Astronomski Časopis ORION 1

Astronomsko drutvo Orion
Februar/veljaa 2016
Godina 1, broj 1, (februar/veljaa 2016)
ASTRONOMSKI ASOPIS
ORION
SUNCE BIOGRAFIJA NAMA
NAJBLIE ZVIJEZDE
NOVI HORIZONTI
Izdvojeno:
Meu nama Sci-fi pria
OTKRIE VODE
NA MARSU
GPS
Gravitacija
Dr. Martin Rees
ORION
Februar/Veljaa 2016
Glavni i odgovorni urednik: Muhamed Muminovi

Lektor:
Ivanka Baanovi
Redakcija: Belma Alihodi

Helena Bievi
Anes Kreo
Ines Novak
Adnan Popara
Amir Semi
Adela Subai-Kopi
Kontakt :
www.adorion.ba
adorion.sarajevo@gmail.com
ORION
Februar/Veljaa2016
Sadraj
Predgovor ............................................................................................... 4
Astronomsko drutvo Orion ................................................................... 5
Kulturoloki i tehnoloki uticaj astronomije na razvoj civilizacije ........ 11
Novi horizonti: susret sa Plutonom ........................................................ 14
Otkrie vode na Marsu ........................................................................... 16
Globalni pozicionirajui sistem (GPS) ................................................... 17
Znanstvenik broja: Dr. Martin Rees, Baron Rees of Ludlow ................. 20
Gravitacija kao sila - od mita do stvarnosti ............................................ 21
SUNCE- biografija nae najblie zvijezde ............................................. 25
Svemirski teleskop Kepler ...................................................................... 33
Neke injenice o povezanosti matematike i astronomije........................ 35
Meteorske kie u 2016. godini................................................................ 36
Star Wars Zato ih volimo ................................................................... 38
MEU NAMA (Sci-fi pria).................................................................. 41
Zvjezdane staze....................................................................................... 43
Pitanja ..................................................................................................... 44
Krialjka ................................................................................................. 45
Asteroid Sarajevo ................................................................................... 46
Djeiji radovi .......................................................................................... 47
Februar/Veljaa 2016
ORION
PREDGOVOR
Krajem protekle godine, u nekim neformalnim razgovorima i razmjeni ideja, iskristalisalo se miljenje da
bi bilo korisno napraviti neku vrstu astronomskog asopisa koji bi, sa jedne strane govorio drugima ko
smo i ta smo, a sa druge strane omoguio aktivnijim lanovima da napiu priloge iz raznih oblasti
astronomije. Najvjerovatnije da neemo moi tampati neki iole znaajniji tira ali tu je digitalno izdanje.
Ono to se odtampa omoguit e onima koji ne znaju nita o aktivnostima AD Orion da shvate znaaj
naih napora, a novim lanovima e pomoi da se bre ukljue u na rad. To je bila osnovna ideja vodilja
koja nas je ujedinila i iji trud je sad javno izloen.
Naravno, kao i kod svih poetaka svjesni smo i greaka, neujednaenosti u tekstovima (razliiti autori,
razliiti pristupi) ali bie vremena da se to popravi ukoliko ostanemo na dogovoru da svake godine izdamo
neto slino.
U periodu od 1974-1976. godine, na predhodnik iji rad nastavljamo, Akademsko astronomsko drutvo
izdavalo je asopis Astro amater koji je tampan u impozantno tirau od 1000 primjerka i bio
dvomjesenjak, a pri kraju tromjesenjak. Sjeam se kao sada prvog broja koji je bio prava katastrofa
poev od od loe tampe, ispremjetanih stranica (to smo otkrili kada je bilo kasno) itd. No, kasnije smo se
popravili, a sam asopis je ostavio bitan trag na amatersku astronomiju na podruju bive drave. Imali
smo autore iz Zagreba, Beograda i drugih mjesta.
Ja jo uvijek vjerujem da ono to je napisano (i odtampano) ostaje. Digitalne stvari se lako zagube i
nestanu.
Muhamed Muminovi
ORION
Februar/Veljaa2016

Uvod
Astronomija je jedna od najstarijih nauka koja se
bavi posmatranjem i prouavanjem nebeskih tijela i
procesa u svemiru. Ona koristi neke od
najnaprednijih tehnologija i najsofticiranijih tehnika
koje su dostupne naunicima, a omoguava nam
istraivanje ili opaanje objekata u svemiru, planeta
koje krue oko drugih zvijezda, ali i objekata koji se
nalaze na rubu vidljivog svemira.
Astronomsko drutvo Orion se dui niz godina aktivno bavi popularizacijom, edukacijom i istraivanjima u oblasti astronomije, kao i popularizacijom
prirodnih nauka uope. Pravni je sljedbenik Univerzitetskog astronomskog drutva Sarajevo koje je
djelovalo od 1963-1992. Bosna i Hercegovina je u
tom periodu imala izuzetno razvijenu astronomiju
za standarde tog vremena, pogotovo ako se uzme u
obzir da prije toga nije bilo gotovo nikakve tradicije
niti ljudi koji su se profesionalno bavili ovom naukom. Astronomska opservatorija na Trebeviu bila
je blistavi svjetionik jednog novog vremena u cijeloj bivoj dravi, a eho tih dogaanja prisutan je i
danas u usmenoj i pismenoj memoriji mnogih. Za
generacije ljubitelja astronomije na ovim prostorima, od kojih su mnogi u meuvremenu postali
Malo historije
Poeci astronomije u Bosni i Hercegovini mogu se
smjestiti negdje u petnaesto stoljee kada je, iz
vjerskih i svjetovnih potreba, poelo slubeno
raunanje vremena. Pri tome su se koristili astronomski metodi i instrumenti koji su bili primjereni
tom vremenu i uslovima.Prve zvanine
astronomske institucije u BiH bile su sahat kule ili
muvekithane. U Sar ajevu je pr va muvekithana
bila podignuta uz Carevu damiju 1853. godine. U
ovakvim ustanovama, poelo je koritenje i drugih
instrumenata kao to su oktanti i sekstanti, koji su
nabavljani iz zapadne Evrope.
profesionalci, Sarajevo je tada predstavljalo prozor

u svemir dostupan svima. Glavni ciljevi nove generacije lanova Drutva su da Sarajevo, a samim tim i
drava Bosna i Hercegovina nastavi takvu takvu
tradiciju, vrati makar onaj stari sjaj i vanost
izuavanja astronomije kakvu ona zaista zasluuje,
te da se devastirana opservatorija na Trebeviu obnovi. Djelovanje AD Oriona se manifestuje kroz
posmatranja, predavanja i slicne aktivnosti kroz koje okuplja veliki broj graana u Sarajevu, a esto i u
ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Sa dolaskom Austro-ugarske, nije bilo vidnijeg

napredka u astronomiji. Ali, u BiH ipak prodire
literatura i dolaze ljudi koji su posjedovali
odreena astronomska znanja. Bilo je i pokuaja
osnivanja prve Astronomske opservatorije. Tako je
profesor Branimir Truhelka malim teleskopom
vrio posmatranja na Palama, pored Sarajeva ali je
Prvi svjetski rat zaustavio ove napore. Do Drugog
svjetskog rata, astronomija je kod nas bila prisutna
samo u kolskom programu, kroz predmet
Kozmografije.
Februar/Veljaa 2016
ORION
Nakon drugog svjetskog rata, bilo je nekoliko

pokuaja sa se uspostavi neka posmatraka stanica
ili opservatorija. Bilo je pojedinanih napora u
samokonstrukciji teleskopa i studentskih grupa koje su pokuavale uspostaviti astronomski klub. Moderna astronomija u BiH se vezuje uz poetak djelovanja prvog astronomskog drutva koje je osnovano 1963. godine i to pod nazivom Akademski
astronomsko-astronautiki klub. Osnovala ga je
grupa studenata i profesora Univerziteta u Sarajevu. Prvi predsjednik bio je dr. Boidar Popovi
koji je kasnije preao na beogradski univerzitet.
Naziv kluba je nekoliko puta mijenjan, a do 1992.
godine ono je djelovalo pod imenom Univerzitetsko astronomsko drutvo Sarajevo.
Radno predsjednitvo na osnivakoj skuptini

Astronomskog drutva 3. Marta 1963.
Narodna opservatorija Mejta

Prva opservatorija Drutva nalazila se na zgradi
Doma izviaa na Mejtau i djelovala je od 1965.
godine pod nazivom Narodna opservatorija
Mejta. U poetku je r aspolagala sa teleskopom reflektorom Newton-ovog tipa prenika 17
cm koji je 1972. godine zamjenjen 15 cm-skim
Cassegrain-Newton teleskopom sa elektrinim
motorom za zvjezdani pogon.
Takoer je koriten prenosni ruski kolski refraktor (80/800 mm). Sa ove gradske opservatorije su
nainjeni prvi bosansko-hercegovaki snimci Sunca, Mjeseca, te pomraenja Sunca i Mjeseca.
1968. godine snimanjem velike magline u Orionu
i zvjezdanog skupa Plejade, zapoeli su pionirski
radovi na snimanju nebeskih objekata slabog sjaja.
Oko Narodne opservatorije okupila se grupa mladih ljudi koja je u periodu od 1968 - 1982. godine
izgradila Astronomsku opservatoriju na Trebeviu, u blizini vrha olina kapa.
Kupola narodne opservatorije Mejta u Sarajevu iz

koje su poela prva redovna astronomska
posmatranja u BiH.
15 cm Cassegrain reflektor Narodne opservatorije

Mejta.
ORION
Februar/Veljaa2016
Astronomska opservatorija olina kapa, prva faza

Astronomsko drutvo je 1967. godine dobilo na
koritenje naputenu austro-ugarsku tvravu koja
je dobrovoljnim radom lanova preureena u objekat za astronomske potrebe. Radilo se o, za nae
prilike, ogromnom zahvatu kada se uzme u obzir
kompleksnost objekta i mali broj ljudi koji su u
svemu tome uestvovali. Takoer, prosjena dob
ljudi u timu koji je izveo ovaj poduhvat bila je 25
godina. Na adaptiranoj tvravi su najprije bile
podignute dvije kupole sa prenicima 3,6 i 4,6 me-
tara. U veoj kupoli je u poetku bio smjeten 30

cm reflektor. Krajem osamdesetih godina, 30 cmski teleskop je bio zamjenjen Cassegrain-Newton
teleskopom prenika 40 cm koji je koriten za fotoelektrinu fotometriju promjenljivih zvijezda. U
manjoj kupoli nalazio se dvostruki astrograf sa
irokougaonim kamerama prenika 83 mm i
fokusa 375 mm, a za kontrolu praenja prividnog
obrtanja neba sluio je teleskop prenika 21,5 cm
Cassegrain-ovog tipa.
Lijevo i u sredini: Austrougarska tvrava sa kupolama 3 i 4,6 metara. U prednjem planu su temelji za novu
zgradu. Snimak je nainjen u ljeto 1975. godine. Desno: 40 cm-ski Cassegrain reflektor bio je glavni instrument
starog dijela opservatorije.
Najznaajni nauni projekat koji je realiziran sa Astronomske opservatorije u Sarajevu bio je fotografski
zvjezdani atlas nazvan Sarajevski atlas neba.
Neki od snimaka iz kolekcije Sarajevskog atlasa neba. Lijevo je oblast na granici Oriona i Blizanaca, u sredini su
zvjezdani oblaci i magline u Strijelcu, a desno je planetarna maglina Rozeta u Monocerosu.
Februar/Veljaa 2016
ORION
U periodu od 1972 -1979. godine snimljeno je oko

800 staklenih ploa formata 9x12 cm u crvenom i
plavom dijelu spektra. Ploe su bile eksponirane 12
minuta kamerama 83/375 mm. Granina prividna
veliina objekata snimljenih na ploama Sarajevskog atlasa neba iznosila je oko 14,5. Za tadanje
doba klasine fotografije, kvalitet snimaka bio je
izuzetan, a koritene su iste emulzije na kojima je
snimljen prvi fotografski atlas modernog doba,
ameriki Palomar Sky Survey. Ova ogromna
staklena biblioteka je, naalost, u ratu nepovratno
nestala.
Astronomska opservatorija olina

kapa, druga faza
Pokraj tvrave je vlastitim snagama, u periodu izmeu 1975. i 1982. godine, izgraena nova
etverospratna zgrada sa kupolom prenika 8 metara. U ovoj kupoli je bio smjeten teleskop reflektor prenika 0,62 metra i fokusa 12,40 metara.
Ovaj teleskop je proizvela londonska firma
"Fullerscopes". Instrument je stupio u pogon sredinom osamdesetih godina i koriten je uglavnom za
fotoelektrinu fotometriju promjenljivih zvijezda
tipa Be u okviru meunarodne saradnje sa opservatorijama Ondrejov u ekoj i Hvar u Hrvatskoj.
Nova etverospratna zgrada Opservatorije na Trebeviu (lijevo) i 62 cm-ski reflektor (desno).
U periodu od 1980-1982. godine, u saradnji sa opservatorijem Hvar vrena su i patrolna snimanja sjajnih
meteora-bolida pomou kamera tipa riblje oko izraenih na opservatoriji Ondrejov.
Sjajni bolid iz roja Geminida, magnitude -9. Snimak je nainjen patrolnom kamerom riblje oko 13.12.1980.
godine.
ORION
Veliki teleskop je kasnije preraen vlastitim

snagama u Sarajevu, kako bi mu se poboljale
elektronske i mehanike osobine. Umjesto pune
cijevi (tubusa teleskopa) uvedena je reetkasta
konstrukcija koja smanjuje unutranja strujanja
zraka i time treperenje slike, a mehanizam je
poetkom devedesetih usavren montaom pogona
sa step motorima koje je kontrolirao kompjuter.
Februar/Veljaa2016
Opservatorija na Trebeviu bila je mjesto na kome

se odvijala popularizacija astronomije, amaterski,
struni i nauni rad u ovoj oblasti. Imala je izuzetan
regionalni znaaj u okvirima bive drave, a rezultati njenog djelovanja osjeaju se i danas. Tokom
ratnih dejstava i opsade Sarajeva, kompleks opservatorije sa svim kupolama i instrumentima je devastiran.
Ostale aktivnosti Astronomskog

drutva Sarajevo do 1992. godine
Univerzitetsko astronomsko drutvo bilo je do
poetka rata u BiH i najvei izdava astronomske
literature na teritoriji ex-Jugoslavije. Prva knjiga
"Astronomija" autor a Muhamed Muminovia,
pojavila se 1972. godine i oznaila prekretnicu u
razvoju amaterske astronomije na prostorima bive
drave. Generacije amatera i studenata astronomije
su svoje prve korake poinjale sa ovom knjigom jer
drugih tada gotovo i nije bilo. Slijedea knjiga,
"Praktina astronomija" od istog autor a dala je
jak podsticaj ukupnom regionalnom razvoju
praktine amaterske astronomije sedamdesetih
godina.
Drutvo je ukupno izdalo oko 30 knjiga, publikacija
i edukativnih postera sa temama iz astronomije.
Vrijedno je pomenuti izdavanje karata Mjeseca,
zvjezdanog neba i Sunevog Sistema, te
najkvalitetnije vrtee karte neba u bivoj dravi.
Naslovnice astronomskih knjiga i publikacija

koje je izdalo Astronomsko drutvo Sarajevo.
Lijevo: Kometa West snimljena u januaru 1976. godine kamerom dvostrukog astrografa opservatorije u Sarajevu.
Desno: Nova Cygni snimljena u augustu 1975. godine.
Februar/Veljaa 2016
ORION
U okviru popularizacije astronomije, Drutvo je

bilo organizator nekoliko ljetnih kola astronomije
na jugoslovenskom i BiH nivou koje su dale
znaajan doprinos i podsticaj drugim drutvima i
pojedincima u Jugoslaviji da pokrenu ili ojaaju
svoje aktivnosti na polju astronomije. Pri
Astronomskom drutvu je nekoliko godina djelovao
Centar
astronoma
amatera
Jugoslavije.
Koordinacija aktivnosti odvijala se putem asopisa
Astro amater koji je izdavan u Sarajevu u periodu
od 1974-1976. godine.
U januaru 2008. godine odrana je obnoviteljska

skuptina Univerzitetskog astronomskog drutva u
Sarajevu. Nova organizacija je zapoela svoje
djelovanje pod nazivom Astronomsko drutvo
Orion Sar ajevo. Por ed r azliitih aktivnosti na
popularizaciji astronomije, lanovi ovog Durtva su
za svoj glavni cilj odabrali obnovu Astronomske
opservatorije na Trebeviu.
Razliite aktivnosti obnovljenog Astronomskog
drutva prikazane su u nizu slika u dodatku.
Sjajni bolid snimljen kamerom Bosanskohercegovake meteorske mree
Predavanja i radionice u kolama
Javna predavanja
Mala kola astronomije
Javna posmatranja
10
ORION
Februar/Veljaa2016
Kulturoloki i tehnoloki uticaj astronomije na razvoj civilizacije

Za astronomiju se vrlo esto kae da je to najstarija
na mnoge prepreke, meutim Kopernikova tvrdnja
prirodna nauka. Tokom cijele svoje historije ljudi su
da Zemlja nije sredite svijeta je izazvala revoluciju
gledali u nebo kako bi mogli ploviti ogromnim
kroz koju su se religija, nauka i drutvo morali na-
okeanima, odluivati kada e posaditi svoje usjeve i
viknuti na novi pogled na svijet.
odgovoriti na pitanja odakle smo doli i kako smo
Astronomija i njoj srodne discipline su danas na
doli ovdje. To je disciplina koja otvara oi, daje
elu nauke i tehnologije, one odgovaraju na
nam znaenje naeg mjesta u svemiru, a sve to
fundamentalna pitanja i nosioci su inovacija. Zbog
moe preoblikovati nae vienje svijeta.
toga, strateki plan Meunarodne astronomske unije
Posmataranja nebeskog svoda koji se prividno vrti,
(IAU) za 2010-2020 ima tri glavna podruja
kretanje Mjeseca i planeta meu zvijezdama u
interesa: tehnologija i vjetine; nauka i istraivanje;
skladu sa zakonima koji e biti otkriveni tek u
kultura i drutvo. Glavni doprinos astronomije nisu
stoljeima koja dolaze, te cikline promjene faza
samo tehnoloke i medicinske primjene (transfer
Mjeseca, bili su osnova za prva astronomska
tehnologije),
opaanja. Ona su otvorila mogunost za mjerenje
proirujemo
kraih i duih vremenskih intervala, kreiranje prvih
velianstvenost svemira i nae mjesto u njemu.
kalendara, te orijentaciju tokom duih kopnenih i
Na jo vioj razini, astronomija nam pomae da
morskih putovanja.
nauimo kako produiti opstanak nae vrste. Na
Rane kulture su identificirale nebeska tijela sa bo-
primjer, vano je prouiti utjecaj Sunca na Zemljinu
govima i uzimale njihova kretanja po nebu kao pro-
klimu i kako e to utjecati na vremenske uslove,
roanstva o tome to e se u budunosti desiti. Mi
razinu vode itd. Samo studija o Suncu i drugim
sada takvo ophoenje prema svemiru nazivamo as-
zvijezdama moe nam pomoi da razumijemo te
trologijom koja je daleko od vrstih injenica i
procese u cijelosti. Osim toga, mapiranje kretanja
skupih instrumenata dananje astronomije i koja
svih
nema
omoguuje
apsulutno
nikakvog
naunog
temelja.
ve
jedinstvena
horizonte
objekata
nam
naem
da
perspektiva
da
otkrijemo
Sunevom
predvidimo
da
sistemu,
potencijalne
Meutim, jo uvijek postoje tragovi ove historije u
prijetnje naem planetu iz svemira. Takvi dogaaji
modernoj astronomiji, naprimjer imena sazvijea:
mogu izazvati velike promjene u naem svijetu, to
Andromeda, lancima vezana djevojka iz grke mi-
je jasno vidljivo iz pada meteorita u eljabinsku,
tologije ili Perzej, polubog koji ju je spasio i mnogi
Rusija u 2013.
drugi. Tokom historije nauna otkria su nailazila
11
Februar/Veljaa 2016
ORION
Od astronomije ka industriji
Neki od najkorisnijih primjera transfera tehnologije
izmeu astronomije i industrije su napredak u
snimanju i komunikaciji. Na primjer, film pod nazivom Kodak Technical Pan se koristio nairoko od
strane medicinskih i industrijskih strunjaka, industrijskih fotografa i umjetnika, a izvorno je bio stvoren tako da bi solarni astronomi mogli snimiti
promjene na povrinskoj strukturi Sunca. Osim toga, razvoj Tehnikog Pan filma (potaknut zahtjevima astronoma) je koriten nekoliko decenija (dok
nije bio ukinut) za otkrivanje oboljelih usjeva i uma, u stomatologiji i medicinskoj dijagnozi, a za
sondiranje slojeva slika za otkrivanje falsifikata itd.
U 2009. godini Willard S. Boyle i George E. Smith su
dobili Nobelovu nagradu za fiziku za razvoj jednog
ureaja koji se nairoko koristi u industriji. Senzori za
snimanja razvijeni za astronomske fotografije,
poznati kao Charge Coupled Device (CCD), su prvi
put koriteni u astronomiji 1976. Za samo nekoliko
godina oni su zamjenili klasinu filmsku emulziju ne
samo na teleskopima, ve i naim kamerama, web
kamerama i mobilnim telefonima. Poboljanje i
popularnost CCD senzora pripisuje se odluci NASA-e
da koristi super-osjetljivu CCD tehnologiju na
Hubbleovom teleskopu.
CCD matrica Keplerovog teleskopa

Izvor: NASA and Ball Aerospace
Na podruju komunikacija, radio astronomija je pruila obilje korisnih alata, ureaja i metoda za obradu
podataka. Mnoge uspjene komunikacijske firme su izvorno osnovali radio astronomi. Raunarski jezik
FORTH bio je izvorno stvoren da se koristi za potrebe Kitt Peak devedeset centimetarskog teleskopa, a
postat e osnova za visoko profitabilnu kompaniju (Forth Inc). Ovaj jezik sada koristi FedEx irom svijeta
za svoje usluge praenja potanskih poiljki. Firma General Motors koristi astronomski programski jezik
Interactive Data Language (IDL) kako bi analizirala podatke iz automobilskih nesrea. Prvi patent za
tehnike otkrivanja gravitacijskog zraenja koje nastaje kad se masivna tijela ubrzavaju, prijavila je firma
kojoj je to pomoglo odrediti gravitacijsku stabilnost podzemnih rezervoara nafte.
Telekomunikacijska firma AT & T koristi softver IRAF, skup programa napisan na Nacionalnoj optikoj
opservatoriji u SAD-u za analiziranje raunarskih sistema i grafike u fizici vrstog stanja.
12
ORION
Od astronomije do vazduhoplovnog
sektora
Vazduhoplovni sektor dijeli veinu svoje
tehnologije sa astronomijom, posebno u hardveru
koji se koristi u instrumentima, slikama, i
tehnikama za procesiranje slika. Sa razvojem
svemirskih teleskopa, tehnologije su se prenijele na
vazduhoplovne i svemirski bazirane sisteme.
Odbrambeni sateliti su u osnovi teleskopi usmjereni
prema Zemlji koji zahtijevaju identinu tehnologiju
i hardver kao oni koji se koriste u astronomiji. Osim
toga, za obrade satelitskih snimaka koristi se isti
softver i procesuiranje kao kod astronomskih slika.
Promatranja zvijezda i modela atmosfera zvijezda
koriste se za uoavanje razlika izmeu raketnih
mlazeva i kosmikih objekata. Ista stvar se sada
Februar/Veljaa2016
izuava za koritenje u sistemima ranog upozorenja.

Posmatranja rasporeda zvijezda na nebu koji se
koriste za usmjeravanje i kalibraciju teleskopa,
takoer se koriste u vazduhoplovstvu. Astronomi su
razvili solarno slijepe brojae fotona, ureaje koji
mogu mjeriti estice svjetlosti iz nekog izvora,
tokom dana, bez da su preplavljeni esticama koje
dolaze od Sunca. To se sada koristi za otkrivanje
ultraljubiastih (UV) fotona koji dolaze iz
pogonskog mlaza rakete, ime se omoguuje
sistemu da odbaci lane alarme, a ista tehnika se
moe koristiti za otkrivanje otrovnih plinova.
Satelitski Global Positioning System (GPS) oslanja
se na astronomske objekate poput kvazara i
udaljenih galaksija, kako bi se utvrdili precizni
poloaji, a predstavlja veoma vanu stvar u naim
svakodnevnim ivotima.
Mnogo je drugih primjera transfera izmeu
astronomije i tehnologije, to ostavljamo za neki
drugi lanak koji e dati jo mnotvo primjera o
vanosti izuavanja astronomije za razvoj
civilizacije. Smatramo da ovom lanku zakljuak
nije potreban, stoga vas ostavljamo da razmiljate o
svim onim dobrima koje je dala astronomija uz citat
dobitnika Nobelove nagrade za hemiju, Ahmeda
Zewalia: "Ouvanje znanja je jednostavno. Prijenos
znanja je takoer jednostavan. No, stvaranje novih
znanja nije ni lako ni profitabilno u kratkom roku.
Fundamentalna istraivanja su isplativa na duge
staze, i, to je jo vanije, to je snaga koja
obogauje kulturu svakog drutva. "
Adela Subai-Kopi
Google maps
13
Februar/Veljaa 2016
ORION
Novi horizonti: susret sa Plutonom
Misija sonde Novi horizonti je prva u historiji

koja je imala za primarni cilj istraivanje
karakteristika patuljaste planete Pluton. Lansirana
je 2005. godine s brzinom oko 58500 km/h . Na
putu je imala susret s asteroidom 132524 APL i
kasnije se pribliila Jupiteru na oko 2,3 miliona
kolimetara, 28. februara 2007. godine, to je
posluilo kao prilika ze testiranje instrumenata
sonde, kao i odailjanje velikog broja interesantnih
podataka o planeti i njenim satelitima. Prolaz pored
Jupitera je imao i znaajniji efekat u injenici da se
brzina sonde poveala i da je promijenila putanju,
kao posljedica tzv. gravitacione prake, to je
poslalo sondu na novi kurs koji je kalibrisan za
susret s Plutonom (slika 1). Ostatak puta sonda je
provela u reimu hibernacije uz godinje provjere
sistema. Primarni dio misije je poeo u januaru

2015 to je ukljuivalo manje korekcije kursa,
nakon ega su u februaru dobivene prve slike
Pluton-Charon sistema. Najblii prolazak pored
Plutona sonda je napravila 14 jula 2015 u 12.49 h
po srednje-europskom vremenu. U periodu do tog
momenata i neko vrijeme nakon, znanstveni
instrumenti sonde su radili u punom reimu i
sakupili znaajne koliine podataka. Radi niske
brzine transmisije podataka ka Zemlji, oko 1-2 kb/s
to je znaajno manje od teoretske propusnosti,
sada praktino drevne dial-up internet konekcije, za
primitak svih podataka bie potrebno i do 16
mjeseci od trenutka prolaska. Meutim, ve prvi
rezultati koji su dobiveni, predstavljali su znaajno
iznenaenje za naunike. Otkriveno je da Pluton
ima primjetnu atmosferu, planinske klance,
ekvivalente sumaglice na Zemlji, egzotine
hemijske karakteristike i geoloku raznovrsnost.
Takoer je detektovan takozvani tekui led
sastavljen primarno od azota.
Ovo moe posluiti kao potencijalno objanjenje
izuzetno ravnog regiona koji je nazvann Sputnik
plato, poto ravne povrine nisu karakteristine za
tijela bez znaajne atmosfere i geoloke aktivnosti
radi vrlo estih udara meteora i asteroida. U ovom
trenutku sonda je zavrila svoje primarne zadatke i
nastavlja transmisiju podataka k Zemlji, kao i put
prema Kajperovom pojasu.
Anes Kreo
14
ORION
Februar/Veljaa2016
Pluton snimljen pomou sonde Novi Horizonti

15
Februar/Veljaa 2016
ORION
Otkrie vode na Marsu

Od prvih posmatranja Marsa spekulisalo se o
njegovoj intrigantnoj strukturi koja ukljuuje
crvenu obojenost, sisteme kanala i slino. Postojale
su ak i hipoteze o prisustvu naprednih civilizacija
to je posluilo kao inspiracija nizu djela iz
podruja naune fantastike. Do danas na Marsu nisu
detektovani jednostavni ili kompleksni tipovi
ivota, a prisustvo neke civilizacije se moe
iskljuiti. Kao jedan od primarnih zadataka u
potrazi za ivotom kakav je poznat ovjeanstvu,
jeste potraga za tekuom vodom koja je praktino
neophodna za sve oblike ivota na Zemlji. Prvi
definitivni dokaz postojanja tekue vode na Marsu
je obznanjen 28. septembra 2015 pri emu je voda
detektovana pomou sonde Mars Reconnaissance
Orbiter. Konkretno, radi se o relativno malim
16
koliinama hidratisanih soli perhlorata koje izbijaju

na povrinu u zavisnosti od godinjeg doba.* Poto
je poznato da je voda na Zemlji veliki rezervoar
mikroorganizama moe se spekulisati o mogunosti
da isto vrijedi za Mars. Praktino, jedini nain
definitivne potvrde jeste testiranje izvora, ali to nije
mogue uraditi s trenutanim robotskim sondama
poto se one ne mogu smatrati potpuno sterilnim, a
prema Meunarodnom ugovoru o svemiru koji je
pod okriljem Organizacije ujedinjenih nacija,
izriito je zabranjena bilo kakva kontaminacija
drugih svemirskih tijela.U trenutku pisanja ovog
teksta je ponuena i alternativna teorija, odnosno,
da radi se o topljenju vrstog CO2 , ali jo uvijek ne
postoji oficijelna potvrda
Anes Kreo
ORION
Februar/Veljaa2016
Globalni pozicionirajui sistem (GPS)

U ljudskoj je prirodi da zna svoj poloaj u svijetu, bilo materijalno ili duhovno. Ovdje emo se baviti
metodama koje je ovjek koristio da locira svoj poloaj na planeti Zemlji, ili da odredi lokaciju na koju
eli otii i openito, orijentaciju u prostoru. Da bi to ostvario, ovjek je koristio svoju mo opaanja, pa
je posmatrajui prirodu doao do odreenih zakljuaka: prvo mu je pomogla orijentacija preko zvijezda i
promjena poloaja tih zvijezda, pa je saznanjem da postoji Zemljino magnetno, polje dolo i do otkria
kompasa. Razvojem kartografije, izraene su precizne mape na kojima se nalaze i geografske karakteristike odreenog podruja. Kako su nauka i tehnologija dalje napredovale, razna saznanja koja su one
donijele , potpomogle su da se lociranje i orijentiranje u prostoru uine puno lakim i brim.
Amerika vojska je prvobitno razvila mreu satelita kao vojni navigacijski sistem, ali je ubrzo GPS postao dostupan i ostalima.GPS (engl.Global Positioning System GPS) je skraenica za Globalni pozicioni
sistem.
Kada u svakodnevnom govoru govorimo o GPS-u, veinom se pod tim podrazumijeva GPS prijemnik, a
ne sistem satelita koji omogucavaju rad tog prijemnika,ciji cemo rad razmotriti u daljem tekstu.
Slika 1
NAIN RADA
GPS se sastoji od 27 satelita od kojih je 24 u funkciji, a ostala tri u sluaju da neki prestane raditi .Kako
GPS sateliti izgledaju iz svemira moe se vidjeti na Slici 1.Orbite su rasporeene na nain da su na
svakoj toki na Zemlji uvijek u dometu najmanje etiri satelita. GPS prijemnik locira etiri ili vie satelita i na osnovu udaljenosti od njih, zakljuuje na kojoj lokaciji se nalazi. Ovaj proces zasniva se na matematikom principu koji se naziva trilateracija.
Moe se postaviti pitanje, zato se ba etiri satelita moraju uzeti u obzir da bi se odredila lokacija. Analizirajmo ovu situaciju.
17
ORION
Februar/Veljaa 2016
Uzmimo neku toku A na Zemlji i naimo nain da joj

odredimo lokaciju pomou udaljenosti od satelita. Ako
znamo udaljenost ove toke od jednog satelita, znamo
da se ta toka moe nalaziti na rubu krunice opisane
oko mjesta na kojem se nalazi satelit s poluprenikom
duine udaljenosti toke A od satelita, to je prikazano
na Dijagramu 1. Pozicije A1, A2, A3 su mogue pozicije nae toke, ali ona se moe nalaziti bilo gdje na
krunici na udaljenosti d od satelita S1 (postoji
beskonano mnogo mjesta na kojima se toka A moe
nalaziti).
Dijagram 1.
Pretpostavimo da znamo udaljenost toke A od drugog

satelita. Broj mogunosti poloaja toke A se sada
znatno smanjuje, preciznije A se moe nalaziti na poziciji A1 ili A2, presjenim tokama dvije krunice
(Dijagram 2.) koje su udaljene za udaljenost d1 od
prvog satelita i udaljnost d2 od drugog satelita.
Ako pretpostavimo da je poznata i udaljenost toke od
treeg satelita, onda postoji samo jedna pozicija na kojoj se toka A moe nalaziti (Dijagram 3.) i to je
presjena toka tri krunice.
Prikazan je postupak trilateracije u ravni. Ukoliko ovaj
isti postupak primijenimo na prostor (umjesto krunica
posmatramo lopte), dobit emo da su nam takoer potrebne udaljenosti najmanje tri satelita od zadane toke.
Dijagram 2.
Presjekom dvije lopte, dobivamo krunicu. Presjekom

tri lopte dobijamo dvije mogue pozicije toke A.
Meutim, jedna se odbacuje, jer se nalazi u svemiru, i
uzima se ona koja je blie Zemlji. Naime, GPS prima
podatke od etiri ili vie satelita kako bi se poveala
preciznost.
GPS prijemnik dobija ove podatke analizirajui radio

valove visoke frekvencije. Bolji prijemnici uzimaju podatke od vie satelita u isto vrijeme. Udaljenost satelita
od lokacije prijemnika na Zemlji se bazira na mjerenju
vremena za koje radio signal od satelita dospije do prijemnika. Pozicije satelita u orbiti Zemlje se konstantno
prate od strane kalibracijskih instrumenata.
Dijagram 3.
18
ORION
Februar/Veljaa2016
PRIMJENA
GPS tehnologija se svakodnevno koristi u mnogim aspektima ivota. U sljedeoj tabeli mogu se vidjeti
neki u kojima se primjenjuje GPS.
AGRIKULTURA
planiranje farme, kreiranje mape polja i usjeva(detektuje tetoine, korov, insekte,

koliinu kemikalija), uzimanje uzorka obradivog zemljita, usmjeravanje traktora,
mogunost farmera da rade usprkos slaboj vidljivosti(u sluaju kie, magle, praine,
tame)
AVIJACIJA
poveanje sigurnosti i efikasnosti leta
EKOLOGIJA
detaljna analiza omoguuje potpunije razumijevanje situacije, biljeenje promjene

okolia, evoluiranje biljnog i ivotinjskog svijeta, zemljita i infrastrukture, praenje
migracija ugroenih vrsta, poboljanje prognoziranja vremena, posmatranje morskih
mijena
MOREPLOVSTVO
poveanje efikasnosti i sigurnosti marinaca, traenje i spaavanje, omoguuje najbri i

najprecizniji nain za upravljanje brodom, mjerenje brzine i odreivanje lokacije
JAVNA SIGURNOST I PRIRODNE NEPOGODE
kreiranje mape podruja zahvaenog prirodnom katastrofom, mogunost pozicioniranja osoba sa moblinim telefonima i u vozilima u hitnim sluajevima, unaprijeenje predvianja prirodnih katastrofa
ELJEZNICE
smanjenje broja nesrea, kanjenja i trokova; poveanje kapaciteta eljeznikih pruga
REKREACIJA
precizno nalaenje lokacije, mogunost povratka na istu lokaciju (npr. u ribolovu),

razvijanje novih i zanimljivih aktivnosti, lakoa upravljanja tehnologijom
CESTE
poveanje sigurnosti i mobilnosti za vozila na autocestama, smanjenje zastoja, bolji

navigacijski sistem unutar vozila, smanjenje trokova za mjerenje cesta
KARTOGRAFIJA
znaajna produktivnost u smislu vremena i opreme, precizno pozicioniranje fizikih

znaajki koje se korisne u mapama i modelima, bra dostava geografskih informacija,
korisno u gradnji mostova i naftnih platformi
PODEAVANJE VREMENA
precizno vrijeme do 100 bilijon-ite sekunde (upotrebom atomskih satova)
GPS I TEORIJA RELATIVITETA

Ve je spomenuto da GPS omoguuje precizno odreivanje vremena. Da bi se postigla preciznost, uzima se
u obzir Einsteinova teorija relativiteta.
Sateliti GPS-a nalaze se na otprilike 20,000 km od povrine Zemlje i kreu se brzinom od priblino 14,000
km/h. Poto se sateliti konstantno kreu u odnosu na posmatrae na Zemlji, specijalna teorija relativiteta
predvia da bi vrijeme koje sateliti zabiljee trebalo tei sporije tj. da atomski satovi kasne u odnosu na satove na Zemlji za oko 7 s na dan.
Na ovaj nain se dobija preciznost vremena od 20-30 ns.
Helena Bievi
19
Februar/Veljaa 2016
ORION
Znanstvenik broja: Dr. Martin Rees, Baron Rees of Ludlow

Dr. Martin Rees je profesor emeritus kozmologije i
astrofizike na univerzitetu Cambridge. Dr. Rees je
isto tako nosilac poasnog zvanja kraljevski
astronom i gostujui profesor na Imperijalnom
koledu London i Leicester univerzitetu.
Dr. Rees je roen 27 juna 1942. godine u York-u,

Engleska, Ujedinjeno kraljevstvo. Bio je polaznik
Bedstone koleda, a od 13 godine u Shrewsbury
koli, Shropshire. Dodiplomski studij je zavrio na
univerzitetu Cambridge, diplomiravi prvi u klasi,
nakon ega slijedio postdiplomski period i
doktorska disertacija pod mentorstvom Dr. Dennis
Sciame. Nakon postdoktoralnih pozicija u
Ujedinjenom kraljevstvu i Sjedinjenim Amerikim
Dravama, predavao je na Sussex univerzitetu i
univerzitetu Cambdridge gdje je do 1991. bio
direktor instituta za astronomiju. U periodu 19922003 je imao poziciju profesora pri Kraljevskom
drutvu (ekvivalentno akademiji nauka i
umjetnosti) iji je bio predsjednik u periodu 20052010. Isto tako je 2005. postavljen u britanski Dom
lordova u svojstvu doivotnog lana kao Baron
Rees of Ludlow. lan je velikog broja stranih
akademija nauka i umjetnosti meu koje se
ubrajaju vedska, Turska, Indijska, Amerika i
druge.
Meu trenutna znaajna podruja aktivnosti Dr.
Rees-a, spadaju visoko energetska astrofizika
(posebno izbaaji gama zraka, galaktika jezgra,
formiranje crnih rupa i radiaktivni procesi (koji
ukljuuju gravitacione valove), formiranje
kozmikih struktura (posebno rana generacija
zvijezda i galaksija sa visokim crvenim pomakom)
i opa kozmoloka pitanja.
Autor je preko 500 naunih radova, primarno iz
podruja astrofizike i kozmologije, kao i 8 knjiga,
od kojih je 6 za ope italatvo, te velikog broja

tekstova za novine i asopise u podruju naunih i
opih tema. Meu najznaajnije naune doprinose
se svrstavaju istraivanja u podruju kozmikog
pozadinskog zraenja, kvazara, objanjenja
naizgled superluminarnih kretanja kao optikih
iluzija, te formacije i nakupljanje galaksija. Njegov
rad na kvazarima je bio znaajan u opovrgavanju
Teorije stalnog stanja koja govori da se pri irenju
svemira stalno formira nova materija u
prazninama. Dobitnik je, meu ostalim, Isaac
Newton medalje, Gruber nagrade u kozmologiji,
Crafoord nagrade i mnogih drugih.
Anes Kreo
20
ORION
Februar/Veljaa2016
Gravitacija kao sila - od mita do stvarnosti

Naviknuti na sredinu u kojoj ivimo, jednostavno
ne primjeujemo uticaj i mehanizam sila prirode
koje nas okruuju. Na mukotrpnom putu mnogih
znalaca od antikog doba preko srednjeg vijeka pa
kroz relativno kratku istoriju moderne nauke,
uspjeno su izgraeni temelji na kojima se zasniva
savremena teorija vezana za porijeklo i nastanak
univerzuma. U do sada nam poznatom
univerzumu, savremena nauka je potvrdila etiri
sile koje formiraju ravnoteu meu esticama i
nazivamo ih osnovnim silama. To su elektromagnetna, slaba i jaka nuklearna, te gravitaciona
sila.
itava struktura univerzuma
zasniva se na
esticama koje su u meusobnoj zavisnosti
odnosno ravnotei, bilo da se radi o zvijezdama,
planetama ili atomima i kvarkovima. Drugim
rijeima, estice se odbijaju ili privlae u
zavisnosti od energije koju posjeduju pa tako
predaju ili preuzimaju energiju, ili je, kao rezultat
razmjene oslobaaju, a sve se to deava u polju
gravitacione sile koje stvaraju same estice svojim
ukrupnjavanjem.
Ali da bi smo moda bolje shvatili prirodu
stvaranja ideje nevidljive gravitacione sile, vratimo
Attribution: I, Dennis Nilsson
se u doba Aristotela (384-322 p.n.e.) koji je prvi

pokuavao da objasni tumaenje sile kao uzroka
kretanja. Aristotelovo razmiljanje je bilo
usmjereno na uoavajnje prirode i djelovanje
okoline. Ustanovio je da mora postojati prirodno i
prisilno kr etanje tijela. U prirodno kr etanje je
uvrteno padanje, koje se uglavnom odnosilo na
teka tijela, znai kad imate neko teko tijelo
njegova tenja je da e uvijek pasti prema Zemlji,
zatim prirodno uzdizanje koje se odnosilo na
gasove i pare kao laka tijela, ona se uzdiu, te
prirodno kretanje nebeskih tijela u koje spada
kretanje Sunca, Mjeseca, zvijezda, i sl.). Za
prislino kr etanje ustanovio je da je uzr ok samo
vidljiva sila, odnosno ljudski rad, djelovanje na
predmet. Na osnovu ovih postavki tumaeno je
ponaanje prirode i kretanja. Nadalje, Ptolomej (85
-165 p.n.e.), koji se pojavio neto kasnije je u
svojim razmiljanjima, naslutio postojanje sile
koja odrava planete na njihovim putanjama.
Dugo je vremena prolo, 15 vijekova, dok se nije
pojavio Kepler (1571-1630) kada se prvi put
spomenuo pojam gravitacije, a zatim Galilej (1564
-1642) uoava i prouava zakonitosti slobodnog
padanja tijela.
Newton (1642-1717) je redefinisao koncept sile
kao uzroka promjene kretanja, a sve do tada je
vladalo Aristotelovo tumaenje sile kao uzroka
kretanja.Prije svega, Newton je objavio 1687.
godine da sve planete Sunce oko sebe dri svojom
gravitacijom, te tu ideju izrazio matematikim
obrascima. Takoer je, kao primjer, uzimao
kretanje Mjeseca oko Zemlje da bi dokazao ta
zadrava i odrava kretanje planeta po orbitama
(III NJ.Z. akcije i reakcije). Na osnovu toga moe
se izraunati period Mjeseeve orbite, i to u veoma
dobroj saglasnosti sa izmjerenim podacima. On je
dalje pretpostavio da je ista sila odgovorna i za
kretanja planeta po njihovim orbitama, kao i druga
orbitalna kretanja, i u skladu s time, nazvao je ovu
silu univerzalna gravitacija.
21
Februar/Veljaa 2016
ORION
Kasnije je ove zakone dodatno pojasnio Enstein u

svojoj optoj teoriji relativnosti, te definisao
gravitacijsku silu kao zakrivljenost prostora koju
uzrokuje masa nekog tijela. Privlana sila Sunca
koja dri planete u svojim orbitama, ustvari je
deformacija prostora koje Sunce izaziva svojom
teinom.
Za optu teoriju relativnosti, kao najbolji postojei
opis gravitacije, moemo rei da masa, odnosno
energija, odreuje kako e se prostor-vrijeme
izobliiti, a izoblieno prostor-vrijeme odreuje
kako e se masa-energija kretati. Znai postoji
direktna zavisnost mase, energije i kretanja u
univerzumu.
Pojednostavljeno, sva tijela padaju jedna prema

drugim, a u zavisnosti od mase odreuje se koje
tijelo pada, te se na taj nain odreuje smjer
dejstva te sile. Obzirom da se sva tijela u
univerzumu kreu, znai da posjeduju potencijalnu
energiju, tim svojim kretanjem se odupiru
gravitacionoj sili. Po ovom mehanizmu, Zemlja
uvijek pada prema Suncu, ali poto se kree po
orbiti oko Sunca, ima ugaonu brzinu (centripetalno
ubrzanje) koja joj omoguava da ostane na
jednakom rastojanju, odnosno u relativnom stanju

ravnotee u odnosu na Sunce. Gravitaciono polje
je posrednik preko kojeg se prenosi sila sa jednog
tijela na drugo kao most koji spaja dvije obale.
Gravitaciona sila je najslabija od svih navedenih
sila. Njeno osnovno svojstvo je da je uvijek
privlana i da djeluje na velikim udaljenostima.
Svojstvo privlaenja je osobina da se gravitaciona
sila zvijezda, planeta ili bilo kojeg nebeskog tijela
moe sabirati u jednu, prilino jaku silu.Gravitacija
odreuje kada e zvijezda eksplodirati, da li e se
pretvoriti u crnu rupu ili e ostati bijeli patuljak.
Konano, sada baratamo jednainama koje opisuju
gravitaciju sa pouzdanou i tanou prorauna u
skladu sa posmatranjima, i ve smo u sferi
dokazivanja i konanih prorauna gravitacionih
talasa koji se javljaju kao posljedica deformacije
prostora, prilikom kretanja tijela kroz prostor.
Sada smo u fazi povezivanja gravitacione sile sa tri
preostale, izradom gravitacionih sondi sa
osjetljivim iroskopima, kako bismo izmjerili
deformaciju gravitacionog polja. ovjek je tako
pretvorio mit u stvarnost i dalje koraa putem
otkrivanja dubokih zakona univerzuma.
Gravitaciona konstanta nepravedno zapostavljena veliina

Gravitacija ili sila tee je fizika interakcija
(meudjelovanje) i ona izaziva privlaenje meu
tijelima, to je posljedica njihove mase. Ova sila
djeluje izmeu tijela raznih veliina: atoma,
planeta, galaksija itd. Gravitacija je sila kojom
planeta Zemlja privlai i dri sve materijalne stvari
na svojoj povrini i jo se naziva Zemljina tea.
Jaina gravitacione sile izmeu dva tijela zavisi od
mase tih tijela i udaljenosti izmeu njih. Sila koja
22
privlai Zemlju Suncu je ista ona sila kojom

Mjesec privlai Zemlju. NJ.Z.
gravitacije
F= G*(m1xm2)/r2 , opisuje odnose meu masama
to je do sada poznato, ali u tom izrazu se
pojavljuje G (G=6,6738891011 Nm2kg-2) vrlo
mala konstanta, gravitaciona konstanta koja se
odreuje experimentalnim putem.Napominjemo da
je ova vrijednost izmjerena tek 71 godinu nakon
Newtonove smrti.
ORION
Februar/Veljaa2016
izraunao implicira vrijednost za G.
Konstantu G prvi je put izmjerio u laboratoriju

britanski naunik Henry Cavendish 1798. godine,
upotrijebivi ureaj koji je, na temelju torzije ice
odredio gravitacijsku privlanost tijela dobro
poznatih masa. On je izmjerio veliinu od
6,754x10^-11. Od tada je ona dobila cijeli niz
neznatno razliitih vrijednosti, a savremena
procjena zaustavila se na 6,673889x10^-11.
Cavendish je izmjerio G implicitno, koristei
torzionu vagu koju je izumio geolog Rev.John
Mitchell. On je koristio horizontalnu torzijsku
gredu sa olovnim loptama iju je inerciju (u
odnosu sa torzijskom konstantom) mogao izmjeriti
mjerei vrijeme oscilacije grede. Njihova slaba
privlanost prema ostalim loptama postavljenim
uzdu grede bila je prepoznatljiva po progibu koji
je stvarala. Cavendishova namjera zapravo nije
bila mjerenje gravitacijske konstante, ve mjerenje
Zemljine gustoe u odnosu na vodu, kroz precizno
znanje
o
gravitacijskim
interakcijama.
Retrospektivno, gustoa koju je Cavendish
Mjerenja konstante G poznata su po nepouzdanosti

tako da se ona stalno mijenja, a slubena vrijednost
je aproksimacija izmjerenih. Budui da je
gravitacija vrlo slaba sila, za 40 redova veliine
slabija od elektromagnetizma, precizna mjerenja
bez greaka su vrlo teka, pa ak i mala odstupanja
imaju veliku teinu. Na precizne rezultate je
potrebno ekati 10-ak i vie godina dok se ne
razvije potrebna tehnologija za preciznije
mjerenje.Gravitacija nema ustanovljen odnos
prema ostalim fundamentalnim silama, tako da se
ne ini mogue izraunati gravitacionu konstantu
indirektno iz drugih konstanti koje se mogu
raunati s veom preciznou, kao to se radi u
ostalim podrujima fizike.
Naunici priznaju kako je mogue da u mjerenjima
postoji neka sakrivena trajna greka, nemogue je i
odvojiti opremu od gravitacionog uticaja,
meutim, postoji i druga neobinija i interesantnija
mogunost da se G uistinu moe promijeniti. Da
li se onda gravitacija iznenada poveala? Kada bi
to bilo istina, bili bismo korak blie razumijevanju
misteriozne tamne energije koja ubrzava irenje
svemira, uprkos gravitacijskim silama koje ga
nastoje smanjiti, odnosno sprijeiti irenje svemira.
U svakom sluaju, ako mjerenja nisu pogrena,
rezultat ukazuje na mogunost da postoji neka
nova fizika, jer ako je G imalo vea, onda emo
morati ispraviti sve nae proraune. U tom
sluaju,ovo bi imalo uticaj na kretanje planeta,
zvijezde bi izgarale bre nego to smo ranije
mislili jer je potrebno vie energije da se odupru
snanijim gravitacijskim silama, brzina irenja
svemira bi bila drukija i sl.
23
Februar/Veljaa 2016
ORION
'Ako se G promijenio za neki mali iznos, oekivali bismo da on zavisi o nekom novom polju', rekao je
kozmolog Tony Padilla sa univerziteta u Nottinghamu u Velikoj Britaniji. 'Mogue je zamisliti scenario u
kojem to polje ima kljunu ulogu u stvaranju tamne energije'.
Najnovija istaivanja upuuju i na neke nove ideje varijacijama u mjerenju gravitacione konstante.
Zapaeno je da vrijednost G oscilira u periodu od 5,9 godina to upuuje na povezanost gravitacije duboko
sa Zemljinim jezgrom. Takoer, ova promjena moe biti povezana sa promjenom duine trajanja dana,
odnosno frikcijom koja postoji izmeu Zemlje i Mjeseca, kao i promjenom inercije Zemljine jezgre,
uzrokovanih promjenom kretanja jezgra ili nekim nama do sada nepoznatim geofizikim procesima.
Mjerenja tokom zadnjih etrdeset godina prikazana grafiki na slici, pokazuju slaganje sa periodom od 5,9
godina, osim dva mjerenja 1996. i 2014. godine koja odstupaju od oekivanih vrijednosti. Za sada je jo
nepoznato zato kvantna mjerenja odstupaju od klasinih.
Kvantnim mjerenjem se koristi senzor koji je 100 puta precizniji od prethodnih senzora, iako je jo uvijek
potrebno pronai nain njegovog koritenja na sobnoj temperaturi. Kada to bude mogue imaemo iru
sliku i, vjerovatno, saznati prave uzoke navedenih devijacija.
Credit: J. D. Anderson, et al. 2015 EPLA
Amir Semi
24
ORION
Februar/Veljaa2016
SUNCE- biografija nama najblie zvijezde

Sunce i rane civilizacije
Posmatranja Sunca stara su koliko i samo ovjeanstvo.
Ono je kao izvor svjetlosti i toplote bilo od
fundamentalnog znaaja za ljude pa su se oni oduvijek
pitali to je to zapravo Sunce i zato sja. Zbog toga su mu
od pamtivijeka pripisivali boansko porijeklo i
sposobnosti. Neki od brojnih mitova su govorili da se radi
o boanstvu koje se svake veeri bori i umire, kako bi se
ujutro ponovno rodilo. Drugi su pak smatrali da je to
plamena koija u koju su upregnuti krilati konji. Suneve
religije u kojima je ono boanstvo susreu se u gotovo
svim ranim civilizacijama.
Johann Baptist Zimmermann: Helios u svojoj
koiji, freska, Mnchen
Galileovi crtei Sunevih pjega

(Istoria e Dimostrazioni, Florence 1613)
Sunevi dnevni i godinji ciklusi koji se mogu pratiti

tokom njegovih prividnih kretanja po nebu, bili su od
velikog uticaja na svakodnevni ljudski ivot. U tu svrhu
podizane su razliite graevine kojima su obiljeavaana
ta kretanja. Ovakve instalacije su bili i prvi primitivni
kalendari koji su oznaavali promjene godinjih doba i
odreivali vremena za sjetvu i berbu. Neke od ovih
starih opservatorija kao to je Stonehenge u Engleskoj
i danas postoje.
Drevni grki filozofi su uz ostalo intenzivno razmiljali o
pravoj prirodi Sunca. Neki su smatrali da je to velika
plamena lopta daleko od Zemlje. Srednjovjekovni Arapi
su izraunali priblinu udaljenost Zemlja-Sunce, obim
Sunca i dokazali da je mjeseina posljedica refleksije
suneve svjetlosti. Njihovi podaci su veoma blizu onih
koje uzimamo danas. Teorija da se Zemlja kree oko
Sunca, a ne obrnuto, potekla je od antikih grkih,
indijskih, babilonskih i srednjovjekovnih arapskih
astronoma. Ideju je na Zapadu oivio i popularizovao
Nikola Kopernik u 16 stoljeu. Ovaj heliocentrini sistem
e uzdrmati temelje do tada prihvaenih shvatanja.
Italijanski astronom Galileo Galilej je 1609. godine usmjerio ka Suncu svoj primitivni teleskop. Opazio je
tamne pjege na sunevoj povrini, zakljuio je da se one s vremenom mijenjaju, pojavljuju i nestaju.
Njegovo otkrie je bilo u suprotnosti sa konvencionalnim pogledom na savrenstvo i nepromjenjivost neba
i nebeskih tijela. Poinje doba teleskopa i pogled na Sunce postaje potpuno drugaiji.
25
Februar/Veljaa 2016
ORION
Lina karta Sunca

Sunce je graeno od plazme (usijanog plina)
gdje na vodik otpada oko 73,4% ukupne mase ili
92% od ukupnog broja atoma. Drugi osnovni
gradivni element je helij na koga otpada 25%
mase ili 7,8% od ukupnog broja atoma. Svi
ostali elementi kao to su kisik, ugljik, eljezo,
azot, neon i drugi, ine svega oko 1% mase
Sunca.
Pomraenje Sunca 20.03.2014. Izvor: Kenan Arnautovi,

Da bi mogli odreivati ukupnu koliinu energije

koju zrai Sunce, astronomi su uveli veliinu
koja se naziva suneva ili solarna konstanta. To
je ukupna koliina energije koja pada na
povrinu jednog kvadratnog metra, za jednu
minutu, na daljini od jedne astronomske jedinice
raunajui od Sunca, na granici gdje prestaje
atmosfera Zemlje.
Ta energija ne dopire u punom iznosu do tla jer se oko 33 % reflektuje nazad u svemirski prostor, 20% se
apsorbuje u atmosferi, dok oko 53 % suneve svjetlosti stie do povrine Zemlje. Solarna konstanta se
moe mjeriti na razne naine, a postoje i posebni ureaji koji se nazivaju piranometri i pirheliometri.
Mjerenja pokazuju da suneva konstanta ima vrijednost 1,37 kW/m2.
Sunce svakog trenutka odailje u svemirski prostor razliita elektromagnetna zraenja. Na taj nain se
njegova masa svake godine smanji za 1,5 x 1017 kg. Svake sekunde Sunce izrai u okolni prostor energiju
od 3,86 x 1026J/s, odnosno toliko iznosi njegov luminozitet. Najvei dio zraenja Sunce emitira u oblasti
optikog dijela elektromagnetnog spektra. To je podruje izmeu 380 i 780 nm. Ovo zraenje potie iz vrlo
tankog povrinskog sloja Sunca. Dublji slojevi nae zvijezde su neprovidni ak i za snana gama i
rendegenska zraenja.
Zato Sunce sija?

ta je to to Suncu daje pogonsku ener giju koja nam daje toplinu i sigur nost, uklanja mr ak iz nae
svakodnevice i daje nam mogunost zapaanja svijeta u svoj njegovoj raznolikosti. Prvo su se javile
pretpostavke da se radi o hemijskim reakcijama, gravitacijskom skupljanju tokom koga se oslobaa toplina.
Neki su smatrali da toplotu Suncu daju neprekidna bombardovanja meteora, a po drugima bi radioaktivni
raspad proizvodio njegovu energiju. Konano je pronaen odgovor, izvori energije Sunca koje nesmetano
svijetli ve 5 milijardi godina su procesi nuklearne fuzije.
26
ORION
Nuklearna fuzija: proton-proton proces
Februar/Veljaa2016
Brzina kojom Sunce zrai, odnosno odailje energiju, moe se

izraunati iz poznate udaljenosti izmeu Sunca i Zemlje i
podatka o koliini energije koja stie na nau planetu po jedinici
povrine i jedinici vremena. U nuklearnim procesima unutar
Sunca se laki atomi, manjih atomskih brojeva, preobraavaju u
tee. Ova proizvodnja energije zbiva se u jezgri Sunca na
temperaturama viim od 107 K pri emu se lake jezgre vodika,
nuklearnom fuzijom, stapaju u tee jezgre helija. Osnovna
fuzijska reakcija u zvijezdama je ona u kojoj sudjeluju dva
protona: dvije vodikove jezgre i umnoak samo dva
elementarna naboja. Za kratko vrijeme koje dva protona
provedu jako blizu jedan drugome, djelovanjem slabe
interakcije moe doi do + raspada. Rezultat ovog raspada je
stabilna jezgra deuterija H2 koju nazivamo deuteron. Lanac se
dalje nastavlja, a kao posljedica ovih procesa protoni e se
transformisati u jezgre helija i oslobodit e se izvjesna koliina
energije.
Na ovaj nain se svake sekunde oko 6 miliona tona vodika u Suncu, pretvara u helij i pri tome se
oslobaa ogromna energija. Energija koja nastaje u centralnim dijelovima Sunca se prenosi zraenjem ka
povrini. Prenosnici su fotoni vrlo kratkih talasnih duina koji se apsorbuju zbog velike gustine materije u
tim oblastima. Atomske jezgre, a kasnije atomi u slojevima bliim povrini Sunca, nakon apsorpcije
emituju mlazove fotona niih energija. Kretanje ovog protoka fotona ka povrini odvija se veoma sporo i
tek nakon nekoliko miliona godina od momenta nastanka, potomci prvobitno roenih fotona stiu do
povrine i naputaju Sunce. U vanjskim slojevima nae zvijezde energija se, osim zraenjem, veim
dijelom prenosi mijeanjem ili konvekcijom gasovitih masa.
Ukupno elektromagnetno zraenje koje dopire
do nas dolazi iz relativno tankog povrinskog
sloja Sunca, zbog toga o njegovoj unutranjoj
grai moemo suditi samo na osnovu teorijskih
modela. Sredinji dio Sunca naziva se jezgrom
gdje je gustina oko 150 puta vea od gustine
vode. Prema astrofiziarima, temperatura u
sreditu Sunca bi trebala da iznosi nekih 16
miliona Kelvina. Gustina materije bila bi nekih
petnaest puta vea od gustine olova.
Osnovna struktura Sunca. Izvor M. Muminovi Astronomija
novog milenija
27
Februar/Veljaa 2016
ORION
Suneve pjege. Izvor: Solar Dynamics Observatory
Gledano teleskopom, Sunce nam se pokazuje u

vidu sjajnog diska sa neto tamnijim rubovima. Ta
vidljiva povrina Sunca se naziva fotosfera. Ona
ne predstavlja vrstu povrinu jer je Sunce u
plinovitom stanju, a ima debljinu izmeu 300 i
400 km. Ispod nje prestaje prozranost spoljanjih
dijelova Sunca. Kontinuirani (neprekidni) sprektar
Sunca potie upravo od fotosfere, a tamne
apsorpcione linije na fonu ovog neprekidnog
sprektra, nastaju saglasno Kirhoffovom zakonu.
Ovaj sloj je mnogo rjei od atmosfere Zemlje.
Inae srednja vrijednost temperature fotosfere je
oko 6000 K, sa tim da je na dnu oko 9000 K, a na
gornjoj granici ta temperatura se smanjuje do 4500
K.
Pomou teleskopa sa veim uveanjima, lako se zapaa da fotosfera ima zrnastu strukturu i da se ta zrna
ili granule, neprestano raaju i nestaju. Prenici im se kreu oko 1000-1500 km. Vrijeme nastanka i
iezavanja granula, obino nije due od 5-10 min. Tu se, ustvari, radi o neprekidnom strujanju toplih i
hladnih slojeva plina koji izbijaju iz unutranjosti na povrinu. Njihova temperatura je za oko 100 K via
od temperature okolne fotosfere.
Jedan od osnovnih vidova spoljanje aktivnosti Sunca su pjege. Suneve pjege su tamne mrlje na fotosferi
koje su povezane sa veoma snanim magnetnim poljima u kojima se odvija strujanje materije iz
unutranjosti Sunca. Njihova temperatura je oko 1000 K- 1500K. stepeni nia od okolne povrine Sunca,
pa nam zbog toga i izgledaju tamne. U veini sluajeva, pjege se pojavljuju u grupama na svim
heliografskim irinama ali nikada se ne pojavljuju na polovima Sunca.
Suneva pjega i granulacija fotosfere. Izvor:

nasaimages.org (Vacuum Tower Telescope)
28
Pjege, ako su velike, mogu se posmatrati i prostim

okom, naravno kroz poseban filtar ili u
sluajevima kada je magla toliko gusta da nam
omoguava da prostim okom gledamo direktno u
Sunce. Pjege se pojavljuju u razliitim oblicima. U
principu, kod veih moemo razlikovati tamni
centralni dio, a oko nje je rasporeen svjetliji dio
nazvan polusjenka ili penumbra. Duina ivota
pojedinih pjega kree se od nekoliko sati, pa do
nekoliko mjeseci. Posmatrajui pjege, vrlo lako se
moemo uvjeriti da Sunce rotira oko svoje ose.
Pokazano je da brzina rotacije opada od ekvatora
prema polovima to nam vrlo jasno ukazuje da se
Sunce ne vrti kao vrsto tijelo. U ekvatorskim
zonama, Sunce se okrene za oko 26,8 zemaljskih
dana. Rotacija polarnih zona odreena je pomou
Dopplerovog efekta jer se tamo pjege ne
pojavljuju. Vrijeme za koje polarni slojevi obave
jednu rotaciju iznosi oko 36 dana.
ORION
Hromosferske spikule i baklje. Izvor: Solar

Dynamics Observatory
Februar/Veljaa2016
Pojavljivanje i nestajanje pojedinanih pjega na Suncu

nije jedina promjena. Takoe se periodino mjenja i
njihov ukupan broj. Na osnovu nekoliko vijekova
posmatranja zakljueno je da postoje takozvani ciklusi
pjega. Broj pjega dostie svoj maksimum, u prosjeku
svakih 11 godina, a zatim se njihov broj smanjuje skoro
na nulu prije nego to pone novi ciklus. U novom
ciklusu polaritet pjega sjeverno i juno od sunevog
ekvatora se mijenja tako da jeperiod od oko 22 godina
vrijeme koje je potrebno da magnetno polje Sunca
potpuno promijeni svoj polaritet. Meutim, period
jednog ciklusa pjega nije uvjek isti i on moe da traje
izmeu 7 i 15 godina, a u prolosti je zabiljeen jedan
potpuni izostanak ovog ciklusa. Ovaj dugi period slabe
aktivnosti sunevih pjega od 1645. do 1715. godine
naziva se Maunderov minimum. Korona Sunca koja je
posmatrana za vrijeme totalnih pomraenja bila slabo
izraena, a i polarna svkjetlost se javljala vrlo rijetko. U
Evropi je tada vladalo mini ledeno doba praeno
izuzetno niskim temperaturama. Smatra da je slaba
aktivnost Sunca bila uzrok ovim klimatskim
promjenama.
U blizini pjega esto moemo opaziti sjajne velike povrine nepravilnog oblika koje se nalaze u viim
dijelovima fotosfere. One na neki nain predstavljaju podlogu aktivnih oblasti na kojima se raaju pjege, a
zovu se fakule. Najbolje se uoavaju na rubovima sunevog diska koji su tamniji, pa je kontrst u bijeloj
svjetlosti najvei. One traju obino i tri puta due od pjega koje su nastale u tim oblastima. Posebno dobro
se ove fakule uoavaju u nekoj od spektralnih linija kalcija. Pokazalo se da se sve pjege javljaju u zonama
gdje postoje fakule, a obratno ne mora biti.
Hromosfera je tanki sloj oko Sunca koji se tokom totalnih pomr aenja opaa kao cr venkasto obojeni
oreol. Ta crvenkasta boja potie najveim dijelom od vodikove linije H- koja dominira u njenom spektru
(talasna duina 656,3 nm). Drugi doprinos boji daje UV linija joniziranog kalcija. Hromosfera se prostire
neposredno iznad fotosfere, a die se i do visine oko 15 000 km iznad fotosfere. U ovom sloju Sunca se
mogu vidjeti sjajne povrine nazvane hromosferske fakule ili hromosferske baklje. Njih opaamo najlake
u crvenoj liniji vodika (H-) ili u linijama joniziranog kalcija. Kada se hromosfera snima u
monohromatskoj svjetlosti zapaa se da ona ima mreastu strukturu. Grade ju zrna u obliku vlakana koje
nazivamo flokule.
Hromosfera je nemiran sloj i u njoj se neprekidno deavaju erupcije manjeg obima koje nazivamo
hromosferske spikule. Ovi dugi mlazovi mater ije, sa temper atur ama do 15 000 K, izbacuju se sa
brzinama od 10-100 km/h i penju se do visina od nekoliko hiljada kilometara iznad fotosfere. Najee se
spikule koncentriu u blizini rubova supergranula. U hromosferi se povremeno opaaju bljeskovi koji su u
neposrednoj vezi sa pjegama. To su eksplozivne pojave praene naglim pojaanjem intenziteta zraenja
dijela hromosfere. Izuzetno sjajni bljeskovi, uoljivi su u oblasti vidljivog dijela elektromagnetnog spektra.
Prilikom pojave bljeskova javljaju se snani mlazovi estica, rendgenskog i gama zraenja, te radio
emisije.
29
Februar/Veljaa 2016
ORION
Samom bljesku prethodi jedna kompleksna

evolucija magnetnog polja kojom se stvara itav
sistem elektrinog strujanja. Jedna ovakva
akumulacija magnetne energije dovodi do njenog
oslobaanja u vidu bljeska. Koliina osloboene
energije dostie ekvivalenti do milijardu tona
TNT. Nekoliko sati nakon ovakve eksplozije
mogue je opaziti lukove izbaene plazme u
obliku petlji kojima materijal putuje i pada
ponovo ka fotosferi slijedei magnetne silnice.
Suneve protuberance ili prominencije su pojava
koja posebno plijeni panju posmatraa.
Protuberance moemo u optem smislu podijeliti
na mirne (stacionarne) i aktivne.
Hromosferske protuberance. Izvor: Solar and
heliospheric opservatory (SOHO)
Mirne perturbance lie na oblake koje plove iznad hromosfere, a mogu da ive i po vie mjeseci. Dostiu
visinu i do 200 000 km, a u nekim sluajevima one se pruaju i do gotovo dva miliona kilometara. Do
pojave aktivnih protuberanci dolazi kada magnetno polje u kome pliva materija koja ih gradi, postane
nestabilno. Tada dolazi do naglog izbacivanja materije brzinama od po vie stotina km/s. Kretanje plazme
se odvija du linija magnetnog polja. Na spektroheliogramima, one se vide u obliku tamnih vlakana kada ih
posmatramo ispred diska Sunca. Gledano sa strane, to su oni poznati sjajni mlazevi materije. U oblastima
gdje su pjege mogu se povremeno opaziti i eruptivne protuberance. One mogu dostii veoma velike visine
iznad fotosfere (i preko jedan milion kilometara) i najee ih opaamo kao lukove koji pucaju, a materija
pada nazad u hromosferu.
Jedna od najpoznatijih pojava koja se vidi tokom
potpunih pomraenja Sunca je korona. Ovaj oreol
svjetlosti vidimo kada Mjesec prekrije blistavi
disk fotosfere, a predstavlja neku vrstu suneve
atmosfere. Korona se nastavlja na hromosferu, a
prua se na daljinu nekoliko sunevih radijusa.
Sjajna je kao Mjesec u Prvoj etvrti. Sastoji se od
unutranje i vanjske korone. Forma korone se
mijenja i razliita je tokom ciklusa aktivnosti
Sunca. Spektar unutranje ili K korone je
neprekidni, sa emisionim linijama. Naroito se
istie zelena sa talasnom duinom 530 nm. Ta
koronalna linija pripada viestruko joniziranom
atomu eljeza.
Suneva korona. Izvor: Solar and heliospheric

opservatory (SOHO)
30
ORION
Februar/Veljaa2016
U viim slojevima korone, temperatura nastavlja rasti do 1 milion K. U spektru vanjeske ili F korone,
javljaju se slabe apsorpcione linije koje odgovaraju linijama obinog sunevog spektra. Tu se radi o
odbijanju suneve svjetlosti od estica praine i gasova koji se mijeaju sa vanjskim dijelovima unutranje
korone. Prema savremenim shvatanjima, korona se prostire znatno dalje nego to se mislilo. Zapaeno je
da joj se oblik mijenja u skladu sa ciklusom pjega. Koronu uglavnom grade elektroni visokih energija.
Snimci sa razliitih rendgenskih ureaja lansiranih van zemljine atmosfere, pokazuju postojanje tzv.
koronarnih rupa, oblasti gdje je gustina materijala i do desetak puta manja od gustine ostatka korone. Na
tim mjestima linije magnetnog polja koje dolaze sa vidljive povrine Sunca, proteu se dalje u
meuplanetarni prostor. Naelektrisane estice u svom kretanju slijede magnetne linije. Zato kroz koronarne
rupe materijal struji van, dok ga na drugim dijelovima korone magnetna polja sprijeavaju da napusti
povrinske oblasti Sunca.
Radio zraenje Sunca i uticaji Sunca na Zemlju
Sjeverna polarna svjetlost (Aurora Borealis) snimljena

1.9.2013. Izvor: Arctic light-Frank Olsen
Razliite estice i elektromagnetni talasi neprekidno

naputaju Sunce. Ovaj kontinuirani tok estica koji
struji od Sunca nazivamo solarni ili sunev vjetar.
On se najveim dijelom sastoji od protona, a ostalo
su jezgra helija i elektroni. Uzrok vjetru je visoka
temperatura korone. estice se zbog toga kreu
velikim brzinama, savladavaju gravitacionu silu
Sunca i odlaze u meuplanetarni prostor.
Istovremeno, korona nadoknauje svoj izgubljeni
materijal esticama iz dubljih slojeva Sunca.
Meutim, gustina solarnog vjetra je veoma niska i
naa zvijezda je tokom svog ivota ovim putem
izgubila svega oko 0,1 % svoje mase. Sunev vjetar
se prostire na veliku udaljenost i daleko iza
Plutonove orbite.
Odavno je primjeeno da, pri prelazu neke vee eruptivne pojave kroz centralni meridijan Sunca, dolazi do
radio smetnji na Zemlji. U doba aktivnog Sunca, pri pojavama velikih grupa pjega povezanih sa
erupcijama, dolazi do snanih radio umova. Duina ovih smetnji kree se od nekoliko sekundi, pa do vie
minuta.
Sunevo korpuskularno zraenje nas neprekidno bombarduje i pored ostalog, uzrokuje pojavu polarne
svjetlosti. Ona nastaje sudarom potoka estica sa magnetnim poljem Zemlje. Magnetno polje nas titi od
sunevog vjetra, a estice koje zbog oblika tog polja dospiju u nie slojeve atmosfere, sudaraju se sa
atomima gasova u atmosferi. Brzi elektroni i protoni koji dolaze sa Sunca sudaraju se sa molekulama kisika
i azota. Prenosom energije, ti atomi poinju da svijetle i ono to vidimo je polarna svjetlost. Moe biti
razliitih oblika, ponekad izgleda poput ogromnih zastora u boji. Polarna svjetlost isto tako i "plee". Ona
nije postojana na nebu, ve konstantno mijenja oblik.
31
Februar/Veljaa 2016
ORION
Eksplozije na Suncu mogu izazvati i razne smetnje izvan i na naoj planeti. Energetske estice sa Sunca
mogu uzrokovati probleme na svemirskim letjelicama. Posljedice su ruenje satelita, ili kada su u pitanju
astronauti, primanje smrtonosne doze zraenja. Suneve oluje na Zemlji imaju uticaja i na
telekomunikacijske sisteme i elektroprenosne mree.
U nae doba tei se za tim da se ogromni izvori Suneve energije to bolje iskoriste. Solarne elije koje
se koriste kao izvori struje na letjelicama i na Zemlji, samo su prvi koraci u tom pravcu. Tu su i kolektori
za grijanje sunevom energijom kao jo jedan vid iste energije.
Uvidjevi krucijelnu vanost Sunca i suneve svjetlosti, Ujedinjene nacije i UNESCO su proteklu
godinu poglasili Meunarodnom godinom Svjetlosti i tehnologija baziranih na svjetlosti (IYL2015).
Glavni ciljevi ovog globalnog projekta su promovisanje svjetlosne energije kao, transferi znanja te
tehnoloka dostignua vezana za svjetlost. U obiljeavanju uestvuje vie od 85 zemalja svijeta meu
kojima je i Bosna i Hercegovina (Kontakt taka i osoba u BiH su AD Orion i Adela Subai-Kopi).
Adela Subai-Kopi
32
ORION
Februar/Veljaa2016
Svemirski teleskop Kepler

Kepler je NASA-in program otkrivanja ekstrasolarnih planeta uz pomo istoimenog svemirskog
teleskopa. Teleskop je posebno dizajniran za istraivanje dijela nae galaksije u cilju otkrivanja Zemlji
slinih planeta koje krue oko vie od milion drugih zvijezda. Ime je dobio u ast njemakog astronoma
Johannesa Keplera, lansiran je 7.3. 2009. raketom Delta II, a oekivano trajanje misije je najmanje 3.5
godina. Kepler koristi fotometar sa otvorom blende od 0.95 metara koji je razvila NASA kako bi
neprekidno pratio sjaj od preko 145.000 zvijezda. Primarno ogledalo mu je prenika 1.4 metra sa
mogunou posmatranja zvijezda od 9 do 16 magnitude. Podaci prikupljeni tokom ovih posmatranja
analiziraju se kako bi se otkrila periodina kolebanja koja upuuju na postojanje egzoplaneta. Oribitalni
period Keplera oko Sunca iznosi 372,5 dana sa konstantnim udaljavanjem od Zemlje i slabljenjem
signala, to znai da e u odreenom vremenskom trenutku njegov signal biti onemoguen. Do trenutka
pisanja ovog lanka potvreno je postojanje 1030 ekstrasolarnih planeta.
Nauni ciljevi projekta Kepler:
Utvrditi koliko je ekstrasolarnih planeta u naseljivoj zoni ili njenoj blizini.
Utvrditi opseg veliina i oblika tih planeta
Procijeniti koliko planeta ima u sistemu sa vie sistema
Utvrditi opseg veliina orbita, sjaja, povrine, mase i gustoe gigantskih planeta
Indentifikacija dodatnih metoda za otkrivanje planetarnih sistema
Odrediti svojstva zvijezda oko kojih krue planete
33
Februar/Veljaa 2016
ORION
OSNOVNI PODACI
Organizacija: NASA/LASP
Vrsta misije: opservacija svemira
Web stranica misije: kepler.nasa.gov
Trajanje misije: 3,5 godina sa produenem najmanje
6 godina
Proizvoa: Ball Aerospace & Technologies

Masa: 1,040.7 kg
Lokalna struktura nae galaksije/ regija istraivanje
Keplera
Dimenzije: 4.7 m 2.7 m

Snaga: 1100 W
Datum lansiranja: 7.3.2009
Raketa: Delta II
Referentni sistem: Heliocentrini
Orbitalni period: 372,5 dana
Visina orbite: 149.597.871 km
Brzina u orbiti: 5,892 km/s
Adela Subai-Kopi
Slika: Carter Roberts
34
ORION
Februar/Veljaa2016
Neke injenice o povezanosti matematike i astronomije

Razliite oblasti matematike imaju primjenu u
mnogim naukama i ukupnom ivotu ljudi. Tako na
primjer, oblast matematike kao to je trigonometrija
ima primjenu u fizici, inenjerstvu, geografiji i
astronomiji.
Trigonometrijske
tablice
za
izraunavanje u astronomiji su kreirane prije vie od
2000 godina. Zvijezde nam izgledaju kao da su
fiksirane na kristalnoj sferi velikog prenika i takav
model je bio savren za praktine svrhe. Planete
( Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn ), te
Mjesec i Sunce su se kretali po sferi. Bila je
potrebna sferna trigonometrija da se razumiju
pozicije na sferi, a ona je rijetko izuavana, tako da
se ovo sve moe izraunati pomou linearne
algebre.
Konike kao to su elipsa i hiperbola nalaze takoer
primjenu u astronomiji. Krug i krunicu je u
astronomiji zamjenila elipsa. Letjelica Voyager 1 je
na svom putovanju u svemir prola blizu Jupitera i
iskoristila njegovu masu za korekciju putovanja
prema Saturnu pri emu se gibala po luku hiperbole.
Taj metod je kasnije koriten kod mnogih
meuplanetarnih misija.
Nikakva letjelica ne bi mogla poletjeti bez
matematike! Ininjeri i tehniari koji su projektovali
letjelice u misiji Apolo, hemiari koju su
opremali rakete gorivom koji e ih pogoniti, te
kiseonikom neophodnim za posade, biolozi i ljekari
koji su brinuli o zdravlju kosmonauta, mogli su
realizovati ovaj projekat tek poto su matematiari
izraunali potrebne parametre. Meu njima su
putanja i trajanje leta, taan poloaj mjesta
sputanja na Mjesec, te podruje povratka na
Zemlju. Pri tome je postignuta visoka tanost u
poloaju od 100 m i vremenu, do na sekundu- dvije.
Takoer u modernoj astronomiji se u znaajnoj mjeri koriste raunarske simulacije koje ne prestavljaju
nita drugo do ogroman broj matematikih kalkulacija pomou kojih se mogu procijenjivati evolucija
Sunevog sistema, raanje i evolucija galaksija i slino.
Belma Alihodi
35
Februar/Veljaa 2016
ORION
Meteorske kie u 2016. godini

Za sve zaljubljenike nonog neba posebnu
poslasticu sasvim sigurno e pruiti
bljesak
meteora ili vie njih. Popularno nazivani zvijezde
padalice vrlo su esta pojava. O emu je zapravo
rije?
Na Sunev sustav, na dom i susjedstvo u svemiru,

nikako nije samo prazan prostor kojeg zaokuplja
samo Sunce i 8 planeta. Pored planeta, Sunev
sustav sastoji se jo i od patuljastih planeta,
mjeseca, asteorida, kometa i meteorida. Meteoridi
su meuplanetarne krhotine uglavnom nastale od
dijelova kometa ili asteroida, te su brojnija tijela
Suneva sustava. Tragovi njihova postojanja
posebice su vidljivi na Mjesecu, Zemljinu
prirodnom satelitu, u vidu kratera. Meteoridi mogu
biti raznih veliina, od onih posve siunih
promjera od 10-6 metara do neto veih promjera od
nekoliko metara. I na Zemlji postoje krateri kao
posljedica njihova udara na Zemljinu povrinu. U
Zemljinu atmosferu svakodnevno ulaze meteoridi,
te je to uobiajena pojava. Meteoridi imaju veliku
kinetiku energiju te ulaskom u Zemljinu
atmosferu, usljed naglog usporavanja, njihova
kinetika energija pretvara se u toplinsku i
svjetlosnu, te su stoga vidljivi i na velikim
visinama. Veina ih sagorijeva na visini od 80 do
120 kilometara, a kroz Zemljinu atmosferu mogu se
kretati brzinama od 11 do 72 km/s. Trenutkom
ulaska meteorida u Zemljinu atmosferu na nebu
uoavamo bljesak svjetlosti koji popularno
nazivamo zvijedom padalicom, no ta se pojava u
astronomiji zove meteor.
Ovisno o veliini
meteorida, svjetlost moe biti jaa od svjetlosti
Mjeseca te su takvi meteori vidljivi i tijekom dana.
Meteori koji jako zabljesnu i dulje ostaju vidljivi
36
nazivaju se bolidi. Nerijetko su to vei meteoridi

koji e dosei povrinu Zemlje. Onog trenutka kad
meteroid padne na Zemlju naziva se meteorit.
Posebno zanimljivi meteori su oni koji se svake
godine u odreeno vrijeme mogu promatrati na
nonom nebu. Njihov nastanak vezan je uglavnom
za komete. Kometi, kruei oko Sunca, za sobom
ostavljaju trag. Takve krhotine kometa
(meteoridi) rasprostrane se cijelom putanjom
kometa tvorei tako meteoridska vlakna. Zemlja,
kruei oko Sunca, nailazi i prolazi kroz
meteoridska vlakna to traje manje od jednog dana.
Usljed gravitacijskih djelovanja planeta i Suneva
zraenja, meteoridsko vlakno se poveava tvorei
meteoridski potok
kroz koji Zemlja prolazi
nekoliko dana. U tom sluaju na nonom nebu
moemo zamijetiti i do 100 meteora u jednom satu.
Takvu pojavu nazivamo meteorskom kiom ili
meteorskim pljuskom.
Svi se meteoridi u meteoridskom potoku kreu
usporedno jedan s drugim. Stoga, promatrau sa
Zemlje ini se da svi meteori dolaze iz jedne toke
na nebu. Poput sluaja kad promatramo eljezniku
prugu ije se ine prividno stapaju u jednoj toci u
daljini. Takva toka naziva se radijant (izvorite).
Ime meteoridskog potoka vezano je uz zvijee
gdje se nalazi radijant. Posebno su interesantni oni
meteoridski potoci kroz koje Zemlja prolazi svake
godine u isto vrijeme, te znamo kada ih oekivati i
promatrati. Stoga, svake godine na nonom nebu
moemo gledati vee meteorske kie: Quadrantide,
Lyride, Eta i Delta Aquaride, Perseide, Orionide,
Tauride, Leonide, Geminide i Urside.
ORION
Februar/Veljaa2016
Quadrantidi su pr va, ali kr atka, meteor ska kia koja dosee svoj maksimum 4. sijenja, a pojavljuju
se izmeu 1. i 5. sijenja. Njezin radijant nije smjeten tono ni u jednom zvijeu nego se nalazi izmeu
zvijea Velikog medvjeda, Zmaja i Volara. Spadaju u sporije meteore. U jednom satu mogue je opaziti
do 40 meteora tijekom njezina maksimuma.
Lyridi su sljedea meteor ska kia koja e biti vidljiva u tr avnju te e dosei svoj maksimum 22. i 23.
travnja. Godinje se pojavljuje izmeu 16. i 25. travnja. Njen radijant nalazi se u zvijeu Lire. Puni
Mjesec e naruiti vidljivost Lyrida ove godine. Satna frekvencija ove meteorske kie je 20 meteora.
Eta Aquaridi meteor ska je kia koja tijekom svog vr hunca moe pr oizvesti i do 60 meteor a u jednom
satu. Godinje se pojavljuje izmeu 19. travnja i 28. svibnja, a ove godine svoj maksimum e imati 6. i 7.
svibnja. Radijant meteorske kie nalazi se u zvijeu Vodenjaka. Ova meteorska kia nastala je od dijelova
opepoznatog Halleyeva kometa.
Delta Aquaridi su sljedea kia meteor a koja e svoj maksimum dosei 28. i 29. sr pnja pr oizvodei
do 20 meteora po satu. I njezin radijant nalazi se u zvijeu Vodenjaka no postanak ovih meteorida nije
vezan za isti komet kao prethodna.
Perseidi su sljedea i moda najpoznatija meteor ska kia. Godinje se pojavljuje izmeu 17. sr pnja i
25. kolovoza. Ove godine svoj vrhunac e dosei 12. i 13. kolovoza proizvodei i do 60 meteora u satu.
Ona je najpogodnija za promatranje zbog vremenskih prilika. Njezin radijant nalazi se u zvijeu Perzeja.
Orionidi su meteor ska kia takoer nastala od Halleyeva kometa. Svoj vr hunac dosei se 21. i 22.
listopada proizvodei do 20 meteora po satu. Radijant ove meteorske kie nalazi se u zvijeu Oriona.
Tauridi su manja meteor ska kia koja je inter esanta budui da nastaje iz dva zasebna meteor idska
potoka jedan nastao od asteroida 2004 TG10, a drugi nastao od kometa 2P Encke. Svoj vrhunac ove
godine dosei e 4. i 5. studenog proizvodei svega 5 do 10 meteora po satu. Njezin radijant nalazi se u
zvijeu Bika.
Leonidi su pr osjena meteor ska kia koja proizvodi do 15 meteor a po satu. Godinje se pojavljuje
izmeu 6. i 30. studenog no ove godine svoj vrhunac e dosei 17. i 18. studenog. Radijant ove meteorske
kie nalazi se u zvijeu Lava.
Geminidisu, po mnogima, najbolja meteor ska kia pr oizvodei i do 120 meteor a u satu. Godinje se
pojavljuje izmeu 7. i 17. prosinca. Ove godine svoj vrhunac dosei e 13. i 14. prosinca. Iako e tijekom
ove meteorske kie biti gotovo pun Mjesec koji e svojim sjajem zakloniti slabije vidljive meteore, jo
uvijek e Geminidi zbog svoje brojnosti predstavljati spektakularan show na nonom nebu. Radijant ove
meteorske kie nalazi se u zvijeu Blizanaca.
Ursidi su posljednja meteor ska kia u godini. To je manja meteor ska kia koja pr oizvodi od 5 do 10
meteora po satu. Svoj vrhunac ove godine dosei e 21. i 22. prosinca. Radijant se nalazi u zvijeu Malog
medvjeda.
Sve meteorske kie imaju svoj radijant u nekom od zvijea (izuzuev Quadrantida), no meteori se mogu
pojaviti bilo gdje na nonom nebu.
Ines Novak
37
ORION
Februar/Veljaa 2016
STAR WARS ZATO IH VOLIMO

U drugoj polovini decembra 2015. godine poeli su se stvarati redovi ispred kino dvorana irom nae
planete. Dugo oekivani 7. nastavak Star wars (Ratovi zvijezda) sage stizao je na repertoar kino dvorana i
veliki broj ljubitelja ovog serijala elio je da bude meu prvima koji e pogledati novo ostvarenje.
Marketinka industrija, iji je posao da zna kako die trite, odavno je ustanovila da decembar ne spada
u doba godine u kojem se ubire najvei prihod kod filmskih premijera. Veliki blockbusteri obino dolaze
ljeti i tada donose najvei prihod tvorcima snova. Meutim, produkcioni tim Star warsa se odvaio da
prikazivanje filma pone upravo u ove predpraznine dane, a trite je odgovorilo na nain da je u prvih
sedam dana utreno 238 miliona $ na ameriko-kanadskom tritu i oko 517 miliona $ u ostatku svijeta
(The Week, 2015). Zadovoljavajui poetak za film u ije je snimanje uloeno oko 200 miliona $ uz
dodatnih 296 miliona $ na marketinke aktivnosti, izradu video igara, kostima i ostalih sitnica koje bi u
konanici trebale dodatno podebljati bankovni raun Georgea Lucasa.
Vizija jednog ovjeka

George Lucas, alfa i omega filmova o Luke Skywalkeru, roen je i odrastao u Kaliforniji. Nakon zavrenih
studija filmske umjetnosti odluio se na stvaranje filmova izvan okrilja velikih filmskih studija. Jedno od
njegovih prvih djela Ameriki grafiti je poluilo veliki uspjeh i donijelo Lucasu reputaciju mladog,
uspjenog reisera. Taj uspjeh mu je dao mogunost da pristupi ostvarenju svog sna, snimanju filmske sage
o mladom dedaj vitezu i njegovoj borbi protiv zle imperije.
Ali (uvijek to ali), 1970-te godine se nisu inile kao idealno doba za jedan takav projekt kakav je Lucas
planirao. Naime, western filmovi su protekom 1960-tih poeli da gube na popularnosti. Holivudska
ostvarenja su se sve vie bavila realistinim temama, uz par vrhunskih djela poput Kuma ili Taksiste. Nije
se ozbiljnije razmatrala mogunost da film jednog sporednog (naunofantastinog) anra donese ozbiljniji
prihod. Kao jedan od izuzetaka pojavila se Odiseja u svemiru (Stanley Kubricka), ali Odiseja je posmatrana
tek kao sporadian sluaj.
Ipak, ohrabren uspjehom Amerikih grafita, George Lucas je uspio postii dogovor za zajedniko snimanje
filma sa studijom 20th Century Fox Lucas nije insistirao na visokom autorskom honoraru, ali uspio je da
zadri sva autorska prava na djelo, to se kasnije pokazalo izuzetnim poslovnim potezom za njegovu
privatnu kompaniju Lucasfilm. Jedan od uslova ugovora je bio i taj da e, bez obzira na eventualni
neuspjeh Nove nade (kako se zvao ovaj film), imati mogunost snimanja i njegova dva nastavka.
Snimanje je potrajalo due nego to je bilo planirano. Jedan od razloga za to bilo je nezadovoljstvo autora
izgledom filma u postprodukcijskoj fazi. Jednostavno film nije imao dinamiku i naboj kakav je Lucas
zamislio. Drugi znaajan problem je bio nedostatak ozbiljnijih kompanija koje bi se bavile kreiranjem
vizuelnih efekata. Za vrstu scena, kakvu je Lucas zamislio, tehnologija nije bila na dovoljno visokom
nivou. Mnogi od tih problema sa efektima su rjeavani tokom snimanja i u postprodukcijskoj fazi filma, a
na odreeni nain ovaj film (uz dva nastavka) je doprinio napretku u oblasti specijalnih efekata filmske
industrije.
Film Nova nada je premijerno prikazan 25. maja 1977. godine. Sem finansijskog uspjeha osvojio je i
znaajan broj filmskih nagrada i, uglavnom, naklonost kritike. Uslijedilo je snimanje nastavaka i, ako mi
dopustite upotrebu jedne mnogo puta koritene fraze, uslijedila je historija.
38
ORION
Februar/Veljaa2016
Mitologija, ili kako napraviti isplativ film

Kako je ve navedeno, Star wars franiza je ostvarila (i jo
uvijek ostvaruje) znaajan finansijski uspjeh. Meutim, tom
uspjehu nisu doprinijeli samo filmovi nego i veliki broj
drugih propratnih proizvoda i usluga poput video igrica,
crtanih serija, kostima, igraaka, odjee sa motivima
koritenim u filmu i svega onoga to se moglo prodati/
iznajmiti velikom broju zaljubljenika u ovu priu. Postoji li
neko objanjenje, arobna formula, popularnosti ovog
serijala koje bi rastumailo zato su Ratovi toliko omiljeni
irom nae planete?
Bez pretenzija da ponudim jedini ispravni odgovor na ovo
pitanje, osvrnuu se na prepoznatljivu strukturu i obrazac
koji se moe uoiti kroz vei dio serijala (naroito u 4. 5. i
6. nastavku). Ovaj jednostavni i privlani koncept je moda
ini taj zain koji izdvaja Star wars od tolikih drugih
ostvarenja.
Godine 1949. Joseph Campbell (1904 1987.) nainio je
veliki iskorak u razmatranju teorija o mitologiji svojom
knjigom Heroj sa hiljadu lica. Ova knjiga temeljena je na
pionirskom radu njemakog antropologa Adolfa Bastiana
(1826 1905.), koji je prvi predloio ideju da su mitovi
irom svijeta, kako se ini, zasnovani na istim
elementarnim idejama (Brennan K. n.d.). Karl Jung
(1875 1961.) je ove ideje nazvao arheotipovima,
vjerujui da su one duboko usaene u podsvijest svakog
ovjeka kao dio kolektivno nesvjesnog.
Campbell je iskoristio ideju arheotipova da bi mapirao uobiajenu pozadinsku strukturu religijskih
vjerovanja i mitova. Ukazao je da se iza najveeg broja tih mitova krije slian uzorak koji je nazvao
herojsko putovanje ili monomit. Kako je sve ovo primjenjivo na priu o Ratovima zvijezda?
George Lucas je knjigu Heroj sa hiljadu lica proitao jo dok je iao na koled. Njenim ponovnim itanjem
mogao je doi na ideju da iskoristi ematski prikaz monomita i uvrsti je u svoje djelo. Da li je to Lucas
zaista i uinio moe se utvrditi paljivom analizom serijala i poreenjem odreenih scena sa uzorkom
monomita. Neki od primjera dijelova filma koji se mogu uklopiti u navedenu emu dati su ispod:
39
Februar/Veljaa 2016
ORION
Poziv za avanturom Poruka princeze Leie koja stie do Luka Skywalkera.

Odbijanje poziva Luke ne eli poi sa Obi-Wan Kenobijem na Alderan i nalazi izgovor u potrebi da
pomogne ujaku u poslovima na farmi.
Prelazak praga Bijeg Luka sa Tattoinea.
Put suenja Vjebe svjetlosnim maem i nastojanje da se shvati Sila.
Skretanje s pravog puta Lukea privlai tamna strana Sile. Mogunost da umjesto dedaja postane sith.
Apoteoza Luke postaje dedaj (uzdie se na vii nivo svjesnosti).
Spaavanje Han Solo spaava Lukea od Darth Wadera.
Mentor Obi-Wan Kenobi, mudri uitelj ija smirenost i snaga inspiriu.
Oracle Joda.
Proroanstvo Luke uspijeva savladati Imperatora.
Ovo su samo neki dijelovi filma koji se mogu uklopiti u zadatu emu. Originalna ema je obimnija i
podijeljena je u kategorije koje ovdje nisu navedene. Ipak, smatram kako nije bilo potrebno raditi dublju
analizu ove vrste jer se iz prikazanog bez problema moe izvesti zakljuak da je Lucas bio dobro upoznat
sa Campbellovim konceptom i zaista ga iskoristio.
Takoer, mogue je dodatno navesti veliki broj primjera opeg mitolokog okvira koji je posluio prii
Georga Lucasa. Prije svega, osnovna ideja filma se zasniva na borbi dobra i zla i prisutna je od prvog
kadra kojim se gledaoci upoznaju sa pobunjenicima i zlom galaktikom imperijom. Sveproimajua
Sila koja dri galaksije na okupu i kojom se slue dedaji i sithi, moe poprimiti svijetli (dobar) ili
tamni (lo) oblik. Ravnotea koja se nastoji uspostaviti ne predstavlja jednak odnos ove dvije strane sile
(jin i jang) ve pretpostavlja pobjedu svijetle strane, a to ima korijene u mnogim religijskim
vjerovanjima, ali i u iroko rasprostranjenim mitovima gdje dobro u konanoj bitci pobjeuje zlo.
Potrebno je spomenuti jo neke od karakteristinih elemenata tradicionalnih pria koji su uvrteni u film.
Prvi zadatak koji dobiva Luke je da pomogne Lei (princezi, kakve li sluajnosti) koja je u rukama zlog
Darth Vadera (u mnogim bajkama ovog lika bi utjelovio zmaj ili div koji terorie sve oko sebe). Takoer,
Luke ne vodi borbu sam ve mu pomau Han Solo i Chewbaca (vjerni drugovi junaka, takoer herojski
likovi). Glavni junak, od smuenog mladia eljnog avanture, raste i razvija se u herojskog lika koji uz
pomo prijatelja i malo magije pobjeuje zlo koje terorie galaksiju.
U zakljuku u iznijeti miljenje da je George Lucas u svojoj sagi, naroito u 4, 5. i 6. dijelu, upotrijebio
naizgled jednostavan obrazac starih tradicionalnih pria i vjerovanja, dodao mu neto specijalnih efekata i
napravio modernu bajku koja plijeni svojom jednostavnou, te nas privlai da je pogledamo iznova i
iznova. Jungova ideja o postojanju kolektivno nesvjesnog je u ovom sluaju lako razumljiva jer, ini se,
zaista postoje stvari koje svi diljem planete nekako volimo i cijenimo, poput morala, odanosti i
samortvovanja. S druge strane, moda je ovaj uspjeh serijala tek plod vrhunski osmiljene i provedene
marketinke kampanje produkcije filma. Moda smo svi zajedno postali globalna Mc generacija,koja voli
i eli isto, u skladu sa pretpostavkom one to rule them all.
Ba kao u starim dobrim Grimovim bajkama.
Adnan Popara
40
ORION
Februar/Veljaa2016
MEU NAMA
Silueta pjeaka na semaforu bez pogovora je stajala mirno. Crveno obojena, upozoravala je stvarne pjeake
na potrebu da saekaju svoj trenutak, onaj trenutak kada e postati gospodari zebrasto oznaenog komada
saobraajnice. Najednom silueta poskoi jedno polje nie i promijeni boju u zelenu, dozvolivi usamljenoj
Djevojci da proe.
Koraala je polako. Preko ulice a potom uz strme, izlizane stepenike do eljezne kapije postavljene na
ulazu. Kapija je bila irom otvorena jer, danas je bio dan okupljanja. Na vratima mesingana ploa sa
natpisom Astronomsko drutvo a iza njih osmjeh dobrodolice i ispruena ruka.
O, stigla si. Ui.
Jesam li posljednja?
Mislim da da. Ko je najavio da e doi ve je tu.
Kroz hodnik pa desno, u neveliku prostoriju ivopisno ocrtanog plafona sa projekcijom Sunca i
pripadajuih mu planeta. Soba je bila ispunjena amorom i duhanskim dimom. I mladim mukarcima i
enama. Neki od prisutnih ustali su u namjeri da joj iskau dobrodolicu, zagrljajem i poljupcem u obraz.
Kau to je francuski obiaj koji se ustalio i u ovoj, nekada konzervativnoj, sredini. Jo dok je sputala
jaknu na naslon stolice iz kuhinje se zauo glas.
Ko je za kafu.
Veina se izjasnila potvrdno i ni minut kasnije na omalenom stolu stvorio se posluavnik sa plastinim
aama i dezvom iz koje se irio aromatini miris. Nala se tu i jedna tabla okolade, one crne sa dosta
kakaa, tek toliko da se kafa ne pije na prazan stomak. Ista ona osoba koja je donijela kafu, crnokosa ena
punih usana, sipala im je tamnu tekuinu u ae, a zatim i sama sjela zapalivi cigaretu prije nego to je
progovorila.
Malo smo kratki s vremenom pa bi trebalo da odmah ponemo.
Hoemo li se konano dogovoriti za naredno posmatranje? upita prosijedi mukarac, koji je sjedio
desno od nje i arao ovlokom po stranicama malog rokovnika.
Ovog puta neemo. Imamo neto mnogo vanije, ustvari imaemo samo tu jednu taku dnevnog reda.
Oni snimci? progovori brineta, jedina osoba meu njima koja je stajala i gledala nekuda kroz prozor.
Jeste. Snimci s prolog posmatranja s Bjelanice. potvrdi crnokosa.

Pa ta je to toliko posebno? Slike k'o slike. Andromeda, Jupiter, jo poneki od Messierovih objekata. Sto
puta smo ih do sada posmatrali. uporan je bio mukarac s rokovnikom.
Jesmo, ali ne s ovom opremom. Ovaj kvalitet i rezoluciju do sada nismo imali.
Kad su te slike toliko interesantne, zato ih niste postavili na stranicu do sada? javi se i Djevojka.
Ljudi. ekajte. Hajde da niko ne postavlja pitanja i neka vam sve objasni onaj koji je naslutio da je ovdje
rije o neem neobinom.
41
Februar/Veljaa 2016
ORION
Svi se okrenue prema mukarcu u ranim tridesetim godinama koji ugasi cigaretu i ustade sa stolice, kao da
je to to ima za rei neto previe bitno da bi govorio sjedei.
Ljudi. Dobro me posluajte. Ovo to kaem ne smije izai iz ove prostorije.
I tako je poeo sastanak.
***
Dva sata nakon tih uvodnih rijei Djevojka je izala iz prostorija Drutva. Dole niz stepenice, preko ulice i
mosta, da bi potom sjela u taksi na petominutnu vonju do njenog stana.
Stigavi u stan izostavila je uobiajene rituale presvlaenja i tuiranja. Umjesto toga provjerila je da li su
aluzine na prozorima propisno zatvorene, a zatim s police za knjige uzela plastinu figuricu panda
medvjeda, jeftinu igraku napravljenu u ko zna kojoj zemlji Dalekog istoka. Pritisak na jedva vidljive
poluge ispod glave ivotinjice natjerao je pandu da se razdvoji na dva dijela i tako otkrije da u svojoj
unutranjosti krije neto. Sjajni predmet, malo spljotenog jajastog oblika, naao se u rukama Djevojke.
Spustila ga je na sto i, jo uvijek stojei, poloila dlan na njega. Predmet zasvijetli zgasito zelenim sjajem a
iznad njega se poe materijalizovati poruka. Poruka se nije sastojala od slova, slika, niti bilo kakvog
ljudima razumljivog vizuelnog oblika. Sve to se moglo uoiti bilo je treperenje zraka iznad predmeta,
usljed neto poviene temperature u odnosu na okolinu.
Prevedena poruka glasila je:
Trag se pokazao kao pravi. Na veeranjem sastanku potvreno da je uoen i snimljen objekat u orbiti
Mjeseca. Svjesni su njegovog neprirodnog porijekla. Informacija se proirila na devet osoba i potrebna je
brza reakcija. ekam dalje upute.
***
Oko trideset zemaljskih minuta nakon prijema poruke donesena je odluka. Ogromni, nestvarno tamni
objekat, upalio je pogonske motore i od satelita Zemljinog satelita transformisao se u letjelicu. Zatim se
uputio prema najblioj planeti jer, nakon vie od 600 godina ekanja, dolo je vrijeme da ljudi saznaju za
njegovo postojanje.
Adnan Popara
42
ORION
Februar/Veljaa2016
Zvjezdane staze
Zvjezdane staze predstavljaju na prvi pogled
unikatan pristup modernoj znanstvenoj fantastici.
U svojim poecima 1966. godine, predstavljala je
evoluciju na tadanjoj sceni, mada, retrospektivno
gledajui, znaaj je daleko vidljiviji danas nego to
je to bilo u vrijeme produkcije. Originalna serija
nerijetko je imala probleme s niskom gledanou i
ak je zavrena
nakon 79 epizoda, to bi
potencijalno bilo i manje da nije bilo znaajne
podrke gledatelja, ukljuujui mar preko 200
studenata Kalifornijskog instituta tehnologije u
januaru 1968.
Ono to je izdvajalo Zvjezdane staze od ostatka
tada, ne tako velike scene u naunoj fantastici, je da
je serija bila u velikoj mjeri proeta temama koje su
kritikovale tadanje ope stanje uma u Sjedinjenim
Amerikim Dravama kao i irom svijeta. Usljed
hladnog rata, i svega 20-ak godina nakon zavretka
Drugog svjetskog rata, na kormilu svemirskog
broda koji je nosio naziv USS Enterprise; (isti naziv
kao ameriki nosa aviona koji je uestvovao u bici
za Midway i mnogim drugim), je sluio oficir koji
je japanskog porijekla, kao navigator zastavnik
ruskog porijekla, a komunikacijski oficir je bila
ena afroamerikog porijekla, to je bilo praktino
nezamislivo u vrijeme visoke rasne netolerancije.
Nakon originalne serijie uslijedio je relativno
neaktivan period, s nekoliko filmova i animiranom
serijom koji nisu privukli ogromnu panju. Ono to
se moe nazvati zlatnim dobom produkcije je
poelo u septembru 1987. sa lansiranjem
Zvjezdanih staza: Slijedea generacija, koju su
pratile jo 3 odvojene serije, sa ukupno preko 400
epizoda, kao i 6 filmova i veliki broj knjiga,
stripova, video igrica i slino. Sa zakljuenjem
serijala Star Trek : Enterprise u maju 2005. ovaj

kontinuirani period emitiranja Star Trek materijala
je zakljuen, te nije bilo znaajnog prisustva ove
franize na sceni sve do izlaska filma jednostavno
nazvanogStar Trek koji se vraa u vrijeme likova
originalne serije, samo sa novom glumakom
postavkom i promijenjenom priom, ali analognim
glavnim likovima. Uslijedio je nastavak 2013. a
trenutno je produkciji drugi nastavak koji treba izai
2016. godine.
Ono to je postalo evidentno kako je franiza
napredovala, jeste da je sve vie dolazilo do
udaljavanja od originalne filozofije Zvjezdanih
staza, to je posebno vidljivo u najnovijim
filmovima u kojima postoji skoro potpuna odsutnost
moralnih i filozofskih naela koja su u znaajnoj
mjeri obiljezila originalnu seriju, a posebno seriju
Slijedea generacija. Miljenja u vezi s ovom
promjenom su otro podijeljena, s jedne strane
okorjeli gledaoci su ogoreni, dok s druge strane,
znaajan dio populacije odobrava novi pristup koji
se primarno orjentie na specijalne efekte, akciju, a
ne u tolikoj mjeri na priu.
U novembru 2015 napravljena je najava da e novi
serijal Zvjezdanih staza, jo uvijek bez oficijelnog
naziva, poeti s prikazivanjem u januaru 2017. U
ovom trenutku je veoma malo podataka dostupno,
praktino nita, sem datuma perioda poetka
emitiranja, stoga postoji dosta spekulacija. Ono to
jos daje nadu okorjelim gledaocima jeste da e se,
moda kroz seriju, franiza moi vratiti svojim
originalnim korjenima u smislu prie i filozofije
koji su je originalno uinili poznatom, neto to
moda i nije moglo biti uinjeno kroz produkciju
filmova.
Anes Kreo
43
Februar/Veljaa 2016
ORION
Provjerite svoje znanje! Moe li odgovoriti na sljedea pitanja? Zaokrui slovo ispred odgovora kojeg
smatra tonim.
a.
b.
c.
d.
1. Koji je najvei planet Sunevog sustava?

Saturn
Jupiter
Neptun
Uran
a.
b.
c.
d.
2. Koji je najmanji planet Sunevog sustava?

Zemlja
Venera
Mars
Merkur
a.
b.
c.
d.
3. Koje je najvrue mjesto u Sunevom sustavu?

Mars
Saturn
Venera
Sunce
a.
b.
c.
d.
4. Koji je najvrui planet u Sunevom sustavu?

Sunce
Mjesec
Venera
Saturn
a.
b.
c.
d.
5. Na kojem se planetu nalazi najvia planina?

Na Zemlji
Na Merkuru
Na Neptunu
Na Marsu
a.
b.
c.
d.
6. Najvia planina u Sunevom sustavu visoka je:

ispod 1000 m
izmeu 1000 i 8000 m
10 000 m
preko 20 000 m
a.
b.
c.
d.
7. Prirodne satelite (mjesece) nemaju:

Jupiter i Saturn
Merkur i Venera
Uran i Neptun
Zemlja i Mars
Odgovori: 1. b), 2. d), 3. d), 4. c), 5. d), 6. d), 7. b)
44
ORION
Februar/Veljaa2016
1
2
3
4
5
7
8
Vodoravno
Okomito
2. NAJUDALJENIJI PLANET OD SUNCA
1. PRVI OVJEK U SVEMIRU
6. PRVI OVJEK NA MJESECU
3. NAJVIA PLANINA U SUNEVOM SUSTAVU
7. BROJ PLANETA U SUNEVOM SUSTAVU
4. NAZIV NAE GALAKSIJE
8. GOSPODAR PRSTENOVA
5. MJESTO SLIJETANJA PRVOG OVJEKA NA MJESEC

8. NAMA NAJBLIA ZVIJEZDA
45
Februar/Veljaa 2016
46
ORION

Astronomski Časopis ORION 1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Astronomski Časopis ORION 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Astronomsko drutvo Orion

Godina 1, broj 1, (februar/veljaa 2016)

Glavni i odgovorni urednik: Muhamed Muminovi

Redakcija: Belma Alihodi

Astronomsko drutvo Orion

Astronomsko drutvo Orion

Astronomsko drutvo Orion

Astronomsko drutvo Orion

profesionalci, Sarajevo je tada predstavljalo prozor

Sa dolaskom Austro-ugarske, nije bilo vidnijeg

Nakon drugog svjetskog rata, bilo je nekoliko

Radno predsjednitvo na osnivakoj skuptini

Narodna opservatorija Mejta

Kupola narodne opservatorije Mejta u Sarajevu iz

15 cm Cassegrain reflektor Narodne opservatorije

Astronomsko drutvo Orion

Astronomska opservatorija olina kapa, prva faza

tara. U veoj kupoli je u poetku bio smjeten 30

Astronomsko drutvo Orion

U periodu od 1972 -1979. godine snimljeno je oko

Astronomska opservatorija olina

Nova etverospratna zgrada Opservatorije na Trebeviu (lijevo) i 62 cm-ski reflektor (desno).

Astronomsko drutvo Orion

Veliki teleskop je kasnije preraen vlastitim

Opservatorija na Trebeviu bila je mjesto na kome

Ostale aktivnosti Astronomskog

Naslovnice astronomskih knjiga i publikacija

Astronomsko drutvo Orion

U okviru popularizacije astronomije, Drutvo je

U januaru 2008. godine odrana je obnoviteljska

Sjajni bolid snimljen kamerom Bosanskohercegovake meteorske mree

Predavanja i radionice u kolama

Mala kola astronomije

Astronomsko drutvo Orion

Kulturoloki i tehnoloki uticaj astronomije na razvoj civilizacije

na mnoge prepreke, meutim Kopernikova tvrdnja

prirodna nauka. Tokom cijele svoje historije ljudi su

da Zemlja nije sredite svijeta je izazvala revoluciju

gledali u nebo kako bi mogli ploviti ogromnim

kroz koju su se religija, nauka i drutvo morali na-

okeanima, odluivati kada e posaditi svoje usjeve i

viknuti na novi pogled na svijet.

odgovoriti na pitanja odakle smo doli i kako smo

Astronomija i njoj srodne discipline su danas na

doli ovdje. To je disciplina koja otvara oi, daje

elu nauke i tehnologije, one odgovaraju na

nam znaenje naeg mjesta u svemiru, a sve to

fundamentalna pitanja i nosioci su inovacija. Zbog

moe preoblikovati nae vienje svijeta.

toga, strateki plan Meunarodne astronomske unije

Posmataranja nebeskog svoda koji se prividno vrti,

(IAU) za 2010-2020 ima tri glavna podruja

kretanje Mjeseca i planeta meu zvijezdama u

interesa: tehnologija i vjetine; nauka i istraivanje;

skladu sa zakonima koji e biti otkriveni tek u

kultura i drutvo. Glavni doprinos astronomije nisu

stoljeima koja dolaze, te cikline promjene faza

samo tehnoloke i medicinske primjene (transfer

Mjeseca, bili su osnova za prva astronomska

opaanja. Ona su otvorila mogunost za mjerenje

kraih i duih vremenskih intervala, kreiranje prvih

velianstvenost svemira i nae mjesto u njemu.

kalendara, te orijentaciju tokom duih kopnenih i

Na jo vioj razini, astronomija nam pomae da