Skripta iz kolegija Ekologija

Petar Zuvela
30. sijecnja 2009.

Sadr
zaj
1. Uvod
1.1. Definicija ekologije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

3
3

2. Zivotni
uvjeti
2.1. Ekoloski cimbenici i ekoloska valencija . . . .
2.1.1. Ekoloski cimbenici . . . . . . . . . . .
2.1.2. Ekoloska valencija . . . . . . . . . . . .
2.2. Temperatura i svjetlost . . . . . . . . . . . . .
2.2.1. Temperatura . . . . . . . . . . . . . .
2.2.2. Periodicka promjena svjetlosti . . . . .
2.3. Voda i vlaznost zraka . . . . . . . . . . . . . .
2.3.1. Voda . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.3.2. Vlaznost zraka . . . . . . . . . . . . .
2.3.3. Regulacija vode unutar tijela zivotinja

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

4
4
4
5
5
6
6
7
7
7
7

.
.
.
.
.
.

8
8
9
9
9
9
10

.
.
.
.

10
10
11
11
11

3. Populacija
3.1. Temeljne znacajke populacije . . .
3.2. Uzajamni odnosi izmedu populacija
3.2.1. Kompeticija . . . . . . . . .
3.2.2. Simbioza . . . . . . . . . . .
3.2.3. Amenzalizam . . . . . . . .
3.2.4. Predatorstvo . . . . . . . .
4. Biocenoze(
zivotne zajednice)
4.1. Bioraznolikost . . . . . . . .
4.2. Struktura biocenoza . . . .
4.2.1. Vertikalni raspored .
4.2.2. Horizontalni raspored

.
.
.
.

.
.
.
.

5. Sukcesije

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.

.
.
.
.

11

6. Ekolo
ski sustavi
6.1. Kruzenje tvari i protok energije . . .
6.2. Hranidbeni lanac i hranidbena mreza
6.3. Biogeokemijski ciklusi kruzenja tvari
6.3.1. Ciklus vode(vodika) . . . . . .
6.3.2. Ciklus kisika . . . . . . . . . .
6.3.3. Ciklus ugljika . . . . . . . . .
6.3.4. Ciklus dusika . . . . . . . . .
6.3.5. Ciklus fosfora . . . . . . . . .
7. Biomi
7.1. Biomi
7.1.1.
7.1.2.
7.1.3.
7.1.4.
7.1.5.
7.1.6.
7.1.7.
7.2. Biomi
7.2.1.
7.2.2.
7.3. Biomi
7.3.1.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

unutar kopnenih ekoloskih sustava . . . .

Tundra . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Travnjaci . . . . . . . . . . . . . . . . .
Tajga . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pustinje . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sume
umjerenog pojasa . . . . . . . . .
Sredozemna vegetacija . . . . . . . . . .

Sume
tropskog pojasa . . . . . . . . . .
unutar ekoloskog sustava kopnenih voda .
Tekucice . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Stajacice . . . . . . . . . . . . . . . . . .
unutar ekoloskog sustava morske vode . .
Svojstva ekoloskog sustava morskih voda

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

11
11
12
12
12
12
13
13
13

.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.

14
14
14
14
15
15
15
15
15
16
16
16
16
17

1.

Uvod

1.1.

Definicija ekologije

Ekologija je znanost koja se bavi izucavanjem interakcija zivih bica i njihovog

prirodnog okolisa. Iz prakticnih razloga dijeli se na: ekologiju bilja, ekologiju
zivotinja i ekologiju covjeka. Njezinom popularizacijom postala je sinonim za
okolis te preciznije zastitu okolisa no pritom treba istaknuti kako postoje jasne
granice izmedu ekologije, zastite prirode i znanosti o okolisu iako se navedena
podrucja cesto medusobno preklapaju. Pod pojmom zastita prirode podrazumijevamo odrzavanje te njegu prirodnih krajolika u skladu s odredenim ekoloskim
zakonitostima dok pojam zastita okolisa podrazumijeva zastitu prirode koja u
srediste interesa smjesta covjeka.
Ekologija je prvenstveno bioloska disciplina no vrlo je interdiscilinarna te kao
takva obuhvaca istrazivanja iz raznih srodnih podrucja kao sto su: meteorologija,
geologija, etologija, biologija, hidrologija, genetika, fiziologija i sl. su
Organizam kao jedinka u odnosu na okolis prvi je i osnovni predmet interesa ekologije.
Populacija je skup svih jedinki iste vrste koje obitavaju na odredenom podrucju u odredenom vremenu. Svi pripadnici iste populacije povezani nizom
svojstava:
slican genotip i fenotip
isti nacin prehrane i ponasanje
isti nacin razmnozavanja
Biocenoza ili zivotna zajednica je organizacijska jedinica koju cine sve biljke
i zivotinje koje zive na nekom prostoru.
Staniste ili biotop je prostor na kojemu obitava odredena vrsta, a obiljezava
ga velik broj ekoloskih cimbenika (bioti
ckih i abioti
ckih) pri cemu valja
naglasiti kako su biotop i biocenoza medusobno sjedinjeni i ovisni.
Ekoloski sustav ili ekosustav osnovna je prostorna ili organizacijska jedinica
organizama i nezive tvari medu kojima se stvaraju, kruze i mijenjaju tvari.
Biosfera je podrucje u kojem s odvija zivot te koju cine svi ekoloski sustavi.
Unutar biosfere su sadrzani osnovni cimbenici za opstanak zivih bica, a to
su voda, zrak i tlo.


Zivotni
uvjeti

2.
2.1.
2.1.1.

Ekolo
ski
cimbenici i ekolo
ska valencija
Ekolo
ski
cimbenici

Ekoloski cimbenici se generalno dijele na abioticke i bioticke.

Abioti
cki ekolo
ski
cimbenici se temeljno mogu podijeliti na tri skupine:
primarno periodicke
sekundarno periodicke
aperiodicke
Primarno periodi
cki ekolo
ski
cimbenici su ekoloski cimbenici koji pokazuju
izrazitu periodicnost (pravilnost). Primjerice pri okretanju Zemlje oko vlastite
osi te oko Sunca. Rotacija Zemljine osi uzrokuje izmjenu dana i noci dok rotacija
Zemlje oko Sunca uzrokuje izmjenu godisnjih doba pri cemu se javljaju dva najznacajnija primarno periodicka ekoloska cimbenika: svjetlost i temperatura. Sva
ziva bica moraju strogo biti pokorena ovim dvjema cimbenicima kako bi opstala
na nekom podrucju.
Sekundarno periodi
cki ekolo
ski
cimbenici su periodicki ekoloski cimbenici
ovisni o primarnim periodickim cimbenicima. Primjerice vlaznost zraka i topljivost
metabolickih plinova u vodi (osobito kisika i CO2 ) koji su izrazito vazni za opstanak zivih organizama.
Aperiodi
cki ekolo
ski
cimbenici su cimbenici koji ne pokazuju nikakvu periodicnost te im kao takvima vecina organizama nije prilagodena. U ovu skupinu
prvenstveno ubrajamo cimbenike pod utjecajem covjeka te brojne elementarne
nepogode poput jakih potresa, vulkanskih erupcija, poplava i sl.
Bioti
cki ekolo
ski
cimbenici predstavljaju raznovrsne vrlo slozene odnose ili
medudjelovanja zivih organizama, a dijele se na dvije skupine odnosa:
intraspecijske odnose
interspecijske odnose
Intraspecijski odnosi su odnosi izmedu jedinki iste vrste koje se najcesce odvijaju unutar populacije od kojih su najznacajniji odnosi vezani uz razmnozavanje.
Interspecijski odnosi su odnosi izmedu jedinki ili cak cijelih populacija razlicitih vrsti.

2.1.2.

Ekolo
ska valencija

Ekolo
ska valencija je raspon izmedu maksimuma i minimuma za odredeni
ekoloski cimbenik unutar kojeg je moguc zivot odredene vrste. Minimum je
u kontekstu podrucja ekologije najmanji intenzitet nekog ekoloskog cimbenika
koji omogucuje opstanak neke vrste dok je maksimum najveci pri cemu valja
staviti naglasak na ekolo
ski optimum koji predstavlja najpovoljniji intenzitet
nekog ekoloskog cimbenika (unutar ekoloske valencije), no ne mora nuzno predstavljati aritmeticku sredinu ekoloske valencije.
Svaka devijacija od ekoloskog optimuma pogorsava zivotne uvjete dok presudan
utjecaj za opstanak organizma imaju cimbenici izvan granica ekoloske valencije.
Takvu vrstu cimbenika nazivamo ogranicavajuci cimbenici.
Eurivalentne vrste (generalisti) su vrste koje mogu opstati pri visokim kolebanjima jednog ili vise ekoloskih cimbenika dok su stenovalentne vrste (specijalisti) vrste koje mogu opstati samo unutar malih kolebanja jednog ili vise
ekoloskih cimbenika. Stenovalentne vrste su u pravilu i izrazito ugrozene vrste
jer su vrlo osjetljive na bilo kakve promjene okolisa.

2.2.

Temperatura i svjetlost

Svjetlost se sastoji od vrlo sirokog spektra elektromagnetskih valova valnih

duljina od reda velicine vrlo niskih 103 nm ( - zrake) pa sve do preko 100
m (radiovalovi). No, u ekoloskom smislu znacajan je samo onaj dio spektra koji
obuhvaca infracrvenu, vidljivu te ultraljubicastu svjetlost. Infracrvena svjetlost ili
zracenje naziva se i toplinsko zracenje te kao takvo ima veliku ulogu u zagrijavanju
Zemlje dok vidljiva svjetlost svoju najvazniju ulogu ima u najznacajnijem procesu
na Zemlji, procesu fotosinteze. Ultraljubicaste zrake imaju vrlo stetan utjecaj
na ziva bica jer ostecuju nukleinske kiseline i bjelancevine, no s druge strane
utjecu i pozitivno na zive organizme utoliko sto sudjeluju u stvaranju vitamina
D te regulaciji izmjene kalcija i fosfora u organizmu. Temperaturne fluktuacije
Zemljine atmosfere vrlo su velike pa tako u nekim slucajevima dosezu cak i do
140 C. No, u vodenom okolisu su zbog iznimno velikog toplinskog kapaciteta vode
fluktuacije puno manje.

2.2.1.

Temperatura

Podjela
zivotinja prema ekolo
skom
cimbeniku temperature:
1. Toplokrvne (homoiotermne ili endotermne)
zivotinje, zivotinje koje
imaju sposobnost reguliracije svoje tjelesne temperature bez obzira na temperaturne promjene okolisa te odrzavaju stalnu tjelesnu temperaturu.
2. Hladnokrvne (poikilotermne ili ektotermne)
zivotinje, zivotinje koje
nemaju sposobnost odrzanja stalne tjelesne temperature te im se temperatura mijenja zavisno o temperaturi okolisa.
3. Heterotermne
zivotinje, zivotinje koje po potrebi mogu biti endoterm i
ektotermne.
Temperaturne razlike izmedu endotermnih i ektotermnih organizama su velike
te je u osnovi stalna tjelesna temperatura savrseniji oblik prilagodbe od promijenjive no i ektotermni organizmi imaju neke prednosti nad endotermnim. Primjerice
endotermni organizmi moraju utrositi vecu kolicinu energije unutar bazalnog metabolizma.
Temperaturne granice u kojima je moguce nesmetano odvijanje metabolickih
procesa su u osnovi od 0 C do 50 C, no postoje i organizmi koji posjeduju vrlo
specijalizirane fermentne sustave koji im omogucuju opstanak i izvan tih temperaturnih granica. Jedan od najznacajnijih primjera takve vrste organizama su
termoacidofilne bakterije. Ekoloski cimbenik temperature, nadalje, vrlo snazno
djeluje na kretanje, brzinu razvoja, ponasanje, reprodukcijsku sposobnost te generalno opci metabolizam organizama.
2.2.2.

Periodi
cka promjena svjetlosti

Periodi
cka promjena svjetlosti kao ekolo
ski
cimbenik uzrokuje niz raznovrsnih
posljedica kao primjerice postojanje organizama dugog i kratkog dana, seoba ptica
selica i sl.
Podjela
zivotinja prema periodi
ckoj promjeni svjetlosti:
1. dnevne
zivotinje - aktivne tijekom dana
2. no
cne
zivotinje - aktivne tijekom noci
3. sumra
cne
zivotinje - aktivne tijekom sumraka.
Svjetlost kao ekoloski cimbenik takoder ima vrlo velik znacaj i pri orijentaciji
zivotinja u prostoru pa tako poznajemo sljedece pojave uzrokovane svjetloscu:
fototropizam - pojava pri kojoj sesilni (stacionarni) organizmi zauzimaju
odreden polozaj prema svjetlosti (primjerice suncokret)
fotokineza - pojava pri kojoj svjetlost stimulira slobodno pokretljive zivotinje
na pokretanje, no bez odredenog pravca
6

 fototaksija - pojava pri kojoj svjetlost stimulira slobodno pokretljive zivotinje

na pokretanje u tocno odredenom pravcu
s naglaskom na cinjenicu da fototaksija moze biti pozitivna (fotofilni organizmi)
i negativna (fotofobni organizmi).

2.3.
2.3.1.

Voda i vla
znost zraka
Voda

Voda je okolis u kojem je nastao zivot te je osnovni medij svih metabolickih

procesa unutar organizma. No postoje i zivotinje poput dugozivaca koje se u
odredenim uvjetima mogu potpuno isusiti i na taj nacin prezivjeti i do nekoliko godina. Takvo bezvodno stanje naziva se anabioza. Gustoca vode pri
25 C iznosi 0,99 kg m3 te kao takva je priblizno 775 puta veca od gustoce zraka.
Takoder posjeduje relativno velik specificni toplinski kapacitet sto za posljedicu
ima sporo hladenje, a ujedno i sporo zagrijavanje vodenih stanista.
Jedna iznimno znacajna vrsta vode je metaboli
cka voda koja predstavlja vodu
nastalu oksidacijom organskih spojeva, a posebno je znacajna za pustinjske i
polupustinjske zivotinje gdje su kolicine vode vrlo ogranicene.
2.3.2.

Vla
znost zraka

Vlaznost zraka vrlo znacajan je sekundarno periodicki ekoloski cimbenik u izravnoj

ovisnosti sa temperaturom. U izravnoj ovisnosti s vlaznoscu zraka su izuzev temperature i broj potomaka, a time i samo razmnozavanje, duzina razvoja i sl.
Ovisnost vlaznosti zraka o temperaturi ocituje se i iz same cinjenice da topao
zrak moze primiti vise vodene pare nego hladan. Za zive organizme znacajnija
je relativna vlaznost zraka koja predstavlja odnos izmedu maksimalne i stvarne
(eksperimentalno izmjerene) vrijednosti vlaznosti zraka, a izrazava se postocima.
2.3.3.

Regulacija vode unutar tijela

zivotinja

Prema regulaciji vode unutar tijela zivotinje mozemo podijeliti na sljedece tri
skupine:
1. Kopnene zivotinje
2. Slatkovodne ili hipertonicne zivotinje
3. Morske zivotinje
Kopnene
zitovinje su zivotinje koje se opskrbljuju za zivot potrebnom vodom
aktivnim unosom iz hrane ili pica, apsorpcijom ili indirektnom proizvodnjom
ranije spomenute metabolicke vode.
Slatkovodne ili hipertoni
cne
zivotinje su zivotinje koje sadrze visu koncentraciju tjelesnih tekucina nego li je to u njihovom okolisu.
7

Morske
zivotinje su zivotinje koje obitavaju u okolisu koji sadrzi visu koncentraciju soli nego li je to unutar njihovog tijela (morska voda).

3.

Populacija

3.1.

Temeljne zna
cajke populacije

Temeljne znacajke populacije su:

1. Prostorni raspored jedinki
2. Gustoca populacije
3. Uzrasna (dobna) struktura
4. Rodna struktura (omjer spolova)
5. Tijek rasta
6. Odrzavanje i odnosi jedinki unutar populacije
Prostorni raspored je nacin na koji jedinke neke populacije mogu biti rasporedene
na nekom prostoru, a dijeli se na tri osnovna rasporeda:
jednolik raspored - prostorni raspored nastao kao posljedica teritorijalnosti
ili ravnomjerne raspodjele ekoloskih cimbenika unutar nekog stanista
slucajan raspored - nepravilan ili sasvim nasumican prostorni raspored svake
jedinke populacije u odnosu na druge jedinke
grupni raspored - prostorni raspored koji se sastoji od manjih ili vecih
skupina organizama na nekom prostoru te u prirodi najcesce pojavljuje
(krda, copori).
Gusto
ca populacije je vrijednost koja oznacava velicinu populacije, a ovisi o
natalitetu (rodnosti), mortalitetu (smrtnosti), stopi prezivljavanja, potencijalu
razmnozavanja (rastu populacije) i rasprostranjenosti.
Natalitet ili rodnost predstavlja broj novorodenih jedinki unutar populacije.
Mortalitet ili smrtnost predstavlja broj umrlih jedinki unutar populacije.
Rast populacije dijeli se na dva osnovna oblika: logisticki i eksponencijalni.
Logisticki rast populacije je onaj kod kojeg gustoca populacije varira izmedu
gornje i donje granice, dok se eksponencijalni rast populacije uglavnom javlja kod
dolaska neke vrste na novo za zivot vrsti povoljno staniste pri cemu ce se njezina
populacija eksponencijalno poprilicno brzo povecati. Logisticki rast karakterizira
kapacitet okolisa koji predstavlja najvecu velicinu populacije koju staniste sa svojim raspolozivim resursima moze prihvatiti.
8

3.2.
3.2.1.

Uzajamni odnosi izmedu populacija

Kompeticija

Kompeticija ili natjecanje jedan je od temeljnih uzajamnih odnosa izmedu zivih

bica unutar biocenoze, a pojavljuje se u cetiri oblika:
intraspecijska - kompeticija izmedu jedinki iste vrste
interspecijska - kompeticija izmedu jedinki dviju ili vise populacija
posredna - nesvjesna kompeticija izmedu jedinki uzrokovana koristenjem
istih prirodnih resursa potrebnih za opstanak
izravna - vrlo animozitetna svjesna kompeticija izmedu jedinki primjerice
za neki prostor (teritorijalnost), prirodne resurse i sl.
3.2.2.

Simbioza

Simbioza je vrlo blizak odnos izmedu jedinki razlicitih vrsta, a dijeli se na tri
osnovne skupine:
mutualizam
komenzalizam
parazitizam.
Mutualizam predstavlja vrlo blizak zajednicki odnos dvaju jedinki razlicitih vrsti
pri cemu obje jedinke imaju korist.
Komenzalizam predstavlja vrlo blizak zajednicki odnos dviju jedinih razlicitih
vrsti pri cemu jedna jedinka ima korist dok druga nema nikakvu korsit, no ne trpi
nikakvu stetu.
Parazitizam predstavlja vrlo blizak zajednicki odnos dvaju jedinki razlicitih vrsti
pri cemu jedna jedinka ima korist te se naziva parazit, dok druga trpi stetu te se
naziva doma
cin. Postoje dvije osnovne podjele parazita, a to jest s obzirom na
zivotni ciklus (zivot) te s obzirom na polozaj parazita. Tako s obzirom na zivotni
ciklus (zivot) razlikujemo prave ili obligatne parazite koji svoj cijeli zivotni ciklus ili zivot parazitiraju, te povremene ili fakultativne parazite koji samo dio
zivotnog ciklusa ili zivota provode parazitirajuci. Nadalje, s obzirom na lokaciju
parazita poznajemo endoparazite koji se nalaze unutar domadara (unutarnje
parazite) i ektoparazite koji se nalaze izvan domadara (vanjske parazite).
3.2.3.

Amenzalizam

Amenzalizam je medusobni odnos dvaju jedinki razlicitih vrsti pri kojem je jedna
inhibirana ili ubijena dok druga nije utjecana ni na koji nacin. Osnovni primjer
amenzalizma su anabioza i aleopatija. Anabioza predstavlja stetno djelovanje
nekih odredenih organizama (poput plijesni iz roda Penicillium) na bakterije dok
9

aleopatija predstavlja pojavu pri kojoj odredene biljne vrste poput oraha u tlo
izlucuju odredene tvari koje potiskuju rast ostalih biljaka na podrucju njihovog
rasta.
3.2.4.

Predatorstvo

Predatorstvo je medusobni odnos dvaju jedinki razlicitih vrsti pri kojem jedna
jedinka (predator) konzumira drugu koja se naziva plijen. Osnova podjela predatora je na karnivore ili mesojede te herbivore ili biljojede.

4.

Biocenoze(
zivotne zajednice)

Biocenoza je skupina jedinki razlicitih populacija na nekom podrucju. Mozemo

ih podijeliti na fitocenoze (zajednice biljaka) i zoocenoze (zajednice zivotinja).
No, navedena podjela je striktno metodicka podjela te ih je preciznije podijeliti
prema nacinu na koji dobivaju energiju (nacinu ishrane). Tako ih, dakle, dijelimo
na:
samostalne ili samoodr
zive
nesamostalne.
Samostalne ili samoodrzize biocenoze su zivotne zajednice koje sadrze i autotrofne
i heterotrofne organizme prilikom cega autotrofni organizmi (biljke) procesom
fotosinteze stvaraju ogranske spojeve, biljkama se prehranjuju zivotinjem dok
se odumiranjem jedinki obje vrste s vremenom prehranjuju mikroorganizmi razlazuci pri cemu se stvaraju organske tvari koje koriste biljke u procesu fotosinteze cime se zatvara krug. Ovakve biocenoze za samoodrzanje trebaju suncevu
energiju te ih zato nazivamo autotrofnim zivotnim zajednicama.
Nesamostalne biocenoze su one biocenoze koje se sastoje samo od heterotrofnih
organizama te njihovo samoodrzanje ovisi o dotoku tvari i energije iz prethodnih
zajednica. Ovakve vrste zivotnih zajednica zbog same cinjenice da sadrze samo
heterotrofne organizme nazivamo heterotrofnim.

4.1.

Bioraznolikost

Pod pojmom bioraznolikost podrazumijevamo sveukupnost zivoga svijeta na Zemlji

koja ukljucuje sve biljne i zivotinjske vrste do danas poznate znanosti, no cak i
vrste koje ce tek biti opisane, a jos nisu poznate znanosti. Pod pojmom bioraznolikost (biodiverzitet) podrazumijevamo bogatstvo sto podrazumijeva broj vrsta
i jednolikost sto podrazumijeva ucestalost jedinki pojedinih vrsta.
U sirem smislu pojam bioraznolikost obuhvaca razlicite fenotipske te genotipske
devijacije unutar jedne vrste, pa i populacije. Mijenja se sa geografskom sirinom
i to tako da se smanjuje njezinim povecanjem. Tako, primjerice, tropi imaju
znatno vecu bioraznolikost nego podrucja iste povrsine na vecim geografskim
sirinama.
10

4.2.

Struktura biocenoza

Bioloska struktura biocenoza definirana je mjesavinom vrsta, ukljucujuci njihov

broj i abundanciju, a podrazumijeva dominantnost, konstantnost i raznolikost. Uvjetovana je sa dva osnovna rasporeda, a to su vertikalni i horizontalni.
4.2.1.

Vertikalni raspored

Na kopnu vertikalni raspored uvjetovan je biljkama te tako biljke cine tzv. kostur zajednice u koji se, nadalje, uklapaju zivotinjske vrste dok unutar vodenih
ekosustava vertikalni raspored ovisi o mogucnosti prodora svjetlosti.
4.2.2.

Horizontalni raspored

Horiznotalni raspored biocenoza je promijenjiv no neke pravilnosti ipak postoje

te se tako povecanjem geografske sirine i nadmorske visine naziru ekstremniji
uvjeti.

5.

Sukcesije

Sukcesije su promjene struktura biocenoza u vremenu, preciznije pod pojmom

sukcesija podrazumijevamo niz promjena biocenoza unutar nekog stanista u odredenom
vremenskom periodu.
Osnobna podjela sukcesija je na primarne i sekundarne. Primarne sukcesije su sukcesije koje se odvijaju na potpuno sterilnim (ogoljenim) podrucjima,
preciznije podrucjima bez zivota, dok se sekundarne odvijaju na vec naseljenim
stanistima. Nakon procesa sukcesije javlja se tocka pri kojoj flora doseze sastav
karakteristican za klimu tog podrucja koju nazivamo klimaks sukcesije.

6.
6.1.

Ekolo
ski sustavi
Kru
zenje tvari i protok energije

Kruzenje tvari i protok energije osnovni su procesi koji karakteriziraju ekosustav kao funkcionalnu cjelinu, s tim da proizvodnja unutar ekosustava ukljucuje
i iskoristavanje te prijenost energije. Osnovna podjela organizama unutar cice, potro
sa
ce i razlaga
ce pri cemu se
jelog takvog ciklusa jest na: proizvoda
proizvodaci i potrosaci nadalje dijele na primarne i sekundarne.
Primarni proizvodaci su autotrofni(biljke) koji procesom fotosinteze proizvode
organske tvari. Njima se prehranjuju primarni potro
sa
ci(herbivori ili fitofagi),
dok se njima pak prehranjuju sekundarni potro
sa
ci(karnivori ili zoofagi ). Nakon
sto uginu primarni ili sekundarni potrosaci njihovim ostacima prehranjuju se
razlaga
ci koji ih razgraduju do organskih spojeva koji tako ciklus vracaju na
11

pocetak te time zatvaraju krug.

Najproduktivniji kopneni ekoloski sustavu su tropske ki
sne
sume, slatkovodni
mo
cvare, dok su najproduktivniji dijelovi mora obalna podru
cja i koraljni
grebeni.

6.2.

Hranidbeni lanac i hranidbena mre

za

Hranidbeni lanac je niz kojim energija pohranjena u biljkama prolazi kroz ekoloski
sustav, dok pojam hranidbena mreza podrazumijeva vise medusobno isprepletenih
hranidbenih lanaca. Konacna (zavrsna) karika hranidbenog lanca su saprofagi i
detritofagi. Saprofagi su organizmi koji se hrane mrtvim ostacima drugih jedinki
dok su detritofagi organizmi koji se hrane mrtvom organskom tvari. Unutar
hranidbenog lanca biljni organizmi iskoriste samo 1% sunceve energije dok se
sa svakom vicom razinom kolicina energije smanjuje za jedan red velicine sto se
zorno moze prikazati u obliku energetske piramide.

6.3.

Biogeokemijski ciklusi kru

zenja tvari

Biogeokemijski ciklusi su ciklusi pri kojima u sklopu vrlo slozenih procesa mineralizacije i sinteze organske tvari odlucujucu ulogu poprimaju zivi organizmi.
Kemijski elementi koji sudjeluju u biogeokemijskim ciklusima nazivaju se biogenim elementima, a dijele se na makroelemente(elemente koji cine 95% mase
zibe tvari na Zemlji - H2 , O2 , N2 , P, S), mikroelemente(Ca, Si, Mg, Na, K, Cl,
Fe) i elemente u tragovima(Mn, Mo, Cu, V, Ni, B) koji se kao takvi pojavljuju
u znatno nizim koncentracijama u odnosu na makro i mikroelemente.
6.3.1.

Ciklus vode(vodika)

Voda je jedan od temeljnih ekoloskih cimbenika te bez ciklusa vode ekosustav

ne bi mogao funkcionirati, preciznije zivot na Zemlji ne bi mogao biti ni moguc.
Osnovni pokretac ovog ciklusa je sunceva energija koja uzrokuje evaporaciju
vode u atmosferu, koja se potom oborinama vraca na zemlju. Krug se zatvara
ponovnom evaporacijom vode potjekle iz atmosfere, a procjedena je u tlo. Biljke
vodu u atmosferu vracaju procesom transpiracije.
6.3.2.

Ciklus kisika

Kisik je neophodan plin u procesu aerobne respiracije, a oslobada se iskljucivo

procesom fotosinteze.

12

6.3.3.

Ciklus ugljika

Ugljik je najznacajniji biogeni element kojeg sadrze svi organski spojevi. Kao
izvor ugljika svih zivih organizama je CO2 u atmosferi i u vodi. Fotosintezom
iz vode ili zraka ugljik se ugraduje u zive organizme (zelene biljke) i to prema
sljedecoj reakciji:
6CO2 + 6H2 O
C6 H12 O6 + 6CO2 .
Biljojedi nadalje konzumiranjem biljaka te mesojedi konzumiranjem biljojeda uzimaju ugljik u svoj organizam pri cemu ugljik prolazi svim karikama hranidbenog
lanca.
6.3.4.

Ciklus du
sika

Dusik je osnovni biogeni element koji izgraduje aminokiseline i bjelancevine te ga

uz ugljik ubrajamo u najznacajnije biogene makroelemente. Organski dusik unutar tla te plinoviti dusik unutar zraka u atmosferi nepristupacni su za vise biljke
prije nego li se procesom fiksacije pretvore u nitrite, nitrate ili amonijak i
amonijeve spojeve.
Fiksacija se moze odvijati na dva nacina, a to su:
1. visokoenergetska fiksacija pomocu kozmickog zracenja, elektricnog praznjenja
ili pada meteroita na Zemlju,
2. biogena fiksacija kojom odredeni mikroorganizmi mogu provesti; primjerice bakterije iz roda Rhizobium koje se prema sposobnosti fiksiranja
dusika nazivaju N-fiksirajuce bakterije.
U anaerobnim uvjetima moguc je i obrnut proces prilikom cega se nitriti i nitrati razgraduju do dusikovih oksida koje pak bakterije koriste kao izvor kisika
oslobadajuci tako dusik u atmosferu zatvorivsi time krug.
6.3.5.

Ciklus fosfora

Fosfor je vrlo znacajan biogeni element potreban u izgradnji mnogobrojnih organskih spojeva u tijelu, kao primjerice AMP, ADP te ATP-a. No za razliku od
dusika ne moze se pronaci u atmosferi, niti tvori spojeve koji bi na ovaj ili onaj
nacin mogli dospjeti u atmosferu. Zato je njegovo kruzenje vezano za hidrolo
ski
ciklus i to samo djelomicno - s kopna na more.
Glavni izvor fosfora za zive organizme su stijene i minerali bogati ovim biogenim
elementom, no fotosintentski organizmi vodenih stanista uzimaju fosfor u obliku ortofosfata (PO3
sta organski fosfor nije
4 ) dok organizmima kopnenih stani
dostupan vec ga je procesom mineralizacije potrebno prevesti u anorganski.

13

7.

Biomi

Biomi su kompleksi veceg broja biocenoza u siremn klimatskom podrucju. Prema

tome poznajemo tri osnovne podjele bioma:
1. biomi unutar kopnenih ekoloskih sustava
2. biomi unutar ekoloskih sustava kopnenih voda
3. biomi unutar ekoloskih sustava morske vode

7.1.

Biomi unutar kopnenih ekolo

skih sustava

Unutar kopnenih ekoloskih sustava biomi obuhvacaju kompleksne cjeline biljnog

pokrova od kojih su najznacajniji sljedeci biomi:
tundra
travnjaci
tajga
pustinje
sume umjerenog pojasa
sredozemna vegetacija
sume tropskog pojasa
7.1.1.

Tundra

Pojam tundra obuhvaca vegetaciju mahovine te mocvara bogatih sasevima, a

prema polozaju na Zemlji dijeli se na arkti
cku i alpsku tundru. Obje karakterizira vrlo niska temperatura, kratka sezona vegetacije i vrlo oskudna kolicina
padalina.
7.1.2.

Travnjaci

Travnjaci predstavljaju biom koji se pretezno nalazi na ravnom terenu, a osnovni

oblici ovakve vrste bioma su travnjaci umjerenog te travnjaci tropskog pojasa. Prema polozaju na Zemlji travnjake mozemo svrstati u cetiri skupine:
1. stepa - travnjaci umjerenog pojasa u Europi
2. prerija - travnjaci umjerenog pojasa u Sjevernoj Americi
3. pampa - travnjaci umjerenog pojasa u Juznoj Americi
4. savana - tropski travnjaci.

14

7.1.3.

Tajga

Tajga predstavlja najveci vegetacijski kompleks na Zemlji, a obiljezava ga pojas

suma
cetinja
ca koji se pojavljuje na sjevernoj hemisferi te obuhvaca 11% ukupne
povrsine Zemlje. Karakteristicna klima za ovakvu vrstu vegetacije je hladna
kontinentalna klima s visokim sezonskim varijacijama.
7.1.4.

Pustinje

Pustinje predstavljaju podrucja koja zbog velikog nedostatka vlage nemaju razvijeni vegetacijski pokrov ciji rezultat je djelovanje reljefa i kretanja zracnih masa.
Kao sto smo vec naveli u jednom od prethodnih poglavlja u pustinjama dolazi
do velikih temperaturnih kolebanja cemu je uzrok vrlo suh zrak koji se brzo zagrijava, no isto tako i vrlo brzo hladi. Prema tome, u tom slucaju mogu opstati
samo ekstremniji oblici vegetacije pa tako poznajemo tri osnovna zivotna oblika
biljaka, a to su:
jednogodisnje zeljaste biljke
visegodisnje kserofitske biljke
sukulenti
7.1.5.

Sume
umjerenog pojasa

Ovaj oblik suma rasprostire se od toplih i suhih do vlaznih i hladnih biotopa,

a obuhvaa vazdazelene i listopadske sume. Dakle, sume umjerenog pojasa
u nekim predjelima izlozene su susi, dok su s druge strane, u nekim predjelima
izlozene povremenim polavama.
7.1.6.

Sredozemna vegetacija

Sredozemna vegetacija kako se i iz samog naziva moze zakljuciti vegetacija je

podrucja sredozemne (mediteranske) klime koja se javlja samo u mjestima izmedu
32 i 40 sjeverno te juzno od ekvatora. Karakteristicna vegetacija za ovaj dio
Zemlje su degradirane zimzelene sikare (makija) te vrlo niski grmovi specificni
za podrucje kamenjara (garig). Uz geolosku aktivnost ovakva vrsta vegetacije
posljedica je pretezno antropoloskog utjecaja na izvornu sredozemnu klimu koji
sacinjavaju: hrast crnika, plutnjak, maslina, rogac i sl.
7.1.7.

Sume
tropskog pojasa

Sume
tropskog pojasa na Zemlji imaju dva osnovna oblika:
1. tropska ki
sna
suma
2. monsunska
suma

15

Tropska kisna suma suma je pretezno ogranicena na ekvatorijalno podrucje, a

obiljezava je topla i vlazna klima tijekom cijele godine.
Monsunska
suma je vrsta suma koja se prostire na indomalajskom poluotoku
prilikom cega tijekom monsunske sezone vecina drveca i same vegetacije lista te
cvjeta dok vecim dijelom sezone koja je susna tridesetak posto lisca opada.

7.2.

Biomi unutar ekolo

skog sustava kopnenih voda

U kopnene ili slatke vode ubrajamo tri osnovna tipa:

1. podzemne vode
2. nadzemne vode
3. povr
sinske vode
koje zajedno cine tek nesto vise od 0,5% ukupne kolicine vode na Zemlji.
Povrsinske vode kao najznacajniji biom unutar ekoloskog sustava kopnenih voda
mozemo podijeliti na teku
cice i stajacice.
7.2.1.

Teku
cice

Pod pojmom Tekucice obuhvacamo izvore, potoke i rijeke, pri cemu je izvor
mjesto izbijanja podzemnih voda na povrsinu. Obiljezava ih uzduzni gradijent
fizikalno-kemijskih i bioloskih cimbenika od kojih je najznacajniji cimbenik brzina
vode.
7.2.2.

Staja
cice

Pod pojmom stajacice obuhvacamo cetiri tipa:

lokve - male plitke udubine ispunjene vodom
mo
cvare - skup vodenih i kopnenih stanista sa izuzetno razvijenom bioraznolikoscu
bare - plitke stajacice kod kojih svjetlost dopire do dna
jezera - vece i dublje stajacice koje obiljezava vertikalna temperaturna
slojevitost.

7.3.

Biomi unutar ekolo

skog sustava morske vode

Unutar ekoloskog sustava morske vode razlikujemo dva osnovna kompleska veceg
broja biocenoza, a to su: morsko dno i slobodna voda. Slobodnu vodu naseljavaju dva tipa organizama, a to su: organizmi koji lebde u vodi (planktoni)
te aktivni plivaci (nektoni). Morsko dno se pak dijeli prema mobilnosti pa tako
poznajemo dva osnovna tipa:
cvrsto i pomi
cno.
16

7.3.1.

Svojstva ekolo
skog sustava morskih voda

Poznajemo cetiri temeljna svojstva ekosustava morske vode, a to su:

gustoca vode
sastav vode
temperatura vode
periodicnost izmjene plime i oseke

17