to je etika?

ETIKA
filozofska disciplina koja se bavi
podrijetlom, motivima, normama i
svrhom moralnoga djelovanja i
prosuivanja.

Zato podrijetlom?

Gdje se nalazi izvor

morala?

to su motivi moralnog
djelovanja?

Motivi su u ovjeku ili

izvan njega?

Autonomna etika

Izvor morala je u samom

ovjeku

Ako se ne slaete s ovom

tezom odgovorite
to Vas pokree na djelovanje?
Razmiljate li naknadno da se moglo i
drugaije uiniti?
Razgovarate li o svome inu?
Kako drugi prosuuju Va in?
Prosuujete li Vi in drugoga?
Prosuujete li in nekog drugog bia,
osim ovjekovog?

Moete li na temelju
izreenog zakljuiti da
se o svom djelovanju
moe promiljati i prije
uinjenog?

PROMETEJ

onaj koji misli unaprijed

Prethodna savjest

EPIMETEJ

onaj koji misli unazad

naknadna savjest

to je savjest?

skup naela moralnog

prosuivanja

Ljudi nemaju savjest!

Pustite druge; o Vaoj savjesti

je rije!

Vi gubite zadovoljstvo!
Nestaje ponos!
Samosvijest!
Zavrava kajanjem!
Ili se pretvara u samoprez!
Grinja savjesti!
Skrupulama!

Heteronomna etika

Izvor morala je neto

izvan ovjeka (drutvene
norme, autoritet, korist,
uitak.)

Nametnuto drutvenim
normama

Odgoj graana
Za dobro ureeno drutvo
Poslunost podanika
Zahtjeva boja institucija

Autoritet

Bog
Vladar
crkva
tradicija

korist
Za korist veeg broja lanova drutva
Za korist pojedinca

uitak

Koja je svrha
moralnog djelovanja i
prosuivanja?

Hedonizam

cilj moralnog djelovanja je

dosezanje ugode (uitka) i
izbjegavanje neugode (boli)

Utilitarizam

cilj moralnog djelovanja je

ostvarivanje koristi svih koji su
djelovanjem zahvaeni

Perfekcionizam
cilj moralnog djelovanja je
usavravanje,
napredak u znanju o dobrom
djelovanju rezultira dobro
djelovanje (Sokratov etiki
intelektualizam)

Eudaimonizam

cilj moralnog djelovanja je srea

(blaenstvo) onoga koji djeluju

Etika je

filozofija morala

to je moral?

to je moral?
Moral je skup nepisanih pravila i obiaja koji
odreuju meusobne odnose ljudi, oblik
ponaanja i odreeni oblik ivota u nekoj
drutvenoj zajednici.
Moral uvijek ukljuuje prosuivanje i
vrednovanje naih postupaka kao moralnih
(dobrih) i nemoralnih (zlih).

(Kalin, Povijest filozofije, Zg. Od 1968. sve do danas)

Koja je razlika izmeu

morala i etike?

Moralno djelovanje i suenje

nekog ina je predteorijski stav

Pitanje moralnosti nekog ina u

domeni je savjesti onoga pojedinca
koji djeluje i prosuuje.

Imaju li moralni sudovi

spoznaju vrijednost ili
izraavaju vrijednosni
stav?

Moral je drutveno
povijesno uvjetovan

interesima,
tradicijom,
obiajima,
navikama,
religijama

RAZLIITI MORALI?!
ini se da ne postoji
jedinstveni,
opeprihvaeni,
opevaei,
opeljudski moral.

Moralni predteorijski stav, sam po

sebi jo nije etiki promiljen
stav.

Prosuivanje etinosti (udorednosti)

predmet je rasprave i obrazlaganja.

Postoji li neko univerzalno

moralno naelo ili se
postupci mogu opravdati
samo u vrijednosnom
kontekstu?

Pitanje postavlja

NORMATIVNA ETIKA

Moral moe nai svoje

opravdanje u politikom ili
religijskom fanatizmu
(strastveno i netrpeljivo
opredijeljen)

Mogu li opravdati svoje

djelovanje pozivajui se
na dobre posljedice?

Nameem li svoj moral ako tvrdim

da emo se sloiti da je danas za
moral karakteristino:

potovanje ljudskog dostojanstva,

zajednitvo,
snoljivost (tolerancija)
odricanje prisile i nasilja?

Moralne vrednote

dobro,
ispravno,
pravedno

Jesu li moralni ljudi sretni

ljudi?
Na to pitanje mogui odgovor daje

EUDAIMONIZAM

Je li izvor morala u
ljudskom razumu ili
osjeajima (srcu)?

Etika vrlina
gr. aret, lat. virtus

to je vrlina?
Stalno usmjeravanje volje na
dobro, moralno, udoredno.

Dakle,
sposobnost pojedinca da valjano
djeluje, da se pridrava
moralnih naela i vrijednosti

U upotrebi je i pojam
krjeposti
Postojano i vrsto raspoloenje
initi dobro

Vrline ukljuuju

vrste stavove, stalna

raspoloenja, trajne savrenosti
razuma i volje.

Zapovijedaju
ljudskim strastima i omoguuju
ovjeku vladanje nad sobom.

Stjeu se

ljudskim nastojanje initi dobro.

Potreban je dugotrajan trud i
vjeba.

Na koji nain, po
Aristotelu, stjeemo
etike vrline?

emu slue dijanoetike

vrline (sposobnosti)?

Vrline su rezultat
temeljitog zahvata u
nainu razmiljanja i
djelovanja.

Aristotel kae da e nam

one pripasti ako
ustrajemo u tome da
odreene postupke koje
smatramo dobrima stalno
iznova inimo, tako da oni
postanu navika.

Navike su poput ueta,

svaki dan istkamo po
jednu nit i ue postaje
neprekidljivo..

Vrline nam mogu biti i

neprivlane, ali samo
onda kad ih nemamo ili
kad ih ne moemo
vidjeti kod drugih.

Ali, kad ih prepoznamo,

one nas privlae.
ovjek vrline se ne
mora posebno truditi da
nas pridobije.

On ak moe i grijeiti.
ovjek bez vrline koji se
slui samo vanjskim
tehnikama i onda kad je u
tome najuspjeniji, moe
nas od sebe odbijati.

Vjetine nisu trajne, ako

ih stalno ne uvjebavamo
zaboravit emo ih. Ali
vrline, kao crte naeg
karaktera, stalno su
prisutne.

Kad treba djelovati one

su tu i ne moramo se
truditi da ih ukljuimo u
aktivnost.

No, to ne znai da u
stjecanju vrlina moemo
doi do savrenstva.
ovjek nikad ne moe
biti savren.

On esto dolazi u situacije

za koje nema dostatne
moi i vrlina te pada jer
nije dorastao izazovu koji
mora prihvatiti.

Ne smijemo posustati,
vrlina se moe usavravati
i to upravo tako da hrabro
ulazimo u nove izazove.
Prostor nae slobode i
naih moi e tako porasti.

Najvea hrabrost i
najvei izazov je suoiti
se sa istinom o vlastitom
djelovanju, s onim to
jesmo i s onim to bismo
htjeli biti a nismo.

Suoavanje sa svojim
slabostima
Jesmo li mi cjeloviti ljudi, ljudi vrlina, uspjeni,
jedinstveni, sretni, samostalni?
Koliko je jaka ta naa cjelovitost?
Kojim smo situacijama dorasli, a u kojima bi
se naa cjelovitost mogla izgubiti?
Posustajemo li kad shvatimo kako je teko
napredovati?
Moemo li mi biti potpora drugima?

Vrline nas ine

cjelovitima. One nam
omoguuju takvo
djelovanje koje se
podudara s naim
unutarnjim biem.

Kao vrli ljudi slaemo se

sami sa sobom, a moemo
se slagati i s drugima.
Sebe lake prihvaamo, a
ne moramo se dodatno
truditi da i drugima
budemo privlani.

Vrline koje imamo i njih

e privlaiti.