidjeti svjetlucanje Aixovih
svjetala u daljini. Nad gradom je stajao gotovo pun, naranastocrven
mjesec. Ugledao je ljetni trokut iznad glave. ak i uz mjeseinu,
zvijezde su ovdje bile mnogo sjajnije nego u Westmountu, nasred
Montreala.
Zapitao se kako u ovom trenutku izgledaju zvijezde nad Darfurom.
Mama e nazvati veeras ili sutra naveer to god je ispravno rei u
tri sata ujutro.
Prije e svijetu doi kraj no to ga ja uspijem pronai na vrijeme.

Nije elio razmiljati o tome, ali kako da ovjek kontrolira misli?

Osobito kad je samo napola budan u ovaj sat. Misli naprosto... lutaju.
Nemoj razmiljati o ruiastim slonovima, o enskim dojkama ili o tome
kako djevojke izgledaju kad nose suknje a ne prekrie noge. Katkad bi
mu na satovima matematike misli odlutale na tranje, ili bi razmiljao o
glazbi, ili o nekom filmu koji je vidio, ili o poruci koju mu je neka
djevojka koju nikad nije sreo sino privatno napisala u chatroomu. Ako
je to uope i bila djevojka: na internetu se to nikad ne zna. Njegov
prijatelj Doug bio je potpuno paranoidan u vezi s tim.
ovjek razmilja o raznoraznim stvarima, minutu za minutom, od
jutra do mraka. A katkad, kasno naveer, ovjek razmilja o lubanji i
skulpturi glave u podzemnom hodniku.
Nedu je bilo jasno da mu takve misli nee pomoi da zaspi. A nee
mu pomoi ni preputanje mranim mislima o onome to mu se jutros
dogodilo u nutrini.
Nakon jo jedne minute, kolebljivo je pokuao ponovo ui u to
mjesto u svojoj nutrini, locirati ga koja god da je rije najprikladnija za
to. Mjesto na kojem je nekako uspio osjetiti prisutnost onog bezimenog
mravog ovjeka na krovu. Mjesto na kojem je shvatio i drugu stvar
koju nikako nije mogao znati: da je taj ovjek na krovu, danas upravo
ondje, upravo sada izradio onu osamsto godina staru skulpturu koju su
prije vidjeli.
Naravno, Kate je imala pravo: kad je taj ovjek skoio s krova da se
suoi s njima, blijed od bijesa, njegova reakcija rekla im je sve to su
trebali znati.
Ali Ned sada nije mogao pronai nita u sebi, nije mogao nai ono
to je traio, to god to bilo. Nije znao je li razlog u tome to je to
nepovratno prolo ta posve neobina iskra udnovatosti u klaustru ili
moda u tome to u ovom trenutku, dok gleda preko mrane trave, vode i
empresa u noi, nema to pronai.
Prilino je besmisleno stajati ovdje u kratkim hlaama pidame i
razmiljati o tome. Odluio je otii u prizemlje i popiti au vonog
soka. Dok je bosonog silazio stubitem usnule kue, sinula mu je ideja.

U stvari, prilino dobra ideja. Kad ne moe nita uiniti u vezi s udnim
i tekim stvarima, uini ono to moe na drugi nain.
Uostalom, bio je upozorio Melanie.
Uinkovita kao i uvijek, Melanie je poredala sve njihove mobitele
na ormariu u blagovaonici. ak se potrudila oznaiti svaije mjesto.
Zelenom tintom.
Gotovo da je bilo previe lako.
Brzo radei na opcijama svih telefona, Ned je s velikim veseljem
promijenio Gregovu pozivnu melodiju u glazbenu temu iz animirane
serije Spuva Bob Skockani, a ni prema Steveu nije pokazao milosti,
premda je Steve moda bio samo neduni promatra; reprogramirao je
njegov mobitel da svira temu iz serije Teletubbies. Oev mobitel nije
dirao.
Zatim si je dao vremena i nekoliko puta pregledao postavke
Melaniena telefona prije no to je donio odluku.
Nakon obavljena posla, zadovoljan sobom i svojim doprinosom
pravdi u svijetu, otiao je u kuhinju i uzeo sok. Odnio ga je na terasu i
stao ondje bez majice na nonom zraku. Vani je bilo hladno. Majka bi ga
natjerala da odjene majicu ili ogrta da je budna. I da je ovdje.
Jo jedanput je pokuao provjeriti moe li togod pronai u svojoj
nutrini, prima li kakve signale, ali nita nije naao. Pogledao je krajolik i
vidio samo no: bazen, umu i travnjak pod junim zvijezdama. Mjesec
nisko na zapadu. Iza sebe je zauo sovu. Vila je sa svih strana bila
okruena drveem koje prua mnogo mjesta za svijanje gnijezda i lov.
Sluaj je htio da ga u tom trenutku netko gleda.
Prilika koja ga promatra iz malog umarka iza grmlja lavande,
odavno je nauila kako da se zatiti od mogunosti da je osjete na bilo
koji nain koji bi Ned Marriner mogao znati ili otkriti prekapajui po
svojoj nutrini.
Izvjesna znanja i vjetine dobio je u nasljee. Druge su zahtijevale
mnogo vremena i znatan napor. Vremena je imao, a nikad si nije dopustio
da ga tekoe obeshrabre.
Vidio je djeaka kad se pojavio na prozoru prvog kata, a onda, malo
poslije, kad je izaao na terasu, polugol, ranjiv i sam. Prilika koja ga

promatra zabavljena je time, i gotovo svime to se danas dogodilo, ali

ipak pomilja da ga ubije.
Bilo bi to gotovo previe jednostavno.
Radi dana koji dolazi, on se suzdrava. Kad se ovjek nalazi usred
priprema za neto to oekuje s velikim nestrpljenjem, ne preputa se
porivima poput ovoga, ma koliko bi mu zadovoljstva oni mogli donijeti.
On je nagao po naravi, ali ni izdaleka nije budala. Za to je previe dugo
ivio.
Zakljuio je da je djeak sluajan i trivijalan, obina nezgoda, nitko i
nita vano. A sada ne bi bilo pametno stvarati pomutnju, ni meu
ivima ni meu duhovima, od kojih su se neki ve poeli komeati. On
sve zna o duhovima. eka ih i krati vrijeme do njihova dolaska kako zna
i umije.
Puta djeaka da se vrati u kuu, iv i nevaan.
Meutim, poriv da ubije jo uvijek je snaan. On ga prepoznaje, zna
zato raste u njemu. Kad se ta elja probudi, nije ju lako otjerati
neutaenu. U to se uvjerio tijekom vremena i nije ba sklon da je se
odrie.
On ponovo mijenja oblik to je vjetina koju je dugo morao uiti
i odlazi u lov. Mjeseina naas osvjetljava njegova krila u letu, a onda
ona ulijeu u umu i opet nestaju.

POGLAVLJE IV

Kad je Ned ujutro siao u kuhinju, podbuhlih oiju i bunovan od

slabo prospavane noi, ostali su ve otili u grad na svoj drugi radni dan
pred katedralom. Melanie mu je ostavila poruku da e se vratiti do
ruka. Ned je zaboravio odjenuti majicu, pa mu se u pokrajnjoj praonici
Verapralja prvo nasmijeila a onda hitro skrenula pogled. Na nju je
posve zaboravio! Brzo je popio malo soka od narane i otiao natrag na
kat da se odjene.
Zatim je nazvao Melanie.
Tri signala.
Da? Zbilja leden glas za samo jednu rije, pomislio je. Svaka ast!
Bok, Melanie! veselo ju je pozdravio.
Ned Marriner, odvratila je tihim i napetim glasom, u grdnoj si
nevolji. I ne sluti kako grdnoj. Mrtav si, vraa se svom stvoritelju,
pridruuje se aneoskom zboru. Ned je uo kako ona jedva suspree
smijeh.
K vragu! rekao je. Znai da sam ipak nadaren.
Nadaren i mrtav. Odlazi na vjeni poinak.
Ali, Melanie! prosvjedovao je. Mislio sam da e ti se melodija
svidjeti!
Svadbeni mar? Svadbeni mar kao pozivna melodija za
mobitel? Nalazimo se u vrajoj katedrali! Greg umire od smijeha. Dri
se za stup kako bi ostao na nogama. Upiat e se u gae! Ovo e mi
skupo platiti!
Izgledalo je da se i Melanie dobro zabavlja. Sve ga je to vrlo
razveselilo.
U to ne sumnjam. U meuvremenu, kad nae malo slobodnog
vremena, kako bi bilo da nazove Stevea i Grega.
Zastala je i spustila glas. Doista? I njima si sredio mobitele?

I njima sam sredio mobitele. Vidimo se na ruku.

Prekinuo je vezu, cerekajui se.
Kad je bolje razmislio, odluio je da jo neko vrijeme skriva svoj
novi mobitel. Nije bogzna to mogao uiniti ako mu ona prekopa krevet,
ali isto je sumnjao da bi uivala u pogledu na vrtne pueve u svom
krevetu, pa e usputno spominjanje pueva osujetiti njezinu odmazdu.
Vjerovao je da s Gregom i Steveom moe izai nakraj. Izazov je bila
Melanie.
Dopodne je proveo vrzmajui se po kui i energino izbjegavajui
svaku pomisao na referate koje mora napisati. Pa on se jo uvijek nije
naviknuo na vremensku razliku, zar ne? Od koga bi se moglo oekivati
da pone pisati referat iz engleskoga ili povijesti dok ga jo mue
posljedice vremenske razlike?
Premda mu je Kate Wenger rekla da to prepusti njoj, neko je vrijeme
pretraivao internet, ukucavi frazu Kelti+Provansa u Google, i
narkao nekoliko biljeaka. Zatim je izaao iz kue na jarku jutarnju
svjetlost i ostao sluati glazbu na terasi sve dok nije ugledao kako se
kombi uspinje brijegom prema dvorinim vratima vile.
Skinuo je iPod i odloio ga na stol. Ve je nasluivao to e se sad
dogoditi. Uspravio se u naslonjau i oduevljeno mahnuo svima. Otac
mu je uzvratio mahanjem s kolnog prilaza, a Melanie je stala pokraj
kombija, s rukama na bokovima, i nastojala ga oinuti pogledom to
nije ba jednostavna stvar kad ste visoki samo sto pedeset centimetara,
pomislio je Ned.
Dobroudno se smjekajui, Greg i Steve zajedno su doli na terasu.
Ne skidajui smijeak s lica, zgrabili su Neda za ruke i noge (obojica su
bila prilino snani momci) i odnijeli ga niza stube pa preko travnjaka do
bazena.
Spuvo Bobe, potedi me! povikao je Ned, to moda ba nije bila
najpametnija reakcija.
Sa zadovoljstvom je zauo Melanien i oev smijeh, ali u tom
trenutku ve je letio kroz zrak.
Voda u bazenu bila je hladna, vrlo hladna. Daui i kaljui, Ned
je isplivao na povrinu. Znao je to da kae. Postoje tradicionalni muki

odgovori u ovakvim situacijama.

Ah, rekao je. Kakvo osvjeenje! Ba vam hvala, momci!

Za rukom je oprezno spomenuo pueve kako je uo da oni ovdje

imaju nezgodnu naviku da zalutaju ljudima u krevete, osobito u proljee.
Zanimljivo, Steve je bio taj koji se zamislio nad tim rijeima.
Melanie se pretvarala da to smatra vrlo dvojbenom informacijom. Nije
bilo lako zakljuiti glumi li ili ne.
Neoekivano oputen, Nedov otac rekao je da je napravio nekoliko
potencijalno upotrebljivih fotografija u krstionici, snimajui prema
kupoli mekim bljeskalicama. Snimili su i neke od stupova u klaustru, a i
onaj cik-cak uzorak to ga je Nedov otac primijetio na trijemu. Ned ga
nije primijetio, ali on nije imao oevo oko, a bio je i pomalo uznemiren
kad je juer bio ondje.
Jako mi se svidjela ona tvoja kraljica od Sabe, rekao mu je otac.
Boja je prekrasna. Iz nekih kutova podsjea na jantar. Jo emo
provjeriti slike, ali mislim da u je uvrstiti u knjigu. Ako bude trebalo,
vratit u se na nju prije no to krenemo kui, a moda u je pokuati
snimiti i predveer. Dva dobra prijedloga, Ned!
Nedov se otac popodne trebao nai s Oliverom Leejem u jednom
kafiu u gradu, samo njih dvojica, prvi pravi susret. Barrett, likovni
urednik, koji je idueg tjedna trebao doputovati iz New Yorka, htio je
biti prisutan kad se njih dvojica budu upoznavali, ali oni su se odluili
sastati bez posrednika.
Moda mi se on svidi a moda i ne, ali, na kraju krajeva, to i nije
tako vano. Ne moramo zajedno raditi.
Ali siguran si da e on tebe zavoljeti? upitao ga je Ned sa
smijekom.
Hladna voda prilino ga je uspjeno razbudila. Ledeni bazeni, davno
zaboravljeni lijek za probleme vremenske razlike!
Mene svi vole, odgovorio mu je Edward Marriner. Pa ak i moj
sin.
Va sin grozna je osoba, mrano je odvratila Melanie.

iva istina, sloio se Greg, kimajui glavom.

Steve je utio; moda je razmiljao o puevima u krevetu. Ned je
zakljuio da e prije ili poslije morati izvesti tu stvar s puevima i onda
ivjeti s posljedicama.

Ostalo troje, ispostavilo se, trebalo je iskrcati Nedova oca u gradu,

a onda produiti na istok, prema planini Sainte-Victoire, koju je Paul
Czanne navodno naslikao stotinu puta. Czanne se ovdje rodio i umro.
Bio je najslavnija osoba iz Aixa i proslavio tu planinu.
Ned se prisjetio kako je njegov otac za leta ovamo, listajui biljeke
Barretta Reinhardta, gunao kako je gotovo nemogue snimiti sliku te
planine koja ne bi bila kliej ili neka sentimentalna posveta Czanneu.
Nije se tome veselio, ali Barrett mu je bio rekao da je naprosto
nemogue doi u Provansu i raditi na knjizi fotografija a ne snimiti taj
vrh. Pogotovo ako se zovete Edward Marriner i ako ste se proslavili
fotografijama planina.
Naprosto nemogue, ponovio je njegov otac u zrakoplovu,
oponaajui glas likovnog urednika.
Dananja popodnevna vonja trebala je djelomice biti izlet u
prirodu, a djelomice prilika da se provjere neka mjesta koja je Barrett
oznaio na lokalnim zemljovidima kao mjesta pogodna za snimanje.
Konanu odluku donijet e Nedov otac, ali i ostali su mogli posluiti
tome da eliminiraju lokacije za koje su znali da ih on ne bi prihvatio.
Ide s nama? upitao je Steve Neda.
Ovaj, zapravo oko pet moram biti u gradu. Nai u se s nekim.
to? S kim? Kako? navaljivao je Greg. Pa tek smo stigli!
Ned je uzdahnuo. Juer ujutro upoznao sam jednu djevojku. Nai
emo se na piu.
Vidi ti vraga, rekla je Melanie sa smijekom.
Greg se zabuljio u Neda. Sudar? Ve? Isuse, ovaj je deko prava
mukarina!
Nemoj mu dodavati godine, odvratio je Edward Marriner. A ni
meni. I bez toga se osjeam dovoljno staro.

Dovest emo te natrag na vrijeme, rekla je Melanie, provjeravajui

sat. Ali, obuj tenisice, Ned, moda emo morati malo planinariti, a
sandale nisu prikladne za to.
Okej. Ali, hoe li mi ti zavezati uzice? upitao je Ned, a Melanie
se opet nasmijeila. Nedu je bilo drago to su promijenili temu. Nije ba
elio razgovarati o svom sastanku.
Ostavili su njegova oca u Aixu a onda krenuli obilaznicom oko
grada i zaputili se vijugavom cestom u prirodu. Melanie im je rekla da je
Czanne obino pjeaio tom stazom, traei dobra mjesta za slikanje.
Ako idete pjeice, do planina je dug put. To je Neda navelo na
razmiljanje: u devetnaestom stoljeu, u srednjem vijeku ili u doba
Rimljana, ljudi su pjeaili, jahali na magarcima ili tako neto, pa je put
bio mnogo naporniji. U ono doba sve je bilo udaljenije, do svega se
sporije stizalo.
A sada, na poetku dvadeset prvog stoljea, oni vijugaju zavojima u
klimatiziranom Renaultovu kombiju. Stii e do planina za dvadesetak
minuta i vratiti se u sredite grada na vrijeme da se nae s Kate Wenger.
Czanne, ili sveenici koji su hodali dotrajalim trijemom onog
klaustra u kojem je juer bio, ili oni srednjovjekovni studenti koji su se
jednom davno molili u katedrali i zatim odlazili preko ceste na
predavanja, svi su se oni kretali kroz svijet drugaijom brzinom od ove
dananje pa ak i ako bi studenti morali potrati da ne zakasne na
predavanje. Ned nije bio siguran to sve to znai, ali neto je znailo.
Moda bi toj temi mogao posvetiti jedan referat kad napokon pone
razmiljati o svojim referatima.
Popodnevna svjetlost bila je bljetava i jarka, pa su svi nosili
sunane naoale. Melanie je imala goleme naoale koje su joj skrivale
pola lica; Steve je sa svojom plavom kosom i sitnim okruglim naoalama
izgledao poput nekog ruskog revolucionara, a Greg je nalikovao na
izbacivaa u nonom klubu.
Obuzet iznenadnim porivom, Ned je skinuo naoale. Zakljuio je da
eli vidjeti krajolik onako kako su ga gledali ljudi u davnim vremenima.
To mu se uinilo pomalo glupo, ali ne previe. Sjetio se one jueranje
okrugle kule iznad grada i pomislio na straare na njoj koji su gledali u

ovom smjeru.
Nije znao to su oekivali vidjeti, gledajui na istok i mirkajui
prema izlazeem suncu, ali netko se oito bojao da ih iz ovog smjera
vreba opasnost, inae na tom mjestu ne bi sagradili kulu, zar ne? Svijet
je u ono doba bio opasniji nego danas, pomislio je. Osim ako se ne
nalazite, primjerice, u Sudanu.
Pogledao je kroz prozor, pokuavi se usredotoiti na ovo mjesto, ne
dopustiti mislima da odlutaju preko Mediterana u Afriku. Koja zapravo i
nije tako daleko odavde.
Melanie, koja je sjedila u srednjem redu kombija, iza Neda, nagnula
se naprijed i apnula mu: Tvoj tata bio je vrlo zadovoljan tvojim
dvjema idejama, zna. Potroio je mnogo vremena snimajui krstionicu.
On uvijek troi mnogo vremena, odvratio je Ned. Nemoj se
pokuavati izvui laskanjem, eno. Ovo je rat. Pomisli na pueve u svom
krevetu.
Melanie je slegnula ramenima. Ja volim escargot. A, iskreno
reeno, ako se sjetim nekih mukaraca s kojima sam bila u krevetu ...
Ned se nasmijao. Ali onda se opet osjetio mlad, na neki nain.
Takoer je pomislio, ne prvi put, kako su ene katkad grozno udne.
Ako je sve te mukarce smatrala tako glupima, zato je onda s njima
izlazila i spavala? Iskosa je pogledao Melanie i gotovo je to upitao. Da
su bili sami, moda bi to i uinio; to god drugo ovjek o njoj mogao
rei, Melanie nije bila sklona vrdanju. Bila je duhovita i otvorena. I
zapravo ga nije tretirala kao dijete, ve samo dijelom svog posla. Ned je
bio uvjeren da bi mu odgovorila. A moda bi usput neto i nauio.
Ulazio je u godine kad neke stvari treba dovesti naistac, ovako ili
onako.
Stigli smo! objavio je Steve, pokazujui prstom. Cilj na vidiku.
Bacili su prvi pogled na planinu, na njezin gornji dio, iznad jelove
ume u sredini. Uto je cesta opet zavinula pa su izgubili pogled na
planinu, da bi je na sljedeem zavoju ponovo ugledali. Greg je zaustavio
kombi, stavio sunane naoale na nos, pa su neko vrijeme sjedili i
gledali. Trokut zapadnog proelja Saint-Victoirea impozantno se dizao
iznad zaravanka i drvea.

E pa, ovaj prizor kao da govori Czanne je bio ovdje, rekla je

Melanie s dvojbom u glasu. Vjerojatno bismo mogli nagovoriti vlasnika
jedne od oblinjih kua da nam dopusti snimanje s njegova posjeda. Bili
su proli pokraj nekoliko vila uz cestu.
Pa naravno da bismo mogli, rekao je Greg. ega jo ovdje ima,
ako se gazda odlui za neto drugo? Ni on ba nije izgledao
oduevljeno.
Zato smo ovdje, rekao je Steve.
Greg je ponovo skrenuo kombi na cestu. Nakon jo nekoliko minuta
vijuganja naprijed-natrag, pribliili su se jednom selu i ugledali savreno
prav dvostruki red stabala uz jo jednu cestu koja se na desnoj strani
spajala s njihovom. Na prometnom znaku pisalo je Le Tholonet. S
lijeve strane leao je dvorac. inilo se da su u njemu sada vladini uredi,
a ispred parkiralite.
Zaustavi na trenutak, rekao je Steve, a Greg je skrenuo s ceste.
Zatim je Steve spustio staklo svog prozora, skinuo sunane naoale i
zagledao se u drvee.
To su platane, rekla je Melanie. One su u ovom kraju posvuda,
da zatite polja i vinograde od vjetra.
Mistlal! Mistlal! povikao je Greg, glumei da je uasnut. Ni-kad
ni-je bi-o takoo ga-dan ka-o o-ve godi-ne, mes amies! A vukovi...!
I raj ima svoje mane, odvratila je Melanie. A ovdje je vjetar
jedna od njih. To je grozan naglasak, Gregory. Dodue, rekla je to
smijui se. Lijepo se smije, pomislio je Ned. A ima i lijep osmijeh. Ali
njih dvoje jo uvijek su u ratu. Milosre je za slabie!
Melanie se nagnula na Nedovu stranu i pogledala kroz njegov
prozor. Steve, to ti misli?
iroki kadar s vrha one ravne ceste? Ove platane prilino su lijepe.
Barrett nije oznaio ni jednu od ovih cesta, zar ne? Odvezi nas jo malo
gore, Greg?
Greg ga je posluao, a Steve je izvukao depni fotoaparat i na brzinu
snimio nekoliko digitalnih fotografija. Ned je znao da kvaliteta tih
fotografija nije vana; one slue samo tome da njegov otac vidi o emu
je rije.

Kae da ima i drugih cesta poput ove? upitao je Steve, gledajui

Melanie preko ramena. Moda bismo poslije mogli pogledati neke od
njih? Raspitaj se gdje se nalaze najbolje. Ima li neko mjesto gdje se
moe snimiti izlazak ili zalazak sunca iza platana? To bi moglo biti...
Aha, odvratio je Greg i opet skrenuo s ceste, na mjesto s kojeg su
mogli promatrati dvostruki red zelenila. Dobra ideja. Veina ovih cesta
okrenuta je od istoka prema zapadu. Veliki vjetar pue sa sjevera.
Ned se zadivljeno podsjetio da su oevi suradnici uvijek
kompetentni i doista dobri u svom poslu, premda moda nose apsurdne
kupae gae ili prave biljeke zelenom tintom i stavljaju crte
nasmijeenog lica na dno stranice.
Kolona platana odmicala je od njih u pravilnim razmacima s obje
strane ceste, a kronje iznad debala bile su guste od proljetnog lia.
Ned ih je kratko pogledao kroz svoj prozor sa sputenim staklom, a
onda je odmahnuo glavom. ao mi je, ali neete moi snimiti ni izlazak
ni zalazak sunca, rekao im je. Sada je ve previe lia, ljudi. To treba
snimiti u zimi.
Greg i Steve istodobno su se polako okrenuli na prednjim sjedalima
i zabuljili se u njega.
Stlasno, rekao je Greg, vl-lo stlasno! A to ako postane kao
njegov stari? Zamislite da ih je dva. A ve je uspio pokupiti i komada
ovdje! Mislim da je Ned moj novi junak.
Steve se nasmijao. Umjesto Spuve Boba? To je velika stvar!
A tek kad ga vidi na koturaljkama, dodala je Melanie.
Ned je zavrtio glavom. Bljak! to da ovjek radi s nekim kao to je
Melanie? Ima pravo, rekao joj je, ja se koturam ba kao moj tata.
Greg se nasmijao i opet upalio motor, a Melanie je zabiljeila njihov
poloaj. Nagnula se naprijed i zapisala jo jednu biljeku. Ned je vidio
da mjeri udaljenost prema miljokazu.
Cesta se pred njima ravala. S desne strane leao je ovei restoran,
a ispred njega mali kafi sa stolovima na obje strane ceste. inilo se da
je to itav Le Tholonet. Proli su ravno kroz njega. Malo dalje, cesta se
malo uzdigla a gusta uma prorijedila, pa su prvi put mogli vidjeti itavu
planinu, a da im drvee ne zaklanja vidik.

Ned je bio zadivljen. Nije bilo lako ne biti. Vien iz ove blizine,
Mont Sainte-Victoire potpuno je dominirao okolicom. Nije bio prevelik,
ovjek se s njega zimi ne moe spustiti snowboardom ili tako neto, ali
u blizini nije bilo drugih planina ni bregova, a trokutasti vrh bio je vrst i
impozantan. Ned je na samom vrhu ugledao bijeli kri.
No, rekla je Melanie, provjeravajui biljeke, Barrett je zapisao
da se malo ispred nas nalazi jedno sjajno mjesto za snimanje gdje se
moe skrenuti s ceste.
Greg ga je ugledao i zaustavio kombi. Iskljuio je motor i opet
ukljuio migavce, a onda su svi izali.
Planinski trokut natkrilio se nad dugo zeleno polje. S njihove lijeve
strane bilo je drvea, ali nijedno im sada nije prijeilo pogled; vidik je
bio posve otvoren za fotografiranje, a dobar kut snimanja mogao bi se
pronai bez problema. Stjenoviti obronci bili su osvijetljeni
popodnevnim suncem. Planina je izgledala primitivna i predivna. Sve
etvero neko je vrijeme buljilo u nju u tiini.
Gazdi se ovo nee svidjeti, napokon je progovorio Steve i stavio
sunane naoale natrag na nos.
Znam, zlovoljno je odvratila Melanie i uzdahnula. Ovo mjesto
kao da te prisiljava da zaustavi auto i pone fotografirati. Gotovo da
bi ovdje mogli postaviti Kodakov znak i stolove za piknik.
Ned zapravo nije ba bio siguran u to. Kamenita pusto iznad zelene
livade nije mu govorila zgodno. Izgledala mu je previe mono i
zlokobno da bi se tako opisala. Zaustio je da neto kae, ali otprilike
minutu nakon to su se zaustavili i izali poeo ga je obuzimati udan
osjeaj. Nita nije rekao. Steve je snimio jo nekoliko digitalnih
fotografija.
Zabiljeit u to, ali krenimo dalje, rekla je Melanie. Ako Barrett
Reinhardt misli da je ovo sjajno mjesto za snimanje, zabrinuta sam za
njega.
ovjek eli prodavati knjige, odvratio je Greg. A ovo je, kao,
fotografija prizora sa svima poznate slike. Nadomjestak.
Vratili su se u kombi. Ned je progutao slinu i osjetio neto metalno
u ustima. Nije imao pojma to bi to moglo biti. Verakuhariin ruak?

To ba nije vjerojatno. Bila je to vie glavobolja nego ita drugo, a

spopala ga je doista brzo. Ned nikad nije patio od glavobolja, ako se ne
raunaju one dvije razredne zabave kad su se on i Barry Staley napili
jeftinog vina pa je Ned na povratku kui povratio.
Bilo bi bolje da se toga nisam sjetio, pomislio je.
Zapravo, obuzela ga je munina. Cesta je nastavila krivudati i
vijugati juno od planine, a njihanje mu nije nimalo pomoglo. S njihove
lijeve strane nalazila su se mjesta za parkiranje, kako bi ljudi mogli
ostaviti automobile i popeti se. Ned je ugledao veliki drveni znak s
crteom planinskih staza.
Imao je osjeaj kao da mu je netko zarinuo iglu u glavu, kao da mu
netko neprestance zabija otro, malo koplje u lijevo oko. A uo je i
visoko zujanje u glavi, nalik na zvuk zubarske builice.
Ostali su bili zaokupljeni razgovorom tijekom vonje, a s vremena
na vrijeme Greg je zaustavljao i ponovo pokretao kombi. Sve troje traili
su kutove za fotografiranje s ove strane planine, naine kako bi se
planina mogla snimiti, prednje i srednje planove. Melanie se raspriala o
povijesti ovog mjesta.
inilo se kako su doli do zakljuka da ni jedno od ovih mjesta uz
cestu nee biti pogodno za snimanje. Sva su leala preblizu planini, nije
ju se moglo obuhvatiti jednim kadrom. Ned ih je jedva jo sluao. Bio je
sretan to je sve troje zaposleno i to ne primjeuju da se on naslonio na
vrata i zatvorio oi iza sunanih naoala.
uo je kako Melanie ita iz svojih biljeaka, prigueno i kao iz
daljine. Povijest i zemljopis. Moda bi mu ona pristala napisati referat.
Nije to loa ideja. Mogao bi joj kupiti malo escargota.
Uspio je otvoriti oi. Pred njima je leao irok, zeleno-zlatni
proplanak, koji se protezao od podnoja planine prema istoku i jugu.
Melanie je pokazivala u tom smjeru, ali Ned nije mogao pratiti to ona
govori. Opet je zatvorio oi. Pokuao se usredotoiti na njezin glas i
zaboraviti na kuckanje u glavi.
itav e se krajolik sada promijeniti, govorila je Melanie.
Nalazimo se tono juno od planine. Svi je nazivaju trokutom zato to
tako izgleda s one strane koju je Czanne uglavnom slikao, ali odavde je

to vrlo, vrlo dugaak greben, bez trokuta i bez vrha. A naprijed, na

mjestu gdje emo skrenuti na sjever, lei Pourrieres, mjesto pokraj kojeg
se odigrala ona bitka. Odmah poslije njega doi emo do mjesta kamo je
on poslao svoje ljude da postave zasjedu.
Da ga odemo pogledati? upitao je Greg.
Mjesto gdje su postavili zasjedu? Da, naravno. Mjesto se zove Pain
de Munition. Potrai znak. Moda emo se malo penjati. Fotografija s
mjesta gdje su ekali u zasjedi? Mislim da Oliver Lee spominje tu bitku
u tekstu.
No da, ako se ima to snimiti, odvratio je Steve. Nije ba zvuao
sretno. Ned je znao da njih troje daje sve od sebe kako bi zadovoljili
njegova oca. esto se ale i zadirkuju, ali prilino je oito da su ponosni
to rade za Edwarda Marrinera.
Stavio je palac na sljepoonicu i pokuao je izmasirati, ali to mu
nije pomoglo. Nije imao pojma o emu Melanie govori. Kakva zasjeda?
Kakva bitka?
Ima li tylenol? upitao ju je.
Melanie se hitro okrenula. to te mui, Ned?
Neka vrsta glavobolje.
Budalo! ovjek ne govori takve stvari prije sastanka s djevojkom!
Zaepi, Gregory. Melanie je stala kopati po svojoj crnoj torbi bez
dna. Imam tylenol, advil i aspirin. to bi htio? Advil je najbolji protiv
glavobolje.
Moglo se i oekivati da e Melanie sa sobom nositi tri vrste tableta.
Advil, molim te.
Vijugali su kroz selo, a onda su, izgleda, izali iz njega i krenuli na
sjever. Melanie mu je dala nekoliko tableta i malo vode u boci. Ned je
popio tabletu i uspio se slabano osmjehnuti.
Ni ovdje nisu nali mjesta vrijedna snimanja; sada su se nalazili
istono od planine, kreui se prema sjeveru da se poure kui drugom
stranom, ali pogled im je zastiralo drvee.
To je ono tvoje mjesto Bolne municije, rekao je Greg.
Tako je i meni, promrmljao je Ned. Kao da osjeam artiljerijsku
paljbu u glavi.

Greg ih je odvezao kratku razdaljinu neravnom ljunanom cestom

iza znaka koji je strogo zabranjivao ulazak, a zatim je zakoio i stao.
Ned je bio vrlo sretan kad se kombi zaustavio.
Okej, izviai, izlazite i krenite u izvianje, rekao je Greg. Hajde
da se malo popnemo pa da vidimo to je to.
Ako nemate nita protiv, mislim da se ja neu penjati, rekao im je
Ned. Bojao se da e mu pozliti. Igli i builici sada se pridruio i eki.
Vi obavite to morate, a ja u vas ovdje priekati.
Izaao je s njima iz kombija. Nije htio povratiti unutra. Pronaao je
jedan panj i sjeo na njega, okrenuvi lea suncu.
Ja u ostati s Nedom, rekla je Melanie. Vas dvojica idite gore.
Ako me budete trebali, nazovite me mobitelom.
A ti nazovi ako bude trebala nas, odvratio je Steve, gledajui
Neda.
Dobro mi je. Melanie, idi ti i...
Nije ti dobro. Gotovo si pozelenio. Ja inae volim zelenu boju, ali
ne kad je vidim na licima frajera. Vas dvojica, krenite!
Brzo emo se vratiti, rekao je Greg.
Nedu je bilo grozno neugodno, djelomice zato to mu je zapravo bilo
drago to Melanie ostaje. Nikad u ivotu nije pao u nesvijest, ali
pomislio je da bi mu se sada to moglo dogoditi. Ponovo je zatvorio oi
zaklonjene sunanim naoalama. Nije bilo osobito vrue, ali imao je
osjeaj da se znoji. Usta su mu bila suha.
Popij jo malo vode, rekla mu je Melanie, donijevi mu bocu.
Zatim je skinula svoj veliki slamnati eir i stavila mu ga na glavu kako
bi ga zatitila od suneve svjetlosti. Pati li od migrena?
Nisam ih imao nikad u ivotu. A ti?
esto. Boli li te sa strane, iza jednog oka? Osjea li auru u glavi?
A kakav je to osjeaj kad ima auru u glavi?
Melanie se kratko nasmijala. Tko bi to mogao dobro opisati?
uo ju je kako hoda naokolo. Ne vjerujem da emo ovdje nai
prikladno mjesto za fotografiju, rekla je. S ove se strane od planine
vide samo obronci prekriveni drveem.
Ned se pokuao ponaati kao obino. Moda bi tata mogao snimiti

zalazak sunca s vrha? Gledajui s nje prema dolje? U suprotnom smjeru

od Czannea. Ili, pazi ovo, moda bi mogao snimiti planinu s mjesta koje
je Barrett spomenuo pa da se u knjizi kae kako je to prizor koji je
Czanne naslikao prije sto godina.
Misli da bi se tvoj tata time zadovoljio?
Moda. Vjerojatno ne bi. Ned je popio jo malo vode, a onda je
pritisnuo bocu na elo pod eirom. O kakvoj si to zasjedi govorila?
Ne treba ti sad predavanje iz povijesti, Ned.
Treba mi neto da mi odvrati misli. Jesi li se ikad onesvijestila?
Tako ti je loe? Oh, Ned! Pozvat u ostale.
Nemoj. Samo priaj. Rei u ti ako mi se pogora.
Ali ve mu se pogoralo; advil jo uvijek nije poeo djelovati.
Melanie je uzdahnula. Okej. Ovo podruje, na mjestu gdje smo
skrenuli na sjever, svojedobno je bilo, kao, poprite jedne jako velike
bitke. Jedna od onih bitaka koje mijenjaju tijek povijesti? Rimljanin po
imenu Marije porazio je veliku vojsku barbara koja se zaputila u
osvajanje Rima. Smatra se da bi im to moda i polo za rukom da ih on
ovdje nije zaustavio.
Koji su to barbari bili?
Nekoliko zdruenih plemena koja su se selila sa sjeveroistoka. To
su zapravo bili Kelti. Rimljani su ih zvali barbarima, ali oni su tako
nazivali svakoga.
A koliko im je velika bila vojska? I dalje je drao bocu na elu.
Golema. U knjigama se tvrdi da ih je ovdje poginulo dvjesto tisua,
moda ak i vie, a sa sobom su vodili ene i djecu. Oni koji su
preivjeli postali su robovi. To je mnogo ljudi. Rimljani su skupinu
njihovih vojskovoa bacili u jednu provaliju zvanu garagai, na vrhu ove
planine. Marije je sa sobom vodio jednu vjeticu ili proroicu koja mu je
savjetovala da tako postupi jer je ta provalija kao neko rtveno mjesto,
pa se njihovi duhovi nee moi vratiti da pomognu svojim plemenima.
Onaj grad gdje smo skrenuli nagore, poslije je dobio ime Pourrieres, to
znai trule. Bljak! Zamisli dvjesto tisua tijela u raspadanju.
Trenutano radije ne bih, hvala lijepa. Je li ovo tvoja osveta,
Melanie?

Ne! Nije, zbilja nije! Oh, Ned, oprosti!

Ali znanje mijenja stvari, pomislio je Ned Marriner, kako god da ga
ovjek stekne. Ne moe se vie vratiti u stanje neznanja, ak i kad bi
htio. A kad ono to je upravo uo povee s ostalim stvarima, osobito s
jueranjim dogaajima, s onim osjeajem to ga je bio obuzeo u
klaustru...
Ponovo ga je obuzeo taj osjeaj, upravo u ovom trenutku, ta
unutarnja svijest. Oslobaanje od blokade, otkljuavanje.
Naglo se odgurnuo s panja i ustao. Srce mu je snano lupalo.
to je?
. ekaj!
Ned sada vie nije samo trpio bol nego se i uplaio. Skinuo je
sunane naoale i otvorio oi na previe jarkoj svjetlosti. Bol mu je
plesao glavom i buio je. Ali ono to je vidio, gledajui prema planini,
bilo je jo gore.
Na onome to je trebala biti jasna i blaga svjetlost proljea, drvee i
trava izmeu njih i planinskih grebena bili su okupani natopljeni
bolesnom tamnocrvenom bojom.
Bio je to straan prizor. Kao da gleda kroz neki mrani filtar na
fotoaparatu. Svijet se utapao u boji krvi. A iznenada ju je mogao i
namirisati. Zgroen i uasnut, uinilo mu se kao da osjea krv u ustima i
u grlu, ljepljivu, gustu, zgruanu i...
Okrenuo se i grevito povratio pokraj panja. Zatim jo jedanput, pa
onda i trei put, estoko, kao da e povratiti utrobu.
Oh, Boe, Ned! Nisam smjela...
Izgleda da mi se ovo mjesto ba ne svia, odvratio je, teko
diui. Melanie je izvukla mobitel.
Nemoj ih zvati! rekao joj je s naporom. Samo sam... to je valjda
samo migrena.
Ali bilo je prekasno. Melanie je ve razgovarala s Gregom i brzo ih
pozvala da se vrate. Ako je htio biti iskren, Ned nije mogao rei da ga je
to ozlovoljilo. Morao je otii odavde, na neko mjesto gdje e se pokuati
suoiti s neporecivom injenicom da je, kako se ini, vidio i osjetio
prisutnost velikog broja nasilnih smrti. Pokolj, svijet natopljen krvlju.

Juer mu se dogodilo ono s osamsto godina starom skulpturom. A

sada ovo.
Kada se...? Udahnuo je zrak da se smiri. Melanie, kad se ta bitka
odigrala?
Oh, Ned, zaboravi tu vraju bitku! Evo ti ovo, obrisi lice. Dodala
mu je jednu od onih navlaenih maramica to se prodaju u paketiima.
Jo jedna stvar iz njezine torbe. Postupio je kako mu je rekla, a onda je
stavio sunane naoale na nos i popio malo vode.
Kada se odigrala? Molim te!
Oh, k vragu! uo ju je kako trkom odlazi po biljeke. Ponovo je
bio zatvorio oi. Po mojim biljekama, godine 123. prije Krista. Zato
sada eli razgovarati o tome?
Zato to ne elim razgovarati o povraanju, okej?
Prije dvije tisue i sto godina!
Kako to izgleda kad se ovjek onesvijesti? Okrenu li mu se oi u
dupljama? Moe li umrijeti, kao, ako udari glavom o kamen ili neto
slino?
Zauo je kako se Greg i Steve vraaju. Nije skinuo naoale. Znao je
da e, ako ih skine, posvuda oko sebe ponovo ugledati crvenilo. Svijet
premazan tamnom krvlju. Jo uvijek je osjeao vonj, jak miris trulog
mesa...
Ba kad su njih dvojica stigla, Ned se opet bespomono zgrio
napinjao se nasuho, nije imao to povratiti.
Isuse! rekao je Greg. Stvarno ti je zlo, ha? Hajdemo odavde.
Odvest emo te u ruke Verakuharici, pa onda u krevet.
Vratili su se u kombi. Greg je upalio motor i ubacio u brzinu, pa su
produili na sjever, a onda kod ravanja skrenuli natrag drugom stranom
planine.
Greg vie nije usporavao kako bi pogledali mogua mjesta za
snimanje; brzo je vozio cestom koja nije bila predviena za brzu vonju.
Ned se naslonio na vrata, svjestan da Steve i Melanie svakih nekoliko
sekunda bacaju pogled prema njemu. elio je biti hrabar junaki
invalid ali to ba nije lako kad stalno osjea okus krvi, a ni njihanje
kombija nije mu pomoglo.

A onda je, na pola puta vijugavim dijelom ceste, uz sjeverne

obronke Mont Sainte-Victoirea, odjednom osjetio da mu je dobro.
Bilo mu je potpuno dobro. Sve je nestalo.
Ostao mu je samo vrlo neugodan okus od povraanja u ustima, ali
nita vie od toga. Nita osim sjeanja. A znao je da to nije posljedica
udotvornih svojstava advila. Oprezno je skinuo sunane naoale.
Popodnevno nebo i drvee nisu vie bili prekriveni krvavocrvenom
bojom. Ostalo je samo sjeanje. I strah. I on je jo uvijek bio tu.
Gotovo smo stigli, rekla mu je Melanie zabrinutim glasom.
Dobro mi je, odvratio je Ned i pogledao je. Zbilja. Dobro mi je.
Sve je prolo. Nema vie ni aure ni iega drugog.
Ozbiljno? Steve se okrenuo i zabuljio u njega.
Ozbiljno. Ne laem. Nemam pojma to je to bilo. Ova posljednja
reenica bila je la, ali to im je trebao rei?
Trovanje hranom, migrena, posljedice vremenske razlike, stala je
nabrajati Melanie. Ned joj je u glasu osjetio olakanje, to ga je dirnulo.
Krivnja? predloio je Steve s prednjeg sjedala. Zbog onoga to si
uinio s naim telefonima?
Mora da je to, sloio se Ned.
Ipak u te odvesti kui, rekao je Greg. Onaj sudar s curom moe
odgoditi za sutra.
Ni sluajno, odvratio je Ned. I nije to sudar. Samo Coca-Cola u
pet sati.
Ha! rekao je Greg. I on je sada bio oigledno sretniji.
Pa, svejedno emo svratiti do vile, rekla je Melanie. Ima
dovoljno vremena, a vila nam je usput. Bilo bi dobro da se istuira i
opere zube. Misli na djevojku, molim te.
Dobro. A ti mi moe provjeriti nokte i ui i opet mi svezati uzice.
S dvostrukom petljom?
Melanie se nasmijala. Odjebi, Ned! Za to sam previe mlada i
prevelik komad. Nacerila se. Nee doekati da kleknem pred tobom.
Ned je osjetio da se crveni.
Greg je prezirno frknuo. Ti? Komad? S tom torbom bez dna kao
Mary Poppins? Ne, nisi, Mel, rekao joj je. ao mi je to ti to moram

rei.
Melanie se nagnula preda se i lupnula ga po ramenu.
Bez latanja s vozaem, rekao joj je Greg i poeo pjevati
Spoonful of Sugar, a Steve mu se pridruio.
Ned je spustio staklo na prozoru. Zrak je bio bridak i svje. Obje
strane ceste bile su naikane poljskim cvijeem, utim, bijelim i
purpurnim. Pogled na kotlinu ispod njih bio je prekrasan. Primijetio je da
i Melanie gleda u istom smjeru i neto zapisuje u biljenicu. Ono to mu
je maloas rekla zapravo je vrlo seksi stvar.
Na prednjim sjedalima, Greg i Steve jo uvijek su pjevali onu
pjesmu iz Mary Poppins. Melanie se nagnula naprijed i jo jedanput
lupnula obojicu biljenicom, to ih nije zaustavilo, a onda se zavalila na
sjedalo, prekriila ruke i pokuala odglumiti iznerviranost.
Kad je spazila da je Ned gleda, namignula mu je. Pa jasno. Morao
se nasmijati. Melanie!

POGLAVLJE V

Krvi? Misli, doista boja krvi?

Kate je opet pila espreso, a Ned je ovaj put naruio sok od narane.
Stigla je u kafi pet minuta poslije njega, malice zadihana. kola joj je
bila na pola puta kroz grad. Dva vanjska stola opet su bila zauzeta, a
unutranjost kafia sve oko njihova malog stola bila je krcata ljudima
koji su glasno razgovarali, puili, itali novine, a vreice iz duana leale
su im odloene pokraj nogu. Ned se jo uvijek nije naviknuo na dim
cigareta, koji je ovdje bio posvuda.
Kimnuo je glavom. Crvena kao krv. A mogao sam i osjetiti krv kad
sam gutao. Od toga mi je pozlilo. Ali tako sam se osjeao samo u blizini
bojnog polja. im smo se udaljili, sve je prolo.
Kate se zabuljila u njega svojim smeim oima, na licu blago
posutom pjegicama. Danas je kosu zaeljala unatrag, nosila je poderane
traperice, usku crno-bijelu prugastu majicu s bretelama i raskopanu
muku bijelu koulju preko nje, s rukavima podvrnutim do laktova.
Prilino dobro izgleda, pomislio je Ned.
Ako mi ti ne povjeruje, nitko drugi nee, rekao joj je. Ne mogu
to nikome drugom ni rei.
Kate je zatresla glavom. Oh, vjerujem ti ja, vjerujem. Pogledala ga
je u oi a onda skrenula pogled. Nakon jueranjih dogaaja,
povjerovala bih ti i kad bi mi rekao da si vidio svemirski brod
Marsijanaca.
To sam planirao za idui tjedan, odvratio je. Kate se namrtila.
Jesi li ti ula za tog Marija? upitao ju je trenutak poslije. I za tu
bitku?
Ugrizla se za usnicu, na to se ve naviknuo, a onda je oborila
pogled na stol.
Ned se nasmijao. Aha! Pa jasno da zna.

Znala sam da e se nasmijati, odvratila je. Zato je to tako glupo

ako ovjek ima potrebu da neto zna?
Ned ju je pogledao. Nije glupo, odgovorio je. Reci mi, ne
zadirkujem te.
Pa... u stvari, ja sam o tome napisala referat.
Oh, Boe, Kate, ubit e me! Moram te zadirkivati. Zastao je i
brzo razmislio. ekaj... moda i neu. Ovaj, ima li ga ovdje? Taj
referat?
Podigla je obrve. Nije se urila s odgovorom. Ned Marriner, ne
mogu vjerovati... eli li ti to prepisati moj referat?
K vragu, pa jasno da ga elim prepisati! Moram napisati tri referata
u roku od est tjedana, inae e mi propasti ljeto kod kue.
Pa, odvratila je sa smijekom i naslonila se na naslon stolca,
moram dobro razmisliti o tome. Mnogo trai, a tek smo se upoznali,
zna. Pa ne mogu ja ba svakome davati svoje vrhunske referate.
astit u te kavama. Kupit u ti bolju koulju.
Ovo je koulja mog brata, odvratila je Kate Wenger. I ako ba
mora znati, jako mi se svia.
Odlina je. asna rije. Izgleda super u njoj. Prava lutkica. A sad
mi priaj o Mariju.
Doista izgledam dobro u njoj?
Marie-Chantal moe samo sanjati da ovako dobro izgleda.
To ba nije bogzna kakav uspjeh, mrknula je.
Moemo li sad popriati o Mariju? Molim te?
Kate je srknula kavu. Ali inilo se da je sretna. Ned je bio
zadovoljan sobom. Bio je duhovit, nasmijavao je djevojku. Svud oko
njih mjesto je vibriralo od zveckanja tanjura i alica i od amora. Jedna
ena drala je malog psa ispod stola, to joj u Kanadi ne bi dopustili. To
mu se svidjelo.
Marije je bio ujak Julija Cezara, rekla mu je Kate. Oenio je
Cezarevu tetu. On je u ono doba bio general u sjevernoj Africi. Navodno
da je bio nizak tip, ilav, pametan, mlad kad se to dogodilo tada je
imao oko dvadeset pet godina. No, stvar je u tome da su istona
plemena poela naseljavati ove krajeve. Bilo ih je mnogo, sa sobom su

poveli ene i djecu, selili su se, traili mjesto da se skrase. Svi su ih se

bojali, bili su krupni ljudi, zna?
Plavokosi tipovi? Dizali su utege i uzimali steroide? Rekorderi u
broju optravanja u bejzbolu?
Tako neto. Rimljani su bili niski, jesi li to znao?
Nisam. Odakle bih to znao?
Pa, bili su. Ali odlino organizirani. U svakom sluaju, ta plemena,
Teutoni i Cimbri, neko su vrijeme vrljala ovim krajevima i potukla
rimsku vojsku, a zatim ih je pola otilo u panjolsku. Ali onda su se
vratili i doli do zakljuka da zapravo najvie ele zemlju oko Rima, pa
su odluili otii tamo i napraviti makljau.
Jesu li to bili u stanju?
Izgleda da svi tako misle. U tome je poanta prie. Rim je bio
prestravljen. Nemoj zaboraviti, sve se to zbivalo prije osnutka Carstva.
Prije Cezara. Oni u to doba nisu jo ni pokuali osvojiti ove krajeve,
postojale su samo neke grke i rimske trgovake kolonije na obali... a
Sekstije je osnovao ovaj grad, Aix. To je bio prvi rimski grad u ovim
krajevima.
I onda?
I onda, da su se keltska plemena spustila u Italiju, to bi vjerojatno
bio kraj igre.
Melanie kae da ih je bilo vie od dvjesto tisua.
Daj me podsjeti, tko je Melanie?
Oeva asistentica. Juer sam ti je spomenuo. Ona pravi biljeke o
svemu.
Kakva treberica! Kate se nasmijeila. Bilo ih je mnogo, mnogo
vie od dvjesto tisua. Neki kau pola milijuna, raunajui ene i djecu.
A neki tvrde da ih je bilo i vie.
Ned je tiho zazvidao. inilo mu se da je to primjerena reakcija.
Netko mu je dobacio pogled, a on je napravio grimasu kao da se
ispriava. Pokuao je zamisliti da se takvo mnotvo ljudi kree
krajolikom i odustao. Nije si to mogao predoiti: sve to je vidio bile su
slike orka napravljene kompjuterskom animacijom.
U svakom sluaju, nastavila je Kate, Rim je naredio Mariju da

doe ovamo iz sjeverne Afrike i da preuzme zapovjednitvo nad rimskim

snagama. Keltska plemena bila su ih pregazila u onoj prvoj bitki, pa su
ih se svi rimski vojnici bojali.
Ali on ih je uspio poraziti?
Sram te bilo, kvari svretak prie. Tono, porazio ih je. Ako sam
dobro shvatila, namamio ih je u klopku pokraj te planine. Imao je bolji
poloaj, a kad je bitka poela, jedan dio njegove vojske doekao je u
zasjedi pokretni logor Kelta s njihovim enama. Kad su se Kelti vratili
da ih brane, Rimljani su ih naprosto potukli s lea. Bio je to pravi
pokolj. To je onih tvojih dvjesto tisua mrtvih. Marije je spasio stvar.
Negdje u ovom kraju podigli su mu spomenike, ali svi su u
meuvremenu srueni.
Ned ju je neko vrijeme gledao. Dobra si, zna. Slegnula je
ramenima. To mogu zahvaliti Googleu.
Ne. Ti si dobra. Popio je sok od narane do kraja. Dakle, da ih
Marije nije potukao, Kelti bi uspjeli pokoriti Rim?
Moda. A to znai da onda ne bi bilo ni Rimskog Carstva. Kelti bi
se nastanili u Italiji. Svijet bi izgledao potpuno drukije. Ta bitka bila je
strano vana.
Ned je zavrtio glavom. Pa kako to da nitko nita ne zna o tome?
ali se? Veina ljudi nita ne zna o Drugom svjetskom ratu.
Pogledao ju je. Zbilja mi treba taj tvoj referat.
Kladim se da ti treba. Razmislit u o tome. Oklijevala je. Mislim,
ne, naravno. Dat u ti ga. Ali ne ini li ti se to prilino nevano nakon
svega to...
Kate, ini mi se posve nevano! Referati? Zeza me? Ali, ako
budem previe razmiljao o dananjem popodnevu ili o jueranjem
danu, poludjet u.
Nema... niega novog? U tvojoj nutrini?
Odglumio je slijeganje ramenima. Previe sam rastresen zbog ove
tvoje super majice.
Pusti sad te tosove. Reci mi.
Ve sam ti rekao. Niega danas, nakon to smo napustili ono bojno
polje. A ni juer, od trenutka kad nas je onaj tip ostavio. Ni-e-ga.

Jesi li pokuao... Zastala je.

to? Znao je da mu glas zvui razdraeno i da to nije poteno
prema Kate. Kontrolirati to? Namjerava li sada poeti izigravati Jodu?
Koristi se Silom, mladi Nede?
Prestani se aliti.
Moram se aliti ili u poandrcati od svega ovoga. Budi zahvalna
to se ti ne mora hrvati s tim stvarima!
Kate je na trenutak zautjela. I jesam, odgovorila je. Zahvalna
sam. Ali i ja sam bila tamo. Nisam te htjela gnjaviti.
Ned se osjetio posramljeno. Nisam ba jako zabavan, ha? Oprosti.
Nije lako biti zabavan kad guta krv.
Istina. Nije znao to drugo da kae.
Kate je dala znak konobaru da eli platiti. Okej. Ja sada idem. Ako
eli, nazovi me sutra. Poslije kole.
Nemoj jo ii, brzo je odvratio. Kate ga je pogledala. Ja... nemam
s kim drugim razgovarati. A s nekim moram popriati. Ako nema nita
protiv.
Pa rekla sam ti da me nazove. Ozbiljno sam to mislila. Malo se
zacrvenjela.
Uzdahnuo je. Zapravo, sino, usred noi, pokuao sam provjeriti
mogu li to osjetiti. Problem je u tome da ne znam to bih trebao uiniti
ili kontrolirati. Moda mi zbilja treba neki jedi-majstor.
To neu biti ja, mladi Nede! Ali mogu ti dati svoj referat. Hoe da
ti ga poaljem e-mailom?
To bi bilo dobro. Izvukla je biljenicu, pa joj je Ned izdiktirao
svoju adresu na hotmailu i dodao svoj novi broj mobitela.
Sad sam se sjetila, rekla mu je. Pitao si me gdje su Kelti bili u
ovim krajevima?
I, naravno, ti si to ustanovila. Google nam je prijatelj?
Google je moj pononi ljubavnik.
Zapravo nisam siguran da sam to spreman uti.
Nasmijala se. Kelti su u ovim krajevima bili posvuda. Nije ni
udo. Pronala sam jedno mjesto koje bismo mogli posjetiti ako eli.
Iznad grada.

Uto im je priao konobar pa su platili pie.

Moe, sloio se Ned. Ali ne sutra. Sutra idemo u Arles.
Kimnula je glavom. Preksutra? U etvrtak? Kako bi bilo da se
naemo poslije kole, recimo, pred Czanneovim ateljeom? Zna gdje je
to? To nam je usput.
Nai u ga. Kamo idemo?
U mjesto koje se zove Entremont. To je bila keltska baza prije no
to su Rimljani osnovali ovaj grad.
Okej. Doi u pred atelje u pet. Nazvat u te sutra, kad se vratimo
iz Arlesa.
Super. Ustala je i gurnula biljenicu u ruksak, a onda su zajedno
izali iz kafia. Ned ju je na ulici pogledao.
Hvala ti, Kate.
Slegnula je ramenima. Nemoj trati pred rudo, mome. Moda ti se
referat nee svidjeti.
Tko se sada ali?
Namrtila se. Okej. Nema na emu. Nazovi me!
Kratko mu je mahnula vrcima prstiju, okrenula se i otila
poploenom cestom, a Ned ju je gledao kako odlazi.
U kafiu, dva stola dalje od mjesta gdje su oni sjedili, ovjek u sivoj
konoj jakni sputa novine. Vie nema potrebe da skriva lice.
Pomilja da je moda ovdje neto otkrio.
Nit, put u labirint. Samo mogunost, nita vie od toga, ali ipak
mogunost. Kad vam neto hitno treba a imate malo vremena na
raspolaganju, kad va neprijatelj ima veinu oruja u tom trenutku
sluite se i takvim sredstvima kao to je ovo dvoje djece i molite se
svojim bogovima.
U izvjesnom smislu, to je oito; u drugom, ova je djevojka potpuno
u pravu: ovdje je previe moguih mjesta. A s njegove toke gledanja
izvan vatri ne postoji lak nain da ih suzi.
Jo uvijek ih je previe, to se nije promijenilo, ali on je donio jednu
odluku sjedei u ovom kafiu a ono dvoje u samom je srcu cijele te
stvari, bez obzira na to to im je juer rekao.
to se tie djeaka, on je dio ove prie od samog poetka. Jo i

prije krstionice, ako eli biti iskren a on je uvijek iskren prema sebi.
Za djevojku nije tako siguran. Juer, nakon to su napustili klaustar,
motrio ih je iz daljine i ekao. Vidio ih je kako dolaze ovamo i
pretpostavio da e opet doi. Da se prevario, da su se sastali na nekom
drugom mjestu, i ne poslije kole, ili da se uope nisu sastali, to bi ga
nepotrebno uznemirilo. Malo stvari ima takav utjecaj na njega. Kad se
opet nae u svijetu, kad se vrati, njegovo je postojanje posve
usredotoeno.
On ivi radi samo jedne stvari. Ili tonije, dvije.
S druge strane nije ga iznenadilo to se to dvoje pojavilo ovdje. A
nije ga iznenadilo ni ono to je djevojka rekla dok ju je sluao skriven
iza stranica Le Mondea. Oni nemaju to traiti na tom mjestu kamo su
naumili otii za dva dana, ali on moda ima.
On moda ondje ima posla za mnogo ivota. A moda i ne. Moda
e ovaj put izgubiti, ak i prije no to cijela stvar uope i pone. To se
ve dogaalo. To je nepravedna strana ovog dvoboja, ta neravnotea
snaga, ali on je odavno prestao razmiljati na taj nain. Pa to je u
ovome plesu uope pravedno?
To to ovdje sjedi naposljetku je samo slabaan pokuaj da pronae
znakove od dvoje djece koja nemaju nikakve veze s ovom priom. S
druge strane on je nauio (za to je imao mnogo vremena) da je malo toga
doista sluajnost. Stvari se pretvaraju u obrasce. Obrasci vam mogu
promaknuti, moete ih prekinuti, ali oni su ipak tu. Juer je postupio u
skladu s njima, a i sada.
On vadi nekoliko kovanica iz depa, baca ih na stol i ustaje da
krene.
Zato nisam shvatio da si ovdje?
On podie pogled. Izlazak mu je zaprijeen. To ga zapanjuje. Ovo
prisjeanje na izgubljeni osjeaj doista je udnovato. Iz nekog teko
shvatljivog razloga, u glavi mu se odjednom pojavljuje slika njegova
prvog posjeta ovom kraju, kad je doao kroz umu s mjesta gdje se
iskrcao, pozvan a ipak nesiguran. I uplaen, tako daleko od kue. A onda
izlazak iz ume i pogled na zapaljene vatre.
Ponovo sjeda na stolac. Pokazuje rukom djeaku koji stoji izmeu

stola i vrata. Djeak sjeda nasuprot njemu, na rub stolca, kao da se

sprema pobjei. to i nije tako lo poriv, sve u svemu.
Na stolu izmeu njih lee novine, preklopljene na zadnju stranicu.
Bio je itao vremensku prognozu. Vjetar, nebo bez oblaka. Mjesec e u
etvrtak biti pun. Naravno, to je ve znao.
Djeak je progovorio na engleskom. ovjek mu ozbiljnim tonom
odgovara na istom jeziku: Ponovo si me iznenadio. Hrabro od tebe to
si se vratio. Pretpostavljam da si djevojku poslao kui?
Ned Marriner slijee ramenima. Ima tamnosmeu kosu i
svijetloplave oi. Mrav je, srednje visine, vie ilav nego snaan. Jedva
dovoljno star da se brije. Lice mu je blijedo, morat e podnositi napetost
i strah. Pa neka tako bude.
Dobro doao u moj svijet, pomilja, ali ne izgovara to naglas. Nije
mu do toga da ikome eli dobrodolicu.
Nisam, sama je otila. Ja je nikamo ne aljem. Nisam vas postao
svjestan sve dok nisam izaao. Osim toga, ja sam taj koji osjea... to
god to bilo. Ako ste opasni, nema razloga da ona bude ovdje.
Opasan? ovjek se smijei. Nema pojma koliko. Ve sam ti
rekao da te neu ubiti, ali ima i drugih, a oni bi mogli drugaije reagirati
na tvoju prisutnost.
Znam da nemam pojma. Ali, to to znai, na moju prisutnost? Na
moju prisutnost gdje? Djeak zastaje i pokuava se smiriti. Bio je
podigao glas. I kako to da nisam osjetio da ste ovdje prije nego to sam
izaao? Juer sam...
ovjek odlui odgovoriti na ovo posljednje pitanje.
Bio sam neoprezan. Zastro sam svoju auru kako me ti ne bi mogao
osjetiti, pouen jueranjim dogaajima u klaustru, ali onda sam
pomislio da si otiao pa sam je prestao zastirati.
Ja sam doista otiao. Uope ne znam zato sam odluio pogledati u
svoju nutrinu. Ve sam bio doao do pola trnice.
ovjek razmilja o tome. To znai da si moniji no to zna.
Nita ja ne znam, opet kae djeak. Sada govori tiim glasom,
intenzivnije. Ve je jedanput postojao netko ovakav, jednom davno.
Uznemiruje ga mutno sjeanje. Ali otada je prolo previe godina.

Toliko je mnogo puta bio ovdje.

Ned Marriner nasloni se na stolac i prekrii ruke na grudima kao da
se brani. Ako ste sluali na razgovor, znate da ja nemam pojma ni tko
ste vi ni to mi se juer i danas dogodilo.
ovjek klima glavom. Planina.
Dakle, o emu je ovdje rije? navaljuje djeak. On mu se ne bi
smio obraati takvim tonom. Rekli ste nam da smo obina sluajnost,
da smo nevani, a ipak ste nas slijedili ovamo. Ili ste nas moda ovdje
priekali.
ini se da je djeak pametan. Juer sam vas slijedio, a danas
priekao. U sluaju da se vratite.
Ali zato?
ovjek daje znak konobaru koji se vrzma u blizini neka im donese
jo jedno pie.
U njemu se raa blaga znatielja. ini se da je jo uvijek sposoban
osjetiti znatielju. Ne misli li da je neoprezno ovako me ispitivati?
Ako ba morate znati, nasmrt sam preplaen.
Ali to nije istina, odvraa ovjek. Na koga li ga to ovaj djeak
podsjea? Vratio si se svojom voljom i zahtijeva od mene odgovore. A
ipak nekako zna da sam ja isklesao onaj osamsto godina star stup. Ne,
ti si uplaen, ali nisi u vlasti tog straha.
Vjerojatno bih trebao biti, odgovara djeak tihim glasom. A ono
nije stup nego ena.
ovjeka obuzima nagli i dobro poznati gnjev. Osjeaj da se netko
uplee i nasre, da svojim grubim stopalima gazi po neemu neizrecivo
intimnom.
Prisiljava se da prijee preko toga. Po dananjim mjerilima, ovo je
djeak, vjerojatno ga se jo uvijek moe nazvati djetetom. U prolosti, u
ovim je godinama ve mogao biti ratni voa. Spreman da prihvaa
izazove i da ubija. On je ve ubijao djecu.
Svijet se promijenio. On je proivio te promjene, u intervalima.
Dolaze i odlaze, zapletene u velike obrasce. Katkad poeli da sve proe,
ali najee je uasnut, ispunjen strahom da bi svemu mogao doi kraj.
Kad osjea sve te stvari istodobno, on katkad postane oprezan preko

svake mjere.
Konobar se vraa s espresom i sokom od narane. Izvodi hitre i
rutinske kretnje. ovjek eka da konobar ode.
Jo uvijek govorei engleski radi privatnosti, on kae: Kad ti
jedanput ta svijest doe, ona ti moe posluiti kao obrana od straha.
Zna to osjea, zna da je u tebi nova stvar. Strah se raa iz
nerazumijevanja razloga, ali ti vie nisi ista osoba kakva si juer ujutro
bio.
Srui ispija gutljaj espresa, sputa alicu na stol i tiho dodaje:
Vie nikad nee biti.
To je moda okrutno rei, ali on katkad jo uvijek uiva u takvim
stvarima.
I to zvui strano.
Pretpostavljam da je tako.
On se prisjea trenutka kad je prvi put postao svjestan ovog
djeaka, svojih brzo donesenih odluka. Gledaju se, a onda djeak sputa
pogled. Malo je ljudi koji dugo mogu izdrati njegov pogled. ovjek
ispija kavu do dna. Uplaen ili ne, vratio si se. Mogao si produiti
dalje. Sad si ukljuen.
Onda mi morate objasniti u to sam to ukljuen.
Jo jedna buktinja u grudima. Nita ja ne moram. Paljivije biraj
rijei!
Inae?
Zanimljivo, i u djeaku s druge strane stola raa se gnjev. On
zapravo vie nije naviknut da toliko govori.
Inae? ponovo navaljuje djeak. Zaklat ete me ovdje? Opet ete
izvui no?
ovjek odmahuje glavom. Inae u otii.
Ned Marriner ponovo oklijeva, a onda se naginje naprijed. Ne,
neete. Vi me ne elite ostaviti. Vi elite da ja budem umijean, na neki
nain. to smo to Kate i ja rekli to ste morali uti?
Netko mu je drugi jednom ovako govorio. To dosadno sjeanje jo
uvijek mu ne da je mira. Je li to bilo prije nekoliko stoljea ili prije
jednog tisuljea? Nije siguran; ljudima nakon toliko vremena izblijede

sjeanja, ali ini mu se da je tog drugog ovjeka ubio.

Baca pogled preko stola i shvaa da se prevario. Ovaj nepristojni
ton ipak se razlikuje od onog glasa iz davne prolosti: s izvjesnim
iznenaenjem (ponovo), on shvaa da je djeak na rubu suza, da se mora
naprezati kako bi ih prikrio.
Pokuava se prisjetiti vremena kad se i sam tako osjeao, ali to mu
ne polazi za rukom. To je bilo previe davno. Sve je to obavijeno
maglom, zastrto umom.
Na kraju krajeva ili moda na poetku taj neposluni gnjev
pripada djeaku. Gnjev zbog bespomonosti, zbog neznanja i mladosti,
zato to jo uvijek nije otporan na bol poput odraslih ljudi (djeaci
vjeruju da su odrasli ljudi na nju otporni).
Da je drugaiji ovjek, moda bi se pozabavio nekima od tih stvari.
Na kraju krajeva, Ned Marriner naao se na rubu ove prie, a moda je
ak i orue u njoj.
Ali to je sve to ovaj djeak moe biti. On nema obiaj povjeravati
se oruima niti ih tjeiti. Koristi se onim to mu je pri ruci. ovjek
ustaje i baca nekoliko kovanica na stol, a djeak podie glavu da ga
pogleda.
Ne znam jeste li vas dvoje rekli ita to bih ja morao znati. Ova je
pria preduga da bih ti je ispripovijedao, a ja ba nisam raspoloen za to.
Bolje ti je da ne zna, premda ti se moda ne ini tako. Mora mi
oprostiti ili nemoj, kako ti drago.
A onda dodaje (to je moda pogreka, pada mu na pamet ak i dok
govori): Dodue, ja u predveerje Beltanea ne bih odlazio u Entremont.
Djeakov pogled iznenada postaje otar.
O tome je rije, zar ne? pita ga Ned Marriner. Vie ne izgleda kao
da bi mogao zaplakati. O onome to je Kate rekla o tom mjestu?
ovjek ne odgovara. On doista vie nije naviknut da odgovara na
pitanja, a ako emo pravo, nikad nije ni bio, ak ni u vrijeme kad je sam
uao u ovu priu na mjestu malo zapadnije odavde, nakon to je
doplovio preko mora.
Svatko je ovamo doao s nekog drugog mjesta.
On joj je to jedanput i rekao. Jo uvijek se sjea to mu je

odgovorila. Katkad mu se ini da se sjea svega to mu je ona ikad

rekla.
Odlazi do vrata kafia i izlazi u kasnotravanjsko popodne.
Psi su ga ekali, vrzmajui se oko oblinje trnice. Napadaju ga im
je izaao na ulicu.
Ned je zauo vrisak neke ene, a zatim galamu i nevjerojatno
reanje ivotinja usred grada.
Ljudi za dva vanjska stola hitro su ustali i oajniki pokuavali od
neega pobjei. Ned je skoio na noge. Zapravo nije razmiljao.
Razmiljanje ovjeku katkad oduzima previe vremena. Potrao je
prema vratima i usput zgrabio jedan od oblinjih stolaca.
To mu je moda spasilo ivot.
im je istrao iz kafia, jedan je vujak skoio na njega. Posve
makinalno, osjeajui navalu adrenalina, Ned je zamahnuo stolcem
nagore i udario ivotinju u glavu svom snagom koju mu je dao strah.
Udarac ga je odbacio na jedan od vanjskih stolova pa je pao preko njega
i bolno se udario u rame. Vujak se izvrnuo u zraku, sletio na cestu i
ostao nepomino leati na boku.
Ned je hitro ustao. Mravi ovjek stajao je okruen trima drugim
ivotinjama, a sve su bile krupne, tamnosive i divlje. Ovo nisu kuni
ljubimci puteni s uzice, pomislio je Ned.
Malo dalje u ulici i na trnici, ljudi su jo uvijek vikali, ali nitko nije
stizao u pomo. Ned je spazio da netko govori u mobitel. Moda poziva
policiju?
Ponadao se da je tako. Ponovo bez razmiljanja, zakoraio je
naprijed i viknuo, pokuavajui privui panju ivotinja. Jedna od njih
odmah se okrenula prema njemu i iskesila zube. No krasno, pomislio je
Ned. Kad dobijete ono to elite, morate biti sigurni da ste to doista i
eljeli.
Ali u tom trenutku ovjek u konoj jakni pomaknuo se, hitro i
razdraujue graciozno, i zarinuo no u psa kojem je Ned odvukao
panju. Kad je izvukao no iz ivotinjina tijela, otrica je bila crvena, a
ivotinja se sruila. Ned je koraknuo naprijed i okrenuo se prema
jednom od dva preostala psa, nezgrapno vrtei stolcem kao kakav

apsurdan krotitelj lavova.

Zapravo, nije znao to radi. On je sluio da im odvue panju, nita
vie od toga, ali i to je bilo dovoljno. Vidio je kako elavi ovjek skae
u zrak iznenadnom i smrtonosnom kretnjom, a onda je crvena otrica
noa zahvatila jo jednu ivotinju. ovjek je pao na cestu, zakotrljao se i
ponovo stao na noge.
Nedu je postalo jasno da su ove ivotinje vie vukovi nego psi.
Nita u prethodnom ivotnom iskustvu nije ga pripremilo na napad
vukova ili vujaka na gradskoj ulici.
Ali sada je ostao samo jo jedan.
A onda nijedan, jer posljednja ivotinja nakratko je iskesila zube i
pobjegla preko trnice, pokraj ljudi koji su uzmicali u panici. Pas je
dijagonalno odjurio trnicom, pa onda ulicom s druge strane i nestao.
Teko diui, Ned je dodirnuo obraz kako bi provjerio ima li na
njemu krvi: nije je bilo. Pogledao je ovjeka pokraj sebe i vidio ga kako
brie zakrvavljenu otricu plavom salvetom koju je podigao s tla pokraj
prevrnuta stola. Ned je spustio stolac i, bez nekog posebnog razloga,
osovio stol na noge. Ruke su mu se ponovo tresle.
ovjek ga je pogledao i namrtio se. Prokleta mu bila dua, tiho je
rekao. On misli da je to zabavno.
Ned je trepnuo i zatresao glavom kao da mu je nakon skoka u bazen
s visoke daske voda ula u ui, pa ne uje dobro. Zabavno? glupavo
je ponovio.
On igra svoje igrice. Kao kakvo razmaeno dijete.
Ljudi su im poeli oprezno prilaziti.
Igrice? ponovio je Ned visokim glasom, kao da su mu ui jo
uvijek zaepljene, svjestan da mu ovaj razgovor ba ne ide od ruke.
Ja... onaj mi je stvor nasrnuo na grkljan.
Sam si odluio izai, odgovorio mu je ovjek. Katkad sami
izazivamo sudbinu.
Rekao je to kao da komentira vrijeme ili neiju novu koulju ili
cipele. Obrisao je jaknu i pogledao mnotvo koje se okupilo oko njih.
Predlaem da se udaljimo, osim ako ne eli provesti veer
odgovarajui na pitanja kojima ne zna odgovor.

Ned je progutao slinu. ovjek ga je jo trenutak gledao s

oklijevanjem. Kad je napokon progovorio, Ned se morao napregnuti da
ga uje.
Ona je toga vrijedna, uvijek i stalno, glasila je reenica koju je
uspio uti.
A onda, prije no to je Ned ita stigao rei, pa ak i poeti
razmiljati to da kae, ovjek se okrenuo i potrao na sjever prema
katedrali.
U jednom trenutku nesigurnosti, Ned je pogledao preplaena i
zabrinuta lica oko sebe, a onda je slegnuo ramenima, napravio
neodreenu gestu, pa se i sam dao u bijeg.
Potrao je na drugu stranu, preko trnice, sluajui urne povike iza
sebe. Netko ga je ak pokuao zgrabiti. Odgurnuo je ruku koja ga je
naas pokuala zaustaviti i nastavio trati.
Sprintao je sve dok nije izaao iz grada.
Tek na Route de Vauvenargues, koja vodi istono prema odvojku do
vile, usporio je u normalan trk. Bio je u trapericama, neprikladno
odjeven za tranje, ali na nogama je imao svoje tenisice Nike, a
trenutano je osjeao snanu potrebu da tri.
Negdje usput poeo je zadihano i ritmino psovati. Majka je mrzila
kad bi Ned opsovao. Nazivala je to nedostatkom mate.
Njegova se majka sad nalazi u zoni graanskog rata, na mjestu gdje
ljudi svakodnevno umiru. Neda je boljelo rame, obraz mu je bio natuen,
bio je podjednako uplaen i bijesan. Osjetio je da bi mu moglo pozliti po
drugi put u istom danu.
Zabavno? Zar netko doista misli da je to smijeno?
Palo mu je na pamet da je onaj ovjek doista bi mu trebalo dati
neko ime neto slino juer rekao o onoj lubanji i skulpturi glave.
Gotovo da je mogao nanjuiti vrui dah one ivotinje koja je skoila
na njega. Da na izlasku iz kafia nije zgrabio stolac nije imao pojma
zato je to uinio ivotinja bi ga dohvatila zubima.
Jako zabavno. Da pukne od smijeha. To bi trebalo poslati u emisiju
Najsmjeniji ameriki kuni filmovi, pa da se prikazuje sa svim drugim
slatkim malim ivotinjama i ljudima koji padaju preko stolova. A kako

mu je samo onaj arogantni kujin sin bio jako zahvalan. Ni jedne jedine
rijei zahvale.
Katkad sami izazivamo sudbinu, bio mu je rekao.
to god to znailo. Trljajui rame u trku, Ned je promrmljao jo
nekoliko rijei zbog kojih bi imao grdnih neprilika da ih je ijedan od
njegovih roditelja mogao uti.
E pa, nisu ih mogli uti. A oni mu nee mnogo pomoi u ovome, to
god to bilo.
Ona je toga vrijedna, uvijek i stalno.
Ned je bio prilino siguran da tako glase rijei koje je uo.
Kad je skrenuo s glavne ceste i zaputio se odvojkom prema vili, te
su ga rijei snano pogodile, na dotad nepoznat nain. Bile su to vijesti iz
jo uvijek udaljenog i vrlo kompliciranog svijeta odraslih ljudi kojem se
izgleda pribliavao. A i iz jednog drugog, jo udaljenijeg mjesta, u koje
je, izgleda, sada takoer poeo ulaziti, svialo se to njemu ili ne.
Nakon nekoliko desetaka koraka, Nedu Marrineru sinulo je da bi te
posljednje rijei, kad bi tako elio ili kad bi bio u stanju jasno
razmiljati, ipak mogao shvatiti kao neku vrstu zahvale. Kao
povjeravanje, pokuaj objanjenja, pa ak i kao ispriku nekoga tko oito
nije sklon ni jednoj od tih stvari.
Ugledavi na vrhu staze, iza livade na obronku i travnjaka, vilu
okruenu drveem i zatienu od vjetra, sjetio se one rue koja je juer
leala pokraj reljefne figure koja ne prikazuje kraljicu od Sabe.

POGLAVLJE VI

Kad je Ned doao poljunenim kolnim prilazom, ostali su sjedili na

terasi, pijui pia. Sunce na zapadnom nebu iznad grada bacalo je duge i
kose trake svjetlosti. Obasjavale su emprese, kuu, vodu u bazenu i
etvero ljudi na terasi, pretvarajui ih u zlatne, bogolike figure.
Trebali biste se vidjeti, doviknuo im je Ned, trudei se da mu glas
vedro zvui. Svjetlost je nevjerojatna.
U ovakvom trenutku, pomislio je, ovjeku postane prilino jasno
zato ljudi vole Provansu.
Nije elio prii ostalima prije no to se pogleda u ogledalo pa je
nastavio trati. Doi u im se istuiram.
Frajeru, doviknuo mu je Greg, trebao si me nazvati da te
dovezem iz grada!
Dan je previe lijep, doviknuo je odgovor, obilazei kuu kako bi
uao na prednja vrata a ne preko terase pokraj ostalih.
Ned, je li ti dobro? doviknuo mu je otac.
Oito, ispriali su mu o dananjoj glavobolji. A valjda su to morali
uiniti. Bilo mu je prilino zlo.
Dobro sam, odgovorio je, ne usporavajui. Doi u dolje za
dvadeset minuta.
U hodniku je proao pokraj Verakuharice. Uinilo mu se da nije
uznemirena njegovim izgledom. Pogledao se u ogledalu na katu.
Boljelo ga je rame, vjerojatno e dobiti masnicu, boljet e ga jo
nekoliko dana, ali nije to nita gore od ozljeda kakve ovjek zadobije na
hokejskoj utakmici, a inilo se da mu ni obraz ne izgleda previe loe.
Moda nitko nee nita primijetiti.

Oh, Boe, Ned! uzviknula je Melanie iste sekunde im je s Coca-

Colom izaao na terasu. to ti se dogodilo s licem?

Melanie, pomislio je. Mogao se kladiti da ostala trojica nita ne bi
primijetila.
Slegnuo je ramenima. Glupa nezgoda. Nedaleko od trnice voem i
povrem stao me ganjati jedan pas pa sam pao preko stola pred
kafiem.
Pas? upitao ga je otac.
Prilino velik, odgovorio je Ned. Sjeo je na stolac i leerno
ispruio noge. Srknuo je Colu i odloio je na stol. Larry Cato objasnio
mu je prije mnogo godina da se ovjek, kad lae, mora to je mogue
vie pribliiti istini, ili udaljiti od nje koliko moe. Ili jedno ili drugo. Ili
Marsovci s laserskim pitoljima ili pas i stol pred kafiem. Larry je imao
teorije o takvim stvarima.
Kog vraga? rekao je Steve. Je li te ugrizao?
Nije, nije. Samo sam pao. Pas je pobjegao kad su ljudi poeli
vikati.
Melanie je u meuvremenu otila u kuhinju i vratila se s kockicama
leda umotanim u kuhinjsku krpu. Dodala mu je zaveljaj bez rijei.
Vjerojatno sam svemu sam kriv, rekao je Ned. Trkarao sam
preko trnice. Tko zna to je taj pas pomislio. Da sam terorist, ili tako
neto. Nije mu se ba inilo da je uspio uvjeriti oca. Dobro mi je, tata,
doista. To je samo masnica. Preivjet u. Posluno je pritiskao led na
lice.
A to je bilo ono prije toga? upitao ga je otac. Za vrijeme
vonje?
Doista je mnogo toga morao objasniti. To je bilo udno, odgovorio
je. A onda je posve nestalo. Samo nemojte rei da je to posljedica
trovanja hranom jer e Verakuharica poiniti samoubojstvo.
Ionako smo svi jeli istu hranu, odvratila je Melanie. Ja mislim da
je rije o munini izazvanoj putovanjem i vremenskom razlikom.
Ned se uspio nasmijeiti. Samo ti razmiljaj, Butch, to ti dobro
ide.
Steve se nasmijao. Filmski tos. Ned je spazio da ga otac jo uvijek
gleda.

Dobro mi je, tata. asna rije. Kako je bilo na ruku?

Edward Marriner naslonio se na stolac. Vrlo ugodno. Oliver je jako
simpatian ovjek. Voli vino. Rekao je da knjigu smatra vie mojom
nego svojom, pa sam ja rekao suprotno. Sloili smo se sve u esnaest.
Odakle uope dolazi taj izraz? upitao je Greg, nikoga posebno.
Nitko nije odgovorio. Ned se malo opustio. S obronka iznad kue
zauo je ptiji pjev. U dolini ispod njih, Aix je blistao na svjetlosti
kasnog popodneva.
Moram rei, rekao je Steve, gledajui u istom smjeru, ovo je
prilino super.
Istina, pomislio je Ned. Do zalaska sunca ostalo je barem jo dva
sata, a svjetlost je ve sve obojila jantarnom nijansom; sjene empresa
jasno su se ocrtavale na travi.
Rekao sam vam, odvratio je, kad sam vas vidio, bili ste kao na
fotografiji za svoje albume. Uto se neega sjetio. Tata, ako pokua
snimiti onaj Barrettov sjajni snimak u ovo doba dana, k vragu, planina
e izgledati prilino nevjerojatno.
Pazi na jezik, sine, rastreseno mu je rekao otac. Uskoro e nas
nazvati tvoja majka.
Pa jasno. Ne daj Boe da opsujem sat vremena prije razgovora s
njom. Ona e to sigurno znati!
Steve se opet nasmijao.
Nedov se otac nacerio. Predajem se. Steve kae da bi taj Barrettov
snimak izgledao kao turistika fotografija.
Moda i ne bi u ovo doba dana, odvratio je Steve. Ned moda
ima pravo. A one platane koje smo vam spomenuli ako ih ne snimite
niz aleju nego popreno, sa zapada, dok ih obasjava sunce, sa sjenama,
moda sat nakon ovog trenutka...
Pogledat emo, rekao je Nedov otac. Otii emo onamo jednog
dana kad svjetlost bude dobra. Ako mi se svidi, organizirat emo
snimanje u neko drugo vrijeme. To mjesto udaljeno je koliko? samo
dvadeset minuta odavde.
Malo vie, odvratila je Melanie. Ned, dri led na obrazu!
Ned je opet prislonio zaveljaj na obraz. Led je bio vrlo hladan.

Znao je to bi mu Melanie odgovorila da joj to kae. Zapitao se kako je

netko s izgledom pankera i zelenim pramenom u kosi postao tako
uinkovit.
Kako je proao tvoj vrui sudar? upitao ga je Greg. Prije no to
te je pas morao otjerati s nje.
Nije to bio sudar, a nije bio ni vru, strogo je odgovorio Ned. Ipak
postoje neke granice. Ali proao je dobro.
Tko je ta djevojka? upitao ga je otac, kao to se moglo i
oekivati.
Ned ga je pogledao. Zove se Lolita LaFlemme, radi kao striptizeta
u klubu Vrue izmice u gradu. Ima trideset i est godina i u slobodno
vrijeme studira nuklearnu fiziku.
Melanie se zahihotala, a Edward Marriner podigao je obrvu.
Zbog svih blagoslova svog ivota, polako je rekao, gladei brkove
jednom rukom, koji su mnogi i znatni, katkad zaboravim da odgajam
sina u pubertetu. Nakon ovoga kratkog trenutka dvojbene duhovitosti,
dijete moje, bi li me mogao prosvijetliti na shvatljiviji nain?
Ned je znao da otac tako govori jer eli biti duhovit i da zapravo
nije uznemiren. Kad mu je otac doista bio bijesan, oko toga nije bilo
nikakve dvojbe.
Uzdahnuo je i odverglao odgovor: Kate Wenger, mojih godina,
dola je ovamo iz New Yorka na jedno polugodite u lokalnoj koli, po
programu razmjene uenika. Upoznao sam je juer. treberski tip.
Pomae mi oko jednog od referata.
Odmah je shvatio da je ova posljednja primjedba pogreka. Larry
Cato alosno bi zavrtio glavom. Frajeru, nikad nemoj priznati vie no
to mora.
Aha. Pomae ti oko referata? Mislim da znam to to znai.
Namjerava li prepisati njezin referat?
Otac mu je to pitanje postavio blagim tonom. Mama bi poizila.
Pa naravno da namjerava prepisati njezin referat, odvratio je Greg.
Isuse, gazda, olabavite malo, nalazimo se na jugu Francuske!
Na mi je priblini zemljopisni poloaj poznat, odgovorio je
Nedov otac, trudei se da govori strogim glasom, a onda je kratko

pogledao sina. No dobro. Evo to emo, Ned: dopustit u ti da od te

djevojke uzme biljeke za jedan referat, ali druga dva napisat e sam.
Poteno?
Poteno.
I bilo je, osobito zato to nije bilo naina da ga provjeravaju. Larry
bi to nazvao djejom igrom, istom pobjedom.
I nitko to ne smije rei tvojoj majci jer emo inae obojica
nadrljati.
Zar misli da u joj ja rei?
Ja bih mogla, veselo je rekla Melanie, ako se neki ljudi, kojima
neemo spominjati imena, ne ponu ponaati ljubaznije prema meni.
Ucjena je zloin, mrano je odvratio Ned. Prijetnja svjetskom
miru i sigurnosti.
Kao na kakav znak, iz kue se oglasio telefon.
Da se ja javim? umilno ih je upitala Melanie.
Ali nije to stigla do kraja ni rei, a Edward Marriner ve je ustao sa
stolca i uao u kuu kroz vrata terase.
Svi su se pogledali. Oev vrlo brzi odlazak natjerao je Neda da se
naas zamisli. Oito, Ned nije jedini koji se brine za majku i nestrpljivo
oekuje njezin poziv.
Trenutak poslije, dok je ostalo troje utjelo, Ned je ustao i tiho
otiao u kuhinju. Otac je sjedio za stolom to su ga bili postavili uza zid
blagovaonice i smjestili na njega glavno raunalo i telefon.
Ned se nagnuo da uzme jabuku iz hladnjaka, sluajui oev glas.
Oprao je jabuku u sudoperu, na to mu je Verakuharica uputila jo jedan
osmijeh.
uo je oca kako govori: To ba nije jako daleko od mjesta koje
granatiraju, Meghan.
Nakon stanke, dodao je suhim glasom: Oh, onda dobro, ako su ti
rekli da granate lete na drugu stranu.
Ned je nesretno zagrizao jabuku. Zauo je oev glas: ao mi je,
Meg, ali mora se pomiriti s tim da se brinemo za tebe. Ne moe nam to
zabraniti nita vie no to mi tebi moemo zabraniti da odlazi u ratne
zone.

Ned je pomislio da opet ode van. Nije bio siguran eli li ovo sluati.
Opet ga je stegnulo u elucu.
Ned je dobro, nastavio je otac. Malo je iscrpljen zbog vremenske
razlike. Da, naravno da je zabrinut, ali pokuava se pretvarati da nije.
Stanka. Mislim da mu se ovdje jako svia. Ali tko zna u njegovim
godinama? ini se da je ve naao prijateljicu. Jo jedna stanka. Ne,
nije jo poeo pisati referate. Draga, ovdje smo tek tri dana. Ponovo je
zastao. Da, radim. To ne znai...
Otac je zastao, a onda se, na Nedovo iznenaenje, nasmijao.
Ned je u tom trenutku shvatio da se Edward Marriner drugaije
smije kad razgovara sa svojom enom.
Sjedi na terasi s ostalima, zauo je oev glas i izaao na kuhinjska
vrata da se pridrui ostalima na terasi.
Melanie je podigla pogled. Nije mu namignula ni ita slino, samo
ga je pogledala.
Trenutak poslije zauo je kako ga otac poziva, pa se vratio unutra i
uzeo slualicu, a njegov se tata udaljio.
Bok, mama.
Bok, zlato. Kako si? Veza je bila prilino dobra. Majin glas
zvuao je kao i uvijek.
Super. Kua je vrlo lijepa. Ima bazen i sve to. Doi nam u posjet.
Nasmijala se. Voljela bih da mogu. Poalji mi slike e-mailom.
Naa baza ima satelitsku vezu.
Okej. Onda, jesi li ti dobro?
Dobro sam, srce. Zaposlena sam. Imamo posla preko glave.
Ne sumnjam u to.
Ovdje jako trebaju lijenike.
Ne sumnjam u to, ponovio je. Pa, dobro onda, drago mi je to
smo se uli. Pazi na sebe.
Ned?
Da?
Kratka stanka. Zbilja sam dobro.
Ja ti vjerujem.
Zauo je kratak smijeh koji je dobro poznavao. Natjeraj svog oca

da mi povjeruje.
To nije lako, mama.
I to je bilo sve to joj je namjeravao rei. Mama je pametna,
pomislio je, zbilja pametna, po njezinoj utnji znao je da razmilja kako
da mu odgovori. Ne mora se truditi, mama, rekao joj je. Samo nas i
dalje zovi.
Naravno da u vas zvati. Tvoj mi tata kae da si nekoga upoznao.
Da, zna da ja lako sklapam prijateljstva.
Jo jedna stanka. Zbog ove je osjetio neznatno aljenje.
A zatim je rekla, kao to je i oekivao: Ned, nemoj se ljutiti. Meni
je ovo to radim vano.
Jasna stvar, odgovorio je. ini mnogo dobra. Pazi na sebe i zovi
nas i dalje. Ne brini se za nas. Ja u uskoro poeti pisati referate.
Opet je zautjela. Mogao ju je uti kako die u daljini i zamisliti
njezin izraz lica u ovom trenutku.
Bok, mama, rekao je i spustio slualicu.
Morao je prekinuti vezu. Zabuljio se u telefon i nekoliko puta
duboko uzdahnuo. Zatim je zauo kako se otac vraa unutra i okrenuo
se. Kratko su se pogledali.
Neka sve ide u vraju mater, rekao je Edward Marriner.
Ned je kimnuo glavom. Da, tiho je odgovorio. Tono tako.
Otac mu se iskrivljeno nasmijeio. Pazi na jezik, promrmljao je. A
kad mu je Ned uzvratio osmijeh, dodao je, potiteno vrtei glavom:
Hajdemo sad na veeru. Dopustit u ti da popije pivo.

Otili su u jedan bistro izvan grada, na cesti to vodi prema

planinama na istoku, ali bistro nije leao toliko blizu planina da bi se
Ned zabrinuo zbog onoga to mu se prije dogodilo.
Odabrala ga je Melanie. U svom je notesu imala popis dvadesetak
lokalnih restorana: njihove telefonske brojeve, specijalitete, radno
vrijeme. A vjerojatno i imena svih kuhara, pomislio je Ned. Sve
zapisano zelenom tintom.
Svi su naruili nekakav posebni aperitiv od asparagusa i ribu, ali

Ned se zadovoljio odreskom, pomfritom i okoladnom kremom za

desert. Boljelo ga je rame, ali to je i oekivao. Otac mu je doista
ponudio pola piva, ali Ned je odbio. Nije ba volio pivo.
Kad su krenuli natrag do auta, oglasio se njegov novi mobitel.
K vragu, rekao je Greg. K vragu! Znao sam da je to vru sudar.
Kako mu samo uspijeva da ga komadi tako brzo zovu?
Zato to ima bolje kupae gaice od tebe, odgovorila mu je
Melanie.
Ma nemoj mi rei! A odakle bi ta cura to znala?
ene naprosto znaju takve stvari, odgovorila je Melanie. Premda
je na parkiralitu bilo mrano, Ned je bio prilino siguran da mu je
namignula.
Sada su se ve vidjele zvijezde. Svjetlucale su na crnoplavom nebu,
a dok su oni bili unutra, izaao je gotovo pun mjesec. Ned se udaljio od
skupine, kripei sandalama po ljunku, i javio na telefon.
Ned na telefonu. Tko zove, molim?
Odgovorio mu je enski glas. Nije to bila Kate Wenger.
Nikad prije nije uo taj glas. Obratio mu se na engleskom, s
neznatnim britanskim naglaskom.
To si doista ti. Ba mi je drago. Ned, sad me dobro sluaj. Je li te
tko uo kako postavlja to pitanje? Mora se pretvarati da razgovara s
nekim koga zna.
A zato bih to morao?
Zaudno, premda Ned doista nikad prije nije uo taj glas, u njemu je
ipak bilo neega poznatog. Neka poznata osobina, neto u nainu govora.
Na to u ti pitanje odgovoriti poslije, obeavam ti. Moe li smisliti
neku izliku da nakratko izae nakon to se vratite kui s veere? Moda
bi mogao rei da ide na tranje? Kako bismo se mogli sastati.
Kako znate da ja trim?
Obeavam ti odgovore. Vjeruj mi.
I odakle vam broj mog mobitela?
Dala mi ga je ona ena u vili. Prvo sam nazvala onamo. Ned,
molim te! Moramo se sastati, na nekom mjestu gdje nema ljudi.
To mi zvui kao replika iz nekog loeg filma.

ena se zahihotala, pa joj je glas zazvuao mlae. Ima pravo.

Naimo se sami pokraj hrastova stabla?
A zato? Zato da se naemo gdje nema ljudi?
Oklijevala je.
Sa svakom rijei koju je izgovarala, Ned je dobivao sve jai dojam
da neto u njezinu glasu gotovo prepoznaje.
Zato to ja u svojoj nutrini mogu vidjeti ako se netko pribliava,
odgovorila je.
to? Kako...?
Ti sad zna kako se to radi, Ned. Zna to od juer.
To ga je prilino brzo uutkalo. Jo malo se udaljio od ostalih.
Ned! doviknuo mu je otac. Ljudi ekaju. To je nepristojno.
Nazovi je iz vile.
Ned je podigao ruku u znak da se slae. Moram se vratiti ostalima.
A vi se jo uvijek niste predstavili.
Znam da nisam. uo ju je kako uzdie. Nervozna sam. Nisam to
htjela ovako obaviti. Jo jedna stanka. Ja sam tvoja teta, Ned.
Meghanina starija sestra. Ona koja je otila.
Ned je osjetio kako mu srce lupa. vrsto je stisnuo telefon. Moja...
njezina? Vi ste moja teta Kim?
Tako je, duo. Oh, Ned, gdje bismo se mogli nai?

Hodao je kroz no pod gotovo punim mjesecom. Bili su ga ostavili u

podnoju brijega, na mjestu gdje cesta poinje vijugati kroz drvee
prema vili. Rekao im je da se eli proetati, da jo nije ni deset sati.
Majka mu to vjerojatno ne bi dopustila, ali otac je u tim stvarima bio
popustljiviji. Ned ih je podsjetio da ima mobitel.
Nije imao tenisice na nogama pa nije mogao trati, a to mu je dalo
vremena da razmisli. Oslukivao je ne bi li iza sebe zauo zvuk
automobila. Bio joj je dao upute kako je najbolje znao i umio, a ona mu
je rekla da e pronai mjesto koje je naveo. A moda se ona sada nalazi
ispred njega. Nije imao pojma odakle ga je nazvala.
Zakljuio je da je jo uvijek u oku, to god to zapravo znailo.

Povjerovao joj je na telefonu.

to moda nije pametno, ali nema pravog naina da ne povjeruje
nekome tko tvrdi da ti je teta koju nikad nisi upoznao. Njezine su se
rijei uklapale u stvari koje je Ned znao cijeli ivot razgovor roditelja
koji je nauo prije spavanja, iz druge sobe, a objanjavale su i dojam da
mu njezin glas naglasak i sve ostalo nije ba tako nepoznat kao to bi
trebao biti.
Nakon to je prekinuo vezu, shvatio je da ga taj glas podsjea na
majin.
Takve stvari mogu vas natjerati da nekome povjerujete.
Sada kad nije trao, uspon mu se uinio prilino dugim. Napokon je
ponovo stigao do brklje za automobile i pred sobom ugledao jedan
parkirani crveni Peugeot s registarskim tablicama rent-a-cara. U njemu
nije bilo nikoga. Obiao je brklju i ponovo se uspeo do drvenog znaka,
ovaj put pod svjetlom zvijezda, a onda je skrenuo lijevo prema kuli.
Ugledao ju je nakon nekoliko minuta, kako nazire se nejasno u
mraku na kraju staze. Ovo je bilo jedino mjesto kojeg se uspio sjetiti.
Ne moe se ba rei da dobro poznaje ovaj kraj, a teta mu je rekla da se
eli nai s njim na nekom mjestu gdje im se nitko ne moe priuljati.
Jedno je sigurno, ovdje nema mnogo ljudi. Ned je bio sam na stazi.
Ili je barem tako pretpostavljao. Sinulo mu je kako bi bilo pametno da je
sa sobom ponio baterijsku svjetiljku i upravo u tom trenutku ugledao
je trak svjetlosti pokraj kule. Palio se i gasio, palio i gasio.
Kad je krenuo prema njemu, srce mu je poelo snano lupati.
Osjeajui se pomalo glupo, na neki je poriv pokuao u svojoj nutrini
pronai onu stvar koja mu je juer u klaustru, i ponovo danas popodne u
kafiu, omoguila da osjeti prisutnost onog ovjeka.
Ukopao se u mjestu i s mukom progutao slinu.
Svijest o prisutnosti pred njim bila je toliko jaka da ga je uplaila.
im je pogledao u sebe, u duhu je ugledao sjaj, tono na mjestu gdje se
ona nalazila: zeleno-zlatan, nalik na boju lia poetkom proljea.
To sam ja, duo, uo ju je kako mu dovikuje. Bio je to isti onaj
glas, s istim vrlo blagim britanskim naglaskom. Zanimljivo da si me
uspio pronai. Izgleda da nam je to porodina osobina. Sad u zastrti

svoju auru. Ne bih htjela da ostali prebrzo doznaju da sam ovdje.

Zato? I ko? Hou rei, tko?
ovjek u kafiu takoer je spomenuo zastiranje. Ned je krenuo
prema baterijskoj svjetiljci i mjestu kamo ga je vodio njezin sjaj. Nije to
bilo isijavanje koje bi osvijetlilo no, nego sjaj u njegovoj nutrini koji je
odreivao njezin poloaj u prostoru poput sonara. A onda, trenutak
poslije, zeleno-zlatni sjaj se ugasio.
Mislim da je ispravno rei tko, rekla mu je. Tvoja je majka
uvijek bolje znala te stvari. Zdravo, Ned Marriner, neae moj. Mogu li
te zagrliti, molim te? Traim li previe?
Ustala je s kamena iza niske ograde koja okruuje kulu i prila mu,
pa je Ned na mjeseini prvi put u ivotu ugledao svoju tetu.
Zapravo nije bio siguran eli li da ga ona zagrli, ali ona je rairila
ruke pa ih je rairio i on. Zatim je osjetio kako ga vue sebi i grli.
Trenutak poslije, shvatio je da ona plae. Ispustila ga je iz zagrljaja i
koraknula unatrag, briui oi nadlanicom. Bila je mrava, ne previe
visoka, vrlo slina Nedovoj majci.
Oh, duo, rekla je. Obeala sam sebi da neu plakati. To je tako
staromodno, to mi je potpuno jasno.
Nakaljao se. Pa, nisu li tete obino staromodne?
Ugledao joj je smijeak na licu. Htjela sam pokuati da ne budem,
odgovorila je.
Kad ga je pogledala, Ned se iz nekog razloga uspravio to je vie
mogao. Zbilja glupo!
Predivno izgleda, rekla mu je. Ve dvije godine nisam vidjela ni
jednu tvoju sliku, sve otkako ti je umrla baka.
Ned je trepnuo. Baka vam je slala moje slike?
Naravno, budalice. Bila je jako ponosna na tebe. I ja sam.
To je besmisleno, odvratio je Ned. Kako moete biti ponosni na
mene kad me nikad niste ni upoznali.
Na trenutak nita nije rekla, a onda se okrenula, vratila do kamena i
opet sjela. Ned ju je nekoliko koraka slijedio. Poelio je da ima vie
svjetlosti kako bi je mogao bolje vidjeti. Kosa joj je bila vrlo svijetla,
moda plava, ali pretpostavio je da je sijeda. Bila je est ili sedam

godina starija od mame.

Mnogo je toga u porodicama besmisleno, duo, rekla mu je.
Mnogo toga u ivotu.
Naravno, odvratio je Ned. To mi je jasno. A sada mi to bode
oi.
Znam. Zato sam i dola. Kako bih ti rekla da je to u redu.
A odakle vi to znate?
Ti si juer uao u oblast u kojoj ja boravim ve neko vrijeme,
odgovorila je, paljivo birajui rijei. A im si u nju uao, ja sam to
osjetila, a i tebe, s mjesta na kojem sam se nalazila. Pretpostavljam da je
to porodina osobina.
A gdje je to? Mjesto gdje ste se nalazili?
Sada nije oklijevala. U Engleskoj. Na jugozapadu. U gradu koji se
zove Glastonbury.
Vi... vi tamo ivite?
Da, ja tamo ivim s tvojim tetkom.
Zato? Zato ste otili?
Uzdahnula je. Oh, Ned! To pitanje zahtijevalo bi jako dug odgovor.
Mogu li ti zasad rei samo to da mi je tamo lake ivjeti nego bilo gdje
drugdje? Da imam... zamrenu vezu s tim mjestom? To ba nije bogzna
kakav odgovor, ali dobar odgovor potrajao bi cijelu no.
No dobro. Ali zato ste se odaleili od... od nas?
Sve se to dogodilo godinama prije Nedova roenja, prije no to je
postojalo bilo kakvo nas, ali ona e shvatiti to on eli rei.
Labavo je sklopila ruke i zagledala se u njega. Zaudo, ak je i na
mjeseini mogao vidjeti koliko je ta ena slina mami. To je bila majina
gesta, ak i kad je strpljivo sluala.
Zapravo se nisam odaleila. Preko moje majke, tvoje bake, uvijek
smo znali to se dogaa s vas troje. Kaem ti, porodice su nezgodna
stvar. Meghan je smatrala, mislim s pravom, da sam ja postupila posve
neoekivano kad sam se tako brzo udala za ovjeka koga ona nije ak ni
poznavala, i odmah se odselila u Englesku. Osjeala se naputenom.
Bila je... vrlo ljutita. Nije htjela odgovarati na moje telefonske pozive ni
pisma, a kasnije ni na poruke e-mailom. Sputala mi je slualicu, nije mi

odgovarala na pisma. Imala je tek sedamnaest godina kad sam otila,

sjea se?
Kako da se sjeam? upitao je.
Ugledao joj je osmijeh na licu. E pa, sad zvui ba kao Meghan.
Namrtio se. ao mi je.
Ne mora ti biti ao, ali shvaa to ti hou rei? Starija sestra uda
se za stranca, u vijenici, bez prave ceremonije, odseli se preko oceana i
promijeni sve svoje ivotne planove? Bez ikakva upozorenja. A bilo je...
i drugih stvari.
Kao na primjer?
Uzdahnula je. To bi nas odvelo u onaj dio prie koji bi zahtijevao
cijelu no. Recimo da sam se uplela u neto to ima veze s onim to si ti
juer osjetio u sebi. To nam je u porodici, Ned, s majine strane, see
onoliko daleko u prolost koliko sam mogla ustanoviti, nestaje pa se
onda opet pojavljuje. A u mom sluaju to je ukljuivalo i neke druge
stvari koje su se pokazale prilino vanima. I zbilja, zbilja tekima. To
me je promijenilo. Jako, Ned. Vie nisam mogla biti ono to sam bila
prije. I ostati na mjestu gdje sam dotad ivjela.
Na Nedovo uenje, zvuala je kao da ga moli za oprotaj.
Sjetio se svog dananjeg osjeaja pokraj planine, a i u klaustru prije
toga. Nemogunost da se objasni, da se shvati. Moda neto od toga
mogu shvatiti, odvratio je.
Hvala ti, duo. Podigla je pogled prema njemu. Pomislila sam da
e te sve to uplaiti i zbuniti, pa sam dola kako bih ti dala do znanja da
nisi sam. Da nisi prvi. U svemu ovome.
Zastala je. Nedu se uinilo da je opet poela plakati. Zatresla je
glavom. Oprosti. Zaklela sam se da neu plakati. Tvoj je tetak tvrdio
da u sigurno zaplakati. ak sam se i okladila s njim.
Pa, izgleda da ste izgubili okladu. A gdje je on? Moj tetak.
Obrisala je oi papirnatom maramicom. Nisam sigurna smijem li ti to
rei, odgovorila je.
Ned je zavrtio glavom. Previe tajni. Postane zamreno.
Zagledala se u njega. Vjerojatno ima pravo. Samo izmeu nas
dvoje, Ned?

Kimnuo je glavom.
Dave se nalazi sjeverno od Darfura.
Trebao mu je trenutak da shvati. U Sudanu? Ali tamo... moja mama
je...
Da, tvoja majka je tamo. Tvoj tetak pazi na nju.
Zinuo je od uda, komino, kao u crtanom filmu. Zna li... zna li ona
to?
Teta se glasno nasmijala. Provala veselja uinila ju je mnogo
mlaom. Zna li Meghan? Jesi li ti pri sebi? Ned, ona bi... ona bi poela
pljuvati od bijesa!
Ned nije mogao zamisliti majku da pljuje. Moda kao
desetogodinjakinja... ali nije ju mogao zamisliti ni kao
desetogodinjakinju. A ni kao sedamnaestogodinjakinju, u vrijeme kad
je vjerovala da ju je sestra napustila.
Samo da vas dobro shvatim, oprezno je rekao. Moj je tetak tamo
potajice? Kako bi pazio na moju mamu?
Teta Kim kimnula je glavom. Ve sam ti rekla, mi pratimo to se
dogaa sa svima vama. A ona me najvie brine.
Zato ba ona?
utjela je.
Previe tajni, ponovio je Ned.
Ona ti je majka, duo. Nije poteno da ovako razgovaramo o njoj.
No dobro, onda nije poteno. A sad mi recite. Zato?
Zato, odgovorila je teta ozbiljnim tonom, to vjerujem da Meghan
radi neke od tih stvari odlazi u ratne zone, odabire najgora mjesta
kao odgovor na ono to sam joj rekla da sam uinila, neposredno prije no
to sam otila. Nisam joj to smjela rei.
Ned nita nije rekao. Nije imao pojma to da kae. Bio je uzdrman.
Primijetila je to i tiho nastavila: Vjerovala je... da u postati
ambiciozna lijenica, da u pokuati initi mnogo dobra u svijetu. Tako
sam joj govorila kad je bila mlada. Bila sam njezina starija sestra,
povjeravala sam joj svoje planove. A onda sam... neto doivjela i sve
se promijenilo. Otila sam ivjeti u neko selo u Engleskoj s namjerom da
se tamo do kraja ivota bavim seoskom medicinom. Porodima i

pregledima. mrkljivim nosovima i cijepljenjem protiv gripe. Sve se

drastino uruilo. Nakon jednog velikog dogaaja koji ona nikad nije ni
razumjela ni prihvatila.
Time... se bavite?
Nasmijeila se. mrkljivim nosovima? Da, time se bavim. A imam
i vrt, dodala je.
Ned se poeao po tjemenu. I vi mislite...
Mislim da Meghan pokazuje meni, a i samoj sebi, to sam ja, po
njezinu miljenju, trebala postati. to sam odbacila. Kad sam odbacila
nju. I dokazuje mi da ona to moe bolje.
Ned je utio. Navalio je da ovo uje, ali sada vie nije bio siguran je
li pravilno postupio i eli li to doista znati.
Ned, sluaj me. Ljudi rade prekrasne stvari iz zamrenih razloga.
To se stalno dogaa. Tvoja je majka prava junakinja na svim tim
mjestima kamo odlazi. Ljudi joj se dive. Ti to moda nisi znao ona
vjerojatno ne govori o tim stvarima. Ali tvoj tetak to zna, on je bio tamo,
sve je to vidio svojim oima.
Ve ju je i prije slijedio?
Samo kad smo znali da odlazi na vrlo opasna mjesta. Oklijevala
je. Triput, prije ovoga.
Ali kako? Kako ste znali kamo ona odlazi?
Uinilo mu se da je napravila kiselo lice u mraku. Dave je nadaren
za poprilian broj stvari. A raunala su jedna od njih. On bi ti to mogao
objasniti bolje od mene.
Ned se zamislio, a onda je razrogaio oi. Isuse! Moj tetak provalio
je na internetsku stranicu Lijenika bez granica? U njihov server?
Teta Kim je uzdahnula. Nikad mi se nije sviala rije provala. To
zvui tako protuzakonito.
Pa, to i jest protuzakonito!
Valjda, odvratila je kao da se ljuti. Rekla sam mu da to ne
odobravam. On kae da mora znati to ona radi kako bi imao dovoljno
vremena da sam ode tamo.
Ned je tvrdoglavo zatresao glavom. No krasno! Dakle, on
jednostavno pusti sve to radi i ode tamo. A to... to e tetak Dave

uiniti ako pobunjenici kidnapiraju mamu? U Iraku ili Ruandi? Na tim

ludim mjestima?
Iz njega se izlio bijes s kojim je ivio, strah, dosadan poput boli, jak
poput ulja u srcu.
Nemoj me to pitati dok ga ne upozna, tiho mu je odgovorila teta.
Ned, nikad nee upoznati ovjeka koji bi se tako dobro mogao nositi s
tim mjestima. Vjeruj mi.
Pogledao ju je. A zato on sve to radi?
Radi mene. Zato to se ja osjeam odgovornom.
Glas joj je sada drugaije zvuao. Ned je spustio pogled prema
mjestu gdje je sjedila na kamenu, jo uvijek sa sklopljenim rukama.
Boe dragi, napokon je rekao, opet vrtei glavom. To se zove
kontrola. A ja sam mislio da je mama teak sluaj. Je li to jo jedna
porodina osobina? Ako se dobro sjeam, mama ima etrdeset i neto
godina. A vi jo uvijek mislite da ste odgovorni za nju?
Ponovo se nasmijala, ovaj put snudeno. Ako ti priznam da se
brinem, hoe li mi dopustiti da se izvuem s ukorom? I, molim te, Ned,
ne smije joj nita rei!
Poet e pljuvati?
Poeljet e da me ubije maetom.
Moja majka? Jeste li...?
! ekaj malo!
Tetin glas potpuno se promijenio; Ned je sa zaprepatenjem u njemu
zauo zapovjedni ton. Ukipio se i osluhnuo. A onda je i on zauo um.
Sranje, apnula je teta. Bila sam neoprezna.
Opsovali ste, refleksno ju je upozorio Ned; uvijek je tako reagirao
kad bi se majci omakla psovka.
K vragu, nego ta! odvratila je teta. Nedova majka nije tako
odgovarala. Moda smo u nevolji. K vragu! Pogrijeila sam, i to grdno.
Ali zato bi nas oni napali? to si to ovdje radio, Ned?
O kome vi to govorite?
O vukovima.
to? Ni sluajno. Vukovi su uglavnom vegetarijanci. To smo lani
uili u koli.

Onda reci ovim vukovima neka odu u neki vegetarijanski restoran,

tmurno je odvratila teta Kim.
Ned je zauo pucketanje granica i lia u umi sjeverno od njih,
nedaleko od mjesta gdje se staza poinje sputati prema gradu.
Ima li to sa sobom? upitala je teta Kim. Depni noi?
Zatresao je glavom. Pitanje ga je prestravilo.
Onda potrai neki tap. Brzo, a onda kreni prema kuli. Ukljuila je
baterijsku lampu i uperila trak svjetlosti izmeu njih i drvea.
Ned je naas ugledao sjajne oi.
Sad je ve bio jako uplaen, koliko god da mu se cijela situacija
inila nestvarnom. Kad je Kim usmjerila trak svjetlosti na tlo blie njima,
Ned je ugledao jednu slomljenu granu i pojurio da je uzme.
U trku je zauo svoju tetu kako grubim i ledenim glasom izgovara
rijei na jeziku koji nije prepoznao, a zatim je uslijedila tiina u mraku.
to? promrmljao je, urei se natrag prema njoj i teko diui.
to ste to upravo...?
Zapitala sam ih zato dolaze maltretirati ive.
ive? Hoete rei, ljude, zar ne? Nas?
Mislila sam tono ono to sam rekla. To su duhovi, Ned, koji se
pretvaraju u ivotinje. Rano su doli, pa jo uvijek nisu tako snani kao
to e biti za dvije noi.
Dvije noi.
Dobro, pomislio je Ned. Taj je dio znao. Beltane. Prekretnica
godine, kad due lutaju naokolo.
Ili mu je barem tako priala baka, zajedno s ostalim priama o
starim obiajima. Nedova baka zvala se Deirdre, odrasla je u Walesu i
bila napola Velanka a napola Irkinja. ena koja je sada stajala pokraj
njega bila joj je starija ki. Stvari s kojima se morao suoiti redale su se
velikom brzinom, a on nije znao to ijedna od njih znai.
Ali kad je zavirio u sebe, ponovo je otkrio onu zeleno-zlatnu auru.
To je bila teta Kim. Vie se nije zastirala.
Jeste li govorili velki?
Gelski. Slinije nainu kako se govorilo u staro doba. Barem se
tako nadam.

Vi govorite gelski? Glupa li pitanja!

Trebalo mi je mnogo vremena da ga nauim. Imam grozan naglasak,
ali razumjet e me ako sam u pravu.
U staro doba. Kad je to bilo? poelio je upitati. Katkada, kad ima
toliko pitanja, pomislio je, pojma nema kojim da pone.
Zauo se jo jedan um, ovaj put s desne strane, s puteljka uz brijeg.
Sada su bili daleko od brklje za automobile i tetina auta, daleko od ceste
i svjetala, daleko od svega.
Nisi mi odgovorio, rekla mu je Kim. Ned, to si to radio da si ih
privukao?
Nita namjerno, vjerujte mi. Sreo sam nekoga u katedrali. A on je...
ovaj... to je zamrena stvar.
To ti vjerujem, suho je odvratila. Najee je tako.
Dala mu je znak, pa su zajedno krenuli, prekoraili nisku ogradu
prema zaobljenom zidu kule, naslonili se na njega leima i okrenuli se
prema van. Izgledalo je da su one njezine rijei na drugom jeziku zasad
zamrznule stvorenja koja su ih vrebala.
Usmjerila je svoj svjetlosni trak prema mjestu odakle je doao jo
jedan um i osvijetlila jo jednog vuka. Koliko ih je, etiri, pet? Oboje je
virilo u tom smjeru kad je Ned zauo zvuk grebanja s lijeve strane, iza
tetinih lea.
Bez razmiljanja, potpuno instinktivno, stao je pred nju i zamahnuo
granom oko sebe, vrsto, kao da dri bejzbolsku palicu.
Pogodio je vuka postrance u glavu. Ovaj vuk bio je tei od onog psa
danas popodne. Nije se ni izvrnuo ni okrenuo, ali je pao na tlo. Ned je
kriknuo, osjetivi posljedice zamaha u ozlijeenom ramenu.
Njegova teta ponovo je opsovala. Ned ju je uo kako im neto
dobacuje otrim tonom, gotovo kao da rei, na istom jeziku kao i prije, i
premda nije razumio ni rijei, smrznuo se od estine u njezinu glasu.
Smrznuti estinom, pomislio je. Postoji rije za to, to je jedno od
onih glupih pitanja koja postavljaju na testovima engleskog.
Kim je ponovila ono to je prije rekla, to god to bilo, istim tonom,
ali sporije. Ned gotovo da je mogao osjetiti kolektivno uzdisanje u
mraku, kao da sama no reagira na tetine rijei. Kleao je najednom

koljenu, drei se za rame. Onaj vuk leao je dovoljno blizu da ga moe

vidjeti. Nije se micao.
Dobro si to izveo, tiho mu je rekla teta. Jesi li se ozlijedio?
Ozlijedio sam rame, ali ne sada. Danas popodne morao sam se
boriti s jednim psom.
to? Ned, to si to radio?
Upetljao sam se u neto. On je poslije rekao da su se oni samo
poigravali. S njim, ne sa mnom.
Naas je ostala nepomino stajati, a zatim je upitala: Tko je to
rekao, Ned?
ovjek iz katedrale. Mislim da je on dio cijele ove prie.
Pa naravno da jest. Zato su te i pratili. Moe li ga dozvati?
Kako to mislite? Da mu poaljem poruku SMS-om?
Ona se nato kratko zahihotala. Uope nije staromodna, zakljuio je,
ak i ako bi tete to morale biti. Ne, nisam to mislila. Moe li ga vidjeti
onako kako si vidio mene, gledajui u svoju nutrinu?
Oklijevao je. Ve sam to uinio. Vidio ga. Dvaput. Rekao je da se
moe zastrti.
Pa jasno da moe. Ja ga ne mogu vidjeti. Pokuaj ti.
Ned je pokuao. Obuzeo ga je isti onaj glupi osjeaj kao i prije,
premda, kad je bolje razmislio, ne potpuno isti. Sada je pokraj njega bila
njegova teta, u sebi je mogao osjetiti njezin sjaj.
Ali nita vie od toga. Nije mogao vidjeti onog ovjeka s oiljkom
koji im je u klaustru rekao da nema imena. Zatresao je glavom. Nemam
pojma to radim, rekao je.
A kako bi i imao? odvratila je blago. Zato sam i dola, kako bih
ti rekla da je u redu ako ne zna.
To je razlog?
Kimnula je glavom. I radi nekoliko drugih stvari.
Vukovi se nisu oglasili otkako im se obratila, ili otkako je on udario
jednog od njih granom.
Jesu li otili? upitao je.
Kim se okrenula i pogledala oko sebe. Ned je imao osjeaj da ona
zapravo ne gleda, ili da ne gleda oima.

Oni ekaju, odgovorila je. Doista bih voljela znati o emu je

ovdje rije. Kako ti je rame?
Nikad vie neu svirati tubu.
Nestrpljivo je uzdahnula. Jako smijeno! Ba si pljunuta majka.
Mama se tako alila?
U tvojim godinama? Bez kraja i konca.
Za Neda je to bila potpuna novost.
to ekaju? upitao je.
To emo uskoro doznati. Pokuaj nai svog prijatelja.
Vjerujte mi, on mi nije prijatelj.
Uto su iza sebe zauli um. A istog trenutka i glas.
On ti doista nije prijatelj. Bilo bi dobro da to zapamti.
Trgnuli su se i okrenuli u istom trenutku, a onda su ugledali neto
to Ned nikad nee zaboraviti ak i uza sve to e jo doivjeti. Ono
to nam se prvo pojavi na pragu esto najdulje ostane s nama.
Jedan vrlo krupan ovjek, irokih ramena, stajao je ispred rupe u
zidu kule. Imao je dugu, jarku kosu, teak zlatni lani oko vrata i zlatne
trake na rukavima. Bio je odjeven u tuniku i krznom obrubljen tamniji
prsluk, pokrivala za noge i sandale svezane na listovima.
A na glavi je imao rogove kao jelen.
Nije to bila kaciga s rogovima ni ita slino tome, kao to je Ned u
prvi mah pomislio. ovjek nije nosio kacigu. Rogovi su mu rasli ravno
iz glave.
To je bio trenutak u kojem je Ned Marriner u potpunosti prihvatio
misao da je uao u svijet za koji ga nita u ivotu nije pripremilo. U
njemu vie nije bilo poricanja, osjeao je kako mu se strah gri i svija
poput zmije u tijelu.
Kako si ti doao tamo? promucao je.
Sletio je. Najvjerojatnije u obliku sove, odgovorila je teta,
naizgled vrlo mirno. Zato ne uzme vlastiti oblik? dodala je gotovo
usput ovjeku-zvijeri ispred njih. Uzimati razne oblike je igra. A ovaj je
oblik pun nepotovanja. Pa ak i svetogre.
To nije mudra misao, odvratila je prilika s rogovima. Razgovarali
su na francuskom i izraavali se na neobino formalan nain. U

vlastitom sam obliku previe lijep za tebe, eno. Preklinjala bi me da te

uzmem, na licu mjesta, pred oima ovog djeteta.
Ned se uspravio i stisnuo ake, ali njegova se teta samo nasmijeila.
To ba nije vjerojatno, promrmljala je. Ve sam viala lijepe
mukarce, i uspjela sam zadrati samokontrolu.
Zastala je, podigla pogled prema njemu i dodala: A vidjela sam i
boga iji oblik oponaa, i njegova sina, koji je zapovijedao vukovima,
kudikamo smrtonosnijim od svih ovih slabih duhova. Glas joj se opet
promijenio. Ti nema ba veliku mo da mijenja duhove. Vidim to.
Nemoj oekivati da drhtim pred tobom. Upoznala sam mukarce i ene s
mnogo vie moi no to je ti ima, nema rijei da se to opie. Nemoj
nikad sumnjati u mene. Nudim ti vrste istine na mjeseini na rubu
hrastova umarka.
Ned je zadrhtao. Nije si mogao pomoi.
Ovo je doista moja teta, pomislio je.
Plavokosa prilika s jelenjim rogovima dugo je buljila u nju. Ako
neoprezno govori o gospodaru vukova ili o bogu, jedan od njih mogao
bi te kazniti, a moda i obojica.
Istina. Ako govorim neoprezno.
Prilika pred njima oklijevala je. Vrlo si samouvjerena, eno. Tko si
ti? Zato si se uplela u ovo? To tebi nita ne znai, nema ovdje niega za
tebe.
Kim je zatresla glavom. Nisam se ja ni u to uplela, elim samo
zatititi sina svoje sestre. On nema nikakvih moi, samo poetak
unutarnjeg vida, pa ti ne predstavlja nikakvu opasnost. Ostavi ga na
miru.
Ah! Ona postavlja zahtjeve. A to ako ne pristanem?
Ned je zauo sestru svoje majke kako odgovara tihim glasom:
Onda budi siguran u jednu stvar: dozvat u sile koje e te zauvijek
izbaciti iz vremena. I nikad nee obaviti posao radi kojeg si doao.
Nastao je muk. Vukovi iza njih bili su posve neujni. Ned se zapitao
mogu li ostali uti lupanje njegova srca.
Mudar je ovjek koji zna svoje prave neprijatelje, tiho je dodala
Kim.

Ti ak i ne zna o emu je ovdje rije. to sam doao uiniti. Ali

u njegovu dubokom glasu sada se osjeala dvojba. Ned ju je mogao
uti.
Dakako da ne znam, otro je odgovorila teta Kim. To me uope
ne zanima. Uini ono to mora. Rekla sam ti zato sam dola. Prihvati
moje rijei i mi emo otii. Ne bude li ih prihvatio, samo sebe moe
kriviti ako sve o emu sanja poe po zlu.
Djeak se danas popodne borio rame uz rame s ovjekom kojeg
moram ubiti.
Onda ubij tog ovjeka ako ti je to sudbina. Ali djeak je moj i
njega ne smije dirati. On se nema namjeru mijeati.
Je li to istina? Moe li on govoriti za sebe, ili za njega govori jedna
ena, kao da je dojene?
Teta Kim zaustila je da odgovori, ali uto je Ned bijesno rekao: Ja
savreno dobro mogu govoriti. Pojma nemam to se to dogodilo danas
popodne, ali netko s kim sam popio pie bio je napadnut. Biste li vi
ostali sjediti skrtenih ruku?
Opet je nastao muk. tenetu je izbio zub, rekao je ovjek i
iznenada se grleno nasmijao, kao da ga sve to iskreno zabavlja, pa ih je
preplavio bogat zvuk njegova smijeha. Naravno da ne bih ostao sjediti
skrtenih ruku. Kad bih tako postupio, osramotio bih svoju porodicu i
svoje pleme. Ali to ne znai da nisi mogao umrijeti.
On je rekao da se poigravate.
Jo jedna provala smijeha, glava s rogovima zabaena od uitka. Bio
je to uzbudljiv ali i straan prizor.
Uistinu? Je li to rekao? Plavokosa prilika pogledala je Neda. Ah,
ti me nasmijava! Tako mi svih bogova, ja sam njegov gospodar.
On to zna sa svakim malim dahom koji uvue. A to se tebe tie: u
igrama su umirala i djeca.
U takvim igrama sigurno. Ned je jo uvijek bio bijesan. Pa onda,
reci mi, razveseli ti sad mene, jesam li danas ubio tvog etverononog
prijatelja? Stolcem?
Osjetio je Kiminu ruku na sebi, kako ga upozorava, ali nije bio
raspoloen za upozorenja.

To je bio oblik koji je on nakratko uzeo, odgovorila je prilika s

rogovima. Nita vie od toga. On sada stoji iza tebe u drugom obliku.
Reci mi, budalasto dijete, o emu je, po tvom miljenju, ovdje rije?
Ve smo ti rekli, obrecnula se Kim. Mi ne znamo o emu je ovdje
rije. I ne traimo nikakvu ulogu. Osim ako nas ti na to ne prisili.
Zastala je, a onda dodala: Hoe li me prisiliti? Trebam li pozvati
Liadona iz njegove rtve?
Ned je zapanjeno vidio kako se visoka prilika od oka i iznenaenja
hitro povlai korak unatrag, a rogovi joj sjaje na mjeseini.
Zna ime koje ne bi smjela znati, rekao je nakon duge stanke. Glas
mu je postao tih. To je ime zatieno i sveto.
Ja mu imam pristup, rekla je Kim. I vidjela sam onoga koga ti
oponaa svojim rogovima.
Nikoga ja ne oponaam, prosvjedovao je ovjek, ali sada je
zvuao kao da se brani.
Igra igru s njegovim rogovima? Ne? Doista? Jesi li ti dijete koje
trai oprotenje od roditelja? Nedorastao mladi?
Ja sam odrastao ovjek, eno! rekao je ovjek pred njima. Ja se
kreem po ovim umarcima i jezerima, dolazim i odlazim, vraam se i
nestajem, ve dvije tisue godina!
Ned je s mukom progutao slinu. uo je ovjeka kako kae: Je li
takav ovjek za tebe dijete?
Ned je sada bio uplaen, doista uplaen, i udio se vlastitoj
neopreznosti trenutak prije, ali teta Kim samo je odgovorila: Moe biti.
Naravno da moe! Ovisno o tome to si radio kad si dolazio i odlazio.
Dokai mi suprotno: ostavi nas, ali ne u njegovu obliku. Ja se elim
vratiti svom domu. Ovo je tvoje mjesto, a ne moje. Zakuni se da e
ostaviti djeaka na miru i ja u se povui iz tvojih igara. I iz tvojih
bitaka.
Visoka, velianstvena prilika zabuljila se u nju s visine, kao da
nastoji prodrijeti do neke dublje istine na mjeseini. Kako ti je ime?
Kim je zatresla glavom. Veeras ti ga neu rei.
Zatim se nasmijeio, pa su mu zubi jo jedanput neoekivano
zabljesnuli, a onda se opet nasmijao. Moje srce tuguje. Dao bih ti jedan

dar, i to besplatno, jarka eno, kad bih ovdje imao ime.

Kim mu nije uzvratila osmijeh. eka da dobije ime? upitala ga
je.
Ona e mi ga dati. Uvijek je tako.
Obojici? upitala ga je Kim. Ned je pomislio istu stvar.
Opet oklijevanje. Obojici. Spustio je pogled na nju. A onda
poinje, pa u moda opet osjetiti slast da ga ubijem.
Jo trenutak je gledao Kim, sada potpuno ignorirajui Neda, a zatim
je podigao svoju veliku glavu i otrim tonom progovorio na jo jednom
jeziku koji Ned nije prepoznao. Odgovorilo mu je reanje; a onda su na
tlu iza sebe zauli pucketanje granica dok su ivotinje odlazile.
Ti se nee mijeati? ponovo je tetu Kim zapitao ovjek s
rogovima.
Neu ako me ne prisili, ponovila je. Morat e se zadovoljiti tim
jamstvima.
Ponovo se osmjehnuo. Zadovoljio sam se i manjim.
Zatim se okrenuo i sagnuo da proe kroz rupu u visoku okruglu
kulu, sputajui glavu kako bi mogao provui rogove.
Jo trenutak su stajali, ekajui, a onda su zauli kratak, otar um i
pogledali uvis. Ned je ugledao sovu kako izlijee iz otvorene kule i
odlazi na sjever.
Gledali su je kako odlazi.
Kim je uzdahnula. A rekla sam mu da promijeni oblik! Izgleda da
se doista voli igrati.
Ned je pogledao tetu i nakaljao se.
To je bilo jako blizu, promrmljala je i naslonila se na njegovo
neozlijeeno rame. Ve dugo nisam pokuala nita slino.
Kako to mislite?
Kim se povukla korak unatrag i pogledala ga.
Oh, Boe. Ned, pa nisi valjda mislio da doista mogu uiniti ita od
onoga to sam mu rekla?
Kimnuo je glavom. Ovaj, da, jesam.
Uzdahnula je. Onda sam te prevarila, odvratila je.
Zabuljio se u nju, osjeajui kako ga proima studen. Blefirali ste?

Jesu li... jesu li oni to mogli pogoditi?

Kim je iskrivila usta na nain koji je Ned dobro poznavao. Izgleda
da nisu. Ali, k vragu sve, kako bih voljela da je tvoj tetak sada ovdje.

POGLAVLJE VII

Ned Marriner zapamtit e taj dan, 29. travnja te godine, koji je

uglavnom proveo meu ruevinama rimskih i srednjovjekovnih graevina
u Arlesu, kao posljednji dan svog djetinjstva.
To je pojednostavnjivanje; takve su to misli uvijek. Ali mi
izmiljamo prie, pripovijesti svojih ivota, kad se osvrnemo unatrag, i u
njima nalazimo ili stvaramo pravilnosti.
Skloni smo tome da se mijenjamo postupno, korak po korak, a ne
naglo ili dramatino. Ali to ne vrijedi za svakoga, a Ned je u dva
prethodna teka dana ve nauio da je on, izgleda, drukiji. Primjerice,
veina ljudi ne vidi svoje tete kao zeleno-zlatnu svjetlost u svojoj
nutrini.
Ali, toga sunanog i vjetrovitog dana meu spomenicima u Arlesu,
Ned zapravo nije razmiljao o tim stvarima. Iako bi to nerado priznao,
budui da je zaao u izvjesne godine, dobro se provodio, ma koliko to
treberski zvualo.
Rimska arena bila je posve ozbiljno, bez ikakve zafrkancije,
impresivna.
Ned nikad nije bio u Rimu. Znao je da je rimski koloseum kudikamo
vei od ove arene, ali bio je zadovoljan i njome. Dvadeset tisua ljudi
gledalo je prije dvije tisue godina borbe ljudi i divljih zvijeri u ovom
golemom zdanju. A ono jo uvijek stoji.
ak bi i Larry Cato morao priznati da je to super stvar.
Stigli su ovamo rano ujutro, nakon otprilike sat vremena vonje u
jutarnjem prometu. Njegov otac i ostali odmah su se dali na posao kako
bi se okoristili jutarnjim svjetlom i zapoeli s pripremama za snimak
eksterijera na mjestu gdje su visoki kameni zidovi arene bili obnovljeni:
zidovi na desnoj strani bili su svjetlucavi i gotovo bijeli, a na lijevoj su
pokazivali tmurne dokaze stoljea.

Nakon to su ih Melanie i Barrett Reinhardt zatrpali zahtjevima,

gradske vlasti odluile su ukloniti skele kako bi Nedov otac imao
nesmetan vidik. Bljetavo proljetno svjetlo pojaavalo je kontrast
izmeu lijeve i desne strane, izmeu nedirnutog dijela arene i onog
obnovljenog.
ak je i Ned mogao vidjeti da e fotografija biti odlina, a oev
govor tijela dok je hodao naokolo i pripremao fotografiju, ionako je to
pokazivao. Edward Marriner promatrao je promicanje oblaka na
povjetarcu: namjeravao je snimiti fotografiju u trenutku kad se jedan od
njih nae u pozadini, napola unutar a napola izvan kadra.
Ned ih je ostavio da rade.
Otiao je u arenu i stao lutati meu sjedalima, gledajui jarki
pijesak u podnoju. Danas ova arena slui za borbe s bikovima. Sve se
promijenilo, a ipak je sve ostalo isto: veliko mnotvo ljudi dolazi ovamo
gledati borbe.
U brouri je pisalo da je unutar ovih zakrivljenih i dotrajalih zidina u
srednjem vijeku postojao svojevrstan geto, bijedne i trone potleuice
unutar graevine koja slavi mo Rima. Ako volite ironiju, ovo je pravo
mjesto za vas, pomislio je Ned. Larryju bi se ovdje definitivno svidjelo.
Pogledao je umjetniki crte srednjovjekovnih straara u brouri
koju mu je dala Melanie i pokuao zamisliti kako je to bilo: ivjeti u
svijetu koji se toliko srozao, boriti se za puko preivljavanje okruen sve
naokolo velianstvenim dokazima negdanje slave, koji se diu oko
vaih tronih malih zidova i blatnih uliica.
Sigurno vas ne bi proeo osjeaj da svijet s godinama napreduje i
postaje bolji, zakljuio je. Broura je izvjetavala da su gradske vlasti
Arlesa svojedobno, kad je ovdje izbila kolera, naredile da se arena
opkoli i ubile svakoga tko je pokuao izai iz straara.
Svijet je danas moda ipak malo bolji, pomislio je Ned. Barem u
nekim svojim dijelovima.
Probijajui se meu sjedalima, siao je u krugovima do kosine gdje
putaju bikove u arenu, a zatim je s nje skoio preko ograde na pijesak.
U areni je bilo ljudi ukljuujui i jednu veliku skupinu japanskih
turista ali nitko mu nije rekao da ode. Primijetio je da ga nekoliko ljudi

snima. Ve je i prije razmiljao o tome kako katkad zavrimo kao lica u

pozadini na fotografijama za album ili na dijapozitivima nekog stranca.
Da je bio malo mlai, moda bi zamiljao da je gladijator ili borac s
bikovima, ali ne s petnaest godina dok ga ljudi gledaju. Samo je hodao
naokolo, uivajui u suncu i veliini ovog mjesta. Za vonje ovamo
njegov je otac rekao da su Rimljani bili narod inenjera i graditelja:
podizali su ceste, hramove, akvedukte, arene. to god ovjek o njima
inae mislio, to im se mora priznati.
Ned se zapitao je li Kate Wenger bila ovdje, je li vidjela ovo mjesto.
Palo mu je na pamet da je nazove, a onda se sjetio da je ona danas u
koli. Osim toga, bilo bi prerano da je nazove, nimalo frajerski.
Osmjehnuo se, zamislivi je kako sjedi u uionici. Da je kod kue, i
on bi u ovo doba dana bio na nastavi. Bez elje da ocu prui
zadovoljstvo i prizna da je toga svjestan, Ned je morao priznati da je ovo
mnogo bolje.
Izvadio je svoj Canon i snimio nekoliko fotografija. Poslat e JPGove e-mailom Larryju i Vicu i upitati ih kako im je danas bilo na satu
biologije i koliko su domaih zadaa dobili. Moda e zamoliti Stevea
da ga snimi pokraj bazena u vili i poslati im sliku. Ne mora im rei da je
voda u bazenu ledena. S prijateljima, ovjek mora zgrabiti svaku priliku
kad je u prednosti.
Ned je naas razmislio o toj frazi, ovjek treba zgrabiti priliku kad
je u prednosti. Profesor Drucker proglasio bi je loom metaforom i
snizio mu zbog nje ocjenu. Ned se osmjehnuo u sebi. Profesor Drucker
sada je s druge strane oceana.
Ruali su u restoranu s terasom koja je gledala na ruevine rimskog
kazalita, na rubu gradske jezgre. Ondje im se pridruio Oliver Lee,
pisac teksta za knjigu. On je ivio u jednom selu sjeverno odande.
Lee je bio ovjek u ezdesetima, visok, neuredan i pogrbljen. Imao
je svijetle oi s podonjacima, naoale za itanje na laniu oko vrata i
ne ba jako discipliniranu sijedu kosu koja je strila na sve strane i
davala zapanjen izraz njegovu licu. Svako malo proao bi rukom kroz
kosu, ime bi je najee samo jo vie raskutrao. Nosio je jaknu i
koulju s dijagonalnim prugama i puio lulu. Na kravati i jakni bilo je

pepela. Gotovo se inilo da on igra ulogu britanskog spisatelja.

Ali, bio je duhovit i vjet pripovjeda. inilo se da dobro poznaje
vina i provansalsku hranu. A poznavao je i glavnog kuhara u restoranu,
koji je istrao da ga pozdravi i oduevljeno ga poljubio u oba obraza.
Leejev francuski naglasak i gramatika nisu bili bogzna kakvi to je
iznenaenje, nakon trideset godina provedenih ovdje. Gotovo svaki
glagol stavljao je u sadanje vrijeme. Iskazivao je aljenje zbog toga.
Svoj je govor nazvao frangleskim.
Ljudi iz mog narataja okorjeli su Britanci, objasnio je. Jo uvijek
ne moemo prealiti to su nam Francuzi prije petsto godina preoteli
Calais, a previe smo nadmeni da bismo dobro svladali neki strani jezik.
Za nas je gotovo pitanje asti da ga govorimo nepravilno.
Pa zato ste se onda preselili ovamo? upitao ga je Edward
Marriner.
Opet je bio dobro raspoloen. Oito, dopodne je dobro prolo. Na
Englezovo zaprepatenje, nakon jedne ae vina preao je na vodu, ali
ekalo ga je radno popodne.
Oliver Lee pokazao je rukom prema sjajnom mramoru rimskog
kazalita s druge strane ulice, s jelama ratrkanim meu kamenjem i
tamnozelenom travom. Zbog sunca i vina, zbog ruevina i maslinova
drvea. Zbog drevnog, sveznajueg mora koje je udaljeno samo sat
vremena odavde. I zbog tartufa! Jeste li kuali ovdanje tartufe?
Nedov se otac nasmijao i odmahnuo glavom.
Lee je iskapio drugu polovicu svoje tree ae vina i prijateljski mu
se nasmijeio, poigravajui se lulom. Ali, glavni je razlog sunce. Jeste li
ikad prezimili u Oxfordshireu?
Pokuajte prezimiti u Montrealu! rekla mu je Melanie.
Oliver Lee okrenuo se njoj. Kad bih bio deset godina mlai i kad
biste me vi tamo doekali, draga moja, vrlo bih rado pokuao prezimiti u
Montrealu.
Ned je trepnuo jedanput pa onda jo jedanput, a Melanie se
zarumenjela.
Boe dragi! rekao je Greg, gledajui je. Svaka vam ast! Jo
nikad nisam vidio da se Melanie crveni.

Daj uti, Greg! rekla mu je Melanie, gledajui u tanjur.

Zanimljivo, rekao je Nedov otac, pogladivi rukom brkove i
skrivajui smijeak. Vama se svia kosa sa zelenim pramenovima,
Oliver? Znaju li ljudi za tu vau osobinu?
Ukrasi su se tijekom stoljea jako mijenjali, veselo je odgovorio
Oliver Lee, maui rukom. Moji preci bojili su se u plavo prije mnogo
vremena, vrhovnikom. Glupo je ograniiti se ili ovrbovniiti, da tako
kaem na samo jedan privlaan izgled. Nasmijao se vlastitoj ali.
Zelena kosa u potpunosti je stvar enina stila i izbora, a ako ima oi
poput vae Melanie, moe izabrati to god eli.
Boe dragi! opet je rekao Greg. Ovaj, ona nema deka, znate. A i
proitala je nekoliko vaih knjiga.
Zaepi gubicu, Gregory! estoko je odvratila Melanie, bez daha,
jo uvijek oborena pogleda.
Ned nikad prije nije obratio panju na Melaniene oi. Sada je
shvatio da su doista zelene. Zapitao se je li izabrala zeleni pramen u
kosi, a moda ak i boju tinte, da joj budu u skladu s bojom oiju. ene
rade takve stvari, zar ne?
Gospodine Lee, previe ste ljubazni, napokon je rekla Melanie,
podigavi pogled i smijeei se piscu. Zbog vas u danas popodne
izgubiti fokus. A to kod fotografiranja nije dobro! Obrazi su joj jo
uvijek bili rumeni.
Lee se nasmijao i zatresao svojom raskutranom srebrnom grivom.
Sumnjam u to, premda je lijepo od vas to to kaete. Ja sam samo
starac na suncu meu ruevinama, koji odaje poast mladosti i ljepoti.
Izraavaju li se ljudi doista tako, upitao se Ned u sebi. Oito da,
barem u krugovima u kojima se kretao Oliver Lee. Konobar je priao
stolu da pokupi tanjure. Ostali su naruili kavu.
Ja u sada krenuti kui da vam ne smetam, rekao je Lee Nedovu
ocu. Ne bi bilo dobro da vam se spotiem o opremu ili da zalutam u
koju fotografiju.
Ned je zakljuio da je to uloga koju ovaj ovjek igra, poza za
javnost. Kad je pogledao oca, shvatio je da je i on doao do istog
zakljuka, i da se dobro zabavlja.

Bilo bi nam drago da ostanete, odvratio je Edward Marriner.

Melanie vam moe pomoi da ne zalutate. Namjeravamo otii do
klaustra Saint-Trophime.
Ah. Dobro. Svidjet e vam se istona i sjeverna strana, rekao je
Oliver Lee, iznenada ivnuvi. Dakako, ako ostali elementi... svjetlost i
te stvari... budu povoljni. Na tim stranama nalaze se udesni i glasoviti
reljefi na stupovima. O njima se priaju legende.
Kakve legende? upitala je Melanie, oito sretna to se tema
razgovora promijenila. Starac koji odaje poast mladosti i ljepoti. Ned
to mora zapamtiti. Dobro e mu poslije doi, kao municija u ratu
pozivnih melodija za mobitel.
Tamonje skulpture toliko su vjerne, odgovorio je Lee, da se u
razliitim vremenima vjerovalo kako su izraene s pomou magije. Da je
kipar prodao duu kako bi dobio udotvornu mo da ive ljude pretvara
u kamen.
Vraji posli u crkvenom klaustru? Nedov se otac osmjehnuo. Ba
zgodno.
Tako se stoljeima prialo. Lee je ispio vino do kraja. Ljudi su
se esto bojali velike umjetnosti.
A to je s ostale dvije strane? upitao je Steve.
Prosjena djela, izraena kasnije. Nita posebno.
Leejeva presuda bila je izreena odrjeito i arogantno. to vas tjera
da shvatite u kojoj je mjeri taj ekscentrini starac bio pozer, pomislio je
Ned. To se ba ne razlikuje mnogo od onih situacija kad se Larry Cato
pretvarao da mu je sve dosadno.
Zapamtit u to, rekao je Nedov otac. Ali Melanie e mi morati
pokazati koja je strana istona a koja sjeverna.
Oliver Lee se osmjehnuo. ene su nam esto vodii. uvarice
portala i sve to. Polako je zapalio lulu, a onda otresao malo pepela s
rukava. Istok vam je s lijeve strane kad uete.
Zbog vas u ostati bez posla, prosvjedovala je Melanie. Svi su se
nasmijali.
to jo namjeravate ovdje raditi? upitao je Lee.
Za danas je to sve, odgovorio je Marriner. Obino ne stignemo

snimiti vie od dvije lokacije. Moda se poslije vratimo. to bismo jo

trebali pogledati? Pokazao je rukom. Ovdanji amfiteatar?
Ne bi bilo loe. Ali svakako i groblje. Izvan gradskih zidina.
Naravno, uvijek su pokapali mrtve izvan zidina. Les Alyscamps je dugo
bio najpoznatije groblje u Europi. Dakako, sad je potpuno opljakano.
Veina mramora je nestala, ali ako je tiho, a obino jest, to je jedno od
najevokativnijih mjesta koje znam. Van Gough ga je naslikao. Unutra je
bilo keltskih, rimskih i srednjovjekovnih grobova... ne bi me iznenadilo
da ima i grkih.
Zato grkih? upitao je Ned.
To je bila prva stvar koju je rekao za rukom. Nije bio siguran zato
je postavio to pitanje.
Oliver Lee nasmijeio mu se kroz dim lule. Marseille su osnovali
Grci, oko esto godina prije Krista. Dali su mu ime Masilija. On im je
sluio za trgovanje s keltskim plemenima. U ono doba morska obala
leala je blie ovom mjestu, to se u meuvremenu promijenilo.
Za trgovanje? A jesu li se... borili? upitao je Ned.
Oh, naravno. Ovdje su se uvijek vodile borbe. Provansa nije ba
onakav raj u boji lavande kakvom je prikazuju putniki agenti i
romantine knjige, zna.
Znam, odgovorio je Ned.
Otac ga je pogledao.
Ali uglavnom su trgovali, nastavio je Lee kad je stigla kava.
Petljao je oko lule i opet prislonio upalja pokraj nje. U stvari, mit o
osnutku Marseillea govori da je ki plemenskog poglavice izabrala
kapetana prve grke ekspedicije, ime je okirala sve u svom plemenu.
Smjela je birati? ironino je upitala Melanie.
Da, keltske su ene bile malo drugaije. Izmeu ostalog, Kelti nisu
imali bogove nego boice rata. Ali, ja mislim da je svakako bilo
neoekivano kad je Gyptis izabrala Protisa. Dakako, ako se doista tako
dogodilo, ako sve to nije samo pria. Ne mogu zamisliti da su ratnici iz
njezina plemena bili oduevljeni. Da njihova princeza odabere nekoga
tko je samo tako svratio na gozbu.
ivot je teak! prokomentirao je Greg kroza smijeh.

Iz nekog razloga, koji nije mogao shvatiti, Neda je obuzela studen,

kao da uje vie no to se govori. Ali on je u posljednjih nekoliko dana
ve gotovo odustao od pokuaja da shvati to mu se dogaa.
Prisjetio se sinonje samotne kule, vukova i ovjeka s jelenjim
rogovima. inilo se da je njegovo dobro raspoloenje nestalo. Kako da
nakon jednog takvog susreta alje glupe poruke e-mailom prijateljima iz
razreda? Poelio je da opet ode i bude sam, ali morao je priekati
svretak razgovora.
A kad su onda Rimljani doli ovamo? upitao je Steve.
Oliver Lee uivao je u publici. Grci iz Masilije zamolili su ih da
dou kad su borbe postale ee, nekoliko stotina godina poslije. Neka
od keltskih plemena trgovala su s njima, ali druga nisu dobro gledala na
strance uzdu itave obale pa su poeli pljakati. Skupljati lubanje za
stupove pred svojim ulaznim vratima.
Lubanje, ponovio je Ned to je leernije mogao.
Ah! Znao sam da e se ovaj dio svidjeti djeaku, odvratio je Lee,
hihoui se. Da, bojim se da su to doista radili. Lubanje neprijatelja,
lubanje predaka; zapravo je to zamrena religija. Stavljali su ih u
svetita, vjeali ih na kuna vrata to je jedna vrsta tovanja. Na jednom
mjestu nedaleko odavde pronaene su gomile lubanja, a i na drugom
mjestu, nedaleko od mjesta gdje ste vi odsjeli u Aixu.
Ned je zadrao bezizraajan izraz na licu. U Entremontu? upitao
je.
Tono! zablistao je Oliver Lee.
uo sam za to mjesto, rekao je Ned kad je njegov otac podigao
obrvu. Jedna moja prijateljica kae da bi ga vrijedilo vidjeti.
Pa, moe ga obii, pogled je prilino lijep, ali mjesto je sada ve
potpuno prazno. Svi nalazi uvaju se u Musee Granetu u Aixu, ali muzej
je zatvoren do kraja godine zbog renoviranja. Sve je u sanducima.
Zapravo, proitao sam jedan lanak u novinama prije nekoliko dana... o
pljaki u skladitu. Netko je ukrao nekoliko nalaza, jednu lubanju ijednu
skulpturu... tako neto. Diglo se malo vike i galame, ipak su to vrijedne
stvari, znate?
Nismo nita uli o tome, odvratio je Nedov otac.

Ned je kontrolirao disanje.

Istina, ba ne pratimo lokalne vijesti, istaknuo je Greg.
Ah, arheoloki se nalazi oduvijek kradu i pljakaju, rekao je Lee,
maui lulom. Prvo zlato i drago kamenje, pa onda rukotvorine. Sjetite
se samo Elginova mramora u Londonu, ukradenog iz Grke. Ne bi me
iznenadilo kad bi te stvari iz Aixa uskoro osvanule na crnom tritu New
Yorka ili Berlina.
Mene bi iznenadilo, pomislio je Ned Marriner.

Kad su platili raun, Lee se ispriao da mora obaviti neki posao u

banci i onda se vratiti kui, a zatim se oprostio. Na rastanku je poljubio
ruku Melanie. Nitko se nije nasmijao.
Ned se dogovorio s ostalima da se nau u klaustru, a onda je otiao
do ruevina amfiteatra na drugoj strani ceste, koji se upravo ponovo
otvarao nakon podnevne stanke.
Ned?
Okrenuo se.
Ima li to protiv toga da ti se nakratko pridruim? upitala ga je
Melanie. Ne trebaju me prvih pola sata, dok postavljaju zaslone i
svjetla.
Vjetar je u meuvremenu postao jai. Melanie je rukom pridravala
slamnati eir.
Kako da odbijem mladost i ljepotu? odgovorio je Ned. Zapravo je
htio biti sam, ali to da joj kae?
uti, obrecnula se i lupnula ga u rame. Prikrio je trzaj, rame ga je
jo uvijek boljelo od jueranje ozljede. Jesi li ikad uo da se netko
tako izraava?
Osobno? Sigurno nisam. to je dobra stvar, pretpostavljam. Znam
da tebi takve stvari govore cijelo...
Zautio je jer ga je opet lupnula. Zapravo, ionako nije bio raspoloen
da je zadirkuje. Razmiljao je o dolasku Grka meu keltska plemena, u
davno doba, i o predmetima koji su ovog tjedna ukradeni iz muzeja u
Aixu.

Morao je odluiti to da uini u vezi s tom kraom. Na kraju

krajeva, on zna gdje se ukradene rukotvorine nalaze.
S druge strane, osoba koja ih je gotovo sigurno uzela moda nee
cijeniti da joj se netko mijea u posao. ak se postavljalo pitanje moe
li se tog ovjeka uope nazvati osobom, budui da se pojavio s
jelenjim rogovima na glavi, a onda se na mjeseini pretvorio u sovu. U
stvari, ovjek bi mogao otii jo dalje i rei da je on vrlo jasno dao do
znanja kako ne eli nikakvo upletanje u ono to e se dogoditi, to god to
bilo.
Ako je ona ala u podzemnom hodniku a izgleda da su obojica to
smatrala alom sada zavrena, bi li se moglo smatrati upletanjem ako
bi Ned izvijestio vlasti da se predmeti ukradeni iz muzeja nalaze ispod
krstionice u katedrali? Nije znao. Kako da zna? Mora porazgovarati s
Kate. Ili s tetom.
A njegova teta, sama po sebi, bila je druga tema stvar, osoba o
kojoj je morao razmisliti, i to temeljito.
Dobra vijest trenutano je bila da se i Melanie inila zamiljena, nije
bila u svom razgovorljivom raspoloenju vodia, kao to se Ned bojao.
Sjela je na travnati humak i izvukla dugu zelenu brouru, ali je nije
otvorila. A nije se inila ni nesretnom to ju je Ned ostavio samu i
odlutao meu nasumine stupove i ono to je ostalo od izvornog
kazalita, to nije bilo mnogo. Ovo mjesto nije bilo tako dobro uuvano
kao arena; trava, koja je rasla meu ruevinama, i tiina stvarale su
drugaiji dojam prolosti.
Osvrnuo se da pogleda Melanie. Zapitao se jesu li je komentari
Olivera Leeja uznemirili. Moda je pomislila da je Lee zadirkuje, jedinu
enu meu petoricom mukaraca ili etvoricom mukaraca i djeakom.
Ned nije stekao dojam da ju je Oliver Lee zadirkivao. Smatrao je da
je Lee ozbiljno mislio sa svojim komplimentima, ali takve su mu stvari
jo uvijek bile zagonetka.
A isto vrijedi i za sinonje dogaaje.

Nakon odlaska vukova i sove, on i teta Kim vratili su se od kule do

njezina auta. Ned je jo uvijek drao granu u ruci, ali na stazi ih nita
nije ugrozilo. Kad su se pribliili mjestu gdje se cesta rava, zauo je
sovu i lecnuo se, ali teta mu je dodirnula ruku.
To nije naa sova, rekla mu je. Ova je prava.
Kako znate?
Drugaije se glasa. Nemoj zaboraviti, ja ivim na selu.
Pogledao ju je. Bilo je teko jasno vidjeti u mraku, ali kosa joj je na
mjeseini bila vrlo svijetla. Uperio je prst prema njezinoj kosi.
Moja mama boji kosu.
Znam. Vidjela sam mnogo njezinih slika. Ona je prekrasna, Ned.
Uvijek je bila.
Bi li joj kosa bila poput vae da je ne boji?
Oklijevala je. Sumnjam.
Jo su malo hodali, a onda je Ned ugledao brklju i auto.
Teta Kim se zaustavila. Odvest u te natrag, ali prvo... Ned, sluaj
me, bilo bi nepoteno prema tebi i prema tvojoj majci da se opet ovako
sastanemo. Ne elim te dovoditi u situaciju da neto mora tajiti.
Um... zar mislite da nita ne tajim svojim roditeljima?
Malko se nasmijeila. Zabrinula bih se kada ne bi bilo tako, ali ovo
je prevelika tajna, duo.
Ned nije odgovorio. Zapravo je i sam tako mislio. Namjeravate li
otii? Vratiti se kui?
Doli su do brklje. Tetin auto bio je na drugoj strani, ali inilo se da
je ovaj razgovor bolje obaviti u mraku.
Ne odmah, odgovorila je teta Kim. Pokuat u doznati neto vie
o tome to se dogaa, ako budem mogla. Ostat u dan ili dva. Ima li
sada moj broj telefona u mobitelu? Je li ti ostao zapisan? Ako me bude
zatrebao?
Kimnuo je glavom. Mislite da u vas zatrebati?
Sada je na nju doao red da zauti. Ned je stekao dojam da se ona
mora nositi s pravim osjeajima. I sam ih je osjeao: ona je majina
sestra, a on je nikad u ivotu nije vidio i moda je nikad vie nee
vidjeti. A inilo mu se da ima neto zajedniko s njom. Neto zamreno i
bolno.

Ne znam, napokon je odgovorila. Nadam se da me nee

zatrebati na nain na koji si mislio. Prilino sam sigurna da e odrati
obeanje i ostaviti te na miru.
Prilino ste sigurni?
Podigla je pogled prema njemu. to hoe da ti kaem?
Pa, bilo bi dobro apsolutno sam sigurna?
Nasmijala se. Tvoji su roditelji dobro obavili svoj posao, Ned.
Odjednom ga je obuzela nelagoda. Samo im to nemojte rei.
Vidio je da se smijei, ali nije odgovorila.
Ned se neega sjetio. Ve sam vas to trebao pitati. Imate li vi i
tetak Dave djece? Imam li ja u Engleskoj bratie o kojima nita ne
znam?
Odmahnula je glavom. Bojim se da nema. Ne mogu imati djecu.
Ned ju je naas pogledao. Moda je mlad, ali dovoljno je pametan
da zna kad treba promijeniti temu. Ah, vi doista mislite da moja mama
ne bi voljela... da je nazovete ili da joj napiete pismo?
Nije to bila ba najbolja promjena teme. Nikad to nije voljela, Ned.
Ne bi mi to bio prvi pokuaj. Zato bi bila vrlo bijesna kad bi znala da
sam te nazvala.
To mu je zvualo uvjerljivo. Uzalud je pokuavati.
Poela bi pljuvati? pokuao je pogoditi. Zapravo, ta ga je slika
prilino zaokupila.
Moda i ne bi, odgovorila je teta Kim i uspjela se opet nasmijeiti.
Hajdemo. Mora se vratiti kui prije no to ti se tata zabrine.
On nije tip koji se mnogo brine, osim za mamu.
Mislim da to znam.
Otili su oko brklje do njezina auta. Ukljuila je motor i upalila
prednja svjetla. Pogledao ju je u sjaju ploe s instrumentima. Doista je
bila strano slina majci, ali sada je primijetio da joj kosa nije ni sijeda
ni siva nego potpuno bijela.
Bojite li kosu u bijelo? upitao ju je.
Postala mi je takva u ranoj mladosti.
Doista? Mora da je to u ono vrijeme izgledalo sjajno.
Valjda. Tvom se tetku svidjela.

Valjda je tako.
Okrenula je auto pa su stali vijugati uskom i krivudavom cestom do
odvojka za Chemin de lOlivette. Ned joj je pokazao gdje da stane.
Trebao bih pjeice otii gore, rekao joj je. Inae e vidjeti
prednja svjetla auta iz kue.
Znam. Nezgodna pitanja. Noas e sve biti u redu, ali od sada pa
nadalje, neae obrati panju dri se uz ostale kad padne mrak.
Nemoj nikamo odlutati. Ne mogu ti rei da sam apsolutno sigurna, zato
nemoj praviti gluposti, okej?
Nedu je pala na pamet jedna ala, ali nije ju izrekao naglas. Ne
nakon svega to se dogodilo.
Obeavam. Ali hoete li vi... ako ita doznate, hoete li me barem
obavijestiti?
Teta mu se nasmijeila. Zna da hou. U svakom sluaju, nazvat u
te prije no to se vratim kui. Sauvaj moj broj, Ned.
Ned se nakaljao. Znate da hou, odvratio je.
Nagnuo se i poljubio je u obraz, a ona mu je rukom dodirnula lice.
Zatim je izaao iz auta i stajao u tami, gledajui je kako odlazi, a onda je
krenuo uz cestu. Morao se naprezati da ne zaplae.
Zapravo je to bio jako gadan dan.
Zauo je zvuk roktanja iz umarka na gornjem dijelu staze. To su
divlje svinje, les sangliers, one se ovamo dolaze hraniti poslije zalaska
sunca. Nisu ga uplaile. Ali neke bi ga druge stvari mogle.
Nitko ga nita nije pitao kad je uao u kuu. Nije bilo tako kasno, a
na kraju krajeva, ima petnaest godina, nije vie dijete.
Nije se ba mnogo toga moglo vidjeti u amfiteatru u Arlesu. Ali,
mjesto je bilo mirno, i na suncu i u sjeni. Mogli ste zamisliti prolost.
Ned se pitao je li to odnos snaga ovdje u Europi: glavne povijesne
znamenitosti impresivne su i krcate ljudima, a u onima manje vanim
nema ni ive due.
On i Melanie bili su ovdje sami, osim tri biciklista koji su lancem
zakljuali bicikle za vanjsku ogradu i stisnuli se nad kartom na drugoj
strani triju stupova koji su jo uvijek stajali.
Ned je otiao natrag do Melanie. Bila je spustila brouru, podigla

koljena i obujmila ih rukama. inilo se da je oputena, ali Ned nije bio

siguran je li to doista tako.
Jesi li obojila pramen u zeleno da ti odgovara boji oiju? upitao ju
je, sjedajui na travu do nje. Otkinuo je nekoliko mladica i bacio ih u
zrak da ih vjetar otpuhne. Sada je bilo vjetrovito.
Pogledala ga je kroz sunane naoale. Nemoj me zadirkivati, Ned!
Ne zadirkujem te. Ozbiljno te pitam.
Zavrtjela je glavom. Onda mi postavlja glupo pitanje. Naravno da
nisam. Misli da sam prestara za to da mi se svia pankerski izgled?
Daleko prestara, odgovorio je.
Rekla sam ti da me ne zadirkuje. Meni je dvadeset pet godina, za
Boga miloga.
Kao to sam rekao, daleko pre...
Ponovo ga je lupnula, ali ovaj put u neozlijeeno rame. Podigao je
ruke u znak predaje. Ona je pretjerano uzdahnula pa su neko vrijeme
sjedili u tiini. U kronji jednog drveta pjevala je ptica. Biciklisti su
proli pokraj njih, razgovarajui na njemakome, i izali kroz vrata
ograde. Ned je vidio kako skidaju lance s bicikala i odvoze se.
Ja sam visoka pet stopa, zna, rekla mu je Melanie, gledajui kroz
sunane naoale ravno preda se. K vragu, to je malo vie od sto pedeset
centimetara. Kako god okrene, niska sam. Nemoj praviti viceve, Ned.
Ne? Padaju mi na pamet barem tri.
Znam.
Pogledao ju je. To ti doista smeta?
Ne uvijek, odgovorila je, pogledavi prema stupovima. Pa ak ni
u veini sluajeva. Hou rei, postoje i tei problemi u ivotu. Ali to je
muka. Katkad nije lako postii da te ljudi ozbiljno shvate. Kao da sam
hobit s rokovnikom. Samo... simpatina.
Razmislio je o njezinim rijeima. Moj tata prilino te ozbiljno
shvaa. Mislim da to vrijedi i za Grega i Stevea. A ja ne mislim da si
simpatina, mislim da si neurotina pedantna gnjavatorica.
Ovaj put se nasmijala. Aha! To je napredak.
Hou rei, ti si provjerila gdje se nalaze ovdanje staze za doging,
Melanie.

Pogledala ga je. Volim svoj posao, Ned. Jako. Samo se trudim da

ga obavljam kako treba.
Uzdahnuo je. Znam. Ali ja se osjeam kao beba.
Slegnula je ramenima. Nemoj. Ti uope nisi beba. Provjerila sam
gdje se nalaze glazbeni duani i dez-barovi za Grega i gdje je zatvoreni
bazen za Stevea, zna.
Razmislio je o tome. To nisam znao.
Misli da si ti jedini mukarac u mom ivotu ovdje, frajeru?
Sada je na njega doao red da se nasmije.
Taj e razgovor zapamtiti. Jo jedan trenutak kad je jo bio mlad.
Melanie je pogledala na sat i ciknula, a onda je ustala i pokupila svoje
stvari. Ned ju je otpratio natrag na glavni trg. Ondje se nalazila glasovita
crkva u koju je upravo ulazila skupina turista. Melanie je produila niz
boni ulaz u klaustar. Jo jedan klaustar, pomislio je Ned.
Kad su uli unutra, ugledali su andarma koji je drao ljude podalje
kako bi Nedov otac mogao raditi. Melanie mu je objasnila tko su, pa im
je policajac dao znak da prou. Ned je propustio Melanie da hoda pred
njim uza stube.
Odjednom ga je opet obuzeo udan osjeaj. Zbunjujui upad onog
drugog svijeta u koji je, izgleda, uao. Neto se pribliavalo, gotovo
kako kakva vibracija u zraku. Mogao je osjetiti prisutnosti. Nije to bio
ovjek u sivoj konoj jakni, a ni onaj zlatokosi ovjek iz kule. Ali tko
god da je bio, nije bio daleko. Ili, oni nisu.
Osvrnuo se oko sebe. Nije bio siguran zato ovo mjesto izaziva tu
svijest u njemu, ali na nekoj drugoj razini, zapravo je znao: ovdje su bili
slojevi i slojevi prolosti. Prolosti koja, ini se, nije posve prola.
Proe li ikad, zapitao se.
Doli su na vrh stuba i ugledali jo jedan luk i zeleni prostor iza
njega, u sjeni i na svjetlu.
Ned je poelio da mu je teta ovdje. Ali istodobno je bio neugodno
svjestan injenice da joj je sino, prije no to su se rastali na stazi, neto
preutio. I da je to moda bila pogreka.
Ionako u otkazati, rekao je sebi. To nije vano.
Ti i ja jo uvijek smo u ratu, dobacila mu je Melanie preko

ramena neposredno prije no to je ula u klaustar. Nemoj se zavaravati.

Ona pozivna melodija za mobitel zapeatila ti je sudbinu, Ned.
Nije na vrijeme uspio smisliti duhovit odgovor.
Gledao ju je kako odlazi prema mjestu gdje su njegov otac i ostali
stajali na bljetavom svjetlu. Ned ih je pogledao iz polumranog,
nadsvoenog hlada prolaza. Vidio je oca kako se hitro kree, brzo govori
i zastaje kako bi obrubio prizor rukama, pa onda odlazi nekoliko koraka
dalje da provjeri pogled s drugog mjesta. Primijetio je da oeva smea
kosa sada ima vie sjedina, iako ne i njegovi zloglasni brii.
Jednoga dana, shvatio je Ned, ta e kosa biti sijeda, ili e se
prorijediti, ili oboje, a njegov tata nee vie nositi uske plave traperice i
kretati se tako ustrim i odlunim koracima. Vrijeme e mu uiniti ono
to ini svim ljudima. Ned je ostao stajati na mjestu, promatrajui oca
kao kroz kakav dugaki tunel.
Edward Marriner nosio je zelenu radnu koulju i omiljeni koni
prsluk s desecima depova. Sunane naoale gurnuo je na tjeme.
Gestikulirao je i govorio, ali Ned nije mogao razabrati to. Uinio mu se
dalek. Bio je to uinak akustike, svjetla i sjene. Uplaio ga je taj
iznenadni osjeaj udaljenosti, kao da stoji na drugoj strani neke
provalije.
A zatim je, usred popodneva, u sebi ugledao pun mjesec visoko
meu zvijezdama.
Kraj djetinjstva.

POGLAVLJE VIII

Nebo je cijele noi bilo prekriveno oblacima koji su dobar dio

vremena skrivali mjesec, ali posljednji dan travnja osvanuo je vjetrovit i
vrlo jasan.
To je mistral, objasnila im je Verakuharica dok su jeli jutarnje
kroasane. Oni su ovdje zatieni od njega, skriveni podno obronka, ali na
Mont Ventouxu, u Avignonu ili u brdskim selima kao to su Les Baux,
Gordes ili Menerbes, danas e biti gadno. Mala djeca znala bi pasti s
litica, rekla je, alosno vrtei glavom, kad bi mistral zapuhao sa sjevera.
Isti taj vjetar, meutim, stvara svjetlost koja predstavlja san svakog
fotografa. Mistral oisti nebo od svega to imalo nalikuje na izmaglicu ili
maglu, i ostavlja ga vrstim, bljetavim, preciznim: to je pozadina koja
daje elektrini intenzitet poljskom cvijeu, kipovima, srednjovjekovnim
ruevinama i empresima to se povijaju na vjetru.
Edward Marriner ve je bio ovdje za vrijeme mistrala. Nije se
namjeravao popeti na neku liticu s njihovom opremom, ali promijenio je
jutronje planove, ispijajui drugu alicu kave.
Melanie je brzo narkala biljeke i bacila se na telefoniranje. Greg,
koji je imao ulogu vozaa, donio je alicu kave u blagovaonicu, nagnuo
se nad zemljovide koji su bili raireni na stolu i stao oznaavati putove,
a Steve je otiao utovariti opremu u kombi.
Odluili su otii do samostana po imenu Thoronet, udaljenog
otprilike sat vremena vonje na istok. Na ovoj svjetlosti kamenje opatije
gotovo e oivjeti, rekao je otac Nedu dok su sami sjedili za kuhinjskim
stolom.
To je ironino, rekao je Edward Marriner, i to me veseli. Mnogo
je toga u vezi s cistercitskim redovnicima to se ovjeku moe svidjeti,
ali i nekoliko stvari koje ba i nisu za pohvalu. Oni su poeli
suprotstavljanjem bogatstvu i raskoi crkve, ali takoer su prezirali

uenost, studiranje i same knjige. Pa ak i svjetovnu ljepotu. Bernard iz

Clairvauxa, osniva tog crkvenog reda, zgrozio bi se kad bi znao da ljudi
danas njihove opatije smatraju lijepima. To im nije bila namjera. Njima
je to odvraalo panju.
Od ega? upitao je Ned.
Od Boga. Od molitve. Od tiine i rada na najudaljenijim mjestima
koja su mogli nai. Ovamo su doli radi samoe.
Odakle?
S jednog mjesta istono od Pariza, mislim. Nemoj me drati za
rije.
Ned se namrtio. Taman posla! Ovo nije referat, tata.
Edward Marriner nije se na to osvrnuo. Srknuo je gutljaj kave.
Stvar je u tome da se Provansu uvijek smatralo nekom vrstom raja, a to
privlai ljude. Iz njihovih vlastitih razloga.
Grke? Kao to je on rekao juer za rukom?
Oliver? Da. Na neki nain, svatko tko je ikad doao u ovaj kraj bio
je stranac koji ga je pokuavao prisvojiti. itav je ovaj kraj pun otisaka
stopala i kostiju. Neka su mjesta naprosto takva.
Nije li tako posvuda?
Otac ga je pogledao. Moda. Ljudi su ratovali ak i za Grenland i
Hebride, ali na nekim mjestima to se dogaalo vie nego drugdje. A ovo
je jedno od tih mjesta. Biti poeljno mjesto moe biti dvosjekli ma.
Iznenada se nasmijeio, kao da ga vlastita misao zabavlja. Jutros, sine
moj, na ovoj svjetlosti, uinit u da stara, hladna opatija izgleda tako
lijepa da e se kosti Bernarda iz Clairvauxa okrenuti u grobu, gdje god
da lei.
Ba lijepo od tebe, odvratio je Ned.
Nego ta! Hoe li ti s nama?
Ned se jo jedanput uvjerio da njegov otac voli svoj posao. Iz
razloga koje nije elio objasniti, odbio je poziv. Malo e itati na terasi,
rekao je, sluati glazbu, otii na tranje... drat e se podalje od njih i
podalje od nevolje. Moda e ak zapoeti rad na jednom od svojih
referata.
Uto je dola Melanie i izvijestila ih da je kombi spreman za polazak.

Podsjetila je Neda da su mu njihovi telefonski brojevi u memoriji

mobitela. Ned je zauzeo stav pozor i salutirao. Melanie se nasmijala.
Gledao ih je kako odlaze. Dvije Vere bile su zaposlene, na katu i u
kuhinji. Ned je neko vrijeme doista proveo itajui na terasi: itao je
roman za koji mu je Larry rekao da je zbilja straan. itati knjigu strave
i uasa nije imalo isti uinak na njega nakon sinonjih dogaaja. Zapitao
se je li Stephen King ikad sreo ovjeka s jelenjim rogovima ispred
straarske kule. Moda jest. Moda je odatle crpio ideje.
Ned nije ba bio uvjeren u to. Ali bio je previe rastresen za itanje.
Stalno je dizao pogled i gledao drvee na drugoj strani bazena kako se
povija na vjetru.
Vratio se unutra i provjerio e-mail. Nije bilo nikakvih poruka od
kue, ali Kate mu je poslala svoj referat.
Proitao ga je cijelog i zakljuio da je savren. Previe dobar
pisala je daleko predobro. Nedovi kolski radovi bili su okej, ali nikad
si nije dao dovoljno truda da budu tako dobri.
Otvorio je privitak i proveo neko vrijeme malo ga
pojednostavljujui, kako profesoru Druckeru ne bi zazvonili alarmi u
onoj njegovoj elavoj glavi.
Bilo mu je drago to moe razmiljati o neemu obinom. Ostao je
za tipkovnicom sve dok nije skratio i dovoljno pojednostavnio tekst da
izgleda kao referat koji je Ned Marriner napisao za praznika u
Francuskoj. Dodao je nekoliko tipfelera i pogreno napisao nekoliko
imena.
To zahtijeva gotovo isto toliko truda kao i samo pisanje referata,
pomislio je. Ali ne posve. Ostala dva referata morat e napisati kako
treba. To je bio obeao, a sumnjao je da bi mu Kate Wenger dala jo
jedan referat, ne oekujui nita zauzvrat.
Zapitao se to bi to moglo biti. Bila je zgodna, na onaj svoj mravi
nain, kao kakva trkaica ili studentica baleta. To to je takva treberica
nije mu toliko smetalo ovdje gdje ga prijatelji ne mogu ispitivati o njoj.
Njegovi su prijatelji sada s profesorom Druckerom. Neka se mue.
Skinuo je fotografije Arlesa s interneta i poslao nekoliko njih emailom Larryju i Kenu, pretvarajui se da ih ali.

Bilo je previe vjetrovito da bi otiao u bazen. Mogao je vidjeti

kako mistral mreka vodu i povija emprese ispod kue, gdje nije bilo
zatite obronka. Pogledao je na sat. Jo nije bilo ni podne. Treba
prekratiti vrijeme. Trebao se sastati s Kate tek poslije pet.
Ali nije samo njegov otac promijenio planove. Ned je ve odluio
da e se nai s njom, ali nee otii do onih ruevina na brijegu. Ne
danas.
Tu odluku donio je u Arlesu. Sklonost pustolovinama jedna je stvar,
a idiotizam neto posve drugo. Smislit e neki plan na koji e Kate
pristati: da obiu onaj atelje pred kojim se trebaju nai, a onda odu na
pizzu ili kinesku hranu u gradu. Ona mu moe ispriati sve o Czanneu,
vjerojatno o njemu sve zna.
A on e joj ispriati o sinonjim dogaajima. Moda.
Oko toga se kolebao. Kate je upletena u cijelu priu od samog
poetka, ali nije bila u blizini kad su njega napali psi, a ono to je poslije
vidio s tetom Kim pokraj kule bilo je toliko izvan svega to bi se moglo
nazvati normalnim da Ned nije bio siguran kako bi joj to ispriao.
Ne da joj ne vjeruje. Kate Wenger spada u onu vrstu djevojaka
kojima se ovjek povjerava. To je ve zakljuio. Ali Ned je nosio teret
svega onoga to se zbivalo u njegovoj nutrini, onaj udnovati osjeaj koji
ga je bio obuzeo pokraj Sainte-Victoirea, opaanje ljudi kao aura u glavi,
svijest o stvarima koje nikako nije mogao znati...
U izvjesnom smislu, inilo mu se kao da neka vrsta asti zahtijeva
od njega da uti o onome to je, izgleda, otkrio. Teta Kim govorila je o
svojim iskustvima na taj nain, kakva god ta iskustva bila. Danas se ta
rije ast ne spominje ba esto.
A lako je mogue da e ljudi, ako im pokua ispriati o tim
stvarima, pomisliti da je posve enuo. Dakako, tako se to obino zbiva u
drugorazrednim filmovima. Tip koji tvrdi da je vidio sputanje
izvanzemaljaca ili mutirane divovske paukove ubojice, pa onda svi misle
da je pijan ili ulagiran.
Kate Wenger ne bi tako mislila. Ned je bio siguran u to.
Samo to nije bio siguran u to to, ili koliko, da joj kae.
Zakljuio je da e se morati osloniti na osjeaj. Pretjerano planiranje

katkad ovjeka posve zbuni. Njegov je otac imao planove za dananji

dan i promijenio ih kad je zapuhao vjetar. ovjek to mora biti u stanju
uiniti, pomislio je Ned. Reagirati, biti spreman na sve.
Odluio je otii na tranje. Ionako mu je profesor tjelesnog dao
instrukcije da redovno trenira i pokrije odreenu kilometrau. Otiao je
na kat da se presvue i ponio sa sobom mobitel. Tako mu je savjetovala
teta Kim. O njoj je jo uvijek morao razmisliti.
Teta mu je rekla da joj je kosa pobijeljela postala onakva kakva je
sada jo u mladosti. Bez obzira na sve ostalo to je rekla i uinila, ta
njezina potpuno bijela kosa uvjerila je Neda da je ona doista proivjela
sve ono to je nagovijestila. I ona spada u vrstu osoba kojoj se ovjek
povjerava.
Ali nije mu rekla to je to tono u ono doba uinila. Pretpostavljao
je da to ima neke veze s pitanjem asti. Djelomice s tim da bude potena
prema njegovoj majci. Pretpostavio je jo neto: inilo se da je to
ispriala njegovoj majci, svojoj sestri, prije odlaska u Englesku. Nakon
ega je sve u njihovu odnosu otilo k vragu.
Moda ovjek nakon toga postane oprezan. Moda naui lekciju.
Zakvaio je bocu vode za pojas, gurnuo nekoliko eura u dep, uzeo
usput nekoliko vitaminskih prutia i mahnuo pozdrav Verakuharici.
Doavi do kraja kolnog prilaza, ukucao je ifru dvorinih vrata i izaao.
Ondje se razgibao, da se navikne na vjetar, a onda je stao trkarati niz
cestu na obronku i oputati se.
Na pola puta do podnoja brijega, na mjestu gdje drvee prestaje a
poinje duga, ravna livada pokraj ceste, Ned je stao. Nasred livade
stajao je jedan doista velik vepar.
Ned je prestao disati, poeljevi da je bolje skriven. Ne zbog straha
ivotinja mu nije bila tako blizu nego zato da bi je mogao promatrati,
a da je ne preplai. Verakuharica mu je rekla da se divlje svinje hrane
ujutro i naveer, a preko dana spavaju. Ova, izgleda, postupa suprotno.
Prepustivi se trenutanom porivu, pogledao je u svoju nutrinu. U
posljednje vrijeme susreo je nekoliko ivotinja koje nisu bile ono to se
ine. Meutim, nita nije osjetio. Nije bio siguran to je oekivao, ali
inilo se da doista gleda golemog, sivobijelog vepra koji usred dana ruje

po livadi, traei hranu.

S druge strane, ako je Ned shvaao ita od onog to je doznao,
danas nije obian dan. Postao je sumnjiav prema koincidencijama. Dok
je tako razmiljao, tiho stojei na cesti, ivotinja je podigla glavu i
pogledala ga.
Divlje su svinje navodno kratkovidne, oslanjaju se na njuh i sluh, ali
Ned je imao snaan dojam da ovaj vepar zuri ravno u njega. Nijedno od
njih dugo se nije pomaklo. Ned bi oekivao da e se osjeati glupo,
ukrtajui pogled sa ivotinjom, ali nije.
Zatim se vepar okrenuo, bez urbe, ali kao da to ini promiljeno i s
nekom namjerom, i otiao u umu s druge strane livade.
Je li mu htio prenijeti kakvu poruku? Je li ga ovdje ekao? Ili je to
daleko, daleko previe paranoidna pomisao? Ima li u ovim umama i na
ovim poljima danas sve neko znaenje, ili bi ovjek malo poludio ili
mnogo ako tako misli?
Zatresao je glavom. Kako ovjek moe znati to ima znaenje ako
nita ne shvaa? Odgovor glasi: ne moe. I zato, rekao je sebi,
najpametnije je da se dri po strani.
To je razlog zato e rei Kate Wenger da danas ne idu do ruevina
Entremonta. Ne uoi Beltanea, kad se po keltskim vjerovanjima nakon
zalaska sunca otvaraju vrata izmeu svijeta ivih i svijeta mrtvih.
Obilazak slikareva ateljea, etnja i kiselo-ljuta juha u gradu bit e
posve dobri, hvala lijepa.
Pogledao je ono mjesto na rubu ume gdje je vepar nestao s vidika,
ali nita nije primijetio. Slegnuo je ramenima i opet poeo trati. Na dnu
odvojka, a da o tome uope nije razmislio, skrenuo je nalijevo pa onda
nadesno i krenuo prema Aixu. Bilo je prometa, tranje mu nije bilo
nimalo ugodno, ali nije mogao podnijeti pomisao da krene prema Mont
Sainte-Victoireu na istoku, a nije htio ponovo otii do kule.
Melanie mu je rekla da na kraju grada postoji stadion s atletskom
stazom. Prije no to je doao do obilaznice, ugledao je ulini znak koji je
pokazivao da treba skrenuti nalijevo prema Stadeu. Nije bilo daleko.
Atletska staza bit e obina, poznata, nezamrena. ovjek tri ukrug,
nema iznenaenja.

Zatekao je nekoliko starijih trkaa na stazi, u kratkim plavim

majicama i kratkim hlaama. Pridruio im se u tranju krugova na vjetru.
Jo uvijek ga je boljelo rame. Ubrzo je shvatio da su ostali trkai
polaznici oblinje vojne kole. Pala mu je na pamet jedna neukusna ala
o francuskoj vojsci i treniranju tranja, ali zakljuio je da bi mu bilo
pametnije da je zadri za sebe.
Nekolicina njih trala je prilino dobrim tempom pa im se Ned
prikljuio. Nije bio siguran da ih veseli to jedan mlai momak slijedi
njihov tempo. Vjerojatno su zakljuili da je Amerikanac, to pogorava
stvar, pretpostavio je, pa je na francuskom progunao nekoliko stvari o
vremenu i o tome kako pokuava trenirati dok je ovdje. Uinilo mu se da
je to pomoglo. Nisu pokuali odsprintati a ni skoiti na njega i prebiti
ga.
Kad se oglasila zvidaljka njihova nastavnika, veina studenata
potrala je preko travnjaka, ali jedan od njih optrao je jo dva kruga s
Nedom i mahnuo mu kad je poao za ostalima.
Neda je obradovala ak i ta mala gesta povezanosti.
Ono to je morao smatrati normalnim ivotom jo uvijek se
nastavljalo. Morao je napisati referate, pretrati odreenu kilometrau,
poslat e jo poruka i JPG-a e-mailom kui. Moda e opet sresti ove
momke ovdje, ili neke druge. Moda e otii na skejtanje juno od
atletske staze vidio je skejt-park s rampama. Poslije e moda skinuti
neke nove pjesme s iTunesa. Zapravo, to bi trebao uiniti danas: jo nije
iskoristio majin mjeseni predujam za skidanje glazbe s interneta, a
danas je posljednji dan travnja.
Moete tu injenicu smatrati mranom i mistinom, pun mjesec i te
duhovne stvari, ili se podsjetiti da imate pravo na jo etiri pjesme u
ivotu koji doista ivite.
Razgibavao se i hodao da se ohladi, pijui vodu iz boce, kad mu je
zazvonio mobitel.
Provjerio je broj na zaslonu mobitela i podigao poklopac. Zdravo,
ljepotane, rekla mu je Kate Wenger. to mi radi? Ned je trepnuo.
Ljepotane?
A tko je na liniji, molit u lijepo? upitao je. Nicole? Mary Sue?

Marie-Chantal?
Nasmijala se. Jebe Marie-Chantal, odvratila je. Ali ne doslovce.
Njoj su ionako danas izbile dvije bubuljice na bradi. Odvratno. Kako
si?
Glas joj je zvuao drukije. Drskije, starije.
Dobro sam. Upravo sam zavrio trening na onoj atletskoj stazi
istono od grada. S nekim vojnikim tipovima. Malo udno.
Znam gdje je to. Pokraj gradskog bazena, ne? To su momci iz cole
militaire. Ve sam ih vidjela. Za prste polizati!
to je tebi danas?
Nita. Dobro sam raspoloena, to je sve.
Da, zato to tvoja zla cimerica ima bubuljice.
Moda. A moda zato to poslije idemo na izlet. Ako nema nita
vanije u planu, mome, kupi nam malo sira, jabuke i baget, pa emo
otii na kasni piknik tamo gore.
uj, Kate, razmiljao sam o...
urim se, ljepotane. Kasnim na sat. ao!
Prekinula je vezu.
Opet ljepotane? Ned je bio zbunjen. Ako su nakon samo dvije kave
doli do te faze, on to posve sigurno nije primijetio. Larry bi ga nazvao
idiotom i rekao mu da navali: djevojka kojoj se izgleda svia, daleko od
kue i znatieljnih oiju... vive la France! Nije li to onaj pravi ivot o
kojem je dosad samo matao? Skinuti nekoliko pjesama s interneta,
poslati sliku e-mailom, vidjeti koliko e ti daleko Kate Wenger dopustiti
da ode poslije kole?
Ponovo je zatresao glavom. Nevolja je u tome to je stalno
zamiljao onu skulpturu u klaustru, s ruom naslonjenom na stup, i sovu
kako kroz otvoreni krov kule odlijee u no. ovjek se moda doista
mora drati normalnog ivota, ali neke mu slike to mogu oteati.
Bio je mokar od znoja, trebalo mu je tuiranje. Vratio se na krianje
i skrenuo nadesno uz cestu. Usput je svratio u pekaru, kupio pain au
chocolat i pojeo ga hodajui. To je bolje od vitaminskih prutia, mnogo
bolje! Krenuo je lijevo cestom to je blago zavijala pa onda skrenuo na
odvojak do vile. Kad je opet doao do livade, vepar se nije ponovo

pojavio.
Mali, rukom izraeni putokazi na ravanjima pokazivali su na
razliite kue uz brijeg. Na vrhu je ugledao putokaz za njihovu kuu.
Netko mora da je to bila Melanie stavio je zgodne male kanadske
zastave na male plave oznake za vilu Sans Souci.
Ned je s prilinim zakanjenjem prvi put pomislio na znaenje tog
imena. Bez briga. Da, ba! Hakuna matata i vama!
Popodne je opet izaao, prije no to su se ostali vratili. Na stolu je
ostavio poruku ocu da se sastaje s Kate. Ionako imaju njegov broj
mobitela. Vjetar je jo uvijek puhao, ali ne onako jako kao jutros.
Meutim, puhao je postojano i jako, nemirno.
Verapralja im je bila rekla da mistral uvijek traje tri, est ili devet
dana, ali Verakuharica je rekla da su to samo bapske prie, pa su se
stale prepirati oko toga i dobacivati si uvrede, to je bilo prilino
smijeno.
Ned se zapitao kako je prolo snimanje u opatiji. I je li se Bernard
tko-zna-odakle ve poeo okretati u grobu.
Put je bio prilino dug: pola sata do obilaznice pa onda njome na
sjever do Czanneova ateljea. Razmiljao je da se odveze autobusom, ali
bio je previe napet pa je zakljuio da e mu hodanje pomoi. Opet je
proao pokraj prodavaonice mjeovite robe i pekare, ali nije kupio baget,
jabuke i sir. Nema namjeru ii na piknik, pa nema smisla da ih kupuje.
Pronaao je atelje bez problema. Nalazio se u oznaenoj kui u
jednoj prometnoj ulici, nije ga okruivalo mnogo arma ni tiine.
Pretpostavio je da je u Czanneovo doba ovo mjesto vjerojatno izgledalo
posve drugaije. Vjerojatno je lealo izvan grada, u prirodi.
Naslonio se na kameni zid na vjetru i stao promatrati vozila kako
jure pokraj njega, pokuavajui zamisliti da ova kua gleda na polja,
maslinovo drvee, a moda i na vinograd. Kad je dolazio, primijetio je
jo jedan putokaz; Entremont lei sjevernije na ovoj istoj cesti. To mu je
rekla Kate.
Bio je posvetio nekoliko minuta da provjeri ime Googleom.
Ustanovio je uglavnom isto ono to im je ve bio rekao Oliver Lee.
Jedno gadno pleme Kelta i Ligura (tko god oni bili), po imenu Salijci,

sagradilo je ovdje gore utvrdu. Rimljani su je 124. godine prije Krista

razorili katapultima i pobili gomilu Salijaca, a ostale porobili.
Zatim su osnovali Aquae Sextiae, koje su na kraju postale Aix-enProvence. A sada je njihov forum prekrivala nasumce nadograivana
katedrala. Dakle i rimski je grad nestao, pomislio je. U okolici su
postojale keltske i rimske ruevine, moda ak ponegdje i grke. I
ruevine srednjovjekovnih opatija poput one koju je njegov otac danas
fotografirao: sve su leale pod novijim graevinama ili su postale
turistike atrakcije, ili su naprosto bile stare i zaboravljene. Veina ljudi
ne mari za to ni koliko je crno pod noktom. Vjerojatno ak i ne zna
razliku izmeu njih. to je tisuu godina gledano iz svakodnevne
perspektive?
Stojei pokraj ceste, dok su se automobilske trube oglaavale u
intervalima a mopedi fijukali kroz promet, Ned je pokuao zakljuiti je li
to uope vano.
Ako su ti najvanije stvari u ivotu Coldplay, Eminem, Bostonski
Red Soxi ili Guild Wars na internetu, i ako ni trenutak nisi posvetio
razmiljanju o starim Keltima ili Bernardu koji-se-vrti-u-grobu, je li to
doista tako loe? Svatko ivi u svom vremenu, zar ne? Kako bi moglo
biti drukije?
Pa jasno. Pod pretpostavkom da izostavite ljude poput onog
bezimenog tipa u sivoj konoj jakni koji je, izgleda, prije osamsto godina
napravio onu skulpturu i sada se vratio da pokraj nje stavi ruu.
Osim toga, mora li mu se ba vjerovati?
Mora, tmurno je zakljuio Ned: kad se uzmu u obzir sve okolnosti,
mora mu se vjerovati, ak i kad bi ovjek vie volio da mu ne vjerujete.
A isto vrijedi i za ono to je doivio s tetom.
Zapitao se gdje je sada teta Kim. Pomislio je da je nazove, ali to mu
je skrenulo misli na majku i cijelu tu priu o dvije sestre na drugaiju
vrstu prolosti pa je ostavio mobitel u depu. Majka e ih veeras
nazvati. Znao je jednu temu koju nee naeti u razgovoru s njom.
Bok. Jesam li ti jako nedostajala?
Okrenuo se, upravo na vrijeme da se Kate, koja se zaustavila pred
njim, propne na vrke prstiju i poljubi ga u oba obraza.

Pa, tako se to radi ovdje u Francuskoj. Ali ipak.

Ah, zdravo, rekao je, gledajui je. Bok. Ima, ovaj, ru na
usnama.
Sad ga ima i ti. Obrisala mu je obraze. Prije ga nisi imala,
rekao je.
Bravo! Ba si pronicav. Moram to spomenuti u svom blogu.
Ti ima blog?
Nemam.
Ned se nasmijao. Ali jo uvijek je bio smeten. Dobro je izgledala.
Kosu danas nije svezala u rep nego zaeljala prema van. Nosila je
velike srebrne naunice i shvatio je sa zakanjenjem imala neki
parfem na sebi. Odluio je da to ne spominje.
Mukarci iz Montreala, rekao je umjesto toga, pronicav su soj.
Najbolja vrsta mukaraca.
Tako ti kae. A gdje je hrana, frajeru? Zamolila sam te...
Ned je uzdahnuo.
Ovaj, kako bi bilo da promijenimo planove? Nisam proveo mnogo
vremena u gradu. U stvari, gotovo nita. Mislio sam da bismo mogli
pogledati atelje kad smo ve ovdje, a onda se proetati Aixom? astit u
te s dovoljnom dozom kofeina, a onda moemo otii na kinesku hranu,
pizzu ili tako neto?
Kate Wenger malo se odmaknula od njega. Uto je zatrubio jedan
automobil, ali ne njima.
Ned, doista bih ti htjela pokazati to mjesto. Zbilja je super. A
moda je povezano sa stvarima koje smo otkrili.
Nakaljao se. Pa, u tome i jest stvar. Ima pravo, moda je
povezano. A ako je to tono, veeras nije ba najbolji trenutak za
posjet.
Zato to je Beltane? Malko se osmjehnula. Uto je shvatio da ona
ima i make-up na oima. Aha. Mukarci iz Montreala ba su oprezni i
bojaljivi momci... jesi li se malo uplaio?
Kate, moram ti rei nekoliko stvari. I, da, moda sam doista pomalo
oprezan. Rekao sam ti to mi se dogodilo kod one planine, zar ne?
Pa, jasna stvar, ako ti pozli, vratit emo se natrag. Misli da sam

blesava?
Ne, ali mislim da si malo previe navalila da to obavimo danas.
Evo, rekao joj je!
Prekriila je ruke i podigla pogled prema Nedu. Zbilja si se
uplaio.
Kate, ja sam otiao u onaj podzemni hodnik, povrijeeno je
odgovorio. Ne moe se ba rei da sam plaljivac.
Izraz lica joj se promijenio. Znam da nisi. Zatresla je glavom. Ali,
sluaj me, Ned, sada je pet i dvadeset. Mrak e pasti tek nakon osam.
Trebat e nam petnaest-dvadeset minuta da stignemo, a krenut emo
odmah. Zaboravi na atelje! eljela bih ti pokazati Entremont, pa ak i
vidjeti ini li ti se moda tamo to udnim? Zatim emo otii. Vie volim
kinesku hranu od pizze, a znam i gdje se moe dobiti dobra kiselo-ljuta
juha. Dakle, hajde!
Uhvatila ga je za ruku i povukla.
Shvatio je da ide s njom. Prsti su joj bili hladni. Trebalo im je
sekundu ili dvije da usklade poloaj prstiju on nije ba esto hodao
drei djevojku za ruku. Naas mu se uinilo da ima nekoliko prstiju
previe, a onda su im se prsti skladno isprepleli, to je bilo... pa,
zapravo, bilo je prilino dobro.
inilo se da ipak ide s njom na sjever. Opet ga je zapahnuo miris
njezina parfema. Zapitao se hoe li na tom mjestu biti sami.
ini se, rekla mu je veselim glasom, da sam ja ena kakvu ne
zasluuje. Jo uvijek imam dvije jabuke i pola bageta u ruksaku.
Joj, odvratio je Ned. Koliko ih dana ve nosi u ruksaku?
Moda to tako rade mukarci iz Montreala, ali ne i ene iz New
Yorka, ponosno je odgovorila. Stavila sam ih jutros.
Hodali su pokraj ceste, a vjetar im je puhao u lice. Bio je sat
najgueg prometa, automobili su prolazili cestom, mnogo uenika
ulazilo je u autobuse i izlazilo iz njih, nastava je za danas zavrila. Ned
je ugledao jo jedan putokaz za Entremont. im su ga proli, izali su iz
grada, a cesta se pretvarala u omanji autoput.
Pa, to se jo dogodilo? upitala ga je Kate. to si mi to htio
rei?

Jo uvijek ga je drala za ruku s isprepletenim prstima. Kad bi

njegovi prijatelji doznali za ovo, govorili bi mu da je srekovi, da je s
djevojkom koja ga je sama uhvatila za ruku, koja se ak na dolasku
propela na vrke prstiju i poljubila ga u obraz. Ne bi mu mnogo pomoglo
kad bi im pokuao objasniti da se u Francuskoj ak i momci katkad
meusobno pozdravljaju poljupcem u obraz.
Kate se danas ponaa drukije nego obino. A moda je to evo
jedne nove misli njezino uobiajeno ponaanje, a ona treberska poza
turistikog vodia samo nain kako se ponaa pred neznancima?
Ned nije bio uvjeren u to. Slegnuo je ramenima u sebi. Prepusti se,
rekao si je. U jednoj je stvari imao pravo: Beltane nee poeti prije
sumraka, a mrak se nee spustiti jo satima. Oni e se do tada ve vratiti
u Aix.
Nemoj mi sad utjeti, rekla mu je.
Uzdahnuo je. Odluio joj je ispriati samo polovicu prie, a onaj dio
o svojoj teti zadrati za sebe u tu je priu upleteno previe porodinih
stvari. Nakon to si ti prekjuer otila iz kafia, rekao joj je, pojavio
se onaj tip iz klaustra.
Osjetio je njezinu reakciju. Tako je to kad nekoga drite za ruku:
odmah osjetite reakciju. Vidio si ga vani?
Ne. Sjedio je unutra, dva stola dalje od nas. Skriven iza novina.
Oh, Isuse Kriste! rekla je.
U njegovu trenutanom raspoloenju, Nedu se taj izraz uinio
smijenim. Nije to bio Isus Krist. Poinjem vjerovati da je cijela ta
stvar poela mnogo prije njega.
Prestani sa tosovima, Ned! to se dogodilo? Kako si ga naao?
Taj dio bilo je teko objasniti. Kad smo ti i ja izali, on se...
prestao zastirati, ili kako se to ve kae, prestao se skrivati. A ja sam
ponovo osjetio njegovu prisutnost, na isti nain kao kad je bio na krovu
u klaustru. Znao sam da je u kafiu.
I vratio si se?
Jesam.
Nekoliko je koraka utjela. Nisam ono ozbiljno mislila, zna,
prije... kad sam ti rekla da si se uplaio.

To mu je bilo ugodno uti, ali ne bi bilo frajerski da to pokae.

Pogledao ju je. Smjekala se, a onda mu je namignula.
Joj! uasnuto je uzviknuo. Samo bez namigivanja! Melanie mi
stalno namiguje, ne mogu to smisliti.
Neu dopustiti da mi ponaanje diktira netko po imenu Melanie,
odgovorila je Kate Wenger. Namignut u ako to elim. Pomiri se s tim!
Smjekala se.
A onda je pokazala preda se. Ned je ugledao smei znak sa
simbolom turistikog mjesta i natpisom Oppidium dEntremont. Stigli
su.
Mjesto je lealo pokraj ravanja autoputa. Promet oko njih jo
uvijek je bio prilino gust. Priekali su priliku i pretrali cestu. Ovdje
nije bilo plonika uz autoput, samo trava. Produili su jo malo na
sjever.
Ovdje je, rekla mu je Kate. Na brijegu. Prilino je strmo. Hoe
li moi?
Nedu zapravo nije bilo do ale.
Uspeli su se pranjavom poljunenom stazom uz brijeg. Isprva nita
nije mogao vidjeti, a onda su se nali dovoljno visoko iznad autoputa
znao je da su se utvrde u stara vremena uvijek gradile na uzvisinama
pa je ugledao malo parkiralite i metalna vrata ograde. Vrata su bila
otvorena, a parkiralite prazno.
Nikad nisam vidjela nikoga ovdje, rekla mu je Kate. Bila sam tu
dvaput. Mislim da ak nema ni uvara, vjerojatno samo doe zakljuati
u vrijeme zatvaranja. Ned je na vratima proitao da se mjesto zatvara u
est i trideset. Otii e odavde satima prije mraka.
Jo uvijek ga drei za ruku, Kate ga je povela unutra irokim putem
izmeu maslinovih i bademovih stabala. To je sve to je ostalo od
vanjskih zidina, rekla mu je i pokazala rukom. Ovo je bio itav grad, a
ne samo utvrda.
Zid je leao s njihove desne strane, mjestimice visok i do tri metra,
napravljen od grubog kamena koji je jo uvijek bio na mjestu. Malo
ispred njih bio je mnogo vie sruen; kamenje je lealo na mjestima gdje
je palo ili bilo odloeno. Ned se prisjetio da su Rimljani dovukli

katapulte itavim putem uz brijeg, to im sigurno nije bilo lako.

Sada, dvije tisue godina poslije, mjesto je bilo vrlo tiho. Zauo je
pjev ptica. Jo uvijek je puhao vjetar. Kao to mu je otac rekao,
svjetlost je bila doista jasna.
Pomalo zbunjen, Ned se zaustavio, izvukao prste iz Kateinih i
zatvorio oi. Ali u sebi nije osjetio neiju prisutnost, a ni nelagodu ni
muninu.
Kad je otvorio oi, vidio je da Kate bulji u njega. Odmahnuo je
glavom.
Rekla sam ti, odvratila je Kate. To je arheoloka iskopina,
turistiko mjesto, to je sve.
Isto se moe rei i za katedralu, odvratio je Ned.
Kate se ugrizla za usnicu, to je danas bila prva gesta kojom ga je
podsjetila na onu djevojku koju je upoznao prije tri dana. Nastavili su
hodati. Tlo su prekrivale ratrkane bademove latice, pa je izgledalo kao
da je pao snijeg. ljunana staza vodila je do kraja visokog zida i
skretala na jug prema jednom otvoru. Ned je pogledao kroz njega i
ugledao dugake, iroke sravnjene ruevine Entremonta.
I premda nita nije ni vidio ni osjetio provjerivi u sebi, ipak je
zadrhtao gledajui preko niskih sivih kamenova na svjetlosti kasnog
popodneva. Njegova baka znala bi rei da je takva drhtavica znak da
neki duh prolazi u blizini. Ali Ned to nije rekao Kate.
Mjesto je bilo vee no to je pretpostavljao, premda ne bi mogao
rei to je tono oekivao. Staza na kojoj su stajali protezala se uz
ruevine na istonom rubu. U daljini ispred njih, Ned je vidio da zaravan
zavrava klisurom. S njihove lijeve strane, tlo se sputalo pokraj drvea
i pretvaralo u livadu.
A zdesna i ispred njih, leao je Entremont, ili ono to je od njega
ostalo.
Ned zapravo nije htio ostati. Bilo je mnogo razloga da ne ostane. Ali
shvatio je da hoda naprijed s Kate i gleda preko kamenja. Vie se nisu
drali za ruke; Kate je sada postala tia, nije vie bila onako grozniava.
To je prava rije, zakljuio je Ned. Prije se ponaala grozniavo.
Kradomice ju je pogledao iskosa. Lice joj je bilo blijedo poput

okolnog kamenja, kao da se uplaila vlastitih postupaka i mjesta na

kojem su se nali. Zastala je, a onda je zastao i on.
Bili su potpuno sami. Na vjetru, usred ruevina.
Ned je pogledao nalijevo. Nedaleko od njih, mjesto je zavravalo
kratkim obronkom koji se sputao do maslinova drvea i livade s
visokom travom i poljskim cvijeem. S njihove druge strane nalazile su
se ruevne iskopine. Pokraj mjesta gdje su stajali bio je niski kameni zid
koji jedva da im je dosezao do koljena. Ned je shvatio da je to bio zid
kue; naokolo je lealo jo slinih kamenova koji su oblikovali malene
pravokutne prostore.
Ovo je bio donji grad, tiho mu je rekla Kate. Nije bilo razloga da
govori tiho, ali inilo se da tako treba biti. Pod jednim drvetom na onoj
strani nalazi se prea za masline. Pokazala je preko niskih zidova. Sada
se ponaala vie u skladu s onim ega se sjeao.
Kimnuo je glavom. Proao je pokraj nje i preuzeo vodstvo. Otili su
malo prema jugu uz ostatke kua s jednom prostorijom. Ned je shvatio
da je ovo neko bila ulica. Malo se dizala kako su prolazili. Ispred sebe
mogao je vidjeti mjesto gdje poinje gornji grad. Ondje se nalazila ira
cesta koja je vodila s istoka na zapad, a iza nje leali su veliki kameni
blokovi.
Neposredno prije no to su onamo stigli, zakoraio je na jedan od
onih zidova to seu do koljena da pogleda itavo naselje, a onda je
siao na mjesto gdje se prije vie od dvije tisue godina nalazio neiji
dom s krovom i zidovima. A kad je to uinio, kad je uao, u njegovoj se
nutrini neto ponovo dogodilo.
Ukopao se u mjestu. Vjetar je puhao, ali oni su bili djelomice
zatieni od njega drveem na sjeveru i ostacima zidina naselja.
Kate ga je pogledala sa staze. to je? upitala je.
Ned nije odgovorio. Ovaj osjeaj nimalo nije nalikovao na one to ih
je prije iskusio.
Ned, to je? opet je zauo Katein glas.
Uzdahnuo je. Ovo mjesto... krcato je silama, odgovorio je.
to to znai? Zauo joj je strah u glasu.
Rekao bih ti da znam.

To je bila istina: premda to nije shvaao, osjeao je samo to da iz

ovog kamenja do njega dopire neto nalik na otkucaje srca. Nije mu se
inilo da je netko doista ovdje, prije bi se reklo...
On eka, naglo je rekao.
A onda je pogledao preda se, prema viim ruevinama uz zapadnoistonu ulicu, i, pokazujui ih, dodao: to je to bilo?
Kate se okrenula da pogleda. Nakaljala se. To je bila straarska
kula na ulasku u gornji grad. Vidjela sam tlocrt na njihovoj internetskoj
stranici. Pokraj nje nalazilo se vjersko svetite. Upravo ovdje. Vidi ono
vee kamenje? Tamo je bila kula.
Ned ga je vidio. Bilo je masivno, sivo, teko. Ostao je samo jo
temelj, sve drugo odavno je ve bilo srueno. Ali u jednom trenutku u
prolosti, izmeu dijela koji su ve proli i dijela koji je leao pred
njima, arhitektura se promijenila.
Narod se malo-pomalo mijenja, ui nove stvari. A onda mu netko
dovue ratnu maineriju pred zidine i vie nije vano to je nauio.
Otiao je naprijed da pogleda, hodajui sada gotovo protiv svoje
volje.
Stao je na jedan niski zid i opet siao s njega, pa preko drugog, i
naao se na pranjavoj ulici koja je razdvajala gornje i donje dijelove
Entremonta. Vidio je da ulica zavrava na istoku, s njegove lijeve strane,
na mjestu gdje se obronak sputa do livade.
Ova cesta bila je ira od iega iza i ispred njih. Ovo je glavna ulica,
pomislio je. Odmah iza nje leao je temelj straarske kule. Pogledao je
veliko kamenje i zamislio kulu. Katapulti i vrijeme, pomislio je. Jo
uvijek je osjeao pulsiranje u sebi, kao da kamenje pokuava vibrirati.
Sada bismo trebali otii, pomislio je. Bio je siguran u to.
Pokraj temelja kule, s desne strane, leao je velik pravokutan
prostor.
ije je to svetite? upitao je.
Pa, keltsko, naravno, tiho je odgovorila Kate. Ovdje su pronali
lubanje. Ti zna da su oni tovali lubanje svojih predaka?
uo sam, odgovorio je. I glave svojih neprijatelja. uvali su ih u
ulju. Ili su iz njih izraivali vreve za pie. Vrlo dragi ljudi!

Ako su doista bili takvi, moda je dobro to su ovi zidovi porueni.

A moda i nije. A moda uope nije vano to Ned Marriner osjea ili
misli o tome poslije dvije tisue godina.
A onda je Ned napokon jer sad su mu bili posve blizu pred
sobom, u sumraku, primijetio uspravan stup u stranjem dijelu svetita,
na mjestu gdje je Kate rekla da su pronali lubanje.
Osjeao je kao da ga neto vue u tom smjeru.
Prekoraio je jo jedan niski zid i doao na mjesto koje je neko
bilo sveti prostor. Zatim je otiao do stupa, stao pred njega i paljivije ga
pogledao.
Stup je bio visok oko dva metra. Lako je mogue da je to najvia
stvar ovdje. Od temelja do vrha, u njega su nedvojbeno bili uklesani
deseci primitivnih prikaza ljudskih glava.
Ned je s mukom progutao slinu i ponovo zadrhtao.
Pogledaj ovo, rekao je.
Ned, zauo je Katein glas iza sebe. Jo je uvijek stajala na cesti,
nije ula unutra.
Moe li ovo povjerovati? ponovio je, zurei u sumraku.
Ned, ponovo ga je pozvala.
Okrenuo se da je pogleda. Kate je sada bila blijeda poput duha.
Ruke je vrsto prekriila na prsima kao da joj je hladno.
Ned, ovaj stup ne bi smio biti ovdje.
to? Kako to misli?
Vidjela sam slike ovih iskopina... na internetskoj stranici. Ovaj su
stup pronali ovdje, ali stup nije stajao nego leao, i... Ned, premjestili
su ga, u muzej, prije otprilike pedeset godina. Morao bi biti tamo.
Polako se okrenuo. Kameni stup nije ni leao na tlu niti je bio u
muzeju. Stajao je pred njim, u sjeni tihe i sve gue tame.
Ned se ukipio. Prestao je disati. Osjetio je kako mu srce poinje
snano lupati. Odjednom su mu se osuila usta.
S velikim naporom podigao je lijevu ruku i okrenuo zapee da
pogleda na sat. Ali ve je znao to e vidjeti.
Bilo je malo poslije est.
Okrenuo se i pogledao Kate.

Zato je ve pao mrak? upitao ju je.

POGLAVLJE IX

Nakon trenutka ukipljenosti i neshvaanja, u kojem je Ned vidio da

ona pokuava apsorbirati njegove rijei, Kate je stavila ruku na usta. Sa
strahom se osvrnula oko sebe u dubokom i sve guem mraku koji se
spustio satima prerano.
Ned, to se dogaa?
Kao da on zna odgovor. Kao da ima ikakve nade da ga zna.
Gledajui preko nje, jo uvijek pokuavajui prihvatiti stvarnost,
Ned je ugledao baklje. Pokuao je progutati slinu; inilo mu se kao da u
grlu ima brusni papir. Srce mu je opet poelo lupati, tako jako da su ga
zaboljele grudi.
Na livadi, istono od ulaznih vrata na koja su oni malo prije uli,
sada su gorjele vatre. Bila je to duga povorka baklji procesija koja se
kree prema ruevinama.
Nesposoban da govori, Ned joj je samo pokazao rukom. Kate se
okrenula da pogleda.
Oh, Boe! proaptala je. to sam to uinila?
Na to pitanje nije postojao pravi odgovor. A nije bilo ni vremena da
se na njega odgovori. Ned se oajniki osvrnuo oko sebe, traei neko
mjesto gdje bi se mogli sakriti, ali osim jednog stupa iza njegovih lea,
sve u Entremontu bilo je nisko, sravnjeno sa zemljom. Katapulti i
vrijeme!
Hitro je izaao iz svetita; zgrabio je Kate za ruku i, jako se
pognuvi, potrao na istok irokom glavnom ulicom izmeu gornjeg i
donjeg grada. Izjurili su iz ruevina i spustili se blagim obronkom. Iza
jednog drveta povukao ju je na tlo.
Ostali su ondje leati, teko diui.
Ned je pomislio da e Kate zaplakati, ali nije to uinila.
Trenutak poslije, oprezno je podigao ruku, gledajui na desnu

stranu, prema mjestu gdje su se nalazile baklje. Pretpostavio je da ih ima

dvadeset ili trideset. Neke su sada ve ule u donji grad, a druge su ih
slijedile. Ulazile su putem kojim su Ned i Kate doli prije nekoliko
trenutaka tada na sunevoj svjetlosti proljetnog popodneva.
A sada je bio mrak. Neosporno, nemogue, bila je no.
Ned nije mogao jasno razabrati prilike koje su nosile baklje. Ovo je
Beltane, pomislio je. Veer kad su Kelti palili svete vatre. A on je sada
gledao te vatre.
Kate je leala u travi pokraj njega, blizu, kuk i bedro uz njegove.
Mora joj se priznati, nije ni drhtala ni cmizdrila. Usred svega, u Kateinoj
je blizini ponovo osjetio miris njezina parfema.
Ovo je prilino ugodno, iznenada mu je apnula u uho.
Ned je opet zinuo od uda. Toliko o cmizdrenju i suzama! Jesi li ti
pri sebi? prosiktao je.
Nadam se da jesam. Ali zbilja... nisam oekivala da u ikad u
ivotu vidjeti ovakvo neto. Jesi li ti ikad sanjao o magiji?
Kate, priberi se! ini mi se da sam neke od ovih tipova sreo prije
dva dana. Oni bi nas mogli ubiti.
Onda mi ostani blizu, promrmljala je, i budimo jako tihi. Malo
se pomaknula, jedna joj se ruka nala tik do njegove.
Tiina nas nee spasiti, apnuo je. Oni mogu osjetiti neiju
prisutnost. Ako sam ja to u stanju, onda su sigurno i oni. Moramo
pobjei.
Gurnuo je ruku u dep i potraio mobitel. Iskljui svoj mobitel,
otro joj je rekao. Samo bi nam jo trebalo da nam sada zazvoni
telefon.
Kate se okrenula da otvori ruksak i iskljui mobitel, a Ned je
podigao poklopac na svojemu. Hvala Bogu, pomislio je: mobitel jo
uvijek radi. Krenuo je nazvati Grega, a onda se zaustavio i estoko
opsovao ispod glasa. Melaniena glupa, glupa ala! Imao je onu idiotsku
ifru s mnogo znamenki za automatski poziv Grega, a nije mu znao broj.
estoko je pritisnuo 3. Zauo je dva signala.
Ned, to se dogaa?
Melanie, sluaj me, odgovorio je vrlo tihim glasom. Upao sam u

malu nevolju. Sve u ti poslije objasniti, ali, molim te, reci Gregu neka
doe kombijem na cestu kod mjesta koje se zove Entremont. to prije.
Ja u ga tamo priekati. Zna gdje je to? Moe li mu objasniti kako da
ga nae?
Melanie se nije se dala zbuniti, brzo je reagirala. ovjek joj to mora
priznati. Znam gdje je to. Sjeverno od grada, zar ne? Ned, je li ti
dobro?
Bit e mi dobro kad on stigne. Spopalo me neto slino onome na
planini.
Jadni mali! Okej. Poslat u ti po njemu advil. Dri se. On e odmah
krenuti.
Spustio je poklopac, iskljuio zvono i gurnuo mobitel natrag u dep.
To mu je veza sa stvarnim svijetom, u kakvom god da se svijetu sada
nalazi.
Bacio je pogled prema Kate, koja je jo uvijek leala uz njega.
Postoji li neki drugi put do autoputa?
Nije bila posve izvan sebe. Na onoj litici s druge strane svojedobno
je postojalo stubite, ali ono je uglavnom srueno, apnula je. Mislim
da bi vodilo juno u dolinu.
Moda emo morati pobjei tim putem. Ovdje nismo ni izdaleka na
sigurnom.
Ponovo je podigao glavu i ugledao jo baklji, barem dvadeset. Neke
su sada bile zabodene pokraj staze: od ulaznih vrata pa do samih
ruevina, obrubljujui cestu itavim putem do pa naravno, tmurno je
pomislio prostora svetita u kojem je stajao onaj visoki stup.
Stup je bio ravno pred njima, lijevo od glavne ulice. Odavde ga nije
mogao vidjeti, ali plamenove je jasno vidio. Sa zakanjenjem je shvatio
da je mjesec sada iznad njih. Ovo je no punog mjeseca!
Pa, moram ti opet rei, svia mi se maziti se ovdje, rekla mu je
Kate Wenger. Sa zaprepatenjem, Ned je zauo promuklost u njezinu
glasu.
Jo udnije, usred straha, poeo je osjeati da mu cijela ta situacija,
njezin miris, njezina blizina u tamnoj travi, odvlai panju.
Hoe li me ve jedanput poljubiti? zauo je njezin glas.

Oh, Boe, pomislio je. Ovo nema nikakva smisla. Nikakva.

Zaboravi sad na to! srdito joj je apnuo. Hajde da krenemo.
Moramo se spustiti do ceste. Pokuat emo sii onim drugim stubitem i
nadati se da je to mogue. Mislim da e Gregu trebati dvadeset minuta.
Ne. Ostanite tu gdje jeste.
Poznati glas odmah iza njih.
Ned se opet ukipio, a sve su mu dlake na iji poele bridjeti.
Osjetio je da se Kate pokraj njega ukoila.
Ovdje smo zatieni, rekao im je glas. Ako se udaljite od mene,
oni e osjetiti da ste ovdje, a onda e vas veeras ubiti. Zato to ste
upali ovamo.
Pa, pomislio je Ned, to e promijeniti Kateino idiotsko raspoloenje.
Uto je zauo ukanje. ovjek se douljao do njih, kao i oni, i legao
na travu pokraj drveta.
Slijedili ste nas? aptom ga je upitao Ned.
Vidio sam vas kad ste stigli. ekao sam njih. ovjek iz klaustra i
kafia pogledao ga je. Na sebi je imao istu onu konu jaknu, isti onaj
hladni, intenzivni izraz na licu. Rekao sam ti da danas ne dolazi
ovamo.
Znam, odvratio je Ned.
Ned nije htio doi, apnula je Kate s Nedove druge strane. Ja
sam mislila da bi to bilo super. Uzgred, svia mi se vaa jakna.
Nasmijeila se.
Toliko o promjeni Kateina raspoloenja!
ovjek se nije obazirao na njih, usmjerio je panju na baklje. Neke
od njih bile su zabodene u tlo, a druge je netko nosio, ali Ned jo uvijek
nije mogao razabrati tko.
Zato ne mogu nikoga vidjeti?
Nisu se jo u potpunosti vratili u svijet, tiho je odgovorio ovjek.
Taj izravni odgovor natjerao je Neda da opet s mukom proguta
slinu.
Vratit e se kad on stigne, zauo je. Tko? upitala je Kate.
Tie! prosiktao je ovjek.
Tko? ponovila je tie. Na trenutak je zavladao muk. ovjek

kojeg moram ubiti.

Ned ga je pogledao. Previe mu se pitanja vrzmalo po glavi.
Vjerujem... da sam ga moda vidio prije dva dana, rekao je.
ovjek s njegove lijeve strane nije odgovorio, ekao je. Ned je
tvrdoglavo nastavio: Bio sam u jednoj kuli, iznad ovog mjesta, i... Ima li
on jelenje rogove? Katkad?
Katkad. Krupan ovjek sa zlatnom kosom?
Ned je kimnuo glavom.
Uto je zapuhao vjetar. Ned je na mjeseini vidio kako se dim iz
baklji die na jug. ovjek pokraj njega zavrtio je glavom. Ned
Marriner, rekao mu je, pojma nemam tko si, ali izgleda da si se doista
upleo u ovu priu.
A ja nisam? upitala je Kate, daleko previe ivahnim glasom.
Moda, tmurno joj je odgovorio ovjek. Tvoje su me rijei
nagnale da doem ovamo. Shvatio sam ih kao znak, budui da nisam
imao drugih. Ti si spomenula ime ovog mjesta, izmeu svih drugih
mogunosti. Ne mogu ti rei koliko sam ti zahvalan. Inae bih vjerojatno
bio negdje drugdje kad bi ona stigla, a ona bi me, bogovi su mi svjedoci,
zbog toga kaznila.
Ona? upitala je Kate. Rekli ste da dolazi mukarac. Jo jedna
stanka. Ona e biti ovdje. Tu smo gdje smo. Zavjese su sputene.
Boe dragi, dahnula je Kate. Je li on... taj tip... je li on druid?
Iznenadan refleksni pokret na Nedovoj drugoj strani. Nadam se da nije,
jer inae mi nema spasa.
Daleko previe pitanja.
Ned je postavio prvo koje mu je palo na pamet. Zato je mrak?
Zauo se zvuk, gotovo smijeh. Misli li da vrijeme veeras slijedi
poznati tijek? Na ovom mjestu? Rekao sam ti da ne dolazi.
Ne bi se smjelo smraiti jo satima. Namjeravali smo otii prije no
to...
Da nisam ovdje, vi biste bili poginuli kad su se duhovi pojavili.
Rekao je to bezobzirnim glasom s kojim se ovjek ne bi elio prepirati.
Kako se on zove? upitala je Kate. Taj drugi tip... onaj s
rogovima?

Nestrpljiv glas s Nedove druge strane: Jo nemam pojma.

Niste ba jako ljubazni, odvratila je Kate i mrknula. Nijedan od
vas.
Ned jo uvijek nije shvaao koji je njoj vrag. Ali spazio je da se
ovjek s njegove lijeve strane pomie kako bi pogledao Kate u lice.
Uinilo se da e neto rei, ali onda je zatresao glavom kao da odbacuje
tu pomisao.
Kad on stigne, ja u se popeti na uzvisinu, promrmljao je Nedu.
Ne oekuju me. On vjeruje da me je zaveo na krivi put. Svi e se
usredotoiti na mene. Vratite se ovom livadom do mjesta gdje ste uli, a
onda otrite dolje stazom. Iza ulaznih vrata opet e vas doekati
popodnevna svjetlost.
Ned ga je pogledao. to namjeravate uiniti?
ovjek je opet zatresao glavom. Prihvatite moju zahvalnost i budite
sretni to ste jo ivi. Kad krenem gore, otiite brzo.
Dok je vjetar puhao na mjeseini, u tiini su zauli zvuk iz svetita
pred sobom. Ned je podigao glavu. Dahnuo je. Prilike su sada bile
vidljive.
A i vie od toga: zidovi straarske kule opet su stajali.
Stajali su uzdignuti kao da nikad nisu ni bili srueni, kao da nikad
nisu vidjeli katapulte.
Prilike na ulici ispred kule stajale su joj okrenute leima. Gledale su
prema stazi kojom su upravo dole. Ned je primijetio da su odjevene
isto kao i onaj ovjek kojeg je prije dva dana sreo u kuli, u raznobojne
tunike, jarko obojena pokrivala za noge, izme i sandale. Nosile su
maeve.
Maeve?
Shvatio je da su to Kelti. to znai da im je vie od dvije tisue
godina, ba kao i ovoj uskrsloj kuli. Oh, Boe, ponovo je pomislio.
Poelio je da je kod kue. Kod svoje kue u Kanadi.
A onda je zapazio jo jednu udnovatu stvar, povrh svih drugih.
Trepnuo je i ponovo pogledao. Jedina svjetlost dolazila je od mjeseine i
zadimljenih baklji, a ipak...

Zato ih tako jasno vidim? tiho je upitao. ak i boje? Prije ih

uope nisam mogao vidjeti. Sada se... sve tamo gore previe jasno vidi.
ovjek s njegove lijeve strane na trenutak nije odgovorio, a onda je
promrmljao: I ti si sada unutar noi. Na svoj nain. Budi vrlo oprezan,
Ned Marriner!
A kako da to izvedem? upitao ga je Ned.
Napusti ovo mjesto. To je vano. Beltane te moe promijeniti.
to god to znailo!
ovjek je skrenuo pogled od njih. Kad je ponovo progovorio, glas
mu se opet promijenio. Ali pogledajte! Pogledajte sada. Evo svijetlog
suputnika svih mojih dana.
I to e Ned Marriner zapamtiti. I same rijei i nain na koji su
izgovorene.
Pogledao je prema ulazu u Entremont. Jo je netko dolazio stazom.
Ovaj put nije imao rogove na glavi, ali Ned ga je smjesta prepoznao.
Nije to prilika koja se lako zaboravlja: visoka, irokih ramena, duga
koraka, duge, svijetle kose, s nekakvom tekom zlatnom ogrlicom oko
vrata. inilo se da o boku nosi ma. Ned se nije sjeao da je proli put
nosio ma. Prilike pokraj svetita gledale su ga kako im prilazi, drei
baklje visoko iznad glave i ekajui.
Vidi li kako je visoki ovjek svijetao, kako briljantan... apnuo je
ovjek pokraj Neda. Ned je osjetio da ovjek drhti. Sad vas ostavljam,
rekao je ovjek.
Nemate oruje, apnuo mu je Ned.
Oni e mi ga dati, zauo je njegov odgovor. Zapamti, krenite
ovom livadom pa niz stazu, to dalje odavde.
A rekli ste nam da niste dobar ovjek, rekla mu je Kate Wenger,
gotovo kao da ga optuuje.
Oh, vjerujte mi, apnuo je ovjek, buljei ravno preda se, sada ih
ak i ne gledajui. Govorio sam istinu.
Ned ga je pogledao. A onda mu je, ba kao i u klaustru, iznenada
neto sinulo: misao, itava i potpuna, neto to nikako nije mogao znati.
Prije no to se mogao zaustaviti, zauo je sebe kako govori: Jeste li
vi bili na onoj planini? U staro doba? Na Sainte-Victoireu?

ovjek u sivoj konoj jakni pomaknuo se, kao da ga neto odvlai

od mjesta na kojem bi elio biti. Na jedan se dugi trenutak zabuljio u
Neda u tami.
Kad bismo imali dovoljno vremena, napokon je rekao, doista bih
volio doznati tko si.
Imam pravo, zar ne? Bili ste tamo?
Zauo je ovjekovo disanje u mraku. Svi smo bili tamo, odgovorio
je. A ona je tada pripala meni. Dodao je jo neto na jeziku koji Ned
nije prepoznao, a onda im je rekao: Kad poem gore, vi krenite! Ne
biste smjeli vidjeti ono to sada slijedi.
Pomaknuo se naprijed, nisko na tlu. Ned je pomislio da e ustati i
otii do obronka, ali on to nije uinio. Zaustavio se iza jednog drugog,
blieg stabla.
Nedu se uinilo da ovjek osjea neto previe estoko, previe
intenzivno, da bi ostao pokraj njih i sluao njihova pitanja, brbljanje i
pretpostavke: Zato je mrak? Kako mu je ime?
Bio je strpljiv. Pokuavao im je spasiti ivote. Ali sada se morao
pripremiti za ono to slijedi.
Kate je pokraj Neda iznenada uzdahnula. Lijevom je rukom uhvatila
njegovu desnu i ponovo preplela svoje prste s njegovima.
Oni e vas veeras ubiti. Kako je mogue da tako burno reagira na
djevojin dodir nakon to je upravo uo te rijei? Moda, pomislio je
Ned, moda takvi proturjeni osjeaji strah i miris i dodir djevojke
pokraj njega nekako idu ruku pod ruku i zapravo uope nisu
proturjeni. Bila je to zamrena misao.
Podigao je pogled prema ruevinama i uglatoj, uskrsloj kuli. Visoki
ovjek stigao je do svetita i do ljudi koji su ga ondje ekali. Izgledao je
zlatan, bogolik.
Ostali se nisu naklonili, ali napravili su mu prostor na irokoj ulici.
Kosa mu nije bila povezana, padala mu je na ramena. Ned je shvatio da
na boku nosi sjekiru a ne ma. Na rukama i oko vrata svjetlucao mu je
nakit. Nii, stariji ovjek odjeven u bijelo, stao je do njega.
Boe, rekla je Kate. Predivan je!
Nije govorila o malom tipu u bijelom. Nedom je prostrujao treptaj

ljubomore, ali pomislio je da su joj rijei posve istinite.

Osjealo se da neto ekaju, iekuju, na zaravni pred sobom, ak i
sada kad je jarka prilika stigla do njih. Svi su bili okrenuti prema
sjeveru, prema bakljama zabodenim s obje strane staze. Ned je gledao u
istom smjeru kao i oni, preko niskih i dugakih ruevina, pa je vidio
trenutak kad je u Entremont uao bijeli bik.
Opet je osjetio da se svijet koji poznaje iz trenutka u trenutak
mijenja, ak i dok on lei skriven u travi.
Ugledao je trojicu mukaraca kako dovode ivotinju na konopcu
kroz mjeseinu beltanske noi. Golem ali posluan bik tiho se kretao.
Golem, kao da nije od ovoga svijeta, bik je hodao meu bakljama
koje su u parovima stajale na kolcima zabodenim u tlo. Ned je nekako
znao da je sve to proeto znaenjem koje see tako daleko u prolost da
se bojao i pomisliti na to.
Jo jedan bik, apnula je Kate.
Ned je odmahnuo glavom. Nije jo jedan. To je isti onaj bik koji je
prikazan na slikama.
inilo se da ivotinja svjetluca i blista na svjetlu sjajnog i punog
mjeseca. Leei pokraj Neda, Kate je sve to promatrala na isti nain kao
i on, s divljenjem i strahom i saaljenjem.
Ubit e ga, dahnula je.
Tono, odgovorio je.
Vidio je zlatnu priliku kako oslobaa sjekiru s boka. Zauo se
amor meu prilikama oko njega.
Ned je shvatio da gleda rtveni obred. to bi drugo ovo moglo biti?
Veeras je poetak ljetne sezone, dan koji je predstavljao prekretnicu
godine u vrijeme kad su ovi ljudi, njihovi preci i potomci ovdje i na
drugim mjestima oblikovali svoje obrede boginje i boga, plodnosti i
smrti.
Ovdje i na drugim mjestima, pomislio je Ned. U Walesu takoer.
Njegovi preci, preci njegove majke. I bake.
im se ovjek pred njima pone uspinjati, oni e morati brzo
krenuti. Ned nije shvaao zato ovaj ovjek vjeruje da je u stanju samo
tako otii gore ali to je Ned uope mogao dobro shvatiti o cijeloj ovoj

prii?
Neke je stvari znao, ali nije znao odakle ih zna, a inilo se da mu ne
pomau ni oko ega to neto znai. A kad jednom pobjegnu odavde,
ako im to uope poe za rukom, znait e jo manje. Nije li tako? Sve e
biti svreno.
Kiselo-ljuta juha, promrmljao je.
Za divno udo, Kate se na to zahihotala. A onda je, nakon stanke,
podigla njihove ruke s isprepletenim prstima do svojih usta i ugrizla ga
za lanak. Nedu je poskoilo srce, ali sada iz drugih razloga nego prije.
Budi pristojan, tiho mu je rekla.
Ja? promrmljao je, iskreno zapanjen i uzbuen.
Ali u tom istom trenutku sinula mu je jedna nova misao, pa je
osjetio snanu navalu straha. Neto je sjelo na svoje mjesto: bio je
prilino siguran da napokon shvaa to se dogaa s Kate.
Zaustio je da joj to kae, ali onda se zaustavio. Kakvog bi to imalo
smisla? Nita se nije moglo uiniti u vezi s tim. Morali su pobjei, a ako
je njegova pretpostavka tona, sada imaju jo jedan razlog za bijeg.
Trojica mukarca doveli su bika do ovjeka sa sjekirom i zaustavili
se pred njim. I bijeli se bik zaustavio. Onaj nii ovjek, odjeven u bijelo,
priao je biku sa strane, nosei neto u rukama. Nastao je muk.
Zatim je Ned spazio da se sve okupljene prilike klanjaju ivotinji, a
da se nisu naklonile ovjeku.
Zatim je ovjek irokih ramena prvi put progovorio. Ned se sjeao
tog glasa od prije dva dana, bogatog i muzikalnog, dubokog poput zvuka
bubnjeva. Izgovorio je pet-est rijei Ned ih nije mogao razumjeti a
kad je zastao, svi oko njega, njih barem pedeset, uzvratili su.
ovjek je nastavio govoriti, a oni su mu odgovarali. Zapuhao je
vjetar. Iz baklji koje su ljudi drali u ruci i iz onih na tlu dizao se dim.
Sablasno bijel na mjeseini, bik je mirno stajao, kao da je zaaran
monotonom pjesmom okolnih glasova. Moda je to razlog, pomislio je
Ned. A moda su mu dali neko opojno sredstvo.
Uto je glas umuknuo.
Ne mogu to gledati, iznenada je apnula Kate i zagnjurila lice
Nedu u rame.

ovjek je podigao sjekiru; oruje je zablistalo na mjeseini. A onda

je, s radosnim krikom, estoko zamahnuo sjekirom u irokom luku i
silovito je zario izmeu bikovih velikih rogova.
Ned je shvatio da Kate plae (tek sada, prvi put, zbog ivotinje).
Prisilio se da nastavi gledati, dok je ranjena i oamuena ivotinja pala
na prednje ape, a zatim je iz nje iknula krv udne nijanse na
srebrnom svjetlu mjeseine i pokropila sve u blizini.
Barbarski, htio je Ned rei, pomisliti i osjetiti, ali neto ga je
zaustavilo.
ovjek u bijeloj halji brzo je zakoraio naprijed, prinio zdjelu rani iz
koje je ikljala krv i napunio je, a zatim ju je s obje ruke ispruio prema
ovjeku sa sjekirom, kojeg je Ned posljednji put vidio kako odlijee u
obliku sove iz jedne druge sruene kule.
Veliki ovjek bacio je krvavu sjekiru na tlo i prihvatio zdjelu s obje
ruke. Ned je osjetio kako mu srce grozniavo lupa, kao da sprinta iz sve
snage prema nekoj litici koju ne moe vidjeti.
ovjek je podigao zdjelu ispred sebe, na isti nain kao to je
trenutak prije podigao sjekiru. Kad je poeo izgovarati rijei zazivanja,
bijeli bik sruio se na koljena kao kakva velika graevina, a krv mu je
jo uvijek tekla i kropila pranjavo tlo. Ovaj put nitko nije odgovorio na
ovjekove rijei.
Mravi ovjek s brazgotinom ustao je sa svog mjesta, kod drveta
pred Nedom i Kate, i promrmljao neto u bradu. Moda je izrekao
molitvu.
Zlatni ovjek pred svetitem spustio je podignutu zdjelu i popio iz
nje gutljaj krvi.
Oh, Boe! iznenada je previe glasno rekla Kate Wenger.
Podigla je glavu.
Ja ne mogu... ja... to se to dogaa?
Glas joj je vrlo udno zvuao. Istrgnula je svoju ruku iz Nedove i
odmaknula se od njega.
Ned se zabuljio u nju. ovjek pokraj stabla uo ju je, pa se osvrnuo
i pogledao ih. Kate se uspravila na koljena kao da e ustati. Uasnut,
Ned ju je povukao natrag dolje.

Kate! prosiktao je. to to radi?

Pokuala se osloboditi. Nemoj! Trebam... moram...
Ned je zauo ovjeka pred njima kako dae: Ne! Ne nju! Ona je
premlada. Ovo ne bi smio biti...
Kate Wenger koprcala se i svijala pokraj Neda, borei se da mu
umakne. Udarila ga je nogom. Plitko diui, ogrebla mu je ruku, a onda
ga objema akama udarila u prsa.
I upravo u tom trenutku, gore na zaravni, pod punim mjesecom, u
tami koja pripada samo ovom vremenu otkako su se srueni zidovi
ponovo uzdigli, s ulaza u Entremont, iza parova baklji koje su gorjele
uza stazu, zauo se jo jedan glas.
Ned? Ned? Jesi li ovdje? Hodi, dola sam kombijem!
S bolom u srcu i s uasom prve iskre shvaanja, Ned je ugledao
Melanie sitnu, pametnu i neustraivu Melanie, sa zelenim pramenom u
kosi kako kolebljivo koraa izmeu zadimljenih baklji, istim onim
putem kojim su doveli i bika.
U tom trenutku Kate Wenger pala je u nesvijest pokraj njega.
Sruila se kao marioneta isputena s uzice kojom je upravljala neka
sila koja ju je vukla, uvlaila, potraivala.
Zatim se nekoliko stvari dogodilo u istom trenutku.
ovjek s brazgotinom pogledao ih je posljednji put, a onda se
okrenuo prema ruevinama, kao da i njega onamo odvlai neka sila. A,
naravno, poslije je shvatio Ned, doista ga je i povlaila: vukla ga je sila
stoljea.
I ljubavi.
Ned ga je vidio kako ini jedan korak, pa jo jedan, uz mali
obronak, a onda zastaje, jo uvijek neprimijeen, i gleda Melanie. Bulji u
nju. Sada je stajao na zaravni, potpuno izloen pogledima. Da je itko od
ljudi okupljenih pokraj svetita pogledao u njegovu smjeru, bio bi ga
primijetio.
Ali nitko nije pogledao. Veliki plavokosi ovjek vratio je zdjelu
ovjeku u bijelom, i ne pogledavi ga. Stajao je vrlo mirno, uzdignute
glave, praznih ruku na bokovima, gledajui Melanie koja je stajala na
stazi to vodi sa sjevera na jug. Ned je shvatio da je svi gledaju.

Ona je polako poela koraati naprijed, meu vatrama.

Ned se uspravio na koljena ne bi li bolje vidio. Jednom je rukom
drao za rame Kate, koja je leala licem okrenutim prema tamnoj travi.
Ali, kao i svi drugi, gledao je Melanie.
Tako da je vidio trenutak kad je prestala biti Melanie.
Hodala je ravnom stazom, pokraj niskih ostataka zidova drevnih
kua, prema svetitu i prilikama koje su je ondje ekale, proavi
izmeu devet parova baklji. Ned ih je brojio dok je Melanie prolazila
izmeu njih. Svaki put kad bi nestala u dimu i ponovo se pojavila,
promijenila bi se. Kad se to prvi put dogodilo, Ned je protrljao oi kao
dijete. Poslije to vie nije uinio, samo je gledao. Neprirodno otrim
vidom koji je ovdje zadobio, spazio je kad joj je kosa na mjeseini
poela poprimati crvenu boju, a onda i kad je postala posve crvena i
mnogo dua nego prije. I prvi je put pomislio kako su rijei za boje
katkad neprikladne.
I odjea joj se poela mijenjati. Do polovice staze nosila je sandale,
a ne izme, i do listova dugu jednodijelnu halju s tekim zlatnim
pojasom. Vidio ju je kako izlazi iz jo jednog para baklji sa zlatnim
narukvicama na rukama i s prstenjem na nekoliko prstiju. U tom je
trenutku ve bila visoka.
Gledao ju je kako prolazi izmeu zadnjeg para baklji.
ovjek koji ju je zazvao s pomou moi Beltanea, bijelog bika i
njegove krvi kleao je na stazi. A i svi ostali, kao da ekaju na njegov
znak, kao da je Melanie neka kraljica, ili boica.
Ned je ak i sa svog mjesta mogao vidjeti da lice velikog ovjeka
oivljava od radosti. I od potrebe, ili neega onkraj potrebe, dubljega.
to god da o njemu mislili, ne moete vidjeti taj pogled i ne reagirati.
Melanie, koja vie nije bila Melanie, zaustavila se pred njim.
Ned ju je vidio iz profila, osvijetljenu mjeseinom i s bakljama u
rukama ljudi. Bila je ljepa od ijedne ene koju je ikad vidio ili zamislio.
Poeo je teko disati. Vidio ju je kako naas podie pogled prema
mjesecu, a onda ga opet sputa na ovjeka koji je kleao pred njom.
On nita nije rekao, na onom jeziku koji Ned nije mogao razumjeti.
Zatim je Melanie polako ispruila ruku i dodirnula prstima njegovu

plavu kosu. Mjesto gdje su stajali bilo je osvijetljeno poput pozornice,

kao da glume prizore iz davne prolosti, ali takoer i sada ovdje, pred
njim.
Gdje god da se sadanjost nalazi.
Zatim je ena prvi put progovorila, i Ned je uo kako na odlinom
francuskom, formalno i vrlo razgovijetno, kae: Promijeni svoje rijei.
Vratili smo se u ivot u ovom novom vremenu, pa zar se onda ne bismo
morali sluiti jezikom koji oni govore? Kad zapone ples, bit emo
prisiljeni na to, zar ne?
Kako elite, moja gospo.
ovjek je jo uvijek kleao. Spustio je glavu. Duga kosa prekrila
mu je lice, pa ga sada nije bilo lako vidjeti.
I jest kako elim.
Njezin je glas bilo tee proitati, ali to sigurno nije bio Melanien.
Polako je pogledala oko sebe. Ozbiljno i bez osmijeha, pogledala je
ljude oko sebe, i uskrslu kulu koju je obasjavala mjeseina.
Samo jedan od vas dvojice? tiho je upitala.
Samo jedan, odgovorila je prilika na koljenima. Naalost.
Ponovo je podigao glavu. Ned je vidio da se smijei. Nije zvuao
nimalo uznemireno.
Dvojica, rekao je s ruba zaravni ovjek s brazgotinom.
Nije rekao nita drugo, a i to tihim glasom, ali nakon njegovih rijei
sve se promijenilo. Promijenili su se i Entremont i no. Preuzeli su na
sebe, prihvatili, teret stoljea, svoje mjesto u ovoj dugoj prii.
Ili e se barem tako initi Nedu, kad se poslije bude prisjeao tog
trenutka.
ovjek na koljenima ispustio je krik bijesa.
Ustao je i zaputio se prema ovjeku s oiljkom, okruen povicima
ostalih iza njegovih lea. Ned je vidio kako podiu koplja u zrak i
usmjeravaju ih preda se. Jedan golemi ratnik obnaenih prsiju, gotovo
gol, izvukao je ma. Prilika u bijelom podigla je ruke, jo uvijek drei
zdjelu, kao da eli baciti aroliju, ili prokletstvo.
Usred svega toga, ovjek u sivoj konoj jakni hodao je naprijed, i
uao meu njih kao da ne vidi nikakvu prijetnju, kao da nita nije ni

primijetio.
A moda i nije, pomislio je Ned. Moda on vidi samo onu enu. Kao
da mu je sve ostalo nevano i beznaajno.
Ona se okrenula i gledala ga kako prilazi, pa joj je Ned sada prvi
put jasno mogao vidjeti lice. Zatvorio je oi, a onda ih opet otvorio. Usta
su mu bila suha.
Jesu li te iskuali? upitala ga je tiho kad se zaustavio pred njom.
Nije kleknuo, a ona mu nije ponudila nikakav drugi pozdrav.
Potvrdno je spustio glavu. Oni se zabavljaju. Kao djeca. Govorili
su na francuskom.
Misli? upitala je. Valjda se ne zabavljaju samo djeca. I ja se
volim zabavljati.
Sjeam se vremena kad sam vas ja zabavljao.
ena se nasmijala. Ned je na trenutak sklopio oi. Katkad, da,
strane moj! Nagnula je glavu u stranu kao da ga procjenjuje. Izgleda
starije.
To ste mi rekli i proli put.
Doista? slegnula je ramenima.
Zatim se okrenula drugom ovjeku. Vei ovjek bio je ukruen,
napet, kao ivotinja koja se sprema napasti. Neda je obuzeo iznenadan,
otar osjeaj da ovdje samo to nije eksplodiralo nasilje.
Vrijeme je da odemo, pomislio je.
Sjeam se ove ogrlice, rekla je ena.
Ned je vidio kako se zlatokosi ovjek smijei. A sjeam se i ovog
prstena s dragim kamenom, izmeu ostalih.
Podigla je jednu ruku i kratko ga pogledala: Jesi li mi ti darovao
ovaj prsten?
Vi to dobro znate. A znate i kad sam vam ga dao.
ena je spustila glavu. Ti e mi govoriti to znam?
Naklonio se glavom. Ona se nasmijala.
Kate je sada tiho leala na travi pokraj Neda. On je jo uvijek
kleao, paraliziran strahom i divljenjem, uasom svega to se dogodilo.
Nije mogao skrenuti pogled sa ene.
Moramo je spasiti! apnuo je, shvativi glupost svojih rijei im ih

je izrekao. Tko je on da ak i pomilja na takvo to?

to se dogodilo? Tko je otiao gore? promrmljala je Kate,
napokon diui glavu. Obrisala je vlane obraze.
Melanie. Sama je dola. Nemam pojma zato nije doao Greg.
To sam trebala biti ja, tupo je odvratila Kate. To ti je jasno?
Ned je kimnuo glavom. To mu je doista bilo jasno. S naporom je
okrenuo glavu. Da Melanie nije dola...
Skrenuo je pogled od Kate i pogledao uz obronak. ovjek u sivoj
konoj jakni njihov ovjek bio je okruen. Nije imao oruje. Rekao
je da e mu ga oni dati.
Morali bismo smjesta otii, pomislio je Ned.
Ali nije se pomaknuo s mjesta.
Kako to da si ti ovdje, mali strane? zauo je zlatokosog ovjeka
kako navaljuje.
Da, kako to? dodala je ena. Svi bi to arko eljeli znati!
Pogledaj ih! Pokvario si im igru. U glasu joj se osjeala melodioznost,
hirovitost, zabavljenost.
Djeca misle da su zagonetke koje zadaju teke, tiho je odgovorio.
Kad god bi se ena okrenula prema njemu, Ned joj je mogao vidjeti
lice.
Je li to istina? upitala je. Zagonetka je rijeena?
ovjek je oklijevao. To je istina, ljubavi. Ali ona je ena takoer
nagovijestila da su oni moda ovamo doli radi skupa, a ja sam je
ozbiljno shvatio.
Ljubavi.
Ah. ena? A je li plavokosa? Mlada, ima li sladak glas? Ostavio si
me radi druge. Moje slomljeno srce puno je alosti.
Nastala je kratka tiina. Kate Wenger ukipila se pokraj Neda.
Nikad vas neu napustiti, tiho joj je rekao ovjek.
Kleei u srebrno-zelenoj travi, Ned Marriner zadrhtao je kad je uo
te rijei.
Nikad?
Ponaanje joj se opet promijenilo.

ovjek im je bio okrenut leima, pa mu Ned nije mogao vidjeti izraz

lica. uli su ga kako kae: Nisam li do sada barem to dokazao? Zar
nije tako?
Sada je na nju doao red da zauti.
Ja sam samo bespomona ena, napokon je rekla. Pretpostavljam
da ti moram vjerovati.
Bespomona. Ton njezina glasa i njezino dranje pretvarali su tu
rije u najveu la na svijetu. Reci mi, nastavila je, a ponaanje joj se
opet promijenilo, je li ona moja skulptura koju si izradio jo uvijek
ondje dolje, u svijetu?
Jest.
Izgledam li na njoj kao to izgledam sada? Vidjeli su da on
odmahuje glavom.
Vi znate da je to nemogue, u onom kamenu. A i vrijeme je uinilo
svoje.
ena se povukla korak natrag od njega. Da? Vrijeme? Moram li ja
to prihvatiti? A ti nisi otiao da to popravi? Je li to ljubav? Slui li mi
ti doista, ili mi nudi samo prazne rijei?
Spustio je glavu kao to je prije uinio i drugi ovjek.
Nije mnogo vremena prolo otkako sam se vratio u svijet, moja
gospo. A ovo nije doba u kojem samo tako mogu ui u klaustar i raditi
na tome.
Nudi mi objanjenja! odvratila je prezirnim glasom. Kako
velikoduno! Reci mi, bi li to boljem ovjeku polo za rukom?
To nije poteno! Ned je zauo kako je Kate pokraj njega ljutito
prosiktala.
Prilika u sivoj jakni samo je rekla: Moda imate pravo, moja
gospo. Svjestan sam da ima i boljih ljudi od mene.
Ned je vidio da se na to osmjehnula. To je okrutan smijeak,
pomislio je.
ovjek je tiho dodao: Ali dok sam radio, palo mi je na pamet da
vam nijedna skulptura ne moe doi ni blizu. Izradio sam je s namjerom
da od poetka bude tek nagovjetaj, znajui da e postati jo i vie
takva, propadajui s godinama. ovjek vas mora vidjeti a moda i vie

od toga da bi to shvatio.
Vie od toga. Ned je drhtavo uzdahnuo.
Iz enina osmijeha nestalo je okrutnosti. Podigla je ruku kao da e
mu dodirnuti lice, ali na kraju to ipak nije uinila.
Umjesto toga, okrenula se drugom ovjeku. On tvrdi da me nikad
nee ostaviti. A ti?
Glas drugog ovjeka bio je dublji, rezonantan. Moj odgovor isti je
kakav je bio od poetka, ak i prije one noi meu seoskim vatrama. Vi
ste nas ostavili kad je ovo poelo. Vi ste ovo zapoeli. Uvijek je bilo
vae pravo... ali ja u se boriti da vas vratim dok se nebo ne srui na
nas.
Kate se u travi pokraj Neda uspravila i sjela.
Crvena i zlatna poput vilinske kraljice, visoka ena je odvratila:
Doista? Borit e se za mene?
Dokazat u vam svoju ljubav krvlju ovog stranca s radou,
veeras kao i uvijek, odgovorio je.
I svoju vrijednost?
Iznenada su mu zabljesnuli zubi; zabacio je svoju plavu kosu, koju
mu je vjetar nanio preko oiju. Izgledao je velianstveno poput kakva
konja. Ili jelena, odjednom je pomislio Ned, sjetivi se njegovih rogova.
Jesam li ikad bio nevrijedan, Ysabel?
Meu ruevinama je odjeknuo njezin zvonki smijeh.
Ysabel!
Ah, odvratila je. Je li mi to ovaj put ime?
ivotinja ga je ponudila prije no to je uginula. I druid je tako
rekao.
Onda ga prihvaam, dakako.
Vie nije zvuala kao da se zabavlja. Jo jedna promjena
raspoloenja, kao oblak ispred mjeseca.
Okrenula je glavu i oborila pogled na bijelog bika koji je u lokvi
vlastite krvi leao na pranjavoj ulici posutoj srebrnim svjetlom, a onda
je neto rekla, previe tihim glasom da bi Ned mogao uti to. Zatim je
opet podigla pogled i pogledala jednog pa drugog ovjeka.

I to sada slijedi? Moram vam obojici dati ime, je li u tome stvar?

A onda slijedi bitka? Jesmo li se zato vratili u ivot?
U glasu joj se sada osjeao izazov, gotovo bijes.
Evo zato nam on prije nije mogao rei kako se zove, apnula je
Kate.
Ned ju je ovaj put uhvatio za ruku, koja je ostala mirno leati u
njegovoj dok su zajedno gledali. Ned je znao da je nuno otii, i
nemogue.
ena se opet okrenula u njihovu smjeru, prema manjem ovjeku.
Mjeseina joj je obasjala lice.
Kako da te nazovem? upitala je.
Glas joj je opet izgubio blagost. Kontrolirala ga je, sve njih. Bila je
udljiva, zadirkivala ih je.
Da ti dam ime Becan, zato to si nizak? Ili da te opet nazovem
Morven, zato to si doao s mora?
Imao sam drugaije ime kad sam doao, tiho je odvratio.
Sjeam se.
Kad sam prvi put doao.
A ja... ja sam se zvao... dali ste mi ime Anwyll.
Podigla je glavu. Ljubljeni? Zar si to umilja? Da te moram tako
nazvati, jer sam to ve jedanput budalasto uinila?
Nije zapravo bijesna, pomislio je Ned, ali nije bio siguran u to.
Samo sam rekao da je tako bilo, neko davno i vie nego jedanput,
promrmljao je ovjek, ne spustivi glavu. Ne smijete misliti da sam to
zaboravio.
Kate Wenger ispustila je sitan uzvik pokraj Neda. Na zaravni se
nitko nije micao. Baklje su gorjele, dim je strujao na vjetru.
Vie nego jedanput, napokon se sloila ena. Tako imenovan, ili
ne. Prije oiljka i poslije. Kraj mora i od valova.
uvi ove rijei, skriven u tami, Ned Marriner pomislio je da e,
ako mu prije no to ostari i umre, neka ena kae ovakve rijei, ovakvim
glasom, moi rei da je proivio ivot koji je vrijedilo ivjeti.
ena nazvana Ysabel gledala je mukarca. Polako je zatresla
glavom.

Jedan od vas dvojice mora ime Anwyll ponovo zasluiti, zasigurno.

Ili moda nijedan. Ali ja te sada neu nazvati Donal: neu te nakon
toliko vremena opet nazvati strancem. Mali ovjee, mrav i sam,
odjeven u sivo, jo jedanput e se zvati Phelan. Moj vuk.
Sve su to keltska imena, apnula je Kate.
Znam, promrmljao je Ned.
Razmiljao je kako ime vuk odgovara tom ovjeku.
Mjesec se visoko digao, mnogo ranije no to je trebao. Ali to je
veeras uope bilo kako bi trebalo biti? Ned je spazio da se ena, koja
vie nije bila Melanie, okree prema drugom ovjeku.
Gwri zbog tvoje kose? upitala je, opet kao da zadirkuje. Allyn, ili
Keane, zgodan ovjek? Briant, zbog snage... Bi li ti htio jedno od tih
imena?
inilo se kao da ih isprobava, kao da iskuava ta imena na jeziku.
Kao da se igra s njima. Jednu dugu nogu izbacila je na stranu, ruka na
boku, nakrivljena glava, mjerei ga od glave do pete.
Imate razloga da se sjeate ovog posljednjeg imena, odgovorio je i
zabacio glavu, smijui se vlastitoj ali. Ned je pomislio da e se ona
opet razljutiti, ali prevario se. I ona se nasmijala. Shvatio je da je uope
ne razumije.
Dopustite mi da ga sada ubijem ovdje, rekao je, iroko
zamahnuvi rukom. Dopustite nam da odemo i da se borimo. Ovo je
veeras sveto mjesto.
Ned joj nije mogao vidjeti lice, ali po njezinu je glasu znao da se
smijei. Ah, i tako smo ti pronali ime, rekla je. Uzmi ga. Ti si
Cadell, uvijek si to i bio, ratnie moj.
Vuk i ratnik. Nastao je muk na mjestu gdje su stajali poput figura u
tablou. Ned je ugledao meteorit, vatrenu loptu, kako za sobom ostavlja
prugu, polako se sputajui tamnim zapadnim nebom, i nestaje.
Kao kakvo potrebito dijete, zamislio je elju.
Vrlo dobro. To je obavljeno. Hvala vam, moja gospo. Ako se sad
trebamo boriti, bi li netko bio tako dobar da mi ponudi ma?
To je ustro i bez okolianja rekao onaj mravi ovjek kojeg su sada
mogli zvati Phelan. Kad je to uo, Ned je progutao slinu, zbog otrine

njegova glasa. Ali previe je toga bilo ispod povrine tih rijei. Veer je
svakog asa mogla eksplodirati u crveno, elektrino nasilje.
Smjesta odlazi! vikao mu je unutarnji glas.
Ma? Naravno. Sa zadovoljstvom, rekao je ovjek s imenom
Cadell. Ne mogu ti rei s kakvim zadovoljstvom. Zastao je, a onda
gotovo ozbiljnim glasom dodao: Jasno ti je da u te ubiti.
Jasno mi je da e pokuati.
Netko je koraknuo naprijed mala prilika u bijeloj halji, shvatio je
Ned drei isukani ma na dlanovima kao jo jednu rtvu. Kamenu
zdjelu bio je dodao nekome drugom. inilo se kao da je ovo ekao, kao
da je znao da e ovo doi. A moda je doista i znao. Phelan je stupio
naprijed da ga uzme i pone.
Ali u tom trenutku, taj vrlo dugi ples na zaravni sa svom svojom
mukom i slavom promijenio se. Proi e jo neko vrijeme prije no to
Ned Marriner shvati to se dogodilo, a jo i dulje prije no to shvati
zato, a u tom e trenutku ve biti gotovo prekasno.
Ne, rekla je Ysabel.
Phelan se zaustavio, s rukom ispruenom prema drku ponuenog
maa. Nije ga dodirnuo. Oba su je mukarca pogledala.
Neete se boriti, tiho im je rekla. Ne ovaj put. I ne s vojskom
koju si okupio. To me ne zadovoljava.
Moram ga ubiti, ljubavi, rekao joj je Cadell. U njegovim se
rijeima osjeala hitnja. Ponovo je proao rukom kroz kosu. Sada kad
ste s nama, to me pritiska kao sudbina, ili kao enja.
Onda ovladaj njome, ako si mukarac, odgovorila mu je bez
okolianja.
Trznuo je rukom unatrag, kao da su ga njezine rijei oinule po licu.
Moja gospo, mi smo se vratili u ivot da se borimo za vas, tiho je
rekao Phelan. Uvijek je tako. To je ono to mi jesmo.
Ovaj put okrenula se njemu. Ned ju je opet mogao vidjeti, i bijes u
njoj.
Vratili ste se u ivot da biste me zavrijedili jedan vie od drugoga
u mojim oima! Hoe li to poricati? Hoe li to dovesti u pitanje?
Zavrtio je glavom. Znate da neu.

Ponovo je nastao muk. Ned je znao da je sada trenutak da se krene.

Da je taj trenutak ve proao. Nije elio umrijeti na ovom mjestu.
Zatim je zauo enin glas: Imam jo jedan test, test ljubavi i
zavreivanja. Test... enje. Kod ove posljednje rijei dobacila je
pogled veem ovjeku, a onda ga opet skrenula natrag. Reci mi, kako ti
ezne za mnom, moj vue?
Ve sam vam rekao, odgovorio je.
Ha! Sluajte Rimljanina! Ja u vam to rei onoliko puta koliko mi
elite uti glas, povikao je onaj po imenu Cadell. Na narod va i
moj! ne istiskuje rijei poput krca koji vadi kovanice iz svoga
skrivenog blaga.
Rimljanin! Va i moj narod. Sve su to dijelovi zagonetke, pomislio
je Ned. Ako pozivi dovoljno dugo da je stigne rijeiti.
Ysabel je pogledala Cadella, a onda i manjeg ovjeka. Ovaj put nije
se nasmijeila. ini se kao da ona neto eka, pomislio je Ned, kao da
oekuje neto novo, zbog svega to je upravo reeno.
I dolo je. Gledajui drugog ovjeka preko nje, Phelan je iznenada
progovorio ledenim glasom: Jesi li rekao rijei? Znam ja tvoje rijei.
Pamtim neke od njih. Pamti li ih ti? Sjea li se moda ovih: Ubijte ih
sve. Bog e prepoznati svoje.
Zaustavio se, pustio da mu glas izblijedi i odluta poput dima. A
onda je tiho dodao: Blaga, je li? Reci nam svima, o kakvom
nagomilanom blagu govori? O mrtvim enama i dojenadi? O
pougljenjenu mesu? O pocrnjelim kostima? Jesi li moda mislio na takvo
blago?
Ned je zauo Kate kako promuklo ape: Oh, Boe!
Nije shvatio. Nije imao vremena da pita.
Suoen ak i s ovime, vei ovjek se smijeio zlatan, prekrasan,
neuzdrman gnjevom. Ned je odjednom i u njemu ugledao vuka.
U obojici, pomislio je.
Jadni mali ovjee, podrugljivo je rekao Cadell. Taj sam put ja
pobijedio, zar ne? Doista mislim da je tako. Neugodno sjeanje?
Ne moe pobjei? Zarobljen meu zidovima? S onima koji su ti
tako budalasto povjerovali? Ali ja nikad nisam izgovorio te rijei. Ti to

dobro zna.
Postupio si u skladu s njima. Ubio si zbog njih.
Razraeno odglumivi saaljenje, drugi je ovjek polako zatresao
glavom i zakoraio naprijed. Hoe li me koriti hoe li to uiniti
zbog tih smrti? Hoe li, Marije? Za ene i djecu? To e uiniti ovdje?
Na mjestu gdje se to dogodilo?
Kad je uo spomen tog imena, Ned je napokon shvatio.
Zbog onoga to mu je Melanie rekla u podnoju planine. Kad mu je
u podnoju Sainte-Victoirea priala o Pourrieresu i o bitki koja je
promijenila svijet. O zasjedi iza Kelta, o opskrbnom logoru, njihovim
obiteljima, enama, djeci...
Dvije stotine tisua tijela u raspadanju. Svijet premazan crvenilom.
Ja nisam dobar ovjek.
Obojica su vukovi. Neda je ponovo obuzela munina. Sinulo mu je
da bi ova dvojica svojim ratom mogli zapaliti itav svijet. Da su to ve
uinili.
Ali jo je oblikovao misao kad je Ysabel s iznenadnim strahom
rekla: Nee biti ni maeva ni armija. Nee biti tako. Posluajte moju
volju. Sluajte me paljivo jer u ovo rei samo jedanput. Otii u
odavde. Vi se ovdje neete meusobno boriti. Cadell, kad se svete vatre
ugase, otpustit e druidov duh na poinak. Vraena sam u ivot.
Nemaju vie ovdje to traiti. Obeaj mi sada da e ih otpustiti.
Zabuljila se u njega.
Otpustit u ih, rekao je nakon stanke.
I vie nee mijenjati oblike da me trai. Zakuni se!
Kunem se. Ali kako to mislite, traiti?
I Ned si je postavio to pitanje.
ena je skrenula pogled s Cadella na drugog ovjeka. Kad doe
jutro tek u zoru i ni trenutak prije vas ete me dvojica poeti traiti.
Phelan se bez rijei zabuljio u nju.
Nastavila je: Nazovite to misijom. Pretvarajte se da ste asni i
galantni ljudi, neokaljani grijesima. Tko me prvi nae, dokazat e mi
svoju vrijednost. Skrivat u se i neete me lako nai. Vjerujte mi to. Ne

elim da me se nae lako, niti da me se samo tako uzme. Zastala je.

Imate tri dana.
A ako... ako ne uspijemo? upitao je Phelan tihim glasom.
Onda se obraunajte jedan s drugim kako god elite, to vie nee
biti vano. Ako me ne pronaete, obojica ete me iznevjeriti. Pokazat
ete da vam nije stalo do mene.
Zastala je i pogledala jednog pa drugog, a onda je dodala, jo
jedanput promijenivi ton: Vie bih voljela da me naete.
U glasu joj se prvi put osjea nesigurnost, pomislio je Ned. Gore
gdje su gorjele baklje, nastao je muk.
Ovo je... vi nam nudite djeju igru, moja gospo, rekao je Cadell
tjeskobnim glasom. Moram ga ubiti.
Mislila sam da voli djeje igre. Tek to se pojavio, nagovjetaj
ranjivosti joj je nestao iz glasa. I zabranjujem ti da ga sada ubije. To je
moja volja. A i ovo: onaj tko me prvi pronae smije rtvovati onoga tko
ne uspije. S mojim doputenjem. I po mojoj elji.
Boe dragi, pomislio je Ned. Po mojoj elji. Zakunite se na ovo, na
sve ovo, pa u otii.
Tek ste doli, odvratio je Phelan jedva ujnim glasom. Zar u vas
tako brzo izgubiti?
Nai me, hladno mu je odgovorila, pa me zadri, ako ti to toliko
znai. Ili odlutaj kako bi izradio jo jedan reljef. Kamen umjesto mesa,
ako tako eli. Ali zakunite mi se sada, obojica. Imate tri dana. Naite
me. Gubitnik e zbog svog neuspjeha biti rtvovan.
Opet se okrenula Cadellu. Prihvaa li igru?
Tako je okrutna, pomislio je Ned. Visoka, grimizna poput vatre i
strano hladna. Osjetio se malim i nedostojnim, kao dijete koje slua
razgovor odraslih. A sve je to doista i bio, na gotovo svaki nain koji se
rauna.
uo je dvojicu mukaraca kako joj se zaklinju, prvo jedan pa onda
drugi.
Ned, moramo ii, apnula mu je Kate. Prije no to ona ode a oni
ponu pretraivati okolicu.
To je bila istina.

Nikad je vie neu vidjeti, pomislio je.

Moram je spasiti, apnuo je, ponavljajui se. im je izrekao te
rijei, ponovo se osjetio glup. Moram. to su njegove potrebe u cijeloj
ovoj prii?
Melanie? Pokuat emo. Smislit emo nain. Ali ne ovdje. Hodi,
Ned!
Kate ga je povukla akom koja je jo uvijek leala u njegovoj.
Poao je za njom, pa su napustili ruevine i enu ije mu se ime sada
zauvijek nastanilo u glavi, kao da mu ga pjevui onaj neuhvatljivi,
promjenjivi glas. ak i tada, te prve noi, znao je da ga to ime vie nikad
nee napustiti.
Nije bilo teko, ustanovili su, oduljati se natrag na sjever livadom
iza zida. Phelan je imao pravo.
Dok su trali prema ljunanoj stazi, nebo je postajalo sve svjetlije.
Kad su izali kroz eljezna vrata ograde, opet ih je obasjavao vedar i
lijep dan kasnog proljea.
Puhao je vjetar, a sunce je bilo pred njima, na zapadu, kao da je
ekalo njihov dolazak. Kombi je bio tu, jedini auto na parkiralitu. Ned
se zabuljio u njega. Izgledao mu je kao nekakav tu i neshvatljiv objekt.
Priao mu je. Na suvozaevu sjedalu leala je Melaniena torba. Bio
je to teko shvatljiv i zaudan prizor. Prije samo nekoliko trenutaka
gledali su maeve, rtvenu sjekiru i bika kako prevaljuje put izmeu
svetih vatri, a onda lei u lokvi vlastite krvi.
Kako se Renaultov kombi uklapa u taj svijet? Kako je mogue da
Melanie nije ovdje? Kad je pomislio na to, obuzela ga je velika
nesigurnost. I strah.
Ni jedno od njih nije znalo voziti, a kombi je bio zakljuan. Morat e
otii pjeice. Ned je zauo buku prometa u podnoju i prodoran pisak
jedne automobilske trube. I to je neshvatljivo udno. Kate ga je ponovo
povukla, pa su krenuli dolje.
Kretao se s naporom. Premda ga je Kate vukla za ruku, noge kao da
su mu oteale. Znao je to eli. elio se vratiti u onu izgubljenu
mjeseinu iza njihovih leda. Naite me, bila im je rekla.
Ysabel.

DRUGI DIO

POGLAVLJE X

Na povratku u Aix, Ned je poeo plakati. Dok su se pribliavali

gradu, usred buke i kaosa prometa, obuzeo ga je onaj zakanjeli osjeaj
strave koji ovjeka spopadne nakon proivljene none more. Jedva je
hodao. Htio je stati negdje uz cestu, sjesti na klupu, bilo to. Nije mogao
prestati misliti na to da je Melanie nestala. Samo tako. Da je oteta. A to
da kae ocu i ostalima? Kako se takvo to uope moe ispriati?
Kate nije nita rekla, to je bio blagoslov.
Kad su stigli do obilaznice, Ned je krajikom oka spazio da ona
opet gricka usnicu i zuri ravno preda se. Pomislio je na nju i na ono to
se gotovo dogodilo. Samo treptaj oka jedva malo vie od toga dijelio
ju je od onoga to se dogodilo s Melanie. Ve se poela udaljavati od
njega i krenula prema ruevinama. A onda bi ona pola onom stazom
meu beltanskim vatrama.
Ona je premlada, bio je rekao Phelan ovjek kojeg su poznavali.
To ne bi nita promijenilo. Osim toga, u danima kad je ova pria,
ini se, poela, petnaest godina nije ba bila mlada dob. Ljudi su s
petnaest godina ve bili u braku i imali djecu. Neko se bre odrastalo.
Da sam imao Gregov telefonski broj u mobitelu, pomislio je Ned, pa
da se Melanie nije dovezla kombijem umjesto njega, Kate Wenger sada
ne bi hodala pokraj mene.
Od takvih misli nema nikakve koristi.
Nebo nad njima jo uvijek je bilo obasjano svjetlou kasnog
popodneva. Mistral je gotovo prestao, sunce je lealo nisko nad
obzorom. Vozila se zujala i brujala, a mopedi su fijukali izmeu njih.
Ned je pogledao na sat. Sedam i petnaest. U Entremontu je ve bila
no. Kako da se to objasni?
Preli su obilaznicu na zelenom svjetlu, a onda su stali i pogledali
se. Kate je imala nateene oi.

to da radimo? upitala ga je dok su stajali na ploniku, okrueni

ljudima koji su odlazili na mjesta kamo su trebali otii, gdje god da su
njihovi ivoti zahtijevali od njih da budu.
Nije ga oslovila s ljepotane. Ned je znao je da to vie nee uiniti.
A znao je i zato ga je tako oslovljavala prije: zato to ju je Beltane
preplavio poput plime. U trenutku kad su se sastali pred Czanneovim
ateljeom, ona se ve poela preobraavati u nekoga drugog. Jo i prije
toga.
A onda se pojavila Melanie. Pa zatim Ysabel.
Zatrubila je jedna automobilska truba, a druga joj je bijesno
odgovorila. Ned je spazio da je na mjestu pokraj kojeg su upravo proli
nastao prometni zastoj; obilaznica je bila zaepljena, pretrpana
automobilima koji nisu mogli odluiti koji je trak najbri. Tri autobusa
stajala su jedan za drugim na traku za autobuse i taksije. Skuteri su
opasno jurili unutra i van. ivot u dvadeset prvom stoljeu.
Ne znam, odgovorio joj je. Ali moram rei tati.
Kimnula je glavom. Tako sam i mislila. Ako eli, idem s tobom.
Hou rei, on e... lake e nam povjerovati ako smo dvoje, zar ne?
Ned je pomislio istu stvar.
Jesi li sigurna? Je li to u redu? Bio bih ti zahvalan... Odmahnula je
glavom. Nita nije u redu, ali neu te sad ostaviti. Dvoje to moe lake
obaviti.
To je bilo tono. A to ga je podsjetilo na neto. A troje jo lake,
rekao je i izvukao mobitel. Ukljuio ga je, pozvao zaslon memorije,
odskrolao do jednog telefonskog broja i pritisnuo automatski poziv.
Samo jedan signal. Ned? to se dogodilo?
Ned je oekivao da e ona znati da se neto dogodilo. Inae je ne bi
nazvao.
Nakaljao se. Neto loe, odgovorio je, jedva kontrolirajui glas.
Trebam... Biste li mogli doi u vilu? Nemam pojma to da radim.
Teta Kim imala je vrlo smirujui glas. Naravno da mogu. Jesi li ti
sad tamo?
U Aixu sam. Vraam se pjeice kui. S Kate, djevojkom koju sam
ovdje upoznao.

A odakle se vraa?
Iz Entremonta.
Nastao je tajac. Oh, Ned! rekla je. U redu, ja se nalazim na
jednom mjestu zapadno od grada, ali nisam daleko. Nee mi dugo
trebati.
Hvala vam. Doista.
Samo se ti vrati kui. To je zadnja kua na onoj cesti? Kamo sam
te bila dovezla?
Aha. Vila Sans Souci. Melanie je stavila... tamo su kanadske
zastavice. Na malim putokazima.
Smjesta kreem.
Ned je prekinuo vezu. Kate je s iekivanjem buljila u njega. To je
bila moja teta, objasnio joj je. Trepnula je. Zato to?
Ona je... bila ovdje, ve je radila takve stvari, nezgrapno je
odgovorio.
Kate je promijenila izraz lica. ali se? I ti si to znao? Mislim, kad
smo bili u katedrali?
Odmahnuo je glavom. Sreo sam je prvi put u ivotu prije dva dana.
Vidjeli smo... naletjeli smo na onog velikog tipa. Cadella. Onoga koji je
ubio bika.
Kate se ugrizla za usnicu. To mi nisi rekao.
Znam. To je zamrena porodina pria. Nisam ti je htio poeti
pripovijedati pokraj autoputa. A ti si bila... u prilino udnom
raspoloenju, zna.
Zacrvenjela se. To nisam bila ja, odvratila je.
Znam.
Hou rei, bila sam ja, ali ja nikad ne bih...
Znam.
Malo se nasmijeila, prvi put otkako su sili u grad. Za jednog
frajera, ti si umilja da mnogo toga zna.
Ned joj je pokuao uzvratiti osmijeh, ali to mu nije posve polo za
rukom. To nije tono, rekao je.
Polako je kimnula glavom. No dobro. Ali, to s tvojom tetom, to je
dobra vijest, zar ne? Hou rei, ona e znati to da radimo, zar ne?

Sigurno, odgovorio je.

Ali pomislio je: Moda.
Ned uope nije bio siguran da se ita moe uiniti. Zapitao se o
Melanienoj obitelji. Nita nije znao o njima. Zamislio je razgovor.
Dobar dan. Nazvao sam kako bih vas obavijestio da vam je ki
nestala. Preobrazila se u jednu enu koja je ivjela prije vie od dvije
tisue godina. Sad je crvenokosa. I via.
Duboko je uzdahnuo, a onda su krenuli dalje, skrenuli nalijevo i
proli pokraj mjesta gdje promet na obilaznici poinje i zavrava, kao da
plivaju protiv struje kroz vrijeme.

Vrijeme je naglo stalo, a sadanjost ih sustigla kad su doli do

obronka koji vodi do vile. Ned je primijetio da meu drveem hoda sve
sporijim korakom, a razlog nije bio umor. Bila je to nevoljkost i otpor,
djetinjasta elja da ovo meustanje nakon to mu se neto dogodilo, ali
prije no to je o tom dogaaju ikome ita rekao i time ga uinio stvarnim
dogaajem s posljedicama potraje zauvijek.
Rekao je sebi da je to neodgovoran, pa ak i kukaviki osjeaj. Ne
mogu ni poeti poduzimati neto u vezi s Melanie dok im ne ispria to
se dogodilo. A znao je koliko e mu grozno teko biti ispriati tu priu.
Kate je opet utjela, ali bila je pokraj njega. Ned je pogledao prema
obrasloj livadi s desne strane. Ondje nije bilo niega osim leptira, pela i
ptijeg pjeva. Divlja trava, djetelina, nekoliko makova i nekakvi
jarkouti cvjetovi u grmlju na rubu ume.
Na vratima imanja ponovo je poeo oklijevati, prsti su mu lebdjeli
nad kutijom sa ifrom za otvaranje.
Moda bismo ovdje mogli priekati tvoju tetu? predloila mu je
Kate.
Iskreno reeno, Ned se nadao da e ih teta Kim moda doekati u
podnoju i odvesti ih do vile. Mogao bi sve ovo svaliti na nju. Vi imate
iskustva s tim stvarima? Vi im recite.
Pogledao je Kate. Sama se bila ponudila da mu pomogne, premda

uope nije poznavala Melanie, a ni njegova oca i ostale. Poznavala je

Neda samo etiri dana, a ipak je bila uz njega.
Ukucao je ifru i vrata su se otvorila. Zatim je jo jedanput ukucao
ifru da ih zatvori, pa su uli na imanje. Vrijeme se ponovo pomaknulo.
Njegov otac sjedio je za malim stolom na terasi, a pred njim je
leala visoka aa s piem. Steve je u hladnoj vodi bazena plivao goredolje. Ned nije vidio Grega. Dvorina su vrata zveknula, kao i uvijek
kad bi se otvorila. Zauvi taj zvuk, otac se okrenuo na stolcu i
domahnuo mu.
Bok! doviknuo mu je Steve, ne prekidajui plivanje.
Doao si pjeice? doviknuo mu je otac. Nazovi Melanie i reci
joj. Otila je po tebe!
A gdje je bio Greg? upitao je Ned, hodajui preko tratine. Kate ga
je slijedila.
Zaspao je kad smo se vratili iz opatije. Kad si ti nazvao, ostali su
mu se ba spremali uiniti neku psinu. Mislim da si ga spasio. Zato si
nazvao ako si se namjeravao vratiti pjeice? I koga si nam to doveo?
Nasmijeio se Kate.
Neda je odjednom obuzeo snaan osjeaj da je ovo posljednji
trenutak mira koji e njegov otac ovdje doivjeti. Bila je to vrlo
neugodna misao: pomisao na stranu nedunost ljudi prije no to uju
vijest koja bi im mogla upropastiti ivot. Zvono na ulaznim vratima,
policajac na trijemu, naveer na kii, s vijestima o prometnoj nesrei...
Nije bio siguran zato je to pomislio.
Ovo je Kate Wenger, rekao je ocu. Kate, ovo je moj tata, Edward
Marriner.
Zdravo, Kate, rekao je Nedov otac. Ned nam je priao o tebi. Ti
si ona cura koja prodaje referate za sitan novac? Nasmijeio se.
Dobar dan, gospodine. Ne, obino ih ne prodajem.
Ned, reci Veri neka postavi jo jedan tanjur za veeru. Kate nam se
moe pridruiti.
Rei u joj, odgovorio je Ned i uzdahnuo. Ali prvo ti moram
neto rei. Neto se dogodilo.
Osjeao se grozno. Pobojao se da e opet zaplakati.

Oev izraz lica promijenio se, ali ne na lo nain. Pogledao je prvo

Neda a onda Kate. Sjednite, oboje. Recite mi.
Sjeli su. Ned je nekoliko puta duboko udahnuo da se smiri. Steve je
jo uvijek plivao. Voda u bazenu mora da je ledena. Jedna crno-bijela
ptica iznenada je uzletjela s travnjaka i poletjela prema stablima pokraj
grmova lavande.
Rije je o Melanie, rekao je Ned.
Oh, Boe! odvratio je Nedov otac. Kombi? Ned...?
Nije kombi! Nazvao bih te. Ned je primijetio da Kate opet gricka
usnicu.
to se onda dogodilo? Gdje je Melanie? Ned, reci mi!
Nestala je, tata.
Melanie? Ne bi nas ona ostavila ni u sto godina.
Ali moda bi u dvije tisue, pomislio je Ned.
Je li ovo jo jedna od onih njezinih ala? dodao je otac. Ili tvojih?
Isuse, Ned, prestar sam za...
Nije to ala, gospodine, umijeala se Kate. Dogodilo se neto...
to je jako, jako teko objasniti.
Rekla je to ozbiljnim i napetim glasom, nimalo nalik na osobu koja
je sklona praktinim alama. Nedov ju je otac pogledao, a onda je opet
skrenuo pogled na sina.
Sad me poinjete plaiti.
I ja sam uplaen, odvratio je Ned, a ne znam odakle da ponem.
To mi ba ne pomae.
Ned je jo jednom uzdahnuo, kao ovjek koji se sprema skoiti u
bazen s najvie odskone daske. Pala mu je na pamet jedna ideja, pa ju
je slijedio prije no to se stigne predomisliti.
Tata... zna li ti to je teta Kim rekla mami prije no to je otila? Je
li ti mama ikad priala o tome?
Nikad ni na kome nije vidio tako zapanjen izraz lica, a kamoli na
svom ocu.
Teta Kim? ponovio je Edward Marriner, ne shvaajui.
Kimberly?
Ned je kimnuo glavom. Je li ti mama ita rekla o tome?

Isuse, Ned, kakve to sad veze...

Molim te, tata. Je li ti rekla?
Rekla mi je vrlo malo, napokon je odgovorio Edward Marriner.
Sve se to dogodilo prije no to smo se mi upoznali. Gotovo to nikad
nije spominjala, a ni svoju sestru.
To mi je poznato, tiho je rekao Ned. Ja sam te jedanput ili dvaput
ispitivao o tome, sjea se?
Otac je kimnuo glavom. Znam da je rije bila o nekoj nadnaravnoj
prii. Mistinoj. Vrlo... Sklopio je ake na stolu. Vrlo u stilu New
Agea, pretpostavljam. Stvari o keltskim korijenima koje se tvojoj majci
nikad nisu sviale i u koje nikad nije vjerovala.
A onda se teta Kim odselila?
Aha. Tvoja baka ostala je u vezi s njom. Tvoja majka nije joj ak
ni doputala da spomene Kimberly. Bila je bijesna, povrijeena. Jo
uvijek ne razumijem cijelu priu, ali naviknuo sam se da nita ne pitam.
Zabuljio se u Neda. Je li tvoja teta umijeana u ovo, Ned? to god to
bilo?
Na neki nain. Mogu li... smijem li ti prvo postaviti jo jedno
pitanje?
Otac je iskrivio usta. Ionako e me pitati, zar ne?
Jesi li ti... mrzi li ti te New Age prie koliko i mama?
Edward Marriner na trenutak je zautio a onda uzdahnuo. Ne
vjerujem da itko od nas zna kako ovaj svijet funkcionira. Hajde sad, reci
mi to se dogodilo!
Ned je osjetio da mu se oi opet pune suzama. Obrisao ih je. To je
dobro, tata, rekao je. Hvala ti. Nisam oekivao...
Njegov je otac ekao. Steve je jo uvijek plivao, pa ih nije mogao
uti. U posljednja tri dana, rekao je Ned, Kate i ja nabasali smo na
neto strano udno.
Gdje? upitao ga je otac.
Sve je poelo u katedrali. U krstionici i klaustru.
Oeve plave oi sada su ga netremice gledale. Na mjestu kamo si
mene poslao?
Da. Ned je odluio riskirati. Jesi li ti tamo togod osjetio?

Opet utnja. Ostavimo to zasad po strani. Priaj dalje! Tata je

naviknut na to da izdaje zapovijedi, pomislio je Ned, ali on to ne ini na
lo nain. To ga je gotovo utjeilo.
Pogledao je Kate. Tamo smo upoznali, pretpostavljam da je to
prava rije, upoznali smo jednog ovjeka, a poslije i neke druge ljude
koji... koji, ini se, nisu iz naeg vremena. Kao, oni su iz prolosti? I to
je... mislim da je to keltska pria.
Misli?
Sigurni smo, odgovorila je Kate. Znamo da je tako. Samo smo
jako nesigurni da nam ljudi nee povjerovati jer je to strana i jako
udna pria. Ali, danas je, no, veer uoi prvi svibnja. Zastala je.
To mi je sluajno poznato, odvratio je Edward Marriner nakon
stanke i pogledao sina. Mi smo neko odlazili na piknike, dok je tvoja
baka jo bila iva.
Sjeam se. A veeras je bila... veeras jest vrlo mona veer. Za
Kelte.
Isuse, Ned! Nedov otac zavrtio je glavom. to mi to pokuava
rei?
Kate i ja otili smo danas popodne na jednu ovdanju ruevinu,
zvanu Entremont.
To je moja krivnja, dodala je Kate. Ned nije elio ii.
elio sam. Ali teta Kim rekla mi je da...
Ti si me pokuao nagovoriti da ne idemo.
Ali ipak sam poao s tobom.
Stani malo, prekinuo ga je Edward Marriner. Teta Kim ti je
rekla...?
Ned je zatvorio oi. Nije to namjeravao tako uiniti. Ali ako postoji
dobar nain da se ovo uini, on ga posve sigurno nije znao.
Znam. Mama e nas sve pobiti. Ili e se razbjesnjeti i poeti
pljuvati. Teta Kim kae da bi mama neko poela pljuvati kad bi se
razbjesnjela.
Ned. Molim te. Pokuaj biti to jasniji. Smjesta.
Ned je kimnuo glavom. Teta Kim nazvala me je prije dva dana, kad
smo izali iz onog restorana. Poslije one moje glavobolje pokraj planine.

Nekako je shvatila da sam doao u doticaj s nekim stvarima koje ona

poznaje.
Nazvala te? Tvoja teta nazvala te je telefonom?
Isti onaj pogled nevjerice koji bi trebao biti smijean.
Da. Na kolnom prilazu restorana, sjea se? Ve je tada bila ovdje.
Doputovala je zrakoplovom jer je shvatila da se sa mnom neto dogaa.
Ona je to znala, tata.
Doputovala je zrakoplovom?
Iz Engleske. Tamo ivi. S tetkom Daveom.
Nedov je otac uzdahnuo. To zapravo znam. I ona...?
Sastali smo se te veeri. Kad sam ti rekao da u se proetati?
Isuse, Ned! rekao mu je otac po trei put.
Nedu se jo uvijek inilo da bi mogao zaplakati. Tata, doista je
sjajna. Pokuala mi je pomoi. Objasniti mi to se sa mnom dogaa. Da
je ta stvar u njezinoj i maminoj porodici. I upozorila me je da ne odlazim
nikamo gdje bih se mogao spetljati... s tim tipovima. Ali ja sam ipak
otiao.
Ja sam ga na to nagovorila, ponovo je rekla Kate. A onda smo
zaglavili, pa smo morali pozvati pomo.
Ali po nas je trebao doi Greg.
A da Melanie nije dola, ja bih se pretvorila ... u nekoga drugog.
Ned je shvatio da Kate plae. Gledao je oca kako pokuava
provariti novosti.
Zato ti? tiho ju je upitao Edward Marriner.
Zato to to mora... biti ena. Oba mukarca bila su tamo, zazvali su
je. Trebali su Ysabel. A ja sam se trebala pretvoriti u nju... ve sam se
poela preobraavati. A onda je dola Melanie, jer smo je nazvali.
Edward Marriner bez rijei je podigao salvetu sa stola i dodao je
Kate, a ona je obrisala oi i ispuhnula u nju nos.
Ysabel. To ime, izgovoreno na terasi, zvuk zvona u toj rijei. Ned ju
je jo uvijek mogao vidjeti. Mogao je vidjeti Melanie kako se mijenja,
hodajui meu vatrama.
Uto su zauli kako jedan auto mijenja brzinu na strmom dijelu ceste.
Nedov otac hitro se okrenuo. Ned je spazio da mu se u oima budi

nada: duboka elja u srcu da to dolazi Melanie s kombijem, da je sve

ovo neka zamrena praktina ala zbog koje e otro kazniti svoje jedino
dijete.
Ned je skrenuo pogled prema cesti i ugledao crveni Peugeot.
To je teta Kim, objasnio je. Pozvao sam je da doe. Trebat emo
je, tata.
Nedov otac naglo je ustao, prevrnuvi usput stolac, i zabuljio se u
auto koji je uao kroz otvorena dvorina vrata. Gledali su ga kako se
zaustavlja na ljunku najblieg mjesta za parkiranje. Zatim se motor
ugasio.
Iz auta je izala jedna ena i pogledala prema njima preko travnjaka.
Srednje visine, mrava. Bijele kose. Nosila je dugu plavo-bijelu
haljinu s cvjetnim uzorkom i plavu bluzu preko nje, a u jednoj je ruci
drala svijetli slamnati eir. Kad je zatvorila vrata automobila, zauo se
rezak zvuk u tiini.
Ned joj je mahnuo rukom. Skinula je sunane naoale i brzim
korakom krenula prema njima preko travnjaka. Hoda isto kao mama,
pomislio je Ned.
Edward Marriner gledao ju je kako se uspinje kamenim stubama.
Nakaljao se.
Kimberly Ford? rekao joj je vrlo smirenim glasom s obzirom na
okolnosti. Drago mi je. Ned i njegova prijateljica... pokuali su mi
objasniti to se dogaa. Hvala vam to ste doli. Vjerojatno vam je jasno
to e vaa sestra uiniti svima nama.
Ispruio je ruku, ali teta Kim nije se obazrela na nju. Odloila je
eir na stol, prila mu i uhvatila ga u dug i vrst zagrljaj.
Zatim se odmaknula i pogledala ga. Edward Marriner, pojma
nemam zato vam moja sestra doputa da nosite te smijene brkove.
Jako mi je drago to sam vas upoznala. ao mi je to je do toga dolo u
ovakvim okolnostima.
Koraknula je unatrag sa sjajnim oima. Sad je i ona plakala.
Izgleda da se to pretvara u pravu epidemiju.
Nedov otac ponovo se nakaljao i dodao joj jo jednu salvetu sa
stola. Kim ju je uzela i obrisala oi, a zatim je skrenula pogled na drugu

stranu: Kate?
Kate je kimnula glavom. Zdravo, odgovorila je slabanim glasom.
Zdravo i tebi, duo. Jesi li dobro?
Valjda, na neki nain. Zapravo nisam. Ba smo govorili...
pokuavali smo rei... da bi se to dogodilo meni da Melanie nije dola.
Kimberly je podigla ruku.
Molim te, stani! Ne znam o tome dovoljno. A sigurna sam da
Nedov otac zna jo manje. Vratite se na poetak, ponite od katedrale,
ispriajte nam sve to se dogodilo. Ima i majinu odrjeitost, pomislio
je Ned. Sjela je na stolac.
Edward Marriner sjeo je nasuprot njoj i bacio znakovit pogled prema
bazenu u kojem je Steve jo uvijek plivao. Kimberly je pogledala bazen,
a onda se okrenula Nedu. Melanie se preobrazila u nekoga drugog? Je
li u tome stvar?
Ned je kimnuo glavom. Obojica su bili tamo. I onaj kojeg smo Kate
i ja vidjeli, a i onaj kojeg smo vi i ja sreli kod kule.
Teta Kim zatvorila je oi. K vragu!
ao mi je, snudeno je odvratio Ned. Znam da ste mi rekli da to
ne inim... ak nam je i Phelan to rekao.
Zabuljila se u njega.
To je onaj tip kojeg smo Kate i ja sreli prvog.
On sada ima ime?
Ned je kimnuo glavom. Sve mu je to vrlo teko padalo, sjediti ovdje
iznad bazena i nositi u glavi slike onih baklji u parovima, zaklanog bika i
visoko podignute kamene zdjele ispunjene krvlju. A onaj drugi zove se
Cadell. Melanie im je dala imena, nakon to je...
Teta Kim opet je podigla ruku kao kakav prometni policajac.
Skrenula je pogled prema bazenu, a onda pogledala Nedova oca.
Morate se vratiti jo malo unatrag. Ali ja mislim da bi svi to trebali
uti, dodala je, pokazujui prema Steveu. Ako je Melanie doista
nestala, ne moete to tajiti pred njim.
Je li doista nestala? upitao je Edward Marriner. Hou rei, to je
tako...
Kim je kimnula glavom. U svakom sluaju, preobrazila se. Ne bi to

izmislili.
Nedov otac polako je uzdahnuo, pokuavajui to shvatiti. Onda
moramo pozvati i Grega, napokon je rekao. Morat emo ga probuditi.
Idem ja, odvratio je Ned, traei ispriku da se pokrene.
Otiao je u kuu. Verakuharica mu se nasmijeila. Primijetio je daje
skupila neke stabljike cvijea i lia i stavila ih iznad kuhinjskog
sudopera, ali ne u vazu nego na policu.
Opazivi njegov pogled, malo se zarumenjela.
Nemoj rei Veri, zamolila ga je na francuskom i stavila prst na
usta. Ruga mi se.
Kakvo je to cvijee?
Oskorue. Da zatite kuu. Noas je posebna no, vrlo posebna.
Ned se zabuljio u nju. Nita nije rekao, samo je otiao na kat
probuditi Grega. Na pleima je osjeao teret, teret stoljea.

Zaudo, Steve je bio taj koji je navalio da obavijeste policiju.

Gotovo je vikao. Nakon to su Ned i Kate zavrili priu, Greg je
oprezno utio, moda jo napola spavajui, a moda i ne. Gledao je tetu
Kim i Nedova oca, ekajui da vidi to e oni rei.
Ne smiju ubiti jedan drugoga? upitala je Kim.
Ned je odmahnuo glavom. Tako im je rekla. Ne dok je trae.
Dala im je rok da je nau, dodala je Kate. Tri dana.
To se moglo i oekivati, odvratila je teta Kim. Ali ini se da ona
sada neto radi drukije. Izgleda da bi se u normalnim okolnostima borili
za nju.
Moda i ne bi, s oklijevanjem je odgovorila Kate. ini se da ona
katkad samo... odabere jednog, a nakon toga pone rat. Moda iz
osvete? Svi su se zabuljili u nju, a ona se zacrvenjela i pogledala
Kimberly. Ali ovaj je put bilo drukije. Mislim da je to obojicu
iznenadilo.
Pa, ako je ovaj put drukije, to to onda znai? upitao je Edward
Marriner.
Nisam sigurna, priznala je teta Kim.

Pa to da onda radimo? upitao je Greg.

Zna ti dobro to da sada radimo! Nije ovo jebeni Scooby Doo!
Steve je bijesno pogledao oko stola. Za Boga miloga, nazovimo
policiju! Melanie je oteta, a mi nismo detektivi!
Melanie nije oteta nego preobraena, mirno ga je ispravila Kim.
Steven, Steve, andarmi ne bi znali to da s tim ponu.
A mi znamo? odvratio je Steve, podiui glas. Hou rei, ako
sam dobro shvatio, Ned i njegova prijateljica vidjeli su neki ludi kult,
neke pogane, wiccance ili tako neto, kako izvode neki obred, a Melanie
je ugrabljena kad je ula i prekinula ih. Pogledao je Neda. Priznaj!
Moda nisi dobro vidio to se zapravo dogodilo. Sam si rekao da su
tamo bile vatre i dim.
Volio bih da je tako, odvratio je Ned. Osjeao se jadno. Steve,
doista bih volio. Ali previe se toga dogodilo. Hou rei, kad smo teta
Kim i ja vidjeli tog tipa Cadella imao je jelenje rogove na glavi, a
poslije se preobrazio u sovu.
Steve se zabuljio u njega.
A Melanie nije nestala, dodao je Ned trenutak poslije. Vidio sam
je itavim putem. Sve sam vrlo jasno vidio tamo gore. Ne znam zato.
Naprosto se preobrazila dok je hodala meu vatrama.
Isuse! I ja bih to... mi bismo to trebali povjerovati?
Mislim da nam nita drugo ne preostaje, Steve, polako mu je
odgovorio Edward Marriner. Ni meni se ovo ne svia nita vie nego
tebi, ali izgleda da se dogaa neto to ne moemo objasniti.
Mislim da bismo trebali dopustiti doktorici Ford Kim da nas
vodi u ovoj situaciji.
Zato? upitao je Greg, ali tihim glasom.
Kim ga je pogledala. Zato to sam ja takve stvari ve vidjela,
odgovorila je. Jednom davno. Ne identine, nita nikad nije posve isto.
Ali mogu ti rei da smo Ned i ja... naa porodica... s tim stvarima
povezani.
S kakvim stvarima? upitao ju je Greg, opet mirnim glasom.
Nazovi ih poganskim, nadnaravnim. Izaberi frazu koja ti najvie
pomae.

A to ako mi ni jedna ne pomae? upitao je Steve, ali blaim

glasom. Nije ba lako vikati na tetu Kim, pomislio je Ned.
Kim se kiselo nasmijeila Steveu. ak ni fraza idiotski hokuspokus?
Steve ju je pogledao s promijenjenim izrazom lica. Moda bi ta
fraza mogla posluiti, odgovorio je. Oklijevao je. Pa onda, to elite da
uinimo? Kako da je vratimo?
Da, to da radimo? upitao je Greg. Recite nam to i mi emo to
uiniti. Smjesta.
Obojica polaze od pretpostavke da se neto moe uiniti, pomislio
je Ned. Bacio je pogled na Kate i vidio da ga ona gleda.
Nitko od ostalih nije vidio ni Ysabel ni dvojicu mukaraca koji su
se suoili u ruevinama. A ni bika kojeg su doveli stazom meu
bakljama. Ned nije bio siguran da se ita moe uiniti. Pozlilo mu je od
razmiljanja o tome.
I upravo u tom trenutku, dok je sunce zalazilo na kraju dana, iz
unutranjosti kue oglasio se telefon.
Ned je brzo pogledao na sat. A i njegov otac.
Oh, k vragu! rekao je Edward Marriner s uvjerenjem.
Sluajui zvonjavu telefona, Ned je ispravio svoju prijanju misao o
teti Kim. Postoji jedna osoba koja bi bez problema mogla vikati na nju
a vjerojatno bi to i uinila i koja joj ne bi povjerovala.
Pogledao se s ocem i, obuzet osjeajem koji nije odmah mogao
prepoznati, rekao: Ja u se javiti. Njegov otac, koji je ve bio napola
ustao, ponovo je sjeo. U izvjesnom smislu, Neda je to iznenadilo.
Ali s druge strane i nije; nije ovo ba razgovor koji bi njegov otac
arko elio voditi.
Srce mu je opet poelo brzo lupati. Uao je u kuu, otiao do
blagovaonice i podigao slualicu.
Halo?
Bok, duo, ja sam!
Telefonska veza s Afrikom opet je bila odlina. Iz nekog razloga, to
ga je zaudilo; ovjek bi oekivao da telefonske veze iz ratnih zona
pucketaju i stalno se prekidaju.

Ned je duboko udahnuo. Bok, mama. Sluaj me. Mora me paljivo

sluati. Treba nam ovdje. Doi to bre moe. Melanie je nestala.
Ovdje se dogaaju neke jako udne stvari. Ne mogu ti ih ak ni objasniti
telefonom. Teta Kim dola je da nam pomogne, ali trebamo tebe. Molim
te, mama, hoe li doi?
Sve se to izlilo iz njega gotovo u jednom dahu. Gledano unatrag,
vjerojatno je mogao pronai i bolji nain da joj to kae, ali bio je vrlo
uplaen i napet, a ne postoji lak nain da se to uini. A nije oekivao da
e je zamoliti da doe, ne na ovaj nain, kao dijete.
Na drugoj strani linije nastao je muk, to ga nije iznenadilo.
Zauo je majin glasan uzdah. Ned, jesi li mi ti to upravo rekao da
je tvoja teta s vama?
Mama, rekao sam ti da mi treba, odgovorio je. Jesi li taj dio
ula? Sada kad je to izrekao, shvatio je kako doista eli da ona doe.
Edward, gdje ti je otac? Majka ga je oslovljavala imenom samo u
vrlo ozbiljnim situacijama.
Na terasi. Pokuavamo odluiti to da uinimo. Mama, rekao sam
ti, Melanie je nestala.
Jesam li ja to dobro shvatila? S vama je Kimberly, moja sestra! U
Francuskoj?
Zvualo je kao da je pomalo u oku.
Da, mama. I ona nam treba. Zbog svega to se dogaa.
Nato je Nedova majka opsovala, to je bilo prilino dojmljivo.
Molim te, daj mi svog oca na telefon. Smjesta.
Ned je opet duboko udahnuo. Neu, odgovorio je.
Molim?
Neu ti ga dati prije no to mi kae da si me ula, mama.
Dobro sam te ja ula. ula sam da...
Mama. Imam petnaest godina. Nisam vie klinac, i molim svoju
majku da mi doe pomoi. Molim te, razmisli o tome!
Opet je nastao muk, a onda se zaulo isputanje daha iz velike
daljine.
Oh, duo. Oh, zlato. Oprosti mi. Ja sam... zapanjena. Ali u redu,
odmah kreem. Doi u to bre mogu. im spustim slualicu, sve u

organizirati.
Nedu se uinilo da e zaplakati, valjda po peti put u istom danu.
Moda je ipak jo uvijek dijete. Isuse, hvala ti, mama. Doista. Volim
te.
I ja tebe volim. Hoe li mi sada, molim te, dati svog oca?
Mislim da se boji razgovarati s tobom.
To ti vjerujem!
Rekla je to tonom koji je Ned dobro poznavao. Idem ga pozvati.
Vidimo se uskoro.
Uskoro, duo.
Vratio se na terasu. Njegov otac podigao je pogled, a i teta Kim.
Oboje je izgledalo jako nervozno. eli razgovarati s tobom, tata.
Nedov je otac ustao. Zna da sam ja ovdje? upitala je teta. Ned je
kimnuo glavom. Pozvao sam je da doe. Svi su se zabuljili u njega.
Na trenutak nitko nije progovorio. I, hoe li doi? napokon ga je upitao
otac. Da, rekla je da hoe.
Ba lijepo, rekla je teta Kim tonom koji nije bilo lako shvatiti.
Nedov otac otiao je u kuu, a Ned je pogledao tetu. Prekapala je
po torbici, traei mobitel. Tetak Dave? upitao je.
Boe, da! odgovorila je, kimajui glavom. Nema pojma koliko
bih voljela da je on sada ovdje.
Ned je oklijevao. Moda ipak imam. Tako ste mi rekli neku veer.
Ne bi htio doi ako bi mama ostala tamo, zar ne? Ostao bi s njom?
Teta Kim izvukla je mobitel i zamiljeno ga pogledala. Ned
Marriner, jesi li pozvao Meghan ovamo zato da...
Ne! Doista elim da doe. Mama se dobro snalazi u situacijama
kad treba odluiti to da se radi. Ali, na temelju onoga to ste mi rekli,
takoer sam pomislio da bi tetak Dave... da bismo mogli zatrebati...
Zautio je.
Teta se zabuljila u njega. A i Steve i Greg. I Kate, shvatio je.
Zatim se teta Kim iznenada nasmijeila. Zbilja je zgodna kad se
smijei, pomislio je. Moe se vidjeti kako je izgledala kad je bila mlada.
Malo je zavrtjela glavom, uinilo se da e jo neto rei, ali onda se
predomislila. Uzela je mobitel i udaljila se terasom prema suncu na

zalasku. Zauli su je kako nekoga pozdravlja, a onda je zamakla za ugao

kue pa je vie nisu mogli uti.
Oko stola je nastao muk. Sada, na kraju dana, bilo je svjeije. Steve
je bio gol do pojasa, umotan u runik. Mora da mu je hladno. Ned je
pogledao prema stablima na istoku, iza crvenog automobila na kolnom
prilazu i zelene iane ograde. Uskoro e izai mjesec. Po drugi put
danas.
Da javimo njezinim roditeljima?
To pitanje postavio je Greg, a Ned je trenutak poslije shvatio da je
pitanje upueno njemu. Kao da bi on trebao znati odgovor i odluiti to
da se radi! I Steve ga je gledao, ekajui odgovor. Nije se lako nositi s
takvim oekivanjima. A i sa zabrinutim izrazom na njihovim licima.
Zapravo, taj bi se izraz morao nazvati strahom. Ned nije tono znao
kakvi odnosi vladaju meu lanovima u oevoj ekipi, ali nije dvojio da
im je svima stalo do Melanie. Jako.
Ovaj, vidjet emo to kae teta Kim, ali mislim...
Mislim da bismo trebali priekati tri dana, neoekivano se oglasila
Kate. Ako moemo.
Zato ba tri? upitao ju je Steve.
Kate je izgledala blijedo i iscrpljeno, ali odluno. A to bismo im
sada mogli rei? I zato to je to rok koji je dala onoj dvojici da je nau.
A zato je to tako vano?
Nije bilo lako dati odgovor na to pitanje, ali Nedu se inilo da ga
zna. On je bio ondje, na zaravni. Zato to, ako postoji ikakva nada da
pronaemo Melanie, moramo je pronai prije one dvojice.
Kriste! prasnuo je Steve, stojei u runiku i kupaim gaicama.
Igramo li se mi to skrivaa ili Jamesa Bonda? A to emo uiniti ako je
naemo? Lijepo je zamoliti da se vrati u stari oblik i neka ne zaboravi
zeleni pramen u kosi?
Ned se bijesno zabuljio u njega. Do vraga, a odakle da ja to znam?
to hoe da ti kaem?
Greg je pogledao jednog pa drugog, a zatim je podigao ruke i
oblikovao njima slovo T kao da trai time out. O tome emo
razmiljati kad do toga doemo, rekao im je.

Ned je uspio slegnuti ramenima, ali jo uvijek je bio bijesan. Dakle!

Pa to oekuju od njega?
Steve ga je gledao. Oprosti, rekao mu je i opet sjeo. Ja sam kriv.
Sve me je ovo potpuno izbacilo iz takta. Nemam pojma kako da se
postavim.
To nitko od nas ne zna, odvratila je Kate. Osim moda Nedova
teta.
Sve mi ovo izgleda kao odlazak u rat, promrmljao je Greg i
poeao se po bradi. Kako da ovjek zna kako e reagirati, ili bilo to
drugo?
Uto su zauli korake, a onda se na vratima kuhinje pojavio Nedov
otac. Zastao je i zavrtio glavom. Nemam pojma to si joj rekao,
promrmljao je Nedu, ali dolazi. I nije eksplodirala.
Nije na telefonu, odvratio je Ned.
Njegov otac razmislio je o tim rijeima. Ima pravo. Nije na
telefonu.
Kako e doi? upitao ga je Ned.
Vjeruje da e se veeras uspjeti ukrcati na UN-ov avion koji
prevozi hranu i stii do Kartuma, a onda ujutro u Pariz. Pa zatim
ovamo.
Znai, stii e kasno popodne? Naveer?
Tako je, odgovorio mu je otac. Jo e nas nazvati.
Jedna mi stvar nije jasna, rekao je Greg. Zato bi doktorica
Marriner eksplodirala? To nije njezin stil.
Uto su opet zauli korake, a onda se teta Kim vratila s druge strane
terase. Svi su se okrenuli prema njoj. Sunce, koje je gotovo zalo, bilo
joj je iza lea.
Dave dolazi, rekla im je. Pokuat e veeras uhvatiti neki vojni
zrakoplov za bilo koji grad u Europi. Pa onda ovamo. Zastala je,
shvativi da svi bulje u nju.
Ah, rekla je. A Meghan dolazi?
Edward Marriner kimnuo je glavom.
Ba lijepo, opet je rekla Kim.

POGLAVLJE XI

Ned je posve smetnuo s uma kombi. Trebalo se vratiti po njega.

Greg je imao rezervne kljueve, a teta Kim auto.
Ned je rekao da e poi s njima.
inilo se da e mu otac to zabraniti, ali Ned je znao gdje se kombi
nalazi, a ve je poeo padati mrak. Blizina noi natjerala ih je da odlue
krenuti odmah.
Molim vas, vratite se ravno natrag, rekao im je Edward Marriner, a
zatim je upitao svastiku: Biste li htjeli prespavati ovdje?
Kirnje kimnula glavom. Mislim da bih trebala. Kate, hoe li ti
ostati s nama? Ili si ve sita svega?
Kate je oklijevala, a onda je odmahnula glavom. Ostat u. Ako
imate mjesta za mene? Mogu javiti Marie-Chantal da noas neu
prespavati kod kue. Pogledala je Neda i slegnula ramenima. Ona to
stalno radi.
Bit e ljubomorna, odvratio je Ned bez pravog entuzijazma,
sjetivi se da je ovo beltanska veer.
Samo ako joj kaem da u prespavati kod prijatelja, rekla je.
Ali definitivno nee spavati u njegovoj sobi, odluno je odvratio
Edward Marriner. Ti i Kimberly moete spavati u Melanienoj sobi u
prizemlju, ako vam ne smeta da dijelite sobu?
Teta Kim se nasmijeila. Naravno da mi ne smeta. Osjeat u se
mlada.
A moda do sutra uspijemo pronai Melanie, dodao je Nedov
otac.
Kimberly ga je pogledala kao da e neto rei, ali na kraju ipak nita
nije rekla. Nedu je sinulo da ona to esto ini.
Hajdemo po va kombi, rekla je.

Vozila je brzo i dobro. Nije im dugo trebalo da stignu jer se promet

sada ve prorijedio. Neda je to uznemirilo.
Prvo se nalazi na mjestu gdje moe izvaditi Coca-Colu iz
hladnjaka i sluati U2 sa slualicama u uima, a onda se nae na mjestu
gdje je upravo rtvovan bik, gdje je jedan ovjek popio njegovu krv i
zazvao enu u ivot, meu vatrama. Nije bilo postupnog prijelaza izmeu
tih dviju stvari.
Prije nekoliko dana, za vrijeme vonje u planine, razmiljao je o
razdaljinama, o brzini i o modernom svijetu. ak se bavio milju da svoj
drugi referat posveti toj temi pa da o njoj napie nekoliko pametnih
stvari.
Sad mu se ta zamisao inila apsurdnom, kao sjeanje na neki posve
drugi ivot. Pogledao je tetu Kim, obasjanu svjetlima kontrolne ploe, i
zapitao se je li isti takav osjeaj nju otjerao od kue nakon onoga to joj
se dogodilo, to god to bilo. Moe li se ovjeka tako duboko uvui u taj
drugaiji svijet da mu se njegov vlastiti onaj koji je poznavao cijeloga
ivota uini tuim i nemoguim?
Skrenite udesno malo naprijed, rekao je kad su farovi osvijetlili
smei znak za Entremont.
Teta Kim ugledala je znak i skrenula, malo prebrzo, pa su kotai
naas zakripali.
Oprostite, rekla je, usporavajui kad su se poeli penjati.
I ja tako vozim, odvratio je Greg.
Greg je bio tih, sjeo je na stranje sjedalo kako bi Ned mogao
pokazivati put. Ned je bio impresioniran njime i zahvalan. Greg je
mnogo lake od Stevea prihvatio njihovu priu. Ned se pitao i o tome.
Zato su neki ljudi skloni povjerovati ti, a drugi reagiraju s bijesom i
okom? Shvatio je da ne zna ba mnogo ni o Gregu ni o Steveu. A ni o
Melanie, to se toga tie.
Prednja duga svjetla osvijetlila su zatvorena vrata ograde i
parkiralite s lijeve strane. Kim je skrenula na parkiralite, na kojem se
nalazio samo kombi.
Svi su izali. Greg je otkljuao vrata kombija pritiskom na daljinski.

Kim je otvorila vrata na suvozaevoj strani.

Torba joj je ovdje.
Pa jasno, rekao je Greg, obilazei kola na vozaevu stranu. Okej,
hajdemo. Od ovog mjesta podilazi me jeza, i to gadna.
Premda ga je uo, Ned je shvatio da odlazi na drugu stranu, prema
vratima ograde. Bila su zakljuana, ali moglo se prilino lako popeti
preko njih. Kate je rekla da uvar dolazi samo da ih otvori i da ih
zakljua. Ned je pogledao kroz vrata i ugledao iroku stazu koja vodi na
istok do ulaza.
Drvee je s ove strane uglavnom skrivalo pogled na sjeverni zid
ruevina, ali Ned je znao da je zid ovdje, a znao je i to se nalazi s druge
strane. Vjetar je sada gotovo ve prestao puhati.
Ned, pouri! doviknuo mu je Greg.
Zauo je pribliavanje tetinih koraka.
Vjerojatno su jo uvijek unutra, rekao joj je, ne osvrui se.
Rekla im je da priekaju cijelu no. Da je ne ponu traiti prije jutra.
Uzdahnula je. Kad bih imala ikakve spomena vrijedne moi, duo,
pola bih s tobom unutra da vidim to mogu uiniti. Ali nemam ih, Ned.
Neemo joj pomoi ako poginemo na Beltane.
Bi li nas oni doista ubili?
Ponovo je uzdahnula. Ned ju je pogledao.
Nemam pojma, odgovorila je. Nisam nikad bila ovdje. Ali,
sudei po onome to si nam ispriao, ako bi pomislili da emo se
umijeati...
Da, rekao je. Ako bi to pomislili, neki od njih bili bi to u stanju.
A to je upravo ono to emo i pokuati, rekla mu je teta Kim.
Pokuat emo se umijeati.
Kako?
Vidio ju je da trese glavom. Pojma nemam.
Pourite! ponovo im je doviknuo Greg, a zatim su zauli paljenje
motora.
Greg ima pravo, rekla je Kimberly. Bolje da ih veeras ne
vidimo. A i da im ne dopustimo da oni vide nas. Vas dvojica krenite
ravno kui, a ja u vam se poslije pridruiti. Moram skoknuti u hotel po

svoje stvari.
Ned je jo uvijek gledao kroz vrata prema onom drugom svijetu iza
ograde. Greg je zatrubio. Truba je zazvuala okantno glasno, kao kakav
uljez. Ned se okrenuo, otiao natrag do kombija i uao, pa su se odvezli.
On i Greg nisu mnogo toga rekli jedan drugome. Na povratku u Aix,
teta Kim vozila je ispred njih i na pola puta obilaznicom skrenula na
kolni prilaz hotela, a Greg je zaustavio auto uz cestu i priekao da izae
iz kola na vrata koja joj je otvorio vratar i ue u predvorje hotela. A
zatim se jo uvijek bez rijei vratio u promet i nastavio obilaznicom
do odvojka na istok.
Skrenuo je nalijevo kod sada ve poznate pekare, trgovine
mjeovitom robom i malog akvedukta, pa onda nadesno na odvojak uz
brijeg. Ned je spustio staklo prozora da udahne svje zrak. Seoska cesta,
blaga veer, mjesec nad drveem pred njima.
Uto je Greg estoko opsovao i nagazio na konicu, pa se kombi
odsklizao cestom, odbacivi Neda u zatitni pojas, i zaustavio se.
Ned je na cesti ugledao vepra kako im stoji suelice.
Bolje da ih veeras ne vidimo.
Ne moemo uvijek birati, pomislio je.
Melanie e me ubiti ako pregazim ivotinju, rekao je Greg.
Moda se preplai i utekne ako krenem polako ili ako zatrubim.
Nee, tiho mu je odvratio Ned. Priekaj, Greg.
Ha? Kako to misli?
Ovog sam vepra ve vidio.
Ned, kog vraga...?
Pogledaj ga.
Preplaiti se i utei nisu ba bile rijei koje bi ovjek primijenio za
ono to su sada gledali. Vepar je iz ove blizine izgledao golem, ak i
oitije nego prije. Stajao je ekajui nasred ceste s arogantnim,
neprirodnim samopouzdanjem. Uz cestu je bilo nekoliko visokih, vrlo
razmaknutih ulinih svjetiljaka, napola skrivenih liem, a bila su
ukljuena i prednja svjetla kombija. Veprovo grubo, svijetlosivo krzno
izgledalo je gotovo bijelo, a kljove su mu svjetlucale. Gledao je ravno u

njih.
Veprovi zapravo ne bi smjeli imati dobar vid.
Zatim je netko na desnoj strani razgrnuo grmlje i zakoraio na cestu.
Oh, Isuse! rekao je Greg. Ned, da dam gas?
Ne, odgovorio je Ned. Otvorio je vrata i izaao.
Nije bio siguran zato, ali znao je da ne eli pobjei, a nije se s
ovom situacijom elio suoiti sjedei u kombiju.
Osim toga, prepoznao je ovjeka koji je stupio na cestu. Zalupio je
vratima i zauo rezak zvuk. Glasan, zato to nije bilo drugih zvukova.
Ptice ne pjevaju nakon sumraka. Sada kad je vjetar gotovo prestao,
jedva da se uo um lia. Ned je gurnuo ruke u depove i stao pokraj
kombija, ekajui.
Primijetio je da je druid jo uvijek odjeven u bijelo kao kad je u
ruevinama uhvatio bikovu krv u kamenu zdjelu.
Ned je znao da je to druid. Sjetio se kako je Kate upitala Phelana je
li njegov neprijatelj Cadell druid, i Phelanova uasa kad je pomislio
na to. Druidi se koriste magijom. Ned je bio gotovo siguran da je druid
izrekao one rijei zazivanja koje su opinile Melanie i pretvorile je u
Ysabel. Cadell je ekao dananju veer kako bi ovaj ovjek mogao
obaviti svoj obred. A ekao ju je i Phelan, to se toga tie.
Ned se morao podsjetiti da gleda utvaru, nekoga tko je gotovo
sigurno mrtav doista mnogo vremena, a sada ima tjelesni oblik samo
zahvaljujui tome to je danas Beltane.
A bio je prilino siguran i u to da bi ga ova utvara mogla ubiti ako
joj se tako prohtije. Zapitao se koliko je daleko njegova teta iza njih, je li
si dala vremena da se odjavi iz hotela ili je samo zgrabila svoje stvari i
pola za njima.
Druid je bio sitna pojava, nije bio mlad, malo pogrbljen, s
prosijedom bradom, naboranim licem, dugom sijedom kosom i pletenim
pojasom oko halje koja mu je sezala do glenjeva. Nosio je sandale, bez
nakita. Bez vidljivog oruja. Ned je mislio da druidi nose srpove, ili tako
neto, i da trae imele... ali to je moda zapamtio iz stripova o Asterixu,
a nije bio siguran koliko se moe pouzdati u taj izvor.
Tomu bi se ovjek mogao i nasmijati, kad bi mu bilo do toga.

Je li ovaj vepar va? upitao je druida na francuskom. Pazi na

nas?
Kamo je ena otila?
Glas mu je bio slab, nervozan, bijesan, eljan nadzora, naviknut na to
da ga se slua.
Ned je zauo kako se druga vrata kombija otvaraju i onda s treskom
zatvaraju.
To je stvarno dobro pitanje, zauo je Gregov glas. Mislim da bi ti
to trebao rei nama. Gdje je, do vraga, Melanie? Odgovori nam na to
pitanje, pa onda moe otpuzati natrag u svoju kantu za smee.
Lake malo, Greg, promrmljao je Ned, sve uplaeniji kako su
minute prolazile.
Osoba s tim imenom vie ne postoji, odgovorio je druid. Ne
nakon to je prola izmeu svetih vatri. Zahtijevam da mi kaete kamo je
Ysabel otila. Ako mi kaete, neu vas ozlijediti.
Prije no to je Greg stigao ponovo progovoriti, Ned je hitro podigao
ruku.
Nekoliko stvari, rekao je, napreui se da ostane miran. Prvo,
uo sam kad vam je ona ena rekla da noas morate ostati u Entremontu
i da je ona dvojica moraju traiti sama. Imate li kakav komentar?
ovjek je izgledao gotovo komino zapanjen. Ti si bio u
Entremontu? Za vrijeme obreda?
Nego ta! Tako da znam sve o tome.
Je li ti jasno da bi zbog toga mogao biti ubijen?
Nije. Jasno mi je da je ona ena Ysabel odredila pravila. Ako
nas ovdje ozlijedite, ako nestanemo, mislite li da Phelan to nee doznati i
rei joj? elite li sve upropastiti Cadellu? Mislite li da e ga to
usreiti?
Shvatio je da govori razmetljivim tonom i zapitao se odakle on
dolazi. Ali nije ovom ovjeku elio pokazati da ga se boji. Kao da nije
bio ista osoba kad god ima posla s ovim tipovima. U njihovu svijetu,
ovjek s petnaest godina nije vie dijete. Moda je to jedan od razloga.
A jo uvijek mu se inilo da previe dobro vidi u mraku, kao da su sve
stvari veeras zadobile otriji oblik.

Druid se zabuljio u njega, ne odgovorivi. Ned se nakaljao. On

vam je ef, zar ne? Va gazda? Kako god bilo. Pa zato mu onda vi sada
kvarite stvari?
Ma to drugo bio, ti si neznalica, odvratila je prilika pred njim.
Oi su mu bile duboko usaene ispod gustih obrva.
Moda, ali zato je vama vano koji e je od njih osvojiti? Vi ete
ujutro opet biti mrtvi, zar ne?
Ned zapravo nije bio siguran da je to tono. Nadao se da je tako.
Opet je nastala tiina, a onda: Neko je bila jedna od nas. Kad nas
je odluila napustiti, svijet se poeo mijenjati. Druid je podigao glas.
Ona spada meu nas. Promjene se mogu ponititi. Ovo se ne tie samo
njih troje.
Bacio je pogled prema drveu, a onda opet natrag.
Kad je zauo druidov povieni glas, Nedu je neto palo na pamet.
Potaknut iznenadnim porivom, pokuao je pretraiti svoju nutrinu, kako
je ve uinio kad je dvaput naao Phelana, i svoju tetu kod kule.
Zamijetio je sjaj u sebi. A taj sjaj nije bio druidov.
Ned se rastreseno osmjehnuo. To je doista udno, ali premda su mu
se ruke tresle od straha, takoer se osjeao uzbuen, iv, ispunjen neim,
uz pomo neega, to nije mogao objasniti.
Vepra vie nije bilo otiao je s ceste natrag u mrano polje ili u
umu iza njega. Doao je samo da ih zaustavi, a kad je to obavio, otiao
je.
Rekao sam vam da imam dva pitanja, sjeate se? rekao je Ned.
Evo kako glasi moje drugo pitanje. Kaete da niste znali da sam ja bio
u Entremontu. Pa zato ste onda doli ovamo? Zato ste oekivali da u
ja ita znati o svemu ovome? Odakle ste uope znali za mene i kako da
me naete?
Znao je odgovore na ta pitanja, ali htio je vidjeti to e ovaj tip
uiniti.
Osjetio je da ga Greg gleda s nekom vrstom strahopotovanja na
licu. Prednja svjetla kombija obasjavala su cestu i priliku u bijelom, a
kroz trakove svjetlosti prelijetali su kukci.
Druid je podigao glavu. Odakle ti pravo da me ispituje?

Oh, onda dobro, odvratio je Ned. Nema problema. Priekat u da

va prijatelj izae iz grmlja pa u pitati njega.
Vidio je reakciju na svoje rijei. Okrenuo se na desnu stranu, prema
drveu uz cestu. Ako ovdje ima komaraca, mora da ih ondje ima jo
vie. Ujedaju li?
Priekao je. U drveu je nastalo komeanje.
Iz tame iza dva traka svjetlosti pojavila se crveno-zlatna prilika. Kad
ju je ugledao, Nedu je poelo lupati srce.
Cadell je na glavi opet imao jelenje rogove. Ned je zauo Grega
kako tiho psuje u nevjerici.
Tko si ti? upitao ga je veliki Kelt, zakoraivi na cestu.
Za razliku od druida, koji je bio bijesan, Cadell je zvuao gotovo
kao da se zabavlja. Glas mu je bio isti kao i prije: dubok i zvonak.
ovjek bi taj glas mogao slijediti u bitku, pomislio je Ned.
Ali morao je biti oprezan. Ono to je pomislio, gledajui kroz
reetke na vratima pokraj parkiralita, bilo je tono: ako ovi tipovi
pomisle da im on i Greg predstavljaju problem, neto e poduzeti u vezi
s tim.
Ako oni mogu ignorirati njegovo pitanje, zakljuio je, on moe
uiniti to isto s njihovim. Budui da mi ovaj tip nee odgovoriti, recite
mi vi, rekao je. Mislite li vi doista da vam Phelan nee dati do znanja
da ste prekrili pravila? I to odmah? uo sam kad ste se zakleli.
Noas je Beltane, odgovorio je Cadell. Rekla je da ih pustimo
kad no proe. U glasu mu se jo uvijek osjeala zabavljenost i lakoa.
Ned se prisjetio da nije bio takav kad se Phelan popeo u Entremont,
nakon to je dola Ysabel.
Istina, priznao je Ned dok je Greg kraj njega teko disao. Ali uo
sam i kad vam je rekla da morate ostati tamo i poeti je traiti tek u
zoru.
Veliki mu se ovjek nasmijeio. Njegovo oputeno ponaanje nije se
Nedu inilo kao gluma. Ali ja ne traim nju, odvratio je. Traio sam
tebe.
Ba zgodno! Jeste li spremni riskirati da e vam ona to povjerovati?
Riskirati sve? Je li ona osoba koja se zadovoljava takvim trikovima?

U tom trenutku Cadellov se izraz lica ipak promijenio, to je bilo

zadovoljstvo vidjeti. Nastao je muk.
Ned je kimnuo glavom. Tako sam i mislio. A uzgred, zato ste me
traili?
Izgovorila je tvoje ime ona sitna ena kad je dola, prije no to
je prola izmeu vatri.
Oh, to je tono, pomislio je Ned.
A Cadell je znao tko je i to je od onog susreta kraj kule s tetom
Kim. Povezao je to. Ako je Ned shvaao ita od svega ovoga to nije
bilo posve sigurno ovaj tip ivi, s vremena na vrijeme, ve vie od
dvije tisue godina. Imao je dovoljno vremena da postane lukav. Da
naui kako da mu izrastu jelenji rogovi, kako da se preobrazi u sovu,
kako da kontrolira vukove i pse.
Kako da povee nekoliko indicija.
Stojei nasred ceste, druid je neto progunao sebi pod bradu,
bijesno se njiui naprijed-natrag kao kakva navijena igraka koja samo
to nije eksplodirala. Ned se nije obazirao na njega.
Vidjeli ste nas kako se vraamo po kombi? pretpostavio je.
Cadell je kimnuo glavom. Ostavio sam nekoga da ga nadzire.
Lukav potez, rekao je Ned. Igrate jedan na jednog, ali vi imate
duhove na svojoj strani?
ini se da on ima tebe na svojoj strani, tiho mu je odvratio Cadell.
Nije li tako?
Ned je oklijevao.
Nismo mi ni na ijoj strani, obrecnuo se Greg i koraknuo naprijed.
Mi nemamo nikakve veze s ovim. Samo elimo da nam vratite Melanie,
pa onda svi vi moete jebati jedan drugoga, to se nas tie!
Odbojne li misli! odvratio je Cadell sa smijekom. Brys ti je
rekao istinu, ena koju vi zovete Melanie vie ne postoji. To morate
shvatiti. Nema razloga da nam ne kaete gdje je Ysabel, ako to znate.
Gadovi! povikao je Greg, stisnuvi ake. Kojim prokletim
pravom...
Stani, Greg! rekao mu je Ned, priavi mu i poloivi ruku na
njegovu. Stani!

Ned je uzdahnuo. I sam je bio prilino uzrujan, ali nastojao je da to

ne pokae. Ovdje ne smiju izgubiti kontrolu, trebaju jo mnogo toga
doznati.
A zato bismo mi znali gdje se ona nalazi? upitao je. Odakle vam
uope takva ideja?
Druid je neto brzo dobacio Cadellu na onom drugom jeziku.
Cadell ga je pogledao i odmahnuo glavom. Pristojno mu je
odgovorio na tom istom jeziku, a onda se okrenuo Nedu.
Toliko ti moemo rei. Ali, mora mi vjerovati, ja ti nisam
neprijatelj, a Phelan ti nije prijatelj. On nikome nije prijatelj. Zastao je,
kao da trai rijei. Druid je jo uvijek gunao.
On nas eli ubiti, pomislio je Ned.
Ysabel se mijenja, rekao mu je Cadell. Svaki put kad se vratimo
u svijet. Svaki novi povratak malo je promijeni. Nosi neto od ene koju
je zaposjela.
Znai, to se dogaalo i prije? Netko drugi postane...?
Uvijek je tako.
Neda je poinjala boljeti glava od pokuaja da se koncentrira i da
sve ovo zapamti. Morat e to prenijeti teti Kim. Moda e ona to
shvatiti. Ako se izvuku iz ove situacije. Vila je bila blizu, ali inilo se da
je udaljena godinama. Morao je paziti da Greg ne eksplodira. Osjeao je
njegovu napetost pokraj sebe.
Ona se mijenja? upitao je. A vas dvojica ne?
Cadell je zatresao glavom, pa su mu se pomakli rogovi. Ja sam isti
kakav sam uvijek bio, od prvih dana. A i on je takav, neka bogovi daju
da mu istrune srce.
Pa zato? Zato se ona...?
Nato je druid, Brys, otrim tonom ponovo neto rekao veem
ovjeku, a ovaj ga je ponovo ignorirao.
Cadell se vie nije smjekao. Ona se mijenja kako bi se i njezin
izbor promijenio. Ne moe se oekivati da ti to shvati. Dajem ti te
odgovore kako bih ti pokazao dobru volju. Ja ti nisam neprijatelj.
Dobru volju? povikao je Greg. Nakon onoga to ste joj uinili?
Jeste li vi pri sebi?

Ned ga je ponovo uhvatio za ruku. Mogao je osjetiti kako Greg

drhti, kao da eli nasrnuti i poeti udarati akama. Sasjekli bi ga na
komadie kad bi to uinio.
Imate pravo, ne shvaam, rekao je Ned. Moda i ne moram
shvatiti, ali, vjerujte mi i to je istina mi nemamo pojma gdje je ona.
Cadell se zabuljio u njega na jedan dugi trenutak, a onda je
uzdahnuo, kao da se neega odrie nade?
To je bilo malo vjerojatno od poetka. Slegnuo je ramenima.
Vrlo dobro. Cesta ti je sad otvorena. Ostavi nas naoj potrazi. Dri se
podalje od svega. Ona ena kraj kule, zaklela se da ete to uiniti.
Govorio je o teti Kim. A-a. Nee ii! odvratio je Ned. To je
obeala prije no to ste vi uzeli jednoga od nas. Uperio je prst u
Cadella i sa zadovoljstvom primijetio da mu prst ne drhti. Vi ste
promijenili stvari, a ne mi. Zastao je i odluio riskirati. Biste li se vi
samo tako odrekli nekoga tko vam je vaan?
To nije isto, odgovorio je Cadell, ali s oklijevanjem. Da, isto je!
obrecnuo se Greg. Vi elite vratiti nekoga koga ste izgubili, a i mi!
Ned ga je pogledao. A i Cadell.
Ysabel nikad nije izgubljena, odgovorio je veliki ovjek. To je
narav svega ovoga. Njezina je sudbina upitna. A ja nekoga moram ubiti.
Onda odigrajte sve to bez Melanie, rekao mu je Ned. Ponovo je
riskirao. Moja teta samo to nije dola ovim putem. Ona zna onoga s
kime se opet sprdate s ovim rogovima. Ona ga je vidjela, sjeate se?
elite li da se ona uplete u sve ovo? Jeste li spremni riskirati da izgubite
Ysabel zato to ste odabrali pogrenu enu da se promijeni i upleli se s
nama?
Cadell je sada gledao u stranu, prema drveu i nebu. A i druid,
primijetio je Ned. Zapitao se je li pogrijeio, spomenuvi tetu Kim.
Znao je to rade. I sam je uinio istu stvar. Zatvorio je oi i
posegnuo u svoju nutrinu, a onda van prema njoj. Nije osjetio njezinu
prisutnost, nikakav znak njezina blijedog i jarkog sjaja. Ili je zastirala
auru ili je bila predaleko.
Ne sprdam se s njim, odgovorio je Cadell, ponovo pogledavi
Neda. Kad sam u umi, ja... zabavlja me da mu ukazujem ast njegovim

rogovima.
Ned je zatresao glavom, ponovo bijesan. Sve je ovo postajalo malo
previe. Zauo se kako govori: Ma jasno. Tono. Ukazujete li ast
kralju, nosei njegovu krunu?
A odakle je ovo dolo, upitao se.
Druid se prestao njihati. Cadell je zatreptao. Greg se opet zabuljio u
Neda. Ned je shvatio da mu je dlan jo uvijek na Gregovoj ruci. Ispustio
ju je.
Tko si ti? rekao je Cadell. Ve mu je bio postavio to pitanje.
Prijatelj ene koju ste oteli, odgovorio je Ned. Neak one druge
ene. One koja je vana. Tako da morate ponititi ono to ste uinili s
Melanie, pa ete nas se rijeiti.
Opet je nastala tiina. To je nemogue, odgovorio je druid.
Cadell je kimnuo glavom. ak i kad bih to elio. Vidio si kako bik
umire, vidio si vatre. Naas je gledao Neda. A bi li ti asno postupio
da vrati svoju enu i dopusti da netko drugi bude izgubljen umjesto
nje?
Ne postoji dobar odgovor na to pitanje.
Ona nije moja ena, nezgrapno je odvratio Ned. Ponovo se osjetio
kao pukokolac, ak i dok je izgovarao te rijei. Tako se odgovara kad
te prijatelji zadirkuju zbog neke djevojke, za Boga miloga.
Cadell se nasmijeio. Drugaija vrsta izraza. Natjera te da shvati
iznova da ovaj ovjek ivi vrlo dugo.
Cesta je sad otvorena, ponovio je vrlo blago. Mi emo se vratiti
u svetite i priekati zoru, kao to nam je ona zapovjedila. A ti sluajno
ima pravo... ne vjerujem da joj on nee rei za ovo, a ona e moda
zakljuiti da su takve stvari vane. Nauio sam, na tei nain, da ne
pokuavam predviati to e ona uiniti. Idi svojim putem. Zastao je, a
onda opet dodao: Ja ti nisam neprijatelj.
Ned ga je pogledao. U svjetlu prednjih svjetala, na mjeseini, s tim
rogovima, ovjek je izgledao kao sam bog, a imao je i glas koji odgovara
toj slici.
Prije samo tjedan dana, Nedove su glavne brige u ivotu bile
seciranje abe na satu biologije, razredna zabava u kui Gail Ridpath i

doigravanje u hokeju.
Zadrhtao je i kimnuo glavom. to se uope moe rei na sve ovo?
Jebi se, rekao je Gregory i dodao sonu psovku.
Ja bih na tvom mjestu bio malo oprezniji, mirno mu je odvratio
Cadell.
Greg je ponovio tono ono to je upravo rekao i zakoraio naprijed
prema druidu. Nikamo mi ne idemo, a ne idete ni vi, zareao je
prema ovjeku po imenu Brys. Ti se time bavi? Pa, obavi to, ovjee
vrati je prije no to ti razbijem glavu!
Katkad neizvjestan trenutak malo previe brzo prijee u akciju.
Stani! povikao je Cadell.
Ned je vidio kako druid podie obje ruke dok mu se Greg hitro
pribliava. Mislio je da se druid eli obraniti od udarca, ali prevario se.
Gregova se glava trznula unatrag. itav mu se gornji dio tijela
podigao, dok su mu se noge na trenutak nastavile kretati gotovo
komino naprijed. A onda je asistent Edwarda Marrinera, taj vrsti i
krupni mukarac, odletio unatrag i tresnuo koliko je dug i irok leima
na cestu, u sjaju automobilskih svjetala.
Nije se pomaknuo. Tijelo mu je ostalo leati u nezgrapnom poloaju,
savijeno.
Oh, Isuse Kriste! rekao je Ned.
Rekao sam ti da stane, obrecnuo se Cadell na druida i dodao
neto estokim glasom na onom drugom jeziku.
Neda je obuzeo bijes. Sila kakvu nikad u ivotu nije osjetio.
Okrenuo se velikom Keltu i zauo sebe kako vie bez rijei, od gnjeva i
straha, a onda je, ne znajui to ini, i ne slutei, zamahnuo oko sebe
desnom rukom i zaparao noni zrak, ciljajui Cadella, koji je bio udaljen
od njega dobra tri metra.
Zauo se zvuk nalik na cvranje odreska na rotilju ili zujanje
elektrine struje. Ned je ponovo povikao. Neto je sunulo iz njegovih
prstiju poput lasera i prerezalo jelenje rogove napola. Veliki ovjek
zaurlao je od oka i bola.
A onda je nastao muk.
Jo uvijek savijen od pokuaja da se sagne, Cadell se zabuljio u

Neda. Podigao je ruku i opipao rogove, ili ono to je od njih ostalo.

Razgranati dio rogova leao je odsjeen na cesti kraj njega.
Ned se okrenuo druidu. ovjek u bijeloj halji brzo je podigao ruke,
ali ovaj put oito u samoobrani. Ned mu je na licu ugledao strah.
Tko si ti? upitao ga je druid.
Izgleda da je sada na njega doao red da postavi to pitanje. Ljudi su
ga to u posljednje vrijeme esto pitali, pomislio je Ned. To brzo moe
dosaditi, ili postati zbilja, zbilja zastraujue.
Jesi li ga ubio? navaljivao je. Greg se jo uvijek nije pomaknuo.
iv je, odgovorio je Cadell. Uspio sam blokirati veinu toga.
Brys, odlazi sada! Nisi me posluao. uo si moju zapovijed.
Druid se okrenuo Cadellu. Polako govorei, i oprezno motrei Neda,
rekao je: Nemoj mi zapovijedati. Ja ovdje imam zadau, za sve nas.
Ovo se ne tie samo vas troje.
Nije istina, odgovorio je Cadell bez krzmanja. Uvijek je rije o
nama. Trebam li ti na licu mjesta razvezati duh od tijela? eli li iz ovih
stopa otputovati na onaj svijet? S ovog mjesta? Uinit u to, a ti zna da
to i mogu. Ti si ovdje samo zbog mene.
Na nonoj cesti izmeu polja i drvea, pod uzdignutim mjesecom,
nastupio je jo jedan trenutak nepominosti. Brys je neto rekao na onom
drugom jeziku, a rijei su mu bile ispunjene tako dubokim ogorenjem
da ga je ak i Ned mogao osjetiti. Zatim je druid pokazao rukom ovaj
put prema sebi i nestao.
Ned je zatresao glavom. I upravo u tom trenutku osjetio je u sebi
sjaj. Nije ga traio... teta Kim pokuavala je uspostaviti vezu s njim,
shvatio je, davala mu je do znanja da dolazi. Dosad nije znao da je to
mogue.
Zapravo, mnogo toga nije znao. Desna mu je ruka bridjela, od siline
i gnjeva onoga to je upravo uinio.
Ponovo je pogledao Cadella. Primijetio je da su ostaci odsjeenih
rogova nestali. ovjek je stajao, zlatokos, kakav je bio u Entremontu.
Ned je osjetio neoekivano aljenje. Gubitak neega, velianstva.
Progutao je slinu. Ne znam kako sam ovo uinio, rekao je. Nisam
znao da ste spasili Grega.

S njim e sve biti u redu. Iako je budala, nije zasluio tako rano
umrijeti.
Nije, slabano je prosvjedovao Ned. Sve je ovo daleko previe
za nas. Izgubili smo nekoga.
Cadell ga je pogledao, a onda je podigao glavu kao i prije i zagledao
se preko drvea. Ned je vidio kako shvaa da Kim stie. Veliki ovjek
zatresao je glavom.
Svi mi gubimo ljude. Rekao sam ti istinu. A i Brys, o ovome. Nje
vie nema. Takve osobe vie nema na svijetu.
Kako da to prihvatimo, ili objasnimo? upitao ga je Ned.
Kelt je slegnuo ramenima. inilo se da njegova gesta govori: Nije to
moj problem. Ali Ned je bio previe umoran i iscrpljen da bi se opet
razljutio.
Nastavite sa svojim ivotima, rekao mu je Cadell svojim zlatnim,
velianstvenim, rezonantnim glasom.
Ned se prisjetio da im je Phelan to isto rekao njemu i Kate prije
samo nekoliko dana. Cadell je podigao ruku i provukao je kroz dugu
kosu. Ako ostanete blizu nas, bit ete ozlijeeni ili ubijeni, ili ete
beznadno zaglaviti izmeu dvaju svjetova. Ti si sam ve blizu tome, tko
god da jesi. Glas mu je opet bio nepodnoljivo blag.
Ja ti nisam neprijatelj.
Zauli su auto u podnoju. Mijenjao je brzinu, pripremajui se za
uspon.
Zbogom, rekao mu je veliki ovjek i podigao jednu ruku ravno
iznad glave.
Na mjestu gdje je prije stajao on sada se pojavila sova u zraku.
Odletjela je, ponovo na sjever, preko ivice i polja, prema grebenu iza
kua odmaknutih od ceste, i nestala.
Ned je pogledao svoje ruke. Osjeao se kao jedan od onih mutanata
iz stripova X-Men. Prsti su mu prestali bridjeti, ali sada vie u njima nije
osjeao ni ikakvu silu.
Uto su se pojavila svjetla automobila tete Kim, a onda se njezin
crveni auto zaustavio iza kombija. Ned je zauo otvaranje i zatvaranje

vrata i vidio je kako mu prilazi, brzo hodajui, gotovo trei. Bijela kosa
sjala joj je na svjetlima auta.
Nikad u ivotu nije bio tako sretan to nekoga vidi.
Teta ga je pogledala i ukopala se u mjestu.
Ned. to se dogodilo? Tko je bio ovdje?
Cadell, i druid. Jedan nam je vepar blokirao put, oni su ga poslali,
a onda su... Bilo mu je prilino teko govoriti.
Poslali? Zato, Ned?
Mislili su da moda znamo gdje se ona nalazi. Teta Kim osvrnula
se oko sebe. Gdje je Gregory?
Ovdje sam, gospoo.
Ned se brzo okrenuo. Greg se uspravio u sjedei poloaj, oslonio se
na jednu ruku i protrljao prsa drugom.
Oh, Boe. to ti se dogodilo?
Odalamio me onaj druid. Srea da sam tako snaan. Zato to u
meni kola krv drevnih Vikinga.
Ned je zavrtio glavom. Cadell je blokirao udarac.
ali se.
Ne.
Zato je to uinio?
Zato to se bojao da emo rei Phelanu, pa e Ysabel doznati da su
bili ovdje. Ili moda zato... to i nije tako lo.
Hoe mi rei da nisam velika mukarina?
Teta Kim uspjela se nasmijeiti. Ja mislim da si ti vrst poput
avala u konjskoj potkovi, Gregory. Ali, hajdemo sada do kue. Ne
svia mi se ovo mjesto poslije sumraka. Ne veeras.
Stanite, rekao je Ned.
Kao da mu se i sluh izotrio. Ali, trenutak poslije, i ostali su zauli
umove, a onda su ugledali trak svjetlosti koji je poskakivao na cesti uz
brijeg.
Ned? Greg? Bio je to Nedov tata.
Ovdje smo! doviknula je Kimberly. Sve je u redu.
Nekoliko sekundi poslije pojavili su se tragai: Nedov tata, Steve i
Kate. urno su se sputali obronkom. Ned je spazio da mu otac nosi

motiku u ruci. Steve je nosio lopatu. Kate je drala baterijsku

svjetiljku... i eki.
Vidjeli smo svjetla kombija, a onda su stala, objasnio im je Nedov
otac. Postali smo nervozni.
Pa ste krenuli da nas spasite? Ovako? rekao je Greg, oprezno
ustajui i jo uvijek trljajui prsa. Isuse, izgledate kao statisti iz
Frankensteina koji navaljuju na dvorac. Samo jo nedostaju oluja i
strani naglasci.
Nedov se otac namrgodio. Vrlo duhovito, Gregory.
Kate je pogledala svoj eki i zahihotala se. Nisam mogla nai
kolac, rekla je.
Drakula ovdje nije ba daleko od istine, pomislio je Ned, dok svi
ovi oivljeni duhovi lutaju naokolo.
Znao je da je sve to ispuhivanje napetosti. Prije su bili uplaeni, a
sada vie nisu barem za neko vrijeme.
Ned, jesi li dobro? upitao ga je otac.
Ned je kimnuo glavom.
Sinulo mu je da nitko nije vidio to je uinio Cadellu. Greg je u tom
trenutku leao na leima u nesvijesti. Ned je odluio da taj dio prie
zadri za sebe. Pogledao je tetu.
Kako se zove onaj lik? upitao je. Onaj koji ste spomenuli. S
rogovima. Kad smo sreli Cadella.
Teta Kim je oklijevala. Cernan. Cernunnos. Rogati bog. To je
njihov bog uma. Izraz lica joj se promijenio. Opet je imao rogove?
Da.
Zavrtjela je glavom. Toliko o mojim moima zastraivanja!
Otiao je kad je osjetio da dolazite.
U obliku sove?
Ned je kimnuo glavom. Mislim da ga je va dolazak zabrinuo, ili
barem pokolebao.
Teta Kim napravila je kiselo lice. Vjerojatno se uplaio Peugeota.
Ti su automobili poznati po loim kvailima.
Ned je shvatio da ga svi pokuavaju smiriti. Mora da je izgledao
prilino izlueno. Uspio se osmjehnuti, ali nije se inilo da je ikog uspio

prevariti. Nije mogao prestati misliti na ono to je uinio i na osjeaj

koji ga je pritom bio obuzeo.
Hajdemo gore, ponovila je Kimberly. Vas dvojica moete nam
ispriati to se dogodilo, ali u kui.
Tono, rekao je Nedov otac. Greg, ja u voziti. Ti moe sjesti
naprijed do mene s ovim.
Greg je pogledao motiku. Ba vam hvala, gazda. Osjeat u se jako
siguran.
Mora da ga jako boli, pomislio je Ned, prisjetivi se kako je Greg
odletio unatrag i nezgodno sletio. Ali Greg se nije predavao. Ljudi vas
mogu iznenaditi.
Ned se poelio smijati i aliti s ostalima, ali to mu nije polazilo za
rukom. Ponovo se zabuljio u svoje ruke. Teko bi bilo odrediti to je
osjeao, ali djelomice je to bila tuga.
Kad je ovaj put siao u prizemlje usred noi, zatekao je tetu kako
sjedi u plavom ogrtau za stolom u kuhinji. Uplaila ga je nije
oekivao nikoga. Gorjelo je samo svjetlo iznad tednjaka.
I ti pati od nesanice? upitala ga je.
Ned je odmahnuo glavom. Obino ne.
Otiao je do hladnjaka i izvadio sok od narane, zatreptavi na
iznenadnom svjetlu. Natoio si je pie.
Kate spava?
Kimnula je glavom.
Otiao je do staklenih vrata na terasu.
Jeste li izali? Izgleda prekrasno, zar ne? Ugledao je mjesec iznad
grada.
Bolje nam je unutra, duo. Nije ovo no za lutanje.
A ja sam otiao u lutanje, odvratio je Ned, gledajui bazen i
drvee. empresi su se pomicali na vjetru koji je opet poeo puhati. I
zahvaljujui tome, Melanie je nestala. Da nismo otili gore...
Prestani. Sluaj me. Vas dvoje otili ste zato to je Kate ve bila
napola uvuena u obred. I sama je tako rekla. I ti si rekao koliko se
promijenila. Ve je bila krenula prema vatrama kad se pojavila
Melanie.

To je bila istina. Ali ta ga istina nije usreila. Mogao sam joj rei
ne.
Nije to lako, Ned. Ne u takvoj situaciji. I ti si bio dio svega toga.
Pogledao ju je. Jeste li vi ikad rekli ne?
Teta je neko vrijeme utjela. Jedanput, odgovorila je.
I to...?
To je duga pria, Ned.
Ponovo je skrenuo pogled kroz prozor prema mjesecu. Zatim se
vratio do stola i sjeo kraj nje. Jeste li primijetili da je Verakuharica
stavila lie oskorue na dasku prozora? upitao je.
Tata Kim kimnula je glavom. A kad bismo provjerili, vjerojatno
bismo otkrili da ih je stavila i pred sva vrata. Prolost je ovdje blizu
povrine, Ned.
Koji njezin dio?
Blijedo se osmjehnula. To te mui, zar ne? Upravo sada, po onome
to si rekao? Rekla bih, velik dio prolosti, duo.
Popio je sok. Neemo je uspjeti spasiti, zar ne? Njegova teta
podigla je obrve. Oh, Boe! A iz kojeg je dijela i ije porodice ovo
dolo? Iz nae nije, to je sigurno. Je li tvoj otac takav?
Ned je odmahnuo glavom.
Onda smjesta prekini s tim. Jo je nismo ni poeli traiti. Idi se sad
odmoriti. Ne bi tako govorio da nije tri sata ujutro. Nemoj zaboraviti da
ovdje imamo estero dobrih ljudi, a uskoro e stii jo dvoje.
Ned ju je pogledao. No da, ali ako vas moja mama ubije, ostat e
nas samo sedmero.
Teta Kim je mrknula. Mogu ja izai nakraj sa svojom mlaom
sestrom.
Na to se morao nasmijeiti. Mislite?
Opet je napravila ono kiselo lice. Moda i ne mogu. Vidjet emo.
Ali, doista, vrati se u krevet. Kreemo rano.
Sve su ve bili isplanirali. Uzet e oba auta i podijeliti se u dvije
skupine. Odredita su izabrale teta Kim i Kate u svom najboljem
treberskom izdanju. Kad su o tome raspravljali, sve se inilo beznadno,
pa ak i smijeno. A sad jo i vie, u gluho doba noi.

Ima neto to vam prije nisam rekao, priznao je.

Mirno je sjedila i ekala.
Kad je onaj druid zavitlao Grega, mislio sam da ga je ubio. Obuzeo
me ... bio sam izvan sebe, pretpostavljam. Doista nisam siguran kako,
ali, kao, zamahnuo sam postrance rukom, s udaljenosti od barem etiri,
pet metara, i... odsjekao sam Cadellu rogove. Napola. Kao nekim
laserskim maem, znate?
Nita nije rekla, probavljala je tu vijest. Ali imala je udan izraz na
licu. Gotovo je nesvjesno ispruila ruku i popila njegov sok od narane.
Ciljao si u rogove? Ne u njega?
Ned je razmislio o tom pitanju. Valjda. Zapravo ne vjerujem da
sam uope ciljao. Nisam imao pojma da mogu ak i... Zaustavio se.
Bilo mu je prilino teko govoriti o toj temi.
Oh, dijete, rekla je teta Kim.
to da radim s tim?
Stisnula mu je ruku na stolu. Nita, Ned. To se moda vie nikad
nee ponoviti. Bio je Beltane. Vidio si vepra, druida, vatre. Odmakao si
prilino daleko tom stazom. A ima i porodinu vezu sa svim tim
stvarima. Moda veu od svih nas. Ali vjerojatno je nee moi
kontrolirati, a moda je tako i bolje.
Dakle, da naprosto zaboravim to se dogodilo?
Opet se tuno osmjehnula. Nikad to nee moi zaboraviti, Ned.
Ali veliki su izgledi da ti se to nikad vie nee vratiti. Neka ti to slui
kao sjeanje da je svijet vie no to veina ljudi ikad shvati.
I tata je rekao neto slino.
Tvoj mi se otac svia, odvratila je. Nadam se da se i ja sviam
njemu.
Mnogo je vanije da se svidite mojoj majci.
Meghan? Ona me voli. Kao sestra. Ned se nasmijao.
Idi sad u krevet, rekla mu je teta. Posluao ju je i, zaudo, zaspao.
Na vjetru nad Entremontom, usred noi, Phelan gleda dogorijevanje
baklji i prisjea se drugih vremena. Razmilja o umi i o svom prvom
ulasku u nju.
Tog dana, prije toliko mnogo ivota, strahovao je za svoj ivot, dok

je hodao za vodiima kroz mrane ume. Nije znao kamo ga vode ni

hoe li se ikad vie vratiti na obalu mora, na svjetlost.
ak i tako, napola izgubljen u snatrenju, Phelan primjeuje da se
drugi ovjek u obliju sove vratio na zaravan.
Ne moe se ba rei da Cadell od iega pravi tajnu.
Phelan odvraa pogled na jug, ne trudi se osvrnuti da vidi kako se
drugi ovjek preobraava u svoj stari oblik. Dri se sam na rubu grebena
koji gleda na svjetla Aixa u dolini. More je dalje, na drugoj strani
priobalne ravnice, nevidljivo. Uvijek ga osjea, plimu u sebi, a mjesec je
pun.
Ne uznemirava ga to drugi ovjek ne potuje pravila koja im je
zadala. Ne moe se ba rei da je njegovo ponaanje neoekivano.
Ona nee izabrati na temelju toga to je jedan od njih prekrio
pravila. Oni se ve tisuljeima meusobno bore i ratuju. Jednako je
tako mogue da e Cadellov let shvatiti kao dokaz vee udnje. A
moda i nee.
Nauio je kako nije ba mudro vjerovati da zna to e Ysabel
pomisliti ili uiniti. A ovaj ga novosmiljeni izazov uznemiruje.
Zna da je i Cadell uznemiren. (Sada se ve vrlo dobro poznaju.)
Pada mu na pamet da se Kelt moda ak vratio ovamo zato to se boji
da e ga ona kazniti zbog prijestupa. Gotovo iznad svega drugog, ona je
hirovita, pa ak i nepredvidiva, nakon vie od dvije tisue petsto godina.
A ovaj put pretvorila je njihov dvoboj u neto novo.
Pomisao na taj broj godina, na duljinu proteklog vremena, dvije
tisue i petsto, katkad ga jo uvijek moe dirnuti u srce. Njegova teina,
njegova nemogunost. Dugaak malj sudbine.
Njih se dvojica nikad ne mijenjaju. A ona se uvijek promijeni, na
male i znakovite naine. to ima za posljedicu da je uvijek treba ponovo
otkriti, svaki put iznova. Beskrajno razliita, beskrajno voljena. To je
povezano s nainom kako se vraa u svijet zazivanjem nekoga drugog.
Prisvajanjem druge due.
Leima okrenut drugom ovjeku i duhovima, Phelan gleda u daljinu
s ruba zaravni, posve lien straha. Cadell ga ovdje nee napasti. Nikad
ne bi otiao tako daleko.

Oekuje da beltanski mrtvi odu prije svitanja kao to im je i

zapovjedila premda e druid moda i ostati. Brys mu je nepoznanica u
cijeloj ovoj prii, uvijek je to i bio, ali oko toga se zapravo nita ne moe
uiniti.
U sljedea tri dana, nee se obazirati na ono to ne moe promijeniti.
Mora je pronai. To je najvanije.
Mora se usredotoiti na mogunosti, a njih je previe. Podsjea se
da ona eli biti pronaena. Pokuava shvatiti to to znai i govori li mu
to neto o tome gdje bi ona mogla biti.
Mogue je da e se seliti, da nee izabrati samo jedno mjesto i ostati
na njemu. Njih troje toliko se mnogo puta vrati u ivot. Znat e kako
promijeniti odjeu, prikriti svoju kosu i kako doi do novca ako joj
zatreba. Ne moe letjeti, ali tu su vlakovi i taksiji. Ovaj svijet nee je
uplaiti nita vie no to je uplaio njih dvojicu kad su se vratili u
promijenjeni svijet. Uvijek postoje promjene.
Nije niim ograniena, osim po opsegu, po sferi njihove povijesti
ovdje, a ta se povijest iri na istok, zapad, sjever i do obale mora.
Na mjeseini, zemlja ispod njega, koja se prostire prema jugu,
dovoljno je svijetla za sjene. Zazove njezin glas u sebi i zagleda se
prema promijenjenoj, nevidljivoj obali u daljini, prisjeajui se.
Bio je tako uplaen kad je prvi put doao ovamo.
Doputovao je s tri broda kako bi na obali za koju se znalo da je
naseljena i opasna osnovao trgovaku postaju. ovjek se moe obogatiti
u razmjeru s opasnostima. Tako je to bilo. to je ponuena roba bila
traenija kod kue, to je nagrada bila vea.
Bio je mlad, a ve na glasu kao moreplovac. Jo uvijek neoenjen,
spreman preuzeti rizik, napredovati u karijeri. Nije bio na glasu kao
osobito drueljubiv ovjek, ali nije imao ni oitih neprijatelja. Naviknut
da zapovijeda. Proglasili su ga voom ekspedicije.
Phelan se prisjea kako su se iskrcali na obalu malo zapadnije
odavde. Obala se u meuvremenu uzdigla i veoma promijenila: drvee
posjeeno za graevni materijal i ogrjev, sustavi navodnjavanja, nasipi
protiv poplava. More je sada udaljenije no to je tada bilo.
Prisjea se kako je promatrao drvee s broda; uma se sputala sve

do mjesta gdje su pristali. Uvala zaklonjena od vjetra, mala i kamenita

plaa. Promatrajui one hrastove ume s broda, pitao se to lei iza njih.
Smrt ili bogatstvo... ili nita vano.
Na kraju krajeva, nije moralo biti jedno ili drugo.
Kelti su doli dva dana poslije. Tiho su se pojavili iz ume dok su
podizali prvu privremenu graevinu.
Strah se vratio, ve pri samom pogledu na njihov stas. Oduvijek su
bili krupniji narod. I divlji: polugoli, s tekim zlatnim nakitom, duge
kose, u usko pripijenim vunenim hlaama jarkih boja i naoruani.
Znao se boriti, a i neki od njegovih mornara. Ali oni su bili trgovci, a
ne pravi vojnici. Doli su u miru, s nadom i pohlepom, da zaponu
ciklus: ritam trgovine, sezonski, trajan.
I da naposljetku ostanu ako mogu.
Nisu dijelili jezik kojim bi se mogli sporazumjeti. Dvojica njegovih
ljudi ve su bili ovdje, istonije uz obalu; znali su dvadeset ili trideset
rijei barbarskog jezika ovdanjih ljudi. A bilo bi smijeno pomisliti da
jedan od ovih gorostasnih divljaka govori grki. Jezik blagoslovljenih
Olimpijaca.
Civiliziranih ljudi.
Bili su daleko od civilizacije na kamenitoj obali pokraj ume. Kelti
su prihvatili darove: tkanine i vino, vreve za vino i ogrlice s draguljima.
Vino im se svidjelo.
I pokazali su miroljubivu gestu koja ih je ispunila nadom. Za drugog
susreta, dva dana nakon prvog, iz njihovih je gesti kretnji ispijanja,
jedenja, pokazivanja na unutranjost iza drvea shvatio to mu ele
rei. Pozivali su ga na gozbu. Nije ni pomislio da odbije.
ovjek ne smije dopustiti da mu strah diktira ponaanje.
Kad su sutradan doli po njega, poao je s njima u pratnji jednog
svog ovjeka. Slijedili su desetak Kelta u umu. Tama se spustila poput
ogrtaa, smjesta, ak i za sunana dana, more je nestalo iza njih, a onda i
njegov um.
Sjea se, na ovoj visokoj istini obasjanoj mjesecom, koliko je
uplaen bio za vrijeme tog dugog hoda, onog dana. Iz nekog razloga
mislio je da to pleme ivi pokraj vode, ali nije bilo ba nekog razloga za

to. Nisu bili ribarski narod.

uma mu se inila beskrajna, sveobuhvatna, nepromjenjiva.
Putovanje iz njegova svijeta u jedan drugi. U prostor izvan vremena.
ume mogu biti takve, i u priama i u ivotu.
uli su ivotinje dok su ili, premda nijednu nisu vidjeli. Gotovo je
odmah izgubio orijentaciju, im su skrenuli, slijedei jedva vidljivu
stazu, uglavnom na sjever, mislio je, ali ne stalno. Shvatio je da im stoji
na milost i nemilost; njih dvojica nikad vie ne bi uspjeli pronai put
kui.
Zarada je razmjerna rizicima koje je ovjek spreman preuzeti.
Prije zalaska sunca, na kraju cijelog dana putovanja, drvee se
prorijedilo. Uzani puteljak se proirio. Moglo se vidjeti nebo. A onda
baklje. Izali su iz ume. Ugledao je selo, osvijetljeno vatrama za
svetkovinu. Tada jo nije znao to se slavi.
A kako je i mogao znati?
Odveli su ga prema svjetlosti baklji, preko obrambenog jarka, iza
krijesova, unutar zemljanih zidina, a onda kroz palir mukaraca i ena.
Nisu se ponaali neprijateljski, bili su vie znatieljni nego ita drugo.
Doli su u iroki krug u sredini malih drvenih kua. Visoki ovjek,
srebrne kose, ne vie mlad, ustao je da ih pozdravi. Pogledali su se i
razmijenili geste.
Taj mu se ovjek svidio od prvog trenutka.
Dali su mu vr, jedan od svojih. Podigao ga je u pozdrav i ispio.
Jak, estok alkohol, nerazvodnjen. Vatra niz grlo. Morao se napregnuti
(prisjea se) da se ne osramoti, da ih ne uvrijedi kaljui ili ispljunuvi
ga. Nijedan civiliziran ovjek ne bi tako pio alkohol.
Nalazio se daleko od civiliziranih ljudi. Pie ga je gotovo smjesta
omamilo. Duboko je uzdahnuo i kratko se osmjehnuo. Vratio je vr, kao
odmjeren i skroman ovjek. Zbog tih su ga osobina izabrali, jednako kao
i zbog hrabrosti i vjetine. Voa, odgovoran za ovjeka koji je poao s
njim i za druge na obali. Potreba da bude budan, oprezan.
Zatim ju je ugledao. Prvi put.
I svijet se zauvijek promijenio.
Doista je tako, razmilja stojei na zaravni Entremonta dvije tisue i

esto godina poslije: primakao se onoliko blizu vjenosti koliko je to

ovjeku uope mogue.
U dobru i zlu, radosti i tuzi, ljubavi i mrnji, smrti i ponovnom
ivotu. Sve te stvari. Koliko je ovjeku mogue da ih upozna.
Sada uje kako mu se netko pribliava i zaustavlja. Ovaj se put
okree. Taj mu je korak poznat gotovo kao i vlastiti.
Jesi li uivao gledajui? pita ga Cadell sa smijekom. Skrivajui
se u podnoju?
Bika? Phelan slijee ramenima. Nikad ba ne uivam u tome.
Poboljao si se. Glatko si to izveo.
Kelt se i dalje smijei. Uvijek je tako. Ti to dobro zna.
Naravno.
Netremice se gledaju. Phelana obuzima elja da ubije drugog
ovjeka. Mora ga ubiti.
Druid i beltanski duhovi to je daleko od njih, pokraj svetita i
baklji koje jo uvijek gore. On i ovaj drugi ovjek jednako kao da su
sami ovdje u noi. Vjetar, koji je ve bio popustio, sada je opet poeo
puhati. Nad njima su oblaci i zvijezde.
Znam gdje je, kae mu Cadell.
Ne, ne zna, odgovara Phelan.

POGLAVLJE XII

Vozei se autoputom na jutarnjoj svjetlosti s ocem i Gregom ponovo

na zapad, Ned se borio s kapcima oteanim od nedostatka sna i s
osjeajem da je beskorisna i neodgovorna osoba.
Pokuao se silom koncentrirati na ono to rade, na sve o emu su
sino raspravljali, ali stalno je mislio na Kate Wenger i na to kako je
izgledala prije no to je otila na spavanje.
Ned je sino sjedio sam za stolom u blagovaonici i listao brouru
dio o povijesti Provanse okruen razbacanim papirima s biljekama
koje su prije sastavili.
Ne bi bili razbacani da je biljeke pisala Melanie, pomislio je. Ona
bi ih skupila, razvrstala i pohranila. Obojenim jezicima. Naravno, da je
Melanie ovdje, te im biljeke ne bi ni trebale, zar ne? Upravo je bio
zavrio s provjeravanjem neega, i osjeao se jo potitenije i zbunjenije.
to si pronaao? upitala je Kate, prilazei mu.
Podigao je pogled. Bila je bosonoga, na sebi je imala jednu od
njegovih prevelikih majica s kratkim rukavima. Htio sam te ve prije
pitati o onom dijelu tamo gore, Bog e prepoznati svoje.
Ah, da. Namrtila se. Opsada Bziersa? To je zapadno odavde.
Da, naao sam ga. Godine 1209. Pobijte ih sve Prilino
nevjerojatno.
Na slaboj svjetlosti i u tiini, iznenada je shvatio da ga njezino tijelo
ispod majice i gole duge noge previe dekoncentriraju. U ovakvoj
situaciji ne bi smio misliti na takve stvari, zar ne?
Steve i Greg sjedili su stisnuti na velikom kauu pred televizorom
na drugoj strani sobe i gledali film Matrix, sinkroniziran na francuski, to
bi u nekoj drugoj prigodi bilo prilino smijeno. Nedov otac slao je
poruke e-mailom za kompjuterom na katu, a teta Kim se tuirala. I Kate
se upravo istuirala pa joj je kosa jo uvijek bila mokra.

Ovdje su progonili heretike, rekla mu je. To je bilo poput nekog

kriarskog pohoda. A ti su pohodi obino bili estoki.
Da, ali po onome to je Phelan rekao, ovjek koji je izrekao te
rijei...
Bio je s Cadellom, znam. A na tip bio je unutra.
Pogledali su se.
Je li on doista na tip?
Slegnula je ramenima. Ne znam.
to sve to znai? Mislim, ako se njih dvojica trebaju meusobno
boriti za nju, kako se u to uklapaju vojske?
Kate je skrenula pogled, kroz prozor u tamu. Moda se njih dvojica
katkad bore dok jedan ne ubije drugoga, ali katkad ona odabere jednoga
od njih, pa obojica ostanu ivi, a onaj drugi ode u rat?
Samo nagaa.
Pogledala ga je. Pa jasno da samo nagaam. Uzdahnuo je.
Oprosti. Sjedni, ha?
Ni sluajno. Ova je majica prekratka. Ovo je sve to e vidjeti od
mojih nogu.
Osmjehnuo se. Hoe li donji dio moje trenirke?
Odmahnula je glavom. Idem u krevet.
Aha. Sad bih trebao izvaliti neki tos o krevetu, zar ne?
Vjerojatno. O mokroj majici ili tako neto.
Nije mokra.
Pazila sam. Ja sam dobra cura. A ti si oito tip koji je spreman na
sve samo da nagovori enu da prespava kod njega.
Oh, da. Druidi i krv. To je moj uobiajeni tos. Nikad ne zakae.
Jesi li nazvala Marie-Chantal?
Kimnula je glavom. Bila je okirana.
Doista?
Ma ne, budalice. Ali eljela je znati kako izgleda.
Ned je trepnuo. I to si joj rekla?
Da izgleda kao Kanaanin. Laku no, Ned.
Zatim se okrenula i otila u sobu koja je jo sino pripadala
Melanie, a Ned je ostao za stolom sa slikama u glavi kako je svjee i

isto Kate izgledala, slikama njezine mokre kose i nogu poput plesaice.
Zatim je pomislio na Melanie, i na mravog divljeg ovjeka kojeg je
prvi put vidio u katedrali. Zamislio ga je kako predvodi krvavi pokolj
kod planine, zatim baca ive ljude u jamu, onako kako je Melanie rekla
da je uinio Marije. Mogao je to zamisliti, u tome je bio problem.
Ja nisam dobar ovjek.
A ako on ita shvaa, onaj drugi ovjek, Cadell, spalio je prije
osamsto godina taj grad, Bziers, dok je Phelan bio u njemu a moda i
Ysabel, koje god da je ime u to doba imala.
Je li to bila osveta? Ima li Kate pravo? Je li Ysabel taj put izabrala
Phelana, a Cadell nije umro? Je li Cadell pokrenuo taj kriarski pohod ili
se njime samo okoristio?
Je li to moda razlog zato jedan od njih dvojice mora biti ubijen?
Bira li ona izmeu njih dvojice na taj nain jer bi inae ovaj dio svijeta
potonuo u krvi?
Je li se isto dogodilo kod Pourrieresa, kad je Ned osjetio da se
utapa u krvi pokolja? Ili je sve to toliko daleko od istine da nije ak ni
smijeno?
I kako uope izgledaju Kanaani?

Sutradan ujutro prvo su otili u Entremont, voeni slabim izgledima

da je netko jo uvijek ondje, ali vrata ograde bila su zakljuana, a
parkiralite prazno. Bio je prvi svibnja, to je u Francuskoj praznik. Ali
to ionako nije bilo vano. Ned je osjetio da ondje nema niega. to god
da se noas dogaalo na ovoj zaravni, sad je nestalo. Zapitao se bi li
pronali ostatke beltenskih vatri kad bi se popeli preko ograde i uli
unutra.
Pomislio je na onog bika. Kako bi uvar ili prvi jutarnji turisti
reagirali da ga vide? To nije moj problem, zakljuio je. Moj je problem
mnogo vei.
Problem nije bio u tome to nema povjerenja u svoju tetu, ali
neosporna je injenica da e im, ako namjeravaju provjeriti sva mjesta u

blizini Aixa koja su povezana s Keltima, Grcima ili Rimljanima, trebati

mjeseci, a ne tri dana.
A moda ak nemaju ni tri dana. Na kraju krajeva, i drugi je trae.
Plan, koji nije bio bogzna kakav, smiljen je sino. To su bile one
biljeke na stolu. Sjetio se da je Kate u jednom trenutku poela grickati
usnicu, zapisujui imena mjesta onoliko brzo koliko su ih ona, Nedov
otac ili teta Kim izgovarali.
Kako je popis rastao, Ned je u jednom trenutku pomislio kako je
sastavljen tako zbrda-zdola da je malo vjerojatno da bi mogao biti imalo
uinkovit.

Greg je kod odvojka za Arles skrenuo s autoputa i platio cestarinu.

Praznino jutro bilo je svjee i vedro, dan kao stvoren za etnju i
planinarenje. Kratko vrijeme nastavili su na zapad, a onda su pred
ulaskom u grad skrenuli na manju cestu koja je vodila prema
nazubljenom planinskom lancu na sjeveru.
Ned je s obje strane ceste vidio vinograde i maslinovo drvee s
liem koje je na svjetlosti bilo srebrnozelene boje. Nailazili su na
znakove uz cestu koji su obavjetavali gdje se moete zaustaviti da
kupite maslinovo ulje. Nije se moglo poricati, krajolik je bio prekrasan.
Ali Ned nije mogao zamisliti kako bi itko od njih danas u njemu mogao
uivati.
Plan tete Kim bio je da ona i Ned, zahvaljujui svojim vezama ma
kako nesavrenim sa svijetom obreda koji je ugrabio Melanie,
predvode svaki po jednu grupu. Proeljat e kombijem i njezinim malim
crvenim autom gradove, ruevine i okolicu. Ako jedno od njih u sebi
osjeti makar samo i treptaj, bilo kakvu prisutnost, telefonirat e ostalima
i...
I to? Taj ga je dio bacao u oaj. ak i kad bi nekim udom,
intuicijom ili pukom sreom uspjeli pronai mjesto gdje se Melanie-kaoYsabel skriva od one dvojice, to bi trebali uiniti?
Pristojno je zamoliti da se vrati u svoj stari oblik?
Ned se prisjetio kako je on sam sino postavio to pitanje, manje-

vie istim tim rijeima. Bio je sjedio pokraj Kate, gledajui popis koji je
ona sastavljala: Glanum, Arles, Nmes, Antibes, Vaison-la-Romaine,
Orange, Frejus, Pont du Gard, Roquepertuse, Noves, Narbonne, SaintBlais, Hyeres. Nakon toga prestao je itati, premda je Kate nastavila
pisati.
Jutros im je sljedee odredite bio Glanum to god to bilo. Tetin
crveni auto zaputio se u Nmes, koji lei dalje na zapadu, i nekoliko
drugih mjesta u tom smjeru.
Sve su to za Neda uglavnom bila samo imena. A bilo ih je daleko
previe. Sve mu se inilo beznadno. ak i sam Marseille ima veze s
Grcima, Rimljanima i Keltima, a Marseille je grad s tri milijuna
stanovnika. Samo bi u njemu mogli ostati danima.
A ionako, emu bi to sluilo? to bi trebali, lutati ulicama izvikujui
joj ime kao da trae izgubljenu maku? A i koje ime da izvikuju?
Melanie ili Ysabel?
Zaudo, Steve je bio taj koji ga je sino ukorio zbog takvog stava.
Steveovo ponaanje gotovo se potpuno promijenilo odmah nakon to
je Greg posvjedoio Nedovu priu i stao objanjavati dogaaje na cesti,
ukljuujui i to kako ga je druid udarcem iz daljine oborio na tlo. inilo
se da Greg ima kredibilitet, koji je stekao ozljedom prsne kosti. A Greg
ak nije ni vidio trenutak kad se Cadell pretvorio u sovu, pomislio je
Ned.
Ned je to vidio. Dvaput. to da ovjek radi s takvim sjeanjem.
Stojei pokraj vrata terase, Steve mu je bio rekao: Ned, ako
nemamo nita bolje, onda emo to uiniti, ovjee. A sljedei korak
smislit emo ako je naemo. Pa neemo valjda samo sjediti ovdje, zar
ne? Ili nastaviti sa snimanjem fotografija u okolici kao da se nita nije
dogodilo?
Ne, to neemo uiniti, odvratio je Edward Marriner.
I nema smisla biti pesimist, dodao je Greg, sjedei malo ukoeno
na stolcu u blagovaonici. Hou rei, cijela je stvar tako aava, pa zato
da mi ne uinimo neto aavo i popravimo je, ha?
Ned ga je pogledao.
Zvui kao Melanie, rekao mu je.

Greg se nije osmjehnuo. Netko valjda mora, odgovorio je.

Dok su nastavljali prema nazubljenim planinama na sjeveru i
prolazili pokraj turistikih znakova za mjesto zvano Les Baux, Ned je
razmiljao i o tome. Kako Melanie zvui? Kako ona razmilja? to je to
u njoj to bi on mogao osjetiti ili locirati?
I je li to uope vano? Nije li moda vanije da umjesto toga misli
na Ysabel, koja se toliko puta vratila u ivot? Njezina ljepota tako je
opasna da ovjeka moe uplaiti. Ned se doista i uplaio, prisjeajui se
kako se osjeao sino kad ju je gledao i sluao onaj njezin glas.
Ili bi moda u sebi trebao traiti onu dvojicu? Ali kakvog bi to imalo
smisla? Prilino je jasno da oni nemaju pojma gdje se ona nalazi u
tome je cijeli smisao njezina izazova. To je razlog zato su Cadell i
druid potraili Neda, zar ne?
Kratko je razmislio o tome. Proli su pokraj farme na lijevoj strani
ceste s konjima i magarcima na livadi. Uz potpuno ravnu istonozapadnu cestu kojom su proli rasle su platane. Jo jedan putokaz
pokazivao je put do terena za golf.
Ona eli da je pronau, rekao je.
Njegov otac okrenuo se na prednjem sjedalu.
Edward Marriner inzistirao je da danas poe sa sinom. To je ionako
imalo smisla. Ned i teta Kim morali su biti u razliitim automobilima.
Kate je pola s Kim jer je ona jedina osim Neda mogla prepoznati
Ysabel a i Phelana, to se toga tie. Steve je krenuo s njih dvije kao
zatita, koliko god to vrijedilo. Ned je dobio svog oca i Grega.
Nedova majka ih je nazvala vrlo rano ujutro. Rekla im je da e
poletjeti vojnim zrakoplovom iz Darfura za Kartum, a onda odletjeti za
Pariz i presjesti na let za Marseille. Bit e s njima u vrijeme veere.
Kako to misli, ona eli da je pronau? upitao je Edward Marriner.
Tata jutros izgleda starije, pomislio je Ned. Zabrinut ovjek s borama
urezanim u elo i s podonjacima. Vjerojatno ni on nije dobro spavao.
Ned je slegnuo ramenima. Nita posebno otroumno. Razmisli o
tome. Ysabel ne eli ostati izgubljena. Ovo je za njih ispit, a ne
nemogua misija. Ona se ne skriva nego bira.
to to znai? upitao je Greg, hvatajui Nedov pogled u

retrovizoru.
To znai da teta Kim ima pravo, odgovorio je Ned. Trebao bi
postojati nain da pronaemo neko mjesto koje je... povezano. Ili koje
ima smisla. Hou rei, ako oni to moraju uiniti, moemo i mi, ne? U
tome mora postojati neka logika?
Pa, bilo bi lake kad bismo mogli suziti mogunosti na malo manje
od dvije tisue i petsto godina, odvratio je Nedov otac.
Sad ti zvui kao ja sino, rekao mu je Ned.
Greg je prezirno mrknuo.
Ne daj, Boe! odvratio je Nedov tata i okrenuo se da gleda cestu.
Edward Marriner ponio je sa sobom dva fotoaparata, jedan digitalni i
SLR. Vie radi utjehe, pomislio je Ned, nego iz nekog drugog razloga.
Ve mu je bilo palo na pamet, kad je ulazio u kombi, da fotoaparati
ovjeku slue kao tampon-zona prema svijetu.
U posljednje vrijeme mnoge su mu ideje padale na pamet prvi put.
Gledajui kroz prozor, ugledao je primicanje odvojka za Les Baux.
Promet se usporio dok su automobili skretali u lijevi trak.
Ravno naprijed, Gregory, rekao je Edward Marriner,
provjeravajui zemljovid. Ova cesta vodi u Saint-Remy, a mi moramo
skrenuti malo prije toga.
Vidim, odvratio je Greg. Pie na znakovima.
to je ono? upitao je Ned. Tamo gore? Les Baux?
Srednjovjekovni grad na breuljku, ostaci dvorca. Prilino
spektakularno.
Ti si ve bio ovdje?
S tvojom majkom, prije tvog roenja.
Je li nam to mjesto na popisu?
Jest, ali ne za ovo. Oliver i Barrett zabiljeili su ga za knjigu.
Premda bi vjerojatno moglo biti i na naem popisu. Koliko znam, Kelti
su prije dolaska Rimljana bili posvuda u ovim krajevima.
Vidi se u daljini, rekao je Greg. Paljivo pogledaj.
ekali su da automobili ispred njih skrenu. Ned je pogledao kroz
prozor s lijeve strane. Ono to se na prvi pogled inilo odlomljenom
stijenom zapravo su bili uniteni ostaci dugih kamenih zidina na vrhu

planine. Gotovo su se savreno uklapale u okolinu.

Boe dragi! rekao je.
I njegov je otac gledao. Pria kae da su s ovih zidina neko bacali
neprijatelje.
Ba lijepo od njih! Kad je to bilo?
U srednjem vijeku. Zvali su ih gospodarima Les Bauxa. Nekoliko
stotina godina nakon toga, Luj XIII. poslao je topove na dvorac i potpuno
ga unitio. Smatrao je preopasnim da lokalne velmoe imaju tako snanu
utvrdu.
Ned je zavrtio glavom. Rimljani sa spravama za opsadu pred
Entremontom, a ovdje ista stvar s topovima.
Mislio sam da si rekao kako dolazimo u lijepo i mirno mjesto.
Otac mu je dobacio pogled. Rekao sam da je lijepo. Ne vjerujem
da sam bio toliko glup da ti kaem da je mirno.
Osim toga, dodao je Greg aljivim tonom, otkada to
petnaestogodinji frajeri eznu za mirnim mjestima?
Sad bi mi takvo mjesto ba dobro dolo, odvratio je Ned.
Doli su do krianja i priekali da auto ispred njih skrene nalijevo,
pa su nastavili dalje.
Sljedee mjesto ovdje zove se Paklena dolina, rekao je Edward
Marriner. Melanie je zabiljeila da je to mjesto moda nadahnulo
Dantea. Meu papirima koje je ponio sa sobom imao je i njezinu
biljenicu.
I on je bio ovdje? upitao je Greg.
Svi su bili ovdje, odgovorio je Nedov otac. U tome je stvar.
Jedno vrijeme pape su imale sjedite u Avignonu. To je duga pria.
Dante je u to vrijeme bio emisar.
Mogu to shvatiti, rekao je Greg. Zato se ovo mjesto zove
Paklena dolina, mislim. Pogledajte one stijene. Dok su vijugali uskom
cestom meu stijenama, krajolik je posve iznenada postao grub i pust.
inilo se da pokoja mrljica boje od poljskog cvijea ne umanjuje pusto
nego je samo istie. Bilo je mranije, litice su zaklanjale sunce. Doimalo
se osamljeno i pusto. Gledajui naokolo, Neda je poeo obuzimati
nemir.

Barrett spominje i ovo mjesto u svojim biljekama, govorio je

Edward Marriner. Zbog krajolika. Ovo je nalije Provanse.
Ali glas mu se povukao, inilo se da dolazi iz vee daljine a ne s
prednjeg sjedala. Ned je u sebi osjetio neto drugo, to je oev glas
gurnulo u pozadinu. Borei se s panikom, duboko je uzdahnuo. Nije mu
pozlilo, ne kao u Sainte-Victoireu, ali osjeao se... udaljeno. I vrlo
udno.
Moe li stati na sekundu? upitao je.
Ne rekavi ni rijei, Greg je bez oklijevanja naglo skrenuo kombijem
na ne ba bogzna kako iroku bankinu. Voza iza njih vrlo blizu iza
njih otro je zatrubio i projurio. Greg je naglo stao.
to je? Ned?
Otac se opet okrenuo i zagledao u njega. Neda je uznemirio izraz na
oevu licu, mjeavina straha i divljenja. Nijedan otac ne bi smio ovako
pogledati svoje dijete, pomislio je.
Osjeam neto, promrmljao je.
Pretraio je svoju nutrinu, ali nije pronaao nita opipljivo samo
nemir, slabano bubnjanje nalik na kucanje bila.
Ima li... imamo li kakvih biljeaka o ovom mjestu? to je moglo
biti u okolici?
Edward Marriner izvukao je iz svoje kone aktovke na podu
biljenicu, oznaenu raznobojnim jezicima koji su je dijelili u sekcije.
Prolistao ju je, pronaao odgovarajuu stranicu i letimice je pregledao, a
onda je odmahnuo glavom.
Ovdje su neko bili kamenolomi za boksit. Boksit je dobio ime po
Les Bauxu. Oni su sada iscrpljeni. Melanie spominje Paklenu dolinu.
Dantea. Citat iz Henryja Jamesa o tome kako se ovuda vozio koijom.
Mislila je da bismo to mogli upotrijebiti.
Nita drugo?
Uto se i Greg okrenuo da pogleda Neda. Nije ti dobro?
Nije to. Ali osjeam neto.
Ned se premjestio na desnu stranu kombija, otvorio vrata i izaao.
Stao je uz cestu, pokuavajui shvatiti to to osjea. Promet je sada bio
rjei, pokoji auto projurio bi pokraj njih. Greg je ostavio upaljene

migavce. Visoke litice s obje strane bacale su sjenu na cestu. Bilo je

svjee. Vjetar je puhao sa sjevera. Nije to bio mistral, ali nije ba bio ni
ugodan. Paklena dolina.
Misli da je ona ovdje? upitao ga je Greg kroz prozor sa
sputenim staklom.
Ned je odmahnuo glavom. Ne. Mislim da primam starije signale, iz
prolosti. Mislim da osjeam neto iz onog vremena, a ne iz sadanjosti.
Ali nije tako gadno kao prije, zar ne? upitao ga je Greg.
Ned je pogledao kroz prozor preko oca u Grega, ije je lice sada
bilo vrlo slino licu Edwarda Marrinera. Strah i neka vrsta suzdrljivog
potovanja. Neda je spoznaja da mu oni vjeruju pomalo uplaila.
Nije, odgovorio je. Samo isti onaj osjeaj da je neto jo uvijek
ovdje. Ista vrsta... Muio se da nae rijei. Kao da se neto probija na
povrinu?
Misli iz srednjeg vijeka? Dvorac kod Les Bauxa? Ned je
primijetio da se oevo elo sada jako naboralo od napora da shvati.
Razmislio je o oevu pitanju. Otiao je do litice i pogledao uvis, a
zatim se vratio i opet zatresao glavom. Nisam siguran! Ovo mi ba ne
ide od ruke, ali mislim da osjeam neto jo starije. Jo jednom je
uzdahnuo. Pitat emo Kate. Ili provjeriti sami. Ali mislim da moemo
nastaviti. Ne osjeam ovdje nita iz, kao, sadanjosti. Samo udan
osjeaj, to je sve.
Uinilo mu se da e se otac usprotiviti, ali onda je uzdahnuo i
slegnuo ramenima. Ovo je previe za mene, rekao je.
Ned je uao natrag u auto i zatvorio klizna vrata. Greg ga je kratko
pogledao, a onda ubacio u brzinu i krenuo.
utke su proli kroz uzak i nezanimljiv kanjon, izronili iz sjene u
proljetna polja i vinograde obasjane sunevom svjetlou. Poslije
nekoliko trenutaka na lijevoj su strani ugledali rimski slavoluk i nekakav
visoki spomenik odmah do ceste.
Zatim su ugledali jo jedan smei znak koji je pokazivao prema
ruevinama Glanuma niz ukoenu stazu obrubljenu drveem na drugoj
strani ceste.
Greg je skrenuo na ljunano parkiralite i zaustavio se pred samim

slavolukom. Parkiralite je bilo gotovo prazno. Ned je izaao i ugledao

nekoliko obitelji kako prostiru deke na travu za rani piknik. Djeca su
igrala nogomet. Gledajui ih, Ned se osjeao kao izvanzemaljac, netko iz
drugaijeg svijeta koji se samo ukrta s njihovim.
Greg je otiao pogledati slavoluk i vii, udno oblikovan spomenik
pokraj njega. Otac je stao kraj Neda.
Osjea li se udno dok ih gleda? upitao je Edward Marriner,
pokazujui prema skupini ljudi na pikniku.
Ned ga je brzo pogledao. Upravo sam to pomislio.
Njegov otac opet je napravio kiselo lice. Dobro, jo uvijek
moemo podijeliti nekoliko stvari.
Ned je razmislio o oevim rijeima, o udaljenosti koju su
implicirale. Njegov otac nije govorio samo o roditeljima i djeci koja
odrastaju. U njegovim je rijeima bilo neto vie. Gutnuo je. Ja se
nisam promijenio, tata. Samo to mogu... mogu vidjeti neke stvari.
Znam. Ali i to je promjena, zar ne?
Istina! Bojim se, rekao je Ned trenutak poslije.
Otac je kimnuo glavom. Znam. I ja.
Stavio mu je ruku oko ramena, a Ned mu je to dopustio. Otac mu je
stisnuo rame. Ned se nije mogao sjetiti kada su posljednji put ovako
stajali.
Zatim je otac povukao ruku. Edward Marriner uspio se nasmijeiti.
To je u redu, Ned. A bit e bolje kad ti stigne mama.
Misli?
Da, mislim.
Ali to ona moe...
Tvoja je majka jedna od najpametnijih ljudi koje poznajem. I ti to
zna. Zato si je i zamolio da doe, zar ne?
Ned je oklijevao. Da, djelomice. Oborio je pogled na ljunak
pokraj svojih nogu.
elio si je maknuti odande? blago ga je upitao otac.
Jo uvijek oborena pogleda, Ned je kimnuo glavom. Trenutak
poslije, Edward Marriner tiho je rekao: I ja. Jako. Moda smo malo
varali, ali ipak smo ispravno postupili. Melanie je nestala, a tvoja majka

moe nam pomoi. Vidjet e.

Ned je podigao pogled. Ali to je s tetom Kim? I mamom?
Otac je oklijevao. Ned, meu ljudima postoje napetosti. Povijest se
vraa, ak i naa vlastita, ne samo velike prie. One e to nekako
rijeiti. A moda i nee. Ali ne vjerujem da e to biti... presudno za ono
to ovdje moramo uiniti.
Ali nisi u to siguran? odvratio je Ned.
Sigurnost je katkad precijenjena, promrmljao je njegov otac.
Kojeg god vraga to znailo. Ned je skrenuo pogled u stranu, prema
slavoluku i graevini pokraj nje. Greg ih je sada promatrao iz blizine.
Djeca koja su igrala nogomet smijala su se iza njega.
Gdje se sada nalazimo? upitao je.
Ovo je najstariji rimski slavoluk u Francuskoj, odgovorio mu je
otac. Podignut u ast pobjede koju je Julije Cezar ovdje izvojevao. Ako
ode pogledati, vidjet e na njemu reljefe, slike umiruih Gala u
lancima. itav je ovaj kraj bio u previranju, a onda je nakon Cezara
postao rimski. Drugi je spomenik neto mlai, podignut u sjeanje na
Augustove unuke ili neake, tako neto.
Ned se sjetio sinonjih rijei druida na cesti. Ovo se ne tie samo
njih troje.
Ovaj slavoluk obiljeava poetak neega, pomislio je, a i svretak.
Stotinama godina mogla su se vidjeti samo ova dva spomenika,
rekao mu je otac. One ruevine preko puta bile su pod zemljom sve do
osamnaestog stoljea, a Glanum su poeli iskapati tek prije osam
godina.
Odakle sve to zna? Ned ga je pogledao.
Otac se opet namrtio. Za razliku od nekih ljudi koje poznajem, ja
sam napravio domau zadau. Sino sam proitao Melaniene biljeke.
Nisam mogao spavati.
Nije ni udo. Hoe mi napisati referat?
Otac se nasmijeio, ali nije se nasmijao.
Otili su do Grega. Slavoluk je iz blizine izgledao ak i vei,
dominirao je okolinom, pokraj njega bio je jo samo taj visoki spomenik.
Tamo je umobolnica u koju se van Gogh prijavio nakon to si je

odsjekao uho, rekao je Nedov tata, pokazujui rukom. S druge strane

polja, pokraj ruevina.
Ned je zavrtio glavom. Svi su bili ovdje.
To je istina, zar ne? Ili je prokleto blizu. Podigao je pogled na
slavoluk i utke ga obiao. Rezbarije na dnu i malo vie bile su kao to
mu je otac rekao. Prizori bitaka, neki erodirani ili oteeni, a neki
prilino dobro ouvani. Rimljani na konjima kako udaraju neprijatelje
oko sebe ili kako se bore na nogama. Gali na tlu, s ustima otvorenim u
krik. Bilo je zarobljenika u lancima, s oborenim glavama. Ned je spazio
jednu enu u opravi grkog stila, razliitu od ostalih. To ga je zaudilo.
Odmaknuo se jedan korak, razmiljajui o moi koju ovaj slavoluk
predstavlja.
Svi su ovdje jednom moda bili stranci, ali je li svatko tko je doao
osvajao i svojatao ovaj kraj? Neki su se doljaci ubili, pomislio je, kao
van Gogh. Ili su naprosto otili kui, kao Dante.
Jesu li Rimljani bili dobri? iznenada je upitao.
Otac je izgledao iznenaeno. Oekuje odgovor na to pitanje?
Ned je odmahnuo glavom. Zapravo ne. Glupo pitanje.
Hajdemo do onih iskopina, rekao je Edward Marriner. Da nam
kae ima li tamo neega to... Slegnuo je ramenima. Zna to hou
rei.
Ned je znao to njegov otac hoe rei.
Sigurno je zatvoreno, rekao je Greg. Danas je praznik.
Znam. Sve je zatvoreno. Pretpostavljam da Ned moe i pred
ulazom oitati stanje ili to ve.
A ako neto osjeti? upitao je Greg.
Onda u uiniti ono to moram, odgovorio je Nedov otac. Ned i
Greg su se pogledali.
Hajdemo, rekao im je Edward Marriner.
Poveo ih je preko ceste, pa onda stazom kroz drvee. Na ulazu u
nalazite bila su niska drvena vrata, zakljuana ali ne i osobito visoka.
Mogli su vidjeti ulaznu zgradu otprilike sto metara dalje.
Edward Marriner pogledao je sina. Ovo ve dugo nisam uinio,
rekao mu je. Zatim je stavio stopalo na poprenu gredu vrata, podigao se

na vrh i skoio na drugu stranu.

Nije loe, efe, rekao mu je Greg.
Ned je bez rijei slijedio oca preko vrata. Priekali su da Greg uini
isto, to je on i uinio, zastenjavi pri doskoku. Mora da ga bole prsa,
pomislio je Ned.
Otili su stazom uz brijeg, sami meu jutarnjim ptijim pjevom, pod
blagim, svijetlim nebom. Niska graevina pred njima oito je bila nova,
a iza nje, sada vidljive s njihove lijeve strane, bile su ruevine.
Ned je skrenuo sa staze prema ogradi koja je okruivala podruje
iskopina. U daljini je ugledao dva stupa koja su ga podsjetila na slike
rimskog Foruma. to nije ni udo, pomislio je.
Mjesto je bilo vee no to je oekivao. To je bila jedna stvar.
Ali nije bilo druge stvari.
Nita nije mogao osjetiti. Jutros je u Entremontu znao da ondje nema
nikoga, obuzeo ga je osjeaj praznine. Ovdje, jednostavno nije mogao
procijeniti. Nije znao.
Stajao je pokraj ograde, gledajui kroz nju iskopano kamenje, i nije
osjeao nita osim tiine. Nikakve svijesti ni o kome, ivom ili mrtvom,
ili vraenom u ivot. S druge strane sad je ve znao da udaljenost, ini
se, igra vanu ulogu, barem to se njega tie.
Okrenuo se ocu i slegnuo ramenima. Nita ne osjeam. Ali moda
bih morao prii blie. Moda bih morao ui. Ako me podignete, mogao
bih prekoraiti ogradu.
U tom trenutku otvorila su se vrata moderne zgrade pred njima, a
zatim je urno izaao uvar, kreui se slubenim, umiljenim korakom.
Oh, k vragu, rekao je Greg. Kladim se u jedan euro i paketi
vakaih guma da nije ba sretan to mora raditi na praznik.
Za to je dvostruko plaen, rekao je Nedov otac. Ili ak i vie, u
Francuskoj.
Zatim je otiao ususret uvaru, iroko se smjekajui i dovikujui
mu veseo pozdrav.
Barem ne izgledamo kao vandali, rekao je Greg. Oklijevao je.
Mislim.
Preao je rukom kroz kosu i bradu i brzo gurnuo majicu s natpisom

Iron Maiden u hlae. Ned nije ba bio uvjeren da je ita od toga

pridonijelo poboljanju.
Njih dvojica ostala su na svom mjestu. Ned nije imao nita protiv da
ovaj dio posla prepusti ocu. Okrenuo se natrag prema ogradi i
iskopinama, bezuspjeno pokuavajui osjetiti ima li unutra ega.
Pogledao je preko ramena. Njegov otac sada je avrljao s uvarom
Nedu se inilo da je oputen.
uvar nije izgledao ba tako smiren, ali, s druge strane, nije puhao u
zvidaljku ni vikao. Ned je spazio da otac vadi mobitel i bira broj.
Pogledao je Grega, a ovaj je slegnuo ramenima. Edward Marriner poeo
je razgovarati s nekim, a onda je dodao mobitel uvaru, koji ga je s
oklijevanjem prihvatio, a zatim se komino uspravio im je poeo
govoriti.
Ned je ponovo pogledao Grega, a Greg je ponovo slegnuo
ramenima.
uvar je neto rekao, a onda je, izgleda, sluao sugovornika s druge
strane linije, tko god to bio. To je potrajalo. Nekoliko puta kimnuo je
glavom.
Bilo je vrlo tiho. Do njih je dopirao slab zvuk prometa s ceste. Ned
je pokuao zamisliti kako je ovo mjesto izgledalo prije dvije tisue
godina, potpuno razvijen rimski grad. Zidovi i stupovi. Hramovi i kue.
Ugledao je neto to je nalikovalo na bazen. Jesu li Rimljani imali
bazene? inilo mu se da jesu. Kate bi to sigurno znala.
Jedna je ptica pjevala na stablu pred njima. Svijetloljubiasto i
bijelo poljsko cvijee raslo je uz ogradu. Na drugoj strani iskopina,
prema jugu, otro su se dizala brda, opkoljavajui ruevine. U tom je
smjeru leala Paklena dolina, s liticama koje su se dizale uz samu cestu
u sjeni.
Ponovo je provjerio u sebi moe li neto osjetiti, ali jo uvijek nije
mogao zapaziti nita. A ak i ako osjeti neiju prisutnost, pomislio je,
mogue je da to bude netko potpuno nepovezan s njihovom priom, s
Ysabel, Cadellom i Phelanom.
Kad si ovjek jednom prizna postojanje tog drugog svijeta kao da
je Ned sada imao ikakav izbor tko zna to jo ovdje moe osjetiti?

Lavove, tigrove i medvjede...

Doite! iznenada im je doviknuo Nedov otac na francuskom.
Ovaj ljubazni ovjek pustit e nas da pogledamo iskopine.
Ned je krenuo prema ocu, a Greg ga je slijedio. uvar je ve otiao
naprijed i otvorio im vrata zgrade. Kad su mu prili, dranje mu se
znatno promijenilo; moglo bi se nazvati pokornim.
to si uinio? apnuo je Ned tati. Podmitio ga?
To sam namjeravao uiniti poslije. Nazvao sam gradonaelnicu
Aixa. Dala mi je broj svog mobitela. Ba je pripremala ruak za goste,
ali pristala je porazgovarati s ovim tipom. Rekao sam joj da smo kao
kakvi idioti doli ovamo na praznik i zamolio je da nam pomogne.
I pomogla nam je?
Oito. Moram napraviti njezin portret idueg tjedna.
Je li to bilo planirano?
ali se?
Mislio sam da su Francuzi kruti, inovniki tipovi.
I jesu.
Ned se nasmijao. Tata izgleda zadovoljan sobom, pomislio je.
Uli su. Unutra je bila blagajna i alter za karte, mnogo suvenira
imitacije nakita, knjige, majice, igrake vojnika, plastini maevi,
minijaturni drveni katapulti. Ned je u udubljenju s lijeve strane ugledao
veliki model Glanuma pod zatitnim staklom i plakate po zidovima s
crteima iskopine u razliitim fazama.
uvar ih je odveo do jo jednih dvostrukih vrata na drugoj strani.
Otvorio ih je i osmjehnuo se.
Ja u poi s vama, rekao je. Ako elite, mogu vam odgovoriti na
pitanja, monsieur. Imam ak i neke ideje za fotografije. To mi je hobi!
Bio bih vam vrlo zahvalan! slagao je Nedov otac. Ali mogu li
prvo slikati vas?
uvar je urno zakopao jaknu. Edward Marriner namjestio ga je
pred otvorena vrata s ruevinama u pozadini i snimio ga digitalnim
fotoaparatom.
Merer, rekao je. Zatim su uli.
Ned je zastao da pogleda iskopine. Doista su bile velike, a odavde

se inilo da su jo vee, ne toliko prema naprijed, jer su bregovi na

istoku bili blizu, ali su se protezale od sjevera prema jugu uz usku
dolinu. Ovo bi mjesto zimi bilo izloeno vjetru, pomislio je.
Stariji dio ovim je putem, rekao je uvar, pokazujui na desnu
stranu. Ispred nas su najvee kue s dvoritima, a i trnica i kupalite.
Dajte da ponem s kupalitem i velikim kuama, rekao je Edward
Marriner. Greg, hoe li mi ti voditi dnevnik fotografiranja? Ned, ti
moe prolunjati okolicom... samo se nemoj uvaliti u neprilike.
U njegovim je rijeima bilo malo vie znaenja nego obino. Nedov
se otac pokazao neoekivano vjet u tim stvarima.
Ned je zaustio da kae: Obeavam, ali se suzdrao.
Zatim su ostala trojica otili ravno naprijed i skrenuli nalijevo, a
uvar sada vedro raspoloen, jer je naao razbibrigu na dosadan dan
ve je poeo gestikulirati i govoriti.
Ostavi sam, Ned je otiao prema starijem dijelu na desnoj strani.
Nije trebalo dugo ekati da pone. Nakon ne vie od dvadeset
koraka, osjetio je pulsiranje u sebi. Pojavljivalo se i nestajalo, da bi se
trenutak poslije opet vratilo, u intervalima.
Netko ga je dozivao.
Bilo bi mnogo pametnije, pomislio je, da pozove Grega ovamo, ali
nije mogao smisliti dobar izgovor, budui da je njegov tata toboe doao
ovamo raditi sa svojim asistentom.
Srce mu je sada brzo lupalo. Opsovao je u bradu. Ali onda se sjetio
Melanie i razloga zato su doli, pa je sam krenuo dalje.
Proao je pokraj ona dva visoka stupa to ih je vidio s ograde. Na
informacijama u dnu pisalo je Hram Kastora i Poluksa, a ilustracija u
boji prikazivala je kako je hram izgledao prije dvije tisue godine. Visok
i krasan, sa irokim stubama koje vode gore, i s ljudima u togama pod
plavim nebom.
Opet je osjetio pulsiranje. Sada je mogao ustanoviti odakle dolazi,
iza ugla nalijevo, malo naprijed. Ondje je na jo jednim informacijama
pisalo Sveti izvor. Jedan zid na sjevernoj strani jo uvijek je stajao, a i
otvorene stube, oteene i obrasle mahovinom, koje su se sputale prema
tamnom, plitkom bazenu.

Na stubama je sjedio Cadell i gledao u vodu.

Ned se zabuljio u njega. Nisam ba iznenaen toliko koliko bih
trebao biti, pomislio je.
Zato ste me pozvali?
Drugi ovjek podigao je pogled i slegnuo ramenima. Da ti pravo
kaem, ne znam. Osmjehnuo se. Nisam od onih ljudi koji moraju znati
odgovor na svako pitanje. to da ti kaem? Radi kratkog druenja?
Recimo tako. Morat e nauiti zastirati se. Svatko tko ima imalo moi
moe te vidjeti.
Ali ne znam kako se to radi. A ne namjeravam se predugo
zadravati u tvojoj oblasti.
Cadell se ponovo nasmijeio. Sada je to i tvoja oblast, a ne samo
moja. Kad se sve ovo zavri, namjerava li se pretvarati da se nikad nije
dogodilo?
Da, namjeravam, im vratimo Melanie. Moda se neu pretvarati,
ali nemam interesa da ostanem u ovome.
Cadell je podigao jarko plave oi prema Nedu. Danas je nosio crne
izme, poderane i izblijedjele traperice i jarkocrvenu majicu s kragnom.
Izgledao je napola kao biciklist, a napola kao turist. Jo uvijek je nosio
teku zlatnu ogrlicu oko vrata, ali drugog nakita nije imao. Dugu kosu
svezao je u rep. Ned je ponovo primijetio koliko je taj ovjek krupan.
To zapravo nije stvar izbora, prilino mu je blagim glasom
odvratio Kelt. Neke stvari nisu. Kako si se ti naao ovdje?
Doao sam kombijem, odgovorio je Ned. Bio je to mudrijaki
odgovor, ali nije mu bilo do pristojnosti. Dovezao me Greg. Sjea se
Grega? Tvoj ga je prijatelj sino zamalo ubio.
Ne ubrajam Brysa meu svoje prijatelje. Potreban mi je za neke
stvari.
Jasno. Kako god bilo! Jesu li duhovi otili?
Cadell je ponovo slegnuo ramenima. Vjerojatno. Ali on moda nije.
Premda sam mu rekao da ode. Doista... kako to da si ovdje?
Pa, zato ste vi doli?
Traim je. Zato sam inae na ovom svijetu? Jednostavan
odgovor. Ned je na trenutak skrenuo pogled. Pa, i mi isto. Traimo je.

Cadell je opet pogledao crnu vodu pod nogama koju je promatrao

kad je Ned doao.
Ned je vidio svog oca i Grega s uvarom na drugoj strani iskopina,
onkraj drevnog zida, u daljini. Dan je bio bistar; inili su se sitni ali
jasno vidljivi. Nedov je tata fotografirao, okrenut prema Nedu. Da ih je
Ned pozvao, ne bi ga uli. Bili su jarko obasjani sunevom svjetlosti, ali
ona nije dopirala do mjesta pokraj zida gdje je Cadell sjedio i gledao
plitku vodu u bazenu.
Veliki ovjek pokazao je rukom. Ovaj dio grada isprva je pripadao
nama, sve do mjesta gdje se sada nalazimo. Izvor ispod nas pripadao je
jednoj boici. Zvala se Glanis. Glanum je iskrivljeno od toga. Imena se s
vremenom mijenjaju. A tamo prijeko, pokazao je nadesno, nalaze se
graevine koje su Rimljani izgradili nakon to su nas prognali odavde.
Vi ste ovdje ivjeli? Osobno?
Cadell je odmahnuo glavom. Ne. Moje selo, Segobrigae, lealo je
juno odavde, blie moru. Ovo je bilo selo jednog drugog plemena.
Dopustili su Grcima da ovdje osnuju trgovaku postaju, odmah iza tebe,
iza Heraklova hrama. To je bila pogreka.
Cadell je jutros izgledao vrlo smireno, pa ak i raspoloen za
razgovor. Ned je pokuao zamisliti keltsko selo na ovom mjestu, ali nije
mogao. Bilo je previe udaljeno, previe izbrisano. Umjesto toga, stalno
je vidio Rimljane, ozbiljne figure u togama i visoke hramove poput
onoga na slici s druge strane.
I Grke, njihovu trgovaku postaju ovdje. Jeste li zato ovdje
zapoeli potragu? upitao je Ned. Zato to ste svi bili ovdje?
Cadell je ponovo podigao pogled. Zapoeo? Ja sam u pokretu od
svitanja. Uskoro u otii. Uzgred, ona nije ovdje.
Mislili ste da bi mogla biti?
To je bila jedna mogunost.
Ned se nakaljao. I mi smo tako mislili.
Tako se ini.
Ned je odluio riskirati i ieprkati odgovor na jedno pitanje.
Nema... nema naina da vi obavite ovu stvar, ovaj dvoboj, a onda
pustite Melanie?

Cadell se jedan dugi trenutak zagledao u njega. Jesi li ti zaljubljen

u tu enu?
Ned se trznuo. Ja? Ma kakvi! Ona je prestara za mene. K vragu,
zato je to uope vano?
Cadell je slegnuo svojim irokim ramenima. Vano je kad smo
zaljubljeni. Bilo je neega u nainu na koji je to rekao. Ned se prisjetio
kako je Ysabel sino izgledala na mjeseini. Pokuao je odagnati tu
sliku iz glave. A ako je on bio potresen tom milju, kako je to onda bilo
za ovog ovjeka? I za onog drugog?
Nakaljao se. Vjerujte mi, stalo nam je do nje. Ona nam je vana.
Cadell ga je jo uvijek gledao blagim pogledom. Valjda. Bio si bijesan
sino na cesti. Jesi li mi ciljao u rogove?
Ned je progutao slinu. Sjetio se svog bijesa, usijanog strujanja.
Nisam znao da to mogu uiniti. Nisam siguran da sam uope u ita
ciljao.
Ja mislim da jesi. Mislim da si ve znao neto vano.
to?
Da si me sino ubio a mogao si i njih bi dvoje nestalo. Izraz
lica bio mu je miran. Ako jedan od nas dvojice umre prije no to ona
odabere ili prije no to se borimo, svi emo nestati. Dok se opet ne
vratimo.
Neda je iznenada obuzela studen. Da je sino rukom pogodio nie,
bio bi ubio Melanie.
Nisam to znao, rekao je.
Ja mislim da si moda ipak znao.
Nema naina da se odgovori na ovo.
Ned se sjetio neega drugog: Mislim da vas je Phelan pokuavao
pronai, rekao je, kako bi se borio s vama, prije no to se ona uope
vratila u ivot.
Zato bi to uinio? upitao je Cadell s uzdignutom obrvom,
naizgled iskreno. Onda ne bi ni dola.
Moda... moda je ve umoran. Od stalnog vraanja?
Cadell se opet osmjehnuo, ali bez ikakve topline. Ako je tako,
nema problema. Lako mu ovdje mogu podariti mir.

Vi niste umorni od toga?

Drugi ovjek ponovo je skrenuo pogled. Ja sam tako sazdan, tiho
je odgovorio, a onda je dodao: Ti si je vidio.
Kako je mogue da samo jedna reenica nosi toliku teinu?
Ned se opet nakaljao. Niste mi odgovorili na prijanje pitanje,
rekao je. Ne moete li pustiti Melanie a ipak odrati svoju borbu?
Odgovorio sam ti sino. Tvoja ena prola je izmeu svetih vatri na
Beltane. Zazvala ju je bikova smrt. Ona je sada Ysabel. Ona je sada dio
svega ovoga.
I to e se onda dogoditi?
Ja u je pronai. A njega u ubiti.
A nakon toga?
Nakon toga ona i ja bit emo zajedno, a zatim emo umrijeti. I sve
e se to ponoviti jednog dana u budunosti.
Uvijek iznova?
Drugi ovjek kimnuo je glavom, jo uvijek gledajui u bazen. Kad
mu je prvi put dala vr, unitila je na svijet.
to god to znailo. Zato... zato samo vas troje? ivite uvijek
iznova.
Cadell je oklijevao. Nikad nisam o tome razmiljao. Ne razmiljam
tako. Ako se eli igrati filozofa, potrai Rimljanina. Ali nije zvuao
ljutito. Trenutak poslije dodao je: Ne bih rekao da nas je samo troje.
Naa je pria vezana uz ovaj kraj. Na drugim mjestima vjerojatno ima i
drugih, kako god glasila njihova pria. Prolost nikad ne miruje. Zar to
jo ne zna?
Sunce je jarko obasjavalo ruevine. Dan je bio blag i lijep, sa sve
veim nagovjetajima proljea u zraku. Ned je zavrtio glavom. Nije to
mogao shvatiti. Naa je pria vezana uz ovaj kraj.
U daljini je vidio oca kako razgovara s uvarom. Greg se malo
udaljio od njih dvojice i gledao u Nedovu smjeru. Mogao je vidjeti
Neda, ali ne i Cadella dolje na drevnom, dotrajalom stubitu, uz kameni
zid. Ned se prisilio da mu nehajno mahne rukom. Nije elio da Greg
doe ovamo.
Cadell se ponovo zagledao u bazen. Voda je izgledala mrano i

neisto. Kelt je labavo sklopio krupne ruke, neuznemireno i naizgled

spokojno, pa vie nije ostavljao dojam neobuzdane, nasilne osobe kao
prije.
Kao da se eli narugati toj misli, ponovo je podigao pogled prema
Nedu. Ja sam ga na ovom mjestu jedanput ubio, dvadeset koraka iza
tebe. A onda sam mu odrubio glavu sjekirom i nabio je na kolac. Pred
jednim od njihovih hramova s lijeve strane.
to da Ned kae na to? Da ispria kako je za kolskih praznika u
oujku pobijedio Barryja Staleyja u stolnom tenisu etiri puta zaredom?
Ponovo mu je pozlilo. Govorite o Phelanu?
Tada nije imao to ime. Ali da, govorim o Rimljaninu. O strancu.
Ned je osjetio traak bijesa. Nakon oko dvije tisue i petsto
godina, on je za vas jo uvijek stranac? Pa kada onda, po vaem
miljenju, ovjek pripada ovom mjestu?
Pogled plavih oiju sada je bio hladan.
On? Nikad. Mi smo likovi u prii koja se stalno ponavlja, a broj
ponavljanja nita ne mijenja. Ona ga je izabrala kad je doao s mora, i
nakon toga sve se promijenilo.
Ned se zabuljio u njega. Vi doista vjerujete da se Grci i Rimljani
nikad ne bi naselili ove krajeve da ona nije...?
Cadell ga je gledao. Ja nisam filozof, ponovio je. Razgovaraj s
njim, ili s druidom. Ja samo znam da je trebam kao to trebam zrak, i da
ga moram ubiti kako bih je dobio.
Ned je utio. Zatim je uzdahnuo. Vidio sam jedan dio te promjene,
rekao je. S druge strane ceste. Onaj reljef na slavoluku.
Kelt se okrenuo i pljunuo na stubu ispod sebe. Zar se nikada ne
umorite? tiho ga je upitao Ned. Cadell je iznenada ustao i slabano se
nasmijeio. Oi su mu doista bile nevjerojatno plave. Da, treba mi san.
Nisam to...
Znam to si mislio. Ve si mi to rekao. Dri se podalje od ove
prie. Ne razumije je i nastradat e.
Kad je ustao, ponovo se moglo vidjeti koliko je krupan. Nedu je
snano zalupalo srce. Prekriio je ruke na prsima. Mislim da to ne
moemo uiniti, odgovorio je. Drati se podalje. To bi znailo da je se

odriemo.
Svi se mi moramo neega odrei. Tako je to u ivotu.
Bez borbe? Pa zar se vi jo uvijek ne borite?
Ovo nije tvoja pria. Beznadno je nerazumno upletati se u nju.
Siguran sam da bi ti Rimljanin rekao istu stvar.
Nije li on isprva bio Grk? Bila je to glupa reakcija, ali Ned se jo
uvijek nije elio predati.
Cadell je ravnoduno slegnuo ramenima. To se na kraju svodi na
isto. Rije je o nainu gledanja na svijet. O elji za pokoravanjem.
Ona nije ovdje, bio mu je rekao Cadell.
to je oito istina. Vrijeme je da se krene. ekao ih je dug put. Ned
je osjetio da se gri od napetosti. Nije htio da Cadell to vidi. ilavi
Kanaanin! Okrenuo se i poao.
Poslije nekoliko koraka osvrnuo se.
Mi sada odlazimo u Arles. Idete li i vi u tom smjeru? Treba li vam
prijevoz?
Primijetio je da su te rijei uznemirile drugog ovjeka i u tome
naao trunak zadovoljstva.
Tko si ti? upitao ga je Cadell, buljei sada u njega s dotrajalih,
mahovinom prekrivenih stuba. Tko si zapravo.
To se i sam poinjem pitati. Ne treba vam prijevoz?
Cadell je odmahnuo glavom.
Ah, da, odvratio je Ned. Vi ete letjeti, i nadati se da ona to nee
doznati? Riskantno. I on je riskirao, govorei ovako; ovaj bi ga ovjek
mogao ubiti na licu mjesta.
Ali Cadell se nasmijeio, kao da prihvaa verbalnu aoku. ovjek
ini to mora, rekao je. A onda je, kao da mu ita misli, dodao: Ti me
zabavlja. Ne mislim da te moram ubiti, ali to nije iskljueno. Zautio
je, a onda je dodao neto, drugaijim tonom, na onom jeziku koji Ned
nije mogao prepoznati. A trenutak poslije: Dri se podalje od ove prie,
djeae. Posluaj me, dajem ti dobar savjet.
Neu, odgovorio je Ned.
Zatim je otiao prema ocu i uvaru koji je jo govorio. Usput je
rukom pokazao prema cesti i kombiju na drugoj strani, kod rimskog

slavoluka sa slikama porobljenih Kelta u lancima.

POGLAVLJE XIII

Vratili su se na jug kroz Paklenu dolinu.

Greg ih je ponovo provezao pokraj Les Bauxa, a onda je skrenuo
nadesno i zaputio se prema Arlesu. Dok su se pribliavali gradu, nitko
nije govorio. Ned ih je ve izvijestio o dogaajima, a onda telefonom i
tetu Kim.
Nita im nije rekao o tome kako je Cadell nabio glavu onog drugog
ovjeka na kolac, a ni o tome kako je zaprijetio Nedu ako se ne povue
iz svega. U emu bi bila poanta? Namjerava li Ned moda otii odavde?
Odletjeti kui u Montreal i poeti uiti za test iz matematike? Melanie
nije njegova ljubav, to je potpuna glupost, ali ovjek ne mora biti
zaljubljen u nekoga da bi se za njega borio. To je trebao rei Cadellu
kad je bio s njim.
Prava poanta, kao to mu je upravo objasnila teta Kim a to je
ponovila i njegovu ocu kad mu je Ned dodao telefon sastoji se u tome
da njihov plan nije toliko besmislen ako je i Cadell doao u Glanum. To
je pouka koju iz ovoga moraju izvui. Ako ona dvojica ili barem jedan
od njih provjeravaju ista mjesta, to znai da su i oni na pravom putu.
Ma da, ako ste na pravom putu i ako imate nekoliko eura u depu
moete si negdje naruiti caf au lait.
Ned ni to nije izgovorio.
Teta ga je obavijestila da su ona, Kate i Steve ve obili Nmes.
Rimska arena, rimski hram, tihe ulice u sreditu grada s duanima
zatvorenim na praznik. Teta Kim nije osjetila niiju prisutnost, premda
Nmes navodno ima dugotrajne veze s magijom i arobnjatvom.
I oni su sada bili u autu, na putu za Bziers. Ned je o tom mjestu
sad ve poneto znao: Ubijte ih sve, a Bog e prepoznati svoje.
Bio je zadovoljan to ne mora otii onamo. Iznenada se zapitao bi li
taj davni pokolj u njemu izazvao istu onakvu reakciju kakvu je doivio

kod planine. Nije ba osjeao bogzna kakvu elju da to ponovo iskusi.

Greg je skrenuo na obilaznicu oko Arlesa.
Zaustavio se na crvenom svjetlu, a onda polako vozio, traei mjesto
za parking. Jo nije bilo podne. Promet u smjeru grada bio je rijedak, ali
s unutranje strane obilaznice bilo je smjeteno sajmite. Proeljavale
su ga stotine ljudi.
No krasno, pomislio je Ned. Kao, ii emo gore-dolje, izbjegavati
depare, i zatei Ysabel kako kupuje sandale, kremu za ruke ili neto
slino.
Zatresao je glavom. To je pogrean nain razmiljanja. I Cadell je
doao u Glanum, to znai da pravilno postupaju. ovjek bi si to morao
stalno ponavljati.
Greg je naglo stao, ukljuio migavac, trpei dugotrajno trubljenje
iza sebe, sve dok vozilo koje je bio primijetio nije napustilo parking.
Uspio je ugurati kombi na prazno mjesto, za koje bi Ned rekao da je
preusko. Svi su izali. Ova strana ceste leala je u sjeni, a sajmite na
svjetlosti.
I to sada? upitao je Greg.
Gledao je Neda, a ne njegova oca, to je Neda jo uvijek
uznemiravalo. Pa odakle bi on to znao?
Ali, s druge strane, tko bi drugi osim njega to mogao znati?
Ned je kratko pogledao tatu. Provrljat emo naokolo,
pretpostavljam. Obii sajam, a onda se vratiti provjeravanju rimskih
mjesta?
Bit e zatvorena. Ali, da. Osjea li togod? ponovo ga je upitao
Edward Marriner, opet s onim zabrinutim izrazom lica.
U nekim drugim okolnostima bilo bi to smijeno.
Ned je odmahnuo glavom. Ne, ali ja zbilja nisam vjet u tim
stvarima, a ti tipovi znaju kako se zastrti. Vjeruj mi, ako neto budem
osjetio, rei u ti.
Prije mi nisi rekao.
Otac je to rekao blagim tonom, ali podigao je obrvu na nain koji je
Nedu bio vrlo dobro poznat. Bio je to oev prvi roditeljski komentar
dana. Ned je zapravo oekivao da e ih biti vie. Ali stvari su se

promijenile.
Rekao sam ti, nita se nije dogodilo sve dok se nismo nali na
suprotnim stranama Glanuma. Pa nisam ga mogao zamoliti da prieka
dok ja ne dovedem tatu. Pogledao je preko ceste.
Bilo je buno i krcato, dobro raspoloeni ljudi vrljali su naokolo na
praznik. Jedan ovjek prodavao je krike pizze i bezalkoholna pia u
kamionu, drugi je nudio sladolede u kornetu. Bilo je tandova s
imitacijama cipela i koulja poznatih marki, sa starim ploama, knjigama,
stolcima, tapovima za hodanje, teglama meda, maslinovim uljem,
haljinama i kupaim kostimima, kuhinjskim posuem i loncima. Jedan
vrlo visok i vrlo tamnoput mukarac u jarkocrvenoj afrikoj odjei
prodavao je satove za pet eura. Jedan drugi prodavao je alat za farmu:
lopate, motike, grablje. I take. Ned je spazio momka svojih godina kako
se smije, drei zahrali stari ma u ruci.
A zato se ne bi smijao u ovaj proljetni dan?
Okej, daj mi pojedinosti! Kakvu enu traimo? upitao je Greg,
pretvarajui se da izvlai notes u stilu policajca na zadatku. Opii mi
poinitelja.
Ned je i ovo oekivao, ali se na neki nain toga i pribojavao. Kako
da opie Ysabel? Je li to uope mogue?
Slegnuo je ramenima. Nee to ii tako lako. Ne moe je
jednostavno primijetiti. Ali ona je... visoka, ima crvenu kosu, bakrenu ili
kestenjastu, pretpostavljam. Ali kosa se moe pokriti, zar ne? Izgleda
mlada, ali ne... zbilja mlada, ako me shvaa?
To e mi biti od velike pomoi, graanine, odvratio je Greg
kiselo. Je li barem lijepa?
Ned ga je pogledao, a onda se okrenuo tati, prisjeajui se.
Nema pojma koliko, odgovorio je i zaputio se na sunanu stranu,
prolazei izmeu automobila, a druga su dvojica krenula za njim.
Provela je no na groblju.
Kad je vjetar poeo jae puhati i kad je postalo hladno, zaogrnula se
ukradenim alom, a onda je ula u porodinu grobnicu koja joj je bila
poznata. Trupla su ve odavno nestala: lijesovi su nasilno otvarani kako
bi se opljakale sve vrijedne stvari koje su moda pokopane s mrtvima.

Ali pokazalo se da stari eljezni klju jo uvijek lei na istom mjestu

gdje je bio skriven sva ta stoljea.
Svaki put kad je dola ovamo, oekivala je da je nestao: da je
pronaen ili izgubljen, ovisno o gleditu, izgubljen za nju jer ga je netko
pronaao, ali klju je svaki put bio tu, pod kamenom.
Kamena ploa bila je teka, ali znala je trik kako da je pomakne.
Meutim, kljuanica je zahrala i nije se mogla otvoriti. Vie nije mogla
okrenuti klju. Stajala je vani, pod zvijezdama, pokuavajui prihvatiti
jo jedan dokaz o tome kako vrijeme prolazi. To se na ovaj ili onaj nain
dogaa svaki put kad se vrati.
Sama je svojedobno naredila gradnju ove grobnice za jednu
preminulu dvorsku damu, a porodica te djevojke u sljedeim je
pokoljenjima postajala sve brojnija i proirivala grobnicu. Ona je to
viala, vraajui se ovamo u razliitim ivotima.
Promjene poput ove, tijekom godina, nisu je vie jako uznemiravale,
premda neko jesu. Do sada ih je ve previe vidjela. S drugim se
stvarima moda teko suoiti s oima jednog od one dvojice, s glasom
onog drugog ili sa sjeanjem na obojicu ali ne i s promjenama u
svijetu.
Muio ju je sitan problem u pogledu novca nakon to je noas
napustila zaravan. Kad se dala u potragu za skrovitem u umi u kojoj je
prije sedamdeset godina skrila novac otkrila je da je nestala zajedno sa
umom jer se grad proirio na sjever.
A ionako se promijenila valuta, pa ne bi bilo koristi ni da ga je
pronala. Ove godine ne bi mogla kupiti hranu francima ili platiti vonju
taksijem. Euri. Dopustila si je da se zabavljeno podsmjehne. Uvijek
neto novo.
Automobili su sada bri i brojniji. A i vie je svjetla kad padne
mrak. Telefon sada moe, ini se, nositi sa sobom a da nije spojen ni sa
im. Mukarci i ene hodaju ulicom u ivahnom razgovoru s nekim koga
nema pokraj njih.
Ali u jarko osvijetljenom gradu punom ljudi, ene bezbrino
ostavljaju torbice objeene o naslone stolaca u kafiima pod platanama
(drvee je jo uvijek isto, a i pokoji kafi), ili u proljetnu veer tamo

ostavljaju i alove kad uu popraviti ru za usne.

Nije se urila, proetala se gore-dolje irokom ulicom koja joj je
ostala u sjeanju i izabrala torbicu na terasi jednog kafia, blizu
spomenika kralju Reneu, a zeleni al ispred jednog drugog kafia, na
pola puta natrag. Zelena boja nije joj uvijek bila omiljena, ali ovaj put
ini se da jest.
Odvezla se posljednjim autobusom za Arles i otila pjeice na
groblje.
Kupila je suknju i bluzu vrlo rano ujutro, u samo svitanje, na
gradskom sajmu koji se upravo bio otvorio, a onda se vratila na groblje.
Pitala se hoe li koji od one dvojice mukaraca kao svoje prvo odredite
izabrati ovaj grad, ali sigurno nisu ovamo mogli stii u svitanje osim
ako Cadell nije odluio letjeti, a ona mu je zabranila da to ini.
Znala je da nee posluati (zapanjilo bi je suprotno), ali on ne bi
volio da ga uhvati u previe oitom krenju njezina novog izazova jer se
boji njezine reakcije. S pravom.
Obojicu vrlo dobro poznaje. Oi jednoga i glas onoga drugog.
ini se da ni jedan od njih sada nije ovdje. Dakako, zastrla se.
Morat e je pronai, a ne samo osjetiti kamo je otila. Obojica su tu i
tamo bila ovdje (prisjea se da je jedan od njih s njom ovdje vodio
ljubav), ali ni jedan od njih ne voli groblja, iz razliitih razloga.
Njih dvojica gotovo uvijek imaju razliite razloge. Naprosto su
takvi. Pronalazi ovo mjesto spokojnim. Spokoj nije ono za to ona ivi,
ali postoje odreeni trenuci, osobito odmah nakon povratka, kad se mora
suoiti s injenicom da je opet u svijetu.
S druge strane pomirila se s idejom da bi jedan od njih mogao
pogoditi gdje se sakrila i odmah doi ovamo, primijetiti da je lokot
vanjskih vrata obijen i nai je kako se odmara na kamenitoj klupi unutar
crkvenih vrata, iza najstarijeg od ovih grobova. I osvojiti je u ovo vedro
jutro. Istog asa.
Ta je pomisao uzbuuje. Moe zamisliti obojicu kako to ine. Jo
uvijek nije odluila kojeg od njih ovaj put eli. Gotovo uvijek eli
obojicu. Nikad joj nije lako izabrati, ma koja se dua u njoj nalazila. A
kako bi i moglo biti jednostavno, nakon svega? Katkad odbije izabrati;

oni se tada bore, jedan od njih umre, a drugi doe po nju. Ona ga
pomiluje po obrazu. to je druga vrsta izbora.
Ali nije da eli ostati nepronaena. Kad ih je ugledala na mjeseini
Entremonta, to joj je, kao i uvijek, vratilo sva sjeanja. Jo od prvog
puta, od one odluujue noi kad su postali pria ovog svijeta. Ovog
dijela svijeta.
Istinu govorei, ova je nova igra uzbuuje. Jo uvijek otkriva tko je
i to sada, po emu je sada drukija. Cijele je noi istraivala svoju
nutrinu i pokuavala odrediti tko je. Ona je osoba koja voli zelene
alove.
Svaki put kad se vrati u ivot, dua u njoj malo je promijeni. Natjera
je da se drugaije ponaa, to je razlog da se njezine elje i potrebe u
vie od dvije tisue esto godina mogu mijenjati.
A ona dvojica nikad se ne mijenjaju. Svaki put vrate se onakvi
kakvi su uvijek bili, velianstveni. Ne postoje ivi ljudi poput te
dvojice. A kako bi i moglo biti drukije? Imali su stoljea vremena da
postanu dublji, da doznaju vie, da postanu vie. Koji bi se ovjek sa
svojih sedamdeset kratkih godina ivota mogao mjeriti s tom dvojicom?
Njihova sr uvijek je ista, ali takoer svaki put imaju vie nego
prije. Donose joj neto novo. Cadellu je trebalo gotovo tisuu i petsto
godina da naui mijenjati tjelesni oblik i postane sposoban letjeti. Je li
njihova pria blagoslovljena ili prokleta? Nikad to nije mogla odluiti. Je
li to uope vano? Bi li njezina odluka ita promijenila?
Moe li ona promijeniti, na bilo koji zamisliv nain, injenicu da je
jedne davne veeri izala iz sjena na rubu sela, u lelujanje svjetlosti vatri
i dima, svjetlosti i mraka, rasputene kose pred oima itavog sela
Segobrigae nosei zlatni vr mukarcu za kojeg se odluila udati,
obila krug mukaraca koji su se ondje okupili i ugledala dvojicu
stranaca? Zapravo samo jednog, njegove oi.
A kad ga je ugledala, uinila je ono to je uinila. Nita posebno.
Pruila je tom mukarcu vr vode iz boiina vrela. Gostu na gozbi
njezina oca. Strancu s mora.
Jutarnje sunce sada se uzdiglo na nebu. U svijetu je proljetno doba,
svijetlo i blago. Dok se vraa grobljem, uz staze raste cvijee;

blijedozeleno lie na hrastovima, srebrnosivo na maslinama.

U vrijeme kad je ova pria poela ovdje nije bilo maslinova drvea.
Poslije su ih donijeli stranci koji su doli s one strane mora. To je bila
samo jedna od stvari koje su donijeli. Donijeli su maslinovo drvee i
vino. Pismo. Ravne i iroke ceste. A naposljetku, premda prilino brzo, i
osvajanje i porobljavanje.
Proljee. Uvijek je proljee kad se vrati. Beltane, vatre i bikova krv.
Ponovo zakapa neupotrebljiv klju i gura kamenu plou na mjesto. Zna
da bi sada mogla baciti klju, ali ne eli to uiniti. Obuzima je blaga
alost dok prolazi kroz grobnicu. Misao na djevojku koja je prerano
umrla.
Odlazi tihom, osjenanom stazom do vanjskih vrata. Ondje nema
nikoga, automobili prolaze cestom. Kad se ne vidi ni jedan auto, iskrada
se van i zatvara kraun.
Ponovo odlazi u svijet.
Koristi se kao uma zelenim alom da na svjetlosti sakrije kosu.
Mogla ju je odrezati tijekom noi, ali ne voli skraivati kosu. Jedanput
su joj je odrezali, kad je bila spaljena kao vjetica. Takve su se stvari
dogaale u godinama kuge, kad je svijetom vladao strah. U sebi nosi
mnogo takvih sjeanja.
Sad joj treba taksi. Nalazi mjesto gdje jedan stoji i eka. Ali kad
pita taksista, ini se da je mjesto na koje eli otii njemu predaleko, da
nema dovoljno novca da mu plati put. To je isprva ispunjava bijesom, a
onda joj postaje zabavno. Glasno se smije.
Zauvi kako se smije, stojei kraj njegova prozora sa sputenim
staklom, voza se predomilja i pristaje ju odvesti na eljeno mjesto.
Poslije, vraajui se sam dugim putem u Aries, on si nee moi
objasniti zato je to uinio zato je riskirao nezakonito putovanje izvan
licencirane zone i protratio jutro i pola spremnika s gorivom na
jednosmjerni put po nioj cijeni a nije ak ni popriao s njom. Samo ju
je gledao u retrovizoru kako kroz prozor promatra Provansu koja
promie pokraj nje.
Ne moe si objasniti zato se predomislio. Ali jo e dugo sanjati tu
enu. Zapravo, sanjat e je do kraja ivota.

Obilazili su Aries dva sata. Obili su ulinu trnicu i podruje oko

arene, pa su onda jo jedanput obili arenu i vidjeli zatvoreni ulaz i
iznervirane turiste koji su u svoje putne planove zaboravili uraunati
praznik. Greg je optimistiki cimnuo nekoliko vrata, ali bez uspjeha.
Zatim su opet otili do kazalita. Ned se sjetio da je ondje prije dva
dana razgovarao s Melanie. Bilo mu je teko opet stajati ovdje s tim
slikama u glavi. Pogledao je travu na mjestu gdje je Melanie sjedila.
Uinilo mu se, na trenutak, kao da je umrla. To ga je uplailo.
Nita nije rekao.
Produili su do ostataka rimskog foruma na sredinjem gradskom
trgu. Sve je bilo zatvoreno zbog praznika i tiho. Njegov otac i Greg
stalno su pogledavali Neda kao da su oekivali da e mu iznad glave
zasvijetliti arulja ili tako neto. To ovjeka moe razdraiti, ali Ned si
to nije dopustio. A to bi drugo trebali raditi?
U sebi nije ponovo vidio ni Cadella ni Phelana, a ni onu enu nalik
na boicu s bakrenom kosom.
Ruali su u jedinoj ulinoj kavani pokraj posljednjih preostalih
stupova foruma. Rimski stupovi bili su uzidani u proelje jedne zgrade iz
devetnaestog stoljea, udno prisvojeni kao arhitektonska podrka nakon
gotovo dvije tisue godina. To neto govori o rimskim arhitektima,
zakljuio je Ned. Ili moda o arhitektima iz devetnaestog stoljea.
Ostatak foruma bio im je pod nogama, pod zemljom, kao to je bio i u
Aixu oko katedrale.
Izgleda da je tu ulinu kavanu oslikao van Gogh. Nedu se uinilo da
je vidio reprodukcije tih slika. Njegov otac inzistirao je da pojedu pravi
ruak, ali hrana je bila bljutava. Hrana za turiste.
Sjedei za stolom nazvali su tetu Kim. Ona je sa svojom grupom
sada bila u Bziersu. Nisu nita otkrili. Spremali su se uskoro otii. Jo
su namjeravali svratiti u Roquepertuse, keltsko mjesto slino Entremontu
i ondje su pronaene lubanje a onda krenuti kui.
Nedov otac platio je raun.
to je jo ovdje ostalo? upitao je Greg. I on je izgledao umorno.
To bi nam Melanie znala rei, s uzdahom je odgovorio Edward
Marriner. Sve i nita, rekao bih, ako shvaa to ti hou rei. Mislim da

moemo krenuti.
Groblje, iznenada je rekao Ned. Ono o kojem nam je Oliver
priao.
Otac ga je pogledao.

Da ovog tjedna nisu ruali s Oliverom Leejem, nikada ne bi otili u

Les Alyscamps. A ne bi ak ni da su ruali s njim, a da im on nije
spomenuo to drevno groblje i njegovu dugu povijest.
Ned je shvatio da mu misli odlaze na nesigurne putove ako previe
razmilja o tim stvarima, o sluajnosti svega toga. Primjerice, to bi se
dogodilo da je odluio ostati u vili nakon to mu je pozlilo na planini,
kao to su mu ostali i rekli? Da se tog popodneva nije susreo s Kate u
kafiu, ili s Phelanom, nakon to je ona otila? Ili da mu Kate nikad nije
spomenula rije Entremont?
Pa, Kate mu ga ne bi mogla spomenuti da nije doao u kafi, zar ne?
A to bi bilo da je onog prvog jutra poao u glazbeni duan umjesto
da je pomislio kako bi bilo smijeno ala koju bi spomenuo Larryju
Catou u e-mailu da slua Houses of the Holy u katedrali?
Moe li se u svemu tome nazreti neki obrazac? Mogu li se naizgled
sluajne stvari spojiti u neto to ima smisla? Je li u tome smisao ivota,
zapitao se: da ovjek pokuava napraviti neki obrazac kako bi mu ivot
imao smisla!
Uostalom, kako da se nae smisao u ovjeku koji se pretvori u sovu
i odleti? Da se to nazove kompjuterskim specijalnim efektom i da
zahvali Georgeu Lucasu?
Groblje Les Alyscamps bilo je prilino udaljeno od sredita grada,
trebalo je otii obilaznicom do predgraa. Groblje je bilo pusto kad su
stigli, a vrata s reetkama bila su zatvorena, poput svih drugih
znamenitosti danas.
Ned je uhvatio reetke rukama i pogledao unutra. Progutao je slinu.
Bila je ovdje, rekao je.
Znao je da mu glas udno zvui. Moda je jo uvijek tu, koliko ja
mogu procijeniti. A ne mogu mnogo. Otac i Greg zabuljili su se u njega.

Ponovo onaj pogled. Ned se zapitao hoe li se na njega ikad naviknuti.

Osjeaj koji ga je sada obuzeo nije bio isti kao prije. Nije bio ni
poput onog osjeaja na planini a ni poput onoga jutros u dolini. Ovdje
mu se inilo kao da se miris iri zrakom. Miris cvijea, ali i neto vie
od toga, ili moda manje. Gotovo prizvano sjeanje. Neto to vas
uznemirava, to vam moe ui u srce i promijeniti mu ritam dok stojite
pred eljeznim vratima.
Znao je da u blizini zapravo nema niega. Da je bilo, ostali bi to
primijetili. Ali takoer je znao ono to je znao, ma kako grozno glupo to
zvualo. Osjeao je Ysabelinu prisutnost ovdje, a to ga je uznemirilo i
uzbudilo. Ponovo je gutnuo i shvatio da su mu se usta osuila. Zaalio je
to sa sobom nisu ponijeli bocu vode.
Vrata su zakljuana, rekao je Greg, drmajui lokot. Mogli bismo
se pokuati popeti...?
eljezna vrata bila su mnogo via od njihovih glava, a ograda se
irila u oba smjera u istoj visini, itavom duinom uz cestu.
Moda biste me mogli podii? rekao je Ned, gledajui nagore.
Nee unutra ii sam, glatko mu je odvratio otac. To moe
zaboraviti.
Kroz reetke su vidjeli drvee i dugaku, iroku stazu, djelomice na
svjetlu a djelomice u sjeni. Na drugom kraju stajala je crkva. Kuica za
prodaju karata malo dalje na lijevoj strani, sputenih roleta. Ned je vidio
manja i vea stabla, kamene klupe i sarkofage od sivog kamena kako
lee naokolo kao da su odbaeni. Pretpostavio je da su prazni. Nadao se
da su prazni. Ovdje je bilo doista tiho.
Zabuljio se kroz reetke, kao da je time moe materijalizirati.
Zamislio ju je kako mu prilazi prohladnom alejom proaranom svjetlou
i sjenama izmeu drvea i grobnica.
Stanite iza mene, iznenada je rekao njegov otac. Gledajte cestu.
Dajte da vidim taj lokot. A trenutak poslije, kad su ga posluali: Ovo
nije nikakav problem. Netko je to ve uinio, vidim ogrebotine.
Isuse, rekao mu je Ned. Ti zna obijati brave?
Pazio je na automobile, ali je bacio pogled preko ramena i
razrogaio oi. Njegov tata izvukao je vicarski no.

Nema ti pojma to sve tvoj stari zna, promrmljao je Edward

Marriner, izvlaei otricu. to je vjerojatno dobra stvar.
Bolje da ne razmiljam o tome, rekao je Greg, ali Ned je vidio da
je i on iznenaen i nervozan. Provaljivali su u jednu od glavnih
turistikih atrakcija usred bijela dana.
Kad dan nije bijel? iznenada je pomislio Ned. to ga ini bijelim? Bi
li se lake moglo provaliti usred uta dana? Kate bi se moda nasmijala
kad bi joj to rekao. A moda i ne bi.
Zapitao se je li gradonaelnica Aixa sada usred svoga sveanog
ruka. I bi li se opet javila na telefon kad bi je zatrebali. Jedan Citroen
projurio je pokraj njih prevelikom brzinom i skrenuo nalijevo prema
gradu. Sunce je bilo visoko. Puhao je vjetar, a nekoliko bijelih oblaka
brzo se pomicalo na istok. Ned je zauo struganje metala iza lea.
Imam ga, rekao je Edward Marriner sa zadovoljstvom u glasu.
Ulazite, obojica, pa u zatvoriti vrata.
ekajte! rekao je Greg. Priekali su da proe nekoliko
automobila. Okej, rekao je Greg. Sve je isto. ovjee, zato se
osjeam kao James Bond?
mugnuli su kroz vrata ograde. Nedov otac uao je posljednji,
zatvorio vrata i hitro kroz reetke namjestio lokot kako bi vrata opet
izgledala zatvorena.
Maknite se odavde, rekao im je Edward Marriner. Da vas se ne
moe vidjeti s ceste.
Proli su pokraj jednog kamenog sarkofaga i ureda za karte. U sjeni
je bilo svjeije. S njihove desne strane nalazio se velik spomenik. Dok
su ili naprijed, Ned je slijeva ugledao zakljuanu grobnicu sa eljeznom
reetkom na tekim vratima. Iza vrata, stube su se sputale.
Ispred njih, izmeu njih i crkve, na sunevoj svjetlosti, bilo je
udubljeno podruje gdje su se vrila iskapanja, okrueno konopcima.
Ovo su najstariji grobovi, rekao je Nedov otac.
Ned ga je pogledao. Ti si ve bio ovdje?
Njegov otac napravio je grimasu. Nisam. Ve sam ti rekao.
Proitao sam Melaniene biljeke.
Pa naravno! ovjek bi se gotovo mogao nasmijati, da nije injenice

da je Melanie nestala. A onda ne bi jer bi zauo zvuk iza sebe, na

lokotom zakljuanom mjestu, na kojem nema nikoga osim njih, pa bi se
okrenuo mislei da je to moda uvar, a onda mu doista vie ne bi bilo
do smijeha.
Rekao sam vam da se ne mijeate, rekao im je hladan glas.
Hladnoa u tom glasu ovjeka bi mogla natjerati da zadrhti. Nije to
bio uvar. Bio je to druid; stajao je izmeu njih i vrata to vode natrag u
svijet u kojem automobili prebrzo ulijeu u zavoje ili vam trube kad
usporite, traei mjesto za parkiranje.
Brys, koji je sino gotovo ubio Grega, jo uvijek je imao na sebi
svoju bijelu halju. Ned nije shvaao odakle je druid doao, gdje se
skrivao kad su uli.
A ni otkuda su se pojavili vukovi koji su se sada neujno skupili iza
njega, njih sedam. Sjeli su na stranjice i gledali.
Tiina na groblju vie nije odisala spokojem. Ned je pogledao oca.
Edward Marriner zamiljeno je gladio brkove, ne urei se odgovoriti.
Nisam ba siguran zato, mirno je rekao, ali malo mi je laknulo to
vidim da doista postojite. Pretpostavljam da vi to ne biste shvatili.
Druid mu nije odgovorio.
Nedov otac nastavio je u razgovornom tonu. Ako sam dobro
shvatio, vi posjedujete moi kojima nas moete ozlijediti. Sino ste ih
iskuali na naem prijatelju.
Moi? pomislio je Ned. Tata, obrati panju! Na zubate ivotinje!
Ne trebaju njemu nikakve moi.
Prije tjedan dana, ili malo vie, radio je na bezveznom kolskom
projektu o tektonskim ploama s Barryjem Staleyjem.
Ned nije bio siguran to njegov otac pokuava postii. Moda samo
odugovlai, ali Ned nije imao pojma to bi se dobilo odgodom. Mogu li
pozvati marince? Koje marince?
Palo mu je na pamet, prvi put, s jasnoom od koje su mu gotovo
zaklecala koljena, da bi mogli umrijeti na ovom groblju, meu
opljakanim grobnicama.
Na ovom ovdje? Druid je pogledao Grega. Cadell mu je spasio
ivot. Boji se da e privui panju i uvui druge ljude u ovu priu.

A vi se ne bojite? upitao ga je Edward Marriner, jo uvijek svojim

najoputenijim tonom.
Ja nemam vremena obazirati se na takve stvari. Imam vrlo malo
vremena na raspolaganju kad se vratim u ivot. Da se bojim smrti jednog
ovjeka? Imate li vi ikakvu predodbu koliko je ve ljudi umrlo u ovoj
prii?
Tijekom godina? Poinjem shvaati. Jeste li ponosni na to?
Sitna sjedokosa prilika podigla je glavu. Ponos nema nikakve veze
s tim. Ovaj je ovjek beznaajan. A i vi. Vi niste vani.
A to jest?
Ned je spazio da Greg gura ruku u dep, a onda je napokon shvatio
emu ova odgoda slui i koliko je besmislena. Greg vjerojatno
pokuava nazvati tetu Kim, koja je vjerojatno udaljena dva sata odavde
ili tako neto. Ili moda naziva gradonaelnicu Aixa i odvlai je s ruka.
Ili broj hitne slube u Francuskoj, kako god da je glasio.
James Bond imao bi ugraenu bombu u mobitelu.
Driud je gledao Nedova oca, kao da pokuava odluiti to da mu
odgovori. I on je dio ove prie, pomislio je Ned, ili na njezinim
rubovima, sve vrijeme. On ih vraa u ivot.
A moda on ne eli ostati na rubovima.
Nju mora pronai Cadell, odgovorio je druid, gotovo kao da
pjevui. Stranac mora biti ubijen. rtvovan. On mora skonati. Moda
jo uvijek postoje naini da se to postigne. Jedan od vukova ustao je,
neznatno se premjestio i opet sjeo. A zatim njih dvoje, mukarac i ena,
moraju shvatiti da ovo nije samo njihova pria.
Pa to je onda? upitao je Edward Marriner.
Greg je prestao petljati u svom depu. Nedu se uinilo nije mogao
biti siguran da uje potmuli glas na mobitelu. Teta Kim? Greg se
pomaknuo blie Nedovu tati. Obojica su sada stajala tono pred Nedom.
Nije vjerovao da je to sluajnost. Na mobitelu je vjerojatno ukljuen
mikrofon. Koga god da je Greg nazvao, ta osoba moe uti ovaj
razgovor. Moda.
Ako je to uope vano.
A moda i jest, iznenada je pomislio. Ako poginu ovdje, ostali e

barem znati zato. A kako bi to inae doznali? Ruke su mu se tresle.

Spazio je da Greg neto mrmlja, a zatim je njegov otac kratko kimnuo
glavom.
Ovdje je neko postojao jedan svijet, rekao je druid. Nain
gledanja na stvari. Taj nam je svijet oduzet, ali ga moemo vratiti.
Ned je spazio da je njegov otac izravnao ramena i prekriio ruke na
prsima na nain koji mu je bio dobro poznat. Je li o tome rije? Tako vi
to vidite? eljeli biste ponititi dvije tisue godina grke i rimske
kulture? Je li mogue da vi to ozbiljno mislite?
Edward Marriner se opustio, razgovorni ton nestao mu je iz glasa.
Moglo bi se rei da mu je glas sada bio hladan kao i druidov.
Druidovo se lice trznulo. Moda nije oekivao takvu reakciju. Ned
sigurno nije, i jo uvijek nije shvaao to se dogaa. Pokuavao je
pohvatati konce, razumjeti to se govori.
Postali bi gotovo besmrtni, rekao je Brys. Moniji no to moete i
zamisliti, ako ova pria ikad zavri tom smru. I kad bi oni razumjeli
svoju zadau, nau potrebu. Pitate me jesam li ozbiljan? Glupo pitanje.
Svijet se moe promijeniti. Svijet se uvijek mijenja.
Odgovor Edwarda Marrinera bio je brz i pun prezira. Glupo
pitanje? Ne bih rekao. Shvaam to mi govorite. Vi biste htjeli odluiti u
to e se svijet promijeniti. Niste li moda pomalo arogantni?
Druidova su se usta stisnula. Vjerujte mi, iskusio sam promjene
koje su nametnuli drugi. Doivio sam ih. Svi su ih moji ljudi doivjeli.
Nije ba vjerojatno da u ih zaboraviti. Mislite da sam arogantan? A
Rimljani nisu bili?
Nedov je otac skrenuo pogled s njega i zagledao se u daljinu. To je
teko pitanje, pomislio je Ned. Prisjetio se onog slavoluka koji je jutros
vidio: Rimljani na konjima, mau maevima, Gali na samrti ili ve mrtvi,
ili u lancima, s glavama pognutim ili okrenutim u stranu. Pomislio je na
razruene zidine Entremonta, na sprave za opsadu. Ili na golemu arenu
nedaleko odavde, od koje ga dijeli dvadesetominutna etnja kroz dvije
tisue godina moi.
Rimljani? upitao je Edward Marriner blaim tonom. Oni su bili
osvajai, puni arogancije. Ali vaa je arogancija ipak vea: ta ideja da se

dva tisuljea povijesti mogu ponititi. Da bi se trebala ponititi, bez

obzira na cijenu.
Na cijenu? Odreivanje mjere? To je tipian nain razmiljanja
Rimljana.
Edward Marriner glasno se nasmijao, to je bio zapanjujui zvuk na
tom mirnom mjestu. Moda. Jesu li vas zato uspjeli unititi? Zato to su
tako razmiljali? Vagali uloge i dobit? Promiljali o stvarima?
Ned je zakljuio da tata postavlja mnogo pitanja. Bio je prilino
siguran da je njegova prva pretpostavka tona: njegov otac odugovlai.
Je li moda teta Kim rekla Gregu neka odugovlai? Zato? Brzo je
razmiljao: moda Kate naziva svojim telefonom dok oni ovdje stoje.
Moda zove 911, ili koji je ve broj hitne slube ovdje u Arlesu.
Neto mu je palo na pamet.
Koraknuo je naprijed i glasno rekao: Sad je dosta! Koji je ovo
vrag? Mislite li da ovdje moete ubijati ljude, samo zato to je ovo
groblje? Je li o tome rije?
Greg je hitro pogledao Neda preko ramena s uznemirenim izrazom
lica. Imao sam pravo, pomislio je Ned. Oni ne znaju gdje smo! Dolaze
nas spasiti marinci ili konjica, a ne znaju kamo da krenu.
Druid se okrenuo Nedu s tmurnim izrazom lica. Budi oprezan!
rekao mu je. Zatim je ponovo pogledao Nedova oca. Zanima me samo
ovaj mladi. On je vaan. Jo uvijek ne znam zato. Vas dvojica i ostali
niste moja briga. Nemam nita protiv toga da odete.
Nita protiv? Ovaj mi je mladi sin.
Djeca umiru. Cijelo vrijeme. Imate li jo djece?
Nemam.
Loa odluka.
Jebi se, odvratio je Edward Marriner, a zatim je dodao jo tee
psovke. inilo se da je odugovlaenju doao kraj.
Greg se pomaknuo blie Nedovu ocu. Sada su opet stajali ravno
ispred Neda. Druid se nije pomaknuo, ali vukovi su ustali.
Predstava poinje, pomislio je Ned. Tri vuka poela su ih obilaziti
u irokim krugovima, a ostali su polako krenuli naprijed.
Kad je bio kod kule s tetom Kim, Ned je zgrabio granu. Ali na ovom

oienom tlu nije bilo granja. Osim toga, kod kule nije bilo sedam
ivotinja. Ned se prisjetio kako je sino na cesti za vilu zamahnuo rukom
i odsjekao Cadellu rogove s glave. Nije znao kako je to uinio, sjeao se
samo bijesa koji ga je nagnao na tu kretnju. Pokuao ga je pronai u
sebi. Kleknuo je i zagrabio u ruku malo ljunka.
Drite vukove podalje od lica, tiho im je rekao Greg. Ako
moete, pogodite ih akom u grlo. Udarite ih nogom u trbuh. Zatim
potrite pokraj ovog tipa. Nemojte zaboraviti, vrata su otkljuana.
Istrite na cestu...
Pogodite ih akom u grlo.
Vukove. Stvarno dobar plan!
Ponavljam vam, zareao je Brys. Meni je samo jedan od vas
vaan. Vi ostali moete otii.
uli ste to vam je moj prijatelj rekao, mirno mu je odgovorio
Greg. Jebite se!
Gregory je doista bio spreman umrijeti branei Neda i pokuavajui
spasiti Melanie. Ned je shvatio da o tom ovjeku ne zna nita
konkretnije od toga da je aljivina, krupan tip s bradom koji posjeduje
istinski smijene kupae gaice i ruga se vlastitoj veliini skaui u
bazen iz trka.
Ned je moj novi junak, izjavio je Greg neki dan kad je uo da e se
Ned nai s djevojkom na kavi. Ne ti junaka!
Bila je ovdje, iznenada je rekao Ned. Je li vam to poznato?
Druid je ustuknuo pola koraka i hitro izgovorio nekoliko rijei, kao
da baca oblutke, a vukovi su zastali i opet sjeli. Opkoljavanje je bilo
prekinuto.
Objasni mi to! rekao mu je Brys. Smjesta!
Ned je zakoraio naprijed i stao pokraj tate. Tata i Greg eljeli su
da on bude iza njih, ali Ned to nije htio dopustiti. Rame uz rame uz
rame, promrmljao je. Kad nas napadnu.
Tako to govore u filmovima, zar ne?
Prisilio se da se ne uri, pa ak se i nasmijeio. Vrijeme je bilo
kljuna stvar. Zaudo, u tom se trenutku sjetio Larryja Cata, tog

izgrednika i profesionalnog gnjavatora. Ima trenutaka kad te osobine

mogu dobro doi.
Izgleda da vi volite izdavati nareenja, zar ne? rekao je druidu.
Osobito kad Cadell nije u blizini. A to bi se dogodilo da je on ovdje?
Da pogaam?
Druid je otvorio i zatvorio usta.
Moda isto to i sino? Razljutio bi se i otjerao vas u sobu bez
veere. Tono? Koji je od ovih grobova va?
Sada je stajao blizu Grega i govorio je glasno. Teta Kim moda nije
shvatila prvi nagovjetaj o tome gdje se oni nalaze.
Gdje je ona? tvrdoglavo je upitao druid, ne obazirui se na
porugu.
Jo jedno pitanje! odvratio je Ned. Zato oekujete odgovor od
mene? Trebam li vam uiniti isto to sam sino uinio njemu?
Nije to bio sposoban, ali moda druid to nee znati. Pustite da vam
narastu rogovi, podrugljivo mu je rekao. Posluit e mi kao mete. Ili
poaljite vukove na nas, ako vam je tako drae.
Ne moe ih sve ubiti prije no to...
Jeste li sigurni u to? Posve sigurni? Vi pojma nemate tko sam ja.
Barem je to imalo smisla, jer Ned ni sam nije imao pojma tko je. Recite
mi jo jednu stvar: ako me namjeravate ubiti, zato bih vam rekao ita
to znam? to bih imao od toga, ha?
Druid nije odgovorio.
Mislim, vi to stvarno loe radite, ovjee. Morate mi ponuditi neto
zauzvrat...
Ako ti je stalo do oeva ivota, rei e mi ono to zna. Inae e
on umrijeti. Druidove rijei bile su izravne, grube, teke.
Moda to ovom tipu ipak i ne ide tako loe, pomislio je Ned.
Ve sam rekao da oni mogu otii, nastavio je Brys. Ali mogu se i
predomisliti. Ako zna da je ona bila ovdje, onda zna i kamo je otila.
Jeste li vi glupi? upitao ga je Ned. Kad bih znao gdje je, zar bih
bio ovdje?
I to je bila istina, ali ona im moda nee spasiti ivot. Dre li druidi
do logike? Ned je poelio da je vjernik, pa da se moe pomoliti nekome,

ili neemu. Odugovlaio je koliko je znao i umio, a nije imao pojma

kakva e im pomo stii. Nije ba vjerovao da bi neki besposleni
andarm, koji bi stigao na vrata, mogao zaustaviti...
Pogledao je vrata. I drugi su ih pogledali, ak i Brys, zato to se
odande zauo um. A onda jo jedan. Neto je sletjelo s potmulim
tropotom na osjenanu stazu.
A onda su ugledali nevjerojatan prizor: jedan je doista krupan ovjek
brzo i energino potrao od ruba ceste, skoio na vanjsku stranu vrata,
maui rukama i nogama, a onda se sa snagom koja mora da je bila
izuzetna prebacio preko otrih iljastih reetki na vrhu kao kakav
gimnastiar.
Ned ga gledao dok je letio zrakom; izgledao mu je kao profesionalni
sporta. Iluzija olimpijskog gimnastiara nakratko se odrala, ali ovjek
je bio previe krupan za to. Doskoio je, ne ba najuspjenije, i pao na
jedno koljeno (na tome e izgubiti nekoliko bodova, pomislio je Ned), a
onda se uspravio i ustao. Moglo se vidjeti da nosi izblijedjele plave
traperice i crnu koulju ispod putnog prsluka be boje, i da mu je brada
ispod prosijede kose uglavnom sijeda.
K vragu! glasno je rekao i sagnuo se da podigne tap. Previe
sam star za ovo. Bio je prilino daleko, ali glas mu se dobro uo.
Krenuo je naprijed oslanjajui se uglavnom na jedno koljeno i
nastavio govoriti na onom jeziku koji Ned nije poznavao, odsjenim i
preciznim glasom.
Odlazi! otro mu je odgovorio druid. eli li umrijeti prije
vremena?
ovjek je priao Nedovoj skupini i stao pokraj njih, nasuprot Brysu
i vukovima.
Prije vremena? odvratio je taj vrlo veliki ovjek. Nipoto. Ali
upravo zato i ne mogu otii, ako ba mora znati. Vidi, ena bi me ubila
kad bih to uinio. Jesi upoznao moju enu?
Zatim je pogledao Neda ispitivakim i usredotoenim pogledom,
iroko razmaknutih, jasnoplavih oiju i nasmijeio mu se.
Zdravo, neae, rekao mu je.

POGLAVLJE XIV

Ned je shvatio da zijeva od uda, to mu se dogaalo previe esto i

nije bilo nimalo frajerski.
Tetak Dave? upitao je.
Glas mu se povisio za pola oktave.
Tetkov se osmijeh rastegnuo. Moram rei, svia mi se kako to
zvui.
Zatim je sjedobradi ovjek pogledao Nedova oca. Edward
Marriner. Bilo bi mi drae da smo se upoznali na nekom drugom mjestu.
Nadam se da emo uskoro i biti drugdje.
Ned je bacio pogled na oca, iji bi izraz lica u svakoj drugoj prigodi
bio za krepati od smijeha. To mu je omoguilo da se osjeti malo bolje u
vezi s vlastitom reakcijom.
Dave Martyniuk?
Drugi ovjek kimnuo je glavom. Glavom i bradom, i s doista
traljavim doskokom.
Primijetio sam, odvratio je Edward Marriner. Jeste li dobro?
Bojim se da su vrata bila otkljuana. Obili smo bravu na ulasku.
Kad je to uo, lice Nedova tetka takoer je poprimilo gotovo
identian, smijean izraz. Kratko je opsovao.
Uistinu dojmljiv izlazak na scenu, rekao mu je Nedov otac.
Doista. Bruce Willis upotrijebio bi kaskadera. Dva su se mukarca
nasmijeila jedan drugome.
Vaa ena stie letom broj 7666 Air Francea iz Pariza, rekao je
Dave Martyniuk. Sletjet e u zranu luku Marignan oko 6 popodne. A
onda e joj trebati, koliko... oko pola sata taksijem do vae vile?
Malo vie. Nedov otac pogledao je na sat. Moda se vratimo na
vrijeme da je doekamo. Ned je primijetio da ni jedan od njih
nijedanput nije pogledao ni Brysa ni vukove. Edward Marriner je

oklijevao. Kako znate kojim letom stie?

Martyniuk je slegnuo ramenima. To je duga pria. Uglavnom je
povezana s raunalima.
Shvaam. Barem mislim da shvaam. Vi je drite na oku?
Drugi ovjek kimnuo je glavom s iznenadnim izrazom zbunjenosti.
Samo kad je...
Znam. Kimberly nam je rekla. Ja... vrlo sam vam zahvalan.
Snudeno se nasmijeio. Pod pretpostavkom da sada izvuemo ivu
glavu, Meghan e vas vrlo vjerojatno pokuati raereiti. Uinit u sve
to mogu da vas zatitim.
Bio bih vam zahvalan. Ona je impresivna ena.
Oh, znam. A i njezina sestra.
Oh, znam.
E, sad je dosta, rekao je druid. Moemo ubiti etvoricu isto tako
lako kao i trojicu.
Ned se okrenuo prema druidu, a zatim i ostali.
Pod pretpostavkom da sada izvuemo ivu glavu.
Brys se pomaknuo kako bi ih sve mogao vidjeti, i slijeva i zdesna.
Mu tete Kim Ned nije slutio da je on i priblino ovoliko krupan
zatresao je glavom. Nisam ba siguran u to, prijatelju. Ti ne zna
dovoljno o meni, a Beltane je ve odavno proao, pa gubi snagu. Kao i
duhovi koje si smjestio u ove vukove.
Odakle ti to zna? graknuo je druid.
O duhovima? O Beltaneu? Imam mobitel. A imam i enu. Ve sam
ti je spomenuo. Vjeruj mi, ona mnogo toga zna.
A onda se njegov pretjerano leerni stil naglo promijenio. Kad je
Dave Martyniuk sljedei put progovorio, to je opet bilo na onom drugom
jeziku, a glas mu je bio vrst kao kamen. U njemu je bilo autoriteta, i
bijesa. Ned je razabrao rije Cernunnos i neto poput Cenvin.
Ali vidio je kakav su uinak te rijei ostavile na druida. Tako je
problijedio da mu je boja posve nestala s lica. Ned je prije vjerovao da
se takve stvari dogaaju samo u priama, ali sada je to vidio na Brysovu
licu.

Idi kui! dodao je Nedov tetak blaim tonom na francuskom.

Trebao si otii jo sino. Ovo nije trenutak, a ni ivot, u kojem e ti se
snovi ostvariti. Moja me je ena zamolila da ti to poruim.
Brys je na trenutak ostao nepomino stajati, a onda se uspravio kao
da pleima podie uteg. Sitan ovjek koji stoji vrlo uspravno.
Ja ne vjerujem da ona ita pouzdano zna, odgovorio je. A ionako,
zato da se urim natrag u mrak? Doznat u to ovaj djeak zna. A on se
vie nee mijeati. Toliko mogu postii. Pokazao je na granu koju je
Nedov tetak na dolasku prebacio preko vrata i poslije podigao. Misli
li da time moe protiv nas osmero?
Neuznemiren, Dave Martyniuk ozbiljno je kimnuo glavom. Da,
mislim da mogu. A postoji razlog da ti ode. Ti to dobro zna. Hoe li
riskirati svoju duu, a i njihove? Ako te ovdje ubijemo, druide, ti si
izgubljen! Ono troje moe se opet vratiti, ali ti to vie nee moi.
Odakle ti sve to zna?
U druidovu pitanju osjeala se tjeskoba.
Odgovor je opet isti. Od svoje ene.
Zatim je Martyniuk iznenadnim, brzim pokretom podigao granu,
snano udario njome o zdravo koljeno i prelomio je na dva dijela.
Joj! rekao je i opet opsovao.
A zatim je polovicu grane bacio preko otvorenog prostora.
Ned ju je gledao kako leti. Bila je lijepa dok se vrtjela na svjetlu pa
u sjeni, pa onda opet na svjetlu pod liem. Jedan od vukova skoio je
da je uhvati razjapljenih ralja, i promaio bila je baena u previsokom
luku.
Nedov otac neoekivanom je vjetinom uhvatio dobaenu granu i
jo neoekivanije zakoraio ravno naprijed, a onda je, drei granu s
obje ruke, snano njome zavitlao vodoravno s tlom i udario u rebra onog
vuka koji je skoio kad je bio sletio na tlo. Zauo se ruan zvuk.
ivotinja je posrnula i udarila u sivu, nagnutu kamenu plou.
Nitko se nije pomaknuo.
Lijepo dodavanje, rekao je Edward Marriner.
Oni ne moraju ovdje umrijeti, tiho je rekao Dave Martyniuk, opet
se okreui druidu. Poalji ih natrag. Poi i ti s njima. Ve je dan nakon

Beltanea. Ti nema to dobiti.

Brys se zabuljio u njega svojim isto tako plavim oima. Ned je imao
dojam da se vrijeme zaustavilo, kao da je ostalo lebdjeti u zraku. Osjetio
je povjetarac i vidio mrekanje lia.
Opet mjerenje? upitao je druid. Kalkulacije? Nije rije samo o
dobitku. Svijet je dublji od toga.
Zatim se obratio vukovima na onom drugom jeziku i bitka je poela.
U iduih nekoliko minuta Ned Marriner nauio je nekoliko istina.
Prva je glasila da je svijet moda dubok, ali katkad i brz.
Druga je istina glasila da je vicarski vojni no prilino beskoristan
protiv vuka. Uperio je otricu na vrijeme bio ju je izvukao iz drka u
depu nedugo nakon to se druid pojavio ali ako ovjek nije dovoljno
vjet da ivotinju koja jurne na njega ubode u oko, no mu slui samo
kao ukras i nita drugo.
A Ned nije bio dovoljno vjet da zarine no ivotinji u oko.
Shvatio je da nema ansu i pokuao izvesti varku. Brzo se otkotrljao
od ivotinje koja ga je napala. Zauo je korake, a zatim krik, pa onda jo
jedan jak i tup zvuk. Kad se uspravio na koljena spreman da se jo
jedanput zakotrlja shvatio je da je njegov otac odalamio i ovog vuka.
To je bila trea nova stvar koju je Ned nauio: da je Edward
Marriner, proslavljeni fotograf, rastreseni otac s karakteristinim smeim
brkovima i kroninom navikom da gubi naoale za itanje, smrtno
opasan s granom kad se njegov sin jedinac nae u opasnosti.
Greg se ve sukobio s drugim vukom. A etvrta je istina glasila da
Greg ima dovoljno snage da izvede onaj pogodak akom u grlo o kojem
im je bio doapnuo ali ne i dovoljno brz da pritom ne bude ozlijeen.
Ned je cijelu akciju promatrao s koljena: zamah pandi, kratak i jak
udarac akom u ivotinjino grlo, izvrtanje vuka unatrag i pojavljivanje
jarke krvi na Gregovu rasporenom rukavu.
Iznenadna pojava crvenila bila je okantan prizor.
Nedov tata smjesta se naao pokraj Grega.
to je bilo nuno, ali je imalo posljedice, a glavna je bila ta da je
Ned ostao sam i nenaoruan, opkoljen trima vukovima. Ponovo je akom
zagrabio ljunak i bacio kamenie najbliem vuku u oi. Lukavo.

Besmisleno. ivotinja se nije obazirala.

A onda je uginula.
Ned je poslije pokuao rekonstruirati osjeaje koji su ga obuzeli kad
je vidio svog tetka kako udara tog vuka poput malja ta mu je
usporedba pala na pamet pa onda odmah zatim brzo zamahuje i jo
jednim udarcem tjera drugog vuka da se grozniavo izvre unatrag, to
dalje od njega.
Kad se i trei vuk povukao, Ned je spazio da druid lei na ljunku
iza njega, s rairenim rukama i jednom nogom nezgrapno povijenom pod
tijelom.
Ponovo je pogledao tetka. Glavom mu je proletjela neizbjena
misao: On je ovo ve i prije inio.
Postojala je izvjesna razlika izmeu oeve odlune obrane Neda i
Grega, Gregoryjeve hrabrosti, Nedova nezgrapnog pokuaja da uini
neto korisno... i naina kako je Dave Martyniuk obarao odabrane mete.
Mogue je da ovjek te stvari zna od roenja, ali vjerojatnije je da je
to nauio u praksi. Ned nije znao gdje i kada, ali bio je prilino siguran
da to ima veze s onim vremenom kad je njegovoj teti pobijeljela kosa.
Ostala tri vuka povukla su se od Nedova tetka podvijenih repova.
Nisu pobjegli. Jo ne. Gledali su.
Martyniuk je priao druidu.
Nadam se da ga nisam ubio, rekao je. To mi nije bila namjera.
Kleknuo je na stazu i poloio prste na druidovo grlo. Njih dvojica
bila su u sjeni, jedna se rascvjetana platana isprijeila izmeu njih i
sunca. Ned je primijetio da tetak vrti glavom.
K vragu, uo ga je kako kae.
Doao je ubiti Neda, tiho je rekao Edward Marriner, prilazei mu i
ulazei u sjenu. A i sve ostale, ako bude morao.
Martyniuk nije podigao pogled. Znam. Mi... va sin upleo se u
njihovu priu.
Ned nije bio siguran zato ga je obuzela tolika alost dok je gledao
sitnu priliku druida koji je vratio Ysabel u ivot. Lie je zaumjelo;
traci suneve svjetlosti probijali su se kroz kronje kad bi se lie
pomaklo.

Ovdje je neko postojao jedan svijet. Taj nam je svijet oduzet. Ovo
se ne tie samo njih troje.
Nakaljao se. Tetak Dave, ako je on... nepovratno mrtav, znai li to
da se ni Ysabel ne moe ponovo vratiti u ivot? Nakon ovoga puta?
Tetak je podigao pogled. Je li joj to ime? Ned je kimnuo glavom.
Dave Martyniuk ustao je, malo se lecnuvi od bola, i obrisao
prainu s koljena. Mislim da nije u tome stvar. Pokazao je prema
vukovima. I ono su duhovi. Pretpostavljam da meu duhovima koji se
vraaju na beltonsku no postoje i drugi druidi. Ovaj je moda bio...
moniji od drugih. uvao je svoje mjesto u prii.
Pokuavao je promijeniti priu, odvratio je Ned. Ili sam barem
tako ja... Zautio je.
Ne, ima pravo. I ja tako mislim. Tetak je pogledao Gregoryja.
Gdje si nauio akom obarati vukove?
Greg se drao za lijevu ruku. Jarka krv probijala mu se kroz prste,
ali uspio se iskrivljeno nasmijeiti. To mi je bio izborni kolegij na
faksu. Mogao sam upisati ekonomiju, ali sam umjesto toga odabrao
kolegij akanje s vukovima.
Jako duhovito, odvratio je Edward Marriner. Hajdemo sada!
Potrait emo gradsku bolnicu.
Greg je odmahnuo glavom. Nema potrebe. Doktorica Ford moe mi
previti ranu u vili. Dobro mi je. Rana nije tako gadna kao to izgleda.
Morat e se cijepiti protiv bjesnoe, Greg.
Ne, nee, odvratio je Ned, iznenadivi i sebe sama. Nemojte
zaboraviti, ovi su vukovi zapravo duhovi. Sigurno nisu zaraeni
bjesnoom.
Tetak Dave kimnuo je glavom. Ned je gotovo sigurno u pravu,
Edward. U bolnici bi inzistirali na tretmanu protiv bjesnoe pa bi ga
moda i zadrali. A onda bismo morali tota objasniti. Pokazao je na
druida. Ovo tijelo... mislim da ono nee naprosto nestati istog asa.
to da radimo s njim? upitao ga je Nedov otac.
Hoe li nestati poslije? upitao je Ned. Hou rei, vratiti se u
bestjelesno stanje ili tako neto?

Moda. Martyniuk se snudeno nasmijeio. Nisam siguran. Nikad

nisam sluao taj kolegij na faksu. .
Bismo li mogli pomaknuti ovu stvar? Nedov otac pokazao je
prema kamenom sarkofagu pokraj sjenovite aleje. Ploa je bila neznatno
pomaknuta.
Dave Martyniuk pogledao je sarkofag. Moda, odgovorio je.
Ned je gledao oca i tetka kako zajedno odlaze do sarkofaga pokraj
sjenovite aleje. Zatim su obojica uhvatila jedan rub teke kamene ploe.
Dok ih je gledao kako broje do tri, a onda se stenjui zajedno napreu i
napola pomiu kamen s mjesta, Neda je obuzeo udan osjeaj, neka
vrsta ponosa.
Mislim da je to dovoljno, rekao je Greg, drei se za ruku. Nije
ba krupan.
Doista nije bio krupan. Vukovi su gledali dvojicu mukaraca, sada
neobino pasivni, kako se vraaju i vrlo njeno podiu druidovo
tijelo pa ga zatim odnose u prazan sarkofag. Poloili su ga unutra i, opet
se napreui, vratili kamenu plou na mjesto.
Jo trenutak su gledali sarkofag, a onda je Dave Martyniuk otiao
do vukova.
Ostalo ih je etiri, onaj kojeg je Greg udario oporavio se i vratio do
ostalih. Vukovi se ovaj put nisu povukli.
Martyniuk im je neto rekao na onom drevnom jeziku velkom ili
gelskom, koji god da je bio. ivotinje su ga pogledale, a onda se,
trenutak poslije, okrenule i zajedno otrale prema najstarijim grobovima i
crkvi iza njih. Njih etvorica gledala su ih kako prolaze pokraj iskopina,
obilaze crkvu i nestaju s vidika.
to ste im to rekli? tiho ga je upitao Edward Marriner.
Nedov otac rastezao je lea. Mora da je ona kamena ploa teka,
pomislio je Ned. Njegov otac nije sklon dizanju i povlaenju. A ni
zadavanju udaraca granom. Sada je inio stvari koje Ned prije tjedan
dana ne bi mogao ni zamisliti.
Rekao sam da e im sumrak vjerojatno pomoi da pronau put
kui. Zaelio sam im miran povratak.
I to je sve?

Martyniuk je kimnuo glavom.

Zatim je podigao najbliu od tri ubijene ivotinje i odnio je, epajui,
izvan vidika iza drvea, a onda se vratio po drugu. Edward Marriner
podigao je treu. Ned je primijetio da se njegov otac iznenadio kad je
podigao ivotinju, kao da je previe lagana. Vidio je oca kako podie
obrve i odlazi za tetkom Daveom meu drvee.
Neke su ivotinje bile ozlijeene u stvaranju ove monografije,
suho je prokomentirao Dave.
Ned ga je pogledao. Jesi li dobro?
Greg se jo uvijek drao za rame. To mu je bila druga ozljeda u dva
dana. Bilo mi je i bolje, ovjee. Pretpostavljam da sam mogao i gore
proi. Gdje su svi ti kaskaderi kad ih ovjek treba, ha?
Uto su se ponovo pojavila druga dvojica. Nedov otac raskopao je i
skinuo koulju. Ned je na brzinu ponovo prekopao po depu, izvadio
depni no i izvukao iz njega male kare. Njegov otac pokuao je
karama izrezati koulju, ali otrice kara nisu bile dovoljno velike.
Edward Marriner zastenjao je i vratio no Nedu, a onda je razderao
koulju od dna gotovo do ovratnika. Zatim je otkinuo svu dugmad,
omotao itavu koulju oko Gregove ruke i zavezao je.
Ovo e ti morati posluiti dok ne stignemo kui, rekao mu je.
Imate li metak da zagrizem? upitao ga je Greg.
Gol do pasa, Edward Marriner kratko se osmjehnuo. Imam tylenol
u pretincu za rukavice.
Morat u se zadovoljiti time, odvratio je Greg. Mi ivimo u
primitivnim vremenima. Ali vi barem ne bojite prsa, gazda.
Nedov otac jo se jedanput slabano osmjehnuo. Moda u uskoro
poeti, odvratio je.
Dave Martyniuk pogledao ih je, drei mobitel na uhu. Kim je u
autu. Nai emo se u vili. Rekao sam joj da emo stii za sat vremena?
Marriner je kimnuo glavom. Otprilike. Hoete li me slijediti?
Slijedit u vas.
Zatim su sva etvorica napustila groblje, proavi pokraj sarkofaga,
grobnice s desne strane i kabine za prodaju karata, izmeu stabala i
ispod kronji, pa kroz vrata i na svjetlost.

im su se dvorina vrata vile uz zveket otvorila i oni proli kroz njih

a Dave Martyniuk u Peugeotu za njima, Ned je ugledao enu s crvenom
kosom kako stoji sama na terasi i gleda njihov dolazak.
Srce mu je poelo snano lupati.
I Nedov ju je otac spazio. Nije se odvezao autom na kolni prilaz s
druge strane kue nego ga je parkirao odmah na parkiralitu za
posjetitelje i iskljuio motor. Sva su trojica na trenutak ostala sjediti u
autu, gledajui enu na terasi.
Sada je ve bilo kasno, sunce se spustilo nad grad, traci svjetlosti
koso su padali na dolinu, a sjene empresovih stabala bile su vrlo duge.
ena je sila stubama na travnjak i zaustavila se.
Idem ja, rekao je Ned.
Izaao je iz auta i krenuo preko tratine. Majina bakrena kosa
blistala je na svjetlu. Izgledala mu je nevjerojatno lijepa.
Bok, mama, rekao joj je.
Majka nije plakala. Nije bila taj tip. Ned ju je sada ve prerastao,
pa su im zagrljaji postali nezgrapni. Njemu je ve petnaest godina, zar
ne?
Dodue, svidjelo mu se kako ga je zagrlila i kako mu je izgovorila
ime: napola korei ga, a napola tjeei. A svidio mu se i onaj njezin
poznati miris. I injenica to je ovdje, a ne u zoni graanskog rata gdje se
ljude raznosi granatama ili komada farmerskim oruem ak i ako nose
poveze na ruci koji oznaavaju da su lijenici koji su doli izdaleka da
pomognu.
Uspio ju je izvui. Ali to nije bilo samo zato da je izvue iz Sudana.
Trebala im je ovdje. Ned je bio gotovo siguran u to.
A bio je siguran i u to da e uslijediti nevolje, koje su se
pribliavale u crvenom autu nedaleko iza njih.
Nismo te jo oekivali, rekao joj je.
Zato ne, duo?
Pogreka. Tako brzo. Njegove prve rijei. Isuse!
Juer si rekla tati da e stii naveer, zar ne?
Doista? Valjda sam nagaala. Uspjela sam se ugurati na raniji let s
Charlesa de Gaullea. Jedina gnjavaa bio je taksist koji nije mogao

pronai put dovde. Morala sam nazvati vilu. Neka mu je ena dala
upute.
Verakuharica?
Meghan Marriner se nasmijeila. Tako je zove?
Moram. Postoji i Verapralja.
Ba duhovito. Majka se odmakla od njega i pogledala preko
njegova ramena. Zdravo, dragi. Javljam se na dunost, kao to mi je
bilo zapovjeeno.
Meg.
Ned je gledao oca kako joj prilazi, a onda su se njegovi roditelji
poljubili. Mama je poloila ruku na oeva prsa. Neko mu je zbog toga
bilo neugodno.
Postaje domorodac, chef! Majka se odmaknula i zagledala u
oev obnaeni torzo.
Posljednji Mohikanac. To je duga pria. Sve emo ti poslije
ispriati, ali bilo bi dobro da prvo pregleda Gregoryja. Ima li svoj
lijeniki pribor sa sobom? Mi imamo samo osnovne stvari za prvu
pomo.
to se dogodilo? Glas joj se promijenio. Upali smo u neprilike.
U kakve neprilike, Ed?
Ned je pogledao iza sebe. Greg je upravo izlazio iz auta. ak i s
mjesta gdje su stajali mogli su mu na ruci vidjeti krv, koja se probila
kroz omotanu koulju.
Tetak Dave odvezao se svojim Peugeotom do kolnog prilaza na
dugoj strani kue i nestao s vidika. Zatim je Ned zauo zvuk zatvaranja
automobilskih vrata u daljini, ali Martyniuk se nije pojavio.
Jedna ivotinja dohvatila je Grega pandom, uo je Ned oca kako
govori. Omotao sam mu ruku svojom kouljom.
Divlja ivotinja? Morat e se cijepiti protiv bjesnoe. Gdje ste to
bili? Gregory, doi ovamo da vidim!
Ned je primijetio da otac nije odgovorio ni na jedno mamino pitanje.
Tetak Dave jo uvijek se nije pojavio. Mora da je uao u kuu na
glavni ulaz s druge strane, pod obronkom. Ostavljajui nas da se
pozdravimo na miru, pomislio je Ned.

A onda mu je neto drugo palo na pamet.

Nisu bili oekivali da e mama ve stii. A ona bi tetka Davea
prepoznala iz Darfura. Bili su ondje do juer. Ne moe biti tako mnogo
ljudi povezanih s Lijenicima bez granica u Sudanu. Osim toga, to nije
prvi put da se on nalazi na istom mjestu kao i ona.
Ona bi, vrlo blago reeno, podivljala kad bi shvatila to je radio.
Nove neprilike. Ali, nema naina da se to izbjegne, zar ne? Osim ako
tetak Dave ne ostane po strani sve vrijeme. On to sada radi, ali nema...
Uto su zauli jo jedan auto kako mijenja brzinu prije zadnjeg
uspona na cesti. Ned se okrenuo i ugledao crveni Peugeot kako prilazi
vratima ograde i zaustavlja se.
Ja u ukucati ifru, brzo je rekao i otrao natrag prema vratima.
Ukucao je brojeve. Vrata su se uz zveket otvorila, a teta Kim
provezla se kroz njih. Ned je ugledao Stevea na suvozaevu mjestu, a
Kate mu se osmjehnula sa stranjeg sjedala. Teta je spustila staklo svog
prozora.
Ned. Kako je Gregu?
On je okej. Teta Kim, stigla je moja mama. Ona ga pregledava i...
Ali njegova teta skrenula je pogled iza njega i pogledala prema
svojoj mlaoj sestri na spokojnoj svjetlosti u smiraj dana. Ned se
okrenuo. Majka je jo uvijek stajala pokraj Grega, ali sada je gledala u
ovom smjeru, u enu koja vozi crveni auto.
Nisu se vidjele otprilike dvadeset pet godina, pomislio je Ned i
osjetio bolnu hrapavost u grlu. ovjek se moe sjetiti beskrajne prie na
koju su ovdje nabasali i rei da je dvadeset pet godina sitnica, samo
treptaj oka. A moe i pomisliti da je to velik dio dvaju ljudskih ivota
koji se nikad vie ne moe ni vratiti ni nadoknaditi.
Pomislio je na Brysa. Posljednje tijelo zakopano u Les Alyscampsu.
Druid je potroio toliko mnogo vremena, pokuavajui neto vratiti. A to
je nemogue, pomislio je Ned. ak i ako vam se uini da ste uspjeli, ono
to se vrati nikad nije isto ono to vam je bilo oduzeto.
Parkirat u auto, tiho mu je rekla Kimberly.
Ned je koraknuo natrag i gledao je kako odvozi auto na drugu
stranu. Unato svemu to se dogaalo, uinilo mu se da je ovo najtea

stvar od svih. Htio je to popraviti, ali opet se osjetio kao klinac, a i to

mu je bilo teko podnijeti. Palo mu je na pamet da je ovo na neki nain
isto kao i ono to je druid nastojao uiniti: pokuaj da se popravi neto
to se ne moe popraviti. Kako da se izbrie one porobljene Gale na
rimskom slavoluku?
Kako da se izbrie dvadeset pet godina utnje?
Gledao je tetu kako hoda oko kue. Kate i Steve hodali su iza nje,
ali onda su zastali, a Kim je nastavila preko tratine prema sestri. Dvije
su ene bile tako sline unato tome to jedna ima potpuno bijelu kosu
a druga tamnocrvenu kad ste ih vidjeli zajedno, slinost je bilo oita.
Ned je krenuo prema njima. Zapazio je zabrinut izraz na oevu licu,
a Greg je izgledao jo gore, kao da bi bez problema mogao navesti
desetak mjesta na kojima bi se u ovom trenutku radije nalazio. Uinilo
se da e otii, ali Nedova ga je majka uhvatila za rub krvlju natopljene
koulje i otro mu rekla: Ne mii se!
Mora te dobro pregledati, Greg, rekla mu je teta Kim, zaustavivi
se pokraj njih. Ima li ovdje antibiotika?
Ja ih imam, odgovorila je Meghan Marriner, raskrivajui ranu.
Zdravo, Kim.
Zdravo, Meg. Kako izgleda rana?
Prilino je plitka. Vie neuredna nego opasna. Treba je oistiti i
zaiti. Ali Greg e se morati cijepiti protiv bjesnoe.
A-a, usprotivio se Greg. Doktorice Marriner, ne moram se
cijepiti, nije to ugriz nego ogrebotina. A nemamo vremena.
Oboavam kad si moji pacijenti sami propisuju tretman. To me
tjera da se zapitam zato sam sedam godina studirala medicinu. Moe li
jamiti ivotom da na pandama te ivotinje nije bilo nimalo sline, Greg?
Doista? Kladit e se u svoj ivot?
Ned je dobro poznavao taj ton u majinu glasu. S njim je odrastao.
To je bila njezina reakcija na nelogino ponaanje.
Meutim, Greg nije popustio. I dalje je bio pun iznenaenja.
Ne mogu to jamiti, Dok, ali znam a gazda i Ned to vam mogu
potvrditi da taj vuk nije bio zaraen bjesnoom.
To je bio vuk? upitala je Meghan, podigavi glas.

To joj nisu rekli, shvatio je Ned.

Jesu li to bili isti oni vukovi koje smo ve vidjeli, Ned? tiho ga je
upitala teta Kim.
Progutao je slinu. Moda. Nisam ih u stanju ba previe dobro
razlikovati, a proli put bilo je mrano. Dodue, to su zapravo bili
duhovi zaostali od Beltanea.
Oh, Kriste! otro je odvratila njegova majka. Ne elim uti ni
rijei o...
Ned joj je dodirnuo ruku. Majka se zaustavila i pogledala ga. U
oima joj je vidio bijes.
Mama. Molim te. Mora poeti. Mora sluati, inae nam ne moe
pomoi. Doli su po mene, mama.
Majka se zabuljila u njega. Ned je vidio kako joj bijes splanjava i
kako ga zamjenjuje neto to je mnogo tee definirati. to to znai?
Ned je pogledao oca, traei pomo. Prilino je jasno da su doli
ubiti Neda, duo, smrknuto je rekao Edward Marriner. I da im je tako
naredio...
Naredio? Ed, jesi li ti...
Meg. Nisam ni lud ni zbunjen. Ne moe ni zamisliti koliko sam
sretan to si dola, zato to nam sada treba tvoj nain razmiljanja, i to
brzo. Ali duo, mora misliti, a ne prepirati se s nama. Oklijevao je.
Meg, ja sam danas u Les Alyscampsu ubio vuka. A taj je vuk nasrnuo
na naeg sina. Druid mu je tako naredio, Meg.
Ned je vidio kako se majine oi ire. Oh, Boe! Pravi pravcati
druid? Je li mu mahnuo imelom?
Nastala je kratka utnja.
Nije, odgovorio joj je mu. Kad su nas vukovi napali, on je ve
bio ubijen.
Za sada joj nije rekao tko ga je ubio.
Meghan je ponovo pogledala Neda, a onda ranjenog Grega.
Greg je slegnuo ramenima. Ja sam im se naao na putu, gospoo.
Mu vam govori istinu.
Teta Kim jo uvijek nita nije rekla. Nije bilo lako proitati joj na
licu to misli.

Edward Marriner koraknuo je blie. Meg, ovo nije neka velika

zavjera kako bismo te prisilili da se ponovo suoi s porodinom
povijeu. Ovdje se neto dogaa, a to bi moglo znaiti da se prije
dogodilo vie no to ti misli ... ali nije sada u tome stvar. Molim te,
sluaj to ti govorim. Molim te, pogledaj me i vjeruj mi.
Njegova ena zabuljila se u njega. Tijelo joj se ukoilo od napetosti.
Ned je nikad prije nije vidio u takvom stanju. Zatim se okrenula sestri.
to si to uinila? upitala ju je.
Teta Kim zabuljila se u nju. Nedu je poslije palo na pamet da ona
moda ne bi ovako reagirala da je tetak Dave bio pokraj nje. Ali on nije
bio tu.
No krasno! obrecnula se Kimberly. Sjajno pitanje, Meg. to sada
slijedi? Hoe li mi sada ponovo rei da sam obojila kosu u bijelo kako
bih prevarila sve oko sebe? Da sam se udala i pobjegla samo kako bih
napustila tebe? Jesi li ti jo uvijek tinejderica?
Meghan Marriner nije se dala smesti. Nikad nisam tvrdila da si
napustila samo mene. Napustila si i svoju majku. Nau majku. Ti to
dobro zna.
Naoj je majci vrlo dobro polazilo za rukom da ostanemo u vezi,
Meghan, do kraja ivota. Posjeivala nas je, ti to dobro zna.
Razgovarali smo cijelo vrijeme, dopisivali se i posjeivali. I to ti je
poznato. Kad bismo mi doli, uvijek si se drala po strani. A ona nikad.
Nikad nije rekla da ju je ita to sam ja uinila povrijedilo.
Oekivala si da ti to kae? Naa mama? Ma daj, molim te, Kim,
nisi ti ba tako...
Poznavala sam je isto tako dobro kao i ti, Meghan. A ona je mene
shvaala mnogo bolje nego ti. Otila sam jer vie nisam mogla nastaviti
sa ivotom koji sam dotad vodila. Htjela sam to, mislila sam da u moi.
Ali nisam mogla. Previe se toga dogodilo. A ti si bila jedina meni vana
osoba koja to nije shvatila. eli razgovarati o povrijeenosti? Meg,
doputovala sam ovamo nakon to sam shvatila da se neto dogodilo
Nedu. Nastojim ga zatititi. I vratiti Melanie. Ovo se ne tie samo mene
i tebe.
Ovo se ne tie samo njih troje.

Druid je to rekao, barem dvaput. A moda je ak imao i pravo. Ba

kao to teta Kim moda ima pravo, a moda i nema. Jer ovdje je, na neki
teko shvatljiv nain, moda doista rije o dvjema sestrama... i o njemu.
Moda postoje mjesta gdje prolost nikad ne proe, i moda postoje
ljudi za koje prolost ostaje.
Ned je pogledao oca. Edward Marriner odavao je dojam ovjeka
koji oajniki eli neto rei, ali pojma nema koje bi rijei uinile vie
koristi nego tete.
A Ned se osjeao otprilike isto tako.
Teta Kim jo uvijek je bila bijesna. Ned ni nju jo nije vidio u
ovakvu stanju. Meg, oprostila sam se sa svojom roenom majkom u
Torontu punih mjesec dana prije njezine smrti. A nisam dola na njezin
pogreb zato to me je tako zamolila. Rekla je da bi tebi bilo preteko da
ja budem tamo. Hoe li razmisliti o tome?
Kad je uo te rijei, Ned je iznenada bio jo sigurniji da nema niega
to bi on ili bilo tko drugi mogao rei. Nije ak bio ni siguran eli li
o svemu tome ita vie znati. inilo se da je Gregu grozno neugodno,
kao da ga obuzima snana potreba da ode do Kate i Stevea na kolnom
prilazu. Daleko izvan dosega sluha.
Ned je pogledao majku. Uinilo mu se da je uzdrmana. Ne, zapravo
neu, odgovorila je Meghan Marriner. Ne u ovom trenutku. Ne elim o
tome razmiljati.
Teta Kim slegnula je ramenima. Vjerovala si da se ja jednostavno
nisam potrudila doi. Da mi nije bilo dovoljno stalo. Naravno, moda i o
tome laem. Kao to sam lagala o svojoj kosi. Kao to tvoj mu i sin
lau o vukovima. Ti odlui, Meg.
Nedova majka zatresla je glavom. To je laan izbor, Kim. Za njih to
ne mora biti istina ili la. Ljudi mogu pogrijeiti, upasti u zabludu.
Mama!
Duo, ovo nije...
Meg, zato bih ja njih dovela u zabludu? Sluaj to govori!
Kad su tri isprepletena glasa utihnula, nastala je tiina.
Meghan Marriner pogledala je sestru pa sina. Osjeam se kao da

ste se udrueno okomili na mene.

I jesmo, odvratio je Ned. Ali, mama...
Doktorice M., mogu li vam ja rei jednu stvar?
Svi su skrenuli pogled na Grega, koji je stajao sa zakrvavljenom
rukom. Meni je upravo vuk razderao ruku pandom. A to mu je naredio
jedan mali tip koji je doista druid. Ovu posljednju stvar pouzdano znam,
zbog neega to mi je sino uinio. A isti taj tip ubijen je prije sat
vremena, zajedno s tri vuka.
Meghan Marriner dugo se zagledala u njega.
To je bilo vie od jedne stvari, rekla mu je.
Greg je slegnuo ramenima. Oprostite.
Ned je gledao kako se njegova majka bori s neim to je duboko
usaeno u nju. To mu je bilo teko gledati. Nije mogao ni zamisliti kako
je njoj. Nita nije rekao. Pojma nije imao to bi joj mogao rei.
Meghan je napokon uzdahnula. No dobro. U redu. Okrenula se
sestri. Valjda sam previe stara za neke vrste svaa. Ne reagiram dobro
na promjene. I za to sam prestara.
Nitko od nas ne reagira dobro na promjene, tiho je odvratila
Kimberly.
Meghan ju je pogledala. Sada barem ima pravu bijelu kosu.
Ned je uzdahnuo. Vidio je kako teta Kim zatvara oi. Kad ih je
otvorila, izgledale su sumnjivo sjajne. Moda je jedna od dviju sestara
ipak tip koji plae.
Svia mi se tvoja crvena kosa, rekla je.
Nedova majka napravila je grimasu. Odlazim frizeru jedanput
mjeseno. Jean-Lucu na Aveniji Green. Da nema njega, kosa bi mi bila
otuna i sijeda.
Pogledala je druge oko sebe. Neto se u njoj promijenilo. Nestalo je
one prijanje ukoenosti. Hajde da sada oistimo Gregovu ranu, rekla
je, a onda ete mi ispriati to se dogaa. Moram znati to se dogodilo
s Melanie.
U redu, odvratila je Kim, ali moramo ti ispriati mnogo toga.
Trebat e nam vino.
Ja u se pobrinuti za to, rekao je Nedov otac gotovo previe

vedrim tonom.
Ned je bacio pogled preko travnjaka i ugledao nelagodu i
zabrinutost na licu Kate Wenger, kao da je mui osjeaj da ne pripada
ovamo. Poelio ju je utjeiti, ali nije mogao. Ne jo. Prvo je morao
obaviti neto drugo.
Moe li netko, molim vas, zamoliti Verukakove da prokuha
vodu? rekla je Meghan Marriner.
Ja u, odgovorio je Ned.
Potrao je stubitem na terasu, preskaui dvije stube odjedanput.
Kad se naao unutra, prenio je Verakuharici majinu molbu i rekao joj
da e na veeri biti jo dvije osobe. A onda je otiao potraiti tetka.
Naao ga je u kupaonici u prizemlju, pokraj sobe koju su dijelile
Kim i Kate. Melaniene sobe.
Tetak se brijao. Zato nije izaao.
U slivniku i na poploenom podu leale su sijede i smee dlake.
Martyniuk je ve bio odloio kare i premazao bradu kremom za
brijanje, pa je sada britvom brijao preostale ekinje. Brijao se prebrzo i
ve se nekoliko puta porezao.
Doista mislite da e to biti dovoljno? upitao ga je Ned s vrata
kupaonice.
Tetak ga je pogledao namazan kremom za brijanje. Ako ne bude,
svi smo osueni na smrt, zar ne?
Ja nisam, odgovorio je Ned. Samo vi. Ja nemam nita s tim.
Preputa me sudbini?
S mojom majkom? Nego ta!
to se vani dogodilo? Dave Martyniuk povlaio je britvu po
obrazima i vratu.
Ned je oklijevao. Za sada je sve okej. Prolo je bolje no to sam
oekivao.
Nijedna eksplozija nije bolja no to oekujem. Kako izgledam?
Krvavi ste gotovo kao i Greg, odgovorio mu je Ned.
Tetak se na tu primjedbu namrgodio. Pobrinut u se za to. Ali
izgledam li dovoljno drukije?
Ned je kimnuo glavom. Mislim da da.

Daj mi jo pet minuta.

Stavili su vodu na prokuhavanje da Gregu oiste ranu. Usporite
malo, privui ete morske pse.
Tetak se nacerio. To mi se svia. Imam duhovitog neaka. Na
trenutak se prestao brijati. Ti si jedini neak kojeg imam.
Ned ga je pogledao. Zar nemate... mislio sam da imate brata i...
On ima dvije keri. Starije od tebe.
Ned je progutao slinu. A vi i teta Kim nemate...
Dave Martyniuk ustro je zatresao glavom. Ne, nemamo. Je li
prekasno da te nauim kako da daje koeve horokom?
Ned se pokuao nasmijeiti. Bio je dovoljno star da shvati kako u
tetkovim rijeima ima jo neega. Za to nisam dovoljno visok. Dobar
sam u igri s vanjskih pozicija i u obrani.
Tetak je ponovo zatresao glavom. Aha. Dobri branii moraju znati
kako da se postave kad uvaju visokog igraa. Poslije emo potraiti
neki ko.
Znam neke koarkake terene u okolici.
Martyniuk se opet poeo prebrzo brijati. Dobro, rekao je. Zatim je
otricom britve zarezao grkljan i opsovao. Vrati se ostalima. Doi u za
nekoliko minuta, neprepoznatljiv.

Oh, moj Boe! rekla je Meghan Marriner.

Podigla je pogled od stola u blagovaonici, gdje je pomagala Gregu.
Ivorson? to vi ovdje radite? Ne...
Zatim je vrlo naglo zautjela. Ned je vidio da pokuava shvatiti.
Shvaa. Gotovo da ste joj na licu mogli vidjeti kako jedna nadolazea
misao tjera drugu.
Dave Martyniuk zastao je na vratima blagovaonice s komadiima
papirnate maramice na svakoj od dvije posjekline koje nisu prestale
krvariti. Teta Kim hitro mu je prila. vrsto su se zagrlili, a onda se ona
odmakla korak natrag.
Nedov otac bio je zaustio da predstavi tetka Davea, ali rijei su mu
zamrle na usnama.

Meghan je omatala zavoj Gregu, koji je sjedio na stolcu kod stola.

Lonci s kipuom vodom stajali su na tronocima pokraj istih krpa,
kalemova bijelih gaza i boica antibiotika.
Kimberly se okrenula od mua, izravnala ramena i pogledala sestru,
kao da se sprema primiti udarac. Stojei kraj Kate kod staklenih vrata na
terasi, Ned je osjetio snanu navalu tjeskobe. Jo su daleko od toga da
se izvuku. Pogledao je tetka.
Neprepoznatljiv.
Ma jasno! Visoki ste sto devedeset centimetara, sa irokim
ramenima, velikim rukama i plavim oima, a onda obrijete bradu i nitko
vas nee moi razlikovati od Dannyja deVita?
A Nedova majka je brzo kopala stvari. Zato su i eljeli da im se
pridrui. Ili je to barem bio jedan od razloga. Drugi razlog imao je veze s
maetama, pukama i bombama, ali to sada nisu namjeravali spominjati.
Premda je to bio razlog zastoje Nedov tetak uzeo to lano ime Ivanson,
ili kako ve glasi i godinama je slijedio oko svijeta.
Ned je oekivao da e majka svaki as eksplodirati. Ali to se nije
dogodilo.
Umjesto toga, iako to inae nikad nije inila, Meghan Marriner
poela je plakati.
Oh, Meg, apnula joj je sestra. Oh, duo...
Meghan je hitro podigla ruku da je zaustavi. Ned je vidio kako Kate
Wenger pokraj njega gricka usnicu, to je gesta koju je sad ve prilino
dobro poznavao.
Nedova majka obrisala je nadlanicom oi, duboko uzdahnula,
podigla pogled i dugo se zabuljila u Martyniuka.
Triput? napokon je upitala. Kimnuo je glavom.
Sierra Leone, Golfski zaljev. Darfur? Jesam li vas tamo vidjela?
Nakaljao se. Ovaj, istinu govorei, zapravo etiri puta. Doao sam
i u Bosnu, ali samo na nekoliko dana... na kraju mi se uinilo da
tamonja situacija i nije tako loa. Moda me niste zapazili.
Nedova majka jo uvijek je buljila u njega, jo uvijek razmiljala.
Doznali ste kad idem u misije i slijedili me ako ste zakljuili da su

opasne?
Opet je kimnuo glavom.
Stavili ste sve u svom ivotu na ekanje? Uzeli lano ime, lanu
osobnu iskaznicu? I odlazili u ratne zone?
Tako nekako, odgovorio je Martyniuk. Nije to ba bilo tako
esto, zapravo.
etiri puta, kao to ste mi upravo rekli.
Martyniuk je opet kimnuo glavom i napravio grimasu. K vragu!
Izgleda da sam bez potrebe obrijao bradu koja mi se sviala.
Nastao je kratak muk. Izgledate bolje bez nje, odvratila je Meghan
Marriner.
To mu i ja stalno govorim, promrmljala je njezina sestra. Meg,
ja...
Nedova majka opet je podigla ruku. Ako bude progovorila, opet
u se rasplakati. Zato nemoj, Kim. Jo uvijek nije skrenula pogled s
krupne i snane figure Davea Martyniuka na vratima. Moram sve ovo
dobro shvatiti. Ostavljali ste svoj posao u Engleskoj, svoju enu,
dovodili ste vlastiti ivot u opasnost irom svijeta, bez sumnje ste krili
zakone, s raunalima i lanim identitetom, a sve to zato?
Naslonio se na okvir vrata, nije se urio s odgovorom. ovjek koji
se ne uri, pomislio je Ned. Osjeali smo odgovornost.
Meghan je na trenutak zatvorila oi. Vjerovali ste da ja te stvari
radim zato to...
Martyniukovo lice poprimilo je ozbiljan izraz. Meghan, svastiko
moja, davno sam nauio, na tei nain, da ljudski postupci imaju
nevjerojatno razliite razloge. Neki su od njih dobri, a neki loi.
A neki ak i herojski. Katkad ni sami ne shvaamo sve razloge
svojih postupaka.
Ja bih rekao da ih ne shvaamo u veini sluajeva, odvratio je
Edward Marriner.
Njegova ga je ena pogledala.
Ti si znao za ovo, Ed? Hou li morati ubiti i tebe?
Zatresao je glavom, ali aljivost njezine prijetnje ve je promijenila
raspoloenje u prostoriji. Ned je otkrio da ponovo moe normalno disati.

Doznao sam to prije dva dana, duo.

Ako me elite ubiti, samo mi recite da se ee brijem,
promrmljao je Martyniuk s vrata. ini se da sam ispao iz tosa.
urili ste se, rekao mu je Ned.
Odrasli su se okrenuli njemu, svi odreda.
Ima pravo, neae, odgovorio je tetak Nedu. Ti si neupitni
strunjak za brijanje u porodici. Ti se brije koliko dvaput tjedno, da
se pravi vaan. Dodue, rekao je to sa smijekom.
Pa, znam tko me nee pouiti tehnici brijanja, odgovorio mu je
Ned.
Sluajte svi! upao je Greg. Dajte mi ve jedanput stavite taj
zavoj! Zar se lijenici ovako brinu o ranjenim pacijentima? Uputaju se u
porodine svae dok ne umremo na stolu?
O toj se statistici nedovoljno izvjetava, trijezno je prokomentirala
Kimberly.
Ned je zaustio da napravi jo jednu alu, iz istog olakanja, a onda
je u sebi osjetio arku i snanu prisutnost. U istom asu, svijest o njoj
prostrujala je licem njegove tete. Ned ju je vidio kako baca pogled iza
njegovih lea.
Osvrnuo se i pogledao kroz staklena vrata, a onda je na svjetlosti
kasnog popodneva ugledao mravog ovjeka elave glave, u sivoj
konoj jakni, kako stupa na terasu, zaustavlja se i strpljivo eka.

POGLAVLJE XV

Prihvatio je au vina od Nedova oca za stolom, s lakoom

podnosei ispitivake poglede velikog broja ljudi, ali Ned je mogao
vidjeti koliko je jako taj ovjek zatvoren u sebe. Stjecao se dojam da se
Phelan obuzdava, ali na jedvite jade. Kao i prije, kad ga je vidio i proveo
izvjesno vrijeme u njegovu drutvu, Nedu se svijet odjednom inio
intenzivnijim mjestom. A kako bi i moglo biti drukije, pomislio je ako
se uzme u obzir sve to o njemu znaju?
Pogledao je majku i vidio da Meghan Marriner pozorno promatra
pridolicu i procjenjuje ga. Mirno je sjedila i gledala nakon to je
zavrila s previjanjem Gregoryjeve rane.
Phelan je to primijetio. Ozljeda? Kako se to dogodilo? Dubok i
precizan glas.
Premda su oko njega stajali odrasli ljudi, pitanje je uputio Nedu, pa
mu je Ned i odgovorio. U Arlesu. Vukovi.
Cadell vas je napao? Gdje? Zato? Uzdignute obrve. Jedva se
svladavao.
Nije ju pronaao, pomislio je Ned. A zna da vrijeme ide.
Na groblju, odgovorio je. Ali nije nas napao Cadell nego Brys.
Doao je na svoju ruku.
Otar pogled. Na svoju ruku? Jesi li siguran u to?
Ned je kimnuo glavom. Jesam. A to vi radite ovdje?
Bilo je to oigledno pitanje, a Ned je bio prilino siguran da zna i
odgovor.
Moda bismo se prvo trebali upoznati, umijeala se Meghan
Marriner hladnim ali ne i neprijateljskim glasom. Upravo sam
doputovala, pa mi nedostaju neke kljune informacije.
Ned je pogledao Kate. Njih dvoje jedini su od svih prisutnih ve
vidjeli Phelana.

Rimljanin Grk, stranac kratko se i hladno nasmijeio Nedovoj

majci. Ma koliko se to moglo initi nepristojnim, bojim se da nemamo
dovoljno vremena za dolino upoznavanje. Zovem se Phelan. Pogledao
je Kate. Ovaj put.
Teta Kim prekriila je ruke na grudima. Ali prije ste se zvali Protis,
zar ne? upitala je izazovnim glasom. A ona se zvala Gyptis?
Phelan ju je pogledao s promijenjenim izrazom lica. Zapravo ne,
premda je pria s vremenom proizvela i ta imena. To se esto dogaa.
Ali mi se nikad nismo tako zvali.
Zastao je a onda, oklijevajui, dodao: A vi ste...?
Ma koliko se to moglo initi nepristojnim, hladno je promrmljala
Kim, za to nemamo dovoljno vremena.
Ned je instinktivno pogledao tetka Davea i primijetio da je on
stisnuo usnice, kao da zna da se igraju vatrom.
Shvaam, odvratio je Phelan nakon kratke utnje i zamiljeno je
pogledao. Vi posjedujete izvjesne moi, zar ne?
Izvjesne, odgovorila je Kimberly. Dovoljno da ih budem
svjesna.
Phelan je kimnuo glavom i pogledao Neda. Vi ste u rodu?
On je sin moje sestre. Kimberly je pokazala na Meghan.
ovjek u sivoj konoj jakni ponovo je srknuo vino. Sada je malo
jasnije zato ste doli. Ponovo je pogledao Neda.
Ali jo uvijek je nejasno zato ste vi doli, odvratio je Edward
Marriner. A tu je i problem s Melanie. Bili bismo vam vrlo zahvalni...
Uto se zaulo kucanje na prednjim vratima.
Ned je hitro pogledao u tom smjeru i s mukom progutao slinu. Znao
je tko je pred vratima. Tko to mora biti. Nije bilo zujanja sa zakljuanih
dvorinih vrata da se zamoli doputenje za ulazak.
Vrata je otvorio Steve, koji im je bio najblii. Ned se nije nimalo
iznenadio kad je pred vratima ugledao Cadella, koji se vedro nasmijeio
i uao, odjeven u istu onu odjeu kakvu je i jutros nosio u ruevinama
Glanuma.
Dva su se ovjeka pogledala, jedan stojei na prednjem ulazu, a
drugi pokraj ostakljenih vrata terase.

Ned je opet pokuao raistiti u glavi opet neuspjeno koliko se

dugo njih dvojica poznaju i koliko se dugo meusobno bore za enu koju
je vidio meu vatrama u Entremontu. Prolost ovdje proima sadanjost,
ulazi u nju, odreuje ju.
Ovo se ne tie samo njih troje, bio im je rekao Brys.
Brys je sada mrtav. Ubio ga je Nedov tetak. Moda se ovo ipak tie
samo njih troje, pomislio je Ned, a sve je drugo povezano s tim.
Jesam li zakasnio na au vina? dubokim ih je glasom upitao
Cadell, stojei na mjestu gdje je trenutak prije stajao Dave Martyniuk.
Nitko mu nije odgovorio jer nitko za to nije imao vremena.
Jedva vidljiva kretnja kojom je Phelan izvukao i bacio no bila je
bra od svakog mogueg odgovora.
A Ned je u tom trenutku shvatio odgovor na jedno drugo neizreeno
pitanje. Bio se pitao kako se Phelan ikad mogao ravnopravno nositi s
drugim ovjekom toliko krupnijim, tako oigledno ratnikom u bilo
kakvoj vrsti borbe.
Trebao je zapamtiti nain na koji je manji ovjek skoio s krova
klaustra, kako se obrnuo prema van i doskoio s velikom elegancijom.
Brzina, siguran nastup i priroena inteligencija mogu posluiti u borbi
jednako dobro kao i snaga, pomislio je.
Cadell nije mogao suspregnuti psovku. Ned je zauo Katein krik i
vidio Stevea kako se hitro odmie od vrata.
Zatim je Cadell jo bre gotovo nemogue brzo koraknuo
naprijed, zgrabio metalni posluavnik sa stola i bacio ga preko sobe
poput diska. Phelan se hitro sagnuo u stranu, pa mu je posluavnik
proiao kraj glave i glasno udario o zid izmeu staklenih vrata, pravei
u njemu dugu, nazubljenu pukotinu.
Koji vam je vrag? povikao je Edward Marriner.
Cadell se uhvatio za lijevo rame iz kojeg je sada virio no. Ned je
ve vidio taj no. U katedrali, na samom poetku. Pogledao je Kate. I
ona ga se je oito prepoznala. Lice joj je bilo blijedo.
A Phelanovo bijelo poput krede. Posluavnik je proletio dovoljno
brzo da mu razbije glavu. Mogao ga je ubiti da ga je pogodio u grlo.
Jedno blago upozorenje, rekao je. Da te zaustavi ako opet padne

u iskuenje. Ba se ne nosi dobro s iskuenjima, zar ne? Zatim se

osvrnuo po sobi i objasnio: Doletio je. Pratio me iz zraka. Tako je
doao ovamo. Kao sova. A ona ga je natjerala da joj se zakune kako
nee letjeti. Kad se ovjek ne obazire na obeanje koje je dao pod
zakletvom, mora ga se prisiliti na to, inae e svijetom zavladati kaos, ne
mislite li tako?
Pitanje nije bilo upueno nikome posebno. Phelan je gledao Kelta.
Cadellovo lice takoer je izgubilo boju. Mogao bih te ubiti unato
rani, zna.
Phelan se slabano nasmijeio. Led u oima. Moe to rei. S nama
je jedna lijenica. Mislim da je upravo zavrila s previjanjem jedne
ozljede.
Dvije lijenice, tiho ga je ispravila Kim. A koliko ja znam, da si
ga sad ubio, ovaj bi put izgubio i...
Ne zanima me to ti zna, prekinuo ju je Phelan. Vjeruj mi, da
sam ga elio ubiti, no mu se ne bi zario u rame.
Ned mu je vjerovao.
Stojei s druge strane stola, Cadell je kontrolirao disanje, kao da se
sputa oprezno s visokog i razornog bijesa. Ako je teta Kim u pravu,
da je sada ubio drugog ovjeka s posluavnikom, to bi ga stajalo Ysabel.
A ciljao mu je u glavu.
Cadell je skrenuo pogled prema Gregu i trenutak poslije rekao:
Ponovo? Izgleda da si ti sklon povredama.
Nisam bio prije no to ste se vi pojavili, odgovorio je Greg.
Tko ti je ovo uinio?
Ti to doista ne zna? upitao ga je Phelan.
Ne znam.
Kelt se nato okrenuo Nedu. Svi to stalno rade, kao da on zna
odgovore na sva pitanja.
Ned se nakaljao. Jutros sam vam rekao da kreemo za Arles,
sjeate se? Brys nas je tamo doekao na groblju, ili nas je moda
slijedio. Ne znam koje od toga.
I onda?
Natjerao je vukove da me napadnu. Drugi... Greg... su me branili.

Cadellov izraz lica polako se promijenio. Zatresao je glavom.

Rekao sam mu da te ostavi na miru. Rei u mu opet.
Mislim da neete moi, odvratio je Ned. Moj ga je tetak ubio.
Opet je zavladao muk. Phelan i Cadell pogledali su se preko sobe. Je li
to istina? upitao je Phelan.
Zato bih vam lagao? razdraeno je odgovorio Ned. Samo nam
vratite Melanie i mi se vie neemo upletati, vi to znate.
A ti zna da je to nemogue, odvratio je Cadell, jo uvijek se
drei za rame. To sam ti ve jutros rekao, a i sino na cesti. Sada ti to
ponavljam po trei put. Zastao je i nasmijeio se. Zato bih ti lagao?
Pa, ja se mogu sjetiti razloga, hrabro je odgovorila Kate Wenger.
Lagali ste o letenju, zar ne? To znamo. Ni jedan od vas dvojice ne daje
ni piljiva boba ni za to osim za Ysabel. Uinili biste sve da je naete
prvi.
Svi su je pogledali, a Ned joj je instinktivno priao blie.
Gotovo sve, sloio se Cadell. Ovu dvojicu nije lako izbaciti iz
takta, pomislio je Ned. A vjerojatno drukije i ne moe biti, ako ste
proivjeli toliko ivota kao oni...
Cadell se okrenuo Daveu Martyniuku, koji je stajao nedaleko od
njega. Kad ste ih vidjeli jednog pokraj drugog, shvatili ste koliko je
Martyniuk krupan. I Kelt je bio krupan, sa irokim ramenima i nabreklim
miiima na vratu i rukama ali tetak Dave bio je krupniji.
Brys je bio druid, i neka vrsta kompanjona. Pretpostavljam da bih
te zbog toga morao ubiti. Te nehajno izgovorene rijei ostale su visjeti
u zraku.
Pretpostavljam, sloio se Dave Martyniuk. Ali, kao to sam i
njemu rekao, o meni ne zna ni izdaleka dovoljno.
inilo se da Cadell nije nimalo iznenaen. Podigao je glavu, kao da
odgovara na izazov: Svjestan si koliko sam se ja puta borio, i u koliko
mnogo ivota?
Obavijeten sam. Tetak Dave pokazao je glavom prema Kim.
Oito, odvratio je Phelan s druge strane stola. Bilo je logino da
e on pohvatati konce. On i Kimberly razmijenili su poglede.
Ned nikad u ivotu na jednom mjestu nije osjetio toliko slojeva

napetosti. Instinktivno je ponovo pogledao u svoju nutrinu i istog asa

ugledao tri aure tetinu i dvojice mukaraca.
I onda i etvrtu blijedu auru blage boje.
To ga je isprva okiralo, a onda je shvatio da gleda svoju auru.
Gledao je vlastito postojanje u toj drugoj oblasti. Jo uvijek instinktivno,
pokuao je posegnuti u nutrinu i zamraiti svoju auru, zastrti je, onako
kako su to inili drugi.
I aura je nestala. Ned je progutao slinu i podigao pogled. Vidio je da
ga teta Kim upitno gleda i uspio slegnuti ramenima. A to da joj kae?
Pojma nije imao to radi.
Phelan je ponovo podigao au s vinom, koju je spustio kad se
zaulo kucanje na vratima. On je tada ve znao tko stoji pred vratima,
tko e uskoro ui. Naravno da je znao.
Cadell je jo uvijek buljio u Davea Martyniuka. Neoprezan si,
rekao mu je. Rauna na moju dobru volju u pogrenom trenutku. Ja
ba nisam poznat po strpljivosti, a tvoje mi se ponaanje ne svia.
To ti vjerujem. Ali nisi dovoljno nestrpljiv da riskira gubitak one
ene, pretpostavljam. A kao to sam ti ve rekao, morao bi znati vie o
meni prije no to me napadne.
Kelt je zatresao glavom. Ubio sam mnoge poput tebe.
Ne, nisi, tiho mu je odgovorio Dave Martyniuk.
A zatim je na onom drugom jeziku dodao rijei koje su zareale zrak
u sobi poput Phelanova noa, pa je Ned ponovo uo ona dva imena:
Cernunnos, i drugo koje je zvualo kao Cenwin.
Gdje god da si se borio, dodao je Nedov tetak na engleskom, i
ma koliko puta, nikad se nisi borio gdje i ja.
Nastala je tiina, a onda su s druge strane zauli Phelanov glas:
Ah, rekao je kao da je upravo doznao odgovor na neko vano pitanje.
Moda on je. Ali Ned nije, to je sigurno.
Cadell je skrenuo pogled s Davea na drugog ovjeka.
Rekao bih da je to zanimljivo, vedro je rekao Phelan. Doista.
Opet se nasmijeio, stisnuvi usnice kao i prije. Ned se pokuao
prisjetiti je li na licu tog ovjeka ikad vidio radost ili strast ne
raunajui onaj trenutak kad je ugledao Ysabel na onoj uzvisini.

Nije se mogao sjetiti nijednog trenutka. Ali vidio mu je te osjeaje

na licu u Entremontu. To se nije moglo previdjeti.
Vrlo bih rado vidio kako se bori s ovim ovjekom, dodao je
Phelan, jo uvijek gledajui zlatokosog Kelta. Mislim da bi me to jako
zabavilo.
Nee se on ni s kim boriti, osobito ne s noem u ramenu, odvratila
je Kimberly Ford malo previe ustrim tonom i mrko pogledala Cadella.
Ti! Sjedni da ti previjemo ranu. ini se da smo ionako ve spremni za
to. Pokazala je prema stolu.
Ned je vidio kako se tetak Dave nehajno naslanja na zid pokraj stola
s kompjuterom. Boli me koljeno od popodneva. Ne mogu se ba dobro
kretati. To izjednaava stvari. Ali, istinu govorei, tvoj druid napao je
mog neaka nije nikakvo udo da sam se umijeao. I nisam ga
namjeravao ubiti.
Zato ne? upitao ga je Cadell.
udno pitanje. Dave je oklijevao. Po onome to mi je ena rekla, to
bi bilo previe konano. Rekao sam mu, svima njima, neka pusti duhove
da se vrate odakle su doli. Nisu se trebali zadravati nakon Beltanea.
Razumije se u te stvari? upitao ga je Cadell.
Kimberly se razumije, a ja je sluam. Hajde, ovjee, sjedni i
dopusti joj da ti previje ranu. Ja i ti nismo u sukobu. Glas mu je bio
oputen, smirujui. A, uzgred, doista ne znamo gdje je ona.
Pretpostavljam da ste obojica zato doli.
Cadell je jo trenutak buljio u njega, a onda se opet okrenuo Nedu.
Phelan je to ve uinio.
Istina, rekao je Ned. Traimo je, to ve znate. Ali nismo je
vidjeli.
Oklijevao je, a onda je ipak odluio da im ne kae kako je osjetio
njezinu prisutnost na groblju. Oni se nadmeu, zar ne? Ovo je neka vrsta
utrke, premda Ned nije imao pojma to bi oni uinili kad bi je dobili.
Mislio sam... osjetio sam neto u dolini sjeverno od Les Bauxa.
No da, odvratio je Phelan. To se moglo i oekivati. Ali to je iz
daleke prolosti.
inilo se da se Cadellovo raspoloenje promijenilo. Ne vjerujem

da e mi ona zamjeriti to sam doletio ovamo.

Kao da je preklinjao, na izvjestan nain.
Niste u pravu, rekao je Ned. Melanie e vam zamjeriti. Ona dri
do takvih stvari. A ona je u njoj.
Obojica su se zabuljila u njega. Ned je osjetio da mu se u grudima
ponovo razbuktava bijes. Pa, to je istina, zar ne? U tome je cijela
poanta. Zar ne? Vraanja u ivot? Da se Ysabel svaki put malice
promijeni, pa nikad ne znate koga e odabrati. I nemojte me opet pitati
Tko si ti?, dodao je, bijesno gledajui jednoga pa drugog, jer ja to ne
znam!
Nitko mu nije postavio to pitanje.
Cadell je naglo sjeo na stolac pokraj tete Kim i mirno se zagledao u
svog neprijatelja. Sve to traje ve vie od dva tisuljea, pomislio je
Ned. ovjek bi mogao izgubiti razum razmiljajui o tim stvarima.
Reci mi, promrmljao je Kelt, kome e ona vie zamjeriti
prekrenu zakletvu? Meni, zato to sam doletio ovamo, ili tebi, zato to
si me ozlijedio, iako nam je zabranila da se borimo? Pokuava li ti to
osigurati toliko potrebnu prednost, za poslije?
Phelan se ovaj put nije nasmijeio. Doista misli da je o tome
rije?
O prednosti? Tako mi bogova, mislim.
Ned ponovo nije uspio jasno razabrati kretnju koja je uslijedila, pa
nije mogao rei je li Phelan, munjevito spustivi ruku, drugu otricu opet
izvukao iz izme ili iz rukava kone jakne.
Ugledao je no. Cadell je skoio na noge i pognuo se, a stolac je
zakripao po podnim ploicama.
Otrica Phelanova noa duboko se zarila u njegovo vlastito rame.
Sam ju je u njega zario, na isto ono mjesto kamo je pogodio i drugog
ovjeka.
Neda su obuzeli snani i zbrkani osjeaji. Sve je ovo doista
postajalo previe. uo je kako Kate priguuje jo jedan krik, a onda je
zauo smijeh.
Pogledao je preko stola. Cadell je ponovo sjeo na stolac i zabacio
glavu. Njegov smijeh ispunio je sobu.

Ned je pogledao majku. Buljila je u manjeg ovjeka, koji je upravo

zario otricu u vlastitu ruku. Zatim se pogledala s Nedom.
Kimnula mu je glavom u znak prihvaanja. Napokon.
Ako to nije mogla uiniti prije, sada je morala prihvatiti injenicu da
se ovdje zbiva neto potpuno izvan okvira njihova razumijevanja. Da se
to dogaa u ovom trenutku, ali da se dogaalo i prije, uvijek iznova, i da
e se ponovo dogoditi kad oni odu iz Provanse, ili iz ovog svijeta.
Ba zabavno, rekao je Cadell, gledajui u Phelana kad je napokon
obuzdao smijeh.
Ned ne bi to tako opisao.
Imam svoje trenutke, tiho je odgovorio drugi ovjek.
Ba si pravi stoiki Rimljanin, podrugljivo mu je rekao Cadell.
Bio sam Grk kad smo se upoznali.
Brzo si postao Rimljanin.
A onda neto drugo.
Ne, nikad nisi postao nita drugo.
Cadell je to rekao grubim tonom koji ne trpi prigovora.
Phelan se neveselo osmjehnuo. Koliko godina treba proi da ovjek
prestane biti stranac? Predlau li druidi kakav broj?
To je tipino rimsko pitanje. Ti ivi u drugaijem svijetu.
Svi mi sada ivimo u drugaijem svijetu, odvratio je Phelan.
Odgovori mi na pitanje! Koliko godina?
Da vie ne bude stranac? U ovim krajevima? Neki to ostanu
zauvijek. A ti si jedan od njih.
Drugi ovjek slegnuo je jednim ramenom. Iz drugog mu je virio no.
Nasilni dogaaji katkad prou u hipu, pomislio je Ned, i ostave iza sebe
samo nejasnu sliku u sjeanju.
Phelan je pogledao svoju lijevu ruku i namrtio se. ao mi je zbog
jakne. Svia mi se. Zatim je stisnuo zube i izvukao no.
To mora da ga je zaboljelo, pomislio je Ned. Izvuenu otricu
slijedila je krv i zamrljala sivu kou. Phelan je pogledao no, obrisao ga
o nogavicu hlaa i pospremio.
Pokazalo se da ga je skrivao u izmi.
Meghan Marriner buljila je u njega. Neu se ni pretvarati da

razumijem i jednog od vas dvojice, rekla im je. Ned je dobro poznavao

taj ton. Pretpostavljam da ne bismo lake nali Melanie ako bismo
dopustili da se ova dvojica inficiraju i izgube dozu ili dvije krvi? Da
umru ili tako neto?
Kim je zatresla glavom. Moda bi nam pomoglo. Ali vjerojatno ne
bi. Ako oni umru, mislim da ni njoj nema spasa.
Melanie?
Ysabeli, ali to je sada isto.
Meghan je duboko uzdahnula. Moe li mi to objasniti?
Mnogo je toga u tom pitanju, pomislio je Ned. Dvadeset i pet
godina. Duljina vremena moe se mjeriti na razliite naine.
Vidio je kako njegova teta jedanput kima glavom i onda, glatkom i
ravnom kretnjom, izvlai no iz Cadellova ramena. Nije pokazao
nikakvu reakciju.
Ovo oitovanje idiotizma dokazuje samo jednu stvar, tmurno je
rekla Kim Ford. A to je da mukarcima ak ni dvije tisue godina i
bogzna koliko proivljenih ivota nije dovoljno da postanu barem napola
inteligentni.
Njezina se sestra nasmijala.

Ned je postrance pogledao Kate Wenger dok su na posljednjoj

dnevnoj svjetlosti hodali udaljenijom stranom bazena prema grmlju
lavande.
Na grmlju se jo nisu pojavili cvjetovi; inilo se da e procvasti tek
krajem lipnja.
Sunce je ve bilo zalo. Purpurne i ruiaste zrake svjetlosti, ve
pomalo izblijedjele, proarale su nebo iznad Aixa. Mjesec se uzdigao
iznad umarka s druge strane kolnog prilaza. Ned je zauo ptiji pjev.
Bilo je svjee. Ned se bio popeo na kat i uzeo svoju trenirku s
kapuljaom za Kate. Rukavi trenirke bili su joj predugi, ruke su joj u
njima bile nalik na ruke malog djeteta, a vrhovi su se rukava njihali. Ned
se prisjetio da je neko i sam tako izgledao. Majka mu je obiavala
kupovati jedan broj veu odjeu, pa ju je nosio s jedanput ili dvaput

podvrnutim rukavima i nogavicama.

Ona je sada u vili previjala ranu od noa.
Netko je danas pokuao ubiti Neda. To se moglo dogoditi, a
vjerojatno bi se i dogodilo da njegov tetak nije stigao na vrijeme. Ned se
zapitao hoe li noas, kad iskljui svjetlo u spavaoj sobi, poeti ponovo
proivljavati te trenutke.
Kate ga je pogledala. Lijep bazen.
Ali voda je jako hladna. U Francuskoj ne zagrijavaju bazene.
Znam. ekaju da doe ljeto. Okupao si se u njemu?
Ned se prisjetio kako su ga bacili u vodu za vrijeme onog rata oko
pozivnih melodija na mobitelu, a to ga je podsjetilo na Melanie.
Jedanput, kratko je odgovorio. A onda mu se to uinilo nedovoljnim,
pa je dodao: Steve je pliva. On stalno pliva gore-dolje. Ima ozlijeeno
koljeno, pa mu to slui kao vjeba.
Nevezani razgovor. Beznaajan. Kate je, izgleda, dola do istog
zakljuka. Zato uporno vjeruju da mi znamo da ti zna gdje se ona
nalazi? upitala ga je.
Ysabel? I to je bilo glupo pitanje pa na koga je drugog mogla
misliti? Nisam siguran da oni to doista vjeruju. Hou rei... Zaustavio
se, pokuavajui nai prave rijei, prave misli.
Da?
Uzdahnuo je. Mislim da daju sve od sebe. A mi smo doveli
Phelana u Entremont. To si ti uinila.
Kate se namrtila. Nita ja nisam uinila. Samo sam pomislila da bi
volio vidjeti Entremont.
Krenuli su i dospjeli do zapadnog ruba imanja. Ned je izvan iane
ograde vidio prekopanu zemlju, izloenu crnicu. Divlje svinje ruju.
Susjedna vila leala je, uglavnom skrivena drveem, malo dalje niz
obronak. Ned je primijetio da u njoj gore svjetla. Njih dvoje bili su sami
ovdje na vjetru.
Ne misli valjda tvrditi da je to to smo otili gore bila sluajnost?
upitao ju je.
Pa, bila je!
Kako onda objanjava svoje ponaanje? Prije, sa mnom, na putu?

Pogledala je kroz ogradu. To je bila potpuna sluajnost.

Ma jasno. Bila si pod utjecajem Marie-Chantal. Zatresao je
glavom. Kate, ona dvojica ne misle tako, pa ne smijemo ni mi. Oni
misle da na nas utjee neto drugo.
I ti tako misli, zar ne?
Ponovo je uzdahnuo. Pomalo. Phelan je vjerojatno doao da nas to
pita, ili moda samo mene, a Cadell ga je valjda slijedio.
Da. Nije smio letjeti.
Phelan ga nije smio gaati noem.
Pogledali su grad u dolini. Sada su se i ondje poela paliti svjetla.
Dolina je bila prilino lijepa u sumrak. Ned se napregnuo da formulira
jednu misao. Misli li da su u starim vremenima ljudi izlazili iz kua da
gledaju zalazak sunca?
Kate je zatresla glavom. Moda su gledali izlazak. Sumrak ih je
previe plaio. U njemu nisu mogli uivati. U to doba dana sklanjali bi
se iza zidova i zakljuavali vrata. U strahu od zlih stvorova koji lutaju
okolinom.
Ned je razmislio o tim rijeima. Prisjetio se okrugle kule, od koje ih
je dijelila samo kratka etnja. Ta je kula uvala od napada. Ljudi ovaj
kraj ve dugo nazivaju rajem. A za raj se vode ratovi.
I za onu enu. Trudio se da mu Ysabelina slika ne ispuni misli i ne
skrene ih na mukarce koji klee pred njom meu bakljama. Pogledao je
Kate, koja je hodala pokraj njega u prevelikoj trenirci. Izgledala je tako
obino, ali oni se sada nalaze daleko od obinog svijeta.
Zna, rekao je, pada mi na pamet, moda ti radije ne bi
prespavala ovdje? Hou rei, sve ovo postaje prilino gadno. A to je...
to nije tvoj...
Kate ga je pogledala. Pokuava me se rijeiti?
Zatresao je glavom. Ne, i ti to dobro zna. Ali imam osjeaj da e
moja mama rei kako je sve ovo previe opasno. Ona e... kladio bih se
da je odluila nazvati tvoju majku ili tako neto.
Kate se na tu pomisao nasmijeila. A to bi joj tono rekla?
Kvragu, nemam pojma, ali... ljudi su ovdje bacali noeve, Kate.
Primijetila sam. Dva komada. Ali nisu gaali mene.

Nisam na to ciljao.
Loa igra rijei! Ned, hvala ti. Ali to je u redu. Ja sam ovdje jo
uvijek jedina osoba osim tebe koja moe prepoznati Ysabel.
To je donekle tono. Mislim da bi je moja teta vjerojatno
prepoznala. Zna. U sebi. Ako se Ysabel ne bi zastrla.
To znai da sutra moemo krenuti u tri skupine. Sad imamo i auto
tvog tetka.
Brzo je razmiljala. On nije razmislio toliko unaprijed. Tek je sad
uspio shvatiti u emu se sastojala njegova igra rijei.
Moda, rekao je. Ne govorim ti to da radi.
Ned, Melanie se sada nalazi na mjestu gdje sam ja trebala biti. To
ti je jasno. Ponovo je pogledala livadu, koja je sada postala smea i
siva u sumraku. Noas sam razmiljala o tome. Nisam se mnogo
naspavala. Ne mogu jednostavno otii.
I Ned je to pomislio. Kako bi joj bilo teko da bude upletena u
cijelu stvar a onda naprosto ode. Sada se i on okrenuo prema polju s
druge strane ograde.
Okej, rekao je. Zapravo mi je drago. Drago mi je to si ovdje.
Izgleda da joj je neke stvari lake mogao rei ako je ne gleda. Ali,
upozorio sam te na svoju mamu.
Primam na znanje. to je mislio Phelan kad ti je rekao da nije
nikakvo udo to si neto osjetio kod Les Bauxa?
Ned je slegnuo ramenima. Pojma nemam.
Gdje je taj Les Baux?
Neto sjevernije odavde. Na putu do onih rimskih ruevina.
Glanum, rekla je Kate odlunim glasom. Veeras u ga potraiti
na internetu i u Melanienim biljekama.
Dogovoreno, odvratio je. Pripremi izvjetaj s fusnotama. Ali
unato svemu zadivljeno ju je pogledao.
Nemoj mi se rugati! rekla mu je Kate i bijesno ga pogledala.
Nisam ti se rugao. Premda jest. Oklijevao je. U svakom sluaju,
ti si sjajna cura. Ovaj ju je put uspio gledati u oi kad je to rekao. A
pomogla mu je i injenica to je ve bio gotovo mrak.
Uope nisam sjajna. Zar si zaboravio da sam treberica? Netko od

koga se mogu prepisati referati.

Ned je odmahnuo glavom. Nije istina.
Ostavio je stvar na tome i opet se okrenuo od nje. Pa, hvala ti,
rekla mu je promijenjenim glasom nakon trenutka tiine. Ali, ne misli
da u ovoj trenirci izgledam debelo?
Ned se glasno nasmijao.
Kate se nasmijeila.
Da, McGillove trenirke s kapuljaom obino imaju takav efekt. To
je opepoznato. Odluio je riskirati. Zar si zaboravila da sam te sino
vidio? Noge do oblaka.
Kate se nije obazrela na tu primjedbu.
to je McGill?
Glavno sveuilite u Montrealu.
Misli se upisati na njega?
Moda. Vjerojatno. Nisam mnogo razmiljao o tome. Jo i manje u
ovom trenutku.
Da, to ti vjerujem.
Uto su s desne strane zauli um.
Ned se brzo okrenuo. Na sve slabijem svjetlu, ugledao je sovu kako
leti na sjever uz obronak iza kue. Letjela je nezgrapno, s mukom, borei
se da se uzdigne.
Iz razloga koji nije mogao objasniti, Neda je neto stisnulo u grlu
dok su je gledali. Bio je to Cadell, naravno. Prkosno je pokuavao
poletjeti unato rani. Nije se elio pomiriti s onim to mu se dogodilo, ni
prihvatiti da to moe ita promijeniti i natjerati ga na drugaije
ponaanje.
On e... morat e sletjeti, rekla je Kate promuklim glasom. Vratiti
se u svoj oblik.
Ned je kimnuo glavom. Znam. Priekat e dok ga vie ne budemo
mogli vidjeti, pa makar ga to ubilo.
utke su gledali kako se ptica napree. Zatim je nestala s vidika, a
onda ju je Ned opet ugledao. Uinilo mu se da jedva pomie lijevo krilo,
premda mu to nije bilo lako razabrati na posljednjem svjetlu dana.
Moda je to bila samo posljedica injenice da je znao kamo se ona

otrica zarila.
Nakon jo jednog trenutka, sova je doletjela do vrha brijega i nestala
s vidika.
Nije to morao uiniti, blago je rekla Kate Wenger. Jest, morao
je, odgovorio je.
Opet ga je bijesno pogledala. Dakle, rekla je s mnogo vie bijesa
no to je situacija zahtijevala, tvoja teta ima pravo. Mukarci su zbilja
idioti.
Ja se trudim da ne budem, odvratio je Ned.
Nemoj mi prodavati te tosove, Ned Marriner!
Uto su iza sebe osjetili neiju prisutnost. Budite poteni, rekao je
glas iza njih. Nije bio uope lo.
Bio je to Phelan.
Nismo vas uli, rekla mu je Kate.
ovjek kojeg su prvi put vidjeli u krstionici, slegnuo je jednim
ramenom. Ned je znao da mu je ispod jakne drugo rame u zavoju. Jakna
je bila poderana, ali sada je bilo previe mrano da bi se to moglo
primijetiti.
Imao sam dovoljno vremena da nauim kako da se neujno
kreem, odvratio je Phelan. Doao sam se oprostiti.
Izgleda da ste dobro odgojeni, rekla mu je Kate. Da, neko
davno. Oklijevao je. U Phocaiai.
Znam. Provjerila sam. To je u istonoj Grkoj. Ali niste se zvali
Protis?
Odmahnuo je glavom.
Sjeate se svoje mladosti? upitao ga je Ned.
Phelan je opet oklijevao. Ned je shvatio da se trudi biti ljubazan.
ovjek nikad ne zaboravi svoju mladost, odgovorio je. A onda je
dodao: Ima li moda neto za mene? Bilo to?
Mnogo je ponosa progutao da bi postavio to pitanje. Ned je
odmahnuo glavom: Kad bih imao, rekao bih vam obojici.
Uinilo mu se da je na licu drugog ovjeka ugledao bolan izraz, ali
to si je vjerojatno samo umislio. Obojene zrake svjetlosti na zapadnom
nebu sada su gotovo nestale.

Mislio sam da si moda...

Na vaoj strani?
Phelan je kimnuo glavom. Bio si na mojoj strani u onom kafiu.
Nije vam trebala moja pomo, odvratio je Ned. Rekli ste mi da je
glupo to sam izaao, sjeate se?
Sjeam se. Kratko se osmjehnuo. Mukarci su idioti?
Tono, odgovorila je Kate. uli ste to?
Ponovo je kimnuo glavom. I unutra i ovdje vani. Izgleda da je to
rasprostranjeno miljenje.
Kako vam je rame? upitala ga je Kate.
Isto kao i njegovo, pretpostavljam.
Ali vi ne morate letjeti.
Ne, ne moram.
Dodue, vi ste u stanju zastrti svoju auru, zar ne? rekao je Ned.
To ste mi spomenuli. A onda ste to i uinili u Entremontu.
Da, s vremenom sam to uspio nauiti. Kao to je on nauio
mijenjati oblik.
Zato on a ne vi?
Phelan je prvi put pokazao nagovjetaj nestrpljenja. A zato su oni
imali druide i uvali lubanje svojih predaka i neprijatelja? Zato su
vjerovali da e se nebo sruiti i unititi svijet?
Ned nita nije rekao.
Zato smo mi gradili akvedukte i gradove? I kazalita? I arene,
kupalita i ceste?
Shvaam. Zato ste ih pokorili? Porobili ih? To je rekla Kate.
Zato smo to mogli uiniti?
to hoete rei? upitao ga je Ned. Da se radi o razliitim
gledanjima na svijet?
Phelan je kimnuo glavom i okrenuo se Kate. Uzgred budi reeno,
on nije idiot.
Nikad to nisam ni tvrdila, otro mu je odgovorila.
Phelan je zaustio da joj odgovori, ali onda se predomislio i ponovo
pogledao Neda. Razliita gledanja na svijet, razliiti pristupi moi. Ti si
nauio kako da se zastre?

Ned je klimnuo glavom. Malo prije.

Nemoj zaboraviti da se prestane zastirati kad ti to nije potrebno.
Sada si jo uvijek zastrt, a za to nema potrebe. Ako se bude predugo
zastirao, to e ti se osvetiti. Mogao bi se ozlijediti. Ja sam to nauio na
tei nain.
Ozbiljno? Glupa li pitanja!
Phelan je kimnuo glavom. Zastiranje te iscrpljuje, oduzima ti mnogo
energije a da toga nisi ni svjestan.
Ned je s oklijevanjem zatvorio oi i ponovo pogledao u svoju
nutrinu. U sebi je ugledao srebrnu svjetlost ovjeka s kojim je upravo
razgovarao i zeleno-zlatnu boju svoje tete u kui. Cadell je sada bio
predaleko, ili je moda zastirao svoju auru.
Podigao je zastor kao da iri prste u mislima, a onda je ugledao
svoju blijedu plavu auru kako se ponovo pojavljuje.
Ah, rekao je Phelan. Evo te opet. Ja sada odlazim. Pogledao ih
je oboje. Nasluujem da se vie neemo vidjeti. Rei u da sam
zahvalan za kafi, za Entremont.
Vi ste nas gore spasili, rekla mu je Kate.
Odmahnuo je glavom. Ne vjerujem da bi vam on naudio pred
Ysabel.
Ali mogli su nam nauditi drugi, a bio je Beltane, tvrdoglavo je
odvratila Kate.
Phelan je ponovo slegnuo jednim ramenom. Pa dobro. Spasio sam
vam ivot. To jo uvijek ne znai da sam dobar ovjek.
Znam, odvratio je Ned.
Phelan mu je uputio dug pogled.
Morate shvatiti, ja nemam... utjecaja nad svime ovime, tiho im je
rekao u gotovo potpunom mraku. Ona je zrak koji udiem, ili elja za
njom.
Ned je utio. Osjetio je da mu se neto probija u nutrini, neka vrsta
elje, enja. Posljednji susret, svretak, dodirnuo je jedan svijet koji se
sada povlai.
uo je sebe kako govori: Osjetio sam je na groblju. Nemam pojma
kada je tamo bila. Moda u davnoj prolosti, kao na onom drugom

mjestu, ali osjetio sam je.

Phelan je sada bio posve usredotoen. Osjetio si samu Ysabel ili
neto neodreeno?
Ned je kimnuo glavom. Ysabel.
Napokon joj je izgovorio ime.
ovjek je podigao glavu i zagledao se prema dolini, kao da
pokuava vidjeti sve do Arlesa. Bio je siva mrlja na mjeseini, koja
odlazi od njih. Na drugoj strani travnjaka, iznad kamenih stuba, svjetla
vile sjala su kroz prozore, daleko od mjesta gdje su oni sada stajali.
Ako je tako, znai da je ona sada tamo. Ona poznaje Alyscamps.
Svi ga mi poznajemo.
I to vam to govori? upitala ga je Kate napetim glasom. I ona zna
da on odlazi, pomislio je Ned. A s njim i svijet koji su upoznali.
Jednu ili dvije stvari, odgovorio je Phelan i pogledao Neda. Jo
jedanput hvala.
Nisam siguran zato sam to uinio.
Nisam ni ja, odvratio je Phelan. Moda zato to je on varao?
I ja katkad varam, odgovorio je Ned. ak sam prepisao referat
od... Nije dovrio misao. Uinilo mu se da je previe blesava.
Ugledao je Phelanov osmijeh u tami. Moda sam te armirao
svojom dobrotom? Phelan se nasmijao i zavrtio glavom. Idem sada.
Ako je ovo kraj, nemoj me zaboraviti.
Okrenuo se i poao natrag travnjakom. Ned je shvatio da ne moe
govoriti.
Kako ete... Kako ste doli ovamo? To je opet bila Kate.
Kao i u klaustru, Ned je imao dojam da ga pokuava zadrati
pitanjima, sprijeiti ga da nestane u noi.
ut e, odgovorio joj je Phelan, ne okreui se, kao to se nije
okrenuo ni onog dana u klaustru.
Gledali su ga kako hoda pokraj bazena i lavande i odlazi do
eljeznih dvorinih vrata, koja su bila zatvorena i zakljuana. Kad im je
priao, ukljuili su se senzori pokreta i iznenada osvijetlili trenutak kad
je stavio obje ruke ona s ranom od noa bila je u zavoju na reetke i
preskoio vrata bez oklijevanja, zapravo s lakoom koja se inila

apsurdnom.
Ostali su stajati i oslukivati.
Trenutak poslije zauli su resko brujanje motocikla na mranoj cesti
i uli kako se sputa niz brijeg i udaljava. Ned je pogledao u svoju
nutrinu. Srebrnasto svjetlo naposljetku je izblijedjelo, u trenutku kad se
Phelan naao pretpostavio je u podnoju brijega, na mjestu gdje se
odvojak spaja s osvijetljenom glavnom cestom.
Ned? Kate? Jeste li dobro?
To ih je s terase upitala Nedova majka. Mogao ju je vidjeti u sjaju
kunih svjetala.
Dobro smo, mama.
Doite unutra. Pojest emo neto, a onda emo porazgovarati.
Stiemo.
Nedova se mama okrenula i vratila u kuu.
Ned se sjetio sebe kad je bio dijete, kao da gleda kakvu staru
fotografiju, kako se igra s prijateljima u sumrak ljetnog dana, dok
svjetlost blijedi, a potmuli ali jasni majin glas poziva ga u kuu. Na
kupanje pa u krevet.
Zato si mu ono rekao? tiho ga je upitala Kate.
Ne znam. Moda zato to on ne moe letjeti.
Sada ne moe ni Cadell.
Znam.
Kate je na trenutak utjela. Uzgred, ne mislim da si ti idiot.
Pogledao ju je. Katkad jesam.
Svi smo katkad idioti, rekla mu je Kate Wenger u vjetrovitoj tami
i poljubila ga u usta.
Ned je zatvorio oi, ali ona se ve odmakla od njega. Uzdahnuo je.
Ovaj, je li to bila Marie-Chantal? Jesi li opet potpala pod njezin
utjecaj, kao prije?
Nato ga je Kate prilino jako lupnula u prsa. Da se nisi usudio,
rekla mu je. Idiot!
Opet emo poeti s tim?
Ako moramo.
Ima... ima okus po vakaoj gumi s pepermintom, rekao joj je.

Je li to dobro?
Srce mu je brzo lupalo. Pa, zna, ako eli struno miljenje, morao
bih ponovo kuati.
Tiho se nasmijala, a onda se okrenula i pola natrag prema vili.
Uprava je primila tvoju zamolbu i razmotrit e je u propisanom roku,
dobacila mu je preko ramena.
Ned nije mogao suspregnuti osmijeh. Prije no to je krenuo za njom,
pogledao je preko livade na obronku. Sada je bio potpun mrak. Svjetla
Aixa su svjetlucala razasuta kotlinom. Sjajna Venera leala je na nebu
nisko nad gradom. Okrenuo se prema kui i vidio Kate kako se kamenim
stubama uspinje na terasu.
Zavrtio je glavom, uglavnom od uenja. Kako je mogue tako brzo
prevaliti put od toke kad je ovjek nesiguran i u strahu od svega pa do
ovog iznenadnog osjeaja sree? I onda se jednako brzo vratiti natrag: jer
u tom trenutku u glavi mu se pojavila slika Melanie, kako sjedi u sjeni
na travnatom humku rimskog kazalita u Arlesu i objanjava mu kako je
katkad teko pronai ljubav.
Pomislio je na nju i na Ysabel, a onda je krenuo u vilu. Jer mama ga
je pozvala na veeru.

POGLAVLJE XVI

Vrijeme je da mi ispriate to se ovdje dogaa, rekla je Meghan

Marriner. Tko e poeti?
Ve su veerali i raspremili stol, a Verakuharica je prala sue u
sudoperu. Kuhinjska vrata bila su zatvorena, a oni su razgovarali na
engleskom. inilo se da Vera prije nije vidjela noeve. Ned nije obratio
panju na to, ali izgleda da Steve jest. Kad su se poeli bacati noevi,
otiao je do kuhinjskih vrata i zatvorio ih.
Ned nita od toga nije primijetio. Ne bi bilo zgodno da njihova
kuharica pone iriti glasine o oruju, pomislio je. Gregova ozljeda
ogrebla ga je ivotinja jedna je vrsta dogaaja na selu; nasilje u vili
bilo bi neto posve drugo.
Ned je gledao majku kako uzima listove papira za printer s
telefonskog stolia i stavlja ih preda se pokraj alice aja. Na nosu je
imala naoale za itanje.
Ned je obino prilino tono znao to njegova majka misli vana
je stvar u ivotu znati kako vam majka razmilja ali sada su se nalazili
na nepoznatom terenu. Stalno je pogledavao nju pa tetu, njihovu crvenu i
bijelu kosu. Bilo mu je lake pri dui kad je primijetio da njegov otac
radi istu stvar. Katkad mu se nije ba inilo da su njih dvije bogzna kako
sline, a onda je shvatio da ipak jesu, i to jako.
Meghan je s iekivanjem pogledala oko stola.
Ned se nakaljao. Pretpostavljam da je to moja pria. Uglavnom.
Kate i teta Kim mogu mi usput pomoi.
Kate je jo uvijek na sebi imala njegovu trenirku i igrala se s
olovkom. Nisu bili nazvali njezinu majku u New Yorku. Ned nije znao
to je Kate rekla njegovoj majci vidio ih je kako razgovaraju prije
veere ali to god da je rekla, oito je bilo dovoljno. Kate je jo uvijek
bila ovdje.

Primijetio je da se teta Kim, koja je sjedila na suprotnom kraju stola

od svoje sestre, malo nasmijeila. Sjeam se toga, kako si stalno pravila
biljeke, rekla je, gledajui Meghan. Uvijek si sa sobom nosila zelene
biljenice.
Plave, ispravila ju je Meghan. Netko ovdje mora biti
organiziran.
Melanie je bila organizirana, rekao je Greg.
Onda u se i ja potruditi da budem takva, odvratila je Nedova
majka. Kako bismo je mogli spasiti. Skinula je kapicu s olovke.
Ned je poeo priati. Oekivao je da e ga majka prekidati i
prepirati se, ali ona to nije inila. Ni kad je doao do lubanje i skulpture
glave, ni kod rue u klaustru, ni kod Phelanova skoka s krova. Ni kad je
ispriao kako mu je pozlilo pokraj planine, ni kad je opisao borbu s
psima pred kafiem.
Pravila je biljeke. Jedino to je dobacila otar pogled sestri kad joj
je Ned ispriao o tetinu telefonskom pozivu.
Tog sam se jutra odvezla u London i onda doletjela ovamo, rekla
je Kimberly. Postala sam svjesna Neda dan prije toga. U svom vrtu.
Nita slino nije mi se nikad prije dogodilo, Meg. ak ni u starim
danima. Odmah sam znala i tko je i gdje se nalazi, bilo je to poput neke
eksplozije u glavi. A zatim je nestao. Ali bila sam prilino sigurna to se
dogodilo. Ned je uao u oblast u kojoj ja boravim. Pogledala je Neda
pa onda sestru. Mislim... znam da je to povezano s naom porodicom,
Meg. To su krvne veze. Ne moe biti nita drugo.
Mislite na svoju baku? tiho ju je upitao Edward Marriner sa
sredine stola, prekoputa Neda.
Mislila je na prabaku, ako je to vano, odgovorila je njegova ena.
Prialo se da je vidovita. I njezin otac prije nje. Svi ljudi u Walesu,
Irskoj i na zapadu Engleske priaju takve prie.
Nitko nita nije na to rekao.
Nastavi, rekla je Meghan sinu.
Ned je nastavio. Njegova je majka sve biljeila urednim rukopisom,
piui ravno po papiru bez crta. Nikakvih protivljenja, nikakvih
komentara. Ned je ispriao o susretu s tetom kod kule bez krova i o

tome kako su ih Cadell i vukovi ondje napali.

to ste im rekli? upitao je Steve. Da ih zaustavite?
Kimberly je pogledala mua. Nekoliko stvari o sebi i o mjestu
kamo sam otila kad sam bila mlada. O nekome koga sam u ono doba
poznavala.
I to ga je uplailo?
Nije ga uplailo, ali natjeralo ga je na razmiljanje. Dalo mu je
razlog da se povue. Nije imao neku osobitu elju da ubije Neda, samo
ga je elio izbaciti iz prie.
Ali da je morao, ubio bi ga? upitala je Meghan, gledajui sestru.
Njih dvojica nainila su mnogo tete tijekom godina, duo,
odgovorila joj je Kim tihim glasom.
Usputne tete? upitao je Steve.
Otprilike tako, odgovorio je Dave Martyniuk. Oni gledaju samo
na sebe i Ysabel.
Brys ne misli tako, odvratio je Ned.
Nemoj trati pred rudo, Ned. Majka ga je pogledala. Jo uvijek
si kod kule.
Ned se vratio na dogaaje kod kule, a zatim je preao na Entremont.
Namjeravao je preskoiti onaj dio o etnji do njega, ali Kate mu to nije
dopustila. Podigla je ruku kao kakva dobra uenica u razredu i on je
zastao.
Cijelog sam se tog dana osjeala udno, rekla je. Od trenutka kad
sam ustala iz kreveta.
U kom smislu udno? upitala je Meghan, gledajui je preko
naoala za itanje poput lijenice u ordinaciji.
Kate se zacrvenjela i spustila pogled. Pomalo mi je neugodno o
tome priati.
Ne mora... poeo je Ned. Ponovo je podigla ruku.
Osjeala sam se starija i... pomalo zloesta. Snanija. Ne zloesta
na lo nain. Zloesta u smislu... Zastala je i pogledom potraila
pomo.
Puna udnje? tiho je upitala teta Kim. Kate je kimnula glavom,
buljei u stol.

Ned je vidio kako Kim razmjenjuje pogled s muem. Zapravo,

poneto znam o tome. To je utjecaj Beltanea. Bila si povezana s
Beltaneom preko Phelana, a moda i preko Neda.
Zato preko mene? upitao je Ned.
Teta se blago nasmijeila. To je u svemu ovome najtee pitanje,
zna. To nam je porodina osobina, a see daleko u prolost. Mi smo dio
cijele te prie. Pogledala je sestru. To se meni dogodilo, Meg.
Ali nikad prije nisam bio takav, prosvjedovao je Ned.
Sve poinje jednom, duo.
Do ljetos se nisi ni brijao, zar ne? pokuao je pomoi tetak Dave.
Njegova ena zabuljila se u njega razrogaenih oiju. Boe dragi!
Ba ti hvala na ovom objanjenju, dragi. Zatim je dodala: To je
nevjerojatno budalasta usporedba.
Tetak Dave inio se posramljen. Pa, ovaj, izgleda da mi je brijanje
na pameti.
Nastala je kratka utnja. Nitko se nije nasmijao.
Idete prema Entremontu, rekla je Meghan Marriner, gledajui
biljeke. Kate se udno osjea. Nastavi!
Zaboravio sam rei. Phelan mi je prije toga rekao da se te veeri
drim podalje od Entremonta. uo je u kafiu kako Kate i ja planiramo
onamo otii na izlet, pa mi je rekao da ne idem, malo prije no to je
izaao. A onda smo se sukobili s psima.
Pokuao te upozoriti? Nedov otac izgledao je zamiljeno, ali inilo
se da ga misli nikamo ne odvode.
Zato si otiao gore? upitao je Steve. Bilo je to razumno pitanje.
Melanie je nestala zato to su njih dvoje otili u Entremont.
Ja sam ga natjerala, snudeno je odgovorila Kate. Optuila sam
ga da je mlakonja i jo poneto.
E pa, jasno, to uvijek pali, rekao je Greg. Ozbiljno, ja te
shvaam, nisi imao izbora. Kad ti djevojka kae...
Ovaj se put nekoliko osmijeha pojavilo oko stola.
Nije bilo daleko, rekao je Ned. Bilo je malo poslije pet, moda
pet i petnaest. Entremont se zatvara u est i trideset. Mnogo prije mraka.
Phelan mi je rekao da ne idem tamo na Beltane, a ja sam zakljuio da

Beltane poinje tek kad padne mrak.

to je tono, dodala je Kate. Ali mrak je pao prerano.
Zatim su zajedno ispripovijedali priu o tome to se ondje dogodilo,
povremeno upadajui jedno drugom u rije. O mjesecu, vatrama i biku.
O Cadellu, druidu i dolasku duhova. O tome kako im se Phelan pojavio
iza lea. O tome kako je Ned mobitelom nazvao vilu.
O Melanie. I o Ysabel.
Za vrijeme njihove prie i nakon svretka, oko stola je vladala
tiina.
Ba sam morao zaspati! gorko je rekao Greg, prekinuvi utnju.
Kate ga je pogledala. Da si ti doao, mene vie ne bi bilo, rekla
mu je. Sada bih ja bila Ysabel.
Poela je plakati.
Meghan je izvukla rupi iz rukava i dodala joj ga, a onda je
pogledala Neda i mirno mu kimnula glavom. On je nastavio priu sam.
Preao je na Cadella, Brysa i vepra na cesti. Izostavio je samo jednu
stvar: ono to je uinio Cadellovim rogovima. Ispriao je kako je Brys
napao Grega.
To mi je prva medalja za hrabrost, rekao je Greg. Mama e biti
ponosna.
Nakon toga stigao je tata s ostalima i pronaao nas, rekao je Ned,
gledajui majku, a onda smo razgovarali s tobom.
A ja sam nazvala Davea, dodala je teta Kim.
Kate je prestala plakati. Jo uvijek je drala maramicu u ruci.
A Dave je pazio na mene u Darfuru, rekla je Meghan Marriner,
gledajui ogora. O tome emo jo popriati.
Znam, odgovorio je tetak Dave. Hoete li mi barem dopustiti
povez preko oiju i posljednju cigaretu?
Sumnjam, odgovorila je Meghan. Ned, jesmo li time stigli do
dananjeg jutra? Dok sam ja letjela ovamo?
Ned joj je na kraju ispriao o dogaajima u Glanumu i na groblju.
Tu su mu se pridruili otac i tetak Dave.
Kad su zavravali priu, opisujui kako su stavili druida u lijes,
zazvonio je telefon.

Zvono je zazvualo poput nekog napasnog uljeza. Na trenutak se

nitko nije pomaknuo. Naposljetku je ustao Nedov otac i otiao do
pisaeg stola da se javi.
Oliver! rekao je, prisiljavajui se da govori veselim tonom. Ba
lijepo od tebe to si se javio. Ne, ne, veerali smo rano. Kao pravi
Sjevernoamerikanci, to da ti kaem? to ima novo?
Svi oko stola pogledali su ga u tiini. Edward Marriner neko je
vrijeme vrlo malo govorio. Jedanput je rekao Doista?, a onda To je
zbilja neobino.
Pa zatim: Ne, ne, naravno da je zanimljivo. Hvala ti to si nazvao.
Rei u ostalima. I napokon: Da, doista emo razmisliti o toj
fotografiji.
Zatim je spustio slualicu i pogledao ostale.
Upravo su na lokalnom radiju javili da je neki motociklist prije sat
vremena bacio teku torbu pred jedan kafi u Cours Mirabeau u Aixu i
odjurio.
Bomba? upitao je Steve.
Edward Marriner odmahnuo je glavom. Oito su svi tako mislili.
Ispraznili su ulicu. Ali kad je stigla policija s psima, pokazalo se da u
torbi nije bomba. Pogledao je Neda. Bila je to skulptura glave i
lubanja ukradena iz muzeja.
Motocikl! Ned je pogledao Kate. Nije imao pojma to da kae.
To su one dvije stvari koje je Ned vidio? upitala je njegova
majka. Pod katedralom?
Mora biti da jesu, odgovorio je njezin mu.
Meghan je uzdahnula. No dobro. Sve sam zabiljeila, ma koliko to
vrijedilo. Pogledala je Neda, a onda Kimberly. Je li to sve? Time smo
doli do sadanjeg trenutka?
Vie ili manje, odgovorio je Ned. Hou rei, sigurno e mi jo
neto pasti na pamet, ali...
Majka je kimnula glavom. Ali to je uglavnom to. Dobro. Imam
nekoliko pitanja.
Znao sam da e uslijediti ispit, odvratio je i pokuao se
nasmijeiti.

Ja sam ta koja ga polae, rekla mu je majka. Tako se barem

osjeam. Pogledala je biljeke. Dvaput vukovi, pokraj kule i na
groblju, ali u gradu psi?
Ned je trepnuo. Kakve to ima veze s bilo ime? Kimnuo je glavom.
Da, to je tono.
Meghan se okrenula sestri. Ja samo suraujem, shvaa? Nemoj
misliti da ja sve ovo prihvaam zdravo za gotovo. Priekala je da joj
Kim kimne glavom, a onda je upitala: Ti ... duhovi, poprimaju li oni
oblik ivotinja ili ulaze u ivotinje koje ve postoje?
Kim je razmislila o tom pitanju. Nisam sigurna. Mislim da su se u
Aixu pretvorili u pse zato to u gradu uvijek ima pasa, a vukovi bi tamo
oigledno izazvali paniku.
Da, tako sam i mislila. Ali ti ne zna to oni rade, mijenjaju li oblik
ili... zaposjedaju druga stvorenja?
Kim je odmahnula glavom.
Sestra ju je jo uvijek gledala. Ysabel ulazi u nekoga, tono? U
neku stvarnu osobu? Ovaj put ula je u Melanie, premda je trebala ui u
Kate. A prije toga svaki put u drugu enu?
Kim je polako kimnula glavom. Mislim da shvaam na to cilja.
Dobro.
Meghan je skinula naoale i okrenula se Gregu.
Bez obzira na sve ostalo, mladiu, ti i ja sutra emo ujutro prvo
otii u bolnicu. Od bjesnoe se moe umrijeti. Lijeenje je danas lako,
ali mora brzo poeti. Oko toga se ne elim natezati. Oko nekih stvari
moda ne moemo nita uiniti, ali barem moemo upotrijebiti
jednostavnu medicinu i zdrav razum. Ako su ti keltski duhovi zaposjeli
divlje ivotinje koje su ve postojale, nemamo pojma u kakvom su
stanju te ivotinje prije bile.
Greg je zaustio da joj odgovori, ali Meghan je podigla prst.
Gregory, tiina! Rei emo da si nabasao na psa bez ogrlice pred
zakljuanim vratima groblja. Budui da voli pse, kleknuo si da ga
pomiluje, a on te je ogrebao pandom i pobjegao. Kraj prie, kraj
pitanja. Ja u pokazati svoju iskaznicu Mdicines sans frontieres i
ispuniti sve njihove formulare, a oni e mi dati doze za dodatne injekcije.

Ljudi ovdje vole MSF, oni su ih osnovali. Sutra e dobiti jednu

injekciju imunoglobulina, a onda jo pet doza u iduih mjesec dana. To
nije nimalo komplicirano, a prevencija je zajamena. Jesmo li zavrili
raspravu o tome?
Da, gospoo, krotko je odgovorio Greg. Ned bi rekao istu stvar.
Obuzelo ga je veliko olakanje to mu je mama ovdje, i ne samo zato to
vie nije na mjestu gdje je juer bila.
Meghan Marriner pedantno je napravila znak kvaice na prvoj
stranici svojih biljeaka. Zatim je ponovo stavila naoale na nos i naas
prouila stranicu, a onda je opet pogledala sestru.
Isto pitanje. Ako se Ysabel preobrazila u Melanie, ili obratno, to
nam to govori? Je li Melanie na bilo koji nain jo uvijek iva?
Kim je napuila usnice. Mislim da jest. Pogledala je mua.
Mislim da je Ned malo prije imao pravo... ona dvojica uvijek se
vraaju u istom obliku, ali ona se vraa u ivot u nekome drugom i svaki
je put malo drukija.
Meghan je kimnula glavom. Dakle, ako je ona sada drukija, znai
da je...
... znai da je razlika u Melanie, dovrila je Kate Wenger. To
zvui logino.
Meghan Marriner malice se nasmijeila. Dajem sve od sebe.
Ali to iz toga moemo zakljuiti? upitao je Steve.
Meghan je ponovo skinula naoale s nosa. Pa, kao prvo,
pretpostavimo da ona eli usmjeriti dogaaje, da nam pokuava neto
rei. to Melanie zna o Provansi i o Aixu, o itavom ovom podruju?
Nedovo je kratkotrajno uzbuenje splasnulo. Snudeno je pogledao
Grega i Stevea, a zatim i oca.
Edward Marriner je uzdahnuo. Gotovo sve, draga. Melanie se za
ovo pripremala pola godine.
Gora je od Kate, mama, dodao je Ned. Pa ak i od tebe.
E pa, nesigurno je odvratio njegov otac, ne bih iao tako daleko.
Meghan je uzdigla obrvu na sina, a onda pogledala mua. Vas
dvojica, pazite to govorite! Obojica ste veeras u potencijalnoj nevolji.
Zato ja? prosvjedovao je Edward Marriner. Pa nisam ja

usporedio nadnaravnu oblast s brijanjem maloljetnika.

Ja jo uvijek mislim da je to dobra usporedba! hitro se poalio
tetak Dave.
To samo govori u prilog naoj tezi, rekla mu je Kimberly. Bolje ti
je da uti. Ne moraju svi znati kako razmilja.
Uprava uzima u razmatranje cijelo to pitanje mukog idiotizma,
rekla je Kate Wenger.
Meghan joj je uputila smijeak ohrabrenja. Dobro kae, curo!
Ned je paljivo izbjegao pogledati Kate. Znao je tono to ona eli
rei. Da se sreo s njezinim pogledom, ili bi se zacrvenio ili nasmijao, a ni
jedno od toga ne bi pomoglo u trenutnoj situaciji.
Nakaljao se. Mrzim to moram optuiti roenu majku za
neozbiljnost, ali je li ovo doista najpogodniji trenutak za stvaranje
sestrinske fronte?
Nije ni tako lo, promrmljala je teta Kim, gledajui Meghan.
Ned je trepnuo. Raspoloenja se mogu prilino brzo promijeniti,
pomislio je.
Meghan je zatresla glavom. Nemoj me pourivati, Kim! Zastala je
i ponovo spustila pogled na biljeke. Dakle, vi smatrate da ne moemo
nita predvidjeti na temelju injenice da je Melanie umijeana u sve
ovo?
Moda i moemo, rekla je Kim. Nije to loa ideja, Meg. Samo jo
ne znam to.
Uto je Steve je podigao ruku, kao da oponaa Kateinu gestu
pristojne uenice. Znate, okladio bih se u to god hoete da je Melanie
razlog zato je oni sada moraju traiti umjesto da se bore za nju.
I to mi zvui logino, odvratila je Kate. To ih je obojicu jako
iznenadilo. Nimalo im se nije svidjelo.
Zato?
Zato to ele ubiti jedan drugoga, odgovorio je Ned.
Meghan je naas oklijevala, a onda je napravila jo jedan znak
kvaice.

Nedova majka imala je jo biljeaka i jo pitanja, ali ni jedno od njih

nije ih dovelo ni do ega nalik na otkrivenje.
Htjela je znati zato je Phelan uope otiao pod krstionicu. to je
ondje dolje traio. Ned nije znao odgovor, a nije ni teta Kim.
Ako bih morao pogaati... zapoeo je Ned. Samo naprijed,
duo, ohrabrila ga je majka. Neu ti zbog toga sniziti ocjenu.
Phelan je rekao da bi ga elio pronai onog drugog tipa na
vrijeme. I da mu to nikad ne uspijeva. Prije e svijetu doi kraj, to su
njegove tone rijei. Moda je elio ubiti Cadella prije no to se pojavi
Ysabel.
Ali onda se ona nikad ne bi ni pojavila, rekao mu je otac. Ako ja
shvaam ita od toga.
Znam, odvratio je Ned. Zato samo nagaam. Mislim... mislim da
je on umoran.
Nastala je kratka utnja.
Tko je mogao previdjeti da e srce ostarjeti, izrecitirala je teta
Kim i dodala: To je rekao Yates, a ne ja.
Ona je zrak koji udiem, ili elja za njom. To ba ne zvui kao
umorno srce.
Mislim da je to zbilja komplicirano, rekao je Ned.
Aha, to ti vjerujem, odvratio je Greg.
Nedova je majka ovaj put na papiru napravila crticu, a ne znak
kvaice. Upitala je kad je ona podzemna skulptura ukradena i kad je
napravljena. Znali su da se kraa dogodila nedavno. to se tie njezina
nastanka, nisu imali pojma. Kvaica, crtica.
Meghan je eljela znati to se dogodilo u Bziersu. Bog e
prepoznati svoje. Na to pitanje odgovorila joj je Kate. Dobra uenica!
Jo jedna kvaica. Jo pitanja, jo razliitih znakova na papiru, mjesec
visoko na nebu izvan vile. Ned je osjetio iznenadnu navalu ljubavi
prema majci. Protiv tereta stoljea protiv druida, lubanja i vukova,
protiv krvnih obreda, vatre i ljudi koji mogu letjeti i kojima iz glave
mogu izrasti rogovi poput umskog boga ona se pokuavala boriti
redom i jasnoom.
Gledao ju je kako odlae olovku, a onda skida i sklapa naoale.

Protrljala je oi. Ovo je za nju zacijelo bio dug i nevjerojatno teak dan,
pomislio je.
Kate se ispriala i otila nazvati kuu Marie-Chantal da ih obavijesti
kako e jo jedanput prenoiti na drugom mjestu. Ned je stekao dojam
da se ba mnogo i ne brinu za svoju gou, ali nije postavljao pitanja.
Bilo mu je drago to Kate ostaje. Sada je za to ve imao mnotvo
razloga.
U nedostatku iega to bi imalo nalikovalo na dobru ideju, odluili
su da se i dalje dre dananjeg plana: da i sutra krenu u potragu.
Pokazalo se da je Kate imala pravo podijelili su se u tri skupine.
Ja elim ii natrag u Aix, iznenada je rekao Ned.
Nije to namjeravao rei, ali sa zanimanjem je primijetio da su svi
bez pogovora prihvatili njegove rijei. ak i njegova majka. To je
zapravo bilo i vie nego zanimljivo, pribliilo se nestvarnom.
Verakuharica je ve bila otila kui, pa je Greg je otiao u kuhinju
skuhati jo jedan lonac aja, a Kate, Kim i tetak Dave nagnuli su se nad
veliku mapu na stolu i stali odreivati kojim e putem tko krenuti.
Nedovi roditelji navukli su dempere i izali na terasu. Ned ih je mogao
vidjeti kroz staklena vrata, stolci su im bili blizu. Spazio je kako je
mama jedanput dodirnula oevo rame.
Steve je ukljuio televizor kako bi pogledao prijenos nogometne
utakmice. Ned je sjeo na kau do njega, a onda je Greg donio aj i
pridruio im se. Jedna momad na ekranu izvela je udarac iz kuta i netko
je glavom ubacio loptu u mreu. Igra se veoma uzbudio, a s njim i
komentator i gledaoci.
Kad je dolo vrijeme za spavanje, situacija je postala zanimljiva na
drugi nain, jer im je sada nedostajao jedan krevet. Ned je imao dva
odvojena kreveta u svojoj sobi, ali nije ba bio uvjeren da e se Kate
preseliti k njemu.
Pokazalo se da je imao pravo. Tetak Dave preselio se u njegovu
sobu na katu, a Kate je ostala u prizemlju s tetom Kim.
Ned je namjeravao malo popriati s tetkom. Imao je vrlo dug popis
pitanja koja mu je htio postaviti, uglavnom o njihovoj porodici, ali bio je
potpuno iscrpljen i zaspao je gotovo odmah kad su ugasili svjetla.

Probudio se usred noi.

Ovaj put nije ga muila vremenska razlika. Minutu kasnije, tiho je
ustao, priao prozoru i pogledao travnjak i bazen, ali nita nije vidio.
Ned, to je?
Nije ba bio tako neujan kao to je vjerovao. Ne znam. Neto me
probudilo. Boljela ga je glava.
To ga je nagnalo da pogleda u svoju nutrinu.
I opet se pokazalo da ima pravo. Ugledao je svoju auru i auru tete
Kim u prizemlju, ali otkrio je i treu prisutnost, koja je takoer bila
zlatna, ali je sada potamnjela prema crvenom titrala je, naas jarka pa
onda mutna, poput svjetionika.
Shvaam, rekao je tetku u mranoj sobi. Cadell je u okolini, ne
previe daleko od nas. Mislim da me zove.
Zato?
Odakle da ja to znam?
To nije bilo poteno, iako je mrzio ta pitanja... A onda se neega
sjetio i shvatio da ipak zna.
Kladio bih se da je ozlijeen. Kate i ja vidjeli smo ga kako na
odlasku pokuava letjeti.
Njegov tetak je ustao, krupna figura u tami. Ned, on nije mogao
letjeti. Imao je no u ramenom miiu.
Recite to njemu.
Nastao je muk, a zatim je tetak uzdahnuo. U redu, rekao je Dave
Martyniuk. Hajdemo! Moe li ga pronai?
Ne znam, ali ako me doista zove, mislim da znam odakle. A zato...
zato da idemo do njega? Bio je uplaen, a da ga je tetak upitao, to bi
mu i priznao.
Tetak se odijevao. Zato to se hvatamo za slamke, u nedostatku
dobrih ideja.
I on se hvata za slamke. Zato su i doli k nama.
Martyniuk je slegnuo ramenima. Katkad slijepci doista vode
slijepce.
Da, odvratio je Ned. Ravno u provaliju. Ali ve je poeo
navlaiti traperice i majicu. Morali bismo povesti tetu Kim. Ako sam u

pravu, njemu e opet trebati lijenik.

Kim i tvoju majku, rekao je tetak.
Mamu?
Oi su mu se dovoljno privikle na mrak pa je mogao razaznati da mu
tetak kima glavom. Ona jo uvijek osjea da je izvan svega ovoga. Boji
se toga. To je pria tvoje porodice, razlog zato se do danas nikad nismo
sreli. Mora je uvui, Ned. Ti to mora uiniti. Oklijevao je. Moda ti
to jo nije palo na pamet, ali ono to ti se ovdje dogodilo nee nestati
kad odemo odavde.
Nedu to doista nije palo na pamet.
Neujno su otili niz hodnik, a onda je Dave tiho pokucao na vrata
glavne spavae sobe.
Nedova majka je oduvijek imala lagan san. to je? zauli su joj
glas.
Trebamo vas, Meghan. ao mi je. Moete li doi u prizemlje?
Zatim su, ne ekajui je, sili u prizemlje i pokucali na vrata
spavae sobe.
Poslije nekoliko trenutaka, estero ljudi stajalo je pod mutnim
svjetlom tednjaka u kuhinji. Nedu je sinula subverzivna misao da e
Kate opet izai samo u majici i s golim nogama, ali ona je navukla
traperice i njegovu McGillovu trenirku.
Tetak Dave izvijestio je ostale o tome to se dogaa.
Mogli bismo se svi odvesti kombijem, predloio je Nedov otac.
Ja u voziti.
Dave Martyniuk zatresao je glavom. Previe nas je, a za to nema
razloga. Ja u povesti Neda i nae dvije lijenice. Edward, doista nema
niega to biste vi mogli tamo uiniti, a sigurno ni Kate.
Ja sam etiri godine uila karate, optimistino je rekla Kate. Do
svoje dvanaeste godine.
Ned se nasmijeio, a i ostali.
inilo se da e Edward Marriner prosvjedovati, ali teta Kim ga je
preduhitrila. Dave nas moe odvesti, rekla je, ali e nas priekati kod
auta, a Ned e nas odvesti gore.
To nema nikakvog smisla, usprotivio se njezin mu. Kim...

Njegova ena podigla je kaiprst. Kao prvo, ak nisi u stanju

normalno hodati, cher. Poslije u ti opet previti koljeno. Doista si
nezgodno doskoio. Zatim je podigla jo jedan prst. Kao drugo, ak i s
ozlijeenim koljenom, vrlo bi lako mogao zapodjenuti kavgu s njim ili
mu dopustiti da te isprovocira. Vidjela sam kako ste se namjerili jedan
na drugoga.
Nisam se ja ni na koga namjerio! snano se usprotivio njezin mu.
Ja, ovaj, imam ozlijeeno koljeno!
Njegova ena nije se nasmijala. Dave, sluaj me! Ako je tono da
je odletio, znai da se inati. Htio nam je pokazati da ga Phelan ne moe
zaustaviti. Nije se obazirao na naa upozorenja da to ne ini. Ali ozljeda
ga je zaustavila.
Naravno da ga je zaustavila, odvratila je Meghan.
Znam. Ali nemoj zaboraviti kromosom Y! Muki idiotizam. to
moda znai da je on tamo gore eljan borbe zato to mora moliti
pomo.
No, to je savrena logika, odvratio je Dave. Ostavit ete me u
pozadini, a on e nasrnuti na Neda.
Nee on mene napasti, rekao je Ned.
Kad je to rekao, ponovo je uslijedila ta nova reakcija, neoekivana
pokornost.
Idem uzeti svoju torbu, ustro je rekla njegova majka. Ned, ti
uzmi jaknu, vani e biti hladno.
Zatim su svi odrasli izali iz kuhinje. Kate je naas ostala s Nedom.
Hoe da ti vratim trenirku?
Uspio se zloesto nasmijeiti. A to ima ispod nje?
Pa valjda svoje tijelo. Ali i majicu s kratkim rukavima.
K vragu! A probudio sam sve u kui samo zato da vidim hoe li ti
opet pokazati noge.
To sam i mislila. Nakaljala se. Zna, osjeala bih se glupo da ti
kaem da bude oprezan.
Samo naprijed. Neu nikome rei.
Boji se?
Da.

Pogledala ga je. Budi oprezan! Kimnuo je glavom.

Tetak Dave parkirao je kola na mjestu koje mu je Kim pokazala,

pokraj brklje koja odvaja cestu od staze za doging. Ugasio je motor, a
onda su svi izali.
Nemojte iskljuiti mobitele, rekao im je. Ja vas ovdje ekam.
Spreman da doepa u pomo? upitala ga je ena.
Kim, nemoj se aliti.
Nasmijeila mu se, a mjeseina je osvijetlila njezin osmijeh. Ned je
primijetio da majka gleda kako teta Kim grli svog mua i podie lice za
poljubac. ao mi je, ljubavi, rekla mu je. Ali u ovome sam u pravu, i
ti to zna.
No Dave je i dalje ostavljao dojam kao da se nije pomirio s tim.
Zatim je Ned s majkom i tetom obiao brklju, osvjetljavajui put
baterijskom svjetiljkom. Put je bio dui nego se sjeao. Dok su hodali,
mjesec je leao pred njima. Oblaci su se brzo kretali, zastirui i opet
izlaui mjesec i zvijezde. Nitko nije govorio. Ned je shvatio da su dvije
sestre sada prvi put zajedno otkako je njegova majka bila tinejderica.
Na neki nain, zbog toga je poelio da nije ovdje. A onda mu je
sinulo da je zapravo suvian. On sada ne moe uiniti nita vano, nakon
to se probudio sa spoznajom da ga Cadell zove. Teta Kim moe osjetiti
gdje se Cadell nalazi isto tako lako kao i on.
Zakljuio je da on sada slui samo kao tampon. Da dvije sestre
mogu biti zajedno. Ili moda da pridrava baterijsku svjetiljku.
Udario je nogom jedan kameni na stazi i sluao ga kako odskae.
S njegove desne strane, teta je tiho rekla: Obino nije preporuljivo
govoriti o djeci u njihovoj nazonosti, ali nisam ti jo imala priliku rei
da mi se moj neak jako svia.
Hodajui s Nedove druge strane, majka nije odgovorila. Ned je
udario jo jedan kameni. Na brijegu je bilo tiho i hladno. Ned je stalno
oekivao da e ugledati okruglu kulu bez krova.
Ti nema djece, rekla je Meghan. Jesi li tako sama htjela?
inilo se da je neto teko ispunilo no.

Zapravo nisam, napokon je odgovorila teta. To je posljedica

jedne druge odluke u ono vrijeme. Voljela bih da sam imala djecu. A i
Dave. Da ih naui igrati koarku. Ili tako neto.
Govorila je brzo i odsjeno. To nije njezin uobiajeni nain govora,
pomislio je Ned. Kao da pokuava obuzdati glas. Uslijedila je tiina
koja ga je ispunila nervozom. Nakaljao se. Da, da ih naui izvoditi
horok-udarce i sline stvari, pretpostavljam.
Tono tako, odgovorila je teta Kim jedva ujnim glasom.
Posvojenje nije dolazilo u obzir? upitala je Nedova majka.
Proli su jo desetak koraka. Ned je vrtio trakom svjetlosti pred
njima, arko elei da je sada negdje drugdje.
Teta je uzdahnula. Oh, Meg. Sve je to bilo tako davno. Osjeala
bih se kao da neto izbjegavam, kao da se pokuavam provercati.
to? upitala je majka otrim glasom. Smatrala si da zasluuje
ostati bez djece?
Zasluila sam neto zbog odluke koju sam donijela. I to je bilo to.
Jesi li sigurna u to, Kim? Sigurna si da zato nisi mogla imati
djecu?
Oh, Meg, duo. Da, sigurna sam.
Nedova majka opsovala je u tami. A nije se ni ispriala. Ned je
drao jezik za zubima.
Zatim je zauo dahtanje i struganje s desne strane. Usmjerio je trak
svjetlosti u tom smjeru, ali primijetio je samo jedan panj, grm kraj staze i
nita drugo.
Ponovo je pogledao preda se i ugledao kulu na kraju staze, a iza nje
mjesec i prazan prostor na mjestu gdje se tlo poinje sputati.
Nedova majka zastala je i zabuljila se u ruevinu bez krova u
sablasnoj samoi. Ned i teta Kim ve su je vidjeli, ali ona nije.
Zauo je majin glas: Ovo je idealan trenutak za citiranje
Browninga.
I ja sam to pomislila, Meg, kad sam prvi put vidjela kulu,
promrmljala je Nedova teta.
A ja nisam, rekao je Ned. Uglavnom zato to nemam pojma o
emu govorite.

Sestre su se pogledale i nasmijeile. Shvatit e jednoga dana,

odgovorila mu je majka. Nije vano. Hajdemo!
Glasno je dozvala Cadellovo ime i prila ogradi koja je okruivala
kulu.
Ned se pitao to bi njih dvije uinile da on nije ovdje, ali uto se
neto pomaklo u tami s druge strane i pretvorilo se u vrst oblik.
Ugledao je Kelta kako im prilazi s druge strane privremene ograde.
Zato ovdje? bez pozdrava je upitala Meghan Marriner.
Cadell je slegnuo ramenima. Drao se za lijevu ruku. Namjeravao
sam se ovdje odmoriti. To je mjesto koje poznajem. A onda sam shvatio
da bi moda bio problem ako ovakav odem u grad.
Ned je usmjerio trak svjetlosti u njegovo rame i trgnuo se. Zavoji su
bili oderani, a koulja natopljena krvlju. I na ruci kojom je pridravao
rame bilo je krvi.
Nedova majka nita nije rekla.
Ned, donesi svjetiljku ovamo. Morat e mi osvijetliti dok radim.
Teta Kim zvuala je ljutito. A ti, sjedni na onaj kamen. Ako ti opet
previjem ranu, hoe li mi obeati da vie nee letjeti?
Veliki ovjek spustio je pogled na nju. Ned mu je na licu ugledao
smijeak. I prije no to je ovjek progovorio, znao je to slijedi.
Ne, odgovorio je Cadell. To vam ne mogu obeati.
Znai, ovo emo sada uiniti, i onda opet?
Prekoraio je nisku ogradu i priao kamenu da sjedne na njega, kako
mu je bilo reeno. Ned se prisjetio da su ovdje proli put bili vukovi.
Ne oekujem nita od vas, tiho je odgovorio Kelt. Zahvalan sam
vam to ste doli. Pogledao ih je sve troje. Samo djeak? A gdje je
ratnik? Izgledalo je da se zabavlja.
Dave? On nas eka u autu.
Cadell se glasno nasmijao. Strahujete za njegov ivot. Mudra
odluka.
Teta Kim ve je posegla da mu uhvati koulju, a onda se zaustavila.
Hoe da ti kaem istinu? Bojala sam se da bi te on mogao ubiti,
ak i ako se pokua obuzdati. A ako sam dobro shvatila, kad bi te on
ubio, vie ne bismo mogli spasiti Melanie. Ima li jo koji komentar?

Teta govori ba kao mama, pomislio je Ned. Doista se precizno

izraava.
ovjek na kamenu zabuljio se u Kim kao da moe vidjeti kroz mrak.
Osvjetljavajui trakom svjetlosti njegovo rame, Ned je shvatio da bre
die.
Ti doista vjeruje u to? promrmljao je Kelt. U to to si upravo
rekla?
Vjerujem.
inilo se da se Kelt opet zabavlja. Ti jo uvijek ne shvaa s ime
ima posla, zar ne?
Mislim da shvaam. Mislim da sad ve svi shvaamo. Ali izgleda
da ti ne shvaa.
Uzela je kare iz sestrine ruke i poela mu njima rezati koulju.
Cadell je na sebi imao koulju tetka Davea. Njegovu su koulju bili
izrezali kad su mu prvi put previli ranu u vili.
Cadellov duboki glas bio je tih. Nije svaki ovjek koji se borio kod
Waterlooa, Crecyja ili Pourrieresa ratnik. Nazonost na bojnom polju
sama po sebi ne znai nita.
Istina, odgovorila je Kimberly. Vie ne zvui kao potpuni idiot.
Ruke su joj bile zaposlene kad je to rekla. Upoznala sam nekoliko
mukaraca u ivotu trojicu ili etvoricu koji bi sigurno mogli
nadjaati mog mua, ali nisam ba uvjerena da si ti jedan od njih,
pogotovo s ranjenim ramenom.
Tjera me da ga stavim na kunju, samo radi zabave.
To mi je jasno. Zato je i ostao kod auta. Ovdje je rije o Melanie.
Njoj nema spasa, rekao je Cadell. Morate se pomiriti s tim. Rije
je o Ysabel. Uvijek je tako.
Nije, odvratila je Meghan Marriner. Tako je za tebe i onog
drugog ovjeka. Ali ne i za nas ostale. Dodala je komadie sterilne vate
teti Kim da opet pone istiti ranu.
Jesmo li sigurne da je no promaio mii u ramenu? upitala je
Nedova majka.
Njezina sestra kimnula je glavom. Da nije, on ne bi mogao
pomaknuti ruku. Nije mu ozlijeen nijedan glavni mii. Ovdje postoji

samo rizik od infekcije. No je bio u izmi.

Jeste li cijepljeni protiv tetanusa? upitala je Meghan. Imate li
imunizacijsku karticu?
Teta Kim se nasmijala. Cadell nije odgovorio. Ned je gledao kako
tetine ruke hitrim kretnjama iste ranu. Oito, ne mogu mu ovdje zaiti
ranu, ali jo uvijek mislim da mu to i ne treba.
Oistiti ranu, odstraniti mrtvo tkivo, dati antibiotike.
Tako je.
Cadell je sjedio vrlo mirno i sve ovo utke sluao. Prolo je
nekoliko trenutaka, zapuhao je vjetar. Bilo je vrlo hladno. A onda je
ovjek koji ih je pozvao tiho rekao: Vi je nikad niste vidjele. Vi ne
moete shvatiti to ovo znai. to je ona. Rei ete da shvaate, ali
zapravo ne shvaate. Ovaj djeak zna.
Ona je zrak koji udiem, ili elja za njom.
Teta Kim pogledala je Cadella i paljivo birala rijei. Tvoja ljubav
nije prva ljubav koju znam to traje ivotima, rekla mu je. Pa ak ni
druga. Oprosti mi ako jednoga od nas smatram vanijim od tvoje strasti.
Ned je trepnuo. Ovo nije oekivao. Kelt je duboko udahnuo, a onda
se opet nasmijeio. Poinjem se pitati treba li saalijevati tvog mua.
On bi ti odgovorio potvrdno, ali ja ne vjerujem da on mnogo pati,
odgovorila je Kimberly, istei mu vatom ranu, a onda je ponovo
pogledala svog pacijenta u oi. A i on bi ti to rekao.
Ned je primijetio da se Cadell zabuljio u njegovu tetu. Zatim se Kelt
okrenuo i zagledao u Meghan pa onda u Neda. Teta Kim previla je ranu
u tiini. Mirno drei svjetiljku, Ned je podigao pogled prema kuli i
zvijezdama.
Zato ste stavili lubanju i onu drugu stvar pod katedralu? upitao je
bez razmiljanja.
Cadell ga je pogledao. inilo se da je iznenaen. A zato misli da
sam ih stavio?
Nemam pojma zato ste ih stavili.
Ne, hou rei, zato misli da sam ih ja stavio? Ned je osjetio da
se crveni. Pa, mislim...

On ti je to rekao?
To mu se stalno dogaa s tom dvojicom. Uvijek bi ga izbacili iz
ravnotee. Pokuao se sjetiti je li to Phelan doista rekao.
Naveo nas je na takav zakljuak.
A zato bih ja to uinio?
Da... da ga namamite. Zato to vas je traio.
Tamo dolje? Doista?
Ned je progutao slinu.
Nema tamo niega ve tisuu godina, rekao mu je Cadell.
Pa... to bismo mi onda...?
elio vas je namamiti. Oito.
To uope nije oito.
Naravno da jest.
Ali zato?
Osjetio je tvoju auru, shvatio je da si povezan s naim svijetom.
Prije no to sam to i sam shvatio? Jer ja nikad prije...
To nije nemogue, upala je Nedova teta. Tako se i meni
dogodilo. Netko me je prepoznao prije no to sam ja ita znala.
Ali to bi on elio od mene? prosvjedovao je Ned.
On pokuava uravnoteiti stvar, odgovorio mu je Cadell
iznenaujue blagim glasom.
Zaprijetio nam je noem!
Jednim od svojih noeva, suho je odvratio Cadell.
On nas nijednom nije zamolio... on nikad... Iznenada mu je postalo
teko uobliiti misli, dati svojim rijeima smisao. Pokuao se prisjetiti
onog prvog jutra, ali to mu nije polo za rukom.
Rimljanin? Da to zamoli? Cadell se jo uvijek zabavljao. On to
nikad ne bi uinio. On inicira dogaaje i uzima ono to moe iskoristiti.
Rekao je da se vi volite poigravati s njim.
To je istina.
Stalno me je upozoravao da se drim podalje od svega. Da ne
igram nikakvu ulogu u ovoj prii.
Cadell se jo uvijek smjekao. Ima li boljeg naina da se namami
mladi ovjek? Na bilo to?

Ned je osjetio da ga obuzima bijes. A to je s onim psima pred

kafiem? Jeste li ih vi poslali?
Jesam.
Igrali ste svoje igrice?
Kao to sam ti ve rekao, nisam oekivao da e izai. A nije ni
on.
Ali to nema smisla! povikao je Ned. Kad bi on naao vremena da
ukrade te stvari? I odnese ih u katedralu? I zato je ona skulptura
nalikovala na njega?
To nije teko pogoditi. On je ve davno izradio svoju bistu, za nju.
To si mogao shvatiti pa tko je od nas dvojice kipar?
Ned je gutnuo.
A to se ostaloga tie... obojica smo osjetili tvoju auru im si
stigao. Ja sam bio znatieljan, a kako se sada ini, on i vie od toga.
Njemu si bio potrebniji. Ne bi mu bilo teko doznati tko ti je otac i
kamo on tog jutra namjerava otii, Ned.
To je bilo prvi put da ga je oslovio imenom.
Ako se potrudi provjeriti, vjerujem da e ustanoviti da su te dvije
stvari ukradene iz skladita muzeja veer prije no to si ih ti pronaao.
Donio ih je sa sobom i priekao da vidi hoe li ti tog jutra ui u
katedralu. Da nisi, pokuao bi neto drugo. A moda i ne bi. On nikad
nema samo jedan plan, zna.
Oh, Boe, rekao je Ned.
Moemo li vam vjerovati? tiho je upitala Meghan Marriner.
Cadell ju je pogledao. Zahvalan sam vam to ste doli ovamo.
Time ste mi mnogo pomogli. Osjeam da sam vam duan. Nemam
razloga lagati.
Nastao je muk. Okrugla kula dizala se iznad njih kao kakva kulisa.
Neto sam mu rekao, priznao je Ned. Prije no to je otiao.
A to je? Cadellov se glas promijenio, postao je vii.
Ned je uzdahnuo. Rekao sam mu da sam je osjetio... Ysabel... na
groblju.
Opet ona napetost, kao da je zrak oko njih iani instrument koji
vibrira.

A sad si ljut na njega pa si to rekao i meni?

Osjeam se prevaren.
Cadell je odmahnuo glavom. On ini to moe. Mi se ne borimo na
isti nain.
On nije u stanju ni letjeti ni prizivati duhove, promrmljala je
Kimberly.
Ne, ni jedno od toga.
A on mora biti prisutan kad se ona vrati u ivot?
Veliki ovjek kimnuo je glavom. Inae riskira. Bilo je sluajeva
kad je ona odabrala mene naprosto zato to on nije bio prisutan.
To nije poteno, rekla je Meghan Marriner.
A zato bi to trebalo biti poteno? Okrenuo se Nedu. Mora
shvatiti to ti pokuavam rei: nita drugo i nitko drugi nije vaan. Rije
je samo o njoj. Tako je uvijek i bilo, sve otkako je on doao kroz umu.
Ned je skrenuo pogled u stranu i stegnuo ake. Dobro. Nitko od
nas nije nimalo vaan. Shvaam. E pa, sad sam vam rekao obojici. To je
ravnotea.
I on odrava ravnoteu, rekla je Kim, jo uvijek tihim glasom. U
vili. Ranio je sebe.
Cadell se nasmijao. Neda je njegovo dobro raspoloenje poelo
ljutiti. Priznajem, ja to ne bih uinio. On je drugaiji ovjek.
Kelt je ustao, opet bez koulje, a bijeli zavoj zasjao je na mjeseini.
Kad bi se pokrenuo, ovjek bi postao svjestan lakoe i snage kojom je to
inio. Moram ii.
Je li to vano, to to vam je Ned rekao o groblju? upitala je Kim.
Naravno da je vano. Ona je bila tamo.
Ti e sada otii onamo?
Cadell je kimnuo glavom. Moda ga ak tamo i sretnem. to bi bilo
zabavno. Pogledao je Neda. Rei u mu da te je razoarao.
Ne moete se boriti, brzo je odvratio Ned.
Cadell se nasmijeio. Znam. Zabranila nam je to, zar ne?
Okrenuo se da proe niz obronak, a onda je zastao i opet se
okrenuo. Phelan to nije uinio.
Drite se podalje od nas, rekao je Cadell. Nemojte se mijeati.

Nastradat ete. To se ne mora dogoditi.

Zatim ih je napustio i nestao niz stazu.

Nedova majka zapakirala je svoj lijeniki pribor, a onda su krenuli

natrag putem kojim su doli. Ned nije upalio baterijsku svjetiljku jer mu
se inilo da mjesec daje dovoljno svjetlosti. On je hodao na elu, mogao
je uti majku i tetu iza sebe.
Pretpostavljam da ti sve ovo razumije? upitala je majka.
Teta Kim napravila je nekoliko koraka bez odgovora. Poneto. Ne
razumijem sve pojedinosti, ali znam da se ovakve stvari mogu dogoditi.
A to zna zbog onoga to ti se prije dogodilo?
Naravno.
A Ned je... poput tebe? nesigurnim je glasom upitala majka.
Da, ali nije posve isti. Ti zna porodine prie, Meg. Uz njih si
odrasla.
Znam ih i ne sviaju mi se.
To mi je jasno.
Zvjezdano nebo iznad njih i vjetar. Ned je navukao kapuljau. Jo
uvijek je pokuavao izai nakraj s bijesom, s osjeajem da ga je Phelan
onog prvog jutra prevario. Prevario ga je poput onih ljudi koji izvode trik
sa koljkama na ploniku ulice. Namamio ga je onom podzemnom
varkom. A zatim mu je u klaustru rekao da ode je li to bio samo jo
jedan trik da ga namami?
Prisjetio se kako je Phelan bio bijesan kad je siao s krova. Je li to
bio stvaran bijes? Moda... moda se Ned kretao bre i primaknuo blie,
moda je znao vie no to je Phelan oekivao?
Ba! Kao da e on dokuiti neto u ovoj prii, ma koliko se trudio.
Gurnuo je ruke u depove. Pokuao je cijelu stvar pogledati
Phelanovim oima. Cadell ima vie ljudi uza se, duhove, a Beltane je na
pragu. Phelan ima mnogo manje snage od njih a mora doznati gdje e se
zazivanje dogoditi. I onda se pojavi taj klinac povezan s njihovim
svijetom...
Ned je uzdahnuo. Mogao ga je shvatiti.

Ali nije mogao svladati bijes. U ovoj verziji prie on je ispadao tako
naivan, tako mlad i glup. Nasilu se prisjetio da im je Phelan u
Entremontu rekao kako i kada da odu i time im pomogao izvui ivu
glavu. Cadell ih ondje ne bi ubio, ali Brys bi. A te je noi to i mogao.
Bilo mu je teko ostati bijesan, ali nije mogao oprostiti.
Ponovo je zauo majin glas. Kim, moe li uope zamisliti koliko
je sve ovo meni teko?
Naravno da mogu.
Nisam ba uvjerena. Ne mogu dopustiti da izgubim Neda kao to
sam izgubila tebe.
To je privuklo Nedovu panju.
Nakon jo nekoliko koraka, teta je oprezno odgovorila: Meg, nisi
me izgubila, ja sam se samo promijenila. Moda je to moja krivnja, ali
nisam imala dovoljno snage da ti to olakam. A kad sam napokon
smogla snagu...
Ve je bilo prekasno. Stara pria?
Stara pria, sloila se teta Kim.
Neko vrijeme uo je samo njihove korake na stazi. A onda je majka
tiho zapitala: Jesu li umrli? Tvoji prijatelji?
Ned se napregnuo da uje. Sve mu je to bilo posve novo.
Jedan od njih je umro, promrmljala je teta Kim. Drag ovjek.
Zapravo nas je sve spasio. Jedan je tamo ostao. Jedna je... otkrila to je
i na kraju pronala sreu. A Dave i ja vratili smo se kui.
I bili kanjeni?
Oh, Meg. Nemojmo ulaziti u to. Uinila sam neto vano. ovjek
to katkad mora platiti. Kao ti, kad odlazi u ratne zone.
To nije isto. Nije ni blizu.
Dovoljno je slino.
Zauo je majku kako isputa zvuk koji je moda bio smijeh a moda
i nije. Sada izigrava stariju sestru. Pokuava mi pomoi da se bolje
osjeam.
Nisam za to imala mnogo prilika.
Opet isti zvuk.
Ja sam ti oteala stvar kad si se vratila, zar ne?

Teta Kim nije odgovorila, a Ned je shvatio da i ne moe odgovoriti:

morala bi ili lagati ili priznati da je to istina, a nije bila spremna uiniti ni
jedno od toga. Opet se osjetio kao uljez, sluajui ih. Ubrzao je korak i
odmaknuo naprijed, a zatim je izvukao mobitel i nazvao tetka, koji se
javio nakon samo jednog signala.
Gdje ste?
Vraamo se natrag. Sve je u redu.
Svi ste dobro?
Jesmo. Bilo je prilino intenzivno.
Tetak nije odgovorio.
Doista, rekao je Ned. Dobro smo.
Gdje je tvoja mama i Kim?
Iza mene. Razgovaraju.
Da?
Stii emo za nekoliko minuta.
Ja vas ekam, odvratio je tetak.
Nedu je to bilo ugodno uti jer tako nije bilo cijeli njegov ivot.
Neemo imati mnogo vremena, rekao je. Sad se moramo usredotoiti
na to da vratimo Melanie. Njegov profesor matematike stalno je
naglaavao vanost usredotoivanja.
Tetak se nakaljao. Ned, ovo sam ti htio rei prije no to smo legli
u krevet. Mora uzeti u obzir mogunost da nam to ne uspije. Uinit
emo sve to moemo, ali nije uvijek mog...
Ne, prekinuo ga je Ned Marriner. A-a! Vratit emo je. Ja u je
vratiti. Zatim je prekinuo vezu.
Shvatio je da bre hoda. Obuzeo ga je snaan osjeaj hitnje, bijesa i
straha. Morao je potrati kako bi odagnao barem dio tih osjeaja.
Uto je pred sobom zauo um.
Bilo je to isto ono dahtanje i stenjanje kao kad su prvi put proli
ovuda. Ukopao se u mjestu i utiao disanje. Majka i teta sada su bile
prilino daleko iza njega.
Upravo se spremao upaliti baterijsku svjetiljku kad je pred sobom
na mjeseini ugledao vepra.
Bio je isti onakav kakvog ga se sjeao. Krupan, blijede boje, gotovo

bijel, premda je to djelomice bio uinak mjeseine. Bio je sam,

nepomino je stajao na stazi kao i proli put, na stazi ispod vile.
Vepar mu je uzvratio pogled. Ned je sad ve znao da to nije obian
sanglier poput onih koji su izrovali polje pokraj vile.
Osjetio je bol u grudima, kao da mora razrijeiti previe stvari.
Cadell je otiao, rekao je. Drugim putem. A i druid, Brys. On se vie
nee vratiti. ao mi je. Ostao sam samo ja.
Nije imao pojma to da oekuje. Trenutak poslije, vepar mu je
okrenuo lea.
Okrenuo se prema istoku, u istom smjeru kamo je gledao Ned kao
da odbacuje i njega i sve to mu je rekao. Kao da kae da stvorenju
poput njega rijei samo ja ne znae nita, ili jo manje nego nita. Kao
da mu je Ned toliko nevaan da ga ne vrijedi ni gledati.
Dodue, jedanput se osvrnuo, a onda je otrao zaudno brzim
pokretima u grm kraj staze i nestao u noi.
A kog bi vraga to trebalo znaiti? zapitao se Ned Marriner.
Uto su mu iza lea prile majka i teta. to je? upitala ga je majka.
Vepar, isti onaj kojeg sam prije vidio.
Teta se osvrnula oko sebe. Je li otiao?
Ned je kimnuo glavom.
Kimberly je uzdahnula. Hajdemo, duo! Nemoj razbijati glavu
pokuajima da sve ovo shvati.
Ne mogu si pomoi, odgovorio je.
Ali krenuo je dalje s njima. Na kraju staze skrenuli su nadesno,
doli do brklje i obili je. Na drugoj strani ekao ih je Dave, naslonjen
na auto. Kim mu je prila, zagrlila ga i spustila mu glavu na prsa.
Zauli su je kako mu govori: Rekla sam onom tipu da bi ga mogao
raereiti.
Dave Martyniuk se zahihotao. Doista? Onda je dobro to sam ostao
ovdje, zar ne? Jesam li ti dosadio? eli li postati udovica?
On te je omalovaavao, duo. To mi se nije svidjelo.
Dave ju je poljubio u tjeme. Omalovaavao? Kim, ja sam
sredovjeni odvjetnik koji u nedjelju igra ragbi za momad naeg okruga,
a onda jo dva dana ne moe hodati.

Ned je zauo tetin tihi smijeh. Da, i to onda? odvratila je. to

time hoe rei?
To me podsjetilo, vedro je rekla Nedova majka. Doista moram
preispitati kvalitetu svojih zatitara. Kakva korist od epavog ragbijaa u
Darfuru?
Dave Martyniuk pogledao ju je preko Kimine glave, koja je jo
uvijek poivala na njegovim grudima, i nacerio se. Dobro pitanje.
Meghan je zatresla glavom. Ne, nije. I vi to dobro znate.
A i ja, odvratio je Ned. Ja sam vas danas popodne vidio, sjeate
se? To ba nisu bile kretnje amaterskog ragbijaa.
Nisi vidio nau momad u igri, odgovorio mu je tetak. Ned, eli
li da ti tetak pogine tek to si ga upoznao?
Ned je zatresao glavom. Ne, ne uri mi se da to vidim.
Hoe da ti kaem istinu? upitao ga je Dave. Znam se boriti.
Pobrinuo sam se da to jo uvijek mogu. Ali oni tipovi obojica oni su
u posebnoj ligi, u drugom svijetu. U vili sam mnogo govorio jer sam
elio da nas ozbiljno shvate, ali poginuo bih da je on tako htio.
Nastao je muk. Stajali su posve sami na kraju staze usred noi.
I to je on na kraju odluio uiniti? upitao je Dave.
Kim mu je ponovo oistila ranu, odgovorila je Meghan, a onda
mu je Ned rekao da je osjetio Ysabel u Arlesu. Odluio je otii onamo.
Dave je pogledao Neda. Zato si mu to rekao?
Ned je slegnuo ramenima. Zato to sam to rekao i Phelanu kad se
doao oprostiti. Valjda sam htio biti pravedan.
Misli li ti da e itko drugi biti pravedan?
Ned je potegnuo nogom po ljunku. Moda nee.
Kimberly je ispustila mua iz zagrljaja i malo se odmakla. Kosa joj
je na mjeseini bila vrlo bijela. Dola sam do zakljuka da mi se ona ne
svia.
Tetak Dave pretvarao se da je okiran i pogledao Meghan. to?
Nakon svih tih godina!
Kim ga je lupnula u prsa. Ne govorim o svojoj sestri! Oboavam
svoju sestru.
Nisam to ba zasluila, promrmljala je Nedova majka. Nije u

tome stvar, odvratila je Kim. Ne bi li trebala biti?

Njezina sestra zatresla je glavom. Ne bi. A mislila sam na Ysabel.
Nato se njezin mu jo jedanput nasmijao, zapanjivi Neda. Oh,
Boe! Samo da ona to ne dozna, rekao je. Posve e propasti ako dozna
to Kim Ford o njoj misli.
Njegova ga je ena opet lupnula. Daj uti!
Dave je zautio. Trenutak poslije, Ned je rekao: Nemojte je mrziti.
Nemojte si ak dopustiti ni da vam se ne svia. Ona je izvan svega. ak
i vie od njih.
Ostalo troje pogledalo ga je.
Ne mogu si pomoi, tvrdoglavo je odvratila Nedova teta. Njih
dvojica igraju tu igru skrivaa, pa onda onaj tko izgubi bude ubijen radi
nje? To mi se ne svia, to je sve.
Vi je niste vidjeli, rekao je Ned. To... u tome je razlika. Oni
postoje samo radi nje. A ja mislim da ni ona nema mnogo izbora.
ekaj malo, rekla je Nedova majka.
Svi su je pogledali. Mjeseina joj je obasjavala lice.
Prije nisi rekao da e jedan od njih biti ubijen, Ned.
Ali jesam, odgovorio je. Ona je tako...
Zaustavio se. Srce mu je odjednom poelo mahnito lupati.
Nisi, duo, rekla mu je majka vrlo njeno. A nije ni Kate. Sve
sam zapisala.
Svi su se zabuljili u nju. Meghan Marriner pogledala je sina. Rekao
si da e jedan od njih biti rtvovan.

POGLAVLJE XVII

Svitanje, prvi dar na svijetu. Obeanje i iscjeljenje nakon tekog

prolaska noi, nakon tame krcate zamiljenim ili stvarnim zvijerima,
unutarnjim strahovima i neukroenim, nasilnim ljudima. Nakon sljepila
to ovjeka moe odvui na stranputicu i u jarak, u movaru ili preko
litice, ili u stisak i vlast raznoraznih duhova to se moda vrzmaju
okolinom s namjerom da ine zlo.
Blijeda svjetlost jutra stoljeima je i tisuljeima nudila svretak
takvih strahova, bez obzira na opasnosti to ih je sa sobom donosio
dan. Prozorski kapci s treskom su se otvarali, razmicale su se zavjese,
otkljuavala vrata i prozori duana, irom se otvarala gradska vrata, a
mukarci i ene izlazili su u ponueni dan.
S druge strane (a u ivotu gotovo uvijek postoji druga strana),
dnevna je svjetlost znaila da je mnogo tee pronai intimnost,
privatnost, bijeg od neeljenih pogleda, tiinu za meditaciju, utjehu
neprimijeenih suza na jastuku ili tajne ljubavi na tom istom jastuku,
prije ili poslije suza. To su rjee kovanice na jasnoj svjetlosti dana.
Za dana je tee mnogo tee sakriti se i ne biti pronaen.

A ona eli da je pronau. To lei u samoj sri ove prie. Spremna je

razljutiti se to im toliko dugo treba da je pronau i to je jo uvijek
sama.
To moda nije pravedno, jer ona im je to oteala, ali oni je navodno
vole vie no to se rijeima moe izraziti, trebaju je vie nego zrak i

svjetlost, a ona je provela i drugu no na otvorenom u samoi, a vani je

hladno.
Nije naviknuta na tegoban ivot a ni otporna na udnju. Kad se u
Entremontu vratila u ivot i vidjela ih obojicu, to je u njoj ponovo
probudilo potrebu, elju, sjeanje.
Dakako, ona im to ne bi priznala.
Jo ne bi, a i poslije samo jednom od njih. Ali ti su osjeaji sada u
njoj. Dok lei budna i gleda kako zvijezde promiu otvorenim nebom
prema jugu, kao preko prozora, ona je snano i bolno svjesna i tih
osjeaja, a i svih proivljenih i izgubljenih ivota.
I njih dvojice, negdje vani, kako je trae.
Nije sigurna zato im je dala rok od tri dana. Nije to morala uiniti.
Malo, tvrdo sjeme straha: moda je nee pronai na vrijeme. Ona sebe
vrlo dobro poznaje i zna da nee odustati. Svjesna je, nakon to je dola
na ovo mjesto koje je odabrala, da nee opet otii. Nee olakati zadau
ni njima a ni sebi.
Ako je jedan od njih dovoljno treba, bit e ovdje.
Ne pokazujui znakove umora, Meghan Marriner odvela je odmah
nakon svitanja Grega u bolnicu, kao to je sino i rekla da e uiniti, a
ona nije osoba koja bi od toga odustala. Steve ih je odvezao kombijem.
Kate, koju su za dorukom izvijestili o noanjim dogaajima,
sjedila je za stolom u blagovaonici, prouavajui Melaniene biljeke i
skupljene broure. Ned je na raunalu pretraivao internet koliko je brzo
mogao tipkati i itati. Odspavao je oko tri sata i sada ga je samo
adrenalin drao u budnom stanju. Bilo mu je jasno da e u jednom
trenutku vjerojatno klonuti od umora.
Traili su indicije na temelju onoga to je Nedova majka noas
shvatila pokraj brklje za automobile. Kate je problijedjela kad su joj
postavili to pitanje nakon to se jutros probudila. Ali i ona je zapamtila
te rijei tono kao i Ned.
Kad je u Entremontu onoj dvojici dala zadau da je nau, Ysabel
nije spomenula samo ubijanje.
Rekla im je da e onaj tko izgubi biti rtvovan.
Nisu se imali ega drugoga uhvatiti. Morali su ovo tretirati kako im

je trebalo da to bude: kao indiciju o tome to se dogaa.

Ned je pokuao pretraiti internet s pomou drugaije kombinacije
rijei: Kelti+Provansa+rtvena mjesta. Poeo je pronalaziti tekstove
ofees i vilinskim humcima, pa ak i o zmajevima. O zmajevima! To mu
nije previe pomoglo, premda je sada bio mnogo manje sklon izrugivati
se takvim stvarima nego prije tjedan dana.
Na internetu je doista previe smea. Osobnih stranica, wiccanskih
stranica, putnikih blogova. Tekstova o vjeticama i vilama o pukim
vjerovanjima iz srednjeg vijeka. Sve je to preskoio.
Kad je zaao dalje u prolost, uinilo mu se da se keltska boanstva
stapaju s rimskim. Pa jasno. Kelti su bili pokoreni narod to su drugo
mogli uiniti? Osim to su doista vjerovali u ljudske rtve. U tovanje
lubanja. Negdje je proitao da su rtve vjeali na drvee to mu nije
mnogo pomoglo. Drvea ima posvuda.
Svoje su obrede izvodili na breuljcima i visokim mjestima, to je
podatak koji je malo vie obeavao, ali ne mnogo. I Entremont lei na
uzvisini, ali ve su se vratili onamo, a Ned je bio siguran da se Ysabel
ne bi sakrila na mjestu gdje su je zazvali u ivot. Tu je bila i ona druga
ruevna utvrda na brijegu Roquepertuse, blizu Arlesa ali nju su Kim
i Kate juer obile.
kljocao je miem, tipkao i skrolao. Boice zemlje povezane s
vodom, s jezerima i izvorima Ned je jedno od tih mjesta ve posjetio, a
i Cadell, u Glanumu. Nita. Boice su povezane sa umama inilo se
da to vrijedi za sva boanstva.
Mnogo im je dobra to donijelo!
Pronaao je jo jednu stranicu i proitao: Obino su poinjali s
ljudskom rtvom, koristei se maem, kopljem, srpolikim noem,
obrednim
vjeanjem,
ereenjem,
komadanjem,
utapanjem,
spaljivanjem, zakapanjem ivih...
Zatresao je glavom, skrenuo pogled od zaslona i pogledao preko
ramena. Kate je rairila Melaniene biljeke i knjige po itavom stolu i
pravila biljeke kao kakva uenica na predavanju. Ned se okrenuo
natrag kompjuteru.
ini se da su svi ti obiaji okirali i zgrozili Rimljane, pa su

zabranili prinoenje ljudskih rtava. Pa jasno, pomislio je Ned, Rimljani

su bili tako njeni i blagi.
Pokuao je s drugim kombinacijama rijei, pa je naao jo jednu
stranicu i proitao: Keltski oppidum zacijelo je bio jednako grozan kao
i kakvo selo u Dayaku ili na Salomonskim otocima. Posvuda su stajali
kolci s nabijenim glavama, a zidovi kua bili su njima ukraeni.
Posejdonije kae da mu je pozlilo kad je sve to vidio, ali da se postupno
privikao na to...
Ned nije znao to je to Dayak. Entremont je bio oppidum, to
jednostavno znai utvrda na brijegu. Vratili su se na to. Provjerio je
izvor teksta na vrhu stranice. Napisao ga je neki Englez, 1911. Pa to je
on mogao znati? ovjek koji ispija alice aja s ispruenim malim
prstom i iznosi miljenja o neemu to se zbivalo prije dvije tisue
godina.
Ned je opsovao i odustao. Ovakva istraivanja nisu mu ba leala,
inila su ga nervoznim, a nije stjecao dojam da ga nekamo vode.
Odgurnuo je stolicu od raunala i izaao na terasu. Njegov otac i tetak
sjedili su ondje sa alicama kave na malom stolu.
Nedov otac podigao je pogled. Izgledao je iscrpljeno. Onda?
Gubim vrijeme, svega je toga puno previe. Hou rei, Kelti su se
bavili takvim stvarima prinosili su rtve. To bi moglo biti bilo gdje.
Tetak je uzdahnuo. Da, i Kim tako misli. Uzmi alicu kave, mora
da si jutros mrtav umoran.
Ned je odmahnuo glavom. Dobro sam. Samo bih se elio
pokrenuti.
Prvo moramo znati kamo krenuti, ne misli? Uto su se otvorila
staklena vrata.
U redu, rekla im je Kate Wenger. Evo to ja mislim. Besmisleno
je provjeravati svako keltsko mjesto u knjigama.
Priaj mi o tome, odvratio je Ned.
To i radim. Sluaj me. Ako si u pravu, cijela ta stvar s potragom
umjesto dvoboja do smrti, sve se to dogaa zato to je Melanie unutar
Ysabel, tono?
Ja jo uvijek ne shvaam kako je to mogue, rekao je Edward

Marriner.
Mogue je, odvratio je tetak Dave. Nastavi, Kate!
Kate je stala grickati usnicu. Dobro. Dakle, evo to hou rei: ako
je Melanie zasluna to je ovo potraga, onda bismo se trebali
usredotoiti na mjesta koja ona poznaje. Keltska rtvena mjesta.
Tono?
Njih su se trojica pogledala.
Google mi nije prijatelj? upitao je Ned.
Nitko se nije nasmijao. Samo ako je Melanie neto provjerila
Googleom i napisala biljeku o tome, odgovorila je Kate. Tako ja
mislim.
Opet je na sebi imala bratovu koulju, Nedovu trenirku sa znakom
sveuilita McGill i traperice.
Nedov otac kimnuo je glavom. Nije loe, Kate. To nam daje neto
logino.
Jesu li oni bili logini? upitao ga je tetak Dave.
Melanie je logina, odgovorio je Edward Marriner.
A i Kate, dodao je Ned. Dakle, to si pronala u njezinim
biljekama? O Keltima, obredima i tim stvarima?
Pronala sam dva mjesta koja jo nismo obili.
Samo dva? rekao je Dave Martyniuk. Mi imamo tri automobila.
Pronai jo jedno.
Ned se nakaljao. Ja se vraam u Aix, ponovio je. To im je ve
sino rekao.
Zato? upitala ga je Kate, ali blagim glasom.
Ned je slegnuo ramenima. Htio bih pogledati klaustar. Logiku
preputam vama. Ja naprosto moram otii onamo.
Nitko nije nita rekao.

Greg, koji nije izgledao vidljivo gore nakon dvije injekcije protiv
bjesnoe, i jo njih u iduem razdoblju, zahvaljujui doktorici Meghan
Marriner, smatrao je ime jednog od mjesta zabavnim.
Mislim, ako su Kelti bili nepismeni, zato su onda jedno svoje

mjesto nazvali Utvrda knjiga?

Nedova majka bila je u jednom od svojih raspoloenja. Ako ne
prekine sa tosovima, Gregory, pobrinut u se da te sljedea injekcija
zaboli. A ja znam kako da to postignem.
Greg je jedno mjesto istono odavde, Pain de Munition, nazvao
Bolnom municijom, objavio je Steve.
Tuaka me? ogoreno je odvratio Greg, ali inio se zadovoljan
to se netko toga sjetio.
Fort de Buoux, izgleda, leao je otprilike etrdeset i pet minuta
sjeverno, na vrhu brijega do kojeg vodi neravna cesta, bez iega u blizini,
etnja i penjanje do ruevina sa rtvenim oltarom na vrhu. inilo se da
bi ovjek na tom mjestu mogao snimiti dojmljivu fotografiju. Ili se u
njemu sakriti.
Drugo mjesto lealo je sjeverozapadnije i bilo vea turistika
atrakcija, oznaeno zvjezdicama u svim turistikim vodiima zvalo se
Fontaine de Vaucluse. Mjesto gdje u izvjesnim dijelovima godine voda
iklja iz planinske peine. Melanie je pribiljeila da je Oliver Lee tom
mjestu posvetio jedan odlomak u tekstu za knjigu u kojem opisuje
njegov izgled od pradavnih vremena do devetnaestog stoljea, pa sve do
toga kako izgleda danas. Ondje je u srednjem vijeku ivio neki talijanski
pjesnik, ali to je takoer bilo keltsko sveto mjesto.
To se slae, pomislio je Ned, nakon to je Googleom istraio boice
i izvore vode, peine i provalije u zemlji.
Ja ipak idem u Aix, ponovo je rekao, kad su tetak Dave i njegov
otac poeli odreivati tko e se povesti kojim autom. Poeo se
privikavati pomalo na injenicu da drugi bespogovorno prihvaaju
njegove odluke.
Vie ili manje.
Nee ii sam, rekla mu je majka.
Ne prijeti mi nikakva opasnost, mama. Brys je taj koji mi je htio
nauditi.
Nee ii sam, ponovila je Meghan Marriner sa zadivljujuom
vrstoom. S tim se glasom niste mogli prepirati, zapravo vam to ne bi ni
palo na pamet.

Naposljetku je Ned otiao u grad s mamom i tatom.

Dave je odvezao Kate i Stevea u Fort de Buoux, a Greg tetu Kim u
Fontaine. Ideja je opet bila da budu u kontaktu telefonom, da se sastanu
ako tko to pronae, a ako se nita ne dogodi, da se vrate ovamo oko
podneva kako bi se dogovorili oko iduih koraka.
U nekom drugom vremenu i prostoru, Nedu bi bilo smijeno da ga
roditelji prate u grad. Osjeao se gotovo kao da bi ih mogao zamoliti za
sladoled ili lizaljku ili vonju na vrtuljku pokraj najvee fontane.
Katedrala je bila otvorena, ali vrata klaustra bila su zakljuana.
Vodi koji je imao klju i vodio polusatne obilaske dolazio je samo
poslije ruka. Nedu nije padalo na pamet zamoliti tatu da obije bravu.
Ne ovdje. Zapitao se zna li mama da njezin mu umije raditi takve stvari.
Vratili su se srednjovjekovnim ulicama do glavne ulice, Cours
Mirabeau. Usput su proli pokraj onog kafia u kojem se Ned sastao s
Kate. Vidio je stolac kojim se tada obranio od napada onog psa. Nita
nije rekao roditeljima o tome. inilo mu se da je otac i bez toga
dovoljno uzrujan.
U Ulici Mirabeau, s kafiima na jednoj strani i bankama na drugoj,
zaklonjenoj golemim platanama, zaustavio se. Obuzeo ga je osjeaj koji
je sada ve dobro poznavao.
Bila je ovdje, rekao je.
Odakle zna? navaljivala je majka, njegova logina majka, s
oajanjem u glasu.
Isuse, mama, pojma nemam. Jednostavno znam. Otprilike isto
onako kako sam sino znao da je Cadell u kuli, pretpostavljam.
Zato otprilike?
Nije joj mnogo toga promicalo.
Muei se da nae prave rijei, Ned je gledao turiste za malim
stolovima terasa. Izgledalo je da se dobro provode. A zato i ne bi?
Mnogi ljudi sanjaju o tome da jednog dana dou ovamo, zar ne? Da
sjednu na terasu nekog kafia u junoj Francuskoj u svibnju.
Zato to nije potpuno isto, napokon je odgovorio. Nju ne vidim u
obliku aure, kao to vidim drugu dvojicu i tetu Kim. I sebe.
Ti u sebi moe vidjeti tetu?

Kimnuo je glavom. Ako mi je dovoljno blizu i ako ne zastire auru.

A isto vrijedi i za njih.
Majka je uzdahnula. A to je s... Ysabel?
S njom je drugaije. Samo imam osjeaj da je bila ovdje, kao to
sam prije imao osjeaj da je bila na groblju.
Zato?
Isuse, mama!
Namrtila se. Pretpostavljam kako ova elokventna fraza znai da ne
znamo odgovor?
Kimnuo je glavom. Tono. Ne znamo odgovor.
Moda je to zbog Melanie, iznenada je rekao Nedov otac. Moda
ti zapravo vidi Melanie a ne Ysabel.
Ed! Isti si kao oni.
Nedov otac jo uvijek je izgledao napeto.
Hajdemo na ruak, rekla je trenutak poslije Nedova majka. Ned je
primijetio da paljivo gleda tatu. Ionako moramo priekati.
Izabrali su jednu kavanu pri kraju ulice. Unutranjost kavane bila je
ureena na razmetljivo staromodan nain, s mnogo zelene i zlatne boje,
ali za dana poput ovoga, bilo je ljepe sjesti na terasu.
Nedov otac kupio je novine u blizini i pronaao lanak o vraanju
lubanje i biste. inilo se da u lanku nema vanih pojedinosti. Policija
nije imala pojma tko ih je vratio, znali su samo to da je rije o ovjeku u
crnoj konoj jakni na motociklu.
Sivoj, pomislio je Ned.
Prije ili poslije, rekao je otac, gotovo za sebe, morat u nazvati
njezinu obitelj.
Nedova majka ponovo je pogledala mua, a onda ga je, na Nedovo
malo iznenaenje, uhvatila za ruku i stisnula je.
Kad su bili pri kraju ruka, nazvala ih je teta Kim. Fontaine de
Vaucluse ovog je proljetnog subotnjeg jutra bio zaguen turistima.
Teoretski je mogue (prenio je Nedov otac) da se Ysabel skriva u
nekom duanu za turiste, meu teglama lavande i uzorcima maslinova
ulja, ali to ba nije vjerojatno. Kim i Greg vraaju se u vilu.
Zatim su nazvali Davea. On ih je izvijestio da se njih troje jo uvijek

penju okolicom Forta de Buouxa. Ondje nema nikoga osim njih, pue
vjetar, a na samom vrhu nalazi se jedan prilino zanimljiv oltar. Kao to
reklame i najavljuju. Ali rijei nema nikoga osim njih ukljuuju i
izostanak bilo kakvog znaka crvenokose ene koju bi Kate trebala
prepoznati ako je vidi.
Upravo su se spremali spustiti strmijom i irom stranom brijega da
vide ima li ondje kakvih peina ili udubina gdje se ona mogla skloniti od
pogleda i vjetra, a nakon toga krenut e natrag.
Budite oprezni, rekao je Nedov otac ogoru. I pazite na koljeno.
Zatim je prekinuo vezu.
Ne moe se jo dugo verati po stijenama s tom nogom, primijetila
je Meghan.
Edward Marriner slegnuo je ramenima. to da radim? Ako ne moe,
ne moe. Briga mu je bila ispisana na licu. Izgledao je starije. Nedu nije
bilo drago to ga vidi u takvom stanju. To mu je davalo osjeaj da je
nekako krhak.
Zatim su se vratili do katedrale. Ned je uao u polumrak i proao
pokraj krstionice na desnoj strani. Ugledao je reetku koja ondje
prekriva pod. Nije se zaustavio. Ondje sada nema niega, nema se to
vidjeti. Ionako je sve to bio samo trik. Predmeti posueni iz muzeja, a
sada vraeni.
Vrata klaustra bila su otvorena. Vani je stajalo troje ljudi, a
voditeljica ozbiljna izgleda drala im je predavanje, pokazujui oko
sebe. Posjetitelji su imali fotoaparate u rukama i izraz dosade na licu.
Ned je skrenuo nalijevo, u suprotnom smjeru od njih, prema Ysabel.
Obuzeli su ga sloeni osjeaji. Previe asocijacija. Prolo je manje
od tjedan dana otkako je prvi put kroio na ovo mjesto.
Rue vie nije bilo, to ga nije iznenadilo, ali ga je iz nekog razloga
uznemirilo. Zapitao se tko ju je uzeo. Moda samo vrtlar? Iznenada je
poelio da se sjetio donijeti cvijee.
Njegov otac snimao je malom digitalnom kamerom zidove i krov
katedrale, na mjestu gdje se sputao prema klaustru. Druga vrsta
fotografije, s obzirom na linije i svjetlo. Nedu je bilo drago to njegov
otac radi. Teko mu je padalo gledati ga uznemirena i tako oito

bespomona. To mu je davalo osjeaj kao da on svima drugima treba

pomagati da se osjeaju zadovoljni.
Nedova mama otila je do zidnih informacija, stavila naoale na nos
i stala ih itati. Ned se prisjetio da jedan dijagram pokazuje kako
kompleks katedrale lei nad rimskim forumom, a drugi identificira figure
na stupovima. Sveti Petar u jednom kutu, bik, orao, David i Golijat,
kraljica od Sabe.
Naslonio se leima na zid ispred enine skulpture i polako kliznuo
nadolje sve dok nije sjeo na pod. Pogledao ju je. Tako se malo toga
moe vidjeti na njoj, toliko se toga implicira. Nagovjetaj, odjek.
Znao je to e majka rei. to bi drugo mogla rei itajui tekst
postavljen na suprotnom zidu? Ondje se tvrdi da je ovo kraljica od Sabe.
Vidio je kako mu majka izlazi, vraa naoale za itanje u torbicu i
vadi sunane naoale. Na sunevoj svjetlosti kosa joj je bila crvena, a
kad je ula u sjenu tamnija. Prila je Nedu, zaustavila se pokraj njega i
pogledala oteenu i izblijedjelu skulpturu pred njima. Zatim je zavrtjela
glavom, oprezno sjela do njega, ispruila noge i prekriila ih kod
glenjeva. Skinula je sunane naoale i jo malo pogledala.
Bila je lijepa, promrmljala je.
Ned je progutao slinu. Tko?
Ysabel, odgovorila je.
Ned je poeo plakati.
Majka ga je hitro pogledala. Duo, to...
Ti... ti ne misli da je to kraljica od Sabe?
Majka mu je dodala papirnatu maramicu. Ned, duo, nakon to je
Melanie nestala i nakon svega to sam vidjela u manje od jednog dana,
neu sada sumnjati u tebe.
asna rije?
Namrtila se. Nemoj iznuivati komplimente, dijete!
ak i dok se naprezao da se smiri, Ned nije mogao suspregnuti
osmijeh. Obrisao je oi. Ja... vrlo mi je vano da mi ti vjeruje.
Majka se ovaj put nije nasmijeila. Zato to nisam vjerovala tvojoj
teti?
Djelomice. Ali ne u potpunosti.

Dodirnula mu je obraz. Netko ovdje ipak mora razmiljati logino,

Ned.
Ja bih se javio za taj posao, rekao je Nedov otac, prilazei im.
Ona tri turista i voditeljica jo uvijek su bili na drugoj strani. Samo to
nisam siguran kamo sam zametnuo svoju logiku.
Pa, pronai je, odvratila mu je ena. Hou rei, Ned se ovdje
moda slui nekom vrstom intuicije ili psihike moi, ali ti i ja ne
moemo. Mi je ne posjedujemo. Ovdje nije rije samo o proroanskim
svinjama ili o itanju budunosti iz ptijeg izmeta, kao to su to inili
Kelti.
I Rimljani su gatali iz ptijeg izmeta, odvratio je Edward Marriner.
Cijela klasa sveenika bila je izvjebana u tome.
Ned je vidio kako majka plazi jezik ocu. Nikad je prije nije vidio da
to radi. No dobro, neka bude. Ali oni nisu prinosili ljudske rtve.
To je tono. inili su druge gadosti.
Ne sumnjam u to. Ali ti i ja ipak moramo pokuati dati svoj
doprinos. Moramo misliti. Ned radi to to radi, to god to bilo, a i Kim, a
mi...
Zastala je jer je Ned ustao.
Majina fraza vrtjela mu se u glavi i stalno ponavljala kao
pokvarena traka: Oni nisu prinosili ljudske rtve.
A onda su mu se misli, nalik na nijemu eksploziju u glavi, usmjerile
na drugu stvar koju je majka upravo rekla.
Proroanske svinje.
Osjetio je da se poinje tresti.
Vepar! Onaj kojeg je vidio u podnoju vile, pa onda opet iznad nje
na mjeseini. Sada ga je ponovo ugledao u glavi, kako mu okree lea i
odbacuje ga.
Ali to zapravo nije tono. Vepar mu nije okrenuo leda, okrenuo se
da mu neto pokae. Polagano, smirenih kretnji, osvrui se oba puta
prema Nedu, pa onda opet gledajui preda se, prije no to je otiao.
Duboko je uzdahnuo. Pogledao je Ysabelinu skulpturu na stupu, a
onda je oborio pogled na svoje ruke.

Bolje da se vratimo u vilu, rekao je. Upravo sam shvatio gdje se

skriva.

Svi su se ponovo okupili u vili, ekajui da Ned pone govoriti. On

se osjeao nesigurno, ruke su mu se znojile. Ovo je preveliko, inilo mu
se golemim. Ali bio je siguran u sebe. U stvari, bio je apsolutno siguran.
Poni! rekao mu je otac.
Rekao je to tihim glasom, oi su mu bile mirne. Vie nije izgledao ni
umorno ni iscrpljeno, a takav je bio sve otkako je Ned progovorio u
klaustru, prije no to su se vratili u kombi i krenuli kui.
Ned radi to to radi, bila je rekla njegova majka. Sada ga je gledala
s druge strane stola u blagovaonici. Ruke je spustila u krilo. Pred sobom
nije imala biljenicu, samo je ekala.
Ned se nakaljao. Sino smo bili ... bili smo vrlo blizu rjeenju.
Odnosno mama. Kad nas je podsjetila na onu rije koju je Ysabel
izgovorila.
rtvovanje? upitao ga je tetak Dave.
Tetak je sjedio u naslonjau pokraj pijanina, s nogama na
podnoniku i vreicom leda na koljenu.
Ned je kimnuo glavom. Da. A mi smo zatim uinili oiglednu stvar
i poeli razmiljati o keltskim rtvenim mjestima koje je Melanie moda
znala. I gotovo smo bili u pravu.
to nam je promaklo? upitala je Kate Wenger, jo uvijek odjevena
u Nedovu trenirku.
Jedna stvar, a i neto drugo to nitko osim mene nije mogao znati.
To je promaklo samo meni.
Pogledao je majku. Teta Kim stajala je naslonjena na okvir vrata, na
mjestu gdje je sino stajao njezin mu.
Rimljani su ovdje prinijeli barem jednu ljudsku rtvu, nastavio je
Ned. A siguran sam da je Melanie to znala, jer to mi je ona ispriala.
Pogledao je Grega a onda Stevea. Onda kad mi je jako pozlilo? Kad ste
se vas dvojica popeli do mjesta gdje su postavili zasjedu da potraite
mjesto za fotografiju.

Obojica su bez rijei kimnuli glavom.

Ned je jo jedanput udahnuo i izdahnuo. Ona se tamo skriva.
Ysabel, Melanie.
Na planini? upitao je Steve.
Tono, odgovorio je Ned. Na Sainte-Victoireu.
To je velika planina, rekao mu je otac. Trebalo bi proeljati
mnogo terena. A ja...
Ned je podigao obje ruke. Ne, tata. Ja tono znam gdje se ona
skriva. Zato to mislim da je ovo, sve ovo, sada u vezi s Melanie.
Promijenjena pravila, potraga umjesto borbe. Oni to nisu oekivali. A
ona se skriva na mjestu za koje zna da ga ja znam. A i morali smo
znati.
Moda se previe oslanjamo na pretpostavku da je Melanien... duh
ili to ve... unutar Ysabel, rekao je Edward Marriner.
Na to se moemo osloniti, Ed, promrmljala je teta Kim. Ruke je
vrsto prekriila na grudima.
Na trenutak nitko nita nije rekao.
No dobro. U redu. Rekao si da zna gdje se ona nalazi, Ned. Gdje
je?
Bile su to prve majine rijei otkako su se okupili u vili. Zabuljila
se u njega, gledajui ga onim mirnim, pozornim izrazom na licu koji je
dobro poznavao.
I tako je, gledajui u nju, odgovorio: Ona je u jednoj provaliji.
Melanie ju je nazvala garagai, to je negdje blizu vrha.
A ona je ondje zato to...?
Gotovo se inilo kao da je to dijalog izmeu njih dvoje. Kad je Ned
bio mlai, majka bi ga katkad tako ispitivala prije kolskih testova iz
fizike ili sociologije.
Zato to mi je ona to rekla. Tamo je Rimljanin po imenu Marije
nakon bitke bacio keltske poglavice u jamu, rtveno mjesto, kako se
nikad vie ne bi mogli vratiti da ih se tuje i da pomognu plemenima.
Oh, Boe, rekla je Kate, prekrivi rukom usta. Ono troje ak je to
i spomenulo u Entremontu.
Ned je kimnuo glavom. Tono. I ja sam se toga sjetio. A Melanie

je znala da smo mi tamo. Ja sam je nazvao, sjeate se?

Je li to druga stvar? tiho ga je upitala majka. Rekao si da nam
eli rei dvije stvari.
Ne. Garagai se spominje u Melanienim biljekama. Druga je stvar
potpuno u vezi sa mnom. Ja... dvaput u noi, kad sam bio posve sam,
vidio sam vepra, a on mi je oba puta ... mislim da mi je oba puta davao
znakove. A ja ih do maloas nisam shvatio. Sve dok ti nisi neto rekla u
klaustru. Ne znam zato je to uinio, ali prilino sam siguran da je tako.
Nedov se tetak uspravio i pomaknuo nogu. Imao je udan izraz lica.
Kakav vepar? upitao je.
Golem. Gotovo bijel. Greg ga je vidio kad nas je Brys zaustavio na
cesti.
Greg je kimao glavom. Stvarno velik, sloio se. Da sam ga
udario, razbio bi mi kombi.
Nastavi, Ned, rekao je tetak Dave.
Ned ga je pogledao. Ne znam hoe li mi ovo itko povjerovati, ali ja
mislim da mi je vepar oba puta neto pokazivao. Izaao je, priekao da
ga spazim, a onda se okrenuo licem prema planini i opet me pogledao. A
zatim je otiao. Nisam shvatio to se dogaa. I... a ovo je udno, ali to
se prvi put dogodilo prije Beltanea. Prije no to se ita dogodilo. Znam
da to nema smisla.
Vrijeme se u tim stvarima katkad udno ponaa, rekla mu je teta.
Dakle, ti misli da se ona skriva pokraj te provalije, mirno mu je
rekla majka. No dobro. U redu. To e nam sutra biti prvi korak.
Raspitat emo se kako da do nje doemo i otii provjeriti.
Ned je odmahnuo glavom. Ruke su mu se opet tresle.
Ne, mama. Moram ii sada. Jedan od njih to e shvatiti. Oni su
mnogo dulje s njom, s Ysabel. I oni su je uli kako spominje rtvovanje.
A njima je to mjesto poznato.
Ned... poeo je njegov otac.
Tata, stvarno sam siguran. Toliko sam siguran da se sav tresem.
Podigao je ruke da im pokae.
Otac ga je pogledao. Nisam to htio rei. Ja ti vjerujem, Ned. Ali
neto si zaboravio.

to? upitao je Ned.

Odgovor mu je dao Steve. Frajeru, ti ne moe na tu planinu.
Ali moram.
Ned, promrmljao je Greg. Mi smo te vidjeli tamo gore. Izgledalo
je kao da umire, ovjee. Nikoga nisam vidio da tako jako povraa jo
od... tko zna od kada.
Ned je zastao i udahnuo da se smiri. Zatim je opsovao. Ni jedno od
njegovih roditelja nije reklo ni rijei.
Na to je posve zaboravio. Ili se napola sjetio jer je znao da mu je
pozlilo kad mu je Melanie ispriala o garagaiju, ali izbacio je iz glave
pomisao na to to bi ponovni odlazak na planinu znaio. Penjanje.
Pozlilo mu je ve i od sjeanja na to. Zatresao je glavom. Nije
vano. Moram pokuati. Moram krenuti istog asa. Gotovo se trzao od
potrebe da krene.
Ve je prolo etiri, Ned, blagim mu je glasom rekao otac. Ne
moe ii po mraku.
Nee jo biti mrak. Obut u tenisice i trati. Ja sam trka, tata. Ja
to mogu. A moda iznenada mu je sinulo moda e mi biti bolje
kad se uspnem iznad onog polja? Mislim da je moj problem bilo bojno
polje.
Pogledao je Grega i Stevea.
A moda nee, rekao mu je Greg, vrtei glavom.
Frajeru... poeo je Steve.
Sluajte me svi! rekao je Ned, shvativi da govori povienim
tonom. Ako propustimo ovu priliku, neemo spasiti Melanie. Sluajte,
uzet u etiri advila, to god hoete. I sunane naoale i mobitel. Trat
u. Molim vas, prestanite me odgovarati. Ne moemo se prepirati.
Moramo krenuti. Moram doznati gdje se to mjesto tono nalazi.
Uto je Kate Wenger bez rijei ustala i otila do stolia za raunalo
po Melanien fascikl s kartama i brourama.
Ned je pogledao majku. U oima joj je vidio neto to je toliko
nadilazilo obinu brigu da nije ni znao rije za to.
Mama, molim te, apnuo je. Treba mi tvoja pomo.
Znam, odgovorila je Meghan Marriner. Samo to ti je ja ne elim

dati.
Pogledao ju je, a ona je zatresla glavom. Ne moe ni zamisliti
koliko mi se malo ovo svia. A to e uiniti kad doe gore, ako ti to
uope uspije?
Nemam pojma.
Dopustila si je kratak smijeak. No, barem si iskren.
Iskren sam, mama.
Meghan ga je jo trenutak gledala, a onda se okrenula muu i ustro
kimnula glavom. Ed, dovedi svoje dvije Vere ovamo, dok Kate trai
karte. One ovdje ive, pa moda znaju gdje se to mjesto nalazi.
Njezin mu odmahnuo je glavom. Priekaj da prvo pokuam neto
drugo.
Otiao je do stolia pokraj Kate i potraio jedan telefonski broj na
Melanienoj oglasnoj ploi od pluta, a onda nazvao.
Ned je shvatio da teko die na njegovo iznenaenje, inilo se da
su mu ostali odluili pomoi. Ali sada se prisjeao planine: Pourriers, i
najgoreg osjeaja u ivotu. Onog zaslona od krvi, kao filtra prema
svijetu, i mirisa.
Tu je odluku donio sam, nije mogao kriviti nikoga drugog. Katkad je
ivot jednostavniji, pomislio je, kad ima ljude koji te zaustave. Moda
je to ono emu slue roditelji.
Uto je progovorio Nedov otac: Oliver? Ed Marriner. Prekidam li
togod? Priekao je da poslua odgovor, kako god da je glasio, a onda
rekao: Neu te dugo zadrati prije pia.
Englez mu je neto odgovorio, a Nedov otac uspio je odglumiti
smijeh. Pa, ako ve dri au u ruci, ne moramo se uriti. Ali iskrsnulo
je jedno pitanje... o jednom mjestu koje bih moda mogao fotografirati.
Je li tebi poznato mjesto zvano garagai? Na Sainte-Victoireu?
Jo jedna stanka, ovaj put dulja. Ned je pretpostavio da se Oliver
Lee raspriao. Mogao ga je zamisliti, s naoalama za itanje na laniu
preko prsa i s aom pia u ruci.
Edward Marriner otvorio je usta da ga prekine pa ih opet zatvorio, a
onda je uskoio: Pa da, proitao sam knjigu o svemu tome pa
razmiljam da odem gore pogledati. Zastao je. Znam da je to visoko.

Da, uo sam da zna biti vjetrovito. Ali... Oliver, zna li gdje se to mjesto
tono nalazi? Jesi li ti bio tamo?
U sobi je nastao muk. Edward Marriner pogledao je sina, a obrve su
mu se namrtile i vie se nisu prestale mrtiti. Ti ga nisi vidio? Znai,
ne moe nam rei kako da do njega doemo?
Zatim je pogledao svoju enu. Da, naravno, pogledat emo
topografsku kartu, a mogao bih nazvati i ured gradonaelnice. Oni su bili
vrlo usluni. Zastao je dok mu je Lee neto govorio. Ne, ne, nije to ba
neko okantno priznanje. Moji mi ljudi kau da se ni Czanne nikad nije
popeo na nju. Ponovo je zastao. Da, naravno. Pozdravit u Melanie.
Opet je pogledao Neda. Ne, mislim da e joj to morati rei sam,
Oliver. Jo jedanput je kratko odglumio smijeh, a zatim se pozdravio i
spustio slualicu.
Ned je pogledao majku na drugoj strani sobe. Ona ga je netremice
gledala, zapravo je buljila, a na licu je imala izraz koji nikad prije nije
vidio. Kao da gleda stranca. To mu se nije svidjelo. Pokuao joj se
nasmijeiti, ali neuspjeno.
Ned? obratila mu se teta. Dvije stvari. Ako si u pravu da se ovo
mora hitno obaviti jer bi jedan od njih, a moda i obojica, mogao tamo
stii prije nas, oni bi to isto tako mogli uiniti slijedei tebe.
Oni su odluili otii u Arles, odgovorio je.
To je bilo sino. Ned, ini se kako oni obojica vjeruju da si ti klju
svega ovoga. Morat e zastrti svoju auru kad odemo odavde. Ali s
vremena na vrijeme mora spustiti zastor, ne smije se predugo
zastirati.
Oklijevao je. Raunao sam da e mi zastiranje olakati... moj
problem.
To sam i mislila. Ali ipak ga mora spustiti na izvjesno vrijeme jer
bi si inae mogao nakoditi.
Nakaljao se. I Phelan mi je sino rekao istu stvar.
Kim, a to ako nas oni promatraju? Izvana? Meghan je pokazala
prema prozorima.
Njezina se sestra namrtila. Ne vjerujem da... Pogledala je tetka
Davea.

On je slegnuo ramenima. To nije nemogue. Oni znaju gdje smo,

znaju da je traimo. Oni ili jurcaju naokolo, provjeravajui sva mjesta, ili
nas s vremena na vrijeme provjeravaju. Da vide to Ned radi.
Je li mogue da su nekoga zaduili da nas prati umjesto njih?
upitao je Steve.
Ne vjerujem, odgovorila je Kim.
Ali u to ne moemo biti sigurni, ustro je dodala njezina sestra. U
redu, pretpostavimo da nas promatraju. to da radimo? I najvanija stvar,
kako da doznamo kamo Ned mora otii?
To vam ja mogu rei, rekao je glas s kuhinjskih vrata.
Svi su se okrenuli.
Ondje je u svojoj uobiajenoj crnoj haljini stajala Verakuharica.
Obratila im se na engleskom.
Vi... vi govorite engleski? upitao ju je Edward Marriner. inilo se
da je pomalo okiran, kao da se previe stvari dogaa prevelikom
brzinom.
Vera se malo nasmijeila. Vlasnici ove vile su Amerikanci. Malo
sam ga nauila.
Ali nikad niste...
Slegnula je ramenima. Vi mi se uvijek obraate na francuskom.
Shvaate... shvaate li vi o emu mi govorimo? upitala ju je
Kimberly, priavi joj.
U Verinim oima pojavila se mala iskra. O odlasku na planinu?
Tono, bez okolianja je odgovorila Kim. A shvaate li zato
moramo otii gore?
Vera ju je pogledala i kimnula glavom. Glas joj je bio hladan.
Neto se dogodilo u noi vatri. Ja sam stavila oskorue na prozore da
zatitim kuu. Ona djevojka nije smjela izai.
Morala je, odvratio je Ned. Opet su preli na francuski. To je
moja krivnja, ali to je bilo prije zalaska sunca. Beltane jo nije trebao
poeti.
Kad je Ned spomenuo Beltane, Verakuharica se prekriila.
Odakle je vama sve to poznato? upitala ju je Meghan. Ned se nije
mogao sjetiti da joj je na licu ikad vidio tako nesretan izraz.

Vera je ponovo slegnula ramenima. Od bake. Ona nam je priala o

tim stvarima. Svi u mojoj porodici te veeri stavljaju oskorue na
prozore, a i one druge veeri, na jesen.
Jo jedna baka.
Rekli ste da nam moete pomoi, obratio joj se Dave. Vi znate
gdje se garagai nalazi?
Vera je kimnula glavom. Ali to je opasno mjesto. A danas je ve
kasno.
Na Nedovo iznenaenje, njegov je otac u tom trenutku rekao: Bit
e jo kasnije ako ne prestanemo s priama. Koliko ja shvaam, moramo
onamo otii brzo. Molim vas, recite nam kako.
Je li to radi djevojke? Radi Melanie?
Da, odgovorio je Edward Marriner.
Nestala je? U noi vatri?
Nakon trenutka oklijevanja, opet je odgovorio: Da. Vera se jo
jedanput prekriila. Onda se ne biste smjeli upletati u to, rekla je.
Ve smo se upleli, madam Lajoie, odgovorio je Nedov otac.
Molim vas, recite nam to znate.
A tko e ii? upitala je.
Ja, odgovorio je Ned.
Pogledala ga je. Hoe li uzeti oskorue za zatitu?
Uzet u to god hoete, revno je odgovorio Ned.
Smrknuto je kimnula glavom. Radi djevojke, rei u vam kako da
do tamo doete. To nije daleko od onog kria na vrhu, a ni od kapelice.
Ali morate biti oprezni. Ako pue vjetar, ovjek lako moe pasti u tu
provaliju.
No krasno, odvratila je Meghan Marriner.
Ned je pokuao ignorirati Verine rijei kako je znao i umio.
Kate je sjela za stol u blagovaonici s papirom i olovkom i rukom
dala znak Veri Lajoie da sjedne do nje, to je ova i uinila.
Zatim je krajnje precizno stala opisivati put do planinske provalije u
koju je Rimljanin po imenu Marije prije dvije tisue i sto godina dao
baciti mnogobrojne keltske poglavice.
Ned je prouio upute koje je Kate bila zapisala svojim vrlo urednim

rukopisom, a onda je podigao glavu i vidio da ga majka gleda. Ovo mi

nije lako, rekla mu je. Zapravo bih ti htjela zabraniti da ide.
Znam, odgovorio je.
Ili bih eljela poi s tobom.
Kratko se osmjehnuo. Trat u, mama. Tetak Dave ima ozlijeenu
nogu. Steve ne moe trati. A Greg to posve sigurno nije u stanju.
Ja mogu trati, ponudila se Kate.
Ne! istodobno su joj odgovorile i Meghan i Kim.
Nemoj ni pomiljati na to, dodala je Meghan Marriner. Kate se
ugrizla za usnicu, a Meghan je pogledala sestru. Kim, moe li Ned
uope ita uiniti?
Teta Kim opet je prekriila ruke na grudima. Iskreno? Ne znam.
Mislim da mu ni jedan od njih ne eli nauditi.
Ali nisi sigurna.
Ne mogu biti sigurna, Meg.
ak ni s pomou svojih...?
Njezina sestra zatresla je glavom. Gotovo da ih uope nemam
ovdje. Mogu ti rei samo to da je Melanie po mom miljenju izgubljena
ako je jedan od njih pronae. I da je Ned na neki nain ukljuen u cijelu
tu priu.
S tim sam se pomirila. Ali ja sam mu majka, Kim. Ti ne moe ni
zamisliti... Zastala je i zatresla glavom. Oh, Boe! Oprosti mi.
Kimberlyne su oi zasjale. Ne mora mi se ispriavati. Nemam
djece, ali mogu zamisliti kako ti je to ga mora pustiti. Ve sam to
vidjela.
Hajde da to obavimo, rekao je Ned, trudei se zvuati
samouvjereno, ali nije vjerovao da je ikoga uspio prevariti. Tko e me
odvesti?
Stani malo, rekao mu je Greg. Ako postoji mogunost da te oni
slijede, moramo to obaviti oprezno.
Zastrt u se, odvratio je Ned. Poevi od ovog trenutka. A ii
emo s dva auta. A moda i s tri?
Ali to ako oni promatraju kuu? upitao ga je Steve. Kao to je
doktorica Marriner rekla? Vidjet e te kako odlazi. Mi ostali nismo im

vani.
Ned i ja zamijenit emo odjeu, iznenada je predloila Kate
Wenger.
Pogledali su je, a ona je ustala od stola.
Kako to misli? upitao ju je Ned. Ti ionako ne nosi nita od
svoje odjee.
Kate se namrtila. Nemoj biti smijean. Hou rei, izjurit emo s
dva auta, a ako se ja odjenem kao ti, a ti nosi ovu McGillovu stvar...
Ali to je moja trenirka.
Ali ako su nas gledali, vidjeli su me u njoj, i sino i danas. Ti e
pod trenirkom nositi koulju mog brata, a ja u odjenuti tu tvoju groznu
vjetrovku i bejzbolsku kapu.
Nije grozna, prosvjedovao je.
Ned, prestani! rekla mu je Kim. Kate ima pravo. To ima smisla.
U redu, rekao je Dave. Jedan e auto krenuti na zapad ili sjever,
nije vano kamo onaj u kojem e naizgled biti Ned a drugi e ga
odvesti na planinu. Nasmijeio se Kate. Vrlo dobro.
Dobro? odvratila je Kate, zabacujui glavu. To je herojski in! Ja
nikad ne nosim bejzbolske kape.
Nedov je otac uzdahnuo. Pogledao je svoju enu pa onda Neda.
Znate, Oliver mi je rekao isto to i Vera. Izgleda da je opasno skrenuti
sa staze, Ned.
Padanje s planine najmanja mi je briga, odvratio je Ned.
to se toga tie, rekla mu je teta Kim, neto u ti dati.
Skinula je s ruke jedinu narukvicu koju je nosila, srebrnu i sa
zelenim dragim kamenom. Nemam pojma hoe li ti ovo pomoi, ali nije
nemogue.
to je to? upitala ju je Meghan.
Kim ju je pogledala. Dar iz davnih vremena. Moglo bi se rei da je
povezan s cijelom ovom priom. Moda mu pomogne s muninom. A
moda i ne. Ali nee koditi.
Ned je pogledao narukvicu i navukao je na ruku. Nita nije osjetio,
samo dodir hladnog metala na zapeu.
Slegnuo je ramenima. Hajde da to obavimo, ponovo je rekao.

Uto se Vera vratila iz kuhinje s cijelom hrpom svezana lia i

smrknuto je dala Nedu.
Hvala, rekao je.
Pa nije mogao odbiti, zar ne? Spustio je pogled na tetinu narukvicu i
napravio grimasu. A to bi nedostajalo strojnici, ha?
Nitko se nije nasmijao.
Nedova majka opet se zabuljila u njega, s istim izrazom lica kao i
prije. Meghan Marriner kao da je gledala svoje dijete i vidjela nekoga
koga ba ne poznaje. A moda mu je pokuavala zapamtiti crte lica.
Mama... poeo je.
Odmahnula je glavom. Kreni! rekla mu je.

POGLAVLJE XVIII

Odjeven u koulju Kateina brata i u svoju trenirku Sveuilita

McGill s kapuljaom, Ned se u kombiju svom silom pokuao
usredotoiti. Sa sobom je ponio svoj mali trkai ruksak; im skrenu na
cestu prema istoku, presvui e se u donji dio trenirke i majicu s kratkim
rukavima.
Prije izlaska iz vile zastro je svoju auru, a isto je uinila i teta Kim.
Provjerivi u sebi, ni jedno od njih nije osjetilo prisutnost ijednog od one
dvojice mukaraca premda je Ned znao da se na to ni izdaleka ne
moe osloniti.
Popio je tri advila i ponio jo pet-est komada sa sobom, a i sunane
naoale. Prisjetio se onog osjeaja to ga je bio obuzeo kad su posljednji
put proli pokraj planine, a to mu je gotovo potpuno odvuklo misli od
mirisa Kate Wenger na bijeloj koulji. Bio je uplaen.
Kate je pola s tetkom Daveom i Steveom u crvenom autu
odjevena u Nedovu plavo-bijelu ragbijaku majicu, tanku vjetrovku i
bejzbolsku kapu Exposa u retrostilu. Kombi je vozio Greg. Nedov otac
sjedio je na prednjem sjedalu, a teta Kim straga pokraj Neda zato to
bi u normalnim okolnostima ona bila s Kate, a ne s Nedom.
I to im je predloila Kate. Temeljita osoba. treberica. Dugonoga.
Ned je ponio napisane upute u ruksaku. U prednjem depu s
preklopcem. U njega je stavio i listove oskorue.
Nedova majka ostala je u vili. Ned nije bio siguran zato, ali na
vratima ga je bila snano zagrlila. Dovoljno snano da mu utjera jo vei
strah u kosti.
Greg je pritisnuo dugme na daljinskom upravljau i izaao drugim
autom kroz dvorina vrata, pa su krenuli niz odvojak do ceste. Kad dou
do ceste, svaki e auto krenuti na svoju stranu: crvena kola na zapad i
sjever prema Entremontu, a kombi prema Sainte-Victoireu.

Jesi li ponio mobitel? upitao ga je otac s prednjeg sjedala. To ga

je ve bio upitao u kui.
Ned je kimnuo glavom. Da, tata, imam ga.
Je li mu baterija napunjena?
Jest, tata.
Hoe li nazvati ako se ita dogodi?
Hou.
Ovo nije trenutak, pomislio je Ned, da pokuava zvuati kao odrasla
osoba.
Ned, sluaj me! rekla mu je teta. Ako te jedan od njih dvojice
nae, bilo koji, i naredi ti da stane... duo, mora stati. Oni nee biti u
svom najboljem izdanju ako zakljue da je ona tamo. Nemoj uzeti
zdravo za gotovo da ti od njih ne prijeti nikakva opasnost.
Ned ju je pogledao. Neu, odgovorio je.
Oni nee biti u svom najboljem izdanju. I tako se to moe rei.
Gledajui ih s prednjeg sjedala, Nedov otac tiho je opsovao.
A trenutak poslije opsovao je i Greg, ali iz drugog razloga i mnogo
glasnije, te nagazio na konice.
Ned se hitro osvrnuo, ali tetak Dave nije im vozio previe blizu.
Crveni auto odsklizao se cestom i zaustavio se iza njih.
Ned se nagnuo naprijed i pogledao kroz vjetrobran.
Oh, Boe! rekao je.
Nedova teta ve je podigla poklopac mobitela i urno birala broj, a
onda je, s vie hitnje no to joj je dosad uo u glasu, graknula: Dave,
nemoj izlaziti! Ostani u kolima!
Ned ju je pogledao, a njegov se otac okrenuo.
Ne! rekla je teta Kim. Dave, nije ovo za tebe. Ostani gdje jesi!
Ali Ned je ve otkljuao klizna vrata, povukao ih i izaao na cestu.
Bio je jako, jako bijesan.
Naas se zapitao zato je toliko vano da njegov tetak ostane u autu.
Htio je upitati tetu, ali za to nije bilo vremena. Palo mu je na pamet kako
postoji mnogo pitanja na koja ovjek nikad ne dobije odgovor. Nije ak
bio siguran ni zato ga je obuzeo takav bijes kad je izaao na cestu.

Zauo je kako mu otac iza lea izvikuje ime. Iz velike daljine, uinilo
mu se. Otiao je pred kombi.
Hej, ti! povikao je.
Vepar koji im je zaprijeio put nije se pomaknuo.
Nije ga ak ni pogledao. Gledao je mimo Neda i kombija, prema
umi pokraj ceste, kao da je posve nesvjestan Nedove prisutnosti.
Doista je bio golem, velik gotovo poput omanjeg medvjeda, s
kratkom i upavom ekinjastom dlakom, vie sivom nego bijelom.
Kljove su mu bile zaobljene i teke. Na njima je bilo blata, a i na tijelu,
stvrdnutog i slijepljenog za dlaku. Stajao je nasred ceste, bilo je
nemogue zaobii ga.
Makni se odavde! viknuo mu je Ned. K vragu, ti si mi pokazao
kamo da krenem. to to radi?
ivotinja se nije pomaknula. inilo se da ga uope nije ni ula. Kao
da Ned za nju uope ne postoji. Kao da...
Ned je zaustio da se opet prodere, ali je onda zastao i duboko
uzdahnuo, a zatim se prestao zastirati.
Kad je to uinio, vepar je okrenuo glavu i pogledao ravno u njega,
fiksirajui ga svojim malim, sjajnim oima. Ned je progutao slinu.
Ovdje sam, rekao je, ne znajui to zapravo govori. uo sam te.
Shvatio sam poruku. Idem na planinu. Pusti me da proem.
Jedan dug trenutak na seoskoj cesti vladala je potpuna tiina. Bez
zvukova kola iza Neda, bez kretnji stvorenja pred njim.
Bez ikakvih kretnji. Zaglavili su ovdje, bili su blokirani. A vrijeme
je dragocjeno, jer Ysabel je moda na planini. Morali su krenuti.
Osjeajui snanu navalu usijanog bijesa, Ned je podigao obje ruke u
zrak, spojivi ispruene dlanove. Usmjerio ih je prema pranjavoj stazi
iza ivotinje i zadrhtao. Munja svjetlosti sunula je iz njega i podigla iskre
s tla, odbacujui prainu i ljunak.
Vepar ga je jo trenutak gledao, a onda se bez urbe okrenuo i,
neuznemiren, otrao kroz jarak i grmlje meu drvee.
Boe dragi! zauo je Ned Gregov glas iza sebe. to se dogaa?
Ned se hitro vratio u kombi i zatvorio vrata. Kreni! rekao je.
Brzo, Greg. Imam osjeaj da sam im upravo odao svoj poloaj. A

moda i vie od toga.

Provjerio je u sebi osjea li prisutnost dvojice mukaraca, ali nita
nije pronaao. Zatim se ponovo zastro.
Zato je vepar to uinio? upitao ga je otac. Isuse, Ned. I kako si
ti...?
Ne znam. Pitanja bez odgovora. Ali moram ih preduhitriti.
Hajdemo!
Je li taj vepar u njihovoj slubi? upitao je Edward Marriner. U
elo su mu se usjekle dvije usporedne duboke bore.
Ne to stvorenje, odvratila je teta Kim.
Pa to onda...?
Ne znam, odgovorila je. Kreni, Greg!
Greg je ubacio u brzinu i nagazio papuicu za gas. Projurio je pokraj
znaka zaustavljanja u podnoju brijega i skrenuo otro nalijevo pa onda
opet nalijevo na glavnom krianju. Ned se osvrnuo i spazio da tetak
Dave daje migavac i skree na drugu stranu, jurei jednakom brzinom.
Ned je izuo tenisice i otkopao remen, a onda se izvukao iz
traperica i odjenuo trenirku koju mu je dodala teta Kim. Zatim je ponovo
obuo tenisice i svezao uzice. Popio je gutljaj vode iz boce. Znao je da bi
se morao razgibati, ali za to nije imao vremena. Skinuo je McGillovu
trenirku i Kateinu bijelu koulju i navukao majicu s natpisom Grateful
Dead. to moda ba nije najprikladnija majica za dananji dan, pomislio
je. Trenirku s kapuljaom gurnuo je u ruksak. Vera im je rekla da e na
vrhu planine biti hladno.
Na mjestu kamo je krenuo, dok je sunce zalazilo.

Spazivi smei znak, Greg je usporio na blagom zavoju, a onda su

ugledali automobile na parkiralitu pokraj autoputa.
Uini to brzo, kratko mu je rekao Ned. Samo uspori pa u
iskoiti, a ti produi dalje.
Govorio je s naporom.
Bio je prilino siguran da e mu opet pozliti. elio je izai iz
kombija prije no to se to dogodi kako ga otac ili teta ne bi mogli

sprijeiti da ode.
Advil, listovi oskorue, nadnaravno zastiranje, tetina narukvica. Ne
previe korisne stvari, ni jedna od njih, a ni sve zajedno. Svijet je opet
poprimio primjesu crvene boje ovdje pokraj Mont Sainte-Victoirea, na
mjestu gdje je svojedobno poklano dvjesto tisua ljudi.
Uzdahnuo je i rekao sebi da mu sada nije tako loe kao prije.
Vjerojatno ipak ima neke koristi od kombinacije stvari koje
upotrebljava. Dovoljno da moe nastaviti. Tako se barem nadao. Stavio
je sunane naoale na nos.
Ned, jesi li dobro? upitala ga je teta Kim.
Jesam, slagao je.
Nedov se otac okrenuo i pogledao ga. Lice Edwarda Marrinera bilo
je zgreno i uplaeno. Kad je to vidio, Neda je zaboljelo srce. Dobro
sam, opet je slagao. Mogu ja to. Imam mobitel.
Kao da je mobitel rjeenje za sve probleme ovoga svijeta!
Kreni! rekao mu je Greg, skreui na pomoni trak odmah iza
jednog parkiranog Citroena. Pritisnuo je dugme za otkljuavanje vrata.
Ned je povukao klizna vrata i iskoio iz kola sa svojim ruksakom.
Zatvorio je vrata i, pognut, pohitao izmeu parkiranih kola.
Nije imao pojma zato se pognuo, kao da bi ga netko ovdje doista
uhodio. Osjeao se smijeno, ali s druge strane, nakon susreta s veprom,
shvatio je vie nego ikad da pojma nema kako da se postavi prema
iemu od svega ovoga.
Bacio je kratak pogled na veliku tablu s crteom planinskih staza i
spazio simbol koji oznaava put do kria na vrhu, a onda je poeo trati.
Barem je to znao kako treba. Tranje mu je dobro ilo. Bio je lan
kolske momadi za kros, a ovdje je redovno trenirao. Mogao je brzo
trati mnogo vremena.
Pod pretpostavkom da ne povrati od boli iza oiju.
To nije nepodnoljivo, rekao je sebi. Samo pretri kroz to. Ona je
na planini. A nitko drugi to ne moe uiniti.
to, dodue, ne znai da to moe on.
iroka poljunena staza isprva se blago uspinjala. Ljudi su silazili,
neki u odjei za piknik, s ruksacima i koarama, a drugi s pravom

planinarskom opremom i tapovima. Malobrojna djeca koju je vidio

izgledala su prilino umorno.
Podigao je pogled prema kriu na vrhu daleko ispred sebe. Kapelica
navodno lei s lijeve strane odmah pod kriem. Jo je nije mogao vidjeti.
Trudio se drati ritam, to mu nije bilo lako jer se uope nije zagrijao i
jer se grozno osjeao. Najtee od svega, vie od boli i one bolesne
crvene boje koju je svijet poprimio, bilo mu je podnositi smrad koji je
bio posvuda. Pomislio je da bi to bila dobra tema za emisiju Davida
Lettermana: Deset najboljih razloga da se ne popnete na Mont SainteVictoire...
Kroza sve se probijao strah, osjeaj hitnosti koji ga je tjerao da tri
bre. Pogledao je na sat. Pjeaenje do vrha navodno traje dva sata. On
je to namjeravao skratiti na polovicu, ili vie, ili slomiti se,
pokuavajui.
Zlosretna pomisao. Osjetio je bol iza desnog oka, kao da ga je
probola pletaa igla. Nije mogao suspregnuti krik. Posrnuo je i gotovo
pao. Skrenuo je sa iroke staze na desnu stranu da se sakrije od pogleda
i estoko povratio u grmlju iza stijene.
A onda jo jedanput. Uinilo mu se kao da e mu se eludac
izvrnuti. Kleao je, oslanjajui se o veliku grubu stijenu. Prisilio se da
sporo die. elo mu se ovlailo, poeo se znojiti i tresti.
Jo jedan spori udisaj. A s njim, kroz bol i muninu, Ned je ponovo
osjetio bijes, otar poput kakva oruja. Bilo je udno i pomalo
zastraujue koliko je bijesa osjeao. Zatresao je glavom u odlunom
odbijanju, premda ga nitko nije vidio, nitko kome bi to mogao dati do
znanja.
A-a, glasno je rekao planini i nebu. Ni sluajno. To se nee
dogoditi. Ovaj put nee odustati, nee zamoliti Grega neka ga odveze
kui da se istuira i legne u krevet, pa da mu svi u vili kau da je barem
pokuao i dao sve od sebe.
Nije dao sve od sebe. S tim se nije htio pomiriti. Moe se uiniti i
vie. Kad mu je neto dovoljno vano, ovjek uini vie. Postoje prie o
majkama koje su podigle automobile s djece koja su se zaglavila pod
njima.

To se nee dogoditi, ponovio je.

Obrisao je znoj s ela nadlanicom ruke. Ona je gore. Nikada u
ivotu ni u to nije bio sigurniji. A ovdje je samo on, Ned Marriner. Nije
ovdje ni njegova teta to god da je jednom uinila, sada to nije mogla
ponoviti. A nije ni njegov tetak. Njegova mama moe lijeiti prognanike
u Sudanu, ali ne moe se popeti na ovu planinu na vrijeme, a ak kad bi
to i mogla, nita ne bi mogla uiniti na vrhu. Ned je povezan s ovom
priom, on je taj koji vidi krv i osjea miris davnog krvoprolia.
ovjek ne trai uloge koje mu ivot dodijeli, barem ne uvijek.
Shvatio je da stie zube. Prisilio se da se opusti. Ne moe se trati
stisnutih zubi, a on mora trati.
Skinuo je ruksak, izvukao iz njega iPod i ugurao slualice u ui.
Odabrao je Coldplay. Moda e rock-glazba uiniti ono to narukvica i
listovi oskorue ne mogu.
Stavio je ruksak na rame i vratio se na stazu. Mora da je izgledao
prilino loe jer se dvoje ljudi izgledali su kao mu i ena iznenada
zaustavilo na silasku i zabrinuto zabuljilo u njega.
Ned je izravnao ramena i uspio namjestiti slabaan osmijeh na lice.
Izvukao je slualice iz uiju.
Je li vam dobro? upitala ga je ena na francuskom, s njemakim
naglaskom. Ne biste sada smjeli ii gore!
Sve je u redu, odgovorio joj je Ned, briui usta. To je samo
mala viroza. Bilo mi je i gore. Ja ovuda stalno trim. Treniram.
Iznenadilo ga je koliko se izvjetio u laganju.
Uskoro e pasti mrak, rekao mu je mukarac, vrtei glavom. A
staza gore postaje strmija.
Znam, odvratio je Ned. Ali ipak, hvala. Zatim je vratio slualice
u ui i pojaao zvuk.
Potrao je. Iza zavoja iz bonog je depa ruksaka izvukao bocu
vode i isplahnuo njome usta, a zatim je, ne usporavajui, malo popricao
lice. Ispljunuo je vodu u grmlje. U glavi mu je jo uvijek bubnjalo.
Neu se prijaviti za reklamu advila, pomislio je.
Ta ga je misao zabavila. Samo malo. Trpio je prevelik bol da bi
mogao uivati u ali. Pomislio je na svoj podignuti zastor, pitajui se

kada e nastupiti onaj trenutak iscrpljenosti na koji su ga bili upozorili

Phelan i teta. Nije imao pojma kad e se to dogoditi.
Trao je, vijugajui izmeu vikend-planinara koji su umorno silazili
s planine na kraju dana. Sada je iznad sebe, daleko gore, mogao vidjeti
veliki kri na vrhu. To mu je bio cilj, a onda e morati skrenuti nalijevo,
pa niz jedan greben i uz drugi, pa zatim dolje i desno.
Tako barem tvrdi Verakuharica.
Jedna ena pogledala je na sat i prijekorno mu mahnula prstom
lijevo-desno, to je gesta koju Francuzi oboavaju. Pomislio je da bi
njegova majka trebala usvojiti tu gestu.
Znao je da je kasno. Znao je da e biti vjetrovito i mrano... pa ne
radi on ovo iz zadovoljstva. Moda je trebao tiskati letke da ih moe
dijeliti svima koji mu mau prstom.
Nastavio je trati. Nakon gotovo trideset minuta postojanog uspona,
shvatio je dvije stvari. Jedna stvar bila je da se osjea bolje. Vie ga nije
muio onaj snani osjeaj da svijet oko njega trune. Bio se nadao da e
se osjetiti bolje kad stigne iznad razine bojnog polja, a sada mu se
uinilo da se upravo to i dogaa. Pomislio je da bi se trebao pomoliti iz
zahvalnosti.
Jo uvijek ga je boljela glava, a svijet mu je i dalje bio obojen u
crveno, ak i iza sunanih naoala, ali sada vie nije imao osjeaj da e
zbog sve te trulei bolno ispovratiti utrobu.
A druga stvar, mnogo manje ohrabrujua, bila je da ga netko slijedi
a taj netko bio je Cadell.
Kad je Ned napravio jo jednu od brzih provjera aure u sebi, Kelt je
naprosto bio tu. Nita, nita, nita... a onda je bio tu: zlatan u Nedovu
duhu, kakav je i u ivotu.
I uspinjao se planinom.
Oni nee biti u svom najboljem izdanju, bila mu je rekla teta,
mislei pritom neto mnogo gore.
Teta mu je bila naredila da stane ako mu ijedan od njih dvojice
prie i kae mu da ode. Kad mu je to rekla, znao je da ima pravo, a znao
je to i sada. Oni ga moda i nee htjeti ozlijediti, ali samo ako im se ne
nae na putu. Oni su na ovom svijetu samo radi jedne stvari: da je

pronau. U samo jednom sukobu te dvojice poginulo je dvjesto tisua

ljudi. Pa to je jedan kanadski klinac u usporedbi s tim?
Srce mu je snano lupalo, iz svih razloga koji imaju veze s
injenicom da svom snagom tri uz planinu, da se bori s boli i
muninom, i da ga progoni netko tko iza sebe ima toliko mnogo ivota
usijane i strastvene potrebe da doe do provalije prvi.
Onaj ih je vepar pozvao, Ned je bio siguran u to.
Tako je Cadell doao ovamo. Ned pojma nije imao zato je ivotinja
to uinila. ovjek sebi na ovom svijetu nedvojbeno postavlja mnotvo
pitanja, a ne dobiva isti broj odgovora. U stvari, izmeu ta dva broja
postoji velik raskorak. To ga je opet razbjesnilo. A bijes mu je sada
trebao, da mu dade gorivo, da ga potakne, da mu odagna strah.
Ponovo je podigao pogled i ispred sebe ugledao drveni znak sa
simbolima. Brdski put sada se pretvarao u terasastu cik-cak stazu, kao
to mu je Vera i rekla. Skreui lijevo-desno, tee se uspinjao zato to je
sada bilo strmije. Vidio je ljude koji su jo uvijek silazili, lijevo-desno,
lijevo-desno, cik-cak stazom. Bit e sporije, ue, tee trati izmeu njih.
Kad je svladao prvo skretanje nadesno, opet je izvukao bocu da popije
vodu.
Uto mu je zazvonio mobitel.
Izvukao ga je iz depa i provjerio na zaslonu tko ga zove.
Tata, dobro sam, brzo je rekao. Trim. Ne mogu sad govoriti.
Prekinuo je vezu. Je li im trebao rei da je sada iza njega Cadell? Je
li teko pogoditi to bi oni odgovorili?
Situacija je zapravo prilino jednostavna. Kako je Ned to vidio, ako
ga veliki ovjek ne dostigne, ne moe ga zaustaviti niti mu ita uiniti,
tono? Dakle, Ned mu ne smije dopustiti da ga uhvati. Ne mora uvijek
sve biti komplicirano.
Razmotrio je mogunost da se prestane zastirati, ali nije znao to bi
ga moglo pogoditi oboriti na tlo ako to uini. Koliko ga zastiranje
titi od planine. Sada si nije mogao dopustiti da izgubi nimalo vremena.
A ne treba zaboraviti ni onog drugog ovjeka. Ned ni trenutka nije
dvojio da se Phelan nalazi negdje u blizini. Vjerojatno zastrt, kao i Ned.
Cadell se nije zastirao jer je pokuavao uplaiti Neda, a moda ga je htio

i upozoriti da se povue. Phelan je samo... dolazio.

A to je pomisao koja ovjeka moe jo vie uplaiti.
Ovdje je jo uvijek bilo svijetlo, sunce je zalazilo s desne strane,
vjetar je postajao jai, ali Ned je bio zatien jer jo uvijek nije dospio
iznad linije drvea. Bacio je pogled preko ramena i ugledao neko jezero
ili rezervoar u podnoju, svjetlucalo je na svjetlosti, a malo iza njega jo
jedno. Bio je dovoljno visoko da ima dobar pogled. Vidik je bio
prekrasan, a jo nije doao ni na pola puta do vrha.
Shvatio je da je ove obronke jednom poharao poar, moda vie
nego jedanput. Planina je sada ogoljenija no na Czanneovim slikama.
Vrijeme mijenja stvari, pa ak i planine. ak je i sto godina dovoljno
vremena da napravi promjene ili koliko je ve prolo otkako je
Czanne naslikao ovaj vrh. Je li sto godina mnogo vremena ili samo
treptaj?
Ned je vjerovao da zna to bi ona dvojica i Ysabel odgovorili. Ali
se sjeao i sinonjeg razgovora majke i tete na povratku iz kule, pa mu
je palo na pamet da bi one moda smatrale kako je dvadeset i pet godina
nepodnoljivo dugo razdoblje.
Nije znao odgovore. Malo je pojaao glazbu i nastavio trati,
vijugajui uz planinu dok se dan primicao svretku.

Nakon dvadeset minuta mukotrpnog i iscrpljujueg trka, lijevodesno uz terasasti obronak, vijugajui izmeu posljednjih dananjih
planinara na silasku, Ned se grubo sudario s unutarnjim zidom zaslona
na koji su ga bili upozorili.
Prerano! pomislio je, ali tek to mu je ta misao proletjela glavom,
noge su mu popustile i Ned je osjetio da pada. Nije se otklizao nizbrdo,
staza nije bila toliko strma. Ostao je leati nasred uske cik-cak staze,
iscrpljen i onemoao, i jedan dugi trenutak inilo mu se da vie nee
moi ustati.
A s tim se nije mogao pomiriti. S naporom je izvukao slualice iz
uiju i oslonio se na lakat. Mali trkai ruksak inio mu se golem, teak
teret na leima. Naprezao se da izvue ramena iz njega. Osjetio je okus

praine u ustima. to je bolje nego da osjea krv, pomislio je.

A onda je, sa sve veim strahom, spustio unutarnji zaslon, jer mu
nita drugo nije preostalo.
Kriknuo je. Nije si mogao pomoi.
Odmah je osjetio nemilosrdan bol u glavi: sada to vie nisu bile
pletae igle ili eki, nego kripac. Pokazalo se da je imao pravo,
premda sada od toga nije imao nikakve koristi zastiranje ga je doista
titilo od punog uinka ovog mjesta.
vrsto stisnuvi oi, daui sitnim i plitkim udisajima, svjestan da
su mu suze oblile lice, Ned je shvatio da e naposljetku ipak morati
nazvati dolje. Nije ak bio siguran ni hoe li mu uspjeti da ostane pri
svijesti dok netko ne doe po njega.
Otvorio je oi i prisilio se da pogleda oko sebe. Okrenuvi se prema
istoku, ugledao je kapelicu pod velikim kriem na vrhu. Nije ak ni tako
daleko; dospio je prilino blizu. Barem e mu se to morati priznati, zar
ne?
Ovdje gore nije bilo nikoga. Nitko ga nije uo kad je kriknuo. Svaka
normalna osoba ve je otila stazom niz obronak prema piu i tuiranju,
zalasku sunca i veeri, dalje od vjetra koji je ovdje puhao.
Uto je osjetio jo neto: u glavi mu je poelo pulsirati poput sonde.
Pomiui se vrlo polako, prisilio se da se uspravi u sjedei poloaj.
Svaka kretnja zahtijevala je strano velik napor, sve ga je toliko boljelo.
Pogledao je u sebe. Ondje je jo uvijek vidio Cadellovu auru. A ono
pulsiranje, signal, dolazilo je od njega.
Pa naravno, pomislio je Ned. Marriner, budalo jedna, nema ti
pojma.
Vjerovao je da ga Cadell progoni, ali Ned je imao podignut zaslon.
Kelt ga nije mogao vidjeti nita vie no to je Ned mogao spaziti njega.
Cadell je samo snano grabio prema vrhu, ne znajui je li Ned pred njim
ili iza njega, je li on uope negdje u blizini.
Ali Cadell je sada to shvatio i davao mu do znanja da dolazi.
Morao bih se bojati, pomislio je Ned. Ali bio je preslab da osjea
strah, kao da je jedino to je elio i mogao uiniti bilo da sjedi ovdje u
praini, okruen kamenjem i gustim malim grmovima, i eka da sunce

prestane obasjavati ove obronke i njega.

Pa, mogao bi prije toga nazvati dolje. Netko bi doao po njega. Tetu
je mogao nazvati povratno, a tatu i Grega automatski. No, Grega zapravo
i nije. Melanie je u Nedov telefon uprogramirala onu vrlo smijenu ifru
za Grega, s devet ili deset znamenki. Prije no to im je Ned usred noi
sredio telefone.
Gotovo se nasmijeio prisjetivi se kako je sutradan ujutro nazvao
Melanie u katedralu. Ovo e mi skupo platiti! bila mu je rekla, ali
kroza smijeh.
A ako su oni ita od svega ovoga dobro shvatili, ona se sada nekako
nalazi iznad njega, ne tako daleko odavde.
Sjetio se kako se Melanie onog jutra smijala, i to je sjeanje neto u
njemu promijenilo. ovjeka moe spopasti gadan bijes, pomislio je.
Moe ga unititi ili mu dati snagu. A to isto valjda vrijedi i za bilo koji
drugi snaan osjeaj.
A bijes mu je sada pomogao da ustane.
Polako se uspravio i shvatio da ni ovaj bol nije neizdriv. Oborio ga
je kontrast, ok to ga je doivio nakon to se prestao zastirati. Ali sada
se nalazi doista visoko, daleko iznad ravnice na kojoj se vodila ona
bitka, to znai da bi mogao izdrati jo malo dulje. Drugi problem bila
je slabost koju je osjeao u nogama. Kao da mu je sada doista, doista
potrebno jo i to. Gotovo je mogao uti svog prijatelja Larryja kako mu
to govori, a svi se ostali smiju.
S naporom koji ga je skupo stajao, Ned je opet navukao ruksak na
ramena. Otkad su te stvari tako teke? Imao je osjeaj teine u nogama,
isti onakav osjeaj kakav bi ga obuzeo pri kraju kros-utrka. Ali on na
tim utrkama nastupa ve tri godine, pa mu je taj osjeaj dobro poznat.
Na neki je nain nov, ali ipak i nije. ovjek moe graditi na prethodnom
iskustvu, a Ned je na trkama i prije udarao u zidove.
Njihov im je atletski trener uvijek govorio da je u tome cijeli tos.
ovjek mora otkriti gdje se njegov zid nalazi, a trening mu pomae da ga
pomakne dalje. Ali kad udari u njega... mora kroz njega proi. Ako mu
to poe za rukom, znai da je pravi trka. Ned je sada u glavi uo i taj
glas.

Proao je kroza zid. Kretao se gotovo komino sporo. Hodao je, nije
trao. Ovdje je na nekim mjestima na stazi sada se nalazio tono pod
kapelicom lealo odlomljeno kamenje o koje se ovjek moe
spotaknuti.
Osvrnuo se i ovaj put vidio da mu se netko primie. Ve je bio
dospio do cik-cak staze, kreui se postojano, snano i brzo.
Nedu se uinilo da e zaplakati, a to mu doista ne bi pomoglo.
Pogledao je preda se. Preostala su mu jo dva skretanja na stazi, ili da se
popne preacem. Nije bio siguran ima li za to snage, ali bio je uvjeren da
nee imati vremena ako to ne uini. Stisnuo je zube to je izraz koji bi
jedno ili dvoje ljudi prepoznalo i skrenuo sa staze, prema strmom
proelju stijene, sluei se sada rukama.
Nije to bilo ni slino alpskom planinarenju. U svako normalno
vrijeme, u normalnim okolnostima, bez problema bi se uspentrao ovim
obronkom. Mogao bi se utrkivati s prijateljima do vrha.
Ali sada je u dva-tri navrata bio uvjeren da e pasti. Znoj mu je
oblio ruke i ulazio u oi. Sunane naoale sklizale su mu se niz nos pa ih
je skinuo. Sunce je lealo nisko, a svjetlost sada nije bila tako jaka,
obasjavala je planinu i kupala je bojama kasnog popodneva. Ned je jo
uvijek vidio previe crvene boje, ali na ovoj visini nije vie bila tako
jarka kao prije.
U stvari, sada se ve nalazio prilino visoko. Odgurnuo se nogama i
rukama, grabio i povlaio, dahtao od napora. Majica mu se prilijepila uz
tijelo. Glava mu je pulsirala od bola. Noge su mu oteale kao da die
utege. Zapitao se osjea li se ovako ovjek kad ostari. Kad mu tijelo
vie ne eli initi stvari koje je prije bilo u stanju? Je li to jo jedna tema
za referat?
Kakva idiotska ideja! Ba si budala! rekao je sebi naglas i uspio
se nasmijati: zvuk vlastita smijeha na ovako osamljenom i vjetrovitom
mjestu iznenadio ga je i zapanjio. Dao mu je snagu. Ne daje samo bijes
ovjeku snagu.
A, raspadajui se ili ne, stigao je do vrha. Odgurnuo se od stijene
desnim stopalom, stijena se odlomila i otkotrljala niz obronak, ali
rukama je sada uspio dohvatiti vrh strmine i etveronoke se uzverao na

zadnju zaravan.
Stajao je tono pred kapelicom. Sagnuo se, hvatajui zrak i
pokuavajui kontrolirati drhtanje. Bio je tako slab. Kroz otvor s lukom
ugledao je dvorite: bunar i niski kameni zid na drugoj strani, koja gleda
na juni obronak. A u daljini iza njega lei more, ali ne previe daleko.
Ponovo se osvrnuo. Jasno je vidio zlatokosog Cadella kako se vere
ravno gore preko cik-cak staze, stavljajui ruku pred ruku kroz ikaru i
grmlje, ne obazirui se na stazu. Ne trebaju njemu staze, pomislio je
Ned. Poelio je da moe mrziti tog ovjeka a i onoga drugog ali znao
je da to nikad ne bi mogao.
Ali mogao bi ih pobijediti.
Sada mu je bilo lake, na ravnom tlu tik podno zadnjeg strmog
grebena prije vrha i kria. Nije se morao popeti do njih. Ako je
Verakuharica u pravu a sinulo mu je da je sve to je dosad uinio
uzaludno ako nije sada treba krenuti na istok, a ne gore.
Pogledao je preda se i ugledao, kao to mu je Vera i rekla, kako se
planina sputa na jug niz kamenu plou koja se obruava odmah iza
kria. Vidik je bio spektakularan na svjetlosti zalazeeg sunca, oblaci su
brzo promicali na vjetru iznad njegove glave.
Ali to nije bio njegov put. Vera mu je rekla da garagai lei dalje.
Jo jedan obronak vie, onaj koji je stajao ravno ispred njega, a onda
dolje i desno niz sljedee proelje stijene.
Jo jedanput je pogledao iza sebe. Cadell mu se pribliavao
neshvatljivom brzinom. Vidio ga je kako podie glavu i neto mu
dovikuje, ali nije mogao uti to, vjetar je bio previe jak. Dovoljno jak
da malo dijete ili neopreznog ovjeka otpuhne s planine, pomislio je
Ned.
Odloio je ruksak uz kameni zid kapelice i pokuao se natjerati na
trk. Bila je to nezgrapna i nespretna kretnja, sramota, ala, a ak ni tako
nije mogao nastaviti. Pred njim je opet stajao strm obronak prema gore, a
on je bio previe iscrpljen i iznuren. Sjeverni vjetar puhao mu je s lijeve
strane i stalno ga zanosio prema dugom obronku na jugu. Jedanput se
okliznuo i udario u koljeno. Uinilo mu se da iza sebe uje povik, ali
nije se osvrnuo.

Borei se za zrak, hrvajui se sa svojim tijelom, oteturao je uz zadnji

greben. Morao je proi tono ovuda, pa onda na jug i dolje. Pogledao je
u tom smjeru. Put je bio strm, morat e biti oprezan. Nije vidio peinu,
ali Vera je i rekla da se ona ne moe vidjeti, da e mu ostati skrivena
sve dok se ne nae ravno nad njom. Znao je da je zeleno polje, daleko
ispod njega, neko bilo bojno polje. Ravnica podno planine. Svi ti mrtvi,
prije toliko mnogo godina. ovjek iza njega sudjelovao je u toj bitki.
A i ena pred njim, ako je ona doista ovdje.
Zaputio se dolje, ali prebrzo, pa se gotovo odmah poskliznuo i
otklizao. Uspio je povratiti ravnoteu, ali jo uvijek se kretao previe
brzo. Ponovo je posrnuo i nagnuo se jako unatrag kako ne bi pao i
otkotrljao se niz proelje planine. Udario se u lakat i opsovao,
zagrebavi hlaama na stranjici i odbacivi nekoliko kamenia s
mjesta. Uhvatio se za stijenu i osjetio da mu se dlan klie i strue, ali
uspio se zaustaviti.
Tono pred sobom ugledao je peinu.
Dragi kamen u tetinoj narukvici na njegovu zapeu bio je jarke
boje. Ned nije znao zato je tako ni kada je poeo sjati. Uspeo se
proeljem stijene i pred sobom ugledao zadnji kratak spust u peinu.
Bila je obasjana svjetlom s druge strane, s juga. Vera mu je rekla da
postoje dva otvora.
I da se provalija nalazi ispod nje, kroz drugi ulaz.
Stigao je.
Uao je, okrenuvi lice prema stijeni, ponovo napredujui rukama i
nogama, a zadnjim se dijelom odsklizao. Dodirnuo je dno, okrenuo se i
pogledao oko sebe. Jo uvijek je drhtao, uglavnom u nogama. Usta su
mu bila suha. Bocu s vodom ostavio je u ruksaku.
Nalazio se u zamraenom prostoru, ne prevelikom, zatienom od
vjetra, s ravnim tlom pod nogama. Strop stijene nestajao je u sjeni nad
njim. Nije znao to je oekivao vidjeti, ali nije vidio nita.
Okrenuo se da pogleda na jug i zinuo od uda. Kroz iri otvor
protezala se tiha ljepota, kao kakav prozor to gleda u ljepotu. Polja pod
planinom, blistava crta rijeke, zemlja to se vrlo blago die i sputa, pa
se onda na drugoj strani rijeke opet die prema udaljenim planinama,

blistajui na jasnom svjetlu kasnog popodneva, a iza svega toga

plavetnilo mora u daljini.
Otiao je na drugu stranu i pogledao dolje. Jo jedan spust, opasniji,
zato to je greben ispod bio strm, zapravo vie obronak nego zaravanak.
Upozorili su ga da je opasno. Neu pasti s planine, bio je rekao ocu.
Lako bi mogao pasti tamo dolje. Ali na kosom grebenu sa svoje
desne strane, Ned je ugledao skupinu tamnozelenih grmova na golom
proelju stijene. Uokvirivali su prazninu, crninu, rupu u svijetu. To je
provalija. Stigao je. Koliko god to vrijedilo.
Bio je vrlo uplaen. Udahnuo je, podigao prljave ruke i pljunuo na
njih onako kako to ine sportai. Na jednom dlanu bilo je krvi,
posljedica onog hvatanja za stijenu da zaustavi klizanje. Obrisao je dlan
o trenirku.
Nije to nita, rekao je, onako kako to govore mala djeca.
Pokuavao je biti duhovit za sama sebe.
A onda je iza sebe zauo glas: Ne mora silaziti. Ovdje sam.

POGLAVLJE XIX

Dola je iz stranjeg dijela peine, iz sjene i sna, i izronila na

svjetlost koja je koso padala kroz iroki otvor junog ulaza.
Ned nije oekivao da e je ikad vie vidjeti. Njezina ga je prisutnost
pogodila u srce na posve nepoznat nain. Poelio je kleknuti, objasniti,
ispriati se. Nije znao to da uini. Bio je ovdje, uspio je, a glava mu je
bila prazna, nije imao pojma to da sada radi.
Dok mu je prilazila, bakrena joj je kosa blistala na svjetlosti kasnog
popodneva. Bila je jednako visoka kao i on.
Zastala je, odmjeravajui ga, i nasmijeila se, ne bez ljubaznosti.
Naporno je dulje vrijeme boraviti tamo dolje, rekla mu je.
Previe je vjetrovito. ini se kao da te planina eli zbaciti sa sebe... ili
gurnuti te u provaliju.
Grevito je kimnuo glavom. Nije mogao govoriti. Shrvao ga je zvuk
njezina glasa; pomisao da ga slua sada i moda nikad vie ispunila ga je
osjeajem gubitka.
Pomislio je na onu skulpturu u klaustru. Na Phelanov dar, koji ju je
prikazivao kao napola nestalu od samog poetka, jo i prije no to je
vrijeme zapoelo svoj posao. Nestajala je od trenutka kad se pojavila.
Sad je to napokon shvatio. Vidjeli ste Ysabel, stojei pred njom i
sluajui njezin glas, a istodobno vas je obuzimao osjeaj gubitka jer ste
strahovali da e vas ostaviti.
Jer ste to znali.
Mirno ga je promatrala i procjenjivala, vie iz znatielje nego iz
nekog drugog razloga. Oi su joj bile plave, ili moda zelene. Nije im
bilo lako odrediti boju, sve oko nje i iznad njezine glave bilo je u sjeni.
U oima joj nije bilo ni zlobe ni bijesa, premda Ned u njima nije mogao
vidjeti ni toplinu. Ali zato bi je oekivao? to je uope mogao
oekivati?

Kako to da si ovdje? upitala ga je.

Barem je na to pitanje trebao imati spreman odgovor. Ali nije mogao
suvislo misliti. Vi ste... vi ste spomenuli rtvovanje, odgovorio je,
mucajui. U Entremontu. Ne samo ubijanje.
Uzdigla je obrve kao da je njegov odgovor zabavlja. Vidio je da
stoji bosonoga na hladnom kamenu, odjevena u dugu bijelu pamunu
haljinu i plavu bluzu preko nje. Rasputena kosa uokvirivala joj je lice i
padala niz lea.
To je tono, sloila se, jo uvijek ga prouavajui. Ti si bio
tamo?
Kimnuo je glavom.
To ba nije bilo pametno. Da su te otkrili, mogao si poginuti.
Kimnuo je glavom, prisjetivi se da je i Phelan to znao. Ali nije joj
to rekao.
rtvenih je mjesta mnogo, rekla mu je.
I njima je to bilo jasno. Moja majka shvatila je onaj dio o
rtvovanju, kad smo joj ispriali, rekao je. A... rjeenje mi je dao
vepar.
Nita joj nije rekao ni o Melanie ni o prii koju mu je ispriala o
onoj bitki u podnoju planine. Ni o rtvovanju plemenskih voa. Znao je
da e morati spomenuti Melanie, ali nije imao pojma kako da to uini.
Uto se njezin izraz lica promijenio. Ovo si dobio od majke?
Pokazala je na narukvicu. Dragi kamen sada je blistao na sunevoj
svjetlosti.
Odmahnuo je glavom. Od tete. Njezine sestre. Oklijevao je.
Narukvica nije bila njegova, ali ipak je upitao: Biste li je eljeli?
Zadovoljno se osmjehnula, ali odmahnula je glavom, gledajui ga.
U peini je nastupio dug trenutak tiine i nepominosti. Vani, u
svijetu ivih ljudi, tako daleko od mjesta gdje su oni sada stajali, puhao
je vjetar, a sunce je zalazilo.
Ysabel se ponovo nasmijeila, ali ovaj put drukije nego prije.
Sada shvaam, rekla je, a i ton joj se promijenio. Promjene na
njezinu licu i u glasu podsjeale su na mrekanja sitnih valova na vodi.
Ned nije bio siguran nije bio siguran ni u to ali uinilo mu se da joj

je u glasu zauo tugu, a moda i jo neto.

to bi to trebalo shvatiti?
Nije mu odgovorila. Okrenula se u stranu ta ga je kretnja zaboljela
poput rane i podigla ruku da ga utia.
Uto je i on zauo um. Pogledao je prema otvoru kroz koji je i sam
uao, kad je Cadell odozgo skoio u peinu.
Kad je doskoio, pogledao je Neda, a onda se okrenuo Ysabel.
Nije progovorio, a ni ona nita nije rekla. Upijala je i prouavala
ono to se nije moglo previdjeti na njegovu licu. Na njemu nije bilo
niega skrivenog, niega to bi zadrao za sebe. Gledajui ih, Ned se
osjetio kao uljez, to je i bio: iskljuen, neprikladan, nevaan. Ako je bio
u pravu, ako je dobro shvatio ita od ove prie, Cadell je umro u
provaliji pod ovom stijenom prije vie od dvije tisue godina.
Ranjen si, rekla je, progovorivi prva.
Noem. To ne igra nikakvu ulogu.
Doista. A to bi igralo ulogu?
Ned je taj ironini ton pamtio jo od Beltanea, nakon vatri i bika.
Shvatio je da mu se ruke opet tresu.
Cadellov duboki glas nosio je u sebi notu koja se moe nazvati
samo radou. Da sam doao ovamo i otkrio kako me je Rimljanin
preduhitrio. To bi mi slomilo srce kao i ruenje neba na kraju vremena.
Ah, odvratila je, pjesnik se vratio?
Nikad vas nije ni ostavio. Vi to znate, ljubavi.
Ja vrlo malo toga znam, odgovorila je glasom koji je otkrivao
neistinitost njezinih rijei.
Znate da sam ovdje, i da sam stigao prije no to je va rok od tri
dana istekao. Sjeam se ovog mjesta.
Naravno da se sjea, odvratio mu je glas iz udubine iza Nedovih
lea.
Svi su se okrenuli. Ali ak i okreui se, Ned je vidio Ysabelino
lice i shvatio da ona nije iznenaena.
Ugledali su Phelana kako se uspinje u peinu s kosine ispod junog
otvora.
Polako se uspravio i obrisao prainu s koljena i poderane jakne,

sluei se samo desnom rukom, a onda se okrenuo i pogledao Ysabel.

Rana? upitala je Ysabel.
To ne igra nikakvu ulogu. Ned je ugledao elavu glavu, oiljak,
sive i hladne oi, a zatim s iznenaenjem i smijeak.
uo si te rijei? I ona se smjekala.
One su dokaz da sam bio prisutan, ljubavi. Da ih nisam uo, moda
mi ne biste povjerovali.
Ti bi mi lagao?
Odmahnuo je glavom. Nikad, ni u jednom ivotu. Ali ve se
dogaalo da mi niste povjerovali.
Jesam li za to imala razlog?
Phelan ju je pogledao i opet odmahnuo glavom. Imali ste pravo da
to uinite, ali ne i razlog.
Kratkotrajan osmijeh nestao mu je s lica, a zamijenile su ga glad i
udnja, tako estoki da su mu ozarili lice.
Bio si ispod nas, bezizraajno je rekao Cadell.
Istina, to je tei uspon, ali bio sam na jugu pa sam morao doi tim
putem.
To nije vano. Nisi bio ovdje.
Phelan je slegnuo ramenima. Nisam? Reci mi onda, to je ona
upitala djeaka o ogrlici?
Ned je na sebi osjetio teinu triju pogleda. Poelio je da bude
nevidljiv, odsutan, da ga nema.
A onda je zauo njezin smijeh. Sad mi je jasno. Hoe rei da si
uo moje pitanje, to znai da si ti doao prvi?
Phelan je gledao drugog ovjeka, oi su mu bile hladne kao divljina.
ekao je. Ozarenost mu je nestala s lica. Kelt nije odgovorio. Phelan je
odgovorio razgovijetnim glasom: Ona ga je upitala je li tu narukvicu
dobio od majke. Hoe li da ti sada kaem i njegov odgovor, koji
takoer nisi uo?
Vuk na vrhu planine.
Cadell mu je svojim plavim oima uzvraao pogled. Bio je to grub i
teak pogled u kojem se nije mogla nazreti predaja. Taj se ovjek nikad
nije predao, pomislio je Ned.

Nije vano kako si se i kojim putem popeo ovamo, a ni to si

odozdo uo. Nisi bio ovdje da je prvi nade.
Na tom visokom mjestu nastala je tiina. Kao da je to posljednja
tiina na svijetu, pomislio je Ned Marriner.
Kad ju je Ysabel prekinula, nije prekinula samo tiinu.
Istina, on nije bio ovdje, promrmljala je. Ali nisi bio ni ti, moj
zlatokosi. Naalost, jer to znai da sam nevoljena, ali nisi bio ni ti.
A kad je zastala, kad joj je glas utihnuo, sve troje ponovo se
okrenulo Nedu.
Moda je to bila najtea stvar koju je ikad uinio, da ostane
uspravno stajati i da se ne povue. Da se suoi s njima, teko diui ali
obuzdavajui disanje. Pogledao je jednog pa drugog ovjeka, a zatim
Ysabel. Vidio je koliko je dug put njezin pogled prevalio da bi napokon
dospio do njega.
On nije dio ove prie, rekao je Cadell.
To nije istina, odgovorila je, jo uvijek tihim glasom. Zar vas nije
on ovamo doveo? Hoete li tvrditi da nije tako? Da ste me pronali
sami?
Vepar ga je doveo, odvratio je Phelan. Druidov vepar.
Sada vie nije bilo ni vatre ni leda. Zamijenila ih je iznenadna i
intenzivna teina, koja je na svoj nain bila jo strasnija. Kao da je,
nakon njezinih rijei, ulog postao previsok za gnjev i plamen.
Vepar nije druidov, rekao je Cadell. Brys je sluio njemu, a ne
obrnuto.
Nisam to znao, odvratio je Phelan. Mislio sam...
Znam to si ti mislio. Ta zvijer starija je od svih nas. Phelan se
jedva primjetno osmjehnuo. ak i od nas? Cadell je kimnuo glavom, a
svjetlost s juga obasjala mu je zlatnu kosu.
ena je i dalje utjela, putajui ih da razgovaraju kao da je nema.
Znai, vepar je... prouzroio sve ovo?
Cadell je odmahnuo glavom. On je to omoguio, u najboljem
sluaju. Djeak je mogao umrijeti u Entremontu, u Alyscampsu, kod
okrugle kule. Ja sam ga mogao ubiti u Glanumu, gdje sam jedanput ubio
tebe. Sad je na njega doao red da se nasmijei stisnutih usta. A i ti si

imao mnogo prilika da ga ubije. Nije li tako?

Phelan je kimnuo glavom. Valjda. Smatrao sam da za to nemam
razloga. Pomogao sam im da pobjegnu, nakon to su zapaljene svete
vatre.
To je moda bila pogreka, odvratio je Cadell svojim dubokim
glasom.
Drugi ovjek slegnuo je ramenima. Nije mi jedina. Zatim je
pogledao Ysabel, a onda opet Neda, sada s namrtenim obrvama.
Mogli smo stii ovamo prije njega, rekao je Cadell. Vidio sam ga
kako pada, dvaput. Vepar mu je oteao posao, pokazao nam je kamo
ide.
to time hoe rei?
Ovaj put zabljesnuli su Cadellovi zubi. Ne moe slijediti moje
misli? Doista? Ti si rekao da je vepar ovo prouzroio. A ja ti kaem da
nije.
ena jo uvijek nije progovorila.
Stajala je kao da ih jedva slua, povlaila se ak i kad je ostajala.
Ned se ponovo sjetio one suncem obasjane skulpture u zatienom
klaustru. Sada je ovdje bilo hladno, tako visoko iznad svijeta.
Ako si u pravu, to bi se moglo shvatiti i na drugi nain, odvratio je
Phelan. To to nas je ivotinja obojicu dovela ovamo.
Da. To je i meni palo na pamet.
Ja sam te ovdje jedanput ubio, zar ne? I nekoliko drugih.
Dobro zna da je tako. Kad si ih bacio u onu provaliju, vie im nije
bilo spasa.
Ali ti si se uspio spasiti.
Njima vie nije bilo spasa, tiho je ponovio Cadell.
Phelan se hladno nasmijeio. Toga si se uhvatio, izmeu toliko
mnogo smrti.
Umrijeti u onoj provaliji, to je gore od umiranja.
Istina. Ali ne i za tebe.
Hoe rei da ti dugujem ivot? alac ironije.
U tom su se trenutku obojica nasmijeili. Ned e i to zapamtiti.
Kao to si ve rekao, promrmljao je Phelan, mogli smo stii prije

njega.
Kao to sam ve rekao.
Obojica su ponovo pogledali Neda.
A on im je slabim glasom odgovorio: ao mi je, mislim.
Cadell se glasno nasmijao.
Ne, nije ti ao, rekao mu je Phelan. Ti od poetka nisi htio izai
iz ove prie.
Ned je u grudima osjetio mali, moda posljednji, plamen gnjeva:
Ne poznajete me dovoljno dobro da biste znali to ja osjeam, odvratio
je.
Nakon kratke stanke, Phelan stranac, Grk, Rimljanin kimnuo je
glavom. Ima pravo. Oprosti mi. Posve je mogue da ovjek neto treba
ili eli, a da istodobno ali to je tako. Ponovo je oklijevao. ini se da
sam uinio vie no to sam namjeravao kad sam te uvukao u ovu priu.
A ak ni sada ne mogu objasniti zato sam to uinio. to sam to u tebi
vidio.
Ne moe? upitala ga je Ysabel, prekidajui svoju utnju,
vraajui im se. Ja mogu. A onda je dodala s iznenadnom strau:
Pogledajte ga!
Dva su ga mukarca ponovo pogledala. Ned je ovaj put sklopio oi,
dok su mu misli jurile, izgubljene. Zatim je opet otvorio oi i, na licima
obojice mukaraca istodobno, ugledao shvaanje nalik na svitanje a
onda zalazak sunca.
Zavladala je duga utnja.
Cadell je svojom zdravom rukom pokazao prema van, izvevi hitru
kretnju koju Ned nije uspio shvatiti, a onda je provukao prste kroz svoju
dugu kosu. Duboko je uzdahnuo, podigao ruku i pustio je da opet padne
na bok. Okrenuo se Phelanu.
Ti to doista nisi znao kad si ga uvukao u priu? upitao je.
Phelan se cijelo to vrijeme nije bio ni pomaknuo ni skinuo pogled s
Neda. Sada je jo uvijek nepomino stajao. Kao to sam ve rekao,
neto sam znao... Ali ne i to. Kako bih to mogao znati?
Znati to? poelio je viknuti Ned. Ali bojao se progovoriti.
Trebalo nam je biti jasno kad smo vidjeli njegovu majku i njezinu

sestru, tiho je rekao Cadell.

Phelan je kimnuo glavom. Vjerojatno. Ned je spazio da mu je lice
bijelo. Bio je potresen do sri, ali pokuavao je povratiti ravnoteu.
Cadell je ponovo provukao ruku kroz kosu, a onda se okrenuo
Ysabel. Ona je sada stajala vrlo uspravna, potpuno nepomina,
zatvorena u sebe: gotovo kamene ljepote, moglo bi se pomisliti, ali to
zapravo nije bilo tono.
Veliki ovjek naas je pogledao Neda, a onda opet nju. ak i kosa
njegova majke vrlo je slina vaoj, rekao joj je s uenjem, a duboki
glas bio mu je blag.
I u tom trenutku, s velikim zakanjenjem, shrvan kao da se naao na
rubu neke litice zaprepatenja gdje mu valovi zapljuskuju duh, Ned
Marriner napokon je shvatio.
Tko si ti?
Bilo je to pitanje koje se neprestance ponavljalo. Mrzio ga je jer na
njega nije znao odgovoriti. A sada je napokon doznao odgovor. Ysabel
ga je dala svoj trojici.
Nestabilan i neshvatljiv, svijet se zaljuljao i pomaknuo. Ned nije
mogao suspregnuti sitan i bespomoan krik. Ovo je previe veliko,
previe vano da bi se moglo zaobii.
Primijetio je da ga Phelan gleda.
Rubovi Phelanovih irokih, tankih usta zadrhtali su. Kada? apnuo
je. A onda je dodao: ije?
Ned je prestao disati.
Ysabel se nasmijeila, ozbiljna i kraljevskog dranja, sada bez
hirovitosti i zadirkivanja, i polako zatresla glavom. Neke je stvari bolje
ne izrei. ak i u ljubavi. A moda pogotovo u ljubavi. Nije li tako?
Na svijetu je vie pitanja nego odgovora, pomislio je Ned.
Phelan je oborio glavu.
Njezin se osmijeh neznatno promijenio. Znao si da u to rei?
Podigao je pogled. Nikad ne znam to ete vi rei.
Nikad? U glasu joj se osjeao slab nagovjetaj ironije, ali inilo se
da je morala duboko posegnuti kako bi ga nala.

Gotovo nikad, ispravio se. Nisam ovo oekivao. Nita od svega

ovoga. Ni potragu koju ste naredili, ni zabranu borbe. A ni to da je
djeak... ono to kaete da jest. Ljubavi moja, ja sam izgubljen.
I ja, rekao je Cadell, a drugo dvoje okrenulo se njemu.
Promijenili ste priu. Djeak nas je doveo ovamo. Vepar je vodio njega
i nas. to to znai?
to to znai?
Ysabel se okrenula Nedu i pogledala ga jasnim, distanciranim
pogledom. U tom trenutku shvatio je da joj oi nisu zelene nego plave. A
u njima je sada ugledao neto to se nije moglo previdjeti. ovjek bi
morao biti slijepac ili malo dijete da to ne primijeti: tugu koja ih je
ispunila. Mirno ga je pogledala i rekla: to da mu odgovorim, krvi moje
krvi?
Ned joj nije odgovorio. A to joj je uope mogao rei? Ali sada je
shvatio doista shvatio odgovor na jedno pitanje, na pitanje zato je
on ovdje, na pitanje o svojoj teti i majci, i njihovoj majci i majci njihove
majke, i svim oevima i majkama to se proteu unatrag sve do udaljene
svjetlosti na kraju dugog tunela u prolost.
Do daleke i slabe svjetlosti na kojoj eka ova ena to stoji pred
njim.
Okrenula se od njega, ne saekavi odgovor. Pogledala je jednog pa
drugog ovjeka. Vi znate to to znai, rekla im je. Znate to sam vam
rekla, stojei pokraj one ivotinje koja je zaklana kako bih se ja mogla
vratiti u svijet. Ni jedan od vas dvojice nije me pronaao prvi. Vi znate
to sada slijedi. Provalija je ovdje. Jo uvijek.
Ti ne bi smio vidjeti ono to sada slijedi.
To mu je Phelan rekao u Entremontu. Ali Ned je ostao i vidio, a
zatim ih je doveo ovamo.
Nikad nam niste rekli da postoji dijete, promrmljao je Cadell.
Nikad vam nisam rekla da postoji dijete, ponovila je Ysabel tihim
glasom kao jeka.
Samo jedno? Phelan ju je sada netremice gledao.

Samo jedno, u svim ivotima. Jedan od vas dvojice ubio je

drugoga, a onda je i sam umro, prerano, i ostavio me samu. Ali ne posve.
U tom ivotu. U sebi sam nosila dar.
Vi znate to to znai, ljubavi moja, ako nas dvojica zajedno odemo
u provaliju?
Cadellov duboki glas bio je tih ali lien straha. elio je biti siguran.
Ysabel je smrknuto kimnula glavom. Svi znamo to to znai. Ali ni
jedan od vas dvojice nije me pronaao, a djeak je dio ove prie. Nikad
nije toliko nalikovala na kraljicu kao u ovom trenutku, pomislio je Ned,
buljei u nju.
Dva su se mukarca okrenula Ned e se i toga sjeati i
pogledala se. Vatra i led pretvorili su se u neto emu Ned nije znao ime
nije bio dovoljno pametan, nije ivio ni priblino dovoljno dugo da ga
zna.
Phelan se opet okrenuo Ysabel i polako kimnuo glavom.
Mislim da shvaam. Svretak, ljubavi moja? Oklijevao je. Koji
se odavno morao zbiti, treba li dodati?
Ysabel je iznenada estoko zatresla glavom u znak neslaganja. Ja to
neu rei! Ja to nikad ne bih rekla.
Zatim se okrenula veem ovjeku. Stalno se okretala jednom pa
drugom, jednom pa drugom. Ned se poelio povui, otii do zida peine,
u strahu da ne privue panju na sebe.
Vjeruje li ti jo uvijek da due nau novi dom? upitala je
Cadella.
Ja sam to uvijek vjerovao, premda to moda ne vrijedi za sve due.
Nas troje, mi smo imali razliite putanje. Ne namjeravam pogaati to e
se dogoditi s mojom duom. Ne nakon to se naem u ovoj provaliji.
Hoe li me traiti? Ma gdje bila? Ako postoji nain?
Ned je u tom trenutku zaplakao. Doista se bio povukao sve dok nije
udario u hladni kameni zid pokraj junog otvora. Sad je osjeao vjetar.
Ma gdje bili, odgovorio je Cadell onim svojim glasom koji
mukarci i ene spremno slijede u rat, preko planinskih lanaca, kroz
ume i u mrak. Dok sunce ne prestane sjati i dok posljednji vjetar ne
zapue svijetom. Morate li me to pitati? Jo i sada?

Ponovo je odmahnula glavom. Ned je zauo kako mu odgovara:

Ne, nisam te to morala pitati, zar ne? Moj sjajni ovjee. Anwyll.
Ljubljeni.
Cadell je jo trenutak ostao stajati i gledati je Nedu se uinilo da
urezuje crte njezina lica u pamenje a onda je, ne ispruivi ruku, ne
dodirnuvi je, rekao: Onda vjerujem da mi je vrijeme poi.
Okrenuo se i poao prema otvoru. Zaustavio se pokraj Neda, na
rubu stijene nad strminom, i poloio mu ruku na rame. Bez rijei.
Ni drugom ovjeku nita nije rekao, premda se okrenuo, pa su se
pogledali svojim sivim i plavim oima. Ned je neujno jecao, uinilo mu
se da osjea protjecanje krvi kroz komore svog srca. Krvi moje krvi.
Zatim je Cadell skoio na strminu s ruba stijene. Ned ga je gledao u
sjaju kasnog popodnevnog sunca, na posljednjoj svjetlosti dana, kako
odlazi do niskih, tamnozelenih grmova koji okruuju provaliju, to rtveno
mjesto za koje prie tvrde da nema dna.
Ondje je zastao, ali ni zbog ega nalik na strah, jer kad je podigao
pogled i osvrnuo se prema eni iza dvojice mukaraca, ponovo se
smijeio, zlatokos i miran.
I tako ga je Ned Marriner posljednji put vidio, kroz suze koje nisu
htjele stati, kad je nainio posljednji korak i otiao u smrt bez glasa.
Ned je pogledao prazno mjesto na kojem je trenutak prije stajao
Cadell, a onda je okrenuo glavu u stranu i ugledao dvije ptice kako
odlijeu na jug preko obronka planine. Nebo se nije sruilo, premda je
ovo bilo vrijeme i mjesto kad bi se i takav dogaaj mogao zamisliti.
Okrenuo se natrag i pogledao Phelana, koji je jo trenutak stajao,
gledajui prema provaliji, a onda i sam krenuo prema rubu stijene nad
strminom. Kao i Cadell prije njega, proao je blizu Neda, ali nije ga
dodirnuo. Umjesto toga, skinuo je svoju sivu konu jaknu i lagano je
prebacio Nedu preko ramena.
Bit e hladno kad sunce zae, rekao mu je. Bojim se da je jakna
poderana na jednom ramenu, ali moda se moe pokrpati.
Ned nije mogao govoriti. Boljelo ga je grlo, a i srce. Pogled mu je
bio zamuen suzama. Phelan ga je jo trenutak gledao kao da e neto

rei, ali ipak nije progovorio.

Zatim je zakoraio preko ruba stijene, lagano kao i uvijek, spretno
doskoio na strminu i otiao do provalije kao to je prije njega uinio i
drugi ovjek.
Ned je zauo Ysabel iza sebe. Nije se okrenuo. Nije imao hrabrosti
da je pogleda. Ali ovjek na strmini pod njim imao je hrabrosti i
pogledao ju je.
Ned je ponovo zauo njezin glas: Anwyll.
ovjek kojeg je tako nazvala opet se nasmijeio, stojei na planini
daleko od svijeta u kojem se rodio, obasjan sunevom svjetlou koja se
za svih tih godina nije promijenila.
Pogledao je prema mjestu na kojem je ona stajala, iza Nedovih lea,
i izgovorio joj ime.
Svakim dahom, rekao joj je na kraju. Svakog dana, svaki put.
Zatim je zakoraio preko ruba i nestao u mraku.

Ned je nekoliko trenutaka ostao nepomino stajati oslonjen na zid

peine, a onda je morao sjesti. Prebacio je noge preko ruba stijene i
zagledao se u daljinu na izmaku dana i strminu na kojoj vie nije bilo
nikoga. Nije znao da je mogue osjeati ovoliku tugu, ovako
nepodnoljivu svijest o vremenu.
Dok sunce ne prestane sjati.
Sunce je zalazilo. Ujutro e ponovo izai svaki put kad padne
mrak, ljudi moraju povjerovati da e sutradan opet izai. Sjetio se kako
mu je Kate Wenger sino rekla da zalazak sunca u prolosti nikad nije
bio trenutak ljepote i mira. Da su mukarci i ene strahovali kako no
koja se sputa nikad nee proi.
Prestao je plakati. Ponestalo mu je suza. Obrisao je obraze i osjetio
tipanje vjetra. Jo dvije ptice, ili moda one iste, odletjele su dolje,
skrenule na istok i nestale s vidika. Phelanova jakna visjela mu je preko
ramena. Pogledao je provaliju, napola skrivenu grmljem. Poelio je da
zna neku molitvu, pa da je sada izrekne naglas, ili barem u sebi.

Iza sebe je zauo um, ali nije se okrenuo.

Nije se to usudio uiniti, bio je previe bolno svjestan uloge koju je
upravo odigrao. Nije vjerovao da se moe suoiti s izrazom koji bi joj
zacijelo vidio na licu. Cadell je rekao da Nedova majka ima kosu poput
njezine, za njegovu se prabaku govorilo da je vidovita, a porodine prie
sezale su jo dalje u prolost.
A njegova teta...
Ned je uzdahnuo; taj uzdah kao da je doao iz bezdane dubine. To je
njegova porodica, a izgleda da je Phelan neega bio svjestan a da nije
pravo ni znao ega od poetka, od onog prvog dana u katedrali.
Ysabel mu je zakoraila blie. Bila je vie prisutnost nego zvuk.
Ned je bio bolno svjestan njezine prisutnosti. Njih su dvoje sada ostali
sami. Ona sada zacijelo gleda dolje i prisjea se proteklih dvije tisue i
esto godina. Kako da se ovjek suoi s neim to je zavrilo nakon
toliko vremena? Tko je ikad morao izai nakraj s takvom priom?
Jer sada joj je doista doao kraj. Ned je u to bio uvjeren isto tako
vrsto kao i njih troje. Sudarili su se sa zidom s njim i zamreno
ispredanje prie primaklo se svom koncu na ovoj planini.
Zatresao je glavom. Toliko je toga moglo poi drugaije i izmijeniti
ishod. Brys ga je pokuao ubiti na groblju. Moglo mu je biti previe zlo
da se popne do ovog mjesta. Oba su ga mukarca mogla preduhitriti.
Obojica su sve to i rekli. Ono to se upravo dogodilo nije bilo
predodreeno, nije se moralo upravo ovako zbiti.
Znai li to da ih je on ubio? Ili oslobodio? Ima li ikakve razlike
izmeu tih rijei? Jesu li rijei uope vane? Oh, Boe, Ned, uspio si,
glasile su rijei koje je uto zauo. Shvatio je da su rijei ipak vane.
Toliko vane da je skoio na noge i okrenuo se.
Ispred njega stajala je Melanie, sa zelenim pramenom u crnoj kosi i s
tako irokim osmijehom na suzama oblivenom licu da se Nedu uinilo
kako e taj osmijeh osvijetliti sve sjene u peini.
Ne mogu vjerovati! rekao je. To je... ona... ti si se vratila!
A Ysabel je otila.
to znai da je imao pravo kad je u njoj vidio osobu koja odlazi ak
i dok stoji pred njim. Obuzela ga je divlja i vatrena radost, pomijeana s

jednim drugim osjeajem koji ga moda vie nikad nee napustiti. Netko
se vratio i bio spaen, a netko je drugi otiao. Je li uvijek tako?
Vratio si me, rekla mu je Melanie.
Nikad u ivotu nisam bio toliko sretan to nekoga vidim.
Doista? upitala je s trakom ironije koji ga je podsjetio na nekoga
drugog, ne na Melanie.
Ned nije mogao govoriti. Bio je zapanjen, uzdrman. Melanie mu je
prila, stavila mu obje ruke na tjeme i preplela prste, a onda ga je
poljubila, stojei na vjetrovitom rubu stijene. Nije se urila. Odisala je
mirisom kojeg se nije sjeao otprije. Obuzela ga je vrtoglavica.
Zatim se odmaknula i pogledala ga. Oi su joj bile neprirodno
sjajne, moda zbog suza. Vjerojatno to nisam smjela uiniti.
Ned je jo uvijek teko disao. To je jedini razlog zato sam doao
u Francusku, uspio je odgovoriti.
Nasmijala se i ponovo ga poljubila, ovaj put lagano. Na neki
nemogui nain, uinilo mu se da to radi Melanie, ali istodobno i ne ba
Melanie. Ili moda to i nije nemogue nakon svega to se upravo
dogodilo. Iznenada se sjetio kako se Kate promijenila kad su uoi
Beltanea ili na Entremont.
Hvala, rekla je Melanie, jo uvijek mu stojei vrlo blizu.
Nema na emu, odgovorio je, omamljen njezinom blizinom i
mirisom i udnovatou vlastitih misli. A onda je, s velikim
zakanjenjem, primijetio jo neto. Odmaknuo se od nje i paljivije ju
pogledao.
Osjetio je kako mu se lice rastee u osmijeh, unato svemu. Oh,
Boe! rekao je.
Melanie se iznenada doimala nezgrapna i nesigurna, slinija sebi.
to je?
Ned nije mogao suspregnuti smijeh. Isuse, Melanie, ti si najmanje
osam centimetara via. Pogledaj se!
to? To je nemogue ... a ne mogu se pogledati!
Onda mi vjeruj. Stani mi opet blie.
Posluala ga je. Pokazalo se da on ima pravo. Bila je barem osam
centimetara via. Sada mu je dosezala do nosa, a prije nije tome bila ni

blizu.
Majice mila, Ned! Porasla sam?
Bogme se ini da je tako. Nijedan od Nedovih poznanika nikad
nije rekao majice mila.
Je li to mogue?
Ned se sjetio tete. Kako joj je kosa odjednom posve pobijeljela, to
njegova majka nije htjela povjerovati dvadeset pet godina.
Izgleda da jest, bilo je sve to je rekao. Ne znam ba puno ni o
emu od svega ovoga.
Porasla sam? ponovila je u udu.
Sad e biti opasan komad, rekao joj je.
Na licu joj se pojavio osmijeh koji ga je podsjetio na nekoga tko je
otiao. I ne sluti kako opasan, Ned Marriner!
Netko se vratio, a netko je zauvijek otiao. Ned je oklijevao.
Melanie, jesi li bila iega svjesna dok si bila...?
Osmijeh joj je nestao s lica. Pogledala je kroz juni otvor, prema
zaravni i ravnici, pa rijeci, drugim planinama i moru.
Samo u poetku, tiho je odgovorila. A ak i tada s naporom. Kad
sam... kad sam se poela mijenjati, osjeala sam to mi se dogaa, ali
nisam se mogla oduprijeti. Nisam se mogla zaustaviti. Isprva sam mogla
gledati kroz njezine oi i uti to se govori, ali sve tee. Kad sam iz
dubine pokuala pogledati van, osjeala sam se kao da na glavi i
ramenima nosim uteg ili velik kamen. A onda mi je to postalo previe
naporno. Nakon nekog vremena vie to nisam bila u stanju.
Jo uvijek je gledala u daljinu.
Znai, ti ne zna to se ovdje dogodilo? Maloprije?
Hoe li mi ti to ispriati?
Ono to znam. Ali... jesi li je ti natjerala da promijeni stvari, da im
naredi potragu. I jesi li ti odabrala ovo mjesto?
Ona je u meuvremenu ponovo zaplakala. Kimnula je glavom. Da,
to sam bila ja. Mogla sam... dok sam bila unutar nje, znala sam to e se
dogoditi, znala sam da mi nema spasa ako jedan od njih ubije drugoga i
uzme je. Pa sam progurala jedinu ideju koja mi je pala na pamet, da je
pokuam nagnati da umjesto toga doe ovamo. Nadala sam se da e se

netko toga sjetiti. Pogledala ga je. Zapravo, nadala sam se da e to

biti ti, Ned. Nisam vjerovala da bi se itko drugi toga mogao sjetiti.
Znala si to bi se moglo dogoditi ako svi oni dou ovamo?
Znala sam sve to je ona znala. Obrisala je suze s obraza. Ned, ja
sam bila ona, a ipak jo uvijek pomalo i ja. A onda mi je sve postalo
preteko, pa sam mogla samo ekati u pozadini.
Znala si da sam tamo? U Entremontu?
U oima joj se pojavila iskra stare Melanie. E pa, to je stvarno
glupo pitanje. Pa zato sam uope onamo dola?
Osjetio se glupavo. On ju je bio nazvao. Tono. Oprosti.
Izraz lica joj se promijenio. Nemoj mi se vie nikada ispriavati,
Ned. Ne nakon ovoga.
Pokuao je sve okrenuti na alu. Riskantno je govoriti momku
takve stvari.
Odmahnula je glavom. Ovaj put nije.
Sada je na Neda doao red da se okrene i pogleda u daljinu, svu tu
ljepotu u sumraku. Trebali bismo krenuti dolje. Ovo mjesto nije
normalno.
Nismo ni mi, odvratila je Melanie. Normalni. Zar ne?
Oklijevao je. Mislim da uglavnom jesmo, odgovorio je. Bit emo.
Moe li ovako hodati?
Pogledala je svoje bose noge. Ne niz planinu, Ned. A uskoro e
pasti mrak.
Razmislio je. Vidio sam jednu kapelicu u blizini. Malo ispod vrha.
Nije daleko odavde. Moda neemo moi ui, ali ima dvorite koje e
nam pruiti malo zaklona. Odande bih mogao nazvati dolje.
Ima Gregov broj u memoriji?
Sada je to opet bila stara Melanie, dodue via, ali ipak ona. Ned se
osmjehnuo. Srea je mogua, gotovo je nadohvat ruke. Vrlo duhovito,
odvratio je. A onda mu je jo neto palo na pamet. Greg se prilino
dobro drao, zna.
Morat e mi priati o tome. Ali ima pravo, morali bismo krenuti.
Hladno mi je. Ysabel je bila... prilino ilava, pretpostavljam.
Ysabel je bila mnogo toga, pomislio je Ned.

Skinuo je konu jaknu i dodao joj je.

Gdje si ovo dobio? upitala ga je, uvlaei ruke u rukave. Jakna joj
je bila prevelika, u njoj je izgledala poput klinke.
I to u ti ispriati. Idemo?
Izali su kroz istoni otvor, istim putem kojim je Ned uao. Melanie
se nekoliko puta trznula, hodajui bosonoga po kamenju.
im su izali, Ned se zaustavio i osvrnuo. Stajao je na mjestu gdje
se bio uspio zaustaviti kad se stao klizati nizbrdo i ugledao stijenu za
koju se bio uhvatio. Stranji dio peine sada je bio u mraku, svjetlost
nije dosezala tako daleko. Zapravo se nije imalo to vidjeti.
Melanie ga je gledala, ogrnuta Phelanovom jaknom. I ti si se
promijenio, zna? rekla mu je.
Porastao sam deset centimetara?
Ne, doista si se promijenio, Ned.
Kimnuo je glavom. Hodi, kapelica je jo malo uzbrdo pa onda
nalijevo.
Kad su stigli na vrh grebena i ugledali osamljeni kri i kapelicu na
zapadnoj strani, sunce je lealo pred njima, vrlo nisko, i osvjetljavalo
oblake. Bio je to velianstven zalazak sunca, pravi dar.
ivimo u vremenima, pomislio je Ned Marriner, kad si ovjek moe
dopustiti da razmilja na takav nain.

Naao je svoj ruksak na mjestu gdje ga je i ostavio, uz kameni zid.

Izvukao je svoju trenirku; sada je bilo jako hladno na veernjem vjetru.
Vrata kapelice bila su zakljuana lokotom, a i vrata druge, duge i niske
kue pokraj dvorita koje je nudilo kakvu-takvu zatitu od vrtlonih
naleta vjetra.
Dat u ti svoje arape, rekao joj je. Inae e se smrznuti.
Melanie je kimnula glavom. Nisam ni sanjala da e me takva
ponuda jednoga dana toliko usreiti. Povukla je zatvara na jakni sve
do nosa, ali to nee biti dovoljno ako ostane bosonoga.
Ima depni noi? upitala je.
Imam.

Ispruila je ruku, a on je prekopao po ruksaku i dodao joj vicarski

no. Zatim je sjeo na kamenu klupu uza zid kue i poeo izuvati tenisice
kako bi joj dao svoje arape.
Nisu ba posljednji krik mode, poeo je govoriti kad ih je skinuo i
ponovo obuo tenisice, ali e...
Zatim je zautio. Melanie je stajala pred vratima kue s ravnim
krovom, a vrata su bila otvorena.
Kako ti je to uspjelo? upitao ju je, prilazei.
Posjedujem vjetine o kojima ti nita ne zna, Ned Marriner.
Onaj prizvuk u njezinu glasu. Opet ga je zauo. Ako se Ned
promijenio, sigurno nije bio jedini.
Tako je moj tata prije nekoliko dana obio jednu bravu.
Osmjehnula se. To sam ga ja nauila.
to?
Melanie je izgledala vrlo zadovoljna sobom. Jednom, kad smo
snimali u Peruu, vidio me kako obijam bravu i postao ljubomoran.
Natjerao me je da mu pokaem kako se to radi.
Ti si zloinaki genij, odvratio je. Evo ti arape.
Uzela ih je i ula, a on je uzeo ruksak i poao za njom. Unutra nije
bilo elektrine struje, a duga, uska prostorija bila je mrana. Ned je
otvorio prozorske kapke prema dvoritu, a Melanie je navukla arape na
noge. Ned je ugledao kamin i naslagano drvlje pokraj njega. Ovo mjesto
neko je vjerojatno bilo spavaonica ili blagovaonica kapelice, a sada je,
izgleda, sluilo kao prenoite planinarima.
Misli da e nas uhititi ako zapalimo vatru?
Ne bih imala nita protiv toga, odgovorila je Melanie. Kad bi mi
donijeli cipele.
To ga je na neto podsjetilo.
Podigao je poklopac mobitela i nazvao oca. Jedan signal.
Ned?
Unato iscrpljenosti, Ned je shvatio da se smjeka. Navala osjeaja
prije no to je progovorio. Da, ja sam. Tata, vratio sam je.
to?
Vratio sam je. Oboje smo dobro.

Oh, dragi Boe, zauo je oev glas, a onda je shvatio da tata

plae. uo ga je kako drugima prenosi njegove rijei, a onda se obratio
njemu: Ned, Ned... evo ti majke.
Duo? zauo je majin glas. Doista si dobro?
Odlino sam, mama, oboje smo odlino. To e biti zbilja duga
pria.
Moete li doi dolje?
Ne sada, mama. Ve je gotovo mrak, a Melanie nema cipele.
Mislim da ete morati doi po nas ujutro i donijeti joj odjeu.
A gdje ste sada?
U kui kraj kapelice. Uli smo unutra. Ima kamin, dobro je. Bit e
nam dobro preko noi. Moete li doi po nas odmah ujutro?
Naravno da moemo. Ned, daj Melanie na telefon, tvoj otac eli
razgovarati s njom.
U to sam siguran.
Jo uvijek se smjekajui, dodao joj je mobitel.
efe?
Zatim je zautjela i stala otirati suze s obraza.
Hvala vam, gospodine, tiho je rekla. Svima vam hvala. Dobro
sam, doista. Vidjet ete. Ali trebaju mi neke stvari. Moete li mi dati
doktoricu Marriner? Zatim je otila je do prozora, a Ned je opet izaao
na dvorite i otiao do niskog junog zida, pokraj bunara.
Pogledao je krajolik koji je tonuo u mrak. U kuama, na farmama i u
seoskim restoranima u dolini palila su se svjetla. Vidio je automobilska
svjetla na cestama. Odmaralita na rivijeri udaljena su samo sat vremena
odavde. Svjetlucala su svjetla barova, kavana i jahta uz obalu mora.
Zamislio je brod koji je prije vrlo mnogo vremena doplovio ovamo
iz Grke, kako prolazi pokraj mranih, zlokobnih uma i planinskih
lanaca koji skrivaju od pogleda sve to se nalazi u unutranjosti,
ostavljajui je zakrivenom i tajnovitom. Zamislio je te strance izdaleka
kako nalaze luku zapadno odavde, a onda se prvi put susreu s lokalnim
plemenom, pitajui se jesu li prevalili itav taj dugi put kako bi pronali
smrt tako daleko od doma, ili moda neto drugo.
Zamislio je te domae ratnike i njihove druide, njihove obrede i

umske bogove, njihove boice mirnih jezera, i zamislio ih kako izlaze iz

ume da vide strance, pitajui se tko su i to donose sa sobom.
Srce mu se ispunilo do ruba, kao da je primilo svu tugu i radost koje
u njega stanu. Sada kad je sunce zalo, pogledao je svjetla ispod sebe. S
lijeve je strane ugledao mjesec, prema mjestima gdje vjerojatno lee
odmaralita, ta igralita svijeta koji poznaje.
On je sada upoznao drugi svijet. Dodirnuo ga je. Znao je da e, na
neki nain, hodati u oba svijeta do kraja ivota. Pomislio je na vepra.
Dok se no sputala u kotlinu, poloio je dlanove na niski kameni
zid i pomislio na Ysabel.
Doi ovamo, zauo je glas iza lea. Nala sam ibice i zapalila
vatru. Jesi li sa sobom ponio neto to bi se moglo nazvati hranom?
Okrenuo se prema Melanie, prema svijetu.
Verakuharica mi je zapakirala nekoliko stvari.
Bog je blagoslovio, odvratila je Melanie s praga.
Otiao je natrag do vrata i uao za njom u kuu. Vatra se razgorjela,
a Melanie je ve bila upalila i svijee.
Nala sam deke u ovim ormarima, rekla mu je. Cijelu gomilu.
Odlino. Bit e nam okej.
Melanie se nasmijeila. Mornarino, rekla mu je, moda e ti biti
i bolje nego okej.
Kao to se moglo i oekivati, srce mu je nato jae zalupalo.
Nakaljao se, a jedna mu je neizbjena slika proletjela glavom.
Melanie, moja mama je u vili. Sutra e doi ovamo i pogledati me
u oi.
Ima pravo. A ja radim za tvoga tatu, zar ne? Mogla bih imati
problema ako bismo...
Ti? odvratio je. Ti bi mogla imati problema? Melanie, zna moju
majku! Misli da u se izvui ako joj kaem da smo igrali ovjee, ne
ljuti se?
Tiho se nasmijala. Samo ako doista budemo igrali ovjee, ne ljuti
se.
Nisam se zato prijavio u mornaricu.
Melanie ga je kratko pogledala s drugaijim izrazom lica. Zna,

doista si se promijenio.
Pa, i ti isto.
Valjda. Nasmijeila mu se. Pomislio je da ona izgleda starije, ali
nije joj to rekao. Podigla je ruku i dodirnula mu obraz. inilo se da su
joj oi tamnije, a na neki nain i glas.
Ned, ja prilino dobro mogu zamisliti to si danas uinio. Sjeam
se kako si se ovdje osjeao kad smo se dovezli. A... ovo nije posljednja
no naih ivota.
Ponovo se nakaljao. To je prilino vrua misao.
Aha. Znam. Roendan ti je u srpnju, zar ne?
Kimnuo je glavom. Ponovo mu je bilo teko govoriti. ene vam to
mogu uiniti.
Morat u se potruditi da to zapamtim, rekla je Melanie. A sada
da vidimo to ti je to Vera zapakirala u ruksak.
Otila je do ruksaka. On je ostao stajati na mjestu, prisjeajui se
dodira njezinih usnica u peini, a i onog mirisa koji dotad nije primijetio.
Ovaj, petnaesti, iznenada je rekao. Petnaesti srpnja. Melanie je
stala prekapati po ruksaku.
Baget, pateta, sir, jabuke, nabrajala je. Vera je suho zlato.
Zatim ga je pogledala preko ramena i nasmijeila se. Zapisala sam
datum tvog roendana u runo raunalo. U meuvremenu, doi ovamo
pokraj vatre, hajde da jedemo i... Glas joj je ponovo postao dublji.
Pada mi na pamet neto animalno.
Oh, Boe! odvratio je Ned.
Melanie se glasno nasmijala.
Tama je vani postala dublja i gua. Divlje svinje, koje se hrane u
sumrak i u zoru, oprezno su izale iz ume u podnoju, a sove su
poletjele s drvea i krenule u lov. Mjeseina je obasjala drevne gradove
i sruene kule, slavoluke i sveta jezera, groblja, vinograde i grmove
lavande. Jedna po jedna, u tamnoplavom sumraku zasjale su zvijezde, na
nebu koje se jo uvijek nije sruilo.

ekali su na sjajnom jutarnjem svjetlu vani pokraj zida. Ugledali su

ostale kako se uspinju cik-cak stazom sjevernog grebena. Morali su

krenuti prije svitanja, pomislio je Ned, u mraku, da bi ve sada stigli.
Ujutro je tee osjeati tugu, pomislio je, gledajui oca kako rukom
podie eir i mae im. Melanie je ustala i uzvratila mu pozdrav,
podigavi obje ruke iznad glave.
Moe si dopustiti radost, pomislio je. Pa ak i ponos. Vie nije
osjeao muninu. Nije ju osjetio od trenutka kad je uao u peinu i
pronaao Ysabel.
Prebrojio je osobe u skupini i ustanovio da su svi doli gore. ak i
Greg i tetak Dave, koji se vjerojatno ne bi smjeli uputati u ovakve
dvosatne uspone. Njegova majka i teta hodale su rame uz rame. Crvena i
bijela kosa, kao u bajci. Ali ovo nije bajka; ovo je njegova porodica, a
Ned im je trebao ispriati drugaiju vrstu prie. Progutao je slinu
vidjevi ih zajedno, obasjane svjetlou ispred zelenog drvea i plavih
jezera daleko u podnoju.
Dolazili su cik-cak stazom. Ned se prisjetio kako je kasno juer,
progonjen, presjekao te posljednje zavoje i popeo se na vrh proeljem
stijene.
Oni to nisu morali uiniti. Ned je stajao pokraj Melanie, ekajui da
ostali dou do njih zadnjim usponom. Prije no to su stigli, Melanie ga je
pogledala i nasmijeila mu se.
Prije e biti da je porasla deset centimetara, zakljuio je Ned.
Uzvratio joj je smijeak. Ba me zanima hoe li sada moi
zakucavati koeve?
Tako se osjeam, odgovorila je.
Zatim je potrala, odjevena u Ysabelinu bijelu suknju i plavu bluzu i
s njegovim arapama na nogama. Ned je vidio oca kako iri ruke i vrsto
je stee u zagrljaj, kao da grli izgubljeno dijete koje mu se vratilo.
Greg i Steve zaustavili su se pokraj njih, ekajui na red da je
zagrle, a Nedova majka, tetak i teta produili su prema Nedu. Primijetio
je da se Kate Wenger dri iza njih, iznenada stidljiva.
Bok, mama, rekao je. Jesi li mi donijela kroasane?
Nedova majka, koja inae nije ba sklona grljenju, nije mu
odgovorila, samo ga je zagrlila i nije ga htjela pustiti.

Lake malo! rekao joj je Ned.

Nemoj mi to govoriti, promrmljala je. Ni sluajno.
Naposljetku se odmaknula od njega i pogledala ga.
Teta se smijeila. Bok, neae, rekla mu je. Hoe da ti
ispriamo koliko smo bili uplaeni?
Mogu zamisliti.
Ne, ne moe, odvratila je Meghan Marriner, odmahujui glavom.
Ni priblino.
Pogledao ju je. Moram vam ispriati neke stvari, rekao je. O
nama. O naoj porodici.
Sestre su se pogledale.
Koji je od one dvojice otac? upitala ga je Kim.
Ned je zinuo od uda. Isuse! izustio je.
Provele smo vei dio noi u razgovoru, objasnila mu je majka.
Spojile nekoliko pretpostavki. Kao slagalicu.
Kao slagalicu, tupo je ponovio Ned.
Vidjevi mu izraz lica, tetak Dave se nasmijao. Ned, rekao mu je,
vjeruj mi, umirao sam od straha sluajui ih. Vrijeme je da se ponemo
bojati u njihovoj blizini.
Ali Ned nije osjeao strah, a inilo se da ga ne osjea ni njegov
tetak. Majka i teta gledale su ga s iekivanjem.
Nije im rekla, tiho je odgovorio. Pitali su je.
Ali, imale smo pravo? upitala je Meghan.
Aha, odgovorio je Ned, kimajui glavom i pogledao tetka. Nisu
bile sigurne. Znai da smo jo uvijek izvan opasnosti.
Jedva, odvratio je Dave Martyniuk. Ovo je tek poetak.
Okrenuli su se ostalima.
Edward Marriner predvodio je skupinu prema vrhu. Greg i Steve
cerekali su se kao klinci, a Melanie je sada nosila svoju preveliku torbu,
mobitel i slamnati eir. Meghan joj je prila i poljubila je u oba obraza.
Ned je pogledao oca. Bok, tata, rekao mu je. Zdravo, sine,
odvratio mu je otac sa smijekom.
Pogledaj dobro oko sebe. Jutarnje svjetlo. Ne vjerujem da ovdje
gore moe pogrijeiti. Mnogo mogunosti. Bilo bi dobro da s drugog

kraja dvorita provjeri i junu stranu. Moda je tos u tome da snima

sa Czanneove planine, a ne prema njoj?
Otac je kimnuo glavom. To mi je palo na pamet dok smo se
penjali.
Ja sam se toga sjetila prije tjedan dana! rekla je Melanie. Oh, pa
jasno, odvratio je Greg.
Steve je mrknuo i otiao do Kate, koja se jo uvijek drala po
strani, a onda je nekoga nazvao mobitelom. Ned se zapitao tko je jo
ostao u vili da ga nazove.
Trenutak poslije, visokim i jasnim prostorima na vrhu SainteVictoirea odjeknuli su zvukovi Svadbenog mara.
K vragu! rekla je Melanie, zacrvenjevi se, i pritisnula dugme za
odgovor na svom mobitelu. Tu sam pozivnu melodiju ve skinula!
Steve se opet okrenuo prema njima. Smijao se. I Greg se smijao. A i
Ned. Treba li se ovjek sve vrijeme ponaati kao zrela osoba?
Steve je izveo orijentalni naklon pred Melanie. Ptiice, neka ti ovo
bude ivotna lekcija. Ono to se promijeni, s vremenom se opet moe
vratiti u poetno stanje. Zatim joj se ponovo naklonio, stisnuvi dlan o
dlan.
Vas ste dvojica u grdnoj nevolji, rekla im je.
Nema pojma koliko mi je drago to to ujem, odvratio je Greg, a
onda ju je pogledao i namrtio se. Hej, jesi li ti to porasla?
Melanie se osmjehnula. Njezin osmijeh gotovo da je obasjao itavu
planinu.

Melanie se vratila unutra da se presvue, a Nedov otac stao je

provjeravati vidik u svim smjerovima. Ned je dobro poznavao taj izraz
lica i procjenjivaki pogled.
Poslije, rekao je Edward Marriner, vidjevi da ga Ned gleda.
Vratit u se. Spustio je ruku na sinovo rame i stegnuo ga.
Melanie je izala. Bio je poprilian ok vidjeti je u njezinoj odjei i
tenisicama. Sada je opet bila ona stara, oeva asistentica,
hiperorganizirana ratnica pozivnih melodija na mobitelu.

A netko se drugi jo vie udaljio.

To ga je natjeralo da se zamisli. Pustio je ostale da prvi krenu dolje.
Rekao im je da mu treba trenutak nasamo. Majka ga je samo pogledala,
a onda je krenula s ostalima stazom.
Ned je pronaao jedan veliki kamen i sjeo na zemlju, naslonivi se
na njega leima, gledajui svitanje na istoku, okrenut prema posljednjem
grebenu kojim se juer uspeo. Peina je sada leala iznad njega, pa onda
nizbrdo i nadesno.
Duboko je uzdahnuo. Hoe li se sve ovo povui? Hoe li ovi
dogaaji izblijedjeti u sjeanju i odlutati kao to to obino biva? Hoe li
postati neto ega se sjeti s vremena na vrijeme, a onda s godinama sve
rjee? Pria, tvoja povijest, dok odlazi prema drugim priama i drugim
trenucima koji postanu tvoj ivot. Drugim ljudima.
Zauo je korake, netko je udario kameni nogom.
Jesi li, ovaj, noas spavao s njom? upitala ga je Kate Wenger.
Prila mu je s lea. Skinula je sunane naoale i mirno ga pogledala.
Kakvo je to pitanje? upitao je, podigavi pogled. Rekla bih da se
namee samo od sebe.
Nijedan dentlmen ne bi na njega odgovorio. Kate je ekala.
Ned je osjetio da se crveni. Ne, naravno da nisam. Kate se
nasmijeila. Dobro.
Kosu je zaeljala prema van. Ovaj put na sebi je imala Nedovu
crnu majicu sa slikom Pearl Jam i traperice. Posluila se onim trikom
kojim se djevojke katkad slue, prije polaska na planinu svezala je
majicu u vor iznad trbuha. Majica nije vie bila nimalo nalik na onu
koju je Ned nosio.
Ja ionako vie volim ene iz New Yorka, rekao joj je.
mrknula je. Nemoj praviti raun bez krmara.
I ne sanjam o tome.
Iznenada se osmjehnula. Nemam nita protiv da o tome sanja.
Ned ju je gledao, nesposoban da se sjeti to bi joj mogao rei. Opet
je pogledao nalijevo, preko grebena prema rivijeri, Italiji i suncu. Zemlja
ispod njih prema jugu jednom je bila bojno polje. Vjerojatno vie nego
jedanput, pomislio je. Kupala se u dugoj i blagoj ljepoti jutra.

Kate je ispruila ruke. Hajde, previe emo zaostati.

to je u tome loe? upitao ju je, podigavi pogled.
Opet se nasmijeila. Nita, pretpostavljam.
Ispruio je obje ruke i dopustio joj da mu pomogne ustati.

ZAHVALE

Kao i uvijek, Lauri i Sybil, na raznim stranama Atlantika.

Knjigu Ysabel uglavnom sam napisao u okolici Aix-en-Provence, pa
je prikladno da prvo spomenem one koji su mi ondje bili od velike
pomoi.
Bethany Atherton ponudila mi je vilu Sans Souci, upozorila me na
sruenu kulu i pokazala mi garagai kad smo se jednog vjetrovitog dana
popeli na Sainte-Victoire. Leslie-Ellen Ray upoznala me s
profesionalnim pristupom fotografiranju katedrale u Aixu.
Gilles Dorival sa Sveuilita Aix-Marseille, ponudio mi je sugestije,
odgovorio na pitanja, omoguio pristup sveuilinoj knjinici i upoznao
me s dvojicom doista velikodunih ljudi, Jean-Marcom Gassendom i
Pierreom Vareneom, arhitektima u Institutu za prouavanje antike
arhitekture. Zahvalan sam im na ljubaznosti i entuzijazmu, na preciznim
opisima katedrale i njezine povijesti, i na prekrasnom, evokativnom
popodnevu to smo ga proveli u jo uvijek za javnost zatvorenim
ruevinama novoiskopanog rimskog amfiteatra u Aixu.
Sam Kay pratio me na dugoj vonji planinom, posjetio je Entremont
nekoliko puta, obiao teren i s Matthewom i Laurom pridruio mi se,
izmeu ostalog, u klaustrima Saint-Sauver i Saint-Trophime, groblju Les
Alyscamps i rimskom amfiteatru u Arlesu, i u Glanumu. Mora
upotrijebiti ovo mjesto u knjizi, rekli su mi obojica, a to je postao refren
koji me motivirao. Sam je ponovo otiao na planinu nekoliko tjedana
nakon to smo je svi obili, kako bi ustanovio dodatne pojedinosti o
putu, peini i provaliji. Matthew je posvuda snimao fotografije. Stvari se
promijene kad vam sinovi postanu istraivai.
Proitao sam previe tekstova o Keltima, Grcima, Rimljanima u
Provansi da bih ih sve ovdje mogao spomenuti. Navest u samo
dojmljivu knjigu Stara Provansa Theodorea Cooka, a i Lutanje
Provansom S. Baring-Goulda, doista armantnu (i nedvojbeno

subjektivno intoniranu) knjigu. Pomogle su mi i sveobuhvatne studije

Jean Markale o Keltima, kao i djela Mirande Green, Marie-Louise
Sjoestedt, Nore Chadwick (opet) i plodnog Barryja Cunliffea.
Cunliffeova kratka knjiga o Grku Pitiji dala mi je mnoge ideje koje su
nale put u Ysabel. Rat, ene i druidi Philipa Freemana, pregledna je i
korisna zbirka primarnih izvora o mijeanju keltskog i klasinog svijeta.
Ekstaze Carla Ginzburga, povjesniara kojeg ve dugo cijenim, bile su
mi plodno tlo za mnoge zamisli i slike.
to se tie oppiduma Entremont, od velike mi je koristi bila
monografija Fernanda Benoita, Entremont, o povijesti tog mjesta i
iskapanjima koja se ondje vre. A takoer i slubena internetska stranica
(http://www.culture/gouv.fr/culture/arcnat/entremont/en/index2.html) na
engleskom i na francuskom.
Nadam se kako je samo po sebi jasno da ni jedan od spomenutih
pisaca ne snosi odgovornost za nain na koji sam se u ovoj knjizi
posluio povijeu i mitologijom.
Zahvalan sam Deborah Meghnagi (vodeoj osobi iza
http://www.brightweavings.com) i Rexu Kayu na pozornom iitavanju
zavrne verzije.
Ysabel mnogo duguje svim ovim ljudima, kao i njezin spisatelj.