Professional Documents
Culture Documents
Pravo I Regulativa Eu - Skripta Za Ispit
Pravo I Regulativa Eu - Skripta Za Ispit
Pravo I Regulativa Eu - Skripta Za Ispit
samo deo drava lanica i koji se ee sastaje zato to mu je osnovna dunost da se stara
o radu organiziacije izmedju zasedanja plenarnog organa. Po pravilu on je podredjen
ovom poslednjem, ali tu odstupanja nisu retka.
Raspoznajemo dve osnovne vrste ovih organizacija, a to su:
medjunarodne medjudravne (vladine) organizacije, ije lanice su suverene
drave i
medjunarodne nevladine organizacije koje su formalne privatne organizacije
Pojam medjunarodna organizacija pre svega se odnosi na medjudravne organizacije.
Sve nedravne organizacije se dele na profitne (komercijalne) i neprofitne
(nekomercijalne). Profitne su one organizacije ije delovanje ima za cilj stvaranje profita
i uveavanje postojeeg kapitala (npr.preduzea u privatnom vlasnitvu). Za razlikku od
njih, neprofitne organizacije su one koje ne stvaraju profit, ili, ako ga stvaraju, ne ulau
ga u ponovno uveanje kapitala, ve u razliite druge dobrotvorne i humane ciljeve
(organizacije i udruenja gradjana). Neprofitne organizacije moe osnovati, pored samih
gradjana, i vlada, pa iz zato delimo na vladine (javne) i nevladine (privatne) neprofitne
organizacije
Imajui u vidu pravni i administrativni status, meunarodne organizacije moemo svrstati
u dve kategorije, i to:
po lanstvu,
po funkciji.
Meunarodne organizacije moemo da razlikujemo na osnovu drava lanica to jest da li
je lanstvo u organizaciji slobodno ili ogranieno.
3. DRUTVO NARODA
Po zavretku Prvog svetskog rata (1914-1918.), na mirovnoj konferenciji u Parizu
(Versaj) na inicijativu sila pobednica, formirana je prva globalna meunarodna
organizacija pod nazivom Drutvo naroda (Liga naroda).
Osnovni ciljevi osnivanja Drutva naroda bili su:
proces razoruanja,
spreavanje rata,
stvaranje sistema kolektivne bezbednosti,
reavanje sporova meu dravama diplomatskim putem,
obezbeivanje mira na globalnom nivou.
Drutvo naroda je bilo prvi ozbiljniji pokuaj zbliavanja naroda na novim osnovama, a
njegovo postojanje i rad predstvaljali su novu etapu u razvoju meunarodne zajednice.
U prve dve godine postojanja Drutvo naroda je brojalo 45 drava lanica, a struktura
lanstva se menjala, kao posledica dobrovoljnog povlaenja, iskljuenja ili gubitka
dravnosti odreenih lanica.
Glavni organi Drutva naroda su bili Skuptina, Savet i Stalni sekretarijat sa Glavnim
sekretarom na elu.
2
4. UJEDINJENE NACIJE
Ujedinjene Nacije (UN) je meunarodna organizacija koja sebe opisuje kao globalno
udruenje vlada koje sarauju na polju meunarodnog prava, globalne bezbednosti,
ekonomskog razvoja, i socijalne jednakosti. Osnovane su 1945. godine od strane 51
zemlje, zamenjujui Drutvo naroda.
Okupljanje drava zagovornika razliitih ideologija u jednu univerzalnu organizaciju
predstavlja najvei zaokret u modernoj politikoj istoriji.
Sedite UN je u Njujorku. UN su od poetka suoene sa ozbiljnim iskuenjima
univerzalnosti, kao sasvim novom kategorijom u medjunarodnim odnosima.
Iz svog sedita u Njujorku, drave lanice UN upravljaju i odluuju o administrativnim
pitanjima na regularnim sastancima koji se odravaju svake godine.
Organizacija je podeljena na administrativna tela odnosno organe, ukljuujui:
Generalnu skuptina Ujedinjenih nacija,
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija,
Ekonomski i socijalni savet Ujedinjenih nacija,
Starateljski savet UN
Sekretarijat Ujedinjenih nacija i
Meunarodni sud pravde.
Takoe, OUN ine i organi koja se bave upravljanjem svim ostalim agencijama UN-a.
Najpoznatija javna to jest predsedavajua linost UN-a je Generalni sekretar.
Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je najvaniji organ Ujedinjenih nacija. Zaduen je
za odravanje mira i bezbednosti meu narodima. Ostali organi Ujedinjenih nacija samo
daju preporuke vladama drava lanica dok Savet bezbednosti ima ovlaenja da donosi
odluke koje drave moraju potovati, kako stoji u Povelji Ujedinjenih nacija, pod
pretnjom medjunarodnih sankcija. Odluke Saveta su poznate kao rezolucije Saveta
bezbednosti. Predsedavanje Savetom bezbesnosti se rotira i traje jedan mesec. Menja se
prema alfabetskom redu imena lanica na engleskom jeziku.
Predstavnici lanica Saveta bezbednosti moraju uvek biti prisutni u seditu Organizacije u
Njujorku kako bi bilo mogue odrati sastanak Saveta u svako doba. Ovaj zahtev je
usvojen u Povelji Ujedinjenih nacija, jer je njen predhodnik, Drutvo naroda esto bilo u
nemogunosti da odgovori na vreme u kriznim situacijama, upravo iz razloga
nemogunosti okupljanja predstavnika drava lanica u kratkom roku.
Postoje dve kategorije lanstva drava u Savetu bezbednosti UN:
stalne lanice (Rusija, Kina, SAD, Velika Britanija i Francuska) i
izabrane lanice (njih 10, biraju se na period od dve godine, poev sa 1.
januarom).
Sve stalne lanice poseduju pravo veta, koje se moe iskoristiti kako bi se spreilo
izglasavanje bilo koje rezolucije. Jedan glas veta stalne lanice nadjaava svaku veinu.
Kancelarija Ujedinjenih nacija u enevi je Evropsko sedite Ujedinjenih nacija. Pored
administracije Ujedinjenih nacija tu su takoe smeteni slubenici vie agencija kao to je
Meunarodna organizacija rada, Svetska zdravstvena organizacija i Meunarodni
raunarski centar.
Ujedinjene nacije i agencije imaju i druge kancelarije i slubenike van Palate nacija, koje
je obezbedila vajcarska vlada.
politike zapoljavanja;
rukovoenja;
uslova rada;
saradnje;
socijalne sigurnosti;
4
zemlji. Ako se alba prihvati, Komisija pokuava da prijateljski rei problem. U sluaju
neuspeha, iznosi nepristrasan i objektivan sud o sluaju.
Evropski sud za ljudska prava (ustanovljen 1959. godine u Strazburu) sastoji se od
sudija iji je broj jednak broju drava lanica Saveta Evrope (45 sudija). Sud deluje
nakon iscrpljenih pravnih lekova u dravama lanicama. Organizacija i ovlaeenja ovog
suda propisana su samom Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama (lanvoi 19-51) a postupak pred Sudom ureen je Poslovnikom koji je stupio
na snagu 1. novembra 1998. godine
9. EU DRAVA ILI MEUNARODNA ORGANIZACIJA
Budui da je Evropska Unija neto potpuno novo, esto se u literaturi navodi da je ona
upravo jedna organizacija sui generis, razliita od svega to je do sada postojalo. To je
zajednica ureenih (a ne bogatih) drava posveenih demokratiji, miru i dobrobiti
graana.
Unija nije ni drava ni meunarodna organizacija, ali ima elemente i jednog i drugog. U
nekim delovima Unije preovlauju obeleja drave, a u drugima preovlauju obeleja
meunarodne ogranizacije. I pored velikih nastojanja da organi EU samostalno odluuju
Uniji nedostaje suverena vlast da bi predstavljala novu dravu, kao na primer SAD.
Da bi se blie odredila priroda Unije neophodno je prethodno se upoznati sa klasinim
definicijama i elementima drave i meunarodne organizacije, a potom ih uporediti sa
obelejima Unije.
Prema opte prihvaenom shvatanju drava jeste skup lica koja se nalaze na odreenoj
teritoriji, pod jedinstvenom suverenom vlau. Dakle konstitutivna obeleja drave su:
1.utvrena teritorija, 2. postojano stanovnitvo, 3. suverena vlast.
Dravna teritorija je deo prostora koji naseljava i korist zajednica ljudi i koji se nalazi pod
vlau te drave.
Stanovnitvom drave se smatraju ljudi koji na njenoj teritoriji trajno prebivaju.
Suverena vlast predstavlja dravnu silu koja vri ovlaenja na dravnoj teritoriji.
Unija moe se rei ima svoju teritoriju i ona je jednaka zbiru teritorija drava lanica, i to
vai isto i za stanovnitvo
Meutim nije drava jer joj nedostaje suverena vlast. Iako EU poseduje odreene
ingerencije koje podseaju na zaetak neke nove vrhovne vlasti na evropskom tlu. Ipak
mora se rei da do ostvarenja takve namere put jo uvek dugaak.
Sa druge strane, definiciju meunarodne organizacije nije toliko lako izvesti, budui da
su one mnogobrojne, razliite i u stalnoj promeni, to oteava njihovo precizno
definisanje.
Ali, mogue je navesti elemente koje svaka meunarodna organizacija mora imati:
1. nastaju na osnovu meunarodnog viestranog ugovora,
2. predstavljaju zasebne pravne linosti,
danas su znatno proireni na politike, vojne, pravne i druge. Sutina i vrsta dananjih
interesa odraava se u osnovnim ciljevima
13. CILJEVI EU
Osnovni ciljevi EU su: podravanje privrednog i drutvenog razvoja; potvrivanje
vlastitog identiteta na meunarodnoj sceni voenjem zajednike spoljne i bezbednosne
politike (i postepeno stvaranje zajednike odbrambene politike, koja moe dovesti do
zajednike odbrane); zatita prava i interesa dravljana drava lanica uvoenjem
dravljanstva EU; uvanje i dalji razvoj Unije kao prostora slobode, bezbednosti i pravde,
na kome je slobodno kretanje lica obezbeeno uz paralelno usvajanje odgovarajuih mera
iz oblasti kontrole spoljnih granica, azila, imigracije i borbe protiv organizovanog
kriminala i ouvanje tekovina Zajednice.
Ciljevi EU su:
Jedinstveno trite
sloboda kretanja
prava i slobode graana
jedinstvena valuta
princip solidarnosti
unutranja i spoljanja bezbednost
Evropska Zajednica za atomsku energiju (European Atomic Energy CommunityEURATOM), potpisan u Rimu zajedno sa Ugovorom o Evropskoj Zajednici.Ta
dva Ugovora se esto nazivaju Rimski Ugovori , ali kada se koristi taj izraz
obino se misli na Ugovor o Evropskoj Zajednici.
UGOVOR o Evropskoj Uniji (The European Union), potpisan je U Mastrihtu 1
novembra 1993.godine.
Prva tri Ugovora formirala su zajedniki sistem odluivanja u vezi uglja, elika i
nuklearne energije i o drugim vanim sektorima ekonomije zemalja lanica zajednice.
Ugovori (Treaties) su baza svega to radi EU. ETVRTI UGOVOR, OSIM
EKONOMSKE IMA I POLITIKU DIMENZIJU.
15. STRUKTURA EU
Za EU se kae da podsea na prednji deo grkog hrama koji lei na tri stuba. Za slika je
poela da se koristi kako bi se opisala struktura Unije.
PRVI STUB obuhvata tri zajednice (Evropsku zajednicu za ugalj i elik, Evropsku
ekonomsku zajednicu i Evropsku zajednicu za atomsku energiju) i ukljuuje:
Carinsku uniju i jedinstveno trite,
Trgovinsku politiku,
Strukturalnu politika,
EU dravljanstvo,
Obrazovanje i kulturu,
Trans-Evropsku mreu,
Zatitu potroaa,
Zdravlje,
Socijalnu politiku,
Politiku azila,
Spoljne granice,
Imigracionu politiku.
Odravanje mira,
Ljudska prava,
Demokratiju,
11
Kooperaciju policije,
Osnovna razlika izmeu prvog i druga dva stuba jeste u tome to jedino prvi stub
koristi pravno obavezujue instrumente i procedure zasnovane na Rimskim ugovorima.
Druga dva stuba preteno su u nadlenosti Evropskog Vea i Vea Evropske unije, pa su
kao takvi meuvladinog karaktera (Evropski savet, Jedinstveno trite-Unutranje trite,
Rimski ugovori o EU, Mastrihski ugovor, Savet EU).
16. PRAVNA PRIRODA PRAVA
Na alost, sva nastojanja da se prui neki potpuniji i dublji odgovori na pitanje ta su
drava i pravo, kako se meusobno povezuju, koji ih elementi sainjavaju, kakvu ulogu
imaju u drutvu, neminovno vode u razilaenju i razliike, manje ili vee.
Moda je najprihvatljivije rei das u drava i pravo specifine drutvene tvorevine.
Shvatanje drave i prava, odnosno njihovo posmatranje, uvek se ostvaruje u tri
perspective: prva je macro-perspektiva, u kojoj se javlja celina drave i prava uopte ili u
datoj globalnoj zajednici; druga je mikro-perspektiva, u kojoj se pokuava sagledati ova
ili ona pojava u sklopu tih tvorevina (na primer bezbednost); trea je medijalperspektiva, koja stoji izmeu prve dve i obuhvata vee ili manje delove drave i prava ili
skupove dravnih ili pravnih pojava. Pri tome, smatra se da dravu predstavlja svojevrsna
organizacija ljudi, a pravo se u tradicionalnom shvatanju svodi na specifine propise,
pravila, norme, itd.
Vano je odmah na poetku istai injenicu, da se svi istraivai drave i prava slau da je
tu re o izvanredno sloenim drutvenim tvorevianma, koje imaju mnoge i raznovrsne
elemente, da imaju razne dimenzije, da postoji mnotvo momenata koje valja prouavati.
Ipak, jedno se obeleje izdvaja kod svih pojmovnih odreenja drave i prava, a to je, da
se u okviru njih javlja specifina prinuda. Tako po Maxu Weberu drava se ne
12
odreeju po sadraju svoga delovanja (sve moe biti taj sadraj) nego po specifinom
sredstvu koje koristi sili.
Evropska unija se karakterie nadnacionalnim pravnim sistemom, top predstavlja
direktnu posledicu ekonomskih i politikih integracija EU. Razvoj jedinstvenog
ekonomskog prostora i Zajednikog trita zahtevaju integrisani pravni system, posebno
u okolnostima sukobljavanja razliitih zakona i sporova koji su vezani za njihova
tumaenja. U odnosu na standarde bilo koje svetske meunarodne organizacije, evropski
pravni system ima izrazito supernacionalan karakter. To praktino znai da, ak i
najvii sudovi u lanicama EU, moraju da potuju odluke Suda pravde EU (European
Court of Justice-ECJ) u vezi sa svim tumaenjima zakona EU.
17. PRIMARNO PRAVO EU
Primarno pravo EU obuhvata:
Osnivake ugovore koji predstavljaju kamen temeljac formiranja i
funkcionisanja Evropske zajednice (kasnije EU)
Meunarodne sporazume koji obuhvataju
konvencije izmeu zemalja lanica EU
sporazume EU sa treim dravama (nelanicama) i
sporazume EU sa meunarodnim organizacijama
U stvaranju primarnog komunitarnog zakonodavstva (tj. zakonodavstva EU) uestvuju
sve lanice EU, kao i komunitarne (nadnacionalne) institucije na osnovu sopstvenih
pravnih ovlaenja. Evropska unija, kao subjekt meunarodnog prava. poseduje ugovorne
sposobnosti zakljuivanja sporazuma sa treim zemljama i meunarodnim
organizacijama. Osnivaki ugovori obuhvataju tri konstitutivna ugovora. Podsetimo da
su konstitutivni ugovori vie puta menjani i dopunjavani. Statuti o osnivanju Evropske
investicione banke (European Investment Bank EIB) i Evropske centralne banke
(European Central Bank - ECB) takoe ine sastavni deo osnivakih ugovora i imaju
status primarnog zakonodavstva EU. U sastavni deo osnivakih ugovora spadaju i
izvesne, kasnije donete, konvencije.
Meunarodni sporazumi obuhvataju, najpre, konvencije izmeu drava lanica EU, kao
i sporazume EU sa treim dravama i meunarodnim organizacijama. kada je re o
konvencijama treba istai da se one zakljuuju izmeu lanica EU sa ciljem meusobnog
omoguavanja prava dravljanima lanica u pogledu sledeih pitanja:
Izbegavanja dvostrukog oporezivanja
uzajamnog priznavanja trgovakih drutava i
pojednostavljanja postupka uzajamnog priznanja i izvrenja sudskih i arbitranih
odluka.
Kako je primena konvencija u zemljama lanicama EU bila ograniena preprekama usled
dugotrajnih postupaka ratifikacije, tako su vremenom one izgubile na znaaju u praksi.
Sporazumi EU sa treim dravama obuhvataju:
13
14
pravde zapravo predstavljaju dopunski izvor Prava EU, jer esto formuliu veoma
inovativna pravna naela, kao i principe primene propisa EU.
Odluke spadaju u grupu sekundarnih komunitarnih akata koji takoe imaju obaveznu
pravnu snagu u svim lanicama EU. Karakteriu se po tome da obavezuju samo one
kojima su upuene (ovo se naroito odnosi na pojedinane odluke). Odluke se najee
odnose na fizika lica. Meutim, njima moe biti obuhvaen i iri krug lica (pravna lica i
drave lanice EU), kada se radi o optim odlukama.
Preporuke i miljenja nemaju obaveznu pravnu snagu i predstvljaju dopunske
sekundarne izvore komunitarnog prava. Obino se primenjuju prilikom tumaenja
nacionalnih propisa. Preporuke i miljenja Evropske komisije, saveta ministara,
ekonomskog i socijalnog komiteta i komiteta regiona imaju znaajnu politiku teinu, jer
esto sadre smernice koje mogu predstavljati osnovu buduih pravnih akata.
Posledica takvih ugovora je obaveza na delovanje jedne strane ili obe stranke, ali
u tom sluaju kada deluju obe stranke ta delovanja imaju razliit sadraj (npr.
ustupanje i preuzimanje podruja). Kao suprotsnost takvih ugovora-pogodbi drugi
ugovori izraavaju slaganje volaj vie subjekata koje su sadrajno jednake. Takav
se oblik ugovora naziva ugovorom-zakonom i stvara nerazreivu obavezu na
odreeno ponaanje (npr. ugovor koji sadri opta pravila o reimu plovidbe
nekom meunarodnom rekom) Ugovoru kao pravnom poslu svrha je da zadovolji
suprotne ili barem neskladne interese, dok ugovor-zakon tei da zadovolji
zajednike interese.
Prema Statutu meunarodnog suda pravde l. 38 izvore meunarodnog prava ine:
- meunarodne konvencije, bilo opte bilo posebne, koje ustanovljavaju
pravila, izriito prizanta od drava u sporu,
- meunarodni obiaj kao dokaz opte prakse, prihvaene kao pravo,
- opta naela prava, priznata od civilizovanih naroda i
- uz rezervu odredbe l.59. statuta, sudske odluke i miljenja
najpozvanijih pravnika razliitih naroda kao i pomono sredstvo za
utvrivanje pravnih pravila. Iz ovoga se vidi da je statut uz ugovorno i
obiajno spomenuo jo dva izvora meunarodnog prava.
24. KOMUNITARNI PRAVNI SISTEM I HARMONIZACIJA
Evropska Unija se karakterie nadnacionalnim pravnim sistemom, to predstvlja direktnu
posledicu ekonomskih i politikih integracija EU. Razvoj jedinstvenog ekonomskog
prostora i zajednikog trita zahtevaju integrisani pravni sistem, posebno u okolnostima
sukobljavanja razliitih zakona i sporova koji su vezani za njihova tumaenja. U odnosu
na standarde bilo koje svtske meunarodne organizacije, evropski pravni sistem ima
izrazito supernacionalni karakter. To praktino znai da ak i najvii sudovi u lanicama
EU, moraju da potuju odluke suda pravde u vezi sa svim tumaenjima zakona EU.
Ugovorom iz Rima je osnovan Evropski sud pravde koji je odgovoran za kreiranje
pravnog sistema EU. Rimskim ugovorom su se lanice obavezale na ostvarivanje niza
ekonomskih i politikih ciljeva. Pri tom su bitni segmenti nacionalih suvereniteta
delegirani (preputeni) na vii evropski nivo. Dok su osnivaki ugovori predstavljali
dinamike i prilagodljive dokumente, evropski sud pravde je donosio presude u spornim
sudskim sprovima, ime je izvrio uticaj i na izvoenje specifinih tumaenja vaeih
zakona. Naime, kako odredbe Rimskog ugovora nisu bile dovoljno precizne, sud je bio
prinuen na stvaranje pravnog sistema EZ putem precedentnog prava (tj. obiajnog
prava koje se zasniva na sudskim presudama ili odlukama odgovarajuih organa koje
predstavljaju presedan (izuzetak). Na osnovu njih e se donostii budue odluke u vezi sa
slinim sluajevima u sudskoj praksi). Na taj nain su koriene odluke o pojedinanim
sluajevima za izvoenje optih principa pravnog sistema EZ. Zakljuuje se da se pravo
EU sastoj od enormnog broja zakona, pravial i praktinih sluajeva definisanih
osnivakim ugovorima, zakonima EU i odlukama Evropskog suda pravde.
Harmonizacija ne tei identinosti pravnog sistema EU sa pravnim sistemima drava
lanica ve njihovom dopunjavanju i istovetnosti pravnih reenja ime se u istima
smanjuje mogunsot odstupanja.
Harmonizacija podrazumeva proces uskladjivanja reenja nacionalnih prava drava
lanica sa komunitarnih propisima i to iskljuico inim sadranim u Direktivama EU.
17
ovog tela Evropskog saveta nemaju formalnu ulogu, kada je re o usvajanju zakona
EU. Dakle, re je optim smernicama koje utiu na odreena politika pitanja. Na taj
nain se politike odluke Evropskog saveta pretvaraju u zakone putem daljih aktivnosti i
rada Evropske komisije, saveta ministara i evropskog parlamenta. Donoenje optih
smernica od strane Evropskog saveta o nekim pitanjima je prvi korak u formulisanju
obavezujuih odluka drugih organa EU.
Na kraju, u ovom kontekstu treba napomenuti da Savet ministara i Evropski savet ne
treba meati sa Savetom Evrope koji predstavlaj meunarodnu organizaciju koja je u
potpunosti odvojena od EU.
28. SAVET EU SAVET MINISTARA
Savet Evropske Unije takoe poznat kao Savet ministara ili ukratko Savet sa
seditem u Briselu (predstavlja najznaajnije telo za donoenje odluka u EU. Gotovo
svaki zakonski akt mora da dobije odobrenje Saveta EU da bi stupio na snagu. ini ga po
jedan ovlaeni predstavnih iz svake lanice EU.
Savet Evropske Unije je vrhovno telo kontrole nad aktivnostima EZ i procesima
donoenja odluka. Savet EU je odgovoran za pitanja iz prvog stuba EU i ima sledee
nadlenosti:
- donoenje evropskih zakona (esto u koordinaciji sa evropskim parlamentom)
radi se bilo o zakonoma koji us neophodni za sprovoenje osnivakih
ugovora, bilo o zakonoima kojima se obezbeuje adekvatno funkcionisanje
kljunih oblasti EU (carinska unija, unutranje trite, zajednika
poljoprivredna politika, zajednika trgovinska politika EU, regionalna politika
EU, politika zatita konkurencije i dr.)
- koordinacija opte ekonomske politike svih lanica EU u skladu saciljevima
Evropske ekonomske i monetarne unije
- zakljuivanje meunarodnih sporazuma izmeu EU i drugih zemalja ili
meunarodnih organizacija i
- Odobravanje budeta EU u saradnji sa Evropskim parlamentom
Pored pitanja sadranih u prvom stubu, Savet EU donosi i odluke koje se odnose na
Zajedniku spoljnu i bezbednosnu politiku , kao i na mere vezane za saradnju u oblasti
pravosua i unutranjih poslova.
29. EVROPSKI PARLAMENT
Sedite je u Strazburu i obavlja sledee osnovne zadatke:
- deli zakonodavnu vlast sasavetom ministara i evropskom komisijom i
usvaja evrospke zakone (direktive, regulacije, odluke i sl
- zajedno sa savetom rukovodi budetom i na taj nain, utie na trokove
unije
- nadgleda delovanje svih institucija eu, a naroito evropske komisije
(potvruje nominaciju za lanove komisije i ima pavo cenzuje komisije)
Evropski parlament je jedino telo koje se bira neposredno od strane graana Eu i
predstavlja najvanije politike partije u zemljama lanicama EU. Broj poslanika
Evropskog parlamenta po lanici zavisi od broja njenog stanovnita, pri emu nije
proporcionalan broju stanovnika i kree se u korist malih lanica. Premda je u Parlamentu
zastupljeno vie od stotinu politikih strnaaka, usitnjavanje organizacije Evropskog
19
parlamenta je izbegnuto tako to su mnoge od tih stranaka oformile politike grupe. Kao i
u mnogim lanicama EU, u dve glavne politike grupacije spadaju:
- umerena levica (partija evropskih socijalista) i
- umerena desnica (evropska narodna stranka)
Pomenute stranek okupljaju oko dve treine mesta i veinom dominiraju aktivnostima
Parlamenta.
lanovi parlamenta nisu predstavnici drava, ve predstavnici graana
Evropski parlament je jedina institucija direktno izabrana od strane graana Evropske
unije.
Svaki graanin EU ima aktivno i pasivno birako pravo (pravo da bira poslanike EP i da
bude biran kao poslanik EP).
30. NAJVANIJA OVLAENA EVROPSKOG PARLAMENTA
ZAKONODAVNA deli je sa Savetom EU i Evropskom komisijom. Zakonodavna
uloga Parlamenta zasnovana je na postupcima saradnje, odobravanja, zajednikog
odluivanja i konsultacija.
DEMOKRATSKI NADZOR/KONTROLNA OVLAENJA sprovodi nad drugim
institucijama EU. Evropski parlament u prvom redu prati rad Evropske komisije.
Evropska komisija bez saglasnosti Evropskog parlamenta ne moe biti imenovana, a on
joj moe izglasati nepoverenje. Evropska komisija mu redovno podnosi izvetaje,
prisustvuje plenanrim sednicama Evropskog parlamenta i odgovara na pismena i usmena
pitanja.
BUDETSKA OVLAENJA Budet predlae Evropska komisija, a zajedniki ga
usvajaju Evropski parlament i Savet EU. Evropski parlament ima poslednju re o tzv.
neobaveznim rashodima. Da bi budet stupio na snagu, mora ga potpisati predsednik
Evropskog parlamenta. rad Evropskog parlamenta podeljen je u dve faze: priprema
plenarnih sednica.
31. CENTRALNI ZAKONODAVNI ORGANI EU
Evropski savet
Savet ministara
Evropski parlament
Evropska komisija
Sud pravde EU
20
21
25
27
kako bi problem svela na minimum ili e i dalje problem odlagati ostavljajui ga nekoj
drugoj Vladi.
41. SADRAJ PRAVA NA ADEKVATNU IVOTNU SREDINU
Od samog poetka intenzivnije akcije na meunarodom planu u domenu zatite ivotne
sredine, nastojalo se da se ta zatita povee sa zatitom ljudskih prava. Tako je vremenom
poelo da se kristalie i posebno ljudsko pravo na zdravu, a kasnije i na adekvatnu
ivotnu sredinu, koje se u novije vreme svrstava u jedno od ljudskih prava tree
generacije.
Iako se vie uglavnom ne dovodi u pitanje postojanje ovog prava, kako na
meunarodnom tako ni na internom planu u veini savremenih drava, jo uvek se vodi
debata o samom njegovom sadraju, o terminu koji treba koristiti, o njegovoj
antropocentrinosti itd. Neki autori, na primer, uporno i dalje koriste samo izraz zdrava
ivotna sredina, iako je on oito nepotpun i danas ve prevazien. Pored toga, nastoji se
da se utvrdi veza sa nekim drugim aspektima zatite ljudskih prava, na primer sa etikom.
Raspravlja se i o tome da li je pravo na adekvatnu ivotnu sredinu samo ljudsko pravo,
odnosno da li treba zadrati tradicionalni antropocentrini pristup prema prirodi uopte,
ili je to pravo svih ivih bia (ekocentrini pristup).
U meunarodnopravnim dokumentima, kako ugovornog tako i deklarativnog karaktera,
sve ee se sree koncept prava na adekvatnu ivotnu sredinu, ime se eli naglasiti da
ivotna sredina treba da ima puniji sadraj od prostih preduslova za zdrav ivot (zdrava
ivotna sredina).
Prvobitno ivotna sredina nije uzimana u obzir prilikom formulisanja pojedinih ljudskih
prava. Zbog toga se u ranijim meunarodnopravnim dokumentima iz oblasti zatite
ljudskih prava, ivotna sredina ili uopte ne sree ili se samo povrno spominje. Pojedini
elementi prava na adekvatnu ivotnu sredinu na primer, adekvatni ivotni standard, pravo
na zdravlje, na hranu itd. postojali su, dodue, jo u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim
pravima (1948) i u oba meunarodna pakta o ljudskim pravima (1966). U to vreme se,
meutim, vezi izmeu ljudskih prava i ivotne sredine nije poklanjala ozbiljnija panja,
pa ovaj nedostatak tada nije ni zapaan.
Pravu prekretnicu u meunarodno pravnom regulisanju zatite ivotne sredine uopte, pa
i u formulisanju prava na adekvatnu ivotnu sredinu predstavljala je Konferencija UN o
ivotnoj sredini (Stokholm, 1972). Ve u pripremama za pomenutu konferenciju stalo se
na stanovite da je ouvanje ivotne sredine od najveeg znaaja za fiziku, mentalnu i
drutvenu dobrobit oveka, za njegovo dostojanstvo i za uivanje osnovnih ljudskih
prava.
U najznaajniji dokument usvojen na pomenutoj konferenciji Deklaraciju o ivotnoj
sredini (u daljem izlaganju-Stokholmska deklaracija), unet je princip po kome ovek ima
osnovno pravo na slobodu, jednakost i adekvatne ivotne uslove, u sredini iji kvalitet
omoguava ivot u dostojanstvu i blagostanju i sveanu obavezu da titi i poboljava tu
sredinu za sadanje i budue generacije. Odmah pada u oi da ova formulacija pored
zdravstvene komponente (zdrava ivotna sredina) sadri i vie drugih elemenata koji svi
skupa ine savremeni koncept prava na adekvatnu ivotnu sredinu. Po njemu ovek ima
pravo da pored zdrave ivotne sredine uiva i u drugim preduslovima za ivot u
dostojanstvu i blagostanju.
Pravo na adekvatnu ivotnu sredinu se, posle usvajanja Stokholmske deklaracije, unosi u
druge dokumente ne samo deklarativnog ve i ugovornog karaktera. Tako se, da
28
spomenemo samo neke znaajnije, u lanu 1. Rio deklaracije o ivotnoj sredini i razvoju
(1992) nalazi odredba o pravu na zdrav i produktivan ivot u harmoniji sa prirodom,
odnosno o pravu graana na ivotnu sredinu.
29
vlasti, odmah i bez odlaganja objavljuju u onom delu javnosti koja bi mogla da bude
pogoena.
45. ZATITA POTROAA U EU
Pod zatitom potroaa ne podrazumeva se samo obezbeivanje fer odnosa izmeu
potroaa i privrednih subjekata, vei ire informisanje potroaa, kao i proces
uvaavanja njihovih albi putem sudskog i vansudskog postupka.
Politika zaptite potroaa intenzivno se azvija ve tridesetak godina unazad. Ona
obuhvata niz mera kojima se nastoji poboljati poloaj potroaa na jedinstvenom
evropskom tritu. Jedan od vanih segmenata politike zatite potroaa jeste pravo
zatite potroaa . Pravo zatite potroaa spada u veoma mlade grane prava, jer je
nastalo tek u drugoj polovini XX veka.
Politika zatite potroaa EU, zasniva se na mehanizmu kojim se obezbeuje
usklaivanje nacionalnih regulativnih sistema sa standardima EU. Mehanizam se sastoji
od obaveznih direktiva i uputstava kojima je regulisan iskljuivo minimalni prag
obavezne zatite potroaa u nacionaim pravnih sistemima lanica EU. Uporedo sa
razvojem jedinstvenog trita, rastao je i broj direktiva, ali i drugih sekundarnih pravnih
akata (uredbi) EZ koje je svaka lanica, shodno slobodi izbora, unosila u svoje pravne
sisteme. Za razliku od direktive koje obezbeuju standardne usove za funkcionisanje
jedisntvenog trita, uredbe iskljuivo slue potrebama kontrole ovog ve dubokog
integrisanog i harnonizovanog trita.
Rimski ugovor o osnivanju evropske zajednice samo periferno spominje potroaa u
kontekstu poljoprivredne politike i politike trine utakmice. Meutim, ve Mastrihtskim
ugovorom o osnivanju EU posebna glava ugovora i poseban lan odnose se na zatitu
potroaa. Na taj nain zatita potroaa postaje deo zvanine politike EU. Amsterdamski
ugovor potvrdjuje takvo opredeljenje, kao i Ugovor iz Nice, s tim da oba ugovora
potvrdjuju vanost normativnog regulisanja zatite potroaa. Lisabonskim ugovorom u
posebnom lanu propisano je da e se zahtevi zatite potroaa uzeti u obzir prilikom
defnisanja i sprovoenja ostalih politika i aktivnosti unije. U svrhu promocije interesa
potroaa te postizanje visokog stepena njihove zatite Unije e doprinostiti zatiti
zdravlja, sigurnosti i ekonomskih interesa potroaa, kao i promociji njihovih prava na
obavetenost, edukaciju i organizovanje u svrhu zatite svojih interesa. Zajednica
doprinosi razvoju visokog stepena zatite potroaa korz mere usvojene na temelju l.114
u okviru dovrenja izgradnje zajednikog trita posebno one aktivnosti koje podstiu i
nadopunjuju politiku drava lanica.
Aktuelna Strategija zatite potroaa (EU Consumer Policz strategz 2007-2013) je
usmerena na ostvarivanje podjednakog nivoa bezbednosti i sigurnosti na celom
zajednikom triptu, kao i na obezbeenje vieg stepena integrisanosti unutranjeg trita
EU. Strategija se dosledno bazira na sledeim ciljevima:
1. osposobljavanje potroaa putem kreiranja transparentnijeg trita, koje bi moglo
da im prui prave mogunosti za izbor
2. unapreivanje blagostanja potroaa sa aspekta cene, koliine, raznolikosti
ponude, dostupnosti i bezbednosti proizvoda i usluga i
3. zatita potroaa od ozbiljnih opasnosti i pretnji.
46. ZDRAVSTVENA BEZBEDNOST HRANE
31
32
Unutranje trite se u Jedinstvenom evropskom aktu definie kao jedno podruje bez
unutranjih granica, unutar koga je obezbeeno slobodno kretanje robe, ljudi, usluga i
kapitala, u skladu sa odredbama Ugovora. Na osnovu ove definicije, moglo bi se rei da
zajedniko trite, kao elemenat unutranjeg trita, poiva na etiri slobode ili
naela: slobodan promet roba, usluga, kapitala i slobodno kretanje ljudi; a da stepen
efikasnosti funkcionisanja unutranjeg trita zavisi od uspeha u otklanjanju svih zabrana
i barijera (fizikih, poreskih i tehnikih) u meusobnoj trgovini izmeu drava-lanica.
Proces uspostavljanja i evolucije unutranjeg trita moe se posmatrati sa politikog,
pravnog i ekonomskog stanovita.
Posmatrano sa politikog aspekta, uspostavljanje unutranjeg trita nije samo sebi cilj,
ve sredstvo i prelazna faza ka ostvarivanju ekonomske, monetarne i politike unije; tako
da je dinamika njegovog ostvarivanja opredeljena politikom voljom drava- lanica.
Sa pravnog aspekta, uspostavljanje unutranjeg trita podrazumeva harmonizaciju
pravnih i drugih propisa u okviru EU sa ciljem uklanjanja postojeih i onemoguavanja
uvoenja novih barijera meusobnoj trgovini drava- lanica. Za ostvarivanje ovih
ciljeva, potrebno je doneti i sprovesti niz mera i propisa sekundarnog zakonodavstva,
ime se obezbeuje funkcionisanje unutranjeg trita u pravno-tehnikom smislu.
Sa ekonomskog aspekta, zajedniko trite predstavlja samo jedan od nivoa
meunarodne ekonomske integracije ka politikoj uniji kao krajnjem cilju (zona slobodne
trgovine, carinska unija, zajedniko trite, ekonomska unija i politika unija). Carinska
unija je temelj Evropske unije i vaan element funkcionisanja jedinstvenog trita.
Jedinstveno trite moe pravilno da funkcionie samo kada postoje zajednika pravila na
njenim spoljnim granicama. To upuuje na to da 27 carinskih administracija moraju da
deluju kao da su jedno administrativno podruje. Ova zajednika pravila proteu se iznad
carinske unije kao to su njena zajednika tarifa i prostiru se na sve aspekte trgovake
politike, kao to su preferencijalna trgovina, zdravstvena kontrola i kontrola ivotne
sredine, zajednika agrarna politika i politika ribarstva, zatita ekonomskih interesa EU
putem netarifnih instrumenata, kao i mere spoljne politike.
48. HARMONIZACIJA PROPISA O PRIVREDNIM DRUTVIMA
Na organe EZ preneta je nadlenost voenja ekonomske politike, formirano je
jedinstveno trite i stvorena monetarna unija, ali su mnoge oblasti prava kojima se
ureuje poslovanje subjekata na jedinstvenom tritu ostale u nadlenosti drava lanica.
S jedne strane postoji potreba usklaivanja pravnih normi, a sa druge strane zahtev da
drave lanice svojim normama i dalje ureuju mnoge od ovih odnosa. Rezultat ovih
protivrenih zahteva mogao je da bude jedino delimino usklaivanje (harmonizacija)
pravnih normi kojima se ureuje poslovanje subjekata na jedinstvenom tritu EU.
Usklaivanje je nuno moralo da ostavi dovoljno prostora za usklaivanje sa nacionalnim
pravom, zbog ega je akt kojim je vreno usklaivanje, morao da bude smernica.
Prema odreenju Meunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) pojam standarda
odreuje se kao tehnika specifikacija, odnosno drugi javno dostupan dokument kojim je
sainjena osnova zajednikog rada svih zainteresovanih struktura i na osnovu njihovog
konsenzusa ili opte saglasnosti oslanja se na drutvene rezultate nauke, tehnike i
iskustva, a koji ima znaajne opte koristi kao cilj i prihvaen je od strane kvalifikovanog
33
oblikom saradnje za mala i srednja preduzea koja ele da nastupe na tako velikom tritu
kao to je EU.
Drugu kategoriju subjekata koji ovaj oblik koriste za udruivanje ine profesije kao to
su npr. privredni savetnici, advokati, notari, lica koja se bave istraivanjem trita i sl.
Prema EEIG se, pre svega, primenjuje Naredba EEC br.213/85 kojom je ureen pravni
okvir EEIG. Ova naredba je po svom karakteru nadnacionalna, a po svojoj sadrini ona
ureuje : uslove za osnivanje, pojedine delove Statuta, zatitu treih lica i prava i obaveze
lanova.
52. PRAVO INTELEKTUALNE SVOJINE
Pod sintagmom prava intelektualne svojine uobiajeno se podrazumeva skup pravnih
normi kojima se tite odreene tvorevine ljudskog duha, kao to su npr. patenti, ig
(trgovaki znak), dizajn (model, odnosno uzorak) i dr. Slino pravima industrijske svojine
jeste i autorsko pravo koje predstavlja skup pravnih normi kojima se ureuje
korienje i zatita autorskih dela iz oblasti knjievnosti, nauke i umetnosti.
Usklaivanje pravnih normi kojima je intelektualna svojina ureena u EU vri se na dva
naina. Prvo je injeno ujednaavanjem normi koje se primenjuju u dravama lanicama
EU, u skladu sa Ugovorom o osnivanju EZ. Drugi nain je donoenje propisa koji sadre
norme o intelektualnoj svojini koje vae na nivou EZ.
PATENTI - Najznaajniji akt za harmonizaciju evropskog prava o patentima je
Konvencija o zatiti evropskog patenta koja je stupila na snagu 7. oktobra 1977.
53. TRGOVAKI IG
Pojam trgovakog iga se uobiajeno odreuje kao pravo kojim se titi znak upotrebljen u
prometu roba ili usluga. Po definiciji, pojam iga se na isti nain odreuje i u drugim
zemljama, ukljuujui zemlje EU. Razlike postoje u nainu sticanja prava, njegovog
trajanja i njegove sadrine.
54. PRISTUPANJE EU
Naelno, svaka evropska drava moe pristupiti Evropskoj uniji, to predvia i Ugovor iz
Mastrihta, koji je samo preuzeo dotadanje odredbe Ugovora o osnivanju EZ. Kako EU
nije meunarodna organizacija, to i nije mogue klasino pristupanje. Pristupanje EU
znai pristupanje zajednicama, odnosno EZ i uee u zajednikoj spoljnoj i
bezbednosnoj politici i saradnji u oblasti pravosua i unutranjih poslova. Pristup je
mogu samo u kompletu, tj. iskljuen je pristup samo nekoj od zajednica, odnosno
delatnosti. Od svake drave koja eli da pristupi Uniji zahteva se da u svojoj praksi
potuje principe na kojima se Unija zasniva: demokratija, potovanje ljudskih prava i
osnovnih sloboda i principa pravne drave koji su zajedniki svim dravama lanicama
(acquis communautaire).
Drava koja eli pristup, mora u praksi da pokae da je njena vlada u stanju da sprovede
ove principe. Evropski savet na sednici od 21-22. juna 1993. godine utvrdio je uslove
koje bi kandidati trebalo da ispune da bi bili primljeni u lanstvo:
Geografski kriterijum - da je kandidat evropska drava
35
37
38
40
Bie proirena upotreba modela obrnute naplate, po kome je trgovac koji prima robu
odgovan za plaanje PDV obaveze, a ne trgovac koji isporuuje robu.
Prag ispod koga trgovci, naroito MSP ne bi bili izuzeti od PDV, mogao bi se postaviti
meu dravama lanicama, na maksimum od 100.000 eura.
Pojednostavljuje se i daljinska trgovina robom na koji se plaa PDV, i to uvoenjem
globalnog praga koji je postavljen na 150.000 eura, raunato na sve isporuke drugim
dravama lanicama
41