Croatian Quran WB

THE HOLY QURAN
Svet Quran
Translation of the
Meanings in Croatian
Prevoenje dana
Znaenje in Hrvatski
Formatting by William Brown
Formatiranje mimo William
Preplanuti
Kazalo
Kazalo................................................................ i
SURA 1.
El-FATIHA * OTVARANJE....................................... 1
SURA 2.
EL-BEKARA * KRAVA........................................... 1
SURA 3.
ALI-IMRAN
SURA 4.
EN-NISA * ENE............................................ 32
SURA 5.
EL-MAIDA * TRPEZA......................................... 43
SURA 6.
EL-ENAM * STOKA........................................... 52
SURA 7.
EL-ARAF * UZVISINE........................................ 62
SURA 8.
EL-ENFAL * PLIJEN.......................................... 74
SURA 9.
ET-TEWBA * POKAJANJE....................................... 78
SURA 10.
JUNUS * JUNUS............................................. 86
SURA 11.
HUD * HUD................................................. 92
SURA 12.
JUSUF * JUSUF............................................. 99
SURA 13.
ER-RAD * GROM........................................... 105
SURA 14.
IBRAHIM * IBRAHIM........................................ 108
SURA 15.
EL-HIDR * EL-HIDR...................................... 111
SURA 16.
EN-NAHL * PELA.......................................... 114
SURA 17.
EL-ISRA * NONO PUTOVANJE............................... 121
SURA 18.
EL-KEHF * PEINA......................................... 127
SURA 19.
MERJEM * MERJEM.......................................... 133
SURA 20.
TA HA * TA HA............................................ 137
SURA 21.
EL-ENBIJA * VJEROVJESNICI............................... 142
SURA 22.
EL-HADD * HADD....................................... 147
SURA 23.
EL-MUMINUN * VJERNICI................................... 151
SURA 24.
EN-NUR * SVJETLOST....................................... 156
SURA 25.
EL-FURKAN * KRITERIJ..................................... 160
SURA 26.
E-UARA * PJESNICI..................................... 164
SURA 27.
EN-NEML* MRAVI........................................... 171
SURA 28.
EL-KASAS * KAZIVANJE..................................... 175
SURA 29.
EL-ANKEBUT * PAUK....................................... 180
SURA 30.
ER-RUM * BIZANTINCI...................................... 184
SURA 31.
LUKMAN * LUKMAN.......................................... 187
SURA 32.
ES-SEDDA * SEDDA....................................... 188
SURA 33.
EL-AHZAB * SAVEZNICI..................................... 190
PORODICA IMRANOVA ............................ 20
SURA 34.
SEBA * SEBA............................................ 194
SURA 35.
FATIR * STVORITELJ....................................... 197
SURA 36.
JA SIN * JA SIN.......................................... 200
SURA 37.
ES-SAFFAT * POREDANI..................................... 203
SURA 38.
SAD * SAD................................................ 208
SURA 39.
EZ-ZUMER * SKUPINE....................................... 211
SURA 40.
EL-MUMIN * VJERNIK...................................... 215
SURA 41.
FUSSILET * RAZJANJENJE.................................. 220
SURA 42.
E-URA * DOGOVOR........................................ 223
SURA 43.
EZ-ZUHRUF * UKRAS........................................ 226
SURA 44.
ED-DUHAN * DIM........................................... 229
SURA 45.
EL-DASIJA * KLEANJE.................................... 231
SURA 46.
EL-AHKAF * PJEANA BRDA................................. 233
SURA 47.
MUHAMMED * MUHAMMED...................................... 235
SURA 48.
EL-FETH * POBJEDA........................................ 237
SURA 49.
EL-HUDURAT * SOBE....................................... 239
SURA 50.
QAF * KAF................................................ 240
SURA 51.
EZ-ZARIJAT * VIJAI...................................... 242
SURA 52.
ET-TUR * GORA............................................ 244
SURA 53.
EN-NEDM * ZVIJEZDA...................................... 245
SURA 54.
EL-KAMER * MJESEC........................................ 247
SURA 55.
ER-RAHMAN * MILOSTIVI.................................... 249
SURA 56.
EL-WAKIA * DOGAAJ...................................... 251
SURA 57.
EL-HADID * GVOE........................................ 254
SURA 58.
EL-MUDADELA * RASPRAVA.................................. 256
SURA 59.
EL-HAR * PROGONSTVO..................................... 257
SURA 60.
EL-MUMTEHINA * PROVJERENA................................ 259
SURA 61.
ES-SAFF * RED............................................ 260
SURA 62.
EL-DUMUA * PETAK....................................... 261
SURA 63.
EL-MUNAFIKUN * LICEMJERI................................. 261
SURA 64.
ET-TEGABUN * SAMOOBMANA.................................. 262
SURA 65.
ET-TALAK * RAZVOD........................................ 263
SURA 66.
ET-TAHRIM * ZABRANA...................................... 264
SURA 67.
EL-MULK * VLAST.......................................... 265
SURA 68.
EL-KALEM * PERO.......................................... 266
SURA 69.
EL-HAKKA * ISTINITOST.................................... 268
SURA 70.
EL-MEARID * USPONITA.................................. 269
SURA 71.
NUH * NUH................................................ 271
SURA 72.
EL-DINN * DINN......................................... 272
SURA 73.
EL-MUZZEMMIL * UMOTANI................................... 273
SURA 74.
EL-MUDDESSIR * POKRIVENI................................. 274
SURA 75.
EL-KIJAMA * KIJAMET...................................... 275
SURA 76.
EL-INSAN * OVJEK........................................ 277
SURA 77.
EL-MURSELAT * POSLANI.................................... 278
SURA 78.
EN-NEBA * VIJEST........................................ 279
SURA 79.
EN-NAZIAT * ONI KOJI UPAJU............................. 280
SURA 80.
ABESE * NAMRTIO SE..................................... 281
SURA 81.
ET-TEKWIR * SMOTAVANJE................................... 283
SURA 82.
EL-INFITAR * RASCJEPLJENJE............................... 283
SURA 83.
EL-MUTAFFIFIN * ZAKIDATELJI.............................. 284
SURA 84.
EL-INIKAK * RASPUKNUE.................................. 285
SURA 85.
EL-BURUD * GALAKSIJE.................................... 286
SURA 86.
ET-TARIK * TARIK......................................... 287
SURA 87.
EL-ALA * SVEVINJI...................................... 287
SURA 88.
EL-GAIJA * PREKRIE..................................... 288
SURA 89.
EL-FEDR * ZORA.......................................... 288
SURA 90.
EL-BELED * GRAD.......................................... 289
SURA 91.
E-EMS * SUNCE.......................................... 290
SURA 92.
EL-LEJL * NO............................................ 290
SURA 93.
ED-DUHA * JUTRO.......................................... 291
SURA 94.
EL-INIRAH * PROIRENJE.................................. 291
SURA 95.
ET-TIN * SMOKVA.......................................... 292
SURA 96.
EL-ALEK * ZAKVAAK...................................... 292
SURA 97.
EL-KADR * MO............................................ 292
SURA 98.
EL-BEJJINA * JASAN DOKAZ................................. 293
SURA 99.
EL-ZILZAL * ZEMLJOTRES................................... 293
SURA 100.
EL-ADIJAT * TRKAI..................................... 293
SURA 101.
EL-KARIA * UDAR........................................ 294
SURA 102.
ET-TEKASUR * UVEAVANJE................................. 294
SURA 103.
EL-ASR * VRIJEME....................................... 294
SURA 104.
EL-HUMEZA * KLEVETNIK................................... 294
SURA 105.
EL-FIL * SLON........................................... 295
SURA 106.
KUREJ * KUREJ......................................... 295
SURA 107.
EL-MAUN * DAVANJE...................................... 295
SURA 108.
EL-KEWSER * OBILJE...................................... 295
SURA 109.
EL-KAFIRUN * NEVJERNICI................................. 295
SURA 110.
EN-NASR * POMO......................................... 295
SURA 111.
EL-LEHEB * PLAMEN....................................... 296
SURA 112.
EL-IHLAS * ISKRENOST.................................... 296
SURA 113.
EL-FELEK * SVITANJE..................................... 296
SURA 114.
EN-NAS * LJUDI.......................................... 296
SURA 1.
El-FATIHA * OTVARANJE
1. Hvala Allahu, Gospodaru svjetova,

2. Milostivom, Milosrdnom,
3. Vladaru Dana sudnjeg!
4. Tebe oboavamo i od Tebe pomo traimo.
5. Uputi nas na put pravi,
6. Put onih kojima si blagodat darovao,
7. Ne onih na kojima je srdba, niti zalutalih.
SURA 2.
EL-BEKARA * KRAVA
1. Alif. Lam. Mim.

2. Taj Kitab, u kojeg nema sumnje, Uputa je za bogobojazne,
3. One koji vjeruju u nevidljivo i obavljaju salat i od onog im smo ih
opskrbili, udjeljuju,
4. I one koji vjeruju u ono ta je objavljeno tebi i ta je objavljeno
prije tebe, a u Ahiret su oni sigurni.
5. Takvi su na Uputi od Gospodara njihovog, i ti takvi su uspjeni.
6. Uistinu! Oni koji ne vjeruju - isto im je opominjao ih ili ih ne
opominjao - (oni) nee vjerovati.
7. Zapeatio je Allah srca njihova i sluh njihov, i na vidovima
njihovim je pokrivka; a imae oni kaznu uasnu.
8. I ima ljudi koji govore: Vjerujemo u Allaha i u Dan posljednji, a
oni nisu vjernici,
9. (Misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju - a ne varaju, izuzev
due svoje, a ne opaaju.
10. U srcima njihovim je bolest. Pa - poveava Allah njima bolest, a
imae oni kaznu bolnu za ono to lau.
11. A kad im se kae: Ne pravite fesad na Zemlji, govore: Mi smo
samo mirotvorci.
12. Zar nisu uistinu oni, oni mufsidi, ali ne opaaju?
13. I kad im se kae: Vjerujte kao to vjeruju ljudi, govore: Zar da
vjerujemo kao to vjeruju budale? Zar nisu uistinu oni, oni budale,
ali ne znaju?
14. I kad sretnu one koji vjeruju, govore: Vjerujemo! A kad se osame
sa ejtanima svojim, kau: Uistinu, mi smo s vama, mi se samo rugamo.
15. Allah se ruga njima i puta ih da u pretjeranosti svojoj lutaju.
16. Takvi su oni koji su kupili zabludu za Uputu, pa ne profitira
trgovina njihova i nisu upueni.
17. Primjer njihov je kao primjer onog ko potpali vatru, pa poto
osvijetli ono oko njega, ukloni Allah svjetlo njihovo i ostavi ih u
tminama (pa oni) ne vide.
18. Gluhi, nijemi, slijepi su pa se ne povraaju;

19. Ili kao kini oblak s neba, u njemu tmine i grmljavina i sijevanje.
Stavljaju prste svoje u ui svoje zbog gromova, bojei se smrti; a
Allah je Onaj koji obuhvata nevjernike!
20. Gotovo da munja oduzme vidove njihove. Kad god im bljesne, pou u
njoj, a kad im zamrai, stanu. A da hoe Allah, sigurno bi oduzeo sluh
njihov i vidove njihove. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik
moi.
21. O ljudi! Oboavajte Gospodara vaeg koji je stvorio vas i one prije
vas, da biste se vi zatitili;
22. Koji je za vas uinio Zemlju leitem, a nebo zdanjem; i sputa s
neba vodu, pa izvodi njome od plodova opskrbu za vas. Zato ne
postavljajte Allahu ravne, a vi znate.
23. A ako ste u sumnji o onom ta smo objavili robu Naem, tad dajte
suru slinu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu
govorite.
24. Pa ako ne uinite - a neete uiniti - tad se bojte vatre, one ije
e gorivo biti ljudi i kamenje. Pripremljena je za nevjernike.
25. I obraduj one koji vjeruju i ine dobra djela, da e oni imati
bae ispod kojih teku rijeke. Kad god budu opskrbljeni iz njih plodom
- opskrbom, rei e: Ovo je ono im smo bili opskrbljeni ranije, a
bie im dato tome slino. I imae oni u njima druice iste, i oni e u
njima biti vjeito.
26. Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) to je komarac,
te ono to je iznad njega. Pa to se tie onih koji vjeruju, ta znaju
da je to Istina od Gospodara njihovog; a to se tie onih koji ne
vjeruju pa govore: ta eli Allah ovim primjerom? - zavodi njime
mnoge i upuuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grjenike,
27. Oni koji kre zavjet Allahov nakon potvrde njegove, i sijeku ono
ta je Allah naredio da bude sjedinjeno i ine fesad na Zemlji. Ti
takvi su gubitnici.
28. Kako ne vjerujete u Allaha, a bili ste mrtvi, pa vas je oivio,
zatim e vas usmrtiti! Potom e vas oiviti, zatim ete Njemu biti
vraeni.
29. On je Taj koji je stvorio za vas sve to je na Zemlji, zatim se
usmjerio ka nebu, te ih uredio (kao) sedam nebesa; a On je o svakoj
stvari Znalac.
30. I kad ree Gospodar tvoj melecima: Uistinu! Ja sam Taj koji e
nainiti na Zemlji halifu. Rekoe: Zar e nainiti na njoj onog ko
e fesad praviti na njoj i prolivati krv, a mi (Te) slavimo sa hvalom
Tvojom i svetost Ti kliemo? Ree: Uistinu! Ja znam ono ta ne
znate.
31. I poui Adema imenima - svakom od njih - zatim ih izloi melecima,
pa ree: Obavijestite Me o imenima ovih, ako ste iskreni.
32. Rekoe:Slava neka je Tebi! Nemamo mi znanja, izuzev ta si nas
nauio. Uistinu! Ti, Ti si Znalac, Mudri.
33. Ree: O Ademe! Obavijesti ih o imenima njihovim. Pa poto ih
obavijesti o imenima njihovim, ree: Zar vam nisam rekao: Uistinu! Ja
znam nevidljivo nebesa i Zemlje. I znam ta objelodanjujete i ta

krijete.
34. I kad rekosmo melecima: Uinite seddu Ademu! Tad padoe na
seddu, izuzev Iblisa. Odbi i uzoholi se i bi od nevjernika.
35. I rekosmo: O Ademe! Nastani se ti i ena tvoja u Dennetu i jedite
(plodove) iz njega obilno, gdje god hoete; a ne pribliavajte se ovom
drvetu pa (da) budete od zalima.
36. Tad uini ejtan da njih dvoje iz njega pokliznu, te ih izvede iz
onog u emu su bili. I rekosmo: Siite! Vi ste jedni drugima
neprijatelj; a imaete vi na Zemlji prebivalite i uivanje neko
vrijeme.
37. Pa primi Adem od Gospodara svog rijei, te mu oprosti. Uistinu! On,
On je Primalac pokajanja, Milosrdni.
38. Rekosmo: Siite iz njega svi! Pa sigurno e vam doi od Mene
Uputa, pa ko bude slijedio Uputu Moju, tad nee biti straha nad njima i
nee oni tugovati.
39. A oni koji ne budu vjerovali i poricali ajete Nae, takvi e biti
stanovnici vatre; oni e u njoj biti vjeno.
40. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario
i ispunite zavjet Meni, ispuniu zavjet vama, i Mene - ta Mene se
bojte!
41. I vjerujte u ono ta sam objavio - potvrujui ono to je uz vas i ne budite prvi nevjernik u njega. I ne prodajite ajete Moje za cijenu
malu i Mene - ta Mene se bojte,
42. I ne presvlaite Istinu s neistinom, i ne skrivajte Istinu, a vi
znate.
43. I obavljajte salat i dajite zekat, i inite ruku sa onima koji
ine ruku.
44. Zar nareujete ljudima dobroinstvo, a zaboravljate due svoje, a
vi itate Knjigu? Pa zar ne shvatate?
45. I traite pomo u strpljenju i salatu. A uistinu, to je teko,
izuzev skruenima,
46. Koji znaju da e oni sresti Gospodara svog i da e se oni Njemu
vratiti.
47. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario
i da sam Ja odlikovao vas nad svjetovima,
48. I bojte se Dana (kad) nee koristiti dua dui nita, niti e se
primiti od nje posredovanje, niti uzimati od nje nadomjestak, niti e
oni biti pomognuti;
49. I kad vas spasismo od ljudstva faraonovog: izlagali su vas najgoroj
kazni, klali sinove vae, a poteivali ene vae. A u tom je bilo
veliko iskuenje od Gospodara vaeg.
50. I kad rastavismo za vas more, pa vas spasismo, a potopismo ljudstvo
faraonovo i vi gledaste;
51. I kad odredismo Musau etrdeset noi, potom uzeste tele poslije
njega, a vi ste bili zalimi,
52. Zatim smo vam oprostili poslije toga, da biste vi zahvaljivali.
53. I kad dadosmo Musau Knjigu i Furkan, da biste se vi uputili;

54. I kad ree Musa narodu svom: O narode moj! Uistinu, vi ste uinili
zulm duama svojim, vaim uzimanjem teleta. Zato se pokajte Tvorcu
svom, te ubijte due svoje. To je najbolje za vas kod Tvorca vaeg,
zato e vam oprostiti. Uistinu! On, On je Primalac pokajanja,
Milosrdni.
55. I kad rekoste: O Musa! Neemo ti vjerovati dok ne vidimo Allaha
otvoreno. Tad vas je udario grom, a vi ste gledali;
56. Zatim smo vas podigli poslije smrti vae, da biste vi zahvaljivali.
57. I zasjenili smo vas oblakom (bijelim), i spustili na vas mennu i
prepelice. Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili. I nisu
uinili zulm Nama, nego su inili zulm duama svojim.
58. I kad rekosmo: Uite u ovaj grad pa jedite u njemu gdje god
hoete, obilno, i uite na kapiju sa seddom i recite: Hitta oprostiemo vam greke vae i poveaemo dobroiniteljima.
59. Tad su zamijenili oni koji su inili zulm rije drugom koja im je
reena, pa smo spustili na one koji su inili zulm kaznu s neba, zato
to su grijeili.
60. I kad zatrai Musa za narod svoj napajanje, tad rekosmo: Udri
tapom svojim kamen! Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je
znalo svako pleme pojilite svoje. Jedite i pijte iz opskrbe Allahove,
i ne inite zlo na zemlji, (postavi) mufsidi.
61. I kad rekoste: O Musa! Neemo trpiti hranu jednu, zato prizivaj za
nas Gospodara svog (da) nam iznikne (neto) od onog ime raa zemlja od povra njenog i krastavaca njenih i ita njenog i lee njene i luka
njenog. Ree: Hoete li zamijeniti ono to je bolje, onim to je
loije? Siite u Misr pa ete uistinu vi imati ta ste traili. I
pogodi ih ponienje i bijeda, a navukli su srdbu od Allaha. To stoga
to oni nisu vjerovali u ajete Allahove i ubijali vjerovjesnike bez
prava; To stoga to nisu sluali, a prevrivali su.
62. Uistinu! Oni koji vjeruju i koji su jevreji i krani i Sabijci ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i ini dobro - pa imae oni
nagradu svoju kod Gospodara njihovog, i bez straha nad sobom e biti i
nee oni aliti.
63. I kad uzesmo zavjet va i uzdigosmo nad vama brdo: Uzmite vrsto
ta smo vam dali i sjeajte se onog ta je u njemu, da biste se vi
zatitili.
64. Zatim ste se okrenuli poslije toga. Pa da nije dobrote Allahove
prema vama i milosti Njegove, sigurno biste bili od gubitnika.
65. I doista ste znali one izmeu vas koji su prekrili (stvari) sebta,
pa smo im rekli: Budite majmuni prezreni!
66. Pa smo uinili to primjerom za ono ispred tog i ono iza tog, i
poukom bogobojaznima.
67. I kad ree Musa narodu svom: Uistinu! Allah vam nareuje da
zakoljete kravu. Rekoe: Zar e nas uzeti izrugivanju? Ree:
Traim zatitu u Allaha, da ne budem od neznalica.
68. Rekoe: Moli za nas Gospodara svog, da nam objasni kakva je ona.
Ree: Doista, On kae: Uistinu, to je krava ni stara ni mlada;
srednja, izmeu toga. Zato uinite ta vam se nareuje.
69. Rekoe: Moli za nas Gospodara svog da nam objasni, kakva je boja
njena. Ree: Doista, On kae: Uistinu, to je uta krava. Svijetla je
boja njena, raduje posmatrae.
70. Rekoe: Moli za nas Gospodara svog da nam objasni kakva je ona.
Uistinu, krave su za nas sline, a uistinu mi emo, ako htjedne Allah,
biti upueni.
71. Ree: Doista, On kae: Uistinu ta krava nije podvrgnuta oranju
zemlje niti natapanju usjeva. Besprijekorna je, bez mahane na sebi.
Rekoe: Sad si iznio istinu. Tad je zaklae i jedva (to) uinie.
72. I kad ubiste duu, pa se prepiraste o njoj; a Allah je Taj koji je
iznio ono ta ste krili 73. Tad rekosmo: Udarite ga dijelom njenim! Tako oivljava Allah
mrtve, a pokazuje vam znakove Svoje, da biste vi shvatili.
74. Zatim su otvrdla srca vaa poslije toga, te su ona bila kao kamen
ili jae tvrdoe. A uistinu, od kamena (postoji) onaj iz kojeg izviru
rijeke, i uistinu od njega (postoji) onaj to raspukne, pa izbija iz
njega voda, i uistinu, od njega (postoji) onaj to pada iz straha od
Allaha. A nije Allah nemaran za ono ta radite.
75. Pa zar udite da vam vjeruju, a ve je grupa njih sluala Rije
Allahovu, zatim su je iskrivljavali nakon to bi je shvatili, a oni
znaju.
76. I kad sretnu one koji vjeruju, kau: Vjerujemo, a kad se osame
jedni s drugima, govore: Priate li im o onom ta vam je otkrio Allah,
da biste se vi prepirali o tome kod Gospodara vaeg. Pa zar ne
razumijete?
77. A zar ne znaju da Allah zna ta skrivaju i ta otkrivaju?
78. I od njih (ima) neukih, ne znaju Knjigu, jedino elje, a oni samo
nagaaju.
79. Zato teko onima koji piu knjigu rukama svojim, pa kau: Ovo je
od Allaha, da bi stekli time cijenu malu. Pa teko njima zbog onog ta
piu ruke njihove, i teko njima zbog onog ta zarauju!
80. I govore: Nee nas doticati vatra, izuzev nekoliko dana. Reci:
Jeste li primili od Allaha obeanje? Pa nee prekriti Allah obeanje
Svoje; ili govorite protiv Allaha ta ne znate?
81. Svakako! Ko stekne zlodjelo i opkoli ga pogreka njegova - pa takvi
e biti stanovnici vatre; oni e u njoj biti vjeito.
82. A oni koji vjeruju i rade dobra djela, takvi e biti stanovnici
Denneta; oni e u njemu biti vjeito.
83. I kad uzesmo zavjet sinova Israilovih: Neete oboavati, izuzev
Allaha, a roditeljima dobro (initi) i rodbini i siroadi i siromasima,
i govoriti ljudima dobro, i obavljati salat i davati zekat. Zatim ste
se okrenuli, izuzev malo vas, i vi ste odvraeni.
84. I kad uzesmo zavjet va: Neete prolijevati krv svoju i neete se
protjerivati iz kua vaih. Zatim ste potvrdili, a vi svjedoite.
85. Zatim ste se vi takvi ubijali i protjerali grupu vas iz kua
njihovih, pomagali ste protiv njih grijehom i neprijateljstvom. A ako
vam dou kao zarobljenici, otkupljujete ih, a njihovo protjerivanje to vam je zabranjeno. Pa zar vjerujete u dio Knjige, a ne vjerujete u
dio? Pa ta je plaa onom od vas ko to ini, sem ponienje u ivotu

Dunjaa, a na Dan kijameta bie vraen najeoj kazni. A nije Allah
nemaran za ono ta radite.
86. Takvi su oni koji su kupili ivot Dunjaa Ahiretom, zato se nee
njima olakati kazna, niti e oni biti pomognuti.
87. I doista smo dali Musau Knjigu i slali iza njega poslanike. I dali
smo Isau, sinu Merjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. Zar
se ne biste, kad god bi vam poslanik donio ono to ne ele due vae,
uzoholili? Tad biste grupu porekli, a grupu poubijali.
88. I rekoe: Naa srca su omoti. Naprotiv, prokleo ih je Allah zbog
nevjerovanja njihovog - pa malo to vjeruju!
89. Pa poto im doe Knjiga od Allaha, potvrda za ono to je uz njih a prije su traili pobjedu nad onima koji ne vjeruju - pa poto im doe
ta prepoznaju, ne povjerovae u njega. Zato neka je prokletstvo
Allahovo nad nevjernicima.
90. Jadno je ono za to su prodali due svoje: da ne vjeruju u ono ta
je objavio Allah, iz zavisti to objavljuje Allah iz dobrote Svoje,
kome hoe od robova Svojih. Pa su navukli srdbu na srdbu; a imae
nevjernici kaznu prezrenu.
91. I kad im se kae: Vjerujte u ono ta je objavio Allah, kau:
Vjerujemo u ono ta je objavljeno nama, a ne vjeruju u ono iza toga,
a to je Istina koja potvruje ono uz njih. Reci: Pa zato ste ubijali
vjerovjesnike Allahove ranije, ako ste bili vjernici?
92. I doista vam je doao Musa s dokazima jasnim; zatim ste uzeli tele
poslije njega, i vi ste bili zalimi.
93. I kad uzesmo zavjet va i uzdigosmo nad vama brdo: Uzmite vrsto
ta smo vam dali i sluajte. Rekoe: uli smo, a neemo posluati. I
upilo se u srca njihova tele s nevjerovanjem njihovim. Reci: Jadno je
ono to vam nareuje vjerovanje vae, ako ste vjernici.
94. Reci: Ako je za vas kua Ahireta kod Allaha posebno mimo ljudi,
tad zaelite smrt, ako ste govornici istine.
95. A nee je zaeliti nikada, zbog onog ta su pripravile ruke
njihove; a Allah je Znalac zalima.
96. I sigurno e ih nai pohlepnijim ljudima prema ivljenju i od onih
koji pridruuju. Volio bi pojedinac njihov da ivi hiljadu godina. A da
poivi, ne bi on bio udaljen od kazne. A Allah je Vidilac onog to
rade.
97. Reci: Ko je neprijatelj Dibrilu? Pa uistinu on ga sputa na srce
tvoje, s dozvolom Allahovom, potvrujui ono ispred njega, i Uputu i
radosnu vijest vjernicima.
98. Ko je neprijatelj Allahu i melecima Njegovim i poslanicima Njegovim
i Dibrilu i Mikalu? Pa uistinu! Allah je neprijatelj nevjernicima!
99. I doista smo ti objavili ajete jasne, a u njih nee vjerovati samo
grjenici.
100. Zar! Kad god sklope sporazum, odbaci ga skupina izmeu njih.
Naprotiv, veina njih ne vjeruje.
101. I poto im je doao Poslanik od Allaha, potvrujui ono to je uz

njih, odbacila je skupina onih kojima je data Knjiga, Knjigu Allahovu
iza lea svojih, kao da oni ne znaju.
102. I slijede ta su kazivali ejtani protiv carstva Sulejmanovog. A
nije nevjerovao Sulejman; meutim ejtani nisu vjerovali uei ljude
sihru i onom ta je sputeno dvojici meleka u Babilu, Harutu i Marutu.
A nisu uili nikoga dok ne bi rekli: Mi smo samo iskuenje, zato nemoj
nevjerovati. Pa su uili od njih dvojice ono ime e prouzroiti
razdvajanje izmeu mua i ene njegove. A nisu oni tetili time nikome,
izuzev s dozvolom Allahovom. I uili su ta e im tetiti, a nee im
koristiti. I doista su znali da onaj ko to kupuje - sigurno on nee
imati u Ahiretu nikakva udjela. A sigurno je loe ono zato su prodali
due svoje, kad bi znali.
103. A da su oni vjerovali i bojali se, sigurno bi nagrada od Allaha
bila bolja, kad bi znali!
104. O vi koji vjerujete! Ne govorite: Raina! - a govorite
Unzurna! i sluajte. A nevjernici e imati kaznu bolnu.
105. Ne vole oni koji ne vjeruju izmeu sljedbenika Knjige niti murici
da vam se spusti ikakvo dobro od Gospodara vaeg. A Allah odabire
milosti Svojoj koga hoe; i Allah je Posjednik dobrote velianstvene.
106. Ne uklonimo nijedan ajet, niti ga uinimo zaboravljenim, (a da ne)
donesemo bolji od njega ili njemu slian. Zar ne zna da je Allah nad
svakom stvari Posjednik moi?
107. Zar ne zna da Allahu- Njemu pripada vlast nebesa i Zemlje? A
nemate vi mimo Allaha nikakva zatitnika, niti pomagaa.
108. Zar elite da pitate Poslanika svog, kao to je pitan Musa ranije?
A ko zamijeni nevjerovanjem vjerovanje, tad je doista izgubio ravni
put.
109. Voljeli bi mnogi od sljedbenika Knjige da vas povrate nakon
vjerovanja vaeg, u nevjernike, zaviu iz dua svojih, nakon to im je
postala jasna Istina. Pa oprostite i prijeite, dok Allah ne doe s
naredbom Svojom. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik moi.
110. I obavljajte salat i dajite zekat. A ta pripravite za due vae
od dobrog, nai ete ga kod Allaha. Uistinu! Allah je onog to radite
Vidilac.
111. I govore: Ui e u Dennet jedino onaj ko je jevrej ili
kranin. To su elje njihove! Reci: Donesite dokaz svoj, ako ste
govornici istine!
112. Svakako! Ko preda lice svoje Allahu i on bude dobroinitelj, pa
imae on nagradu svoju kod Gospodara svog; i nee biti straha nad
njima, niti e oni aliti.
113. I kau jevreji: Nisu krani ni na emu, i kau krani: Nisu
Jevreji ni na emu, a oni itaju Knjigu. Tako su govorili oni koji ne
znaju - poput govora njihovog. Pa presudie Allah meu njima na Dan
kijameta o onom u emu su se razilazili.
114. A ko je nepravedniji od onog ko zabranjuje mesdide Allahove, da
se spominje u njima ime Njegovo i trudi se na ruenju njihovom? Takvi nije za njih da ulaze u njih, izuzev prestraeni. Imae oni ponienje
na Dunjau i imae oni na Ahiretu kaznu strahovitu.
115. A Allahov je istok i zapad. Pa kud god se okrenete, pa tamo je

lice Allahovo. Uistinu! Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
116. I govore: Uzeo je Allah dijete. Slava neka je Njemu! Naprotiv,
Njemu pripada ta je na nebesima i Zemlji. Sve je Njemu pokorno.
117. Zaetnik nebesa i Zemlje! A kad odlui stvar, tad samo kae tome:
Budi, tad biva.
118. I govore oni koji ne znaju: Zato ne govori s nama Allah ili nam
ne doe znak. Tako su govorili oni prije njih - poput govora njihovog:
slina su srca njihova. Doista smo objasnili znakove ljudima koji su
sigurni.
119. Uistinu! Mi smo poslali tebe s Istinom, (kao) donosioca radosnih
vijesti i opominjaa. A nee biti pitan o stanovnicima dehima.
120. I nee biti zadovoljni tobom jevreji ni krani, dok ne bude
slijedio millet njihov. Reci: Uistinu! Uputa Allahova - to je Uputa.
A ako bi slijedio strasti njihove, nakon to ti je dolo neto znanja,
ne bi ti imao od Allaha nikakva zatitnika, niti pomagaa.
121. Oni kojima smo dali Knjigu, ue je ispravnim uenjem njenim. Takvi
vjeruju u nju. A ko ne vjeruje u nju - pa ti takvi su gubitnici.
122. O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario
i da sam Ja bio odlikovao vas nad svjetovima.
123. I bojte se Dana kad nee koristiti dua dui nimalo, niti e se
primiti od nje nadoknada, i nee joj koristiti posredovanje, niti e
oni biti pomognuti.
124. I kad je kuao Ibrahima Gospodar njegov rijeima, pa ih je
ispunio. Ree: Uistinu! Ja sam Taj koji je uinio tebe imamom
ljudima. Ree: A od potomstva mog? (Allah) ree: Moje obeanje nee
dosei zalime.
125. I kad smo uinili Kuu stjecitem ljudima i sigurnou, i: Uzmite
stajalite Ibrahimovo musallom, i naloili Ibrahimu i Ismailu:
Oistite Kuu Moju za one koji ine tawwaf i one koji obavljaju itikaf
i one koji ine ruku, i one koji ine seddu.
126. I kad ree Ibrahim: Gospodaru
opskrbi stanovnike njegove (raznim)
u Allaha i Dan posljednji. (Allah)
malo uiva, zatim u ga natjerati u
dolazite!
moj! Uini ovaj grad sigurnim i

plodovima, onog od njih ko vjeruje
ree: A ko ne vjeruje - pa dau da
kaznu vatrom, a loe li je
127. I kad je podizao Ibrahim temelje Kue i Ismail: Gospodaru na!

Primi od nas. Uistinu! Ti, Ti si Onaj koji uje, Znalac.
128. Gospodaru na! I uini nas dvojicu predanim Tebi i od potomstva
naeg ummet predan Tebi. I pokai nam obrede nae i oprosti nam.
Uistinu! Ti, Ti si Primalac pokajanja, Milosrdni.
129. Gospodaru na! I podigni meu njima poslanika od njih, da im ui
ajete Tvoje i poui ih Knjizi i mudrosti i oisti ih. Uistinu! Ti, Ti
si Moni, Mudri.
130. A ko ne eli millet Ibrahimov, do onaj ko zabudali duu svoju? I
doista, odabrali smo njega na Dunjau, a uistinu, on e na Ahiretu biti
od pravednih.
131. Kad ree njemu Gospodar njegov: Predaj se! Ree: Predajem se
Gospodaru svjetova.
132. I naloio je to Ibrahim sinovima svojim, i Jakub: O sinovi moji!
Uistinu je Allah odabrao za vas vjeru, pa umrite vi jedino kao
muslimani.
133. Zar ste bili svjedoci kad doe Jakubu smrt, kad ree sinovima
svojim: ta ete oboavati poslije mene? Rekoe: Oboavaemo Boga
tvog i Boga predaka tvojih, Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Boga Jedinog i
mi emo Njemu biti predani.
134. Taj ummet je ve nestao. Njegovo je ta je zaradio, a vae ta ste
zaradili, i neete biti pitani za ono ta su radili.
135. I govore: Budite jevreji ili Nazarenci, bit ete upueni. Reci:
Naprotiv, millet Ibrahima hanife. A nije bio od murika.
136. Recite: Vjerujemo u Allaha i ono
to je objavljeno Ibrahimu i Ismailu i
ono to je dato Musau i Isau, i to je
Gospodara njihovog. Ne pravimo razliku
Njemu pokorni.
to je objavljeno nama, i ono

Ishaku i Jakubu i plemenima i
dato vjerovjesnicima od
izmeu ijednog od njih, i mi smo
137. Pa ako budu vjerovali u slino onom u to vjerujete, tad su se

doista uputili. A ako se okrenu, tad su samo oni u raskolu. Pa dovoljan
e ti biti protiv njih Allah; a On je Onaj koji uje, Znalac.
138. Bojenje Allahovo!, a ko je bolji od Allaha bojenjem? A mi smo
Njegovi oboavatelji.
139. Reci: Zar raspravljate s nama o Allahu, a On je na Gospodar i
va Gospodar? I nama pripadaju djela naa, a vama djela vaa, i mi smo
Njemu odani.
140. Zar govorite: Uistinu, Ibrahim i Ismail i Ishak i Jakub i
plemena, bili su jevreji ili krani? Reci: Da li ste vi najbolji
znalac ili Allah? A ko je nepravedniji od onog ko skriva kod sebe
svjedoanstvo od Allaha? A nije Allah nemaran prema onom ta radite.
141. Ta zajednica je ve nestala; njeno je ta je zasluila, a vae ta
ste zasluili. I neete biti pitani za ono ta su radili.
142. Budale izmeu ljudi e rei: ta ih je odvratilo od kible njihove
- one na kojoj su bili? Reci: Allahov je istok i zapad, upuuje koga
hoe putu pravom.
143. I tako smo vas uinili zajednicom srednjom, da budete svjedoci
protiv ljudi i bude Poslanik protiv vas svjedok. I nainili smo kiblu onu za koju si - jedino da razaznamo ko slijedi Poslanika, od onog ko
e se okrenuti na petama svojim. A sigurno je teko, osim onima koje je
uputio Allah. I nee Allah dati da propadne vjerovanje vae. Uistinu,
Allah je ljudima Samilostan, Milosrdan.
144. Doista vidimo okretanje lica tvog nebu. Pa sigurno emo te
okrenuti kibli kojom si zadovoljan. Zato okreni lice svoje prema
Mesdidul-haramu. I ma gdje bili okreite lica svoja u pravcu njega. A
uistinu, oni kojima je data Knjiga, znaju da je to Istina od Gospodara
njihovog. A nije Allah nemaran prema onom ta rade.
145. I kad bi donio onima kojima je data Knjiga svaki znak, ne bi
slijedili kiblu tvoju. A nee ti biti sljedbenik kible njihove, i nee
oni biti sljedbenici kible drugih. A ako bi slijedio elje njihove,

nakon to ti je dolo neto znanja, uistinu bi ti tad bio od zalima.
146. Oni kojima smo dali Knjigu prepoznaju ga kao to prepoznaju sinove
svoje. A uistinu, skupina njih krije Istinu, a oni znaju.
147. Istina je od Gospodara tvog, zato nikako ne budi od sumnjivaca.
148. Za svakog ima smjer kojem se on okree. Zato se natjeite dobrim
djelima. Gdje god bili, dovee vas Allah sve. Uistinu! Allah je nad
svakom stvari Posjednik moi.
149. I odakle god izae, ta okreni lice svoje u pravcu Mesdidulharama. A doista, to je Istina od Gospodara tvog. A nije Allah nemaran
prema onom ta radite.
150. I otkud god izae, pa okreni lice svoje u pravcu Mesdidulharama. I ma gdje bili, ta okreite lica svoja u pravcu njega, da ne bi
imali ljudi izgovor protiv vas, izuzev onih od njih koji ine zulm zato se ne bojte njih, a bojte se Mene - da bih upotpunio blagodat
Svoju prema vama i da biste se vi uputili.
151. Kao to smo poslali meu vas Poslanika od vas - ui vam ajete Nae
i isti vas i ui vas Knjizi i mudrosti, i ui vas onom ta niste
znali.
152. Zato se sjetite Mene, sjetiu se vas, i zahvaljujte Mi i ne
nijeite Me!
153. O vi koji vjerujete! Traite pomo u strpljenju i salatu. Uistinu!
Allah je sa strpljivima.
154. I ne recite za onog ko je ubijen na putu Allahovom: Mrtvi su!
Naprotiv, ivi su, meutim ne opaate.
155. A sigurno emo vas iskuavati, malo strahom i glau i gubljenjem
imetaka i dua i plodova. A obraduj strpljive,
156. Koji, kad ih zadesi nesrea kau: Uistinu, mi smo Allahovi i
uistinu, mi smo Njemu povratnici.
157. Nad tim takvima su salawati Gospodara njihovog i milost, a takvi oni su upueni.
158. Uistinu! Safa i Merwa su od znakova Allahovih. Zato ko hodoasti
Kuu ili obavi umru, tad mu nije grijeh da tawafi njih dvoje. A ko
dobrovoljno uini dobro, pa uistinu, Allah je Zahvalni, Znalac.
159. Uistinu, oni koji skrivaju ta smo objavili od dokaza jasnih i
Upute, nakon to smo to objasnili ljudima u Knjizi - takve e prokleti
Allah i proklee ih oni koji proklinju,
160. Izuzev onih koji se pokaju i poprave i obejane - pa to su ti
kojima opratam; a Ja sam Primalac pokajanja, Milosrdni.
161. Uistinu, oni koji ne vjeruju i umru, a oni budu nevjernici, na tim
takvima je prokletstvo Allahovo, i meleka i ljudi svih.
162. Vjeno e biti u njemu. Nee im se olakati kazna, niti e im biti
odloeno.
163. A va Bog je Bog Jedini!, nema boga osim Njega, Milostivog,
Milosrdnog.
164. Uistinu! U stvaranju nebesa i Zemlje, i promjeni noi i dana, i
plovilu koje plovi morem sa onim to koristi ljudima, i onom ta sputa
Allah od vode s neba, pa oivljava njome zemlju nakon mrtvila njenog a rasijao je po njoj svaku ivoinu - i promjeni vjetrova i oblacima
potinjenim izmeu neba i zemlje - znaci su za ljude koji shvataju.
165. I od ljudi je ko uzima rivale (Allahu) pored Allaha, vole ih kao
voljenjem Allaha. A oni koji vjeruju, jae su ljubavi prema Allahu. A
kad bi (mogli) vidjeti oni koji su inili zulm, kad ugledaju kaznu, da
e mo biti Allahova sva i da e Allah biti estoke kazne...
166. Kad se odreknu oni koji su bili slijeeni, onih koji su slijedili,
i vide kaznu, i presjeku im se veze,
167. I reknu oni koji su slijedili: Da nam je povratak, pa da ih se
odreknemo kao to su se odrekli nas. Eto tako e im pokazati Allah
djela njihova (kao) alosti za njih. I nee oni biti ti koji e izai
iz vatre.
168. O ljudi! Jedite od onog ta je na zemlji doputeno, dobro; i ne
slijedite korake ejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.
169. Samo vam nareuje zlo i razvrat, i da govorite protiv Allaha ta
ne znate.
170. I kad im se kae: Slijedite ta je objavio Allah, govore:
Naprotiv, slijedimo ono na emu smo zatekli oeve nae. Zar?, mada
oevi njihovi nisu shvatali nita, niti su slijedili Uputu!
171. A primjer onih koji ne vjeruju je kao primjer onog ko vie ono ta
uje samo zov i viku. Gluhi su, nijemi, slijepi, zato oni ne shvataju.
172. O vi koji vjerujete! Jedite od dobrih stvari kojima smo vas
opskrbili, i zahvaljujte Allahu, ako Njega oboavate.
173. Jedino vam zabranjuje leinu i krv i meso svinje, i ono nad im je
zazvan drugi, a ne Allah. Pa ko bude natjeran, bez elje i
pretjerivanja, tad mu nije grijeh. Uistinu! Allah je Oprosnik,
Milosrdni.
174. Uistinu, oni koji skrivaju ta je objavio Allah od Knjige i
prodaju to za cijenu malu, takvi jedu u trbuhe svoje samo vatru. I nee
govoriti Allah s njima na Dan kijameta, niti e ih oistiti; a imae
oni kaznu bolnu.
175. Takvi su oni koji su kupili zabludu Uputom i kaznu oprostom. Pa
kako su strpljivi oni nad vatrom?
176. To zato to je Allah objavio Knjigu s Istinom. A uistinu, oni koji
se razilaze o Knjizi, u raskolu su dalekom.
177. Nije vrlina da okreete lica svoja prema Istoku i Zapadu, nego je
vrlina ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i meleke i Knjigu i
vjerovjesnike; i daje imetak za ljubav Njegovu rodbini i siroadi i
siromasima i sinu puta i prosjacima i za robove; i obavlja salat i daje
zekat; i koji budu ispunjavali obeanje svoje kad obeaju, i strpljivi
u bijedi i nevolji i vremenu kurai. Takvi su oni koji su istiniti, a
ti takvi su bogobojazni.
178. O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubojstvo:
slobodan za slobodnog, i rob za roba i ensko za ensko. Pa onom kome
oprosti brat njegov neto, tad je nastavak uljudan i podmirenje njemu
sa dobroinstvom. To je olakanje od Gospodara vaeg i milost. Pa ko
prevri nakon ovog, ta imae on kaznu bolnu.
179. A vama je u odmazdi ivot, o posjednici razuma, da biste se vi

zatitili.
180. Propisuje vam se: kad se priblii nekom od vas smrt, a ostavlja
hajr, oporuka je na dvoje roditelja i rodbinu pristojno; dunost je
bogobojaznih.
181. Pa ko je zamijeni nakon to ju je uo - grijeh toga je samo na
onima koji je mijenjaju. Uistinu! Allah je Onaj koji uje, Znalac.
182. A ko se boji skretanja ili grijeha oporuitelja, te ih izmiri, pa
nema mu grijeha. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
183. O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao to je propisan
onima prije vas, da biste se vi zatitili,
184. Odreen broj dana. Pa ko od vas bude bolestan ili na putovanju,
tad (isti) broj drugih dana. A koji ga (jedva) podnose, fidja je
hranjenje siromaha. Pa ko dobrovoljno uini dobro - pa to je bolje za
njega. A da postite - bolje je za vas, kad biste znali!
185. Mjesec ramadan je taj u kojem je sputen Kuran, Uputa ljudima i
jasni dokazi Upute i Furkan. Pa ko bude prisutan od vas (u tom)
mjesecu, tad neka ga posti. A ko bude bolestan ili na putovanju, tad
(isti) broj drugih dana. Allah vam eli lahkou, a ne eli vam tekou,
i da ispunite broj, i da veliate Allaha to vas je uputio, i da biste
vi zahvaljivali.
186. A kad te upitaju robovi Moji o Meni, pa uistinu Ja sam blizu!
Odazivam se dowi molitelja kad Me priziva. Zato neka Mi se odazovu i
neka vjeruju u Mene, da bi se oni ispravno usmjerili.
187. Doputa vam se (u) noi posta refes sa enama vaim. One su odjea
vaa, a vi ste odjea njihova. Zna Allah da ste vi obmanjivali due
svoje pa je primio pokajanje vae i oprostio vam. Zato im sada
pristupajte i traite ta je propisao Allah za vas. I jedite i pijte
dok vi ne budete razlikovali nit bijelu od crne niti zore - zatim
ispunite post do noi. A ne pristupajte im i (kad) vi budete povueni u
mesdidima; to su granice Allahove, zato im se ne pribliujte. Tako
objanjava Allah znakove Svoje ljudima, da bi se oni pobojali.
188. I ne jedite imetke vae izmeu sebe iprazno, i ne nudite ga
sudijama da biste pojeli dio imetaka ljudi grjeno, a vi znate.
189. Pitaju te o mlaacima - reci: Oni su odreena vremena za ljude i
hadd. A nije vrlina da ulazite u kue s lea njihovih, nego je
vrlina ko se boji. I ulazite u kue na vrata njihova, i bojte se Allaha
da biste vi uspjeli.
190. I borite se na putu Allahovom protiv onih koji se bore protiv vas,
a ne prekoraujte. Uistinu! Allah ne voli one koji prevruju.
191. I ubijajte ih gdje god ih naete, i istjerajte ih odakle god
istjeruju vas. A fitneluk je gori od ubijanja. I ne borite se protiv
njih kod Mesdidul-harama, dok se ne budu borili protiv vas u njemu. Pa
ako budu borili protiv vas, tad ih ubijajte. Takva je plaa
nevjernicima.
192. Pa ako prestanu, pa uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
193. I borite se protiv njih dok ne bude (vie) fitneluka i ne bude
vjera Allahova. Pa ako prestanu, tad nema neprijateljstva, izuzev prema
zalimima!
194. Mjesec sveti za mjesec sveti, i (za) svetinje je odmazda. Pa onog

ko napadne vas, tad napadnite (i vi) njega, slino kao to vas je
napao. I bojte se Allaha i znajte da je Allah uz bogobojazne.
195. I troite na putu Allahovom, a ne bacajte se rukama svojim u
propast; i inite dobro. Uistinu! Allah voli dobroinitelje.
196. I obavljajte hadd i umru radi Allaha! Pa ako budete sprijeeni,
tad (zakoljite) ta je dostupno od kurbana, i ne brijte glave svoje dok
ne stigne kurban odreditu svom. Pa ko od vas bude bolestan ili on
imadne bol glave svoje, tad je iskup post ili sadaka ili kurban. Pa kad
budete sigurni, onda ko se zadovolji umrom do hadda, tad (neka
zakolje) ta je dostupno od kurbana. Pa ko ne nae, tad je post tri
dana na haddu i sedam kad se vratite: to je deset ukupno. To je za
onog ija porodica nije prisutna u Mesdidul-haramu. I bojte se Allaha
i znajte da je Allah estok kaznom.
197. Hadd je u mjesecima poznatim, pa ko se u njima obavee za
hadd, tad nema refesa i nema grijeenja, niti svae na haddu. A ta
uinite od dobrog, zna ga Allah. I snabdijte se; pa uistinu, najbolja
oprema je bogobojaznost - i bojte se Mene, o posjednici razuma!
198. Nije vam grijeh da traite blagodat od Gospodara vaeg. Zato kad
pohrlite sa Arefata, tad spominjite Allaha kod Mearil-harama. I
spominjite Ga kao to vas je uputio, mada ste prije toga bili od
zalutalih.
199. Zatim pohrlite otkud hrle ljudi, i traite oprost od Allaha.
Uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
200. Pa kad zavrite obrede svoje tad spominjite Allaha kao vaim
spomenom otaca vaih ili jaim spomenom. Ta od ljudi je ko govori:
Gospodaru na! Daj nam na Dunjau, a nee biti za njega na Ahiretu
nikakva udjela.
201. I od njih je ko govori: Gospodaru na! Daj nam na Dunjau dobro i
na Ahiretu dobro i sauvaj nas kazne vatrom.
202. Ti takvi e imati udio od onog ta su zasluili; a Allah je brz
obraunom.
203. I spominjite Allaha u danima nabrojanim. Pa ko pouri u dva dana,
pa nije mu grijeh. A ko ostane, pa nije grijeh onom ko se boji. I bojte
se Allaha i znajte da ete vi Njemu biti sabrani.
204. I od ljudi je onaj iji te govor zadivljuje u ivotu Dunjaa, i
poziva svjedokom Allaha za ono to je u srcu njegovom, a on je
najzagrieniji od protivnika 205. I kad se okrene, brza po zemlji, da bi inio fesad na njoj i
unitio usjev i priplod; a Allah ne voli fesad.
206. I kad mu se kae: Boj se Allaha!, obuzme ga snaga grijeha. Zato
je njemu dovoljan Dehennem; a doista je loe odmorite!
207. I izmeu ljudi je ko prodaje duu svoju traei zadovoljstvo
Allahovo; a Allah je Samilostan robovima Svojim.
208. O vi koji vjerujete! Stupite u mir svi i ne slijedite korake
ejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.
209. Pa ako posrnete nakon to su vam doli dokazi jasni, tad znajte da
je Allah Moni, Mudri.
210. Da li samo ekaju da im doe Allah u tminama oblaka i meleci, i

bude stvar svrena? A Allahu se vraaju stvari.
211. Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnog znaka dali. A ko
izmijeni blagodat Allahovu nakon to mu je dola, pa uistinu Allah je
estok kaznom.
212. Uljepan je ivot Dunjaa onima koji ne vjeruju i izruguju se onima
koji vjeruju. A oni koji se boje, bie iznad njih na Dan kijameta. A
Allah opskrbljuje koga hoe bez rauna.
213. Bili su ljudi zajednica jedna, pa je slao Allah vjerovjesnike,
donosioce radosnih vijesti i opominjae, i objavljivao uz njih Knjigu s
Istinom, da sudi ljudima o onome u emu su se razilazili. A nisu se
razilazili o njoj, izuzev oni kojima je ona data, nakon to su im doli
jasni dokazi, zaviu meusobnom. Pa je uputio Allah one koji su
vjerovali onom u emu su se razilazili od Istine, s dozvolom Svojom; a
Allah upuuje koga hoe putu pravom.
214. Zar mislite da ete ui u Dennet, a jo vam nije doao primjer
onih koji su proli prije vas. Snalazile su ih bijeda i nevolja i bili
su potresani dok je govorio poslanik i oni koji su vjerovali s njim:
Kad e pomo Allahova? Zar nije uistinu Allahova pomo blizu!
215. Pitaju te ta da udjeljuju. Reci: Ono ta troite od dobra, pa
(to je) za dvoje roditelja i rodbinu i siroad i siromahe i sina puta.
A ta uradite od dobrog, pa uistinu - Allah je o tome Znalac.
216. Propisuje vam se borba, a ona ja za vas odvratnost. I mogue je da
neto mrzite, a to je dobro za vas; i mogue je da volite neto, a to
je zlo za vas. A Allah zna, a vi ne znate.
217. Pitaju te o mjesecu svetom, ratovanju u njemu. Reci: Ratovanje u
njemu je velik (grijeh). A odvraanje od puta Allahovog i nevjerovanje
u Njega, i Mesdidul-harama i progon stanovnika njegovih iz njega vee je kod Allaha. A fitneluk je gori od ubijanja. I nee se prestati
boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vae, ako mognu. A ko od
vas odbaci din svoj pa umre, a on bude nevjernik: pa takvima e
propasti djela njihova na Dunjau i Ahiretu i takvi e biti stanovnici
vatre, oni e u njoj biti vjeito.
218. Uistinu, oni koji vjeruju i koji se isele i bore na putu Allahovom
- takvi se nadaju milosti Allahovoj. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
219. Pitaju te o alkoholu i kocki. Reci: U njima dvoma je grijeh
veliki i korist za ljude, a grijeh njihov je vei od koristi njihove.
Pitaju te ta da udjeljuju. Reci: Viak. Tako Allah objanjava vama
znakove, da biste vi razmiljali,
220. O Dunjau i Ahiretu. I pitaju te o siroadi. Reci: Sreivanje
(prilika) za njih je najbolje. A ako se izmijeate s njima, pa braa
su vaa. A Allah razaznaje smutljivca od dobroinitelja. A da je htio
Allah, sigurno bi vas preopteretio. Uistinu! Allah je Moni, Mudri.
221. I ne enite murikinje, dok ne budu vjerovale. A sigurno je
robinja vjernica bolja od idolopoklonke, makar vas zadivljavala. I ne
enite murike (vaim enskima), dok ne budu vjerovali. A sigurno je
rob vjernik bolji od idolopoklonika, makar vas zadivljavao. Takvi
pozivaju vatri, a Allah poziva Dennetu i oprostu s doputenjem Svojim
i objanjava znakove Svoje ljudima, da bi se oni podsjetili.
222. I pitaju te o menstruaciji. Reci: To je neprijatnost. Zato se

udaljite od ena u menstruaciji i ne pribliujte im se dok se ne
oiste. Pa kad se oiste, tad im prilazite kako vam je odredio Allah.
Uistinu, Allah voli pokajanike i voli iste.
223. ene vae su njiva vaa, zato prilazite njivi svojoj kako hoete,
i pripravite za due svoje. I bojte se Allaha i znajte da ete Ga vi
susresti; a obraduj vjernike.
224. I ne inite Allaha zaprekom za zakletve vae, da ne biste inili
dobro i bili bogobojazni i mirili ljude. A Allah je Onaj koji uje,
Znalac.
225. Nee vas kazniti Allah zbog nehotinog u zakletvama vaim.
Meutim, kaznie vas za ono ta su zasluila srca vaa. A Allah je
Oprosnik, Blagi.
226. Oni koji se zakunu enama svojim, ekat e etiri mjeseca; pa ako
se povrate, pa uistinu Allah je Oprosnik, Milosrdni.
227. A ako se odlue na razvod, pa uistinu Allah je Onaj koji uje,
Znalac.
228. A rasputenice ekaju duama svojim tri menstruacije. I nije im
dozvoljeno da skrivaju ta je stvorio Allah u matericama njihovim, ako
vjeruju u Allaha i Dan posljednji. A muevi njihovi su dostojniji
vraanju njihovom u tom (roku), ako ele sreivanje. I imaju one slino
(pravo) onom (koje imaju ljudi) nad njima pristojno, a imaju ljudi nad
njima stepen. A Allah je Moni, Mudri.
229. Razvod (moe biti) dva puta, pa je zadravanje (poslije toga)
uljudno ili putanje lijepo. I nije vam doputeno da uzmete ita od
onog ta ste im dali, izuzev ako se oboje budu bojali da nee stajati u
granicama Allahovim. Pa ako se bojite da nee stajati u granicama
Allahovim, tad njima dvoma nije grijeh u onome ime e se (ona)
iskupiti. To su granice Allahove, zato ih ne prelazite! A ko pree
granice Allahove, pa ti takvi su zalimi.
230. Pa ako je razvede (trei put), tad mu poslije nije dozvoljena, dok
se ne uda za mua mimo njega. Pa ako je razvede (drugi mu), tad nema
prestupa njima dvoma da se povrate, ako misle da e uvati granice
Allahove. A to su granice Allahove, objanjava ih ljudima koji znaju.
231. I kad razvedete ene, pa dospiju roku svom, tad ih zadrite
uljudno ili ih pustite uljudno. I ne zadravajte ih nevoljom, da biste
prestupili. A ko to uini, pa doista je uinio zulm dui svojoj. I ne
uzimajte ajete Allahove ruglom i sjetite se blagodati Allahove prema
vama, i ta vam je objavio od Knjige i mudrosti - savjetuje vas njome.
I bojte se Allaha i znajte da je Allah o svakoj stvari Znalac.
232. I kad razvedete ene pa dospiju roku njihovom, tad ih ne
sprjeavajte da se udaju za mueve svoje, kad se oni sporazume mesobno
uljudno. To se savjetuje od vas onom ko vjeruje u Allaha i Dan
posljednji. To je asnije za vas i ie; a Allah zna, a vi ne znate.
233. I majke e zadajati djecu svoju dvije pune (godine), za onog ko
eli da upotpuni dojenje. A na ocu: njegovo je opskrbljivanje njihovo i
odijevanje njihovo pristojno. Ne optereuje se dua izuzev sposobnou
njenom. Nee se otetiti majka djetetom svojim, niti otac djetetom
svojim. I na nasljedniku je to isto. Pa ako njih dvoje ele odbijanje
(djeteta) po sporazumu njihovom i dogovoru, tad im nema grijeha. A ako
elite nai dojilju djeci svojoj, tad vam nije grijeh - kad poloite
ta dajete uljudno. I bojte se Allaha i znajte da je Allah onog ta

radite Vidilac.
234. A oni od vas koji umru i ostave ene, ekat e (one) duama svojim
etiri mjeseca i deset (dana). Pa kad dospiju roku svom, tad nije na
vama grijeh za ono to e uiniti sa duama svojim pristojno; a Allah
je o onom ta radite Obavijeteni.
235. I nema vam grijeha u onom ime navijestite prosidbu ena ili (to)
sakrijete u duama svojim. Zna Allah da ete ih vi spominjati, meutim
ne obeavajte im potajno, izuzev da govorite govor pristojan. I ne
odluujte se na branu vezu dok ne dospije propisano roku svom. I
znajte da Allah zna ta je u duama vaim, zato Ga se priuvajte; i
znajte da je Allah Oprosnik, Blagi.
236. Nije vam grijeh ako razvedete ene koje niste dotakli ili im
odredili dio. I dajte im zadovoljtinu: imuan prema mogunosti svojoj,
a siromaan prema mogunosti svojoj, zadovoljtinu pristojnu; obaveza
je dobroinitelja.
237. A ako ih razvedete prije no to ih dotaknete, a ve ste im
odredili dio, tad (dajete) polovinu onog ta ste odredili, izuzev ako
potede ili potedi onaj u ijoj je ruci enidbena veza. A da
potedite, blie je bogobojaznosti. I ne zaboravljajte dobrotu meu
sobom. Uistinu! Allah je onog ta radite Vidilac.
238. uvajte salate i salat srednji, i stojte Allahu skrueni.
239. Pa ako se budete bojali, onda pjeaei ili jaui. Pa kad budete
bezbjedni, tad spominjite Allaha, kao to vas je nauio ono to niste
znali.
240. A oni od vas koji umru, i ostave ene, wasijjet je za ene
njihove: izdravanje do godine (dana) bez odlaska (njihovog). Pa ako
odu, tad vam nije grijeh u onom ta uine sa duama svojim od
pristojnog; a Allah je Moni, Mudri.
241. I rasputenicama (pripada) izdravanje pristojno: obaveza je na
bogobojaznima.
242. Tako vam objanjava Allah ajete Svoje, da biste vi shvatili.
243. Zar nisi vidio one koji su izali iz kua svojih, a bilo ih je na
hiljade, iz straha od smrti. Tad im je rekao Allah: Umrite!, zatim ih
je oivio. Uistinu! Allah je Vlasnik blagodati nad ljudima, meutim
veina ljudi ne zahvaljuje.
244. I borite se na putu Allahovom i znajte da je Allah Onaj koji uje,
Znalac.
245. Ko je taj ko e uzajmiti Allahu zajam lijep, pa da mu ga umnoi
umnoavanjem velikim; a Allah uskrauje i prua, i Njemu se vraate.
246. Zar nisi razmislio o velikanima sinova Israilovih poslije Musaa,
kad rekoe vjerovjesniku svom: Podigni nam vladara, boriemo se na
putu Allahovom. Ree: Je li mogue - ako vam se propie borba - da se
neete boriti? Rekoe: A ta nam je da se ne bismo borili na putu
Allahovom, a ve smo protjerani iz kua naih i (od) sinova naih. Pa
poto im je propisana borba, okrenue se, izuzev malo njih; a Allah je
Znalac zalima.
247. I ree im vjerovjesnik njihov: Uistinu! Allah vam je ve podigao
Taluta vladarem. Rekoe: Otkud da njegova bude vlast nad nama, a mi
smo dostojniji vlasti od njega i nije mu dato obilje imetka. Ree:

Uistinu, Allah ga je odabrao nad vama i uveao ga obimno u znanju i
tijelu. A Allah daje vlast Svoju kome hoe, i Allah je Sveobuhvatni,
Znalac.
248. I ree im vjerovjesnik njihov: Uistinu, znak vlasti njegove je
to e vam doi tabut u kojem je smirenje od Gospodara vaeg i ostatak
onog ta je ostavila porodica Musaova i porodica Harunova, nosie ga
meleci. Uistinu, u tome je znak za vas, ako ste vjernici.
249. Pa poto izae Talut sa vojskama, ree: Uistinu! Allah e vas
iskuati rijekom. Pa ko se iz nje napije, pa nije od mene, a ko je se
ne okusi - pa uistinu on je od mene, izuzev ko zagrabi hvatom ruke
svoje. Tad se napie iz nje, izuzev malo njih. Pa poto je prijee, on
i oni koji su vjerovali s njim, rekoe: Mi nemamo sile danas protiv
Daluta i vojski njegovih. Oni koji su znali da e oni biti ti koji e
sresti Allaha rekoe: Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe s
dozvolom Allahovom! A Allah je uz strpljive.
250. I poto se ukazae Dalutu i vojskama njegovim, rekoe: Gospodaru
na! Izlij na nas strpljenje i osnai noge nae, i pomozi nas protiv
naroda nevjernika.
251. Tad su ih razbili s dozvolom Allahovom. I ubi Dawud Daluta i dade
njemu Allah vlast i mudrost i naui ga ono ta je htio. A da nije
Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima - sigurno bi se uneredila
zemlja; meutim, Allah je Vlasnik dobrote nad svjetovima.
252. To su ajeti Allahovi, uimo ih tebi s Istinom; a uistinu, ti si od
poslanih.
253. Ti poslanici! Odlikovali smo ih jedne nad drugima. Od njih je onaj
s kojim je govorio Allah; i uzdigao je neke od njih stepenima. I dali
smo Isau, sinu Merjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. A da
je htio Allah, ne bi se oni meusobno borili poslije njih, nakon to su
im doli dokazi jasni. Meutim, razili su se. Pa od njih je onaj ko je
vjerovao i od njih ko nije vjerovao. A da je htio Allah, ne bi se
borili meusobno. Meutim, Allah ini ta eli.
254. O vi koji vjerujete! Udjeljujte od onog ime smo vas opskrbili,
prije nego doe Dan u kojem nee biti trgovine, niti prijateljstva, a
ni posredovanja. A nevjernici - oni su zalimi.
255. Allah! Samo je On Bog! ivi, Samoopstojei! Ne obuzima Ga
drijeme, niti san. Njegovo je ta je u nebesima i ta je na Zemlji. Ko
je taj ko e posredovati kod Njega, izuzev s dozvolom Njegovom? Zna ta
je pred njima, i ta iza njih, a ne obuhvataju nita od znanja
Njegovog, izuzev ta htjedne. Kursijja Njegova obuhvata nebesa i
Zemlju, i ne umara Ga odravanje njihovo. A On je Svevinji,
Velianstveni.
256. Nema prisiljavanja u vjeru! Doista se jasno razlikuje ispravnost
od zablude! Pa ko zanijee taguta, a povjeruje u Allaha, tad se doista
uhvatio za hvatite najvre, kojem nema kidanja. A Allah je Onaj koji
uje, Znalac.
257. Allah je Zatitnik onih koji vjeruju. Izvodi ih iz tmina na
svjetlo. A koji ne vjeruju, zatitnici njihovi su taguti. Izvode ih iz
svjetlosti u tmine. Takvi e biti stanovnici vatre, oni e u njoj biti
vjeito.
258. Pa zar nisi vidio onog koji se prepirao

njegovom?, jer je Allah dao njemu vlast. Kad
moj je Taj koji oivljava i usmruje. Ree:
usmrujem. Ibrahim ree: Pa uistinu, Allah
dovedi ga sa zapada. Tad se zbuni onaj koji
upuuje narod zalima.
s Ibrahimom o Gospodaru
ree Ibrahim: Gospodar
Ja oivljavam i
dovodi Sunce sa istoka, ta
nije vjerovao; a Allah ne
259. Ili kao onaj koji je proao pored naselja, a ono pusto (palo) sa
krovovima svojim. Ree: Kako e Allah oiviti ovo poslije smrti
njegove? Tad ga usmrti Allah stotinu godina, potom ga podie. Ree:
Koliko si ostao? Ree: Ostao sam dan ili dio dana. Ree: Naprotiv,
ostao si sto godina. Pa pogledaj hranu svoju i pie svoje! Nije se ono
pokvarilo; i pogledaj magarca svog; i da uinimo tebe znakom ljudima. I
pogledaj kosti: kako ih sastavljamo, zatim ih zaodjevamo mesom. Pa
poto mu bi jasno, ree: Znam da je Allah nad svakom stvari Posjednik
moi.
260. I kad ree Ibrahim: Gospodaru moj! Pokai mi kako
mrtve. Ree: Zar ne vjeruje? Ree: Svakako, ali da
moje. Ree: Pa uzmi etiri ptice, te ih nakloni sebi,
svako brdo dio njih, potom ih pozovi: doi e ti urno;
Allah Moni, Mudri.
oivljava
se smiri srce
zatim stavi na
a znaj da je
261. Primjer onih koji troe imetke svoje na putu Allahovom je kao
primjer zrna (iz kog) izraste sedam klasova, u svakom klasu stotinu
zrna. A Allah umnoava kome hoe i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
262. Oni koji troe imetke svoje na putu Allahovom, zatim ne budu
slijedili ono ta udjeljuju prebacivanjem niti uvredom, imae oni
nagradu svoju kod Gospodara svog, i nee biti straha nad njima, niti e
oni tugovati.
263. Lijepe rijei i oprost su bolji od sadake koju prati uvreda; a
Allah je Neovisni, Blagi.
264. O vi koji vjerujete! Ne kvarite sadake svoje prebacivanjem i
uvredom, kao onaj koji udjeljuje imetak svoj da bi vidjeli ljudi, a ne
vjeruje u Allaha i Dan posljednji. Pa primjer njegov je kao primjer
stijene - na njoj praina, pa je pogodi pljusak, te je ostavi golom.
Nee se domoi nieg od onog ta su stekli; a Allah ne upuuje narod
nevjernika.
265. A primjer onih koji troe imetke svoje traei zadovoljstvo
Allahovo i uvrenje dua svojih, je kao primjer bae na brdu: pogodi
je pljusak pa dadne plod svoj dvostruko. Pa ako je ne pogodi pljusak,
onda (padne) rosa. A Allah je onog ta radite Vidilac.
266. Da li bi volio neko od vas da on ima bau palmi i groa ispod
koje teku rijeke, (i) imadne on u njoj raznovrsnog voa: i pogodi ga
starost, a imadne on potomke nejake, pa pogodi nju orkan - u njemu
vatra, te spali? Tako vam objanjava Allah znakove, da biste vi
razmislili.
267. O vi koji vjerujete! Udjeljujte od dobrih stvari koje zaraujete i
od onog ta izvodimo za vas iz zemlje. I ne namjenjujte loe od toga da
dijelite, i ono ta ne biste uzeli, izuzev da zamirite na to. A znajte
da je Allah Neovisni, Hvaljeni.
268. ejtan vam obeava bijedu i nareuje vam razvrat, a Allah vam
obeava oprost od Sebe i blagodat; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
269. Daje mudrost kome hoe. A kome se da mudrost, pa doista mu je dato

mnogo dobro. A ne pouava se (niko), izuzev posjednici razuma.
270. I ta udijelite od nafake ili zavjetujete od zavjeta, pa uistinu,
Allah to zna. A nema za zalime nikakvih pomagaa.
271. Ako istiete sadake, pa to je dobro. A ako ih krijete, i dajete ih
fukarama, pa to je bolje za vas i pokrie vam neka loa djela vaa. A
Allah je o onom ta radite Obavijeteni.
272. Nije na tebi upuivanje njihovo nego Allah upuuje koga hoe. A
ta udijelite od dobrog, pa za due je vae; a dijelite jedino traei
lice Allahovo. I ta udijelite od dobrog, bie vam nadoknaeno i vama
se nee zulm uiniti.
273. (Sadaka je) za fukare koji ogranieni na putu Allahovom ne mogu
krstariti po zemlji. Smatra ih neznalica bogatima zbog skromnosti.
Poznae ih po obiljeju njihovom: ne trae od ljudi nasrtljivo. A ta
utroite od dobrog, pa uistinu, Allah je o tome Znalac.
274. Oni koji udjeljuju imetke svoje nou i danju, tajno i javno - pa
imae oni nagradu svoju kod Gospodara svog i nee biti straha nad njima
i nee oni aliti.
275. Oni koji jedu kamatu, nee ustati, osim kao to ustaje onaj koga
udari ejtan svojim dodirom. To zato to oni kau: Zaista je trgovina
kao kamata - a dozvolio je Allah trgovinu, a zabranio kamatu. Pa onom
kome doe pouka od Gospodara njegovog te se sustegne, tad je njegovo
ono ta je prethodilo, a stvar njegova je do Allaha. A ko se povrati pa takvi e biti stanovnici vatre, oni e u njoj biti vjeno.
276. Brie Allah kamatu, a poveava sadake. A Allah ne voli nijednog
nevjernika, grjenika.
277. Uistinu, oni koji vjeruju i ine dobra djela i obavljaju salat i
daju zekat, imae oni nagradu svoju kod Gospodara svog, i nee bit
straha nad njima i nee oni aliti.
278. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i ostavite ta je preostalo
od kamate, ako ste vjernici.
279. Pa ako (to) ne uinite, tad budite upozoreni ratom od Allaha i
Poslanika Njegovog. A ako se pokajete, tad su vae glavnice imetaka
vaih. Ne inite zulm i nee vam biti uinjen zulm.
280. A ako (dunik) bude u nevolji, tad je odgoda do lahkoe; a da
uinite (to) sadakom bolje je za vas, kad biste znali.
281. I bojte se Dana u kojem ete biti vraeni Allahu. Zatim e se
platiti svakoj dui ta je zasluila i njima se nee uiniti zulm.
282. O vi koji vjerujete! Kad dajete zajam do roka odreenog, tad to
zapiite. I neka zapie pisar izmeu vas pravedno. I neka ne odbije
pisar da zapie, kao to ga je pouio Allah, ta neka pie. I neka
diktira onaj na kojem je dug i neka se boji Allaha Gospodara svog i ne
umanji od njega nita. Pa ako onaj na kojem je dug bude slabouman ili
slab ili on ne moe da diktira, tad neka diktira staratelj njegov
pravedno. I pozovite da svjedoe dva svjedoka izmeu vaih ljudi. Pa
ako ne bude dva ovjeka, onda ovjek i dvije ene od onog s kim budete
zadovoljni kao svjedocima - da (ako) zaluta jedna od njih, nek jedna od
njih podsjeti drugu. I neka ne odbiju svjedoci kad budu pozvani. I nek
vam ne bude mrsko da to zapiete, malo ili veliko, do roka njegovog. To
je pravednije kod Allaha i pravilnije za svjedoenje i najpodesnije da
ne sumnjate; izuzev ako bude

tad vam nije grijeh da je ne
neka se ne oteti pisar niti
uistinu, to je grijeh va. I
je o svakoj stvari Znalac.
trgovine prisutne koju obrete meu sobom,

piete. I uzmite svjedoke kad trgujete, i
svjedok. A ako uinite (tetu), pa
bojte se Allaha, a ui vas Allah. A Allah
283. A ako budete na putovanju i ne naete pisara, tad zalog nek bude
uzet. Pa ako povjeri jedan od vas drugom, tad nek vrati onaj kojem je
povjereno, emanet svoj, i neka se boji Allaha, Gospodara svog. I ne
prikrivajte svjedoenje. A ko ga sakrije, pa uistinu, to je grijeh srca
njegovog. A Allah je o onom to radite Znalac.
284. Allahovo je ta je u nebesima i ta je na Zemlji! I pokazivali vi
ta je u duama vaim ili to skrivali, obraunae vas Allah za to, pa
e oprostiti kome hoe, a kazniti koga hoe. A Allah je nad svakom
stvari Posjednik moi.
285. Poslanik vjeruje u ono ta mu je objavljeno od Gospodara njegovog,
i vjernici. Svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i
poslanike Njegove. Ne pravimo razliku izmeu ijednog od poslanika
Njegovih. I govore: ujemo i pokoravamo se. Oprost tvoj, Gospodaru
na! A dolazite je Tebi!
286. Ne optereuje Allah duu, izuzev mogunou njenom. Imae ona ta
zaslui, a protiv nje je ta zavrijedi. Gospodaru na! Ne kazni nas ako
zaboravimo ili pogrijeimo. Gospodaru na! I ne tovari na nas teret kao
to si ga tovario na one prije nas. Gospodaru na! I ne tereti nas onim
zato mi nemamo moi. I brii nam (grijehe), i oprosti nam i smiluj nam
se. Ti si Zatitnik na, zato nas pomozi protiv naroda nevjernika!
SURA 3.
ALI-IMRAN * PORODICA IMRANOVA
1. Alif. Lam. Mim.

2. Allah! Samo je On Bog! ivi, Samoopstojei!
3. Objavljuje tebi Knjigu s Istinom, potvrujui ono ispred nje, a
objavio je Tewrat i Indil,
4. Ranije, Uputu ljudima; i objavio je Furkan. Uistinu, oni koji ne
vjeruju u ajete Allahove, imae oni kaznu estoku; a Allah je Moni,
Vlasnik osvete.
5. Uistinu, Allah - nema skriveno Njemu nita u Zemlji niti u nebu 6. On je Taj koji vas oblikuje u matericama kako hoe. Nema boga osim
Njega, Monog, Mudrog!
7. On je Taj koji ti objavljuje Knjigu. Od nje su ajeti presudni - oni
su majka Knjige, a drugi su alegorijski. Pa to se tie onih u srcima
ijim je skretanje, ta slijedie ta je nejasno iz nje, traei
fitneluk i traei joj tumaenje. A tumaenje toga zna jedino Allah. A
jaki u nauci govore: Vjerujemo u nju; sve je od Gospodara naeg. A ne
shvataju, izuzev posjednici razuma.
8. Gospodaru na! Ne skreni naa srca nakon to si nas uputio i daruj
nam od Sebe milost. Uistinu Ti, Ti si Darivalac.
9. Gospodaru na! Uistinu, Ti si Sabiralac ljudi za Dan u koji nema
sumnje. Doista Allah ne kri obeanje.
10. Uistinu, oni koji ne vjeruju - nee im koristiti imeci njihovi ni

djeca njihova protiv Allaha nimalo; a ti takvi e biti gorivo vatre.
11. Kao stanje naroda faraonovog i onih prije njih. Poricali su znakove
Nae, pa ih je dograbio Allah radi grijeha njihovih; a Allah je estok
kaznom.
12. Reci onima koji ne vjeruju: Biete poraeni i sabrani Dehennemu;
a loe je odmorite.
13. Ve je za vas bio znak u skupinama dvjema (koje) su se susrele.
Skupina se borila na putu Allahovom, a druga je bila nevjernika vidjeli su ih njima dvostrukim, vienjem oka. A Allah ojaava pomoi
Svojom koga hoe. Uistinu, u tome je pouka za posjednike opaanja.
14. Uljepana je ljudima ljubav: udnje za enama i sinovima i
nagomilanim gomilama zlata i srebra, i konju naoitom i stoci i usjevu.
To je uivanje ivota Dunjaa. A Allah - kod Njega je najbolje
povratite!
15. Reci: Hoete li da vas obavijestim o boljem od toga? Oni koji budu
bogobojazni imae kod Gospodara svog bae ispod kojih teku rijeke,
bie vjeno u njima, i ene iste i zadovoljstvo od Allaha. A Allah je
Vidilac robova,
16. Oni koji govore: Gospodaru na! Uistinu mi vjerujemo, zato nam
oprosti grijehe nae i sauvaj nas kazne vatrom,
17. Strpljivih i istinitih i poslunih i onih koji udjeljuju i koji
trae oprost u praskozorja.
18. Allah svjedoi da On - nema boga osim Njega - i meleci Njegovi i
posjednici znanja - postupa pravedno. Samo je On Bog, Moni, Mudri.
19. Uistinu! Vjera kod Allaha je Islam. A razili se oni kojima je data
Knjiga jedino nakon to im je dolo znanje, zaviu meusobnom. A ko
zanijee ajete Allahove, pa uistinu, Allah je brz obraunom.
20. Pa ako se budu prepirali s tobom, tad reci: Predao sam lice svoje
Allahu, i onaj ko me slijedi. I reci onima kojima je data Knjiga i
neukima: Jeste li se predali (Allahu)? Pa ako se predaju, tad su
doista upueni. A ako se odvrate - pa samo je na tebi dostava. A Allah
je Vidilac robova.
21. Uistinu, one koji ne vjeruju u ajete Allahove i ubijaju
vjerovjesnike bez prava, i ubijaju one od ljudi koji nareuju
pravednost - pa obraduj ih kaznom bolnom.
22. To su oni ija e djela propasti na Dunjau i Ahiretu, a nee oni
imati nikakvih pomagaa.
23. Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige? Pozivaju se Knjizi
Allahovoj da presudi meu njima, potom se okrene skupina njih i oni su
odvraeni.
24. To zato to oni govore: Nee nas doticati vatra, izuzev nekoliko
dana. A obmanulo ih je u vjeri njihovoj ono ta su izmiljali.
25. Pa kako e biti kad ih skupimo za Dan u koji nema sumnje i bude
isplaeno svakoj dui ta je zaradila? - a njima nee biti uinjen
zulm.
26. Reci: O Allahu, Posjednie vlasti! Daje vlast kome hoe, a
oduzima vlast od koga hoe. Pojaava koga hoe, a unizuje koga
hoe. U ruci Tvojoj je dobro. Uistinu, Ti si nad svakom stvari

Posjednik moi.
27. Daje da no ue u dan i daje da dan ue u no, i izvodi ivo iz
mrtvog i izvodi mrtvo iz ivog; a opskrbljuje koga hoe bez rauna.
28. Neka ne uzimaju vjernici nevjernike za prijatelje, mimo vjernika. A
ko to uini, tad nema od Allaha nita, izuzev da biste se sauvali od
njih uvanjem. I upozorava vas Allah Sobom, a Allahu je dolazite!
29. Reci: Skrivali vi ta je u grudima vaim ili to otkrivali, zna ga
Allah. I zna ta je u nebesima i ta je na Zemlji, a Allah je nad
30. Na Dan kad nae svaka dua ono ta je od dobrog uradila prineseno,
i ta je uradila od zla - zaelie da je izmeu nje i izmeu njega
udaljenost velika. I upozorava vas Allah Sobom; a Allah je Samilostan
robovima.
31. Reci: Ako volite Allaha, tad mene slijedite, volie vas Allah i
oprostie vam grijehe vae, a Allah je Oprosnik, Milosrdni.
32. Reci: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku. Pa ako se okrenu, pa
uistinu Allah ne voli nevjernike.
33. Uistinu! Allah je odabrao Adema i Nuha i porodicu Ibrahimovu i
porodicu Imranovu,nad svjetovima.
34. Potomstvo je jedno od drugog. A Allah je Onaj koji uje, Znalac.
35. Kad ree ena Imranova: Gospodaru moj! Uistinu ja zavjetujem Tebi
ta je u utrobi mojoj posveeno, zato primi od mene. Uistinu, Ti, Ti si
Onaj koji uje, Znalac.
36. Pa poto je rodi, ree: Gospodaru moj! Uistinu! Ja sam je rodila ensko. A Allah je Najbolji znalac onog ta je rodila. A nije muko
kao ensko. I uistinu, ja sam joj dala ime Merjem. I uistinu, ja
traim Tvoju zatitu za nju i potomstvo njeno od ejtana prokletog.
37. Pa je primio nju Gospodar njen primanjem lijepim i uinio da
uzraste rastom lijepim; i uinio starateljem njenim Zekerijjaa. Kad god
bi joj uao Zekerijja u mihrab, naao bi kod nje opskrbu. Rekao bi: O
Merjem! Otkud ti ovo? Rekla bi: To je od Allaha! Uistinu, Allah
opskrbljuje koga hoe bez rauna.
38. Tu je prizivao Zekerijja Gospodara svog. Ree: Gospodaru moj!
Podari mi od Sebe potomstvo dobro. Uistinu! Ti si Onaj koji uje dowu.
39. Pa pozvae njega meleci, a on je stajao klanjajui u mihrabu:
Allah raduje tebe Jahjaom, potvrujui Rije od Allaha, i Sejjidom i
neporonim, i vjerovjesnikom od dobrih.
40. Ree: Gospodaru moj! Otkud meni djeak, a ve me je dostigla
starost, i ena moja je nerotkinja. Ree: Tako! Allah ini ta hoe.
41. Ree: Gospodaru moj! Uini mi znak. Ree: Znak ti je da nee
govoriti s ljudima tri dana, izuzev mimikom. I spominji Gospodara svog
mnogo, i slavi poetkom noi i ranim jutrom.
42. I kad rekoe meleci: O Merjem! Uistinu, Allah te je odabrao i
oistio te, i odabrao te nad enama svjetova.
43. O Merjem! Pokori se Gospodaru svom i padaj na seddu i ini ruku
sa onima koji ine ruku.
44. To je od vijesti nevidljivog, koje objavljujemo tebi. A nisi bio

kod njih kad pobacae pera svoja - koji od njih e se starati o Merjem
- niti si bio kod njih kad su se svaali.
45. Kad rekoe meleci: O Merjem! Uistinu, raduje te Allah Rijeju od
Sebe. Ime njegovo je Mesih, Isa, sin Merjemin, istaknut na Dunjau i
Ahiretu - a od bliskih je 46. I govorie s ljudima u beici i odrastao, i od dobrih e biti.
47. Ree: Gospodaru moj! Otkud meni dijete, a nije me dotakao ovjek?
Ree: Tako! Allah stvara ta hoe. Kad odlui stvar, tad samo kae
tome: Budi!, tad biva.
48. I pouie ga Knjizi i mudrosti i Tewratu i Indilu,
49. I poslanikom sinovima Israilovim: Ja sam vam doista doao sa
znakom od Gospodara vaeg da u vam ja napraviti od gline (neto) kao
lik ptice, pa u puhnuti u njega, te e biti ptica s dozvolom
Allahovom. I ozdraviu slijepe i gubave, i oiviti mrtve s dozvolom
Allahovom. I obavijestiu vas o onome ta jedete i ta gomilate u
kuama vaim. Uistinu u tome je znak za vas, ako ste vjernici 50. I potvriva sam za ono to je ispred mene od Tewrata i da vam
dozvolim dio onog ta vam je bilo zabranjeno; i doao sam vam sa znakom
od Gospodara vaeg, zato se bojte Allaha i posluajte mene.
51. Uistinu! Allah je Gospodar moj i Gospodar va, zato Njega
oboavajte. Ovo je put pravi.
52. Pa poto zapazi Isa njihovo nevjerovanje, ree: Ko su pomagai
moji Allahu? Hawarijjuni rekoe: Mi smo pomagai Allahovi! Vjerujemo
u Allaha i posvjedoi da smo mi muslimani.
53. Gospodaru na! Vjerujemo u ono ta si objavio i slijedimo
poslanika, pa nas upii sa svjedocima.
54. I spletkarili su i planirao je Allah; a Allah je Najbolji od
planera.
55. Kad ree Allah: O Isa! Ja sam Taj koji e te usmrtiti i Sebi te
uzvisiti i Koji e te oistiti od onih koji ne vjeruju, i Koji e
uiniti (da) oni koji te slijede budu nad onima koji ne vjeruju do Dana
kijameta. Zatim je Meni povratak va, pa u presuditi meu vama o onom
u emu ste se razilazili.
56. Pa to se tie onih koji ne vjeruju, ta kazniu ih kaznom estokom
na Dunjau i Ahiretu; a nee oni imati nikakvih pomagaa.
57. A to se tie onih koji vjeruju i rade dobra djela, pa isplatit e
im nagrade njihove. A Allah ne voli zalime.
58. To ta ti uimo je od ajeta i Opomena mudra.
59. Uistinu, primjer Isaa kod Allaha je kao primjer Adema. Stvorio ga
je od praine, potom mu rekao: Budi!, pa je bio.
60. Istina je od Gospodara tvog, zato ne budi od sumnjajuih.
61. Pa ko se bude prepirao s tobom o njemu, nakon to ti je dolo neto
znanja, tad reci: Doite! Pozvaemo sinove nae i sinove vae, i ene
nae i ene vae, i due nae i due vae, zatim emo se skrueno
moliti pa proizvesti prokletstvo Allahovo nad laljivcima.
62. Doista! Uistinu! Ovo kazivanje je istinito; i nema nikakva boga

osim Allaha. A uistinu Allah - On je Moni, Mudri!
63. Pa ako se okrenu, pa uistinu, Allah je Znalac mufsida.
64. Reci: O sljedbenici Knjige! Doite rijei istoj meu nama i meu
vama: Da oboavamo samo Allaha i da Mu ne pridruujemo nita i ne
uzimamo mi jedni druge gospodarima mimo Allaha. Pa ako se odvrate, tad
recite: Svjedoite da smo mi muslimani.
65. O sljedbenici Knjige! Zato raspravljate o Ibrahimu, a Tewrat i
Indil su objavljeni jedino poslije njega? Pa zar ne shvatate?
66. Eto, vi ste ti koji se prepirete o onom o emu vi imate znanje. Pa
zato se prepirete o onom o emu vi nemate znanje? A Allah zna, a vi ne
znate.
67. Ibrahim nije bio jevrej, niti kranin, nego je bio hanif musliman,
i nije bio od murika.
68. Uistinu, najblii ljudi Ibrahimu su oni koji su ga slijedili i ovaj
Poslanik i oni koji vjeruju. A Allah je Zatitnik vjernika.
69. Voljela bi grupa sljedbenika Knjige da vas zavedu. A ne zavode,
izuzev due svoje, a ne opaaju.
70. O sljedbenici Knjige! Zato ne vjerujete u ajete Allahove, a vi
svjedoite?
71. O sljedbenici Knjige! Zato presvlaite Istinu s neistinom i
prikrivate Istinu, a vi znate?
72. I govori grupa sljedbenika Knjige: Vjerujte u ono ta je
objavljeno onima koji vjeruju poetkom dana, a ne vjerujte krajem
njegovim, da bi se oni povratili.
73. I ne vjerujte, osim onom ko slijedi vjeru vau. Reci: Uistinu,
uputa je Uputa Allahova - da bi bilo dato nekom slino ta je vama
dato ili da bi raspravljali s vama kod Gospodara vaeg. Reci:
Uistinu, blagodat je u ruci Allahovoj. Daje ju kome hoe; a Allah je
Sveobuhvatni, Znalac.
74. Odabire milou Svojom koga hoe; a Allah je Posjednik blagodati
velike.
75. I od sljedbenika
je. I od njih je ko,
ako stalno bude nad
nema puta nad nama.
Knjige je ko, ako mu povjeri gomilu, vratie ti

ako mu povjeri dinar, nee ti ga vratiti, izuzev
njima stajao. To zato to oni govore: Neukima
I govore protiv Allaha la, a oni znaju.
76. Svakako! Ko ispuni obeanje svoje i bude se bojao, pa uistinu,

Allah voli bogobojazne.
77. Uistinu! Oni koji prodaju zavjet Allahu i zakletve svoje za cijenu
malu, ti takvi nee imati udio na Ahiretu i nee govoriti s njima
Allah, niti e ih pogledati na Dan kijameta, niti ih oistiti, a imae
oni kaznu bolnu.
78. I uistinu izmeu njih je skupina- izokreu jezike svoje u (itanju)
Knjige da pomislite to je iz Knjige, a to nije iz Knjige. I govore: To
je od Allaha, a to nije od Allaha. I govore protiv Allaha la, a oni
znaju.
79. Nije za smrtnika da mu da Allah Knjigu i sud i vjerovjesnitvo,

zatim da kae ljudima: Budite oboavatelji moji mimo Allaha, nego:
Budite rabbani zato to uite Knjigu i to prouavate.
80. I ne bi vam naredio da uzimate meleke i vjerovjesnike gospodarima.
Zar da vam naredi nevjerstvo nakon to ste vi bili muslimani?
81. I kad uze Allah zavjet vjerovjesnika: Doista, ta vam dam od
Knjige i mudrosti, zatim vam doe poslanik potvriva za ono ta je uz
vas, sigurno ete vjerovati u njega i sigurno ete ga pomoi? Ree:
Da li se slaete i uzimate za ovo zavjet Moj? Rekoe: Slaemo se.
Ree: Onda posvjedoite, i Ja u sa vama biti od svjedoka.
82. Pa ko se okrene poslije toga - pa ti takvi su grjenici.
83. Pa zar mimo dina Allahovog trae drugi? A Njemu se pokorava ko je
na nebesima i Zemlji, milom i silom; a Njemu e se vratiti.
84. Reci: Vjerujemo u Allaha i ono ta je objavljeno nama i ta je
objavljeno Ibrahimu i Ismailu i Ishaku i Jakubu i plemenima, i ta je
dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihovog. Ne pravimo
razliku izmeu ijednog od njih i mi smo Njemu predani.
85. A ko trai drugaiju vjeru od Islama, pa nee se primiti od njega,
a on e na Ahiretu biti od gubitnika.
86. Kako da uputi Allah ljude koji ne vjeruju nakon vjerovanja
njihovog, a svjedoili su da je Poslanik Istina i doli su im dokazi
jasni? A Allah ne upuuje narod zalima.
87. Tim takvima je plaa to je na njima prokletstvo Allahovo i meleka
i ljudi svih.
88. Bie vjeno u njemu. Nee im se olakati kazna, niti e im se
odgoditi;
89. Izuzev koji se pokaju nakon toga i poprave. Pa uistinu! Allah je
Oprosnik, Milosrdni.
90. Uistinu, oni koji ne vjeruju nakon vjerovanja njihovog, zatim
poveaju nevjerovanje, nee se primiti pokajanje njihovo; a ti takvi su
zalutali.
91. Uistinu, oni koji ne vjeruju i umru, a oni budu nevjernici, pa ne
bi se primila ni od jednog od njih puna zemlja zlata, makar se time
iskupljivao. Ti takvi e imati kaznu bolnu, a nee oni imati nikakvih
pomagaa.
92. Neete postii dobroinstvo dok ne udijelite od onog ta volite. A
ta utroite od neeg - pa uistinu, Allah je o tome Znalac.
93. Svaka hrana je bila dozvoljena sinovima Israilovim, izuzev ta je
zabranio Israil dui svojoj, prije no to je objavljen Tewrat. Reci:
Pa dajte Tewrat te ga itajte, ako ste istiniti.
94. Pa ko izmisli protiv Allaha la poslije toga - pa ti takvi su
zalimi.
95. Reci: Istinu govori Allah! Zato slijedite millet Ibrahima hanife;
a nije bio od murika.
96. Uistinu, prva Kua postavljena za ljude je ona u Bekki,
blagoslovljena je i putokaz svjetovima;
97. U njoj su znakovi jasni: stajalite Ibrahimovo; i ko god ue u nju

bie siguran. A radi Allaha je na ljudima (da obave) hadd Kue, ko
smogne njoj put. A ko ne vjeruje, pa uistinu, Allah je Neovisan od
svjetova.
98. Reci: O sljedbenici Knjige! Zato ne vjerujete u ajete Allahove, a
Allah je svjedok nad onim ta radite?
99. Reci: O sljedbenici Knjige! Zato s puta Allahovog odvraate onog
ko vjeruje, i traite ga iskrivljenim, a vi ste svjedoci? A nije Allah
nemaran prema onom ta radite.
100. O vi koji vjerujete! Ako budete slualigrupu onih kojima je data
Knjiga, vratie vas nakon vjerovanja vaeg (u) nevjernike.
101. A kako da ne vjerujete, a vi ste ti kojima se ue ajeti Allahovi i
meu vama je Poslanik Njegov? A ko se dri Allaha, pa doista je upuen
putu pravom.
102. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha Njegovim istinskim bojanjem,
i umrite vi jedino kao muslimani;
103. I drite se ueta Allahovog svi, i ne razdvajajte se. I sjetite se
blagodati Allahove prema vama: kad ste neprijatelji bili, pa je
ujedinio srca vaa, te ste postali blagodati Njegovom, braa. I bili na
rubu ponora vatre, pa vas je spasio od nje. Tako vam objanjava Allah
znakove Svoje, da biste se vi uputili.
104. I neka bude od vas umma (koja) e pozivati dobru i nareivati
pravo, a zabranjivati to je krivo. A ti takvi su uspjeni.
105. I ne budite kao oni koji su se razdijelili i razili, nakon to su
im doli dokazi jasni. A ti takvi e imati kaznu uasnu,
106. Na Dan kad pobijele lica i pocrne lica. Pa to se tie onih ija
e lica pocrniti: Zar niste vjerovali nakon vjerovanja vaeg? Pa
iskusite kaznu zato to niste vjerovali.
107. A to se tie onih ija e lica pobijeliti - pa bie u milosti
Allahovoj, oni e u njoj biti vjeito.
108. To su ajeti Allahovi, uimo ih tebi s Istinom. A ne eli Allah
zulm svjetovima.
109. I Allahovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji; a Allahu se
vraaju stvari.
110. Najbolja ste umma (koja) se svijetu pojavila. Nareujete dobro a
sprijeavate nevaljalo, i vjerujete u Allaha. A kad bi vjerovali
sljedbenici Knjige, sigurno bi za njih bilo bolje. (Neki) od njih su
vjernici, a veina njih su grjenici.
111. Nee vam nauditi, izuzev vrijeanja. A ako se budu borili protiv
vas, okrenue vam lea, zatim nee biti pomognuti.
112. Udarie na njih ponienje gdje god stignu, izuzev (gdje prihvate)
ue Allahovo i ue od ljudi - i navui e srdbu od Allaha i pogodie
ih bijeda. To zato to oni ne vjeruju u ajete Allahove, a ubijali su
vjerovjesnike bez prava. To zato to ne sluaju i prevruju.
113. Nisu isti. Od sljedbenika Knjige (ima) zajednica ispravna, ue
ajete Allahove svu no i oni padaju na seddu,
114. Vjeruju u Allaha i Dan posljednji, i nareuju dobro a zabranjuju
nevaljalo, i natjeu se u dobrim djelima; a takvi su od dobrih.
115. A ta uine od dobrog, pa nee im se to porei. A Allah je Znalac

bogobojaznih.
116. Uistinu, onima koji ne vjeruju - nee im koristiti imeci njihovi
niti djeca njihova protiv Allaha nimalo; a takvi e biti stanovnici
vatre, oni e u njoj biti vjeno.
117. Primjer onog to utroe u ovom ivotu Dunjaa je kao primjer vjetra
u kojem je led: pogodi usjev ljudi koji ine zulm duama svojim, pa ga
uniti. A nije im Allah uinio zulm, nego oni zulm ine duama svojim.
118. O vi koji vjerujete! Ne uzimajte savjetnikom (nikog) mimo vas. Ne
prestaju vam s propau, vole ono ta e vam tetiti. Doista se
pokazuje mrnja iz usta njihovih, a ono ta kriju grudi njihove je
vee. Doista vam objanjavamo znakove, ako ete shvatiti.
119. Eto, vi ste ti koji ih volite, a ne vole vas, i vjerujete u Knjigu
kompletnu. I kada vas sretnu, kau: Vjerujemo!, a kad se osame grizu
jagodice od srdbe zbog vas. Reci: Umrite u srdbi svojoj! Uistinu,
Allah je Znalac onog u grudima.
120. Ako vas dotakne dobro, ao im je. A ako vas dotakne zlo, raduju mu
se. A ako se strpite i budete bogobojazni, nee vam tetiti spletka
njihova nimalo. Uistinu! Allah ono to rade obuhvata.
121. I kad si poranio od porodice svoje odreujui vjernicima poloaje
za borbu - a Allah je Onaj koji uje, Znalac 122. Kad htjedoe dvije skupine vas da klonu, a Allah je zatitnik njih
dvije; i u Allaha zato nek se pouzdaju vjernici.
123. I ve vas je pomogao Allah na Bedru, a vi ste bili slabi. Zato se
bojte Allaha, da biste vi zahvaljivali.
124. Kad si rekao vjernicima: Zar vam nee biti dosta da vas pomogne
Gospodar va sa tri hiljade meleka sputenih?
125. Svakako! Ako se strpite i budete bogobojazni i dou vam u urbi
svojoj, - ovo e vas pomoi Gospodar va sa pet hiljada meleka
obiljeenih.
126. I uinio je to Allah samo radosnom vijeu za vas i da se smire
time srca vaa. A nema pomoi, izuzev od Allaha, Monog, Mudrog,
127. Da bi odsjekao dio onih koji ne vjeruju ili ih porazio, pa da se
okrenu razoarani.
128. Nije stvar do tebe nimalo: ili e primiti pokajanje njihovo ili e
ih kazniti, jer uistinu, oni su zalimi.
129. A Allahovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji. Oprata kome
hoe i kanjava koga hoe; a Allah je Oprosnik, Milosrdni.
130. O vi koji vjerujete! Ne jedite kamatu dvostruku, mnogostruku, i
bojte se Allaha da biste vi uspjeli,
131. I bojte se vatre koja je pripremljena za nevjernike,
132. I posluajte Allaha i Poslanika, da bi vam se smilovalo.
133. I pourite ka oprostu Gospodara vaeg i Dennetu ije je
prostranstvo (kao) nebesa i Zemlja: pripremljen je za bogobojazne,
134. Koji udjeljuju u blagostanju i oskudici, i one koji savlauju
srdbu i one koji prataju ljudima. A Allah voli dobroinitelje -
135. I one koji kad poine nepristojnost ili zulm duama svojim, sjete
se Allaha i zatrae oprost za grijehe svoje - a ko oprata grijehe do
Allah? - i (koji) nee ustrajati na onom ta ine, a oni znaju.
136. Takvima je plaa njihova oprost od Gospodara njihovog i bae
ispod kojih teku rijeke, vjeno e biti u njima. A divna je nagrada
radnika!
137. Ve su proli prije vas suneni; zato putujte po Zemlji pa vidite
kakav je bio kraj poricatelja.
138. Ovo je jasno izlaganje ljudima i Uputa i pouka za bogobojazne.
139. I ne malaksajte i ne alostite se, a vi ete biti gornji, ako ste
vjernici.
140. Ako vas dotakne rana, pa ve je dotakla narod (nevjernika) rana
slina toj. A to su dani koje izmjenjujemo meu ljudima, i da zna Allah
one koji vjeruju i uzme od vas ehide - a Allah ne voli zalime 141. I da Allah stavi na probu one koji vjeruju i zbrie nevjernike.
142. Zar raunate da ete ui u Dennet, a da ne zna Allah one koji su
se borili izmeu vas i ne zna strpljive?
143. A doista ste eljeli smrt prije no to ste je sreli. Pa doista ste
je vidjeli, a vi gledate.
144. I Muhammed
Pa zar ete se,
ko se okrene na
nagradie Allah
je samo poslanik; ve su proli prije njega poslanici.

ako umre ili bude ubijen, okrenuti na petama svojim? A
petama svojim, pa nee tetiti Allahu nimalo; a
zahvalne.
145. I nije za duu da umre, izuzev s dozvolom Allahovom, u (roku)

knjigom zapisanim. A ko eli nagradu Dunjaa, daemo mu od nje, i ko
eli nagradu Ahireta, daemo mu od nje. I nagradiemo zahvalne.
146. A koliko vjerovjesnika se borilo (i) s njima skupine mnoge, pa
nisu malaksali zbog onog ta ih je zadesilo na putu Allahovom, i nisu
oslabili niti se ponizili; a Allah voli strpljive.
147. I govor njihov bio je jedino to bi rekli: Gospodaru na! Oprosti
nam grijehe nae i neumjerenost nau u stvari naoj, i ojaaj noge nae
i pomozi nas protiv naroda nevjernika.
148. Pa je dao njima Allah nagradu Dunjaa i bolju nagradu Ahireta. A
Allah voli dobroinitelje.
149. O vi koji vjerujete! Ako posluate one koji ne vjeruju, okrenue
vas na petama vaim, pa ete se povratiti u gubitnike.
150. Naprotiv, Allah je Zatitnik va, a On je Najbolji od pomagaa.
151. Ubaciemo u srca onih koji ne vjeruju, strah, zato to pridruuju
Allahu ono za to nije spustio autoritet. A sklonite njihovo bie
vatra; a loe je boravite zalima.
152. I doista vam je obistinio Allah obeanje Svoje kad ste ih
unitavali s dozvolom Njegovom, do (momenta) kad ste klonuli i
prepirali se o komandi i niste posluali, nakon to vam je pokazao ono
ta volite. Od vas je onaj ko eli Dunja i od vas onaj ko eli Ahiret.
Zatim vas je odbio od njih, da bi vas iskuao. I ve vam je oprostio; a
Allah je Vlasnik blagodati nad vjernicima.
153. Kad ste se pentrali i niste obazirali ni na koga, a Poslanik vas

zvao u pozadini vaoj. Zato vam je vratio brigu na brigu, da ne alite
za onim ta vam je izmaklo, niti ta vas je zadesilo. A Allah je o onom
ta radite Obavijeteni.
154. Zatim je spustio na vas nakon brige, sigurnost. San je obuzeo
grupu vas, a grupa - doista su ih zabrinule due njihove, mislili su o
Allahu bespravno, misao dahilijjeta. Govorili su: Imamo li mi od
(ove) stvari ita? Reci: Uistinu, svaka stvar je Allahova. Skrivaju
u duama svojim ono ta tebi ne otkrivaju. Govorili su: Da je bilo za
nas od (ove) stvari neto, ne bismo ovdje bili ubijani. Reci: Da ste
bili u kuama svojim, sigurno bi izali oni kojima je propisana
pogibija, na gubilita svoja. I da iskua Allah ono ta je u grudima
vaim, i da oisti ta je u srcima vaim. A Allah je Znalac onog u
grudima.
155. Uistinu, oni od vas koji su se okrenuli na dan (kad) su se susrele
dvije skupine, samo ih je ejtan naveo da posrnu sa onim ta su
zaradili. I ve im je oprostio Allah. Uistinu! Allah je Oprosnik,
Blagi.
156. O vi koji vjerujete! Ne budite kao oni koji ne vjeruju i govore
brai svojoj kad putuju po Zemlji ili budu ratnici: Da su bili kod
nas, ne bi umrli, niti bi bili ubijeni - da bi to Allah uinio alou
u srcima njihovim. A Allah ivot daje i usmruje i Allah je onog ta
radite Vidilac.
157. I ako budete ubijeni na putu Allahovom ili umrli, sigurno su
oprost od Allaha i milost bolji od onog ta zgru.
158. I ako umrete ili budete ubijeni, sigurno ete Allahu biti sabrani.
159. Pa - zbog milosti Allahove blag si prema njima. A da si bio grub,
osorna srca, sigurno bi se rasuli oko tebe. Zato im oprosti i moli
oprost za njih i savjetuj se s njima u poslu. Pa kad odlui, tad se
pouzdaj u Allaha. Uistinu! Allah voli one koji se pouzdavaju.
160. Ako vas pomogne Allah, tad nad vama nema pobjednika. A ako vas
ostavi, pa ko je taj ko e vas pomoi poslije Njega? A u Allaha zato
neka se pouzdaju vjernici.
161. I nije za vjerovjesnika da sakrije. A ko sakrije, donijet e ono
to je krio na Dan kijameta; zatim e se platiti svakoj dui ta je
zaradila i njima se nee uiniti zulm.
162. Pa da li je onaj ko slijedi zadovoljstvo Allahovo, kao onaj ko je
zaradio srdbu od Allaha i sklonite ije je Dehennem? A loe je
dolazite!
163. Oni (imaju) stepene kod Allaha, a Allah je Vidilac onog ta rade.
164. Doista je Allah obdario vjernike kad im je podigao Poslanika
izmeu dua njihovih: ui im ajete Njegove i isti ih, i ui ih Knjizi
i mudrosti, mada su ranije sigurno bili u zabludi oitoj.
165. Zar, poto vas je pogodila nesrea - ve ste pogodili
(neprijatelje) duplom slinom njoj - govorite: Otkud ovo? Reci: To
je od dua vaih. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik moi.
166. A ono ta vas je pogodilo na dan susreta dviju skupina, pa s
dozvolom je Allahovom i da bi znao vjernike,
167. I da zna one koji su dvolini, a reeno im je: Doite, borite se

na putu Allahovom ili se branite. Rekli su: Da znamo ratovanje,
sigurno bismo vas slijedili. Oni sami su nevjerstvu tog dana bili
blii, nego vjerovanju. Govore ustima svojim ono to nije u srcima
njihovim; a Allah je Najbolji znalac onog ta prikrivaju,
168. Oni koji su rekli za brau svoju, a sjedili su: Da su nas
posluali, ne bi bili ubijeni. Reci: Pa odbijte od dua svojih smrt,
ako ste istiniti!
169. I nikako ne raunajte one koji su ubijeni na putu Allahovom,
mrtvima. Naprotiv, ivi su! Kod Gospodara svog su opskrbljeni;
170. Radosni zbog onog ta im je dao Allah iz dobrote Svoje, i vesele
se onima koji im se jo nisu prikljuili iza njih - to nee biti
straha nad njima, niti e oni tugovati.
171. Raduju se zbog blagodati od Allaha i dobrote, i to Allah nee
dati da propadne nagrada vjernika,
172. Oni koji su se odazvali Allahu i Poslaniku, nakon to ih je
pogodila rana. Oni od njih koji su inili dobro i bili bogobojazni,
imae nagradu velianstvenu,
173. Oni kojima su rekli ljudi: Uistinu, ljudi su se ve sabrali radi
vas, zato ih se bojte, pa im je (to) povealo vjerovanje i rekli su:
Dosta nam je Allah, a divan li je Zatitnik!
174. Tad su se vratili s blagodati od Allaha i dobrotom, nije ih
dotaklo zlo i slijedili su zadovoljstvo Allahovo; a Allah je Vlasnik
dobrote velike.
175. Samo to ejtan plai prijateljima svojim. Zato se ne bojte njih, a
bojte se Mene, ako ste vjernici.
176. I nek te ne aloste oni koji srljaju u nevjerovanje. Uistinu, oni
ne tete Allahu nimalo. Allah eli da im ne uini udio u Ahiretu, a
imae oni kaznu strahovitu.
177. Uistinu, oni koji kupuju nevjerovanje s vjerovanjem, nee tetiti
Allahu nimalo, a imae oni kaznu bolnu.
178. I neka nikako ne raunaju oni koji ne vjeruju, (to) to smo im
pustili, dobrim za due njihove. Samo smo im pustili da uveaju grijeh,
a imae oni kaznu prezrenu.
179. Allah nee ostaviti vjernike na onom na emu ste vi, dok ne
rastavi loeg od dobrog. I nee vam Allah otkriti nevidljivo. Meutim,
Allah odabire od poslanika Svojih koga hoe. Zato vjerujte u Allaha i
poslanike Njegove. A ako budete vjerovali i bojali se, pa imaete vi
nagradu velianstvenu.
180. I neka nikako ne raunaju oni koji krtare u onom ta im je dao
Allah iz blagodati Svoje, to dobrim za njih. Naprotiv, to je zlo za
njih. Visie im oko vratova ono s im su krtarili na Dan kijameta. A
Allahovo su naslijee nebesa i Zemlja i Allah je o onom ta radite
Obavijeteni.
181. Doista je uo Allah rijei onih koji su rekli: Uistinu, Allah je
fukara, a mi smo bogati. Zapisaemo ta su rekli, i ubijanje njihovo
vjerovjesnika bez prava, i rei emo: Kuajte kaznu gorenjem!
182. To zbog onog ta su pripravile ruke vae i to Allah nije nikako
zalim robovima.
183. Onima koji govore: Uistinu! Allah nas je obavezao da ne vjerujemo

Poslaniku dok nam ne donese kurban kojeg e progutati vatra, reci:
Ve su vam dolazili poslanici prije mene s jasnim znacima i onim ta
rekoste, pa zato ste ih ubijali, ako ste istiniti?
184. Pa ako te poreknu, pa ve su bili poricani poslanici prije tebe dolazili su sa znakovima jasnim i zeburima i Knjigom rasvjetljavajuom.
185. Svaka dua bie kualac smrti, i jedino e vam biti isplaene
nagrade vae na Dan kijameta. Pa ko bude uklonjen od vatre i bude mu
dato da ue u Dennet, pa doista je uspio. A ivot Dunjaa je samo
uitak obmane.
186. Sigurno ete biti iskuavani u imecima vaim i duama vaim; i
sigurno ete uti od onih kojima je data Knjiga prije vas i od onih
koji pridruuju, uvredu mnogu. A ako se strpite i budete bogobojazni,
pa uistinu, to je od stvari odlunosti.
187. I kad je uzeo Allah zavjet onih kojima je data Knjiga: Sigurno
ete je objanjavati ljudima, i neete je skrivati? - pa su je
odbacili za lea svoja i postigli njome cijenu malu; ta loe je ono ta
kupuju!
188. Ne raunaj nikako one koji se vesele zbog onog ta im je dato i
vole da budu hvaljeni zbog onog ta ne rade - pa nikako ne raunaj da
su oni u sigurnosti od kazne; a imae oni kaznu bolnu.
189. A Allahova je vlast nebesa i Zemlje i Allah je nad svakom stvari
Posjednik moi.
190. Uistinu! U stvaranju nebesa i Zemlje i izmjeni noi i dana su
znaci za posjednike razuma,
191. One koji spominju Allaha stojei i sjedei i na bokovima svojim, i
razmiljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru na! Nisi stvorio
ovo uzaludno. Slava neka je Tebi! Pa sauvaj nas kazne vatrom.
192. Gospodaru na! Uistinu, koga Ti uini da ue u vatru, pa doista
si ga ponizio. A nee imati zalimi nikakvih pomagaa.
193. Gospodaru na! Uistinu, mi smo uli pozivaa, poziva vjerovanju:
Vjerujte u Gospodara vaeg, pa smo vjerovali. Gospodaru na, zato nam
oprosti grijehe nae i pokrij nam loa djela naa i daj da mi umremo sa
pravednima.
194. Gospodaru na! I daj nam ta si nam obeao po poslanicima Tvojim i
ne ponizi nas na Dan kijameta. Uistinu! Ti ne kri obeanje!
195. Pa se odazvao njima Gospodar njihov: Ja neu unititi rad radnika
od vas, mukarca ili ene. Vi ste jedni od drugih. Pa oni koji su
izbjegli, i istjerani iz kua njihovih i mueni na putu Mom, i borili
se i poginuli, sigurno u im pokriti loa djela njihova i sigurno ih
uvesti u bae ispod kojih teku rijeke: nagrada od Allaha. A Allah kod Njega je najbolja nagrada.
196. Neka te nikako ne zavarava kretanje onih koji ne vjeruju, po
zemljama.
197. Uivanje je malo, zatim e sklonite njihovo biti Dehennem, a
loe je odmorite!
198. Meutim, koji se boje Gospodara svog, imae oni bae ispod kojih
teku rijeke, vjeno e biti u njima - ugoenje od Allaha. A ono to je
kod Allaha, najbolje je za estite.
199. A uistinu, izmeu sljedbenika Knjige ima ko vjeruje u Allaha i ono

ta je objavljeno vama i ta je objavljeno njima, ponizni su Allahu. Ne
prodaju ajete Allahove za cijenu malu. Ti takvi e imati nagradu svoju
kod Gospodara svog. Uistinu! Allah je brz obraunom.
200. O vi koji vjerujete! Istrajte i budite strpljiviji, i rasporedite
se i bojte se Allaha, da biste vi uspjeli.
SURA 4.
EN-NISA * ENE
1. O ljudi! Bojte se Gospodara vaeg koji vas je stvorio od due jedne

i stvorio od nje paricu njenu, i razasuo od njih dvije mnoge ljude i
ene. I bojte se Allaha - Onog kojim potraujete (meusobna prava) i
(pazite) srodstva. Uistinu! Allah je nad vama Nadzornik.
2. I dajte siroadi imanja njihova. I ne zamjenjujte loim dobro i ne
jedite imetke njihove uz imetke svoje. Uistinu, to je grijeh veliki.
3. A ako se bojite da neete biti pravedni prema siroadi, tad enite
ta je dobro za vas od ena: dvije, i tri i etiri. Pa ako se plaite
da neete biti pravedni, onda jednom ili onim ta posjeduju desnice
vae. To je najpodesnije, da ne biste zastranili.
4. I dajte enama darove njihove (kao) poklone. Pa ako vam od sebe
ustupe neto od toga, tad to jedite ugodno i prijatno.
5. I ne dajite maloumnima imanja vaa koja vam je Allah dao na
upravljanje; a opskrbljujte ih iz toga i odijevajte ih i govorite im
govor pristojan.
6. I provjeravajte siroad dok ne stignu do braka; pa ako kod njih
zapazite zrelost, tad im predajte imetke njihove; i ne jedite ih
rasipanjem i brzo, da (ne) bi odrasli. A ko je bogat, tad nek se
suzdri; a ko je fukara, tad nek jede razumno. Pa kad im predajete
imetke njihove, tad im svjedoke pozovite. A dovoljan je Allah
Obraunac.
7. Mukarcima pripada dio od onoga ta ostave roditelji i blinji, i
enama pripada dio od onog ta ostave roditelji i blinji, od onog to
je malo ili mnogo, dio obavezni.
8. A kad diobi prisustvuju rodbina i siroad i siromasi, tad ih
opskrbite iz toga i govorite im rijei uljudne.
9. I neka se plae takvi, da ako iza sebe ostave potomke svoje nejake (neka) se plae za njih. Zato neka se boje Allaha i neka govore govor
prav.
10. Uistinu! Oni koji jedu imetke siroadi nasilno, samo jedu u trbuhe
svoje vatru, a prie se seirom.
11. Nalae vam Allah za djecu vau: mukom pripada jednako dijelu dviju
enskih. Pa ako bude enskih iznad dvije, tad su njihove dvije treine
onog ta je ostavio; a ako bude jedinica, tad je njena polovina. A
roditeljima njegovim - svakom pojedinano od njih dvoje estina od onog
ta ostavi, ako on ima dijete; pa ako on ne bude imao dijete, a
nasljednik njegov roditelji njegovi, tad majka njegovu ima treinu; pa
ako on ima brau, tad majci njegovoj pripada estina, nakon oporuke
koju je oporuio ili duga. Oevi vai i sinovi vai: ne znate ko vam je
od njih blii koriu. Obaveza je od Allaha. Uistinu! Allah je Znalac,
Mudri.
12. A vama pripada pola onog ta ostave ene vae, ako one ne budu
imale dijete. Pa ako one imaju dijete, tad je vaa etvrtina onog ta
su ostavile, nakon oporuke koju su oporuile ili duga. I njima pripada
etvrtina onog ta ostavite, ako vi ne budete imali dijete. Pa ako vi
imate dijete, tad je njihova osmina onog ta ste ostavili, nakon
oporuke koju ste oporuili ili duga. A ako ovjek koji biva naslijeen
- ili ena, nema direktnih nasljednika, i imadne on brata ili sestru,
tad svako od njih dvoje pojedinano ima estinu. Pa ako (ih) bude vie
od toga, tad su oni suvlasnici u treini, nakon oporuke koju je
oporuio ili duga, bez tete. Vasijjet je od Allaha; a Allah je Znalac,
Blagi.
13. To su granice Allahove. A ko poslua Allaha i Poslanika Njegovog,
uvee ga u bae ispod kojih teku rijeke, vjeno e biti u njima; a to
je uspjeh velianstven.
14. A ko ne poslua Allaha i Poslanika Njegova i pree granice Njegove,
uvee ga u vatru, vjeno e biti u njoj i imae on kaznu prezrenu.
15. A koja od ena vaih poini blud, tad zatraite da protiv njih
posvjedoe etvorica izmeu vas. Pa ako posvjedoe, tad ih zadrite u
kuama dok ih ne uzme smrt ili im Allah naini put.
16. A dvoje izmeu vas koje ga poini - pa kaznite njih dvoje! Pa ako
se pokaju i poprave, tad ih se okanite. Uistinu! Allah je Primalac
pokajanja, Milosrdni.
17. Samo je pokajanje do Allaha za one koji urade zlo iz neznanja,
zatim se ubrzo pokaju. Pa tim takvima e oprostiti Allah. A Allah je
Znalac, Mudri.
18. A nije pokajanje za one koji rade loa djela - dok, kad se priblii
jednom od njih smrt, rekne: Uistinu! Ja se sad kajem, niti za one
koji umru, a oni budu nevjernici. Tim takvima smo pripremili kaznu
bolnu.
19. O vi koji vjerujete! Ne doputa vam se da nasljeujete ene
prisilno. I ne dodijavajte im da biste ugrabili dio onog ta ste im
dali, izuzev ako poine blud otvoren. I druite se s njima lijepo. Pa
ako ih mrzite - ta mogue je da neto mrzite, a uinio je Allah u tome
veliko dobro.
20. I ako elite zamjenu ene mjesto ene, a dali ste jednoj od njih
sumu - tad ne uzimajte nita od toga. Zar biste to uzeli potvorom i
grijehom oitim?
21. A kako biste to uzeli, a ve ste uli jedno drugom i uzele su od
vas obavezu vrstu?
22. I ne enite ta su enili vai oevi od ena, izuzimajui ta je
ve prolo. Uistinu, to je bio blud i odvratnost i zao put.
23. Zabranjene su vam: majke vae i keri vae i sestre vae, i tetke
vae (po ocu) i tetke vae (po majci), i keri brata i keri sestre, i
majke vae koje su vas zadajale i sestre vae po dojenju, i majke ena
vaih i pastorke vae koje su pod zatitom vaom, od ena vaih, onih
kojima ste ulazili - pa ako niste ulazili u njih, tad vam nije grijeh i supruge sinova vaih koji su iz kimi vaih; i da sastavite dvije
sestre, izuzimajui ta je ve prolo. Uistinu! Allah je Oprosnik,
Milosrdni;
24. I udate od ena, izuzev ta posjeduju desnice vae. Propis je

Allahov vama; a dozvoljeno vam je ta je mimo toga, da traite imecima
svojim (kao) kreposni, ne (kao) bludnici. Pa to imate time uivanje od
njih, zato im dajite darove njihove obavezno. I nije vam grijeh u onom
u emu se saglasite nakon obaveznog. Uistinu! Allah je Znalac, Mudri.
25. A ko od vas ne moe (smoi) sredstava da oeni slobodne vjernice,
onda od onog ta posjeduju desnice vae, od djevojaka vaih vjernica. A
Allah je Najbolji znalac vjerovanja vaeg. Vi ste jedni od drugih, zato
ih enite s dozvolom (gospodara) porodica njihovih, i dajte im darove
njihove pristojno: kreposnim, ne bludnicama niti uzimaicama (intimnih)
prijatelja. Pa ako su udate te poine blud - tad je protiv njih pola
onoga ta je protiv kreposnih, od kazne. To je za onog od vas ko se
plai nevolje. A da se strpite, bolje vam je! A Allah je Oprosnik,
Milosrdni.
26. Allah eli da vam objasni i uputi vas sunenu onih prije vas, i
oprosti vam; a Allah je Znalac, Mudri.
27. I Allah eli da vam oprosti; a oni koji slijede strasti ele da
skrenete skretanjem velikim.
28. Allah eli da vam olaka; a stvoren je ovjek slabim.
29. O vi koji vjerujete! Ne jedite imetke svoje meu sobom zaludno,
izuzev da bude trgovina sporazumna meu vama. I ne ubijajte due vae.
Uistinu! Allah je vama Milosrdan.
30. A ko to uini neprijateljski i zulmom - pa priemo ga vatrom, a to
je Allahu lahko.
31. Ako se klonite velikog - onog ta vam je zabranjeno, pokrit emo
vam loa djela vaa i daemo vam da uete ulazom plemenitim.
32. I ne udite za onim im vas je odlikovao Allah jedne nad drugima.
Ljudi imaju dio od onog ta su zaradili i ene imaju dio onog ta su
zaradile. I traite od Allaha iz blagodati Njegove. Uistinu! Allah je o
svakoj stvari Znalac.
33. I svaemu smo uinili nasljednike od onog ta ostave roditelji i
roaci. A oni s kojima su desnice vae sklopile sporazum, pa dajte im
dio njihov. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Svjedok.
34. Ljudi su poglavari enama, zato to ih je odlikovao Allah jedne nad
drugima, i to troe (oni) iz imetaka svojih. Zato su dobre poslune,
uvarke nevidljivog, to uva Allah. A one za koje se plaite
nepokornosti njihove, pa posavjetujte ih, i ostavite ih u posteljama, i
udarite ih. Pa ako vas posluaju, tad ne traite protiv njih puta.
Uistinu! Allah je Uzvieni, Veliki.
35. A ako se plaite razdora izmeu njih dvoje, tad poaljite suca iz
porodice njegove i suca iz porodice njene. Ako ele popravljanje,
sredie Allah izmeu njih dvoje. Uistinu! Allah je Znalac,
Obavijeteni.
36. I oboavajte Allaha i ne pridruujte Mu nita! A roditeljima
dobroinstvo - i rodbini i siroadi i siromasima i komiji bliem i
komiji strancu, i drugu uz bok i sinu puta, i onom ta posjeduju
desnice vae. Uistinu! Allah ne voli onog ko je razmetljiv, hvalisav,
37. One koji krtare i nareuju ljudima tvrdiluk i skrivaju ta im je
dao Allah iz blagodati Svoje; a pripremili smo nevjernicima kaznu
prezrenu.
38. I one koji udjeljuju imetke svoje da vide ljudi, a ne vjeruju u

Allaha i Dan posljednji. A onaj kome bude ejtan drug, pa lo je drug.
39. A ta bi im bilo da vjeruju u Allaha i Dan posljednji, i udjeljuju
od onog im ih je opskrbio Allah? - a Allah je o njima Znalac.
40. Uistinu! Allah ne ini nepravdu teine zerre; i ako bude dobro
djelo, umnogostruie ga i dati od Sebe nagradu velianstvenu.
41. Pa kako e biti kad dovedemo svjedoka iz svakog naroda i dovedemo
tebe protiv ovih svjedokom?
42. Tog dana e voljeti oni koji nisu vjerovali i nisu posluali
Poslanika, da oni budu sravnjeni sa zemljom, a nee sakriti od Allaha
priu.
43. O vi koji vjerujete! Ne pribliujte se salatu budete li vi pijani,
dok ne znadnete ta govorite, niti (kao) dunubi - izuzev na
proputovanju putem - dok se ne operete. A ako budete bolesni ili na
putovanju ili neko od vas doe iz nunika ili budete imali odnos sa
enama - pa niste nali vode, tad idite tlu istom te potarite lica
svoja i ruke svoje. Uistinu! Allah je Brisalac (grijeha), Oprosnik.
44. Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige, kupuju zabludu i ele
da skrenete s puta.
45. A Allah je Najbolji znalac neprijatelja vaih, i dovoljan je Allah
Zatitnik i dovoljan je Allah Pomaga.
46. (Neki) od onih koji su jevreji iskrivljuju rijei na mjestima
njihovim i govore: ûjemo, a neemo posluati i ûj ne uo i
Raina- izokreui jezike svoje i kleveui vjeru. A da oni kau:
ûjemo i pokoravamo se i Sluaj i Unzurna - sigurno bi bilo bolje
za njih i ispravnije. Meutim, prokleo ih je Allah zbog nevjerovanja
njihovog, pa ne vjeruju, izuzev malo.
47. O vi kojima je data Knjiga! Vjerujte u ono ta smo objavili
potvrdom za ono kod vas, prije no to izbriemo lica, pa ih vratimo na
pozadine njihove ili ih prokunemo kao to smo prokleli kritelje sebta.
A naredba Allahova je izvrna.
48. Uistinu! Allah nee oprostiti da Mu se pridruuje, a oprata ta je
mimo toga, kome hoe. A ko pridrui Allahu - pa doista je izmislio
grijeh straan.
49. Zar nisi vidio one koji pripisuju istotu duama svojim? Naprotiv,
Allah isti koga hoe, a nee se njima uiniti zulm ni ilice hurmine
kopice.
50. Pogledaj kako izmiljaju protiv Allaha la, a to je dovoljno oit
grijeh.
51. Zar nisi vidio one kojima je dat dio Knjige? Vjeruju u dibta i
taguta, i govore za one koji ne vjeruju: Ovi su upueniji putu od onih
koji vjeruju.
52. To su oni koje je prokleo Allah. A koga prokune Allah, pa nee mu
nai pomagaa.
53. Zar oni imaju dio vlasti? Pa tad ne bi dali ljudima zareza na
hurminoj kopici.
54. Zar zavide ljudima na onom ta im je dao Allah iz dobrote Svoje? Pa

doista smo dali porodu Ibrahimovom Knjigu i mudrost, i dali im vlast
velianstvenu.
55. Pa izmeu njih je ko je vjerovao u nju, i od njih je ko je odvraao
od nje; a dovoljan je Dehennem (kao) seir.
56. Uistinu! One koji ne vjeruju u ajete Nae: priemo ih vatrom. Kad
god se ispeku koe njihove zamijenit emo ih koama drugim, da iskuaju
kaznu. Uistinu! Allah je Moni, Mudri.
57. A oni koji vjeruju i rade dobra djela, uveemo ih u bae ispod
kojih teku rijeke, vjeno e biti u njima, zauvijek. Imae oni u njima
druice iste, i uveemo ih u hladovinu debelu.
58. Uistinu! Allah vam nareuje da vratite emanete vlasnicima njihovim,
i kad sudite meu ljudima da sudite pravino. Uistinu je lijepo ono im
vas Allah savjetuje. Uistinu! Allah je Onaj koji uje, Onaj koji vidi.
59. O vi koji vjerujete! Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se
Poslaniku i nosiocima vlasti izmeu vas; pa ako se budete prepirali o
neemu, tad to vratite Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Dan
posljednji. To je boljeg i ljepeg ishoda.
60. Zar nisi vidio one koji tvrde da oni vjeruju u ono ta je
objavljeno tebi i ta je objavljeno prije tebe? ele da sude prema
tagutu, a ve im je nareeno da ne vjeruju u njega. I eli ejtan da ih
zavede zabludi dalekoj.
61. I kad im se kae: Idite onom ta je objavio Allah, i Poslaniku!,
vidi munafike okreu se od tebe, odustajui.
62. Pa kako e biti kad ih snae nesrea zbog onog ta su pripravile
ruke njihove? Zatim dou tebi kunui se Allahom: eljeli smo samo
dobroinstvo i sreivanje.
63. To su oni za koje zna Allah ta je u srcima njihovim. Zato se
okreni od njih i savjetuj ih, i reci im za due njihove rijei
djelotvorne.
64. A nismo poslali nijednog poslanika osim da bude sluan s dozvolom
Allahovom. A da oni - kad uine zulm duama svojim - dou tebi pa
zatrae oprost od Allaha, i (da) im zatrai oprost Poslanik, sigurno bi
nali Allaha Primaocem pokajanja, Milosrdnim.
65. Pa ne, tako Mi Gospodara tvog, nee vjerovati dok tebe sucem ne
uine za ono ta je sporno meu njima, zatim ne nau u duama svojim
tjeskobe zbog onog ta si presudio i predaju se potpuno.
66. A da smo im Mi propisali: Ubijte due svoje! ili Izaite iz kua
vaih, ne bi to uinili, izuzev malo njih. A da oni ine ono im se
savjetuju, sigurno bi bilo bolje za njih i vie uvrujue;
67. I tad bismo im sigurno dali od Nas nagradu veliku,
68. I sigurno ih uputili putu pravom.
69. A ko poslua Allaha i Poslanika, pa takvi su sa onima koje je
obdario Allah od vjerovjesnika i pravednika i ehida i dobrih. A kako
su divni takvi drug(ovi)!
70. To je blagodat od Allaha, a dovoljan je Allah Znalac.
71. O vi koji vjerujete! Preduzmite (mjere) opreza vaeg, pa nastupajte
grupno ili nastupajte svi zajedno.
72. A uistinu, od vas je onaj ko oklijeva. Pa ako vas pogodi nesrea,

kae: Doista me je obdario Allah kad nisam bio s njima prisutan!
73. A ako vas zadesi blagodat od Allaha, sigurno govori - kao da nije
bilo ljubavi izmeu vas i izmeu njega : O da sam ja bio s njima, te
postigao uspjeh veliki!
74. Pa neka se bore na putu Allahovom oni koji prodaju ivot Dunjaa za
Ahiret. A ko se bori na putu Allahovom pa pogine ili pobijedi, ta
daemo mu nagradu velianstvenu.
75. A ta vam je? Ne borite se na putu Allahovom, a onemoali od ljudi
i ene i djeca, oni govore: Gospodaru na! Izvedi nas iz ovog grada,
zalimi su stanovnici njegovi. I uini nam od Sebe zatitnika i uini
nam od Sebe pomagaa.
76. Oni koji vjeruju, bore se na putu Allahovom; a oni koji ne vjeruju
bore se na putu taguta. Zato se borite protiv prijatelja ejtanovih.
Uistinu, spletka ejtanova je slaba.
77. Zar nisi vidio one kojima je reeno: Suzdrite ruke svoje i
obavljajte salat i dajite zekat, pa poto im je propisana borba: Gle!,
grupa njih se plaila ljudi, kao bojanjem Allaha ili eim strahom, i
rekoe: Gospodaru na! Zato si nam propisao borbu? Zato nam nisi
odloio do roka bliskog? Reci: Uivanje Dunjaa je malo, a Ahiret je
bolji za onog ko se boji. A nee vam se uiniti zulm ni ilice hurmine
kopice.
78. Ma gdje bili stii e vas smrt, makar bili u tornjevima podignutim.
I ako ih zadesi dobro, govore: Ovo je od Allaha!; a ako ih zadesi
zlo, govore: Ovo je od tebe! Reci: Sve je od Allaha! Pa ta je ovim
ljudima, skoro da ne shvataju govor?
79. Ono ta te zadesi od dobrog - pa od Allaha je, a ta te zadesi od
zla - pa od due je tvoje. I poslali smo tebe ljudima Poslanikom, a
dovoljan je Allah Svjedok.
80. Ko poslua Poslanika, pa doista je posluao Allaha; a ko se okrene
- pa nismo te poslali nad njima uvarom.
81. I govore: Poslunost. Pa kad odu od tebe, skupina njih planira
nou drugaije od onog to govori; a Allah pie ta smiljaju nou.
Zato se okreni od njih i pouzdaj se u Allaha. A dovoljan je Allah
Zatitnik.
82. Pa zato ne razmisle o Kuranu? A da je od nekog drugog mimo
Allaha, sigurno bi u njemu nali proturjenost mnogu.
83. I kad im doe stvar o sigurnosti ili strahu, razglase je. A da to
vrate Poslaniku i imaocima vlasti izmeu njih, sigurno bi to znali oni
od njih koji to ispituju. A da nije dobrote Allahove prema vama i
milosti Njegove, sigurno biste slijedili ejtana, izuzev malo (vas).
84. Zato se bori na putu Allahovom - ne tereti se osim duom svojom i podstii vjernike. Moda e Allah da zadri silu onih koji ne
vjeruju. A Allah je ee sile i ei kanjavanjem.
85. Ko se zauzme posredovanjem dobrog, bie za njega dio toga. A ko se
zauzme posredovanjem zla, bie za njega od toga dio; a Allah je svega
Hranitelj.
86. I kad budetepozdravljeni pozdravom, tad otpozdravite ljepim od
njega, ili ga uzvratite. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Obraunac.
87. Allah! Samo je On Bog! Sigurno e vas skupiti za Dan kijameta u

koji nema sumnje. A ko je istinitiji od Allaha rijeju?
88. Pa ta vam je? O munaficima ste (podijeljeni u) dvije skupine, a
Allah ih je odbio zbog onog ta su zaradili. Zar elite da uputite onog
koga je zabludio Allah? A koga zabludi Allah, pa nee mu nai puta.
89. Vole da ne vjerujete kao to ne vjeruju, pa da budete isti. Zato ne
uzimajte od njih prijatelje, dok se ne isele na putu Allahovom. Pa ako
se okrenu, tad ih epajte i ubijajte ih gdje god ih naete, i ne
uzimajte od njih prijatelja niti pomagaa,
90. Izuzev onih koji se pripoje narodu s kojim imate sporazum, ili vam
dou stijenjenih grudi svojih da bi se borili protiv vas ili borili
protiv naroda svog. A da hoe Allah, sigurno bi im dao mo nad vama, pa
bi se sigurno borili protiv vas. Pa ako se povuku od vas, pa se ne bore
protiv vas i ponude vam mir, tad vam nije Allah nainio protiv njih
puta.
91. Nai ete druge - ele da se osiguraju od vas, i osiguraju od
naroda njihovog. Kad god se vrate fitneluku, podlegnu mu. Pa ako se ne
povuku od vas i (ne) ponude vam mir, i (ne) zadre ruke svoje, tad ih
epavajte i ubijajte ih gdje god ih naete; a to su oni protiv kojih
smo vam dali ovlatenje oito.
92. I nije za vjernika da ubije vjernika, izuzev grekom. A ko ubije
vjernika grekom, tad (slijedi) oslobaanje roba vjernika i davanje
krvarine porodici njegovoj, izuzev ako je uine sadakom. Pa ako bude iz
naroda neprijateljskog vama - a on bude vjernik - tad (slijedi)
osloboenje roba vjernika. A ako je iz naroda s kojim imate sporazum,
tad (slijedi) plaanje krvarine porodici njegovoj i osloboenje roba
vjernika. Pa ko ne nae, tad (slijedi) post dva mjeseca uzastopno,
kajanjem Allahu. A Allah je Znalac, Mudri.
93. A ko ubije vjernika namjerno, tad je plaa njegova Dehennem,
vjeno e biti u njemu, i rasrdie se Allah na njega i proklee ga i
pripremiti mu kaznu uasnu.
94. O vi koji vjerujete! Kad krenete na putu Allahovom, tad se
obavijestite. I ne recite onom ko vam ponudi selam: Nisi vjernik,
traei prolazno dobro ivota Dunjaa. Pa kod Allaha su dobiti mnoge.
Takvi ste bili prije, pa vas je Allah obdario. Zato se obavijestite.
Uistinu! Allah je o onom ta radite Obavijeteni.
95. Nisu isti oni koji sjede od vjernika - izuzev koji imaju tekou i mudahidi na putu Allahovom sa imecima njihovim i duama njihovim.
Odlikovao je Allah mudahide imecima njihovim i duama njihovim nad
onima koji sjede, stepenom. I svakojem je obeao Allah dobro. A
odlikovao je Allah mudahide nad onima koji sjede, nagradom
velianstvenom:
96. Stepenima od Sebe i oprostom i milou; a Allah je Oprosnik
Milosrdni.
97. Uistinu, onima koje budu usmrivali meleci - (dok) budu inili zulm
duama svojim - govorit e: U emu ste bili? Rei e: Bili smo
nemoni na Zemlji. Rei e: Zar nije Zemlja Allahova prostrana, pa da
se selite po njoj? Pa tim takvima e sklonite biti Dehennem, a zlog
li dolazita!
98. Izuzev nemonih od ljudi i ena i djece - ne mogu dovitljivou,
niti se upuuju putu.
99. Pa tim takvima e moda Allah da izbrie, a Allah je Brisalac

(grijeha), Oprosnik.
100. A ko se iseli na putu Allahovom, nai e na Zemlji utoita mnoga
i obilje. A ko napusti kuu svoju (kao) muhadir Allahu i Poslaniku
Njegovom, zatim ga sustigne smrt, pa doista (mu) zapada nagrada njegova
od Allaha. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
101. A kad budete putovali po Zemlji, tad vam nije grijeh da skratite
salat, ako se plaite da e vas napasti oni koji ne vjeruju. Uistinu!
Nevjernici su vam neprijatelj otvoreni.
102. I kad bude meu njima, pa za njih salat obavlja, tad neka stane
grupa njih s tobom i neka uzmu oruja svoja. Pa kad obave seddu, onda
neka (odu) iza vas. I neka doe grupa drugih - (koji) nisu obavili
salat - pa neka obave salat s tobom, i neka budu oprezni i (uz) oruja
svoja. Voljeli bi oni koji ne vjeruju da zanemarite oruja svoja i
opreme svoje, pa da se obrue na vas nasrtajem jednim. I nije vam
grijeh- ako vam bude neprijatnost od kie ili budete bolesni - da
odloite oruja svoja. I preduzmite (mjere) opreza vaeg. Uistinu!
Allah je nevjernicima pripremio kaznu prezrenu.
103. Pa kad zavrite salat, tad spominjite Allaha stojei, i sjedei i
na bokovima vaim. Pa kad budete sigurni, tad obavljajte salat.
Uistinu, salat je vjernicima propis vremenski odreen.
104. I ne malaksajte u traenju naroda (neprijatelja). Ako se vi
patite, pa uistinu, oni se pate kao to patite, i nadate se od Allaha
emu se ne nadaju; a Allah je Znalac, Mudri.
105. Uistinu! Mi smo ti spustili Knjigu s Istinom, da sudi meu
ljudima onim ta ti pokazuje Allah. A ne budi izdajicama zastupnik;
106. I trai oprost od Allaha. Uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
107. I ne raspravljaj za one koji izdaju due svoje. Uistinu! Allah ne
voli onog ko je izdajnik, grjenik.
108. Kriju se od ljudi, a ne kriju od Allaha, a On je s njima kad snuju
ono ta ne zadovoljava od rijei. A Allah onog ta rade Okruilac.
109. Eto, vi ste ti koji se prepirete za njih u ivotu Dunjaa, pa ko e
se prepirati s Allahom za njih na Dan kijameta, ili ko e biti nad
njima branilac?
110. A ko uradi zlo ili uini zulm dui svojoj, zatim zatrai oprost od
Allaha, nai e Allaha Oprosnikom, Milosrdnim.
111. A ko stekne grijeh, pa samo ga je stakao protiv due svoje. A
Allah je Znalac, Mudri.
112. I ko poini greku ili grijeh, zatim okrivi time nevinog, pa
doista se opteretio klevetom i grijehom oitim.
113. A da nije dobrote Allahove prema tebi i milosti Njegove, sigurno
bi namjerila skupina njih da te zavede. A nee zavesti, izuzev due
svoje, i nee ti tetiti nimalo. I objavljuje ti Allah Knjigu i
mudrost, i ui te ono ta nisi znao. A dobrota Allahova je prema tebi
velika.
114. Nema dobrog u mnogom od tajnog razgovora njihovog, osim ko naredi
sadaku ili dobroinstvo ili sreivanje meu ljudima. A ko to uradi,
traei zadovoljstvo Allahovo, pa daemo mu nagradu velianstvenu.
115. A ko se suprotstavi Poslaniku, nakon to mu je objanjena Uputa, i

bude slijedio drugi - (a ne) put vjernika, upraviemo ga emu se
okrenuo i priemo ga Dehennemom. A zlog li dolazita!
116. Uistinu! Allah ne prata da Mu se pridruuje, a oprata ta je
mimo toga, kome hoe. A ko pridruuje Allahu, pa doista je zabludio
zabludom dalekom.
117. Ne prizivaju mimo Njega - izuzev enske; i ne prizivaju, izuzev
ejtana buntovnika.
118. Prokleo ga je Allah. Rekao je: Sigurno u uzeti od robova Tvojih
dio odreen,
119. I sigurno u ih zavoditi i doista im poticati elje, i sigurno im
nareivati, pa e doista rasjecati ui ivotinjama, i sigurno u im
nareivati pa e doista preinaavati stvaranje Allahovo. A ko uzme
ejtana prijateljem mimo Allaha, pa doista je oteen gubitkom oitim.
120. Obeava im i potie im elje, a obeava im ejtan jedino obmanu.
121. Tim takvima e sklonite biti Dehennem, a nee nai od njega
pribjeita.
122. A one koji vjeruju i rade dobra djela, uvest emo ih u bae ispod
kojih teku rijeke, vjeno e biti u njima, zauvijek. Obeanje Allahovo
je Istina; a ko je istinitiji od Allaha rijeju?
123. Nee biti po eljama vaim, niti po eljama sljedbenika Knjige. Ko
uradi zlo, bie kanjen zbog njega i nee sebi nai mimo Allaha
zatitnika, niti pomagaa.
124. A ko ini dobra djela - mukarac ili ena, a on bude vjernik - pa
takvi e ui u Dennet, i nee im se uiniti zulm ni zareza hurmine
kopice.
125. A ko je bolji vjerom od onog ko preda lice svoje Allahu i on bude
dobroinitelj i slijedi millet Ibrahima hanife? A uzeo je Allah
Ibrahima prijateljem.
126. I Allahovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji; a Allah
obuhvata svaku stvar.
127. I trae od tebe rjeenje o enama. Reci: Allah vam daje rjeenje
za njih i ono ta vam se ui u Knjizi o siroadi od ena, onima kojima
ne dajete ta im je propisano, elite da ih oenite - i nejai od
djece, i da stanete spram siroadi s pravdom. A ta uinite od dobrog,
pa uistinu, Allah je o tome Znalac.
128.A ako se ena bude bojala surovosti svog mua ili izbjegavanja, tad
nije grijeh njima dvoma da se izmire meusobno, pomirenjem. Pomirenje
je najbolje. A prisutna je duama krtost. I ako budete inili dobro i
bojali se, pa uistinu, Allah je o onom ta radite Obavijeteni.
129. A neete moi jednako postupati meu enama, makar eljeli. Zato
ne budite naklonjeni svakom naklonou (jednoj), pa da (drugu) ostavite
kao viseu. A ako se izmirite i budete se bojali (Allaha), pa uistinu,
Allah je Oprosnik, Milosrdni.
130. A ako se rastave, uinie Allah neovisnim svakoje iz obilja Svog.
A Allah je Sveobuhvatni, Mudri.
131. I Allahovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji. I doista smo
preporuili onima kojima je data Knjiga prije vas, i vama, da se bojite
Allaha. A ako ne budete vjerovali, pa uistinu, Allahu pripada ono to

je na nebesima i ta je na Zemlji. A Allah je Neovisni, Hvaljeni.
132. I Allahovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji, a dovoljan je
Allah Zatitnik.
133. Ako htjedne uklonie vas, o ljudi, i dovesti druge. A Allah je za
to Moni.
134. Ko eli nagradu Dunjaa - pa kod Allaha je nagrada Dunjaa i
Ahireta. A Allah je Onaj koji uje, Onaj koji vidi.
135. O vi koji vjerujete! Stanite vrsti pravdom - svjedoci Allahu,
makar protiv dua vaih ili roditelja i blinjih, bio bogat ili fukara
- pa Allah je oboma blii. Zato ne slijedite strast, da biste bili
pravedni. A ako iskrivite ili se odvratite, pa uistinu, Allah je o onom
ta radite Obavijeteni.
136. O vi koji vjerujete! Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog i
Knjigu koju objavljuje Poslaniku Svom, i Knjigu koju je objavio ranije.
A ko ne vjeruje u Allaha i meleke Njegove, i knjige Njegove i poslanike
Njegove, i Dan posljednji, pa doista je zabludio zabludom dalekom.
137. Uistinu, oni koji vjeruju, zatim ne vjeruju, potom vjeruju, zatim
ne vjeruju, potom poveaju nevjerovanje, nee im Allah oprostiti, niti
ih uputiti putu.
138. Obraduj munafike da e oni imati kaznu bolnu,
139. Oni koji uzimaju nevjernike prijateljima pored vjernika. Trae li
kod njih mo? Pa uistinu, mo je Allahova sva!
140. A ve vam je objavio u Knjizi, da kad ujete ajete Allahove - njih
poricane i njih izrugivane - tad ne sjedite s njima dok ne uu u
razgovor drugaiji od tog. Uistinu, vi ste tad slini njima. Uistinu!
Allah je Taj koji e sakupiti munafike i nevjernike u Dehennem,
zajedno;
141. One koji iekuju za vas. Pa ako vi imadnete pobjedu od Allaha,
kau: Zar nismo s vama?, a ako imadnu nevjernici udio, kau (im):
Zar nismo ovladali vama i odbranili vas od vjernika? Pa Allah e
presuditi meu vama na Dan kijameta, i nee Allah nainiti nevjernicima
protiv vjernika puta.
142. Uistinu, munafici nastoje prevariti Allaha, a On je Taj koji vara
njih. I kad ustaju na salat, ustaju lijeno da ih vide ljudi, i ne
spominju Allaha, izuzev malo.
143. Kolebljivi su izmeu toga: niti ovima, niti onima. A koga zaludi
Allah, tad njemu nee nai puta.
144. O vi koji vjerujete! Ne uzimajte nevjernike prijateljima mimo
vjernika. Zar elite da nainite Allahu protiv sebe dokaz oit?
145. Uistinu, munafici e biti na najniem dnu vatre i nee nai njima
pomagaa;
146. Izuzev koji se pokaju i poprave i dre se Allaha i uine iskrenom
vjeru svoju Allahu, pa takvi su s vjernicima. A dae Allah vjernicima
nagradu velianstvenu.
147. [to da da Allah kaznu vau, ako zahvaljujete i vjerujete? A Allah
je Zahvalni, Znalac.
148. Allah ne voli javnost zlog govora, izuzev onoga kome je uinjen
zulm. A Allah je Onaj koji uje, Znalac.
149. Ako ispoljite dobro djelo ili ga sakrijete, ili oprostite zlo, pa
uistinu, Allah je Brisalac (grijeha), Svemoni.
150. Uistinu! Oni koji ne vjeruju u Allaha i poslanike Njegove, i ele
da naine razliku izmeu Allaha i poslanika Njegovih (u vjerovanju) i
govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo , i ele da uzmu
izmeu toga put,
151. Ti takvi su nevjernici istinski! A pripremili smo za nevjernike
kaznu prezrenu.
152. A oni koji vjeruju u Allaha i poslanike Njegove i ne prave razliku
izmeu ijednog od njih, tim takvima e biti date nagrade njihove; a
Allah je Oprosnik, Milosrdni.
153. Sljedbenici Knjige trae od tebe da im spusti knjigu s neba. Pa
doista su traili od Musaa vie od toga, te rekli: Pokai nam Allaha
javno, pa ih je pogodio grom zbog zulma njihovog. Zatim uzee tele,
nakon to su im doli dokazi jasni. Pa oprostili smo to! I dadosmo
Musau ovlast oitu,
154. I uzdigosmo iznad njih brdo, zbog zavjeta njihovog, i rekosmo im:
Uite na kapiju sa seddom!, i rekosmo im: Ne krite sebt! I uzesmo
od njih zavjet vrst.
155. Pa zbog njihovog krenja zavjeta njihovog i nevjerovanja njihovog
u znakove Allahove, i njihovog ubijanja vjerovjesnika bez prava, i
rijei njihovih: Srca su naa oblande - naprotiv, zapeatio ih je
Allah zbog nevjerovanja njihovog, pa ne vjeruju, izuzev malo (njih).
156. I zbog nevjerovanja njihovog i rijei njihovih protiv Merjem klevete velike;
157. I rijei njihovih: Uistinu! Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina
Merjeminog, poslanika Allahovog. A nisu ga ubili i nisu ga raspeli,
nego im se priinilo; a uistinu, oni koji se o tome razilaze, u sumnji
su o njemu. Nemaju oni o tom nikakva znanja, samo slijede nagaanja. A
sigurno ga ubili nisu!
158. Naprotiv, uzvisio ga je Allah k Sebi! A Allah je Moni, Mudri.
159. I nema nijednog sljedbenika Knjige, a da nee sigurno u to
povjerovati prije smrti njegove, a na Dan kijameta protiv njih e
svjedok biti.
160. Pa zbog zulma onih koji su jevreji, zabranili smo im dobre stvari
(koje su) im bile dozvoljene, i zbog njihovog odvraanja mnogih od puta
Allahovog;
161. I njihovog uzimanja kamate - a doista im je to bilo zabranjeno, i
njihovog jedenja imetaka ljudi nepravedno. A pripremili smo za
nevjernike izmeu njih, kaznu bolnu.
162. Meutim, vrstima u znanju izmeu njih i vjernicima - vjeruju u
ono ta se objavljuje tebi i ta je objavljeno prije tebe - i onima
koji obavljaju salat i davaocima zekata i vjernicima u Allaha i Dan
posljednji - tim takvima emo dati nagradu velianstvenu.
163. Uistinu! Mi ti objavljujemo kao to smo objavljivali Nuhu i
vjerovjesnicima poslije njega. I objavljivali smo Ibrahimu i Ismailu i
Ishaku i Jakubu i plemenima, i Isau i Ejjubu, i Junusu i Harunu i

Sulejmanu, a Dawudu smo dali Zebur;
164. I poslanicima o kojima smo ti ve ranije kazivali, i poslanicima o
kojima ti nismo kazivali. A Allah je govorio s Musaom govorom 165. Poslanicima donosiocima radosnih vijesti i opominjaima, da ne
imadnu ljudi izgovor Allahu nakon poslanika. A Allah je Moni, Mudri.
166. Meutim, Allah svjedoi o onome ta ti je objavio; objavio ga je
znanjem Svojim, i meleci svjedoe. A dovoljan je Allah svjedok.
167. Uistinu, oni koji ne vjeruju i odvraaju od puta Allahovog, doista
su zabludili zabludom dalekom.
168. Uistinu, oni koji ne vjeruju i ine zulm, nee im Allah oprostiti,
niti ih uputiti stazi,
169. Izuzev stazi Dehennema! Vjeno e biti u njemu, zauvijek, a to je
Allahu lahko.
170. O ljudi! Doista vam je doao Poslanik s Istinom od Gospodara vaeg
- zato vjerujte, bolje je za vas. A ako ne vjerujete, pa uistinu,
Allahu pripada ta je na nebesima i Zemlji. A Allah je Znalac, Mudri.
171. O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u vjeri vaoj i govorite o
Allahu jedino istinu. Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je poslanik
Allahov i Rije Njegova koju je uputio Merjemi - i Duh od Njega. Zato
vjerujte u Allaha i poslanike Njegove. I ne recite: Trojica! prestanite, bolje je za vas! Samo je Allah Bog, Jedini! Slava neka je
Njemu - da On ima dijete!!! Njegovo je ta je na nebesima i ta je na
Zemlji; a dovoljan je Allah Zatitnik.
172. Ne prezire Mesih da bude rob Allahov, niti meleci bliski. A ko
bude prezirao oboavanje Njegovo i oholio se - pa sabrae ih Sebi sve;
173. Pa to se tie onih koji vjeruju i rade dobra djela, ta isplatit
e im nagrade njihove i dodati im iz blagodati Svoje. A to se tie
onih koji preziru i ohole se, pa kaznie ih kaznom bolnom. I nee nai
mimo Allaha zatitnika, niti pomagaa.
174. O ljudi! Doista vam je doao dokaz od Gospodara vaeg i sputamo
vam svjetlost jasnu!
175. Pa to se tie onih koji vjeruju u Allaha i dre se Njega - pa
sigurno e dati da oni uu u milost Njegovu i blagodat, i uputie ih
Sebi putem ispravnim.
176. Trae rjeenje od tebe. Reci: Allah vam daje rjeenje o kelali:
Ako ovjek umre, ne bude li on imao dijete, a imadne on sestru - tad je
njeno pola ta je ostavio. A on naslijeuje nju, ako ona ne bude imala
dijete. Pa ako budu dvije, tad njih dvije imaju dvije treine od onog
ta je ostavio. A ako bude brae, ljudi i ena, tad mukarac ima kao
dvije enske. Objanjava vam Allah da ne zalutate, a Allah je o svakoj
stvari Znalac.
SURA 5.
EL-MAIDA * TRPEZA
1. O vi koji vjerujete! Ispunjavajte ugovore. Dozvoljene su vam

ivotinje - stoka, izuzev ta vam je navedeno bez doputnja lova (kad)
ste vi posveeni. Uistinu! Allah dosuuje ta eli.
2. O vi koji vjerujete! Ne obeaujte znakove Allahove, ni mjesec
sveti, niti kurbane ni ogrlice, niti vjerne Kui svetoj (koji) trae
blagodat od Gospodara svog i zadovoljstvo. A kad zavrite, onda lovite.

I neka vas nikako ne potakne mrnja naroda to vas je odbio od
Mesdidul-harama, da napadnete. I pomaite se u dobroinstvu i
bogobojaznosti, a ne pomaite se u grijehu i neprijateljstvu. I bojte
se Allaha. Uistinu! Allah je estok kaznom.
3. Zabranjena vam je leina i krv i meso svinje, i ono nad im je
zazvan drugi, a ne Allah, i udavljeno i ubijeno i strovaljeno i
probodeno, i ta je naela zvijer - izuzev ta zakoljete - i ta bude
zaklano na rtveniku i da strelicama traite podjelu. To je porok.
Danas oajavaju oni koji ne vjeruju, zbog Dina vaeg; zato se ne bojte
njih, a bojte se Mene! Danas sam vam usavrio Din va i upotpunio nad
vama blagodat Svoju i zadovoljan sam za vas Dinom Islamom. Pa ko bude
natjeran glau, ne kao skretalac grijehu - pa uistinu, Allah je
4. Pitaju te ta im je dozvoljeno. Reci: Dozvoljene su vam dobre
stvari i ono ta ste pouili (da ulove) ivotinje dresirane, uei ih
od onog ta je vas nauio Allah; pa jedite od onog ta vam uhvate, i
spominjite ime Allahovo nad tim. I bojte se Allaha. Uistinu! Allah je
brz obraunom.
5. Danas su vam dozvoljene dobre stvari; i hrana onih kojima je data
Knjiga dozvoljena je vama - i hrana vaa je dozvoljena njima - i
estite od vjernica, i estite od onih kojima je data Knjiga prije vas,
kad im date darove njihove (kao) kreposni - ne (kao) bludnici, niti
(kao) uzimatelji prilenica. A ko porie vjeru, pa doista e propasti
rad njegov i on e na Ahiretu biti od gubitnika.
6. O vi koji vjerujete! Kad ustanete na salat, tad operite lica svoja i
ruke svoje do lakata; i potarite glave svoje, i (operite) noge svoje do
lanaka. A ako ste dunubi, onda se oistite. A ako budete bolesni ili
na putovanju ili neko od vas doe iz nunika, ili imadnete odnos sa
enama, pa niste nali vode, onda idite tlu istom, pa time potarite
lica svoja i ruke svoje. Ne eli Allah da vam uini ikakvu tekou,
nego eli da vas oisti i da vam upotpuni blagodat Svoju, da biste vi
zahvaljivali.
7. I sjetite se blagodati Allahove prema vama i zavjeta Njegovog - onog
kojim vas je obavezao, kad ste rekli: ujemo i posluaemo! I bojte
se Allaha. Uistinu! Allah je Znalac grudi.
8. O vi koji vjerujete! Stojte vrsti Allahu svjedoci s pravdom; i neka
vas nikako ne potakne mrnja naroda da budete nepravedni. Budite
pravedni, to je blie bogobojaznosti. I bojte se Allaha. Uistinu! Allah
je o onom ta radite Obavijeteni.
9. Obeao je Allah onima koji vjeruju i ine dobra djela (da) e oni
imati oprost i nagradu velianstvenu.
10. A oni koji ne vjeruju i poriu ajete Nae, takvi e biti stanovnici
dehima.
11. O vi koji vjerujete! Sjetite se blagodati Allahove prema vama, kad
je narod namjerio da isprui na vas ruke svoje, pa je zadrao od vas
ruke njihove. I bojte se Allaha, a u Allaha zato neka se pouzdaju
vjernici.
12. A doista je uzeo Allah zavjet sinova Israilovih, i podigli smo
izmeu njih dvanaest poglavara. I ree Allah: Uistinu! Ja sam sa vama.
Ako budete obavljali salat i davali zekat, i vjerovali u poslanike Moje
i pomagali ih, i uzajmili Allahu zajam lijep, sigurno u vam pokriti

loa djela vaa i sigurno vam dati da uete u bae ispod kojih teku
rijeke. Pa ko od vas ne bude poslije toga vjerovao, pa doista je
zalutao s pravog puta.
13. Pa zbog njihovog krenja zavjeta njihovog, prokleli smo ih i
uinili srca njihova tvrdim. Iskrivljavali su rijei u poloajima
njihovim i zaboravljali dio onoga im su opominjani. I nee prestati
nailaziti na izdaju njihovu, izuzev (kod) malo njih. Pa oprosti im i
prei. Uistinu! Allah voli dobroinitelje.
14. I od onih koji govore: Uistinu, mi smo krani. Uzeli smo zavjet
njihov, pa su zaboravili dio onog im su opominjani, te smo podstakli
meu njima neprijateljstvo i mrnju do Dana kijameta. A obavijestie ih
Allah o onom ta su radili.
15. O sljedbenici Knjige! Doista vam je doao Poslanik Na, razjasnie
vam mnogo od onog ta krijete iz Knjige, a preko mnogog prelazi. Doista
vam je od Allaha dola svjetlost i Knjiga jasna.
16. Allah upuuje njome putevima selama onog ko slijedi zadovoljstvo
Njegovo, i izvodi ih iz tmina na svjetlost voljom Svojom, i upuuje ih
putu pravom.
17. Doista ne vjeruju oni koji govore: Uistinu! Allah - On je Mesih,
sin Merjemin. Reci: Pa ko moe od Allaha ita, ako eli da uniti
Mesiha sina Merjeminog i majku njegovu, i onog ko je na Zemlji sve? A
Allahova je vlast nebesa i Zemlje, i onog izmeu njih dvoje. Stvara ta
hoe. A Allah je nad svakom stvari Posjednik moi.
18. I govore jevreji i krani: Mi smo sinovi Allahovi i miljenici
Njegovi. Reci: Pa zato vas kanjava zbog grijeha vaih? Naprotiv,
vi ste smrtnici od onog koga je stvorio. Oprata kome hoe, a kanjava
koga hoe. A Allahova je vlast nebesa i Zemlje i onog izmeu njih, a
Njemu je povratite!
19. O sljedbenici Knjige! Doista vam je doao Poslanik Na, razjanjava
vam nakon prestanka (slanja) poslanika, da ne kaete: Nije nam doao
nijedan donosilac radosnih vijesti niti opominja. Zato vam je ve
doao donosilac radosnih vijesti i opominja. A Allah je nad svakom
stvari Imalac moi.
20. I kad ree Musa narodu svom: O narode moj! Sjetite se blagodati
Allahove prema vama, kad je postavio izmeu vas vjerovjesnike i uinio
vas kraljevima i dao vam ta nije dato nikom od svjetova.
21. O narode moj! Uite u zemlju svetu koju vam je propisao Allah. I ne
okreite lea svoja, pa da se pretvorite u gubitnike.
22. Rekoe: O Musa! Uistinu u njoj je narod jakih (ljudi), i uistinu,
mi neemo ui u nju dok ne izau iz nje. Pa ako izau iz nje, tad emo
uistinu mi biti ti koji e ui.
23. Dvojica ljudi od onih koji su se bojali - obdario je Allah njih
dvojicu, rekoe: Uite im na kapiju! Pa kad uete na nju, tad ete
uistinu vi biti pobjednici; i u Allaha se zato pouzdajte, ako ste
vjernici.
24. Rekoe: O Musa! Uistinu, mi neemo ui u nju nikada dok su u njoj,
zato idi ti i Gospodar tvoj, pa se borite! Uistinu, mi emo ovdje
sjediti.
25. (Musa) ree: Gospodaru moj! Uistinu, ja ne vladam osim duom

svojom i brata svog. Zato naini razlaz izmeu nas i naroda grjenika.
26. (Allah) ree: Pa uistinu, ona e im biti zabranjena etrdeset
godina, lutae po zemlji. Zato se ne mui nad narodom grjenika.
27. I izrecituj im vijest dvojice sinova Ademovih s Istinom, kad su
prinijeli kurban, pa je bio primljen od jednog od njih, a nije primljen
od drugog. (Prvi) ree: Sigurno u te ubiti! (Drugi) ree: Allah
prima samo od bogobojaznih.
28. Kad bi ispruio prema meni ruku svoju da me ubije, ne bih ja bio
taj koji prua ruku svoju prema tebi, da te ubijem. Uistinu, ja se
bojim Allaha, Gospodara svjetova.
29. Uistinu! Ja elim da podnese moj grijeh i svoj grijeh, te bude od
stanovnika vatre, a to je plaa zalimima.
30. Pa ga potaknu dua njegova na ubojstvo brata njegovog, te ga ubi pa
postade od gubitnika.
31. Tad posla Allah gavrana da kopa zemlju, da mu pokae kako e
sakriti le brata svog. Ree: O teko meni! Zar sam nesposoban biti
kao ovaj gavran, pa da sakrijem le brata svog?, te postade od
pokajanika.
32. Zbog tog smo propisali sinovima Israilovim, da onaj ko ubije duu sem zbog ubojstva ili fesada na Zemlji - pa kao da je pobio sve ljude.
A ko je poivi, pa kao da je poivio ljude sve. A doista su im donosili
poslanici Nai dokaze jasne, zatim su uistinu mnogi od njih, poslije
toga, na Zemlji bili prekritelji.
33. Plaa onih koji ratuju protiv Allaha i Poslanika Njegovog i trude
se na Zemlji fesadom je jedino da budu ubijeni ili raspeti ili im se
odsijeku ruke njihove i noge njihove unakrsno ili da se prognaju iz
zemlje. To im je ponienje na Dunjau, a imae oni na Ahiretu kaznu
strahovitu,
34. Izuzev onih koji se pokaju prije no to njima ovladate. Pa znajte
da je Allah Oprosnik, Milosrdni.
35. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i traite Njemu priblienje i
borite se na putu Njegovom, da biste vi uspjeli.
36. Uistinu, oni koji ne vjeruju, da je njihovo to je na Zemlji i
slino tome uz to, da se iskupe njime od kazne Dana kijameta, ne bi se
primilo od njih, a imae oni kaznu bolnu.
37. elie da izau iz vatre, a nee oni biti ti koji e iz nje izai,
i imae oni kaznu trajnu.
38. A kradljivcu i kradljivici - pa odsijecite ruke njihove. Plaa za
ono ta su zaradili - primjerena od Allaha. A Allah je Moni, Mudri.
39. Pa ko se pokaje nakon zulma svog i popravi - pa uistinu, Allah e
mu oprostiti. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
40. Zar ne zna da Allah - Njegova je vlast nebesa i Zemlje - kanjava
koga hoe, a oprata kome hoe? A Allah je nad svakom stvari Posjednik
moi.
41. O Poslanie! Nek te ne aloste oni koji ure u nevjerovanje izmeu
onih koji kau: Vjerujemo! ustima svojim, a ne vjeruju srca njihova;
i od onih koji su jevreji, sluatelji lai, pijuni naroda drugog
(koji) nisu tebi doli. Iskrivljuju rijei na mjestima njihovim,

govore: Ako vam je dato ovo, onda ga uzmite, a ako vam to nije dato,
tada se uvajte. A kome Allah eli kunju njegovu - pa nee mu moi
(pomoi) od Allaha nita. Takvi su oni kojima Allah ne eli da oisti
srca njihova. Imae oni na Dunjau ponienje i imae oni na Ahiretu
kaznu uasnu.
42. Sluatelji lai, jedai nedozvoljenog! Pa ako ti dou, tad meu
njima presudi, ili se od njih okreni. A ako se okrene od njih, pa nee
te otetiti nimalo. A ako bude sudio, onda presudi meu njima s
Istinom. Uistinu! Allah voli pravedne.
43. A kako e tebe uzeti sucem, a kod njih je Tewrat, u njemu sud
Allahov? Zatim se okreu poslije toga, a nisu takvi vjernici.
44. Uistinu! Mi smo objavili Tewrat u kojem je uputa i svjetlost,
sudili su njime vjerovjesnici koji su se predali (Allahu), onima koji
su jevreji; i poboni i ueni, onim ta su sauvali od Knjige Allahove,
a bili su nad njom svjedoci. Zato se ne plaite ljudi, a plaite se
Mene. I ne prodajite ajete Moje za cijenu malu. A ko ne sudi onim ta
je Allah objavio - pa ti takvi su nevjernici.
45. I propisali smo im u njoj da je dua za duu, i oko za oko, i nos
za nos, i uho za uho, i zub za zub, i (za) rane je odmazda. Pa ko to
uini sadakom, onda je to za njega iskup. A ko ne sudi onim ta je
objavio Allah: pa ti takvi su zalimi.
46. I poslali smo tragovima njihovim Isaa, sina Merjemina, potvrujui
ono ispred njega od Tewrata. I dali smo mu Indil, u kojem je uputa i
svjetlost i potvrda za ono prije njega od Tewrata, i uputa i pouka
bogobojaznima.
47. I neka sljedbenici Indila sude onim ta je Allah u njemu objavio.
A ko ne sudi onim ta je objavio Allah - pa ti takvi su grjenici.
48. A objavili smo tebi Knjigu s Istinom, potvrujui ono prije nje od
Knjige, i uvarom nad tim. Zato sudi meu njima onim ta je objavio
Allah i ne slijedi strasti njihove umjesto onog ta ti je dolo od
Istine. Svakom od vas smo nainili zakon i put. A da je htio Allah,
sigurno bi vas uinio ummom jednom. Meutim, (hoe) da vas iskua u
onom ta vam je dao. Zato se natjeite u dobrim djelima. Allahu je
povratak svih vas, pa e vas obavijestiti o onom u emu ste se
razilazili.
49. I da sudi meu njima onim ta je objavio Allah, i ne slijedi
strasti njihove, i uvaj ih se da te ne zavedu od dijela onog ta ti je
Allah objavio. Pa ako se okrenu, tad znaj da Allah eli da ih pogodi
zbog izvjesnih grijeha njihovih. A uistinu, mnogi od ljudi su
grjenici.
50. Pa zar sud neznabotva trae? A ko je bolji od Allaha sudom, za
ljude koji su uvjereni?
51. O vi koji vjerujete! Ne uzimajte prijateljima jevreje i krane.
Oni su prijatelji jedni drugima. A ko se od vas njima okrene, pa on je
uistinu od njih. Uistinu! Allah ne upuuje narod zalima.
52. Pa vidi one u srcima ijim je bolest, ure meu njih, govore:
Bojimo se da nas ne pogodi kolo (nesree). Pa moda e Allah da da
pobjedu ili odredbu od Sebe, pa e postati zbog onog ta kriju u duama
svojim, pokajanici.
53. I rei e oni koji vjeruju: Jesu li oni ti koji su se kleli

Allahom, najveom od zakletvi njihovih, da su oni uistinu uz vas?
Unitena su djela njihova, pa su postali gubitnici.
54. O vi koji vjerujete! Ko od vas otpadne od Dina svog, pa dovee
Allah narod kojeg e voljeti i (koji) e voljeti Njega, blag e biti
prema vjernicima, silan prema nevjernicima, borie se na putu Allahovom
i nee se bojati prigovora prigovaraa. To je blagodat Allahova, daje
ju kome hoe. A Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
55. Jedino je prijatelj va Allah i Poslanik Njegov i oni koji vjeruju
- oni koji obavljaju salat i daju zekat, a oni su ti koji ine ruku.
56. A ko uzme prijateljem Allaha i Poslanika Njegovog i one koji
vjeruju - pa uistinu, stranka Allahova, oni su pobjednici.
57. O vi koji vjerujete! Ne uzimajte prijateljima one koji uzimaju
vjeru vau ruglom i zabavom - izmeu onih kojima je data Knjiga prije
vas i nevjernike. I bojte se Allaha, ako ste vjernici.
58. A kad pozivate salatu, uzimaju ga ruglom i zabavom. To je zato to
su oni ljudi koji ne shvataju.
59. Reci: O sljedbenici Knjige! Da li nam se svetite samo to
vjerujemo u Allaha i ono to nam je objavljeno i to je objavljeno
prije, i to je veina vas grjenika?
60. Reci: Hoete li da vas obavijestim o goroj nagradi od tog, kod
Allaha? Onaj koga je prokleo Allah i rasrdio se na njega, i uinio od
njih majmune i svinje, i (ko) je oboavao taguta. Takvi su goreg mjesta
i vie su odlutali s pravog puta.
61. A kad vam dou, kau: Vjerujemo!, a zaista su uli s nevjerstvom,
i oni su doista izali s njim. A Allah je Najbolji znalac onog ta
kriju.
62. I vidi mnoge od njih, ure u grijeh i neprijateljstvo i njihovo
jedenje nedozvoljenog. Doista je loe ta rade.
63. Zato im ne zabrane rabini i sveenici njihov govor grijeni i
njihovo jedenje nedozvoljenog? Doista je loe ta ine.
64. I govore jevreji: Ruka Allahova je vezana. Sapete neka su ruke
njihove i prokleti neka su zbog onog ta govore. Naprotiv, ruke Njegove
su rairene, opskrbljuje kako hoe. I sigurno e ono ta ti je
objavljeno od Gospodara tvog poveati mnogima od njih bunt i
nevjerovanje. A ubacili smo meu njih neprijateljstvo i mrnju do Dana
kijameta. Kad god potpale vatru za rat, ugasi je Allah. I trude se na
Zamlji fesadom; a Allah ne voli mufside.
65. A da sljedbenici Knjige vjeruju i boje se (Allaha), sigurno bismo
im pokrili loa djela njihova i sigurno bismo ih uveli u bae
uivanja.
66. A da oni stoje uz Tewrat i Indil i ono ta im je objavljeno od
Gospodara njihovog, sigurno bi jeli iznad sebe i ispod nogu svojih.
(Postoji) meu njima umma srednja, a (od) mnotva njih je zlo ta rade.
67. O Poslanie! Dostavi ta ti je objavljeno od Gospodara tvog. A ako
ne uini, onda nisi prenio poslanicu Njegovu. A Allah titi tebe od
ljudi. Uistinu! Allah ne upuuje narod nevjernika.
68. Reci: O sljedbenici Knjige! Niste ni na emu dok se ne budete
drali Tewrata i Indila, i onog ta vam je objavljeno od Gospodara
vaeg. A sigurno e ono ta ti je objavljeno od Gospodara tvog

poveati mnogima od njih bunt i nevjerovanje. Zato ne oajavaj nad
narodom nevjernika.
69. Uistinu, oni koji vjeruju, i oni koji su jevreji i Sabijci i
krani - ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i ini dobro - pa nee
biti straha nad njima i nee oni aliti.
70. Doista smo uzeli zavjet sinova Israilovih i slali im poslanike. Kad
god im je doao poslanik sa onim to ne ele due njihove, grupu bi
porekli, a grupu pobili.
71. A raunali su da nee biti iskuenja, pa su se ogluili i
zaslijepili. Zatim im je Allah oprostio. Potom su se (opet) ogluili i
zaslijepili mnogi od njih. A Allah je onog ta rade Vidilac.
72. Doista ne vjeruju oni koji govore: Uistinu! Allah - On je Mesih,
sin Merjemin. A rekao je Mesih: O sinovi Israilovi! Oboavajte
Allaha, Gospodara mog i Gospodara vaeg. Uistinu, onaj ko pridrui
Allahu - pa doista e mu Allah zabraniti Dennet, a sklonite njegovo
bie vatra. I nee biti za zalime nikakvih pomagaa.
73. Doista ne vjeruju oni koji govore: Uistinu! Allah je trei od
trojice. A nema nikakva boga, izuzev Boga Jedinog. I ako ne prestanu s
onim ta govore, sigurno e dotai one od njih koji ne vjeruju, kazna
bolna.
74. Pa zar se nee pokajati Allahu i traiti oprost od Njega? A Allah
je Oprosnik, Milosrdni.
75. Mesih, sin Merjemin, bio je samo poslanik. Ve su proli prije
njega poslanici, a majka njegova je bila iskrena. Jeli su oboje hranu.
Pogledaj kako im objanjavamo znakove, potom pogledaj kuda se okreu!
76. Reci: Oboavate li mimo Allaha ono to ne vlada vaom tetom, niti
koriu? A Allah - On je Onaj koji uje, Znalac.
77. Reci: O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u vjeri svojoj mimo
Istine, i ne slijedite strasti ljudi koji su ve zabludili ranije i
zaveli mnoge, i odlutali s pravog puta.
78. Oni koji ne vjeruju izmeu sinova Israilovih, prokleti su jezikom
Dawuda i Isaa, sina Merjemina. To zato to nisu posluali i (to) su
prevrivali.
79. Nisu zabranjivali runo: inili su ga! Zaista je loe ta su
inili!
80. Vidi mnoge od njih prijateljuju s onima koji ne vjeruju. Doista je
loe ta su im pripravile due njihove: da se rasrdi Allah na njih, a u
kazni e oni biti vjeito.
81. A da vjeruju u Allaha i Vjerovjesnika i ono ta mu je objavljeno,
ne bi ih uzimali prijateljima. Meutim, mnogi od njih su grjenici.
82. Sigurno e nai ljude najee neprijateljstvom prema onima koji
vjeruju: jevreje i one koji pridruuju. A sigurno e nai najblie od
njih ljubavlju (prema) onima koji vjeruju - one koji govore: Uistinu,
mi smo krani. To zato to meu njima ima sveenika i monaha i to se
oni ne ohole.
83. I kad sluaju ono ta je objavljeno Poslaniku, vidi oi njihove
oblivene suzama zbog onog ta su spoznali od Istine. Govore: Gospodaru
na! Vjerujemo, pa upii nas sa svjedocima.
84. A ta mi imamo da ne vjerujemo u Allaha i ono to nam je dolo od

Istine, a udimo da nas uvede Gospodar na sa narodom dobrih.
85. Zato e ih nagraditi Allah za ono to govore: baama ispod kojih
teku rijeke, vjeno e biti u njima; a to je plaa dobroinitelja.
dehima.
87. O vi koji vjerujete! Ne zabranjujte dobre stvari koje vam je
dozvolio Allah i ne pretjerujte. Uistinu! Allah ne voli one koji
pretjeruju.
88. I jedite od onog im vas je opskrbio Allah, dozvoljeno, dobro. I
bojte se Allaha - Onog u kojeg ste vi vjernici.
89. Allah vas nee kazniti zbog nehotinog u zakletvama vaim, meutim,
kaznie vas za ono im ste se obavezali zakletvama. Pa iskup je
hranjenje deset siromaha iz osrednjeg im hranite porodicu svoju ili
odijevanje njihovo ili osloboenje roba. Pa ko ne nae, onda je post
tri dana. To je iskup zakletvi vaih kad se zakunete. I uvajte
zakletve svoje. Tako vam Allah objanjava znakove Svoje, da biste vi
zahvaljivali.
90. O vi koji vjerujete! Zaista je alkohol i kocka i kipovi i strelice
(za gatanje), prljavtina iz posla ejtanovog. Zato se toga klonite, da
biste vi uspjeli.
91. [ejtan samo eli da izazove meu vama neprijateljstvo i mrnju
alkoholom i kockom, i odvrati vas od sjeanja Allaha i od salata. Pa
hoete li vi biti ti koji e prestati?
92. I posluajte Allaha i posluajte Poslanika, i uvajte se! Pa ako se
okrenete - onda znajte da je jedino na Poslaniku Naem dostava jasna.
93. Nije grijeh onima koji vjeruju i rade dobra djela u onom im su se
hranili, kad se boje i vjeruju i ine dobra djela, zatim se boje i
vjeruju, zatim: boje se i ine dobro. A Allah voli dobroinitelje.
94. O vi koji vjerujete! Sigurno e vas iskuati Allah neim od
divljai koju e dosei ruke vae i koplja vaa, da zna Allah ko Ga se
boji u nevidljivosti. Pa ko prevri poslije toga, pa imae on kaznu
bolnu.
95. O vi koji vjerujete! Ne ubijajte divlja, a budete li vi posveeni.
A ko je od vas namjerno ubije, onda je nadoknada slina onom ta je
ubio - od stoke. Presudie to dvojica pravednih izmeu vas kurbanom
prinesenim Kabi; ili, iskup je hranjenje siromaha ili ravno tome post,
da okua posljedice odluke svoje. Oprostio je Allah ono ta je prolo.
A ko se povrati, pa osvetie mu se Allah. A Allah je Moni, Vlasnik
osvete!
96. Dozvoljen vam je lov morem i hrana njegova - uivanje za vas i za
putnike - a zabranjen vam je lov kopnom, dokle budete posveeni. I
bojte se Allaha, Onog kojem ete biti sabrani.
97. Allah je uinio Kabu Kuom svetom, kijamom za ljude, i mjesec
sveti i kurban, i ogrlice (njihove). To zato da znate da Allah zna ta
je na nebesima i ta je na Zemlji, i da je Allah o svakoj stvari
Znalac.
98. Znajte da je Allah estok kaznom, i da je Allah Oprosnik,
Milosrdni.
99. Na Poslaniku je jedino dostava, a Allah zna ta pokazujete i ta

krijete.
100. Reci: Nije isto loe i dobro, makar te udilo mnotvo loeg. Zato
se bojte Allaha, o posjednici razuma, da biste vi uspjeli.
101. O vi koji vjerujete! Ne pitajte za stvari (koje) e vam, ako vam
se obznane, smetati. A ako upitate o njima dok se objavljuje Kuran,
obznanie vam se. Allah to oprata, a Allah je Oprosnik, Blagi.
102. Ve su to pitali ljudi prije vas, potom su u njih postali
nevjernici.
103. Nije uspostavio Allah nikakvu bahiru, ni saibu, niti wasilu, a ni
hamu. Meutim, oni koji ne vjeruju izmiljaju protiv Allaha la, a
veina njih ne shvata.
104. A kad im se kae: Doite onom ta objavljuje Allah i Poslaniku,
govore: Dosta nam je ono na emu smo nali oeve nae. Zar? Iako
oevi njihovi nisu znali nita, niti su se uputili.
105. O vi koji vjerujete! Na vama su due vae. Nee vam tetiti onaj
ko je zabludio, kad ste upueni. Allahu je povratak vas svih, pa e vas
obavijestiti o onom ta ste radili.
106. O vi koji vjerujete! Svjedoenje neka bude izmeu vas, kad se
nekom od vas priblii smrt, za vrijeme oporuke: dvojica pravednih
izmeu vas ili druga dvojica ne od vas - ako vi budete putovali po
Zemlji, te vas pogodi nesrea smrti: Zadrite njih dvojicu nakon
salata, ako sumnjate, pa neka se zakunu Allahom: Neemo kupiti time
nikakvu cijenu, makar bio blinji, i neemo sakriti svjedoenje Allahu,
uistinu, mi bismo tada bili od grjenika.
107. Pa ako se sazna da su njih dvojica zasluila grijeh, onda nek
druga dvojica stanu na mjesto njihovo, izmeu onih koji polau pravo najblii, pa neka se zakunu Allahom: Sigurno je nae svjedoenje
istinitije od svjedoenja njih dvojice, i neemo prekoraiti, uistinu,
mi bismo tad bili od zalima.
108. To je najpodesnije da daju injenino svjedoenje ili (neka) se
boje da e biti ponovljene zakletve, nakon zakletvi njihovih. I bojte
se Allaha i sluajte. A Allah ne upuuje narod grjenika.
109. Na Dan kad Allah sakupi poslanike, pa rekne: [ta vam je
odgovoreno? Rei e: Mi nemamo znanje. Uistinu, Ti, Ti si Znalac
nevidljivih.
110. Kad Allah rekne: O Isa sine Merjemin! Sjeti se blagodati Moje
prema tebi i majci tvojoj. Kad sam te ojaao Ruhul-kudusom, govorio si
s ljudima u beici i sredovjean; i kad sam te pouio Knjizi i mudrosti
i Tewratu i Indilu; i kad si napravio od gline (neto) kao lik ptice s
dozvolom Mojom, pa si puhnuo u nju, te je bila ptica s dozvolom Mojom;
i izlijeio slijepca i gubavca s dozvolom Mojom; i kad si dizao mrtve s
dozvolom Mojom; i kad sam odvratio od tebe sinove Israilove, kad si im
doao sa dokazima jasnim, pa su rekli oni od njih koji nisu vjerovali:
Ovo je samo sihr oiti,
111. I kad sam objavio havarijjunima: Vjerujte u Mene i poslanika
Mog, rekli su: Vjerujemo i posvjedoi da smo mi muslimani.
112. Kad rekoe hawarijjuni: O Isa, sine Merjemin! Da li moe Gospodar
tvoj da nam spusti trpezu s neba? Ree: Bojte se Allaha, ako ste
vjernici.
113. Rekoe: Mi elimo da jedemo s nje i da se smire srca naa, i da

znamo da si nam doista Istinu govorio, i da budemo nad njom svjedoci.
114. Isa, sin Merjemin, ree: O Allahu, Gospodaru na! Spusti nam
trpezu s neba, bie za nas blagdan, za prvog izmeu nas i zadnjeg od
nas, i znak od Tebe. I opskrbi nas, a Ti si Najbolji od opskrbljivaa.
115. Allah ree: Uistinu! Ja sam Taj koji e vam je spustiti, pa ko od
vas ne bude vjerovao poslije - pa uistinu, Ja u ga kazniti kaznom
kakvom nisam kaznio nikog od svjetova!
116. I kad Allah rekne: O Isa, sine Merjemin! Jesi li ti govorio
ljudima: Uzmite mene i majku moju (kao) dva boga mimo Allaha? Rei
e: Slava neka je Tebi! Nije moje da ja kaem ta pravo nemam. Da sam
to rekao, pa doista bi Ti to znao. Zna ta je u dui mojoj, a ne znam
ta je u dui Tvojoj. Uistinu! Ti, Ti si Znalac nevidljivih.
117. Nisam im govorio, izuzev ono ta si mi naredio: Oboavajte
Allaha, Gospodara mog i Gospodara vaeg. I bio sam nad njima svjedok
dok sam bio meu njima. Pa poto si mi smrt dao, bio si Ti Taj koji ih
je nadzirao, a Ti si nad svakom stvari Svjedok.
118. Ako ih kazni - pa uistinu, oni su robovi Tvoji; a ako im oprosti
- pa uistinu, Ti, Ti si Moni, Mudri.
119. Allah e rei: Ovo je Dan (kad) e koristiti istinitima
istinitost njihova. Imae oni bae ispod kojih teku rijeke, vjeno e
biti u njima, zauvijek. Zadovoljan e Allah biti njima, i zadovoljni
Njime. To je postignue velianstveno!
120. Allahova je vlast nebesa i Zemlje i ta je u njima; a On je nad
svakom stvari Imalac moi.
SURA 6.
EL-ENAM
STOKA
1. Hvala Allahu Koji je stvorio nebesa i Zemlju i nainio tmine i

svjetlost. Opet oni koji ne vjeruju, Gospodaru svom izjednauju
(ortake).
2. On je Taj koji vas je stvorio od ilovae, zatim odredio rok. A rok
odreeni je kod Njega. Opet vi sumnjate!
3. A On je Allah, na nebesima i na Zemlji. Zna tajno vae i javno vae,
i zna ta stiete.
4. I nije im doao nijedan znak od znakova Gospodara njihovog, a da
nisu bili od njega odvraeni.
5. Pa doista su porekli Istinu poto im je dola. Pa doi e im vijesti
o onom emu su se rugali.
6. Zar nisu vidjeli koliko smo unitili narataja prije njih, (koje)
smo uvrstili na Zemlji onako kako nismo uvrstili vas? A slali smo
nebo na njih obilno i uinili da rijeke teku ispod njih, pa smo ih
unitili zbog grijeha njihovih, i stvorili smo poslije njih druga
pokoljenja.
7. A da smo ti spustili Knjigu na papiru, pa da je opipaju rukama
svojim, sigurno bi rekli oni koji ne vjeruju: Ovo je samo sihr oiti.
8. I govore: Zato mu se ne spusti melek? A da spustimo meleka,
sigurno bi bila svrena stvar, zatim im se ne bi odloilo.
9. A da smo ga uinili melekom, sigurno bismo ga uinili ovjekom i

sigurno bismo im zbrkali ono ta brkaju.
10. A doista su ismijavani poslanici prije tebe, pa je snalo one od
onih koji su se rugali, ono emu su se rugali.
11. Reci: Putujte po Zemlji, zatim pogledajte kakav je bio kraj
poricatelja.
12. Reci: ije je ono ta je u nebesima i Zemlji? Reci: Allahovo!
Propisao je Sebi milost. Sigurno e vas sakupiti za Dan kijameta u koji
nema sumnje. Oni koji gube due svoje - ta oni nee vjerovati.
13. I Njegovo je ta miruje u noi i danu, a On je Onaj koji uje,
Znalac.
14. Reci: Zar da mimo Allaha - Stvoritelja nebesa i Zemlje, uzmem
zatitnika?, a On hrani, a nije hranjen. Reci: Uistinu, meni je
nareeno da budem prvi koji e se predati, i ne budi nikako od
murika.
15. Reci: Uistinu, ja se bojim - ako ne posluam Gospodara svog kazne Dana velikog.
16. Ko bude od nje otklonjen Tog dana, tad mu se (Allah) doista
smilovao; a to je uspjeh oiti.
17. A ako te dotakne Allah nesreom, onda nema od nje spasitelja,
izuzev Njega. A ako te dotakne dobrim - pa On je nad svakom stvari
Posjednik moi.
18. I On je Pokoritelj nad robovima Svojim, a On je Mudri,
Obavijeteni.
19. Reci: Koja je stvar najvea svjedoenjem? Reci: Allah. Svjedok
je izmeu mene i izmeu vas. I objavljuje mi se ovaj Kuran da upozorim
njime vas i onog kome stigne. Da li vi uistinu svjedoite da su sa
Allahom bogovi drugi? Reci: Ne svjedoim! Reci: Samo je On Bog,
Jedini! A uistinu, ja sam ist od onog ta pridruujete.
20. Oni kojima smo dali Knjigu, prepoznaju ga kao to prepoznaju sinove
svoje. Oni koji su izgubili due svoje, ta oni nee vjerovati.
21. A ko je nepravedniji od onog ko izmilja o Allahu la ili porie
ajete Njegove? Uistinu, zalimi nee uspjeti.
22. A na Dan kad ih sve skupimo, zatim reknemo onima koji su
pridruivali: Gdje su ortaci vai - oni za koje ste tvrdili?
23. Zatim nee biti fitneha njihovog, jedino e rei: Tako nam Allaha,
Gospodara naeg, nismo bili murici.
24. Vidi kako e lagati protiv dua svojih, a ieznue od njih ono ta
su izmiljali.
25. I od njih je ko te slua; a nainili smo na srcima njihovim velove
da ga ne razumiju, a u uima njihovim gluhou. Iako vide svaki znak, ne
vjeruju u njega. Dok, kad ti dou, prepiru se s tobom, govore oni koji
ne vjeruju: Ovo su samo prie ranijih.
26. A oni ga zabranjuju i udaljuju se od njega; i unitavaju samo due
svoje, a ne opaaju.
27. A da vidi kad budu zaustavljeni pred vatrom, pa reknu: O da nam

je da budemo povraeni i da ne poreknemo ajete Gospodara naeg, i
budemo od vjernika!
28. Naprotiv, ukazae im se ta su skrivali ranije. I ako bi bili
povraeni, sigurno bi se vratili onom ta im je zabranjeno. A uistinu,
oni su laci.
29. I govore: Nema nita sem ivota naeg dunjalukog i mi neemo biti
podignuti!
30. A da vidi kad budu zaustavljeni pred Gospodarom svojim! On e
rei: Zar ovo nije Istina? Rei e: Svakako, tako nam Gospodara
naeg. Rei e: Pa kuajte kaznu, zato to niste vjerovali!
31. Doista e izgubiti oni koji poriu susret s Allahom, dok kad im
doe as nenadno, rei e: O alosti naa nad onim ta smo
zanemarili, i oni e nositi terete svoje na leima svojim. Zar nije
loe ta e nositi?
32. A ivot Dunjaa je samo igra i zabava, i sigurno je kua Ahireta
bolja za one koji se boje. Pa zar ne shvatate?
33. Doista znamo: alosti te to ta govore. Pa uistinu, oni ne poriu
tebe, nego zalimi ajete Allahove nijeu.
34. A doista su poricani poslanici prije tebe, pa su se strpili nad
(tim) to su poricani i mueni, dok im nije dola pomo Naa. I nema
tog ko e izmijeniti rijei Allahove. A ve ti je dola vijest o
poslanicima.
35. A ako ti je teko njihovo okretanje, onda ako moe da potrai
rupu u Zemlji ili ljestve u nebo, pa im donese znak! A da hoe Allah,
sigurno bi ih prikupio Uputi, zato ne budi nikako od neznalica.
36. Odazivaju se jedino oni koji sluaju. A mrtvi - podii e ih Allah,
zatim e Njemu biti povraeni.
37. I govore: Zato mu se ne spusti znak od Gospodara njegovog? Reci:
Uistinu! Allah je kadar da spusti znak; ali, veina njih ne zna.
38. A nema nijedne ivotinje na Zemlji, niti leteeg stvorenja (koje)
leti sa dva krila svoja - a da nisu zajednice sline vama. Nismo
zapostavili u Knjizi nita; zatim e Gospodaru svom biti sakupljeni.
39. A oni koji poriu ajete Nae, gluhi i nijemi, u tminama su. Allah
koga hoe - zabludi ga, a koga hoe - uini ga na putu pravom.
40. Reci: Da li vidite, ako vam doe kazna Allahova ili vam doe as,
hoete li drugog (mimo) Allaha prizivati, ako istinu govorite?
41. Naprotiv! Njega biste prizivali, pa bi otklonio ono za to ste Ga
prizivali - ako bi htio - i zaboravili biste ta ste pridruivali.
42. A doista, slali smo zajednicama prije tebe, pa smo ih dohvatili
bijedom i nesreom, da bi se oni ponizili.
43. Pa zato se nisu, kad im je dola sila Naa, ponizili? Meutim,
otvrdla su srca njihova i uljepao im je ejtan ono ta su radili!
44. Pa poto bi zaboravili ono im su bili opominjani, otvorili bismo
im kapije svake stvari. Dok, kad bi se obradovali zbog onog ta im je
dato, epali bismo ih nenadno, tad gle! - oni oajnici.
45. Zato je sasjeen korjen ljudi koji su inili zulm. I hvala neka je
Allahu, Gospodaru svjetova!
46. Reci: Da li vi vidite, ako Allah oduzme sluh va i vidove vae, i
zapeati srca vaa, koji bog mimo Allaha bi vam to dao? Pogledaj kako
iznosimo znakove! Opet se oni odvraaju.
47. Reci: Da li vi vidite, ako vam doe kazna Allahova iznenada ili
otvoreno, hoe li biti uniten iko osim naroda zalima?
48. I aljemo izaslanike samo kao donosioce radosnih vijesti i
opominjae. Pa ko vjeruje i ini dobro, tad nema straha nad njima i
nee oni tugovati.
49. A oni koji poriu ajete Nae - pogodie ih kazna zbog onog ta su
zgrijeili.
50. Reci: Ne kaem vam: Kod mene su riznice Allahove, niti Znam
nevidljivo, i ne kaem vam: Uistinu, ja sam melek. Slijedim samo ta
mi se objavljuje. Reci: Je li isto: slijepac i ko vidi? Pa zar neete
razmisliti?
51. I opominji njime one koji se plae da e biti Gospodaru svom
sakupljeni - nee imati oni mimo Njega zatitnika niti zagovornika - da
bi se oni bojali (Allaha).
52. I ne tjeraj one koji prizivaju Gospodara svog jutrom i naveer,
elei lice Njegovo. Nije na tebi od rauna njihovog nita i nije od
rauna tvog na njima nita, pa da ih otjera i bude od zalima.
53. A tako ih iskuavamo jedne drugima, da bi rekli: Jesu li oni ti
koje je obdario Allah izmeu nas? Zar nije Allah Najbolji poznavalac
zahvalnih?
54. A kad ti dou oni koji vjeruju u ajete Nae, tad reci: Selamun
alejkum! Propisao je Sebi Gospodar va milost, da onaj od vas ko
uradi zlo iz neznanja, zatim se pokaje poslije toga i popravi - da je
On tad Oprosnik, Milosrdni.
55. I tako objanjavamo znakove, da bi se razjasnio put zloinaca.
56. Reci: Meni je uistinu zabranjeno da oboavam one koje prizivate
mimo Allaha. Reci: Neu slijediti strasti vae. Doista bih tad
zalutao i ne bih ja bio od upuenih.
57. Reci: Uistinu, ja sam na dokazu jasnom od Gospodara svog, a
poriete ga. Nije kod mene to to pourujete. Sud je jedino Allahov;
govori Istinu, a On je Najbolji od rjeavatelja.
58. Reci: Da je kod mene to to pourujete, sigurno bi bila svrena
stvar izmeu mene i izmeu vas; a Allah je Najbolji znalac zalima.
59. A kod Njega su kljuevi nevidljivog - zna ih samo On. I zna ta je
na kopnu i moru; i ne otpadne nijedan list, a da ga ne zna. I nema
zrnca u tminama Zemlje, ni svjeeg ni suhog, a da nije u Knjizi jasnoj.
60. I On je Taj koji vas uzima nou - a zna ta privrijedite danju,
zatim vas podie u njemu, da bi se ispunio rok odreeni. Zatim je Njemu
povratak va, potom e vas obavijestiti o onom ta ste radili;
61. I On je Pokoritelj nad robovima Svojim; a alje nad vama uvare.
Dok, kad doe nekom od vas smrt, uzmu ga izaslanici Nai, a oni ne
oklijevaju.
62. Zatim e biti vraeni Allahu, Zatitniku svom istinskom. Zar Sud ne
pripada Njemu? A On je Najbri od onih koji obraunavaju.
63. Reci: Ko vas izbavlja iz tmina kopna i mora? Zovete Ga ponizno i
tajno: Ako nas izbavi iz ovog, sigurno emo biti od zahvalnih.
64. Reci: Allah vas izbavlja iz njih i iz svake nevolje, potom vi
pridruujete.
65. Reci: On je Kadar da podigne na vas kaznu iznad vas ili ispod nogu
vaih ili vas zaodjene u stranke i (da) iskusite silu jedni drugih.
Pogledaj kako iznosimo znakove, da bi oni razumjeli.
66. I porie ga narod tvoj, a on je Istina. Reci: Nisam nad vama
uvar.
67. Za svaku vijest ima rok, a saznaete.
68. A kad vidi one koji se uputaju (jalovim raspravama) u ajete Nae,
tad se okreni od njih dok ne budu preli na razgovor drugaiji od tog.
A ako te navede ejtan da zaboravi, tad ne sjedi - nakon prisjeanja sa narodom zalima.
69. I nema protiv onih koji se boje nita od njihovog rauna, nego je
Opomena da bi se oni pobojali.
70. I ostavi one koji vjeru svoju uzimaju igrom i zabavom, i koje je
obmanuo ivot Dunjaa. I opominji njime, da ne strada dua zbog onog ta
zaslui. Nee za nju mimo Allaha biti zatitnika niti zagovornika. Iako
bi dala svaku otkupninu, ne bi se uzela od nje. Takvi su oni koji
stradaju zbog onog ta zaslue. Imae oni pie od kljuale vode i kaznu
bolnu, zato to ne vjeruju.
71. Reci: Zar da prizivamo mimo Allaha ono ta nam ne koristi, niti
nam teti, i okrenemo se na petama naim, nakon to nas je uputio
Allah, kao onaj koga opine ejtani na Zemlji smetenog. Njegovi drugovi
ga pozivaju Uputi: Hodi nama! Reci: Uistinu, Uputa Allahova, to je
Uputa. A nareeno nam je da se predamo Gospodaru svjetova,
72. I da obavljamo salat i Njega se bojimo. A On je Taj kojem ete
biti sabrani,
73. I On je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju s Istinom. A na dan kad
rekne: Budi!, tad e biti. Rije Njegova je Istina i Njegova e vlast
biti na Dan kad se puhne u sur. Znalac nevidljivog i vidljivog; a On je
Mudri, Obavijeteni.
74. I kad ree Ibrahim ocu svom Azeru: Zar uzima kipove bogovima?
Uistinu, ja vidim tebe i narod tvoj u zabludi oitoj.
75. I tako pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje, i da bi bio od
sigurnih.
76. Pa poto se nad njim smrai no, ugleda zvijezdu. Ree: Ovo je
gospodar moj. Pa poto zae, ree: Ne volim one koji zalaze.
77. Pa poto vidje Mjesec izlazeim, ree: Ovo je gospodar moj. Pa
poto zae, ree: Ako me ne uputi Gospodar moj, sigurno u biti od
naroda zalutalih.
78. Pa poto vidje Sunce izlazeim, ree: Ovo je gospodar moj. Ovo je
najvee. Pa poto zae, ree: O narode moj! Ja sam ist od onog ta
pridruujete.
79. Uistinu! Ja okreem lice svoje Onom koji je stvorio nebesa i

Zemlju, pravovjeran, a nisam ja od murika.
80. I raspravljao je
mnom o Allahu, a ve
pridruujete, izuzev
svaku stvar znanjem.
s njim narod njegov. Ree: Raspravljate li sa

me je uputio? A ne bojim se ja uope onog to Mu
ta htjedne Gospodar moj. Gospodar moj obuhvata
Pa zar se neete opametiti?
81. A kako da se bojim onoga to pridruujete, a ne plaite se to vi

pridruujete Allahu ono za to vam nije objavio dokaz? Pa koja od
dvije skupine je dostojnija sigurnosti? Kad biste znali!
82. Oni koji vjeruju i ne presvlae vjerovanje svoje sa zulmom, takvi
e imati sigurnost, a oni su upueni.
83. I to je dokaz Na kojeg smo dali Ibrahimu protiv naroda njegovog.
Uzdiemo stepenima koga hoemo. Uistinu! Gospodar tvoj je Mudri,
Znalac.
84. I podarili smo mu Ishaka i Jakuba; svakojeg smo uputili; i Nuha smo
uputili ranije; i iz potomstva njegovog Dawuda i Sulejmana i Ejjuba i
Jusufa i Musaa i Haruna - a tako nagraujemo dobroinitelje 85. I Zekerijjaa i Jahjaa i Isaa i Iljasa - svaki je od dobrih 86. I Ismaila i Eljesea i Junusa i Luta - svakojeg smo odlikovali nad
svjetovima 87. I od oeva njihovih i potomaka njihovih i brae njihove. I odabrali
smo ih i uputili ih putu pravom.
88. To je Uputa Allahova, upuuje njome koga hoe od robova Svojih. A
da su pridruivali, sigurno bi im propalo ta su radili.
89. To su oni kojima smo dali Knjigu i sud i vjerovjesnitvo. Pa ako
takvi ne vjeruju u nju, pa doista emo je povjeriti ljudima koji nee u
nju biti nevjernici.
90. To su oni koje je uputio Allah. Zato slijedi uputu njihovu! Reci:
Ne traim od vas za nju nagradu. To je samo Opomena svjetovima.
91. I ne cijene Allaha istinskim cijenjenjem Njegovim kad kau: Nije
objavio Allah smrtniku nita. Reci: Ko je objavio Knjigu, onu s kojom
je doao Musa, svjetlom i Uputom ljudima? Uinili ste je pergamentima,
pokazujete je i skrivate mnogo, a poueni ste ta niste znali vi niti
oevi vai? Reci: Allah! Zatim ih napusti; u raspravi svojoj se
zabavljaju.
92. A ova Knjiga koju smo objavili, blagoslovljena je, potvrda one
prije nje, i da opomene Majku gradova i onog ko je oko nje. A oni koji
vjeruju u Ahiret - vjeruju u nju, i oni salate svoje uvaju.
93. A ko je nepravedniji od onog ko izmilja protiv Allaha la ili
kae: Objavljeno je meni, a nije mu objavljeno nita; i ko kae:
Objaviu slino ta je objavio Allah. A da vidi kad budu zalimi u
mukama smrti, a meleci isprue ruke svoje: Izbacite due svoje! Danas
ete biti plaeni kaznom poniavajuom to ste govorili protiv Allaha
neistinu i prema ajetima Njegovim se oholili.
94. A doista, doi ete Nam pojedinano, kao to smo vas
put, a ostaviete ta smo vam podarili za leima svojim.
vidjeti s vama posrednike vae za koje ste tvrdili da su
ortaci. Doista, presjeeno je meu vama, i iezlo je od
ste tvrdili.
stvorili prvi
I neemo
oni vai
vas ono ta
95. Uistinu! Allah je Taj koji cijepa zrno i kopice. Izvodi ivo iz
mrtvog, i On je Taj koji izvodi mrtvo iz ivog. To je Allah!, pa kud se
odvraate?
96. Cjepalac zore! I uinio no odmorom, a Sunce i Mjesec za raunanje.
To je diktat Monog, Znalca.
97. I On je Taj koji je nainio za vas zvijezde, da se vodite njima u
tminama kopna i mora. Doista razjanjavamo znakove ljudima koji znaju.
98. I On je Taj koji vas je stvorio od due jedne, te boravite i
spremite. Doista, razjanjavamo znakove ljudima koji shvataju.
99. I On je Taj koji sputa vodu s neba, pa izvodimo njome rastinje
svake stvari; i izvodimo iz nje zelen iz koje izvodimo zrnje naslagano.
A od palme - iz pupoljka njenog - grozdove niske; i bae od groa i
maslina i nara, slinog i razliitog. Pogledajte plodove njegove, kad
donese plod, i zrenje njegovo. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji
vjeruju.
100. I uinili su Allahu ortacima dinne, a stvorio ih je, i pripisuju
Mu sinove i keri, bez ikakva znanja. Slava neka je Njemu, a uzvien je
nad onim ta pripisuju!
101. Zaetnik nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete, a On nema druice? A
stvorio je svaku stvar i On je o svakoj stvari Znalac.
102. To je Allah, Gospodar va! Samo je On Bog, Stvoritelj svake
stvari, zato Njega oboavajte. A On je nad svakom stvari Zatitnik.
103. Ne doseu Ga vizije, a On dosee vizije, i On je Fini,
Obavijeteni.
104. Ve su vam doli uvidi od Gospodara vaeg. Pa ko vidi, ta za duu
je njegovu, a ko je slijepac, pa protiv nje je. A nisam ja nad vama
uvar.
105. I tako iznosimo znakove i da kau: Nauio si, i da ga objasnimo
ljudima koji znaju.
106. Slijedi ta ti se objavljuje od Gospodara tvog; nema boga osim
Njega, i kloni se murika.
107. A da je htio Allah, ne bi pridruivali. A nismo uinili tebe nad
njima uvarom, i nisi ti njima zatitnik.
108. I ne vrijeajte one koje prizivaju mimo Allaha, pa da vrijeaju
Allaha pakosno, bez znanja. Tako smo uljepali svakoj ummi rad njihov.
Zatim je Gospodaru njihovom povratak njihov, pa e ih obavijestiti o
onom ta su radili.
109. I kunu se Allahom, najjaom od zakletvi njihovih, ako bi im doao
znak, da bi sigurno vjerovali u njega. Reci: Znaci su samo kod
Allaha. A otkud da vi zapazite, da ga kad doe, nee vjerovati?
110. I okrenuemo srca njihova i opaanja njihova - kao to nisu
vjerovali u njega prvi put - i ostaviti ih (da) u pretjeranosti svojoj
lutaju.
111. I ak da im Mi spustimo meleke, i da im govore mrtvi, i da
prikupimo pred njih svaku stvar suelice, ne bi vjerovali, osim ako bi
Allah htio. Meutim, veina njih ne znaju.
112. I tako, uinili smo svakom vjerovjesniku neprijateljem ejtane
ljudi i dinna - inspirisali su jedni druge kitnjastim govorom,
obmanjujuim. A da je htio Gospodar tvoj, ne bi to inili. Zato ostavi

njih i ono ta izmiljaju;
113. I da se tome naklonu srca onih koji ne vjeruju u Ahiret i da se
zadovolje time, i da zarade ono ta oni zarauju.
114. Pa zar da mimo Allaha traim suca, a On je Taj koji vam je objavio
Knjigu detaljnu? A oni kojima smo dali Knjigu, znaju da je ona sputena
od Gospodara tvog s Istinom; zato ne budi nikako od sumnjivaca.
115. I ostvaruje se Rije Gospodara tvog istinski i pravino. Nema tog
ko e izmijeniti Rijei Njegove; a On je Onaj koji uje, Znalac.
116. A ako bi posluao veinu onih na Zemlji, zaveli bi te s puta
Allahovog. Slijede samo pretpostavku i oni samo lau.
117. Uistinu, Gospodar tvoj - On je Najbolji znalac onog ko skree s
puta Njegovog i On je Najbolji poznavalac upuenih.
118. Pa jedite od onog nad im je spomenuto ime Allahovo, ako ste u
ajete Njegove vjernici.
119. A ta vam je da ne bi jeli ono nad im je spomenuto ime Allahovo a ve vam je razjasnio ta vam je zabranio - izuzimajui ono na to ste
prisiljeni. A uistinu, mnogi zavode strastima svojim, bez znanja.
Uistinu, Gospodar tvoj - On je Najbolji znalac prekrilaca.
120. I ostavite vanjtinu grijeha i unutranjost njegovu. Uistinu, oni
koji stiu grijeh, bie plaeni za ono ta su stekli.
121. I ne jedite od onog nad im nije spomenuto ime Allahovo, a
uistinu, to je grijeh. I uistinu, ejtani nadahnjuju prijatelje svoje
da se raspravljaju s vama. A ako biste ih posluali, uistinu biste vi
bili murici.
122. Zar je onaj ko je bio mrtav - pa smo ga oivili i nainili mu
svjetlo kojim ide meu ljudima - kao primjer onog ko je u tminama iz
kojih nee biti vani? Eto tako je nevjernicima uljepano ono ta rade.
123. A tako smo nainili u svakom naselju velikae zloradnicima
njegovim, da spletkare u njemu. A ne spletkare izuzev protiv dua
svojih, a ne opaaju.
124. A kad im doe znak, govore: Neemo vjerovati dok nam se ne dadne
slino ta je dato poslanicima Allahovim. Allah je Najbolji znalac
gdje postavlja poslanstvo Svoje. Pogodie one koji grijee ponienje
kod Allaha, i kazna estoka za ono to spletkare.
125. Pa onome koga Allah eli da uputi, rairi grudi njegove Islamu. A
onom koga eli da zavede, uini grudi njegove tijesnim, uskim, kao da
se penje u nebo. Tako postavlja Allah prljavtinu na one koji ne
vjeruju.
126. A ovo je put Gospodara tvog - ispravan. Doista smo razjasnili
znakove ljudima koji se pouavaju.
127. Imae oni kuu selama kod Gospodara svog, a On e biti Zatitnik
njihov zbog onog ta su radili.
128. A na Dan kad ih skupi zajedno: O skupino dinna! Doista ste
(zaveli) mnogo ljudi. A njihovi prijatelji izmeu ljudi e rei:
Gospodaru na! Koristili smo mi jedni drugima i stigli roku naem
kojeg si nam odredio. Rei e: Vatra je boravite vae, vjeno ete
biti u njoj, izuzev ta htjedne Allah. Uistinu, Gospodar tvoj je

Mudri, Znalac.
129. A tako okreemo zalime jedne drugima, zbog onog ta su zaradili.
130. O skupino dinna i ljudi! Zar vam nisu dolazili poslanici izmeu
vas, kazivali vam ajete Moje i upozoravali vas na susret ovog dana
vaeg? Rei e: Svjedoimo protiv dua naih. A obmanuo ih je ivot
Dunjaa i svjedoit e protiv dua svojih da su oni bili nevjernici.
131. To zato to nee Gospodar tvoj biti Unitilac naselja zbog zulma,
a budu li stanovnici njegovi nesvjesni.
132. A imae svako stepene od onog ta su radili. A Gospodar tvoj nije
nehajan na ono ta rade.
133. A Gospodar tvoj je Neovisni, Vlasnik milosti. Ako hoe uklonit e
vas i nadomjestiti nakon vas ime hoe, kao to je stvorio vas od
potomstva drugih naroda.
134. Uistinu, ono ime vam se prijeti uslijedit e, a niste vi ti koji
e umai.
135. Reci: O narode moj! Radite na mjestima svojim. Uistinu! Ja sam
radnik. Pa spoznat ete onog ko e za kraj imati dom. Uistinu, to nee
uspjeti zalimi.
136. I dodjeljuju Allahu neto od onog ta je stvorio od ljetine i
stoke - dio, pa kau: Ovo je za Allaha, po tvrdnji njihovoj - a ovo
je za ortake nae. Pa ono ta je za ortake njihove, tad ne stie
Allahu; a ta je za Allaha, pa to stie ortacima njihovim. Zlo je kako
rasuuju!
137. A isto tako, uljepali su mnogim muricima ortaci njihovi ubijanje
djece njihove, da bi ih upropastili i da bi im (konfuzijom) zaodijenuli
vjeru njihovu. A da hoe Allah, ne bi to inili. Zato ostavi njih i ono
ta izmiljaju.
138. I govore: Ova stoka i ljetina je zabranjena. Nee se hraniti
njome, izuzev onaj kome dopustimo - po tvrdnji njihovoj - i stoka
ija su lea zabranjena i stoka nad kojom nisu spomenuli ime Allahovo
- izmiljajui protiv Njega. Platit e im za ono to izmiljaju.
139. I govore: Ono ta je u trbusima ove stoke posebno je za nae
mukarce, a zabranjeno je enama naim; a ako bude mrtvo, onda su oni
u tom sudionici. Platit e im opisivanje njihovo. Uistinu, On je Mudri,
Znalac.
140. Doista su izgubili oni koji su ubijali djecu svoju glupo, bez
znanja, i zabranjivali ono im ih je opskrbio Allah, izmiljanjem
protiv Allaha. Doista su zabludjeli i nisu bili upueni.
141. A On je Taj koji stvara bae poduprte i nepoduprte, i palme, i
usjev razliite jestivosti njegove, i masline i narove, sline i
razliite. Jedite od ploda njihovog - kad donese plod, i dajte dio toga
na dan berbe njegove, i ne rasipajte. Uistinu! On ne voli rasipnike.
142. A od stoke, tovarnu i sitnu. Jedite od onog im vas je opskrbio
Allah, i ne slijedite korake ejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj
otvoreni.
143. Osam parova: od ovaca dvoje i od koza dvoje. Reci: Da li je dva
mujaka zabranio ili dvije enke, ili ono ta sadre utrobe dviju
enki? Obavijestite me znanjem, ako ste istiniti.
144. I od deve dvoje i od goveda dvoje. Reci: Da li je dva mujaka

zabranio ili dvije enke ili ta sadre utrobe dviju enki, ili ste
bili svjedoci kad vam je Allah ovo zapovjedio? Pa ko je nepravedniji
od onog ko izmilja protiv Allaha la, da bi zavodio ljude bez znanja?
Uistinu! Allah ne upuuje narod zalima.
145. Reci: Ne nalazim u onom ta mi se objavljuje zabranjenim za
jedaa (koji) to jede, izuzev to je leina, ili krv prolivena ili meso
svinje - pa uistinu to je pogan - ili ono nad im je grijeno zazvan
drugi, a ne Allah. Pa ko bude natjeran, bez elje i bez prekoraenja,
pa uistinu, Gospodar tvoj je Oprosnik, Milosrdni.
146. A onima koji su jevreji, zabranili smo svaku s papkom
(nerazdvojenim), a od goveda i brava zabranili smo im sala njihova,
izuzev ta nose lea njihova ili crijeva, ili ta je pomjeano sa
kosti. To smo ih platili zbog bunta njihovog, a doista, Mi smo
Istiniti.
147. Pa ako te poreknu, tad reci: Gospodar va je Vlasnik milosti
sveobuhvatne; i nee se povui sila Njegova sa naroda zloinaca.
148. Rei e oni koji pridruuju: Da je htio Allah ne bismo
pridruivali, a ni oevi nai, i ne bismo zabranili nita. Isto tako
su poricali oni prije njih, dok nisu iskusili silu Nau. Reci: Ima li
kod vas imalo znanja pa da nam ga iznesete? Slijedite samo
pretpostavku, i vi samo laete.
149. Reci: Pa Allahov argument je konaan. Ta da je htio, sigurno bi
vas sve uputio.
150. Reci: Dovedite svjedoke vae koji svjedoe da je Allah ovo
zabranio. Pa ako posvjedoe, tad ne svjedoi s njima; i ne slijedi
strasti onih koji poriu ajete Nae i onih koji ne vjeruju u Ahiret - a
oni Gospodaru svom (rivale) izjednauju .
151. Reci: Doite, prouiu ono ta vam je zabranio Gospodar va: da
Mu ne pridruujete nita; roditeljima dobroinstvo, i da ne ubijate
djecu svoju zbog siromatva - Mi opskrbljujemo vas i njih - i ne
pribliujte se razvratnostima, onom ta je vanjtina njihova i ta je
unutranjost, i ne ubijte duu koju je zabranio Allah, izuzev radi
pravde. To vam zapovjeda da biste vi razumjeli.
152. I ne pribliujte se imetku siroeta, sem onako kako je najbolje,
dok ne dosegne zrelost svoju. I ispunjavajte mjeru i vagu pravedno. Ne
optereujemo duu, osim mogunou njenom. A kad govorite, onda
pravedno, makar bio roak. I obavezu Allahu ispunjavajte. To vam
zapovijeda da biste se vi pouili.
153. A da je ovo Moj put pravi, zato ga slijedite. I ne slijedite
puteve (druge), pa da vas odvoje od puta Njegovog; to vam zapovijeda da
biste se vi pobojali.
154. Zatim smo dali Musau Knjigu potpunom za onog ko ini dobro i
detaljnom za svaku stvar, i Uputu i milost, da bi oni u susret sa
Gospodarom svojim vjerovali.
155. A ova Knjiga koju objavljujemo, blagoslovljena je; zato je
slijedite i bojte se (Allaha), da bi vam se smilovalo,
156. Da ne biste rekli: Knjiga je objavljena samo dvjema grupama prije
nas, a bili smo prema uenju njihovom nemarni;
157. Ili kaete: Da je nama - nama objavljena Knjiga, sigurno bismo

bili upueniji od njih. Pa ve vam je doao dokaz jasan od Gospodara
vaeg, i Uputa i milost. Pa ko je nepravedniji od onog ko porie ajete
Allahove i odvraa od njih? Platiemo one koji odvraaju od ajeta
Naih, opakom kaznom, zato to su odvraali.
158. ekaju li samo da im dou meleci ili doe Gospodar tvoj ili doe
neki od znakova Gospodara tvog? Na Dan kad doe neki od znakova
Gospodara tvog, nee koristiti dui vjerovanje njeno, (koja) nije
vjerovala prije ili zaradila u vjerovanju svom dobro. Reci: Oekujte!
Uistinu! Mi smo ekatelji.
159. Uistinu! Oni koji su razdijelili vjeru svoju i postali sekte, nisi
od njih ni u emu. Samo je stvar njihova do Allaha, zatim e ih
obavijestiti o onom ta su inili.
160. Ko doe sa dobrim djelom, pa imae on deset slinih njemu; a ko
doe sa zlim djelom, tad e biti plaen samo slinim njemu; i njima se
zulm nee uiniti.
161. Reci: Uistinu! Mene je uputio Gospodar moj putu pravom: vjeri
pravoj, milletu Ibrahima hanife, a nije bio od murika.
162. Reci: Uistinu, salat moj i rtva moja i ivot moj i smrt moja su
za Allaha, Gospodara svjetova.
163. On nema sudruga; a to mi je nareeno i ja sam prvi od muslimana.
164. Reci: Zar da mimo Allaha traim drugog gospodara, a On je
Gospodar svake stvari? A zarauje svaka dua samo sebi, i nee se
teretiti optereeni teretom drugog. Potom je Gospodaru vaem povratak
va, te e vas obavijestiti o onom u emu ste se razilazili.
165. I On je Taj koji vas je uinio halifama Zemlje, i uzdigao vas
jedne nad drugima stepenima, da vas iskua u onom ta vam je dao.
Uistinu! Gospodar tvoj je brz u kazni, i uistinu, On je Oprosnik,
Milosrdni.
SURA 7.
EL-ARAF * UZVISINE
1. Alif. Lam. Mim. Sad.

2. Knjiga se sputa tebi - zato neka u grudima tvojim ne bude tjeskobe
zbog nje - da opominje njome, a opomena je vjernicima.
3. Slijedite ono ta vam je objavljeno od Gospodara vaeg, i ne
slijedite mimo Njega zatitnike. Malo ega se sjeate!
4. A koliko je gradova koje smo unitili! Tad bi im dola sila Naa
nou, ili dok bi oni prilegli u podnevu.
5. Zato je bio priziv njihov kad bi im dola sila Naa, jedino to bi
rekli: Uistinu! Mi smo bili zalimi.
6. Pa sigurno emo pitati one kojima je poslata i sigurno emo pitati
izaslanike.
7. Tad emo im sigurno ispriati sa znanjem, a nismo bili odsutni.
8. A mjerenje e Tog dana biti istinito. Pa onaj ije mjerile pretegnu
- pa ti takvi e biti uspjeni;
9. A onaj ije mjere olakaju - pa takvi su oni koji su izgubili due
svoje, zbog toga to su ajetima Naim bili zalimi.
10. A doista smo vas uvrstili na Zemlji i nainili vam na njoj

sredstva za ivot. Malo to zahvaljujete!
11. I doista, stvorili smo vas, zatim vas oblikovali, potom rekosmo
melecima: Uinite seddu Ademu! Tad padoe niice, izuzev Iblisa,
nije bio od onih koji padaju na seddu.
12. (Allah) ree: ta te je zadralo da nisi pao na seddu kad sam ti
naredio? Ree: Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a
njega si stvorio od ilovae.
13. (Allah) ree: Onda silazi iz njega! Pa nije za tebe da se oholi u
njemu. Zato izlazi! Uistinu, ti si od ponienih.
14. Ree: Odloi mi do Dana kad budu podignuti.
15. (Allah) ree: Uistinu, ti si od onih kojima se odlae.
16. Ree: Pa zato to si me zaveo, sigurno u im biti u zasjedi na
putu Tvom pravom.
17. Zatim u im sigurno prilaziti ispred njih i iza njih, i s desnih
strana njihovih i s lijevih strana njihovih. I nee nai veinu njih
zahvalnim.
18. (Allah) ree: Izlazi iz njega pokuen i prognan. Sigurno onaj od
njih ko te bude slijedio - sigurno u napuniti Dehennem s vama
zajedno.
19. I o Ademe! Nastani ti i ena tvoja Dennet, pa jedite odakle god
hoete, i ne pribliujte se ovom drvetu, pa da budete od zalima.
20. Pa je doaptavao njima dvoma ejtan, da bi im otkrio ta im je bilo
skriveno od sewata njihovih, i ree: Zabranio vam je Gospodar va sa
ovog drveta, samo da ne budete dva meleka ili ne budete od besmrtnika.
21. I zaklete se njima dvoma: Uistinu! Ja sam vam sigurno od
savjetnika!
22. Tad prouzroi da njih dvoje varkom padnu. Pa poto okusie drvo,
otkrie im se sewati njihovi i poee iti po sebi lie dennetsko. I
pozva ih Gospodar njihov: Zar vam nisam zabranio sa ovog drveta i
rekao vam: Uistinu! ejtan vam je neprijatelj otvoreni?
23. Rekoe: Gospodaru na! Uinili smo zulm duama naim, i ako nam ne
oprosti i ne smiluje nam se, sigurno emo biti od gubitnika.
24. Ree: Siite! Vi ste jedno drugom neprijatelji. I imaete vi na
Zemlji boravite i uivanje neko vrijeme.
25. Ree: Na njoj ete ivjeti i na njoj umirati, i iz nje izvedeni
biti.
26. O sinovi Ademovi! Doista smo vam spustili odjeu da pokrije sewate
vae, i perjanice. A odijelo bogobojaznosti, to je najbolje. To je od
znakova Allahovih, da bi se oni pouili.
27. O sinovi Ademovi! Neka vas nikako ne zavede ejtan kao to je izveo
roditelje vae iz Denneta, strgavi s njih dvoje odjeu njihovu, da bi
im pokazao sewate njihove. Uistinu, on vas vidi, on i vrsta njegova,
odakle ne vidite njih. Uistinu! Mi smo uinili ejtane zatitnicima
onih koji ne vjeruju.
28. A kad uine razvrat, govore: Nali smo na tome oeve nae i Allah
nam je to naredio. Reci: Uistinu, Allah ne nareuje razvrat. Zar
govorite o Allahu ono ta ne znate?
29. Reci: Gospodar moj nareuje pravednost. I upravite lica svoja kod
svakog mesdida, i prizivajte Njega, odani Njegovom dinu. Kao to vas
je stvorio, (tako) ete se vratiti.
30. Grupu je uputio, a grupu - obistinila se na njima zabluda. Uistinu,
oni uzimaju ejtane zatitnicima mimo Allaha i misle da su oni upueni.
31. O sinovi Ademovi! Uzmite ukras svoj kod svakog mesdida, i jedite i
pijte, a ne rasipajte. Uistinu! On ne voli rasipnike.
32. Reci: Ko je zabranio ukras Allahov kojeg je iznio robovima Svojim,
i dobre stvari od opskrbe? Reci: One su za one koji vjeruju u ivotu
Dunjaa, posebno na Dan kijameta. Eto tako razjanjavamo znakove
ljudima koji znaju.
33. Reci: Gospodar moj je zabranio jedino razvratnosti, ono ta je
vidljivo od njih i ta je skriveno, i grijeenje i tlaenje bez prava,
i da pridruujete Allahu ono za to nije objavio autoritet, i da
govorite o Allahu ono ta ne znate.
34. A svaka zajednica ima rok, pa kad doe rok njihov, nee (ga)
zadrati as, niti ubrzati.
35. O sinovi Ademovi! Kad vam dou poslanici izmeu vas, kazujui vam
ajete Moje, pa ko se bude bojao i dobro inio, tad nee biti straha nad
njima, niti e oni aliti.
36. A oni koji budu poricali ajete Nae i oholili se prema njima, takvi
e biti stanovnici vatre, oni e u njoj biti vjeito.
37. Pa ko je nepravedniji od onog ko izmilja protiv Allaha la ili
porie ajete Njegove? Tim takvima e doi dio njihov iz Knjige. Dok,
kad im dou izaslanici Nai da ih uzmu, govorie: Gdje je ono ta ste
prizivali mimo Allaha? Rei e: Nestali su od nas. I svjedoie
protiv dua svojih da su oni bili nevjernici.
38. (Allah) e rei: Uite u vatru meu zajednicama ve prolim prije
vas, od dinna i ljudi. Kad god ue zajednica, proklinjae svoju
sestru (zajednicu). Dok, kad se u njoj svi sustignu, rei e zadnja
njihova prvoj njihovoj: Gospodaru na! Ovi su nas zaveli, zato im daj
dvostruku kaznu vatrom. Rei e: Za svakog je dvostruko, meutim ne
znate.
39. I rei e prva njihova zadnjoj njihovoj: Pa nemate vi nad nama
nikakvu prednost, zato kuajte kaznu za ono ta ste zasluili.
40. Uistinu, oni koji budu poricali ajete Nae i oholili se prema
njima, nee im se otvoriti kapije neba i nee ui u Dennet, dok ne
proe deva kroz uice igle; A tako plaamo zloince.
41. Imae oni od Dehennema postelju, a iznad njih e biti (vatrene)
pokrivke. A tako kanjavamo zalime.
42. A oni koji vjeruju i ine dobra djela - ne optereujemo duu,
izuzev mogunou njenom - takvi e biti stanovnici Denneta, oni e u
njemu biti vjeito.
43. I istrgnuemo ta je u grudima njihovim od mrnje; tei e ispod
njih rijeke i govorie: Hvala Allahu koji nas je ovom uputio. A ne
bismo se uputili da nas nije Allah uputio! Doista su poslanici
Gospodara naeg donosili Istinu. I viknue im se: Ovo je Dennet koji

vam je dat u naslijee za ono ta ste radili.
44. I dozivae stanovnici Denneta stanovnike vatre: Doista smo nali
ono to nam je obeavao Gospodar na istinitim, pa jeste li nali ono
ta je obeavao Gospodar va istinitim? Rei e: Da. Tad e objaviti
muezzin meu njima: Prokletstvo Allahovo je na zalimima,
45. Onima koji su odvraali od puta Allahovog i traili ga
iskrivljenim, a oni su u Ahiret bili nevjernici.
46. I izmeu njih dvaju bie veo, a na uzvisinama e biti ljudi (koji
e) prepoznati svakog po obiljejima njihovim. I vikat e stanovnicima
Denneta: Selamun alejkum! Nisu uli u njega, a oni e uditi.
47. I kad skrenu pogledi njihovi prema stanovnicima vatre, rei e:
Gospodaru na! Ne stavi nas sa narodom zalima.
48. I pozivae stanovnici uzvisina ljude koje e znati po obiljejima
njihovim, govorie: ta vam je vrijedilo skupljanje vae i to ste se
oholili?
49. Jesu li to oni za koje ste se kleli da im nee stii Allahova
milost? Uite u Dennet! Nema straha nad vama i neete vi aliti.
50. I zvae stanovnici vatre stanovnike Denneta: Prolijte na nas malo
vode ili neto od onog im vas je opskrbio Allah. Rei e: Uistinu!
Allah je to dvoje zabranio nevjernicima,
51. Onima koji su uzimali vjeru svoju igrom i zabavom, a obmanuo ih je
ivot Dunjaa. Zato emo njih Danas zaboraviti, kao to su zaboravili
na susret dana svog ovog, i to su ajete Nae nijekali.
52. A doista, donijeli smo im Knjigu, pa smo je bazirali na znanju,
Uputu i milost za ljude koji vjeruju.
53. ekaju li samo ostvarenje njeno? Na Dan kad doe ostvarenje njeno,
govorie oni koji su je zaboravili ranije: Doista su poslanici
Gospodara naeg dolazili s Istinom. Pa hoe li biti za nas ikakvih
posrednika, pa da posreduju za nas ili da budemo vraeni, pa da radimo
drugaije no to smo radili? Doista, izgubili su due svoje, a iezlo
je od njih ta su izmiljali.
54. Uistinu! Gospodar va je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u
est dana, zatim se postavio na Ar. Prekriva nou dan (koji) trai nju
urno, a Sunce i Mjesec i zvijezde potinjeni su komandi Njegovoj. Zar
ne pripada Njemu stvaranje i komanda? Blagoslovljen neka je Allah,
Gospodar svjetova!
55. Zazivajte Gospodara svog skrueno i potajno. Uistinu! On ne voli
one koji prevruju.
56. I ne inite fesad na Zemlji, nakon sreivanja njenog; i prizivajte
Njega, strahujui i nadajui se. Uistinu, Allahova milost je bliska
dobroiniteljima.
57. A On je Taj koji alje vjetrove radosnom vijeu pred milou
Svojom. Dok, kad ponesu oblake teke, usmjerimo ga ka zemlji zamrloj,
pa sputamo na nju vodu, te izvodimo njome od svaeg plodove. Tako emo
izvesti mrtve, da biste se vi podsjetili.
58. A dobra zemlja izvodi rastinje svoje s dozvolom Gospodara svog. A
koja je loa, izvodi samo oskudno. Tako razlaemo znakove ljudima
(koji) zahvaljuju.
59. Doista smo poslali Nuha narodu njegovom, pa ree: O narode moj!
Oboavajte Allaha! Nemate vi drugog boga osim Njega. Uistinu! Ja se
bojim za vas kazne Dana strahovitog.
60. Uglednici iz naroda njegovog rekoe: Uistinu, mi te vidimo u
zabludi oitoj.
61. Ree: O narode moj! Nije u meni greka, nego sam ja poslanik
Gospodara svjetova.
62. Dostavljam vam poslanice Gospodara svog i savjetujem vas, i znam od
Allaha ono ta ne znate.
63. Zar se udite to vam dolazi Opomena od Gospodara vaeg po ovjeku
izmeu vas, da bi vas opomenuo, i da biste se pobojali i da bi vam se
smilovalo.
64. Tad ga porekoe, pa spasismo njega i one s njim u lai, a potopismo
one koji su poricali ajete Nae. Uistinu, oni su bili narod slijepaca.
65. I Adu, brata njihovog Huda. Ree: O narode moj! Oboavajte Allaha.
Nemate vi drugog boga osim Njega. Pa zar se neete pobojati?
66. Uglednici koji nisu vjerovali iz naroda njegovog, rekoe: Uistinu,
mi te vidimo u gluposti, i uistinu, mi mislimo da si ti od laova.
67. Ree: O narode moj! Nije u meni glupost, nego sam ja poslanik
Gospodara svjetova.
68. Dostavljam vam poslanice Gospodara mog i ja sam vam savjetnik
pouzdani.
69. Zar se udite to vam dolazi Opomena od Gospodara vaeg po ovjeku
izmeu vas, da bi vas upozorio? A sjetite se kad vas je uinio
nasljednicima nakon naroda Nuhovog, i poveao vas u konstituciji
obilno. Pa sjetite se blagodati Allahovih, da biste vi uspjeli.
70. Rekoe: Zar si nam doao da bismo oboavali Allaha - jedinog
Njega, a ostavili ono to su oboavali oevi nai? Pa daj nam ono im
nam prijeti, ako si od istinitih!
71. Ree: Ve je pala na vas od Gospodara vaeg kazna i gnjev. Zar se
prepirete sa mnom o imenima? koja ste nadjenuli vi i oevi vai; nije
spustio Allah za njih nikakav autoritet. Pa oekujte! Uistinu! Ja sam
od onih koji sa vama ekaju.
72. Pa smo spasili njega i one s njim milou od Nas, i odsjekli
korijen onih koji su poricali ajete Nae i nisu bili vjernici.
73. I Semudu, brata njihovog Saliha. Ree: O narode moj! Oboavajte
Allaha! Nemate vi drugog boga osim Njega. Ve vam je doao jasan dokaz
od Gospodara vaeg. Ova deva Allahova za vas je znak; zato je pustite
da pase po Zemlji Allahovoj, i ne dotiite je zlom, pa da vas spopadne
kazna bolna.
74. I sjetite se kad vas je uinio nasljednicima nakon Ada i nastanio
vas na Zemlji. Pravite u nizijama njenim palae i kleete brda (u)
kue. Pa sjetite se blagodati Allahovih i ne inite zlo na Zemlji,
(postavi) mufsidi.
75. Uglednici iz naroda njegovog koji su se uzoholili rekoe onima koji
su uinjeni slabima - onom ko je vjerovao od njih: Znate li da je
Salih izaslanik od Gospodara njegovog? Rekoe: Uistinu, mi smo u ono
s im je poslat, vjernici!
76. Oni koji su se uzoholili rekoe: Uistinu, mi smo u ono u to

vjerujete, nevjernici!
77. Tad ranie devu i ogluie se o naredbu Gospodara svog, i rekoe:
O Salih! Donesi nam ono im nam prijeti, ako si od izaslanika.
78. Pa ih snae potres, te osvanue u kuama svojim povaljani.
79. Tad se okrenu od njih i ree: O narode moj. Doista sam vam
dostavio poslanicu Gospodara svog i savjetovao vas, meutim, ne volite
savjetnike.
80. I Luta! Kad ree narodu svom: Zar inite razvrat u kojem vas nije
pretekao niko od svjetova?
81. Uistinu, vi prilazite strau ljudima mimo ena. ta vie, vi ste
ljudi koji pretjeruju.
82. Odgovor naroda njegovog bio je jedino to rekoe: Protjerajte ih
iz naselja svog. Uistinu, oni su ljudi koji se iste.
83. Pa smo spasili njega i porodicu njegovu, izuzev ene njegove, bila
je od izostalih.
84. I izlili smo na njih kiu. Pa pogledaj kakav je bio kraj zloinaca!
85. I Medjenu, brata njihovog, uajba. Ree: O narode moj! Oboavajte
Allaha! Nemate vi drugog boga sem Njega. Zaista vam je doao jasan
dokaz od Gospodara vaeg; zato ispunjavajte mjeru i mjerilo. I ne
zakidajte ljudima stvari njihove, i ne inite fesad na Zemlji, nakon
sreivanja njenog. To je bolje za vas, ako ste vjernici.
86. I ne zasjedajte na svakom putu prijetei i odvraajui od puta
Allahovog onog ko vjeruje u Njega i traei ga iskrivljenim. I sjetite
se kad ste bili (brojano) mali, pa vas je umnoio. I pogledajte kakav
je bio kraj mufsida.
87. A ako bude skupina meu vama (koja) vjeruje u ono s im sam poslat,
i skupina (koja) ne vjeruje, onda se strpite dok Allah ne presudi meu
nama, a On je Najbolji od sudaca.
88. Velikani koji su se uzoholili iz naroda njegovog, rekoe: Sigurno
emo protjerati tebe, o uajb, i one koji s tobom vjeruju, iz naselja
naeg ili ete se sigurno vratiti u millet na. Ree: Zar iako smo
neradi?
89. Doista bismo izmiljali protiv Allaha la ako bismo se vratili u
millet va, nakon to nas je izbavio Allah iz njega. A nije za nas da
se u njega vraamo, izuzev ako htjedne Allah, Gospodar na. Gospodar
na obuhvata svaku stvar znanjem. U Allaha se uzdamo. Gospodaru na!
Presudi izmeu nas i izmeu naroda naeg s Istinom, a Ti si Najbolji od
sudaca.
90. I rekoe velikani koji nisu vjerovali iz naroda njegovog: Ako
biste slijedili uajba, uistinu biste vi tad bili gubitnici.
91. Pa zadesi njih potres, te osvanue u kuama svojim povaljani.
92. Oni koji su porekli uajba, kao da nisu stanovali u njima. Oni koji
su porekli uajba - oni su bili gubitnici.
93. Tad se okrenu od njih i ree: O narode moj! Doista sam vam
dostavio poslanice Gospodara mog i savjetovao vas; pa kako da alim nad
narodom nevjernika?
94. A nismo poslali u grad nijednog vjerovjesnika, a da nismo pogodili

stanovnitvo njegovo nesreom i bijedom, da bi se oni ponizili.
95. Zatim bismo zamijenili namjesto zla dobro, dok se ne bi namnoili
pa rekli: Doista je nae oeve doticala srea i nesrea. Tad bismo ih
dograbili nenadno, a oni ne bi opazili.
96. A da su stanovnici gradova vjerovali i bojali se, sigurno bismo im
otvorili berekete s neba i Zemlje. Meutim poricali su, pa smo ih
epavali za ono ta su zaradili.
97. Pa jesu li sigurni stanovnici gradova da im nee doi sila Naa
nou, (dok) oni budu spavali?
98. Zar su sigurni stanovnici gradova da im nee doi sila Naa danju,
a oni se budu igrali?
99. Pa jesu li se osigurali od plana Allahovog? Pa siguran je u plan
Allahov jedino narod gubitnika.
100. Zar ne upuuje one koji naslijeuju Zemlju nakon (prethodnih)
stanovnika njenih, da emo ih - ako htjednemo - pogoditi zbog grijeha
njihovih i zapeatiti srca njihova, pa oni nee uti.
101. To su bili gradovi ije ti neke vijesti kazujemo. A doista su im
dolazili poslanici njihovi s dokazima jasnim, pa nisu vjerovali u ono
to su ranije poricali. Tako Allah peati srca nevjernika.
102. I nismo nali za veinu njih nikakav zavjet, a doista smo nali
veinu njih grjenicima.
103. Zatim smo poslije njih poslali Musaa sa znacima Naim faraonu i
velikanima njegovim, pa nisu povjerovali u njih. Zato pogledaj kakav je
bio kraj mufsida!
104. I ree Musa: O faraone! Uistinu, ja sam poslanik Gospodara
svjetova.
105. Duan sam da govorim o Allahu samo Istinu. Doista sam vam doao sa
dokazom jasnim od Gospodara vaeg. Zato poalji sa mnom sinove
Israilove.
106. (Faraon) ree: Ako si doao sa znakom, onda ga daj, ako si od
istinitih!
107. Tad (Musa) baci tap svoj, pa gle! on zmija oita.
108. I izvue ruku svoju, tad gle! ona bijela za posmatrae.
109. Uglednici iz naroda faraonovog rekoe: Uistinu, ovo je arobnjak,
znalac,
110. eli da vas istjera iz zemlje vae, pa ta nareujete?
111. Rekoe: Zadri njega i brata njegova, a poalji u gradove
sabirae,
112. Dovee ti svakog arobnjaka, znalca.
113. I dooe faraonu arobnjaci, rekoe: Uistinu, nama pripada
nagrada, ako mi budemo pobjednici.
114. Ree: Da!, i uistinu, vi ete biti od bliskih.
115. Rekoe: O Musa! Ili e baciti, ili emo mi biti (prvi) bacai?
116. Ree: Bacite! Pa poto bacie, zaarae oi ljudi i zastraie

ih i donesoe sihr silan.
117. I objavismo Musau: Baci tap svoj! Tad gle: on proguta ono ta
su lairali.
118. Tad se dogodi Istina, i propade ono ta su uradili.
119. Tad bijahu tu poraeni, i okrenue se ponieni.
120. I bacie se arobnjaci na seddu,
121. Rekoe: Vjerujemo u Gospodara svjetova,
122. Gospodara Musaovog i Harunovog.
123. Faraon ree: Povjerovaste u Njega prije nego sam vam dozvolio!
Uistinu! Ovo je spletka koju ste ispleli u gradu da biste izveli iz
njega stanovnitvo njegovo. Pa saznaete!
124. Sigurno u odsjei ruke vae i noge vae unakrsno, zatim u vas
sigurno sve raspeti.
125. Rekoe: Uistinu, mi smo Gospodaru naem povratnici!
126. A sveti nam se samo to mi vjerujemo u znakove Gospodara naeg,
poto su nam doli. Gospodaru na! Izlij na nas izdrljivost i daj da
mi umremo (kao) muslimani.
127. I rekoe velikani iz naroda faraonovog: Zar e ostaviti Musaa i
narod njegov da prave fesad na Zemlji, a ostavie tebe i bogove tvoje?
Ree: Pobit emo sinove njihove, a potedit ene njihove, a uistinu
smo mi nad njima pokoritelji.
128. Musa ree narodu svom: Traite pomo od Allaha i strpite se.
Uistinu, Zemlja je Allahova. Daje je u naslijee kome hoe od robova
Svojih, a ishod je za bogobojazne.
129. Rekoe: Zlostavljani smo prije no to si nam doao i nakon to si
nam doao. Ree: Moda e Gospodar va unititi neprijatelja vaeg i
uini vas nasljednicima na Zemlji, pa da vidi kako radite.
130. I doista smo pogodili narod faraonov nerodicama i smanjenjem
plodova, da bi se oni pouili.
131. Pa kad bi im dolo dobro, rekli bi: Ovo je nae, a kad bi ih
snalo zlo, pripisali bi Musau i onom ko je s njim. Zar nije uistinu
zla kob njihova kod Allaha? Meutim, veina njih ne zna.
132. I rekoe: Kakav god nam donese znak da nas njime zaara, pa
neemo ti mi biti vjernici.
133. Pa poslasmo na njih potop i skakavce i ui i abe i krv, znacima
detaljnim, pa se uzoholie i bijahu narod zloinaca.
134. Pa poto pade na njih nevolja, rekoe: O Musa! Moli za nas
Gospodara svog, zbog onog ta je obeao kod tebe. Ako otkloni od nas
nevolju, sigurno emo ti vjerovati i sigurno poslati s tobom sinove
Israilove.
135. Pa poto bismo otklonili od njih nevolju do roka kojem bi oni
stigli - gle! oni bi prekrili.
136. Tad smo im se osvetili i potopili ih u moru to su poricali ajete
Nae i bili prema njima nehajni.
137. I dali smo u naslijee

zemlje i zapade njene - one
Rije Gospodara tvog lijepa
strpili; a razorili smo ta
podizali.
narodu onih koji su uinjeni slabima istoke

u kojoj smo blagosiljali. I ispunila se
nad sinovima Israilovim zato to su se
je sagradio faraon i narod njegov i ta su
138. I prevedosmo sinove Israilove preko mora, te dooe ljudima odanim

idolima svojim. Rekoe: O Musa! Naini za nas boga kao to oni imaju
bogove. Ree: Uistinu, vi ste narod koji ne zna.
139. Uistinu, takvi e propasti u onom u emu su oni, a zaludno je ta
su radili.
140. Ree: Zar mimo Allaha da vam traim boga, a On vas je odlikovao
nad svjetovima?
141. I kad vas izbavismo od ljudstva faraonovog; podvrgavali su vas
opakoj kazni, ubijajui sinove vae, a poteujui ene vae; a u tom
je bilo iskuenje golemo od Gospodara vaeg.
142. I odredili smo Musau trideset noi, i dopunili to sa deset, pa se
ispuni odreeno vrijeme Gospodara njegovog - etrdeset noi. I ree
Musa bratu svom Harunu: Naslijedi me u narodu mom i sreuj (stvari) i
ne slijedi put mufsida.
143. I poto doe Musa sastajalitu Naem i (poto) je govorio s njim
Gospodar njegov, ree: Gospodaru moj! Pokai mi - da Te vidim. Ree:
Nee Me vidjeti, meutim, pogledaj ka brdu: pa ako ono ostane na svom
mjestu, vidjee Me. Pa poto se Gospodar njegov otkri brdu uini ga
zdrobljenim, a Musa pade onesvijeten. Pa poto se pribra, ree: Slava
neka je Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi od vjernika.
144. Ree: O Musa! Uistinu, Ja sam odabrao tebe nad ljudima
poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Zato uzmi ta ti dajem i budi od
zahvalnih.
145. I napisasmo mu na ploama savjet o svakoj stvari i detalj za svaku
stvar. Pa uzmi ih vrsto i naredi svom narodu: Uzmite najbolje
njihovo, (a) pokazau vam kuu grjenika.
146. Okrenut u od ajeta Svojih one koji se ohole na Zemlji bez prava.
Iako vide svaki znak, ne vjeruju u njega; i ako vide put ispravnosti,
ne uzimaju ga putem; a ako vide put zablude, uzimaju ga putem. To zato
to oni poriu ajete Nae i prema njima nehajni su.
147. A oni koji poriu ajete Nae i susret Ahireta, propae djela
njihova. Hoe li biti plaeni, osim za ono ta su radili?
148. I uzeo je narod Musaov poslije njega, od ukrasa svojih, tele
tjelesno, imalo je ono (mo) mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne
govori, niti ih upuuje putu? Uzeli su ga i bili zalimi.
149. I poto oni dooe sebi i vidjee da su oni doista zabludjeli,
rekoe: Ako nam se ne smiluje Gospodar na i (ne) oprosti nam, sigurno
emo biti od gubitnika.
150. I poto se vrati Musa narodu svom gnjevan, alostan, ree: Runo
je kako ste me zastupali, poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali
odredbu Gospodara vaeg? I baci ploe i epa za glavu brata svog,
teglei ga sebi. (Harun) ree: Sine majin! Uistinu, ljudi su me
smatrali slabim i gotovo da me ubiju, zato ne ini da se zluraduju nada
mnom neprijatelji i ne ini da budem sa narodom zalima.
151. (Musa) ree: Gospodaru moj! Oprosti meni i bratu mom i uvedi nas
u milost Svoju; a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.
152. Uistinu, oni koji su uzeli tele: njih je stigla srdba od
Gospodara njihovog i ponienje u ivotu Dunjaa. A tako kanjavamo one
koji izmiljaju.
153. A oni koji rade zla djela, potom se pokaju nakon toga i budu
vjerovali, uistinu, Gospodar tvoj je poslije toga Oprosnik, Milosrdni.
154. I poto se umiri Musaova srdba, uze ploe, a u natpisu njihovom
bijae uputa i milost za one koji se Gospodara svog plae.
155. I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudi za Nae odreeno
vrijeme. Pa poto ih snae potres, ree: Gospodaru moj! Da si htio
unitio bi ih ranije, i mene. Hoe li nas unititi zbog onog ta su
poinili glupaci nai? Ovo je samo iskuenje Tvoje, zabluuje njime
koga hoe, a upuuje koga hoe. Ti si Zatitnik Na, zato nam
oprosti i smiluj nam se, a Ti si Najbolji od oprosnika.
156. I propii nam na ovom Dunjau dobro, i na Ahiretu. Uistinu! Mi smo
se uputili Tebi. Ree: Kazna je Moja - pogodiu njome koga hou, a
milost Moja obuhvata svaku stvar. Zato u je propisati onima koji se
boje i daju zekat, i onima koji u ajate Nae vjeruju,
157. Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnika ummijja, onog kojeg
nalaze kod sebe zapisanog u Tewratu i Indilu. Nareuje im dobro, a
zabranjuje im nevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im
loe, i oslobaa ih tereta njihovog i okova koji su bili na njima. Pa
oni koji vjeruju u njega i potuju ga, i pomau ga i slijede svjetlo
koje je sputeno s njim - ti takvi su uspjeni.
158. Reci: O ljudi! Doista sam ja poslanik Allahov vama svima - Onog
ija je vlast nebesa i Zemlje. Samo je On Bog! Oivljava i usmruje,
zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, Vjerovjesnika neukog, koji
vjeruje u Allaha i Rijei Njegove, i slijedite ga da biste se vi
uputili.
159. A od naroda Musaovog je zajednica (onih koji) se vode Istinom i po
njoj kroje pravdu.
160. I podijelili smo ih na dvanaest plemena, zajednica. I objavili smo
Musau - kad je narod njegov zatraio od njega vodu: Udri tapom svojim
kamen. Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je svako pleme
znalo pojilite svoje. I pravili smo hladovinu nad njima oblacima, i
spustili na njih mennu i prepelice: Jedite od dobrih stvari kojima smo
vas opskrbili. A nisu uinili zulm Nama, nego su duama svojim zulm
uinili.
161. I kad im bi reeno: Nastanite se u ovom naselju i jedite iz njega
odakle god hoete i recite: Hitta, i uite na kapiju sa seddom,
oprostiemo vam greke vae, poveaemo dobroiniteljima.
162. Tad su oni izmeu njih koji su inili zulm, zamijenili rije
drugaijom od one koja im je reena, te smo poslali na njih kaznu s
neba, zbog toga to su zulm inili.
163. I pitaj ih o gradu
kad su im dolazile ribe
dan kad nisu svetkovali
iskuavali, zato to su
koji je bio pored mora, kad su krili sabat,

njihove na dan subote njihove - otvoreno, a na
subotu, nisu im dolazile. Tako smo ih
grijeili.
164. I kad ree zajednica izmeu njih: Zato savjetujete narod iji e
Allah unitilac biti ili muitelj njihov kaznom estokom? Rekoe:
Pravdanje Gospodaru vaem i da bi se oni pobojali.
165. Pa poto zaboravie ono im su opominjani, spasismo one koji su
zabranjivali zlo, a dograbismo one koji su inili zulm kaznom estokom,
za ono to su grijeili.
166. Pa poto su bili drski spram onog to im je zabranjeno, rekosmo
im: Budite majmuni prezreni!
167. I kad je najavio Gospodar tvoj da e sigurno do Dana kijameta
dizati na njih onog ko e ih podvrgavati zloj kazni. Uistinu, Gospodar
tvoj je brz kaznom, a uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni.
168. I razdijelili smo ih po Zemlji (kao) narode. Neki od njih su
dobri, a drugi od njih su mimo toga. I iskuavali smo ih dobrim
stvarima i zlim stvarima, da bi se oni povratili.
169. Pa je poslije njih slijedilo pokoljenje (onih koji su) naslijedili
Knjigu. Uzimali su prolaznu stvar Dunjaa i govorili: Oprostie nam
se! A ako im doe (ponovo) stvar slina tom, uzimaju je. Zar nije od
njih uzet zavjet Knjigom da e o Allahu govoriti samo Istinu? A
prouavaju ono ta je u njoj. A kua Ahireta je bolja za one koji se
boje. Pa zar ne shvatate?
170. A oni koji se dre Knjige i obavljaju salat - uistinu, Mi neemo
unititi nagradu pravednih.
171. I kad podigosmo brdo nad njima, kao da je ono nadstreica, a
mislili su da e ono na njih pasti. Uzmite vrsto ta vam dajemo i
podsjeajte se na ono ta je u tom, da biste se vi pobojali;
172. I kad uze Gospodar tvoj od sinova Ademovih, iz lea njihovih
potomstvo njihovo, i zatrai da oni svjedoe protiv dua svojih: Zar
nisam Gospodar va? Rekoe: Svakako. Svjedoimo!, da ne biste rekli
na Dan kijameta: Uistinu, mi smo prema ovom bili nemarni.
173. Ili rekli: Samo su pridruivali oevi nai ranije, a (mi) smo
bili potomstvo poslije njih. Pa zar e nas unititi zbog onog ta su
poinila blebetala?
174. I tako razjanjavamo znakove, i da bi se oni povratili.
175. I izrecituj im vijest onog kojem smo dali ajete Nae, pa se
povukao od njih, te ga je slijedio ejtan, pa je bio od zalutalih.
176. A da smo htjeli, sigurno bismo ga uzdigli njima, meutim on se
priklonuo zemlji i slijedio strast svoju. Pa, primjer njegov je kao
primjer psa: ako se okomi na njega, dahui plazi jezik, ili ostavi
li ga - plazei jezik dahe. To je primjer ljudi koji poriu ajete
Nae. Zato kazuj priu, da bi oni razmislili.
177. Lo je primjer ljudi koji poriu ajete Nae, a duama svojim ine
zulm.
178. Koga uputi Allah - pa on je upuen, a koga zavede - pa ti takvi su
gubitnici.
179. A doista, stvorili smo za Dehennem mnoge od dinna i ljudi. Imaju
oni srca - ne razumiju njima, i imaju oni oi - ne vide njima, i imaju
oni ui - ne uju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su vie
zalutali. Ti takvi su nemarni.
180. A Allahova imena su najljepa - zato Ga zovite njima. I ostavite

one koji skrnave imena Njegova. Platit e im se ono ta rade.
181. A od onog koga smo stvorili ima umma koja vodi Istinom i njome
kroji pravdu.
182. A oni koji poriu znakove Nae, vodiemo ih postepeno odakle ne
znaju.
183. I putam im. Uistinu, spletka Moja je jaka!
184. Zar nee razmisliti? Nije u drugu njihovom nikakvo ludilo. On je
samo opominja jasni.
185. Zar nee pogledati carstvo nebesa i Zemlje i ta je stvorio Allah
od stvari, i da se moda rok njihov ve pribliio? Pa u koji e hadis
poslije njega vjerovati?
186. Koga zabludi Allah, pa nema za njega upuivaa; a ostavlja ih da u
pretjeranosti svojoj lutaju.
187. Pitaju te o asu, kad e dolazak njegov? Reci: Znanje njegovo je
jedino kod Gospodara mog; otkrie ga u vrijeme njegovo samo On. Bie
teak na nebesima i Zemlji. Doi e vam jedino iznenada. Pitaju tebe
kao da si ti upoznat o njemu. Reci: Znanje njegovo je jedino kod
Allaha, meutim veina ljudi ne zna.
188. Reci: Ne vladam za duu svoju koriu, niti tetom, osim ta hoe
Allah. A da znam nevidljivo, sigurno bih umnoio od dobrog i ne bi me
dotaklo zlo. Ja sam samo opominja i donosilac radosnih vijesti za
narod koji vjeruje.
189. On je Taj koji vas je stvorio od due jedne, i nainio od nje
paricu njenu, da se smiri uz nju. Pa poto ju je obljubio, ponijela je
teret lahak, pa je ila s njim. Pa poto otea, zovnu Allaha, Gospodara
njih dvoje: Ako nam da dobrog (potomka), sigurno emo biti od
zahvalnih.
190. Pa poto im je dao dobrog, pripisivali su Njemu drugove u onom ta
im je dao. Pa uzvien neka je Allah nad onim ta pridruuju!
191. Zar pridruuju ono ta ne stvara nita, a oni su stvoreni?
192. A ne mogu im pruiti pomo, niti duama svojim pomau.
193. I ako ih pozovete Uputi, ne slijede vas. Isto vam je: pozivali ih
ili vi bili utljivi.
194. Uistinu! Oni koje zazivate mimo Allaha, robovi su slini vama.
Zato ih prizivajte, pa nek vam se odazovu, ako ste istiniti!
195. Zar imaju oni noge, kojima hode? Ili imaju oni ruke, kojima dre?
Ili imaju oni oi, kojima vide? Ili imaju oni ui, kojima uju? Reci:
Zovite ortake vae, zatim me prevarite, ta ne odgaajte mi.
196. Uistinu, Zatitnik moj je Allah koji objavljuje Knjigu, a On titi
dobre.
197. A oni koje prizivate mimo Njega, ne mogu vam pruiti pomo, niti
duama svojim pomau.
198. I ako ih pozovete Uputi, ne uju. I vidi ih gledaju prema tebi, a
oni ne vide.
199. Dri se oprosta i nareuj dobroinstvo, i kloni se neznalica.
200. A ako te potakne podsticaj od ejtana, tad zatrai zatitu u

Allaha. Uistinu! On je Onaj koji uje, Znalac.
201. Uistinu, oni koji se boje (Allaha), kad ih dotakne podsticaj od
ejtana, sjete se, tad gle: oni oni koji vide!
202. A braa njihova ih navuku u zabludu, zatim ne odustaju.
203. I kad im ne donese ajet, govore: Zato ga ne izmisli? Reci:
Slijedim samo ono ta mi se objavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi
od Gospodara vaeg, i Uputa i milost za narod koji vjeruje.
204. A kad se ui Kuran, tad ga sluajte i utite, da bi vam se
smilovalo.
205. I sjeaj se Gospodara svog u dui svojoj skrueno i sa strahom i
ne glasno u govoru, jutrom i naveer, i ne budi od nehajnih.
206. Uistinu, oni koji su kod Gospodara Tvog, ne ohole se prema
oboavanju Njegovom, i slave Ga i Njemu ine seddu.
SURA 8.
EL-ENFAL * PLIJEN
1. Pitaju te o (ratnom) plijenu. Reci: Plijen pripada Allahu i

Poslaniku. Zato se bojte Allaha i sreujte (stvari) meu sobom i
posluajte Allaha i Poslanika Njegovog, ako ste vjernici.
2. Vjernici su samo oni ija se srca, kad se spomene Allah, poboje, i
kad im se ue ajeti Njegovi, poveavaju njihovo vjerovanje, i na
Gospodara svog se oslanaju,
3. Oni koji obavljaju salat i iz onog im smo ih opskrbili udjeljuju:
4. Ti takvi su vjernici istinski. Imaju oni stupnjeve kod Gospodara
svog, i oprost i opskrbu plemenitu.
5. Kao to te je izveo Gospodar tvoj iz tvoje kue s Istinom, a
uistinu, skupina vjernika je bila nerada (tome).
6. Raspravljaju s tobom o Istini nakon to je postala jasna, kao da se
gone ka smrti, a oni gledaju.
7. I kad vam je Allah obeao jednu od dvije skupine, da e ona biti
vaa, a voljeli ste da ona bez bodlje bude vaa; i elio je Allah da
utvrdi Istinu Rijeima Svojim i odsijee korijen nevjernika,
8. Da utvrdi Istinu i uniti neistinu, makar mrzili zloinci.
9. Kad ste traili pomo Gospodara vaeg, pa vam se odazvao: Uistinu,
Ja sam Pomaga va sa hiljadu meleka uzastopnih.
10. A uinio je to Allah jedino radosnom vijeu i da se umire time
srca vaa. A nema pomoi, izuzev od Allaha. Uistinu! Allah je Moni,
Mudri.
11. Kad je uinio da vas obuzme pospanost sigurnosti od Njega, i
spustio na vas vodu s neba, da vas oisti njome i otkloni od vas
prljavtinu ejtana i da uvrsti srca vaa i osnai njome stopala.
12. Kad objavi Gospodar tvoj melecima: Ja sam sa vama, zato uvrstite
one koji vjeruju! Ubaciu strah u srca onih koji ne vjeruju; pa udrite
iznad vratova i udrite sve njihove jagodice.
13. To zato to su se oni opirali Allahu i Poslaniku Njegovom. A ko se
suprotstavi Allahu i Poslaniku Njegovom - pa uistinu, Allah je estok
kaznom.
14. To, zato je iskusite - i da nevjernicima pripada kazna vatrom.

15. O vi koji vjerujete! Kad sretnete one koji ne vjeruju u nastupanju,
tad im ne okreite lea.
16. A ko im okrene tog dana lea svoja - izuzev povratnika u borbu ili
onog ko se prikljui formaciji - tad je doista navukao srdbu od
Allaha, a sklonite njegovo bie Dehennem; a loe je dolazite!
17. Tad ih niste ubijali, nego ih je Allah ubijao. I nisi bacio kad si
bacio, nego je Allah bacio - i da bi iskuao vjernike od Sebe kunjom
lijepom. Uistinu! Allah je Onaj koji uje, Znalac.
18. To; i da je Allah Oslabljiva spletke nevjernika.
19. Ako ste traili pobjedu, pa ve vam je dola pobjeda. A ako
prestanete, pa to je bolje za vas. A ako se povratite, povratiemo se,
i nee vam koristiti grupa vaa nita, ma kako brojna bila; i (znajte)
da je Allah uz vjernike.
20. O vi koji vjerujete! Posluajte Allaha i Poslanika Njegovog, i ne
okreite se od njega, a vi ujete.
21. I ne budite kao oni koji kau: uli smo, a oni ne sluaju.
22. Uistinu! Najgore ivotinje kod Allaha su gluhi i nijemi - oni koji
ne koriste razum.
23. A da zna Allah u njima dobro, sigurno bi ih prouo. A da ih
prouje, sigurno bi se okrenuli i oni bi bili odvraeni.
24. O vi koji vjerujete! Odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas pozove
onom ta vas oivljava, i znajte da Allah djeluje izmeu ovjeka i srca
njegovog, i da je On Taj kojem ete biti sabrani.
25. I bojte se kunje - ne pogaa iskljuivo one od vas koji ine zulm
- i znajte da je Allah estok kaznom.
26. I sjetite se kad ste vi bili mali (brojno), slabi na Zemlji, bojali
ste se da vas ne pohvataju ljudi, pa vas je sklonuo i ojaao vas pomoi
Svojom, i opskrbio vas dobrim stvarima, da biste vi zahvaljivali.
27. O vi koji vjerujete! Ne iznevjerite Allaha i Poslanika, i ne
iznevjerite emanete svoje, a vi znate.
28. I znajte da su imeci vai i djeca vaa iskuenje, i da je Allah Taj
kod kojeg je nagrada velianstvena.
29. O vi koji vjerujete! Ako se budete bojali Allaha, nainie vam
furkan i odstranie od vas loa djela vaa, i oprostie vam. A Allah je
Posjednik dobrote velike.
30. I kad su se zavjerili protiv tebe oni koji ne vjeruju, da te
zatvore ili te ubiju, ili te protjeraju. A spletkarili su i planirao je
Allah; a Allah je Najbolji od planera.
31. I kad im se ue ajeti Nai, govore: Ve smo uli. Da hoemo,
sigurno bismo govorili slino ovom. Ovo su samo prie ranijih.
32. I kad kau: O Allahu! Ako je ovo to, Istina od Tebe, onda izlij na
nas kamenu kiu s neba ili nam daj kaznu bolnu!
33. A nee ih Allah kazniti, bude li ti meu njima; i nee biti Allah
muitelj njihov, budu li oni traili oprost.
34. I ta je njihovo da ih ne kazni Allah, a oni odbijaju od Mesdidulharama i nisu uvari njegovi? uvari njegovi su samo bogobojazni, ali,
veina njih ne zna.
35. A salat njihov kod Kue je samo zvidanje i pljeskanje. Zato
iskusite kaznu to ne vjerujete!
36. Uistinu, oni koji ne vjeruju, troe imetke svoje da odvraaju od
puta Allahovog. Pa potroie ih, potom e biti na njima alost, zatim
e biti poraeni. A oni koji ne vjeruju, ka Dehennemu e biti
prikupljeni,
37. Da Allah razdvoji nevaljalog od dobrog, i stavi nevaljalog jednog
na drugog, te to sve nagomila pa to stavi u Dehennem. Ti takvi su
gubitnici.
38. Reci onima koji ne vjeruju, ako prestanu, oprostie im se ta je
ve prolo; a ako se povrate - pa ve je proao sunnet ranijih.
39. I borite se protiv njih, dok (vie) ne bude fitneluka i ne bude sve
vjera Allahova. Pa ako se okanu - pa uistinu, Allah je onog ta rade
Vidilac.
40. A ako se okrenu - tad znajte da je Allah Zatitnik va. Divan li je
Zatitnik i divan Pomaga!
41. I znajte, ono to zaplijenite od stvari - da tad petina pripada
Allahu i Poslaniku i onom ko je blinji, i siroadi i siromasima i sinu
puta, ako vjerujete u Allaha i ono ta smo objavili robu Naem na Dan
razlikovanja, dan (kad) su se susrele dvije skupine. A Allah je nad
42. Kad ste vi bili na blioj strani (doline), a oni na daljoj strani i
karavan nie vas. I da ste se dogovarali, ne biste se podudarili u
vremenu. Meutim (susreli ste se) da bi izvrio Allah odredbu izvrnu;
da bi poginuo ko gine s dokazom jasnim i preivio ko ivi s dokazom
jasnim. A uistinu! Allah je Onaj koji uje, Znalac.
43. Kad ti ih je pokazao Allah u tvom snu malobrojnim, a da ti ih je
pokazao mnogobrojnim, sigurno biste klonuli i sigurno biste se
prepirali o naredbi. Meutim, Allah je spasio. Uistinu! On je Znalac
onog u grudima.
44. I kad vam ih je prikazao u vaim oima, kad ste se sreli,
malobrojnima, i smanjio vas u oima njihovim - da bi izvrio Allah
odredbu izvrnu; a Allahu se vraaju stvari.
45. O vi koji vjerujete! Kad sretnete (neprijateljsku) grupu, tad
budite vrsti i spominjite Allaha mnogo, da biste vi uspjeli.
46. I posluajte Allaha i Poslanika Njegovog, i ne prepirite se, pa da
klonete i izgubi se borbenost vaa; i izdrite! Uistinu! Allah je uz
izdrljive.
47. I ne budite kao oni koji su izali iz kua svojih nadmeno i da vide
ljudi, i odvraaju od puta Allahovog. A Allah je Onaj koji obuhvata ono
to rade.
48. I kad im uljepa ejtan poslove njihove i ree: Nemate vi danas
pobjednika od (strane) ljudi, a uistinu, ja sam susjed va. Pa poto
se ugledae grupe dvije, ustuknu na petama svojim i ree: Uistinu, ja
sam slobodan od vas. Uistinu, ja vidim ta ne vidite! Uistinu, ja se
bojim Allaha, a Allah je estok kaznom.
49. Kad rekoe munafici i oni u srcima ijim je bolest: Obmanula je

ove vjera njihova. A ko se pouzda u Allaha - pa uistinu, Allah je
Moni, Mudri.
50. A da si vidio kad su meleci usmrivali one koji ne vjeruju,
udarajui lica njihova i lea njihova i: Kuajte kaznu gorenjem!
51. To zbog onog ta su pripravile ruke vae i to Allah nije nikako
zalim robovima.
52. Kao stanje naroda faraonovog i onih prije njih: Nisu vjerovali u
ajete Allahove, pa ih je Allah epao zbog grijeha njihovih. Uistinu!
Allah je Silan, estok kaznom.
53. To zato to Allah nee biti Izmjenitelj blagodati kojom je obasuo
narod, dok ne izmijenu ono ta je u duama njihovim, i to je Allah
Onaj koji uje, Znalac.
54. Kao stanje naroda faraonovog i onih prije njih: Poricali su ajete
Gospodara svog, pa smo ih unitili zbog grijeha njihovih i potopili
ljudstvo faraonovo, a svi su bili zalimi.
55. Uistinu, najgore ivotinje kod Allaha su oni koji prikrivaju - ta
oni ne vjeruju;
56. Oni s kojima si sporazum sklopio, zatim su svaki put krili
sporazum svoj, i oni se ne boje.
57. Pa ako ih zarobi u ratu, tad rasturi s njima onog ko je iza njih da bi se oni pouili.
58. I ako se od naroda doista boji izdaje, onda im baci istovjetno.
Uistinu! Allah ne voli izdajnike.
59. I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju, da e pretei; uistinu,
oni nee umai.
60. I pripremite protiv njih ta moete od sile i konja vezanih.
Preplaiete time neprijatelja Allahovog i neprijatelja vaeg i druge
pored njih koje ne znate, Allah ih zna. A ta potroite od stvari na
putu Allahovom, bie vam nadoknaeno i vama se zulm nee uiniti.
61. A ako budu skloni miru, onda mu budi sklon, i pouzdaj se u Allaha.
Uistinu! On, On je Onaj koji uje, Znalac.
62. A ako zaele da te prevare, pa uistinu, dovoljan ti je Allah. On je
Taj koji te pojaava pomoi Svojom i vjernicima.
63. I sjedinio je srca njihova. Da si potroio sve to je na Zemlji, ne
bi ujedinio srca njihova, meutim, Allah ih je ujedinio. Uistinu! On je
Moni, Mudri.
64. O vjerovjesnie! Dovoljan je Allah tebi i onom ko te slijedi od
vjernika.
65. O Vjerovjesnie! Podstii vjernike na borbu. Ako od vas bude
dvadeset izdrljivih, pobijedie dvije stotine. A ako od vas bude
stotinu izdrljivih, pobijedie hiljadu onih koji ne vjeruju, zato to
su oni ljudi koji ne shvataju.
66. Sad vam je olakao Allah i zna da je u vama slabost. Zato, ako od
vas bude stotina izdrljiva, pobijedie dvije stotine. Pa ako od vas
bude hiljada, pobijedie dvije hiljade s dozvolom Allahovom. A Allah je
uz izdrljive.
67. Nije za Vjerovjesnika da on imadne zarobljenike, dok ne pobijedi na

Zemlji. elite prolazno dobro Dunjaa, a Allah eli Ahiret. A Allah je
Moni, Mudri.
68. Da nije Knjiga od Allaha prethodila, sigurno bi vas dotakla u onom
ta ste uzeli, kazna strahovita.
69. Pa jedite od onog ta ste zaplijenili (kao) dozvoljeno, dobro, i
bojte se Allaha. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
70. O Vjerovjesnie! Reci onom od zarobljenika ko je u vaim rukama:
Ako zna Allah u srcima vaim (ikakvo) dobro, dae vam bolje od onog
ta je uzeto od vas, i oprostie vam. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
71. A ako zaele izdaju tebi - pa ve su izdali Allaha prije, zato je
dao mo nad njima; a Allah je Znalac, Mudri.
72. Uistinu, oni koji vjeruju i isele se i bore imecima svojim i duama
svojim na putu Allahovom, i koji daju utoite i pomau - takvi su
zatitnici jedni drugih. A koji vjeruju i ne isele se, nemate vi sa
zatitom njihovom nita, dok se ne isele. A ako zatrae od vas pomo u
vjeri, tad je na vama pomaganje, izuzev protiv ljudi s kojima imate
sporazum. A Allah je onog ta radite Vidilac.
73. A oni koji ne vjeruju, zatitnici su jedni drugima. Ako to ne
uinite, bie fitneluk na Zemlji i fesad veliki.
74. A oni koji vjeruju i isele se i bore na putu Allahovom, i koji daju
utoite i pomau - takvi su vjernici istinski. Imae oni oprost i
opskrbu plemenitu.
75. A oni koji povjeruju kasnije i isele se i bore s vama - pa takvi su
od vas. A srodnici - oni su blii jedni drugima u Knjizi Allahovoj.
Uistinu! Allah je o svakoj stvari Znalac.
SURA 9.
ET-TEWBA * POKAJANJE
1. Sloboda je od Allaha i Poslanika Njegovog onima od murika s kojima

ste sklopili sporazum:
2. Zato putujte po Zemlji etiri mjeseca i znajte da vi niste ti koji
e umai Allahu i da je Allah Taj koji e postiditi nevjernike.
3. A obznana od Allaha i Poslanika Njegovog ljudima na dan hadda
velikog, je da je Allah slobodan od murika i Poslanik Njegov. Pa ako
se pokajete, pa to je bolje za vas. A ako se okrenete, tad znajte da vi
niste ti koji e umai Allahu. A obraduj one koji ne vjeruju kaznom
bolnom:
4. Izuzev onih murika s kojima ste sklopili sporazum, potom vam nisu
umanjili nita i nisu pomagali protiv vas nikoga - onda im ispunite
sporazum njihov do roka njihovog. Uistinu! Allah voli bogobojazne.
5. Pa kad izmaknu sveti mjeseci, tad ubijajte murike gdje god ih
naete, i epajte ih i opsjedajte ih i postavljajte im se u svaku
zasjedu. Pa ako se pokaju i budu obavljali salat i davali zekat, onda
oslobodite put njihov. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
6. A ako neko od murika zatrai od tebe zatitu, tad ga zatiti dok ne
uje Rije Allahovu, potom ga sprovedi sigurnom mjestu njegovom; to
zato to su oni ljudi koji ne znaju.
7. Kako da bude za murike sporazum kod Allaha i kod Poslanika
Njegovog, izuzev onih s kojima ste sklopili sporazum kod Mesdidul-
harama? Pa dok (oni) budu pravi vama, to budite (i vi) pravi njima.
Uistinu! Allah voli bogobojazne.
8. Kako - a ako bi vas nadvladali, ne bi cijenili meu vama srodstvo
niti ugovor? Zadovoljavali bi vas ustima svojim, a odbijala bi srca
njihova, a veina njih su grjenici.
9. Prodaju ajete Allahove za vrijednost malu te odvraaju od puta
Njegovog. Uistinu je loe ono to oni rade.
10. Ne cijene kod vjernika srodstvo, niti ugovor. Ti takvi su
prekritelji.
11. Pa ako se pokaju i budu obavljali salat i davali zekat, tad su
braa vaa u vjeri; a razjanjavamo znakove ljudima koji znaju.
12. A ako prekre zakletve svoje nakon sporazuma njihovog, i budu li
vrijeali vjeru vau, onda se borite protiv voa nevjerovanja. Uistinu,
nema zakletvi za njih - da bi se oni okanili.
13. Zar se neete boriti protiv ljudi koji su prekrili zakletve svoje
i namjeravali protjerivanje Poslanika, i poeli (protiv) vas prvi put?
Zar ih se plaite? Pa Allah je dostojniji da se plaite Njega, ako ste
vjernici.
14. Borite se protiv njih! Kaznie ih Allah rukama vaim i poniziti ih,
i pomoi vas protiv njih i izlijeiti grudi naroda vjernika,
15. I odstranie srdbu srca njihovih, i oprostie Allah kome hoe. A
Allah je Znalac, Mudri.
16. Zar raunate da ete biti ostavljeni a (da) ne zna Allah one od vas
koji su se borili i nisu uzimali bliskog prijatelja mimo Allaha ni
Poslanika Njegovog niti vjernika? A Allah je o onom ta radite
Obavijeteni.
17. Nije za murike da odravaju mesdide Allahove, svjedoke protiv
dua njihovih u nevjerovanju. Takvima e propasti djela njihova i u
vatri e oni biti vjeito.
18. Jedino e odravati mesdide Allahove onaj ko vjeruje u Allaha i
Dan posljednji i obavlja salat i daje zekat, i ne boji se, izuzev
Allaha. Pa moda takvi budu od upuenih.
19. Zar drite napajanje hadije i odravanje Mesdidul-harama, (istim)
kao onog ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji i bori se na putu
Allahovom? Nisu isti kod Allaha; a Allah ne upuuje narod zalima.
20. Oni koji vjeruju i isele se, i bore na putu Allahovom imecima
svojim i duama svojim, veeg su stepena kod Allaha; a takvi su oni
uspjeni.
21. Obradovae ih Gospodar njihov milou od Sebe i zadovoljstvom i
baama; imae oni u njima uivanje trajno.
22. Vjeno e biti u njima, zauvijek. Uistinu, Allah - kod Njega je
nagrada velianstvena.
23. O vi koji vjerujete! Ne uzimajte oeve svoje i brau svoju
prijateljima, ako vie vole nevjerstvo od vjerovanja. A ko od vas s
njima prijateljuje - pa ti takvi su zalimi.
24. Reci: Ako su oevi vai i sinovi vai, i braa vaa i ene vae, i
rod va i imeci koje ste stekli, i trgovina ije se stagnacije plaite
i stanovi s kojima ste zadovoljni - drai vama od Allaha i Poslanika
Njegovog i dihada na putu Njegovom: Onda saekajte dok Allah ne donese

naredbu Svoju. A Allah ne upuuje narod grjenika.
25. Doista vas je pomogao Allah na poljima mnogim, i na dan Hunejna,
kad vas je zanijela brojnost vaa, pa vam nije nita koristila i
otjenjala vam Zemlja ma kako prostrana bila, zatim ste se okrenuli
vraajui se;
26. Potom je spustio Allah smirenost Svoju na Poslanika Svog i na
vjernike, i spustio vojske koje niste vidjeli, i kaznio one koji nisu
vjerovali. A to je plaa nevjernika.
27. Zatim je Allah oprostio nakon toga kome je htio; a Allah je
28. O vi koji vjerujete! Samo su murici neist. Zato nek se ne
pribliuju Mesdidul-haramu nakon ove njihove godine. A ako se bojite
oskudice, pa uinie vas Allah imunim iz blagodati Svoje, ako htjedne.
Uistinu! Allah je Znalac, Mudri.
29. Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha niti u Dan
posljednji i ne zabranjuju ta je zabranio Allah i Poslanik Njegov, i
ne ispovijedaju Vjeru Istine - izmeu onih kojima je data Knjiga - dok
ne dadnu dizju iz ruke i oni budu potinjeni.
30. A govore jevreji: Uzejr je sin Allahov; i govore krani: Mesih
je sin Allahov. To je govor njihov - usta njihovih, oponaaju govor
onih koji nisu vjerovali ranije. Ubio ih Allah! Kuda se odvraaju!
31. Uzimaju rabine svoje i monahe svoje gospodima mimo Allaha, i
Mesiha, sina Merjemina. A nareeno im je samo da oboavaju Boga
Jedinog. Nema boga osim Njega! Slava neka je Njemu nad onim ta
pridruuju!
32. ele da ugase Allahovu svjetlost ustima svojim, a odbija Allah izuzev da usavri svjetlo Svoje, makar mrzili nevjernici.
33. On je Taj koji je poslao Poslanika Svog s Uputom i Vjerom Istine,
da ona prevlada nad vjerom svakom, makar mrzili murici.
34. O vi koji vjerujete! Uistinu, mnogi od rabina i monaha jedu imanja
ljudi zaludno i odvraaju od puta Allahovog. A oni koji gomilaju zlato
i srebro i ne troe ga na putu Allahovom - pa obraduj ih kaznom bolnom.
35. Na Dan (kad) se ono bude uarilo u vatri Dehennema, tad e biti
igosana njime ela njihova i bokovi njihovi i lea njihova: Ovo je to
ta ste gomilali duama svojim, pa kuajte ta ste gomilali.
36. Uistinu! Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest mjeseci u Knjizi
Allahovoj, na Dan kad je stvorio nebesa i Zemlju. Od njih su etiri
sveta: to je vjera prava. Zato ne inite u njima zulm duama svojim; i
borite se protiv murika svi, kao to se bore protiv vas svi. A znajte
da je Allah sa bogobojaznima.
37. Zaista je odlaganje (svetog mjeseca) poveanje nevjerovanja, zavode
se time oni koji ne vjeruju. Dozvoljavaju ga godinu, a zabranjuju ga
godinu, da udese broj koji je Allah uinio svetim, te dozvoljavaju ta
je Allah uinio svetim. Uljepano im je zlo poslova njihovih, a Allah
ne upuuje narod nevjernika.
38. O vi koji vjerujete! ta vam je kad vam se kae: Nastupajte na
putu Allahovom, priklonite se zemlji? Jeste li zadovoljniji ivotom
Dunjaa od Ahireta? Pa uitak ivota Dunjaa spram Ahireta samo je mali.
39. Ako ne nastupite, kaznie vas kaznom bolnom i zamijeniti vas

narodom drugaijim od vas, a neete Ga otetiti nimalo. A Allah je nad
40. Ako ga ne pomognete, pa doista ga je pomogao Allah kad su ga
protjerali oni koji ne vjeruju, drugog od dvojice - kad su njih dvojica
bili u peini, kad ree drugu svom: Ne alosti se! Uistinu, Allah je s
nama. Tad je spustio Allah smirenost Svoju na njega i pojaao ga
vojskama koje niste vidjeli. I uinio je rije onih koji ne vjeruju,
najdonjom, a Rije Allahova - ona je gornja. A Allah je Moni, Mudri.
41. Nastupajte lahki i teki i borite se imecima svojim i duama svojim
na putu Allahovom! To je bolje za vas, kad biste znali.
42. Da je bio dobitak blizak i pohod kratak, sigurno bi te slijedili,
meutim, bio im je dalek, teak. I zaklet e se Allahom: Da smo mogli,
sigurno bismo izali s vama. Unitavaju due svoje, a Allah zna da su
oni sigurno laci.
43. Allah ti oprostio! Zato si im dozvolio dok ti ne bude jasno koji
govore Istinu i ne sazna laljivce?
44. Nee traiti dozvolu od tebe oni koji vjeruju u Allaha i Dan
posljednji, da se bore imecima svojim i duama svojim. A Allah je
Znalac bogobojaznih.
45. Od tebe e jedino traiti dozvolu oni koji ne vjeruju u Allaha i
Dan posljednji, a sumnjaju srca njihova, pa se u sumnji svojoj
kolebaju.
46. A da su eljeli izlazak, sigurno bi za to spremili opremu. Meutim,
Allah je mrzio dizanje njihovo, pa ih je zadrao, i reeno je: Sjedite
sa onima koji sjede!
47. Da su izali s vama, poveali bi vam samo mete i sigurno bi hitali
izmeu vas traei vam fitneluk; a meu vama su oni koji njih sluaju.
A Allah je Znalac zalima.
48. Doista su traili fitneluk ranije i rovarili ti stvari, dok nije
dola Istina i prevladala odredba Allahova, a oni su ti koji mrze.
49. A izmeu njih je ko govori: Dopusti mi i ne iskuavaj me. Zar
nisu u iskuenje pali? A uistinu, Dehennem e biti okruilac
nevjernika.
50. Ako te zadesi dobro, ao im je; a ako te pogodi nesrea, govore:
Ve smo uzeli stvar nau ranije, i okreu se i oni se raduju.
51. Reci: Pogodie nas samo ono ta nam je Allah propisao. On je
Zatitnik na, i u Allaha zato neka se pouzdavaju vjernici!
52. Reci: Oekujete li nam (ita) sem jednu od dvije dobre stvari? A
mi oekujemo za vas, da vas pogodi Allah kaznom od Sebe ili rukama
naim. Zato ekajte. Uistinu, mi smo oni koji sa vama ekaju.
53. Reci: Troili milom ili silom, nee se primiti od vas. Uistinu, vi
ste narod grjenika.
54. A sprjeava da davanja njihova od njih budu primljena jedino to
oni ne vjeruju u Allaha i Poslanika Njegovog, i ne pristupaju salatu
osim kao lijenine, niti udjeljuju, osim neradi.
55. Zato nek te ne oduevljavaju imeci njihovi, niti djeca njihova.

Allah samo eli da ih kazni time u ivotu Dunjaa, i da nestanu due
njihove, a oni budu nevjernici.
56. I zaklinju se Allahom (da) su uistinu od vas. A nisu oni od vas,
nego su oni narod koji strahuje.
57. Ako bi nali utoite ili peine ili skrovite, sigurno bi mu se
okrenuli i oni bi odjurili.
58. I od njih je ko te kori zbog sadaka. Pa ako im se da od tog,
zadovoljni su, a ako im se ne da od tog, gle! oni se ljute.
59. A da su se oni zadovoljili onim ta im je dao Allah i Poslanik
Njegov i rekli: Dosta nam je Allah. Dae nam Allah iz blagodati Svoje
i Poslanik Njegov. Uistinu, mi smo oni koji ude Allahu...
60. Sadake su jedino za fukare i siromahe i one koji rade na njima i
one ija srca treba pridobiti, i za zarobljenike i zaduene, i za put
Allahov i sina puta, odredbom od Allaha. A Allah je Znalac, Mudri.
61. I izmeu njih su oni koji vrijeaju Vjerovjesnika i govore: On je
uho. Reci: Uho je dobro za vas, vjeruje u Allaha i vjeruje
vjernicima, i milost je onima od vas koji vjeruju. A koji vrijeaju
Poslanika Allahovog, imae oni kaznu bolnu.
62. Zaklinju vam se Allahom da bi vas zadovoljili, a Allah i Poslanik
Njegov su dostojniji da Njega zadovolje, ako su vjernici.
63. Zar ne znaju da onaj ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku
Njegovom - ta da e on imati vatru Dehennema, vjeno e biti u njoj?
To je ponienje uasno!
64. Plae se munafici da e im se objaviti sura obavjetavajui ta je
u srcima njihovim. Reci: Izrugujte se. Uistinu, Allah je Taj koji e
iznijeti ono ega se bojite.
65. A ako ih upita, sigurno e rei: Samo smo priali i igrali se.
Reci: Zar ste se Allahom i ajetima Njegovim i Poslanikom Njegovim
izrugivali?
66. Ne pravdajte se! Doista niste vjerovali nakon vjerovanja vaeg. Ako
izbriemo (grijehe) grupi vas, kazniemo grupu, zato to su zloinci.
67. Munafici i munafikinje - oni su jedni od drugih. Nareuju
nevaljalo, a zabranjuju dobro i stiu ruke svoje. Zaboravili su
Allaha, zato je zaboravio njih. Uistinu, licemjeri - oni su grjenici.
68. Allah je obeao munaficima i munafikinjama i nevjernicima vatru
Dehennema, vjeno e biti u njoj. Ona im je dovoljna; a prokleo ih je
Allah, i imae oni kaznu trajnu.
69. Kao oni prije vas; bili su ei od vas u sili, i vei imecima i
djecom. Pa, uivali su u udjelu njihovom - pa uivajte u udjelu vaem,
kao to su uivali oni prije vas u udjelu njihovom - i raspravljate kao
to su oni raspravljali. Tim takvima e propasti djela njihova na
Dunjau i Ahiretu; a ti takvi su gubitnici.
70. Zar im nije stigla vijest onih prije njih: naroda Nuhovog, i Ada i
Semuda, i naroda Ibrahimovog, i stanovnika Medjena i Mutefikata?
Dolazili su im poslanici njihovi sa dokazima jasnim. Pa nije Allah bio
za injenje zulma njima, nego su (oni) duama svojim zulm inili.
71. A vjernici i vjernice - oni su zatitnici jedni drugima. Nareuju

dobro, a zabranjuju nevaljalo, i obavljaju salat i daju zekat, i
sluaju Allaha i Poslanika Njegovog. Tim takvima e se Allah smilovati.
Uistinu! Allah je Moni, Mudri.
72. Allah obeava vjernicima i vjernicama bae ispod kojih teku
rijeke, vjeno e biti u njima, i stanove divne u baama Adna. A
zadovoljstvo od Allaha bie najvee. To je to, uspjeh velianstven!
73. O Vjerovjesnie! Bori se protiv nevjernika i munafika, i budi strog
prema njima. A sklonite njihovo bie Dehennem, a loe je dolazite!
74. Kunu se Allahom da nisu govorili, a doista su rekli rije
nevjerstva i nisu vjerovali nakon Islama njihovog i namjeravali ono ta
nisu postigli. A svetili su se samo to ih je obogatio Allah i Poslanik
Njegov iz blagodati Svoje. Pa ako se pokaju, bolje je za njih. A ako se
okrenu, kaznie ih Allah kaznom bolnom na Dunjau i Ahiretu, i nee oni
na Zemlji imati nikakva zatitnika niti pomagaa.
75. I izmeu njih je ko se obavezao Allahu: Ako nam da iz blagodati
Svoje, sigurno emo davati sadaku i sigurno emo biti od dobrih.
76. Pa poto im je dao iz blagodati Svoje, krtarili su u tom i
okrenuli se, a oni su odvraeni;
77. Pa im je u srcima njihovim prouzrokovao licemjerstvo do Dana kad e
Ga sresti, zato to su Allahu iznevjerili ono to su Mu obeali, i to
su lagali.
78. Zar ne znaju da Allah zna tajnu njihovu i saaptavanje njihovo, i
da je Allah Znalac nevidljivih?
79. One koji kleveu dobrovoljce od vjernika u sadakama, i one koji
(ih) ne nalaze, izuzev truda svog, pa ih ismijavaju - ismijavae Allah
njih, a imae oni kaznu bolnu.
80. Traio oprost za njih ili ne traio... Ako trai oprost za njih
sedamdeset puta, pa nee im oprostiti Allah. To zato to ne vjeruju u
Allaha i Poslanika njegovog. A Allah ne upuuje narod grjenika.
81. Radovali su se ostavljeni u poivaljkama svojim, iza Poslanika
Allahovog, i mrzili da se bore imecima svojim i duama svojim na putu
Allahovom, i govorili: Ne nastupajte po ezi! Reci: Vatra Dehennema
je ea egom. Kad bi razumjeli!
82. Zato nek se smiju malo, a neka plau mnogo; plaa za ono ta su
zaradili.
83. Pa ako te vrati Allah skupini njih, te zatrae dozvolu za izlazak
od tebe, tad reci: Neete izai sa mnom nikada, i neete se boriti sa
mnom (protiv) neprijatelja. Uistinu, vi ste bili zadovoljni sjedenjem
prvi put, zato sjedite sa onima koji ostaju.
84. I ne obavi salat ni nad jednim od njih (koji) umre, nikada, i ne
stoj nad kabrom njegovim. Uistinu, oni nisu vjerovali u Allaha i
Poslanika Njegovog, i umrli su, a oni su bili grjenici.
85. I neka te ne zadivljuju imanja njihova i djeca njihova! Allah samo
eli da ih kazni time na Dunjau, i da nestanu due njihove, a oni budu
nevjernici.
86. A kad se objavi sura: Vjerujte u Allaha i borite se uz Poslanika
Njegovog!, trae posjednici obilja izmeu njih, dozvolu od tebe, i
govore: Ostavi nas, biemo sa onima koji sjede.
87. Zadovoljni su da budu sa onima koje ostaju, a zapeaena su srca

njihova, pa oni ne shvataju.
88. Meutim, Poslanik i oni koji vjeruju s njim, bore se imecima svojim
i duama svojim. A ti takvi e imati dobre stvari i ti takvi e biti
uspjeni.
89. Pripremio je Allah za njih bae ispod kojih teku rijeke, vjeno e
biti u njima. To je postignue velianstveno.
90. I dolazili su oni koji se pravdaju od beduina, da im se dozvoli, i
sjedili su oni koji su lagali Allahu i Poslaniku Njegovom. Pogodie one
od njih, koji nisu vjerovali, kazna bolna.
91. Nema ukora slabima, niti bolesnima, ni onima koji ne nalaze ta bi
utroili, kad su iskreni Allahu i Poslaniku Njegovom. Nema protiv
dobroinitelja nikakva puta. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
92. Niti onima kojima, kad ti dou da ih prebaci, kae: Ne nalazim
ono na emu bih vas prevezao. Okreu se, a oi njihove oblivene
suzama, tuni to ne nalaze ta bi utroili.
93. Samo je put protiv onih koji trae dozvolu od tebe, a oni su
bogati. Zadovoljavaju se da budu sa onima koje ostaju, a zapeatio je
Allah srca njihova, pa oni ne znaju.
94. Pravdaju vam se kad im se vratite. Reci: Ne pravdajte se,
vam vjerovati. Ve nas je obavijestio Allah o novostima vaim.
vidjee Allah rad va i Poslanik Njegov, zatim ete se vratiti
nevidljivog i vidljivog, pa e vas obavijestiti o onom ta ste
neemo
A
Znalcu
radili.
95. Zaklinjae vam se Allahom kad im se vratite, da biste ih se

okanili. Zato ih se okanite. Uistinu, oni su prljavtina; a sklonite
njihovo bie Dehennem; plaa za ono ta su zaradili.
96. Kunu vam se da budete s njima zadovoljni, pa ako budete s
zadovoljni njima - pa uistinu, Allah nije zadovoljan s narodom
grjenika.
97. Beduini su ei nevjerovanjem i licemjerstvom i priliniji da ne
znaju granice onog ta je objavio Allah Poslaniku Svom; a Allah je
Znalac, Mudri.
98. A od beduina je ko uzima ono ta utroi, globom, i oekuje vama
daire. Na njima je daira zla. A Allah je Onaj koji uje, Znalac.
99. I od beduina (ima) ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji, i uzima
ono ta troi blizinama kod Allaha i salatima Poslanika. Zer to uistinu
nije za njih priblienje? Dae Allah da oni uu u milost Njegovu.
100. A prethodnici, prvi
slijedili u dobroinstvu
Njime, a pripremio im je
u njima, zauvijek. To je
od muhadira i ensarija, i oni koji su ih

- zadovoljan je Allah njima i zadovoljni su
bae ispod kojih teku rijeke, vjeno e biti
postignue velianstveno!
101. A izmeu onog ko je oko vas od beduina, (ima) munafika, i od

stanovnika Medine (ima) ustrajnih u munafikluku. Ne znate ih; Mi ih
znamo. Kazniemo ih dva puta, potom e biti vraeni kazni uasnoj.
102. A drugi su priznali grijehe svoje; pomijeali su dobro djelo i
drugo loe. Moda e Allah da im oprosti. Uistinu, Allah je Oprosnik,
Milosrdni.
103. Uzmi iz imetaka njihovih sadaku, istei ih i oplemenjujui ih

njome, i obavi salat za njih. Uistinu, tvoj salat je smirenje za njih.
A Allah je Onaj koji uje, Znalac.
104. Zar ne znaju da Allah - On prima pokajanje od robova Svojih i
uzima sadake, i da je Allah - On Primalac pokajanja, Milosrdni.
105. I reci: Radite! Ta vidjee Allah rad va i Poslanik Njegov i
vjernici; a vratiete se Znalcu nevidljivog i vidljivog, pa e vas
106. I drugi - oni koji iekuju naredbu Allahovu, da li e ih kazniti
ili im oprostiti; a Allah je Znalac, Mudri.
107. A oni koji su uzeli mesdid nesreom i nevjerovanjem i
razdvajanjem meu vjernicima, i osmatranicom za onog ko je ratovao
(protiv) Allaha i Poslanika Njegovog ranije, sigurno e se zakleti:
eljeli smo samo dobro. A Allah svjedoi da su oni uistinu laci.
108. Ne stani u njega nikada! Sigurno je mesdid utemeljen na
bogobojaznosti od prvog dana dostojniji da stane u njega. U njemu su
ljudi (koji) vole da se iste; a Allah voli one koji se iste.
109. Pa da li je onaj koji utemelji graevinu svoju na bogobojaznosti
od Allaha i zadovoljstvu - bolji, ili onaj ko utemelji graevinu svoju
na rubu podlokane obale ruee, pa da se surva s njim u vatru
Dehennema? A Allah ne upuuje narod zalima.
110. Nee prestati graevina njihova koju su podigli biti (izvor)
sumnje u srcima njihovim, izuzev da se sasjeku srca njihova. A Allah je
Znalac, Mudri.
111. Uistinu! Allah je kupio od vjernika due njihove i imetke njihove,
to e oni imati Dennet. Bore se na putu Allahovom, pa ubijaju i budu
ubijeni. Obeanje Njegovo je istinito u Tewratu i Indilu i Kuranu. A
ko je vjerniji zavjetu svom od Allaha? Zato se radujte pogodbi svojoj
koju ste ugovorili s Njim - a to je to, uspjeh velianstven 112. Pokajanici, oboavatelji, hvalitelji, postai, oni koji ine
ruku, koji padaju na seddu, nareivai dobrog i spreavatelji
nevaljalog i uvari granica Allahovih. A obraduj vjernike!
113. Nije za Vjerovjesnika i one koji vjeruju da trae oprost
muricima, makar bili rodbina, nakon to im bude jasno da su oni
stanovnici dehima.
114. A Ibrahimovo traenje oprosta za oca svog je samo zbog obeanja
kojeg mu je dao. Pa poto mu je bilo jasno da je on neprijatelj
Allahov, oslobodio ga se. Uistinu! Ibrahim je bio osjeajan, blag.
115. A nee Allah pustiti zabludi ljude, nakon to ih je uputio, dok im
ne objasni ega se (trebaju) bojati. Uistinu! Allah je o svakoj stvari
Znalac.
116. Uistinu! Allah! Njegova je vlast nebesa i Zemlje. Oivljava i
usmruje. A nemate vi mimo Njega nikakva zatitnika, niti pomagaa.
117. Doista je Allah oprostio Vjerovjesniku i muhadirima i ensarijama
koji su ga slijedili u asu nevolje, nakon to zamalo nisu skrenula
srca skupine njih, zatim im je oprostio - Uistinu! On je njima
Samilosni, Milosrdni.
118. I trojici koji su izostali. Dok, kad im je otjenjala Zemlja, ma
kako prostrana bila, i stislo im se u duama njihovim - a znali su da
nema utoita od Allaha, osim kod Njega. Potom im je oprostio, da bi se

kajali. Uistinu! Allah! On je Primalac pokajanja, Milosrdni.
119. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i budite sa istinitima!
120. Nije za stanovnitvo Medine i onog ko je oko njih od beduina, da
izostaju iza Poslanika Allahovog i da cijene due svoje vie od due
njegove. To zato to njih nije pogodila e, niti umor, niti glad na
putu Allahovom, niti e nagaziti gazite (koje) e naljutiti
nevjernike, i nee dosei od neprijatelja steevinu, a da im to nee
biti upisano dobrim djelom. Uistinu! Allah nee dati da propadne
nagrada dobroinitelja.
121. I nee utroiti izdatak mali niti veliki, niti e presjei dolinu,
a da im nee biti upisano, da bi im platio Allah najboljim, za ono ta
su radili.
122. A ne treba da svi vjernici nastupaju. Pa zato iz svake jedinice
od njih ne istupi skupina, da se obrazuje u vjeri, i da opominju narod
svoj kad im se vrate, da bi se oni pazili?
123. O vi koji vjerujete! Borite se protiv onih nevjernika koji su vam
blizu, i neka u vama nau grubost: a znajte da je Allah sa
bogobojaznima.
124. I kad god bude objavljena sura, tad izmeu njih bude onaj ko kae:
Kojem od vas je ovo povealo vjerovanje? Pa to se tie onih koji
vjeruju, ta njima e poveati vjerovanje i oni se raduju.
125. A to se tie onih u srcima ijim je bolest - pa dodae im
prljavtinu prljavtini njihovoj, i umrijet e, a oni e biti
nevjernici.
126. Zar ne vide da oni bivaju iskuavani u svakoj godini jednom ili
dva puta?, zatim se ne kaju, niti se oni pouavaju.
127. I kad god se objavi sura, gledaju oni jedni u druge: Da li vas je
vidio iko? Zatim se okrenu. Okrenuo je Allah srca njihova, zato to su
oni narod koji ne razumije.
128. Doista vam je doao Poslanik izmeu dua vaih. Teko mu je to
zapadate u nepriliku, brian je za vas, vjernicima je samilostan,
milosrdan.
129. Pa ako se okrenu, tad reci: Dovoljan mi je Allah, samo je On Bog.
U Njega se pouzdavam, a On je Gospodar Ara velianstvenog.
SURA 10.
JUNUS * JUNUS
1. Alif. Lam. Ra. To su znaci Kitaba mudrog.

2. Zar je udno ljudima to smo objavili ovjeku izmeu njih: Opominji
ljude i obraduj one koji vjeruju, da imaju oni korak istinski kod
Gospodara njihovog. Nevjernici kau: Doista, ovo je arobnjak oit!
3. Uistinu! Gospodar va je Allah, koji je stvorio nebesa i Zemlju u
est dana, zatim se postavio na Ar, upravljajui stvar. Nema nikakva
posrednika, osim poslije doputanja Njegovog. To je Allah, Gospodar
va, zato Njega oboavajte. Pa zar se neete pouiti?
4. Njemu je povratak svih vas! Obeanje Allahovo je istinito. Uistinu!
On poinje stvaranje, potom ga ponavlja, da bi nagradio one koji
vjeruju i ine dobra djela, pravedno. A oni koji ne vjeruju, imae oni
pie od kljuale vode i kaznu bolnu, zato to nisu vjerovali.
5. On je Taj koji je uinio Sunce bljeteim, a Mjesec sjajnim, i

odredio mu faze, da znate broj godina i raunanje. Allah je to stvorio
samo s Istinom. Razjanjava znakove ljudima koji znaju.
6. Uistinu! U izmjeni noi i dana, i onom to je stvorio Allah na
nebesima i Zemlji, znaci su za ljude koji se boje.
7. Uistinu! Oni koji se ne nadaju susretu Naem i zadovolje se ivotom
Dunjaa i smire u njemu, i oni koji su prema znakovima Naim nemarni,
8. Tim takvima e sklonite biti vatra, zbog onog ta su zaradili.
9. Uistinu! Oni koji vjeruju i rade dobra djela, upuuje ih Gospodar
njihov vjerovanjem njihovim. Tei e ispod njih rijeke u baama
uivanja,
10. Priziv njihov u njima e biti: Slava Tebi, o Allahu; a pozdrav
njihov u njima e biti: Selam!, a zadnji priziv njihov: Hvala
Allahu, Gospodaru svjetova!
11. A da Allah ubrzava ljudima zlo, njihovim ubrzavanjem dobrog,
sigurno bi im se svrio rok njihov. Zato ostavljamo one koji se ne
nadaju susretu Naem - u pretjeranosti svojoj lutaju.
12. A kad ovjeka dotakne nevolja, priziva Nas na boku svom ili sjedei
ili stojei. Pa poto otklonimo od njega nevolju njegovu, proe kao da
Nas nije prizivao zbog nesree koja ga je dotakla. Tako je
pretjerujuima uljepano ono ta rade.
13. A doista smo prije vas unitavali pokoljenja, poto su inili zulm;
a dolazili su im poslanici njihovi sa dokazima jasnim, i ne bi
vjerovali. Tako plaamo narod zloinaca.
14. Potom smo uinili vas halifama na Zemlji poslije njih, da vidimo
kako radite.
15. A kad im se ue ajeti Nai, dokazi jasni, govore oni koji se ne
nadaju susretu Naem: Donesi nam Kuran drugaiji od ovog ili ga
izmijeni. Reci: Nije za mene da ga samovoljno mijenjam. Slijedim samo
ono ta mi se objavljuje. Uistinu! Ja se bojim, ako ne posluam
Gospodara svog, kazne Dana strahovitog.
16. Reci: Da je htio Allah, ne bih vam ga uio, niti bi (On) dao da ga
vi spoznate. Pa doista sam proveo ivot meu vama prije njega; pa zar
ne shvatate?
17. Pa ko je nepravedniji od onog ko izmilja protiv Allaha la ili
porie ajete Njegove? Uistinu to nee uspjeti zloinci.
18. I oboavaju mimo Allaha ono ta im ne teti niti im koristi, i
govore: Ovi su posrednici nai kod Allaha. Reci: Da li biste
obavijestili Allaha o onom ta ne zna na nebesima i na Zemlji? Slava
neka je Njemu!, a uzvien je od onog ta pridruuju.
19. I bili su ljudi samo jedna zajednica, pa su se razili. A da nije
prethodila Rije od Gospodara tvog, sigurno bi meu njima bilo
presueno o onom u emu su se razili.
20. I govore: Zato mu se ne spusti znak od Gospodara njegovog? Zato
reci: Nevidljivo je jedino Allahovo. Pa oekujte. Uistinu, ja sam sa
vama od ekalaca.
21. I kad damo da ljudi okuse milost nakon nevolje koja ih je dotakla,
gle!, imaju oni spletku protiv znakova Naih. Reci: Allah je najbri
spletkom. Uistinu! Izaslanici Nai piu ta spletkarite.
22. On je Taj koji vam daje da se kreete po kopnu i moru. Dok, kad
budete u plovilima, i zaplove s njima vjetrom povoljnim, i obraduju se
tome, nadoe im vjetar olujan, i nadoe im talas sa svake strane, i
(kad) pomisle da su oni opkoljeni s njima, prizivaju Allaha odani
Njegovoj vjeri: Ako nas spasi iz ovog, sigurno emo biti od
zahvalnih.
23. Pa poto ih spasi, gle! epure se po Zemlji bez prava. O ljudi!
Bunt va je samo protiv dua vaih, uitak ivota Dunjaa; potom je Nama
povratak va, pa emo vas obavijestiti o onom ta ste radili.
24. Doista, primjer ivota Dunjaa je kao voda koju sputamo s neba pa
se izmijea njome rastinje Zemlje, od ega jedu ljudi i ivotinje. Dok,
kad uzme Zemlja ukras svoj i uljepa se, i pomisle stanovnici njeni da
su oni svemoni nad tim, doe joj naredba Naa nou ili danju, pa je
uinimo pokoenom, kao da nije bujala juer. Tako razjanjavamo znakove
ljudima koji razmiljaju;
25. A Allah poziva kui selama i upuuje koga hoe putu pravom.
26. Za one koji ine dobro, bie dobro i poveanje. I nee prekriti
lica njihova crnilo, niti ponienje. Takvi e biti stanovnici Denneta;
oni e u njemu biti vjeito.
27. A koji steknu zla djela, plaa (im) je zlodjelo slino tome - a
zahvatie ih ponienje. Nee oni imati od Allaha nikakva zatitnika;
kao da e lica njihova prekrivati dijelovi mrkle noi. Takvi e biti
stanovnici vatre; oni e u njoj biti vjeito.
28. A na Dan kad ih sve saberemo, zatim reknemo onima koji su
pridruivali: Na svoja mjesta vi, vi i ortaci vai! Tad emo ih
razdvojiti, a rei e ortaci njihovi: Niste nas oboavali.
29. Pa dovoljan je Allah svjedok izmeu nas i izmeu vas, da smo
doista nesvjesni bili oboavanja vaeg.
30. Tu e svaka dua biti upoznata ta je unaprijed poslala, i bie
vraeni Allahu, Gospodaru svom istinskom, i nestae od njih ta su
izmiljali.
31. Reci: Ko vas opskrbljuje s neba i Zemlje? Ili ko vlada sluhom i
vidovima, i ko izvodi ivo iz mrtvog i izvodi mrtvo iz ivog, i ko
upravlja stvar? Pa rei e: Allah. Tad reci: Pa zar se ne bojite?
32. Pa to je Allah, Gospodar va istinski! Pa ta je to poslije Istine,
osim zabluda? Pa kud se okreete!
33. Tako se obistinjuje Rije Gospodara tvog na onima koji grijee, da
oni nee vjerovati.
34. Reci: Da li je neko od ortaka vaih taj koji poinje stvaranje,
zatim ga ponavlja? Reci: Allah poinje stvaranje, potom ga ponavlja.
Pa kud se odvraate!
35. Reci: Da li je neko od ortaka vaih taj ko upuuje Istini? Reci:
Allah upuuje Istini. Pa da li je ko upuuje Istini dostojniji da
bude slijeen, ili ko ne upuuje, izuzev ako bude voen? Pa ta vam je?
Kako rasuujete?
36. A veina njih slijedi samo pretpostavku. Uistinu, pretpostavka ne

koristi Istini nimalo. Uistinu! Allah je Znalac onog ta ine.
37. I nije bilo (mogue) za ovaj Kuran da bude izmiljen mimo Allaha;
meutim, potvrda je onog prije njega, i detaljno izlaganje Knjige u
koju nema sumnje, od Gospodara svjetova.
38. Zar govore: Izmilja ga. Reci: Pa donesite suru slinu njemu i
pozovite koga moete mimo Allaha, ako ste istiniti.
39. Naprotiv, poriu ono ije znanje ne obuhvataju, a jo im nije dolo
njegovo tumaenje. Tako su poricali oni prije njih, pa pogledaj kakav
je bio kraj zalima!
40. I izmeu njih je ko u njega vjeruje, i od njih je ko u njega ne
vjeruje. A Gospodar tvoj je Najbolji znalac mufsida.
41. Pa ako te poreknu, tad reci: Meni djelo moje, a vama djelo vae.
Vi ste slobodni od onog ta radim, a ja sam slobodan od onog ta
radite.
42. I od njih je ko te slua. Pa zar ti da prouje gluhe, iako ne
shvataju?
43. I od njih je ko te gleda. Pa zar ti da uputi slijepce, iako ne
vide?
44. Uistinu! Allah ne ini zulm ljudima nimalo, nego ljudi duama
svojim ine zulm.
45. A na Dan kad ih sakupimo, bie kao da su proboravili samo asak
dana, prepoznajui se meusobno. Doista e izgubiti oni koji su
poricali susret s Allahom i nisu bili upueni.
46. Ili ti pokazali dio onog ta im obeavamo ili dali da ti umre - ta
Nama je povratak njihov, zatim, Allah je Svjedok nad onim ta ine.
47. A svaka umma imala je poslanika. Pa kad doe poslanik njihov,
presudie se meu njima pravedno, i njima se nee uiniti zulm.
48. I govore: Kad e ovo obeanje, ako ste istiniti?
49. Reci: Ne vladam tetom niti koriu dui svojoj, izuzev ta
htjedne Allah. Svaka zajednica ima rok. Kad doe rok njihov, pa as
nee odlaiti, niti ubrzati.
50. Reci: Vidite li, ako e vam doi kazna Njegova nou ili danju,
zato je pouruju zloinci?
51. Zar ete nakon to se dogodi vjerovati u nju? Zar sada, a ve ste
je pourivali!
52. Zatim e biti reeno onima koji su inili zulm: Iskusite kaznu
vjenosti. Jeste li plaeni, osim prema onom ta ste zaradili?
53. I trae od tebe obavjetenje: Je li to Istina? Reci: Jeste, tako
mi Gospodara mog, doista to je Istina, a niste vi ti koji e umai.
54. A da ima svaka dua (koja) je inila zulm, ono ta je na Zemlji,
sigurno bi se iskupljivala time. I pritajit e kajanje poto vide
kaznu, a presudie se meu njima pravedno i njima se zulm nee uiniti.
55. Zar nije uistinu Allahovo ta je na nebesima i Zemlji? Zar doista
nije obeanje Allahovo Istina? Meutim, veina njih ne zna.
56. On oivljava i usmruje, i Njemu se vraate.
57. O ljudi! Doista vam je dola mewiza od Gospodara vaeg, i lijek za

ono to je u grudima, i Uputa i milost vjernicima.
58. Reci: Allahovoj blagodati i milosti Njegovoj - pa tome neka se
raduju. To je bolje od onog ta skupljaju.
59. Reci: Jeste li vidjeli ta vam je Allah spustio od opskrbe, pa ste
nainili od nje haram i halal? Reci: Je li vam Allah dopustio ili
protiv Allaha izmiljate?
60. A kakvo e biti miljenje onih koji izmiljaju protiv Allaha la,
na Dan kijameta? Uistinu! Allah je Vlasnik blagodati nad ljudima.
Meutim, veina njih ne zahvaljuje.
61. I nee biti u neem, niti e uiti iz njega - iz Kurana, i
neete raditi nikakav posao, a da neemo biti nad vama svjedoci kad se
budete u to udubili. I nee izmai od Gospodara tvog nita teine atoma
u Zemlji, niti u nebu; ni manje od toga niti vee, a da nije u Knjizi
jasnoj.
62. Zar ne, uistinu! Prijatelji Allahovi - nee biti straha nad njima,
niti e oni aliti,
63. Oni koji vjeruju i boje (Ga) se!
64. Za njih su radosne vijesti u ivotu Dunjaa i na Ahiretu. Nema
zamjene za Rijei Allahove - to je to, uspjeh velianstven.
65. I neka te ne alosti govor njihov. Uistinu, sva mo je Allahova. On
je Onaj koji uje, Znalac.
66. Zar nije uistinu Allahov ko je na nebesima i ko je na Zemlji? A oni
koji prizivaju mimo Allaha, ne slijede ortake. Slijede samo
pretpostavku i oni jedino nagaaju.
67. On je Taj koji je za vas nainio no da se smirite u njoj, a dan onim koji daje vidljivost. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji uju.
68. Govore: Allah je uzeo dijete. Slava neka je Njemu! On je
Neovisni! Njegovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji. Nema kod
vas nikakav dokaz za ovo. Zar govorite o Allahu ta ne znate?
69. Reci: Uistinu, oni koji izmiljaju protiv Allaha la, nee
uspjeti.
70. Uitak na Dunjau! Zatim je Nama povratak njihov, potom emo dati da
oni iskuse kaznu estoku, zato to nisu vjerovali.
71. Izrecituj im vijest Nuhovu, kad ree narodu svom: O narode moj!
Ako vam je teko stajanje moje i opominjanje moje ajetima Allahovim pa u Allaha se pouzdavam - onda sredite stvar vi i ortaci vai, zatim
neka vam ne bude odluka vaa nejasna, potom mi presudite, i ne
odgaajte mi.
72. Pa ako se okrenete, pa nisam traio od vas nikakvu nagradu. Nagrada
moja je jedino do Allaha, a nareeno mi je da budem od muslimana.
73. Tad su ga porekli, pa smo spasili njega i onog ko je bio s njim u
lai, i uinili ih halifama, a potopili one koji su poricali znakove
Nae. Pa pogledaj kakav je bio kraj opominjanih!
74. Zatim smo poslije njega podizali poslanike narodu njihovom, pa su
im donosili dokaze jasne, te nisu (htjeli) da vjeruju u ono ta su
poricali ranije. Tako peatimo srca pretjerujuih.
75. Zatim smo poslije njih podigli Musaa i Haruna faraonu i velikanima
njegovim, sa znakovima Naim, pa su se uzoholili i bili narod
zloinaca.
76. Pa poto im doe Istina od Nas, rekoe: Uistinu, ovo je sihr
oiti.
77. Musa ree: Zar govorite (ovo) za Istinu poto vam je dola? Je li
ovo sihr?; a nee uspjeti arobnjaci.
78. Rekoe: Jesi li nam doao da nas okrene od onog na emu smo nali
oeve nae, i da za vas dvojicu bude veliina na Zemlji?; a nismo mi
vama dvojici vjernici.
79. I ree faraon: Dovedite mi svakog arobnjaka, znalca.
80. Pa poto dooe arobnjaci, Musa im ree: Bacite vi ta ete
baciti!
81. Pa poto bacie, Musa ree: Ono to ste donijeli je sihr. Uistinu,
Allah e ga uiniti nitavnim. Uistinu! Allah ne unapreuje posao
mufsida.
82. I utvrdie Allah Istinu Rijeima Svojim, makar mrzili zloinci.
83. Tad su Musau vjerovali samo potomci naroda njegovog, zbog straha od
faraona i uglednika njihovih, da ih ne progoni. A uistinu! Faraon je
bio visok na zemlji, i uistinu, on je bio od rasipnika.
84. I ree Musa: O narode moj! Ako vjerujete u Allaha, onda se u Njega
pouzdajte, ako ste muslimani!
85. Tad rekoe: U Allaha se uzdamo. Gospodaru na! Ne uini nas
kunjom za narod zalima,
86. I izbavi nas milou Svojom od naroda nevjernika.
87. I objavismo Musau i bratu njegovom: Sagradite narodu svom u Egiptu
kue, i uinite kue svoje kiblom, i obavljajte salat. A obraduj
vjernike.
88. I ree Musa: Gospodaru na! Doista si Ti dao faraonu i uglednicima
njegovim ukras i bogatstva u ivotu Dunjaa, Gospodaru na, da bi
zavodili s puta Tvog. Gospodaru na! Zbrii bogatstva njihova i otvrdni
srca njihova, pa da ne vjeruju dok ne vide kaznu bolnu.
89. Ree: Ve je usliena dowa vas dvojice, zato budite ispravni, i ne
slijedite put onih koji ne znaju.
90. I provedosmo sinove Israilove preko mora, pa ih je slijedio faraon
i vojske njegove nasiljem i plahovitou. Dok, kad ga stie davljenje,
ree: Vjerujem da nema boga osim Onog u kojeg vjeruju sinovi Israilovi
i ja sam od muslimana!
91. Zar sad! A doista nisi posluao prije i bio si od mufsida.
92. Zato emo danas spasiti tebe - s tijelom tvojim - da bude znak. za
onog ko bude iza tebe. A uistinu, mnogi od ljudi su prema znacima
Naim nemarni.
93. I doista smo smjestili sinove Israilove smjetajem istinskim, i
opskrbili ih od dobrih stvari, pa se nisu razili dok im nije dolo
znanje. Uistinu, Gospodar tvoj e presuditi meu njima na Dan kijameta,
o onom u emu su se razilazili.
94. Pa ako si u sumnji o onom ta ti objavljujemo, tad pitaj one koji

itaju Knjigu (objavljenu) prije tebe. Doista, tebi dolazi Istina od
Gospodara tvog, zato nikako ne budi od sumnjivaca;
95. I ne budi nikako od onih koji poriu ajete Allahove, pa da bude od
gubitnika.
96. Uistinu! Oni na kojima se obistinila Rije Gospodara tvog, nee
vjerovati,
97. Makar im doao svaki znak, dok ne vide kaznu bolnu.
98. Pa zato nije bilo grada koji je vjerova, pa iskoristio to svoje
vjerovanje, izuzev naroda Junusovog? Poto su vjerovali otklonili smo
od njih kaznu srama u ivotu Dunjaa i dali im da uivaju izvjesno
vrijeme.
99. A da hoe Gospodar tvoj, sigurno bi vjerovao ko je na Zemlji, svaki
od njih, zajedno. Pa zar e ti prisiljavati ljude, dok ne budu
vjernici?
100. A nije za duu da vjeruje, osim s doputenjem Allahovim; a stavlja
prljavtinu na one koji nee da shvate.
101. Reci: Pogledajte ta je to u nebesima i Zemlji; a ne koriste
znakovi i opomene ljudima koji ne vjeruju.
102. Pa da li oekuju (ita) osim sline dane onih koji su proli prije
njih? Reci: Pa oekujte! Uistinu, ja sam sa vama meu ekateljima.
103. Zatim smo spasavali poslanike Nae i one koji su vjerovali. Tako.
Na Nama je dunost da spasimo vjernike.
104. Reci: O ljudi! Ako ste u sumnji o vjeri mojoj - pa ne oboavam
one koje oboavate mimo Allaha, nego oboavam Allaha koji vam smrt
daje, a nareeno mi je da budem od vjernika.
105. I: Stani licem svojim vjeri pravoj, i ne budi nikako od murika,
106. I ne prizivaj mimo Allaha ono ta ti ne koristi, niti ti teti. Pa
ako uini - onda si ti uistinu od zalima.
107. A ako te Allah dotakne nevoljom, tad nema otklonitelja njenog,
osim Njega. A ako ti eli dobro, tad nema onog ko e odbiti dobrotu
Njegovu. Pogaa njome koga hoe od robova Svojih, a On je Oprosnik,
Milosrdni.
108. Reci: O ljudi! Doista vam je dola Istina od Gospodara vaeg. Pa
ko se uputi, pa samo se upuuje za duu svoju; a ko odluta, pa samo
luta protiv nje. A ja nisam nad vama uvar.
109. I slijedi ta ti se objavljuje, i strpi se dok ne presudi Allah; a
On je Najbolji od sudaca.
SURA 11.
HUD * HUD
1. Alif. Lam. Ra. Knjiga - uinjeni su presudnim ajeti njeni, zatim

razjanjeni od Mudrog, Obavijetenog:
2. Da oboavate samo Allaha. Uistinu! Ja sam vam od Njega opominja i
donosilac radosnih vijesti,
3. I da traite oprost od Gospodara svog, potom Mu se pokajte, dae vam
da uivate uivanjem lijepim do roka odreenog, i dae svakom
posjedniku dobrote, dobrotu Svoju. A ako se okrenete, pa uistinu, ja se

bojim nad vama kazne Dana velikog.
4. Allahu je povratak va, a On je nad svakom stvari Posjednik moi.
5. Zar oni uistinu ne udvajaju grudi svoje da se sakriju od Njega? Zar
ne zna - kad se prekrivaju odjeom svojom - ta skrivaju i ta
obznanjuju? Uistinu! On je Znalac onog u grudima.
6. I nema ni jedne ivotinje na Zemlji, a da nije na Allahu opskrba
njena, i zna boravite njeno i njeno mjesto odlaganja. Sve je u Knjizi
jasnoj.
7. I On je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju u est dana - a bio je
Ar Njegov nad vodom - da bi vas iskuao, koji je od vas bolji djelom.
A ako kae: Uistinu, vi ete biti podignuti poslije smrti!, sigurno
e rei oni koji ne vjeruju: Ovo je samo sihr oiti.
8. A ako im odloimo kaznu do vremena odbrojanog, sigurno e rei: ta
je zadrava? Zar ne? Na Dan kad im doe, nee od njih okrenuta biti, i
spopast e ih ono emu su se izrugivali.
9. I ako damo da ovjek okusi od Nas milost, zatim mu je istrgnemo,
uistinu, on je oajan, nezahvalan.
10. A ako damo da on iskusi blagonaklonost, nakon to ga je nevolja
dotakla, sigurno e rei: Zla su otila od mene. Uistinu, on je
veseo, hvalisav,
11. Izuzev onih koji pokau strpljivost i budu radili dobra djela, ti
takvi e imati oprost i nagradu veliku.
12. Pa moda bi ti izostavio dio onog ta ti se objavljuje, i stiskla
time prsa tvoja, to govore: Zato mu se ne spusti riznica ili ne doe
s njim melek? Ti si samo opominja, a Allah je nad svakom stvari
Zatitnik.
13. Zar govore: Izmilja ga. Reci: Pa donesite deset sura slinih
njemu, izmiljenih, i pozovite koga moete mimo Allaha, ako ste
istiniti!
14. Pa ako vam se ne odazovu, tad znajte da je objavljen znanjem
Allahovim, i da nema boga sem Njega. Pa jeste li vi muslimani?
15. Ko eli ivot Dunjaa i ukras njegov, isplatiemo im djela njihova u
njemu i oni u njemu nee biti oteeni.
16. To su oni koji e na Ahiretu imati samo vatru, a propast e ta su
inili na njemu, a zaludno je ta su radili.
17. Pa da li je, ko je na dokazu jasnom od Gospodara svog - a ui ga
svjedok od Njega, i prije njega Knjiga Musaova - vodi i milost? Takvi
vjeruju u njega. A ko od stranaka ne vjeruje u njega - pa vatra e biti
mjesto njegovo. Zato ne budi u sumnji o tome. Uistinu, on je Istina od
Gospodara tvog; ali, veina ljudi ne vjeruje.
18. A ko je nepravedniji od onog ko izmilja protiv Allaha la? Takvi
e biti dovedeni pred Gospodara svog, a svjedoci e rei: To su oni
koji su lagali protiv Gospodara svog. Zar ne? Prokletsvo Allahovo je
na zalimima,
19. Onima koji odvraaju od puta Allahovog i trae iskrivljenost u
njemu, a oni su u Ahiret nevjernici.
20. Takvi nee biti ti koji e umai na Zemlji i nee oni imati mimo
Allaha nikakvih zatitnika! Udvostruie im se kazna! Nisu se mogli
(koristiti) sluhom, niti osmatrati.
21. Takvi su oni koji izgube due svoje, a nestae od njih ta su
izmiljali.
22. Nema sumnje da e oni, (ba) oni na Ahiretu biti najvei gubitnici.
23. Uistinu, oni koji vjeruju i rade dobra djela, i budu skrueni
Gospodaru svom - takvi e biti stanovnici Denneta. Oni e u njemu
vjeno biti.
24. Primjer (ovih) dviju skupina, je kao slijepca i gluhog, i onog koji
vidi i onog koji uje. Jesu li isti primjerom? Pa zar neete
razmisliti?
25. I doista smo poslali Nuha narodu njegovom: Uistinu! Ja sam vam
opominja jasni,
26. Da oboavate samo Allaha. Uistinu! Ja se plaim nad vama kazne Dana
bolnog.
27. Tad rekoe uglednici koji nisu vjerovali iz naroda njegovog:
Vidimo te samo kao smrtnika slinog nama, i vidimo te - slijede te
samo oni koji su najnii nai, nesmotreno, i ne vidimo nikakvu vau
vrednotu nad nama; naprotiv, smatramo vas laovima.
28. Ree: O narode moj! Da li vidite, ako sam ja na jasnom dokazu od
Gospodara svog - a dao mi je od Sebe milost - pa vam nejasnim uinjen,
zar emo vas primorati na to, a vi njegovi mrzitelji?
29. I o narode moj! Ne traim od vas za to imetak. Nagrada moja je
jedino do Allaha; a nisam ja progonitelj onih koji vjeruju. Uistinu,
oni e sresti Gospodara svog. Meutim, ja vas vidim narodom koji ne
zna.
30. I o narode moj! Ko e mi pomoi protiv Allaha, ako ih otjeram? Pa
zar se neete opametiti?
31. I ne kaem vam: Kod mene su riznice Allahove, niti Znam
nevidljivo, i ne kaem: Uistinu, ja sam melek. I ne govorim onima
koje preziru oi vae (da) im Allah nee dati dobro. Allah je Najbolji
znalac onog ta je u duama njihovim. Uistinu, ja bih tad bio od
zalima.
32. Rekoe: O Nuhu! Ve si raspravljao s nama, pa si poveao
raspravljanje nae; zato nam daj to ime nam prijeti, ako si od
istinitih.
33. Ree: Samo e vam Allah to dati, ako hoe, a niste vi ti koji e
umai.
34. I nee vam koristiti savjet moj, ako elim da vas posavjetujem, ako
Allah bude elio da vas zavede. On je Gospodar va i Njemu ete se
vratiti.
35. Zar govore: Izmilja ga. Reci: Ako ga izmiljam - pa na meni je
krivica moja, a ja sam slobodan od tog to ste skrivili.
36. I bi objavljeno Nuhu: Niko nee vjerovati iz naroda tvog, izuzev
ko je ve vjerovao. Zato se ne sekiraj zbog onog ta ine,
37. I gradi lau pred oima Naim i objavom Naom i ne obraaj Mi se
zbog onih koji su inili zulm. Uistinu! Oni e biti potopljeni.
38. I gradio je lau; i kad god bi kraj njega proli uglednici iz

naroda njegovog, smijali bi mu se. Ree: Ako nam se smijete, pa
uistinu, mi emo se smijati vama, kao to se smijete.
39. Pa znaete onog kome e doi kazna, sramotei ga, i na koga e se
sruiti kazna trajna.
40. Dok, kad doe naredba Naa i iknu pe, rekosmo: Ukrcaj u nju od
svake vrste dvoje; i porodicu svoju - izuzev onog kome je prethodila
Rije - i ko je vjerovao. A nije vjerovalo s njim, izuzev malo (njih).
41. I ree (Nuh): Ukrcajte se u nju! U ime Allaha je plovidba njena i
pristanak njen. Uistinu, Gospodar moj je Oprosnik, Milosrdni.
42. I ona je plovila s njima na talasu kao brda. I zovnu Nuh sina svog
- a bio je odvojen: O siniu moj! Ukrcaj se s nama i ne budi s
kafirima!
43. (Sin) ree: Pribjei u planini, zatitie me od vode. (Nuh)
ree: Nema zatitnika danas od naredbe Allahove, izuzev kome se
smilovao. I nadoe izmeu njih dvojice talas i bi od potopljenih.
44. I bi reeno: O Zemljo! Progutaj vodu svoju! I: O nebo!
Prestani! I opade voda, i naredba bi izvrena i nasuka se na Dudijj,
i bi reeno: Daleko bio narod zalima!
45. I zovnu Nuh Gospodara svog, pa ree: Gospodaru moj! Uistinu, sin
moj je iz porodice moje, a uistinu, obeanje Tvoje je Istina, a Ti si
Najmudriji od sudaca!
46. Ree: O Nuhu! Uistinu, on nije od porodice tvoje; uistinu, on je
posla drugaijeg od dobrog, zato Me ne pitaj o onom o emu ti nema
znanje. Uistinu, Ja te savjetujem da ne bude od dahila.
47. Ree: Gospodaru moj! Uistinu, ja traim zatitu u Tebe da Te ne
upitam ono o emu ja nemam znanje. I ako mi ne oprosti i ne smiluje
mi se, biu od gubitnika.
48. Bi reeno: O Nuhu! Sii sa selamom od Nas i blagoslovima tebi i
narodima od onog ko je s tobom. A narodi - daemo da oni uivaju, zatim
e ih od Nas dotai kazna bolna.
49. To su neke vijesti nevidljivog koje ti objavljujemo. Nisi ih znao
ti niti narod tvoj prije ovoga. Zato se strpi. Uistinu, ishod je za
bogobojazne.
50. I Adu, brata njihovog Huda. Ree: O narode moj! Oboavajte Allaha!
Nemate vi drugog boga sem Njega! Vi ste samo oni koji izmiljaju.
51. O narode moj! Ne traim od vas za to nagradu, nagrada moja je
jedino do Onog koji me je stvorio. Pa zar ne shvatate?
52. I o narode moj! Traite oprost Gospodara vaeg, zatim Mu se
pokajte. Poslae na vas nebo obilno i dodati vam snagu snazi vaoj, i
ne okreite se (kao) zloinci!
53. Rekoe: O Hude! Nisi nam donio jasan dokaz, i neemo mi napustiti
bogove svoje zbog rijei tvoje, i nismo mi tebi vjernici.
54. Kaemo da te je samo pogodio zlom neki od bogova naih. Ree:
Uistinu, ja pozivam za svjedoka Allaha, i svjedoite da sam ja
slobodan od onog ta pridruujete,
55. Mimo Njega. Pa prevarite me svi, zatim mi ne odgaajte.
56. Uistinu! Ja se uzdam u Allaha, Gospodara svog i Gospodara vaeg.

Nema nijedne ivotinje, a da On nije Dralac za kiku njenu! Uistinu,
Gospodar moj je na putu pravom.
57. Pa ako se okrenete, pa doista sam vam dostavio ono s im sam vam
poslat. A dae Gospodar moj da (vas) naslijedi narod drugaiji od vas,
a neete Njemu tetiti nimalo. Uistinu, Gospodar moj je nad svakom
stvari uvar.
58. I poto doe naredba Naa, spasismo Huda i one s njim koji su
vjerovali, milou od Nas, i izbavismo ih od kazne grube.
59. A to je bio Ad. Nijekali su ajete Gospodara svog i suprotstavljali
se poslanicima Njegovim, i slijedili naredbu svakog tiranina
svojeglavog.
60. I bili su slijeeni na ovom Dunjau prokletstvom, i (bie) na Dan
kijameta. Zar nije uistinu Ad - (oni) nevjerovali u Gospodara svog? Zar
nije dalako Ad, narod Hudov?
61. I Semudu, brata njihovog Saliha. Ree: O narode moj! Oboavajte
Allaha! Nemate vi drugog boga sem Njega. On vas je sazdao od zemlje i
nastanio vas na njoj, zato traite oprost od Njega, potom Mu se
pokajte. Uistinu, Gospodar moj je Bliski, Onaj koji se odaziva.
62. Rekoe: O Salih! Doista si meu nama bio (kao) onaj od kojeg se
nada, prije ovog. Zar e nam zabraniti da oboavamo ono ta su
oboavali oevi nai, a uistinu, mi smo u sumnji zbunjujuoj prema onom
emu nas poziva.
63. Ree: O narode moj! Da li vidite? - Ako sam na jasnom dokazu od
Gospodara svog - a dao mi je od Sebe milost - pa ko e me pomoi protiv
Allaha, ako Ga ne posluam? Ta poveali biste mi samo gubitak.
64. I o narode moj! Ova deva Allahova za vas je znak. Zato je pustite
da pase po zemlji Allahovoj, i ne dotiite je zlom, pa da vas ne
spopane kazna bliska.
65. Tad je ranie, pa on ree: Uivajte u boravitu vaem tri dana! To
je prijetnja drugaija od lane.
66. Pa poto doe naredba Naa, spasismo Saliha i one s njim koji su
vjerovali, milou od Nas, i od ponienja tog dana. Uistinu! Gospodar
tvoj, On je Silni, Moni.
67. I spopade one koji su inili zulm, krik, pa osvanue u domovima
njihovim povaljani,
68. Kao da nisu boravili u njima. Zar nije uistinu Semud - (oni)
nevjerovali u Gospodara njihovog? Zar nije daleko Semud?
69. A doista su izaslanici Nai doli Ibrahimu sa radosnom vijeu,
rekoe: Selam! Ree: Selam! Tad nije oklijevao da donese tele
peeno.
70. Pa poto vidje (da) ga ruke njihove ne doseu, ne pozna ih i osjeti
od njih strah. Rekoe: Ne boj se! Uistinu, Mi smo poslati narodu
Lutovu.
71. A ena njegova je stajala, pa se nasmija. Tad je obradovasmo
Ishakom, a iza Ishaka, Jakubom.
72. Ree: O teko meni! Zar da rodim, a ja sam starica i ovaj moj mu
je starac? Uistinu, ovo je stvar udna!
73. Rekoe: Zar se udi zbog odredbe Allahove? Milost Allahova i

blagoslovi Njegovi su na vama, stanovnici kue. Uistinu! On je
Hvaljeni, Slavni.
74. Pa poto Ibrahima napusti strah i doe mu radosna vijest,
raspravlaljao je s Nama o narodu Lutovom.
75. Uistinu, Ibrahim je bio blag, osjeajan, onaj koji se obraao.
76. O Ibrahime! Okani se ovog. Uistinu, to je ve dola naredba
Gospodara tvog. A uistinu oni - njima e stii kazna neotklonjiva.
77. I poto izaslanici Nai dooe Lutu, sneveseli se zbog njih i bi
pritjenjen zbog njih, nemoan, i ree: Ovo je dan muan.
78. I doe mu narod njegov urei mu, a otprije su radili zla djela.
Ree: O narode moj! Ove keri moje, one su ie za vas. Zato se bojte
Allaha i ne sramotite me (pred) gostima mojim. Zar nema meu vama
ovjeka ispravanog?
79. Rekoe: Doista zna, nemamo mi na keri tvoje nikakvo pravo; a
uistinu, ti zna ta elimo.
80. Ree: Kad bih ja imao protiv vas silu ili imao potporu estoku.
81. Rekoe: O Lute! Uistinu, mi smo izaslanici Gospodara tvog. Nee te
dosei. Zato kreni s porodicom svojom u dijelu noi i neka se niko od
vas ne okree, izuzev ene tvoje. Uistinu, to to e pogoditi nju, je
ono to e pogoditi njih. Uistinu, rok njihov je jutro. Zar jutro nije
blisko?
82. Pa poto doe naredba Naa, uinismo visoko njihovo niskim
njihovim, i izlismo na njih kamenje glineno u slojevima,
83. Obiljeeno kod Gospodara tvog. A nije to od zalima daleko.
84. I Medjenu, brata njihovog, uajba. Ree: O narode moj! Oboavajte
Allaha. Nemate vi drugog boga sem Njega! I ne umanjujte mjeru i vagu.
Uistinu! Ja vas vidim u dobru i uistinu se ja bojim nad vama kazne Dana
sveobuhvatnog.
85. I o narode moj! Ispunjavajte mjeru i vagu pravedno i ne zakidajte
ljudima stvari njihove. I ne inite zlo na Zemlji, pravei fesad.
86. Ono to ostaje s Allahom bolje je za vas, ako ste vjernici; a nisam
ja nad vama uvar.
87. Rekoe: O uajbe! Da li ti salat tvoj nareuje da mi napustimo ono
ta su oboavali oevi nai, ili da s imecima naim inimo ta hoemo?
Uistinu, ti, ti si blag, ispravan.
88. Ree: O narode moj! Da li vidite? Ako sam na dokazu jasnom od
Gospodara svog, a opskrbio me je od Sebe opskrbom dobrom? A ne elim da
vam se suprotstavljam, izuzev onog ta vam zabranjujem. elim samo da
popravim ta mogu, a povoljnost moja je samo od Allaha. U Njega se
pouzdavam i Njemu se obraam.
89. I o narode moj! Ne skrivite vi nikako (zbog) neslaganja sa mnom,
da vas ne pogodi slino ta je pogodilo narod Nuhov ili narod Hudov ili
narod Salihov, a nije narod Lutov od vas daleko.
90. I traite oprost od Gospodara vaeg, zatim Mu se pokajte. Uistinu,
Gospodar moj je Milosrdni, Onaj koji voli.
91. Rekoe: O uajbe! Ne razumijemo mnogo od tog ta govori, a

uistinu, mi te meu nama vidimo slabim. A da nije porodice tvoje,
sigurno bismo te kamenovali, i nisi ti moan protiv nas.
92. Ree: O narode moj! Zar vam je porodica moja uglednija od Allaha?
A zabacili ste Ga iza sebe zanemarenog. Uistinu, Gospodar moj je Taj
koji obuhvata to to radite.
93. I o narode moj! Radite prema moi svojoj, uistinu, ja sam radnik.
Saznaete kome e stii kazna koja e ga poniziti i ko je laac. I
oekujte! Uistinu! Ja sam sa vama ekalac.
94. I poto doe naredba Naa, spasismo uajba i one s njim koji su
vjerovali, milou od Nas. A one koji su inili zulm pogodi krik, te
osvanue u domovima njihovim povaljani,
95. Kao da nisu boravili u njima. Zar nije daleko Medjen, kao to je
udaljen Semud?
96. A doista, poslali smo Musaa sa znacima Naim i autoritetom oitim,
97. Faraonu i uglednicima njegovim, pa su slijedili naredbu faraonovu,
a nije naredba faraonova bila ispravna.
98. Predvodie narod svoj na Dan kijameta, pa e ih dovesti vatri. A
loe je mjesto dolaska!
99. I slijeeni su na ovom (svijetu) prokletstvom, i na Dan kijameta; a
lo je dar poklonjeni.
100. To su neke vijesti gradova koje kazujemo tebi. Neki od njih stoje,
a (neki) su pokoeni.
101. I nismo im uinili zulm, nego su zulm uinili duama svojim. Tad
im nisu koristila boanstva njihova koja su prizivali mimo Allaha,
nimalo, poto je dola naredba Gospodara tvog; a poveala su im jedino
propast.
102. A takvo je grabljenje Gospodara tvog, kad dograbi (stanovnitvo)
gradova, a oni budu zulumarski. Uistinu! Grabljenje Njegovo je bolno,
estoko.
103. Uistinu, u tome je znak za onog ko se boji kazne Ahireta. To je
Dan kojem e se sabrati ljudi i to je Dan svjedoeni;
104. A odgaamo ga samo do roka odbrojanog.
105. Na dan kad doe, nee govoriti dua, osim s doputenjem Njegovim.
Tad e (neko) od njih biti nesretnik, a (neko) sretnik.
106. Pa to se tie onih koji su nesretni, pa bie u vatri; imae oni u
njoj uzdisanje i hroptanje.
107. Vjeno e biti u njoj dok traju nebesa i Zemlja, osim ta htjedne
Gospodar tvoj. Uistinu, Gospodar tvoj je Onaj koji ini ta eli.
108. A to se tie onih koji e imati sreu, pa bie u Dennetu, vjeno
u njemu dok traju nebesa i Zemlja, osim ta htjedne Gospodar tvoj: dar
neprekidan.
109. Zato ne budi u sumnji za ono ta ovi oboavaju. Oboavaju samo kao
to su oboavali oevi njihovi prije. A uistinu! Mi emo im isplatiti
dio njihov neumanjen.
110. I doista, dali smo Musau Knjigu, pa je dolo do razilaenja o

njoj. A da nije Rije prethodila od Gospodara tvog, sigurno bi bilo
presueno meu njima. A uistinu, oni su o njemu u sumnji zbunjujuoj.
111. I doista e svakom od njih isplatiti Gospodar tvoj djela njihova.
Uistinu! On je o onom ta rade Obavijeteni.
112. Zato budi prav kao to ti je nareeno i onaj ko se pokajao s
tobom, i ne prevrujte. Uistinu! On je onog ta radite Vidilac.
113. I ne oslanjajte se na one koji ine zulm, pa da vas dotakne vatra.
A nemate vi mimo Allaha nikakvih zatitnika, zatim neete biti
pomognuti.
114. I obavljaj salat na dva kraja dana i dolaskom noi. Uistinu dobra
djela otklanjaju zla djela. To je opomena za one koji se podsjeaju.
115. I strpi se. Pa uistinu, Allah nee dati da propane nagrada
dobroinitelja.
116. Pa zato nije bilo nekih pokoljenja prije vas, posjednika
ostataka, koji bi zabranjivali fesad na Zemlji, izuzev malo koga od
njih (kog) smo spasili? A slijedili su oni koji su inili zulm, ono u
emu su uivali, i bili su zloinci.
117. A nee Gospodar tvoj unitavati gradove zulmom, budu li stanovnici
njihovi dobroinitelji.
118. A da je htio Gospodar tvoj, sigurno bi uinio ljude ummom jednom,
a ne prestaju biti razliiti,
119. Izuzev kome se smiluje Gospodar tvoj; a zbog toga ih je stvorio. I
ispunie se Rije Gospodara tvog: Sigurno u napuniti Dehennem
dinnima i ljudima zajedno.
120. I sve (ta) ti kazujemo od vijesti poslanika je ono im jaamo
srce tvoje. A dola ti je u ovome Istina i savjet, i pouka vjernicima.
121. I reci onima koji ne vjeruju: Radite prema moi svojoj! Uistinu,
mi smo radnici.
122. I oekujte! Uistinu, mi smo ekatelji.
123. A Allahovo je nevidljivo nebesa i Zemlje i Njemu se vraa svaka
stvar. Zato oboavaj Njega i uzdaj se u Njega. A nije Gospodar tvoj
nemaran za ono ta radite.
SURA 12.
JUSUF * JUSUF
1. Alif. Lam. Ra. To su znaci Kitaba jasnog.

2. Uistinu, Mi ga objavljujemo (kao) Kuran na arapskom, da biste vi
razumjeli.
3. Mi ti kazujemo najljepe kazivanje (time) to ti objavljujemo ovaj
Kuran, iako si prije njega sigurno bio od nemarnih.
4. Kad ree Jusuf ocu svom: O oe moj! Uistinu sam ja vidio jedanaest
planeta i Sunce i Mjesec. Vidio sam ih sebi potinjene.
5. Ree: O siniu moj! Ne kazuj snovienje svoje brai svojoj, pa da
ti ispletu spletku. Uistinu! ejtan je ovjeku neprijatelj otvoreni.
6. I tako te je odabrao Gospodar tvoj i pouio te tumaenju hadisa, i
upotpunjuje blagodat Svoju nad tobom i na porodici Jakubovoj, kao to
ju je upotpunio na precima tvojim prije, Ibrahimom i Ishakom. Uistinu!

Gospodar tvoj je Znalac, Mudri.
7. Doista su u Jusufu i brai njegovoj znaci za one koji pitaju.
8. Kad rekoe: Sigurno su Jusuf i brat njegov drai ocu naem od nas,
a mi smo druina. Uistinu, na otac je u zabludi oitoj.
9. Ubijte Jusufa ili ga odbacite u (neku) zemlju, bie samo za vas lice
oca vaeg, i biete poslije toga narod dobrih.
10. Govornik izmeu njih ree: Ne ubijte Jusufa, a bacite ga na dno
bunara; pokupie ga neki karavan, ako ste radini.
11. Rekoe: O oe na! ta ti je, ne bi nam povjerio Jusufa, a
uistinu, mi smo njegovi iskreni savjetnici?
12. Poalji ga s nama sutra da se provede i izigra, a uistinu, mi emo
biti njegovi uvari.
13. (Jakub) ree: Uistinu, mene alosti da ga odvedete, i bojim se da
e ga pojesti vuk, a vi biti o njemu nemarni.
14. Rekoe: Ako ga pojede vuk - a mi druina - uistinu bismo mi tad
bili gubitnici.
15. Pa poto ga odvedoe i saglasie se da ga smjeste na dno bunara, i
objavismo mu: Sigurno e ih obavijestiti o odluci njihovoj, a oni
nee opaziti.
16. I dooe ocu svom jacijom plaui,
17. Rekoe: O oe na! Uistinu, mi smo ili da se utrkujemo, a
ostavili smo Jusufa kod opreme nae, pa ga je pojeo vuk. A nisi ti taj
koji e nam povjerovati, iako smo istiniti.
18. I dooe s kouljom njegovom sa krvlju lanom. Ree: Naprotiv,
zavele su vas due vae (toj) stvari. Pa strpljivost je lijepa. A Allah
je Onaj od kojeg se trai pomo protiv onog ta opisujete.
19. I doe karavan, pa poslae vodonou svog, te spusti svoju kofu.
Ree: O radosne vijesti! Ovo je djeak. I sakrie ga (kao) robu, a
Allah je Znalac onog ta su uradili.
20. I prodae ga po niskoj cijeni, dirhema nekoliko; a bili su o njemu
ravnoduni.
21. I onaj iz Misra koji ga je kupio ree eni svojoj: asnim uini
boravite njegovo. Moda e nam koristiti ili (da) ga uzmemo (kao)
dijete. I tako uvrstismo Jusufa na zemlji, i da bismo ga nauili
tumaenju hadisa. A Allah je Taj koji dominira komandom Svojom, ali,
veina ljudi ne zna.
22. I poto dostie zrelost svoju, dadosmo mu sud i znanje. A tako
nagraujemo dobroinitelje.
23. I htjede da ga zavede ona u ijoj je on kui bio i zamandali (sva)
vrata i ree: Doi ti! Ree: MeazAllah! Uistinu, On, Gospodar moj,
uinio je lijepim boravite moje. Uistinu, to nee uspjeti zalimi.
24. A doista ga je eljela i poelio bi (on) nju da nije vidio jasan
znak Gospodara svog. Tako je bilo, da bismo otklonili od njega zlo i
razvrat. Uistinu, on je bio od robova Naih iskrenih.
25. I potrae vratima, i razdera koulju njegovu straga, i zatekoe

mua njenog kod vrata. Ona ree: ta je plaa onom ko tvojoj porodici
poeli zlo, osim da bude zatvoren - ili kazna bolna?
26. (Jusuf) ree: Ona je htjela da me zavede. I posvjedoi svjedok iz
porodice njene: Ako je koulja njegova razderana sprijeda, onda je
istinu rekla, a on je od laaca.
27. A ako je koulja njegova razderana otpozadi, onda je slagala, a on
je od istinitih.
28. Pa poto vidje koulju njegovu razderanu otpozadi, ree: Uistinu,
to je neka vaa (enska) spletka. Uistinu, spletka vaa je strana.
29. Jusufe! Ostavi se ovog. I trai (o eno) oprost za grijeh svoj.
Uistinu, ti si od onih koji ine greke.
30. I govorie ene u gradu: ena Azizova je nastojala da zavede slugu
svog, doista je nju zaludio ljubavlju. Uistinu, mi je vidimo u zabludi
oitoj.
31. Pa poto je ula spletku njihovu, posla po njih i pripremi za njih
naslonja, i dade svakoj od njih pojedinano no i ree: Izai pred
njih! Pa poto ga vidjee, zadivie mu se i posjekoe ruke svoje i
rekoe: Haelillah! Nije ovo ovjek! Ovo je jedino melek plemeniti.
32. Ree: Pa to vam je onaj zbog kojeg ste me korile. I doista,
nastojala sam da ga zavedem, pa se uzdrao. I ako ne uini ta mu
nareujem, sigurno e biti zatvoren i sigurno e biti od ponienih.
33. Ree: Gospodaru moj! Tamnica mi je draa od onog emu me pozivaju.
I ako ne odvrati od mene spletku njihovu, teit u njima i biu od
dahila.
34. Tad mu se odazva Gospodar njegov, te odvrati od njega spletku
njihovu. Uistinu On, On je Onaj koji uje, Znalac.
35. Zatim im se uini (najboljim), nakon to su vidjeli znakove, da ga
zatvore neko vrijeme.
36. I s njim u tamnicu uoe dva mladia. Jedan od njih dvojice ree:
Uistinu ja, ja sam vidio (da) cijedim vino. A drugi ree: Uistinu
ja, ja sam vidio (kako) na svojoj glavi nosim hljeb kojeg je jela
ptica. Obavijesti nas o tumaenju toga, uistinu, mi vidimo (da) si ti
od dobroinitelja.
37. Ree: Vama dvojici nee doi hrana kojom se opskrbljujete, a da
vas ne obavijestim o tumaenju toga prije no vam doe. To je od onog
ta me je nauio Gospodar moj. Uistinu! Ja sam napustio millet naroda
koji ne vjeruje u Allaha, a oni su u Ahiret nevjernici,
38. I slijedim millet predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba. Nije
za nas da Allahu pridruujemo ikakvu stvar. To je iz blagodati Allahove
prema nama i prema ljudima. Ali, veina ljudi ne zahvaljuje.
39. O drugovi moji u tamnici! Jesu li gospodi raznoliki bolji, ili
Allah Jedini, Nesavladivi?
40. Oboavate mimo Njega samo imena koja ste nadjenuli vi i preci vai
- nije objavio Allah za njih nikakav dokaz. Sud je samo Allahov.
Naredio je da oboavate jedino Njega. To je vjera prava, ali, veina
ljudi ne zna.
41. O drugovi moji u tamnici! to se tie jednog od vas dvojice, pa

napajae gospodara svog vinom; a to se tie drugog, pa bie raspet te
e jesti ptica iz glave njegove. Presuena je stvar - ona o kojoj
pitate.
42. I ree onom od njih dvojice za kojeg je mislio da e on biti
spaen: Spomeni me kod gospodara svog. Pa uini ejtan da on zaboravi
spomen gospodaru njegovom, te provede u tamnici nekoliko godina.
43. I ree vladar: Uistinu! Ja sam vidio sedam krava debelih, jede ih
sedam mravih; i sedam klasova zelenih i drugih suhih. O uglednici!
Objasnite mi snovienje moje, ako san tumaite.
44. Rekoe: Zbrka snova! A nismo mi za tumaenje snova znalci.
45. I onaj od njih dvojice koji se spasio i sjetio nakon (dugo)
vremena, ree: Ja u vas obavijestiti o tumaenju njegovom, zato
poaljite mene.
46. Jusufe! O istiniti! Objasni nam o sedam krava debelih (kako) ih
jede sedam mravih, i sedam klasova zelenih i drugih suhih, da bih se
ja vratio ljudima, da bi oni znali.
47. Ree: Sijaete sedam godina uobiajeno. Pa ono to pokosite, tad
to ostavite u klasu njegovom, osim malo od ega ete jesti.
48. Zatim, doi e poslije toga sedam estokih, (koje) e pojesti ta
ste pripremili za njih, izuzev malo ta ete sauvati.
49. Zatim, doi e poslije toga godina u kojoj e ljudima kiiti, i u
kojoj e cijediti.
50. I ree vladar: Dovedite mi ga! Pa poto mu izaslanik doe,
(Jusuf) ree: Vrati se gospodaru svom pa ga upitaj kakvo je stanje
ena koje su posjekle ruke svoje. Uistinu, Gospodar moj je o spletki
njihovoj Znalac.
51. Ree: ta je bila stvar vaa kad ste nastojale da Jusufa
zavedete? Rekoe: Haelillah! Ne znamo o njemu nita zlog. ena
Azizova ree: Sad e se pokazati istina. Ja sam nastojala da ga
zavedem, a uistinu, on je od istinitih.
52. To zato da zna da ga ja nisam izdala u odsustvu, i da Allah ne vodi
spletku izdajica.
53. I ne oslobaam duu svoju. Uistinu, dua je sklona zlu, izuzev onom
emu se smiluje Gospodar moj. Uistinu, Gospodar moj je Oprosnik,
Milosrdni.
54. I ree vladar: Dovedite mi ga. Izabrau ga za duu svoju. Pa
poto je govorio s njim, ree: Uistinu, ti si danas kod nas uticajan,
pouzdan.
55. Ree: Postavi me nad magacinima zemlje. Uistinu, ja sam uvar,
znalac.
56. I tako uvrstismo Jusufa na Zemlji. Stupao je po njoj kud god je
htio. Pogaamo milou Naom koga hoemo i ne unitavamo nagradu
dobroinitelja.
57. A sigurno je nagrada Ahireta bolja za one koji vjeruju i boje se.
58. I dooe braa Jusufova, te mu uoe, pa ih prepozna, a oni njega
ne prepoznae.
59. I poto ih je snabdio potreptinom njihovom, ree: Dovedite mi

brata vaeg, po ocu vaem. Zar ne vidite da ja dajem po mjeri i da sam
ja najbolji od usluitelja?
60. Pa ako mi ga ne dovedete, tad kod mene nee biti mjere za vas, i ne
pribliujte mi se.
61. Rekoe: Nastojaemo ga pridobiti od oca njegovog, a uistinu, mi
smo djelatni.
62. I ree (Jusuf) momcima svojim: Stavite robu njihovu u vree
njihove, da bi je oni prepoznali kad se vrate porodici svojoj, da bi se
oni vratili.
63. Pa poto se vratie ocu svom, rekoe: O oe na! Uskraena nam je
mjera, zato poalji s nama brata naeg, dobiemo mjeru, a uistinu, mi
emo biti njegovi uvari.
64. Ree: Zar da vam ga povjerim, osim kao to sam vam povjerio brata
njegovog ranije? Pa Allah je Najbolji uvar i On je Najmilosrdniji od
milosrdnih.
65. I poto otvorie svoj prtljag naoe svoju robu njima vraenu.
Rekoe: O oe na! ta da traimo? Evo nae robe, vraena nam je, i
snabdjeemo porodicu nau i uvaemo brata naeg, i dodat emo mjeru
deve. To je mjera lahka.
66. (Jakub) ree: Neu ga poslati s vama, dok mi ne date zavjet
Allahom, da ete mi ga sigurno dovesti, izuzev ako vi budete
opkoljeni. Pa poto mu dadoe zavjet svoj, ree: Allah je nad onim
ta govorimo, Jamac.
67. I ree: O sinovi moji! Ne ulazite na jednu kapiju, a ulazite na
kapije razliite. I neu vam ja koristiti protiv Allaha nimalo. Sud je
samo Allahov. U Njega se pouzdavam, i u Njega zato neka se pouzdaju
pouzdavatelji.
68. I poto uoe kako im je naredio otac njihov, nije im pomoglo
protiv Allaha nita, izuzev udnje u dui Jakubovoj, koju je
zadovoljio. A uistinu, on je bio posjednik znanja jer smo ga nauili;
meutim, veina ljudi ne zna.
69. I poto uoe Jusufu, (on) primi k sebi brata svog. Ree: Uistinu!
Ja, ja sam brat tvoj, zato se ne alosti zbog onoga ta su radili.
70. Pa poto im je pripremio potreptinu njihovu, stavi pehar za pie u
vreu brata svog, potom pozva muezzin: O karavano! Uistinu, vi ste
kradljivci!
71. Rekoe - a pristupili su njima: ta ste to zagubili?
72. Rekoe: Zagubili smo pehar vladarev, a ko ga donese imae on devin
tovar, a ja sam tome jamac.
73. Rekoe: Tako nam Allaha, doista znate da nismo doli da inimo
fesad na zemlji i nismo lopovi.
74. Rekoe: Pa ta je kazna za to, ako ste laljivci?
75. Rekoe: Kazna za to - onaj u ijoj vrei bude naen - pa on je
kazna za to. Tako kanjavamo zalime.
76. Tad poe s vreama njihovim prije vree brata svog, zatim ga izvadi
iz vree brata svog. Tako smo splanili za Jusufa. Mogao je po zakonu
vladarevom uzeti brata svog, jedino to je htio Allah. Uzvisujemo

stepene kome hoemo. A nad svakim posjednikom znanja je Znalac.
77. Rekoe: Ako krade, pa ve je ukrao brat njegov prije. Tad to
pritaji Jusuf u dui svojoj i ne otkri to njima. Ree: Vi ste goreg
poloaja, a Allah je Najbolji znalac onog to navodite.
78. Rekoe: O cijenjeni! Uistinu, njegov otac je jako star, zato uzmi
jednog od nas umjesto njega. Uistinu, mi tebe vidimo (jednim) od
dobroinitelja.
79. Ree: Sauvaj Allahu! Da uzmemo, izuzev onog kod koga smo nali
stvar nau; uistinu, mi bismo tad bili zalimi.
80. Pa poto izgubie nadu u njega, odvojie se za dogovor. Najstariji
izmeu njih ree: Zar ne znate da je va otac ve uzeo od vas zavjet
(u ime) Allaha, i od ranije to ste Jusufa zanemarili? Zato neu
napustiti zemlju dok mi ne dopusti otac moj ili mi Allah dosudi; a On
je Najbolji od sudaca.
81. Vratite se ocu svom i recite: O oe na! Uistinu, sin tvoj je
ukrao. A ne svjedoimo, izuzev ono ta znamo, i nismo za nevidljivo
uvari.
82. I pitaj grad - onaj u kojem smo bili - i karavan s kojim smo
putovali, a doista, mi smo istiniti.
83. (Jakub) ree: Naprotiv, zavele su vas due vae (toj) stvari. Pa
strpljenje je lijepo. Moda e Allah sve da mi ih dovede. Uistinu! On,
On je Znalac, Mudri.
84. I okrenu se od njih i ree: O alosti moja nad Jusufom! A
izbijelile su oi njegove od alosti, pa se on savlaivao.
85. Rekoe: Tako nam Allaha, nee prestati spominjati Jusufa, dok se
ne razboli ili bude od propalih!
86. Ree: Samo se alim za jad svoj i tugu svoju Allahu, a znam od
Allaha ono ta ne znate.
87. O sinovi moji! Idite pa se raspitajte za Jusufa i brata njegova, i
ne gubite nadu u rewh Allahov. Uistinu, u rewh Allahov nadu gubi jedino
narod nevjernika.
88. Pa poto uoe kod njega, rekoe: O cijenjeni! Dotakla je nas i
porodicu nau nevolja, donijeli smo robu beznaajnu. Pa napuni nam
mjeru i daj nam sadaku. Uistinu! Allah e nagraditi davaoce sadake.
89. Ree: Znate li ta ste uinili sa Jusufom i bratom njegovim, kad
ste vi bili neznalice?
90. Rekoe: Jesi li uistinu ti, ti Jusuf? Ree: Ja sam Jusuf, a ovo
je brat moj. Doista nas je Allah obdario. Uistinu, onaj ko se boji
(Allaha) i strpi se - pa uistinu, Allah nee dati da propadne nagrada
dobroinitelja.
91. Rekoe: Tako nam Allaha, doista te je Allah odlikovao nad nama, a
zaista smo bili grenici.
92. Ree: Nema vam prijekora danas. Vama e oprostiti Allah, a On je
Najmilosrdniji od milosrdnih.
93. Idite sa ovom mojom kouljom, te je bacite na lice oca mog, postae
onim koji vidi. I doite mi sa porodicom svojom svi.
94. I poto ode karavan, otac njihov ree: Uistinu, ja nalazim miris
Jusufov, makar smatrali da buncam.
95. Rekoe: Tako nam Allaha, uistinu si ti u zabludi svojoj staroj.
96. Pa poto doe donosilac radosnih vijesti, baci je na lice njegovo,
pa se povrati u onog koji vidi. Ree: Zar vam nisam rekao: Ja uistinu
znam od Allaha ono ta ne znate?
97. Rekoe: O oe na! Trai nam oprost grijeha naih, uistinu, mi smo
bili grenici.
98. Ree: Traiu vam oprost Gospodara svog. Uistinu! On je Oprosnik,
Milosrdni.
99. Pa poto uoe Jusufu, primi k sebi roditelje svoje i ree: Uite
u Egipt, inaAllah, sigurni!
100. I podie roditelje svoje na prijesto i padoe njemu niice, i
ree: O oe moj! Ovo je tumaenje snovienja mog od prije. Doista ga
je uinio Gospodar moj istinitim. I doista mi je uinio dobro kad me je
izveo iz tamnice i doveo vas iz pustinje, nakon to je ejtan posijao
razdor izmeu mene i izmeu brae moje. Uistinu, Gospodar moj je fin
kome hoe. Uistinu On, On je Znalac, Mudri.
101. Gospodaru moj! Doista si mi dao neto vlasti i nauio me tumaenju
hadisa; Stvoritelj nebesa i Zemlje. Ti si Zatitnik moj na Dunjau i
Ahiretu. Uzmi me (kao) muslimana, i prikljui me dobrima.
102. To je (neto) od vijesti nevidljivog kojeg objavljujemo tebi. I
nisi bio kod njih kad su pripremali stvar svoju, a oni su spletkarili.
103. A veina ljudi nee biti - makar udio - vjernici.
104. I ne trai od njih za to nikakvu nagradu. To je samo Opomena
svjetovima.
105. A koliko je znakova na nebesima i Zemlji, prolaze pored njih, a
oni su od njih odvraeni!
106. A veina njih vjeruje u Allaha, jedino kao murici.
107. Pa jesu li sigurni da im nee doi pokrov kazne Allahove ili im
doi as iznenada, a oni nee opaziti?
108. Reci: Ovo je put moj: pozivam Allahu sa uvidom, ja i ko me
slijedi. I slava Allahu; a nisam ja od murika.
109. I prije tebe smo samo ljude slali izmeu stanovnika gradova,
kojima smo objavljivali. Pa zar nisu putovali po Zemlji, te vidjeli
kakav je bio kraj onih prije njih? A sigurno je kua Ahireta bolja za
one koji se boje. Pa zar ne razumijete?
110. Dok, kad su oajavali poslanici i mislili da e oni doista biti
negirani, dola bi im pomo Naa, pa bi bio spasen onaj koga smo
htjeli. I nee biti vraena sila Naa s naroda zloinaca.
111. Doista je u priama njihovim ibret za posjednike razuma. Nije
pria koja se izmilja, nego je potvrda onoga prije nje i objanjenje
svake stvari, i Uputa i milost za ljude koji vjeruju.
SURA 13.
ER-RAD * GROM
1. Alif. Lam. Mim. Ra. To su znaci Kitaba. A ono to ti se objavljuje

od Gospodara tvog, Istina je, ali veina ljudi ne vjeruje.
2. Allah je Taj koji je podigao nebesa bez stubova koje vidite, zatim
se postavio na Ar. I potinio je Sunce i Mjesec; svakoje plovi do roka
odreenog. Upravlja stvar; razlae znakove, da biste vi u susret
Gospodara svog bili sigurni.
3. I On je Taj koji je rasprostro Zemlju i nainio na njoj planine
stabilne i rijeke. I od svakog od plodova na njoj nainio je par,
dvoje. Prekriva dan nou. Uistinu! U tome su znaci za ljude koji
razmiljaju.
4. I na Zemlji su predjeli susjedni, i bae groa i usjevi i palme u
parovima i koje nisu parnjaci, a napajane vodom jednom. I istakli smo
ih jedne nad drugima po ukusu. Uistinu! U tome su znaci za ljude koji
razumiju.
5. A ako se udi, pa udo su rijei njihove: Zar emo kad budemo
praina, uistinu mi u stvaranje novo? Takvi su oni koji ne vjeruju u
Gospodara svog, a to su oni na ijim vratovima su okovi i takvi e
stanovnici vatre biti. U njoj e vjeno biti.
6. I pouruju te zlu prije dobra, a ve su prije njih proli primjeri
(kazne). A uistinu, Gospodar tvoj je Vlasnik oprosta prema ljudima,
uprkos zulma njihovog. A uistinu, Gospodar tvoj je estok kaznom.
7. I govore oni koji ne vjeruju: Zato mu se ne spusti znak od
Gospodara njegovog? Ti si samo opominja, a svaki narod imao je
vodia.
8. Allah zna ta svaka ena nosi i ta umanjuju materice i ta
uveavaju. A svaka je stvar kod Njega po mjeri.
9. Znalac nevidljivog i vidljivog; Veliki, Preuzvieni!
10. Isti je onaj od vas ko skriva govor i ko ga oglaava, i onaj ko se
skriva nou i onaj ko hodi danju.
11. Ima on uzastopne (meleke) ispred sebe i iza sebe, uvaju ga po
naredbi Allahovoj. Uistinu! Allah ne mijenja ta je s narodom, dok ne
promijenu ta je s duama njihovim. A kad Allah eli narodu zlo, tad
tome nema odbijanja, a nemaju oni mimo Njega nikakva zatitnika.
12. On je Taj koji vam pokazuje munju, strah i nadu, i stvara oblake
teke.
13. I slavi (Ga) grmljavina sa hvalom Njegovom, i meleci iz
strahopotovanja Njegovog; i alje gromove, te pogaa njima koga hoe;
a oni se prepiru o Allahu, a On je estoke sile.
14. Njemu je priziv istinski. A oni koje prizivaju mimo Njega, ne
odgovaraju im nita, sem kao onaj ko isprui dlanove svoje prema vodi,
da bi stigla ustima njegovim - a nee mu ona stii; a dowa nevjernika
samo je zaludu.
15. I Allahu pada na seddu ko je na nebesima i Zemlji, milom i silom,
i sjenke njihove, ranim jutrima i predveerjima.
16. Reci: Ko je Gospodar nebesa i Zemlje? Reci: Allah! Reci: Pa
zar uzimate mimo Njega zatitnike, (koji) nee vladati za due svoje
koriu, niti tetom? Reci: Da li je jednak slijepac i onaj koji
vidi? Ili, da li su jednake tmine i svjetlost? Zar su nainili Allahu
ortake (koji) stvaraju slino stvaranju Njegovom, pa im stvaranje
izgleda nalik? Reci: Allah je Stvoritelj svake stvari, a On je
Jedini, Onaj koji potinjava.
17. Sputa s neba vodu pa tee koritima s mjerom njihovom, te bujica

nosi pjenu narastajuu. A od onog ta pale u vatri, traei ukrase ili
izraevine (ima) troska je slina toj. Tako Allah navodi za primjer
Istinu i la. Pa to se tie troske, tad odlazi (kao) naplavina; a to
se tie onog to koristi ljudima, pa ostaje na Zemlji. Tako Allah
navodi primjere.
18. Onima koji se odazovu Gospodaru svom, bie najbolje. A koji Mu se
ne odazovu, da je njihovo sve to je na Zemlji i slino tome uz to,
sigurno bi se time iskupljivali. Ti takvi e imati zao obraun i
njihovo sklonite bie Dehennem, a loe je odmorite!
19. Pa zar je onaj ko zna da je ono to ti se objavljuje od Gospodara
tvog Istina, kao onaj ko je slijep? Jedino se pouavaju imaoci razuma;
20. Oni koji ispunjavaju zavjet Allahu i ne kre ugovor;
21. I oni koji sastavljaju ono ta je Allah naredio da se sjedini, i
plae se Gospodara svog i boje zlog obrauna;
22. I oni koji se strpe traei lice Gospodara svog, i obavljaju salat
i udjeljuju od onog im smo ih opskrbili, tajno i javno, i uzvraaju
zlo dobrim. Ti takvi e (kao) ishod imati dom:
23. Bae Adna u koje e ui, i onaj ko je inio dobro od oeva
njihovih i ena njihovih i potomaka njihovih; a meleci e im ulaziti sa
svake kapije,
24. Selamun alejkum, zato to ste se strpili. Pa divna je kua
(Ahireta kao) rezultat.
25. A oni koji kre zavjet Allahu nakon ugovaranja njegovog i kidaju
ta je Allah naredio da se sjedini, i ine fesad na Zemlji - ti takvi
e imati prokletstvo i imae oni zao dom.
26. Allah prua opskrbu kome hoe i uskrauje. I raduju se u ivotu
Dunjaa, a ivot Dunjaa je samo uitak u (odnosu) na Ahiret.
27. A oni koji ne vjeruju, govore: to mu se ne spusti znak od
Gospodara njegovog? Reci: Uistinu! Allah zabluuje koga hoe, a Sebi
upuuje onog ko se obrati,
28. One koji vjeruju, i one ija se srca spomenom Allaha smiruju. Zar
se spomenom Allaha srca ne smiruju?
29. Oni koji vjeruju i ine dobra djela: ugodnost e oni imati i lijepo
povratite.
30. Tako smo tebe poslali u zajednicu prije koje su ve prole
zajednice, da im ui ono ta ti objavljujemo, a oni ne vjeruju u
Milostivog. Reci: On je Gospodar moj; nema boga osim Njega. U Njega se
pouzdavam i Njemu je povratak moj.
31. A da je da se Kuranom pokrenu planine ili njime rasjee Zemlja ili
njime progovore mrtvi! Naprotiv, Allahova je odredba svaka! Pa zar nisu
upoznati oni koji vjeruju - da hoe Allah - sigurno bi sve ljude
uputio? I nee prestati da pogaa udar one koji ne vjeruju zbog onog
ta rade, ili padati blizu boravita njihovog, dok ne doe obeanje
Allahovo. Uistinu! Allah ne kri obeanje.
32. I doista su poslanici prije tebe bili ismijavani, pa sam putao one
koji nisu vjerovali, zatim bih ih dograbio. Pa kakva je bila kazna
Moja!
33. Pa da li je On Taj koji stoji nad svakom duom - onim ta zaradi? I

nainili su Allahu ortake. Reci: Imenujte ih. Zar ete Njega
obavijestiti o onom ta ne zna na Zemlji, ili je (to) vanjtina govora?
Naprotiv, uljepana je onima koji ne vjeruju, spletka njihova i
odvraaju se od puta. A koga Allah zabludi, tad za njega nema nikakva
upuivaa.
34. Imae oni kaznu u ivotu Dunjaa, a sigurno je kazna Ahireta
munija; i nee oni imati od Allaha nikakva spasitelja.
35. Primjer Denneta koji je obean bogobojaznima: teku ispod njega
rijeke; plodovi njegovi su stalni i hladovina njegova. To je rezultat
onih koji se boje, a rezultat nevjernika je vatra.
36. A oni kojima smo dali Knjigu, raduju se onom ta ti je objavljeno,
a od stranaka je onaj ko porie dio toga. Reci: Samo mi je nareeno da
oboavam Allaha i da Mu ne pridruujem. Njemu pozivam i Njemu je
povratak moj.
37. I tako smo ga objavili kao Sud na arapskom. A ako bi slijedio
strasti njihove, nakon to ti je dolo neto znanja, ne bi ti imao od
Allaha nikakva zatitnika, niti spasitelja.
38. I doista, slali smo poslanike prije tebe i davali im ene i
potomstvo. I nije bilo za poslanika da donese znak, izuzev s
doputenjem Allahovim. Za svaki rok ima Knjiga.
39. Allah brie ta hoe i utvruje, a kod Njega je Majka knjiga.
40. I ako ti pokaemo dio onog ime im prijetimo ili damo da ti umre,
pa samo je na tebi dostava, a na Nama je obraun.
41. Zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji umanjujui je s krajeva njenih? A
Allah presuuje - nema tog ko e suzbiti presudu Njegovu. A On je brz
obraunom.
42. I doista su spletkarili oni prije njih; pa Allahovo je svo
planiranje. Zna ta svaka dua zarauje, a saznae nevjernici ko e za
rezultat imati kuu (Ahireta).
43. I govore oni koji ne vjeruju: Nisi izaslanik! Reci: Dovoljan je
Allah svjedok izmeu mene i izmeu vas i onaj kod kog je znanje
Knjige.
SURA 14.
IBRAHIM * IBRAHIM
1. Alif. Lam. Ra. Knjiga - objavljujemo je tebi da izvede ljude iz

tmina na svjetlost, s dozvolom Gospodara njihovog, na put Monog,
Hvaljenog,
2. Allaha, Onog ije je ta je na nebesima i ta je na Zemlji. A teko
nevjernicima od kazne estoke!,
3. Onima koji vie vole ivot Dunjaa od Ahireta i odvraaju od puta
Allahovog i trae ga iskrivljenim. Takvi su u zabludi dalekoj.
4. I slali smo svakog poslanika samo s jezikom naroda njegovog, da im
objasni. Pa, Allah zabluuje koga hoe, a upuuje koga hoe; a On je
Moni, Mudri!
5. I doista smo poslali Musaa sa znakovima Naim: Izvedi narod svoj iz
tmina na svjetlost i opomeni ih danima Allahovim. Uistinu, u tome su
znaci svakom strpljivom, zahvalnom.
6. I kad ree Musa narodu svom: Sjetite se blagodati Allahove nad

vama, kad vas je izbavio od ljudstva faraovnovog, muili su vas zlom
kaznom i klali sinove vae, a davali da ive ene vae. A u tome je
bilo strano iskuenje od Gospodara vaeg.
7. I kad najavi Gospodar va: Ako budete zahvaljivali, sigurno u vam
uveati; a ako ne budete zahvaljivali, uistinu, kazna Moja je estoka.
8. I ree Musa: Ako budete nezahvalni vi i onaj ko je na Zemlji, svi,
pa uistinu, Allah je Neovisni, Hvaljeni.
9. Zar vam nije stigla vijest onih prije vas: naroda Nuhovog i Ada, i
Semuda i onih poslije njih? Zna ih samo Allah. Dolazili su im poslanici
njihovi sa jasnim znacima, pa su stavljali ruke svoje u usta svoja, i
govorili: Uistinu, mi ne vjerujemo u ono s im ste poslani, i uistinu,
mi smo prema onom emu nas pozivate u sumnji zbunjujuoj.
10. Govorili bi poslanici njihovi: Zar je u Allaha sumnja, Stvoritelja
nebesa i Zemlje? Poziva vas da vam oprosti grijehe vae i ostavi vas do
roka odreenog. Rekli bi: Vi ste samo smrtnici slini nama! elite da
nas odvratite od onog ta oboavaju oevi nai, zato nam dajte dokaz
jasan.
11. Poslanici njihovi bi im rekli: Mi smo samo smrtnici slini vama,
meutim Allah obdaruje koga hoe od robova Svojih. I nije za nas da vam
donosimo dokaz, izuzev s dozvolom Allahovom. A u Allaha zato neka se
pouzdaju vjernici!
12. A ta nam je da se ne bi pouzdali u Allaha, a ve nas je uputio
putevima naim. I sigurno emo se strpiti nad onim im nas
uznemiravate. A u Allaha zato neka se pouzdaju pouzdavatelji.
13. A oni koji nisu vjerovali rekli bi, poslanicima svojim: Sigurno
emo vas protjerati iz zemlje nae, ili ete se sigurno vratiti u
millet na. Tad bi im objavljivao Gospodar njihov: Sigurno emo
unititi zalime,
14. I sigurno emo Zemlju nastaniti vama, poslije njih. To je za onog
ko se boji stajanja preda Mnom i boji se prijetnje Moje.
15. I traili su presudu (pobjedu), i propao bi svaki buntovni,
svojeglavi.
16. Ispred njega je Dehennem, a bie napajan vodom gnojavom,
17. derae je, a jedva da e je progutati, i dolazie mu smrt sa
svakog mjesta, a nee on biti mrtav. I ispred njega e biti kazna
gruba.
18. Primjer onih koji ne vjeruju u Gospodara svog: Djela njihova su kao
pepeo kojeg raznese vjetar u danu olujnom. Nee upravljati ni nad im
od onog ta su zaradili. To je ta zabluda daleka.
19. Zar ne vidi da je Allah stvorio nebesa i Zemlju s Istinom? Ako
hoe, odstranie vas, i dovesti stvorenje novo;
20. A nije to za Allaha teko.
21. I izai e Allahu svi, pa e slabi
Uistinu, mi smo bili vae pristalice,
koristiti protiv kazne Allahove? Rei
sigurno bismo vas uputili. Isto nam je
za nas nikakva pribjeita.
rei onima koji su se oholili:

pa hoete li nam vi imalo
e: Da je nas uputio Allah,
uzrujavali se ili trpili, nema
22. I rei e ejtan, poto stvar bude presuena: Uistinu! Allah vam
je dao obeanje istinito, i obeao sam vam, pa sam vas iznevjerio. I
nisam ja nad vama imao nikakvu vlast osim to sam vas pozivao, pa ste
mi se odazvali. Zato ne korite mene, a korite due svoje. Nisam ja
pomaga va, niti ste vi pomagai moji. Uistinu, ja sam poricao to to
ste me pridruivali ranije. Uistinu, zalimi - imae oni kaznu bolnu.
23. I bie dato da oni koji vjeruju i ine dobra djela uu u bae
ispod kojih teku rijeke, vjeno e biti u njima s dozvolom Gospodara
njihovog. Pozdrav njihov u njima e biti: Selam!
24. Zar ne vidi kako Allah navodi primjer rijei dobre kao drveta
dobrog: korijen njegov je vrst, a njegove grane u nebu,
25. Daje plodove svoje svake sezone s dozvolom Gospodara svog. A Allah
navodi primjere ljudima, da bi se oni podsjetili.
26. A primjer loe rijei je kao loe drvo iupano nad zemljom, nema
ono nikakve stabilnosti.
27. Allah ojaava one koji vjeruju rjeju vrstom u ivotu Dunjaa i na
Ahiretu, a zabluuje Allah zalime; a Allah ini ta hoe.
28. Zar ne vidi one koji su blagodat Allahovu zamijenili kufrom i
uinili da se narod njihov spusti u kuu propasti,
29. Dehennem, prie se njime, a loe je stanite.
30. I nainili su Allahu suparnike da zavode s puta Njegovog. Reci:
Uivajte! Pa uistinu, dolazite vae je vatri.
31. Reci robovima Mojim koji vjeruju, (da) obavljaju salat i udjeljuju
od onog im smo ih opskrbili, tajno i javno, prije no doe Dan u kojem
nee biti trgovine, niti prijateljstva.
32. Allah je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju, i sputa s neba vodu,
pa izvodi njome voe, (kao) opskrbu za vas. I potinio vam je plovila,
da plove morem po naredbi Njegovoj, i potinio je za vas rijeke;
33. I potinio je za vas Sunce i Mjesec - oboje (us)trajno, i potinio
je za vas no i dan,
34. I daje vam od svaeg to od Njega traite. A ako biste brojali
blagodati Allahove, ne biste ih izraunali. Uistinu, ovjek je uveliko
zalim, nezahvalnik!
35. I kad ree Ibrahim: Gospodaru moj! Uini ovaj grad sigurnim, i
sauvaj mene i sinove moje od oboavanja idola.
36. Gospodaru moj! Uistinu, oni su zaveli mnoge od ljudi. Pa ko mene
bude slijedio, pa uistinu on je od mene, a ko me ne poslua - pa
uistinu, Ti si Oprosnik, Milosrdni.
37. Gospodaru na! Uistinu! Ja sam naselio neke od potomaka svojih u
dolini neobradivoj, kod Kue Tvoje Svete, Gospodaru na, da bi
obavljali salat; zato uini da srca ljudi ude ka njima, i opskrbi ih
plodovima, da bi oni zahvaljivali.
38. Gospodaru na! Uistinu, Ti zna ta krijemo i ta obznanjujemo. A
nee se sakriti od Allaha nikakva stvar u Zemlji, niti u nebu.
39. Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka!
Uistinu, Gospodar moj je Onaj koji uje dowu.
40. Gospodaru moj! Uini me ustrajnim u salatu i (isto) od potomaka

mojih, Gospodaru na, i primi dowu moju.
41. Gospodaru na! Oprosti meni i roditeljima mojim i vjernicima na Dan
kad krene obraun.
42. I nikako ne raunaj da je Allah nemaran prema onom ta rade zalimi.
Samo im odgaa do Dana u kojem e se ukoiti pogledi.
43. Bie trkai uzdignutih glava svojih, nee im se vraati treptaj
njihov, a srca njihova (kao) vazduh e biti.
44. I upozori ljude Danom (kad) e im doi kazna, pa e rei oni koji
su inili zulm: Gospodaru na! Ostavi nas do roka bliskog. Odazvaemo
se pozivu Tvom, i slijediemo poslanike. Zar se niste kleli prije da
vam nema nikakva nestanka?
45. A stanovali ste u nastambama onih koji su inili zulm duama
svojim, i bilo vam je jasno kako smo s njima postupili, a naveli smo
vam primjere.
46. I doista su pleli spletku svoju, a kod Allaha je spletka njihova,
makar spletka njihova bila (takva) da njome brda nestanu.
47. Zato nikako ne misli da je Allah prekrilac obeanja Svog
poslanicima Svojim. Uistinu! Allah je Moni, Vlasnik osvete.
48. Na Dan kad bude zamijenjena Zemlja drugaijom Zemljom i nebesa, i
kad se pojave Allahu Jedinom, Pokoritelju:
49. I vidi zloince Tog dana povezane u lance,
50. Odjea njihova bit e od katrana, a lica njihova pokrivae vatra,
51. Da bi isplatio Allah svakoj dui ta je zaradila. Uistinu! Allah je
brz obraunom.
52. Ovo je Poruka ljudima - i da se opomenu njome, i da znaju da je On
Bog Jedini, i da se poue posjednici razuma.
SURA 15.
EL-HIDR * EL-HIDR
1. Alif. Lam. Ra. To su znaci Kitaba i Kurana jasnog!

2. esto e voljeti oni koji ne vjeruju, da su muslimani.
3. Ostavi ih da jedu i uivaju i neka ih zavara nada. Pa saznae!
4. I nismo unitili nijedan grad, a da mu Knjiga nije bila poznata.
5. Nee pretei nijedna umma rok svoj, i nee zadrati.
6. I govore: O ti kojem se objavljuje Zikr, uistinu si ti luak!
7. Zato nam ne dovede meleke, ako si od istinitih?
8. Ne sputamo meleke, izuzev s Istinom, a tad se njima ne bi odloilo.
9. Uistinu! Mi, Mi objavljujemo Zikr, i uistinu!, Mi smo njegovi
uvari.
10. I doista, slali smo prije tebe (poslanike) meu stranke ranijih
(naroda).
11. I nije im doao nijedan poslanik, a da se nisu njime ismijavali.
12. Tako tome inimo put u srca zloinaca.
13. Ne vjeruju u njega, a ve je proao sunnet ranijih.

14. I da im otvorimo kapiju neba, pa da stalno kroz nju uzlaze,
15. Sigurno bi rekli: Samo su opijeni vidovi nai. ta vie, mi smo
ljudi opinjeni.
16. I doista, nainili smo u nebu galaksije i uljepali ih za
posmatrae.
17. I uvamo ga od svakog ejtana prokletog,
18. Izuzev ko ukrade ono ta se uje - tad ga slijedi svjetlica oita.
19. I Zemlju - prostrli smo je i razbacali po njoj stabilne planine, i
dali da na njoj izraste svaka stvar odmjereno.
20. I nainili smo u njoj sredstva za ivot vama i onom kome niste
opskrbitelji.
21. I nema niti jedne stvari, a da kod Nas nisu riznice njene, a
sputamo je samo s mjerom poznatom.
22. I aljemo vjetrove oploavajue, pa sputamo s neba vodu, te vas
njome napajamo; a niste vi njeni rizniari.
23. A uistinu! Mi, Mi oivljavamo i usmrujemo i Mi smo Nasljednici.
24. I doista znamo prethodnike vae, i doista znamo one koji slijede.
25. A uistinu, Gospodar tvoj, On e ih sakupiti. Uistinu! On je Mudri,
Znalac.
26. I doista, stvorili smo ovjeka od gline zveee, od blata
oblikovanog,
27. A dinna - stvorili smo ga ranije od vatre vrele.
28. I kad ree Gospodar tvoj melecima: Uistinu! Ja u stvoriti
smrtnika od zveee ilovae, od blata oblikovanog.
29. Pa kad ga sredim i udahnem u njega od Duha Svog, tad mu padnite
niice.
30. Pa su pali na seddu meleci, svaki od njih, zajedno,
31. Izuzev Iblisa. Odbio je da bude sa onima koji padaju na seddu.
32. (Allah) ree: O Iblise! [ta ti je, zar nee biti sa onima koji
padaju na seddu?
33. Ree: Nije za mene da inim seddu smrtniku kojeg si stvorio od
zveee ilovae, od blata oblikovanog.
34. (Allah) ree: Onda izlazi iz njega, pa uistinu, ti si proklet,
35. I uistinu, na tebi e biti prokletstvo do Dana sudnjeg.
36. Ree: Gospodaru moj! Ta odloi mi do Dana kad e (mrtvi) biti
podignuti.
37. (Allah) ree: Pa uistinu, ti si od onih kojima se odlae,
38. Do Dana, wakta poznatog.
39. Ree: Gospodaru moj! Zato to si me zaveo, sigurno u im (zlo)
uiniti lijepim na Zemlji i sigurno u ih sve zavesti,
40. Izuzev robova Tvojih - od njih odanih.
41. (Allah) ree: Ovo je put Moj ispravan!

42. Uistinu, robovi Moji - nema ti nad njima vlast, izuzev ko te bude
slijedio od zalutalih.
43. A uistinu, Dehennem je obeano mjesto njih svih:
44. Ima on sedam kapija. Svaka od tih kapija ima dio odijeljen.
45. Uistinu, bogobojazni e biti u baama i (meu) izvorima:
46. Uite u njih sa selamom, sigurni.
47. I istrgnuemo ono to je u grudima njihovim od zlobe, (kao) braa
e biti na sofama, naspramni.
48. Nee ih u njima dotai umor, i nee oni iz njih biti izvedeni.
49. Obavijesti robove Moje da sam Ja, Ja Oprosnik, Milosrdni,
50. I kazna Moja - da je to kazna bolna.
51. I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim,
52. Kad mu uoe, pa rekoe: Selam! Ree: Uistinu, mi vas se
plaimo.
53. Rekoe: Ne boj se! Uistinu, mi emo te obradovati djeakom,
znalcem.
54. (Ibrahim) ree: Zar ete me obradovati kad me je pritiskla
starost? Pa ime ete me obradovati?
55. Rekoe: Obradovaemo te Istinom, zato ne budi od oajnih.
56. Ree: A ko gubi nadu u milost Gospodara svog, osim zalutalih?
57. Ree: Pa ta je posao va, o izaslanici?
58. (Meleci) rekoe: Uistinu, mi smo poslani narodu zloinaca,
59. Izuzev porodice Lutove. Uistinu, Mi emo ih sve spasiti,
60. Osim ene njegove; odredili smo da ona uistinu bude od izostalih.
61. Pa poto izaslanici dooe porodici Lutovoj,
62. Ree: Uistinu, vi ste ljudi neznani.
63. Rekoe: Naprotiv, doli smo ti s onim u to sumnjaju,
64. A donijeli smo ti Istinu, i doista, mi smo istiniti.
65. Zato otputuj s porodicom svojom u dijelu noi, i slijedi zaelja
njihova, i nek se niko od vas ne okree, i idite kamo vam se nareuje.
66. I javili smo mu tu odredbu, da e korijen takvih biti odsjeen u
zoru.
67. I dooe stanovnici grada, radujui se.
68. (Lut) ree: Uistinu, ovo su moji gosti, zato me ne sramotite,
69. I bojte se Allaha, i ne poniavajte me!
70. Rekoe: Zar ti nismo zabranili svjetove?
71. Ree: Evo keri mojih, ako ste izvritelji.
72. Tako mi ivota tvog, uistinu su oni u opijenosti svojoj lutali.
73. Pa ih pogodi krik dok se Sunce raalo,
74. Te uinismo visoko njegovo niskim njegovim, i sasusmo na njih

kamenje od gline otvrdnute.
75. Uistinu! U tome su znaci za paljive promatrae,
76. I uistinu! Oni su uz put postojei:
77. Uistinu! U tome je znak za vjernike.
78. A doista su stanovnici Ejke bili zalimi:
79. Zato smo im se osvetili. A uistinu, njih dvoje su na drumu
vidljivom.
80. I doista su stanovnici Hidra poricali izaslanike,
81. A dali smo im znakove Nae, pa su od njih bili odvraeni.
82. I klesali su iz brda kue sigurni,
83. Pa ih je pogodio krik jutrom,
84. Te im nije koristilo ono to su stekli.
85. I stvorili smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih samo s
Istinom. A uistinu, as dolazi, zato prataj oprostom lijepim.
86. Uistinu! Gospodar tvoj, On je Tvorac, Znalac.
87. I doista smo ti dali sedam (ajeta) ponavljajuih, i Kuran
velianstveni.
88. Ne upravljaj oi svoje onome to smo dali da uivaju parovi izmeu
njih, i ne ali za njima, i spusti krilo svoje vjernicima,
89. I reci: Uistinu! Ja, ja sam opominja jasan.
90. Kao to smo objavili djeliteljima,
91. Koji su Kuran uinili odlomcima:
92. Pa tako mi Gospodara tvog, sigurno emo ih sve pitati,
93. O onom ta su radili.
94. Zato iznesi ta ti se nareuje i kloni se murika.
95. Uistinu! Mi smo ti dovoljni protiv podrugljivaca,
96. Koji uz Allaha stavljaju boga drugog; pa saznae.
97. I doista znamo da ti stee grudi tvoje ono ta govore.
98. Zato slavi sa hvalom Gospodara svog, i budi od onih koji padaju na
seddu,
99. I oboavaj Gospodara svog, dok ti nije dolo zagarantovano.
SURA 16.
EN-NAHL * PELA
1. Doi e naredba Allahova, zato je ne pourujte. Slavljen neka je On

i uzvien nad onim ta pridruuju!
2. Sputa meleke s Duhom po naredbi Svojoj, na koga hoe od robova
Svojih: Upozorite da nema boga osim Mene, zato se Mene bojte.
3. Stvorio je nebesa i Zemlju s Istinom. Uzvien neka je nad onim ta
pridruuju!
4. Stvorio je ovjeka od kaplje sjemena, pa gle! on protivnik otvoreni.
5. I stoku - stvorio je nju; imate vi od nje toplotu i koristi, i od

nje jedete,
6. I vama je u njoj ljepota kad dogonite i kad izgonite na pau;
7. I nose terete vae do zemlje kojoj ete stii samo naporom dua.
Uistinu, Gospodar va je Samilosni, Milosrdni;
8. I konja i mazge i magarce - da ih jaete i (za) ukras, a stvara ta
ne znate.
9. I na Allahu je usmjeravanje putu, a od njih (puteva) ima
zastranjujui. A da je htio, sigurno bi vas sve uputio!
10. On je Taj koji sputa s neba vodu - imate vi od nje pie, i od nje
drvlje u kojem napasate.
11. Uzgaja za vas njome usjev i masline i palme i groe, i svakovrsne
plodove. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razmiljaju.
12. I potinio je za vas no i dan, i Sunce i Mjesec. I zvijezde su
potinjene naredbi Njegovoj. Uistinu! U tome su znaci za ljude koji
razumiju.
13. A ono to je stvorio za vas na Zemlji, razliitih je boja svojih.
Uistinu! U tome je znak za ljude koji pouku primaju.
14. I On je Taj koji je potinio more: da jedete iz njega meso svjee i
vadite iz njega ukras kojeg nosite. I vidi plovila brazdaju po njemu i da traite iz blagodati Njegove, i da biste vi zahvaljivali.
15. I razbacao je po Zemlji stabilne planine, da vas ne trese, i rijeke
i puteve, da biste se vi uputili,
16. I oznake; i po zvijezdi se oni vode.
17. Pa da li je Onaj ko stvara, kao ko ne stvara? Pa zar se neete
pouiti?
18. I ako budete brojali blagodati Allahove, neete ih izraunati.
Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
19. A Allah zna ta tajite i ta obznanjujete.
20. A oni kojima se (oni) mole mimo Allaha, ne stvaraju nita, a oni
bivaju stvarani;
21. Mrtvi su, nisu ivi, i ne opaaju kad e biti podignuti.
22. Bog va je Bog Jedini! Pa oni koji ne vjeruju u Ahiret - srca
njihova su ta koja odbijaju, i oni su oholi.
23. Nema sumnje da Allah zna ta skrivaju i ta obznanjuju. Uistinu! On
ne voli ohole.
24. I kad im se kae: [ta to objavljuje Gospodar va? - kau: Prie
ranijih,
25. Da bi nosili terete svoje sve na Dan kijameta i neto od tereta
onih koje su zaveli bez znanja. Zar nije loe ta e nositi?
26. Doista su spletkarili oni prije njih, pa je doao Allah graevini
njihovoj od temelja, te je pao na njih krov nad njima, i dola im je
kazna otkud nisu zapazili.
27. Zatim e ih na Dan kijameta posramiti i rei: Gdje su ortaci Moji,

oni radi kojih ste uzrokovali rascjep? Rei e oni kojima je dato
znanje: Uistinu, sramota je Danas i zlo nad nevjernicima,
28. Onima koje su usmrivali meleci (dok) su inili zulm duama
svojim. Tad e iskazati pokornost: Nismo uradili nikakvo zlo.
Jeste! Doista je Allah Znalac onog ta ste radili.
29. Zato uite na kapije Dehennema, vjeno ete biti u njemu. Pa
sigurno je loe boravite oholih.
30. I bie reeno onima koji su se bojali: [ta je to objavio Gospodar
va? Rei e: Dobro! Za one koji ine dobro na ovom Dunjau, bie
dobro. A sigurno je dom Ahireta bolji. A doista je divan dom
bogobojaznih,
31. Bae Adna u koje e ui, teku ispod njih rijeke, imae oni u njima
ta budu htjeli. Tako nagrauje Allah bogobojazne,
32. One koje e uzimati meleci - a koji su dobri, govorie: Selamun
alejkum! Uite u Dennet zbog onog ta ste radili.
33. ekaju li samo da im dou meleci ili doe naredba Gospodara tvog?
Isto tako su inili oni prije njih. I nije im Allah uinio zulm, nego
su duama svojim zulm uinili,
34. Pa su ih pogodila zla onog ta su radili, i spopalo ih je ono emu
su se izrugivali.
35. A oni koji pridruuju, govore: Da hoe Allah ne bismo oboavali
mimo Njega nijednu stvar, mi, niti oevi nai, i ne bismo mimo Njega
zabranjivali nikakvu stvar. Tako su inili oni prije njih. Pa da li je
na poslanicima (ita drugo) osim dostava jasna?
36. I doista, podizali smo u svakoj zajednici poslanika: Oboavajte
Allaha, a klonite se taguta! Pa je bio od njih onaj koga je uputio
Allah i od njih onaj na kom se obistinila zabluda. Zato putujte po
Zemlji, pa vidite kakav je bio kraj poricatelja!
37. Ako eli njihovu uputu - pa uistinu, Allah ne upuuje onog koga
zabluuje, a nee oni imati nikakvih pomagaa.
38. I zaklinju se Allahom, najjaom od zakletvi svojih: Nee podii
Allah onog ko je umro. Svakako! Obeanje Njegovo je istinito, meutim,
veina svijeta ne zna 39. Da bi im objasnio ono o emu su se razilazili, i da bi oni koji
nisu vjerovali znali, da su oni bili laci.
40. Naa je rije neemu - kad to elimo - samo to mu kaemo: Budi,
tad biva.
41. A koji se isele radi Allaha, nakon to im je uinjen zulm, sigurno
emo ih smjestiti na Dunjau dobro. A nagrada Ahireta je sigurno vea kad bi znali!
42. Oni koji se strpe i u Gospodara svog pouzdaju.
43. A slali smo prije tebe samo ljude kojima smo objavljivali - ta
pitajte sljedbenike Opomene, ako ne znate 44. Sa jasnim dokazima i zeburima. I objavljujemo tebi Opomenu, da
objasni ljudima ono ta im se objavljuje, i da bi oni razmiljali.
45. Pa zar su sigurni oni koji planiraju zlodjela, da nee uiniti

Allah da ih proguta Zemlja, ili im doi kazna otkud nee opaziti,
46. Ili ih dograbiti u kretanju njihovom, pa oni nee umai?
47. Ili ih dograbiti u strahovanju? Pa uistinu, Gospodar va je
48. Zar nisu vidjeli da ono to je Allah stvorio od stvari baca sjene
svoje zdesna i slijeva, pokorno Allahu, i oni su ponizni?
49. A Allahu ini seddu (sve) to je na nebesima i ta je na Zemlji od
ivog, i meleci, a oni se ne ohole,
50. Boje se Gospodara svog nad sobom i ine ta im se nareuje.
51. A rekao je Allah: Ne uzimajte dva boga! Samo je On Bog, Jedini!
Zato se Mene - Mene se zato bojte.
52. A Njegovo je ta je na nebesima i Zemlji, i Njemu pripada vjera
trajna. Pa zar ete se drugog (a ne) Allaha bojati?
53. A ono to je u vas od blagodati - pa, od Allaha je. Zatim, kad vas
dotakne nevolja, tad Njega preklinjete.
54. Potom, kad otkloni nevolju od vas, gle! Skupina vas Gospodaru svom
pridruuje,
55. Da ne bi vjerovali u ono to smo im dali. Pa uivajte, ta
saznaete!
56. I dodjeljuju onom ta ne znaju, dio onog im smo ih opskrbili! Tako
mi Allaha, sigurno ete biti pitani za ono to izmiljate.
57. I pripisuju Allahu keri - slavljen neka je On - a sebi ta ele!
58. I kad se neko od njih obavijesti o ensku, postane lice njegovo
tamno i on bude gnjevan.
59. Skriva se od naroda zbog zla koje je javljeno: Hoe li je zadrati
s prezirom ili je zakopati u prainu. Zar nije loe kako presuuju?
60. Za one koji ne vjeruju u Ahiret, primjer je zla, a Allahov primjer
je najuzvieniji. A On je Moni, Mudri.
61. A da Allah epava ljude zbog zulma njihovog, ne bi na njoj ostalo
nita ivo, ali, ostavlja ih do roka odreenog. Pa kad doe rok njihov,
nee (ga) odloiti as, niti ubrzati.
62. I ine Allahu ono to mrze, a opisuju jezici njihovi la, da e
njihovo biti bolje. Nema sumnje je da e njihova biti vatra, i da e
oni prednjaiti.
63. Tako nam Allaha, doista smo slali (poslanike) zajednicama prije
tebe, pa im je ejtan uljepao djela njihova - zato je on danas
zatitnik njihov, a imae oni kaznu bolnu.
64. I objavljujemo tebi Knjigu - samo da im objasni ono o emu se
razilaze - i Uputu i milost, za narod koji vjeruje.
65. A Allah sputa s neba vodu i oivljava njome zemlju nakon mrtvila
njenog. Uistinu, u tome je znak za ljude koji uju.
66. I uistinu, vama je u stoci ibret. Napajamo vas od onog ta je u
trbusima njenim izmeu probave i krvi, mlijeko isto, pitko pijaima.
67. I od plodova palmi i groa - uzimate iz toga opojno sredstvo i

opskrbu lijepu. Uistinu, u tome je znak za ljude koji razumiju.
68. I objavio je Gospodar tvoj peli: Pravi u brdima kue i u drveu i
u onom ta usprave,
69. Zatim jedi od svih plodova, i slijedi puteve Gospodara svog
ponizno. Iz trbuha njihovih izlazi napitak razliitih boja njegovih, u
njemu je lijek za ljude. Uistinu, u tome je znak za ljude koji
razmiljaju.
70. A Allah vas stvara, potom vam smrt daje. I od vas je ko biva vraen
najgorem ivotu, da nakon znanja, ne zna nita. Uistinu! Allah je
Znalac, Moni.
71. I odlikovao vas je Allah jedne nad drugima u opskrbi. Pa oni koji
su povlateni, ne povraaju opskrbu svoju onom ta posjeduju desnice
njihove: ta oni su u (potrebi) za tim isti. Pa zar blagodat Allahovu
nijeu?
72. I Allah vam je nainio od dua vaih parice, i nainio vam je od
parica vaih sinove i unuke, i opskrbio vas od dobrih stvari. Pa zar u
neistinu vjeruju, a blagodati Allahove oni nijeu?
73. I oboavaju mimo Allaha ono ta ne vlada opskrbom njihovom iz
nebesa i Zemlje nimalo, niti mogu.
74. Zato ne navodite Allahu slinosti! Uistinu! Allah zna, a vi ne
znate.
75. Allah navodi primjer roba posjedovanog (koji) ne upravlja niim, i
onog kog smo od Nas opskrbili opskrbom lijepom, pa on od nje udjeljuje
tajno i javno - jesu li isti? Hvala Allahu! Naprotiv! Veina njih ne
zna.
76. I navodi Allah primjer dva ovjeka: jedan od njih nijem, ne
upravlja niim i on je zamor gospodaru svom; kud god ga uputi, ne
donese dobrog. Da li je jednak on i onaj ko nareuje pravdu, a on je na
putu pravom?
77. A Allahovo je nevidljivo nebesa i Zemlje. I stvar asa je samo kao
tren oka, ili je on blii. Uistinu! Allah je nad svakom stvari
Posjednik moi.
78. I Allah vas izvodi iz trbuha majki vaih (kad) ne znate nita. I
nainio vam je sluh i vidove i srca, da biste vi zahvaljivali.
79. Zar ne vide ptice potinjene u sferi neba? Dri ih samo Allah.
Uistinu, u tome su znaci za ljude koji vjeruju.
80. I nainio vam je Allah od kua vaih prebivalite, i nainio vam je
od koa stoke kue lahke, na dan selidbe vae i na dan stajanja vaeg;
a od vune njihove i kostrijeti njihove i od krzna njihovih, prostirku i
opremu za neko vrijeme.
81. I nainio vam je Allah od onog ta je stvorio, hladove, i nainio
vam od brda zaklone, i nainio vam je odijela - uvaju vas od ege - i
odijela (koja) vas uvaju od sile vae. Tako upotpunjava blagodat Svoju
na vama, da biste se vi predali.
82. Pa ako se okrenu - pa samo je na tebi dostava jasna.
83. Spoznaju blagodat Allahovu, potom je nijeu, a veina njih su
nevjernici.
84. A na Dan kad iz svakog ummeta podignemo svjedoka, zatim se nee

dopustiti onima koji nisu vjerovali, niti e im se dopustiti da mole za
naklonost.
85. I kad oni koji su inili zulm, vide kaznu, tad im se nee olakati,
niti e im se odloiti.
86. I kad oni koji su pridruivali, vide ortake svoje, rei e:
Gospodaru na! Ovo su ortaci nai koje smo prizivali mimo Tebe. Tad
e im dobaciti rijei: Uistinu, vi ste laljivci!
87. I iskazae Tog dana Allahu pokornost, a ieznue od njih ono ta
su izmiljali.
88. Oni koji nisu vjerovali i odvraali od puta Allahovog - dodaemo im
kaznu na kaznu, zbog toga to su pravili fesad.
89. A na Dan kad u svakom ummetu podignemo svjedoka protiv njih, izmeu
dua njihovih, i dovedemo tebe svjedokom nad tima... A objavili smo ti
Knjigu (kao) objanjenje za svaku stvar, i Uputu i milost, i radosnu
vijest muslimanima.
90. Uistinu! Allah nareuje pravdu i dobroinstvo i davanje rodbini, a
zabranjuje razvrat i runo i tiraniju. Savjetuje vas da biste se vi
pouili.
91. I ispunjavajte obavezu Allahu kad se obaveete. I ne krite
zakletve nakon potvrde njihove - a doista ste Allaha uinili nad sobom
Jamcem. Uistinu! Allah zna ta inite.
92. I ne budite kao ona koja je rasplela preu svoju, nakon vrste
ispletenosti. Uzimate zakletve vae prevarom meu vama - da bi
zajednica bila vea od zajednice. Allah vas samo iskuava time. A
sigurno e vam na Dan kijameta objasniti ono o emu ste se razilazili.
93. A da hoe Allah, sigurno bi vas uinio ummom jednom. Meutim,
zabluuje koga hoe, a upuuje koga hoe. A sigurno ete biti pitani za
ono ta ste radili.
94. I ne uzimajte zakletve vae prevarom meu vama, pa da ne poklizne
noga nakon vrstine svoje i iskusite zlo to ste odvraali od puta
Allahovog, i imadnete vi kaznu strahovitu.
95. I ne prodajite zavjet Allahu za cijenu malu. Uistinu, ono ta je
kod Allaha, to je bolje za vas, kad biste znali!
96. Ono to je kod vas iscrpljuje se, a to je kod Allaha, trajno je. A
sigurno emo platiti onima koji su bili strpljivi - njihova nagrada e
biti prema najboljem ta su uradili.
97. Ko ini dobro - bio mukarac ili ena - a on je vjernik, pa sigurno
emo ga poiviti ivotom dobrim, i sigurno emo ih platiti nagradom
njihovom prema najboljem ta su uradili.
98. Pa kad ui Kuran, tad zatrai zatitu u Allaha od ejtana
prokletog.
99. Uistinu, on, nema on vlasti nad onima koji vjeruju i u Gospodara
svog se pouzdavaju.
100. Njegova vlast je samo nad onima koji ga uzimaju prijateljem, i
onima koji Njemu pridruuju.
101. I kad zamijenimo ajet umjesto ajeta - a Allah je Najbolji znalac

onog ta sputa - kau: Samo si ti izmilja. Naprotiv, veina njih
ne zna.
102. Reci: Sputa ga Ruhul-kudus od Gospodara tvog s Istinom, da
uvrsti one koji vjeruju, i (kao) uputu i radosnu vijest muslimanima.
103. A doista znamo da oni govore: Samo ga smrtnik ui. Jezik onog
kome streme - je strani, a ovo je jezik arapski, jasni.
104. Uistinu, oni koji ne vjeruju u ajete Allahove - nee ih uputiti
Allah, a imae oni kaznu bolnu.
105. La izmiljaju jedino oni koji ne vjeruju u ajete Allahove, a ti
takvi su laci.
106. A ko ne vjeruje u Allaha, nakon vjerovanja svog - izuzev ko bude
prisiljen, a srce njegovo bude smireno u vjerovanju - meutim, ko
otvori nevjerovanju grudi: pa na njima e biti srdba od Allaha, a
imae oni kaznu uasnu.
107. To zato to oni vie vole ivot Dunjaa od Ahireta i to Allah ne
upuuje narod nevjernika.
108. Takvi su oni ija je srca Allah zapeatio, i sluh njihov i vidove
njihove, a ti takvi su nemarni.
109. Nema sumnje da e oni na Ahiretu, (ba) oni biti gubitnici.
110. Zatim, uistinu, Gospodar tvoj e onima koji se isele nakon to su
proganjani, potom se bore i budu strpljivi - uistinu, Gospodar tvoj e
nakon toga biti Oprosnik, Milosrdni.
111. Na Dan kad doe svaka dua, argumentirae samo o sebi, i bie
svakoj dui plaeno ta je radila, a njima se nee uiniti zulm.
112. I navodi Allah primjer grada bezbjednog i zadovoljnog, dolazila mu
je opskrba njegova obilno sa svakog mjesta, pa je bio nezahvalan na
blagodatima Allahovim - te je Allah dao da on iskusi odjeu gladi i
straha, zbog onog ta su radili.
113. I doista, doao im je poslanik izmeu njih, pa su ga porekli - te
ih je spopala kazna, a oni su bili zalimi.
114. Pa jedite od onog im vas je opskrbio Allah, dozvoljeno, dobro. I
zahvaljujte na blagodati Allahovoj, ako Njega oboavate.
115. Samo vam je zabranio leinu i krv i meso svinje i ono nad im je
zazvan drugi, a ne Allah. Pa ko bude prisiljen, bez elje i bez
pretjerivanja - pa uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
116. I ne recite za ono ta opisuju jezici vai lano: Ovo je halal, a
ovo haram, da biste izmiljali protiv Allaha la. Uistinu, oni koji
protiv Allaha la izmiljaju, nee uspjeti.
117. Uivanje je malo, a imae oni kaznu bolnu.
118. A onima koji su jevreji, zabranili smo ta smo ti kazivali ranije.
I nismo im uinili zulm, nego su uinili zulm duama svojim.
119. Zatim uistinu, Gospodar tvoj e za one koji su uradili zlo iz
neznanja, potom se pokajali nakon toga i popravili - uistinu e
Gospodar tvoj nakon toga biti Oprosnik, Milosrdni.
120. Uistinu! Ibrahim je bio uzor, pokoran Allahu, pravovjeran, i nije
bio od murika.
121. Zahvalan je bio na blagodatima Njegovim. Odabrao ga je i uputio

putu pravom.
122. I dali smo mu na Dunjau dobro, a uistinu, on e na Ahiretu biti od
pravednih.
123. Zatim smo tebi objavili: Slijedi millet Ibrahima hanife; a nije
bio od murika.
124. Sebt je odreen samo onima koji su se razilazili o njemu. A
uistinu, Gospodar tvoj e presuditi meu njima na Dan kijameta o onome
u emu su se razilazili.
125. Pozivaj putu Gospodara svog mudrou i savjetom dobrim, i s njima
raspravljaj onako kako je najbolje. Uistinu, Gospodar tvoj - On je
Najbolji znalac onog ko skree s puta Njegovog, i on je Najbolji znalac
upuenih.
126. A ako kanjavate, tad kanjavajte slinim ime ste bili kanjeni.
A ako se strpite, to je sigurno bolje za strpljive.
127. I strpi se! A strpljenje tvoje je samo s (pomoi) Allaha, i ne
alosti se nad njima, i ne budi u brizi zbog onog ta spletkare.
128. Uistinu! Allah je uz one koji se boje i one koji su
dobroinitelji.
SURA 17.
EL-ISRA * NONO PUTOVANJE
1. Slavljen neka je Onaj koji je nou prenio roba Svog od Mesdidulharama do Mesdidul-aksaa - onog iju smo okolinu blagoslovili - da bi
mu pokazali neke od znakova Naih. Uistinu! On, On je Onaj koji uje,
Onaj koji vidi.
2. I dali smo Musau Knjigu i uinili je Uputom sinovima Israilovim: Ne
uzimajte mimo Mene nikakva zatitnika.
3. Potomci su onog koga smo nosili s Nuhom. Uistinu, on je bio rob
zahvalan.
4. I odredili smo sinovima Israilovim u Knjizi: Sigurno ete napraviti
fesad na Zemlji dva puta i sigurno ete se uznijeti oholou velikom.
5. Pa kad je dolo obeanje prve od dvije (prijetnje), podigosmo na vas
robove Nae, posjednike sile estoke, pa su pretresali po kuama, i
bijae obeanje ispunjeno.
6. Zatim smo vam dali povrat na njih, i pomogli vas imecima i sinovima,
i uinili vas veom skupinom.
7. Ako inite dobro, inite dobro za due svoje, a ako inite zlo, pa
njihovo je. Pa kad doe obeanje druge (prijetnje) - da oaloste lica
vaa, i da uu u Mesdid kao to su uli u njega prvi put, i da potpuno
unite ta zauzmu.
8. Moda e Gospodar va da vam se smiluje. A ako ponovite, ponoviemo,
a uinili smo Dehennem za nevjernike tamnicom.
9. Uistinu, ovaj Kuran upuuje onom ta je najispravnije, i donosi
radosne vijesti vjernicima koji ine dobra djela, da e oni imati
nagradu veliku,
10. I da oni koji ne vjeruju u Ahiret - pripremili smo za njih kaznu
bolnu.
11. I priziva ovjek dowom svojom i zlo i dobro; a ovjek je brzoplet.

12. I uinili smo no i dan dvama znacima. Pa briemo znak noi i
inimo znak dana vidnim, da biste traili blagodat od Gospodara svog i
da znate broj godina i raunanje. A svaku stvar - razloili smo je
podrobno.
13. I svakom ovjeku - privrstiemo mu njegov znamen za vrat njegov i
izvadiemo mu na Dan kijameta knjigu koju e nai otvorenu:
14. itaj knjigu svoju! Dovoljna je Danas dua tvoja protiv tebe
obraunac.
15. Ko se upuuje - pa samo se upuuje za duu svoju; a ko luta, pa
samo luta protiv nje. I nee optereeni nositi teret drugog. A nismo
kanjavali, dok ne bismo poslali poslanika.
16. A kad elimo da unitimo grad, naredimo u njemu raskonicima
njegovim, pa se odaju grijeenju u njemu, te se ispuni na njemu Rije,
pa ga unitimo (potpunim) unitenjem.
17. I koliko smo unitili pokoljenja poslije Nuha! A dovoljno je (to
je) Gospodar tvoj o grijesima robova Svojih Obavijeteni, Vidilac.
18. Ko eli ubrzano (ovog ivota), ubrzaemo mu u njemu to hoemo kome elimo, zatim emo mu dodijeliti Dehennem. Prie se njime
pokuen, odbaen.
19. A ko eli Ahiret i zalae se za njega trudom svojskim, a on bude
vjernik - pa tim takvima e biti trud njihov pohvalan.
20. Svakom pruamo, takvima i ovakvima, iz dara Gospodara tvog. A dar
Gospodara tvog nije ogranien.
21. Pogledaj kako smo ih odlikovali jedne nad drugima. A sigurno je
Ahiret vei stepenima i vei odlikovanjem.
22. Ne stavljaj uz Allaha boanstvo drugo, pa da sjedne pokuen,
ostavljen.
23. A odredio je Gospodar tvoj, da ne oboavate, izuzev Njega, a
roditeljima - dobroinstvo. Ako jedno od njih dvoje ili oboje dostigne
kod tebe starost, tad im ne reci: Uf! i ne grdi ih i reci im rije
plemenitu.
24. I iz milosti spusti im krilo poniznosti, i reci: Gospodaru moj!
Smiluj se njima dvoma, kao to su me odgajali (dok) sam bio mali.
25. Gospodar va je Najbolji znalac onog ta je u duama vaim. Ako
budete pravedni - pa uistinu, On je pokajanicima Oprosnik.
26. I daj blinjem pravo njegovo, i siromahu i sinu puta, i ne rasipaj
rasipnou.
27. Uistinu! Rasipnici su braa ejtanova, a ejtan je Gospodaru svom
nezahvalan.
28. A ako se okrene od njih, traei milost Gospodara svog kojoj se
nada, tad im reci rije lahku.
29. I ne ini ruku svoju vezanom za svoj vrat, i ne pruaj je svakim
pruanjem, pa da sjedne prekoren, ogoljen.
30. Uistinu, Gospodar tvoj prua opskrbu kome hoe i uskrauje.
Uistinu, On je o robovima Svojim Obavijeteni, Onaj koji vidi.
31. I ne ubijajte djecu svoju iz straha od siromatva. Mi opskrbljujemo

njih i vas. Uistinu, njihovo ubijanje je greka velika;
32. I ne pribliujte se bludu! Uistinu, to je razvrat i zao put;
33. I ne ubijte duu koju je zabranio Allah, izuzev s pravom. A ko bude
ubijen nepravedno, pa doista smo nasljedniku njegovom dali ovlatenje,
pa neka ne pretjera u ubijanju. Uistinu, on e biti pomognut.
34. I ne pribliujte se imetku siroeta, osim onako kako je najbolje,
dok ne dostigne zrelost svoju. I ispunjavajte ugovor. Uistinu, za
ugovor e se biti pitano.
35. I ispunjavajte mjeru kad mjerite, vagajte mjerilom ispravnim. To je
bolje i najljepeg je ishoda.
36. I ne slijedi ono o emu ti nema znanje. Uistinu, sluh i vid i
srce, za svako od njih bie se pitano.
37. I ne hodaj po Zemlji likujui. Uistinu, ti nee probiti Zemlju, i
nee dosei planine visinom.
38. Sve je to zlo kod Gospodara tvog, pokudno je.
39. To je mudrost od onog ta ti objavljuje Gospodar tvoj. I ne
stavljaj uz Allaha boanstvo drugo, pa da bude baen u Dehennem,
prekoren, odbaen.
40. Pa zar je vas odlikovao Gospodar va sinovima, a uzeo od meleka
enske? Uistinu, vi govorite rije stranu.
41. I doista, izloili smo u ovom Kuranu (opomene) da se poue, a
poveava im jedino izbjegavanje.
42. Reci: Da su uz Njega bogovi kao to govore, tad bi doista traili
Vlasniku Ara put!
43. Slavljen neka je On i Uzvien nad onim to govore - uzvienou
velikom!
44. Slavi Ga sedam nebesa i Zemlja i ko je u njima. I nema nijedne
stvari, a da ne slavi sa hvalom Njegovom, ali ne razumijete slavljenje
njihovo. Uistinu! On je Blagi, Oprosnik.
45. I kad ui Kuran, nainimo izmeu tebe i izmeu onih koji ne
vjeruju u Ahiret, veo skriveni;
46. I stavljamo na srca njihova prekrivae da ga ne razumiju, a u ui
njihove gluhou. I kad spomene Gospodara svog u Kuranu - Jedinog
Njega - okrenu pozadine svoje bjeei.
47. Mi smo Najbolji znalac onog ta sluaju, kad te sluaju, i kad se
oni tajno dogovaraju, kad govore zalimi: Slijedite samo ovjeka
zaarana.
48. Vidi kako za tebe navode primjere pa lutaju, te ne mogu da nau
put.
49. I govore: Zar kad budemo kosti i komadii - hoemo li uistinu mi
biti podignuti kao stvorenje novo?
50. Reci: Budite kamenje ili gvoe,
51. Ili stvorenje od onog ta je veliko u grudima vaim. Tad e rei:
Ko e nas povratiti? Reci: Onaj koji vas je stvorio prvi put. Tad
e ti zatresti glavama svojim i rei: Kad e to? Reci: Moda je

blizu.
52. Na Dan kad vas pozove, tad ete se odazvati s hvalom Njegovom, i
misliete da ste proboravili samo malo!
53. I reci robovima Mojim (da) govore ono to je najbolje. Uistinu,
ejtan sije razdor meu njima. Uistinu, ejtan je ovjeku neprijatelj
otvoreni.
54. Gospodar va je va Najbolji poznavalac. Ako hoe, smilovae vam
se, a ako hoe kaznie vas. I nismo poslali tebe nad njima zatitnikom.
55. I Gospodar tvoj je Najbolji znalac onog ko je na nebesima i Zemlji.
A doista smo odlikovali vjerovjesnike jedne nad drugima, i dali smo
Dawudu Zebur.
56. Reci: Prizivajte one koje ste drali (bogovima) mimo Njega - pa
ne vladaju otklanjanjem nevolje od vas, niti (njenim) mijenjanjem.
57. Takvi koje oni prizivaju, trae nain pristupa Gospodaru svom koji od njih e biti najblii - i nadaju se milosti Njegovoj i boje se
kazne Njegove. Uistinu, kazna Gospodara tvog je ono ega se treba
uvati.
58. I nema nijednog naselja, a da ga Mi neemo unititi prije Dana
kijameta ili ga kazniti kaznom estokom. To je u Knjizi napisano.
59. A sprjeava Nas da poaljemo znakove, jedino to su ih poricali
raniji. I dali smo Semudu devu jasnim (znakom), pa su joj uinili zulm.
A znakove smo slali samo (kao) zastraivanje.
60. I kad ti rekosmo: Uistinu, Gospodar tvoj obuhvata ovjeanstvo. I
uinili smo snovienje koje smo ti pokazali, jedino iskuenjem ljudima,
i drvo prokleto u Kuranu. A zastraujemo ih, pa im (to) samo poveava
pretjeranost veliku.
61. I kad rekosmo melecima: Padnite na seddu Ademu! Tad padoe
niice, izuzev Iblisa. Ree: Zar da inim seddu onome koga si stvorio
od ilovae?
62. Ree: Vidi li Ti ovo emu si ukazao ast nada mnom? Ako me
ostavi do Dana kijameta sigurno u savladati potomstvo njegovo, izuzev
malo.
63. (Allah) ree: Odlazi! Pa ko te od njih bude slijedio, pa uistinu,
Dehennem e biti plaa vaa, plaa potpuna.
64. I podbodi koga moe od njih glasom svojim, i sakupi na njih
konjicu svoju i pjeadiju svoju, i sudjeluj im u imecima i djeci, i
obeavaj im. A obeava im ejtan jedino obmanu.
65. Uistinu! Robovi Moji - nee ti imati nad njima autoritet. A
dovoljan je Gospodar tvoj Zatitnik.
66. Gospodar va je Taj koji goni za vas plovila u moru, da traite iz
blagodati Njegove. Uistinu, On vam je Milosrdan.
67. I kad vas dotakne nevolja u moru, iezne onaj koga prizivate mimo
Njega. Pa poto vas izbavi na kopno, odvratite se. A ovjek je
nezahvalan!
68. Pa zar ste sigurni da nee uiniti da vas proguta obronak kopna ili
poslati na vas pjeanu oluju?, potom sebi neete nai zatitnika.
69. Ili ste sigurni da vas nee vratiti u to drugi put, te poslati na
vas uragan vjetra, pa vas potopiti to ste bili nezahvalni, zatim
neete sebi nai protiv Nas za to pristalicu.
70. A uistinu, ukazali smo ast sinovima Ademovim, i nosimo ih kopnom i
morem, i opskrbili smo ih dobrim stvarima, i odlikovali ih prednou
nad mnogima od onog kog smo stvorili.
71. Na Dan kad pozovemo sve ljude s imamom njihovim - pa kome se da
knjiga njegova u desnicu njegovu, pa takvi e itati knjigu svoju i
nee im se uiniti zulm ilice hurmine kopice.
72. A ko je na ovom (svijetu) slijepac, pa on e biti na Ahiretu
slijepac i najodlutaliji od puta.
73. I skoro da te ba odvrate od onog ta ti objavljujemo, da bi protiv
Nas izmiljao drugaije od tog, a tad bi te (oni) sigurno uzeli
prijateljem.
74. I da te nismo uvrstili, skoro bi im se ba neto malo naklonuo.
75. Tad bismo doista dali da ti iskusi dvostruko ivota i dvostruko
smrti, zatim ne bi sebi naao protiv Nas pomagaa.
76. I zamalo da te doista preplae iz zemlje, da te iz nje istjeraju, a
tad ne bi ostali iza tebe, izuzev malo.
77. Sunnet onog kog smo poslali prije tebe od poslanika Naih, a nee
u sunnetu Naem nai izmjenu.
78. Obavljaj salat sa naginjanjem Sunca, do mraka noi, i Kuran (ui)
zorom. Uistinu, Kuran zorom je svjedoen.
79. A od noi - pa probdij je nafilom za sebe. Moda e Gospodar tvoj
da te uzdigne na mjesto pohvalno.
80. I reci: Gospodaru moj! Daj mi da uem ulaskom istinskim, i izvedi
me izvoenjem istinskim i dadni mi od Sebe snagu pomauu.
81. I reci: Dola je Istina, a nestala je neistina. Uistinu, neistina
je nestajua.
82. I objavljujemo od Kurana ono ta je lijek i milost vjernicima; a
zalimima poveava jedino gubitak.
83. I kad obdarimo ovjeka, odvrati se i udalji na svoju stranu. A kad
ga dotakne zlo, bude oajan.
84. Reci: Svako radi na svoj nain. Pa Gospodar va je Najbolji znalac
onog ko je najupueniji putu.
85. I pitaju te o Duhu. Reci: Duh je po naredbi Gospodara mog, a vama
je od znanja dato samo malo.
86. A da hoemo, sigurno bismo povukli ono ta smo ti objavili, zatim
ne bi sebi za to naao protiv Nas zatitnika,
87. Osim milosti Gospodara tvog. Uistinu! Dobrota Njegova je prema tebi
velika.
88. Reci: Kad bi se sakupilo ovjeanstvo i dinni, da donesu slian
ovom Kuranu, ne bi slian njemu donijeli, makar oni jedni drugima bili
pomagai.
89. A doista smo ovjeanstvu iznijeli u ovom Kuranu od svakog
primjera (poneto), pa veina svijeta odbija, osim nevjerstvo.
90. I rekoe: Neemo ti vjerovati, dok ne uini da za nas provrije

izvor iz zemlje;
91. Ili imadne ti bau palmi i groa, pa uini da kroz nju poteku
rijeke izbijajui;
92. Ili da da padne nebo - kao to tvrdi - na nas u komadima, ili
dovede Allaha i meleke suelice;
93. Ili ti imadne kuu od zlata; ili se popne u nebo. A neemo
vjerovati u uspon tvoj, dok nam ne spusti knjigu koju emo itati.
Reci: Slavljen neka je Gospodar moj! Jesam li (ita), osim smrtnik,
poslanik?
94. A sprjeavalo je ljude da vjeruju, kad bi im dolazila Uputa, samo
to su govorili: Zar je podigao Allah smrtnika poslanikom?
95. Reci: Da su na Zemlji meleci koji hode smireno, sigurno bismo im
spustili s neba meleka poslanikom.
96. Reci: Dovoljan je Allah svjedok izmeu mene i izmeu vas.
Uistinu! On je o robovima Svojim Obavijeteni, Onaj koji vidi.
97. A koga uputi Allah, tad je on upuen; a koga zabludi - tad im nee
nai zatitnike mimo Njega. I sakupiemo ih na Dan kijameta na licima
njihovim slijepe i nijeme i gluhe. Sklonite njihovo bie Dehennem.
Kad god se stia, poveaemo im seir.
98. To je plaa njihova, zato to nisu vjerovali u ajete Nae i
govorili: Zar emo kad budemo kosti i komadi, uistinu mi biti
podignuti stvaranjem novim?
99. Zar ne vide da je Allah, Koji je stvorio nebesa i Zemlju, Kadar da
stvori sline njima i dadne im rok u koji nema sumnje. Pa odbijaju
zalimi - osim nevjerstvo.
100. Reci: Da vi vladate riznicama milosti Gospodara mog, tad biste se
sigurno suzdrali zbog straha od potronje. A ovjek je krtac.
101. I doista, dali smo Musau devet znakova, dokaza jasnih - ta pitaj
sinove Israilove - kad im doe, te ree njemu faraon: Uistinu, ja te
smatram, o Musa, oparanim.
102. Ree: Doista zna, ove (znakove) objavljuje samo Gospodar nebesa
i Zemlje, kao znamenja, a uistinu, ja te smatram, o faraone,
unitenim.
103. Tad je elio da ih protjera iz zemlje, pa smo potopili njega i
onog ko je bio s njim, sve.
104. I rekli smo poslije njega sinovima Israilovim: Nastanite zemlju!
Pa kad doe obeanje Ahireta, doveemo vas grupisane.
105. A s Istinom smo ga spustili i s Istinom je siao. I tebe smo
poslali samo kao donosioca radosnih vijesti i opominjaa.
106. A Kuran - razdijelili smo ga, da ga ui ljudima sa zadrkom, i
spustili smo ga (postepenim) objavljivanjem.
107. Reci: Vjerovali (vi) u njega ili ne vjerovali! Uistinu, oni
kojima je dato znanje prije njega, kad im se ui, padaju na brade
niice,
108. I govore: Slava neka je Gospodaru naem! Doista je obeanje
Gospodara naeg izvrno!
109. I padaju na brade plaui, a (to) im poveava skruenost.

110. Reci: Prizivajte Allaha, ili Prizivajte Milostivog. Kako god
zovete - pa Njegova imena su najljepa. I ne budi glasan u salatu svom,
i ne priguuj (glas) u njemu, i trai izmeu toga put,
111. I reci: Hvala neka je Allahu Koji nije uzeo dijete i Koji nema
ortaka u vlasti i Koji nema zatitnika od ponienja; i veliaj Ga
tekbirom!
SURA 18.
EL-KEHF * PEINA
1. Hvala Allahu, Onom koji robu Svom objavljuje Knjigu - a nije uinio
njenu iskrivljenost 2. Ispravnu, da opominje silom estokom od Njega i obraduje vjernike
koji rade dobra djela, da e oni imati nagradu lijepu,
3. U kojoj e oni ostati vjeito.
4. I (da) upozori one koji govore: Allah je uzeo dijete.
5. Nemaju oni, niti oevi njihovi o tome nikakvo znanje. Velika rije
izlazi iz usta njihovih; govore jedino la.
6. Pa moda bi ti ubio duu svoju tugom nad tragovima njihovim, ako
nee da vjeruju u ovaj govor.
7. Uistinu! Mi smo ono to je na Zemlji uinili ukrasom njenim, da
bismo ih iskuali - koji od njih je bolji djelom.
8. I uistinu, Mi smo Ti koji e uiniti ono ta je na njoj tlom
neplodnim.
9. Ili rauna da su stanovnici peine i Rekima bili od znakova Naih
udo?
10. Kad se mladii sklonue u peinu pa rekoe: Gospodaru na! Daj nam
od Sebe milost i pripremi nam od stvari nae ispravnost.
11. Tad smo udarili na ui njihove u peini godine brojne;
12. Zatim smo ih podigli, da znamo koja od dvije stranke je bolja za
proraun onog to su vremenski proveli.
13. Mi ti priamo vijest njihovu s Istinom. Uistinu! Oni su bili
mladii, vjerovali su u Gospodara svog, a poveali smo im uputu.
14. I utvrdili smo srca njihova, kad ustadoe pa rekoe: Gospodar na
je Gospodar nebesa i Zemlje; neemo prizivati mimo Njega boanstvo
(drugo). Zaista bismo tad govorili pretjeranost.
15. Ovi nai ljudi su mimo Njega uzeli boanstva. Zato im ne donesu
dokaz jasan? Pa ko je nepravedniji od onog ko izmilja protiv Allaha
la?
16. I kad napustite njih i ono ta oboavaju sem Allaha, tad se
sklonite u peinu; rairie vam Gospodar va milost Svoju i pripremie
vam za stvar vau korisno.
17. I vidi Sunce kad se die, obilazi peinu njihovu zdesna; a kad
zalazi, prolazi ih slijeva, a oni u otvoru njenom. To je od znakova
Allahovih. Koga uputi Allah, tad je on upuen; a koga zavede, tad mu
nee nai zatitnika vodia.
18. I smatra ih budnima, a oni usnuli. I prevrtali smo ih desno i

lijevo, a pas njihov je opruenih apa svojih bio na pragu. Da si na
njih pogledao, sigurno bi se okrenuo od njih bjeei, i od njih bi se
ispunio strahom.
19. I tako smo ih podigli, da se meusobno raspituju. Govornik izmeu
njih ree: Koliko ste ostali? Rekoe: Ostali smo dan ili dio dana.
Rekoe: Gospodar va je Najbolji znalac toga to ste ostali. Zato
poaljite vas jednog sa ovim vaim srebrenjacima u grad, pa neka vidi
ko je najie hrane, te nek vam doe s opskrbom od njega. I neka bude
blag, i neka nikako o vama ne obavjetava nikoga.
20. Uistinu e oni, ako vas savladaju - kamenovati vas ili vas vratiti
u millet njihov, a tad neete nikada uspjeti.
21. I tako smo upoznali o njima, da znaju da je obeanje Allahovo
Istina, i da u as nema sumnje. Kad su meusobno raspravljali stvar
svoju, pa rekli: Sagradite nad njima graevinu, Gospodar njihov je
Najbolji znalac o njima. Oni koji su dominirali nad stvari njihovom,
rekoe: Sigurno emo nad njima sagraditi mesdid.
22. Govorit e: Trojica, etvrti im je pas njihov. I govorit e:
Peterica, esti im je pas njihov, nagaajui o nevidljivom; i
govorie: Sedam, a osmi im je pas njihov. Reci: Gospodar moj je
Najbolji znalac broja njihovog. O njima zna samo malo (njih). Zato o
njima ne raspravljaj, izuzev raspravom povrnom, i ne pitaj o njima od
njih nijednog,
23. I nikako ne reci ni za koju stvar: Uistinu, uiniu to sutra,
24. Bez: InaAllah. I spomeni Gospodara svog kad zaboravi, i reci:
Moda e me uputiti Gospodar moj ispravnosti blioj od ove.
25. I ostali su u peini svojoj tri stotine godina i dodali devet.
26. Reci: Allah je Najbolji znalac tog to su ostali. Njegovo je
nevidljivo nebesa i Zemlje. Kakvog je On vida i kakvog sluha! Nemaju
oni mimo Njega nikakva zatitnika, a ne pridruuje u sudu Svom nikoga.
27. I recitiraj ta ti se objavljuje iz Knjige Gospodara tvog. Nema
izmjenitelja za Rijei Njegove, i nee nai mimo Njega utoite.
28. I strpi duu svoju sa onima koji zazivaju Gospodara svog ujutro i
naveer, elei lice Njegovo; i ne skidaj oi svoje s njih, elei
ukras ivota Dunjaa. I ne sluaj onog ije smo srce uinili nemarnim za
spominjanje Nae i (koji) slijedi strast svoju, a stvar njegova je
pretjerana.
29. I reci: Istina je od Gospodara vaeg! Pa ko hoe neka vjeruje, a
ko hoe - pa nek ne vjeruje. Uistinu! Mi smo zalimima pripremili
vatru, obuhvatie ih ator njen. I ako zatrae pomo, pomoi e im se
vodom kao rastopljen metal, sprie lica. Loe je pie i zlo
poivalite!
30. Uistinu! Onima koji vjeruju i ine dobra djela, uistinu - Mi neemo
unititi nagradu onoga ko ini dobro djelo.
31. Ti takvi e imati bae Adna, ispod njih e tei rijeke; kitit e
se u njemu narukvicama od zlata i nosie zelena odijela od svile i
brokata, naslonjeni u njemu na sofama. Divne li nagrade i lijepog
poivalita!
32. I navedi im primjer dvojice ljudi: Nainili smo dvije bae groa
jednom od njih i okruili ih palmama, i izmeu njih dvije nainili
njivu.
33. Obje bae su dale plod svoj i nita od njega nije falilo; i dali
smo da kroz njih dvije tee rijeka;
34. I imao je on plod. Pa ree drugu svom - a on je govorio s njim:
Vei sam od tebe bogatstvom, i jai ljudstvom.
35. I ue u bau svoju - a on je bio zalim dui svojoj - ree: Ne
mislim da e ovo ikada propasti;
36. I ne mislim da e as doi; a ako budem vraen Gospodaru svom,
sigurno u nai bolje povratite od tog.
37. Drug njegov mu ree - a on je raspravljao s njim: Zar ne vjeruje
u Onog koji te je stvorio od praine, zatim kaplje (sjemena), zatim te
upotpunio u ovjeka?
38. Meutim, On, Allah, je Gospodar moj, i ne pridruujem Gospodaru
svom nikoga.
39. A zato nisi, kad si uao u bau svoju, rekao: MaaAllah! Nema
moi, izuzev u Allaha! Ako me vidi da sam manji od tebe imetkom i
djetetom,
40. Pa moda e Gospodar moj da mi da bolje od tvoje bae - i poslati
na nju obraun s neba, pa e osvanuti tlom klizavim,
41. Ili osvanuti voda njena porinuta, pa je nee moi nai.
42. I bi opasan urod njegov. Tad poe okretati dlanove svoje nad onim
ta je na nju utroio, a ona je bila pusta na potpornjima svojim, i
ree: O da ja nisam pridruivao Gospodaru svom nikoga!
43. I nije za njega bilo grupe koja e ga pomoi mimo Allaha i nije se
mogao odbraniti.
44. Ondje je zatita Allaha Istinskog. On je Najbolji nagradom i
Najbolji zavretkom.
45. I navedi im primjer ivota Dunjaa: kao voda koju sputamo s neba pa
se mijea njome zemaljsko bilje, te (potom) postanu suharci koje
raznosi vjetar. A Allah je nad svakom stvari Posjednik moi!
46. Bogatstvo i sinovi su ukras ivota Dunjaa; a trajna dobra djela su
bolja nagradom kod Gospodara tvog i bolja nadom.
47. A na Dan kad pokrenemo brda i vidi Zemlju istaknutu, i njih
saberemo, tad neemo ostaviti nijednog od njih,
48. I budu izvedeni pred Gospodara tvog u redovima: Doista ste nam
doli kao to smo vas stvorili prvi put. Naprotiv, tvrdili ste da vam
neemo nainiti rok.
49. I postavie se Knjiga, pa e vidjeti zloince brine zbog onog ta
je u njoj, a govorie: O teko nama! Kakva je ovo knjiga? Ne ostavlja
malo, niti veliko, da ga nije pobrojala! I nai e ono ta su radili
prisutnim, a Gospodar tvoj nee uiniti zulm nikome.
50. I kad rekosmo melecima: Padnite na seddu Ademu, tad uinie
seddu, izuzev Iblisa. Bio je od dinna, pa se ogrijeio o naredbu
Gospodara svog. Pa zar ete uzeti njega i potomstvo njegovo
zatitnicima mimo Mene?, a oni su vam neprijatelji. Loa je zalimima

zamjena!
51. Nisam uinio da oni svjedoe stvaranje nebesa i Zemlje, niti
stvaranje dua njihovih, i nisam uzimalac zavodnika (kao) pomagaa.
52. A na Dan kad rekne: Pozovite ortake Moje - koje ste smatrali. Tad
e ih pozvati, pa im se nee odazvati, a nainiemo meu njima
stratite.
53. I vidjee zloinci vatru, pa e shvatiti da e oni u nju pasti, i
nee od nje nai spasa.
54. I doista smo izloili ljudima u ovom Kuranu od svaeg primjer. A
ovjek je vie od ieg raspravlja.
55. A zadrava ljude da vjeruju - kad im doe Uputa i da trae oprost
Gospodara svog - jedino to e im doi sunnet ranijih ili e im doi
kazna suelice.
56. I ne aljemo izaslanike, izuzev (kao) donosioce radosnih vijesti i
opominjae. A oni koji ne vjeruju, raspravljaju neistinom, radi
pobijanja njome Istine, i uzimaju ajete Moje i ono im su upozoreni,
ruglom.
57. A ko je nepravedniji od onog ko je opomenut ajetima Gospodara svog,
pa se okrene od njih i zaboravi ta su pripravile ruke njegove?
Uistinu, Mi smo na srcima njihovim nainili velove da ga ne razumiju, i
u uima njihovim gluhou. I ako ih pozove Uputi, pa tad se nikad nee
uputiti.
58. A Gospodar tvoj je Oprosnik, Vlasnik milosti. Da ih epava za ono
ta su zaradili, sigurno bi im ubrzao kaznu. Naprotiv, imaju oni rok,
nee nai mimo njega utoite.
59. A to su gradovi - unitili smo ih poto su inili zulm, i dali za
unitenje njihovo rok.
60. I kad ree Musa sluzi svom: Neu prestati dok ne stignem
sastajalitu dvaju mora, ili u ii godinama.
61. Pa poto stigoe sastajalitu njih dvoje, zaboravie ribu svoju, pa
(ona) uze put svoj u more rupom.
62. Pa poto su preli, ree sluzi svom: Daj nam na doruak. Doista
smo na ovom naem putovanju naili na umor.
63. Ree: Jesi li vidio kad smo se sklonuli na stijenu? Tad sam ja
uistinu zaboravio ribu - a samo je ejtan uinio da zaboravim sjetiti
je se - i uzela je put svoj u more, udnovato!
64. (Musa) ree: To je ono to smo traili. Pa se vratie na svoje
tragove, slijedei (ih).
65. Tad naoe roba izmeu robova Naih kojem smo dali milost Nau, i
pouili ga od Nas znanjem.
66. Musa mu ree: Hou li te slijediti da me naui onom emu si
nauen - ispravnosti?
67. (Hidr) ree: Uistinu, ti nee moi sa mnom imati strpljenja.
68. I kako da se strpi nad onim ta ne obuhvata znanjem?
69. (Musa) ree: Nai e me, ako htjedne Allah, strpljivim, i neu se
opirati tvojoj naredbi.
70. (Hidr) ree: Pa ako me bude slijedio, tad me nita ne pitaj, dok
ti o njemu spomen ne ispriam.
71. Tad odoe, dok - kad su se ukrcali na lau, (Hidr) je probui.
Ree: Jesi li je probuio da potopi ljudstvo njeno? Doista si doao
sa stvari tekom!
72. (Hidr) ree: Zar nisam rekao: Uistinu, ti nee moi sa mnom
imati strpljenja?
73. (Musa) ree: Ne kori me to sam zaboravio, i ne preoptereuj me
posla tekoom.
74. Pa odoe, dok - kad susretoe djeaka, tad ga (Hidr) ubi. (Musa)
ree: Jesi li ubio duu istu koja nije (ubila) drugu duu? Doista si
uinio stvar stranu!
75. (Hidr) ree: Zar ti ne rekoh: Uistinu, ti nee moi sa mnom
imati strpljenja?
76. (Musa) ree: Ako te poslije ovog ita upitam, tad se ne drui sa
mnom. Ve ti je od mene stiglo opravdanje.
77. Tad odoe, dok - kad dooe stanovnicima grada, zatraie od
stanovnika njegovih hranu, pa odbie da ih ugoste. Tad u njemu naoe
zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi. (Musa) ree: Da si htio, sigurno
bi za to uzeo naknadu.
78. (Hidr) ree: Ovo je rastanak izmeu mene i izmeu tebe!
Obavijestiu te o tumaenju onog zbog ega nisi mogao imati strpljenja.
79. to se tie lae, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa
sam elio da je otetim - a iza njih je bio vladar koji svaku lau
uzima nasilno.
80. A to se tie djeaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te
smo se bojali da e ih pritisnuti buntovnou i nevjerovanjem,
81. Pa smo eljeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega
istoom i blieg samilosti.
82. A to se tie zida, pa pripadao je dvojici djeaka, siroadi u
gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov
pravedan, pa je elio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvade
blago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam to uinio po odredbi
svojoj. To je tumaenje onog nad im nisi mogao imati strpljenja.
83. I pitaju te o Zul-karnejnu. Reci: Izrecitovau vam o njemu
spomen.
84. Uistinu, Mi smo ga uvrstili na Zemlji i dali mu od svake stvari
put.
85. Pa je slijedio put.
86. Dok, kad stie zapadu Sunca, nae ga zalazi u izvor muljevit, i
nae kod njega narod. Rekosmo: O Zul-karnejne! Ili kazni, ili im
iskai dobrotu.
87. Ree: to se tie onog ko ini zulm, pa kazniemo ga, zatim e
biti vraen Gospodaru svom, te e ga kazniti kaznom stranom.
88. A to se tie onog ko vjeruje i ini dobro, pa imae on plau
dobru, i govoriemo mu iz odredbe nae lahko.
89. Zatim je slijedio put,
90. Dok - kad stie izlazitu Sunca, nae ga izlazi nad ljudima kojima
nismo od njega nainili tit.
91. Tako! I doista smo ono ta je kod njega bilo obuhvatili znanjem.
92. Zatim je slijedio put.
93. Dok - kad stie meu dva brda, nae pored njih narod, jedva
razumiju govor.
94. Rekoe: O Zul-karnejne! Uistinu su Jedud i Medud mufsidi na
Zemlji, pa hoemo li ti dati naknadu da izmeu nas i izmeu njih
naini barijeru?
95. Ree: Ono u emu me je uvrstio Gospodar moj je bolje, zato me
pomozite snagom; nainiu izmeu vas i njih bedem.
96. Dajte mi komade gvoa. Dok - kad izravna izmeu dva obronka,
ree: Puite!; dok - kad ga uini vatrom, ree: Dajte mi da na njega
izlijem (rastopljen) bakar.
97. Pa nisu mogli da ga preu, niti su mogli da ga prokopaju.
98. (Zul-karnejn) ree: Ovo je milost od Gospodara mog, pa kad doe
obeanje Gospodara mog, uinie ga sravnjenim. A obeanje Gospodara mog
je istinito.
99. I ostaviemo da se oni Tog dana zatalasaju jedni u druge, i puhnue
se u sur, pa emo ih sve sabrati.
100. I izloiemo Tog dana Dehennem nevjernicima, izlaganjem,
101. Onima ije su oi bile pod pokrivkom prema Opomeni Mojoj, i nisu
mogli sluh (koristiti).
102. Pa zar raunaju oni koji ne vjeruju, da (mogu) uzeti robove Moje
mimo Mene zatitnicima? Uistinu! Mi smo za nevjernike pripremili
Dehennem ugoenjem.
103. Reci: Hoete li da vas obavijestimo o najveim gubitnicima
djelima?
104. Oni koji zalutaju trudom svojim u ivotu Dunjaa, a oni raunaju da
oni rade dobar posao!
105. Takvi su oni koji ne vjeruju u ajete Gospodara svog i susret s
Njim. Zato e propasti djela njihova, pa neemo njima na Dan kijameta
dati (nikakvu) teinu.
106. To je plaa njihova: Dehennem, to nisu vjerovali i uzimali ajete
Moje i poslanike Moje ruglom.
107. Uistinu! Oni koji vjeruju i rade dobra djela, imae oni bae
Firdewsa ugoenjem,
108. Vjeno e biti u njima. Promjenu nee eliti iz njih.
109. Reci: Kad bi more bilo tinta za rijei Gospodara mog, sigurno bi
se iscrpilo more prije no to bi se iscrpile rijei Gospodara mog makar mi donijeli slino njemu, (kao) pojaanje.
110. Reci: Ja sam samo smrtnik slian vama! Meni se objavljuje da je
Bog va, Bog Jedini! Pa ko se nada susretu Gospodara svog, onda nek
ini dobro djelo i ne pridruuje u oboavanju Gospodara svog, nikoga.
SURA 19.
MERJEM * MERJEM
1. Kaf. Ha. Ja. Ain. Sad.

2. Spomen milosti Gospodara tvog, robu Njegovom Zekerijjau,
3. Kad pozva Gospodara svog pozivom tajnim,
4. Ree: Gospodaru moj! Uistinu, meni je kost moja oslabila i sjaji
glava sjedou, a nisam bio dowom Tebi Gospodaru, nesretan.
5. A uistinu, ja se bojim svojih roaka iza sebe, a moja ena je
nerotkinja. Zato mi pokloni od Sebe nasljednika,
6. Da me naslijedi, i naslijedi iz porodice Jakubove. I uini ga
Gospodaru moj, zadovoljnim.
7. O Zekerijja! Uistinu, Mi ti donosimo radosnu vijest o djeaku, ije
e ime biti Jahja. Nismo mu ranije dali imenjaka.
8. Ree: Gospodaru moj! Otkud meni djeak, a ena moja je nerotkinja,
i ve sam dostigao staraku iznemoglost?
9. Ree: Isto tako. Rekao je Gospodar tvoj: To je Meni lahko, i ve
sam te stvorio ranije, a nisi bio nita.
10. Ree: Gospodaru moj! Daj mi znak. Ree: Znak ti je da nee
govoriti s ljudima tri noi, (a bie) zdrav.
11. Tad izie narodu svom iz mihraba, pa im objavi: Slavite (Allaha)
jutrom i naveer.
12. O Jahja! Prihvati Knjigu snano. I dali smo mu sud (kao) djetetu,
13. I njenost od Nas i istotu, a bio je bogobojazan,
14. I estit roditeljima svojim, a nije bio nepokoran, neposluan.
15. I mir neka je s njim na dan kad se rodio i dan kada je umro, i dan
kad bude podignut iv!
16. I spomeni u Knjizi Merjem, kad se povukla od porodice svoje u
mjesto istono,
17. Te uzela (da se zakloni) od njih zastor. Tad smo joj poslali Duha
Naeg, te joj se prikazao ovjekom pravim.
18. Ona ree: Uistinu, ja traim zatitu Milostivog od tebe, ako si
bogobojazan.
19. (Duh) ree: Ja sam samo izaslanik Gospodara tvog, da ti podarim
djeaka ista.
20. Ree: Otkud mi djeak, a nije me dotakao smrtnik i nisam
bludnica?
21. (On) ree: Tako! Rekao je Gospodar tvoj: To je Meni lahko - i da
ga uinimo znakom ljudima i milou od Nas - a bila je stvar odreena.
22. Pa ga je zanijela, te se s njim povukla u mjesto daleko.
23. Pa dovedoe nju poroajni bolovi ka stablu palme. Ree: O da sam
ja umrla prije ovog i bila zaboravom zaboravljena.
24. Tad pozva nju ispod nje: Ne alosti se! Doista je nainio Gospodar
tvoj ispod tebe potoi.
25. I zatresi sebi stablo palme, pae na te datule zrele.
26. Zato jedi i pij, i ohladi oko! Pa ako od smrtnika vidi ijednog,
tad reci: Uistinu! Ja sam se Milostivom zavjetovala postom, zato danas
neu govoriti s ovjekom.
27. Pa je dola s njim narodu svom, nosei ga. Rekoe: O Merjem!
Doista si dola sa stvari neuvenom.
28. O sestro Harunova! Nije bio otac tvoj lo ovjek, niti je majka
tvoja bila bludnica.
29. Tad ga je pokazala. Rekoe: Kako da govorimo s onim ko je u
beici, (s) djetetom?
30. (Isa) ree: Uistinu! Ja sam rob Allahov. Dao mi je Knjigu i uinio
me vjerovjesnikom,
31. I uinio me blagoslovljenim ma gdje bio, i naredio mi salat i zekat
dok budem iv,
32. I da budem estit majci svojoj, a nije me uinio nepokornim,
nesretnim.
33. I mir neka je nada mnom na dan kad sam roen, i dan kad umrem, i
dan kad budem podignut iv!
34. To je Isa, sin Merjemin: Rije Istine, ona o kojoj raspravljaju.
35. Nije Allahovo da uzima ikakvo dijete. Slavljen neka je On! Kad
odredi stvar, tad tome samo kae: Budi - tad biva.
36. A uistinu! Allah je Gospodar moj i Gospodar va, zato Njega
37. Pa su se razile stranke meusobno: zato teko onima koji ne
vjeruju, od poprita Dana stranog.
38. Kako e oni uti i vidjeti na Dan kad Nam dou! Ali, zalimi su
danas u zabludi oitoj.
39. I upozori ih Danom alosti, kad bude svrena stvar; a oni su u
ravnodunosti i oni ne vjeruju.
40. Uistinu! Mi, Mi nasljeujemo Zemlju i onog ko je na njoj, a Nama e
se vratiti.
41. I spomeni u Knjizi Ibrahima. Uistinu, on je bio istinit,
vjerovjesnik.
42. Kad ree ocu svom: O oe moj! Zato oboava ono ta ne uje, niti
vidi, niti ti imalo koristi?
43. O oe moj! Uistinu meni, ve mi je dolo od znanja ono ta nije
dolo tebi. Zato me slijedi, uputiu te putu pravom.
44. O oe moj! Ne oboavaj ejtana. Uistinu, ejtan je Milostivom
neposluan.
45. O oe moj! Uistinu, ja se bojim da e te dotai kazna od
Milostivog, pa e biti ejtanov drug.
46. Ree: Jesi li ti odbojan prema bogovima mojim, o Ibrahime? Ako ne
odustane, sigurno u te kamenovati, i ostavi me dugo!
47. Ree: Selamun alejk! Traiu ti oprost Gospodara svog. Uistinu, On
mi je predusretljiv.
48. I povlaim se od vas i onog ta zazivate mimo Allaha, a prizivat u

Gospodara svog. Moda neu u dowi Gospodaru svom nesretan biti.
49. Pa poto se povukao od njih i onog ta oboavaju mimo Allaha,
podarili smo mu Ishaka i Jakuba, a svakojeg smo uinili vjerovjesnikom.
50. I darovali smo im iz milosti Nae, i uinili ih jezikom istine
visokim.
51. I spomeni u Knjizi Musaa. Uistinu, on bio je odabran, i bio
poslanik, vjerovjesnik.
52. I pozvali smo ga s desnog obronka Tura, i pribliili ga
povjerljivo.
53. I darovali mu iz milosti Nae brata njegovog Haruna, vjerovjesnika.
54. I spomeni u Knjizi Ismaila. Uistinu, on je bio istinit obeanjem, i
bio je poslanik, vjerovjesnik,
55. I nareivao je porodici svojoj salat i zekat, i bio je kod
Gospodara svog zadovoljavajui.
56. I spomeni u Knjizi Idrisa. Uistinu, on je bio istinit,
vjerovjesnik,
57. A uzdigli smo ga na mjesto visoko.
58. To su oni koje je obdario Allah od vjerovjesnika iz potomstva
Ademovog - od onog koga smo nosili s Nuhom - i iz potomstva Ibrahimovog
i Israilovog, i od onog koga smo uputili i odabrali. Kad su im se uili
ajeti Milostivog, padali su na seddu i plakali.
59. Pa je poslije njih dolo pokoljenje - zapustili su salat i
slijedili strasti. Zato e sresti zabludu,
60. Izuzev ko se pokaje i uzvjeruje, i ini dobro. Pa takvi e ui u
Dennet, i nee im se uiniti zulm nimalo 61. Bae Adna koje je obeao Milostivi robovima Svojim u nevidljivom.
Uistinu! Obeanje Njegovo e doi 62. Nee uti u njemu naklapanje, osim Selam - i imae oni svoju
opskrbu u njemu, jutrom i naveer.
63. To je Dennet kojeg dajemo u naslijee onom od robova Naih ko bude
bogobojazan.
64. I ne sputamo se, izuzev s naredbom Gospodara tvog. Njegovo je ta
je ispred nas i ta je iza nas i ta je izmeu toga; a nije Gospodar
tvoj zaboravan.
65. Gospodar nebesa i Zemlje i ta je izmeu njih! Zato Njega oboavaj,
i istraj u oboavanju Njegovom. Da li zna Njemu imenjaka?
66. I govori ovjek: Hou li kad umrem, zaista biti iv izveden?
67. Zar se ne prisjea ovjek, da smo ga Mi stvorili ranije, a nije bio
nita?
68. Pa tako mi Gospodara tvog, sigurno emo sabrati njih i ejtane,
zatim emo ih sigurno privesti oko Dehennema, kleei.
69. Zatim emo sigurno iz svake sekte istrgnuti onog od njih koji je
bio najei protiv Allaha buntovnou.
70. Zatim, sigurno smo Mi Najbolji znalac onih koji su najdostojniji da

budu u njemu preni.
71. I nema od vas nijednog, a da nee njemu stii. Do Gospodara tvog je
peaenje izvrno.
72. Zatim emo spasiti one koji su se bojali, a ostaviti zalime u njemu
kleei.
73. A kad im se ue ajeti Nai jasni, oni koji ne vjeruju govore onima
koji vjeruju: Koja od dvije skupine je bolja mjestom i bolja sazivom?
74. A koliko smo pokoljenja unitili prije njih, (a) oni su bili bolji
namjetajem i izgledom!
75. Reci: Ko je u zabludi, pa neka mu Milostivi produi duinu. Dok,
kad vide ono ime im se prijetilo, ili kaznu ili as, tad e saznati ko
je taj (ko) je gori poloajem i slabiji vojskom.
76. I poveava Allah uputu onima koji se upuuju. A trajna dobra djela
su bolja nagradom kod Gospodara tvog i bolja povratitem.
77. Pa da li si vidio onog koji ne vjeruje u ajete Nae i kae:
Sigurno e mi biti dat imetak i dijete?
78. Je li spoznao nevidljivo, ili je kod Milostivog zavjet uzeo?
79. Nikako! Zapisaemo ta govori, i produiemo mu duinu kazne.
80. I naslijediemo mu ta govori, i doi e Nam sam.
81. A uzimali su mimo Allaha boanstva, da budu za njih mo.
82. Nikako! Porei e oboavanje njihovo i njima protivnik biti.
83. Zar ne vidi da Mi aljemo ejtane na nevjernike, podstiu ih
podsticanjem.
84. Zato ne uri protiv njih, samo im odbrojavamo broj.
85. Na Dan kad saberemo bogobojazne Milostivom kao izaslanstvo 86. I potjeramo zloince Dehennemu edne
87. Nee vladati posredovanjem, izuzev ko je kod Allaha uzeo obeanje.
88. I govore: Milostivi je uzeo dijete.
89. Doista iznosite stvar stranu:
90. Gotovo da se od toga nebesa rascijepe i raspukne Zemlja, i padnu
brda ruei se,
91. to prizivaju Milostivom dijete!
92. A nije Milostivom potrebno da uzima dijete.
93. Svako ko je na nebesima i Zemlji, doi e Milostivom jedino kao
rob.
94. Doista ih je sraunao i pobrojao ih brojanjem.
95. I svaki od njih e Mu doi na Dan kijameta sam.
96. Uistinu, onima koji vjeruju i rade dobra djela, dae im Allah
ljubav.
97. Pa olakali smo ga na jeziku tvom, da obraduje njime bogobojazne,
i opomene njime narod svadljivaca.
98. A koliko smo prije njih unitili narataja! Da li osjea od njih

ijednog, ili uje njihov tihi um?
SURA 20.
TA HA * TA HA
1. Ta. Ha.
2. Nismo ti objavili Kuran da se mui,
3. Nego kao Opomenu za onog ko se boji.
4. Objava je od Onog ko je stvorio Zemlju i nebesa visoka 5. Milostivog, na Aru opstojeeg.
6. Njegovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji, i ta je izmeu
njih dvoje, i ta je ispod tla.
7. A ako si glasan u govoru, pa uistinu, On zna tajnu i skrivenije.
8. Allah! Samo je On Bog! Njegova imena su najljepa!
9. A da li ti je stigao hadis o Musau?
10. Kad ugleda vatru pa ree porodici svojoj: Saekajte! Uistinu, ja
sam opazio vatru; moda u vam od nje donijeti glavnju, ili u kod
vatre nai uputu.
11. Pa poto joj stie, bi pozvan: O Musa!
12. Uistinu! Ja, Ja sam Gospodar tvoj! Zato izuj obuu svoju. Uistinu
si ti u svetoj dolini Tuwa,
13. I Ja sam te odabrao, zato sluaj ta ti se objavljuje.
14. Uistinu! Ja, Ja sam Allah! Nema boga osim Mene! Zato Mene oboavaj
i obavljaj salat, da Me se sjeti.
15. Uistinu, as je dolazei, skori je, tajim ga da bi se platilo
svakoj dui ono zato se trudila.
16. Zato neka te nikako od njega ne odvrati onaj ko u njega ne vjeruje
i slijedi strast svoju, pa da strada.
17. A ta je to u desnici tvojoj, o Musa?
18. Ree: Ovo je moj tap, oslanjam se na njega i mlatim (lie) njime
ovcama svojim, a imam ja u njemu druge svrhe.
19. (Allah) ree: Baci ga, o Musa!
20. Pa ga baci, tad gle: on zmija, gmie.
21. Ree: Uzmi je i ne boj se. Povratiemo je njenom prvom stanju;
22. I stavi ruku svoju pod pazuho svoje, izai e bijela, bez
nedostatka - znak drugi,
23. Da bismo ti pokazali vei od znakova Naih.
24. Idi faraonu! Uistinu, on je prevrio.
25. (Musa) ree: Gospodaru moj! Proiri mi grudi moje,
26. I olakaj mi stvar moju,
27. I razvei vor jezika mog,
28. (Da) razumiju govor moj,
29. I uini mi wezirom iz porodice moje,

30. Haruna, brata mog;
31. Pojaaj njime snagu moju,
32. I pridrui ga u stvari mojoj,
33. Da Te slavimo mnogo,
34. I Tebe spominjemo mnogo.
35. Uistinu! Ti si Onaj koji nas vidi.
36. (Allah) ree: Ve ti je dato potraivanje tvoje, o Musa,
37. I doista smo te darovali drugi put,
38. Kad smo objavili majci tvojoj ta je objavljeno:
39. Ubaci ga u tabut i baci ga u rijeku, pa e ga izbaciti rijeka na
obalu, uzee ga neprijatelj Moj i neprijatelj njegov. I bacio sam na
te ljubav Svoju, i da bude odgajan pred okom Mojim.
40. Kad ode sestra tvoja, pa ree: Hoete li da vam ukaem na onog ko
e ga odgajati? Tad smo te vratili majci tvojoj da ohladi oko svoje i
ne tuguje. I ubio si duu, pa smo te oslobodili brige. I iskuavali te
kunjom. Pa si boravio godinama meu stanovnicima Medjena, zatim si
doao po odredbi, o Musa.
41. I odabrao sam te Sebi:
42. Idi ti i brat tvoj sa znakovima Mojim, i ne poputajte u
spominjanju Mom.
43. Idite faraonu. Uistinu, on je prevrio,
44. Pa mu recite rije blagu, da bi se on pouio ili pobojao.
45. Rekoe: Gospodaru na! Uistinu! Mi se bojimo da e na nas
preopteretiti ili da e prevriti.
46. (Allah) ree: Ne bojte se! Uistinu, Ja sam s vama dvojicom, ujem
i vidim.
47. Zato mu idite, pa recite: Uistinu mi smo dva poslanika Gospodara
tvog, pa poalji s nama sinove Israilove, i ne mui ih. Doista smo ti
doli sa znakom od Gospodara tvog. A mir nek je na onom ko slijedi
Uputu.
48. Uistinu, nama je ve objavljeno da e biti kazna nad onim ko
porekne i okrene se.
49. (Faraon) ree: Pa ko je Gospodar va, o Musa?
50. (Musa) ree: Gospodar na je Onaj koji je svakoj stvari dao
stvaranje njeno, zatim uputio.
51. (Faraon) ree: Pa kakvo je stanje pokoljenja ranijih?
52. (Musa) ree: Znanje o njima je u Knjizi kod Gospodara mog. Ne
grijei Gospodar moj, niti zaboravlja,
53. Onaj koji je za vas uinio Zemlju beikom, i utro vam po njoj
puteve, i spustio s neba vodu - pa smo izveli njome parove bilja
razliitog.
54. Jedite i napasajte stoku svoju. Uistinu, u tome su znaci za

posjednike razuma.
55. Od nje smo vas stvorili i u nju vas vraamo, i iz nje emo vas
izvesti drugi put.
56. I doista smo mu pokazali znakove Nae, svakog od njih, pa je
porekao i odbio.
57. (Faraon) ree: Jesi li nam doao da nas izvede iz zemlje nae sa
sihrom svojim, o Musa?
58. Pa sigurno emo ti donijeti sihr slian tome; zato utvrdi izmeu
nas i tebe rok, neemo ga prekriti mi niti ti, na mjestu
odgovarajuem.
59. (Musa) ree: Rok va je dan ukraavanja, i nek se saberu ljudi
jutrom.
60. Pa se faraon okrenu, te skova spletku svoj, zatim doe.
61. Musa im ree: Teko vama! Ne izmiljajte protiv Allaha la, pa da
vas kaznom iskorijeni. A doista nee uspjeti ko izmilja.
62. Zatim su se prepirali o stvari svojoj meusobno i krili
saaptavanje.
63. Rekoe: Uistinu, ova dvojica su samo dva arobnjaka, ele da vas
izvedu iz zemlje vae sihrom svojim, i unite tarikat va
najprimjerniji.
64. Zato skujte spletku svoju, zatim doite u saffu. Pa doista e danas
uspjeti ko nadvlada.
65. Rekoe: O Musa! Ili da baci, ili da budemo prvi koji baca?
66. Ree: Naprotiv, bacite! Tad gle: od sihra njihovog uini mu se
konopi njihovi i tapovi njihovi - da oni jure.
67. Tad Musa osjeti strah u dui svojoj.
68. Rekosmo: Ne boj se! Uistinu ti, ti e biti vii.
69. I baci to ta je u desnici tvojoj! Progutae ono ta su napravili.
Uistinu, napravili su trik arobnjaka, a arobnjak nee uspjeti ma
odakle doao.
70. Tad se arobnjaci bacie na seddu. Rekoe: Vjerujemo u Gospodara
Harunovog i Musaovog.
71. (Faraon) ree: Povjerovaste li mu prije nego vam dopustih?
Uistinu, on je velikan va koji vas je nauio sihru. Zato u sigurno
odsjei ruke vae i noge vae unakrst, i sigurno u vas raspeti na
stabla palmi. A sigurno ete saznati koji je od nas ee kazne i
trajnije.
72. Rekoe: Neemo te odabrati nad onim ta nam je dolo od jasnih
dokaza, i Onim ko nas je stvorio, zato sudi ta e ti presuditi. Samo
sudi ovaj ivot Dunjaa.
73. Uistinu, mi vjerujemo u Gospodara naeg, da nam oprosti greke nae
i ono na ta si nas prisilio od sihra. A Allah je Najbolji i
Najtrajniji.
74. Uistinu, onaj ko doe Gospodaru svom kao zloinac, pa uistinu,
imae on Dehennem. Nee umrijeti u njemu, niti ivjeti.
75. A ko Mu doe kao vjernik, ve radio dobra djela, pa ti takvi e

imati stepene visoke;
76. Bae Adna ispod kojih teku rijeke, bie vjeno u njima; a to je
plaa onog ko se oisti.
77. I doista smo objavili Musau: Kreni sa robovima Mojim nou, pa
udari za njih put suh u moru, ne bojei se sustizanja, niti se
straei.
78. Pa ih je slijedio faraon sa vojskama svojim, te ih je od mora
prekrilo ono to ih je prekrilo.
79. I zaveo je faraon narod svoj, a nije uputio.
80. O sinovi Israilovi! Doista smo vas izbavili od vaeg neprijatelja,
i sklopili ugovor s vama (na) desnom obronku Tura i spustili na vas
mennu i prepelice.
81. Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili, i ne pretjerujte
u tome pa da na vas padne srdba Moja. A onaj na koga se spusti srdba
Moja, pa doista je propao.
82. I uistinu, Ja sam Oprosnik onom ko se pokaje i uzvjeruje i radi
dobro, zatim se uputi.
83. A ta te je pourilo od naroda tvog, o Musa?
84. Ree: Oni su ti koji su mi na tragu, a pourio sam Tebi Gospodaru
moj, da bude zadovoljan.
85. Ree: Pa uistinu, Mi smo ve iskuavali narod tvoj poslije tebe i
zaveo ih je Samirijja.
86. Pa se vrati Musa narodu svom srdit, tuan. Ree: O narode moj! Zar
vam nije dao Gospodar va obeanje lijepo? Pa zar vam se oduio rok,
ili elite da vas snae srdba Gospodara vaeg, pa ste mi prekrili
obeanje?
87. Rekoe: Nismo ti prekrili obeanje svojom voljom, nego smo mi
bili natovareni teretima nakita narodnog, pa smo ih ubacili, te je isto
tako bacio Samirijja.
88. Pa im je izvadio tele - tijelo, imalo je ono (mo) mukanja, te
rekoe: Ovo je bog va i bog Musaov - ta zaboravio je.
89. Pa zar ne vide da im ne uzvraa govor, i ne vlada im tetom niti
koriu?
90. A doista im je rekao Harun jo prije: O narode moj! Njime ste samo
iskuani. A uistinu, Gospodar va je Milostivi, zato me slijedite i
posluajte naredbu moju.
91. Rekli su: Neemo njemu prestati biti odani dok nam se Musa ne
vrati.
92. Ree: O Harune! ta te je zadralo kad si ih vidio da lutaju,
93. Da me ne slijedi? Pa zar si se suprotstavio naredbi mojoj?
94. Ree: O sine majke moje! Ne grabi me za bradu moju, niti glavu
moju! Uistinu, ja sam se bojao da ne kae: Razjedinio si sinove
Israilove i nisi ekao moju rije.
95. Ree: Pa ta je stvar tvoja, o Samirijja?
96. Ree: Opazio sam ono ta nisu spazili, pa sam zgrabio aku
(praine) iz traga izaslanika, te je odbacio; a tako me je navela moja
dua.
97. Ree: Onda idi! Pa uistinu, za tebe je da u ivotu govori: Ne
dotii. I uistinu, ti ima rok koji te nee iznevjeriti. I gledaj ka
bogu svom, onom kojem si stalno privren: sigurno emo ga spaliti,
zatim emo ga sigurno potpuno u more raspriti.
98. Va Bog je jedino Allah koji - nema boga osim Njega - obuhvata
svaku stvar znanjem.
99. Tako tebi kazasmo neke vijesti, ono to je ve prethodilo, a doista
smo ti dali od Nas Opomenu.
100. Ko se od nje odvrati, pa uistinu e on na Dan kijameta nositi
teret.
101. Vjeno e biti u njemu. A zlo je optereenje za njih na Dan
kijameta,
102. Dan kad se puhne u sur, i saberemo zloince Tog dana modre,
103. Tiho e meusobno govoriti: Ostali ste samo deset.
104. Mi smo Najbolji znalac onog ta e govoriti, kad rekne tarikatom
najprimjerniji njihov: Ostali ste samo dan.
105. I pitaju te o planinama, pa reci: Smrvit e ih Gospodar moj u
prainu drobljenjem,
106. Te ih ostaviti ravnicom, pustopoljinom,
107. Nee vidjeti na njoj iskrivljenost, niti neravninu.
108. Tog dana slijedit e pozivaa, kojem nema odstupanja i stiae se
glasovi Milostivom, pa nee uti, izuzev apat.
109. Tog dana nee koristiti posredovanje, izuzev kome dozvoli
Milostivi, i zadovolji njegova rije.
110. Zna ta je ispred njih i ta je iza njih, a ne obuhvataju to
znanjem.
111. I ponizie se lica ivom, Samoopstojeem. A doista nee uspjeti ko
je nosio zulm.
112. A ko je radio dobra djela, a on bio vjernik, pa nee se bojati
zulma, niti zakidanja.
113. I tako smo ga objavili - Kuran na arapskom, i izloili u njemu
neke prijetnje, da bi se oni pobojali, ili da im pobudi opomenu.
114. Pa uzvien neka je Allah, Vladar, Istinski! I ne uri s Kuranom
prije no to ti se okona objavljivanje njegovo, i reci: Gospodaru
moj, uveaj mi znanje!
115. I doista smo obavezali Adema ranije, pa je zaboravio i nismo nali
u njega odlunosti.
116. I kad rekosmo melecima: Padnite na seddu Ademu, pa uinie
seddu, izuzev Iblisa; odbio je.
117. Tad rekosmo: O Ademe! Uistinu je ovo neprijatelj tebi i eni
tvojoj. Zato neka vas nikako ne izvede iz Denneta, pa da se mui.
118. Uistinu, za tebe je da nee gladniti u njemu, niti ogoliti,
119. I da ti u njemu nee oedniti, niti suncu izloen biti.

120. Tad mu doapnu ejtan. Ree: O Ademe! Hoe li da ti ukaem na
drvo besmrtnosti i carstvo koje nee nestati?
121. Pa njih dvoje pojedoe od njega, te im se ukazae sewati njihovi,
i poee po sebi krpiti (iti) neto lia dennetskog. I nije posluao
Adem Gospodara svog, pa je skrenuo.
122. Zatim ga je odabrao Gospodar njegov, pa mu oprostio i uputio.
123. (Allah) ree: Siite iz njega oboje - svi! Vi ste jedno drugom
neprijatelj. Pa ako vam doe od Mene Uputa, te ko bude slijedio Uputu
Moju, tad nee zalutati, niti se unesreiti.
124. A ko se okrene od Moje Opomene, pa uistinu e on imati ivot
tjeskoban, a sakupiemo ga na Dan kijameta slijepog.
125. Rei e: Gospodaru moj! Zato si me sakupio slijepog, a ve sam
bio onaj koji vidi?
126. (Allah) e rei: Tako. Dolazili su ti znakovi Nai, pa si ih
zaboravio, i isto tako e Danas biti zaboravljen!
127. A tako emo platiti onoga ko pretjera i ne bude vjerovao u ajete
Gospodara svog. A sigurno je kazna Ahireta ea i trajnija.
128. Pa zar ih ne upuuje (to) koliko smo prije njih unitili narataja
- hodaju po naseljima njihovim? Uistinu, u tome su znaci za posjednike
razuma.
129. A da nije Rijei prethodne od Gospodara tvog i roka odreenog,
sigurno bi bila nuna (kazna).
130. Zato se strpi nad onim ta govore i slavi sa hvalom Gospodara svog
prije izlaska Sunca i prije zalaska njegovog, i neko vrijeme noi - pa
slavi (Ga) i krajevima dana, da bi ti bio zadovoljan.
131. I nikako ne upravljaj oi svoje prema onom ta smo dali da uivaju
parovi od njih - sjaju ivota Dunjaa - da bismo ih time iskuali. A
opskrba Gospodara tvoga je bolja i trajnija.
132. I nareuj porodici svojoj salat, i istraj na tome. Ne pitamo te za
opskrbu: Mi te opskrbljujemo; a ishod je za bogobojaznost.
133. I govore: Zato nam ne donese znak od Gospodara svog? Zar im
nije doao dokaz onoga ta je u listovima preanjim?
134. A da smo ih Mi unitili kaznom prije njega, sigurno bi rekli:
Gospodaru na! Zato nam nisi poslao poslanika, pa da slijedimo ajete
Tvoje, prije no to smo ponieni i osramoeni?
135. Reci: Svako je ekalac, zato ekajte! Pa saznaete ko su
sljedbenici ravnog puta i ko se upuuje.
SURA 21.
EL-ENBIJA * VJEROVJESNICI
1. Pribliava se ljudima obraun njihov, a oni u nemaru odvraeni.

2. Nije im dola nijedna nova opomena od Gospodara njihovog, a da je
nisu sluali i oni se zabavljali,
3. Oputenih srca svojih. A oni koji ine zulm kriju saaptavanje: Je
li ovo samo smrtnik slian vama? Pa zar ete ii sihru, a vi vidite?
4. Ree: Gospodar moj zna govor na nebu i Zemlji, a On je Onaj koji

uje, Znalac.
5. ta vie, govore: Zbrkani snovi, ta vie izmilja ga, ta vie on
je pjesnik. Pa neka nam donese znak kao to su slati raniji.
6. Nije prije njih vjerovao nijedan grad kojeg smo unitili. Pa zar e
oni vjerovati?
7. A prije tebe smo slali samo ljude kojima smo objavljivali, ta
pitajte sljedbenike Opomene, ako ne znate.
8. I nismo ih uinili tijelima (koja) ne jedu hranu, i nisu bili
besmrtnici.
9. Zatim smo im obistinili obeanje, te spasavali njih i koga smo
htjeli, a unitavali razuzdane.
10. Doista, objavili smo vam Knjigu, u njoj je zikr va. Pa zar ne
razumijete?
11. A koliko smo gradova smrskali koji su bili zulumarski i stvorili
poslije njih narode druge?
12. Pa poto bi osjetili silu Nau, gle! oni iz njih bjee.
13. Ne bjeite i vratite se onom u emu ste uivali i nastambama
vaim, da biste bili pitani.
14. Rekli bi: O teko nama! Uistinu, mi smo bili zalimi.
15. Pa nije prestajalo to njihovo zazivanje dok ih ne bismo uinili
pokoenim, ugaslim.
16. I nismo stvorili nebo i Zemlju i ta je izmeu njih igrajui se.
17. Da smo eljeli da uzmemo zabavu, sigurno bismo to uzeli od Nas nismo bili (toga) initelji.
18. Naprotiv, bacamo Istinu na neistinu, pa je ponitava, tad gle: ona
nestala. A jao vama zbog onog ta pripisujete.
19. I Njegov je ko je na nebesima i Zemlji. A koji su kod Njega, ne
ohole se prema oboavanju Njegovom, niti umaraju;
20. Slave (Ga) nou i danju, ne malaksavaju.
21. Zar uzimaju bogove od Zemlje koji proivljuju?
22. Da ima na njima bogova osim Allaha, sigurno bi bili u neredu. Pa
slava neka je Allahu, Gospodaru Ara, nad onim ta pripisuju!
23. Nee biti pitan za ono to ini, a oni e biti pitani.
24. Zar mimo Njega uzimaju bogove? Reci: Donesite dokaz va. Ovo je
opomena onom ko je sa mnom i opomena onog ko je bio prije mene.
Naprotiv, veina njih ne zna Istinu, pa su oni odvraeni.
25. I nismo prije tebe poslali nijednog poslanika, a da mu nismo
objavili: Nema boga osim Mene, zato Mene oboavajte.
26. I govore: Milostivi je uzeo dijete. Slava Njemu! Naprotiv, robovi
su (to) cijenjeni,
27. Ne pretiu Ga govorom, i oni po naredbi Njegovoj rade.
28. Zna ta je pred njima i ta je iza njih. I nee (oni) posredovati,
izuzev za onog s kim bude zadovoljan. A oni od straha pred Njim strepe.
29. A ko od njih kae: Uistinu, ja sam bog pored Njega, pa tog takvog
emo platiti Dehennemom. Tako plaamo zalime.
30. Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i Zemlja bili
zatvorena (cjelina), pa smo ih rastrgali. A od vode smo nainili svaku
ivu stvar. Pa zar nee vjerovati?
31. I nainili smo na Zemlji stabilne planine, da se s njima ne
potresa, i nainili na njoj iroke puteve, da bi se oni uputili.
32. I uinili smo nebo svodom zatienim; a oni su od znakova njegovih
odvraeni.
33. I On je Taj koji je stvorio no i dan i Sunce i Mjesec: Sve u
orbiti plovi.
34. I nismo dali smrtniku prije tebe besmrtnost. Pa hoe li, ako umre,
tad oni biti besmrtni?
35. Svaka dua bie kualac smrti. A iskuavamo vas zlom i dobrim,
ispitivanjem, i Nama ete biti povraeni.
36. A kad te vide oni koji ne vjeruju, samo te uzimaju ruglom: Je li
ovo onaj koji spominje bogove vae? A oni su na spomen Milostivog
nevjernici.
37. ovjek je stvoren od urbe. Pokazat u vam znakove Svoje, zato Me
ne pourujte.
39. Kad bi znali oni koji ne vjeruju (vrijeme) kad nee od lica svojih
otkloniti vatru, niti s lea svojih, niti e oni biti pomognuti!
40. Naprotiv, doi e im iznenada, pa e ih preneraziti. Tad to nee
moi odbiti, niti e im se odloiti.
41. A doista se izrugivalo poslanicima prije tebe, pa je one od njih
koji su se rugali, pogodilo ono emu su se rugali.
42. Reci: Ko vas titi nou i danju od Milostivog? Naprotiv, oni su
od spominjanja Gospodara svog odvraeni!
43. Zar oni imaju bogove koji e ih zatititi mimo Nas? Nee moi
pomoi duama svojim, niti e oni od Nas biti odbranjeni.
44. Naprotiv, dali smo da uivaju ovi i oevi njihovi, dok im nije
oduio ivot. Pa zar ne vide da Mi dolazimo Zemlji, umanjujui je s
krajeva njenih? Pa zar e oni biti pobjednici?
45. Reci: Samo vas opominjem Objavom. A gluhi ne uju poziv, kad se
opominju.
46. A da ih dotakne daak kazne Gospodara tvog, sigurno bi rekli: O
teko nama! Uistinu, mi smo bili zalimi.
47. I postaviemo mjerila pravde na Dan kijameta, pa se dui nee
uiniti zulm nimalo. I ako bude teine zrnca goruice, iznijet emo ga.
I dovoljni smo Mi Obraunci.
48. I doista smo dali Musau i Harunu furkan i svjetlo, i Opomenu za
bogobojazne,
49. One koji se boje Gospodara svog tajno, a oni su zbog asa brini.
50. A ova Opomena koju smo spustili, blagoslovljena je, pa zar ete vi
biti njeni poricatelji?
51. I doista smo Ibrahimu dali ispravnost njegovu ranije i bili smo o
njemu Znalci.
52. Kad ree ocu svom i narodu svom: ta su ovi kipovi, ovi kojima ste
vi privreni?
53. Rekoe: Nali smo oeve svoje, njihove oboavatelje.
54. Ree: Doista ste vi i oevi vai bili u zabludi oitoj.
55. Rekoe: Jesi li nam donio Istinu, ili si ti od zabavljaa?
56. Ree: Naprotiv, Gospodar va je Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj
koji ih je stvorio; a ja sam za to od svjedoka.
57. I tako mi Allaha, sigurno u splanirati (neto) protiv idola vaih,
nakon to se okrenete vrativi se.
58. Tad ih je uinio komadiima, izuzev velikog njihovog, da bi se
njemu vratili.
59. Rekoe: Ko ovo uini bogovima naim? Uistinu, on je od zalima.
60. Rekoe: uli smo mladia, spominje ih; on se zove Ibrahim.
61. Rekoe: Pa dajte ga pred oi ljudi, da oni svjedoe.
62. Rekoe: Jesi li ti ovo uinio bogovima naim o Ibrahime?
63. Ree: Naprotiv, uinio je to najvei njihov, ovaj, ta pitajte ih
ako mogu da govore.
64. Tad se povratie duama svojim, pa rekoe: Uistinu, vi, vi ste
zalimi.
65. Zatim oborie glave svoje: Doista zna, ovi ne govore.
66. (Ibrahim) ree: Pa zar oboavate mimo Allaha ono ta vam nimalo ne
koristi, niti vam teti?
67. Jao vama i onom to oboavate mimo Allaha! Pa zar ne shvatate?
68. Rekoe: Spalite ga i pomozite bogovima svojim, ako ste radini.
69. Rekosmo: O vatro, budi hladnoa, i spas Ibrahimu!
70. I eljeli su mu varku, pa smo njih uinili najveim gubitnicima,
71. I spasili njega i Luta u zemlju koju smo blagoslovili svjetovima.
72. I podarili smo mu Ishaka, i Jakuba - unuka. A svakojeg smo uinili
od dobrih.
73. I uinili smo ih imamima, (da) upuuju po naredbi Naoj, i objavili
im injenje dobrih djela, i obavljanje salata i davanje zekata. A bili
su Nai oboavatelji.
74. A Lutu - dali smo mu sud i znanje i izbavili ga iz grada koji je
inio gadosti. Uistinu, oni su bili narod zao, grjenici;
75. I dali smo da on ue u milost Nau. Uistinu, on je bio od dobrih.
76. I Nuhu - kad je pozivao ranije, pa smo mu se odazvali, i spasili
njega i porodicu njegovu od jada golemog.
77. I pomogli ga protiv ljudi koji su poricali ajete Nae. Uistinu, oni
su bili narod zao, zato smo ih sve potopili.
78. I Dawudu i Sulejmanu - kad su njih dvojica sudili o usjevu, kad se

u njemu nou napasao brav narodni; a bili smo suenju njihovom
Svjedoci.
79. Tad smo uinili da to razumije Sulejman. I svakojem smo dali sud i
znanje. I potinili smo brda (da) sa Dawudom slave (Allaha) i ptice; a
bili smo Izvrioci.
80. I nauili smo ga proizvodnji pancira za vas, da vas zatite od sile
vae. Pa jeste li vi zahvalni?
81. I Sulejmanu vjetar silan - puhao je po naredbi njegovoj prema onoj
zemlji koju smo blagoslovili. A o svakoj stvari smo Znalci;
82. I neke ejtane koji su ronili za njega i radili posao pored toga, a
bili smo njihovi uvari.
83. I Ejjubu - kad zovnu Gospodara svog: Dotakla me je nevolja, a Ti
si Najmilosrdniji od milosrdnih.
84. Tad smo mu se odazvali i otklonili ta je s njim bilo od nevolje. I
dali smo mu porodicu njegovu, i sline njima uz njih milou od Nas, i
Opomenu za oboavatelje.
85. I Ismailu i Idrisu i Zul-kiflu; svaki je bio od strpljivih.
86. I dali smo da oni uu u milost Nau. Uistinu, oni su od dobrih.
87. I Zun-nunu, kad ode srdit, tad je mislio da neemo imati nad njim
mo - pa je dozivao u tminama: Nema boga osim Tebe, slava neka je
Tebi! Uistinu, ja sam od zalima.
88. Tad smo mu se odazvali i izbavili ga iz jada. A tako spaavamo
vjernike.
89. I Zekerijjaa - kad zovnu Gospodara svog: Gospodaru moj! Ne
ostavljaj me samog, a Ti si Najbolji od nasljednika.
90. Tad smo mu se odazvali i darovali mu Jahjaa, i osposobili mu enu
njegovu. Uistinu, oni su se natjecali u dobrim djelima i zazivali Nas
dragovoljno i iz straha, i bili su Nama ponizni.
91. I onu koja je sauvala ferd svoj, pa smo udahli u nju od Duha
Naeg, i uinili nju i sina njenog znakom za svjetove.
92. Uistinu, ova vaa umma, je umma jedna, a Ja sam Gospodar va, zato
Mene oboavajte.
93. I rastrgali su stvar svoju izmeu sebe. Svi su Nama povratnici.
94. Pa ko radi dobra djela, a on je vjernik, tad nema poricanja truda
njegovog. A uistinu, Mi smo njegovi Pisari.
95. I zabrana je za naselje koje smo unitili, da se oni nee
povratiti.
96. Dok, kad se pusti Jedud i Medud - a oni e se sa svake uzvisine
sputati 97. I priblii se obeanje istinito, tad gle: ukoeni pogledi onih koji
nisu vjerovali. O teko nama! Doista smo bili u nemaru prema ovom, ta
vie, bili smo zalimi.
98. Uistinu! Vi i ono to ste oboavali mimo Allaha, biete gorivo
Dehennema. Vi ete biti ti koji ete mu doi.
99. Da su ovi bili bogovi, ne bi mu doli. A svi e u njemu biti

vjeito.
100. Imae oni u njemu hroptanje i oni u njemu nee uti.
101. Uistinu, oni kojima je od Nas prethodilo najljepe - takvi e od
njega biti otklonjeni.
102. Nee uti ni najmanji um njegov i oni e u onom ta zaele due
njihove vjeno biti.
103. Nee ih brinuti strah najvei, a susretae ih meleci: Ovo je va
Dan koji vam se obeavao:
104. Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka za knjige. Kao to smo
poeli prvo stvaranje, ponoviemo ga. Obeanje je na Nama. Uistinu, Mi
emo biti Izvritelji.
105. A doista smo zapisali u Zeburu nakon Opomene, da e Zemlju
naslijediti robovi Moji dobri.
106. Uistinu, u ovom je poruka za narod oboavatelja.
107. I poslali smo te samo kao milost svjetovima.
108. Reci: Samo mi se objavljuje da je Bog va Bog Jedini! Pa jeste li
vi muslimani?
109. Pa ako se okrenu, tad reci: Upozorio sam vas jednako, a ne znam
da li je blisko ili daleko ono ime vam se prijeti.
110. Uistinu! On zna javni govor i zna ta krijete.
111. I ne znam: moda je to iskuenje za vas i uivanje do nekog
vremena.
112. (Muhammed) ree: Gospodaru moj! Presudi s Istinom. A Gospodar
na je Milostivi, Onaj od kog se trai pomo protiv onog to
pripisujete.
SURA 22.
EL-HADD * HADD
1. O ljudi! Bojte se Gospodara svog. Uistinu, potres asa (sudnjeg) bit

e stvar strahovita!
2. Na Dan kad ga vidite, zaboravie svaka dojilja ta je zadojila i
pobacie svaka trudnica plod svoj; i vidjee ljude pijane, ali nee
oni biti pijani, nego e kazna Allahova biti estoka.
3. A izmeu ljudi je ko raspravlja o Allahu bez znanja, i slijedi
svakog ejtana buntovnika.
4. Njemu je propisano - da e onaj ko ga uzme za prijatelja - ta da e
ga on zavesti i uputiti ga kazni seira.
5. O ljudi! Ako ste u sumnji o podizanju (mrtvih), pa uistinu, Mi smo
vas stvorili od praine, zatim od kaplje sjemena, zatim od zakvaka,
zatim od grude mesa oblikovane i neoblikovane, da bismo vam objasnili.
A dajemo da u matericama ostane ta hoemo, do roka odreenog. Zatim
vas izvodimo kao dojene, potom da dostignete svoju punu snagu. I
izmeu vas je ko umre (mlad), i od vas je ko bude vraen najgorem
ivotu, da ne zna - nakon znanja - nita. I vidi zemlju beivotnu, pa
kad spustimo na nju vodu, ustreperi i uzbuja, i iznikne svaki par
prekrasni.
6. To zato to je Allah, On Istina, i to On oivljava mrtve i to je

On nad svakom stvari Posjednik moi.
7. I to e as doi - nema sumnje u to - i to e Allah podii onog ko
je u kaburima.
8. I od ljudi je ko raspravlja o Allahu bez znanja i bez Upute i bez
Knjige rasvjetljavajue,
9. Savijajui bok svoj, da zavede s puta Allahovog. Imae on na Dunjau
ponienje, a daemo da on na Dan kijameta iskusi kaznu gorenjem.
10. To za ono to su pripravile ruke tvoje i to Allah nije nikako
zalim robovima.
11. I od ljudi je ko oboava Allaha na ivici; pa ako ga zadesi dobro,
smiri se u njemu, a ako ga zadesi iskuenje, okree lice svoje. Gubi
Dunja i Ahiret. To je taj gubitak oiti.
12. Priziva mimo Allaha ono ta mu ne teti, niti mu koristi. To je to,
zabluda daleka.
13. Priziva onog ija je teta blia od koristi njegove. Zaista je lo
zatitnik i zaista lo drug!
14. Uistinu! Allah e uvesti one koji vjeruju i rade dobra djela u
bae ispod kojih teku rijeke. Uistinu! Allah ini ta eli.
15. Ko misli da ga nee pomoi Allah na Dunjau i Ahiretu, pa neka
rastegne ue ka nebu, zatim neka presjee, pa nek vidi hoe li doista
varka njegova otkloniti ono ta (ga) rasruje.
16. I tako ga objavljujemo kao ajete jasne, i da Allah upuuje koga
eli.
17. Uistinu, oni koji vjeruju i oni koji su jevreji i Sabijci i krani
i vatropoklonici i oni koji pridruuju - Uistinu! Allah e presuditi
meu njima na Dan kijameta. Uistinu, Allah je nad svakom stvari
Svjedok.
18. Zar ne vidi da se Allahu - Njemu potinjava ko je na nebesima i ko
je na Zemlji, i Sunce i Mjesec i zvijezde i planine, i drvee i
ivotinje i mnotvo ljudi? A mnotvo - obistinie se na njemu kazna. A
koga ponizi Allah, tad mu nema nikoga ko bi mu ast ukazao. Uistinu!
Allah ini to hoe!
19. Ova dvojica protivnika, spore se o Gospodaru svom. Pa onima koji ne
vjeruju - odsjei e im se odjea od vatre. Izlivae se nad glavama
njihovim kljuala voda.
20. Rastapat e se njome ono ta je u trbusima njihovim, i koe;
21. A za njih su maljevi od gvoa.
22. Kad god zaele da iz nje izau zbog jada, bie u nju vraeni:
Kuajte kaznu gorenjem!
23. Uistinu! Allah e dati da oni koji vjeruju i rade dobra djela uu u
bae ispod kojih teku rijeke; kitie se u njima narukvicama od zlata i
bisera, a odjea njihova e u njima biti svila.
24. I upueni su lijepoj rijei, i upueni su putu Hvaljenog.
25. Uistinu! Oni koji ne vjeruju i odvraaju od puta Allahovog i
Mesdidul-harama - onog kojeg smo ljudima uinili jednakog, mjetaninu
u njemu i posjetiocu. A ko u njemu zaeli ateizam zulmom - daemo da on

kua od kazne bolne.
26. I kad smo Ibrahimu odredili mjesto Kue: Ne pridruuj Meni nita,
i oisti Kuu Moju za initelje tawafa i one na kijamu i one koji se
pregibaju i ine seddu;
27. I proglasi meu ljudima hadd: dolazie ti pjeke i na svakoj
mravoj devi; dolazie sa svakog irokog puta dubokog,
28. Da svjedoe dobit za sebe, i spominju ime Allahovo u danima
poznatim, nad onim im ih je opskrbio od ivotinje - stoke. Pa jedite
od nje i nahranite jadnu fukaru;
29. Zatim da okonaju zaprljanost svoju, i ispune zavjete svoje, i
tawafe Kuu drevnu.
30. To; a ko uveava svetosti Allahove - pa to mu je bolje kod
Gospodara njegovog. A dozvoljena vam je stoka, izuzev ta vam je
recitirano; zato se klonite prljavtine idola, i klonite se govora
lanog,
31. Hanife budite Allahu, ne budite Mu murici. A ko pridruuje Allahu
- pa kao da je pao s neba te ga zgrabila ptica ili ga vjetar otpuhao u
mjesto daleko.
32. To. A ko velia znakove Allahove, pa uistinu, to je od
bogobojaznosti srca.
33. Vi u njima imate koristi do roka odreenog; zatim je mjesto njihovo
ka Kui drevnoj.
34. A svakom ummetu smo nainili obrede, da spominju ime Allahovo nad
onim im ih je opskrbio od ivotinje - stoke. Ta Bog va je Bog Jedini,
zato se Njemu predajte. I obraduj ponizne,
35. One ija se - kad se Allah spomene - srca uplae, i strpljive nad
onim ta ih zadesi, i one koji obavljaju salat i iz onog im smo ih
opskrbili udjeljuju.
36. I budn: uinili smo vam ih od simbola Allahovih, imate vi u njima
dobro. Zato spominjite ime Allahovo nad njima poredanim. Pa kad padnu
bokovi njihovi, pa jedite od njih i nahranite zadovoljnog i prosjaka.
Tako smo vam ih potinili, da biste vi zahvaljivali.
37. Nee Allahu stii mesa njihova, niti krvi njihove, nego e Mu stii
bogobojaznost vaa. Tako vam ih je potinio, da biste veliali Allaha
to vas je uputio; a obraduj dobroinitelje!
38. Uistinu! Allah odbija od onih koji vjeruju. Uistinu! Allah ne voli
nijednog izdajnika, nezahvalnika.
39. Dozvoljeno je onima protiv kojih se bori, jer im je uinjen zulm. A
uistinu je Allah za pomo njima Kadar;
40. Onima koji su protjerani iz kua njihovih bez prava, samo to su
govorili: Gospodar na je Allah. I da nije Allahovog suzbijanja ljudi
- njih jednih drugima - sigurno bi bili porueni manastiri i crkve i
sinagoge i mesdidi - u kojima se mnogo spominje ime Allahovo. A Allah
e sigurno pomoi onog ko Njega pomae. Uistinu, Allah je Silni,
Svemoni,
41. One koji, ako ih uvrstimo na Zemlji, obavljaju salat i daju zekat,
i nareuju dobro, a odvraaju od nevaljalog. A Allahov je konac stvari.
42. A ako te poriu - pa doista je prije njih poricao narod Nuhov, i Ad

i Semud;
43. I narod Ibrahimov i narod Lutov;
44. I stanovnici Medjena. I poreen je Musa. Tad bih putao
nevjernicima, potom ih epavao. Pa kakvo je bilo odbijanje Moje!
45. Pa koliko je bilo gradova koje smo unitili, a oni su bili
zulumarski, pa su bili pusti na krovovima svojim, i bunarom naputenim
i dvorcem podignutim!
46. Pa zar ne bi putovali po Zemlji, te oni imali srca da njima shvate,
ili ui da njima uju? Pa uistinu, to nisu slijepi vidovi, nego su
slijepa srca koja su u grudima.
47. I pouruju te s kaznom. A nee Allah prekriti obeanje Svoje. I
uistinu, dan je kod Gospodara tvog kao hiljadu godina od onog to
raunate.
48. A koliko je gradova kojima sam pustio, a oni su bili zulumarski,
zatim bih ih dograbio, a Meni je dolazite!
49. Reci: O ljudi, ja sam vam samo opominja jasni.
50. Pa koji vjeruju i rade dobra djela, imae oni oprost i opskrbu
plemenitu.
51. A oni koji nastoje da ajete Nae osujete, takvi e biti stanovnici
dehima.
52. I nismo prije tebe poslali nijednog poslanika niti vjerovjesnika, a
da nije - kad imadne elju - ubacio ejtan u elju njegovu. Tad Allah
ukine ta ejtan ubaci, zatim uvrsti Allah ajete Svoje. A Allah je
Znalac, Mudri,
53. Da bi ono to je ubacio ejtan uinio iskuenjem za one u srcima
ijim je bolest i one ija su srca tvrda. A uistinu, zalimi su u
razdoru dalekom,
54. I da znaju oni kojima je dato znanje, da je on Istina od Gospodara
tvog, te da vjeruju u njega, te da mu se skrue srca njihova. A
uistinu, Allah je Vodi onih koji vjeruju, putu pravom.
55. A oni koji ne vjeruju, ne prestaju sa sumnjom u njega dok im as ne
doe iznenada, ili im doe kazna Dana jalovog.
56. Vlast e Tog dana biti Allahova. Sudit e meu njima. Tad e oni
koji su vjerovali i radili dobra djela biti u baama uivanja.
57. A oni koji nisu vjerovali i poricali ajete Nae, pa ti takvi e
imati kaznu prezrenu.
58. A oni koji su izbjegli na putu Allahovom, zatim bili ubijeni ili
umrli, sigurno e ih opskrbiti Allah opskrbom dobrom. A uistinu! Allah,
On je Najbolji od opskrbilaca.
59. Sigurno e ih uvesti ulazom kojim e zadovoljni biti. A uistinu,
Allah je Znalac, Blagi.
60. To! A ko se osveti slinim onom im je kanjen, zatim se njemu
uini nasilje, sigurno e ga Allah pomoi. Uistinu! Allah je Brisalac
(grijeha), Oprosnik.
61. To zato to Allah daje da no ue u dan, i daje da dan ue u no, i
to je Allah Onaj koji uje, Onaj koji vidi.
62. To zato to je Allah - On Istina, a ono ta prizivaju mimo Njega,

to neistina, i to je Allah - On Uzvieni, Veliki.
63. Zar ne vidi da Allah sputa s neba vodu, pa postane zemlja zelena.
Uistinu! Allah je Fini, Obavijeteni.
64. Njegovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji. A uistinu, Allah,
On je Neovisni, Hvaljeni.
65. Zar ne vidi da vam je Allah potinio (sve) to je na Zemlji i
plovilo (koje) plovi morem po odredbi Njegovoj? I zadrava nebo da ne
padne na Zemlju, osim s dozvolom Njegovom. Uistinu! Allah je ljudima
66. I On je Taj koji vas je oivio, zatim e vas umrtviti, potom e vas
oiviti. Uistinu, ovjek je nezahvalnik.
67. Svakom ummetu smo nainili obred kojeg oni obavljaju, zato neka oni
nikako ne raspravljaju s tobom o odredbi, a pozivaj Gospodaru svom.
Uistinu, ti si na Uputi pravoj.
68. A ako se budu s tobom prepirali, tad reci: Allah je Najbolji
znalac onog ta radite.
69. Allah e presuditi meu vama na Dan kijameta o onome u emu se
razilazite.
70. Zar ne zna da Allah zna ta je na nebu i Zemlji? Uistinu, to je u
Knjizi. Uistinu, to je Allahu lahko.
71. I oboavaju mimo Allaha ono za to nije objavio autoritet, i ono o
emu oni nemaju znanje. A nee zalimi imati nikakva pomagaa.
72. A kad im se ue ajeti Nai jasni, raspoznae na licima onih koji
ne vjeruju, negiranje. Skoro da nasrnu na one koji im ue ajete Nae.
Reci: Pa hoete li da vas obavijestim o gorem od toga? Vatra! Obeao
ju je Allah onima koji ne vjeruju, a loe je dolazite!
73. O ljudi! Navodi se primjer, zato ga posluajte. Uistinu! Oni koje
prizivate mimo Allaha, nee stvoriti muicu, makar se skupili radi nje.
A ako bi im muica neto ugrabila, ne bi to od nje izbavili. Slab je
trailac, i traeno!
74. Ne cijene Allaha istinskim cijenjenjem Njegovim. Uistinu! Allah je
Silni, Svemoni.
75. Allah odabire poslanike od meleka i od ljudi. Uistinu, Allah je
Onaj koji uje, Onaj koji vidi.
76. Zna ta je ispred njih i ta je iza njih. A Allahu se vraaju
stvari.
77. O vi koji vjerujete! inite ruku i padajte na seddu i oboavajte
Gospodara svog i inite dobro, da biste vi uspjeli.
78. I borite se radi Allaha, istinskim dihadom Njegovim. On vas je
odabrao i nije vam u vjeri nainio nikakvu tekou, milletu oca vaeg
Ibrahima. On vas je nazvao muslimanima od ranije, i u ovom, da bi
Poslanik bio svjedok protiv vas, i (vi) bili svjedoci protiv ljudi.
Zato obavljajte salat i dajite zekat. I drite se Allaha! On je
Zatitnik va; pa divan li je Zatitnik i divan Pomaga!
SURA 23.
EL-MUMINUN * VJERNICI
1. Doista, uspjet e vjernici,
2. Oni koji su u salatima svojim

skrueni,
3. I oni koji su od besmisla odvraeni,
4. I oni koji su zekata davaoci;
5. I oni koji su furuda svojih uvari,
6. Izuzev od ena svojih ili onog ta posjeduju desnice njihove - tad
oni uistinu nee biti prekoreni.
7. Pa ko trai iza toga, pa ti takvi su prestupnici 8. I onih koji su emaneta svojih i ugovora svojih pazitelji;
9. I onih koji su salata svojih uvari;
10. Ti takvi su nasljednici,
11. Koji e naslijediti Firdews. Oni e u njemu biti vjeito.
12. A doista smo ovjeka stvorili od ekstrakta gline,
13. Zatim ga smjestili (kao) kap sjemena u boravite vrsto;
14. Potom kap sjemena stvorili zakvakom, pa zakvaak stvorili grudom
mesa, pa grudu mesa stvorili kostima, pa zaodjenuli kosti mesom, zatim
ga sazdali stvorenjem drugim. Pa blagoslovljen neka je Allah, Najbolji
od stvoritelja!
15. Zatim ete uistinu vi, poslije toga biti mrtvaci!
16. Potom ete uistinu vi na Dan kijameta biti podignuti!
17. A doista smo iznad vas stvorili sedam putanja, i nismo Mi prema
stvaranju nehajni.
18. I sputamo s neba vodu po mjeri, pa je smjetamo u Zemlju. I
uistinu, Mi smo za odvoenje njeno Kadri.
19. Pa smo njome za vas sazdali vrtove palmi i groa. Imate vi u njima
mnogo voa i od njega jedete;
20. I drvo - nie iz Gore Sinajske, daje ulje i zain za one koji jedu.
21. A uistinu, vi imate u stoci ibret. Napajamo vas od onog to je u
trbusima njihovim. I imate vi u njima koristi mnoge, i od njih jedete.
22. I na njima i plovilima se transportujete.
23. A doista smo poslali Nuha narodu njegovom, pa ree: O narode moj!
Oboavajte Allaha, nemate vi drugog boga sem Njega. Pa zar se ne
bojite?
24. Tad velikani koji nisu vjerovali, iz naroda njegovog rekoe: Ovo
je samo smrtnik slian vama, eli da se istakne nad vama. A da je htio
Allah, sigurno bi spustio meleke. Nismo za ovo uli od naih oeva
ranijih.
25. On je samo ovjek u kojem je ludost, zato ga promatrajte neko
vrijeme.
26. (Nuh) ree: Gospodaru moj! Pomozi mi zato to me poriu.
27. Tad mu objavismo: Pravi lau pred oima Naim i objavi Naoj. Pa
kad doe naredba Naa i ikne pe, tad ukrcaj u nju od svake vrste
dvoje, i porodicu svoju, izuzev onog od njih kome je prethodila rije.
I ne obraaj mi se za one koji su zulm inili. Uistinu, oni e biti

potopljeni.
28. Pa kad se smjesti ti i ko je s tobom na lau, tad reci: Hvala
neka je Allahu koji nas je spasio od naroda zalima.
29. I reci: Gospodaru moj! Spusti me na spustite blagoslovljeno, a Ti
si od onih koji sputaju, Najbolji.
30. Uistinu, u tome su znaci, i doista smo bili Iskuavatelji.
31. Zatim smo poslije njih stvorili pokoljenje drugih,
32. I poslali meu njih poslanika od njih: Oboavajte Allaha! Nemate
vi drugog boga sem Njega. Pa zar se ne bojite?
33. I uglednici iz naroda njegovog koji nisu vjerovali i poricali
susret Ahireta, a raskalaili smo ih u ivotu Dunjaa, rekoe: Ovo je
samo smrtnik slian vama, jede od onog ta jedete i pije od onog ta
pijete.
34. A ako posluate smrtnika slinog vama, uistinu ste tad gubitnici.
35. Da li vam obeava da ete vi kad umrete i budete prah i kosti - da
ete vi biti izvedeni?
36. Daleko je daleko ta vam se obeava!
37. To je samo na ivot dunjaluki; umiremo i ivimo; a neemo mi biti
podignuti!
38. On je samo ovjek, izmilja o Allahu la, a neemo mi njemu biti
vjernici.
39. Ree: Gospodaru moj! Pomozi mi, jer me poriu.
40. (Allah) ree: Zakratko e sigurno postati pokajanici.
41. Pa je spopao njih krik s pravdom, te smo ih smeem uinili. Pa
daleko neka je narod zalima!
42. Zatim smo poslije njih stvorili pokoljenja druga.
43. Nee pretei nijedna umma rok svoj, niti e odloiti.
44. Zatim smo slali poslanike Nae redom. Kad god bi ummetu doao
poslanik njihov, porekli bi ga, pa smo inili da oni slijede jedni
druge i inili ih priama. Pa daleko bio narod (onih koji) ne vjeruju!
45. Zatim smo poslali Musaa i brata njegovog Haruna sa znakovima Naim
i autoritetom oitim,
46. Faraonu i velikanima njegovim, pa su se uzoholili i postali narod
nadmenih.
47. Pa rekoe: Zar da vjerujemo dvojici smrtnika slinih nama, a narod
njih dvojice nama su robovi?
48. Pa su porekli njih dvojicu i bili od unitenih.
49. I doista, dali smo Musau Knjigu, da bi se oni uputili.
50. I uinili smo sina Merjeminog i majku njegovu, znakom, i sklonili
njih dvoje na breuljak sa boravitem i izvoritem.
51. O poslanici! Jedite od dobrih stvari i inite dobro. Uistinu! Ja
sam o onom ta radite Znalac.
52. I uistinu, ova umma vaa, je umma jedna! - a Ja sam Gospodar va,
zato se bojte Mene.
53. Pa su rastrgali stvar svoju na komade. Svaka se stranka raduje s
onim ta je kod njih.
54. Zato ih ostavi u zbunjenosti njihovoj neko vrijeme.
55. Raunaju li da tim to im pruamo imetak i sinove 56. urimo njima u dobrim djelima? Naprotiv, ne opaaju!
57. Uistinu, oni koji su iz bojazni prema Gospodaru svom brini,
58. I oni koji u ajete Gospodara svog vjeruju,
59. I oni koji Gospodaru svom ne pridruuju,
60. I oni koji daju ta daju - a njihova srca bojaljiva to e oni
Gospodaru svom biti povratnici 61. Takvi ure u dobrim djelima, i oni su u njima prethodnici.
62. I ne optereujemo duu, osim mogunou njenom. A kod Nas je
Knjiga, govori s Istinom, i njima se zulm nee uiniti.
63. Naprotiv, srca njihova su u zbunjenosti o ovom i oni imaju poslove
mimo toga koje oni rade.
64. Dok, kad raskalaene njihove kaznimo kaznom, gle: oni e kukati.
65. Ne kukajte Danas! Uistinu, vi od Nas neete biti pomognuti.
66. Doista, bili su vam ajeti Moji ueni, pa ste na petama svojim
odstupali,
67. Oholi; o njemu ste nou naklapali.
68. Pa zato ne razmisle o Rijei? Ili im je dolo ta nije dato
oevima njihovim preanjim?
69. Zar ne prepoznaju Poslanika svog, pa su oni poricatelji njegovi?
70. Zar govore: U njemu je ludilo? Naprotiv, donio im je Istinu; a
veina njih su mrzitelji Istine.
71. A ako bi Istina slijedila strasti njihove, sigurno bi dolo do
fesada nebesa i Zemlje i onog ko je u njima. Naprotiv, donijeli smo im
Opomenu njihovu, pa su oni od Opomene svoje odvraeni.
72. Zar od njih trai nadoknadu? Pa naknada Gospodara tvog je
najbolja; a On je Najbolji od opskrbljivaa.
73. A uistinu, ti ih poziva putu pravom.
74. I uistinu, oni koji ne vjeruju u Ahiret, s puta su skrenuli.
75. I kad bismo im se smilovali i otklonili ta je s njima od nevolje,
sigurno bi ustrajali u pretjeranosti svojoj, lutajui.
76. I doista smo ih dograbili kaznom, pa se ne pokoravaju Gospodaru
svom, niti se ponizuju.
77. Dok, kad im otvorimo kapiju kazne estoke, gle: oni e u njoj biti
oajnici.
78. A On je Taj koji vam je sazdao sluh, i vidove i srca. Malo to
zahvaljujete!
79. I On je Taj koji vas je rasuo po Zemlji, i Njemu ete biti sabrani.
80. I On je Taj koji oivljava i umrtvljuje i Njegova je izmjena noi i
dana. Pa zar neete shvatiti?
81. ak govore slino ta su govorili raniji;
82. Govorili su: Hoemo li kad umremo i budemo praina i kosti,
uistinu mi biti podignuti?
83. Doista, obeano nam je ovo, nama i oevima naim od ranije. Ovo su
samo prie ranijih.
84. Reci: ija je Zemlja i ko je na njoj, ako znate?
85. Rei e: Allahova. Reci: Pa zar se neete pouiti?
86. Reci: Ko je Gospodar nebesa sedmerih i Gospodar Ara
velianstvenog?
87. Rei e: Allahovo je! Reci: Pa zar se ne bojite?
88. Reci: Ko je taj u ijoj ruci je vlast svake stvari, i On titi, a
nema zatite od Njega, ako znate?
89. Rei e: Allahovo je! Reci: Pa otkud ste opsihreni?
90. Naprotiv, donijeli smo im Istinu, a uistinu, oni su laci.
91. Nije uzeo Allah nikakvo dijete i nema uz Njega nikakva boga. Tad bi
sigurno svaki bog nestao s onim ta je stvorio, i sigurno bi se neki od
njih uzdizali nad drugima! Slavljen neka je Allah nad onim ta
pripisuju,
92. Znalac nevidljivog i vidljivog! Pa uzvien neka je nad onim ta
pridruuju!
93. Reci: Gospodaru moj! Ako e mi pokazati ime im se prijeti,
94. Gospodaru moj, tad me ne smjesti meu narod zalima.
95. A uistinu, Mi da ti pokaemo ime im prijetimo - Moni smo.
96. Odbij zlo s onim ta je najbolje. Mi smo Najbolji znalac onog ta
pripisuju.
97. I reci: Gospodaru moj! Traim zatitu u Tebe od poticanja ejtana,
98. I traim zatitu u Tebe Gospodaru moj, da uz mene ne prisustvuju.
99. Dok, kad jednom od njih doe smrt, kae: Gospodaru moj! Povrati
me,
100. Da bih ja radio dobro u onom ta sam ostavio! Nikako! Uistinu, to
je rije iji je on govornik. A ispred njih je berzeh do Dana kad e
podignuti biti.
101. Pa kad se puhne u sur, tad Tog dana meu njima nee biti
srodstava, niti e se raspitivati.
102. Pa onaj ije mjere budu teke, pa ti takvi e biti uspjeni.
103. A onaj ije mjere budu lahke, pa to su oni koji su izgubili due
svoje, u Dehennemu e vjeno biti.
104. Vatra e priti lica njihova, a oni e u njoj biti iskeeni.
105. Zar vam nisu bili ajeti Moji ueni, pa ste ih poricali?
106. Rei e: Gospodaru na! Savladala nas je nesrea naa i bili smo
narod zabludjelih.
107. Gospodaru na! Izvadi nas iz nje! Pa ako bismo se povratili, tad
bismo mi uistinu bili zalimi.
108. (Allah) e rei: Gubite se u nju, i ne govorite Mi.
109. Uistinu! Bila je skupina robova Mojih, govorili su: Gospodaru
na! Vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, a Ti si Najbolji od
milostivih.
110. Tad ste ih uzimali ruglom, dok nisu uinili da zaboravite sjeanje
na Mene, a njima ste se ismijavali.
111. Uistinu! Ja sam ih nagradio Danas to su bili strpljivi, jer oni,
oni su pobjednici.
112. (Allah) e rei: Koliko ste ostali na Zemlji, raunajui godine?
113. Rei e: Ostali smo dan ili dio dana. Ta pitaj one koji su
brojali!
114. (Allah) e rei: Ostali ste samo malo, kad biste znali!
115. Pa zar raunate da smo vas stvorili zaludno i da vi Nama neete
biti povraeni?
116. Pa uzvien neka je Allah, Vladar, Istinski! Nema boga osim Njega,
Gospodara Ara plemenitog!
117. A ko uz Allaha priziva boga drugog - nema on dokaza za to - pa
samo je obraun njegov kod Gospodara njegovog. Uistinu! Nevjernici nee
uspjeti.
118. I reci: Gospodaru moj! Oprosti i smiluj se, a Ti si Najbolji od
milosrdnih!
SURA 24.
EN-NUR * SVJETLOST
1. Sura - objavili smo je i uinili je obavezom, i objavili u njoj

znakove jasne, da biste se vi opomenuli.
2. Bludnicu i bludnika: pa biujte svako od njih dvoje pojedinano
stotinom udaraca; i neka vas zbog njih ne obuzme saaljenje u vjeri
Allahovoj, ako vjerujete u Allaha i Dan posljednji. I neka kanjavanju
njihovom prisustvuje skupina vjernika.
3. Bludnik neka ne eni izuzev bludnicu ili murikinju; a bludnica,
neka nju ne eni, izuzev bludnik ili murik. A to je zabranjeno
vjernicima.
4. A oni koji okrive potene ene, zatim ne dovedu etiri svjedoka, tad
ih biujte sa osamdeset udaraca, i nikad ne prihvatajte njihovo
svjedoenje; a ti takvi su grjenici;
5. Izuzev onih koji se pokaju poslije toga i poprave. Pa uistinu, Allah
je Oprosnik, Milosrdni!
6. A oni koji okrive ene svoje, a oni ne budu imali svjedoka, izuzev
njih samih - pa svjedoenje jednog od njih neka bude sa etiri
svjedoenja Allahom, (da) je on uistinu od istinitih;
7. A peto (svjedoenje), da je prokletstvo Allahovo nad njim, ako je od
laljivaca.
8. A otklonie od nje kaznu, ako posvjedoi sa etiri svjedoenja

Allahom, (da) je uistinu on od laaca,
9. A peto (svjedoenje), da je srdba Allahova nad njom, ako je (on) od
istinitih.
10. I da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, i to je
Allah Primalac pokajanja, Mudri ...
11. Uistinu, oni koji su doli sa lai, skupina su od vas. Ne smatrajte
to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas. Svaki ovjek od njih e
imati ono ta je stekao od grijeha; a onaj od njih koji preuzme
glavninu toga, imae on kaznu strahovitu.
12. Zato nisu - kad ste to uli - pomislili vjernici i vjernice o
duama svojim dobro, i rekli: Ovo je la oita?
13. Zato na to nisu doveli etiri svjedoka? Pa kad nisu doveli
svjedoke, pa takvi - kod Allaha - oni su laljivci.
14. A da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove na Dunjau i
Ahiretu, sigurno bi vas dotakla u onom u to ste se upustili, kazna
uasna.
15. Kad ste to prebacivali jezicima svojim, i govorili ustima svojim
ono o emu vi nemate znanje, i smatrali to lahkim, a to je kod Allaha
strano.
16. Zato niste - kad ste to uli - rekli: Nije za nas da o ovom
govorimo. Slava Tebi (o Allahu)! Ovo je potvora strana.
17. Allah vas savjetuje da ne ponovite slino tome nikada, ako ste
vjernici.
18. I objanjava vam Allah ajete; a Allah je Znalac, Mudri.
19. Uistinu, oni koji vole da se iri razvrat meu onima koji vjeruju,
imae oni kaznu bolnu na Dunjau i Ahiretu. A Allah zna, a vi ne znate.
20. A da nije dobrote Allahove prema vama i milosti Njegove, i da Allah
(nije) Samilostan, Milosrdan ...
21. O vi koji vjerujete! Ne slijedite korake ejtanove. A ko slijedi
korake ejtanove - pa uistinu, on nareuje razvrat i runo. A da nije
dobrote Allahove nad vama i milosti Njegove, ne bi se oistio od vas
nijedan, nikad. Meutim, Allah isti koga hoe; a Allah je Onaj koji
uje, Znalac.
22. I neka se ne kunu posjednici blagodati izmeu vas i obilja da nee
dati rodbini i siromasima i muhadirima na putu Allahovom. I neka
oproste i neka preu. Zar ne volite da vama Allah oprosti? A Allah je
23. Uistinu, oni koji okrive potene bezazlene vjernice, prokleti su na
Dunjau i Ahiretu, a imae oni kaznu strahovitu!
24. Na Dan kad protiv njih budu svjedoili jezici njihovi i ruke
njihove i noge njihove, o onom ta su radili.
25. Tog dana e im Allah ispuniti nagradu njihovu istinski, i znae da
je Allah - On Istina jasna.
26. Nevaljale su za nevaljale, i nevaljali su za nevaljale. A dobre su
za dobre, i dobri su za dobre. Takvi su slobodni od onog ta (oni)
govore. Imae oni oprost i opskrbu plemenitu.
27. O vi koji vjerujete! Ne ulazite u kue koje nisu kue vae - dok ne
zatraite dozvolu i selamite ukuane njihove. To je bolje za vas, da
biste se vi pouili.
28. Pa ako u njima nikoga ne naete, tad ne ulazite u njih, dok vam se
ne dopusti. A ako vam se kae: Vratite se!, tad se vratite, to je
ie za vas. A Allah je o onom ta radite Znalac.
29. Nije vam grijeh da uete u kue nenaseljene u kojima je korist za
vas. A Allah zna ta objelodanjujete i ta krijete.
30. Reci vjernicima da obore poglede svoje i uvaju furude svoje, to
je ie za njih. Uistinu! Allah je o onom ta rade Obavijeteni.
31. I reci vjernicama da obore poglede svoje i uvaju ferdove svoje, i
neka ne pokazuju ukras svoj, izuzev ta je vanjsko od njega; i neka
pokrivae svoje stave na prsa svoja; i neka ne pokazuju ukras svoj,
izuzev muevima svojim ili oevima svojim, ili oevima mueva svojih,
ili sinovima svojim ili sinovima mueva svojih, ili brai svojoj ili
sinovima brae svoje, ili sinovima sestara svojih ili enama svojim,
ili onom ta posjeduju desnice njihove, ili slugama svojim od ljudi
koji nemaju sposobnost, ili djeci koja ne spoznaju awrete ena. I neka
ne udaraju nogama svojim da bi se saznalo ta kriju od ukrasa svog. I
pokajte se svi Allahu, o vjernici, da biste vi uspjeli.
32. I enite slobodne izmeu vas i dobre od robova vaih i robinja
vaih. Ako su fukare, obogatie ih Allah iz blagodati Svoje. A Allah je
Sveobuhvatni, Znalac.
33. I neka se suzdre oni koji ne nalaze (sredstva) za enidbu, dok ih
Allah ne uini imunim iz blagodati Svoje. A oni koji trae knjigu od
onog ta posjeduju desnice vae, pa napiite im, ako ste spoznali u
njima dobro. I dajte im od bogatstva Allahovog kojeg vam je dao. I ne
primoravajte robinje svoje na prostituciju, ako ele neporonost, da
biste traili prolazno dobro ivota Dunjaa. A ko ih primora, pa
uistinu, Allah je nakon prisile njihove (njima) Oprosnik, Milosrdni.
34. I doista smo vam objavili ajete jasne i primjer onih koji su proli
prije vas, i pouku bogobojaznima.
35. Allah je Svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer svjetla Njegovog je kao
udubina, u njoj svjetiljka, svjetiljka u staklu, staklo - kao da je ono
zvijezda blistava; pali se od drveta blagoslovljenog, masline, ne
istone, niti zapadne. Gotovo da ulje njegovo zasija, a da ga vatra ne
dotakne. Svjetlost nad svjetlou! Allah vodi svjetlu svom koga hoe i
Allah navodi primjere ljudima; a Allah je o svakoj stvari Znalac.
36. U kuama (koje je) Allah dozvolio da se podignu i spominje u njima
ime Njegovo; slavi se On u njima jutrima i veerima,
37. Ljudi koje ne odvraa trgovina niti prodaja od spominjanja Allaha i
obavljanja salata i davanja zekata. Plae se Dana u kojem e se
preokrenuti srca i pogledi;
38. Da bi ih Allah nagradio najboljim ta su radili, i poveao im iz
dobrote Svoje. A Allah opskrbljuje koga hoe bez rauna.
39. A oni koji ne vjeruju - djela njihova su kao fatamorgana u
pustinji. Smatra je edan vodom - dok, kad joj doe, ne nae je nikako,
a nae Allaha kod nje, pa mu ispuni raun njegov. A Allah je brz
obraunom.
40. Ili kao tmine u moru dubokom, prekriva ga talas, iznad njega talas,
iznad njega oblaci. Tmine, jedna iznad druge. Kad bi izvadio ruku
svoju, jedva bi je vidio! A onaj kome Allah ne naini svjetlo, tad nema
za njega svjetla nikakva.
41. Zar ne vidi da Allaha - Njega slavi ko je na nebesima i Zemlji i
ptice rairenih krila? Svako doista zna salat svoj i slavljenje svoje.
A Allah je Znalac o onom ta ine.
42. A Allahova je vlast nebesa i Zemlje, i Allahu je dolazite!
43. Zar ne vidi da Allah goni oblake, zatim ih spaja, potom ih ini
gomilom, pa vidi kiu izlazi iz sred njih. I sputa s neba, s brda
(oblaka) u njemu, neto grada, pa pogaa njime koga hoe, a otklanja od
koga hoe. Bljesak munje Njegove skoro da oduzme vidove.
44. Allah okree no i dan. Uistinu, u tome je ibret za posjednike
opaanja.
45. A Allah je svaku ivotinju stvorio od vode. Pa od njih je ko ide na
trbuhu svom, i od njih je ko ide na dvije noge, i od njih je ko ide na
etiri. Allah stvara ta hoe. Uistinu! Allah je nad svakom stvari
Posjednik moi.
46. Doista, objavili smo ajete jasne, a Allah upuuje koga hoe putu
pravom.
47. I govore: Vjerujemo u Allaha i Poslanika i sluamo, zatim se
odvraa skupina njih poslije toga. A nisu takvi vjernici.
48. I kad se pozivaju Allahu i Poslaniku Njegovom, da sudi meu njima,
gle: skupina njih su odvraeni.
49. A ako bude za njih Istina, dolaze mu pokorni.
50. Je li u srcima njihovim bolest, ili sumnjaju ili se plae da e
Allah i Poslanik Njegov nepravedno postupiti protiv njih? ta vie, ti
takvi su zalimi.
51. Govor vjernika, kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovom da
presudi meu njima - je samo da kau: ujemo i pokoravamo se. A ti
takvi su uspjeni.
52. A ko poslua Allaha i Poslanika Njegovog, i bude se plaio Allaha i
bojao Ga se - pa ti takvi su pobjednici.
53. I zaklinju se Allahom, najjaom od zakletvi njihovih (da) e, ako
im naredi, sigurno izai. Reci: Ne kunite se, poslunost pristojna!
Uistinu, Allah je o onom ta radite Obavijeteni.
54. Reci: Posluajte Allaha i posluajte Poslanika! Pa ako se
okrenete, tad je na njemu samo ono im je optereen, a na vama im ste
optereeni. A ako ga posluate, uputiete se. A na Poslaniku je jedino
dostava jasna.
55. Allah je obeao onima od vas koji vjeruju i rade dobra djela (da)
e sigurno uiniti njih namjesnicima na Zemlji, kao to je uinio
namjesnicima one prije njih, i sigurno im uvrstiti vjeru njihovu kojom
je za njih zadovoljan, i sigurno im dati u zamjenu poslije njihovog
straha, sigurnost. Oboavae Mene, nee pridruivati Meni nita. A ko
ne bude vjerovao poslije toga, pa ti takvi su grjenici.
56. I obavljajte salat i dajite zekat, i posluajte Poslanika, da bi
vam se smilovalo.
57. Nemoj nikako misliti da e oni koji ne vjeruju biti ti koji e

umai na Zemlji, a sklonite njihovo bie vatra; a doista je loe
dolazite!
58. O vi koji vjerujete! Neka zatrae dozvolu od vas oni koje posjeduju
desnice vae i oni od vas koji nisu dostigli punoljetstvo, tri puta:
prije salatul-fedra, i kad skidate odjeu svoju zbog podnevne ege, i
poslije salatul-iaa. Tri perioda neobuenosti vi imate. Nije vama niti
njima grijeh poslije njih. Vi obilazite jedni druge. Tako vam Allah
objanjava znakove Svoje, a Allah je Znalac, Mudri.
59. I kad djeca izmeu vas dostignu punoljetnost, tad neka trae
dozvolu, kao to su traili oni prije njih. Tako vam objanjava Allah
znakove Svoje, a Allah je Znalac, Mudri.
60. A usidjelice od ena koje se ne nadaju udaji, pa nije im grijeh da
ostave odjeu svoju, ne kao pokazivaice ukrasa. A suzdre li se bolje je za njih. A Allah je Onaj koji uje, Znalac.
61. Nije slijepcu prijekor, niti je hromu prijekor, i nije bolesniku
prijekor, niti vama, da jedete u kuama svojim ili kuama oeva vaih,
ili kuama majki vaih, ili kuama brae vae ili kuama sestara vaih,
ili kuama amida vaih ili kuama tetaka vaih (po ocu), ili kuama
daida vaih ili kuama tetaka vaih (po majci), ili onog ije kljueve
posjedujete ili prijatelja vaeg. Nije vam grijeh da jedete zajedno ili
odvojeno. Pa kad ulazite u kue, tad selamite due vae pozdravom od
Allaha blagoslovljenim, lijepim. Tako vam Allah objanjava znakove, da
biste vi shvatili.
62. Vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i Poslanika Njegovog - i
kad budu s njim na poslu zajednikom - ne idu dok ne zatrae dozvolu od
njega. Uistinu! Oni koji trae dozvolu od tebe, ti takvi vjeruju u
Allaha i Poslanika Njegovog. Pa kad zatrae dozvolu od tebe radi nekog
svog posla, tad dozvoli kome hoe od njih i trai im oprost od Allaha.
63. Ne inite poziv Poslanikov meu vama, kao poziv va, jednih
drugima. Doista Allah zna one od vas koji se izvlae kradom. Zato neka
se pripaze oni koji izbjegavaju naredbu njegovu, da ih ne snae
iskuenje ili ih ne pogodi kazna bolna.
64. Zar uistinu ne pripada Allahu ta je na nebesima i Zemlji? Doista
zna ono na emu ste vi. A na Dan kad Njemu budu povraeni, tad e ih
obavijestiti o onom ta su radili. A Allah je o svakoj stvari Znalac.
SURA 25.
EL-FURKAN * KRITERIJ
1. Blagoslovljen neka je Onaj koji objavljuje furkan robu Svom, da bude

svjetovima opominja:
2. Onaj ija je vlast nebesa i Zemlje; a nije uzeo djete, niti On ima
druga u vlasti. A stvorio je svaku stvar, te joj odmjerio mjeru.
3. I uzimaju mimo Njega bogove, ne stvaraju nita, a oni su stvoreni, i
ne vladaju za due svoje tetom niti koriu, i ne vladaju smru niti
ivotom, a ni proivljenjem.
4. I govore oni koji ne vjeruju: Ovo je samo la koju je izmislio, a
pomogli su mu u tome drugi ljudi. Pa doista donose zulm i potvoru,
5. I kau: Prie ranijih, dao je da se one zapiu, pa mu se diktiraju
jutrom i naveer.
6. Reci: Objavio ga je Onaj koji zna tajnu na nebesima i Zemlji.

Uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni.
7. I govore: ta je ovom Poslaniku? Jede hranu i hoda po trgovima. to
mu se ne spusti melek, pa da bude s njim opominja?
8. Ili spusti njemu riznica, ili imadne on bau (da) jede iz nje? I
govore zalimi: Slijedite samo ovjeka opinjenog.
9. Pogledaj kako navode za tebe primjere pa lutaju, te ne mogu (da
nau) put!
10. Blagoslovljen je Onaj koji e, ako hoe, nainiti tebi bolje od
tog: bae ispod kojih teku rijeke, i nainiti ti palae.
11. Naprotiv, poriu as, a onom ko porie as, pripremili smo seir.
12. Kad ih ugleda iz mjesta dalekog, ue ga pobjenjelog i zahuktalog.
13. A kad budu baeni u tijesno mjesto njegovo povezani, prizivae tamo
propast.
14. Ne prizivajte Danas propast jednu, nego prizivajte propast mnogu!
15. Reci: Da li je to bolje ili Dennet vjenosti koji je obean
bogobojaznima? Bit e za njih plaom i (konanim) dolazitem!
16. Imae oni u njemu ta htjednu, vjeito. Do Gospodara tvog je
obeanje traeno.
17. A na Dan kad skupi njih i ono ta su oboavali mimo Allaha, pa
rekne: Jeste li vi zaveli robove Moje ove, ili su oni zalutali s
puta?
18. Rei e: Slavljen neka si Ti! Nije nam priliilo da mimo Tebe
uzimamo ikakve zatitnike. Meutim, dao si da uivaju oni i oevi
njihovi, dok nisu zaboravili Opomenu i bili narod propalih.
19. Tad e vas doista porei u onom ta ete govoriti, zato neete moi
(postii) otklon, niti pomo. A ko od vas uini zulm, daemo da on
iskusi kaznu veliku.
20. I nismo poslali prije tebe nijednog od izaslanika, a da nisu
uistinu oni jeli hranu i hodali po trgovima. A uinili smo vas jedne
drugima iskuenjem. Izdravate li? A Gospodar tvoj je Onaj koji vidi.
21. I govore oni koji se ne nadaju susretu Naem: Zato se ne spuste
na nas meleci ili vidimo Gospodara svog? Doista se uznose u duama
svojim i ohole oholou velikom.
22. Na Dan kad vide meleke, nee Tog dana biti radosne vijesti za
zloince, a govorie: Barijera zabranjena!
23. I pristupiemo onom ta su uradili od posla, pa ga uiniti prainom
rasprenom.
24. Stanovnici Denneta e Tog dana biti boljeg boravita i ljepeg
odmorita.
25. Na Dan kad se rascijepi nebo oblacima, i meleci spuste (velikim)
sputanjem,
26. Vlast e Tog dana istinski Milostivog biti i bie Dan nevjernicima
teak.
27. I na Dan kad zalim bude grizao ruke svoje, govorie: O da sam ja
uzeo s Poslanikom put!
28. O teko meni! Da ja nisam uzeo tog i tog prijateljem!

29. Doista me je zaveo od Opomene, nakon to mi je dola. A ejtan je
prema ovjeku dezerter.
30. I rei e Poslanik: O Gospodaru moj! Uistinu, moj narod je drao
ovaj Kuran naputenim!
31. A tako smo svakom vjerovjesniku nainili neprijatelja izmeu
zloinaca. A dovoljan je Gospodar tvoj Vodi i Pomaga.
32. A oni koji ne vjeruju, govore: Zato mu se ne objavi cio Kuran
odjednom? Tako, da bismo njime osnaili srce tvoje, a uimo ga
tertilom.
33. I nee ti donijeti primjer, a da ti ne donesemo Istinu i bolje
tumaenje.
34. Oni koji e biti sabrani na licima svojim Dehennemu; takvi e biti
goreg poloaja i najodlutaliji s puta.
35. I doista smo dali Musau Knjigu i uinili mu uz njega brata njegovog
Haruna pomonikom,
36. Pa rekli: Idite narodu onih koji poriu ajete Nae. Pa smo ih
unitili (potpunim) unitenjem.
37. I narod Nuhov - poto su porekli poslanike - potopili smo ih i
uinili ih ljudima znakom. A pripremili smo za zalime kaznu bolnu.
38. I Ada i Semuda i stanovnike Ressa i pokoljenja mnoga izmeu toga.
39. I svakom tom smo navodili primjere, i svakojeg potpuno razbili.
40. A doista prolaze pored grada na koji je izlivena kia kobna. Pa zar
ga ne vide? Naprotiv! Ne nadaju se proivljenju.
41. A kad te vide, samo te uzimaju ruglom. Je li ovo onaj kojeg je
Allah podigao Poslanikom?
42. Skoro bi nas zaveo od bogova naih da nismo s njima ustrajali. A
saznae, kad vide kaznu, ko je odlutaliji s puta.
43. Jesi li vidio ko je uzeo bogom svojim, strast svoju? Pa zar ti da
bude nad njim uvar?
44. Zar rauna da veina njih uje ili razumije? Oni su jedino kao
stoka - naprotiv, oni su odlutaliji s puta!
45. Zar ne vidi - Gospodar tvoj, kako izduuje sjenu? A da hoe,
sigurno bi je uinio nepominom; potom inimo nad njom Sunce
pokazivaem;
46. Zatim je privlaimo Sebi privlaenjem lagahnim.
47. I On je Taj koji ini za vas no pokrivkom, a san odmorom, i ini
dan proivljenjem.
48. I On je Taj koji alje vjetrove radosnom vijeu ispred milosti
Svoje; i sputamo s neba vodu istu,
49. Da oivimo njome zamrlu zemlju i napojimo njome onog koga smo
stvorili: ivotinje i ljude mnoge.
50. I doista smo to raspodijelili meu njih, da bi se pouili; pa
odbija veina ljudi - izuzev nevjerstvo.
51. A da smo htjeli, sigurno bismo u svakom gradu podigli opominjaa.
52. Zato ne sluaj nevjernike, i bori se protiv njih njime - dihadom

velikim.
53. I On je Taj koji je pustio dva mora: ovo pitko, slatko, a ovo
slano, gorko; i nainio je izmeu njih dvoje berzeh i prepreku
nesavladivu.
54. I On je Taj koji je od vode stvorio ovjeka, te mu nainio srodstvo
i tazbinstvo. A Gospodar tvoj je Moni.
55. I oboavaju mimo Allaha ono ta im ne koristi, niti im teti. A
nevjernik je protiv Gospodara svog pomaga.
56. I poslali smo tebe samo kao donosioca radosnih vijesti i
opominjaa.
57. Reci: Ne traim od vas za njega nikakvu nagradu, izuzev ko hoe da
uzme ka Gospodaru svome put.
58. I pouzdaj se u ivog, Onog koji ne umire, i slavi sa hvalom
Njegovom. A dovoljno je (to je) On o grijesima robova Svojih
Obavijeten,
59. Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju i ta je izmeu njih, u est
dana, zatim se postavio na Ar. Milostivi! Pa pitaj o Njemu
obavijetenog!
60. I kad im se kae: Padnite na seddu Milostivom! - govore: A ta
je Milostivi? Zar da na seddu padamo to nam nareuje? I poveava im
izbjegavanje.
61. Blagoslovljen neka je Onaj koji je nainio u nebu galaksije, i
nainio u njemu svjetiljku i Mjesec osvjetljavajuim!
62. I On je Taj koji je uinio dan i no uzastopnim, za onog ko eli da
se poui ili eli zahvalnost.
63. A robovi Milostivog su oni koji hodaju po Zemlji ponizno, i kad im
se obrate neznalice, kau: Selam!
64. I oni koji provode no pred Gospodarom svojim, inei seddu i
stojei,
65. I oni koji govore: Gospodaru na! Okreni od nas kaznu Dehennema;
uistinu, kazna njegova je stalna;
66. Uistinu, on je loe boravite i stanite.
67. I oni koji, kad troe, ne rasipaju niti krtare, i budu izmeu ta
(dva) stava;
68. I oni koji ne prizivaju uz Allaha boga drugog, niti ubijaju duu
koju je zabranio Allah - izuzev po pravdi - niti bludnie. A ko to
ini, srest e kaznu,
69. Udvostruie mu se kazna na Dan kijameta i boravit e u njoj
prezren;
70. Izuzev ko se pokaje i vjeruje i bude inio djelo dobro; pa takvima
e Allah zamijeniti loa djela njihova, dobrim djelima. A Allah je
71. A ko se pokaje i ini dobro, pa uistinu on se obratio Allahu
obraenjem;
72. I oni koji ne svjedoe neistinu, i kad prou pored besmislice,

prou dostojanstveno;
73. I oni koji - kad budu opomenuti znakovima Gospodara svog - ne
padaju pred njima gluhi i slijepi.
74. I oni koji govore: Gospodaru na! Podari nam od ena naih i
potomstva naeg radost oiju, i uini nas za bogobojazne imamima.
75. Takvi e biti nagraeni visokom odajom, to su bili strpljivi, i
bie susretani u njoj pozdravom i selamom.
76. Vjeno e biti u njoj. Divno je boravite i stanite!
77. Reci: Ne bi na vas obratio panju Gospodar moj, da nije dowe
vae. Pa doista, porekli ste, zato e biti nuna (kazna).
SURA 26.
E-UARA * PJESNICI
1. Ta. Sin. Mim.

2. To su znaci Kitaba jasnog.
3. Moda bi ti unitio duu svoju, to oni nisu vjernici.
4. Kad bismo htjeli, spustili bismo na njih s neba znak, pa bi mu
povili vratove svoje ponizno.
5. I nije im dola nijedna nova opomena od Milostivog, a da nisu bili
od nje odvraeni.
6. Pa doista su poricali, pa doi e im vijesti o onom emu su se
izrugivali.
7. Zar ne vide zemlju, koliko smo dali da iz nje iznikne od svake vrste
plemenite?
8. Uistinu, u tome je znak. A veina njih nisu vjernici.
9. I uistinu! Gospodar tvoj! On je Moni, Milosrdni.
10. A kad Gospodar tvoj pozva Musaa: Idi narodu zalima,
11. Narodu faraonovom. Zar se nee pobojati?
12. Ree: Gospodaru moj! Uistinu, ja se bojim da e me porei,
13. I steu se grudi moje, i ne oslobaa se jezik moj, zato poalji
Harunu;
14. I imaju oni protiv mene zloin, pa se bojim da e me ubiti.
15. Ree: Nikako! Pa idite obojica sa znacima Naim. Uistinu, Mi emo
biti uz vas sluajui.
16. Pa doite faraonu, te recite: Uistinu, mi smo poslanici Gospodara
svjetova,
17. Poalji s nama sinove Israilove!
18. (Faraon) ree: Zar te nismo meu nama odgojili (kao) dijete? I
boravio si meu nama (mnoge) godine ivota svog,
19. I uinio si djelo svoje koje si uinio. A ti si od nezahvalnika.
20. Ree: Poinio sam ga tad kad sam ja bio od zalutalih.
21. Tad sam pobjegao od vas poto sam vas se uplaio, pa me je obdario
Gospodar moj sudom, i uinio me (jednim) od izaslanika,
22. A to je blagodat kojom mi prigovara - da si porobio sinove

Israilove.
23. Faraon ree: A ta je Gospodar svjetova?
24. (Musa) ree: Gospodar nebesa i Zemlje i onog izmeu njih, ako ste
uvjereni.
25. (Faraon) ree onima oko sebe: Zar ne ujete?
26. (Musa) ree: Gospodar va i Gospodar predaka vaih ranijih.
27. (Faraon) ree: Uistinu, poslanik va koji vam je poslan, je
luak!
28. (Musa) ree: Gospodar Istoka i Zapada i onog to je izmeu njih,
ako shvatate.
29. (Faraon) ree: Ako uzme drugog boga sem mene, sigurno u te
uiniti (jednim) od zatvorenika.
30. (Musa) ree: Zar kad ti donesem stvar oitu?
31. (Faraon) ree: Pa daj je, ako si od istinitih!
32. Tad (Musa) baci tap svoj, pa gle: on zmija oita,
33. I izvue ruku svoju, tad gle: ona bijela za gledatelje.
34. (Faraon) ree uglednicima oko sebe: Uistinu, ovo je arobnjak
znalac,
35. eli da vas izvede iz zemlje vae sihrom svojim; pa ta
nareujete?
36. Rekoe: Ostavi njega i brata njegovog, a poalji u gradove
sakupljae,
37. Dovee ti svakog arobnjaka znalca.
38. Pa su sakupljeni arobnjaci za odreeno vrijeme dana poznatog,
39. I bi reeno ljudima: Jeste li vi sakupljeni,
40. Da bismo mi slijedili arobnjake, ako oni budu pobjednici?
41. Pa poto arobnjaci dooe, rekoe faraonu: Hoemo li mi uistinu
imati nagradu, ako mi budemo pobjednici?
42. Ree: Da, i uistinu ete tad biti od priblienih.
43. Musa im ree: Bacite vi ta ete baciti!
44. Tad bacie konope svoje i tapove svoje i rekoe: Tako nam moi
faraonove, uistinu mi, mi smo pobjednici.
45. Tad Musa baci tap svoj, pa gle: on proguta ono ta su lairali.
46. Tad se arobnjaci bacie na seddu.
47. Rekoe: Vjerujemo u Gospodara svjetova,
48. Gospodara Musaovog i Harunovog.
49. Ree: Povjerovaste mu prije no to sam vam dopustio. Uistinu, on
je va velikan koji vas je pouio sihru! Pa sigurno ete saznati.
Sigurno u odsijei ruke vae i noge vae unakrst, i sigurno u vas sve
raspeti.
50. Rekoe: Nije teta! Uistinu, mi smo Gospodaru naem povratnici.
51. Uistinu! Mi udimo da nam Gospodar na oprosti greke nae jer smo
prvi vjernici.
52. I objavismo Musau: Kreni s robovima Mojim nou, uistinu, vi ete
biti slijeeni.
53. Tad posla faraon u gradove sakupljae:
54. Uistinu, ovi su grupa mala,
55. I uistinu, oni su nas rasrdili,
56. I uistinu, mi smo svi oprezni.
57. Pa ih izvedosmo iz vrtova i izvora,
58. I riznica i mjesta plemenitog,
59. Isto tako. I dali smo ih u naslijee sinovima Israilovim.
60. Pa su ih slijedili kad se Sunce raalo,
61. Pa poto se vidjee dvije skupine, drugovi Musaovi rekoe:
Uistinu, mi smo sustignuti.
62. Ree: Nikako! Uistinu, sa mnom je Gospodar moj, uputie me.
63. Tad objavismo Musau: Udri tapom svojim more! Tad se razdvoji, te
svaki dio bi kao brijeg velik.
64. I pribliismo tamo druge,
65. I spasismo Musaa i onog ko je bio s njim, sve,
66. Potom potopismo druge.
67. Uistinu, u tome je znak, a veina njih nisu vjernici.
68. I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moni, Milosrdni.
69. I izrecituj im vijest o Ibrahimu.
70. Kad ree ocu svom i narodu svom: ta oboavate?
71. Rekoe: Oboavamo idole, pa smo stalno njima privreni.
72. Ree: Da li vas uju kad prizivate,
73. Ili vam koriste ili tete?
74. Rekoe: Naprotiv, nali smo oeve nae, tako ine.
75. Ree: Pa vidite li ta oboavaste,
76. Vi i oevi vai stariji?
77. Pa uistinu, oni su moji neprijatelji, izuzev Gospodara svjetova,
78. Koji me je stvorio, pa me On uputio,
79. I Onaj koji me hrani i napaja me.
80. I kad se razbolim, tad me On lijei,
81. I Koji e me usmrtiti, zatim me oiviti,
82. I Koji e mi - nadam se - oprostiti greku moju na Danu sudnjem.
83. Gospodaru moj! Daruj mi sud i prikljui me pravednima.
84. I uini me jezika istinitog u kasnijim (pokoljenjima),
85. I uini me od nasljednika bae uivanja,
86. I oprosti ocu mom, uistinu, on je bio od zalutalih.

87. I ne ponizi me na Dan kad budu podignuti,
88. Dan kad nee koristiti bogatstvo, niti sinovi,
89. Izuzev onom ko doe Allahu sa srcem zdravim.
90. I pribliie se Dennet bogobojaznima,
91. I pokazae se dehim zabludjelima,
92. I bie im reeno: Gdje je to ta ste oboavali
93. Mimo Allaha? Hoe li pomoi vama ili pomoi sebi?
94. Tad e biti u njega strmoglavljeni oni, i oni koji su zavodili,
95. I vojske Iblisove zajedno.
96. Govorie - a oni e se u njemu svaati:
97. Tako nam Allaha, bili smo doista u zabludi oitoj,
98. Kad smo vas izjednaavali sa Gospodarom svjetova,
99. A zaveli su nas jedino zloinci,
100. Zato mi nemamo nikakvih posrednika,
101. Niti prijatelja bliska.
102. Pa da nam je povratak, pa da budemo od vjernika!
103. Uistinu! U tome je znak, a veina njih nisu vjernici!
104. A uistinu, Gospodar tvoj! On je Moni, Milosrdni.
105. Narod Nuhov je poricao izaslanike,
106. Kad im ree brat njihov Nuh: Zar se ne bojite?
107. Uistinu! Ja sam vama poslanik pouzdan,
108. Zato se bojte Allaha i mene posluajte!
109. A ne traim od vas za to nikakvu nagradu, nagrada moja je jedino
do Gospodara svjetova.
110. Zato se bojte Allaha i mene posluajte!
111. Rekoe: Zar da tebi vjerujemo, a slijede te najjadniji?
112. Ree: A nemam ja znanje o onom ta rade,
113. Obraun njihov je jedino do Gospodara mog, kad biste zapazili!
114. I nisam ja progonitelj vjernika,
115. Ja sam samo opominja jasni.
116. Rekoe: Ako ne prestane, o Nuhu, sigurno e biti od
kamenovanih.
117. Ree: Gospodaru moj! Uistinu, moj narod me porie,
118. Zato presudi izmeu mene i izmeu njih presudom, i spasi mene i
onog ko je sa mnom od vjernika.
119. Pa spasismo njega i onog ko je bio s njim, u lai natovarenoj,
120. Zatim smo poslije potopili preostale.

122. I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moni, Milosrdni.
123. Ad je poricao izaslanike,
124. Kad im ree brat njihov Hud: Zar se ne bojite?
125. Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani,
126. Zato se bojte Allaha i posluajte mene!
128. Gradite li na svakoj uzviici obiljeje, poigravate se,
129. I gradite tvrave, da biste se vi ovjekovjeili?
130. I kad napadate, napadate (kao) tirani.
132. I bojte se Onog koji vas je pomogao onim ta znate.
133. Pomogao vas je stokom i sinovima,
134. I baama i izvorima.
135. Uistinu! Ja se plaim nad vama kazne Dana strahovitog.
136. Rekoe: Isto nam je da li ti wazio ili ne bio od waiza;
137. Ovo je samo obiaj ranijih,
138. I neemo mi biti kanjeni.
139. Tad su ga porekli, pa smo ih unitili. Uistinu! U tome je znak, a
veina njih nisu vjernici.
140. A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moni, Milosrdni.
141. Poricao je Semud izaslanike.
142. Kad im ree brat njihov Salih: Zar se ne bojite?
146. Hoete li biti ostavljeni u onom ta je ovdje, sigurni,
147. U baama i izvorima,
148. I usjevima i palmama - plodovi njihovi zreli 149. I kleete iz brda kue spretno?
150. Zato se bojte Allaha i posluajte mene,
151. I ne sluajte naredbu rasipnika,
152. Koji ine fesad na Zemlji i ne popravljaju.
153. Rekoe: Ti si samo od opinjenih;
154. Ti si samo smrtnik slian nama. Pa daj znak ako si od istinitih.
155. Ree: Ovo je deva. Imae ona napajanje, i vi ete imati napajanje
dana poznatog.
156. I ne dotiite je zlom, pa da vas snae kazna Dana strahovitog.

157. Pa je ranie, i postae pokajanici.
158. Tad ih spopade kazna. Uistinu, u tome je znak, a veina njih nisu
vjernici.
160. Narod Lutov je poricao izaslanike,
161. Kad im ree brat njihov Lut: Zar se ne bojite?
165. Zar pristupate mukarcima izmeu svjetova,
166. A ostavljate ta vam je stvorio Gospodar va od ena vaih? ta
vie, vi ste narod prestupnika.
167. Rekoe: Ako ne prestane o Lute, sigurno e biti od
protjeranih.
168. Ree: Uistinu, ja sam od mrzitelja posla vaeg.
169. Gospodaru moj! Spasi mene i porodicu moju od onog ta rade!
170. Pa smo spasili njega i svu njegovu porodicu,
171. Izuzev starice meu zaostalima,
172. Zatim smo unitili druge,
173. A izlili smo na njih kiu. Pa zle li kie opominjanih!
175. I uistinu! Gospodar tvoj! On je Moni, Milosrdni.
176. Poricali su stanovnici Ejke izaslanike,
177. Kad njima ree uajb: Zar se ne bojite?
180. A ne traim od vas nikakvu nagradu za to, nagrada moja je jedino
181. Ispunjavajte mjeru i ne budite od zakidatelja.
182. Vagajte mjerilom ispravnim.
183. I ne umanjujte ljudima stvari njihove, niti pravite nered na
Zemlji inei fesad,
184. I bojte se Onog koji je stvorio vas i pokoljenja ranija.
185. Rekoe: Ti si samo od opinjenih;
186. I ti si samo smrtnik slian nama i smatramo te sigurno (jednim) od
laaca.
187. Pa daj da padne na nas komad neba, ako si od istinitih.
188. Ree: Gospodar moj je Najbolji znalac onog ta radite.
189. Tad su ga porekli, pa ih je spopala kazna Dana tame. Uistinu, to

je bila kazna Dana strahovitog.
192. I uistinu, to je Objava Gospodara svjetova,
193. Sputa ga Duh pouzdani,
194. Na srce tvoje, da bude od opominjaa,
195. Na jeziku arapskom, jasnom.
196. I uistinu, on je u zeburima ranijih.
197. Zar im nije znak (to) to ga znaju ueni sinovi Israilovi?
198. A da smo ga objavili nekom od stranaca,
199. Pa im ga itao, ne bi bili u njega vjernici.
200. Tako to uvlaimo u srca zloinaca.
201. Nee vjerovati u njega, dok ne vide kaznu bolnu.
202. Pa doi e im iznenadno, a oni nee opaziti.
203. Tad e govoriti: Hoe li nam se odloiti?
204. Pa zar kaznu Nau pouruju?
205. Pa zar nisi vidio, ako im damo da uivaju godinama,
206. Zatim im doe ono ime im se prijetilo,
207. Nee im koristiti ono ta uivaju.
208. I nismo unitili nijedan grad, a da on nije imao opominjae,
209. Opomenom, a nismo zalimi.
210. I nisu ga spustili ejtani,
211. I ne dolikuje im, niti mogu.
212. Uistinu, oni su od prislukivanja odvojeni.
213. Zato ne prizivaj uz Allaha boga drugog, pa da bude od kanjenih.
214. I upozoravaj rodbinu svoju najbliu,
215. I spusti krilo svoje onom ko te slijedi od vjernika.
216. Pa ako te ne posluaju, tad reci: Uistinu, ja sam slobodan od
onog ta radite.
217. Pa pouzdaj se u Monog, Milosrdnog,
218. Onog koji te vidi kad stoji,
219. I kretanje tvoje meu onima koji ine seddu.
220. Uistinu! On, On je Onaj koji uje, Znalac.
221. Hou li vas obavijestiti na koga se sputaju ejtani?
222. Sputaju se na svakog laljivca, grjenika,
223. Koriste sluh, a veina njih su laljivci.
224. A pjesnike - njih slijede zabludjeli.
225. Zar ne vidi da oni u svakoj dolini lutaju,

226. I da oni govore ono to ne rade?
227. Izuzev onih koji vjeruju i ine dobra djela i spominju Allaha
mnogo, i brane se nakon to im se uini zulm. A saznae oni koji ine
zulm, kojem povratitu se vraaju!
SURA 27.
EN-NEML* MRAVI
1. Ta. Sin. To su znaci Kurana i Kitaba jasnog,

2. Upute i radosne vijesti vjernicima,
3. Onima koji obavljaju salat i daju zekat, a oni, oni su u Ahiret
uvjereni.
4. Uistinu, oni koji ne vjeruju u Ahiret, uljepali smo im djela
njihova, pa oni lutaju.
5. To su oni koji e imati zlu kaznu, i oni, oni e na Ahiretu biti
gubitnici.
6. A uistinu, ti prima Kuran od Mudrog, Znalca!
7. Kad ree Musa porodici svojoj: Uistinu, ja sam opazio vatru;
donijet u vam od nje vijest ili u vam donijeti plamenu baklju, da
biste se vi ogrijali.
8. Pa poto joj doe, bi pozvan: Blagoslovljen je ko je u vatri i ko
je oko nje! I neka je slava Allahu, Gospodaru svjetova!
9. O Musa! Uistinu! To sam Ja, Allah, Moni, Mudri!
10. I baci tap svoj! Pa poto ga vidje da vijuga kao da je on dinn,
okrenu se bjeei i ne obazirui se: O Musa! Ne boj se! Uistinu, kod
Mene se ne plae izaslanici,
11. Izuzev ko uini zulm, zatim zamijeni dobrim poslije zla; pa
uistinu, Ja sam Oprosnik, Milosrdni!
12. I zavuci ruku svoju u njedra svoja, izai e bijela, bez ozljede!
(Jedan) od devet znakova za faraona i narod njegov. Uistinu, oni su
narod grjenika.
13. Pa poto im dooe znakovi Nai vidljivi, rekoe: Ovo je sihr
oiti.
14. I zanijekae ih - a bile su u njih uvjerene due njihove nepravedno i oholo. Pa pogledaj kakav je bio kraj mufsida.
15. I doista smo dali Dawudu i Sulejmanu znanje, a govorili su: Hvala
Allahu koji nas je odlikovao nad mnogima od Njegovih robova vjernika.
16. I naslijedi Sulejman Dawuda i ree: O ljudi! Naueni smo govoru
ptiijem i dato nam je od svake stvari. Uistinu, ovo je ta blagodat
oita.
17. I skupie se Sulejmanu vojske njegove od dinna i ljudi, i ptica a oni rasporeeni;
18. Dok, kad dooe dolini mrava, ree mrav: O mravi! Uite u nastambe
svoje (da) vas ne zgnjei Sulejman i vojske njegove, a oni ne opaze.
19. Tad se nasmijei zasmijan govorom njegovim i ree: Gospodaru moj!
Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj koju si podario meni i
roditeljima mojim, i da radim dobro koje e Te zadovoljiti, i daj mi da

uem milou Tvojom meu robove Tvoje dobre.
20. I pretrai ptice, pa ree: ta mi je? Ne vidim pupavca, ili je
meu odsutnima?
21. Sigurno u ga kazniti kaznom estokom, ili u ga sigurno preklati
ili e mi sigurno dati dokaz jasan.
22. Tad se (pupavac) zadra nedugo, te ree: Saznao sam ono ta nisi
znao, i donio ti iz Sabe vijest sigurnu.
23. Uistinu! Ja sam naao enu (koja) vlada njima, i (kojoj) je dato od
svake stvari, a ona ima prijestolje velianstveno.
24. Naao sam nju i narod njen padaju na seddu Suncu mimo Allaha, a
uljepao im je ejtan djela njihova, te ih okrenuo od puta, pa se oni
ne upuuju 25. Pa ne padaju na seddu Allahu Koji izvodi skriveno na nebesima i
Zemlji, i zna ta krijete i ta objelodanjujete.
26. Allah je - nema boga osim Njega - Gospodar Ara velianstvenog.
27. (Sulejman) ree: Vidjeemo da li istinu govori ili si od laaca.
28. Odnesi ovo moje pismo, pa im ga baci, zatim se okreni od njih i
vidi ta vraaju.
29. (Bilkis) ree: O uglednici! Uistinu meni - meni je baeno pismo
plemenito.
30. Uistinu, ono je od Sulejmana, i uistinu ono je: U ime Allaha,
Milostivog, Milosrdnog!
31. Ne uzdiite se nada mnom i doite mi pokorni.
32. Ree: O velikani! Izjasnite mi se o stvari mojoj, neu biti
donosilac odluke, dok mi ne posvjedoite.
33. Rekoe: Mi smo posjednici moi i posjednici sile estoke, a
komanda je do tebe; zato gledaj ta e narediti.
34. Ree: Uistinu, kad kraljevi uu u grad, unerede ga i uine ugledne
stanovnike njegove ponienim; i tako (uvijek) rade.
35. I uistinu, ja u im poklon poslati, te u vidjeti s im se vraaju
izaslanici.
36. Pa poto (izaslanik) doe Sulejmanu, (Sulejman) ree: Zar da me
privuete bogatstvom? Pa ono to mi je dao Allah bolje je od onog ta
je dao vama. ta vie, vi s poklonom svojim likujete.
37. Vrati se njima. Pa sigurno emo im doi sa vojskama nad kojima oni
nee imati mo, i sigurno emo ih protjerati iz nje poniene, i oni e
biti prezreni.
38. Ree: O velikani! Koji od vas e mi donijeti prijesto njen, prije
no to mi dou pokorni?
39. Ree Ifrit od dinna: Ja u ti ga donijeti prije no to ustane sa
mjesta svog. A uistinu, ja sam za to jak, pouzdan.
40. Onaj kod kojeg je znanje iz Knjige, ree: Ja u ti ga donijeti
prije no to ti se vrati treptaj tvoj. Pa poto ga vidje kod sebe
postavljenog, (Sulejman) ree: Ovo je iz blagodati Gospodara mog, da
bi me iskuao - zahvaljujem li ili ne zahvaljujem. A ko zahvaljuje, pa
samo zahvaljuje za duu svoju; a ko porie - pa uistinu! Gospodar moj

je Neovisni, Plemeniti.
41. Ree: Preruite za nju prijesto njen! Vidjeemo da li e se
uputiti ili e biti od onih koji se ne upuuju.
42. Pa poto ona doe, bi reeno: Je li ovakav prijesto tvoj? Ree:
Kao da je to on. A nama je dato znanje prije nego njoj i muslimani
smo.
43. A sprijeilo je nju ono ta je oboavala mimo Allaha. Uistinu, ona
je bila iz naroda nevjernika.
44. Bi joj reeno: Ui u dvoranu! Pa poto je vidje, pomisli to je
puina, i odgoli potkoljenice svoje. Ree (Sulejman): Uistinu, to je
dvorana staklima poploana. Ree (ona): Gospodaru moj! Uistinu, ja
sam uinila zulm dui svojoj i predajem se sa Sulejmanom Allahu,
Gospodaru svjetova.
45. I doista smo Semudu poslali brata njihovog Saliha: Oboavajte
Allaha! Tad gle! Oni dvije skupine (koje) se prepiru.
46. Ree: O narode moj! Zato pourujete zlo prije dobrog? Zato ne
traite oprost od Allaha, da bi vam se ukazala milost?
47. Rekoe: Zlo slutimo s tobom i s onim ko je s tobom,. Ree:
Zloslutnost vaa je kod Allaha. Naprotiv, vi ste narod koji se
iskuava.
48. I bilo je u gradu devet osoba, fesad su inili na Zemlji, a nisu
sreivali.
49. Rekoe: Zakunite se Allahom, (da) emo sigurno srediti njega i
porodicu njegovu nou, zatim emo sigurno rei prijatelju njegovom:
Nismo prisustvovali unitenju porodice njegove, a uistinu, mi smo
istiniti.
50. A pleli su spletku i pleli smo spletku, a oni ne opazie.
51. Pa pogledaj kakav je bio kraj spletke njihove, da smo Mi unitili
njih i narod njihov, sve.
52. Pa to su kue njihove, puste zbog toga to su inili zulm. Uistinu,
u tome je znak za ljude koji znaju.
53. I spasili smo one koji su vjerovali i bojali se.
54. I Luta! Kad ree narodu svom: Zar ete razvrat initi, a vi
gledati?
55. Zar vi uistinu ljudima prilazite strau, mimo ena? ta vie, vi
ste narod koji ne zna.
56. Pa je odgovor naroda njegovog bio jedino to rekoe: Istjerajte
porodicu Lutovu iz naselja vaeg! Uistinu, oni su ljudi koji se iste!
57. Tad spasismo njega i porodicu njegovu, izuzev ene njegove.
Odredili smo za nju da bude od zaostalih 58. I izlili na njih kiu. Pa zle li kie opomenutih.
59. Reci: Hvala Allahu i selam neka je robovima Njegovim koje je
odabrao! Da li je Allah bolji ili ono ta pridruuju?
60. Ili, Ko je stvorio nebesa i Zemlju, i sputa vam s neba vodu - pa
damo da njome izniknu vrtovi krasni? Nije za vas (mogue) da uinite da
izraste drvee njihovo. Ima li bog uz Allaha? Naprotiv, oni su ljudi

koji izjednauju.
61. Ili, Ko je uinio Zemlju stanitem, i nainio kroz nju rijeke, i
nainio na njoj planine stabilne, i nainio izmeu dva mora barijeru?
Ima li bog uz Allaha? Naprotiv, veina njih ne zna!
62. Ili, Ko odgovara nevoljniku kad Ga priziva, i otklanja zlo i ini
vas halifama Zemlje? Ima li bog uz Allaha? Malo to se pouavate!
63. Ili, Ko vas vodi u tminama kopna i mora, i Ko alje vjetrove kao
radosne vijesti ispred milosti Njegove? Ima li bog uz Allaha? Uzvien
neka je Allah od onog ta pridruuju!
64. Ili, Ko je poeo stvaranje zatim ga ponavlja, i Ko vas opskrbljuje
s neba i Zemlje? Ima li bog uz Allaha? Reci: Donesite dokaz va, ako
ste istiniti.
65. Reci: Ne zna nevidljivo ko je na nebesima i Zemlji, izuzev Allah,
i ne opaaju kad e biti podignuti.
66. Naprotiv! See li znanje njihovo u Ahiret? Naprotiv, oni su u
sumnji o njemu. ta vie, oni su o njemu slijepci!
67. I govore oni koji ne vjeruju: Hoemo li kad budemo prah, mi i
oevi nai, hoemo li uistinu biti izvedeni?
68. Doista, ovo nam je obeavano, nama i oevima naim od ranije. Ovo
su samo prie ranijih.
69. Reci: Putujte po Zemlji pa vidite kakav je bio kraj zloinaca.
70. I ne alosti se nad njima, i ne budi u tjeskobi zbog onog ta
spletkare.
71. A govore: Kad e ovo obeanje, ako ste istiniti?
72. Reci: Moda vas slijedi dio onog ta pourujete.
73. A uistinu, Gospodar tvoj je Vlasnik blagodati nad ljudima, meutim,
veina njih ne zahvaljuje.
74. I uistinu, Gospodar tvoj zna ta kriju grudi njihove, a ta
objelodanjuju.
75. I nema nita skriveno na nebu i Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj.
76. Uistinu, ovaj Kuran kazuje sinovima Israilovim veinom o onom u
emu se oni razilaze.
77. I uistinu, on je Uputa i milost vjernicima.
78. Uistinu! Gospodar tvoj e presuditi meu njima sudom Svojim, a On
je Moni, Znalac:
79. Zato se pouzdaj u Allaha, uistinu si ti na Istini jasnoj.
80. Uistinu, ti nee prouti mrtve, niti e uiniti da uju gluhi
poziv, kad se okrenu vraajui se.
81. I nisi ti vodi slijepcima iz zablude njihove. Prout e samo onog
ko vjeruje u ajete Nae, ta oni su muslimani.
82. I kad padne Rije protiv njih, izveemo im ivotinju iz Zemlje,
(koja) e im govoriti da ljudi u znakove Nae nisu uvjereni.
83. A na Dan kad od svake umme saberemo skupinu, od onog ko je poricao
ajete Nae, tad e oni biti rasporeeni;
84. Dok, kad dou, rei e: Jeste li poricali ajete Moje, a niste ih
obuhvatili znanjem? Ili ta ste to radili?
85. I past e protiv njih Rije to su inili zulm, pa oni nee
govoriti.
86. Zar ne vide da smo mi nainili no da se smire u njoj, a dan (da
daje) vidljivost? Uistinu, u tome su znaci za ljude koji vjeruju!
87. A na Dan kad se puhne u sur, pa se prestrai ko je na nebesima i ko
je na Zemlji, izuzev koga htjedne (izuzeti) Allah, a svi e doi Njemu
ponizni.
88. I vidi planine, misli nepokretne su, a one se kreu kretanjem
oblaka. Djelovanje je Allaha Koji je usavrio svaku stvar. Uistinu! On
je o onom ta inite Obavijeteni.
89. Ko doe s dobrim djelom, pa imae on od njega bolje i oni e od
straha Tog dana biti sigurni.
90. A ko doe sa zlodjelom, pa bacie se lica njihova u vatru. Da li
ete biti plaeni, osim kako ste radili?
91. Samo mi je nareeno da oboavam Gospodara ovog grada, koji ga je
posvetio, a Njegova je svaka stvar. I nareeno mi je da budem od
muslimana,
92. I da uim Kuran. Pa ko se uputi, pa samo se upuuje za duu svoju;
a ko zaluta, tad reci: Ja sam samo od opominjaa.
93. I reci: Hvala Allahu, pokazae vam znakove Svoje pa ete ih
prepoznati. A nije Gospodar tvoj nehajan prema onom ta radite.
SURA 28.
EL-KASAS * KAZIVANJE
1. Ta. Sin. Mim.

2. To su znaci Kitaba jasnog.
3. Recitiramo ti vijest o Musau i faraonu s Istinom, za ljude koji
vjeruju.
4. Uistinu! Faraon se uzdigao na Zemlji i uinio stanovnike njene
sektama, tlaei skupinu njih, koljui sinove njihove, a dajui da ive
ene njihove. Uistinu, on je bio od mufsida.
5. I eljeli smo da obdarimo one koji su uinjeni slabima na Zemlji, i
uinimo ih imamima, i uinimo ih nasljednicima,
6. I da ih uvrstimo na Zemlji, i pokaemo faraonu i Hamanu i vojskama
njih dvojice - ono ega su se od njih pribojavali.
7. I objavismo majci Musaovoj: Zadoji ga; pa kad se za njega uplai,
tad ga baci u rijeku, i ne plai se, niti tuguj. Uistinu, Mi emo ti ga
vratiti i uiniti ga (jednim) od izaslanika.
8. Pa je pokupila njega porodica faraonova, da bi im bio neprijatelj i
jad. Uistinu! Faraon i Haman i vojske njihove bili su oni koji ine
greke.
9. I ena faraonova ree: Osvjeenje oka je meni i tebi. Ne ubijte ga!
Moda e nam koristiti ili da ga usvojimo kao dijete. A oni ne
zapazie.
10. I posta srce majke Musaove prazno; skoro bi ga sigurno otkrila, da
nismo uvrstili srce njeno, da bude od vjernika.
11. I ree sestri njegovoj: Slijedi ga! Pa je gledala njega izdaleka,

a oni ne opazie.
12. I zabranili smo njemu dojilje od ranije, pa (ona) ree: Hoete li
da vam ukaem na eljad kue (koja) e se brinuti o njemu za vas, i oni
e mu biti savjetnici?
13. Tad ga vratismo majci njegovoj da joj se oko osvjei i ne alosti,
i da zna da je obeanje Allahovo Istina. Ali, veina njih ne zna.
14. I poto je dostigao snagu svoju i dozrio, dadosmo mu sud i znanje.
A tako plaamo dobroinitelje.
15. I ue u grad za vrijeme nehajnosti stanovnika njegovih, i nae u
njemu dva ovjeka (kako) se biju, ovaj iz sekte njegove, a ovaj od
neprijatelja njegovog. Pa zatrai pomo od njega onaj iz sekte njegove,
protiv onog od neprijatelja njegovog. Tad ga udari Musa akom, te ga
dokraji. Ree: Ovo je od posla ejtanovog. Uistinu, on je
neprijatelj, zavodnik oiti.
16. Ree: Gospodaru moj! Uistinu, ja sam uinio zulm dui svojoj, pa
oprosti mi! Pa mu je oprostio. Uistinu! On, On je Oprosnik, Milosrdni.
17. Ree: Gospodaru moj! Zato to si me obdario, zato neu biti
pomaga zloinaca.
18. Pa osvanu u gradu prestraen, iekujui, tad gle! onaj koji ga je
zvao u pomo juer, zove ga u pomo. Musa mu ree: Uistinu, ti si
oiti zabludjeli.
19. Pa poto je elio da dograbi onog koji je neprijatelj njima
dvojici, (taj) ree: O Musa! Zar eli da me ubije, kao to si ubio
duu juer? Samo eli da bude tiranin na Zemlji, a ne eli da bude
od onih koji popravljaju.
20. I doe ovjek s najdaljeg kraja grada trei. Ree: O Musa!
Uistinu, velikani o tebi odluuju da te ubiju, zato izlazi. Uistinu, ja
sam ti od savjetnika.
21. Tad izae iz njega prestraen, iekujui. Ree: Gospodaru moj!
Spasi me od naroda zalima.
22. Pa poto se zaputio prema Medjenu, ree: Moda e Gospodar moj da
me uputi pravom putu.
23. Pa poto stie vodi Medjena, nae na njoj zajednicu ljudi napajaju
(stoku); i nae pored njih dvije ene - odbijaju. Ree: ta je s vama
dvjema? Rekoe: Ne napajamo dok se ne povuku obani, a na otac je
starac uveliko.
24. Tad napoji njima dvjema, zatim se okrenu sjenci, pa ree:
Gospodaru moj! Uistinu, ja sam - ta god mi spusti od dobra - onaj
kojem treba.
25. Tad mu jedna od njih dvije doe, idui stidljivo. Ree: Uistinu,
moj otac te poziva da ti isplati nagradu to si napojio za nas. Pa
poto mu je doao i ispriao priu, ree: Ne boj se! Spasio si se od
naroda zalima.
26. Jedna od njih ree: O oe moj! Unajmi ga! Uistinu je najbolji taj
kojeg bi unajmio, snaan, pouzdan.
27. Ree: Uistinu, ja elim da te oenim jednom od mojih keri, ovih
dviju, da se unajmi meni osam godina. Pa ako ispuni deset, pa od tebe
je; i ne elim da ti oteam. Nai e - inaAllah - da sam od

pravednih.
28. (Musa) ree: To je izmeu mene i izmeu tebe. Koji god od dva roka
ispunim, pa nee biti neprijateljstva prema meni. A Allah je nad onim
ta govorimo Jamac.
29. Pa poto Musa ispuni rok i poe s porodicom svojom, opazi na
obronku brda vatru. Ree porodici svojoj: Saekajte! Uistinu ja sam
spazio vatru; moda u vam ja od nje donijeti vijest, ili glavnju
vatre, da biste se vi ogrijali.
30. Pa poto joj prie, bi pozvan s desne strane doline, u kraju
blagoslovljenom, iz drveta: O Musa! Uistinu! Ja, Ja sam Allah,
Gospodar svjetova;
31. I baci tap svoj! Pa poto ga vidje da se brzo kree kao da je on
dinn, okrenu se povlaei se i i ne vrati se. O Musa! Prii i ne
plai se. Uistinu, ti si od sigurnih.
32. Zavuci ruku svoju u njedra svoja, izai e bijela, bez ozljede. I
saberi si krilo svoje od straha. Pa to e biti dva dokaza od Gospodara
tvog faraonu i uglednicima njegovim: uistinu, oni su narod grjenika.
33. Ree: Gospodaru moj! Uistinu, ja sam ubio od njih duu, zato se
bojim da e me ubiti.
34. A brat moj Harun, on je rjeitiji od mene jezikom, pa poalji ga sa
mnom (kao) potporu, potvrujui mene. Uistinu, ja se plaim da e me
porei.
35. Ree: Ojaat emo ruku tvoju bratom tvojim i dati vama dvojici
mo, pa vam nee dosei. Sa znacima Naim, vas dvojica i ko vas bude
slijedio, biete pobjednici.
36. Pa poto im doe Musa sa znakovima Naim jasnim, rekoe: Ovo je
samo sihr izmiljeni, i nismo mi ovo uli u predaka naih ranijih.
37. I ree Musa: Gospodar moj je Najbolji znalac onog ko je doao s
Uputom od Njega, i ko e za kraj imati dom. Uistinu, to nee uspjeti
zalimi.
38. I ree faraon: O uglednici! Ne znam da vi imate drugog boga osim
mene. Zato mi zapali o Hamane, na ilovai, te mi naini toranj, da bih
se ja uspeo bogu Musaovom. A uistinu, ja ga smatram (jednim) od
laova.
39. I uzoholi se on i vojske njegove na zemlji bez prava, i mislie da
se oni Nama nee vratiti.
40. Pa dograbismo njega i vojske njegove, te ih bacismo u more. Zato
pogledaj kakav je bio kraj zalima.
41. I uinili smo ih imamima (koji) pozivaju vatri, a na Dan kijameta
nee biti pomognuti.
42. I pratili smo ih na ovom Dunjau prokletstvom, a na Dan kijameta oni
e biti od odvratnih.
43. I doista smo dali Musau Knjigu - nakon to smo unitili pokoljenja
ranija - jasne uvide ljudima, i uputu i milost, da bi se oni pouili.
44. I nisi bio na strani zapadnoj kad smo Musau izdali naredbu, i nisi
bio od svjedoka.
45. Ali, Mi smo stvorili pokoljenja, pa im se ivot oduio. I nisi bio

stanovnik meu stanovnicima Medjena, da im ui ajete Nae. Meutim, Mi
smo bili Poiljatelji.
46. I nisi bio na obronku planine kad smo pozvali. Ali, milou
Gospodara tvog (poslat si) da opominje narod kojem nije doao nijedan
opominja prije tebe - da bi se oni pouili.
47. I da ih ne snae nesrea zbog onog ta su pripravile ruke njihove,
pa reknu: Gospodaru na! Zato nam nisi poslao poslanika, pa da
slijedimo ajete Tvoje i budemo od vjernika?
48. Pa poto im je dola Istina od Nas, rekoe: Zato (mu) nije dato
slino ta je dato Musau? Zar nisu nevjerovali u ono ta je dato Musau
od ranije? Rekoe: Sihra dva, meusobno pomaua, i rekoe: Uistinu,
mi smo u svako nevjernici.
49. Reci: Pa donesite od Allaha Knjigu koja je bolja uputa od ove
dvije, da bih je slijedio, ako ste istiniti.
50. Pa ako ti se ne odazovu, tad znaj da slijede strasti svoje. A ko je
zabludjeliji od onog ko slijedi strast svoju bez ikakve upute od
Allaha? Uistinu! Allah ne upuuje narod zalima.
51. I doista smo im dostavili Rije, da bi se oni pouili.
52. Oni kojima smo dali Knjigu prije njega, oni u njega vjeruju.
53. I kad im se ui, govore: Vjerujemo u njega. Uistinu, on je Istina
od Gospodara naeg, uistinu, mi smo prije njega bili muslimani.
54. Takvima e se dati nagrada njihova dva puta, to su se strpili i
dobrim djelom odbijali zlo, i iz onog im smo ih opskrbili,
udjeljivali.
55. A kad uju besmislicu, okrenu se od tog i reknu: Nama djela naa,
a vama djela vaa. Selamun alejkum! Ne traimo neznalice.
56. Uistinu, ti ne upuuje koga voli, nego Allah upuuje koga hoe. A
On je Najbolji znalac upuenih.
57. I rekoe: Ako s tobom budemo slijedili Uputu, biemo izbaeni iz
nae zemlje. A zar nismo za njih Harem uinili sigurnim - skupljaju se
k njemu plodovi svake vrste - opskrba od Nas. Meutim, veina njih ne
zna.
58. A koliko smo unitili gradova nezadovoljnih svojim sredstvima za
ivot! Pa to su nastambe njihove, nisu nastanjivane poslije njih,
izuzev malo. A bili smo Mi nasljednici.
59. I nije bio Gospodar tvoj unitilac gradova, dok ne bi podigao u
prijestonici njihovoj poslanika, da im ui ajete Nae. I bili smo
Unitioci gradova, jedino kad bi stanovnici njihovi zalimi bili.
60. A ono to vam je dato od stvari, pa uivanje je ivota Dunjaa i
ukras njegov; a to je kod Allaha, bolje je i trajnije. Pa zar ne
razumijete?
61. Pa da li je onaj kome smo dali obeanje lijepo - ta on e ga
susresti - kao onaj koga naslaujemo uitkom ivota Dunjaa, zatim e on
na Dan kijameta biti od privedenih?
62. A na Dan kad ih pozove, pa rekne: Gdje su ortaci Moji - oni za
koje ste tvrdili?
63. Rei e oni na kojima se obistinila Rije: Gospodaru na! Ovo su

ti koje smo zaveli. Zaveli smo njih, kao to smo zaveli sebe.
Opravdavamo Ti se: nisu nas oboavali.
64. I bie reeno: Pozovite ortake svoje! Tad e ih pozvati, pa im
nee odgovoriti; a vidjee kaznu. Ah, da su se oni upuivali!
65. A na Dan kad ih pozove pa rekne: ta ste odgovorili poslanicima?
66. Pa nejasne e im biti vijesti Toga dana, te se oni nee
raspitivati.
67. Pa to se tie onog ko se pokaje i bude vjerovao i radio dobro, pa
moda da bude od uspjelih.
68. A Gospodar tvoj stvara ta hoe i odabire! Nema za njih izbora!
Slava Allahu, i Uzvien neka je nad onim ta pridruuju!
69. A Gospodar tvoj zna ta kriju grudi njihove, i ta (oni)
objelodanjuju.
70. I On je Allah - nema boga osim Njega! Njemu hvala u prvom i drugom;
a Njegova je presuda, i Njemu se vraate.
71. Reci: Vidite li, ako vam Allah uini no trajnom do Dana kijameta
- ko je bog pored Allaha, da vam donese svjetlost? Pa zar ne ujete?
72. Reci: Vidite li, ako vam Allah uini dan trajnim do Dana kijameta
- ko je bog pored Allaha da vam donese no, da se smirite u njoj? Pa
zar ne vidite?
73. I iz milosti Svoje, nainio je za vas no i dan, da se odmarate u
njoj, i da traite od blagodati Njegove, i da biste vi zahvaljivali.
74. A na Dan kad ih pozove, pa rekne: Gdje su ortaci Moji - oni za
koje ste tvrdili?
75. I iz svake zajednice emo istrgnuti svjedoka, pa emo rei:
Donesite dokaz va! Tad e znati da je Istina Allahova, a nestae od
njih ta su izmiljali.
76. Uistinu, Karun je bio iz naroda Musaovog, pa ih je tlaio. A dali
smo mu od riznica toliko, da bi uistinu kljuevi njegovi oborili
skupinu snanih. Kad mu ree narod njegov: Ne likuj! Uistinu, Allah ne
voli obijesne.
77. I trai u onom ta ti je dao Allah kuu Ahireta, i ne zaboravi udio
svoj dunjaluki, i ini dobro kao to tebi Allah ini dobro, i ne trai
fesad na Zemlji. Uistinu! Allah ne voli mufside.
78. Ree: To mi je dato samo zbog mog znanja. Zar nije znao da je
Allah ve unitio prije njega od pokoljenja (onog) ko je od njega bio
moniji silom i vei skupom? A zloinci za svoje grijehe nee biti
pitani.
79. Pa je izlazio narodu svom u sjaju svom. Oni koji ele ivot Dunjaa
govorili su: O da nam je slino ta je dato Karunu! Uistinu, on je
posjednik sree goleme.
80. A oni kojima je dato znanje rekoe: Teko vama! Allahova nagrada
je bolja za onog ko vjeruje i radi dobro; a nju e susresti samo
strpljivi.
81. Pa smo dali da njega i kuu njegovu proguta zemlja. Tad on nije
imao nikakvu skupinu (da) ga pomognu mimo Allaha, i nije bio od onih
koji se mogu odbraniti.
82. I osvanue oni koji su njegovo mjesto eljeli juer, govorei: Ah,
Allah prua opskrbu kome hoe od robova Svojih i uskrauje. Da nije
Allah bio dobar prema nama, sigurno bi dao da nas proguta. Ah, ne
uspijevaju nezahvalnici.
83. Ta kua Ahireta - nainili smo je za one koji ne ele visinu na
Zemlji, niti fesad. A ishod je za bogobojazne.
84. Ko doe s dobrim djelom, pa imae on bolje od njega; a ko doe sa
zlim djelom - pa oni koji su inili zlodjela bie plaeni jedino za ono
ta su radili.
85. Uistinu! Onaj koji te je obavezao Kuranom, sigurno e te vratiti
povratitu. Reci: Gospodar moj je Najbolji znalac onog ko dolazi s
Uputom i onog ko je u zabludi oitoj.
86. I nisi se nadao da e se tebi dati Knjiga, izuzev milou Gospodara
tvog. Zato nikako ne budi pomaga nevjernicima.
87. I neka te nikako ne odvrate od ajeta Allahovih, nakon to su ti
objavljeni; i pozivaj Gospodaru svom, i ne budi nikako od murika;
88. I ne prizivaj uz Allaha boga drugog! Samo je On Bog! Svaka stvar je
propadajua, izuzev lica Njegovog! Njegov je sud i Njemu ete biti
vraeni!
SURA 29.
EL-ANKEBUT * PAUK
1. Alif. Lam. Mim.

2. Raunaju li ljudi da e biti ostavljeni, ako kau: Vjerujemo, i da
nee biti iskuavani?
3. A doista smo iskuavali one prije njih. Pa sigurno Allah zna one
koji su istiniti i sigurno zna lace.
4. Zar raunaju oni koji rade zlodjela, da e Nas preduhitriti? Zlo je
to to prosuuju!
5. Ko se nada susretu s Allahom, pa uistinu, rok Allahov je
nastupajui; a On je Onaj koji uje, Znalac.
6. A ko se bori, pa samo se bori za duu svoju. Uistinu! Allah je
Neovisan od svjetova.
7. A oni koji vjeruju i ine dobra djela, - sigurno emo im pokriti zla
djela njihova, i sigurno emo ih nagraditi najbolje za ono ta su
radili.
8. I naredili smo ovjeku prema roditeljima njegovim dobro. A ako se
budu s tobom borili, da bi ti Meni pridruio ono o emu ti nema
znanje, tad ih ne posluaj. Meni je povratak va, pa u vas
9. A oni koji vjeruju i ine dobra djela, sigurno emo ih uvesti meu
pravedne.
10. I od ljudi je ko kae:
radi Allaha, smatra kunju
od Gospodara tvog, sigurno
nije Allah Najbolji znalac
Vjerujemo u Allaha - pa kad bude muen

ljudi kao kaznu Allahovu. A ako doe pomo
e rei: Uistinu, mi smo bili s vama. Zar
o onom to je u grudima svjetova?
11. A Allah sigurno zna one koji vjeruju i sigurno zna munafike.
12. I govore oni koji ne vjeruju, onima koji vjeruju: Slijedite put
na i ponijeemo greke vae! A nee oni biti nosioci greaka njihovih
nimalo. Uistinu, oni su laljivci.
13. A sigurno e nositi terete svoje i terete uz terete svoje, i
sigurno e biti pitani na Dan kijameta o onom ta su izmiljali.
14. I doista smo poslali Nuha narodu njegovom, pa je ostao meu njima
hiljadu, izuzev pedeset godina. Pa ih je zadesio potop, a oni su bili
zalimi.
15. Pa smo spasili njega i putnike lae i uinili je znakom svjetovima.
16. I Ibrahima, kad ree narodu svom: Oboavajte Allaha i bojte se
Njega. To je bolje za vas, kad biste znali!
17. Oboavate mimo Allaha jedino idole i izmiljate la. Uistinu, oni
koje oboavate mimo Allaha, ne vladaju vaom opskrbom. Zato kod Allaha
traite opskrbu i oboavajte Njega i zahvaljujte Mu. Njemu ete biti
vraeni.
18. A ako budete poricali, pa doista su poricale zajednice prije vas. A
na Poslaniku je jedino dostava jasna.
19. Zar ne vide kako Allah poinje stvaranje, potom ga ponavlja?
Uistinu! To je Allahu lahko.
20. Reci: Putujte po Zemlji pa vidite kako je poeo stvaranje, zatim
Allah stvora stvaranjem drugim. Uistinu! Allah je nad svakom stvari
Posjednik moi.
21. Kanjava koga hoe, a smiluje se kome hoe; a Njemu ete biti
vraeni.
22. I niste vi ti koji e umai u Zemlji, niti u nebesima. A nemate vi
mimo Allaha nikakva zatitnika, niti pomagaa.
23. A oni koji ne vjeruju u ajete Allahove i susret s Njim, takvi se u
oaju spram milosti Moje, a ti takvi e imati kaznu bolnu.
24. Pa je bio odgovor naroda njegovog, jedino to su rekli: Ubijte ga
ili ga spalite. Tad ga je Allah spasio od vatre. Uistinu, u tome su
znaci za ljude koji vjeruju.
25. I ree: Mimo Allaha ste uzeli jedino idole ljubavlju meu vama u
ivotu Dunjaa, potom ete na Dan kijameta poricati jedni druge i
proklinjati jedni druge; a sklonite vae bie vatra, i neete vi imati
nikakvih pomagaa.
26. Tad njemu povjerova Lut, i ree: Uistinu! Ja sam muhadir
Gospodaru svom. Uistinu, On, On je Moni, Mudri.
27. I podarili smo njemu Ishaka i Jakuba, i dali potomstvu njegovom
poslanstvo i Knjigu, i dali mu nagradu njegovu na Dunjau, a uistinu, on
e na Ahiretu biti od pravednih.
28. I Luta, kad ree narodu svom: Uistinu, vi inite razvrat u kojem
vas nije pretekao niko od svjetova.
29. Zar vi uistinu pristupate ljudima i presjecate put, i inite u
zboritu svom runo? Tad je bio odgovor naroda njegovog samo to su
rekli: Daj nam kaznu Allahovu, ako si od istinitih!
30. Ree: Gospodaru moj! Pomozi me protiv naroda mufsida.
31. I poto Nai izaslanici dooe Ibrahimu s radosnom vijeu, rekoe:

Uistinu, Mi emo unititi stanovnike ovog grada; doista su zalimi
stanovnici njegovi.
32. (Ibrahim) ree: Uistinu, u njemu je Lut. Rekoe: Mi smo Najbolji
znalac onog ko je u njemu. Sigurno emo spasiti njega i porodicu
njegovu, izuzev ene njegove, bie od onih koji ostaju.
33. I poto poslanici Nai dooe Lutu, sneveseli se zbog njih i bi
pritjenjen zbog njih, nemoan, i rekoe: Ne boj se i ne alosti se!
Uistinu, Mi smo Spasitelji tvoji i porodice tvoje, izuzev ene tvoje,
bie od onih koji ostaju.
34. Uistinu, Mi smo ti koji e spustiti na stanovnike ovog grada kaznu
s neba, zbog toga to su grijeili.
35. I doista smo od njega ostavili znak jasan za ljude koji
razmiljaju.
36. A Medjenu, brata njihovog [uajba, pa ree: O narode moj!
Oboavajte Allaha i nadajte se Danu posljednjem, i ne pravite zlo na
Zemlji, inei fesad.
37. Tad su ga porekli, pa ih je zahvatio potres, i osvanue u kui
svojoj povaljani.
38. I Ada i Semuda! A doista vam je jasno iz nastamba njihovih. I
uljepao im je ejtan djela njihova, te ih odvratio s puta, a bili su
pronicljivi.
39. I Karuna i faraona i Hamana! A doista im je doao Musa sa dokazima
jasnim, pa su se uzoholili na Zemlji, a nisu (Nas) mogli pretei.
40. Pa smo svakog dograbili zbog grijeha njegovog. Pa od njih je onaj
na koga smo poslali pjeanu oluju, i od njih je onaj kojeg je pogodio
krik, i od njih je onaj kojeg smo dali da zemlja proguta, i od njih je
onaj kojeg smo potopili. A nije im Allah zulm uinio, nego su duama
svojim zulm inili.
41. Primjer onih koji uzimaju mimo Allaha zatitnike, je kao primjer
pauka koji isplete kuu. A uistinu - od najslabijih kua je kua
paukova - kad bi znali!
42. Uistinu! Allah zna ta od stvari prizivaju mimo Njega. A On je
Moni, Mudri.
43. A to su primjeri, navodimo ih ljudima, i ne shvataju ih, izuzev
ueni.
44. Stvorio je Allah nebesa i Zemlju s Istinom. Uistinu, u tome je znak
za vjernike.
45. Recitiraj ta ti se objavljuje od Knjige i obavljaj salat. Uistinu,
salat odvraa od razvrata i runog. A sigurno je spominjanje Allaha
najvee. A Allah zna ta radite.
46. I ne raspravljajte sa sljedbenicima Knjige osim s onim ta je
najbolje, izuzev onih od njih koji ine zulm, i recite: Vjerujemo u
ono ta je objavljeno nama i ta je objavljeno vama; a Bog na i Bog
va je Jedini, i mi smo Njemu predani.
47. I tako smo ti objavili Knjigu. Pa oni kojima smo dali Knjigu,
vjeruju u nju; i od ovih ima ko u nju vjeruje. A negiraju ajete Nae
samo nevjernici.
48. I nisi prije nje recitirao nikakvu knjigu, niti si je pisao

desnicom svojom. Tad bi posumnjala blebetala.
49. Naprotiv, to su znaci jasni u grudima onih kojima je dato znanje. A
ajete Nae negiraju samo zalimi.
50. I govore: Zato mu se ne spuste znaci od Gospodara njegovog?
Reci: Jedino su znaci kod Allaha, a ja sam samo opominja jasni.
51. Zar im nije dovoljno to smo ti Mi objavili Knjigu - ui im se?
Uistinu, u tome je milost i opomena za narod koji vjeruje.
52. Reci: Dovoljan je Allah izmeu mene i izmeu vas Svjedok. Zna ta
je na nebesima i Zemlji. A oni koji vjeruju u neistinu, a ne vjeruju u
Allaha, ti takvi su gubitnici.
53. I pouruju te s kaznom. A da nije roka odreenog, sigurno bi im
dola kazna. I sigurno e im doi iznenadno, a oni nee opaziti.
54. Pouruju te s kaznom, a uistinu, Dehennem e biti okruilac
nevjernika.
55. Na Dan kad ih prekrije kazna iznad njih i ispod nogu njihovih i
bude reeno: Kuajte ono ta ste radili!
56. O robovi Moji koji vjerujete! Uistinu, Zemlja Moja je prostrana,
zato Mene - ta Mene oboavajte!
57. Svaka dua bie kualac smrti, zatim ete Nama biti povraeni.
58. A oni koji vjeruju i rade dobra djela, sigurno emo ih smjestiti u
dennetske odaje ispod kojih teku rijeke, vjeno e biti u njima. Divna
je nagrada radnika,
59. Onih koji se strpe i u Gospodara svog pouzdaju!
60. A koliko je ivine koja opskrbu ne snosi? Allah opskrbljuje nju i
vas. A On je Onaj koji uje, Znalac.
61. A ako ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju i potinio Sunce i
Mjesec? - sigurno e rei: Allah! Pa kud se odvraaju?
62. Allah prua opskrbu kome hoe od robova Svojih, i uskrauje mu.
Uistinu! Allah je o svakoj stvari Znalac.
63. I ako ih upita: Ko sputa s neba vodu, pa oivljava njome zemlju
nakon mrtvila njenog? - sigurno e rei: Allah! Reci: Hvala
Allahu! Naprotiv, veina njih ne razumije.
64. A ovaj ivot Dunjaa je samo igra i zabava. A uistinu, kua Ahireta
- ona je ivot, kad bi znali!
65. Pa kad se ukrcaju na plovilo, zazivaju Allaha, odani Njegovom dinu.
Pa poto ih izbavi na kopno, gle! oni (Mu) pridruuju,
66. Da bi nezahvalni bili na onom ta smo im dali, i da bi uivali. Pa
saznae!
67. Zar nisu vidjeli da smo Mi uinili Harem sigurnim, a kidnapuju se
ljudi oko njih? Pa zar u neistinu vjeruju, a u blagodat Allahovu ne
vjeruju?
68. A ko je nepravedniji od onog ko izmilja la protiv Allaha ili
porie Istinu, poto mu doe? Zar nije u Dehennemu boravite za
nevjernike!
69. A oni koji se bore za Nas, sigurno emo ih uputiti putevima Naim.
A uistinu, Allah je sa dobroiniteljima.
SURA 30.
ER-RUM * BIZANTINCI
1. Alif. Lam. Mim.

2. Poraeni su Bizantinci,
3. U zemlji najblioj, a oni e poslije poraza svog, pobijediti,
4. Za nekoliko godina - Allahova je naredba prije i poslije - a tog
dana radovat e se vjernici,
5. S pomoi Allaha. Pomae koga hoe, a On je Moni, Milosrdni.
6. Obeanje je Allahovo! Allah nee iznevjeriti obeanje Svoje, ali
veina ljudi ne zna.
7. Znaju vanjtinu ivota Dunjaa, a oni su o Ahiretu nehajni.
8. Zar nee razmisliti u duama svojim? Allah je stvorio nebesa i
Zemlju i ta je izmeu njih, samo s Istinom i rokom odreenim. A
uistinu, veina ljudi su u susret Gospodara svog nevjernici.
9. Zar nisu putovali po Zemlji, pa vidjeli kakav je bio kraj onih prije
njih? Bili su moniji od njih u sili i kopali su zemlju i gradili je
vie no to je izgrauju. A dolazili su im poslanici njihovi s jasnim
dokazima. Pa nije Allah uinio zulm njima, nego su duama svojim zulm
uinili.
10. Potom je zlo bilo kraj onih koji su inili zlo, zato to su
poricali ajete Allahove i njima se izrugivali.
11. Allah je poeo stvaranje, zatim ga ponavlja, potom ete Njemu biti
vraeni.
12. A na Dan kad nastupi as, oajavat e zloinci.
13. I nee oni imati od ortaka svojih posrednike, i bie u ortake svoje
nevjernici.
14. A na Dan kad nastupi as, Tog dana e se rastaviti.
15. Pa to se tie onih koji budu vjerovali i dobra djela inili - pa
oni e se u (bujnom) vrtu veseliti.
16. Pa to se tie onih koji ne budu vjerovali i znakove Nae poricali,
i susret Ahireta - pa takvi e biti u kaznu privedeni.
17. Pa slavljen neka je Allah kad zanoite i kad osvanete 18. I Njemu je hvala na nebesima i Zemlji, i poetkom noi i u podnevu
kad ste!
19. Izvodi ivo iz mrtvog i izvodi mrtvo iz ivog. I oivljava zemlju
poslije mrtvila njenog; a tako ete biti izvedeni.
20. A od znakova Njegovih je to vas je stvorio od praine, potom gle!
vi smrtnici (koji) se irite!
21. I od znakova Njegovih je to je stvorio za vas od dua vaih
parice, da se smirite uz njih; i uspostavio je izmeu vas ljubav i
milost. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmiljaju!
22. I od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i razliitost
jezika vaih i boja vaih. Uistinu, u tome su znaci za uene!
23. I od znakova Njegovih je spavanje vae nou i danju i traenje vae

iz blagodati Njegove. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji uju!
24. I od znakova Njegovih je: Pokazuje vam munju kao strah i nadu, i
sputa s neba vodu, pa oivljava njome zemlju nakon mrtvila njenog.
Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razumiju!
25. I od znakova Njegovih je to postoji nebo i Zemlja po naredbi
Njegovoj. Zatim, kad vas pozove zovom iz Zemlje, gle! vi izlazite!
26. I Njegov je ko je na nebesima i Zemlji. Svi su Njemu pokorni.
27. I On je Taj koji poinje stvaranje, zatim ga ponavlja, a to je
Njemu lake. I Njegov primjer je najuzvieniji na nebesima i Zemlji, a
On je Moni, Mudri.
28. Navodi vam primjer od dua vaih: Imate li vi meu onim ta
posjeduju desnice vae ikakve ortake u onom im smo vas opskrbili, pa
ste vi u tome isti? Bojite se njih kao vaim bojanjem dua vaih? Tako
izlaemo znakove ljudima koji shvataju.
29. Suprotno, oni koji ine zulm, slijede strasti svoje bez znanja. Pa
ko e uputiti onoga koga je zaveo Allah? A nee oni imati nikakvih
pomagaa.
30. Zato stani licem svojim vjeri pravoj, fitretu Allahovom, onom po
kojem je stvorio ljude. Nema promjene stvaranja Allahovog. To je vjera
prava, ali veina ljudi ne zna.
31. Budite oni koji se obraaju Njemu, i bojte Ga se i obavljajte salat
i ne budite od murika,
32. Od onih koji su podijelili vjeru svoju i postali sekte. Svaka
stranka se s onim to je kod njih, raduje.
33. A kad ljude dotakne nesrea, zovu Gospodara svog obraajui Mu se
pokajaniki; zatim, kad oni okuse od Njega milost, gle! skupina njih
Gospodaru svom pridruuje,
34. Da bi bili nezahvalni na onom ta smo im dali. Pa uivajte, ta
saznaete!
35. Zar smo im spustili dokaz, pa on govori o onom ta Mu pridruuju?
36. I kad damo da ljudi okuse milost, raduju se u njoj; a kad ih zadesi
zlo zbog onog to su pripravile ruke njihove, gle! oni oajavaju!
37. Zar ne vide da Allah prua opskrbu kome hoe, i uskrauje? Uistinu!
U tome su znaci za ljude koji vjeruju.
38. Pa daj blinjem pravo njegovo i siromahu i sinu puta. To je bolje
za one koji ele lice Allahovo. A ti takvi su uspjeni.
39. A ono to ste dali od kamate da bi porasla u imecima ljudi - pa
nee porasti kod Allaha. A ono to date od zekata elei lice Allahovo
- pa ti takvi su mnogostruki dobitnici.
40. Allah je Taj koji vas je stvorio, zatim vas opskrbio, potom e vas
usmrtiti, zatim e vas oiviti. Ima li iko od ortaka vaih koji ini
ita od toga? Slava Njemu! I uzvien neka je nad onim ta pridruuju!
41. Pojavio se nered na kopnu i moru zbog onog to su ostvarile ruke
ljudi, da bi dao da oni iskuse dio onog ta su uradili, da bi se oni
povratili.
42. Reci: Putujte po Zemlji, pa vidite kakav je bio kraj onih od

ranije! Veina njih bili su murici.
43. Zato stani licem svojim vjeri ispravnoj, prije no doe Dan kojem
nema odbijanja od Allaha. Tog dana e se razdvojiti.
44. Ko ne vjeruje, pa protiv njega je kufr njegov; a ko radi dobro, pa
duama svojim pripremaju,
45. Da bi nagradio one koji vjeruju i rade dobra djela iz dobrote
Svoje. Uistinu! On ne voli nevjernike.
46. I od znakova Njegovih je to alje vjetrove (kao) radosne vijesti,
i da vam da da kuate iz milosti Njegove, i da plove plovila po odredbi
Njegovoj, i da traite iz blagodati Njegove, i da biste vi
zahvaljivali.
47. A doista, slali smo prije tebe poslanike narodu njihovom, te su im
dolazili s jasnim dokazima. Pa smo se osvetili onima koji su skrivili.
A pomaganje vjernicima bila je na Nama obaveza.
48. Allah je Taj koji alje vjetrove pa diu oblak, te ga rasprostire u
nebu kako hoe i ini ga komadima; tad vidi kiu izlazi iz sred njega!
Pa kad pogodi njome koga hoe od robova Svojih, gle! oni se vesele,
49. Iako su prije no to je sputena na njih - prije toga bili
oajnici.
50. Zato pogledaj tragove milosti Allahove. Kako oivljava zemlju nakon
mrtvila njenog. Uistinu! To je Oivljava mrtvih; a On je nad svakom
stvari Imalac moi!
51. I da poaljemo vjetar, pa ga vide utim, sigurno bi poslije toga
nastavili da ne vjeruju.
52. Pa uistinu, ti nee prouti mrtve, niti prouti gluhe dozivanjem,
kad se okrenu vraajui se.
53. I nisi ti vodi slijepcima iz zablude njihove. Prout e jedino
onog ko vjeruje u ajete Nae - ta oni su muslimani.
54. Allah je Taj koji vas je stvorio od slabog, zatim je poslije
slabosti snagu nainio, potom je poslije snage slabost nainio i sijedu
kosu. Stvara ta hoe, a On je Znalac, Moni.
55. A na Dan kad nastupi as, zaklinjae se zloinci da nisu ostali sem
as. Tako su se oni odvratili.
56. I rei e oni kojima je dato znanje i vjerovanje: Doista ste
ostali po Knjizi Allahovoj do Dana podizanja - ta ovo je Dan podizanja,
ali vi niste znali!
57. Pa Tog dana nee koristiti onima koji su inili zulm, pravdanje
njihovo, niti e im se dati da trae naklonost.
58. I doista, naveli smo ljudima u ovom Kuranu od svakog primjera
(poneto). A da si im donio znak, sigurno bi rekli oni koji ne vjeruju:
Vi ste samo blebetala!
59. Tako peati Allah srca onih koji ne znaju.
60. Zato se strpi! Doista, obeanje Allahovo je Istina. I neka te
nikako ne smatraju lahkim oni koji nisu uvjereni.
SURA 31.
LUKMAN * LUKMAN
1. Alif. Lam. Mim.

2. To su znaci Kitaba mudrog,
3. Upute i milosti za dobroinitelje,
4. One koji obavljaju salat i daju zekat, a oni su u Ahiret, oni
uvjereni.
5. Takvi su na Uputi Gospodara svog, a ti takvi su uspjeni.
6. I od ljudi je ko kupuje priu za zabavu, da bi zavodio s puta
Allahovog bez ikakva znanja i uzimao ga ruglom. Ti takvi e imati kaznu
prezrenu.
7. A kad mu se ue ajeti Nai, okrene se oholo kao da ih nije uo, kao
da je u oba njegova uha gluhoa. Zato ga obraduj kaznom bolnom.
8. Uistinu, oni koji vjeruju i ine dobra djela, imae oni bae
uivanja,
9. Vjeno e biti u njima. Obeanje Allahovo je istinito; a On je
Moni, Mudri.
10. Stvorio je nebesa bez stubova koje vidite, i postavio po Zemlji
planine stabilne da vas ne trese, i razasuo po njoj svakovrsnu ivinu.
I spustili smo s neba vodu, pa uinili da na njoj iznikne (bilje) svake
vrste plemenite.
11. Ovo je stvaranje Allahovo. Pa pokaite Mi ta su to stvorili oni
mimo Njega! Naprotiv, zalimi su u zabludi oitoj.
12. I doista, dali smo Lukmanu mudrost: Zahvaljuj Allahu! A ko
zahvaljuje - pa samo zahvaljuje za duu svoju. A ko ne zahvaljuje - pa
uistinu, Allah je Neovisni, Hvaljeni.
13. I kad ree Lukman sinu svom - a on ga je savjetovao: O siniu
moj! Ne pridruuj Allahu. Uistinu, irk je zulm straan!
14. I wassijetili smo ovjeku za roditelje njegove - nosila ga je majka
njegova slabou nad slabosti, a odbijanje njegovo je u dvije godine:
Zahvaljuj Meni i roditeljima svojim, Meni je dolazite!
15. A ako se bore s tobom da Mi pridrui ono o emu ti nema znanje,
tad ne posluaj njih dvoje. I drui se s njima na Dunjau uljudno, i
slijedi put onog ko Mi se obraa. Zatim je Meni povratak va, pa u vas
16. O siniu moj! Uistinu! Bilo to teine zrna goruice, u stijeni
ili u nebesima ili u Zemlji, iznijee ga Allah. Uistinu! On je Fini,
Obavijeteni.
17. O siniu moj! Obavljaj salat i nareuj dobro, a zabranjuj
nevaljalo, i strpi se nad onim ta te zadesi. Uistinu, to su odluujue
stvari.
18. I ne iskrivljuj obraz svoj ljudima, i ne hodaj po Zemlji likujui.
Uistinu! Allah ne voli nijednog varalicu, hvalisavca.
19. I budi umjeren u hodu svom i spusti glas svoj. Uistinu, najruniji
glasovi su njakanje magaraca.
20. Zar ne vidite da je za vas Allah potinio ta je na nebesima i ta
je na Zemlji, i upotpunio vam blagodati Svoje svana i iznutra? A od
ljudi je ko raspravlja o Allahu bez znanja i bez Upute, i bez Knjige

osvjetljavajue.
21. A kad im se kae: Slijedite ono ta je objavio Allah, govore:
Naprotiv, slijedimo ono na emu smo nali oeve nae. Zar i kad ih
ejtan poziva kazni seira?
22. A ko preda lice svoje Allahu i on bude dobroinitelj, pa doista se
uhvatio za hvatite najvre. A Allahov je konac stvari.
23. A ko ne vjeruje, pa nek te ne alosti nevjerovanje njegovo. Nama je
povratak njihov, pa emo ih obavijestiti o onom ta su radili. Uistinu!
24. Dajemo im da uivaju malo, zatim emo ih natjerati kazni gruboj.
25. A ako ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? - sigurno e
rei: Allah. Reci: Hvala neka je Allahu! Naprotiv, veina njih ne
zna.
26. Allahovo je ta je na nebesima i Zemlji. Uistinu! Allah! On je
Neovisni, Hvaljeni.
27. A sve to je drveta na Zemlji da su pera, i more - da se ono
produi nakon toga za sedam mora - ne bi se iscrpile Rijei Allahove.
Uistinu! Allah je Moni, Mudri.
28. Stvaranje vae i podizanje vae je samo - kao due jedne. Uistinu!
Allah je Onaj koji uje, Onaj koji vidi.
29. Zar ne vidi da Allah daje da no ue u dan i daje da dan ue u
no; a potinio je Sunce i Mjesec - svakoje plovi roku odreenom - i da
je Allah o onom ta radite Obavijeteni?
30. To zato to je Allah - On Istina, i to je ono to prizivaju mimo
Njega, neistina; i to je Allah, On Uzvieni, Veliki.
31. Zar ne vidi da plovilo plovi morem s blagodati Allahovom? - da bi
vam pokazao neke znakove Svoje. Uistinu, u tome su znaci za svakog
strpljivog, zahvalnog.
32. I kad ih prekrije talas kao nadstreice, prizivaju Allaha odani
njegovoj vjeri. Pa poto ih izbavi na kopno, tad je neki od njih
osrednji. A negira znakove Nae jedino svaki podmukli, nezahvalni.
33. O ljudi! Bojte se Gospodara svog i plaite se Dana kad nee
koristiti roditelj djetetu svom, niti dijete - ono nee biti pomagatelj
roditelju svom nimalo. Doista, obeanje Allahovo je Istina. Zato, neka
vas nikako ne obmane ivot Dunjaa, i neka vas nikako o Allahu ne obmane
garur.
34. Uistinu! Allah! Kod Njega je znanje asa. A sputa kiu i zna ta
je u matericama. I ne zna dua ta e zaraditi sutra, i ne zna dua u
kojoj zemlji e umrijeti. Uistinu, Allah je Znalac, Obavijeteni!
SURA 32.
ES-SEDDA * SEDDA
1. Alif. Lam. Mim.

2. Objava Knjige je - nema sumnje u to - od Gospodara svjetova.
3. Zar govore: Izmislio ju je? Naprotiv, ona je Istina od Gospodara
tvog, da opominje narod kojem nije doao nikakav opominja prije tebe,
da bi se oni uputili.
4. Allah je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju i ono to je izmeu

njih u est dana, zatim se postavio na Ar. Nemate vi mimo Njega
nikakva zatitnika, niti posrednika. Pa zar se neete pouiti?
5. Upravlja stvar od neba ka Zemlji, zatim se uspinje Njemu u danu ija
je mjera hiljadu godina od onog ta raunate.
6. To je Znalac nevidljivog i vidljivog, Moni, Milosrdni,
7. Koji je uljepao svaku stvar koju je stvorio i poeo stvaranje
ovjeka od ilovae;
8. Zatim je nainio potomstvo njegovo od ekstrakta tekuine prezrene,
9. Potom ga uredio i udahnuo u njega od Duha Svog; i nainio vam sluh i
vidove i srca. Malo to zahvaljujete!
10. I govore: Zar emo kad se izgubimo u zemlji, uistinu mi biti u
stvaranju novom? Naprotiv, oni su u susret Gospodara svog nevjernici!
11. Reci: Uzee vas melek smrti koji vam je odreen, zatim ete
Gospodaru svome biti vraeni.
12. A da vidi kad zloinci objese glave svoje kod Gospodara svog:
Gospodaru na! Vidjeli smo i uli, zato nas povrati: radiemo dobro.
Uistinu, mi smo uvjereni.
13. A da hoemo, dali bismo sigurno svakoj dui uputu njenu; ali,
obistinila se Rije od Mene: Sigurno u napuniti Dehennem dinnima i
ljudima zajedno.
14. Zato kuajte to ste zaboravili na susret ovog dana svog. Uistinu,
Mi smo vas zaboravili; i iskusite kaznu vjenosti zbog onog ta ste
radili.
15. U Nae znakove vjeruju jedino oni koji - kad se opomenu njima,
padaju na seddu i slave sa hvalom Gospodara svog, a oni se ne ohole.
16. Liavaju se bokovi njihovi postelja, zazivaju Gospodara svog iz
straha i nade, i od onog im smo ih opskrbili, udjeljuju.
17. Pa ne zna dua ta je od osvjeenja oiju za njih skriveno - plaa
za ono ta su radili.
18. Pa zar je ko je vjernik, kao onaj ko je grjenik? Nisu isti!
19. [to se tie onih koji vjeruju i ine dobra djela, ta imae oni
bae sklonitem. Ugoenje za ono ta su radili.
20. A to se tie onih koji su grijeili, pa sklonite njihovo bie
vatra. Kad god zaele da izau iz nje, bie vraeni u nju, i bie im
reeno: Iskusite kaznu vatrom, onu koju ste poricali.
21. I sigurno emo dati da oni kuaju kaznu manju, pred kaznu veu, da
bi se oni povratili.
22. A ko je nepravedniji od onog ko se opomene ajetima Gospodara svog,
potom se od njih odvrati? Uistinu! Mi smo zloincima Osvetnici.
23. I doista, dali smo Musau Knjigu. Zato ne budi u sumnji o susretu
njegovom, i uinili je Uputom sinovima Israilovim.
24. I uinili smo od njih imame; upuivali su po naredbi Naoj, poto
su bili strpljivi i u ajete Nae uvjereni.
25. Uistinu, Gospodar tvoj - On e presuditi meu njima na Dan kijameta
o onom u emu su se razilazili.
26. Zar ih ne upuuje (to) koliko smo prije njih unitili narataja po
ijim nastambama hodaju? Uistinu! U tome su znaci! Pa zar nee
oslunuti?
27. Zar ne vide da Mi tjeramo vodu ka zemlji jalovoj, pa izvodimo njome
usjev od kojeg jede stoka njihova i due njihove? Pa zar nee
osmotriti?
28. I govore: Kad e ova pobjeda, ako ste istiniti?
29. Reci: Na Dan pobjede nee koristiti onima koji nisu vjerovali,
vjerovanje njihovo, niti e im se odgoditi.
30. Zato se okreni od njih i iekuj; uistinu, oni su ekaoci.
SURA 33.
EL-AHZAB * SAVEZNICI
1. O vjerovjesnie! Boj se Allaha i ne posluaj nevjernike i munafike.

Uistinu! Allah je Znalac, Mudri.
2. I slijedi ta ti se objavljuje od Gospodara tvog. Uistinu, Allah je
o onom ta radite Obavijeteni;
3. I pouzdaj se u Allaha, a dovoljan je Allah Zatitnik.
4. Nije nainio Allah nikakva dva srca ovjeku u njedrima njegovim. I
nije uinio ene vae od kojih se razvodite ziharom, majkama vaim,
niti je uinio posinke vae, sinovima vaim. To su rijei vae - usta
vaih. A Allah govori Istinu i On upuuje putu.
5. Zovite ih po oevima njihovim, to je pravednije kod Allaha. Pa ako
ne znate oeve njihove, pa braa su vaa u vjeri i tienici vai. I
nije vam grijeh u onom u emu pogrijeite, ve ta namjerno uine srca
vaa. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
6. Vjerovjesnik je blii vjernicima od dua njihovih, a ene njegove su
(kao) majke njihove. A srodnici su blii jedni drugima u Knjizi
Allahovoj, od vjernika i muhadira, izuzev da uinite prijateljima
svojim dobro. To je u Knjizi zapisano.
7. I kad smo od vjerovjesnika uzeli zavjet njihov, i od tebe, i od Nuha
i Ibrahima i Musaa i Isaa, sina Merjeminog. A uzeli smo od njih zavjet
vrst;
8. Da bi upitao istinite o istinitosti njihovoj, a pripremio je za
nevjernike kaznu bolnu.
9. O vi koji vjerujete! Sjetite se blagodati Allahove prema vama, kad
vam dooe vojske, pa poslasmo na njih vjetar i vojske koje niste
vidjeli! A Allah je onog ta radite Vidilac.
10. Kad vam dooe iznad vas i ispod vas, i kad skrenue pogledi, i
dospjee srca grlima - a mislili ste o Allahu misli (razliite) 11. Tu su iskuani vjernici i potreseni potresom estokim.
12. I kad rekoe munafici i oni u srcima ijim je bolest: Obeao nam
je Allah i Poslanik Njegov jedino obmanu,
13. I kad skupina njih ree: O stanovnici Jesriba! Nema prebivalita
za vas, zato se vratite. A grupa njih je traila dozvolu od
Vjerovjesnika, govorili su: Uistinu, kue nae su izloene. A nisu
one bile izloene. eljeli su jedino bjeanje.
14. A da se ulo na njih sa strana njenih, zatim bio od njih zatraen

fitneluk, sigurno bi ga poinili, a ostali bi u njoj samo kratko.
15. I ve su se bili obavezali Allahu od ranije da nee okretati lea.
A bie se za obavezu Allahu pitano.
16. Reci: Nee vam koristiti bjeanje, ako bjeite od smrti ili
pogibije, i tad neete uivati, izuzev malo.
17. Reci: Ko je taj ko e vas zatititi od Allaha, ako vam eli zlo,
ili vam eli milost? A nee oni nai sebi mimo Allaha zatitnika, niti
pomagaa.
18. Doista Allah zna meu vama spreavatelje, i one koji su govorili
brai svojoj: Hodite k nama! A nisu ili sili, izuzev malo,
19. krti prema vama. Pa kad doe strah, vidi ih gledaju prema tebi,
okreu oi njihove kao onaj koji se onesvijesti od smrti. Pa kad strah
ode, peckaju vas jezicima otrim, pohlepni prema dobru. Takvi ne
vjeruju, zato e Allah ponititi djela njihova. A to je Allahu lahko.
20. Raunaju da saveznici nisu otili; a ako bi doli saveznici voljeli
bi oni da su u pustinji meu beduinima, raspitujui se za vijesti o
vama. A da su s vama, ne bi se borili, izuzev malo.
21. Doista vi u Poslaniku Allahovom imate uzor lijep - za onog ko se
nada Allahu i Danu posljednjem, i spominje Allaha mnogo.
22. I poto su vjernici vidjeli saveznike, rekoe: Ovo je ono ta nam
je obeao Allah i Poslanik Njegov; a Istinu je govorio Allah i Poslanik
Njegov. A povealo im je jedino vjerovanje i predanost.
23. Izmeu vjernika su ljudi (koji) su obistinili ono na to su se
zavjetovali Allahu. Pa od njih je ko je ispunio zavjet svoj, i od njih
je ko oekuje, i nisu uinili promjenu,
24. Da bi Allah nagradio istinite za istinitost njihovu, i kaznio
munafike ako hoe, ili im oprostio. Uistinu! Allah je Oprosnik,
Milosrdni.
25. I vratio je Allah one koji nisu vjerovali u srdbi njihovoj; nisu
postigli dobro. A dovoljan je Allah vjernicima u borbi, i Allah je
Silni, Moni;
26. I spustio je one od sljedbenika Knjige koji su ih pomagali, iz
utvrda njihovih, i ubacio u srca njihova strah. Skupinu ste pobili, a
skupinu zarobili.
27. I dao vam je da naslijedite zemlju njihovu i kue njihove i imetke
njihove i zemlju koju niste gazili. A Allah je nad svakom stvari
Posjednik moi.
28. O Vjerovjesnie! Reci enama svojim: Ako elite ivot Dunjaa i
sjaj njegov, tad doite! Dau vam zadovoljtinu i pustiti vas putanjem
lijepim.
29. A ako elite Allaha i Poslanika Njegovog i kuu Ahireta - pa
uistinu, Allah je za dobroiniteljke od vas pripremio nagradu
velianstvenu.
30. O ene Vjerovjesnikove! Ko od vas poini razvrat otvoren, uveae
joj se kazna dvostruko. A to je Allahu lahko.
31. A koja se od vas pokori Allahu i Poslaniku Njegovom i ini dobro,

daemo joj nagradu njenu dva puta, a pripremili smo joj opskrbu
plemenitu.
32. O ene Vjerovjesnikove! Niste kao neke od ena. Ako ste
bogobojazne, onda ne ublaujte govor, pa da imadne elju onaj u srcu
ijem je bolest, i govorite rije pristojnu.
33. I ostajte u kuama svojim, i ne pokazujte drai pokazivanjem
dahilijjeta preanjeg; i obavljajte salat i dajite zekat, i
posluajte Allaha i Poslanika Njegovog. Doista Allah eli da odstrani
od vas neistou Ehlul-bejte, i oisti vas (potpunim) ienjem.
34. I pamtite ta se ui u kuama vaim od ajeta Allahovih i mudrosti.
Uistinu! Allah je Fini, Obavijeteni.
35. Uistinu, muslimani i muslimanke, i vjernici i vjernice, i posluni
i poslune, i istiniti i istiniti, i strpljivi i strpljive, i ponizni i
ponizne, i davaoci sadake i davateljke sadake, i postai i postaice, i
uvari furuda svojih i uvarke, i koji spominju Allaha mnogo i koje
spominju - pripremio je Allah njima oprost i nagradu velianstvenu.
36. I nije za vjernika niti za vjernicu, kad odlui Allah i Poslanik
Njegov stvar, da oni imaju izbor iz stvari svoje. A ko ne poslua
Allaha i Poslanika Njegovog - pa zaista je zalutao zabludom oitom.
37. I kad si rekao onome koga je obdario Allah, i koga si obdario:
Zadri sebi enu svoju i boj se Allaha! I krio si u dui svojoj ono
ta je Allah pokazao i bojao se ljudi, a Allah je dostojniji da se
Njega boji. Pa poto je izvrio Zejd prema njoj elju, udali smo je za
te, da ne bude za vjernike grijeh u enama posinaka njihovih, kad
izvre za njih elju. A Allahova naredba je izvrna.
38. Nema Vjerovjesniku nikakvog prijekora u onom im ga je obavezao
Allah. (To) je sunnet Allahov onih koji su minuli ranije. A naredba
Allahova je sudbina predodreena 39. Onih koji su dostavljali poslanice Allahove i Njega se bojali, i
nebojali se nikog izuzev Allaha. A dovoljan je Allah Obraunac.
40. Nije Muhammed otac nikom od ljudi vaih, nego je poslanik Allahov i
Peat vjerovjesnika! A Allah je o svakoj stvari Znalac.
41. O vi koji vjerujete! Spominjite Allaha zikrom mnogim,
42. I slavite Ga jutrom i naveer.
43. On je Taj koji vas blagosilja i meleci Njegovi - da bi vas izveo iz
tmina na svjetlo; a vjernicima je Milosrdan.
44. Pozdrav njihov, na Dan kad Ga sretnu, bie: Selam! A pripremio im
je nagradu plemenitu.
45. O Vjerovjesnie! Uistinu, Mi smo te poslali kao svjedoka i
donosioca radosnih vijesti i opominjaa,
46. I pozivaa Allahu s dozvolom Njegovom i kao svjetiljku
rasvjetljavajuu.
47. I obraduj vjernike, da e oni imati od Allaha blagodat veliku.
48. I ne posluaj nevjernike i munafike i pusti vrijeanje njihovo, a
pouzdaj se u Allaha. A Allah je dovoljan Zatitnik.
49. O vi koji vjerujete! Kad se oenite vjernicama, zatim ih razvedete

prije nego ih dotaknete, tad vi nemate prema njima nikakva iddeta kojeg
biste raunali. Tad im dajte zadovoljtinu i pustite ih putanjem
lijepim.
50. O Vjerovjesnie! Uistinu, Mi smo ti dozvolili ene tvoje kojima si
dao darove njihove, i one kojima vlada desnica tvoja - od onog ta ti
je kao plijen dao Allah, i keri amide tvog i keri tetaka tvojih (po
ocu), i keri daide tvoga i keri tetaka tvojih (po materi) koje su
izbjegle s tobom; i enu vjernicu ako duu svoju daruje Vjerovjesniku,
ukoliko Vjerovjesnik eli da se oeni njome - posebno za tebe, mimo
vjernika. Doista znamo ta smo im stavili u obavezu o enama njihovim i
onom ta posjeduju desnice njihove, da tebi ne bude grijeh. A Allah je
51. Odstranjuje koga hoe od njih, a uzima sebi koga hoe, a koga
zatrai od onih koje si udaljio - pa nema ti grijeha. To je
najpodesnije da budu hladne oi njihove i da se ne aloste, i zadovolje
onim ta si im dao, svakoj od njih. A Allah zna ta je u srcima vaim,
i Allah je Znalac, Blagi.
52. Nisu ti dozvoljene ene od sada, niti da ih mijenja ikakvim
enama, makar te zadivila ljepota njihova, izuzev onog to posjeduje
desnica tvoja. A Allah je nad svakom stvari Nadzornik.
53. O vi koji vjerujete! Ne ulazite u kue Vjerovjesnika, izuzev kad
vam se dozvoli radi jela, ne ekajui spremanje njegovo. Meutim, kad
se pozovete, tad uite; pa kad jedete tad se raziite bez iekivanja
razgovora. Uistinu, to smeta Vjerovjesniku, pa vas se stidi; a Allah se
ne stidi Istine. I kad od njih traite predmet, tad ih pitajte iza
zavjese. To je ie za srca vaa i srca njihova. I nije za vas da
uznemiravate Poslanika Allahovog niti da poslije njega oenite ene
njegove nikada. Uistinu, to je kod Allaha krupno.
54. Ako otkrijete stvar ili je sakrijete - pa uistinu, Allah je o
svakoj stvari Znalac.
55. Nije im grijeh pred oevima njihovim i sinovima njihovim, niti
braom njihovom, niti sinovima brae njihove, niti sinovima sestara
njihovih, niti enama njihovim, niti onim ta posjeduju desnice
njihove. I bojte se Allaha (o ene). Uistinu, Allah je nad svakom
stvari Svjedok!
56. Uistinu! Allah i meleci Njegovi donose salawat na Vjerovjesnika. O
vi koji vjerujete! Donosite salawat na njega i selamite predano.
57. Uistinu, one koji vrijeaju Allaha i Poslanika Njegovog, prokleo ih
je Allah na Dunjau i Ahiretu i pripremio za njih kaznu prezrenu.
58. A oni koji vrijeaju vjernike i vjernice bez ikakve zasluge, pa
doista se optereuju klevetom i grijehom oitim.
59. O vjerovjesnie! Reci enama svojim i kerima svojim i enama
vjernika, da spuste na se dilbabe svoje. To je najpodesnije da se
prepoznaju, te ne uznemiravaju. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
60. Ako se ne okanu munafici i oni u srcima ijim je bolest, i
agitatori u Medini, sigurno emo te podstai protiv njih, zatim nee
biti tvoje komije u njoj, izuzev malo.
61. Prokletnici! Gdje god se nau bie epani i skroz pobijeni.
62. Sunnet je (to) Allahov kod onih koji su nestali ranije. A nee
nai u sunnetu Allahovom promjenu.
63. Pitaju te ljudi o asu. Reci: Znanje o njemu je jedino kod
Allaha. A ta zna ti? Moda je as blizu!
64. Uistinu! Allah je prokleo nevjernike i pripremio za njih seir.
65. Vjeno e biti u njemu, zauvijek; nee nai zatitnika, niti
pomagaa.
66. Na Dan kad se lica njihova budu prevrtala u vatri, govorie: O da
smo posluali Allaha i posluali Poslanika!
67. I govorie: Gospodaru na! Uistinu, mi smo posluali poglavare
nae i velikane nae, pa su nas zaveli s puta.
68. Gospodaru na! Daj im dvostruku kaznu i prokuni ih prokletstvom
velikim.
69. O vi koji vjerujete! Ne budite kao oni koji su uznemiravali Musaa,
pa ga je Allah oslobodio onog ta su govorili. A kod Allaha je ugledan.
70. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i govorite rije pravu;
71. Popravie vam djela vaa i oprostiti vam grijehe vae. A ko poslua
Allaha i Poslanika Njegovog - pa zaista je postigao uspjeh
velianstven.
72. Uistinu! Mi smo ponudili emanet nebesima i Zemlji i planinama, pa
su se sustegli da ga ponesu i pobojali su ga se, a ponio ga je ovjek.
Uistinu, on je uveliko zalim, neznalica 73. Da bi kaznio Allah munafike i munafikinje i murike i murikinje; a
oprostio Allah vjernicima i vjernicama. A Allah je Oprosnik, Milosrdni!
SURA 34.
SEBA * SEBA
1. Hvala Allahu - Onome ije je ta je na nebesima i ta je na Zemlji i Njemu hvala na Ahiretu. A On je Mudri, Obavijeteni.
2. Zna ta prodire u Zemlju i ta iz nje izlazi, i ta se sputa s neba
i ta uzlazi u njega; a On je Milosrdni, Oprosnik.
3. A oni koji ne vjeruju govore: Nee nam doi as. Reci: Svakako, i
tako mi Gospodara mog, Znalca nevidljivog, sigurno vam dolazi. Ne
izmie od Njega teina atoma u nebesima, niti u Zemlji, ni sitnije od
toga, niti krupnije, a da nije u Knjizi jasnoj,
4. Da bi nagradio one koji vjeruju i rade dobra djela. Ti takvi e
imati oprost i opskrbu plemenitu.
5. A oni koji se upinju protiv ajeta Naih - da (ih) oslabe - ti takvi
e imati kaznu prljavtine bolne.
6. I oni kojima je dato znanje vide da je ono ta ti je objavljeno od
Gospodara tvog - to Istina, i vodi putu Monog, Hvaljenog.
7. A oni koji ne vjeruju, govore: Hoete li da vam pokaemo ovjeka
(koji) e vas obavijestiti: Kad se budete raspadali potpunim raspadom,
zaista ete vi biti u stvaranju novom?
8. Da li je izmislio protiv Allaha la ili je u njemu ludilo?
Naprotiv! Oni koji ne vjeruju u Ahiret, u muci su i zabludi dalekoj.
9. Pa zar ne vide ta je ispred njih i ta je iza njih od neba i

Zemlje? Da hoemo uinili bismo da oni propadnu u Zemlju ili dali da
padnu na njih komadi neba. Uistinu, u tome je znak za svakog roba koji
se obraa.
10. I doista smo dali Dawudu od Nas dobrotu: O brda! Slavite s njim i
pticama, i Mi smo mu omekali gvoe.
11. Izrauj prostrane pancire i odreuj plet, i radite dobro. Uistinu,
Ja sam onog ta radite Vidilac.
12. I Sulejmanu vjetar - jutro njegovo mjesec i veer njegova mjesec. I
pustili smo da mu tee izvor bakra (rastopljenog); i od dinna onog ko
je radio pred njim s dozvolom Gospodara njegovog. A ko je od njih
odstupio od naredbe Nae, daemo da on iskusi od kazne seira.
13. Radili su mu ta je htio od mihraba i skulptura i posuda kao
rezervoari, i kotlove nepokretne. Radite porodico Dawudova
zahvaljujui. A malo je robova Mojih zahvalnih.
14. Pa poto smo mu odredili smrt, ukazala im je na smrt njegovu jedino
ivina zemljina, jedui tap njegov. Pa poto je pao, bi jasno
dinnima: Da su znali nevidljivo, ne bi ostali u kazni prezrenoj.
15. Doista je za Sebu bio u njihovom prebivalitu znak: dvije bae
zdesna i slijeva: Jedite od opskrbe Gospodara vaeg i zahvaljujte Mu zemlja lijepa, a Gospodar Oprosnik!
16. Pa su se odvratili, te smo poslali na njih bujicu Arima. I
zamijenili smo im dvije bae njihove sa dvije bae (plodova) gorkog
okusa i tamariskom i neto malo lotosa.
17. Tako smo ih platili to nisu vjerovali. A da li kanjavamo, osim
nezahvalnike?
18. I nainili smo izmeu njih i izmeu gradova koje smo blagoslovili,
gradove vanjske i odredili u njima putovanje: Putujte u njima noima i
danima, bezbjedni!
19. Tad su govorili: Gospodaru na! Produi (razmak) meu putovanjima
naim! Pa su inili zulm duama svojim, te smo ih uinili priama i
rastrgali ih potpunim kidanjem. Uistinu, u tome su znaci za svakog
strpljivog, zahvalnog.
20. I doista je Iblis obistinio na njima pretpostavku svoju, pa su ga
slijedili, izuzev skupine vjernika.
21. A nije on imao nad njima nikakvog autoriteta - izuzev da razaznamo
ko vjeruje u Ahiret od onog ko je u sumnji o njemu. A Gospodar tvoj je
nad svakom stvari uvar.
22. Reci: Zovite one koje pretpostavljate mimo Allaha! Ne vladaju
teinom atoma na nebesima niti na Zemlji, i nemaju oni u njima nikakva
udjela, i nema On meu njima nikakva pomagaa.
23. I nee koristiti kod Njega posredovanje, izuzev onom kome dopusti.
Dok, kad se otkloni strah iz srca njihovih, rei e: ta to ree
Gospodar na? Rei e: Istinu. A On je Uzvieni, Veliki.
24. Reci: Ko vas opskrbljuje s neba i Zemlje? Reci: Allah. A uistinu
smo mi ili vi na Uputi ili u zabludi oitoj.
25. Reci: Neete biti pitani za ono ta smo skrivili, niti emo biti
pitani za ono ta ste radili.
26. Reci: Sakupie nas Gospodar na, zatim e presuditi meu nama s
Istinom. A On je Sudac, Sveznajui.
27. Reci: Pokaite mi one koje Mu kao rivale prikljuujete? Nikako!
Naprotiv! On je Allah, Moni, Mudri.
28. I poslali smo te cijelom ovjeanstvu, samo kao donosioca radosnih
vijesti i opominjaa, ali veina ljudi ne zna.
30. Reci: Imaete vi rok na Dan kojeg neete as usporiti, niti
ubrzati.
31. I govore oni koji ne vjeruju: Neemo vjerovati u ovaj Kuran, niti
u ono prije njega. A da ti je vidjeti kad zalimi budu zaustavljeni kod
Gospodara svog, uzvraae jedni drugima rije. Oni koji su uinjeni
slabima rei e onima koji su se oholili: Da nije vas bilo, sigurno
bismo bili vjernici.
32. Oni koji su se oholili rei e onima koji su uinjeni slabima: Zar
smo vas mi odvratili od Upute, nakon to vam je dola? Naprotiv, bili
ste zloinci!
33. I rei e koji su uinjeni slabima, onima koji su se oholili:
Naprotiv! Spletkaranje nou i danju, kad ste nam nareivali da ne
vjerujemo u Allaha i inimo Njemu ravne. I tajit e al poto vide
kaznu. A nainiemo okove na vratovima onih koji nisu vjerovali. Zar e
biti plaeni, osim kako su radili?
34. I nismo u grad poslali nijednog opominjaa, a da nisu rekli
raskalanici njegovi: Uistinu, mi smo u ono s im ste poslani nevjernici.
35. I govore: Mi smo vei po bogatstvima i djeci, i neemo mi biti
kanjeni!
36. Reci: Uistinu, Gospodar moj prua opskrbu kome hoe i uskrauje,
ali veina ljudi ne zna.
37. I nisu bogatstva vaa niti djeca vaa ono to e vas Nama rangom
pribliiti, izuzev onog ko vjeruje i ini dobro. Pa ti takvi e imati
plau dvostruku za ono to su radili i oni e u odajama sigurni biti.
38. A oni koji se trude da oslabe ajete Nae - takvi e u kaznu
privedeni biti.
39. Reci: Uistinu, Gospodar moj prua opskrbu kome hoe od robova
Svojih i uskrauje mu. A ta god udijelite od stvari, pa - On e to
zamijeniti, i On je Najbolji od opskrbljivaa.
40. A na Dan kad ih sve skupi, zatim kae melecima: Jesu li ovi vas
oboavali?
41. Rei e: Slavljen neka si Ti! Ti si Zatitnik na mimo njih.
Naprotiv, oboavali su dinne; veina njih su u njih bili vjernici.
42. Zato vi Danas ne vladate jedni za druge koriu, niti tetom. I
rei emo onima koji su inili zulm: Kuajte kaznu vatrom, onu koju
ste poricali!
43. I kad im se ue ajeti Nai jasni, kau: Ovo je samo ovjek, eli
da vas odvrati od onog ta su oboavali oevi vai, i kau: Ovo je
samo la izmiljena. A govore koji ne vjeruju za Istinu, poto im je
dola: Ovo je samo sihr oiti.
44. A nismo im dali nikakve knjige da ih prouavaju, i nismo im poslali

prije tebe nijednog opominjaa.
45. I poricali su oni prije njih, a nisu (ovi) dosegli desetinu onog
ta smo njima dali, pa su poricali poslanike Moje! Pa kakvo je bilo
odbijanje Moje!
46. Reci: Samo vas jednom savjetujem: da ustajete radi Allaha po dva i
pojedinano, zatim razmiljate: nije u drugu vaem nikakva ludost. On
vam je samo opominja pred kaznom estokom.
47. Reci: ta god nagrade od vas traim, ta (neka) je ona vaa.
Nagrada moja je jedino do Allaha; a On je nad svakom stvari Svjedok.
48. Reci: Uistinu, Gospodar moj sputa Istinu; Znalac nevidljivih.
49. Reci: Dola je Istina, i nee se pojaviti neistina, niti se
vratiti.
50. Reci: Ako zalutam, pa samo lutam protiv due svoje, a ako se
uputim, pa to je stoga to mi objavljuje Gospodar moj. Uistinu! On je
Onaj koji uje, Bliski.
51. A da ti je vidjeti kad se preplae, pa ne bude uzmicanja, i budu
dograbljeni iz mjesta bliskog,
52. I reknu: Vjerujemo u njega! A otkud im prihvatanje iz mjesta
dalekog?
53. A doista nisu vjerovali u njega od ranije, i ciljali su na
nevidljivo iz mjesta dalekog.
54. A izmeu njih i onog ta ele je prepreka, - kao to je uinjeno
prije sa njima slinima. Uistinu, oni su bili u sumnji zbunjujuoj.
SURA 35.
FATIR * STVORITELJ
1. Hvala Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Onom koji je meleke

uinio poslanicima sa krilima: dva i tri i etiri. Dodaje u stvaranju
ta hoe. Uistinu! Allah je nad svakom stvari Posjednik moi.
2. Ono to Allah otvori ljudima od milosti - pa nema tog ko e je
zadrati; a ta zadri - pa nema joj poiljaoca poslije Njega. A On je
Moni, Mudri.
3. O ljudi! Sjetite se blagodati Allahove prema vama! Ima li ikakav
stvoritelj pored Allaha, (da) vas opskrbljuje s neba i Zemlje? Nema
boga osim Njega, pa kud se odvraate?
4. A ako te poreknu, pa ve su poricani poslanici prije tebe. A Allahu
se vraaju stvari.
5. O ljudi! Zaista je obeanje Allahovo Istina! Zato neka vas nikako ne
zavara ivot Dunjaa, i neka vas nikako ne zavara o Allahu garur.
6. Uistinu, ejtan vam je neprijatelj, zato ga uzmite neprijateljem.
Poziva jedino partiju svoju, da budu od stanovnika seira.
7. Oni koji ne vjeruju - imae oni kaznu estoku. A oni koji vjeruju i
rade dobra djela - imae oni oprost i nagradu veliku.
8. Pa da li je onaj kome je uljepano zlo djela njegovog, pa ga vidi
lijepim ...? Pa uistinu, Allah zabluuje koga hoe, a upuuje koga
hoe. Zato nek ne ide dua tvoja zbog alosti nad njima. Uistinu, Allah
je Znalac o onom to rade.
9. A Allah je Taj koji alje vjetrove, pa diu oblak, te ga tjeramo ka

zemlji mrtvoj, pa oivljavamo njime zemlju nakon mrtvila njenog. Takvo
e biti proivljenje!
10. Ko eli mo - pa Allahova je mo sva. Njemu se uzdie rije lijepa;
a dobro djelo - uzvisuje ga. A oni koji planiraju zla djela, imae oni
kaznu estoku; a spletkarenje takvih - ono e propasti.
11. A Allah vas je stvorio od praine, zatim od kapi sperme, potom vas
uinio parovima. I ne zatrudni nijedna ena i ne rodi osim sa znanjem
Njegovim. I ne produi se nijednom dugovjenom, niti umanji od ivota
njegovog, a da nije u Knjizi. Uistinu, to je Allahu lahko.
12. I nisu jednaka dva mora: ovo svjee, slatkovodno, pitko je pie
njegovo, a ovo slano, gorko. A iz svakog jedete svjee meso i vadite
nakit kojeg nosite. I vidi plovila po njemu brazdaju, da traite iz
blagodati Njegove i da biste vi zahvaljivali.
13. Daje da no ue u dan i daje da dan ue u no; i potinio je Sunce
i Mjesec; svakoje plovi roku odreenom. To je Allah, Gospodar va!;
Njegova je vlast. A oni koje prizivate mimo Njega, ne vladaju opnom na
hurminoj kopici.
14. Ako ih prizivate, ne uju dowu vau; a da uju - ne bi vam se
odazvali. A na Dan kijameta e porei irk va. I (niko) te nee
obavijestiti slino Obavijetenom.
15. O ljudi! Vi ste fukare prema Allahu; a Allah - On je Bogati,
Hvaljeni.
16. Ako hoe, uklonie vas i dovesti stvorenje novo;
17. A nije to Allahu teko.
18. I nee se optereeni teretiti teretom drugog. A ako pretovareni
pozove teretu svom, nee se ponijeti od njega nimalo, makar bio rod.
Samo e opomenuti one koji se boje Gospodara svog u nevidljivosti i
obavljaju salat. A ko se isti, pa doista se isti za duu svoju. A
Allahu je dolazite!
19. I nisu isti slijepac i onaj koji vidi,
20. Niti tmine, niti svjetlo,
21. Ni hlad, niti ega,
22. I nisu isti ivi i mrtvi. Uistinu! Allah daje da uje kome hoe. I
nisi ti taj koji e prouti onog ko je u kaburima.
23. Ti si samo opominja.
24. Uistinu, Mi smo te poslali s Istinom, donosiocem radosnih vijesti i
opominjaem. A nema umme, a da nije (kroz) nju proao opominja.
25. A ako te poreknu, pa ve su poricali oni prije njih. Dolazili su im
poslanici njihovi sa dokazima jasnim i zeburima i Knjigom svjetiljom.
26. Zatim bih dograbio one koji nisu vjerovali; pa kakvo je bilo
odbijanje Moje!
27. Zar ne vidi da Allah sputa s neba vodu, pa izvodimo njome plodove
razliitih boja njihovih. A planine su pruga bijelih i crvenih razliitih boja njihovih - i jako crnih.
28. A ljudi i ivotinje i stoka su takoer razliitih boja svojih.

Allaha se boje izmeu robova Njegovih, samo ueni. Uistinu! Allah je
Moni, Oprosnik.
29. Uistinu, oni koji ue Knjigu Allahovu i obavljaju salat i udjeljuju
od onog im smo ih opskrbili, javno i tajno, nadaju se trgovini (koja)
nee propasti,
30. Da bi im ispunio nagrade njihove i poveao im iz dobrote Svoje.
Uistinu, On je Oprosnik, Zahvalni.
31. A ono to smo ti objavili od Knjige, to je Istina, potvrujui ono
ispred nje. Uistinu! Allah je o robovima Svojim Obavijeteni, Vidilac.
32. Zatim smo Knjigu dali u naslijee onima koje smo odabrali od robova
naih, pa je od njih zalim dui svojoj, a (neki) od njih je osrednji, a
(neki) od njih je prednjak u dobrim djelima s dozvolom Allahovom. To je
to, blagodat velika!
33. Bae Adna u koje e ui, nosie u njima narukvice od zlata i
biser, a odjea njihova u njima e biti svila.
34. I rei e: Hvala Allahu koji je odstranio od nas tugu. Uistinu!
Gospodar na je Oprosnik, Zahvalni,
35. Koji nas je nastanio u kui boravka, iz dobrote Svoje. Nee nas
dotai u njoj umor, niti e nas u njoj dotai klonulost.
36. A oni koji ne vjeruju, imae oni vatru Dehennema. Nee se s njima
svriti pa da umru, i nee im se olakati (nita) od kazne njegove.
Tako emo platiti svakog nezahvalnika.
37. I oni e u njemu zvati u pomo: Gospodaru na! Izbavi nas;
radiemo dobro, ne ono ta smo radili. Zar vam nismo dali dug ivot,
da se poui u njemu ko se pouava? - i doao vam je opominja. Zato
kuajte! Pa nemaju zalimi nikakva pomagaa.
38. Uistinu, Allah je Znalac nevidljivog nebesa i Zemlje. Uistinu! On
je Znalac onog u grudima.
39. On je Taj koji vas je uinio halifama na Zemlji. Pa ko ne vjeruje,
ta protiv njega je nevjerstvo njegovo. A poveava nevjernicima
nevjerstvo njihovo, kod Gospodara njihovog, jedino mrnju, i poveava
nevjernicima kufr njihov samo gubitak.
40. Reci: Vidite li ortake vae koje prizivate mimo Allaha? Pokaite
mi ta su to stvorili od zemlje! Ili imaju oni udio u nebesima? Zar smo
im dali Knjigu, pa su oni na jasnim dokazima iz nje? Naprotiv! Zalimi
jedni drugima obeavaju samo obmanu.
41. Uistinu! Allah dri nebesa i Zemlju da ne nestanu. A ako krenu da
nestanu, nee ih zadrati niko poslije Njega. Uistinu! On je Blagi,
Oprosnik.
42. I kunu se Allahom, najjaom od zakletvi njihovih (da e) ako im
doe opominja sigurno biti upueniji od svih ummeta. Pa poto im je
doao opominja, povealo im je samo izbjegavanje,
43. Oholost na Zemlji i planiranje zla. A zlo planiranje opkoljava
jedino initelje njegove. Pa da li oekuju ita osim sunneta ranijh? Pa
nee nai u sunnetu Allahovom zamjenu, i nee nai u sunnetu
Allahovom promjenu.
44. Zar nisu putovali po Zemlji pa vidjeli kakav je bio kraj onih prije
njih, a bili su jai od njih u sili? I nije Allah takav da e Mu umai
ikakva stvar u nebesima, niti u Zemlji. Uistinu! On je Znalac, Moni.
45. A da epava Allah ljude za ono ta su zasluili, ne bi na povrini
njenoj ostavio nita ivo; ali, ostavlja ih do roka odreenog. Pa kad
doe rok njihov, pa Allah je uistinu robova svojih Vidilac.
SURA 36.
JA SIN * JA SIN
1. Ja. Sin.
2. Tako Mi Kurana mudrog,
3. Uistinu, ti si (jedan) od izaslanika,
4. Na putu pravom:
5. Objavom Monog, Milosrdnog,
6. Da opominje ljude iji oevi nisu bili opominjani, pa su oni
nemarni.
7. Doista se obistinila Rije na veini njih, pa oni ne vjeruju.
8. Uistinu! Mi smo na vratovima njihovim nainili okove, pa su oni do
brada, zato su oni uzdignutih glava.
9. I nainili smo ispred njih barijeru i iza njih barijeru, pa ih
prekrili - zato oni ne vide.
10. A isto im je, opominjao ih ili ih ne opominjao - oni nee
vjerovati.
11. Jedino opominje onog ko slijedi Opomenu i boji se Milostivog u
nevidljivosti. Zato ga obraduj oprostom i nagradom plemenitom.
12. Uistinu! Mi, Mi emo oiviti mrtve, a piemo ta su pripravili, i
tragove njihove. A svaku stvar - pobrojat emo je u Vodiu jasnom.
13. I navedi im primjer stanovnika grada, kad mu dooe izaslanici;
14. Kad poslasmo njima dvojicu - pa porekoe njih dvojicu. Tad
pojaasmo treim, pa rekoe: Uistinu, mi smo vama izaslanici!
15. Rekoe: Vi ste samo smrtnici slini nama, a nije objavio Milostivi
nita; vi samo laete!
16. Rekoe: Gospodar na zna. Uistinu, mi smo vama izaslanici,
17. A na nama je jedino dostava jasna.
18. Rekoe: Uistinu, mi s vama zlo slutimo. Ako ne prestanete, sigurno
emo vas kamenovati, i sigurno e vas od nas dotai kazna bolna.
19. (Izaslanici) rekoe: Vaa zla kob je sa vama! Zar zato to ste
opomenuti? Naprotiv, vi ste ljudi koji pretjeruju.
20. I doe s najdaljeg kraja grada ovjek, trei. Ree: O narode moj!
Slijedite izaslanike!
21. Slijedite onog ko od vas ne trai nagradu, a oni su upueni.
22. I ta mi je da ja ne oboavam Onog ko me je stvorio, a Njemu ete
biti vraeni?
23. Zar da uzmem mimo Njega bogove? Ako mi Milostivi eli tetu, nee
mi njihovo posredovanje koristiti nimalo, niti e me oni spasiti.
24. Uistinu, ja bih tad bio u zabludi oitoj.

25. Uistinu! Ja vjerujem u Gospodara vaeg, zato me ujte!
26. Reeno je: Ui u Dennet. Rekao je: O da moj narod zna,
27. Zato mi je oprostio Gospodar moj i uinio me od poaenih!
28. I nismo na narod njegov poslije njega spustili nikakvu vojsku s
neba, i nismo bili Sputatelji.
29. Bio je samo krik jedan, tad gle: oni ugaeni.
30. O alosti nad robovima! Nije im doao nijedan poslanik, a da mu se
nisu rugali!
31. Zar ne vide koliko smo prije njih unitili narataja, da im se oni
ne vraaju?
32. A svi zajedno e kod nas biti privedeni.
33. A znak za njih je zemlja zamrla: oivljavamo je i izvodimo iz nje
ito, pa od njega jedu;
34. I nainili smo na njoj bae od palmi i loza, i provrili na njoj
izvore,
35. Da jedu od voa njenog - a nisu to uradile ruke njihove. Pa zar
nee zahvaljivati?
36. Slava neka je Onom koji je stvorio parove svega: od onog ta
izrasta iz zemlje, i od dua njihovih, i od onog ta ne znaju!
37. A znak za njih je no: povlaimo od nje dan, tad gle! oni
zamraeni.
38. I Sunce plovi stanitu svom. To je diktat Monog, Znalca;
39. I Mjesec, odredili smo mu faze, dok se vraa kao granica stara.
40. Sunce - ne treba njemu da dostigne Mjesec, niti noi da pretekne
dan. A sve u orbiti plovi.
41. I znak im je to smo Mi nosili potomke njihove u lai natovarenoj.
42. I stvorili smo za njih neto njoj slino, (na emu) se
transportuju,
43. A ako htjednemo, potopiemo ih, pa im nee biti pomoi, niti e oni
biti izbavljeni,
44. Izuzev milou od Nas, i kao uivanje do izvjesnog vremena.
45. I kad im se kae: Bojte se onog ta je ispred vas i ta je iza
vas, da bi vam se smilovalo.
46. I nije im doao nijedan znak od znakova Gospodara njihovog, a da
nisu bili od njega odvraeni!
47. I kad im se kae: Udjeljujte od onog im vas je opskrbio Allah,
govore oni koji ne vjeruju, onima koji vjeruju: Zar da hranimo onog
koga bi, da je htio Allah, nahranio? Vi ste samo u zabludi oitoj!
48. I govore: Kad e ova prijetnja, ako ste istiniti?
49. Oekuju samo krik jedan, obuzee ih, a oni e se prepirati.
50. Tad nee moi wasijet (sainiti), niti e se porodicama svojim
vratiti.
51. I puhnue se u sur, tad gle: oni iz kabura ka Gospodaru svom

hitaju.
52. Rei e: O teko nama! Ko nas podie iz spavalita naeg? Ovo je
ono ta je obeavao Milostivi, a Istinu su govorili izaslanici.
53. Bie samo krik jedan, tad gle: oni svi kod Nas privedeni!
54. Pa Danas nee dui biti uinjen zulm nimalo, i biete plaeni
jedino kako ste radili.
55. Uistinu, stanovnici Denneta e Danas biti zauzeti, veseli,
56. Oni i ene njihove, u sjenci, na divanima naslonjeni;
57. Imae oni u njemu voe, i imae oni ta zatrae.
58. Selam! - bie rije Gospodara Milosrdnog.
59. I Odvojite se Danas o zloinci!
60. Zar vam nisam naloio, o sinovi Ademovi, da ne oboavate ejtana?
Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni 61. Ve da Mene oboavate? Ovo je put pravi.
62. I zaista je izmeu vas zaveo mnotvo veliko. Pa zar niste razum
koristili?
63. Ovo je Dehennem kojim vam je prijeeno!
64. Prite se njime Danas to niste vjerovali.
65. Danas emo zapeatiti usta njihova, a govorie Nam ruke njihove, i
svjedoie noge njihove, za ono ta su zaradili.
66. A da smo htjeli, sigurno bismo ugasili oi njihove, te bi se
utrkivali putem, pa otkud bi vidjeli?
67. I da smo htjeli, sigurno bismo ih preoblikovali u mjestu njihovom,
pa ne bi mogli otii, niti se vratiti.
68. A onog koga poivimo, unazadimo ga u stvaranju. Pa zar ne shvataju?
69. I nismo ga pouili pjesnitvu, niti mu prilii. To je samo Opomena
i Kuran jasni,
70. Da opomene onog ko je iv, i obistini se Rije protiv nevjernika.
71. Zar ne vide da smo Mi stvorili za njih - od onog ta su uradile
ruke Nae - stoku, pa su oni njeni gospodari?
72. I potinili smo ih njima, pa su od njih jahalice njihove, i od njih
jedu.
73. I imaju oni u njima korist i pie. Pa zar nee zahvaljivati?
74. A uzimaju mimo Allaha bogove, da bi se oni pomogli.
75. Ne mogu im (dati) pomo i oni su za njih vojska privedenih.
76. Zato neka te ne alosti govor njihov. Uistinu! Mi znamo ta kriju i
ta objelodanjuju.
77. Zar ne vidi ovjek da smo ga Mi stvorili od kapi sperme, pa gle! on
protivnik otvoreni.
78. I Nama navodi primjer, a zaboravio je stvaranje svoje. Govori: Ko
e oiviti kosti - a one budu truhle?
79. Reci: Oivie ih ko ih je sazdao prvi put, a On je o svakom

stvaranju Znalac,
80. Onaj koji vam je iz drveta zelenog nainio vatru, pa gle! vi od nje
pripaljujete.
81. Zar nije Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju kadar da stvori
sline njima? Svakako!, a On je Tvorac, Znalac!
82. Zaista, komanda Njegova kad neto eli, jest da mu rekne: Budi! tad biva.
83. Pa slavljen neka je Onaj u ruci ijoj je vlast svake stvari, a
Njemu se vraate!
SURA 37.
ES-SAFFAT * POREDANI
1. Tako mi u saffove poredanih,

2. Te onih koji gone ukorom,
3. Te onih koji recituju Opomenu,
4. Uistinu! Bog va je Jedini,
5. Gospodar nebesa i Zemlje i onog izmeu njih, i Gospodar istoka.
6. Uistinu! Mi smo najblie nebo ukrasili ukrasom - planetama,
7. I zatitom od svakog ejtana zadrtog.
8. Ne uju Najvii skup, a bivaju gaani sa svake strane,
9. Prognani, a njihova kazna je trajna.
10. Izuzev ko otrgne grabljenjem - tad ga slijedi svjetlica prodorna.
11. Pa upitaj ih: Da li su oni jae stvorenje ili onaj koga smo
stvorili? Uistinu! Mi smo ih stvorili od ilovae ljepljive.
12. Naprotiv, zadivio si se, a rugaju se,
13. I kad se opomenu, ne paze,
14. A kad znak vide, rugaju se,
15. I govore: Ovo je samo sihr oiti!
16. Hoemo li kad umremo i budemo prah i kosti, uistinu mi biti
podignuti,
17. Ili oevi nai raniji?
18. Reci: Da, i vi ete biti ponieni.
19. Pa to e biti samo povik jedan, tad gle! - oni e gledati,
20. I rei: O teko nama! Ovo je Dan sudnji!
21. Ovo je Dan odluke, onaj kojeg ste poricali.
22. Sakupite one koji su inili zulm i supruge njihove, i ono ta su
oboavali,
23. Mimo Allaha, pa ih povedite na put dehimu,
24. I zaustavite ih; uistinu, oni e biti pitani.
25. ta vam je, ne pomaete se?
26. Naprotiv, oni su Danas pokorni.
27. I pristupae jedni drugima - raspitivae se,

28. Govorie: Uistinu, vi ste nam dolazili zdesna.
29. Rei e: Naprotiv, niste bili vjernici;
30. I nismo mi nad vama imali nikakve moi. Naprotiv! Bili ste narod
pretjerujuih.
31. Zato se obistinila na nama Rije Gospodara naeg: Uistinu, mi smo
ti koji kuamo.
32. Pa zaveli smo vas. Uistinu, mi smo bili zalutali.
33. Pa uistinu, oni e Tog dana u kazni sudionici biti.
34. Uistinu, Mi emo tako postupiti sa zloincima.
35. Uistinu, oni su se - kad im je reeno: Nema boga osim Allaha uzoholili,
36. I govorili: Zar da mi uistinu napustimo bogove nae radi pjesnika
ludog?
37. Naprotiv, doao je s Istinom i potvrdio izaslanike.
38. Uistinu, vi ete kuati kaznu bolnu 39. I biete plaeni samo kako ste radili 40. Izuzev robova Allahovih istih,
41. Ti takvi e imati opskrbu poznatu:
42. Voe; i oni e biti poaeni,
43. U baama uivanja,
44. Na sofama e naspramni biti,
45. Obilazie se oko njih sa aom izvora,
46. Bijelog, prijatnog pijaima.
47. Nee biti u njemu glavobolje, niti e se oni od njega opiti.
48. A kod njih e biti (hurije) kratkih pogleda, krupnooke,
49. Kao da su one jaja prekrivena.
50. Tad e pristupati oni jedni drugima, raspitivae se.
51. Rei e govornik izmeu njih: Uistinu, ja sam imao druga,
52. Govorio je: Jesi li uistinu ti od onih koji potvruju?
53. Zar emo kad umremo i budemo prah i kosti, uistinu mi polagati
raun?
54. Rei e: Da li biste vi pogledali?
55. Tad e pogledati, pa e ga vidjeti usred dehima.
56. Rei e: Tako mi Allaha, zamalo da me upropasti.
57. I da nije bilo blagodati Gospodara mog, sigurno bih bio od
privedenih.
58. Pa zar mi neemo biti mejjiti,
59. Izuzev smrti nae ranije, i neemo mi biti mueni?
60. Uistinu, ovo je to, uspjeh velianstven.

61. Za slino ovome, ta neka rade radnici!
62. Da li je to bolje ugoenje ili drvo zekkum?
63. Uistinu, Mi emo ga uiniti iskuenjem za zalime.
64. Uistinu, to drvo izlazi iz dna dehima,
65. Plod njegov - kao da su to glave ejtana.
66. Pa uistinu, oni e jesti od njega te puniti njime trbuhe.
67. Zatim e oni uistinu imati na njega mjeavinu kljuale vode,
68. Potom je uistinu povratite njihovo dehimu.
69. Uistinu, oni su nali oeve svoje zalutale,
70. Pa oni tragovima njihovim hite.
71. A doista je prije njih zalutala veina prijanjih,
72. I doista smo slali meu njih opominjae.
73. Zato pogledaj kakav je bio kraj opominjanih,
74. Izuzev robova Allahovih istih.
75. A doista Nas je zvao Nuh, pa divni su Oni koji su se odazvali.
76. I spasili smo njega i porodicu njegovu od ala stranog,
77. I uinili potomstvo njegovo - njih preivjelima,
78. I ostavili nad njim u kasnijim (pokoljenjima):
79. Selam Nuhu meu svjetovima!
80. Uistinu, Mi tako nagraujemo dobroinitelje!
81. Uistinu, on je bio od robova Naih vjernika,
82. Zatim smo potopili druge.
83. A uistinu, od stranke njegove bio je Ibrahim.
84. Kad doe Gospodaru svom sa srcem zdravim,
85. Kad ree ocu svom i narodu svom: ta to oboavate?
86. Zar lane bogove mimo Allaha elite?
87. Pa ta je vae miljenje o Gospodaru svjetova?
88. Tad osmotri pogledom zvijezde,
89. Pa ree: Uistinu, ja sam bolestan!
90. Tad se okrenue od njega vrativi se.
91. Pa se prikrade bogovima njihovim, te ree: Zar ne jedete?,
92. ta vam je, ne govorite?
93. Pa im se prikrade udarajui desnicom.
94. Tad mu se pribliie, urei.
95. Ree: Zar oboavate ono to kleete,
96. A Allah je stvorio vas i ono to pravite?
97. Rekoe: Sagradite mu graevinu, pa ga bacite u vatru.

98. Tad mu zaelie spletku, pa njih uinismo donjima.
99. I ree: Uistinu, ja sam putnik Gospodaru svom, uputie me.
100. Gospodaru moj! Daruj mi (potomka) od dobrih.
101. Pa smo ga obradovali djeakom blagim.
102. Pa poto je dostigao s njim (dobu) privreivanja, ree: O siniu
moj! Uistinu, ja sam u snu vidio da te ja koljem, pa gledaj, ta
vidi? Ree: O oe moj! Uini ta ti se nareuje. Nai e inaAllah - da sam ja od strpljivih.
103. Pa poto se oba pokorie, i poloi ga na elo,
104. I pozvasmo ga: O Ibrahime!
105. Ve si ispunio snovienje. Uistinu, mi tako nagraujemo
dobroinitelje.
106. Uistinu, ovo je to, kunja oita.
107. I iskupismo ga rtvom golemom,
108. I ostavismo mu meu kasnijima:
109. Selam Ibrahimu!
110. Tako nagraujemo dobroinitelje!
111. Uistinu, on je bio od robova Naih vjernika,
112. A obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom, od pravednih,
113. I blagoslovili njega i Ishaka. I od potomstva njih dvojice
(poneko) je dobroinitelj, a (poneko) oiti zalim dui svojoj;
114. I doista smo obdarili Musaa i Haruna,
115. I spasili njih dvojicu i narod njihov od ala stranog,
116. I pomogli ih, pa su oni bili pobjednici;
117. I dali smo njima dvojici Knjigu jasnih (stvari),
118. I uputili ih putem pravim,
119. I ostavili njima dvojici meu kasnijima:
120. Selam Musau i Harunu!
122. Uistinu, njih dvojica su bili od robova Naih vjernika.
123. I uistinu, Iljas je bio od izaslanika.
124. Kad ree narodu svom: Zar se ne bojite?
125. Zar prizivate Bala, a ostavljate Najboljeg od stvoritelja,
126. Allaha, Gospodara vaeg i Gospodara oeva vaih ranijih?
127. Pa su ga porekli; pa uistinu oni e privedeni biti,
128. Izuzev robova Allahovih istih.
129. I ostavili smo njemu meu kasnijima:
130. Selam Iljasu!

132. Uistinu, on je bio od robova Naih vjernika.
133. I uistinu, Lut je bio od izaslanika.
134. Kad spasismo njega i porodicu njegovu - sve,
135. Izuzev starice meu izostalima,
136. Zatim smo unitili druge.
137. A uistinu, vi prolazite pored njih jutrom,
138. I nou. Pa zar ne shvatate?
139. I uistinu, Junus je bio od izaslanika;
140. Kad pobjee k lai natovarenoj,
141. Pa je bacio kocku, te bio od odbaenih,
142. Tad ga je progutala (velika) riba, i on je prijekora vrijedan:
143. Pa da on nije bio od onih koji slave (Allaha),
144. Sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad e podignuti biti.
145. Pa smo ga izbacili na pusto mjesto, a on je bio bolestan,
146. I dali smo da nad njim izraste bun tikve;
147. I poslali ga ka stotini hiljada ili vie,
148. Pa su vjerovali, te smo im dali uivanje do izvjesnog vremena.
149. Zato ih upitaj: Jesu li Gospodara tvog keri, a njihovi sinovi?
150. Ili smo stvarali meleke enskima, a oni svjedoci bili?
151. Zar oni istinu zbog lai svoje ne govore:
152. Rodio je Allah, a uistinu, oni su laljivci.
153. Zar je odabrao keri nad sinovima?
154. ta vam je? Kako sudite?
155. Pa zar se neete pouiti?
156. Ili vi imate dokaz oit?
157. Pa donesite knjigu svoju, ako ste istiniti!
158. I uspostavljaju izmeu Njega i dinna srodstvo, a doista dinni
znaju da e oni uistinu biti privedeni 159. Slavljen neka je Allah nad onim ta pripisuju 160. Izuzev robova Allahovih istih.
161. Pa uistinu, vi i ono ta oboavate,
162. Niste vi protiv Njega zavodnici,
163. Izuzev onog koji e biti pren dehimom.
164. A nema od nas nijednog, a da on nema mjesto poznato,
165. I uistinu! Mi, mi smo poredani,
166. I uistinu, mi, mi smo slavitelji.
167. A oni su sigurno govorili:
168. Da je kod nas Opomena od ranijih,

169. Sigurno bismo bili robovi Allahovi isti.
170. Pa nisu u njega vjerovali, pa saznae!
171. A ve je prethodila Rije Naa robovima Naim, izaslanicima.
172. Uistinu, oni - oni e biti pomognuti,
173. I uistinu, vojska Naa - oni e biti pobjednici.
174. Zato se okreni od njih izvjesno vrijeme,
175. I posmatraj ih, pa vidjee.
176. Pa zar kaznu Nau pouruju?
177. Pa kad se spusti u avliju njihovu, tad e biti zlo jutro
upozoravanih.
178. I okreni se od njih izvjesno vrijeme,
179. I posmatraj, pa vidjet e!
180. Slavljen neka je Gospodar tvoj, Gospodar moi, nad onim ta
pripisuju!
181. I selam izaslanicima,
182. I hvala Allahu, Gospodaru svjetova!
SURA 38.
SAD * SAD
1. Sad. Tako mi Kurana, posjednika Opomene,

2. Naprotiv, oni koji ne vjeruju u oholosti su i razdoru.
3. Koliko smo prije njih unitili pokoljenja, pa su prizivali, a prolo
bi vrijeme za uzmicanje.
4. A udili su se da im je doao opominja izmeu njih, i govorili
nevjernici: Ovo je arobnjak, laac.
5. Je li uinio bogove Bogom Jedinim? Uistinu, ovo je stvar udesna!
6. I krenue velikani izmeu njih: Idite i ustrajte uz bogove svoje!
Uistinu, ovo je stvar eljena!
7. Nismo o ovome uli u milletu zadnjem. Ovo je samo izmiljotina!
8. Zar je njemu objavljena Opomena izmeu nas? Naprotiv! Oni su u
sumnji o Opomeni Mojoj. Naprotiv, jo nisu okusili kaznu Moju.
9. Zar su kod njih riznice milosti Gospodara tvog, Monog, Darivaoca?
10. Zar je njihova vlast nebesa i Zemlje i onog ta je izmeu njih? Pa
neka se uspnu u (kakvim) sredstvima!
11. Vojska su saveznika to e ondje poraena biti.
12. Poricali su prije njih narod Nuhov i Ad i faraon, posjednik
stubova,
13. I Semud i narod Lutov i stanovnici Ejke. To su bile stranke.
14. Svaki je samo poricao poslanike, pa se obistinila kazna Moja.
15. A takvi ekaju samo krik jedan, za kojeg nema odlaganja.
16. I govore: Gospodaru na! Ubrzaj nam dio na prije Dana obrauna.
17. Strpi se nad onim ta govore, i sjeti se roba Naeg Dawuda,

posjednika moi. Uistinu, on je bio taj koji se obraao.
18. Uistinu! Mi smo potinili brda (da) s njim slave u sutonu i
obasjavanju,
19. I ptice okupljene. Svako je Njemu obraenik.
20. I ojaali smo carstvo njegovo, i dali mu mudrost i odluan govor.
21. A da li je tebi stigla vijest o parniarima? Kad se ispee na
mihrab;
22. Kad uoe Dawudu, pa se prestrai od njih, rekoe: Ne boj se! Dva
smo parniara, uinili smo nepravdu jedan drugom, zato meu nama
presudi s Istinom; i ne budi nepravedan; i uputi nas putu pravom.
23. Uistinu, ovo je brat moj. On ima devedeset devet ovaca, a ja imam
jednu ovcu, pa je rekao: Povjeri je meni! - i nadmai me u govoru.
24. (Dawud) ree: Zaista ti je uinio zulm traenjem ovce tvoje ovcama
svojim. A uistinu, mnogi od ortaka ine nasilje jedni drugima, izuzev
koji vjeruju i ine dobra djela - a njih je malo. I Dawud pomisli da
ga iskuavamo, pa zamoli oprost Gospodara svog i pade na ruku i pokaja
se.
25. Tad smo mu to oprostili. A uistinu, on ima kod Nas bliskost i
lijepo povratite.
26. O Dawude! Uistinu! Mi smo te uinili halifom na Zemlji; zato sudi
meu ljudima s Istinom, i ne slijedi strast, pa da te zavede s puta
Allahovog. Uistinu, koji zavode s puta Allahovog, imae oni kaznu
estoku to su zaboravili Dan obrauna.
27. I nismo stvorili nebo i Zemlju i ta je izmeu njih, uzaludno. To
je miljenje onih koji ne vjeruju. Pa teko onima koji ne vjeruju - od
vatre!
28. Zar tretiramo one koji vjeruju i rade dobra djela, kao mufside na
Zemlji? Ili tretiramo bogobojazne kao razvratnike?
29. Knjiga koju smo ti objavili je blagoslovljena; da razmatraju ajete
njene i da se poue posjednici razuma.
30. I podarili smo Dawudu Sulejmana. Divan rob! Uistinu, on je bio onaj
koji se obraao.
31. Kad mu se izvedoe u sumrak safinati brzi,
32. Tad ree: Uistinu! Ja sam (vie) iskazao ljubav prema dobru no
zikru Gospodara svog - dok se ne sakri velom (noi).
33. Vratite mi ih, pa je poeo glaenjem nogu i vratova.
34. I doista smo iskuavali Sulejmana, i bacili na prijesto njegov
tijelo - zatim se obratio.
35. Ree: Gospodaru moj! Oprosti mi, daruj mi vlast kakvu niko nee
imati poslije mene! Uistinu, Ti, Ti si Darivalac.
36. Pa smo potinili njemu vjetar - puhao je povjetarac po naredbi
njegovoj kud je htio,
37. I ejtane, svakog graditelja i ronioca,
38. I druge povezane u okove.
39. Ovo je poklon Na, pa daruj ili zadri, bez rauna.

40. A uistinu, on kod Nas ima bliskost i lijepo povratite.
41. I spomeni roba Naeg Ejjuba, kad pozva Gospodara svog: Uistinu me
ejtan dotie jadom i patnjom.
42. Udri nogom svojom! Ovo je mjesto pranja - hladno, i pie.
43. I podarili smo mu porodicu njegovu, i slino njima uz njih - milost
od Nas - i Opomenu za imaoce razuma.
44. I uzmi rukom svojom snop, pa udri njime i ne prekri zakletvu!
Uistinu, Mi smo ga nali strpljivim. Divan rob! Uistinu, on je bio
pokajanik.
45. I spomeni robove Nae, Ibrahima i Ishaka i Jakuba - posjednike
vrstine i zapaanja.
46. Uistinu! Mi smo ih proistili ienjem - sjeanjem Kue.
47. I uistinu, oni su kod Nas od odabranih, najbolji.
48. I spomeni Ismaila i Eljesea i Zulkifla; a svaki je bio od
najboljih.
49. Ovo je Opomena; a uistinu, bogobojazni e imati divno povratite,
50. Bae Adna, za njih otvorenih kapija,
51. Naslonjeni u njima, traie u njima mnogo voa, i pie.
52. A kod njih e biti (hurije) kratkih pogleda, vrnjakinje.
53. Ovo je ono ta vam se obeava za Dan obrauna.
54. Uistinu, ovo je opskrba Naa, nema za nju nikakva iscrpljenja.
55. Ovo! A uistinu, prevritelji e imati zlo povratite,
56. Dehennem! Prie se njime, pa loe je odmorite.
57. Ovo! Zato neka ga kuaju - kljualu tekuinu i ledenu,
58. I druge, od slinih tome, u parovima!
59. Ovo je skupina koja se s vama gura. Nee za njih biti
dobrodolice! Uistinu, oni e biti preni vatrom.
60. Rei e: Naprotiv, vi - za vas nema merhaba: vi ste ga pripremili
za nas, pa loe je stanite!
61. Rei e: Gospodaru na! Ko je ovo pripremio za nas, pa poveaj mu
dvostruku kaznu u vatri!
62. I govorie: ta nam je, ne vidimo ljude koje smo brojali
ozloglaenima?
63. Jesmo li ih uzeli ruglom ili su s njih skrenuli pogledi?
64. Doista, to e biti istina: svaa stanovnika vatre.
65. Reci: Ja sam samo opominja, i nema nikakva boga, izuzev Allaha
Jedinog, Onog koji savlauje,
66. Gospodara nebesa i Zemlje i ta je izmeu njih, Monog, Oprosnika.
67. Reci: To je vijest velianstvena,
68. Vi ste od nje odvraeni!
69. Nisam imao nikakvog znanja o Skupu najviem, kad su raspravljali;

70. Meni se objavljuje da sam ja samo opominja jasni.
71. Kad ree Gospodar tvoj melecima: Uistinu, Ja sam Tvorac smrtnika
od ilovae,
72. Zato kad ga sredim i udahnem u njega od Duha Svog, tad padnite
njemu niice.
73. Pa su uinili seddu meleci, svi oni zajedno,
74. Osim Iblisa. Uzoholio se i bio od nevjernika.
75. (Allah) ree: O Iblise! ta te je sprijeilo da padne na seddu
onom ta sam stvorio rukama Svojim? Jesi li se uzoholio ili si od
uzvienih?
76. Ree: Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega si
stvorio od ilovae.
77. (Allah) ree: Pa izlazi iz njega, pa uistinu si ti protjeran,
78. I uistinu! Na tebi je prokletstvo Moje do Dana sudnjeg.
79. Ree: Gospodaru moj! Pa odgodi mi do Dana kad e biti podignuti.
80. (Allah) ree: Pa uistinu si ti od onih kojima se odgaa,
81. Do Dana - wakta poznatog.
82. Ree: Pa tako mi moi Tvoje, sigurno u ih sve zavesti,
83. Izuzev robova Tvojih - od njih istih.
84. (Allah) ree: Pa Istina je, a Istinu govorim,
85. Sigurno u napuniti Dehennem tobom i onim izmeu njih ko te bude
slijedio - svima.
86. Reci (Muhammede): Ne traim od vas za njega nikakvu nagradu, i
nisam ja od izvjetaenih.
87. On je samo Opomena svjetovima.
88. A sigurno ete saznati vijest njegovu nakon (izvjesnog) vremena.
SURA 39.
EZ-ZUMER * SKUPINE
1. Objava Knjige je od Allaha, Monog, Mudrog.

2. Uistinu! Mi smo ti objavili Knjigu s Istinom, zato oboavaj Allaha,
odan Njegovoj vjeri.
3. Zar nije vjera ista za Allaha? A oni koji mimo Njega uzimaju
zatitnike (kau): Oboavamo ih samo da nas priblie Allahu
bliskou. Doista e Allah presuditi meu njima o onom u emu se oni
razilaze. Uistinu, Allah ne upuuje onog ko je laac, nevjernik.
4. Da je Allah elio da uzme dijete, sigurno bi od onog ta stvara
izabrao ta hoe. Slava neka je Njemu! On, Allah, je Jedini,
Nesavladivi!
5. Stvorio je nebesa i Zemlju s Istinom. Zavija nou dan, i zavija
danom no. I potinio je Sunce i Mjesec. Svakoje plovi roku odreenom.
Zar nije On Moni, Oprosnik?
6. Stvorio vas je od due jedne, zatim

I spustio vam je od stoke osam parova.
vaih, stvaranjem iza stvaranja, u tri
va!, Njegova je vlast. Nema boga osim
je od nje nainio paricu njenu.

Stvara vas u utrobama majki
tmine. To je Allah, Gospodar
Njega, pa kud se odvraate?
7. Ako ne vjerujete - pa uistinu, Allah je od vas Neovisan,

zadovoljan nevjerovanjem robova Svojih. A ako zahvaljujete,
je On s vama. I nee se teretiti optereeni teretom drugog.
Gospodaru vaem povratak va, pa e vas obavijestiti o onom
radili. Uistinu! On je Znalac onog u grudima.
a nije
zadovoljan
Zatim je
ta ste
8. I kad ovjeka dotakne nevolja, priziva Gospodara svog, obraajui se

Njemu. Potom, kad mu podari blagodat od Sebe, zaboravi ono za to Ga je
prizivao ranije, i postavlja Allahu suparnike da bi zavodio s puta
Njegovog. Reci: Uivaj malo u nevjerovanju svom, uistinu si ti od
stanovnika vatre.
9. Da li je onaj ko je pokoran za vrijeme noi, padajui na seddu i
stojei, pazei na Ahiret i nadajui se milosti Gospodara svog...?
Reci: Da li su isti oni koji znaju i koji ne znaju? Jedino se
pouavaju posjednici razuma!
10. Reci: O robovi Moji koji vjerujete! Bojte se Gospodara svog. Onima
koji rade dobro na ovom Dunjau, bie dobro. A Allahova Zemlja je
prostrana. Samo e strpljivima biti isplaena nagrada njihova bez
rauna.
11. Reci: Uistinu! Meni je nareeno da oboavam Allaha, odan Njegovoj
vjeri,
12. I nareeno mi je da budem prvi od muslimana.
13. Reci: Uistinu, ja se plaim ako ne posluam Gospodara svog, kazne
Dana stranog.
14. Reci: Allaha oboavam - odan Njegovoj vjeri.
15. Pa oboavajte ta hoete mimo Njega. Reci: Gubitnici e biti oni
koji izgube due svoje i porodice svoje na Dan kijameta. Zar to nije
taj gubitak oiti?
16. Imae oni iznad sebe nadstreice od vatre i ispod sebe (vatreni)
podijum. To je ono ime Allah zastrauje robove Svoje: O robovi Moji,
ta bojte se Mene!
17. A koji se klonu taguta - da ga ne oboavaju i obrate se Allahu - za
njih je radosna vijest. Zato obraduj robove Moje,
18. One koji sluaju Rije i slijede najbolje njeno. Takvi su oni koje
je uputio Allah, a ti takvi su posjednici razuma.
19. Pa zar onog na kom se ispunila rije kazne - pa zar ti spasava
onog ko e u vatri biti?
20. Meutim, oni koji se boje Gospodara svog, imae oni prostorije
iznad kojih su prostorije izgraene, ispod kojih teku rijeke. Obeanje
je Allahovo. Ne kri Allah obeanje!
21. Zar ne vidi da Allah sputa s neba vodu, pa je provlai izvorima
na Zemlji, zatim njome izvodi usjev raznolikih boja njegovih; potom
svehne, pa ga vidi poutjelog, zatim ga uini izlomljenim? Uistinu, u
tome je opomena za imaoce razuma.
22. Pa da li je onaj kome je Allah proirio grudi njegove za Islam, pa

je on na svjetlu Gospodara svog...? Pa teko tvrdim srcima njihovim od
Opomene Allahove. Takvi su u zabludi oitoj.
23. Allah je objavio Najbolji hadis, Knjigu jednoobraznu, ponavljajuu.
Jee se od nje koe onih koji se boje Gospodara svog. Zatim se
smekavaju koe njihove i srca njihova na spomen Allaha. To je Uputa
Allahova, upuuje njome koga hoe. A koga zavede Allah, tad on nema
nikakvog upuivaa.
24. Pa da li je onaj ko e se tititi licem svojim od zla kazne Dana
kijameta...? I rei e se zalimima: Iskusite ta ste zaradili!
25. Poricali su oni prije njih, pa im je dola kazna odakle nisu
zapazili.
26. Zato je Allah dao da oni iskuse ponienje u ivotu Dunjaa, a
sigurno je kazna Ahireta vea - kad bi znali!
27. I zaista smo ljudima naveli u ovom Kuranu od svega primjer, da bi
se oni pouili;
28. Kuran na arapskom, bez ikakve iskrivljenosti, da bi se oni
pobojali.
29. Allah navodi primjer ovjeka: on pod ortacima svaalicama, i
ovjeka potinjenog ovjeku. Jesu li isti primjerom? Hvala neka je
Allahu! Naprotiv, veina njih ne zna!
30. Uistinu, ti e biti mrtav, i uistinu, oni e biti mrtvi,
31. Zatim ete se uistinu vi, na Dan kijameta kod Gospodara svog
prepirati.
32. Pa ko je nepravedniji od onog ko lae na Allaha i porie Istinu kad
mu doe? Zar nije u Dehennemu boravite za nevjernike?
33. A onaj ko donosi Istinu, i potvruje je, ti takvi su bogobojazni.
34. Imae oni ta htjednu kod Gospodara svog. To je plaa
dobroiniteljima,
35. Da bi im oprostio Allah najgore ta su uradili, i podmirio ih
nagradom njihovom najboljim ta su uradili.
36. Zar nije Allah dovoljan robu Svom? A plae te onima mimo Njega. A
koga zavede Allah - pa nema njemu nikakvog upuivaa.
37. A koga upuuje Allah - pa nema za njega nikakva zabluivaa. Zar
nije Allah Moni, Vlasnik osvete?
38. A ako ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? - sigurno e
rei: Allah. Reci: Pa vidite li ono to prizivate mimo Allaha - ako
mi Allah eli tetu - jesu li oni otklonitelji nevolje Njegove? Ili mi
eli milost - jesu li oni ti koji e zadrati milost Njegovu? Reci:
Dovoljan mi je Allah. U Njega se pouzdavaju pouzdavatelji.
39. Reci: O narode moj! Radite u poziciji svojoj, uistinu, ja sam
radnik; pa saznaete,
40. Ko je taj kome e doi kazna - ponizie ga, i na njega e se
obarati kazna neprestana.
41. Uistinu! Mi smo ti objavili Knjigu za (sve) ljude, s Istinom. Pa ko
se uputi, pa za duu je njegovu; a ko zaluta, pa samo luta protiv nje.
A nisi ti nad njima uvar.
42. Allah uzima due u vrijeme smrti njihove - a koja nije umrla - u
snu njenom. Tad zadrava onu kojoj je odredio smrt, a alje drugu do
roka odreenog. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmiljaju.
43. Zar uzimaju mimo Allaha posrednike? Reci: Zar iako ne vladaju
niim, niti razumiju?
44. Reci: Allahovo je posredovanje svako. Njegova je vlast nebesa i
Zemlje; zatim se Njemu vraate.
45. I kad se spomene Allah - Jedini On, zgre se srca onih koji ne
vjeruju u Ahiret; a kad se spomenu oni mimo Njega, gle! - oni se
raduju.
46. Reci: O Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Znale nevidljivog i
vidljivog! Ti e presuditi meu robovima Svojim o onom u emu su se
razilazili.
47. I kad bi oni koji ine zulm imali sve ta je na Zemlji i slino
tome uz to, sigurno bi se time iskupljivali od zla kazne Dana kijameta.
A pojavie im se od Allaha ono ta nisu raunali.
48. I pojavie im se zla onog ta su zaradili, i snai e ih ono emu
su se ismijavali.
49. Pa kad ovjeka dotakne nesrea, priziva Nas, zatim kad mu podarimo
blagodat od Nas, kae: To mi je dato samo zbog znanja. Naprotiv, to
je iskuenje, ali veina njih ne zna!
50. Ve su to govorili oni prije njih, pa im nije koristilo ono ta su
stekli.
51. Tad su ih pogodila zla koja su zaradili. A oni od takvih koji ine
zulm - pogodie ih zla koja stiu; a nisu oni ti koji e umai.
52. Zar ne znaju da Allah prua opskrbu kome hoe i uskrauje? Uistinu,
u tome su znaci za ljude koji vjeruju.
53. Reci: O robovi Moji koji ste pretjerali protiv dua svojih! Ne
oajavajte spram milosti Allahove. Uistinu, Allah oprata grijehe sve.
Uistinu, On, On je Oprosnik, Milosrdni.
54. I obratite se Gospodaru svom i Njemu se predajte, prije nego vam
doe kazna - poslije neete biti pomognuti.
55. I slijedite najbolje ta vam se objavljuje od Gospodara vaeg,
prije nego vam doe kazna iznenada, a vi ne opazite.
56. Da ne kae dua: O tugo moja zbog onog to sam zanemario spram
Allaha i doista bio od izrugivaa.
57. Ili rekne: Da me je Allah uputio, sigurno bih bio od
bogobojaznih!
58. Ili kae kad vidi kaznu: Da mi je povratak, pa da budem od
dobroinitelja!
59. Da! Doista su ti dolazili ajeti Moji, pa si ih poricao, i oholio se
i bio od nevjernika.
60. A na Dan kijameta vidjee one koji su lagali na Allaha, lica
njihova bie pocrnjela. Zar nije u Dehennemu boravite oholih?
61. I spasit e Allah one koji su se bojali, zbog postignua njihovog,
nee ih dotai zlo, niti e oni tugovati.
62. Allah je Stvoritelj svake stvari, i On je nad svakom stvari

Zatitnik!
63. Njegovi su kljuevi nebesa i Zemlje! A oni koji ne vjeruju u ajete
Allahove - ti takvi su gubitnici.
64. Reci: Pa zar mi nareujete da drugog, a ne Allaha oboavam? O
neznalice!
65. A doista je objavljeno tebi i onima prije tebe: Ako pridrui sigurno e propasti rad tvoj i sigurno e biti od gubitnika.
66. Naprotiv! Allaha zato oboavaj i budi od zahvalnih!
67. I ne cijene Allaha pravim cijenjenjem Njegovim; a Zemlja sva bie u
aci Njegovoj na Dan kijameta, i nebesa e smotana biti u desnici
Njegovoj! Slavljen neka je On i uzvien nad onim ta pridruuju!
68. I puhnue se u sur , pa e se onesvijestiti ko je u nebesima i ko
je na Zemlji, izuzev koga htjedne (zatititi) Allah. Zatim e se u
njega puhnuti drugi put, tad gle! - oni stoje, gledaju,
69. I zablistae Zemlja svjetlou Gospodara svog, i postavie se
Knjiga, i dovee se vjerovjesnici i svjedoci, i presudie se meu
njima s Istinom, i nee im biti uinjen zulm.
70. I bie plaeno svakoj dui ta je radila; a On je Najbolji znalac
onog ta ine.
71. I bie sprovoeni oni koji ne vjeruju ka Dehennemu u skupinama;
dok - kad mu dou, otvorit e se kapije njegove, i rei e im uvari
njegovi: Zar vam nisu dolazili poslanici izmeu vas - uili vam ajete
Gospodara vaeg i opominjali vas na va susret ovog dana vaeg? Rei
e: Da, ali obistinila se rije kazne nad nevjernicima.
72. Bie reeno: Uite na kapije Dehennema, vjeno ete biti u
njemu. Pa loeg li boravita oholih.
73. I bie sprovoeni oni koji su se bojali Gospodara svog ka Dennetu
u skupinama; dok - kad mu dou i otvorene budu kapije njegove i reknu
im uvari njegovi: Selamun alejkum! Bili ste dobri, zato uite u njega
da vjeno boravite!
74. A (oni) e rei: Hvala Allahu koji nam je ispunio obeanje Svoje i
dao nam da naslijedimo Zemlju, nastanjujemo se u Dennetu gdje hoemo!
Pa divna je nagrada radnika!
75. I vidjee meleke, okruitelje okolo Ara, slave sa hvalom
Gospodara svog. I presudie se meu njima s Istinom, i bie reeno:
Hvala neka je Allahu, Gospodaru svjetova!
SURA 40.
EL-MUMIN * VJERNIK
1. Ha. Mim.
2. Objava Knjige je od Allaha, Monog, Znalca,
3. Oprosnika grijeha i Primaoca pokajanja, estokog u kazni, Posjednika
dareljivosti. Nema boga osim Njega, Njemu je dolazite.
4. O ajetima Allahovim raspravljaju jedino oni koji ne vjeruju; zato
neka te ne zavara njihovo kolebanje na Zemlji.
5. Poricao je prije njih narod Nuhov i stranke poslije njih. Namjeravao
je svaki ummet za poslanika njihovog - da ga se doepaju. I
raspravljali su neistinom, da bi njome pobili Istinu, zato sam ih

dograbio. Pa kakva je bila kazna Moja!
6. I tako se obistinila Rije Gospodara tvog na onima koji nisu
vjerovali: da e oni biti stanovnici vatre.
7. Oni koji nose Ar i ko je oko njega, slave sa hvalom Gospodara svog
i vjeruju u Njega i trae oprost za one koji vjeruju. Gospodaru na!
Obuhvatio si svaku stvar milou i znanjem, pa oprosti onima koji se
pokaju i slijede put Tvoj, i sauvaj ih kazne dehima.
8. Gospodaru na! I uvedi ih u bae Adna koje si im obeao, i onog ko
ini dobro od oeva njihovih i ena njihovih i potomaka njihovih.
Uistinu! Ti, Ti si Moni, Mudri.
9. I sauvaj ih zlih djela. A koga sauva zlih djela Tog dana - pa
zaista si mu se smilovao. A to je taj uspjeh velianstven.
10. Uistinu, oni koji ne vjeruju, bie pozvani: Doista je mrnja
Allahova vea od mrnje vae - dua vaih - kad ste pozivani
vjerovanju, pa niste vjerovali.
11. Rei e: Gospodaru na! Usmrtio si nas dva puta i oivio nas dva
puta, pa smo priznali grijehe nae. Pa ima li za izlazak ikakva puta?
12. To zbog toga to - kad se prizivao Allah, Jedini On - niste
vjerovali, a kad Mu se pridruivalo, vjerovali ste! Pa sud pripada
Allahu, Uzvienom, Velikom.
13. On je Taj koji vam pokazuje znakove Svoje i sputa vam s neba
opskrbu. A pouava se samo ko se obrati.
14. Zato prizivajte Allaha, odani Njegovoj vjeri - makar mrzili
nevjernici.
15. Posjednik najviih dereda, Vlasnik Ara! Stavlja Duha naredbe
Svoje na koga hoe od robova Svojih, da upozori na Dan susreta,
16. Dan kad oni izau, nee biti skriveno Allahu njihovo nita. ija
je vlast Danas? Allaha Jedinog, Onog koji potinjava!
17. Danas e se platiti svakoj dui ta je zasluila. Nema zulma Danas!
Uistinu! Allah je brz obraunom.
18. I upozori ih Danom pribliavajuim, kad e srca kod grla biti
zapreena. Nee imati zalimi nikakvog prijatelja niti posrednika
uslianog.
19. Zna nevjerne oi i ono ta kriju grudi.
20. I Allah sudi s Istinom. A oni koje prizivaju mimo Njega, ne sude
niim. Uistinu! Allah - On je Onaj koji uje, Onaj koji vidi.
21. Zar nisu putovali po Zemlji, pa vidjeli kakav je bio kraj onih
prije njih? Bili su oni ei od njih u sili i tragovima na Zemlji, pa
ih je dograbio Allah zbog grijeha njihovih. I nije im bilo od Allaha
nikakvog zatitnika.
22. To zato to su im poslanici njihovi dolazili s dokazima jasnim, pa
nisu vjerovali. Zato ih je dograbio Allah. Uistinu! On je Silan, estok
kaznom!
23. I doista smo poslali Musaa sa znakovima Naim i autoritetom oitim,
24. Faraonu i Hamanu i Karunu, pa su rekli: Vraar, laov!
25. Pa poto im doe s Istinom od Nas, rekoe: Ubijajte sinove onih

koji s njim vjeruju, a potedite ene njihove. A spletka nevjernika
samo je zaludna.
26. I ree faraon: Pustite me da ubijem Musaa, a nek pozove Gospodara
svog. Uistinu, ja se plaim da ne promijeni vjeru vau ili da ne
prouzrokuje fesad na Zemlji.
27. A Musa ree: Uistinu, ja traim zatitu u Gospodara svog i
Gospodara vaeg od svakog oholog (koji) ne vjeruje u Dan obrauna.
28. I ovjek vjernik - iz porodice faraonove, (koji) je krio vjerovanje
svoje - ree: Zar da ubijete ovjeka to kae: Gospodar moj je
Allah, a doista vam je doao s dokazima jasnim od Gospodara vaeg? A
ako je laac, pa protiv njega je la njegova - a ako je istinit,
pogodie vas dio onog ime vam prijeti. Uistinu, Allah ne upuuje onoga
ko pretjeruje, laca.
29. O narode moj! Vaa je vlast danas, pobjednici ste na Zemlji. Pa ko
e nas pomoi protiv sile Allahove, ako nam doe? Ree faraon:
Pokazujem vam jedino ta vidim, i samo vas upuujem putu ispravnom.
30. A onaj koji je vjerovao, ree: O narode moj! Uistinu se ja plaim
nad vama (dana) slinog danu stranaka,
31. Slinog stanju naroda Nuhovog, i Ada i Semuda, i onih poslije njih.
A ne eli Allah zulm robovima.
32. I o narode moj! Uistinu, ja se plaim nad vama Dana pozivanja,
33. Dana kad ete se okrenuti, bjegunci biti, neete vi od Allaha imati
nikakvog zatitnika. A koga zavede Allah - pa nema njemu nikakvog
upuivaa.
34. I doista vam je Jusuf jo prije doao sa dokazima jasnim, pa niste
prestali biti u sumnji o onom s im vam je doao. Dok, kad je umro,
rekli ste: Nee Allah poslije njega podii poslanika. Tako Allah
zabluuje onog ko je rasipnik, sumnjivac,
35. One koji raspravljaju o ajetima Allahovim bez ikakva dokaza dolog
njima. Velika je mrnja kod Allaha (zbog toga) i kod onih koji vjeruju.
Tako peati Allah svako srce oholog, silnika.
36. I ree faraon: O Hamane! Sagradi mi toranj, da bih ja dosegao
sredstva,
37. Sredstva nebeska, pa se uspeo bogu Musaovom; a uistinu, ja ga
smatram lacem. I tako je uljepano faraonu zlo djela njegovog i
odvraen je od puta. A spletka faraonova samo je upropast.
38. I ree onaj koji je vjerovao: O narode moj! Slijedite mene,
uputiu vas putu ispravnom.
39. O narode moj! Doista je ovaj ivot Dunjaa uivanje, a uistinu,
Ahiret - to je kua ostanka.
40. Ko bude ini zlo, pa bie plaen samo slinim njemu; a ko bude
inio dobro, mukarac ili ena, a on bude vjernik - pa takvi e ui u
Dennet - bie u njemu opskrbljivani bez ikakvog rauna.
41. I o narode moj! [ta mi je? Pozivam vas spasu, a pozivate me vatri.
42. Pozivate me da ne vjerujem u Allaha i pridruujem Njemu ono o emu
ja nemam znanje; a ja vas pozivam Monom, Oprosniku.
43. Nema sumnje da me pozivate onom za kojeg nema pozivanja na Dunjau

niti na Ahiretu; i da je povratak na Allahu; i da e prekritelji oni biti stanovnici vatre.
44. Pa sjetiete se ta vam govorim; a stvar svoju povjeravam Allahu.
Uistinu! Allah je Vidilac robova.
45. Pa ga je Allah sauvao zala koja su planirali, a ljudstvo faraonovo
e pogoditi zla kazna:
46. Vatra; izlagae se na nju jutrom i naveer; a na Dan kad nastupi
as: Uvedite ljudstvo faraonovo najeoj kazni.
47. I kad se budu prepirali u vatri, pa slabi reknu onima koji su se
oholili: Uistinu! Mi smo bili vai sljedbenici, pa hoete li vi od nas
otkloniti dio vatre?
48. Oni koji su se oholili e rei: Uistinu, svi smo mi u njoj.
Uistinu, Allah je ve presudio meu robovima!
49. I rei e oni koji su u vatri, uvarima Dehennema: Zovite
Gospodara vaeg da nam olaka dan kazne.
50. Rei e: A zar vam nisu poslanici vai dolazili sa dokazima
jasnim? Rei e: Da. Rei e: Onda dozivajte! A dowa nevjernika
samo je zaludna.
51. Uistinu! Mi pomaemo poslanike Nae i one koji vjeruju, u ivotu
Dunjaluka i na Dan kad ustanu svjedoci,
52. Dan kad nee koristiti zalimima opravdanje njihovo; a imae oni
prokletstvo i imae oni zlu kuu.
53. A doista smo Musau dali Uputu i sinovima Israilovim u naslijee
dali Knjigu,
54. Uputu i Opomenu za posjednike razuma.
55. Zato se strpi! Uistinu, obeanje Allahovo je Istina. I trai oprost
za grijeh svoj, i slavi sa hvalom Gospodara svog naveer i ujutro.
56. Uistinu, oni koji raspravljaju o ajetima Allahovim bez ikakvog
dokaza njima dolog - u grudima njihovim je jedino ponos kojeg oni nee
postii. Zato trai zatitu u Allaha. Uistinu! On, On je Onaj koji
uje, Onaj koji vidi.
57. Sigurno je stvaranje nebesa i Zemlje vee od stvaranja ljudi; ali
veina ljudi ne zna.
58. I nije isti slijepac i onaj koji vidi, niti oni koji vjeruju i rade
dobra i initelj zla. Malo to se pouavate!
59. Uistinu, as je dolazei, nema sumnje u to; ali veina ljudi ne
vjeruje.
60. A Gospodar va kae: Zovite Me, odazvau vam se. Uistinu! Oni koji
se budu oholili spram oboavanja Mog, ui e u Dehennem ponieni.
61. Allah je Taj koji vam je nainio no da se odmarate u njoj, a dan
da vidite. Uistinu, Allah je Vlasnik blagodati nad ljudima, ali, veina
ljudi ne zahvaljuje.
62. To je Allah, Gospodar va, Stvoritelj svake stvari! Nema boga osim
Njega; pa kud se odvraate?
63. Tako su se odvraali oni koji su ajete Allahove nijekali.
64. Allah je Taj koji vam je Zemlju uinio stanitem, a nebo zdanjem; i
vas oblikovao, pa uljepao likove vae i opskrbio vas iz dobrih stvari.
To je Allah, Gospodar va; pa blagoslovljen neka je Allah, Gospodar
svjetova!
65. On je ivi! Nema boga osim Njega! Zato prizivajte Njega, odani
Njegovoj vjeri! Hvala neka je Allahu Gospodaru svjetova!
66. Reci: Uistinu, meni je zabranjeno da oboavam one koje prizivate
mimo Allaha, poto su mi doli jasni dokazi od Gospodara mog. A
nareeno mi je da se predam Gospodaru svjetova.
67. On je Taj koji vas je stvorio od praine, zatim od kapi (sjemena),
potom od zakvaka, zatim vas izvodi kao dojene; potom da dostignete
svoju punu snagu, zatim da budete starci - a od vas je onaj ko bude
uzet prije - i da dostignete rok odreeni, i da biste vi shvatili.
68. On je Taj koji oivljava i usmruje. Pa kad odlui stvar, tad tome
samo kae: Budi! - tad biva.
69. Zar ne vidi one koji raspravljaju o ajetima Allahovim; kuda se
okreu,
70. Oni koji poriu Knjigu i ono s im smo slali poslanike Nae? Pa
saznae,
71. Kad na vratovima njihovim budu okovi i lanci. Bie vueni,
72. U kljualoj vodi, zatim u vatri preni.
73. Potom e im se rei: Gdje je ono to ste pridruivali,
74. Mimo Allaha? Rei e: Nestali su od nas; naprotiv, nismo ranije
prizivali nita. Tako Allah zabluuje nevjernike.
75. To stoga to ste likovali na Zemlji bez prava, i to ste obijesni
bili.
76. Uite na kapije Dehennema, vjeno ete biti u njemu; pa loe je
boravite oholih.
77. Zato se strpi; doista, obeanje Allahovo je Istina. Pa ako ti
pokaemo dio onog ta im obeavamo ili te uzmemo - ta Nama e se
vratiti.
78. I doista smo slali poslanike prije tebe. Izmeu njih je onaj o kom
smo ti kazivali, i od njih onaj o kom ti nismo kazivali. I nije bilo za
poslanika da donese znak, izuzev s dozvolom Allahovom. Pa kad doe
naredba Allahova, sudie se s Istinom; a izgubie ondje blebetala.
79. Allah je Taj koji vam je nainio stoku, da jaete (neke) od njih, i
od njih jedete,
80. A imate vi u njoj koristi - i da njome zadovoljite potrebu u
grudima vaim, a na njoj i na plovilima se transportujete.
81. I pokazuje vam znakove Svoje. Pa koji od znakova Allahovih
poriete?
82. Pa zar nisu putovali po Zemlji, te vidjeli kakav je bio kraj onih
prije njih. Bili su brojniji od njih i ei u sili i tragovima u
Zemlji. Pa im nije koristilo ta su bili stekli.
83. Pa poto su im poslanici njihovi doli sa dokazima jasnim, likovali
su s onim ta je kod njih od znanja, a spopalo ih je ono emu su se
izrugivali.
84. Pa poto bi vidjeli silu Nau, rekli bi: Vjerujemo u Allaha Njega Jedinog, a ne vjerujemo u ono ta smo pridruivali.
85. Tad im ne bi koristilo vjerovanje njihovo poto bi vidjeli silu
Nau. Sunnet je to Allahov koji je doista proao na robovima Njegovim;
a izgubili bi ondje nevjernici!
SURA 41.
FUSSILET * RAZJANJENJE
1. Ha. Mim.
2. Objava je od Milostivog, Milosrdnog.
3. Knjiga iji su ajeti razjanjeni, Kuran na arapskom, za ljude koji
znaju.
4. Donosilac radosne vijesti i Opomene. Pa odvratila se veina njih, pa
oni ne uju,
5. I govore: Srca su naa pod pokrivkama prema onom emu nas poziva,
i u uima naim je gluhoa; a izmeu nas i izmeu tebe je veo. Zato
radi, uistinu, mi smo radnici.
6. Reci: Ja sam samo smrtnik slian vama. Meni se objavljuje da je
uistinu Bog va, Bog Jedini; zato uzmite put pravi Njemu i traite
oprost Njegov. A teko muricima,
7. Onima koji ne daju zekat; a oni su u Ahiret nevjernici.
8. Uistinu, oni koji vjeruju i ine dobra djela, imae oni nagradu
neprekidnu.
9. Reci: Ne vjerujete li uistinu vi u Onog ko je stvorio Zemlju u dva
dana, i pripisujete Mu suparnike? To je Gospodar svjetova!
10. I nainio je u njoj planine stabilne - iznad nje, i blagoslovio je
i odmjerio na njoj njene proizvode prehrane u etiri dana jednaka (informacija) za one koji pitaju.
11. Zatim se usmjerio nebu - a ono je bilo dim - pa rekao njemu i
Zemlji: Doite milom ili silom! Rekoe: Dolazimo posluni.
12. Potom ih je uredio kao sedam nebesa u dva dana i objavio u svakom
nebu stvar njegovu. A uljepali smo nebo najblie svjetiljkama i
zatitom. To je diktat Monog, Znalca.
13. Pa ako se odvrate, tad reci: Upozoravam vas munjom slinoj munji
Ada i Semuda,
14. Kad su im dolazili poslanici ispred njih i iza njih: Ne
oboavajte, izuzev Allaha! Rekli bi: Da je htio Gospodar na, sigurno
bi spustio meleke. Pa uistinu, mi smo u ono s im ste poslati,
nevjernici.
15. Pa to se tie Ada - pa oholili su se na Zemlji bez ikakva prava i
govorili: Ko je ei od nas u sili? Zar nisu vidjeli da je Allah
koji ih je stvorio - On ei od njih u sili? A znakove Nae su
nijekali.
16. Zato smo na njih poslali vjetar olujni u danima nesretnim, da damo
da oni iskuse kaznu ponienja u ivotu Dunjaa. A sigurno je kazna
Ahireta sramnija; i oni nee biti pomognuti.
17. A to se tie Semuda, upuivali smo ih, pa su vie voljeli sljepilo

od Upute, te ih je pogodila munja kazne poniavajue, zbog onog to su
zasluili.
18. A spasili smo one koji su vjerovali i bili bogobojazni.
19. A na Dan kad budu sakupljeni neprijatelji Allahovi k vatri - tad e
oni biti raspodijeljeni.
20. Dok, kad joj dou, svjedoie protiv njih sluh njihov i vidovi
njihovi i koe njihove, o onom ta su radili.
21. I rei e koama svojim: Zato svjedoite protiv nas? Rei e:
Dao nam je Allah da govorimo - Onaj koji je govorom obdario svaku
stvar. A On vas je stvorio prvi put, i Njemu se vraate.
22. A niste se krili da ne bi svjedoio protiv vas sluh va, niti
vidovi vai, niti koe vae, nego ste mislili da Allah ne zna mnogo od
onog ta ste radili.
23. A to vae miljenje koje ste pretpostavljali o Gospodaru svom,
upropastilo vas je, pa ste postali od gubitnika.
24. Pa ako trpe - ta vatra je boravite njihovo; a ako bi traili
zadovoljenje, pa oni nee biti od zadovoljenih.
25. I dodijelili smo im drugove, pa su im uljepali ono to je ispred
njih i to je iza njih. I obistinila se na njima Rije u zajednicama
dinna i ljudi ve prolim prije njih. Uistinu, oni su gubitnici.
26. I kau oni koji ne vjeruju: Ne sluajte ovaj Kuran i brbljajte u
njemu, da biste vi nadvladali.
27. Pa sigurno emo dati da oni koji ne vjeruju iskuse kaznu estoku, i
sigurno emo ih platiti najgorim ta su radili.
28. To je plaa neprijateljima Allahovim: Vatra! Imae oni u njoj kuu
vjenosti. Plaa to su ajete Nae nijekali.
29. I rei e oni koji nisu vjerovali: Gospodaru na! Pokai nam one
od dinna i ljudi koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge nae, da
budu od najdonjih.
30. Uistinu, oni koji govore: Gospodar na je Allah, zatim budu
ispravni, sputaju se na njih meleci: Ne plaite se i ne alostite i
radujte se Dennetu koji vam se obeava.
31. Mi smo zatitnici vai u ivotu Dunjaa i na Ahiretu. A imaete vi u
njemu ta zaele due vae, i imaete vi u njemu ta zatraite,
32. Ugoenje od Oprosnika, Milosrdnog.
33. A ko je bolji govorom od onog ko poziva Allahu i radi dobro i kae:
Uistinu! Ja sam od muslimana.
34. I nije isto dobro i zlo. Odbij (zlo) s onim to je bolje, tad gle!
onaj to je izmeu tebe i njega neprijateljstvo - kao da je on
prijatelj prisan.
35. A pruie se to samo onima koji se strpe, i nee se to pruiti,
izuzev posjedniku sree goleme.
36. A ako te navede od ejtana podsticaj, tad potrai zatitu u Allaha.
Uistinu! On, On je Onaj koji uje, Znalac.
37. I od znakova Njegovih su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte na

seddu Suncu, ni Mjesecu, a padajte na seddu Allahu koji ih je
stvorio, ako Njega oboavate!
38. Pa ako se uzohole, ta oni koji su kod Gospodara tvog, slave Ga nou
i danju i oni se ne umaraju.
39. I od znakova Njegovih je to ti vidi zemlju smirenu, pa kad na nju
spustimo vodu, zatreperi i uzbuja. Uistinu, Onaj koji je oivljava je
Oivljava mrtvih. Uistinu, On je nad svakom stvari Posjednik moi.
40. Uistinu, oni koji iskreu ajete Nae, nee se od Nas sakriti. Pa je
li ko u vatru bude baen, bolji, ili ko doe siguran na Dan kijameta?
Radite ta hoete! Uistinu, On je onog ta radite Vidilac.
41. Uistinu, oni koji ne vjeruju u Opomenu poto im je dola ... A
uistinu, on je Knjiga silna.
42. Ne prilazi joj neistina ispred nje, niti iza nje. Objava je od
Mudrog, Hvaljenog.
43. Govori ti se samo ono to je ve reeno poslanicima prije tebe.
Uistinu, Gospodar tvoj je Vlasnik oprosta i Vlasnik kazne bolne.
44. A da smo ga uinili Kuranom na stranom (jeziku), sigurno bi rekli:
to nisu razjanjeni ajeti njegovi? Zar strani (jezik) a Arap? Reci:
On je onima koji vjeruju Uputa i Lijek. A koji ne vjeruju, u uima
njihovim je gluhoa i on je za njih sljepilo. Takvi se dozivaju iz
mjesta dalekog.
45. I doista smo Musau dali Knjigu, pa se o njoj prepiralo. A da nije
Rijei prethodne od Gospodara tvog, sigurno bi meu njima bilo
presueno. A uistinu, oni su o njemu u sumnji zbunjujuoj.
46. Ko radi dobro - pa za duu je njegovu; a ko ini zlo - pa protiv
nje je. I nije Gospodar tvoj nikako zalim robovima.
47. Njemu se vraa znanje asa. I ne izlaze plodovi iz aki svojih, i
ne nosi nijedno ensko, niti rodi - osim sa znanjem Njegovim. A na Dan
kad ih zovne: Gdje su ortaci Moji? Rei e: Objavljujemo Ti: nije od
nas nijedan svjedok.
48. I nestae od njih ono ta su prizivali ranije i znae da oni nee
imati nikakvog pribjeita.
49. Ne zamara ovjeka nimalo traenje dobra; a ako ga takne zlo, tad je
onaj koji zdvaja, oajan je.
50. A ako damo da on okusi milost od Nas, nakon to ga je nesrea
dotakla, sigurno govori: Ovo je moje i ne mislim da e as nastupiti.
A ako se vratim Gospodaru svom, uistinu u ja kod Njega imati dobro.
Pa sigurno emo obavijestiti one koji ne vjeruju, o onome ta su
radili; i sigurno emo dati da oni okuse kaznu grubu.
51. I kad ovjeka obdarimo, odvrati se i udalji u svoju stranu. A kad
ga dotakne zlo, tad je dowe iroke.
52. Reci: Da li vidite, ako je od Allaha, potom ne vjerujete u njega,
ko je zabludjeliji od onog ko je u protivrjeju dalekom?
53. Pokazivaemo im znakove Nae na horizontima i u duama njihovim,
dok im ne bude jasno da je on Istina. Zar nije dovoljno, Gospodar tvoj,
to je On nad svakom stvari svjedok?
54. Zar oni uistinu nisu u sumnji o susretu Gospodara svog!? Zar On
uistinu nije svake stvari Okruitelj!?
SURA 42.
E-URA * DOGOVOR
1. Ha. Mim.
2. Ain. Sin. Kaf.
3. Tako objavljuje tebi (kao) i onima prije tebe, Allah, Moni, Mudri.
4. Njegovo je ta je na nebesima i ta je na Zemlji; a On je Uzvieni,
Velianstveni.
5. Gotovo da se iznad njih nebesa raspuknu,a meleci slave sa hvalom
Gospodara svog, i trae oprost za onog ko je na Zemlji. Zar nije
uistinu Allah - On Oprosnik, Milosrdni!?
6. A oni koji mimo Njega uzimaju zatitnike - Allah je uvar nad njima.
A nisi ti nad njima zatitnik.
7. I tako ti objavljujemo Kuran na arapskom, da upozori Majku gradova
i onog ko je oko nje; i upozori Danom okupljanja u koji nema sumnje.
Skupina e u Dennet, a skupina u seir.
8. A da je htio Allah, sigurno bi ih uinio ummom jednom; meutim,
uvodi koga hoe u milost Svoju. A zalimi - nee oni imati nikakva
zatitnika, niti pomagaa.
9. Zar su uzeli mimo Njega zatitnike? Pa Allah - On je Zatitnik! A On
oivljava mrtve i On je nad svakom stvari Posjednik moi.
10. A ono od stvari u emu se razilazite, sud toga je Allahov. To je
Allah, Gospodar moj; u Njega se pouzdavam i Njemu se obraam.
11. Stvoritelj nebesa i Zemlje! Nainio vam je od dua vaih parice, i
od stoke parove. Tako vas umnoava. Njemu nita nije slino; a On je
Onaj koji uje, Onaj koji vidi.
12. Njegovi su kljuevi nebesa i Zemlje; prua opskrbu kome hoe, i
uskrauje. Uistinu, On je o svakoj stvari Znalac.
13. Propisao vam je od vjere ono to je naloio Nuhu, i ta smo
objavili tebi, i ta smo naloili Ibrahimu i Musau i Isau:
Ispovijedajte vjeru i ne podvajajte se u njoj! Teko je muricima to
emu ih poziva. Allah odabire Sebi koga hoe i Sebi upuuje onog ko se
obraa.
14. A podijelili su se jedino nakon to im je dolo znanje, zaviu
izmeu njih. A da nije Rijei prethodne od Gospodara tvog do roka
odreenog, zaista bi meu njima bilo presueno. A uistinu, oni kojima
je Knjiga data u naslijee poslije njih, o njoj su u sumnji
zbunjujuoj.
15. Pa tome zato pozivaj i budi prav kao to ti je nareeno, i ne
slijedi strasti njihove, i reci: Vjerujem u ono to je Allah objavio
od Knjige, a nareeno mi je da meu vama budem pravedan. Allah je
Gospodar na i Gospodar va. Nama djela naa, a vama djela vaa. Nema
dokazivanja izmeu nas i izmeu vas. Allah e nas sastaviti; a Njemu je
dolazite!
16. A oni koji raspravljaju o Allahu, nakon to Mu se odazvalo - dokaz
njihov je nitavan kod Gospodara njihovog i na njima je srdba, a imae
oni kaznu estoku.
17. Allah je Taj koji je objavio Knjigu s Istinom i Mjerilom. A ta

zna ti? Moda je as blizu!
18. Pouruju ga oni koji u njega ne vjeruju. A oni koji vjeruju, boje
ga se i znaju da je on Istina. Zar nisu uistinu oni koji raspravljaju o
asu, u zabludi dalekoj!?
19. Allah je Fin robovima Svojim. Opskrbljuje koga hoe; a On je Silni,
Moni.
20. Ko bude elio usjev Ahireta, poveaemo mu usjev njegov; a ko bude
elio usjev Dunjaa, daemo mu od njega i nee on imati u Ahiretu
nikakva udjela.
21. Zar oni imaju ortake koji su im od vjere propisali ono to Allah ne
dozvaljava? A da nije Rijei odluujue, sigurno bi bilo presueno meu
njima. A uistinu, zalimi - imae oni kaznu bolnu.
22. Vidjee zalime brine zbog onog ta su zaradili, a to e pasti na
njih. A oni koji budu vjerovali i radili dobra djela, bie u bujnim
vrtovima Denneta. Imat e ta hoe kod Gospodara svog. To je to,
blagodat velika.
23. To je ono ime Allah obveseljava robove Svoje koji vjeruju i ine
dobra djela. Reci: Ne traim od vas za to nagradu, osim ljubavi prema
rodbini. A ko zaradi dobro, dodaemo mu u tome dobro. Uistinu! Allah
je Oprosnik, Zahvalni.
24. Zar govore: Izmislio je o Allahu la? Pa da je htio Allah,
zapeatio bi srce tvoje. A brie Allah neistinu i utvruje Istinu
rijeima Svojim. Uistinu! On je Znalac onog u grudima.
25. I On je Taj koji prima pokajanje robova Svojih. A oprata zla djela
i zna ta inite,
26. I odaziva se onima koji vjeruju i rade dobra djela, i uveava im iz
dobrote Svoje. A kafiri - imae oni kaznu estoku.
27. I kad bi Allah pruio opskrbu robovima Svojim, sigurno bi se
pobunili na Zemlji, ali, sputa po mjeri, ta hoe. Uistinu! On je o
robovima Svojim Obavijeteni, Vidilac.
28. I On je Taj koji sputa kiu nakon to postanu oajni, i
rasprostire milost Svoju. A On je Zatitnik, Hvaljeni.
29. I od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i ta je po
njima rasijao od ivoga. I On je za skupljanje njihovo - kad bude htio
- Kadar.
30. A ta vas pogodi od nesree - to je to ste zaradili rukama svojim;
a oprata mnogo.
31. I niste vi ti koji e umai u Zemlji, i nemate vi mimo Allaha
nikakvog zatitnika, niti pomagaa.
32. I od znakova Njegovih su plovila na moru kao brda;
33. Ako hoe umiri vjetar, pa postanu nepomina na povrini njegovoj.
Uistinu, u tome su znaci za svakog strpljivog, zahvalnog 34. Ili ih uniti zbog onog ta su zaradili, a oprata mnogo.
35. A oni koji raspravljaju o ajetima Naim znaju, (da) njima nema
nikakva pribjeita.
36. Pa ono to vam je dato od stvari - pa uivanje je ivota Dunjaa; a

ta je kod Allaha, bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u
Gospodara svog se pouzdavaju,
37. I one koji se klonu velikih grijeha i nemorala, a kad se rasrde,
oni oprataju,
38. I one koji se odazovu Gospodaru svom i obave salat - a posao njihov
je (predmet) savjetovanja meu njima - i od onog im smo ih opskrbili
udjeljuju,
39. I one koji, kad ih pogodi nasilje, oni se brane.
40. A plaa za zlodjelo je zlodjelo slino tome. Pa ko oprosti i
popravi, pa njegova nagrada je do Allaha. Uistinu! On ne voli zalime.
41. I doista, ko se odupre nakon zulma (naneenog) njemu - pa takvi nema protiv njih nikakva puta.
42. Jedino je put protiv onih koji ine zulm ljudima i bune se na
Zemlji bez ikakva prava. Ti takvi e imati kaznu bolnu.
43. A doista, ko se strpi i oprosti - uistinu, to je od odluujuih
stvari.
44. A koga zabludi Allah, pa nema njemu nikakvog zatitnika poslije
Njega. I vidjee zalime poto vide kaznu, govorie: Ima li povratku
ikakva puta?
45. I vidjee ih, izlagae se na nju ponieni od srama, gledae ispod
oka prikriveno. I rei e oni koji vjeruju: Uistinu! Gubitnici su oni
koji su izgubili due svoje i porodice svoje na Dan kijameta. Zar nee
uistinu zalimi u kazni trajnoj biti!?
46. I nee oni imati nikakvih zatitnika da im pomognu mimo Allaha. A
koga zabludi Allah - pa nema za njega nikakva puta.
47. Odazovite se Gospodaru svom prije nego doe Dan kojem od Allaha
nee biti odbijanja. Neete vi Tog dana imati nikakvo sklonite i
neete vi imati (mogunost) nikakvog poricanja.
48. Pa ako se okrenu - ta nismo te poslali nad njima uvarom. Na tebi
je jedino dostava. A uistinu, kad Mi damo da ovjek od Nas okusi
milost, raduje joj se. A ako ih pogodi zlo zbog onog ta su pripravile
ruke njihove, tad je ovjek uistinu nezahvalan.
49. Allahova je vlast nebesa i Zemlje. Stvara ta hoe! Daruje kome
hoe ensko, a daruje kome hoe muko;
50. Ili ih udvaja, muke i enske, a koga hoe - uini ga neplodnim.
Uistinu! On je Znalac, Moni.
51. A nije za smrtnika da mu govori Allah izuzev Objavom, ili iza
hidaba, ili poalje poslanika, pa se objavljuje s doputenjem Njegovim
ta (On) hoe. Uistinu! On je Uzvieni, Mudri.
52. I tako smo ti objavili Duha naredbe Nae. Nisi znao ta je Knjiga,
niti iman. Ali, uinili smo je svjetlom - upuujemo njime koga hoemo
od robova Naih. I uistinu, ti upuuje putu pravom,
53. Putu Allahovom, Onog ije je ta je na nebesima i ta je na Zemlji.
Zar k Allahu ne putuju stvari!?
SURA 43.
EZ-ZUHRUF * UKRAS
1. Ha. Mim.
2. Tako mi Kitaba jasnog!
3. Uistinu, Mi smo ga uinili Kuranom na arapskom, da biste vi
razumjeli.
4. A uistinu, on je u Majci-knjizi kod Nas uzvien, mudar.
5. Pa zar da potpuno okrenemo od vas Opomenu jer ste narod
pretjerujuih?
6. A koliko smo vjerovjesnika poslali ranijima!
7. I nije im doao nijedan vjerovjesnik, a da mu se nisu rugali.
8. Zato smo unitavali (one) ee od ovih u sili, i proao bi primjer
ranijih.
9. A ako ih upita: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? - sigurno e rei:
Stvorio ih je Moni, Znalac,
10. Onaj koji je za vas Zemlju uinio leajem, i nainio vam na njoj
puteve, da biste se vi uputili;
11. I Koji s neba sputa vodu po mjeri, pa njome proivljujemo predio
mrtvi - tako ete biti izvedeni 12. I Koji je stvorio parove svega, i nainio vam plovila i stoku to
jaete,
13. Da se smjestite na lea njena, potom sjetite blagodati Gospodara
svog kad se na njoj uspravite, i reknete: Slava Onom koji nam je ovo
potinio, a ne bismo mi bili njeni ukrotitelji.
14. A uistinu, mi smo Gospodaru naem povratnici!
15. I pripisuju Mu od robova Njegovih dio! Uistinu, ovjek je
nezahvalnik oiti.
16. Zar uzima od onog ta stvara, keri, a vas odlikuje sinovima?
17. A kad se neki od njih obraduje onim ta je Milostivom navodio kao
primjer, zasjeni lice njegovo crnilom, i on je potiten.
18. Zar onaj ko se podie u nakitu, a koji nije u prepirci jasan?
19. I tretiraju meleke - one koji su robovi Milostivog - enskima. Jesu
li bili svjedoci stvaranja njihovog? Zapisae se svjedoenje njihovo i
bie pitani.
20. I govore: Da je htio Milostivi, ne bismo ih oboavali. Nemaju oni
o tome nikakvo znanje, oni samo nagaaju.
21. Zar smo im dali Knjigu prije njega, pa je se oni pridravaju?
22. Naprotiv, govore: Uistinu, mi smo nali oeve nae u ummetu i
uistinu, mi smo na tragove njihove upueni.
23. I isto tako, nismo u grad poslali nijednog od opominjaa prije
tebe, a da nisu rekli raskonici njegovi: Uistinu, mi smo nali oeve
nae u ummetu, i uistinu, mi smo tragova njihovih sljedbenici.
24. Rekao bi: Zar iako sam vam donio bolju Uputu od onog na emu ste
nali oeve svoje? Rekli bi: Uistinu, mi smo u ono s im ste poslati,
nevjernici.
25. Zato bismo im se osvetili, pa pogledaj kakav je bio kraj
poricatelja!
26. I kad ree Ibrahim ocu svom i narodu svom: Uistinu, ja sam
slobodan od onog ta oboavate,
27. Izuzev Onog koji me je stvorio, pa uistinu, On e me uputiti.
28. I uinio je to rijeju trajnom u potomstvu svom, da bi se oni
povratili.
29. Naprotiv, dao sam da uivaju ovi i oevi njihovi, dok im nije dola
Istina i Poslanik jasni.
30. I poto im je dola Istina, rekoe: Ovo je sihr, i uistinu, mi smo
u njega nevjernici.
31. I rekoe: to ovaj Kuran nije objavljen velikom ovjeku iz dva
grada?
32. Dijele li oni milost Gospodara tvog? Mi raspodjeljujemo izmeu njih
njihova sredstva za izdravanje u ivotu Dunjaa, a uzdigli smo ih jedne
nad drugima stepenima, da jedni druge uzimaju u slubu. A milost
Gospodara tvog je bolja od onog ta skupljaju.
33. A da ljudi ne bi postali jedna zajednica, sigurno bismo onom ko ne
vjeruje u Milostivog, za kue njihove nainili krovove od srebra i
stepenita uz koja se penju,
34. I za kue njihove vrata i sofe na koje se naslanjaju,
35. I zlatne ukrase. A sve je to samo uitak ivota Dunjaa. A Ahiret je
kod Gospodara tvog za bogobojazne.
36. A ko bude slijep na sjeanje Milostivog, dodijelit emo mu ejtana,
pa e mu on biti drug.
37. I uistinu, oni e ih odvraati od puta, a raunaju da su oni
upueni!
38. Dok, kad Nam doe, rei e: O da je izmeu mene i izmeu tebe
rastojanje dvaju istoka. Pa lo si drug!
39. I nee vam koristiti (ovaj) Dan - kad ste zulm inili - to ste vi
u kazni sauesnici.
40. Pa zar ti da prouje gluhe ili uputi slijepce i onog ko je u
zabludi oitoj?
41. Pa ako uklonimo tebe, pa uistinu, Mi emo njima biti Osvetnici,
42. Ili ti pokaemo ono ime im prijetimo; pa uistinu, Mi smo nad njima
Svemoni.
43. Zato se dri onoga ta ti je objavljeno. Uistinu, ti si na putu
pravom.
44. I uistinu, on je Opomena tebi i narodu tvom; a biete pitani.
45. I pitaj onog koga smo poslali prije tebe od poslanika Naih, jesmo
li uinili mimo Milostivog bogove da budu oboavani?
46. I doista smo poslali Musaa sa znakovima Naim faraonu i uglednicima

njegovim, pa je rekao: Uistinu, ja sam poslanik Gospodara svjetova.
47. Pa poto im doe sa znakovima Naim, gle - oni su im se ismijavali.
48. I nismo im pokazali nijedan znak, a da on nije bio vei od sestre
svoje, i dograbili smo ih kaznom, da bi se oni povratili.
49. I rekoe: O arobnjae! Zovi nam Gospodara svog s onim to je s
tobom sklopio. Uistinu, mi emo biti upueni.
50. Pa poto smo otklonili od njih kaznu, gle - oni prekrie.
51. I objavi faraon u narodu svom, ree: O narode moj! Zar nije moja
vlast Egipta, i ovih rijeka (to) teku ispod mene? Pa zar ne vidite?
52. Zar (nisam) ja bolji od ovog - njega koji je prezren i jedva jasan?
53. Pa zato na njega nisu stavljene narukvice od zlata ili s njim
doli meleci pratioci?
54. Tad uini lahkim narod svoj, te ga posluae. Uistinu, oni su bili
narod grjenika.
55. Pa poto su Nas rasrdili, osvetili smo im se, te ih sve potopili,
56. Pa ih uinili (stvari) prolom, i primjerom kasnijima.
57. I poto je naveden sin Merjemin kao primjer - gle! narod tvoj na to
zagalami.
58. I rekoe: Jesu li bogovi nai bolji ili on? Naveli su ti ga samo
radi rasprave. ta vie, oni su narod svaalaki.
59. On je samo rob kojeg smo obdarili i uinili ga primjerom sinovima
Israilovim.
60. A da smo htjeli, sigurno bismo od vas nainili meleke na Zemlji, da
naslijede.
61. I uistinu, to je znanje o asu, zato nikako ne sumnjajte u to, i
slijedite Mene. Ovo je put pravi.
62. I neka vas nikako ne odvrati ejtan; uistinu, on vam je neprijatelj
otvoreni.
63. I poto Isa doe sa dokazima jasnim, ree: Doista sam vam doao s
mudrou i da vam objasnim dio onog o emu se razilazite. Zato se bojte
Allaha i mene posluajte.
64. Uistinu, Allah! On je Gospodar moj i Gospodar va, zato Njega
65. Tad su se razile stranke meu njima. Pa teko onima koji ine
zulm, od kazne Dana bolnog.
66. ekuju li samo as da im doe iznenada, a oni ne opaze?
67. Prijatelji e Tog dana jedni drugima neprijatelji biti - izuzev
bogobojaznih.
68. O robovi Moji! Nema za vas straha Danas, niti ete vi tugovati;
69. Oni koji su vjerovali u ajate Nae i bili muslimani.
70. Uite u Dennet vi i ene vae, veselei se.
71. Obilazie se oko njih sa posudama od zlata i peharima; a u njima e

biti ono ta zaele due i naslauju oi; a u njemu ete vi vjeito
biti.
72. A to je Dennet koji vam je dat u naslijee zbog onog ta ste
radili.
73. Imaete u njemu mnogo voa koje ete jesti.
74. Uistinu, zloinci e u kazni Dehennema vjeito biti.
75. Nee im se ublaiti, a oni e u njoj biti oajnici.
76. I nismo im uinili zulm, nego su oni bili zalimi.
77. I dozivat e: O Malik! Nek svri s nama Gospodar tvoj. Rei e:
Uistinu, vi ste ti koji ostajete!
78. Doista, donijeli smo vam Istinu, meutim, veina vas ste mrzitelji
Istine.
79. Zar oni sreuju stvar? Pa uistinu, Mi smo Sreivatelji!
80. Zar raunaju da Mi ne ujemo tajnu njihovu i saaptavanje njihovo?
Svakako! A izaslanici Nai su kod njih - zapisuju.
81. Reci: Kad bi Milostivi imao dijete, pa ja bih bio prvi od
oboavatelja.
82. Slava neka je Gospodaru nebesa i Zemlje, Gospodaru Ara, nad onim
ta pripisuju.
83. Zato ih ostavi - uputaju se i zabavljaju, dok ne sretnu Dan njihov
kojim im se prijeti.
84. A On je Taj koji je na nebu Bog i na Zemlji Bog, i On je Mudri,
Znalac.
85. I neka je blagoslovljen Onaj ija je vlast nebesa i Zemlje i onog
to je izmeu njih. A kod Njega je znanje asa i Njemu ete biti
vraeni.
86. I oni koje mimo Njega prizivaju, ne vladaju posrednitvom - izuzev
ko svjedoi Istinu - a oni znaju.
87. A ako ih upita ko ih je stvorio, sigurno e rei: Allah! Pa kud
se odvraaju?
88. I govor njegov je: O Gospodaru moj! Uistinu, ovo su ljudi koji ne
vjeruju.
89. Pa okreni se od njih i reci: Selam! Pa saznat e.
SURA 44.
ED-DUHAN * DIM
1. Ha. Mim.
2. Tako mi Knjige jasne!
3. Uistinu, Mi smo je spustili u noi blagoslovljenoj - uistinu, Mi smo
Opominjai 4. U njoj se razdjeljuje svaka stvar mudra,
5. Naredbom od Nas - uistinu, Mi smo Poiljaoci 6. Milou Gospodara tvog. Uistinu, On, On je Onaj koji uje, Znalac,
7. Gospodara nebesa i Zemlje i ta je izmeu njih; ako ste uvjereni.

8. Samo je On Bog! Oivljava i usmruje; Gospodar va i Gospodar oeva
vaih ranijih.
9. Naprotiv, oni se u sumnji zabavljaju.
10. Pa saekaj Dan kad se nebo pojavi s dimom oitim,
11. Prekrit e ljude! Ovo e biti kazna bolna.
12. Gospodaru na! Otkloni od nas kaznu. Uistinu, mi smo vjernici.
13. Otkud im Opomena, a ve im je doao Poslanik jasni?
14. Potom su se od njega okrenuli i rekli: Poueni, luak!
15. Uistinu! Mi emo kaznu malo otkloniti. Doista! Vi ste povratnici.
16. Na Dan kad dograbimo grabljenjem najveim, uistinu, Mi emo biti
Osvetnici.
17. I doista smo iskuali prije njih narod faraonov, a doao im je
poslanik plemeniti:
18. Izruite mi robove Allahove. Uistinu! Ja sam vam poslanik
pouzdani.
19. I ne uzvisujte se protiv Allaha. Uistinu! Ja vam dolazim s
autoritetom oitim,
20. I uistinu, ja traim zatitu u Gospodara svog i Gospodara vaeg, da
me ne kamenujete.
21. A ako mi ne vjerujete, onda me ostavite.
22. Tad pozva Gospodara svog: Ovi su narod zloinaca.
23. Pa otputuj s robovima Mojim nou. Uistinu, vi ete biti slijeeni.
24. I ostavi more smirenim! Uistinu, oni e biti vojska potopljenih.
25. Koliko ostavie baa i izvora,
26. I itnih polja i mjesta plemenitog,
27. I blagodati u kojoj su radosni bili.
28. Tako - a dali smo to u naslijee narodu drugih;
29. Pa nije plakalo nad njima nebo i Zemlja, i nije im bilo odgoeno.
30. I doista smo spasili sinove Israilove od kazne prezrene,
31. Od faraona. Uistinu, on je bio nadmen, od onih koji pretjeruju.
32. I doista smo ih odabrali sa znanjem nad svjetovima,
33. I dali im znakove u kojima je bila kunja oita.
34. Uistinu, ovi govore:
35. To je samo naa prva smrt, i neemo mi biti podignuti.
36. Pa dajte oeve nae, ako ste iskreni!
37. Jesu li oni bolji ili narod Tubba i oni prije njih? Unitili smo
ih. Uistinu, oni su bili zloinci!
38. I nismo stvorili nebesa i Zemlju i ta je izmeu njih zabavljajui
se.
39. Stvorili smo ih jedino s Istinom, ali veina njih ne zna.

40. Uistinu, Dan odluke je vrijeme svih njih,
41. Dan kad nee prijatelj koristiti prijatelju nimalo, niti e oni
biti pomognuti,
42. Izuzev kome se smiluje Allah. Uistinu! On, On je Moni, Milosrdni.
43. Uistinu, drvo zekkum e biti
44. Hrana grjenika!
45. Kao rastopljen metal vrie u trbusima,
46. Kao vrenje kljuale vode.
47. Zgrabite ga te ga odvucite usred dehima,
48. Potom nad glavom njegovom za kaznu izlivajte kljualu vodu.
49. Kuaj! Uistinu ti, ti si moni, plemeniti!
50. Uistinu, ovo je ono u to ste sumnjali.
51. Uistinu, bogobojazni e biti u mjestu sigurnom,
52. U baama i izvorima,
53. Odijevat e se svilom i brokatom, naspramni e biti.
54. Tako; i oeniemo ih hurijama lijepih krupnih oiju.
55. Pozivat e u njima za svako voe, sigurni.
56. Nee u njima okusiti smrt, izuzev smrti prve, i sauvae ih kazne
dehima,
57. Dobrota od Gospodara tvog. To je to, postignue velianstveno!
58. Pa doista smo ga olakali na jeziku tvom, da bi se oni pouili.
59. Zato priekaj! Uistinu, oni su ekatelji
SURA 45.
EL-DASIJA * KLEANJE
1. Ha. Mim.
3. Uistinu, na nebesima i Zemlji su znaci za vjernike,
4. I u stvaranju vaem i onom ta je rasijao od ivine - znaci su za
ljude koji su uvjereni,
5. I variranju noi i dana i ta Allah spusti s neba od opskrbe - pa
oivljava njome zemlju nakon mrtvila njenog - i izmjeni vjetrova znaci su za ljude koji shvataju.
6. To su ajeti Allahovi, uimo ih tebi s Istinom. Pa u koji e hadis
nakon Allaha i ajeta Njegovih vjerovati?
7. Teko svakom laljivcu, grjeniku,
8. Slua ajete Allahove, ue mu se, zatim ustrajava oholo, kao da ih
nije uo. Zato ga obraduj kaznom bolnom!
9. A kad od ajeta Naih neto sazna, uzme ih ruglom. Ti takvi e imati
kaznu prezrenu!
10. Pred njima je Dehennem; i nimalo im nee koristiti ono to su

stekli, niti ono ta su mimo Allaha uzimali zatitnicima. A imae oni
kaznu strahovitu.
11. Ovo je Uputa. A oni koji ne vjeruju u ajete Gospodara svog, imae
oni bolnu kaznu prljavtine.
12. Allah je Taj koji je za vas potinio more, da plovilo plovi njime
po odredbi Njegovoj, i da traite iz blagodati Njegove, i da biste vi
zahvaljivali.
13. I potinio je za vas ta je na nebesima i ta je na Zemlji; sve je
od Njega. Uistinu, u tome su znaci za ljude koji razmiljaju.
14. Reci onima koji vjeruju, da oproste onima koji se ne nadaju danima
Allahovim, da bi ljudima platio za ono ta su zaradili.
15. Ko radi dobro, pa za duu je njegovu; a ko radi zlo, pa protiv nje
je; zatim ete Gospodaru svom biti vraeni.
16. I zaista smo sinovima Israilovim dali Knjigu i sud i poslanstvo, i
opskrbili ih dobrim stvarima, i odlikovali ih nad svjetovima.
17. I dali smo im dokaze jasne o stvari, pa su se razili jedino nakon
to im je dolo znanje, zaviu meusobnom. Uistinu, Gospodar tvoj e
presuditi meu njima na Dan kijameta, o onome u emu su se razilazili.
18. Zatim smo uinili da ti (ide) eriatom po naredbi, zato ga
slijedi, i ne slijedi strasti onih koji ne znaju.
19. Uistinu, oni ti nee koristiti protiv Allaha nimalo. A uistinu,
zalimi - oni su zatitnici jedni drugima; a Allah je Zatitnik
bogobojaznih.
20. Ovo su jasni uvidi za ljude, i Uputa i milost za ljude koji su
uvjereni.
21. Zar raunaju oni koji ine zla djela, da emo njih tretirati kao
one koji vjeruju i ine dobra djela - istim ivotom njihovim i smru
njihovom? Loe je ta prosuuju!
22. A Allah je stvorio nebesa i Zemlju s Istinom, i da se plati svakoj
dui za ono ta je zaradila, a nee im se uiniti zulm.
23. Pa vidi li onog ko je bogom svojim uzeo strast svoju? A zaveo ga
je Allah znanjem, i zapeatio sluh njegov i srce njegovo i postavio na
vid njegov pokrivku? Pa ko e ga uputiti mimo Allaha? Pa zar se neete
pouiti?
24. I govore: ta je to sem ivota naeg dunjalukog? Umiremo i
ivimo, unitava nas jedino vrijeme. A nemaju oni o tome nikakvo
znanje, oni samo nagaaju.
25. I kad im se ue ajeti Nai jasni, nemaju argumenta svog, izuzev da
kau: Dajte nam pretke nae, ako ste istiniti.
26. Reci: Allah vas oivljava, zatim vas usmruje, potom e vas
sabrati na Dan kijameta u koji nema sumnje, ali veina ljudi ne zna.
27. A Allahova je vlast nebesa i Zemlje. A na Dan kad nastupi as, Tog
dana e izgubiti blebetala.
28. I vidjet e svaki ummet - kleat e. Svaki ummet e biti pozvan
knjizi svojoj. Danas ete biti plaeni za ono ta ste radili.
29. Ovo je Knjiga Naa, govori o vama s Istinom. Uistinu, Mi smo

prepisali ta ste radili.
30. Pa to se tie onih koji vjeruju i rade dobra djela - pa uvee ih
Gospodar njihov u milost Svoju. To je taj uspjeh oiti.
31. A to se tie onih koji ne vjeruju: Zar vam ajeti Moji nisu ueni
bili? Tad ste se oholili i bili narod zloinaca.
32. I kad se govorilo: Uistinu! Obeanje Allahovo je Istina i as u
koji nema sumnje, rekli ste: Ne znamo ta je as i nagaamo jedino
pretpostavke i nismo mi uvjereni.
33. I ukazae im se zla koja su uradili i spopae ih ono emu su se
izrugivali,
34. I bie reeno: Danas vas zaboravljamo, kao to ste zaboravili na
susret dana vaeg ovog. A sklonite vae je vatra i nema za vas
nikakvih pomagaa.
35. To stoga to ste vi ajete Allahove uzimali ruglu, a zavarao vas je
ivot Dunjaa. Zato se Danas nee izvui iz nje, i nee im se
udovoljiti.
36. Pa Allahu neka je hvala, Gospodaru nebesa i Gospodaru Zemlje,
Gospodaru svjetova!
37. A Njegova je velianstvenost na nebesima i Zemlji; a On je Moni,
Mudri.
SURA 46.
EL-AHKAF * PJEANA BRDA
1. Ha. Mim.
3. Stvorili smo nebesa i Zemlju i ta je izmeu njih jedino s Istinom i
rokom odreenim. A oni koji ne vjeruju u ono ime se opominju odvraeni su.
4. Reci: Vidite li ono ta prizivate mimo Allaha? Pokaite mi ta su
to stvorili od zemlje, ili imaju oni udio u nebesima? Dajte mi Knjigu
prije ove ili traak znanja, ako ste istiniti.
5. A ko je zabludjeliji od onog ko mimo Allaha priziva onog ko mu se
nee odazvati do Dana kijameta, i oni su prema zovu njihovom nehajni.
6. A kad se ljudi saberu, bie im neprijatelji, i bie u oboavanje
njihovo nevjernici.
7. I kad im se ue ajeti Nai jasni, govore oni koji ne vjeruju za
Istinu kad im doe: Ovo je sihr oiti!
8. Ili govore: Izmilja ga! Reci: Ako sam ga izmislio - pa ne
vladate sa mnom zbog Allaha nimalo. On je Najbolji znalac onog ta o
njemu govorite. Dovoljan je On svjedok izmeu mene i izmeu vas. A On
je Oprosnik, Milosrdni.
9. Reci: Nisam novina od poslanika, i ne znam ta e se sa mnom
uiniti, niti sa vama. Slijedim jedino ta mi se objavljuje i ja sam
samo opominja jasni.
10. Reci: Vidite li: ako je od Allaha, a ne vjerujete u njega, a
posvjedoio je svjedok od sinova Israilovih na slinom njemu, pa je
vjerovao - a uzoholili ste se? Uistinu! Allah ne upuuje narod zalima.
11. I oni koji ne vjeruju govore o onima koji vjeruju: Da je dobro, ne

bi nas u tome pretekli. A kako se njime ne upuuju, to e rei: Ovo
je la stara.
12. I prije njega je Knjiga Musaova bila vodilja i milost. A ova Knjiga
je potvrda na jeziku arapskom, da upozori one koji zulm ine, i radosna
vijest za dobroinitelje.
13. Uistinu, oni koji kau: Gospodar na je Allah, zatim istraju, pa
nee biti straha nad njima i nee oni tugovati.
14. Takvi e biti stanovnici Denneta, vjeno e biti u njemu, plaa za
ono to su radili.
15. A wassijetili smo ovjeku dobro prema roditeljima njegovim. Nosila
ga je majka njegova prisilno i rodila ga prisilno. A noenje njegovo i
odbijanje njegovo od dojenja je trideset mjeseci. Dok, kad dostigne
zrelost svoju i dostigne etrdeset godina, rekne: Gospodaru moj!
Potakni me da zahvaljujem na blagodati Tvojoj koju si podario meni i
roditeljima mojim, i da radim dobro s kojim si zadovoljan, i napredak
meni u potomstvu mom. Uistinu, ja Ti se kajem i uistinu sam ja od
muslimana.
16. To su oni od kojih primamo najbolje ta su radili, a prei emo
preko zlih djela njihovih, meu stanovnicima Denneta e biti. Obeanje
koje im se daje istina je.
17. A onaj koji roditeljima svojim rekne: Uff vama oboma! Plaite li
me da u biti izvaen, a ve su minule generacije prije mene? A oni
oboje preklinju Allaha: Teko tebi! Vjeruj! Doista, obeanje Allahovo
je Istina. Tad govori: Ovo su samo prie ranijih.
18. Takvi su oni na kojima se obistinila Rije u zajednicama dinna i
ljudi ve prolim prije njih. Uistinu! Oni su gubitnici.
19. I za sve to su radili bie stepeni, i da im isplati djela njihova,
a njima se nee zulm uiniti.
20. A na Dan kad se oni koji nisu vjerovali, izloe na vatru:
Proerdali ste svoje dobre stvari u ivotu svom dunjalukom i uivali
u njima. Pa danas ete biti plaeni kaznom prezrenom, zbog toga to ste
se oholili na Zemlji bez ikakva prava, i to ste grijeili.
21. I spomeni brata Adovog, kad je upozoravao narod svoj u pjeanim
brdima - a doista su prolazili opominjai prije njega i poslije njega:
Oboavajte samo Allaha. Uistinu, ja se plaim nad vama kazne Dana
stranog.
22. Rekoe: Jesi li nam doao da nas odvrati od bogova naih? Pa daj
nam to ime nam prijeti, ako si od istinitih!
23. Ree: Znanje je samo kod Allaha, a prenosim vam ono s im sam
poslat, ali ja vas vidim ljudima koji ne znaju.
24. Pa poto ga ugledae - oblak (koji) napreduje ka dolinama njihovim,
rekoe: Ovo je oblak koji e nam kiu dati. Naprotiv, to je ono ta
ste pourivali. Vjetar, u kojem je kazna bolna,
25. Razara svaku stvar po naredbi Gospodara njegovog! Pa su osvanuli,
vidjele su se samo nastambe njihove. Tako plaamo narod zloinaca.
26. I zaista smo osposobili njih u onom u emu nismo osposobili vas. I
nainili smo im sluh i vidove i srca. Pa nije im koristio sluh njihov,
niti vidovi njihovi, a ni srca njihova nimalo, kad su nijekali ajete

Allahove, i snalo ih je ono emu su se ismijavali.
27. I doista smo unitili ono gradova oko vas i izlagali znakove, da bi
se oni povratili.
28. Pa to ih nisu pomogli oni koje su mimo Allaha uzimali bogovima kao
sredstvo priblienja? Naprotiv, iezli su od njih. A to je bila la
njihova i ono to su izmiljali.
29. I kad ti upravismo skupinu dinna da sluaju Kuran - pa poto su
mu prisustvovali, rekoe: utite! Pa poto je zavreno, vratie se
narodu svom (kao) opominjai.
30. Govorili su: O narode na! Uistinu, mi smo sluali Knjigu
objavljenu poslije Musaa, potvrdu onog ispred nje, upuuje Istini i
tariku pravom.
31. O narode na! Odazovite se pozivau Allahovom, i vjerujte u njega.
Oprostie vam grijehe vae i zatititi vas od kazne bolne.
32. A ko se ne odazove pozivau Allahovom - pa nije on taj koji e
umai u Zemlji, i nee on mimo Njega imati zatitnike. Takvi su u
zabludi oitoj.
33. Zar nisu vidjeli da je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju - a
nije se umorio stvaranjem njihovim - Kadar da oivi mrtve? Svakako!
Uistinu! On je nad svakom stvari Imalac moi.
34. A na Dan kad se oni koji ne vjeruju izloe vatri: Zar ovo nije
Istina? - rei e: Svakako, Gospodara nam naeg. Rei e: Pa
iskusite kaznu za to to niste vjerovali.
35. Zato se strpi, kao to su se strpili posjednici odlunosti od
poslanika, i ne pouruj im. Na Dan kad vide ono ime im se prijetilo bie kao da su oni ostali samo asak dana. Informacija (je to). Pa hoe
li biti uniten (iko) osim naroda grjenika?
SURA 47.
MUHAMMED * MUHAMMED
1. Onima koji ne vjeruju i odvraaju od puta Allahovog - uinie

zaludnim djela njihova.
2. A oni koji vjeruju i rade dobra djela i vjeruju u ono to se
objavljuje Muhammedu - a to je Istina od Gospodara njihovog - pokrie
im zla djela njihova i popraviti stanje njihovo.
3. To zato to oni koji ne vjeruju slijede neistinu, a to oni koji
vjeruju slijede Istinu od Gospodara njihovog. Tako Allah navodi ljudima
primjere njihove.
4. Pa kad sretnete one koji ne vjeruju, tad udrite ije; dok, kad ih
iznurite, tad ojaajte okov. Zatim ili dobroinstvo poslije i, ili
otkup, dok rat ne poloi terete svoje. To! A da Allah hoe, osvetio bi
im se, meutim (hoe) da vas iskua jedne drugima. A koji poginu na
putu Allahovom - pa On nee ponititi djela njihova.
5. Vodie ih i popraviti stanje njihovo,
6. I uvee ih u Dennet kojeg im je predstavio.
7. O vi koji vjerujete! Ako pomognete Allaha, pomoi e vas i osnaiti
stope vae.
8. A oni koji ne vjeruju - pa, propast njima, a uinie zaludnim djela

njihova.
9. To zato to oni mrze ono to je objavio Allah - zato e upropastiti
djela njihova.
10. Pa zato ne putuju po Zemlji pa vide kakav je bio kraj onih prije
njih? Unitio ih je Allah, a nevjernicima e biti tome slino.
11. To zato to je Allah Zatitnik onih koji vjeruju i to nevjernici
nemaju zatitnika za sebe.
12. Uistinu! Allah e uvesti one koji vjeruju i rade dobra djela u
bae ispod kojih teku rijeke. A oni koji ne vjeruju, uivaju i jedu
kao to ivotinje jedu, a vatra e biti boravite njihovo.
13. A koliko je gradova koji su bili moniji silom od tvog grada koji
te je protjerao - unitili smo ih, pa za njih ne bi pomagaa.
14. Pa je li onaj ko je uz dokaz jasni od Gospodara svog, kao onaj
kojem je uljepano zlo djelo njegovo; a oni slijede strasti svoje?
15. Primjer Denneta koji je obean bogobojaznima: U njemu rijeke od
vode neustajale; i rijeke od mlijeka - nee se izmijeniti okus njegov;
i rijeke od vina prijatnog pijaima; i rijeke od meda preienog. I
imae oni u njemu raznovrsnog voa i oprost Gospodara svog. Kao onaj
koji e vjeno u vatri biti i vrelom vodom napajani biti, pa e kidati
crijeva njihova?
16. I od njih je ko te prislukuje, dok, kad izau od tebe, govore
onima kojima je dato znanje: ta to ree malo prije? Takvi su oni
kojima je Allah zapeatio srca njihova, a slijede strasti svoje.
17. A oni koji se upute, poveae im uputu i dae im bogobojaznost
njihovu.
18. Pa oekuju li samo as - da im doe iznenada? Ta ve su doli
predznaci njegovi. Pa otkud e oni - kad im doe - imati upozorenje
svoje?
19. Pa znaj da je samo On Bog - Allah, i trai oprost za grijeh svoj, i
za vjernike i vjernice. A Allah zna kretanje vae i stanite vae.
20. I govore oni koji ne vjeruju: to se ne objavi sura? Pa kad je
objavljena sura presudna i pomenuta u njoj borba, vidio si one u srcima
ijim je bolest - gledaju u tebe pogledom smru onesvjetenog. Pa teko
njima!
21. Poslunost i govor uljudan! Pa kad je odluena stvar, da su tad
iskreni Allahu, sigurno bi bilo bolje za njih.
22. Pa da li biste moda - ako biste zavladali - da napravite fesad na
Zemlji i pokidate srodstvo vae?
23. Takvi su oni koje je prokleo Allah, pa ih ogluhnuo i oslijepio
vidove njihove.
24. Pa zar nee razmiljati o Kuranu, ili su na srcima brave njihove?
25. Uistinu, oni koji su okrenuli lea svoja, nakon to im je bila
jasna Uputa, ejtan ih je zaveo i oduio im.
26. To zato to oni kau onima koji mrze ono ta je Allah objavio:
Posluaemo vas u nekoj stvari. A Allah zna tajne njihove.
27. Pa kako e biti kad ih usmrte meleci, udarajui lica njihova i lea
njihova?
28. To zato to su oni slijedili ono ta srdi Allaha i mrzili
zadovoljstvo Njegovo, zato e unititi djela njihova.
29. Zar raunaju oni u srcima ijim je bolest, da Allah nee iznijeti
zlobe njihove?
30. A da hoemo, zaista bismo ti dali da ih vidi, pa bi ih sigurno
prepoznao po znacima njihovim. I sigurno bi ih prepoznao po tonu
govora! A Allah zna djela vaa.
31. I doista emo vas iskuavati, dok ne spoznamo mudahide izmeu vas
i strpljive, i provjerimo habere vae.
32. Uistinu, oni koji ne vjeruju i odvraaju od puta Allahovog i
suprotstavljaju se Poslaniku, nakon to im je postala jasna Uputa, nee
nakoditi Allahu nimalo. A upropastie djela njihova.
33. O vi koji vjerujete! Posluajte Allaha i posluajte Poslanika i ne
ponitavajte djela vaa.
34. Uistinu, oni koji ne vjeruju i odvraaju od puta Allahovog, zatim
umru, a oni budu nevjernici - pa Allah im nee oprostiti.
35. Zato ne malaksajte, i pozivajte miru a ste vi nadmoniji, i Allah
je s vama, i nee vas otetiti djelima vaim.
36. ivot Dunjaa je samo igra i zabava. I ako budete vjerovali i bojali
se, dae vam nagrade vae i nee vas pitati za imetke vae.
37. Ako bi vas pitao za njih, pa vas pritisnuo, krtarili biste, i
iznio bi zlobe vae.
38. Eto, vi ste ti koji se pozivate da troite na putu Allahovom, pa od
vas je ko krtari. A ko krtari - pa zaista krtari od due svoje. A
Allah je bogat, a vi ste fukare. I ako se okrenete, zamijenie (vas)
narodom drugaijim od vas, potom nee biti primjeri vai.
SURA 48.
EL-FETH * POBJEDA
1. Uistinu, Mi smo ti dali pobjedu oitu,

2. Da bi ti Allah oprostio ta je prethodilo od grijeha tvog i ta e
uslijediti, i upotpunio ti blagodat Svoju i uputio te putem pravim,
3. I da te Allah pomogne pomoi silnom.
4. On je Taj koji je spustio smirenost u srca vjernika, da bi poveali
vjerovanje uz vjerovanje svoje. A Allahove su vojske nebesa i Zemlje i
Allah je Znalac, Mudri 5. Da bi uveo vjernike i vjernice u bae ispod kojih teku rijeke, u
kojima e vjeno biti, i oprostio im zla djela njihova. A to je kod
Allaha postignue velianstveno,
6. I da bi kaznio munafike i munafikinje i murike i murikinje - one
koji misle o Allahu misao zlu. Na njima je kolo zla; i rasrdio se Allah
na njih i prokleo ih i pripremio im Dehennem. A zlog li dolazita!
7. A Allahove su vojske nebesa i Zemlje. A Allah je Moni, Mudri!
8. Uistinu, Mi smo te poslali svjedokom i donosiocem radosnih vijesti i
opominjaem,
9. Da biste vjerovali u Allaha i Poslanika Njegovog, i pomogli ga, i

potovali ga i slavili Ga jutrom i naveer.
10. Uistinu, oni koji su se tebi zakleli na vjernost - doista su se na
vjernost zakleli Allahu. Ruka Allahova je iznad ruku njihovih. Pa ko
prekri, zaista kri na duu svoju, a ko ispuni ono ta je od sebe
obeao Allahu, pa dae mu nagradu velianstvenu.
11. Rei e ti izostali od beduina: Zaokupila su nas imanja naa i
porodice nae, zato nam trai oprost! Govore jezicima svojim ono to
nije u srcima njihovim. Reci: Pa ko e vama vladati od Allaha imalo,
ako vam eli tetu ili vam eli korist? Naprotiv, Allah je o onom ta
radite Obavijeteni.
12. Naprotiv, mislili ste da se nee vratiti Poslanik i vjernici
porodicama svojim nikada, i to je lijepo bilo u srcima vaim, a mislili
ste misao zlu i bili narod propalih.
13. A ko ne bude vjerovao u Allaha i poslanika Njegovog - pa uistinu,
Mi smo za nevjernike pripremili seir.
14. A Allahova je vlast nebesa i Zemlje; oprata kome hoe i kanjava
koga hoe. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
15. Rei e izostali, kad krenete ka trofejima, da ih uzmete: Pustite
nas da vas slijedimo. ele da izmijene govor Allahov. Reci: Neete
nas slijediti; tako je rekao Allah od ranije. Tad e rei: Naprotiv,
zavidite nam. Naprotiv! Ne shvataju, izuzev malo.
16. Reci izostalima
sile estoke, da se
posluate, dae vam
se okretali ranije,
od beduina: Biete pozvani k narodu posjedniku

izborite protiv njih ili da se pokore. Pa ako
Allah nagradu lijepu; a ako se okrenete kao to ste
kaznie vas kaznom bolnom.
17. Nije slijepcu ukor, niti je hromu ukor, niti je bolesniku ukor. A
ko poslua Allaha i Poslanika Njegovog, uvee ga u bae ispod kojih
teku rijeke; a ko se okrene, kaznie ga kaznom bolnom.
18. Doista, Allah je zadovoljan vjernicima koji su ti se zakleli na
vjernost pod drvetom - ta znao je ta je u srcima njihovim, pa je
spustio smirenost na njih i nagradio ih pobjedom bliskom,
19. I trofejima mnogim koje e uzeti. A Allah je Moni, Mudri.
20. Allah vam je obeao trofeje mnoge koje ete uzeti; zato vam je ovo
pourio i sustegao ruke ljudi od vas, i da bude znak za vjernike i
uputi vas putem pravim.
21. I drugi kojeg se niste domogli, doista ga je obuhvatio Allah. A
Allah je nad svakom stvari Posjednik moi.
22. A da su se protiv vas borili oni koji ne vjeruju, sigurno bi
okrenuli lea, zatim ne bi nali zatitnika, niti pomagaa.
23. Sunnet je (to) Allahov koji je ve minuo ranije. A nee nai u
sunnetu Allahovom izmjenu!
24. I On je Taj koji je sustegao ruke njihove od vas i ruke vae od
njih usred Mekke, nakon to vas je uinio pobjednicima nad njima. A
Allah je Vidilac onog ta radite.
25. Oni su ti koji nisu vjerovali i odbijali vas od Mesdidul-harama i
zadran je kurban da dospije mjestu svom. A da nije ljudi vjernika i
ena vjernica koje ne poznajete - da ih ne pregazite, pa vas pogodi
zbog njih sramota bez ikakva znanja, da bi uveo Allah u milost Svoju
koga hoe. Da su bili izdvojeni, sigurno bismo kaznili one od njih koji
ne vjeruju, kaznom bolnom.
26. Kad su oni koji ne vjeruju punili u srca svoja ar - ar
dahilijeta, tad je Allah spustio smirenost Svoju na Poslanika Svog i
na vjernike, i uvrstio ih rijeju bogobojaznosti - a bili su nje
najdostojniji i pripadnici njeni. A Allah je o svakoj stvari Znalac.
27. Doista, ostvarie Allah snovienje Poslaniku Svog s Istinom:
Doista ete ui u Mesdidul-haram - ako htjedne Allah - bezbjedni,
obrijanih glava svojih i potkraeni, ne bojei se. Pa znao je ta
niste znali, te je pored toga dao pobjedu blisku.
28. On je Taj koji je poslao Poslanika Svog sa Uputom i Vjerom Istine,
da bi dao da ona prevlada nad vjerom svakom. A dovoljan je Allah
Svjedok.
29. Muhammed je poslanik Allahov; a oni koji su s njim, estoki su
prema nevjernicima, milosrdni meusobno. Vidi ih ine ruku, padaju na
seddu, trae blagodat od Allaha i zadovoljstvo. Znak njihov je na
licima njihovim od uinka seddi. To je primjer njihov u Tewratu. A
primjer njihov u Indilu je: kao sjemenka su - probije izdanak svoj pa
ga ojaa, pa zadeblja, te stane vrsto na stabljici svojoj zadivljujui
sijae - da bi njima rasrdio nevjernike. Obeao je Allah onima izmeu
njih koji vjeruju i rade dobra djela, oprost i nagradu velianstvenu.
SURA 49.
EL-HUDURAT * SOBE
1. O vi koji vjerujete! Ne istupajte ispred Allaha i Poslanika

Njegovog, i bojte se Allaha. Uistinu! Allah je Onaj koji uje, Znalac.
2. O vi koji vjerujete! Ne diite glasove svoje iznad glasa
Vjerovjesnika, i ne viite na njega u govoru, kao to vi viete jedan
drugom, da ne propadnu djela vaa, a vi ne opazite.
3. Uistinu! Oni koji ublaavaju glasove svoje kod Poslanika Allahovog,
to su oni ija je srca Allah provjerio na bogobojaznost. Imae oni
oprost i nagradu velianstvenu.
4. Uistinu! Oni koji te dozivaju iza soba - veina njih ne shvata.
5. A da su se strpili dok im ne izae, sigurno bi bilo bolje za njih.
A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
6. O vi koji vjerujete! Ako vam grjenik doe sa vijeu - tad
provjerite, da ne pogodite ljude iz neznanja, pa da budete zbog onog
to ste uinili, pokajanici.
7. I znajte da je meu vama Poslanik Allahov. Ako bi vas sluao u
mnogom od stvari, sigurno biste stradali, ali, Allah vam je omilio
vjerovanje i uljepao ga u srcima vaim, a omrznuo vam je nevjerovanje
i grijeenje i neposlunost. Ti takvi su ispravni,
8. Dobrotom od Allaha i blagodati. A Allah je Znalac, Mudri.
9. A ako se dvije grupe vjernika sukobe, tad meusobno izmirite obje.
Pa ako jedna od dvije napadne drugu, tad se borite protiv one koja je
napala, dok se ne povrati naredbi Allahovoj. Pa ako se povrati, tad
izmirite meusobno obje jednako i budite pravedni. Uistinu! Allah voli
pravedne.
10. Doista su vjernici braa, zato izmirite brau svoju, i bojte se

Allaha, da bi vam se smilovalo.
11. O vi koji vjerujete! Neka se ljudi ne rugaju ljudima, moda su
bolji od njih; niti ene enama, moda su bolje od njih. I ne kudite
se, niti vrijeajte nadimcima. Loe je ime grijeenja poslije
vjerovanja. A ko se ne pokaje - pa ti takvi su zalimi.
12. O vi koji vjerujete! Klonite se mnogo sumnje; uistinu, neka sumnja
je grijeh. I ne uhodite i ne ogovarajte jedni druge! Voli li ijedan od
vas da jede meso brata svog mrtvog? Pa - mrzite to! I bojte se Allaha.
Uistinu! Allah je Primalac pokajanja, Milosrdni.
13. O ljudi! Uistinu, Mi smo vas stvorili od muka i enska, i uinili
vas narodima i plemenima, da biste se upoznavali. Uistinu!
Najplemenitiji od vas kod Allaha, je najbogobojazniji izmeu vas.
Uistinu, Allah je Znalac, Obavijeteni.
14. Kau beduini: Vjerujemo! Reci: Ne vjerujete, ali recite:
Pokoravamo se, a jo nije uao iman u srca vaa. A ako posluate
Allaha i Poslanika Njegovog, nee vam umanjiti od djela vaih nimalo.
15. Vjernici su samo oni koji vjeruju u Allaha i Poslanika Njegovog i
potom ne sumnjaju, i bore se imecima svojim i duama svojim na putu
Allahovom. Ti takvi su istiniti.
16. Reci: Zar da Allaha uite o vjeri svojoj? A Allah zna ta je u
nebesima i ta je na Zemlji, i Allah je o svakoj stvari Znalac!
17. Prebacuju ti to su se pokorili. Reci: Ne prebacujte mi zbog
Islama svog. Naprotiv, Allah vas je usreio to vas je uputio
vjerovanju, ako istinu govorite.
18. Uistinu! Allah zna nevidljivo nebesa i Zemlje, i Allah je Vidilac
onog to radite.
SURA 50.
QAF * KAF
1. Qaf. Tako mi Kurana slavnog,

2. Naprotiv, ude se da im je doao opominja izmeu njih, pa
nevjernici govore: Ovo je stvar udna!
3. Zar kad umremo i budemo praina? To je povratak dalek!
4. Doista znamo ta e Zemlja od njih umanjiti; a kod Nas je Knjiga
uvar.
5. Naprotiv, porekli su Istinu poto im je dola, pa su oni o stvari
zbrkani.
6. Pa zar nee pogledati nebo iznad sebe - kako smo ga sazdali i
ukrasili ga - a nema ono nikakvih pukotina!
7. I Zemlju! Rasprostrli smo je i pobacali po njoj planine stabilne, i
dali da na njoj nikne svaka vrsta lijepa, 8. Uvid i opomena za svakog roba koji se obraa.
9. I sputamo s neba vodu blagoslovljenu, te dajemo da s njom izrastu
bae i zrno etveno,
10. I palme visoke - grozdovi njihovi naslagani,
11. Opskrba za robove; i oivljavamo njome predio mrtvi. Takav e biti

izlazak.
12. Prije njih su poricali: narod Nuhov i stanovnici Ressa i Semud,
13. I Ad i faraon i braa Lutova,
14. I stanovnici Ejke i narod Tubba - svaki je porekao poslanike, pa
se obistinila prijetnja Moja.
15. Pa zar smo malaksali sa stvaranjem prvim? Naprotiv, oni su u sumnji
o stvaranju novom.
16. A doista smo stvorili ovjeka i znamo ta mu doaptava dua
njegova, a Mi smo mu blii od vratne vene.
17. Kad se sretnu susretaa dva, zdesna i slijeva, sjedei,
18. Ne izusti nijednu rije, a da nije kod njega promatra spreman.
19. I doi e agonija smrti uistinu; to je ono od ega nee umai.
20. I puhnut e se u sur; to je Dan prijetnje.
21. I doi e svaka dua; sa njom vodi i svjedok.
22. Zaista si o ovom bio u ravnodunosti, pa smo s tebe odstranili
pokrov tvoj, zato je tvoj vid Danas otar.
23. A drug njegov e rei: Ovo to je kod mene, spremno je.
24. Bacite vas dvojica u Dehennem svakog nezahvalnika, buntovnika,
25. Spreavatelja dobrog, napasnika, sumnjivca,
26. Koji je stavljao uz Allaha boga drugog - ta bacite ga u kaznu
estoku.
27. Drug njegov e rei: Gospodaru na! Nisam ja uzrokovao da on
prevri, nego je bio u zabludi dalekoj.
28. (Allah) e rei: Ne prepirite se kod Mene, a ve sam vam unaprijed
poslao prijetnju.
29. Ne mijenja se Rije kod Mene, i nisam Ja zalim robovima.
30. Na Dan kad reknemo Dehennemu: Jesi li se napunio? - i rekne:
Ima li dodatka?,
31. I pribliit e se Dennet bogobojaznima nedaleko:
32. Ovo je ono ta vam se obeavalo, svakom pokajaniku, uvaru,
33. Ko se plaio Milostivog u nevidljivosti i doao sa srcem obraenim.
34. Uite u njega u miru. To je Dan vjenosti.
35. Imae oni u njemu ta htjednu, a kod Nas je dodatak.
36. A koliko smo unitili prije njih pokoljenja; oni su bili moniji od
njih u sili, pa su krstarili zemljama! Ima li ikakvog pribjeita?
37. Uistinu, u tome je opomena za onog ko srce ima ili koristi sluh, a
on je svjedok.
38. I zaista smo stvorili nebesa i Zemlju i ta je meu njima u est
dana, i nije Nas dotakao nikakav umor.
39. Pa strpi se nad onim ta govore i slavi sa hvalom Gospodara svog,
prije izlaska Sunca, i prije zalaska.
40. I od noi: pa slavi Ga i poslije seddi.

41. I oslukuj Dan (kad) pozove poziva iz mjesta bliskog,
42. Dan kad budu uli krik istinski - to e biti Dan izlaska.
43. Uistinu! Mi, Mi oivljavamo i usmrujemo i Nama je dolazite,
44. Na Dan kad raspukne Zemlja od njih urno. To e biti sabiranje - za
Nas lahko.
45. Mi smo Najbolji znalac onog ta govore, i nisi ti nad njima
prisila. Zato podsjeaj Kuranom onog ko se boji prijetnje Moje.
SURA 51.
EZ-ZARIJAT * VIJAI
1. Tako Mi onih koji rasijavaju vijanjem,

2. Pa onih koji teret nose,
3. Te onih koji teku lagahno,
4. Te onih koji raspodjeljuju naredbom
5. Uistinu, ono ime vam se prijeti, Istina je,
6. I doista, Sud e se zbiti! 7. Tako Mi neba punog putanja,
8. Uistinu, vi ste u govoru razliiti.
9. Okree se od njega ko je odvraen.
10. Prokleti bili laljivci,
11. Oni koji su u gamretu nemarni!
12. Pitaju: Kad e Dan sudnji?
13. Onog dana kad oni budu na vatri mueni.
14. Iskusite fitneluk svoj. Ovo je ono ta ste pourivali.
15. Uistinu, bogobojazni e u baama i izvorima biti,
16. Uzimae ono ta im da Gospodar njihov. Uistinu, oni su prije toga
bili dobroinitelji;
17. Malo je bilo to su od noi spavali,
18. I ranim zorama oni su oprost traili,
19. I u imecima njihovim za prosjaka i lienog dio je bio.
20. A na Zemlji su znaci za uvjerene,
21. I u duama vaim. Pa zar ne vidite?
22. I na nebu je opskrba vaa i ono ta vam se obeava.
23. Pa tako mi Gospodara neba i Zemlje, doista je to Istina, kao to vi
govorite!
24. Da li ti je stiglo kazivanje o gostima Ibrahimovim asnim?
25. Kad uoe k njemu, pa rekoe: Selam! Ree: Selam, ljudi
neznani.
26. Tad se izmae do porodice svoje, te donese tele debelo,
27. Pa im ga primae. Ree: Zar neete jesti?
28. Tad osjeti od njih strah. Rekoe: Ne boj se! I obradovae ga

djeakom uenim.
29. Tad prie ena njegova u galami, pa udari lice svoje i ree:
Starica, nerotkinja!
30. Rekoe: Tako! Rekao Gospodar tvoj. Uistinu, On, On je Mudri,
Znalac.
31. Ree: Pa ta je posao va, o izaslanici?
32. Rekoe: Uistinu, mi smo poslani narodu zloinaca,
33. Da na njih spustimo kamenje glineno,
34. Kod Gospodara tvog oznaeno za razuzdane.
35. Pa izvedosmo onog ko je u njemu bio od vjernika 36. Ta nismo u njemu nali, osim kuu muslimana 37. I ostavismo u njemu znak za one koji se plae kazne bolne.
38. I u Musau, kad ga poslasmo faraonu sa autoritetom jasnim,
39. Pa se odvratio s osloncem svojim, i rekao: arobnjak ili luak!
40. Pa smo dograbili njega i vojske njegove, te ih bacili u more, a on
je bio prijekora vrijedan.
41. I u Adu, kad na njih poslasmo vjetar jalovi,
42. Nije potedio nita to je dohvatio, a da ga nije uinio kao
truhle.
43. I u Semudu, kad im je reeno: Uivajte neko vrijeme!
44. Pa su se ogluili o naredbu Gospodara svog, te ih je udario grom, a
oni su gledali;
45. Tad nikako nisu mogli ustati, niti se odbraniti.
46. I narodu Nuhovom od ranije. Uistinu, oni su bili narod grjenika.
47. A nebo - sazdali smo ga energijama - i uistinu, Mi smo iritelji.
48. A Zemlju - rairili smo je - pa divni su Oni koji su prostrli.
49. I od svake stvari stvorili smo par, da biste se vi pouili.
50. Zato bjeite k Allahu; uistinu, ja sam vam od Njega opominja
jasni,
51. I ne stavljajte uz Allaha boga drugog. Uistinu, ja sam vam od Njega
opominja jasni.
52. Isto tako, nije doao onima prije njih nijedan poslanik, a da nisu
rekli: arobnjak ili Luak!
53. Zar su to oporuivali jedni drugima? Naprotiv, oni su bili narod
prekritelja.
54. Pa okreni se od njih, ta nee ti biti prekoren.
55. I opominji, pa uistinu e opomena koristiti vjernicima.
56. A stvorio sam ljude i dinne jedino da Me oboavaju.
57. Ne elim od njih nikakvu opskrbu, niti elim da Me hrane.
58. Uistinu! Allah! On je Opskrbljiva, Posjednik energije, Jaki!
59. Pa uistinu, oni koji ine zulm, imae udio slian udjelu drugova
njihovih. Zato neka Me ne pouruju.
60. Pa teko onima koji ne vjeruju, od Dana njihovog kojim im se
prijeti!
SURA 52.
ET-TUR * GORA
1. Tako mi Gore,
2. I Knjige napisane 3. Na pergamentu razvijenom 4. I Kue posjeivane,
5. I svoda uzdignutog,
6. I mora naloenog,
7. Uistinu, kazna Gospodara tvog e se zbiti;
8. Nema tog ko e je odbiti;
9. Na Dan kad se zaljulja nebo talasanjem,
10. I pokrenu brda kretanjem!
11. Pa teko Tog dana poricateljima,
12. Onima koji se u uputanju (u rasprave) zabavljaju,
13. Na Dan kad budu gurnuti ka vatri Dehennema, (estokim) guranjem.
14. Ovo je ta vatra koju ste poricali,
15. Pa je li ovo sihr, ili vi ne vidite?
16. Priete se njome, pa strpili se ili ne strpili, isto vam je.
Biete plaeni samo za ono to ste radili.
17. Uistinu, bogobojazni e biti u baama i uivanju,
18. Radovae se u onom ta im je dao Gospodar njihov, a sauvae ih
Gospodar njihov kazne dehima.
19. Jedite i pijte prijatno, zbog onog to ste radili.
20. Bie naslonjeni na sofama poredanim; a oeniemo ih hurijama
lijepih krupnih oiju.
21. A oni koji su vjerovali - i slijedilo ih potomstvo njihovo u
vjerovanju - prikljuiemo im potomstvo njihovo, i neemo im zakinuti
od djela njihovih nita. Svaki ovjek je zalog onog ta je zaradio.
22. I pruit emo im voe i meso od ega ele.
23. Dodavat e u njemu au, nee u njoj biti nepromiljenosti, niti
grijeha.
24. I obilazie oko njih mladii njihovi, kao da su oni biser skriveni.
25. I neki od njih e prilaziti nekima, pitat e,
26. Rei e: Uistinu, mi smo prije u porodicama naim brini bili,
27. Pa nam je Allah dobar bio i sauvao nas kazne vrelog vjetra.
28. Uistinu, mi smo Njega od prije prizivali. Uistinu, On, On je
Dobrostivi, Milosrdni.
29. Zato opominji - pa nisi ti milou Gospodara tvog prorok, niti

luak.
30. Zar govore: Pjesnik! Saekaemo mu sudbinu sumnjivu!
31. Reci: Iekujte! Pa zaista sam ja sa vama od ekalaca.
32. Zar im umovi njihovi ovo nareuju ili su oni ljudi koji pregone?
33. Zar govore: Izmislio ga je. ta vie! Ne vjeruju!
34. Pa neka donesu hadis slian njemu, ako istinu govore!
35. Zar su stvoreni bez ieg, ili su oni stvoritelji?
36. Zar su stvorili nebesa i Zemlju? Naprotiv, nisu uvjereni!
37. Zar su kod njih riznice Gospodara tvog, ili su oni vladari?
38. Zar imaju ljestve na kojima prislukuju? Pa neka prislukiva
njihov donese dokaz jasan!
39. Zar su Njegove keri, a vai sinovi?
40. Zar ih pita za nagradu, pa su oni nametom optereeni?
41. Zar je kod njih nevidljivo, pa oni piu?
42. Zar ele spletku? Pa oni koji ne vjeruju - oni su zapleteni!
43. Zar imaju boga sem Allaha? Slavljen neka je Allah nad onim ta
pridruuju!
44. I ako bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: Oblaci nagomilani!
45. Zato ih pusti dok ne sretnu Dan svoj - onaj u kojem e biti
zgromljeni,
46. Dan kad im nee koristiti spletka njihova nimalo, niti e oni biti
pomognuti.
47. A uistinu, oni koji ine zulm, imae kaznu mimo toga, ali veina
njih ne zna.
48. I strpi se radi presude Gospodara tvog: ta doista si ti pred oima
Naim. I slavi sa hvalom Gospodara svog u vrijeme kad ustaje,
49. I nou - pa slavi Ga i s odstupanjem zvijezda.
SURA 53.
EN-NEDM * ZVIJEZDA
1. Tako mi zvijezde kad nestane (kolapsirajui),

2. Nije zalutao drug va, niti skrenuo,
3. I ne govori po elji.
4. To je jedino Objava - objavljuje se.
5. Ui ga Jedan estokih sila,
6. Posjednik snage. Tad se uspravio,
7. I on bio na horizontu najuzvienijem,
8. Zatim se pribliio, pa spustio,
9. Pa bio na rastojanju dva luka ili blii,
10. Te objavio (Allah) robu Svom, ta je objavio.
11. Srce nije poreklo ta je vidio.

12. Pa zar raspravljate s njim o onom to je vidio?
13. I zaista ga je vidio pri sputanju drugom,
14. Kod Sidre krajnje
15. Kod koje je dennetsko sklonite,
16. Kad je Sidru pokrivalo ta je pokrivalo.
17. Nije skrenuo pogled, niti prekoraio,
18. Doista je vidio najvee znakove Gospodara svog.
19. Pa jeste li vidjeli Lata i Uzzaa,
20. I Menat, treu, posljednju?
21. Zar vama muko, a Njemu ensko?
22. To je onda podjela nepravedna!
23. To su samo imena - nadjeli ste ih vi i oevi vai. Allah nije
objavio za njih nikakav dokaz. Slijede samo pretpostavku i ono ta ele
due, a ve im je dola Uputa od Gospodara njihovog!
24. Ili: hoe li imati ovjek ta zaeli?
25. Pa, Allahov je zadnji i prvi.
26. I koliko je meleka na nebesima ije posredovanje nee nita
koristiti, izuzev nakon to dopusti Allah kome hoe i bude zadovoljan!
27. Uistinu, oni koji ne vjeruju u Ahiret, imenuju meleke imenovanjem
enskim,
28. A nemaju oni o tome nikakvo znanje. Slijede samo pretpostavku, a
uistinu, pretpostavka nita ne koristi Istini.
29. Zato se okreni od onog ko se odvraa od Opomene Nae i samo eli
ivot Dunjaa.
30. To je njihov domet u znanja. Uistinu, Gospodar tvoj, On je Najbolji
znalac ko je odlutao s puta Njegovog, i On je Najbolji znalac onog ko
se upuuje.
31. A Allahovo je ono ta je na nebesima i ta je na Zemlji, da bi
platio one koji ine zlo, onim to rade, i platio one koji rade lijepo
- lijepim,
32. One koji izbjegavaju velike grijehe i razvratnosti, izuzev
neznatnih. Uistinu, Gospodar tvoj je sveobuhvatnog oprosta. On je va
Najbolji poznavalac otkad vas je stvorio od zemlje, i kad ste vi bili
zameci u utrobama majki vaih. Zato ne pripisujte istotu duama
svojim. On je Najbolji znalac onog ko se boji.
33. Pa jesi li vidio onog koji se okree,
34. I daje malo i zadrava,
35. Je li kod njega znanje nevidljivog, pa on vidi?
36. Zar nije obavijeten o onom to je u listovima Musaovim,
37. I Ibrahimovim, koji je ispunio:
38. Da se nee teretiti optereeni teretom drugog,
39. I da e ovjekovo biti samo za to se potrudi,

40. I da e trud njegov vidljiv biti 41. Zatim e za njega biti plaen plaom najpotpunijom 42. I da je Gospodaru tvom kraj (svega);
43. I da On, On zasmijava i rasplakuje,
44. I da On, On usmruje i oivljava,
45. I da On stvara par: muko i ensko,
46. Od kapi sjemena kada se izbaci 47. I da je na Njemu stvaranje drugo;
48. I da je On, On Onaj koji obogauje i Koji pribavlja,
49. I da je On, On Gospodar Siriusa,
50. I da je On unitio Ada prvog,
51. I Semuda tad nije potedio,
52. I narod Nuhov od ranije. Uistinu oni, oni su bili nepravedniji i
vie pretjerujui;
53. I Mutefiket je poruio,
54. Pa ih je pokrilo ta je pokrilo.
55. Pa o kojoj od blagodati Gospodara svog se raspravlja?
56. Ovo je Opomena od opomena ranijih.
57. Pribliio se blisko,
58. Nema tog ko e ga mimo Allaha otkriti.
59. Pa zar se ovom hadisu iuujete,
60. I smijete se, a ne plaete,
61. I vi ste bezbrini?
62. Pa padnite na seddu Allahu i oboavajte!
SURA 54.
EL-KAMER * MJESEC
1. Pribliio se as i razdvojio Mjesec.

2. A ako vide znak, okreu se i govore: Sihr neprestani!
3. I porekli su i slijedili strasti svoje; a svaka stvar (ima) kraj.
4. I ve im je od vijesti dolo ono u emu je preventiva,
5. Mudrost savrena - pa ne koriste opomene.
6. Zato se okreni od njih! Na dan kad pozove poziva stvari runoj,
7. Oborenih pogleda svojih izai e iz kabura, kao da su oni skakavci
ratrkani,
8. urei k pozivau. Govorie nevjernici: Ovo je dan teak.
9. Porekao je prije njih narod Nuhov: tad su porekli roba Naeg i
rekli: Luak, i otjeran je bio.
10. Tad je pozvao Gospodara svog: Ja sam poraen, zato pomozi.
11. Pa smo otvorili kapije neba sa vodom lijuom,

12. I dali da provrije zemlja izvorima; pa se susrela voda na stvari
ve predodreenoj,
13. I nosili smo njega na (lai) od samih dasaka i klinaca,
14. Plovila je pred oima Naim; plaa za onog ko je bio zanijekan.
15. I zaista smo to ostavili znakom; pa ima li iko pouen?
16. Pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje!
17. I zaista smo olakali Kuran za pouku, pa ima li iko da se poui?
18. Porekao je Ad; pa kakva je bila kazna Moja i opomene Moje?
19. Uistinu! Mi smo poslali na njih vjetar ledeni u danu nesree
neprestajue,
20. upao je ljude kao da su oni debla palmi izvaljena.
22. I zaista smo olakali Kuran za zikr, pa ima li iko ko zikri?
23. Poricao je Semud opomene,
24. Pa su rekli: Zar smrtnika - od nas jednoga - njega slijedimo?
Uistinu, mi bismo tad bili u zabludi i bezumlju.
25. Zar da njemu bude sputena Opomena izmeu nas? Naprotiv, on je
laov drski!
26. Saznat e sutra ko je laov drski.
27. Uistinu! Mi im aljemo devu iskuenjem, zato ih promatraj i strpi
se!
28. I obavijesti ih da e biti dioba vode meu njima. Svakom pojenju
bie se prisutno.
29. Tad pozvae druga svog, pa uze (ma), te (je) rani.
31. Uistinu! Mi smo poslali na njih krik jedan, pa bijahu kao suharci
graditelja tora.
32. A zaista smo olakali Kuran za podsjeanje, pa ima li iko ko se
podsjea?
33. Poricao je narod Lutov opomene.
34. Uistinu! Mi smo poslali na njih pjeanu oluju, izuzev porodice
Lutove. Spasili smo ih u ranu zoru,
35. Blagodat od Nas. Tako nagraujemo ko zahvaljuje.
36. I doista ih je upozorio na udar Na, pa su sumnjali u opomene.
37. I doista su od njega htjeli goste njegove, pa smo zaslijepili oi
njihove: Ta iskusite kaznu Moju i opomene Moje!
38. I doista, pogodila ih je jutrom kazna trajna.
39. Pa iskusite kaznu Moju i opomene Moje!
40. I doista smo olakali Kuran za pouku, pa ima li iko ko se pouava?
41. A doista su ljudstvu faraonovu dole opomene.
42. Porekli su znakove Nae, sve njih, pa smo ih dograbili grabljenjem

Svemonog, Snanog.
43. Jesu li nevjernici vai bolji od takvih, ili imate imunitet u
zeburima?
44. Zar kau: Mi smo skup pobjedniki?
45. Bie poraen skup, i okrenut e lea.
46. Naprotiv! as je obeano vrijeme njihovo, a as e biti tei i
gori.
47. Uistinu! Zloinci e u zabludi i bezumlju biti,
48. Na Dan kad budu dovueni u vatru na licima svojim: Iskusite dodir
sekara!
49. Uistinu! Mi smo svaku stvar stvorili po mjeri.
50. A komanda Naa je samo jedna, kao sijev oka.
51. I doista smo unitili pobornike vae; pa ima li iko ko se pouava?
52. A svaku stvar koju su uinili, u zeburima je,
53. I sve malo i veliko, zapisano je.
54. Uistinu, bogobojazni e u baama i rijekama biti,
55. U sjeditu Istine, kod Vladara Svemonog.
SURA 55.
ER-RAHMAN * MILOSTIVI
1. Milostivi!
2. Pouava Kuranu,
3. Stvara ovjeka,
4. Ui ga izraavanju.
5. Sunce i Mjesec su po proraunu,
6. I zvijezda i drvo ini seddu,
7. I nebo! Uzdigao ga je, i postavio mjerilo,
8. Da ne prelazite mjeru.
9. I uspostavljajte teinu po pravdi i ne zakidajte na vagi.
10. I Zemlja! Postavio je nju za stvorenja,
11. Na njoj je voe i palme sa akama,
12. I zrno sa ljuskom i mirisna biljka.
13. Pa koju od blagodati Gospodara svoga oba poriete!?
14. Stvorio je ovjeka od gline zveee kao grnarija,
15. I stvorio je dinna od plamena vatre.
17. Gospodar dvaju istoka i Gospodar dvaju zapada,
19. Pustio je mora dva - susreu se,
20. Izmeu njih je berzeh - ne prelaze,

22. Izlaze iz njih biser i merdan,
24. I Njegova su plovila - naprave u moru kao brda,
26. Svako ko je na njoj, prolazan je,
27. A traje lice Gospodara tvog, Vlasnika uzvienosti i plemenitosti.
29. Pita Ga ko je na nebesima i Zemlji. Svakog dana On je u dejstvu.
31. Posvetiemo se vama, o tereta dva,
33. O skupino dinna i ljudi! Ako uzmognete da prodrete iz zona nebesa
i Zemlje, tad prodrite! Neete prodrijeti, izuzev s energijom!
35. Slae se na vas oba plamen vatre i bakar, pa se neete odbraniti.
37. Pa kad se rascijepi nebo i bude ruiasto kao balzam,
39. Tad, Tog dana, nee se pitati za grijeh svoj ovjek, niti dinn.
41. Poznae se zloinci po biljegu njihovom, pa e biti uzimani za kike
i stopala.
43. Ovo je taj Dehennem kojeg su poricali zloinci.
44. Kruie izmeu njega i vrue kljuale vode,
46. A onaj ko se bojao stajanja pred Gospodarom svojim, imae bae
dvije,
48. Pune grana,
50. U njima dvjema su izvora dva - teku.
52. U njima su od svakog voa vrste dvije,
54. Naslonjeni na posteljama e biti, nalije njihovo od brokata, a
plodovi bae obje nisko,

56. U njima su (hurije) kratkih pogleda, nije ih prije njih razdjeviio
ovjek, niti dinn.
58. Kao da su one jakut i merdan,
60. Da li e plaa dobroti biti (ita), sem dobrota?
62. A osim njih dvije, bie bae dvije,
64. Obje tamnozelene,
66. U obje dva izvora ikljajua,
68. U obje voe i hurme i narovi,
70. U njima su dobre, lijepe,
72. Hurije zadrane u paviljonima,
73. Pa koju od blagodati Gospodara svoga poriete!?
74. Nije ih prije njih razdjeviio ovjek, niti dinn 75. Pa koju od blagodati Gospodara svoga oba poriete!?
76. Naslonjeni na jastuku zelenom i ilimima prekrasnim.
78. Blagoslovljeno neka je ime Gospodara tvog, Vlasnika uzvienosti i
plemenitosti!
SURA 56.
EL-WAKIA * DOGAAJ
1. Kad se dogaaj dogodi

2. Nee biti poricanja dogaanja njegovog,
3. Poniavajui, uzdiui;
4. Kad se Zemlja potresom zatrese,
5. I smrve brda drobljenjem,
6. I budu praina rasuta,
7. I budete vrste tri:
8. Pa drugovi desne strane - ta su drugovi desne strane?
9. I drugovi lijeve strane - ta su drugovi lijeve strane?
10. A prednjaci e biti prednjaci:
11. Takvi e priblieni biti,
12. U baama uivanja,

13. Mnotvo od prvih,
14. A malo od posljednjih,
15. Na sofama ukraenim,
16. Naslonjeni na njima, naspramni,
17. Obilazie oko njih mladii vjeni,
18. S peharima i ibricima i aom s izvorita,
19. Nee dobiti glavobolju od njega, niti se opiti,
20. I voem od ega izaberu,
21. I mesom ptijim od ega zaele,
22. I hurije lijepih krupnih oiju,
23. Kao primjerci bisera skrivenog 24. Plaa za ono ta su radili.
25. Nee uti u njemu besmislicu, niti grijenost,
26. Izuzev govora: Selam! Selam!
27. A drugovi desne strane - ta su drugovi desne strane?
28. U lotosovom drveu bez bodlji,
29. I bananama nanizanim,
30. I hladu rasprostrtom,
31. I vodi tekuoj,
32. I vou mnogobrojnom 33. Ne odsjeenim, niti zabranjenim 34. I posteljama uzdignutim.
35. Uistinu! Mi smo ih stvorili stvaranjem,
36. I djevicama ih uinili,
37. Umilnim vrnjakinjama,
38. Za drugove desne strane.
39. Mnotvo od prvih,
40. I mnotvo od posljednjih.
41. A drugovi lijeve strane - ta su drugovi lijeve strane?
42. U preem vjetru i vrijuoj vodi e biti,
43. I sjenci dima crnog,
44. Ni hladnoj, ni oplemenjujuoj.
45. Uistinu, oni su prije toga raskonici bili,
46. I ustrajavali na prekraju stranom,
47. I govorili: Zar emo kad pomremo i prah i kosti budemo, uistinu mi
podignuti biti?
48. Ili preci nai raniji?
49. Reci: Uistinu, raniji i kasniji.

50. Doista e biti sakupljeni za odreeno vrijeme Dana poznatog,
51. Zatim ete uistinu vi, o zabludjeli poricatelji,
52. Sigurno jesti od drveta zekkuma,
53. Pa ete njime trbuhe puniti,
54. Te piti na njega vrijuu vodu,
55. Ta piete pijenjem silno ednih.
56. Ovo e biti ugoenje njihovo na Dan sudnji.
57. Mi smo vas stvorili, pa zato ne povjerujete?
58. Pa jeste li vidjeli ta izbacujete?
59. Da li vi to stvarate, ili smo Mi Stvoritelji?
60. Mi smo meu vama smrt odredili, i neemo Mi biti preteknuti,
61. Da izmijenimo likove vae i oblikujemo vas u ono ta ne znate,
62. A doista znate stvaranje prvo. Pa zato se ne pouite?
63. Pa vidite li ta sijete?
64. Da li vi dajete da to uzraste, ili smo Mi Uzgajatelji?
65. Da hoemo, sigurno bismo ga uiniti krom, tad biste se poeli
uditi:
66. Uistinu, mi smo oglobljeni!
67. ta vie, mi smo lieni.
68. Pa vidite li vodu koju pijete?
69. Da li je vi sputate iz oblaka, ili smo Mi Sputaoci?
70. Da hoemo, uinili bismo je slanom; pa zato ne zahvaljujete?
71. Pa vidite li vatru koju palite?
72. Da li vi stvarate drvo njeno, ili smo Mi Stvoritelji?
73. Mi smo je uinili podsjetnikom i koriu za stanovnike divljine.
74. Zato slavi ime Gospodara svog Velianstvenog!
75. Pa ne! Kunem se poloajima zvijezda,
76. A uistinu, je to zakletva - kad biste znali - velika,
77. Uistinu, on je Kuran plemeniti,
78. U Knjizi skrivenoj;
79. Koju ne dotiu, izuzev oieni,
80. Objava od Gospodara svjetova.
81. Pa da li vi ovaj hadis prezirete,
82. I inite opskrbom svojom da vi poriete?
83. Pa zato ne - kad stigne grlu 84. I vi tad budete gledali,
85. A Mi smo mu blie od vas, ali ne vidite,
86. Pa zato ne - ako ste neduni 87. Vratite nju, ako ste istiniti?
88. Pa, ako bude od priblienih,
89. Onda je rewh i miomiris, i Dennet zadovoljstva.
90. A ako od drugova desne strane bude,
91. Tad: Selam tebi od drugova desne strane.
92. A ako od poricatelja zabludjelih bude,
93. Tad je ugoenje tekuinom vrijuom,
94. I prenje dehimom.
95. Uistinu! Ovo je ta Istina sigurna.
96. Zato slavi ime Gospodara svog Velianstvenog!
SURA 57.
EL-HADID * GVOE
1. Allaha slavi ono to je na nebesima i Zemlji, a On je Moni, Mudri.

2. Njegova je vlast nebesa i Zemlje; oivljava i usmruje i On je nad
3. On je Prvi i Posljednji, i Vanjski i Unutarnji; i On je o svakoj
stvari Znalac.
4. On je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju u est dana, zatim se
postavio na Ar. Zna ta prodire u Zemlju i ta izlazi iz nje, i ta se
sputa iz neba, a ta uzlazi u njega. I On je sa vama ma gdje bili. A
Allah je onog ta radite Vidilac.
5. Njegova je vlast nebesa i Zemlje. A Allahu se vraaju stvari.
6. Daje da no ue u dan i daje da dan ue u no; a On je Znalac onog u
grudima.
7. Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog i troite od onog emu vas je
uinio nasljednicima. Pa oni od vas koji budu vjerovali i udjeljivali,
imae oni nagradu veliku.
8. I ta vam je? Ne vjerujete u Allaha, a Poslanik vas poziva da
vjerujete u Gospodara vaeg - i ve je uzeo zavjet va - ako ste
vjernici.
9. On je Taj koji objavljuje robu Svom ajete jasne, da vas izvede iz
tmina na svjetlost. A uistinu, Allah je vama Samilosni, Milosrdni.
10. I ta vam je pa ne troite na putu Allahovom? A Allahovo je
naslijee nebesa i Zemlje. Nije jednak od vas ko je troio prije
pobjede i borio se. Takvi su vei stepenom od onih koji su troili
poslije i borili se. A svakojem je Allah obeao dobro. A Allah je o
onom ta radite Obavijeteni.
11. Ko je taj ko e uzajmiti Allahu zajam lijep, pa da mu ga
umnogostrui, a imae on nagradu plemenitu?
12. Na Dan kad bude vidio vjernike i vjernice - kretae se svjetlo
njihovo ispred njih i s desnih strana njihovih: Radosna vijest vama
Danas! Bae ispod kojih teku rijeke, biete vjeno u njima. To je to,
uspjeh velianstven!
13. Na Dan kad budu munafici i munafikinje govorili onima koji su

vjerovali: ekajte nas (da) pozajmimo od svjetla vaeg! Bie reeno:
Vratite se vi nazad, pa traite svjetlo. Tad e izmeu njih biti
postavljen bedem, koji e imati kapiju. Unutranjost njegova u njemu,
bie milost, a vanjtina njegova, ispred njega - kazna.
14. Dozivae ih: Zar nismo bili s vama? Rei e (vjernici): Da,
meutim, vi ste iskuavali due svoje i iekivali i sumnjali, i
zavarale su vas elje - dok nije dola naredba Allahova. A o Allahu vas
je obmanuo garur.
15. Zato se Danas od vas nee uzeti fidja, niti od onih koji nisu
vjerovali. Sklonite vae je vatra. Ona je zatitnik va, a loe je
dolazite!
16. Zar nije vrijeme onima koji vjeruju, da se srca njihova ponize
spominjanju Allaha i onom ta je objavljeno od Istine; i ne budu kao
oni kojima je data Knjiga prije, pa im se oduio rok, te otvrdla srca
njihova, a mnogi od njih su grjenici.
17. Znajte da Allah oivljava zemlju nakon mrtvila njenog! Doista smo
vam objasnili ajete, da biste vi shvatili.
18. Uistinu! Oni koji daju sadaku i koje daju sadaku i uzajmljuju
Allahu zajam lijep, udvostruie im, a imae oni nagradu plemenitu.
19. A oni koji vjeruju u Allaha i poslanike Njegove, ti takvi su
istiniti, i ehidi kod Gospodara svog. Imae oni nagradu svoju i
svjetlo svoje. A oni koji ne vjeruju i poriu ajete Nae - takvi e
biti stanovnici dehima.
20. Znajte da je ivot Dunjaa samo zabava i igra i dekor i hvalisanje
meu vama, i poveavanje imetaka i djece! Kao primjer kie:
zemljoradnike zadivljuje bilje njeno - zatim svehne, pa ga vidi
poutjelog, potom bude pljeva. A na Ahiretu je kazna estoka i oprost
od Allaha i zadovoljstvo. A ivot Dunjaa je samo stvar varljiva.
21. Utrkujte se prema oprostu Gospodara svog i Dennetu ija je irina
kao irina neba i Zemlje - pripremljen je za one koji vjeruju u Allaha
i poslanike Njegove. To je blagodat Allahova, daje je kome hoe. A
Allah je Posjednik blagodati velianstvene!
22. Nikakva nesrea se ne dogodi na Zemlji, niti u duama vaim, a da
nije u Knjizi prije nego je stvorimo. Uistinu, to je Allahu lahko,
23. Da ne biste oajavali za onim ta vam je izmaklo, niti likovali
zbog onog ta vam je dao. A Allah ne voli nikojeg razmetljivog
hvalisavca,
24. One koji krtare i nareuju svijetu tvrdiluk. A ko se okrene, pa
uistinu, Allah, On je Neovisni, Hvaljeni.
25. Zaista smo slali poslanike Nae sa dokazima jasnim i objavljivali s
njima Knjigu i mjerilo, da svijet postupa po pravdi. I spustili smo
gvoe - u njemu je sila estoka i koristi za ljude - i da Allah zna ko
pomae Njega i poslanike Njegove u nevidljivom. Uistinu! Allah je
Silni, Svemoni.
26. I doista smo poslali Nuha i Ibrahima, i nainili u potomstvu
njihovom vjerovjesnitvo i Knjigu; pa je od njih onaj ko je upuen, a
mnogi od njih su grjenici.
27. Zatim smo stopama njihovim slali poslanike Nae, i poslali Isaa,
sina Merjeminog i dali mu Indil. I nainili smo blagost i milost u
srcima onih koji su ga slijedili. A monatvo - izmislili su ga, nismo
im ga propisali - izuzev traenja zadovoljstva Allahovog. Pa ne paze ga
istinskom panjom njegovom. Zato emo onima od njih koji vjeruju dati
nagradu njihovu, a mnogi od njih su grjenici.
28. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i vjerujte u Poslanika
Njegovog: dat e vam dvostruko od milosti Svoje, i nainie vam svjetlo
s kojim ete ii, i oprostie vam. A Allah je Oprosnik, Milosrdni;
29. Da bi znali sljedbenici Knjige da ne upravljaju niim od blagodati
Allahove, i da je blagodat u ruci Allahovoj; daje je kome hoe. A Allah
je Posjednik blagodati velianstvene!
SURA 58.
EL-MUDADELA * RASPRAVA
1. Doista je Allah uo rijei one koja se s tobom raspravljala o muu

svom i jadala se Allahu. A Allah uje razgovor vas dvoje. Uistinu,
Allah je Onaj koji uje, Onaj koji vidi.
2. Oni od vas koji se razvedu od ena njihovih ziharom - nisu one majke
njihove. Majke njihove su samo one koje su ih rodile. A uistinu, oni
govore rune rijei i la. I uistinu, Allah je Brisalac (grijeha),
Oprosnik.
3. A oni koji se razvedu od ena svojih ziharom, zatim povuku ta su
rekli, pa (kazna) je osloboenje roba, prije nego se dodirnu. To je ono
ta vam se savjetuje. A Allah je o onom to radite Obavijeteni.
4. Pa ko ne nae, tad je post dva mjeseca uzastopno prije nego se
dotaknu. Pa ko ne mogne, tad je hranjenje ezdeset siromaha. To da
vjerujete u Allaha i Poslanika Njegovog, a to su granice Allahove. A
nevjernici e imati kaznu bolnu.
5. Uistinu! Oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovom,
bie oboreni kao to su oboreni oni prije njih. I doista smo spustili
znakove jasne; a imae nevjernici kaznu prezrenu.
6. Na Dan kad ih Allah sve podigne, tad e ih obavijestiti o onom ta
su radili: Allah je to zbrojao, a oni su to zaboravili. A Allah je nad
svakom stvari Svjedok.
7. Zar ne vidi da Allah zna ta je na nebesima i ta je na Zemlji? Ne
biva nikakav tajni razgovor troje, a da On nije etvrti njihov; niti
petero, a da On nije esti njihov; ni manje od tog, ni vie, a da On
nije sa njima ma gdje bili. Zatim e ih obavijestiti o onom ta su
radili, na Dan kijameta. Uistinu! Allah je o svakoj stvari Znalac.
8. Zar ne vidi one kojima je zabranjeno tajno dogovaranje? Potom se
vraaju onom to im je zabranjeno i tajno se dogovaraju o grijehu i
neprijateljstvu i neposlunosti Poslaniku. A kad ti dou pozdravljaju
te onim im te ne pozdravlja Allah. I kau meu duama svojim: Da nas
ne kazni Allah zbog onog to govorimo? Dovoljan je njima Dehennem,
prie se njime - ta loe je dolazite!
9. O vi koji vjerujete! Kad se budete tajno dogovarali, tad se ne
dogovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlunosti Poslaniku - a
dogovarajte se o pravednosti i bogobojaznosti; i bojte se Allaha, Onog
kojem ete biti sabrani.
10. Doista je tajno dogovaranje od ejtana, da bi raalostio one koji

vjeruju. A nee im nita tetiti, izuzev s dozvolom Allahovom. I u
Allaha zato neka se pouzdaju vjernici.
11. O vi koji vjerujete! Kad vam se kae: Nainite mjesta pri
sjedenjima, tad nainite mjesta - nainie Allah mjesta vama. A kad se
kae: Dignite se, tad se podignite. Allah uzdie one od vas koji
vjeruju i one kojima je dato znanje, stepenima. A Allah je o onom ta
radite Obavijeteni.
12. O vi koji vjerujete! Kad se budete savjetovali s Poslanikom, tad
prethodite savjetovanje vae sadakom. To je za vas bolje i ie. Pa
ako ne naete - pa uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
13. Zar se plaite da prethodite savjetovanje vae sadakama? Pa ako ne
uinite - a oprosti vam Allah - tad obavljajte salat i dajite zekat i
posluajte Allaha i Poslanika Njegovog. A Allah je o onom ta radite
Obavijeteni.
14. Zar ne vidi one koji prijateljuju sa narodom onih na koje se Allah
rasrdio? Nisu oni od vas, niti od njih; a kunu se na la i oni znaju.
15. Allah je za njih pripremio kaznu estoku. Uistinu, zlo je ono ta
oni rade.
16. Uzeli su zakletve svoje titom, te odvraaju s puta Allahovog. Pa
imae oni kaznu prezrenu.
17. Nee im koristiti imeci njihovi, niti djeca njihova protiv Allaha,
nimalo. Takvi e biti stanovnici vatre, oni e u njoj biti vjeito.
18. Na Dan kad ih Allah sve podigne, tad e se zakleti Njemu kao to se
zaklinju vama - i mislie da su oni na neemu. Zar nisu uistinu oni,
oni poricatelji!?
19. Ovladao je njima ejtan pa uinio da oni zaborave sjeanje Allaha.
Takvi su partija ejtanova. Zar ne, uistinu, partija ejtanova - oni su
gubitnici!?
20.Uistinu, oni koji se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovom,
takvi e biti meu najniima.
21. Propisao je Allah: Sigurno u pobijediti Ja i poslanici Moji!
Uistinu! Allah je Silni, Svemoni.
22. Nee nai ljude koji vjeruju u Allaha i Dan posljednji, a da vole
onog ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovom, makar bili oevi
njihovi ili sinovi njihovi ili braa njihova ili rod njihov. Takvima je
upisao u srca njihova iman i ojaao ih Duhom od Sebe. A uvee ih u
bae ispod kojih teku rijeke, vjeno e biti u njima. Zadovoljan je
Allah njima i zadovoljni su Njime. Takvi su stranka Allahova! Zar ne,
uistinu, stranka Allahova - oni su uspjeni!?
SURA 59.
EL-HAR * PROGONSTVO
1. Allaha slavi ta je na nebesima i ta je na Zemlji, a On je Moni,

Mudri.
2. On je Taj koji je istjerao one od sljedbenika Knjige koji nisu
vjerovali, iz domova njihovih, pri prvom progonstvu. Niste mislili da
e izai, a oni su mislili da e ih tvrave njihove zatititi od
Allaha. Tad im je doao Allah otkud nisu raunali i ubacio u srca
njihova strah; ruili su kue svoje rukama svojim i rukama vjernika.

Zato primite pouku, o posjednici opaanja!
3. A da im Allah nije propisao izgon, sigurno bi ih kaznio na Dunjau. A
imae oni na Ahiretu kaznu vatrom.
4. To zato to su se oni suprotstavljali Allahu i Poslaniku Njegovom. A
ko se suprotstavi Allahu - pa uistinu, Allah je estok kaznom.
5. To to ste posjekli od palmi ili ih ostavili uspravno na korjenju
njihovom, pa s dozvolom je Allahovom, i da ponizi grjenike.
6. A ono to je Allah od njih dao Poslaniku Svom kao plijen - pa niste
potjerali zbog njega nijednog konja, niti devu. Ali, Allah prua vlast
poslanicima Svojim nad kim hoe. A Allah je nad svakom stvari Posjednik
moi.
7. Ono to je Allah dao kao plijen Poslaniku Svom od stanovnika
naselja, to je za Allaha i Poslanika Njegovog i za rod i za siroad i
za siromahe i sina puta - da ne bude obrtanja meu bogataima vaim. A
ta vam da Poslanik, pa uzmite to. A ono to vam zabrani, pa
suspregnite se i bojte se Allaha. Uistinu! Allah je estok kaznom.
8. (I) fukarama muhadirima koji su protjerani iz domova njihovih i
imanja njihovih, traei blagodat od Allaha i zadovoljstvo, i pomaui
Allahu i Poslaniku Njegovom. Ti takvi su istiniti.
9. A oni koji su stupili u kuu i vjerovanje prije njih, vole onog ko
im se doselio, i ne nalaze u grudima svojim potrebu za onim to im je
dato, i vie vole (njima) nego duama svojim, makar oni bili u
oskudici. A onaj ko sauva duu svoju od pohlepe - pa ti takvi e biti
uspjeni.
10. A oni koji su doli poslije njih, govore: Gospodaru na! Oprosti
nama i brai naoj koja su nas pretekla u vjerovanju, i ne naini u
srcima naim mrnju prema onima koji vjeruju. Gospodaru na! Uistinu,
Ti si Samilosni, Milosrdni.
11. Zar ne vidi licemjere koji govore brai svojoj od sljedbenika
Knjige koji ne vjeruju: Ako budete protjerani, sigurno emo izai s
vama, i neemo protiv vas posluati nikoga nikada; a ako budete
napadnuti, sigurno emo vam pomoi. A Allah svjedoi: uistinu su oni
laci.
12. Ako bi bili protjerani, sigurno ne bi izali s njima; i ako bi bili
napadnuti, sigurno im ne bi pomogli. A ako bi im pomogli, sigurno bi
okrenuli lea - potom ne bi bili pomognuti.
13. Vi ste sigurno jai strahom u grudima njihovim, nego Allah. To zato
to su oni ljudi koji ne shvataju.
14. Nee se protiv vas boriti zajedno, izuzev u naseljima utvrenim ili
iza zidova. Njihova sila je meu njima estoka. Rauna oni su sloni,
a srca njihova su razjedinjena. To zato to su oni ljudi koji ne
razumiju.
15. Nalik su onima koji su bili prije njih nedavno. Iskusili su
posljedicu stvari svoje, a imae oni kaznu bolnu.
16. Slini su ejtanu kad rekne ovjeku: Ne vjeruj. Pa poto ne
vjeruje, kae: Uistinu, ja sam slobodan od tebe. Uistinu! Ja se bojim
Allaha, Gospodara svjetova.
17. Pa bie obojici kraj to e oba biti u vatri, vjeno u njoj. A to

je plaa zalimima.
18. O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha, i neka gleda dua ta je
pripravila za sutra. I bojte se Allaha! Uistinu! Allah je o onom ta
radite Obavijeteni.
19. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je uinio da oni
zaborave due svoje. Ti takvi su grjenici.
20. Nisu jednaki stanovnici vatre i stanovnici Denneta. Stanovnici
Denneta - oni su uspjeni.
21. Da smo spustili ovaj Kuran planini, sigurno bi je vidio poniznu,
rascijepljenu iz straha od Allaha. A to su primjeri - navodimo ih
ljudima, da bi oni razmislili.
22. On je Allah, Koji je - nema boga osim Njega - Znalac nevidljivog i
vidljivog. On je Milostivi, Milosrdni.
23. On je Allah, Koji je - nema boga osim Njega - Vladar, Presveti,
Onaj koji daje mir, Onaj koji daje sigurnost, Nadzirui, Silni,
Gigantski, Gordi! Slava Allahu nad onim ta pridruuju!
24. On, Allah, je Stvaralac, Tvorac, Oblikovalac! Njegova imena su
najljepa. Slavi Ga ta je na nebesima i Zemlji; a On je Moni, Mudri.
SURA 60.
EL-MUMTEHINA * PROVJERENA
1. O vi koji vjerujete! Ne uzimajte neprijatelja Mog i neprijatelja

vaeg, prijateljima, pruajui im ljubav, a zaista ne vjeruju u ono to
vam je dolo od Istine, izgone Poslanika i vas, jer vjerujete u Allaha,
Gospodara vaeg. Ako ste izali dihadom na putu Mom i traei
zadovoljstvo Moje, tajite prema njima ljubav, a Ja sam Najbolji znalac
onog ta tajite i ta otkrivate! A ko od vas to ini, pa sigurno je
zalutao s pravog puta.
2. Ako naiu na vas bie vam neprijatelji i ispruie na vas ruke svoje
i jezike svoje sa zlom, i volie da ne vjerujete.
3. Nee vam koristiti rodbina vaa, niti djeca vaa na Dan kijameta. On
e vas rastaviti. A Allah je onog to radite Vidilac.
4. Doista je za vas lijep uzor u Ibrahimu i onima s njim, kad su rekli
narodu svom: Uistinu, mi smo isti od vas i onog ta oboavate mimo
Allaha. Nemamo nita s vama i nastalo je izmeu nas i izmeu vas
neprijateljstvo i mrnja vjena, dok ne budete vjerovali u Allaha,
Njega Jedinog - izuzev rijei Ibrahima ocu njegovom: Sigurno u ti
traiti oprost, a ne vladam za tebe od Allaha nita. Gospodaru na! U
Tebe se pouzdavamo i Tebi se obraamo, a Tebi je dolazite!
5. Gospodaru na! Ne uini nas iskuenjem za one koji ne vjeruju i
oprosti nam. Gospodaru na! Uistinu, Ti, Ti si Moni, Mudri
6. Zaista je za vas u njima uzor lijep - za onog ko se nada Allahu i
Danu posljednjem. A ko se okrene - pa uistinu, Allah, On je Neovisni,
Hvaljeni.
7. Moda e Allah uspostaviti ljubav izmeu vas i izmeu onih od njih s
kojima ste u neprijateljstvu. A Allah je Svemoan i Allah je Oprosnik,
Milosrdni.
8. Allah vam ne zabranjuje prema onima koji se ne bore protiv vas zbog
vjere, i ne izgone vas iz domova vaih - da im inite dobro i ispravno
postupate prema njima. Uistinu! Allah voli pravedne!
9. Allah vam jedino zabranjuje da prijateljujete s onima koji se bore
protiv vas zbog vjere i izgone vas iz domova vaih i pomau
istjerivanju vaem - da prijateljujete s njima. A ko s njima
prijateljuje - pa ti takvi su zalimi.
10. O vi koji vjerujete! Kad vam dou vjernice muhadirke, tad ih
provjerite! Allah je Najbolji znalac imana njihovog. Pa ako ih
prepoznate vjernicama, tad ih ne vraajte nevjernicima. Nisu one njima
dozvoljene, niti su oni dozvoljeni njima. I dajte im ta su utroili. I
nije vam grijeh da ih oenite kada im date darove njihove. I ne drite
u (branoj) vezi nevjernice. I traite ta ste potroili, i neka trae
ta su potroili. To je sud Allahov, sudi meu vama. A Allah je Znalac,
Mudri.
11. Ako vam umakne od ena vaih neto k nevjernicima, pa budete
slijedili, tad dajte onima kojima su otile ene njihove, slino onom
ta su utroili. I bojte se Allaha, Onog u kojeg ste vi vjernici.
12. O Vjerovjesnie! Kad ti dou vjernice da ti daju beja da nee
pridruivati Allahu nita, niti krasti, niti bludniiti, niti ubijati
djecu svoju, niti iznositi potvoru izmiljajui to izmeu ruku svojih i
nogu svojih, niti tebi biti neposlune u dobru; tad primi njihov beja
i moli da im oprosti Allah. Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
13. O vi koji vjerujete! Ne budite prijatelji ljudi na koje se rasrdio
Allah. Doista oajavaju zbog Ahireta, kao to oajavaju nevjernici zbog
stanovnika kabura.
SURA 61.
ES-SAFF * RED
1. Allaha slavi ta je na nebesima i ta je na Zemlji, a On je Moni,

Mudri.
2. O vi koji vjerujete! Zato govorite ono to ne inite?
3. Velika je odvratnost kod Allaha to govorite ono to ne inite.
4. Uistinu! Allah voli one koji se bore na putu Njegovom u saffu, kao
da su oni bedem zbijeni.
5. I kad ree Musa narodu svom: O narode moj! Zato me patite, a
sigurno znate da sam vam ja poslanik Allahov? Pa poto skrenue, Allah
skrenu srca njihova. A Allah ne upuuje narod grjenika.
6. I kad ree Isa, sin Merjemin: O sinovi Israilovi! Uistinu, ja sam
vam poslanik Allahov, potvrujui ono ta je bilo prije mene od Tewrata
i donosilac radosne vijesti o Poslaniku (koji) dolazi poslije mene,
njegovo ime je Ahmed. Pa poto im je doao s dokazima jasnim, rekoe:
Ovo je sihr oiti.
7. A ko je nepravedniji od onog ko izmilja protiv Allaha la, a on se
poziva Islamu? A Allah ne upuuje narod zalima.
8. ele da ugase svjetlo Allahovo ustima svojim, a Allah je Taj koji
usavrava svjetlo Svoje, makar mrzili nevjernici.
9. On je Taj koji je poslao Poslanika Svog s Uputom i Vjerom Istine, da
bi uinio da ona nadvlada vjeru svaku, makar mrzili murici.
10. O vi koji vjerujete! Hoete li da vam ukaem na trgovinu (koja) e

vas spasiti od kazne bolne?
11. Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, i borite se na putu
Allahovom imecima svojim i duama svojim. To je bolje za vas, kad biste
znali!
12. Oprostie vam grijehe vae i uvee vas u bae ispod kojih teku
rijeke, i stanove ugodne u baama Adna. To je uspjeh velianstven!
13. I drugi kojeg volite: pomo od Allaha i pobjedu blisku. A radosnom
vijeu obraduj vjernike!
14. O vi koji vjerujete! Budite pomagai Allahu, kao to je rekao Isa,
sin Merjemin, hawarijjunima: Ko su pomagai moji Allahu? Hawarijjuni
rekoe: Mi smo pomagai Allahovi. Pa je vjerovala skupina sinova
Israilovih, a nije vjerovala skupina. Pa smo ojaali one koji vjeruju,
protiv neprijatelja njihovih, te su postali nadmoni.
SURA 62.
EL-DUMUA * PETAK
1. Allaha slavi ta je na nebesima i ta je na Zemlji, Vladara,

Presvetog, Monog, Mudrog!
2. On je Taj koji je podigao meu neuke Poslanika izmeu njih - ui im
ajete Njegove i isti ih i pouava ih Knjizi i mudrosti, iako su ranije
doista bili u zabludi oitoj 3. I drugima od njih koji im se jo nisu prikljuili. A On je Moni,
Mudri.
4. To je blagodat Allahova, daje je kome hoe, a Allah je Posjednik
blagodati velianstvene.
5. Primjer onih koji su zadueni Tewratom, zatim ga se nisu drali - je
kao primjer magarca koji nosi tomove knjiga. Lo je primjer ljudi koji
poriu ajete Allahove. A Allah ne upuuje ljude zalime.
6. Reci: O (vi) koji ste Jevreji! Ako tvrdite da ste vi prijatelji
Allahovi mimo ljudi, tad zaelite smrt, ako ste istiniti.
7. A nee je zaeliti nikada, zbog onog to su pripravile ruke njihove!
A Allah je Znalac zalima.
8. Reci: Uistinu, smrt od koje bjeite - pa sigurno e vas ona sresti,
zatim ete biti vraeni Znalcu nevidljivog i vidljivog, pa e vas
9. O vi koji vjerujete! Kad se pozove na salat na dan petak, tad
pourite na zikr Allaha i ostavite trgovinu. To je bolje za vas - kad
biste znali!
10. Pa kad se zavri salat, tad se rairite po zemlji i traite od
blagodati Allahove, i spominjite Allaha mnogo, da biste vi uspjeli.
11. I kad ugledaju trgovinu ili zabavu, raspu se k njoj, a ostave tebe
stojei. Reci: Ono ta je kod Allaha, bolje je od zabave i od
trgovine. A Allah je Najbolji od opskrbljivaa.
SURA 63.
EL-MUNAFIKUN * LICEMJERI
1. Kad ti dou munafici, kau: Svjedoimo da si uistinu ti poslanik

Allahov. A Allah zna da si ti uistinu poslanik Njegov i Allah svjedoi
da su licemjeri doista laovi.
2. Uzeli su zakletve svoje titom, pa odvraaju od puta Allahovog.

Doista je zlo ta oni rade.
3. To zato to su oni vjerovali, zatim nisu vjerovali, pa su zapeaena
srca njihova - zato oni ne shvataju.
4. I kad ih vidi, zadivljuju te tijela njihova. A ako govore, slua
govor njihov. Oni su kao balvani poduprti. Misle svaki je povik protiv
njih. Oni su neprijatelj, pa ih se pripazi. Ubio ih Allah, kuda se
odvraaju.
5. I kad im se kae: Doite! Allahov Poslanik e traiti oprost za
vas - iskrive glave svoje i vidi ih okreu se, i oni su oholi.
6. Isto je njima, traio im oprost ili im ne traio, nee im oprostiti
Allah. Uistinu! Allah ne upuuje narod grjenika.
7. Oni su ti koji govore: Ne troite na onog ko je kod Poslanika
Allahovog, dok se ne raziu. A Allahove su riznice nebesa i Zemlje,
ali munafici ne shvataju.
8. Govore: Ako se vratimo u Medinu, sigurno e moniji iz nje
protjerati slabijeg! A Allahova je mo i Poslanika Njegovog i
vjernika, ali - munafici ne znaju.
9. O vi koji vjerujete! Neka vas ne odvrate imanja vaa, niti djeca
vaa od sjeanja Allaha. A ko to uradi, pa ti takvi su gubitnici.
10. I troite od onog ime vas opskrbljujemo, prije nego nekom od vas
doe smrt, pa rekne: Gospodaru moj! Kad bi mi odloio do roka bliskog,
pa da dajem sadaku i budem od dobroinitelja.
11. A Allah nee odloiti dui kad doe rok njen. A Allah je o onom ta
radite Obavijeteni.
SURA 64.
ET-TEGABUN * SAMOOBMANA
1. Allaha slavi ta je na nebesima i ta je na Zemlji. Njegova je vlast

i Njegova je hvala, a On je nad svakom stvari Posjednik moi.
2. On je Taj koji vas je stvorio, pa je izmeu vas nevjernik i od vas
vjernik. A Allah je Vidilac onog to radite.
3. Stvorio je nebesa i Zemlju s Istinom i oblikovao vas, te uljepao
likove vae. A Njemu je dolazite!
4. Zna ta je u nebesima i Zemlji; i zna ta tajite i ta otkrivate. A
5. Zar vam nije stigla vijest o onima koji nisu vjerovali prije, pa su
iskusili pogubnost stvari svoje, a imae oni kaznu bolnu.
6. To zato to su im dolazili poslanici njihovi s dokazima jasnim, pa
su govorili: Zar da nas smrtnik upuuje? Pa nisu vjerovali i okretali
su se. A Allah je Neovisani i Allah je Bogati, Hvaljeni!
7. Oni koji ne vjeruju tvrde da nee biti podignuti. Reci: Svakako,
tako mi Gospodara mog, sigurno ete biti podignuti, zatim sigurno
obavijeteni ta ste radili. A to je Allahu lahko.
8. Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog i svjetlo koje smo
spustili. A Allah je o onom to radite Obavijeteni.
9. Na Dan kad vas skupi za Dan sastanka, to e biti Dan meusobnog
obmanjivanja. A ko vjeruje u Allaha i ini dobro, pokrie mu zla djela
njegova i uvee ga u bae ispod kojih teku rijeke, vjeno e biti u

njima, zauvijek. To je uspjeh velianstven!
vatre, vjeno e biti u njoj. A loe je dolazite!
11. Ne pogaa nikakva nesrea, izuzev s dozvolom Allahovom. A ko
vjeruje u Allaha - upuuje srce njegovo. A Allah je o svakoj stvari
Znalac.
12. I posluajte Allaha i posluajte Poslanika! Pa ako se okrenete, ta
samo je na Poslaniku Naem dostava jasna.
13. Allah! Samo je On Bog! I u Allaha zato nek se pouzdaju vjernici.
14. O vi koji vjerujete! Uistinu, meu enama vaim i djecom vaom
neprijatelja imate, zato ih se priuvajte. A ako izbriete i preete i
oprostite, pa doista je Allah Oprosnik, Milosrdni!
15. Bogatstva vaa i djeca vaa samo su iskuenje. A Allah - kod Njega
je nagrada velianstvena.
16. Pa bojte se Allaha koliko moete, i sluajte i pokorite se i
udjeljujte - bolje je za due vae. A ko spasi od pohlepe duu svoju pa ti takvi su uspjeni.
17. Ako zajmite Allahu zajam lijep, umnogostruie vam ga i oprostie
vam. A Allah je Zahvalni, Blagi,
18. Znalac nevidljivog i vidljivog, Moni, Mudri!
SURA 65.
ET-TALAK * RAZVOD
1. O Vjerovjesnie! Kad budete razvodili ene, tad ih razvodite u

iddetu njihovom, i raunajte iddet, i bojte se Allaha, Gospodara vaeg.
Ne istjerujte ih iz kua njihovih, i neka ne izlaze, izuzev ako su
poinile razvrat otvoreni. A to su granice Allahove. A ko pree granice
Allahove, pa doista je uinio zulm dui svojoj. Ne zna: moda Allah
dadne da se poslije toga desi (nova) stvar.
2. Pa kad dospiju roku svom, tad ih zadrite uljudno ili se rastavite
od njih uljudno. I pozovite da svjedoe dvojica pravedna izmeu vas i
obavite svjedoenje Allahu. To je ono to se savjetuje onom ko vjeruje
u Allaha i Dan posljednji. A ko se boji Allaha - nainie mu izlaz,
3. I opskrbie ga otkud ne rauna. A ko se uzda u Allaha - pa On mu je
dovoljan. Uistinu, Allah je Taj koji ostvaruje naredbu Svoju. Zaista je
nainio Allah svakoj stvari mjeru.
4. A one od ena vaih koje su izgubile nadu u menstruaciju, ako ste
posumnjali - pa iddet njihov je tri mjeseca, i onima koje ne
menstruiraju. A koje su nosee - rok njihov je da rode breme svoje. A
ko se boji Allaha, nainie mu po odredbi Svojoj lahkou.
5. To je naredba Allahova, koju objavljuje vama. A ko se boji Allaha,
pokrie mu zla djela njegova i uveae mu nagradu.
6. Nastanite ih tamo gdje stanujete prema sredstvima vaim, i ne
tetite im da biste ih pritijesnili. Ako takve budu nosee - tad
troite na njih dok ne rode breme svoje. Pa ako vam doje (djecu), tad
im dajte darove njihove i dogovarajte se meusobno uljudno. A ako se ne
sloite, tad e mu zadajati druga.
7. Neka troi imalac obilja od obilja svog; a onaj kome je uskraena

opskrba njegova - pa neka troi od onog ta mu je dao Allah. Ne
optereuje Allah duu, izuzev onim ta joj je dao. Poslije tekoe
Allah e nainiti olakanje.
8. I koliko se gradova ogluilo prema naredbi Gospodara njihovog i
poslanika Njegovih, pa smo ih obraunali obraunom estokim i kaznili
ih kaznom stranom.
9. Tad su iskusili pogubnost postupka svog. A rezultat postupka
njihovog bio je gubitak.
10. Pripremio je Allah za njih kaznu estoku. Zato se bojte Allaha, o
imaoci razuma koji vjerujete! Doista vam je Allah poslao Opomenu,
11. Poslanika - ui vam ajete Allahove jasne, da izvede one koji
vjeruju i rade dobra djela iz tmina na svjetlost. A ko vjeruje u Allaha
i radi dobro, uvee ga u bae ispod kojih teku rijeke, vjeno e biti
u njima, zauvijek. Doista je Allah uljepao njegovu opskrbu.
12. Allah je Taj koji je stvorio sedam nebesa, a od Zemlje, slino
njima. Sputa se naredba meu njih, da znate, da je Allah nad svakom
stvari Imalac moi, i da je Allah zaista svaku stvar obuhvatio znanjem.
SURA 66.
ET-TAHRIM * ZABRANA
1. O Vjerovjesnie! Zato zabranjuje ono to ti je Allah dopustio,

traei zadovoljstva ena svojih? A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
2. Allah vam je ve naloio iskup zakletvi vaih; a Allah je Zatitnik
va i On je Znalac, Mudri.
3. I kad je Vjerovjesnik povjerio jednoj od svojih ena vijest, pa
poto je obavijestila o njoj - a otkrio to njemu Allah - on je iznio
dio njen, a preutio dio. Pa poto je nju obavijestio o tome, rekla je:
Ko te je obavijestio o ovome? Rekao je: Obavijestio me je Znalac,
Obavijeteni.
4. Ako se vas dvije pokajete Allahu, pa doista su nagela srca vaa; a
ako se budete pomagale protiv njega - pa uistinu, Allah - On je
Zatitnik njegov, i Dibril i pravedni vjernici; i meleci su sem toga
pomaga.
5. Moda e Gospodar njegov, ako vas razvede, da mu u zamjenu da boljih
ena od vas: predanih, vjernica, poslunih, pokajanica, oboavateljki,
onih koje poste, hudovica i djevica.
6. O vi koji vjerujete! Zatitite due vae i porodice svoje vatre ije
e gorivo biti ljudi i kamenje. Nad njom su meleci grubi, snani, ne
opiru se Allahu ta im naredi, i ine ta im se nareuje.
7. O vi koji niste vjerovali! Ne pravdajte se Danas! Biete plaeni
jedino za ono ta ste radili.
8. O vi koji vjerujete! Pokajte se Allahu kajanjem iskrenim. Moda e
Gospodar va da odstrani od vas zla djela vaa i uvede vas u bae
ispod kojih teku rijeke, na Dan kad Allah nee poniziti Vjerovjesnika i
one koji su s njim vjerovali. Svjetlo njihovo e juriti ispred njih i s
desnih strana njihovih. Govorie: Gospodaru na. Upotpuni nam svjetlo
nae i oprosti nam. Uistinu, Ti si nad svakom stvari Posjednik moi!
9. O Vjerovjesnie! Bori se protiv nevjernika i munafika, i strog prema
njima budi. A sklonite njihovo bie Dehennem; a loe je dolazite!
10. Allah navodi primjer za one koji ne vjeruju: enu Nuhovu i enu
Lutovu. Bile su pod dvojicom robova, od robova Naih pravednih, pa su
ih prevarile. Pa nee im njih dvojica koristiti od Allaha nita, i bie
reeno: Uite obje u vatru sa onima koji ulaze.
11. I navodi Allah primjer za one koji vjeruju, enu faraonovu, kad
ree: Gospodaru moj! Sagradi mi kod Sebe kuu u Dennetu i spasi me od
faraona i djela njegovog i spasi me od naroda zalima.
12. I Merjem, ker Imranovu, koja je sauvala ferd svoj, pa smo u
njega udahli od Duha Naeg, i vjerovala je u rijei Gospodara svog i
knjige Njegove, i bila od pokornih.
SURA 67.
EL-MULK * VLAST
1. Blagoslovljen je Onaj u ruci ijoj je vlast - a On je nad svakom

stvari Posjednik moi 2. Koji je stvorio smrt i ivot, da vas iskua - koji od vas je bolji
djelom. A On je Moni, Oprosnik 3. Koji je stvorio sedam nebesa slojevito. Ne vidi u stvaranju
Milostivog nikakvog nesklada. Pa povrati pogled, da li vidi ikakve
pukotine?
4. Zatim vrati pogled drugi put, povratie ti se pogled oslabljen i on
e zamoren biti.
5. I zaista smo ukrasili nebo najblie svjetiljkama i uinili ih
projektilima za ejtane, a pripremili smo im kaznu seira.
6. A oni koji ne vjeruju u Gospodara svog, imae kaznu Dehennema. A
loe je dolazite!
7. Kad budu baeni u njega, ut e ga, hroptae i on e vriti.
8. Skoro da prsne od srdbe. Kad god se u njega baci skupina, upitae
ih uvari njegovi: Zar vam nije dolazio opominja?
9. Rei e: Svakako; diosta nam je dolazio opominja, pa smo porekli i
rekli: Nije Allah objavio nita; vi ste samo u zabludi velikoj!
10. I rei e: Da smo sluali ili razum koristili, ne bismo bili meu
stanovnicima seira.
11. Tad e priznati grijeh svoj. Pa daleko bili stanovnici seira!
12. Uistinu! Oni koji se boje Gospodara svog nevidljivo, imae oni
oprost i nagradu veliku.
13. I tajili vi govor va ili ga razglaavali, uistinu, On je Znalac
onog u grudima.
14. Zar ne zna Onaj koji je stvorio? A On je Fini, Obavijeteni.
15. On je Taj koji vam je Zemlju uinio podlonom, pa hodajte
predjelima njenim i jedite od opskrbe Njegove. A na Njemu je
proivljenje.
16. Jeste li sigurni od Onog ko je na nebu, da nee dati da vas proguta
zemlja, tad kad se ona zaljulja?
17. Ili ste sigurni od Onog ko je na nebu, da ne poalje na vas
pjeanu oluju? Pa saznaete kakva je opomena Moja!
18. I zaista su poricali oni prije njih, pa kakvo je bilo odbijanje

Moje!
19. Zar ne vide ptice iznad sebe - ire krila i skupljaju ih? Dri ih
jedino Milostivi. Uistinu, On je svake stvari Vidilac.
20. Ili, ko je taj ko je vojska vaa, da vam pomogne mimo Milostivog?
Nevjernici su samo u iluziji.
21. Ili, ko je taj ko e vas opskrbiti, ako zadri opskrbu Svoju?
Naprotiv, ustrajavaju u prevrivanju i izbjegavanju.
22. Pa da li je ko ide niice na licu svom upueniji, ili ko ide pravo
na putu pravom?
23. Reci: On je Taj koji vas je stvorio, i nainio vam sluh i vidove i
srca. Malo to zahvaljujete.
24. Reci: On je Taj koji vas je rasijao po Zemlji, a Njemu ete biti
sabrani.
25. I govore: Kad e ova prijetnja, ako ste istiniti?
26. Reci: Znanje je jedino kod Allaha, a ja sam samo opominja jasni.
27. Pa poto ga ugledaju blizu, rastuie se lica onih koji ne vjeruju,
i bie reeno: Ovo je ono ta ste prizivali.
28. Reci: Vidite li? Ako Allah uniti mene i onog ko je sa mnom, ili
nam se smiluje - pa ko e zatititi nevjernike od kazne bolne?
29. Reci: On je Milostivi. U Njega vjerujemo i u Njega se pouzdavamo.
Pa saznaete ko je taj ko je u zabludi oitoj.
30. Reci: Vidite li? Ako voda vaa osvane porinuta, pa ko e vam
donijeti vodu tekuu?
SURA 68.
EL-KALEM * PERO
1. Nun. Tako mi pera i onog to piu!

2. Ti nisi milou Gospodara svoga lud.
3. A uistinu, ti e imati nagradu neprekidnu,
4. I uistinu si ti naravi uzviene, divne.
5. Pa vidjee i vidjee,
6. Koji je od vas zaluen.
7. Doista, Gospodar tvoj - On je Najbolji znalac onog ko je zalutao s
puta Njegovog i On je Najbolji znalac upuenih.
8. Zato ne sluaj poricatelje 9. Voljeli bi da popusti, pa bi popustili 10. I ne sluaj svakog zakletnika prezrenog,
11. Klevetnika, koji hoda s potvorom,
12. Spreavatelja dobrog, prestupnika, grjenika,
13. Nasilnika, sem toga kopileta,
14. Jer je imalac bogatstva i sinova.
15. Kad mu se ue ajeti Nai, rekne: Prie ranijih!
16. Obiljeiemo ga na surli!

17. Uistinu! Mi smo ih iskuavali kao to smo iskuavali vlasnike
bae, kad su se zakleli da e je ujutro sigurno obrati:
18. A ne zatraie izuzee,
19. Pa je obie taifun od Gospodara tvog - a oni su bili usnuli 20. Pa osvanu kao posjeena.
21. Tad su se jutrom dozivali:
22. Poranite na nasad svoj, ako ste berai.
23. Pa su otili i oni su aputali:
24. Neka vam danas u nju nikako ne ue siromah,
25. I poranie za sprjeavanje kadri.
26. Pa poto je vidjee, rekoe: Doista, mi smo zalutali.
27. ta vie! Mi smo lieni!
28. Ree srednji njihov: Zar vam nisam rekao zato ne slavite?
29. Rekoe: Slava Gospodaru naem, uistinu, mi smo bili zalimi.
30. Pa oni prioe jedan drugom, korei se.
31. Rekoe: O teko nama! Uistinu, mi smo bili obijesni.
32. Moda e Gospodar na da nam zamijeni bolju od ove. Uistinu, mi
Gospodaru svom udimo.
33. Takva je kazna. A doista je kazna Ahireta vea - kad bi znali!
34. Uistinu, bogobojazni e imati kod Gospodara svog bae
zadovoljstva.
35. Pa hoemo li tretirati muslimane kao zloince?
36. [ta vam je? Kako prosuujete?
37. Ili, imate li vi knjigu u kojoj uite,
38. Da ete vi uistinu imati u njoj ta odaberete?
39. Ili, imate li vi zakletve od Nas dalekosene - do Dana kijameta, da
ete uistinu vi imati ta dosudite?
40. Pitaj ih, koji od njih je tome jamac!
41. Ili imaju oni ortake? Pa neka dovedu ortake svoje, ako su istiniti.
42. Na Dan kad se otkrije potkoljenica, i pozovu na sedde - pa ne
mognu,
43. Oboreni bie pogledi njihovi, prekrie ih ponienje. A doista su
oni bili pozivani na sedde i bili su oni zdravi.
44. Pa ostavi Mene i onog ko porie ovaj hadis . Pribliavaemo ih
postepeno, odakle ne znaju.
45. I pustiu im, uistinu, spletka Moja je jaka.
46. Zar njih pita za nagradu? - pa su oni globom optereeni!
47. Ili je kod njih nevidljivo, pa oni piu?
48. Pa strpi se radi presude Gospodara tvog, i ne budi kao saputnik

(velike) ribe, kad je povikao, a on je bio oajan.
49. I da ga nije stigla blagodat od Gospodara njegovog, doista bi bio
izbaen na pusto mjesto, i on bi prekoren bio.
50. Pa ga je odabrao Gospodar njegov te ga uinio (jednim) od
pravednih.
51. I gotovo da te oni koji ne vjeruju obore pogledima svojim poto
uju Opomenu, i govore: Doista je on luak.
52. A on je samo Opomena svjetovima.
SURA 69.
EL-HAKKA * ISTINITOST
1. Istinitost!
2. ta je istinitost?
3. I ta zna ti ta je istinitost!
4. Semud i Ad su poricali udar.
5. Pa to se tie Semuda, pa uniteni su tagijetom,
6. A to se tie Ada, pa uniteni su vjetrom estokim, silovitim,
7. Nametnuo ga je na njih sedam noi i osam dana uzastopno, pa si vidio
ljude u njemu oborene, kao da su oni debla datulina prazna.
8. Pa da li vidi ikakav ostatak njihov?
9. I doao je faraon i onaj ko je bio prije njega, i Mutefikat sa
grekom.
10. Pa nisu posluali poslanika Gospodara svog, pa ih je dograbio
grabljenjem estokim.
11. Uistinu, Mi smo - poto je porasla voda - nosili vas u lai,
12. Da bismo vam to uinili podsjeanjem i (da) to zadri uho koje
pamti.
13. Pa kad se puhne u sur, puhanjem jednim:
14. I ponese se Zemlja i planine, pa se zdrobe drobljenjem jednim,
15. Tad, Tog dana, dogodie se dogaaj,
16. I raspuknue nebo, pa e ono Tog dana krhko biti:
17. I meleci e na krajevima njegovim biti i nad njima e Ar Gospodara
tvoga Tog dana osmerica nositi.
18. Tog dana biete izloeni; nee se sakriti vaa tajna.
19. Pa kome se da knjiga njegova u desnicu njegovu, tad e rei: Evo,
itajte knjigu moju!
20. Uistinu, ja sam znao da u ja sresti obraun svoj.
21. Pa on e u ivotu zadovoljstva biti,
22. U Dennetu visokom,
23. Plodovi njegovi bie blizu.
24. Jedite i pijte prijatno, zbog onog to ste inili u danima
prolim.
25. A kome se da knjiga njegova u ljevicu njegovu, tad e rei: O da

mi nije data knjiga moja,
26. I da nisam saznao ta je obraun moj!
27. O da je ona bila kraj!
28. Nije mi koristilo bogatstvo moje,
29. Propala je mo moja.
30. epajte ga, pa ga okujte,
31. Zatim dehimom prite ga,
32. Potom (stavite) u lanac ija je duina sedamdeset lakata, pa ga
uveite.
33. Uistinu, on nije vjerovao u Allaha Velianstvenog,
34. Niti podsticao hranjenju siromaha.
35. Zato on Danas ovdje nema prisnog prijatelja,
36. Niti hrane, izuzev od splaina,
37. Koju e samo grenici jesti!
38. Pa ne! Kunem se onim to vidite,
39. I onim to ne vidite,
40. Uistinu je on govor Poslanika plemenitog,
41. I nije on govor pjesnika. Malo to vjerujete!
42. Niti je govor proroka. Malo ega se sjeate!
43. Objava je od Gospodara svjetova.
44. A da je slagao na Nas neke rijei,
45. Doista bismo ga zgrabili za desnicu,
46. Potom doista presjekli njegovu aortu,
47. Pa ne biste bili njegovi branitelji, nijedan od vas.
48. I uistinu, on je bogobojaznima Opomena,
49. A uistinu, Mi znamo da su izmeu vas poricatelji.
50. I uistinu, on je alost za nevjernike,
51. I uistinu, on je Istina sigurna.
52. Zato slavi ime Gospodara svog, Velianstvenog!
SURA 70.
EL-MEARID * USPONITA
1. Upitao je pitalac o kazni koja e se dogoditi,

2. Nevjernicima - nema tog ko e je odbiti 3. Od Allaha, Vlasnika usponita,*
4. Penju se meleci i Duh Njemu, u danu ija je mjera pedeset hiljada
godina.
5. Zato se strpi strpljenjem lijepim.
6. Uistinu! Oni ga vide dalekim,
7. A vidimo ga bliskim.
8. Na Dan kad nebo kao eljezna rastalina bude,
9. I brda kao vuna budu,
10. I ne bude pitao blinji blinjega 11. (A) oni e se vidjeti. Volie zloinac da se iskupi od kazne Tog
dana sinovima svojim,
12. I enom svojom i bratom svojim,
13. I porodicom svojom koja ga je titila,
14. I onim ko je na Zemlji, svima, zatim da ga spasi.
15. Nikako! Uistinu, ona e buktinja biti,
16. Trgajui, da bi prila.
17. Pozivae onog ko je bjeao i okretao se,
18. I skupljao, pa zadravao.
19. Uistinu, ovjek je stvoren nestrpljivim,
20. Kad ga takne zlo, nemiran je,
21. A kad ga takne dobro, odbojan je,
22. Osim musallija,
23. Onih koji su u salatu svom stalni,
24. I onih u imecima ijim je pravo poznato,
25. Za prosjaka i lienog,
26. I onih koji vjeruju u Dan sudnji,
27. I onih koji od kazne Gospodara svog strahuju 28. Uistinu! Kazna Gospodara njihovog je (stvar) od koje nema sigurnog
29. I onih koji su ferdova svojih uvari,
30. Izuzev od ena svojih ili onog ta posjeduju desnice njihove - pa
uistinu, oni nee biti prekoreni;
31. Pa ko trai iza toga, pa ti takvi su prestupnici.
32. I onih koji su prema emanetima svojim i zavjetu svom uvari,
33. I onih koji uz svjedoenja svoja stoje,
34. I onih koji salat svoj uvaju 35. Takvi e u baama poaeni biti.
36. Pa ta je onima koji ne vjeruju? - prema tebi ure,
37. Zdesna i slijeva u grupama.
38. udi li svaki ovjek izmeu njih da ue u Dennet zadovoljstva?
39. Nikako! Uistinu, Mi smo ih stvorili, - znaju od ega.
40. Pa ne! Kunem se Gospodarom istoka i zapada, uistinu, Mi smo Kadri,
41. Da (ih) zamijenimo boljim od njih, i neemo Mi biti preteeni.
42. Zato ih pusti da se udube i zabavljaju, dok ne sretnu dan svoj

kojim im se prijeti.
43. Na Dan kad iz kabura izau urno, kao da oni statui hrle,
44. Oborenih pogleda svojih, prekrivae ih ponienje. To je Dan kojim
im se prijeti.
SURA 71.
NUH * NUH
1. Uistinu, Mi smo poslali Nuha narodu njegovom: Upozori narod svoj,

prije nego im doe kazna bolna.
2. Ree: O narode moj! Uistinu! Ja sam vam opominja jasni,
3. Oboavajte Allaha i bojte Ga se i posluajte mene,
4. Oprostie vam neke grijehe vae i odloie vam do roka utvrenog.
Uistinu, rok Allahov kad doe, ne odlae se, kad biste znali!
5. Ree: Gospodaru moj! Doista sam ja pozivao narod svoj nou i danju,
6. Pa im je pozivanje moje samo povealo izbjegavanje;
7. I uistinu, kad god sam ih ja pozivao da im oprosti, stavljali su
prste svoje u ui svoje i pokrivali se odjeom svojom, i ustrajali i
uznosili se oholou.
8. Zatim sam ih ja uistinu pozivao glasno,
9. Potom sam im ja doista razglaavao i povjeravao im tajno,
10. Pa govorio: Traite oprost Gospodara svog! Uistinu, On je
Oprosnik.
11. Poslae na vas nebo lijue,
12. I pomoi vas imecima i sinovima, i nainie vam bae i nainie
vam rijeke.
13. ta vam je? Ne nadate se od Allaha dostojanstvu,
14. A uistinu, stvorio vas je u fazama.
15. Zar ne vidite kako je Allah stvorio sedam nebesa slojevito?
16. I uinio Mjesec u njima svjetlom, a uinio Sunce svjetiljkom.
17. A Allah vas razvija od zemlje izrastanjem,
18. Zatim vas vraa u nju i izvee vas (novim) izvoenjem.
19. I uinio vam je Allah zemlju sagom,
20. Da vi stupate po njoj putevima irokim.
21. Nuh ree: Gospodaru moj! Doista me oni nisu posluali i slijedili
su onog iji mu imetak i dijete njegovo poveava jedino gubitak.
22. I spleli su spletku veliku,
23. Pa rekli: Ne naputajte nipoto bogove svoje, i ne naputajte
nipoto Wedda, niti Suwaa, niti Jegusa i Jeuka i Nesra.
24. I zaista su zaveli mnoge, a poveaj zalimima jedino zabludu.
25. Zbog greaka svojih su potopljeni, pa e u vatru uvedeni biti. Pa
nisu nali sebi mimo Allaha pomagae.
26. I ree Nuh: Gospodaru moj! Ne ostavljaj na Zemlji nijednog

nevjernika, ukuanina.
27. Uistinu, ako ihTi ostavi, zavee robove Tvoje i raati samo
razvratnika, nevjernika.
28. Gospodaru moj! Oprosti meni i roditeljima mojim, i ko ue u kuu
moju kao vjernik, i vjernicima i vjernicama. A poveaj zalimima samo
propast.
SURA 72.
EL-DINN * DINN
1. Reci: Objavljeno mi je da je prislukivala grupa dinna, pa su

rekli: Uistinu, mi smo uli Kuran zadivljujui,
2. Upuuje ispravnosti - pa smo povjerovali u njega. I neemo
pridruivati Gospodaru naem nikoga.
3. I da On - uzvieno neka je dostojanstvo Gospodara naeg - nije uzeo
enu, niti dijete,
4. I da je budala izmeu nas govorila o Allahu pretjeranost,
5. I da smo mi mislili da ljudi i dinni nee o Allahu la govoriti,
6. I da su pojedinci izmeu ljudi traili zatitu pojedinaca od dinna,
pa su im poveali obijest.
7. I da su oni mislili - kao to mislite - da nee Allah podii nikoga;
8. I da smo mi dotakli nebo, pa ga nali ispunjenog uvarima estokim i
svjetlicama;
9. I da smo mi sjedili na njegovim mjestima za prislukivanje. Pa ko
sad prislukuje, nalazi sebi svjetlicu vrebajuu;
10. I da mi ne znamo da li se zlo eli onom ko je na Zemlji ili im eli
Gospodar njihov ispravnost;
11. I da od nas (ima) pravednih, i od nas mimo toga - razliitih
tarikata 12. I da mi mislimo da neemo umai Allahu u Zemlji, niti Mu umai
bjeanjem;
13. I da mi, poto smo uli Uputu, vjerujemo u nju. Pa ko vjeruje u
Gospodara svog, tad se ne boji gubitka, niti nasilja;
14. I da od nas (ima) muslimana i od nas nepravinih. Pa ko se predao,
pa takvi su se upravili ispravnosti.
15. A to se tie nepravinih - pa bie za Dehennem drvo,
16. A kad bi ustrajali na tarikatu - sigurno bismo ih napojili vodom
obilnom,
17. Da ih kuamo u tome. A ko se odvraa od sjeanja Gospodara svog,
uvui e ga kazni strogoj;
18. I da su mesdidi za Allaha, zato ne prizivajte uz Allaha nikoga;
19. I da su - poto je ustao rob Allahov prizivajui Ga - bili gotovo
stiskani nad njim.
20. Reci: Samo prizivam Gospodara svog i ne pridruujem Mu nikoga.
21. Reci: Uistinu, ja ne vladam za vas tetom, niti ispravnou.
22. Reci: Uistinu, mene od Allaha nee zatititi niko, niti u nai
mimo Njega utoite,
23. Sem dostave od Allaha i poslanica Njegovih. A ko ne poslua Allaha
i Poslanika Njegovog - pa uistinu e on imati vatru Dehennema, vjeno
e biti u njoj, zauvijek.
24. Dok, kad vide ono ime im se prijetilo, tad e saznati ko je
slabiji pomagaem i manji brojano.
25. Reci: Ne znam da li je blisko ono ime vam se prijeti ili e za
njega Gospodar moj nainiti rok,
26. Znalac nevidljivog - pa ne otkriva nevidljivo Svoje nikome,
27. Osim poslaniku s kojim je zadovoljan, pa uistinu On daje da idu
ispred njega i iza njega motritelji,
28. Da bi znao da su zaista dostavili poslanice Gospodara svog, i
obuhvatio ta je kod njih i utvrdio svaku stvar brojano.
SURA 73.
EL-MUZZEMMIL * UMOTANI
1. O umotani!
2. Ustaj nou, izuzev malo,
3. Polovinu njenu, ili umanji od nje malo,
4. Ili joj dodaj, i ui Kuran tertilom.
5. Uistinu, Mi emo ti objavljivati govor teak.
6. Uistinu, podizanje nou - ono je jaeg gaza i ispravnijeg izgovora.
7. Uistinu, tebi je danju posao dug.
8. I spominji ime Gospodara svog i posveti Mu se (punom) posveenou.
9. Gospodar Istoka i Zapada! Nema boga osim Njega; zato Njega uzmi
zatitnikom.
10. I otrpi ta govore i napusti ih naputanjem lijepim,
11. A ostavi Mene i poricatelje, posjednike raskoi, i odgodi im malo.
12. Uistinu, kod Nas su okovi i dehim,
13. I hrana koja gui i kazna bolna:
14. Na Dan kad se zatrese Zemlja i planine, i planine budu pjeana
hrpa sasuta.
15. Uistinu, Mi smo vam poslali Poslanika, svjedoka protiv vas, kao to
smo faraonu poslali poslanika.
16. Pa nije faraon posluao poslanika, te smo ga zgrabili grabljenjem
kobnim.
17. Pa kako ete se zatititi, ako ne vjerujete, Dana (koji) e uiniti
djecu sijedom?
18. Nebo e se u njemu rascijepiti. Obeanje Njegovo bie ispunjeno.
19. Uistinu! Ovo je Opomena, pa ko htjedne, uzee Gospodaru svom put.
20. Uistinu! Gospodar tvoj zna da ti bdije blizu dvije treine noi, i
polovinu njenu i treinu njenu, i grupa onih koji su s tobom. A Allah
odmjerava no i dan. Zna da to ne moete, pa vam je oprostio. Zato
uite ta je lahko iz Kurana. Zna da e meu vama biti bolesnih i

drugih - putuju po zemlji, trae od blagodati Allahove, i drugih: bore
se na putu Allahovom. Pa uite ta je lahko iz njega! I obavljajte
salat i dajite zekat i uzajmite Allahu zajam lijep. A ta unaprijed
pripravite za due svoje od dobrog, nai ete ga kod Allaha; to je
najbolje i najvelianstvenije nagrade! I traite oprost od Allaha!
SURA 74.
EL-MUDDESSIR * POKRIVENI
1. O pokriveni!
2. Ustani - pa upozoravaj!
3. I Gospodara svog - tad veliaj!
4. I odjeu svoju - tad oisti!
5. I prljavtine se - tad kloni!
6. I ne prigovaraj da je mnogo!
7. I radi Gospodara tvog se tad strpi!
8. Pa kad se puhne u nakur,
9. Pa to e tad biti Dan teak,
10. Za nevjernike lahak nee biti.
11. Ostavi Mene i kog sam stvorio sam,
12. I nainio mu imetak ogroman,
13. I sinove prisutnim,
14. I olakao mu lahkoom:
15. Ponovo udi da uveam!
16. Nikako! Uistinu, on je ajetima Naim prkosan,
17. Opteretiu ga (tekim) usponom,
18. Zaista je on smiljao i raunao,
19. Pa proklet bio kako je odredio,
20. Ponovo, proklet bio kako je odredio!
21. Zatim je pogledao,
22. Potom se namrtio i smrknuo,
23. Zatim okrenuo i uzoholio,
24. Pa rekao: Ovo je samo sihr; prenosi se;
25. Ovo je samo govor smrtnika.
26. Bacit u ga sekaru!
27. A ta zna ti ta je Sekar?
28. Nee potediti, niti ostaviti,
29. Palitelj je za smrtnika,
30. Nad njim je devetnaest.
31. I uinili smo nadzornicima vatre samo meleke, i broj njihov uinili
samo iskuenjem za one koji ne vjeruju: da se uvjere oni kojima je data
Knjiga, i onima koji vjeruju povea vjerovanje; i da ne sumnjaju oni
kojima je data Knjiga i vjernici; i da kau oni u srcima ijim je
bolest i nevjernici: ta eli Allah ovim primjerom? Tako zabluuje
Allah koga hoe, a upuuje koga hoe. A zna vojske Gospodara tvoga samo
On. I ovo je samo opomena smrtnicima.
32. Nikako! Tako mi Mjeseca,
33. I noi kad mine,
34. I jutra kad zasjaji 35. Zaista je on jedan najvei,
36. Upozorenje smrtnicima,
37. Onom od vas ko hoe da napreduje ili zaostane.
38. Svaka dua je zalog onog to je zasluila 39. Osim drugova zdesna.
40. U baama e se raspitivati,
41. O zloincima:
42. ta vas je u sekar dovelo?
43. Rei e: Nismo od musallija bili,
44. Niti smo siromaha hranili,
45. I dangubili smo s dangubama,
46. I poricali Dan sudnji,
47. Dok nam nije dolo zagarantovano.
48. Zato im nee koristiti posredovanje posrednika.
49. Pa ta im je?, od Opomene su odvraeni,
50. Kao da su oni magarci preplaeni,
51. Pobjegli od lava.
52. ta vie, svaki ovjek od njih eli da mu se daju listovi raireni.
53. Nikako! Naprotiv! Ne plae se Ahireta.
54. Nikako! Zaista je on Pouka,
55. Pa ko htjedne imae ga na umu,
56. A pouit e se samo ako htjedne Allah. On je Vlasnik bogobojaznosti
i Vlasnik oprosta.
SURA 75.
EL-KIJAMA * KIJAMET
1. Ne! Kunem se Danom kijameta,

2. I ne! Kunem se duom samooptuujuom!
3. Rauna li ovjek da neemo sastaviti kosti njegove?
4. Svakako! Kadri smo da uredimo jagodice njegove!
5. Naprotiv! eli ovjek da grijei pred sobom,
6. Pita: Kad e Dan kijameta?

7. Pa kad se ukoi pogled,
8. I pomrai Mjesec,
9. I spoji Sunce i Mjesec.
10. Tog dana rei e ovjek: Gdje je pribjeite?
11. Nikako! Nema utoita!
12. Gospodaru tvom je Tog dana stanite.
13. Obavijestit e se ovjek Tog dana ta je unaprijed poslao i
zapostavio.
14. tavie, ovjek e protiv due svoje dokaz biti,
15. Makar davao opravdanja svoja.
16. Ne pokrei njime jezik svoj, da bi ga ubrzao.
17. Uistinu, na Nama je sastavljanje njegovo i uenje njegovo.
18. Pa kad ga uimo, slijedi uenje njegovo,
19. Zatim, uistinu na Nama je objanjavanje njegovo.
20. Nikako! Naprotiv! Volite ubrzano,
21. A ostavljate Ahiret.
22. Lica e Tog dana blistava biti,
23. Prema Gospodaru svome gledajui,
24. I lica e Tog dana smrknuta biti,
25. Mislie da e im se nesrea uiniti.
26. Nikako! Kad dospije kljunjaama,
27. I reeno bude: Ko je vra?
28. I on pomisli da je to rastanak,
29. I savije potkoljenica uz potkoljenicu,
30. Gospodaru tvom Tog dana bie sprovoenje!
31. Pa nije vjerovao, ni salat obavljao,
32. Nego je poricao i okretao se,
33. Zatim odlazio porodici svojoj kooperno.
34. Teko tebi i teko,
35. Ponovo, teko tebi i teko!
36. Rauna li ovjek da e se besciljnim ostaviti?
37. Zar nije bio kap sperme izbaene?
38. Zatim je bio zakvaak - pa je stvarao, te usavrio,
39. Pa nainio od njega par - muko i ensko.
40. Zar nije Taj Kadar da oivi mrtve?
SURA 76.
EL-INSAN * OVJEK
1. Da li je dolazio ovjeku period vremena (kad) nije bio stvar

pominjana?
2. Uistinu! Mi smo ovjeka stvorili od sjemenih smjesa, da bismo ga
iskuali, zato smo ga uinili ujuim, videim.
3. Uistinu, Mi smo mu pokazali put - bio on zahvalan ili nezahvalan.
4. Uistinu, Mi smo pripremili za nevjernike lance i okove i seir.
5. Uistinu, pravedni e piti iz ae ija e mjeavina kafur biti,
6. Izvora s kojeg e robovi Allahovi piti, putae je ikljajui.
7. Ispunjavaju zavjet i plae se Dana ije e zlo biti rasprostranjeno,
8. I hrane hranom za ljubav Njegovu siromaha i siroe i zarobljenika:
9. Samo vas hranimo radi lica Allahovog. Ne elimo od vas naknadu,
niti zahvalnosti;
10. Uistinu, mi se bojimo od Gospodara naeg Dana tmurnog i kobnog.
11. Pa sauvae ih Allah zla Tog dana i pruiti im ozarenost i veselje,
12. I nagraditi ih za ono to su trpili, Dennetom i svilom,
13. Naslonjeni u njemu na divanima e biti, nee u njemu vidjeti Sunce,
niti studen estoku,
14. I nisko nad njima bie hladovi njegovi, i visie grozdovi njegovi
nisko,
15. A obilazie se oko njih s posudama od srebra i peharima staklenkama,
16. Peharima od srebra, koje e mjerom odmjeriti,
17. I u njemu napajati aom ija je mjeavina zendebil,
18. Izvora u njemu zvanog Selsebil.
19. Obilazie ih mladii vjeni, kad ih vidi, raunae oni su biser
rasuti,
20. Pa kad bude gledao, tamo e vidjeti blagodat i carstvo
velianstveno.
21. Na njima odjea od svile zelene i brokata, a bie okieni
narukvicama od srebra, i napajae ih Gospodar njihov piem istim.
22. Uistinu, ovo je plaa za vas i trud va e pohvalan biti.
23. Uistinu, Mi, Mi smo ti spustili Kuran (postepenim) sputanjem.
24. Pa trpi do presude Gospodara svog i ne sluaj od njih grenika ili
nevjernika.
25. I spominji ime Gospodara svog jutrom i predveerjem,
26. I (dio) noi - pa ini seddu Njemu i slavi Ga nou dugo!
27. Uistinu! Takvi vole ubrzano, a ostavljaju za sobom Dan tegobni.
28. Mi smo ih stvorili i ojaali vezita njihova; a kad htjednemo,
zamijeniemo slinim njima, promjenom.
29. Uistinu! Ovo je Opomena, pa ko hoe, uzee Gospodaru svom put,
30. A hoete samo ta hoe Allah! Uistinu! Allah je Znalac, Mudri.

31. Uvodi koga hoe u milost Svoju. A zalimima - njima je pripremio
kaznu bolnu.
SURA 77.
EL-MURSELAT * POSLANI
1. Tako mi izaslanika uzastopnih,

2. Te onih koji bjesne uraganski,
3. I onih koji rasprostiru prostiranjem,
4. Te onih koji razdvajaju razdvajanjem,
5. Te onih koji dostavljaju Opomenu,
6. Opravdanje ili upozorenje,
7. Uistinu, ono ime vam se prijeti dogodie se.
8. Pa kad se zvijezde pogase,
9. I kad se nebo rastvori,
10. I kad se brda zdrobe (u prainu),
11. I kad se poslanicima vrijeme odredi 12. Za koji dan je odgoeno?
13. Za Dan razdvajanja!
14. A ta zna ti ta je Dan razdvajanja?
15. Teko Tog dana poricateljima!
16. Zar nismo unitili ranije?
17. Zatim dali da ih slijede kasniji.
18. Tako postupamo sa zloincima.
20. Zar vas ne stvaramo od tekuine prezrene?
21. Pa je stavljamo u boravite postojano,
22. Do roka poznatog,
23. Pa odmjeravamo, ta divni su Odreivai!
25. Zar nismo uinili Zemlju sabiralitem
26. ivih i mrtvih,
27. I nainili na njoj gore stabilne, visoke, i napojili vas vodom
slatkom?
29. Idite onom ta ste poricali!
30. Idite prema sjeni sa tri grane,
31. Bez hlada e biti, a nee koristiti protiv plamena.
32. Uistinu! Izbacivae ona iskre kao dvorac,
33. Kao da su one kamile ute.

35. Ovo je Dan kad nee govoriti,
36. Niti e im se dopustiti, pa da se opravdavaju.
38. Ovo je Dan odluke! Sabrali smo vas i prve,
39. Pa ako vi imate varku - ta prevarite Me!
41. Uistinu, bogobojazni e u hladovima i izvorima biti,
42. I vou od ega ele.
43. Jedite i pijte prijatno, za ono to ste radili.
44. Uistinu, Mi tako nagraujemo dobroinitelje.
46. Jedite i uivajte malo; uistinu, vi ste zloinci.
48. A kad im se kae: inite ruku! - ne ine ruku.
50. Pa u koji hadis e poslije njega vjerovati?
SURA 78.
EN-NEBA * VIJEST
1. O emu se raspituju?
2. O vijesti krupnoj,
3. Onoj o kojoj se oni razilaze.
4. Nikako! Saznae!
5. Ponovo, nikako, saznae!
6. Zar nismo uinili Zemlju posteljom,
7. A brda klinovima?
8. I stvorili vas u parovima,
9. I uinili san va odmorom,
10. I uinili no pokrivkom,
11. I nainili dan za privreivanje,
12. I sazdali iznad vas sedam jakih,
13. I nainili svjetiljku plamteu,
14. I spustili iz oblaka vodu obilnu,
15. Da izvedemo njome zrno i bilje,
16. I bae guste.
17. Uistinu, Dan odluke je vrijeme odreeno.
18. Dan kad se puhne u sur pa doete u grupama,
19. I otvori nebo, pa bude kapijama,
20. I pokrenu brda, pa bude fatamorgana,

21. Uistinu, Dehennem e busija biti,
22. Za prevritelje povratite.
23. Oni e ostati u njemu godinama,
24. Nee okusiti u njemu hladnou, niti pie,
25. Izuzev vrele vode i ledene,
26. Plae odgovarajue.
27. Uistinu, oni se nisu nadali obraunu,
28. I poricali su ajete Nae laganjem.
29. A svaku stvar - pobrojali smo je Knjigom.
30. Zato kuajte. Pa poveaemo vam jedino kaznu.
31. Uistinu, bogobojazni e imati uspjeh:
32. Bae i vinograde,
33. I jedrih grudi vrnjakinje,
34. I au punu.
35. Nee uti u njemu besmislicu, niti laganje,
36. Plaa od Gospodara tvog, dar obraunat,
37. Gospodara nebesa i Zemlje i ta je izmeu njih, Milostivog. Nee
vladati govorom od Njega.
38. Na Dan kad bude stajao Duh i meleci posafani, nee govoriti, izuzev
onaj kome dopusti Milostivi - a govorie tano.
39. To je dan istinit, pa ko hoe, uzee ka Gospodaru svom povratite.
40. Uistinu, Mi vas upozoravamo kaznom bliskom, na Dan kad vidi ovjek
ta su unaprijed poslale ruke njegove i rekne nevjernik: O da sam
praina!
SURA 79.
EN-NAZIAT * ONI KOJI UPAJU
1. Tako mi onih koji upaju estoko,

2. I onih koji vade (blagim) vaenjem,
3. I onih koji plove klizei,
4. Te onih koji prethode prethoenjem,
5. Te onih koji upravljaju stvar,
6. Na Dan kad Tresui zatrese,
7. Slijedie ga naredno.
8. Srca e Tog dana uzdrhtala biti,
9. Pogledi njihovi bie oboreni.
10. Govore: Hoemo li mi uistinu u prvobitno stanje vraeni biti ?
11. Zar kad budemo kosti istruhle?
12. Govore: To je onda povratak poguban.
13. Pa to e samo krik jedan biti,

14. Tad gle: oni budni!
15. Da li ti je doao hadis o Musau?
16. Kad ga zovnu Gospodar njegov u dolini svetoj Tuwa:
17. Idi faraonu, zaista je on prevrio,
18. Pa reci: Da li bi ti da se oisti?
19. I uputiu te Gospodaru tvom, pa da se boji.
20. Tad mu je pokazao znak veliki.
21. Pa - porekao je i nije posluao,
22. Zatim se okrenuo urei,
23. Pa sakupio (ljude), te povikao,
24. Pa rekao: Ja sam gospodar va najuzvieniji.
25. Zato ga je Allah dograbio primjernom kaznom drugog i prvog.
26. Uistinu, u tome ibret za onog ko se boji.
27. Da li je tee vas stvoriti ili nebo? Sazdao ga je,
28. Uzdigao visinu njegovu, pa ga sredio,
29. I zatamnio no njegovu, i izveo svjetlo njegovo,
30. I Zemlju poslije toga - rasprostro je nju,
31. Izveo iz nje vodu njenu i panjake njene,
32. I brda: ustabilio ih je,
33. Uivanje za vas i stoku vau.
34. Pa kad doe tammet najvei,
35. Na Dan kad se sjeti ovjek ta se trudio,
36. I pokae se dehim onom ko vidi:
37. Pa to se tie onog ko je prevrivao,
38. I vie volio ivot Dunjaa,
39. Pa uistinu, dehim - to e sklonite biti.
40. A to se tie onog ko se plaio stajanja pred Gospodarom svojim, i
suzdrao duu od strasti 41. Pa uistinu, Dennet - to e sklonite biti.
42. Pitaju te o asu: Kad e dolazak njegov?
43. emu? Ti si za podsjeanje na njega,
44. Do Gospodara tvoga je vrhunac njegov!
45. Ti si samo opominja onom ko ga se plai,
46. Na dan kad ga vide, bie kao da su oni ostali samo veer ili jutro
njegovo.
SURA 80.
1. Namrtio se i okrenuo,
ABESE * NAMRTIO SE
2. Jer mu je slijepac doao.

3. A ta zna ti - moda se on isti,
4. Ili podsjea, pa mu koristi Opomena.
5. A to se tie onog koji se smatra neovisnim,
6. Ta ti se njime bavi.
7. A nije do tebe ako se ne oisti.
8. A onaj ko ti doe urei,
9. I on strahuje,
10. Pa ti se na njega ne osvre.
11. Nikako! Uistinu, on je Opomena,
12. Pa ko hoe imae ga na umu 13. Na listovima asnim,
14. Uzvienim, proienim,
15. U rukama pisara,
16. Plemenitih, estitih.
17. Proklet bio ovjek! Kako je on nezahvalan!
18. Od koje stvari ga stvori?
19. Od kapi sjemena ga stvara, pa mu razmjer da,
20. Zatim mu put olaka,
21. Potom ga usmrti, pa ga sahrani,
22. Zatim, kad htjedne, proivie ga.
23. Nikako! Jo nije izvrio ta mu je naredio.
24. Pa nek pogleda ovjek hranu svoju 25. Da mi lijemo vodu izlivom,
26. Zatim iscjepkamo zemlju pucanjem,
27. Pa damo da iznikne iz nje zrno,
28. I groe i jestivo bilje,
29. I masline i palme,
30. I bae bujne,
31. I voe i ispau 32. Uivanje za vas i stoku vau.
33. Pa kad doe glas zagluujui,
34. Na Dan kad bude bjeao ovjek od brata svog,
35. I majke svoje i oca svog,
36. I ene svoje i sinova svojih:
37. Svaki ovjek izmeu njih e Tog dana imati stvar koja e ga
zaokupiti.
38. Lica e Tog dana biti svijetla,
39. Nasmijana, radosna;

40. I bie lica Tog dana - na njima praina,
41. Pokrie ih tama,
42. To e oni - nevjernici, razvratnici biti.
SURA 81.
ET-TEKWIR * SMOTAVANJE
1. Kada se Sunce smota,

2. I kad zvijezde kolapsiraju,
3. I kad se brda pokrenu,
4. I kad se steone kamile napuste,
5. I kad se zvijeri sakupe,
6. I kad se mora potpale,
7. I kad se due spare,
8. I kad ivo zakopana bude upitana,
9. Zbog kojeg grijeha je ubijena;
10. I kad se listovi raire,
11. I kad se nebo otkrije,
12. I kad se dehim raspali,
13. I kad se Dennet priblii:
14. Znae dua ta je pripremila.
15. Pa ne! Kunem se onima koje uzmiu (odstupaju),
16. Koje se kreu, koje se prikrivaju (nestaju),
17. I nou, kad odlazi,
18. I jutrom, kad die,
19. Uistinu, to je rije izaslanika plemenitog,
20. Posjednika moi, kod Vlasnika Ara cijenjenog,
21. Sluanog, tamo pouzdanog.
22. I nije drug va lud.
23. A uistinu, vidio ga je na horizontu jasnom.
24. I nije on nad nevidljivim krt,
25. Niti je on govor ejtana prokletog.
26. Pa kamo idete?
27. Zaista je on samo Opomena svjetovima,
28. Za onog od vas ko hoe da ide pravo 29. A neete, izuzev ta hoe Allah, Gospodar svjetova.
SURA 82.
EL-INFITAR * RASCJEPLJENJE
1. Kad se nebo rascijepi,
2. I kad se planete raspre,

3. I kad mora uzavriju,
4. I kad se kaburi ispreturaju,
5. Znae dua ta je pripravila, a (ta) zapostavila.
6. O ovjee! ta te je obmanulo o Gospodaru tvom Plemenitom,
7. Koji te je stvorio, pa te uredio, te te simetrinim uinio?,
8. U kojem obliku, kako je htio, sastavio te!
9. Nikako! Naprotiv, poriete Sud.
10. A uistinu, nad vama su uvari,
11. Plemeniti, pisari,
12. Znaju ta inite.
13. Uistinu, pravedni e u zadovoljstvo,
14. I uistinu, razvratnici e u dehim.
15. Prie se njime Dana sudnjeg,
16. I nee oni iz njega odsutni biti.
17. A ta zna ti ta je Dan sudnji?
18. Ponovo, ta zna ti ta je Dan sudnji?
19. Dan kad nee vladati dua za duu nimalo, a komanda e Tog dana
biti Allahova.
SURA 83.
EL-MUTAFFIFIN * ZAKIDATELJI
1. Teko zakidateljima,
2. Koji, kad od svijeta uzimaju, trae potpuno,
3. A kad njima mjere ili im vagaju, zakidaju!
4. Zar ne misle takvi da e oni biti podignuti,
5. Za Dan strani,
6. Dan kad e stati ljudi pred Gospodara svjetova!
7. Nikako! Zaista je knjiga razvratnika
u Siddinu!
8. A ta zna ti ta je Siddin?
9. Knjiga ispisana!
10. Teko Tog dana poricateljima,
11. Koji nijeu Dan sudnji!
12. A ne nijee ga, izuzev svaki prestupnik, grjenik.
13. Kad mu se ue ajeti Nai, rekne: Prie ranijih!
14. Nikako! Naprotiv! Ono to su stekli hra je na srcima njihovim.
15. Nikako! Zaista e oni od Gospodara svoga Tog dana biti zaklonjeni,
16. Zatim e se uistinu oni priti dehimom,
17. Potom e biti reeno: Ovo je to to ste poricali.
18. Nikako! Uistinu! Knjiga estitih je u Illijjunu!

19. A ta zna ti ta je Illijjun?
20. Knjiga ispisana!
21. Svjedoie je priblieni.
22. Uistinu e estiti u zadovoljstvu biti,
23. Na divanima, gledat e,
24. Spoznae na licima njihovim sjaj zadovoljstva,
25. Napajani nektarom zapeaenim e biti.
26. Peat njegov bie misk - a za to neka se natjeu takmaci 27. A mjeavina njegova od Tesnima 28. Izvora s kojeg e priblieni piti.
29. Uistinu! Oni koji su skrivili, ismijavali su se onima koji su
vjerovali,
30. I kad su pored njih prolazili, namigivali,
31. A kad su se vraali porodici svojoj, vraali su se alei se,
32. I kad bi ih vidjeli, rekli bi: Zaista su ovi zalutali.
33. A nisu poslani nad njima uvarima.
34. Zato e se Danas oni koji su vjerovali, nevjernicima ismijavati,
35. Na divanima, gledat e!
36. Zar nisu nevjernici nagraeni kako su radili!?
SURA 84.
EL-INIKAK * RASPUKNUE
1. Kad nebo raspukne,

2. I poslua Gospodara svog - a obavezno je
3. I kad se Zemlja rastegne,
4. I izbaci ta je u njoj i isprazni se,
5. I poslua Gospodara svog - a obavezna je
6. O ovjee! Zaista si ti trudbenik Gospodaru svom, trudom, pa ti e
Ga sresti.
7. Pa, kome se da knjiga njegova u desnicu njegovu,
8. Pa bie obraunat obraunom lahkim,
9. I vratie se porodici svojoj radostan;
10. A kome se da knjiga njegova iza lea njegovih,
11. Pa prizivae propast,
12. I prie se seirom.
13. Uistinu, on je u porodici svojoj radostan bio.
14. Uistinu, on je mislio da se vratiti nee.
15. Svakako! Uistinu, Gospodar njegov je Taj koji ga gleda!
16. Pa ne! Kunem se rumenilom veernjim,
17. I nou i onim ta prikupi,

18. I Mjesecom kad se ispuni,
19. Sigurno ete prelaziti iz sfere u sferu.
20. Pa ta im je, ne vjeruju,
21. I kad im se Kuran ui, na seddu ne padaju?
22. Naprotiv, oni koji ne vjeruju - poriu,
23. A Allah je Najbolji znalac onog ta dre (u sebi).
24. Pa obraduj ih kaznom bolnom,
25. Sem onih koji vjeruju i ine dobra djela - imae oni nagradu
neprekidnu.
SURA 85.
EL-BURUD * GALAKSIJE
1. Tako mi neba punog galaksija,

2. I Dana obeanog,
3. I svjedoka i svjedoenog:
4. Prokleti neka su vlasnici rova,
5. Vatre pune goriva,
6. Kad su oni nad njom sjedili,
7. I oni onome ta su vjernicima inili, svjedoci bili.
8. A svetili su im se samo to su vjerovali u Allaha, Monog,
Hvaljenog,
9. Onog ija je vlast nebesa i Zemlje! A Allah je nad svakom stvari
Svjedok.
10. Uistinu, oni koji progone vjernike i vjernice, zatim se ne pokaju pa imae oni kaznu Dehennema, a kazna njihova je gorenje.
11. Uistinu, oni koji vjeruju i ine dobra djela, imae oni bae ispod
kojih teku rijeke. To je uspjeh veliki.
12. Uistinu, sila Gospodara tvog je estoka.
13. Uistinu, On, On poinje i ponavlja,
14. I On je Oprosnik, Onaj koji voli,
15. Vlasnik Ara, Slavni,
16. initelj onog ta eli.
17. Da li ti je doao hadis o vojskama,
18. Faraonu i Semudu?
19. Naprotiv! Oni koji ne vjeruju, u poricanju su,
20. A Allah je iza njih Okruitelj.
21. Naprotiv! To je Kuran slavni,
22. Na Ploi uvanoj.
SURA 86.
ET-TARIK * TARIK
1. Tako mi neba i Tarika!

2. A ta zna ti ta je Tarik?
3. Zvijezda prodorna!
4. Nema due nijedne, a da nije nad njom uvara.
5. Pa neka pogleda ovjek od ega je stvoren!
6. Stvoren je od tekuine brizgajue,
7. Izlazi izmeu kime i rebara!
8. Uistinu! On je za povratak njegov Kadar.
9. Na Dan iskuavanja tajni,
10. Tad on nee imati snage, niti pomagaa.
11. Tako mi neba punog vraanja,
12. I Zemlje pune raspukline,
13. Uistinu! On je rije razluujua,
14. I nije on ala.
15. Uistinu, oni pletu spletku,
16. I pletem spletku.
17. Pa odloi nevjernicima, daj im vremena, polahko.
SURA 87.
EL-ALA * SVEVINJI
1. Slavi ime Gospodara svog Svevinjeg,

2. Koji stvara, pa usklauje,
3. I Koji odmjerava, pa upuuje,
4. I Koji izvodi panjak,
5. Pa ga uini nanosom tamnozelnim.
6. Pouiemo te uenju, pa nee zaboraviti,
7. Izuzev ta htjedne Allah. Uistinu! On zna otkriveno i ta je
skriveno.
8. A olakaemo ti za lahkou,
9. Zato opominji, ako koristila opomena.
10. Opomenue se ko se boji,
11. A izbjegava je najnesreniji,
12. Koji e se priti vatrom velikom;
13. Potom nee u njoj umrijeti, niti ivjeti.
14. Zaista e uspjeti ko se oisti,
15. I sjeti imena Gospodara svog, pa salat obavi.
16. Naprotiv! Vie volite ivot Dunjaa,
17. A Ahiret je bolji i trajniji.
18. Uistinu! Ovo je u listovima ranijim,

19. Listovima Ibrahimovim i Musaovim.
SURA 88.
EL-GAIJA * PREKRIE
1. Da li ti je doao hadis o prekriu?

2. Lica e Tog dana biti poniena,
3. Izmorena, napaena,
4. Vatrom uarenom prena,
5. Sa izvora uzavrelog pojena.
6. Nee biti hrane za njih, izuzev od trna,
7. Nee ugojiti, niti protiv gladi koristiti.
8. Lica e Tog dana biti radosna,
9. Trudom svojim zadovoljna,
10. U Dennetu visokome;
11. U kojem nee besmislicu uti.
12. U njemu je izvor tekui,
13. U njemu su sofe uzdignute,
14. I ae postavljene,
15. I jastuii poredani,
16. I ilimi razastrti.
17. Pa zar nee pogledati kamilu, kako je stvorena?
18. I nebo, kako je uzdignuto!
19. I brda, kako su uspravljena!
20. I Zemlju, kako je prostrta!
21. Zato opominji, ti si samo opominja.
22. Nisi nad njima pazitelj;
23. A ko se okrene i ne vjeruje,
24. Pa kaznie ga Allah kaznom najveom.
25. Uistinu, Nama je povratak njihov,
26. Zatim, uistinu, na Nama je obraun njihov.
SURA 89.
EL-FEDR * ZORA
1. Tako mi zore,
2. I deset noi,
3. I parnog i neparnog,
4. I noi kad odlazi!
5. Da li je u tome zakletva za imaoca razuma?
6. Zar ne vidi kako je postupio Gospodar tvoj sa Adom,
7. Iremom punim stubita,

8. Kojima nisu stvoreni slini u zemljama?
9. I Semudom, koji su klesali stijene u dolini,
10. I faraonom, posjednikom koleva?
11. Koji su prevrili u zemljama,
12. Te namnoili u njima fesad,
13. Zato je Gospodar tvoj pustio na njih bi kazne.
14. Uistinu, Gospodar tvoj je u zasjedi.
15. Pa to se tie ovjeka, kad ga iskuava Gospodar njegov, pa mu
ukae ast i podari mu blagodat, tad kae: Gospodar moj mi ukaza
ast!
16. A kad ga iskuava, pa mu uskrati opskrbu njegovu, tad kae:
Gospodar moj me prezreo!
17. Nikako! Naprotiv! Ne ukazujete ast siroetu,
18. I ne podstiete hranjenju siromaha,
19. I nasljedstvo jedete derakom pohlepom,
20. I volite bogatstvo ljubavlju neizmjernom.
21. Nikako! Kad se zdrobi Zemlja, drobei, drobei,
22. I doe Gospodar tvoj i meleci red do reda,
23. I prinese se Tog dana Dehennem: Tog dana sjeat e se ovjek - a
otkud mu sjeanje
24. Govorit e: O da sam (to) unaprijed poslao za ivot svoj!
25. Pa Tog dana nee kazniti kaznom Njegovom niko,
26. Niti e vezati vezom Njegovom iko!
27. O duo smirena!
28. Vrati se Gospodaru svom zadovoljna, zadovoljavajua,
29. Pa ui meu robove Moje,
30. I ui u Dennet Moj!
SURA 90.
EL-BELED * GRAD
1. Ne! Kunem se gradom ovim,

2. A ti si slobodan u gradu ovom 3. I roditeljem i ta je rodio.
4. Uistinu, stvorili smo ovjeka (da) bude u trpnji.
5. Rauna li da mo nad njim nema niko?
6. Govori: Unitio sam bogatstvo mnogo.
7. Rauna li da ga ne vidi niko?
8. Zar mu nismo nainili oka dva,
9. I jezik i usne dvije,
10. I uputili ga stazama dvjema?

11. Pa nije pokuao uspon.
12. A ta zna ti ta je uspon?
13. Osloboenje roba,
14. Ili hranjenje u danu gladi
15. Siroeta bliskog,
16. Ili siromaha u praini;
17. Zatim biti od onih koji vjeruju i preporuuju jedni drugima sabr, i
preporuuju jedni drugima merhamet.
18. Takvi e biti drugovi desne strane.
19. A oni koji ne vjeruju u ajete Nae, oni e biti drugovi lijeve
strane,
20. Nad njima e vatra biti zatvorena.
SURA 91.
E-EMS * SUNCE
1. Tako mi Sunca i svjetla njegova,

2. I Mjeseca, kada ga slijedi,
3. I dana, kad ga otkrije,
4. I noi, kad ga prekrije,
5. I neba i ta ga sazda,
6. I Zemlje i ta je rasprostr,
7. I due i ta je usavri,
8. Pa je nadahnu razvratu njenom i bogobojaznosti njenoj.
9. Zaista uspije ko je oisti,
10. I zaista ne uspije ko je pokvari.
11. Poricao je Semud u pretjeranosti svojoj,
12. Kad se podigao najnesretniji njihov.
13. Tad ree njima poslanik Allahov: Kamila Allahova i napajanje
njeno!
14. Pa, porekli su ga, te je ranili; pa ih je zgromio Gospodar njihov
zbog grijeha njihovog, te ih sravnio,
15. A ne plai se posljedice toga!
SURA 92.
EL-LEJL * NO
1. Tako mi noi kad prekrije,

2. I dana, kad zasjaji,
3. I Onog ta muko i ensko stvara!
4. Uistinu, trud va je razliit.
5. Pa to se tie onog ko daje i boji se,
6. I povjeruje u najbolje,
7. Pa - olakaemo mu (put) za lahkou;

8. A to se tie onog ko krtari i osjea se neovisnim,
9. I zanijee najbolje,
10. Pa - olakaemo mu za tekou,
11. I nee mu koristiti bogatstvo njegovo kad se strovali.
12. Uistinu! Na Nama je upuivanje,
13. I uistinu, Na je drugi i prvi.
14. Pa upozoravam vas vatrom plamteom:
15. Nee se priti njome, sem najnesreniji,
16. Koji porie i okree se,
17. A odstranie se od nje najbogobojazniji,
18. Koji daje imetak svoj, istei se,
19. I kod kojeg nema niko nikakve blagodati da bi bio nagraen,
20. Izuzev traenja lica Gospodara njegovog Uzvienog 21. A doista e zadovoljan biti.
SURA 93.
ED-DUHA * JUTRO
1. Tako mi jutra,
2. I noi kad se utia!
3. Nije te napustio Gospodar tvoj i nije omrznuo,
4. A sigurno je drugo bolje za tebe od prvog.
5. I zaista e ti dati Gospodar tvoj, pa e zadovoljan biti.
6. Zar te nije naao siroetom, pa utoite dao?
7. I naao te zalutalim, pa uputio?
8. I naao te siromanim, pa obogatio?
9. Pa to se tie siroeta - pa ne tlai,
10. I to se tie prosjaka - pa ne grdi,
11. A to se tie blagodati Gospodara tvoga - ta kazuj!
SURA 94.
EL-INIRAH * PROIRENJE
1. Zar ti nismo rairili grudi tvoje,

2. I skinuli s tebe teret tvoj,
3. Koji je pritiskao plea tvoja,
4. I uzdigli ti spomen tvoj?
5. Pa uistinu, uz tekou je olakanje,
6. Uistinu, uz tekou je olakanje.
7. Pa kad si slobodan - tad se trudi,
8. I Gospodaru svom tad udi!
SURA 95.
ET-TIN * SMOKVA
1. Tako mi smokve i masline,

2. I Gore Sinajske,
3. I grada ovog sigurnog!
4. Zaista smo ovjeka stvorili u skladu najboljem,
5. Zatim emo ga vratiti najniem od niskih:
6. Izuzev onih koji vjeruju i ine dobra djela - pa imae oni nagradu
neprekidnu.
7. Pa ta te jo navodi da Sud porie?
8. Zar nije Allah Najmudriji od sudaca?
SURA 96.
1. itaj
EL-ALEK * ZAKVAAK
u ime Gospodara svoga koji stvara,
2. Stvara ovjeka od zakvaka.

3. itaj! A Gospodar tvoj je Najplemenitiji,
4. Onaj koji pouava perom,
5. Pouava ovjeka ono ta ne zna.
6. Nikako! Zaista ovjek prevri,
7. im se neovisnim vidi!
8. Uistinu, Gospodaru tvom je povratak.
9. Jesi li vidio onog koji sprjeava
10. Roba kad salat obavlja?
11. Da li vidi - ako je na Uputi,
12. Ili nareuje bogobojaznost?
13. Da li vidi - ako porie i okree se?
14. Zar ne zna da Allah vidi?
15. Nikako! Ako ne prestane, zaista emo ga epati za kiku,
16. Kiku lanu, grjenu,
17. Pa neka pozove skup svoj,
18. Pozvaemo zebanije.
19. Nikako! Ne posluaj ga, a uini seddu i priblii se.
SURA 97.
EL-KADR * MO
1. Uistinu! Mi smo ga spustili u noi Kadr.

2. A ta zna ti ta je no Kadr?
3. No Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.
4. Sputaju se meleci i Duh u njoj s dozvolom Gospodara svog, po svakoj
naredbi.
5. Mir je ona, do pojave zore.
SURA 98.
EL-BEJJINA * JASAN DOKAZ
1. Nisu se oni koji ne vjeruju izmeu pripadnika Knjige

razdvojili, dok im nije doao jasan dokaz:
i murici
2. Poslanik od Allaha, recitira listove iste,

3. U njima knjige
ispravne.
4. Razdijelili su se oni kojima je data Knjiga tek poto im je doao

jasan dokaz,
5. A nareeno im je da oboavaju jedino Allaha, odani Njegovoj vjeri,
hanife da budu i obavljaju salat i daju zekat. A to je vjera prava.
6. Uistinu! Oni od sljedbenika Knjige i murici koji ne vjeruju , bie u
vatri Dehennema, vjeno u njoj. Ti takvi su najgora stvorenja.
7. Uistinu! Oni koji vjeruju i ine dobra djela - ti takvi su najbolja
stvorenja.
8. Plaa njihova je kod Gospodara njihovog, bae Adna ispod kojih teku
rijeke, vjeno e u njima biti, zauvijek. Allah e zadovoljan njima
biti i oni zadovoljni Njime. To je za onog ko se boji Gospodara svog.
SURA 99.
EL-ZILZAL * ZEMLJOTRES
1. Kad se zatrese Zemlja potresom svojim,

2. I izbaci Zemlja terete svoje,
3. I rekne ovjek: ta joj je?
4. Tog dana kazivat e vijesti svoje,
5. Jer e joj Gospodar tvoj objaviti.
6. Tog dana pojavie se ljudi odvojeni, da im se pokau djela njihova.
7. Pa ko je uradio teinu atoma dobrog, vidjee ga,
8. A ko je uradio teinu atoma zla, vidjee ga.
SURA 100.
EL-ADIJAT * TRKAI
1. Tako mi jurinika zadihanih,

2. Te onih koji iskre pale,
3. Te onih koji jutrom napadaju,
4. Pa prainu diu time,
5. Te prodiru time u sred skupine.
6. Uistinu! ovjek je Gospodaru svome nezahvalan,
7. I uistinu, on je tome svjedok,
8. I uistinu, on je u ljubavi prema dobru estok.
9. Pa zar ne zna, kad se rasturi ta je u kaburima,
10. I otkrije ta je u prsima 11. Uistinu e Gospodar njihov o njima Tog dana biti Obavijeteni.
SURA 101.
EL-KARIA * UDAR
1. Udar!
2. ta je udar?
3. I ta zna ti ta je udar?
4. Dan kad ljudi kao leptiri ratrkani budu,
5. I budu brda kao vuna raupana.
6. Pa onaj ije mjere budu teke,
7. Pa on e u ivotu zadovoljstva biti.
8. A onaj ije mjere budu lahke,
9. Pa majka njegova bie hawija!
10. A ta zna ti ta je ona?
11. Vatra estoka.
SURA 102.
ET-TEKASUR * UVEAVANJE
1. Odvraa vas uveavanje,

2. Dok greblja ne posjetite.
3. Nikako! Saznaete!
4. Ponovo ne, saznaete!
5. Nikako! Kad biste znali znanjem sigurnim!
6. Zaista ete vidjeti dehim;
7. Ponovo, zaista ete ga vidjeti okom sigurnim,
8. Zatim ete zaista Tog dana o uivanju pitani biti.
SURA 103.
EL-ASR * VRIJEME
1. Tako mi vremena,
2. Uistinu, ovjek je u gubitku,
3. Izuzev onih koji vjeruju i ine dobra djela, i preporuuju jedni
drugima Istinu i preporuuju jedni drugima strpljenje.
SURA 104.
EL-HUMEZA * KLEVETNIK
1. Teko svakom klevetniku, podrugljivcu,

2. Koji bogatstvo skuplja i prebrojava ga.
3. Rauna li da e ga bogatstvo njegovo besmrtnim uiniti.
4. Nikako! Sigurno e baen biti u hutamu.
5. A ta zna ti ta je hutama?
6. Vatra Allahova raspaljena,
7. Koja e na srca dosezati.
8. Uistinu, ona e na njima biti zatvorena,
9. U stupovima izduenim.
SURA 105.
EL-FIL * SLON
1. Zar ne vidi kako je Gospodar tvoj sa vlasnicima slona postupio?

2. Zar nije lukavstvo njihovo osujetio,
3. I na njih jata ptica poslao?
4. Gaale su ih kamenjem od gline speene,
5. Te ih kao vlat izjedenu uinio.
SURA 106.
KUREJ * KUREJ
(Mekka, ajeta)
U ime Allaha, Milostivog, Milosrdnog!
1. Zbog zatite Kurejija,
2. Zatite putovanja njihovog, zimi i ljeti,
3. Zato neka oboavaju Gospodara ove Kue,
4. Koji ih za gladi hrani i od straha brani.
SURA 107.
EL-MAUN * DAVANJE
1. Jesi li vidio onog koji porie Sud?

2. Pa to je onaj koji odbija siroe,
3. I ne podstie hranjenju siromaha.
4. Pa teko musallijama,
5. Onima koji su prema salatu svom nemarni,
6. Onima koji bi da budu vieni,
7. A odbijaju el-maun!
SURA 108.
EL-KEWSER * OBILJE
1. Uistinu, Mi smo tebi Kewser dali,

2. Zato obavljaj salat za Gospodara svog i (kurban) kolji.
3. Uistinu, mrzitelj tvoj - on je ebter!
SURA 109.
EL-KAFIRUN * NEVJERNICI
1. Reci: O nevjernici!
2. Ne oboavam ta oboavate,
3. I niste vi oboavatelji Onog ta oboavam,
4. I nisam ja oboavalac onog ta oboavate,
5. Niti ste vi oboavaoci Onog ta oboavam.
6. Vama vjera vaa, a meni vjera moja!
SURA 110.
EN-NASR * POMO
1. Kad doe pomo Allahova i pobjeda,

2. I vidi ljude ulaze u vjeru Allahovu u grupama,
3. Tad slavi sa hvalom Gospodara svog i trai oprost od Njega. Uistinu!

On je Primalac pokajanja.
SURA 111.
EL-LEHEB * PLAMEN
1. Propale ruke Ebu Lehebove - i propao je.

2. Nee mu koristiti bogatstvo njegovo i ta je stekao.
3. Prie se vatrom rasplamsalom,
4. I ena njegova, nosaica drva;
5. Na vratu njenom bie konop od palmina lika.
SURA 112.
EL-IHLAS * ISKRENOST
1. Reci: On, Allah, je Jedan!

2. Allah je Apsolutni!
3. Ne raa i nije roen!,
4. I ravan Mu nije niko!
SURA 113.
EL-FELEK * SVITANJE
1. Reci: Traim zatitu u Gospodara svitanja,

2. Od zla onog ta stvara,
3. I od zla tame kad zamrai,
4. I od zla onih koje puu u vorove,
5. I od zla zavidnika kad zavidi!
SURA 114.
EN-NAS * LJUDI
1. Reci: Traim zatitu u Gospodara ljudi,

2. Vladara ljudi,
3. Boga ljudi,
4. Od zla doaptavanja hannasa,
5. Koji doaptava u grudi ljudi,
6. Od dinna i ljudi.

Croatian Quran WB

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Croatian Quran WB

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Croatian Quran WB

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

THE HOLY QURAN

ER-RAD * GROM........................................... 105

IBRAHIM * IBRAHIM........................................ 108

EL-HIDR * EL-HIDR...................................... 111

EN-NAHL * PELA.......................................... 114

EL-ISRA * NONO PUTOVANJE............................... 121

EL-KEHF * PEINA......................................... 127

MERJEM * MERJEM.......................................... 133

EL-ENBIJA * VJEROVJESNICI............................... 142

EL-HADD * HADD....................................... 147

EL-MUMINUN * VJERNICI................................... 151

EN-NUR * SVJETLOST....................................... 156

EL-FURKAN * KRITERIJ..................................... 160

E-UARA * PJESNICI..................................... 164

EN-NEML* MRAVI........................................... 171

EL-KASAS * KAZIVANJE..................................... 175

EL-ANKEBUT * PAUK....................................... 180

ER-RUM * BIZANTINCI...................................... 184

LUKMAN * LUKMAN.......................................... 187

ES-SEDDA * SEDDA....................................... 188

EL-AHZAB * SAVEZNICI..................................... 190

PORODICA IMRANOVA ............................ 20

SEBA * SEBA............................................ 194

FATIR * STVORITELJ....................................... 197

JA SIN * JA SIN.......................................... 200

ES-SAFFAT * POREDANI..................................... 203

SAD * SAD................................................ 208

EZ-ZUMER * SKUPINE....................................... 211

EL-MUMIN * VJERNIK...................................... 215

FUSSILET * RAZJANJENJE.................................. 220

E-URA * DOGOVOR........................................ 223

EZ-ZUHRUF * UKRAS........................................ 226

ED-DUHAN * DIM........................................... 229

EL-DASIJA * KLEANJE.................................... 231

EL-AHKAF * PJEANA BRDA................................. 233

MUHAMMED * MUHAMMED...................................... 235

EL-FETH * POBJEDA........................................ 237

EL-HUDURAT * SOBE....................................... 239

QAF * KAF................................................ 240

EZ-ZARIJAT * VIJAI...................................... 242

ET-TUR * GORA............................................ 244

EN-NEDM * ZVIJEZDA...................................... 245

EL-KAMER * MJESEC........................................ 247

ER-RAHMAN * MILOSTIVI.................................... 249

EL-WAKIA * DOGAAJ...................................... 251

EL-HADID * GVOE........................................ 254

EL-MUDADELA * RASPRAVA.................................. 256

EL-HAR * PROGONSTVO..................................... 257

EL-MUMTEHINA * PROVJERENA................................ 259

ES-SAFF * RED............................................ 260

EL-DUMUA * PETAK....................................... 261

EL-MUNAFIKUN * LICEMJERI................................. 261

ET-TEGABUN * SAMOOBMANA.................................. 262

ET-TALAK * RAZVOD........................................ 263

ET-TAHRIM * ZABRANA...................................... 264

EL-MULK * VLAST.......................................... 265

EL-KALEM * PERO.......................................... 266

EL-HAKKA * ISTINITOST.................................... 268