Mario Petri, Zagreb

P O V R I R A K I T NO P R I L O Z I ZA
PROUAVANJE NASELJA I
PORIJEKLA STANOVNITVA HERCEGOVINE

U dananje vrijeme, kada drutvenog ospodarski inioci iz temelja

mijenjaju izgled ne samo manjih naselja i seoskih aglomerata nego i
cjelokupnih podruja naseljenih preteno seoskim stanovnitvom,
vrlo je teko pronai takvu sredinu koja ne bi bila naeta nezadri
vim hodom drutvenog preobraaja, kao i posljedicama koje iz toga
proizlaze. To se naroito zapaa prilikom etnolokih terenskih prou
avanja, iako i druge znanstvene discipline uoavaju promjene koje
se odnose na transformaciju drutva i sredine za koju je ovjek bio
vrsto vezan dubokim i neraskidivim nitima tradicijskog nasljea.
Premda izloeno i podlono promjenama, selo se znatno sporije mi
jenja od gradske sredine. To je razlog to su se, ponegdje i do danas,
ouvala neka sela od veih utjecaja sa strane, te nas je upravo ta
injenica motivirala da svoja istraivanja naselja i stanovnitva us
mjerimo na dvije manje oblasti u Hercegovini: jednu, koja se pros
tire zapadno od rijeke Neretve, u visokim gorskim predjelima Her
cegovine, u podnoju planinskih vijenaca Cabulje, Cvrsnice i Vran
planine, od davnine poznatu pod imenom R a k i t n o, naseljeno hr
vatskim stanovnitvom, i na drugu oblast, u istonoj Hercegovini
P o v r , juno od Trebinja, u brdovitom i krakom kraju iznad upe
Dubrovake i Konavala, u staroj oblasti Travuniji, naseljenu srpskim
stanovnitvom.
Osnovna gospodarska djelatnost je bila, kao i danas, usmjerena na
stoarstvo sitnog zuba (ovce i koze), to je bilo predodreeno i sa
mom prirodom tla na kome je ovdanje stanovnitvo ivjelo. Ostale
privredne djelatnosti nisu se ni mogle intenzivnije razviti u takvoj
sredini, a esto su se javljale i nedae (sua, glad, bolesti) koje su
uzrokovale iseljavanja u druge krajeve. U potrazi za boljim uvjetima
ivota pojedinci su odlazili i u daleke prekomorske zemlje, najee
u Sjedinjene Amerike Drave. Poetkom ovoga stoljea takva ise
ljavanja su bila najvea.
453

Osim terenskih podataka prikupljenih u Rakitnu i Povri tokom

1974, 1975. i 1976. godine, za ovu svrhu su koriteni i svi objavljeni
podaci o naseljima i stanovnitvu tih oblasti, kao i neobjavljena gra
a iz Historijskog arhiva u Dubrovniku.
Stanovnitvo i naselja Povri u istonoj Hercegovini
Terensko istraivanje na podruju Povri bilo je usmjereno na pro
uavanje porijekla i starine pojedinih rodova i obitelji, doseljavanja
i iseljavanja stanovnitva u irem vremenskom rasponu do dananjih
dana, i, napokon, na sagledavanje etnike strukture Povri. Uz sta
novnitvo, teite ispitivanja je bilo usredotoeno na naselja Povri,
prvenstveno na njihov postanak i starinu.
Kao i susjedne oblasti (npr. Pupci, Trebinjska Suma) i Povr 1 pred
stavlja sliku u malome jednog ireg teritorija, gdje su politiki i
drutveno-ekonomski inioci bili od presudnog znaenja za etniko
formiranje dananjeg srpskog stanovnitva u tom dijelu Hercegovine.
Od velike su pomoi za prouavanje porijekla stanovnitva na po
druju Povri objavljeni rezultati ispitivanja Obrena Kozica s po
etkom ovoga stoljea2, koji u znatnoj mjeri korigiraju i dopunjuju
znanja dananjih kazivaa o starini i porijeklu rodova i pojedinih
obitelji u Povri. Naime, narodna tradicija i predanja o porijeklu
stanovnitva u proteklih su sedamdeset godina, od Kozievih ispiti
vanja do danas, u velikoj mjeri reducirana ili su sasvim pala u zabo
rav. Samo je vrlo mali broj dananjih kazivaa mogao dati neto is
crpnije podatke o ishoditu svoje obitelji ili roda, podatke koji se
manje-vie podudaraju s podacima O. Kozica. Ispitivanja su pokazala
da je vei broj dananjih obitelji u Povri daljom starinom iz Crne
Gore, odnosno iz Stare Hercegovine i da su u ovaj kraj doseljavali
pojedinano, sukcesivno u veini sluajeva. Starina veine obitelji
nije velika i ona se kree izmeu 200 i 250 godina unazad od dose
ljavanja na ovo podruje. Vrlo esto se susreu i takve obitelji koje
su prilikom doseljavanja imale po nekoliko etapa do konanog na
seljavanja u Povri. Doseljavanja pojedinaca iz oblinjih krajeva ili
naseljavanja unutar same oblasti nisu bila rijetka. Raslojavanjem po
jedinih obitelji i njihovim emigriranjem iz matice s ispitivanog su
podruja nestajale itave porodice ili ak rodovi, a zadrao se samo
mali broj lanova pojedinih obitelji (dok su ostali lanovi iselili u
druge krajeve nae zemlje ili izvan nje) koje danas predstavljaju
stanovnitvo Povri.
Najei razlozi za iseljavanje u posljednjih sto godina bili su go
spodarske prirode. Neimatina se navodi kao glavni pokreta iselja1
U literaturi se ponekad upotrebljava i naziv Povri. Mi smo se odluili za
oblik Povr zbog toga to i stariji arhivski podaci tako biljee, a i samo sta
novnitvo tako govori.
2
Obren uri-Kozi, Suma, Povr i Zupci u Hercegovini, SEZb V, Naselja,
II. Beograd 1903.

454

van ja pojedinaca ili obitelji u susjedno dubrovako primorje i poje

dinaca emigranata u prekomorske zemlje, najee u SAD. Najvei
broj iseljenika u SAD (najvie ih je u Cikagu) emigrirao je u raz
doblju od 1900. do 1930. godine. I prije tih godina, kao i kasnije,
bilo je pojedinaca koji su naputali svoju maticu, ali je u spomenu
tom razdoblju zabiljeen najvei broj iseljenika u prekomorske zem
lje. Danas je vrlo rijetko nai kuu koja nema nekoga u stranom
svijetu. Iseljenici koji su se kako-tako snali u stranom svijetu po
magali su svoje najblie, a nerijetko i cijelo selo. Stariji iseljenici
bili su oslonac, za prvo vrijeme, dok se ne bi snali, svima onima
koji su kasnije doseljavali. Najee je to bila njihova rodbina, a ne
rijetko i suseljani. Vrlo esto se moe uti u Povri da mnogi od
starijih iseljenika nije bio oenjen zbog tednje, da bi mogao poma
gati svoje u starom kraju.
Iako je gospodarski faktor bio jedan od vanijih motiva koji je
poticao na iseljavanja i naputanje svoga kraja, od ne manjeg zna
enja bili su u iseljavanju povrskog stanovnitva i drugi inioci. U
prolom stoljeu to je bila opa nesigurnost u kraju kao to je Povr.
Hercegovaki ustanci u znatnoj mjeri utjeu na iseljavanje itavih
obitelji. U sukobima s turskom vlasti, poetkom 18. stoljea, velik
broj obitelji iz Povri iseljava na teritorij Dubrovake Republike.
Osim toga, epidemija kuge, koja u ovim krajevima hara poetkom
19. stoljea (1815, 1816), prisiljava mnoge obitelji da zauvijek napuste
svoj kraj i da se nasele u dubrovakom primorju.
Ako bismo htjeli saeti rezultate dosadanjih naih terenskih istra
ivanja populacijskih prilika na podruju Povri, usporeujui ih s
Kozice vim istraivanjima prije sedamdeset godina, mogli bi se u os
novnim crtama dati sljedei zakljuci:
Najvei broj dananjih obitelji u Povri daljim svojim porijek
lom potjee iz onih dijelova Crne Gore koji su nekada pripadali Her
cegovini.
Doseljavanja, kao i starina veine porodica u Povri, mogu se
utvrditi unazad 200 do 250 godina. Samo mali broj obitelji je starijeg
porijekla.
Doseljavanja su u veini sluajeva bila pojedinana, sukcesivna
i najee u etapama do konanog naseljavanja u Povr.
Iseljavanja u posljednjih sto godina na susjedno dubrovako
podruje ili pak izvan zemlje, u SAD ili druge prekomorske zemlje,
uzrokovana su najee gospodarskim ali i politikim motivima. Da
nanja iseljavanja u urbane sredine najvie su poticana i uvjetovana
opim drutvenim preobraajem i tenjom za brim poboljavanjem
ivotnih uvjeta, to se teko moe ostvariti u pasivnom povrkom
kraju.
U nastavku naih razmatranja oblasti Povri uzet emo u obzir i
one podatke koji se odnose na starije razdoblje ove regije, a ta je
u nekoliko sluajeva bila zabiljeena u spisima kancelarije Dubro455

vake Republike, danas pohranjenim u Historijskom arhivu Dubrov

nika. Kao susjedna odnosno granina oblast (. . . super granizas do
mination! Ragusii), Povr se s nekim svojim naseljima i njihovim
stanovnicima spominje u biljekama odsjeka Lamenta de foris, gdje
su s velikom pedanterijom i naoko sitnim, beznaajnim detaljima,
unoeni podaci o prvim susjedima i njihovim naseljima, za koja su
Dubrovani pokazivali svoj interes i teritorijalne aspiracije u odre
enim historijskim razdobljima3. Zalee Dubrovnika bilo je po svom
prirodnom poloaju glavni i najblii put kojim su se kretale dubro
vake karavane u svoja trgovita i rudnike Bosne i Srbije. Stoga nije
nikakvo udo to je dubrovaka diplomacija nastojala svim silama
i sposobnostima postii dobre odnose sa svojim hercegovakim su
sjedima, osiguravajui na taj nain prvenstveno mirni razvoj i neometanost svoje trgovine. Osobito je bio znaajan onaj put koji je
preko Trebinja, Bilekih Rudina, emerna i Sut jeke vodio na gornju
Drinu. Na tom karavanskom putu povrka naselja su bila najblia
veza s Trebinjem. Zato je velike tete dubrovakoj trgovini nanio
spomenuti trogodinji konavoski rat, a nanio je tete i hercegova
kom seljatvu, koje je, u potrazi za boljim i sigurnijim uvjetima i
vota, trailo utoite na dubrovakoj teritoriji. Meu izbjeglicama
odnosno doseljenicima osobito brojni su bili Vlasi stoari, koji su sa
svojim obiteljima, imovinom i stokom prelazili u konavoske planine.
Ta doseljavanja za vrijeme trajanja rata bila su toliko brojna da se
mogu smatrati pravom migracijskom strujom Hercegovaca na podru
je Republike. Smatramo da su upravo najblii susjedi Dubrovakoj
Republici : Povrani predstavljali veinu prebjega na njihovo
zemljite, gdje su, kao kmetovi, mogli slobodno ostati sa svojim obi
teljima. To je, svakako, bilo i u interesu Republike, ali do odreenog
trenutka. Naime, dubrovako vijee svojim zakljukom od 6. I. 1432.
godine obustavlja dalja naseljavanja na svom teritoriju, smatrajui
da su u tom asu dovoljna, i o tome daje uputstva knezovima u Konavlima i Slanom4.
tovie, konfliktna situacija nalagala je Dubrovanima da se ko
riste povrkim naseljima, i tako se ve 1. VI. 1430. godine spominje
selo Glavska, u kojemu se stacionira dubrovaka, uglavnom plae
nika, vojska (sastavljena od Arnauta) za proboj do Trebinja. Za naa
istraivanja vano je spominjanje jednog od povrkih naselja. Kas
nije, poslije te godine, dubrovaki arhivski podaci navodit e vei
broj sela i porodica, to e nam omoguiti da, bar donekle, sagledamo
3
Tako su bosanskom kralju Tvrtku II. iznijeli 1. III. 1432. svoj zahtjev da
im se, izmeu ostaloga, ustupi Povr i sela blizu dubrovake granice do Trebinjskog polja (C. Truhelka, Konavoski rat /14301433/, GZM, XXIX, Sara
jevo 1917, 200), a godinu dana ranije, o istom pitanju, Dubrovani piu svojim
poklisarima u Drinopolju 22. II. 1431, da trae Trebinje s Lugom, a ako je
to nemogue, onda uz cijenu od 5000 dukata neka trae barem sedam sela
Radosava Pavlovia, izmeu ostalih Glavsku i Bohovita koja su u Povri
(Zbornik K. Jireeka, I, SANU, Beograd 1959, 310).
4
C. Truhelka, o. c, 156.

456

demografske prilike na podruju Povri i da ustanovimo starost od

reenih povrkih naselja koja se tada ee spominju. To je vrijeme
koje se odnosi prvenstveno na prvu polovicu 15. stoljea. Poslije toga,
za gotovo 250 godina ostat emo bez podataka. Tek se od 1700. go
dine ponovno javljaju podaci s novim biljekama o stanovnitvu, na
seljima i prilikama koje su vladale na podruju Povri. To nipoto
ne znai da u tom dvjestopedesetgodinjem razdoblju, za koje ne ras
polaemo vijestima i biljekama, ne postoje podaci koji bi u znatnoj
mjeri mogli pomoi rasvjetljavanju etnikih prilika i drugih zna
ajnih obavjetenja o naseljima, lokalnim prilikama i si. Sve to, pret
postavljamo, moemo nai u dubrovakim arhivskim dokumentima i
relacijama, a vjerojatno i u neobjavljenim turskim defterima, koji
se odlikuju nevjerojatno detaljnim podacima o lokalitetima, selima i
obvezama koje je dotino stanovnitvo imalo. Naalost, za sada nismo
u mogunosti da se koristimo i takvim dragocjenim podacima kojima
bismo mogli dopuniti daleko vie naa saznanja o populaciji naselja
u Povri, te se u ovoj prilici zadovoljavamo samo onim vijestima
koje nam stoje na raspolaganju.
BOBOVITA

historijskim izvorima Bobovita se vrlo rano spominju (u od

nosu na druga povrka sela) 1. IV. 1399. godine, dakle prije nego
i sama oblast Povr 5 . U kasnijim izvorima spominju se zajedno s ime
nima itelja toga sela. (Zbog bolje uoljivosti, prezimena koja se na
vode u izvorima bit e u daljem tekstu potcrtana). Tako se 1. listopada
1441. godine spominje neki Stjepan Milatovi i Vukain Radievi
in Bobouiste, koji su istukli Ostoju Hvaoia, oteli mijeh vina,
soli. .. itd.6, nadalje tuba protiv Vukca zeta Milovca de Bobouista
hom. de Radoe Gliubisigh, to je svukao i vezao pastire, oteo osam
koza, itd.7 Neto kasnije, 26. prosinca 1443. godine, Radonja Milato
vi de Gliubomier tui Radosava Radainovica, Mihojla Lukia i
Ivana Prinovia iz Bobovita8. Za razliku od drugih sela u Povri,
Bobovite je po svom poloaju bilo najblie Dubrovniku. I ranije, u
prvoj polovici 15. stoljea, navodi se Bobovite s jo nekim povrkim
selima (npr. Glavska u rukama Radoslava sina Pavla Radenovia i
brata mu Petra), koja e se kasnije spomenuti9. Od toga vremena pa
nadalje, do poetka 18. stoljea, za Bobovite ne raspolaemo nikak
vim vijestima. Najvjerojatnije je da se za to razdoblje podaci o po
vrkim selima ee spominju u turskim izvorima. Podaci koji se
5
D. Dini-Kneevi,
Migracije stanovnitva iz blieg zalea u Dubrovnik
u XIV veku, Jugoslovenski istorijski asopis, br. 12, Beograd 1974, 33.
6
Lamenta de foris, 15.32', 1. X 1441.
7
Ibid., 15.34, 6. X 1441.
8
Ibid., 17.148, 26. XII 1443.
9
V. Kora, Trebinje, 1966, 138, 139.

457

odnose na to kasnije razdoblje, od poetka 18. stoljea pa do prve

desetine 19. vijeka, a govore o selima u trebinjskoj Povri, prikup
ljeni su u Historijskom arhivu Dubrovnika od prof. Hamdije Hajdarhodia iz Dubrovnika10.
Nekoliko podataka za Bobovite donosi, pored ostaloga, i imena sta
novnika iz tog sela. Tako se 10. III. 1700. spominje Ivan Grozdi iz
Bobovita, sluga Ivana Komjenova Provia iz Trebinja; 15. I. 1735.
navodi se Komien Luin iz Bobovita11. Na osnovi podataka Sanitarne
komisije u Dubrovniku od 24. XI. 1815. saznajemo da je neki Ciga
nin u Bobovite donio kugu, pa je u tom selu umro Sepan Komjenovi i njegov sin. Okuene su i dvije kue bajraktara Hadi Hajovia12. etiri dana nakon pojave kuge u Bobovitu, 28. XI. 1815,
ista komisija biljei da je u Bobovitu umrlo devetero, a oboljelo
etvoro. Svi preivjeli pobjegli iz sela.13 Jo nekoliko biljeaka Sa
nitarne komisije navode pojavu kuge u Bobovitu i bijeg stanovni
tva iz sela14.
Poslije tih vijesti o kugi, koja je zacijelo u mnogome prorijedila
ako ne i u potpunosti izmijenila stanovnitvo Bobovita, za dugo vre
mena nemamo nikakvih podataka koji bi nam neto vie mogli po
moi u rasvjetljavanju populacijskih prilika toga naselja. Tek nakon
objavljivanja Kozieve radnje 15 s poetka ovoga stoljea dobili smo
vrlo vrijedne i detaljne podatke o stanovnitvu i naseljima Povri,
koji nam uz one starije arhivske podatke korisno mogu posluiti za
donoenje odreenih zakljuaka o ovome kraju.
Kozi spominje starije stanovnitvo Bobovita koje je ostalo u sje
anju dananjih stanovnika: Popovii, Cosine, Piuli, Rasovii, Grundii i Buerii, od kojih su se neki raselili, a drugi pomrli. Za Grundie navodi da su u Dubravama kod Stoca16.
Godine 1903. u Bobovitu su Kovaevii starinom iz Grahova u
Crnoj Gori i od istoimenog bratstva. Pred 180200 godina naselili su
se u Bobovite iz Staroga Sela na dananje mjesto gdje su im prije
bile staje17. Kozievi podaci slau se i s naim istraivanjima koja
smo obavili 1975. godine u tom selu, Ceranii, Perovii, Kujundii su
prema Kozicu jedno bratstvo, a starinom su iz Drobnjaka u Crnoj
Gori od porodice Cerovi. Prvi je doselio Bogi kao domazet osijin
u Bobovita prije 270 godina. eraniima su prozvani prije 180 go
dina po nekakvoj udovici erani, Perovii po nekom Peru prije 20
10
H. Hajdarhodi, Neki osnovni podaci o Povri trebinjskoj od 1700. do
1754. i od 1800. do 1816. Ovaj se rukopis nalazi pohranjen u Folklornom arhivu
Etnolokog odjeljenja Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu.
11
Ibid., 2.
12
Ibid., 2.
13
Ibid., 2.
14
Ibid., 3. 4. XII 1815; 29. X 1816; 10. XI 1816.
15
O. uri-Kozi, o. c.
]
Ibid., 1223.
17
Ibid., 1223.

458

Gola Glavica
Bobovita

Ljubovo
.
.
Volujac.
,. Biograd
Oraje

Spa roici

,. Mrnjii
Ljokova

Rupni Qp

' Slivhica
Zagradinje
.Glavska

Karta 1. Seoska naselja na hercegovakoj Po vri

godina, a Kujundiima prije 40 godina. Ima ih u vie mjesta po

Dalmaciji18. Danas je tradicija o njihovu porijeklu sasvim zaborav
ljena.
Koljivrat je iz oblinjeg sela Sparoia, odakle je doao kao doma
zet eraniu19. Za vrijeme naeg ispitivanja govorili su da Koljivrati
ili Koljevrati moda potjeu iz Talee u Trebinjskoj umi.
Mandeganje su iz Volujca, odakle je jedan preao prije 50 godina20.
Ignjati je iz Talee u Sumi, doao je kao domazet prije 50 godina21.
U vrijeme naih ispitivanja nije im bila poznata tradicija o porijeklu
svoje obitelji. Sve navedene obitelji slave urevdan.
Od 1900. godine poeli su pojedinci odlaziti u Sjedinjene Amerike
Drave. Tako se spominju: Ilija i Stevan erani, Milan Ignjati, Simo Perovi, Jeremija Kovaevi. Odlazili su, kako kae danas nji
hova rodbina, najee zbog toga da bi od aga mogli otkupiti zemlju
i potpomagati svoje u starom kraju. esto su uzimali k sebi u SAD
i druge lanove obitelji.
18
19
20
21

Ibid., 1223.
Ibid., 1223.
Ibid., 1223.
Ibid., 1223.

459

GLAVSKA

Kao i Bobovita, Glavska se takoer spominje u vezi s konavoskim

ratom, obzirom da se nalazi u blizini dubrovake granice. Vijee umoljenih je 15. svibnja 1430. zakljuilo da vojska na elu koje se nalazio
plemi Marin Gueti pohara neprijateljsku zemlju sve do Trebinja.
Jedna od stanica na tom putu bila je i Glavska, koja se u to vrijeme
nalazila pod nadzorom Dubrovnika 22 . Ostale podatke o Glavskoj i
njenim iteljima navodimo prema zapisima iz dubrovakog arhiva.
Tako se 1440. spominju neki kradljivci de Glauscha 23 ; . . . Strizoje
Mioi de Glascha i njegov drug, takoer u vezi s nekom kraom 24 .
Nekom Mladou Baniloviu 2 vola in villa de Glauscha Radoje
Milii i Krajko Petkovi25; . . . brai Rado ju i Radivoj u Dobrosaliima in Glauscha26; momku Mihala avlovia oteo in Poures in
Glauscho Milat Radievi de Glauscho 80 lb . . ., gonellam, koulju,
v. celatam turchescam, pojas, opanke 27 ; Novak Radosali tui Lukaa
i Brajana Mioia, Milata Radievia i Dobrovoja Radilovia de
Glafssca zbog 2 osla in dicto loco de Glausca 28 ; kmetu Jac. de
Sorgo, Novaku Pulkoviu de Poures oteli konja i poslije ovom . . .
nogu: Brnjan Mioi i Radivoj Dobrosali de Glausche sinovci Balina Staria29; Srjadanu Sreviu kravu super granizas dominationis Ragusii in Glausco, Mla(!) Balenovi i Brajan Mioi. U
drugom zapisu, kao ispravka navedenom stoji: Srjetanu Sreviu
super granizas dominationis Ragusii in Glausco kravu Milo(!) Brlanovi i Brajan Mioi31; Petku Slaviiu iz Mlina: vola in Glausca
pouersci Radoja Milii i Krajko Botolin32; Ratku Grubaeviu 2
koze, 1 castr. nad volom Plata. Brajan Mioich-Stari de Glauscha;
Stojsavu Ohridiu 8 castr. apud Bielen apud crucem sancti Ellie:
Vidak Dobrosali, Luka Mioi, Radivoj Dobrosali, Brnjan Mioi
de Glausca34; Bogosavu Popoviu: castr. in Bielo: Brnjan Balinovi de Glausca.35 U napadu noevima na Ruska. . . u Mirnima
i Brnjan Mioi-Stari de Glausca36; Radovinu Milanoviu na Mr~
kanu ranj en pastir Medo, odvedeno 30 ovaca, 5 koza i dr. stvari.
8. XII 1446. tui Milat i Miotoa Radosalia s Balinoviima de Gla22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36

460

C. Truhelka,
o. c , 159.
L a m e n t a d e foris, 14.40', 18. I X 1440.
Ibid., 14.147', 18. I X 1441.
Ibid., 15.180', 11. V 1442.
Ibid., 17.30', 18. I X 1443.
Ibid., 17.8', 14. V I I I 1443.
Ibid., 17.142', 21. X I I 1443.
Ibid., 18.162', 18. X I I 1444.
Ibid., 20.3', 5. X I I 1445.
Ibid., 21.3', 5. X I I 1445.
Ibid., 20.22', 23. X I I 1445.
Ibid., 20.87', 27. I I I 1446.
Ibid., 20.168', 30. V I I 1446.
Ibid., 20.175', 14. V I I I 1446.
Ibid., 20.248', 26. X I 1446.

ucho i to za 18 ovaca, 2 krave, 2 sclavinas37. Sauesnici krae svile

i rase iz stupe u Mlinima i braa Radivoj i Vidak Dobrosali de
Glausca; Radovcu Radiniu kravu in Canali(?) in Glauscho: Luka Stari i Vukosav Mladoevi39; Mlado Mladjenovi de Tribigna de loco dicto Glauscha .. .40; Radi uraevi de Glausco
orobio s Radiem Radoviem-Bjelutoviem de Popouo Radaina
Milovia iz upe41.
Kao to se na ovim primjerima moe vidjeti, itav niz imena i ve
ustaljenih prezimena nalazimo u Glavskoj, prema dubrovakim ar
hivskim podacima koji se odnose na sudske sporove. U rjeavanju
sudskih sporova znaajnu ulogu imala je mjeovita grupa sastavlje
na od predstavnika dviju opina ili kraja (npr. u ovim navedenim
sluajevima predstavnicima su iz Dubrovnika i Trebinja), koja se
sastajala na ve unaprijed utvrenim mjestima i donosila odgova
rajue presude za prekritelje. Zahvaljujui upravo tome, sauvao
nam se do danas, koliko nam je poznato, najstariji spomen Glavske
i jednog njenog itelja: 1. marta 1322. godine, Cranisclavo Pegnech
de Glassca . . .42
Kasniji podaci za Glavsku i pojedince iz tog sela potjeu iz i8.
stoljea. Opet se radi o razliitim sporovima, pritubama i si. Tako
u jednom dokumentu datiranom 15. V. 17l5. godine govori se kako
je Dubrovaka vlada naredila svom ambasadoru Nikoli Marinovom
Bukiji da se poali hercegovakom sandaku Sulejman-pai Kazancu na Jovana Supljeglava, kneza u Glavskoj, koji je sa svojom dru
inom oteo neku stoku dubrovakim podanicima43.
Sorkoevi, knez u upi Dubrovakoj, javlja 27. IV. 1717. vladi
u Dubrovnik kako mu je kaznac iz Plata dolazio i traio dozvolu
da u njegovo selo dou izbjeglice iz Glavske sa svojom robom ispred
progona turskih. Htjeli bi da stanuju u upi. Malo je koja kua u
upi, dodaje Sorkoevi, a da u njoj nema ve poneka cijela obitelj
i iz Glavske, pored ostalih pograninih sela44. Iz kasnijih dokume
nata se ne vidi da li su primljene izbjeglice iz Glavske i iz drugih
povrkih sela u upu, ali nam je svakako dragocjen podatak da ih
ve ima od ranije.
Godine 1738. (22. II) spominju se Jouan Miliscich, Nicola Miloslauich i Komien Serdan (?) Vlaha iz Glauske . . .45.
U jednom dopisu dubrovake vlade veilu trebinjskoga mirimirana navodi se, izmeu ostaloga, neki Karsto Miliscich Vlah iz Gla
uske46.
37
38
39
40
41
42
43
44
45
48

Ibid., 20.253', 6. XII 1446.

Ibid., 21.233', 27. II 1447.
Ibid., 22.3', 19. I 1449.
Ibid., 22.208', 23. IX 1449.
Ibid., 23.258', 9. X 1450.
K. Jireek, Istorija Srba, II, Beograd 1952, 138.
H. Hajdarhodi, o. c, 7.
Ibid., 8.
Ibid., 9.
Ibid., 9.
461

U vezi s kugom o kojoj je i ranije bilo govora, saznajemo iz do

kumenta Sanitarne komisije u Dubrovniku od 24. VII. 1815. godine
da Budmani, sanitarni asistent Sanitarne komisije u Dubrovniku,
inspicira teren sve do sela Glavske.47
Za novije razdoblje zanimljiva je Kozieva biljeka o Glavskoj.
Pria se navodi Kozi, da je Gornja Glavska odavna naseljena,
to se vidi i po grkom groblju. Donja Glavska i Pobre su naseljeni
tek pre 50 godina, a pre su tamo bile samo staje za stoku. Starinu
sela potvruju i neke porodice iz XVII veka.48 Usporeujui Koziev
navod zabiljeen prema narodnom predanju s podacima iz dokume
nata, koji Glavsku spominju vrlo rano (prvi izvor je iz 1322. godine),
moemo zakljuiti da je u pojedinim sluajevima narodna tradicija
podudarna s historijskim vrelima. Nisu nam poznati izvori o poro
dicama za koje Kozi tvrdi da su neke iz 17. stoljea, ali moemo s
dosta vjerojatnosti govoriti da su zaista u to vrijeme ivjele u Glav
skoj. Takav je sluaj npr. s obitelji Miliii, koji su, po jednima, vrlo
stari rod, dok ih drugi dre za doseljenike iz Trebinjske ume, iz sela
Cicine, a u Glavsku su doli prije 280 godina. U svakom sluaju, Miliie nalazimo u Glavskoj u prvoj polovici 18. stoljea, kako nam to
i raspoloivi dokumenti potvruju.
Slian je primjer i sa Supljoglavima i Serdenima, koje takoer na
lazimo u spisima iz 18. stoljea. Tako ve spomenuti Jovan upljeglav, knez u Glavskoj 1715. godine, i Komien Serdan Vlah iz Glavske
1738. godine. Uz spomenute Kozi jo navodi Kneevie i Damjanovie, koji pripadaju bratstvu Nikolia iz Trenjeva u Crnoj Gori odak
le su pred nekih 280300 godina preli u Volujac, a odatle u Glav
sku. Kako su od pre iz njihove kue (misli na Nikolie, op. M. P.)
bivali kneevi, prozovu ih Kneevii (slae se s dokumentom iz 1715.
op. M. P.). upljoglavima neke zovu to su im nekom njihovu
starom razbili glavu. Trei se zovu Serdeni s toga, to je neki njihov
pre 130 godina preneo serdara preko reke Tare. 49
SLIVNICA

Selo je smjeteno sjeverno od Glavske, a takoer se navodi u spi

sima Dubrovakog arhiva za 15. stoljee. Kao i u prethodnim slu
ajevima, i ovdje se radi uglavnom o tubama i rjeavanju sporova
zbog krae, napada i si. Iako malobrojni, ovi podaci o selu, o imeni
ma i prezimenima itelja Slivnice, po prvi put se objelodanjuju i tako
nam omoguuju da neto vie saznamo o prolosti ovoga naselja.
Iohannes de Lucaris tui brau Branka, Biladina, Radoja, Radosava i . . . Miobratovia de Tribigna de loco vocato Sliunica, te Radovina Milovanovia, Gojsava Novakovia, Pribila Vlatkovia Bogo47
48

Ibid., 10.
O. uri-Kozi,
< Ibid., 1221.

462

o. c, 1220.

samim set Pribada Magiupigh, Petla Bogievia, Ratka i Eadunka

Miladinovie zbog krae: 26 koza, 1 vola, 4 krave, 2 svinje u Povri
u Stravi 50 ; Dobrilo Komari: Coboga dao vola na ispau zetu Rado
vanu. Ukraden in Sliauiniza. Ukrali: Raj an Medojevi, Radosav
(Zunojevi?) i Mirosav Pribili51; Mishu Tvrdinoviu oteli ovcu i bili
ga: Radovan Ratkovi i Vuka Jarosali de Sliuniza52. Svjedok za
razbojniki napad u Povri: Mila de Slieuiniza53; . . . Pribisaliu iz
Zatona, kad je iao de Slieuiniza kui kod Osaonika super territorio Ragusii54.
Razliiti prijestupi a najee krae i pljake bili su predmet ras
prava i u kasnijem razdoblju, u 18. stoljeu. Tako dubrovaka vlada
15. V. 1715. obavjetava svog ambasadora kod hercegovakog sanda
ka Sulejman-pau Kaznaca, koji se nalazio u Ljubomiru, o Petru Marinovu Mandeganji i Miku Ilinu, seljacima iz Slivnice, koji su oplja
kali dubrovakog seljaka u Platu 55 ; dubrovaka vlada obavjetava 27.
I. 1716. svoga poslanika u Trebinju da se u posadi na meterizu Hromcu nalaze i Jovo Gerin i Pero Vukov iz Slivnice, koji su pljakali u
selu Moiima56.
Ve je ranije (Glavska) bilo govora da je Sorkoeviu, knezu u u
pi Dubrovakoj, dolazio kaznac iz Plata i traio dozvolu da u njegovo
selo mogu doi i skloniti se izbjeglice iz nekoliko sela: Slivnice, Ljekove i Glavske, koji bjee ispred turskih progona. Oni bi htjeli sta
novati u upi. U tom dokumentu, datiranom s 27. IV. 1717. kae se
jo da je malo kua u upi u kojima nema cijelih porodica iz gornjih
sela57.
Iz jednog dosta opirnog dokumenta, koji se odnosi na tubu nekog
Marka Mihova Saria iz Plata na neke Vlahe iz Ljekove, jer su ga
tukli, datiranog 7. IV. 1727. godine, navodi se Anghiuscia Drohienoua
Vlahigna ondi is Sliunize i iosc scgnome pet sees Vlahigna. .. koje
su ga njegovale58. Na drugom mjestu, gdje donosi izvod o tome do
gaaju, H. Hajdarhodi navodi da su spomenutom ariu viale
rane ene iz porodice Drobnjaci, to nee biti tono, jer upravo u
Slivnici i danas postoji porodica Drobijenci, koja, kako je to zabilje
io Kozi, zajedno s Marinoviima, ilobadima, urinama i urtoviima (te Pamuinama u Zagradinju) ini jedno bratstvo. Prema pre
daji, u Slivnicu je dola prije 280300 godina iz eklia u Crnoj
Gori udovica nekog Ilica sa svoja dva sina60. Inae, o selu Kozi kae
50
51
52
58
54
55
58
57
58
59
88

Lamenta de foris, 16.127', 21. II 1433.

Ibid., 17.81*, 27. X 1443.
Ibid., 22.43', 18. III 1449.
Ibid., 17.199', 16. II 1444.
Ibid., 24.22', 25.22', 25. XI 1450.
H. Hajdarhodi, . , 27.
Ibid., 27.
Ibid., 27.
Ibid., 15.
Ibid., 27.
O. uri-Kozi, o. c , 1214.

463

da i ako oko sela nema starina ipak je selo staro, jer su u njemu
odavno ivele Ukropine, koji su danas u Ljekovi, a vrlo su staro brastvo61. Ostale obitelji u Slivnici su: Radulovii starinom iz Krivoija
a doli su pred 200 godina, Svrdlani od Trebinja, a ovdje je jedan
doselio prije 150 godina kao domazet, Trifkovi starinom od Nevesinja, a u Slivnicu je doao jedan kao sluga kod izumrlih Rojevia
prije 180 godina62. Radulovia u Slivnici vie nema, otili u Ameriku
i stradali od divljih ljudi.
ZAGRADINJE

U starijim zapisima iz Dubrovakog arhiva nismo mogli nai nikak

vih vijesti o ovome selu. Tek u kasnijim dokumentima iz 18. stoljea
na vie mjesta se spominje Zagradinje i njegovi itelji. Stoga je mo
gue ono to je Kozi zabiljeio o postanku sela: Zagradinje je raselica oblinjeg sela Slivnice. Postalo je pre 180 godina. Kad je ona
udovica, o kojoj je govoreno u opisu Slivnice, dola iz eklia u Sliv
nicu sa sinovima: Ugljeom i Branislavom, sinovi su jo poto su
odrasli oterali kneza Kudeljicu iz Slivnice i oni to selo pritisli. U
Slivnici su dugo iveli, tamo su se zvali Ilici. Po izlasku iz Novog
Turci im otmu vei deo zemalja, te se neki od njih s toga isele u
Zagradinje gde su im bile staje. Iselio se ukunded sadanjih Pamuina Miko i to je bilo pre 180 godina63. Prva arhivska vijest kojom
raspolaemo je od 31. VII. 1704. godine prema kojoj dubrovaka vla
da obavjetava svoga dragomana Luku Luia, koga je uputila herce
govakom sandaku u Trebinje, o izgredima koje pravi Lazar Magazinovi iz Zagradinja64. U jednom drugom dokumentu od 8. I. 1749,
koji je dubrovaka vlada uputila svom kapetanu i agama u Trebinje,
takoer se navode zbog nekakvog spora Pauo i Risto Misckouichi, i
Iouan gnihou neput Vlassi is Sagradine .. .65. Neto kasnije, 20. II.
1749. ponovo slijedi jedna tuba dubrovake vlade Ibrahim-pai u
Trebinje . .. emu suemu dassu usdrok Pauo Misckou i Iouan Maghasinou Vlassi is sella od Sgradina . . .66. Nadalje se navode vijesti
o kugi koja se pojavila 1815. godine, a s tim u vezi i mjere predostronosti. Tako se 24. VIII. 1815. godine spominje neki Tripko Pamuina iz Zagradinja .. .67, a 1. XI. 1815. Sanitarnoj komisiji u Du
brovniku je javljeno da je jo jedna kua u Zagradinju okuena i u
njoj je umro sin Sima Pamuine.68 Po vijestima iz konavoskog sela
Strave, Sanitarna komisija obavjetava okrunog kapetana (inten61
62
63
e4
65
66
67
68

464

Ibid., 1214.
Ibid., 1215.
Ibid., 1216.
H. Hajdarhodi,
Ibid., 32.
Ibid., 33.
Ibid., 33.
Ibid., 34.

o. c , 32.

danta) da je 31. X. 1815. umro od kuge u Zagradinju Petar Magazin69.

9. V. 1816. spominje se, takoer u vezi s kugom, i neki Mio epanov
urtovi (Micio Stefano Ciurtovich) iz Zagradinja . . .7(>.
I dalje vijesti koje se u dokumentima navode govore o kugi i o
istim osobama koje su ve spomenute.
U vrijeme Kozievih ispitivanja u Zagradinju su ivjeli samo Pamuine o kojima je ve ranije bilo govora. O tome gdje su se sve
raselili Kozi kae: Mikov unuk Risto odselio se u Pridvorce kod
Trebinja, ima ih u Sarajevu, u Srbiji, Banjaluci, u Trstu, Americi
i drugim stranama. Od njih su i ukili u povrkom Biogradu, a s
njima su rod i Bjelogrlii u Gacku. Pamuine slave epanjdan, a
proslavljaju Preobraenje. 71
Magazini su prije nego su doli ivjeli u Slivnici. Ne zna se otkuda
su doselili, a doli su istovremno kad i Pamuine. I oni su, kao i Pa
muine, selili u razne krajeve. U vrijeme Austrije doselio se Jovan
Trkalja iz Korita, te se udo kod Magazina.
Nekoliko Pamuina je poetkom ovoga stoljea, uglavnom 1904. do
1906, odselilo u Sjedinjene Amerike Drave (Nikola, Mihajlo, Jovo,
Mio), u Los Angeles. Putovali su preko Dubrovnika, gdje ih je pri
hvaao Banac, a onda upuivao preko Trsta u SAD.
RUPNI DO

Pod nazivom Rupni Do od starijih vijesti raspolaemo samo s dva

podatka: jedan koji 8. V. 1705. godine spominje nekog Prodana Magazinovia, trgovca u Hercegnovom, i drugi, u kome nas Sanitarna
komisija u Dubrovniku obavjetava da je u Rupnom dolu kuga na
pravila pokolj72. Ovaj drugi dokument nije datiran, ali se sigurno
odnosi na 1815. godinu kada je kuga harala u tom kraju.
Vrlo je vjerojatna konstatacija Kozica iz 1903. da je sadanje selo
naseljeno tek pred 180 godina, a za nas je znaajnije njegovo zapa
anje da je oko sela bilo odavna naselja, to se vidi po mnogim sta
rinama. 73 Kozi je, naime, utvrdio da oko dananjeg sela postoje na
tri mjesta selita. Pod brdom Malaticom za 25 min. od sela, ba
kraj dalmatinske mee, ima selite zvano S o p o t i c a . Tu su ne
kad iveli Balordii-Ljubibratii. Sopotica sad pripada Arkoeviu
(Musliman iz ieva kod Trebinja M. P.). Drugo selite G r e b e n c i, lei 3/4 asa severo-istono od sela. Tu ima vie kuetina, obora,
gumana, a vidi se i jedan tijesak, na kome je testen vosak. Na ovom
su selitu nekad ivele Putie, pa su pre nekih 200 godina preselili u
Orah u umi. Na putu u Glavsku, za 20 min. od sela ima vie razvaljenih kuetina. Ovo se selite zove B i j e l a . Preko ovog selita
71
O. uri-Kozi, o. c , 1216.
*> Ibid., 34.
70
Ibid., 35.
72
H. Hajdarhodi, o. c , 25.
73
O. uri-Kozi, o. c , 1218.

30 ZBORNIK N. . O.

465

prela je eleznika pruga sa povelikim napisom, koji je veinu kua

prizisnuo. Pria se da su u ovom selitu n e k a d iveli Latini, pa ih
je Arkoevi isterao. Jo ima jedna kuetina kako se svre s Drijena
u Rupni Do, gde su pre iveli Arkoevii. Pokraj te je kue prolazio
d r u m iz Dubrovnika u Trebinje, te je tu, vele, bila i umrugdinica.
J u n o od Bijele n a jednom prevoju k u d a se slazi u upu, u p r a v
n a mei dalmatinskoj, ima groblje sa 1015 poklopnica (grobnica)
koje se zove Vidovo Groblje. O ovom se groblju nita ne pria, ali se
zna da se n a tom mestu i krv prolevala zbog granica. 7 4
K a k o se iz itavog Kozieva odlomka moe vidjeti,, dananje selo
Rupni Do je novijeg postanja, ali se u njegovu ataru nalaze ostaci
i toponimija starih sela: Bijele, Grebena i Supotice, koji se poetkom
15. stoljea spominju u vezi s tzv. konavoskim ratom. U nastojanju
da od T u r a k a to vie dobiju i proire svoje mee, Dubrovani piu
svojim poslanicima u Drinopolje 22. II. 1431. godine, izmeu ostaloga,
da uznastoje dobiti Bileu, ali u svakom sluaju Klobuk. Od svega
su ipak najvaniji Trebinje s Lugom. Ako bi i to bilo nemogue do
biti, onda neka uz cijenu od 5000 d u k a t a trae b a r e m sedam sela:
Glavsku, Bijelu, Sopoticu, Grebene, Bobovita, Uskoplje i Sazulu. 7 5
(Potcrtao t r i sela M. P.).
Vei broj sela i ljudi Petra i Radoslava Pavlovia spominju se u to
vrijeme .Tako . . . in Grebeni villa voyvode Petri 7 6 ; trae se od Ra
doslava t r i sela in Pouers, videlicet Glauscha, Biela et Supostica77.
Kao to se iz ovoga moe vidjeti, v r e m e n o m se izgubio znaaj spo
m e n u t i h sela, ona postaju naputena selita, njihovu ulogu preuzima
jedno novo naselje i, zahvaljujui samo briljivosti Kozica, njihova
lokacija i nazivi ostali su n a m do danas sauvani od zaborava.
Od dananjih stanovnika Rupnog Dola najstariji su Magazini, koji
su ovdje doli iz Slivnice prije vie od 250 godina. Miskini su doselili
iz Oraja prije 140 godina, Baii su iz Talee, takoer od prije 140
godina. Zubac je od Klimovia iz Kunje Glavice u Zupcima. Musli
m a n Arkoevi jo od prvog svjetskog r a t a vie n e ivi u R u p n o m
Dolu.
LJEKOVA

Od starijih vijesti za Ljekovu raspolaemo za sada samo s jednim

podatkom iz 15. stoljea, gdje se pored sela spominju i ljudi vojvode
P e t r a Pavlovia. Deian Ostroevich
cum uno suo homine nomine
Braicho Boglessaglich de Gleccovo, h o m i n e m voyvode Petri Paulovich . . . 78 .
7
*
75

Ibid., 1218.
K. Jireek, Nastojanje starijeh Dubrovana oko rairenja granice, Zbor
nik Konstantina Jireeka, I, SANU, Beograd 1959, 310.
M. Dini, Zemlje Hercega od Svetoga Save, Glas SANU LXXXII, Beo
grad
1940, 164.
n
Ibid., 164.
78
Ibid., 164.
466

U kasnijim izvorima, od poetka 18. stoljea, Ljekova se vie puta

spominje. Tako se 27. I. 1716. godine, u jednoj obavijesti dubrovake
vlade svom poslaniku u Trebinju, spominju Peria Savini i Duka
Ukropina iz Ljekova79. U ve spominjanom dokumentu, od 27. IV.
1717. godine, Sorkoevi, knez u upi, javlja svojoj vladi u Dubrov
nik o zahtjevu kaznaca u Platu. On je dolazio i traio dozvolu da u
njegovo selo dou porodice Murlaka i iz Ljekova (pored onih iz Slivnice i Glavske). Ti seljaci bjee ispred turskih progona. Nema gotovo
nijedne kue u upi u kojoj nema barem jedna porodica iz tih sela80.
U jednoj tubi od 7. VI. 1727. godine navode se Simo Perisce Ukro
pina i Lazo Gnegou Brat Vlassi is Gliekoua. . .81. Slijedi zatim jo
jedna tuba, ovaj put zbog trovanja sirom, koju dubrovaka vlada
upuuje trebinjskom mirimiranu, a datirana je sa 7. V. 1736. U toj
tubi se govori kakko Savua Vkropina i Daina gnegoua scena Vulasi
is Liekoue doghiosce onomadne u Sciupu, i doniesce sirra otrouna, i
onda prodauasce .. .82.
Kasnije vijesti iz 1815. godine odnose se na kugu. Od nje su po
mrli: Petar Klepovi-U/cropina, sestra toga Petra, jedna ena i dvije
keri iz te kue 83 ; Sanitarna komisija u Dubrovniku obavjetava 22.
X. 1816. da je kuga u Ljekovu u kui Stanie KruniaM.
Godine 1903. Kozi navodi da su Ukropine, Savinovii i Bubreci
jedno bratstvo i da su ivjeli u oblinjem selu Slivnici, odakle su ih
pred 250 godina potisle Pamuine. Oni su tamo, kao i u Ljekovoj,
sagradili crkvu. I oni su starinom iz Rima u Italiji, kao i Balordii
(Ljubibratii M. P.), s kojima se nisu uzimali do nazad 50 godina.
Ovako su prozvati zbog toga to im se neki stari napio vode kojom
u katolikoj crkvi krope po elu, a staro im je prezime Kueljica.
Savinovii su ovako prozvati pre 150 godina po nekakvu Savinu bar
jaktaru. A Bubreci su ovako prozvati pre 100 godina .. . Marinovii
su iz Slivnice, odakle im je predak doao pre 80 godina.85
ORASJE

Da je Oraje starije naselje potvruje i jedan dokument iz dubro

vakog arhiva, u kome se 1. listopada 1443. spominju braa Radosav
i Milovac Tvrtkovi, braa Radoje i Radulin Rusakovi i Boidar
Ljelkovi de Orasie86.
79

H. Hajdarhodi, o. c, 14.
Ibid., 14.
81
Ibid., 15.
82
Ibid., 16.
83
Ibid., 19.
84
Ibid., 19.
85
O. uri-Kozi, o. c, 121213.
88
Lamenta de foris, 17.57', 1. X 1443.
80

467

Godine 1731. (31. VIII.) navodi se u jednom izvoru Patan ili Gatan
iz Oraja. Ovoga ovjeka je naveo Tadija Marmarovi kao svjedoka
protiv Cvjetka orkovia iz Prijevora 87 .
Danas u Oraju ive: Tarailo, koji kau da su se prije zvali Grgurevi, a doli su iz Rijeke Crnojevia do ispod Tare, odatle u selo
Vrbu iznad Gacka. Drugi su doselili u Povr. Prema Kozicu, Taraile
su od onih u Goloj Glavici, odakle je prvi doao prije 140 godina u
Mrnjie, pa se poslije preselio u Gornje Oraje, blie rodnoj zemlji.
Staro im je prezime Milici. Za Taraile vele da su od Latina88. Miskini
su s Cerovca, a doselili su na aginsku zemlju prije vie od 200 go
dina.
Vei broj pojedinaca iz Oraja odselio je u SAD poetkom ovoga
stoljea, od 1907. godine pa nadalje.
MRNJICI

Mrnjii su neto junije od Oraja i u njegovoj neposrednoj blizini.

Kozi ih je zbog toga uzimao kao jedno selo koje se dijeli na tri ma
hale: Donje Oraje, Gornje Oraje i Mrnjii89.
Kao i Oraje i Mrnjii su staro selo koje se spominje u dokumen
tima Dubrovakog arhiva. 15. rujna 1444. Nenku Radoviu krava u
Gojaka Klikojevia Margnich90; Ivana Radotovia dum de Bosina
veniset Ragusium . . . in Marnichi napao neznanac 91 .
Poslije smrti Hercega Stjepana, njegov sin Vlatko, kako se to na
vodi u jednoj ispravi od 4. III. 1471, imao je pored ostaloga i villa
dicta Mergnichii jurisdictionis herceg Vlatchi. . .92.
Dananje porodice u Mrnjiima su: Krivoglavi, koji su se, kako
kau, prije zvali Krivokapii, a doselili su iz Cuca u Crnoj Gori (nji
hov ukundjed). I Kozi navodi da su od porodice Krivokapia, od
nekud iz Crne Gore93. Krunici su od Pipera i najprije su doli na
Jasen, neki odatle (djed Obren i Jovo) u Krnjie. Prema Kozicu Kru
nici su starinom iz Budoi u kotaru bilekom. Prvi se ovdje doselio
kao kmet prije 145 godina94. Tarailo (v. o njima pod Oraje). Od 1900.
godine odlazili u SAD. Jovo Krivokapi u Cikago, a Mihajlo u Montanu.
LJUBOVO

Starije vijesti o ovome selu potjeu iz 15. stoljea a odnose se, kao
i do sada, na tube, albe i si. Tako 4. lipnja 1442. godine neki Ivo
Radelevi tui Petka Radievia de Glibocouo, jer je ovaj ukrao
87
88
89
90
91
92
93
94

468

H. Hajdarhodi, o. c , 23.
O. uri-Kozi, o. c , 1211.
Ibid., 1209.
Lamenta de foris, 18.16', 15. IX 1444.
Ibid., 22.227', 22. XI 1449.
M. Dini, o. c , 249.
O. uri-Kozi, o. c , 1210.
Ibid., 1211.

kravu koju je Ivko bio prodao; nadalje, 8. kolovoza 1442. Boika

Radmilovia i Pribila Miloevia euute ad viam Tribigne et existen
tes edditi a Glibehouo nou ranie i orobie dva neznanca. 95 Radovac Pribiti-Maleevac i Radi Velimierovi Maleseuce moracos,
pogoeni u Cernici da dotjeraju u Dubrovnik 9 lavora voska quando
fuerunt Gliubochouo in Tribigna ukrali unum mezanum(?) 96 ; Radovcu Tufsich in loco ocato Soto Glibogo tovar ita, 2 vree,
bisage, pas, no, tobolac; izbili na mrtvo (ad neem) Gruba Dovolji97.
Poslije tih prvih vijesti o Ljubovu prolo je gotovo tristo godina
kada nas opet arhivski podaci iz Dubrovnika obavjetavaju o selu i
prilikama u 18. i na poetku 19. stoljea. U dokumentu od 27. I. 1716.
godine dubrovaka vlada instruira svoga poslanika Petra Mrsu u Trebinju da se na meterizu u Hromcu nalazi i Miura Balordi iz Ljubova. Pljakao je u Konavlima u selu Moiima98. Dubrovaka vlada
pie 4. II. 1739. Ibrahimu, bivem kliskom pai, u Trebinje: Prikasonamie Petar Zuietkou Iahecich nasc Podloscnik is Postragna, kakko
ima imat od Miladina Balordicha Vlaha iz Gliuboua sa gneku Targouinu99.
Sanitarna komisija u Dubrovniku, koja je budno pazila na zdrav
stvene prilike i u susjednim krajevima, konstatira 26. X. 1815. da u
Ljubovu nema kuge100. Godinu dana kasnije, 2. XII. 1816, Sanitarna
komisija registrira da je kuga u Ljubovu101..
Od dananjih stanovnika u Ljubovu najstariji su, prema predaji,
Ljubibratii, koji sami kau da su starinom iz Rima. O starini njihove
obitelji i danas se pria u Povri, ali ima i suprotnih miljenja o
tome. Tako se npr. kae da oni nisu od Ljubibratia plemena, nego
da su to Balordii. I sam Kozi je zapisao da im je staro prezime
Balordi, a da se prvi nazvao Ljubibratiem vojvoda Mio Ljubibrati pred 30 godina (to bi moglo biti oko 1870. M. P.), koji je
umro u Beogradu, pa su poslije svi ovo prezime uzeli102. Kao to se
moe vidjeti iz navedenih dokumenata 18. stoljea, u Ljubovu se
spominju Balordii. Osim toga, i svi stariji izvori koji se odnose na
povrka sela nijednom rijeju ne spominju Ljubibratie kao seoske
itelje. Oni su, tovie, tokom cijeloga 14. i 15. stoljea najuglednije
vlastelinsko pleme na podruju Trebinja.
Kao roaci Ljubibratiima smatraju se Dornatii, navodno nazva
ni po talijanskoj rijei giornata, to znai dnevnica, nadnica. I jedni
i drugi imaju istu slavu: sv. Klimentija, rimskoga papu (25. XI). Bajetii su iz Mirilovia ispod Bilee; prvi je doselio'prije oko 200 go
dina kao domazet Balordiu.
95
Lamenta de foris, 15.260',
96
Ibid., 18.3', 6. VI 1444.
97
Ibid., 18.37', 27. VII 1444.
98
H. Hajdarhodi, o. c , 21.
99
Ibid., 21.
100
Ibid., 21.
101
Ibid., 21.
102

O. uri-Kozi,

8. VIII 1442.

o. c , 1209.

469

BIOGRAD

Jedna starija vijest od 4. studenoga 1444. godine odnosi se na kra

u in villa Biograth103.
Dananji stanovnici su: Naerice starinom iz Pridvoraca kod Trebinja; doselili su prije 150 godina. Koraci su od Ukropina, iz Ljekove. Doselio jedan prije oko 150 godina. Duperi su iz upe kod Du
brovnika gdje ih ima i danas i katolike su vjere. Kad je jedan od
njih ovamo doao, najprije je ivio u Crncu kod Bihova, a ovamo je
preao prije 5060 godina104. Marici su iz Poljica u Tretici, odakle
je jedan preao prije 40 godina. ukili su jedno bratstvo sa Pamuinama u Zagradinju, a ivjeli su u Kosjericima, selitu kod Mrnjia,
odakle su prije 120 godina ovdje doli105.
VOLUJAC

Prema dubrovakim arhivskim podacima u Volujcu se 2. XI. 1711.

godine spominje neki Durmia i Husein elebi106. Dubrovaka vla
da obavjetava svoga poslanika Petra Mrsu, koja je uputila u Trebinje, da su koncem decembra 1715. godine Durmi Koldanovi (vje
rojatno je to onaj koji se spominje u dokumentu od 2. XI. 1711.
M. P.) iz Volujca i Zavlovi iz Trebinja sa jo 20 ljudi uhvatili Bara
Marinova iz upskog sela Petrae, isprebijali ga itd.107 U Volujcu se
spominje 17. VI. 1734. godine Ibrahim abanovi108. U dokumentu
datiranom s 27. III. 1816. Sanitarna komisija u Dubrovniku obavje
tava da je u Volujcu kuga, koja se spominje sve do 26. V. 1816. go
dine109.
Za obitelji u Volujcu Kozi navodi: najstariji su u selu Siljkut,
kome je roak Grujii. Starinom su iz Galiia u Popovu, od poro
dice Semiza, odakle su doselili prije 160 godina. Ignjatii su iz Talee u Sumi, odakle je ovdje jedan preselio prije 150 godina. ukilo
je doao prije 120 godina iz selita Kosjerica kod Mrnjia. Naerice
(Imiri, Kudrovi) su doli prije 90100 godina iz Pridvoraca. eanovi je Musliman. Starinom je iz Zgonjeva, odakle je kao uljez doao
prije 70 godina. Kukaviii su iz Zgonjeva, odakle su doli prije 60
godina. Elakovi je doao prije 50 godina iz Uskoplja u Sumi. Glogovac je doselio prije 50 godina iz Pridvoraca. Kudrovi (Miskini) su
doli prije 50 godina iz Cerovca u umi. Pujo (Putia) je doao prije
40 godina iz Gomiljana. Bubali su doli prije 40 godina iz Pridvoraca.
Duper je iz oblinjeg sela Crnca, odakle je doao prije 30 godina.
103
104
105
106
107
108
109

470

Lamenta de foris, 18.13', 4. XI 1444.

O. uri-Kozi, o. c, 1225.
Ibid., 1225.
H. Hajdarhodi, o. c, 29.
Ibid., 29.
Ibid., 29.
Ibid., 29.

Jedno su bratstvo sa onima u Biogradu. Galeb je doao kao uljez

Kukaviia prije 15 godina iz Cerovca u umi. Vuji je iz Crnca.
Prije 30 godina kupio je u Dumuia zemlju i na nju se naselio110.
Kozi u svom radu u Povr ubraja i druga sela: Poljice, Luka, Lapja, Premilje, Kremeni Do, Dui i Uvjea, koja mi nismo istraivali.
Za neka od njih, kao npr. Koljice, Kremeni Do, Lap ja, Luka i Pre
milje, kau da je to Divar ili da se ranije zvalo Povrko zagorje.
U Povr uvrtavaju Sparoie i Golu Glavicu, koje je Kozi uvrstio
u Trebinjsku Sumu. Mi emo ta dva sela navesti, smatrajui ih pre
ma tradiciji povrkim selima.
GOLA GLAVICA

U selu su danas Taraile starinom iz Pive u Crnoj Gori. Davno su

doselili. Poslije njih su doli Kovai, a nakon njih Vrak odnosno
Vrevii. Ranije su bili neki Vuetii; poslije drugog svjetskog rata
ostale su samo ene.
Tradicija o porijeklu pojedinih obitelji slabo je ouvana i kod sta
rijih ljudi.
Poetkom ovoga stoljea mnogi su pojedinci iz tog sela krenuli u
SAD, najvie u ikago. Spominju Iliju Taraila koji je imao trgovinu
u ikagu i koji je za Boia slao brano, eer, kavu, svakome ek
na 10 dolara, ak i kumovima i svojim prijateljima.
SPAROII

U selu ive samo tri obitelji: Skvarice, Todorovii i Koljivrat. Todorovii su najstariji, ne zna se od kada, ali nije bilo sela dok nisu
doli Todorovii. Ranije su se zvali Oroz.
Stanovnitvo

i naselja Rakitna u zapadnoj

Hercegovini

Terenskoistraivakim radom obuhvaeno je ispitivanje porijekla

stanovnitva, naselja i migracijskih procesa u Rakitnu u zapadnoj
Hercegovini, uz nune dopune iz postojee literature, odnosno histo
rijskih izvora. Starijih izvora iz srednjega vijeka nema toliko koliko
ih je bilo za Povr, to je sasvim razumljivo. Dok je povrka oblast
bila u srednjem vijeku jedna od najfrekventnijih s obzirom na kara
vanske putove koji su povezivali Dubrovnik s unutranjosti Balka
na, a imala je i znaajan geopolitiki poloaj u susjedstvu odlino or
ganizirane Dubrovake Republike, dotle je mala oblast Rakitno, na
krajnjem zapadu Hercegovine, uz istoimeno polje, s okolnim naselji
ma na prosjenoj visini oko 900 m, bila udaljena od svih centara i
znaajnijih komunikacija u prolosti. Stoga nije udno to je i fond
119

O. uri-Kozi,

o. c , 122728.

471

historijskih podataka za starije razdoblje siromaan. Potpuniji poda

ci za stanovnitvo datiraju tek od polovice 18. stoljea, zapravo od
1743. i 1768. godine. To su zapravo izvjetaji dvojice kanonskih vizitatora, koji su u zapisnike bosanskog vikarijata (zapisi su sauvani u
Arhivu Propagande u Rimu) biljeili svake tree godine broj katolika
u Bosni i Hercegovini, poevi od 1741. odnosno 1743. do 1768. godi
ne. U tim zapisnicima navedeni su toni podaci svih katolikih upa
u Bosni i Hercegovini (osim onih upa koje su pripadale tzv. trebinsko-mrkanjskoj biskupiji, lijevo od toka Neretve), prezimena obitelji
s imenom domaina u latinskoj grafiji i broj lanova obitelji.111 Osim
tih podataka raspolagao sam i s podacima o stanju dua (Status animarum) iz 1850. za sela: Sutinu, Vrpolje i Pokleane, koja zapravo
predstavljaju oblast Rakitno.
Osim tih podataka koristio sam i podatke koje je o porijeklu sta
novnika Rakitna objavio J. Dedijer 1909. godine,112 a dobro su doli
za usporeivanje s tradicijom dananjih stanovnika. Kada je ve rije
o tradiciji i njenoj ouvanosti kod dananjeg stanovnitva Rakitna,
onda moramo naglasiti da je, to se tie porijekla i starine pojedi
nih rodova, relativno slabo ouvana.
Potrebno je ovdje zabiljeiti i jednu pojavu za koju moemo rei
da je specifinost Rakitna. To je neobino velik broj nadimaka koje
svaka obitelj ima, odnosno svaki odrasli mukarac u jednoj obitelji.
Nije rijedak sluaj da samo u jednoj obitelji bude i po deset nadi
maka. Iako ponekad pred stranim osobama nerado govore o nadim
cima, jer su u njima esto sadrana podrugljiva svojstva i obiljeja,
ipak je to gotovo jedini nain da se moe tono identificirati odre
ena osoba odnosno njeno dijete ili dotina kua. Koliko smo mogli
pratiti dananja njihova prezimena i nadimke, s podacima koji su
ranije objavljeni, nismo mogli ustanoviti da su nadimci prerasli u
prezime (osim u jednom sluaju), kao to se to moe registrirati u
drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Najvjerojatnije je tome raz
log to je rimokatolika crkva u svojim maticama redovito ubiljeavala prezimena i nije dozvoljavala da nadimci, koji su sluili za lo
kalnu meusobnu identifikaciju, prelaze u prezime.
Naa terenska prouavanja hrvatskog stanovnitva Rakitna, obav
ljena 1976. godine i usporeena su starijim podacima u navedenoj li
teraturi, govore da na podruju Rakitna, koje se sastoji od tri osnov
na sela s veim brojem zaselaka, prevladavaju rodovi koji svoje pori
jeklo vode iz zapadne Hercegovine, sa susjednog podruja Listie (i
roki Brijeg), zatim rodovi starijeg porijekla, nepoznatog porijekla i
pojedinani doseljenici iz Bosne i Dalmacije.
Ako se uzmu u obzir najstariji podaci s kojima raspolaemo, onda
se Rakitno moe uvrstiti u dosta stara naselja. U historijskim izvo111
P. D. Mandi, Chroati catholici Bosnae et Herzegovinae in descriptionibus
annis 1743 et 1768 exaratis, ChicagoRoma 1962.
112
J. Dedijer, Hercegovina, SEZb, knj. 12, Naselja, knj. VI, Beograd 1909.

472

rima spominje se 1326. godine, kada je neki Stjepko, sin Miroslava,

opljakao jednog trgovca iz Trogira. 113 Osim toga, Rakitno se navodi
kao upa u povelji kralja Ostoje od 28. XII. 1408. godine, to znai
da je predstavljalo j e d n u iru oblast. 114 ezdeset godina kasnije to
podruje je ve u r u k a m a Osmanlija. Stanovnitvo se je t a d a uglav
nom razbjealo, a ono to je ostalo bilo je malobrojno. Podruje Rakitna bilo je uvrteno u sumarni popis Bosanskog sadaka iz 1468/69.
godine, koji predstavlja prvi popis ovoga kraja pod osmanlijskom
upravom. Ono je, kao i vei broj naselja, od Mostara do Imotskoga,
bilo upisano u has tadanjeg bosanskog sandakbega Isa-bega Ishakovia koji je ta osvajanja i izvrio. Taj turski katastarski popis def
ter iz 1468. godine navodi Rakitno kao selo sa 13 domova, koji su
bili zadueni s feudalnim porezima u iznosu od 450 aki. 115 U istom
tom defteru iz 1468/69. godine spominje se i selo Sutina (ono je da
nas sastavni dio Rakitna) s devet kua koje su bile optereene feu
dalnim davanjima u iznosu od 300 aki. 116 U zbirnom popisu herce
govakog sandaka iz oko 1589. godine navode se sela Mostarske n a
nije koja su spadala u timare lanova posada t v r a v e Hercegovakog
sandaka. T u je i selo Sutina upisano u timar Mustafe, sina Ferhata,
lana posade t v r a v e Vrgorac. U njemu je upisan ifluk Arslana, koji
sada dri Ferhat-ehaja i plaa odsjekom 80 aki. 117
Poslije tih izravnih podataka o Rakitnu i Sutini u 15. i 16. stoljeu,
due v r e m e n a n e m a m o nikakvih vijesti koje bi n a m omoguile stva
ranje potpunije slike o stanovnitvu i prilikama u tom kraju. Mo
emo samo pretpostaviti da je to bilo vrijeme previranja u demo
grafskom pogledu, n a p r v o m mjestu, ali isto tako i doba svojevrsne
stabilizacije, kada se, poslije turskih osvajanja, izbjeglo stanovnitvo
ponovo vraa u svoj kraj. Dakako, sve je to ovisilo o vanjskim fak
torima, prvenstveno o tursko-mletakim odnosima, koji su se svaka
ko odraavali i na prilike u zapadnoj Hercegovini. Turski defteri n a m
govore da je i nakon osvajanja znatan broj stanovnitva, odnosno k u
a bio relativno visok (npr. Rakitno 1468. godine 13 domova, Sutina
9 kua). Tek kasnije, od sredine 17. stoljea, zbog sve eih sukoba
Turske i Venecije i dugotrajnog kandijskog rata, makarski biskup
fra Marijan Linji n a k o n svoje vizitacije obavjetava da su potpu
no opustjela sela: Rakitno, Drenica, Brinik, Roko polje . . . a sve
to zbog r a t a i pustoenja turskih i mletakih eta. 118 F r a Marijan
Linji pohodio je zapadnohercegovake upe izmeu 1667. i 1668.
godine, dakle u vrijeme dok je jo trajao kandijski rat. Nemirnom
113

T. Smiiklas, Codex diplomaticus, IX, br. 243.

E. Fermendiin, Acta Bosnae, Zagreb 1892, 88.
115
A. S. Alii, Listia pod turskom vlau u 15. i 16. stoljeu, GZM, N. S.,
sv. XXIVXXV, Etnologija, Sarajevo 1970, 102, 111.
116
Ibid., 102, 111.
117
Ibid., 110.
118
K. Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba
turske vladavine, Zagreb 1972, 59.
114

473

stanju doprinosila su i hajduka etovanja, koja su prisiljavala mir

no stanovnitvo na naputanje svojih domova i bijeg na sigurnije
mjesto. Mletakim vlastima bilo je u interesu da se na njihovu teri
toriju sklanja bosansko i hercegovako stanovnitvo, kako bi ga mo
gli iskoristiti u borbi protiv Turske. U tom pogledu su i predstavnici
crkve, gvardijani i upnici, bili instruirani od provdura Leonarda
Foscola jo na poetku rata 1645. godine. Prebjegavanje stanovnitva
u Dalmaciju naroito je intenzivno za vrijeme trajanja tzv. bekog
rata (16831699), kada velike grupe naroda, predvoene serdarima
i upnicima, prelaze i naseljavaju mletaki teritorij. Franjevci iz ramskog samostana sv. Petra prelaze 1687. i 1688. godine sa oko 5000
katolika iz svojih parohija po Glamou, Kupresu, Livnu, Skoplju, Duv-nu, Rakitnu, Doljanima i Rami u Cetinu i u gornju Zagoru, pa
namjeste doseljenike u ona sela gdje su i ranije, 1671. i 1677. godi
ne, bili doveli prve doseljenike.119
Meutim, sve te nedae u kojima se nalazilo stanovnitvo zapadne
Hercegovine i Bosne, iseljavanja stanovnitva u Dalmaciju pa i da
lje krajeve, kao da nisu u potpunosti unitile iteljstvo spomenutih
oblasti. To nam, uostalom, potvruju i prvi detaljni podaci o naselji
ma i katolikom stanovnitvu samo nekoliko desetljea poslije nave
denih dogaaja. Podaci se odnose na relacije kanonskih vizitatora,
biskupa Pavla Dragievia i Marijana Bogdanovia, koji su sredinom
18. stoljea, godine 1743. i 1768. posjetili ove krajeve i zabiljeili sve
obitelji koje su se tih godina nalazile u Rakitnu. 120 Detaljno su zabi
ljeena imena i prezimena domaina s brojem odraslih lanova obi
telji i posebno djece. Na taj nain pruena je mogunost usporedbe s
dananjim stanovnitvom. U izvjetajima se govori samo o selu Ra
kitnu, a ne i o Sutini, za koju znamo da je i ranije postojala. Tako
er se ne navode Pokleani i Vrpolje, takoer sastavni dijelovi Rakitna.
U Dragievievom izvjetaju iz 1743. godine selo Rakitno se na
vodi zajedno s Drenicom, koja je tada brojila samo 4 katolike ku
e. Ovdje navodim u cijelosti imena stanovnika Rakitna, kako ih na
lazimo u dokumentima.
In v. Rachitno Drexniza
1. Mattheus Vuchadinovich (odrasli 7, djeca 4; u daljem tekstu na
vodit emo u zagradi samo brojke); 2. Andreas Topich (9, 3); 3. Mar
cus Radich (7, 6); 4. Georgius Cahlinovich (2, 3); 5. Joannes Buchva
(8, 6); 6. Bartholomaeus Raicevich (5, 3); 7. Vitus Bonich (4, 1); 8.
Thomas Ivancovich (14, 5); 9. Laurentius Raicevich (12, 12); 10. An
dreas Bonich (3, 4); 11. Michael Tochich (16, 4); 12. Chrysanthus To119
S. Zlatovi, Franovci drave presv. odkupitelja i hrvatski puk u Dalma
ciji, Zagreb 1888, 152154.
120
P. D. Mandi, o. c.

474

chich (13, 10); 13. Matthaeus Petrovich (5, 2); 14. Joannes Milichevich (5, 4); 15. Thaddaeus Milichevich (6, 10); 16. Lucas Miaglievich
(3, 4); 17. Blasius Drinovaz (4, 3); 18. Matthaeus Miaglievich (4, 2);
19. Michael Drinovaz (6, 1); 20. Magdalena Drinovka (2, 2); 21. Mar
tinus Perchovich (6, 4); 22. Chrysantus Vidossevich (2, 2); 23. Elias
Vidossevich (3, 5); 24. Florentius Vidossevich (4, 1); 25. Gregorius
Brechalo (3, ) ; 26. Matthaeus Perchovich (6, 4); 27. Joannes Jovich
(10, 4); 28. Doymus Pipunich (9, 4); 29. Matthaeus Pipunich (8, 5);
30. Joseph Pipunich, (9, 1); 31. Thomas Dumanchich (10, 3); 32. Nicolaus Vulich (5, 4); 33. Vitus Pipunich (5, ); 34. Lucas Dumancich
(12, 8); 35. Jacobus Vulich (2, 6); 36. Laurentius Marcotich (3, 4); 37.
Elias Marcotich (6, 12); 38. Mathaeus Milichievich (9, 9); 39. Michael
Besuch (6, ) ; 40. Nicolaus Beslich (6, 2); 41. Joannes Milichievich
(5, 4); 42. Jacobus Gerech (7, 5); 43. Petrus Gerech (6, ) ; 44. Marcus
Petrovich (11, 6); 45. Matthaeus Jacovglevich (6, 4); 46. Nicolaus Sa
rich (5, 3); 47. Gregorius Jurich (3, 4); 48. Michael Jurich (6, 5); 49.
Michael Raicevich (5, 2).121
Od broja 46. navode se prezimena obitelji iz Drenice.
Za razliku od Dragievia, biskup Bogdanovi 1768. godine posebno
navodi selo Rakitno, a posebno Drenicu.
V. Rakitno
1. Marcus Milichevich (14, ); 2. Nicolaus Covacevich (7, 3); 3.
Michael Kova (12, 4); 4. Petrus Gerek (9, 6); 5. Nicolaus Raicevich
(6, 5); 6. Jacobus Raicevich (7, ); 7. Lucas Gerek (5, 3); 8. Georgius
Tokich (16, 14); 9. Petrus Barisich (8, 5); 10. Mattheus Petrovich (11,
6); 11. Marcus Petrovich (17, 10); 12. Marcus Jakovglevich (8, 5); 13.
Stephanus Raicevich (5, ); 14. Mattheus Tokich (4, ) ; 15. Andreas
Topich (8, 3); 16. Gregorius Romich (12, 2); 17. Nicolaus Petrovich
(8, 3); 18. Gregorius Ivankovich (9, 4); 19. Thomas Ivankovich (11,
4); 20. Laurentius Raicevich (9, 6); 21. Joannes Bonich (7, 2); 22.
Laurentius Bandich (4, 2); 23. Martinus Garbesich (6, 2); 24. Mattheus
Mihaglevich (7, 1); 25. Joseph Drinovaz (7, 4); 26. Joannes Jovich (6,
2); 27. Nicolaus Jovich (3, 6); 28. Mattheus Petrovich (8, 6); 29. An
dreas Pippunich (7, 5); 30. Antonius Dumancich (2, 5); 31. Georgius
Dumancich (16, 6); 32. Antonius Pippunich (11, 5); 33. Michael Vidovich (4, 10); 34. Elias Marcovich (6, 1); 35. Antonius Marcovich (6,
8); 36. Joseph Pipunich (7, 3).122
U Rakitnu je, kao to se vidi iz navedenih popisa godine 1743, bilo
45 kua s ukupno 382 stanovnika (od toga odraslih 194 i 188 djece),
a 25 godina kasnije, 1768, bilo je 36 kua s ukupno 446 stanovnika
(293 odrasla i 153 djece). Broj stanovnika se kroz 25 godina nije znat
nije poveao. tovie, broj kua je u tom razdoblju ak smanjen, to
121
122

Ibid., 26.
Ibid., 133.

475

bi se moglo razliito tumaiti. U svakom sluaju osjea se izvjesna

stabilizacija, to bi moglo znaiti da je stanovnitvo manje prelazilo
mletaku granicu, ili se pak vraalo u svoj kraj, usvajajui poziv
turskih vlasti, koje su nekako u to vrijeme proglasile opu amnestiju
za bjegunce preko granice.
Tim podrujem je 2. lipnja 1785. godine proao austrijski obavjetajac zastavnik Boi, koji za Rakitno kae da je selo od 2425 kr
anskih kua.123 Boiev iskaz o broju kua u Rakitnu, samo 17 godi
na poslije Bogdanoviceva izvjetaja, ini nam se dosta umanjenim u
odnosu na ranije stanje. U Status animarum upe Rakitno za 1867.
godinu, gdje se pod upom podrazumijevaju sela Sutina, Vrpolje i
Pokleani a i Drenica, bilo je u Pokleanima 38 kua i 468 itelja, u
Sutini 61 kua s 462 stanovnika i u Vrpolju 53 kue s 373 itelja,
dakle ukupno 152 kue s 1303 stanovnika. 124
Od navedenih obitelji iz 1743. godine danas vie nema: Radia, Kablinovia, Bukve, Vidoevia, Jovia, Vulia i Beslia.125 Neke obite
lji koje se spominju 1743. godine vremenom su promijenile prezime.
Takav je sluaj s Vukadinoviima, koji su promijenili prezime u Romi. Dananji Lucovii u Sutini postali su 1873. godine od Pipunia.
Isto tako, samo iz neto kasnijeg vremena, u Sutini su bili Vuletii
1852. godine, od kojih su postali dananji Rezo. Vuletii se u mati
nim knjigama spoimnju sve do 1880. godine, a Rezo 1850. godine.
Dananja naselja i

stanovnitvo

U vrijeme kada je Dedijer ispitivao Rakitno, a to je bilo prije 67

godina, naveo je sljedee: Rakitnom se naziva u pravcu SZJI jako
izdueno, 10 do 12 km dugo karsno polje . . . Seljaci su pola kmetovi
pola slobodni. U ime haka daju petinu od ita, a za livadu daju ma
slo i sir. Age su mahom Mostarci.
Ima etiri sela i to: Potkleani (Milievii 30 k., Sablje 8 k., Buii
8 k., Romii 10 k., Ivanjci 20 k., urde 6 k., Bonii 15 k., Mialji 15 k.,
Markote 20 k.). Sutina (Zlomislii 12 k., Topii 15 k., Perci 20 k., Vukoje 20 k., Sarii 20 k., Rezo 20 k., Lucovii 6 k., Markote 4 k.). Vrpo
lje (Bariii 15 k.5 Dumanii 10 k., Milievii 10 k., Tokii 1 k., ereci 1 k., Orei 5 k., Sarii 4 k.). Petrovii (Petrovii 15 k.). Seljaci
misle da u Rakitnu ima 400 kua.
Seljaci izgone ljeti stoku po okolnim planinama, po kojima i ze
mlju obrauju. Krupna se stoka vraa u planinu u po zime da po
troi piu.
123
H. Kreevljakovi
i H. Kapidi, Vojno-geografski opis Bosne pred Dubiki rat o 175. godine, Nauno drutvo NR BiH, Graa, knj. VII, Sarajevo
1957, 85.
124
Sematizan fra Petra Bakule. Preveo s latinskog originala iz god. 1867. dr.
fra Vencel Kosir, Mostar 1970, 121.
125
P. D. Mandi, o. c, 133.

476

Karta 2. Seoska naselja Rakitna u Hercegovini

U selu ima bezbroj predistorijskih i rimskih starina. Dananji se

ljaci naseljeni su na tragovima starijih naselja. Ipak seljaci vele za
svoje selo, da ono u starini nije bilo selo ve planina (katun), s koje
u Efendii naplaivali travninu. 126 Dedijerova zapaanja o starini su
sasvim ispravna, tako da su domiljanja seljaka da nije bilo selo
ve planina samo djelomino tona. Rakitno, koje se i samo nalazi
na 900 m nadmorske visine, s oblinjim brdima i planinama oduvijek
je predstavljalo ispasite stoci, ne samo Rakiancima nego i stanov
nitvu upnijih krajeva zapadne Hercegovine bilo je i ranije na
seljeno i to ne samo kao povremeno stoarsko ispasite nego kao stal
no naselje i srednjovjekovna upa.
Rezultati naih ispitivanja Rakitna u lipnju 1976. godine, koji su
se takoer zasnivali na biljeenju narodne tradicije i usporedbe s
matinim knjigama, govore nam da se pod Rakitnom podrazumijeva
itavo podruje kome pripadaju sela: Pokleani, Vrpolje i Sutina.
Unutar svakog sela postoji jo i podjela na zaseoke, koji obino nose
129

J. Dedijer, o. c, 330.
477

ime najstarije ili najbrojnije familije ili pak naziv po nekom prirod
nom svojstvu. Kako Pokleani zauzimaju svojim poloajem sredinji
dio Rakitna, a vjerojatno je tako bilo i ranije, oni se dijele na Gornje,
Srednje i Donje Pokleane, s pripadajuim zaseocima. Po toj podjeli
prikazat emo dananje stanovnitvo.
POKLEANI

Gornji

Pokleani

Zaglavica. U ovom zaseoku danas ive sljedee obitelji: Milievii

(9 kua) s nadimcima: Ivki, Kikanovi, Kunti, Mujii, utkovi.
Pravilniji naziv za prezime je Milievi, kako su se ranije vodili u
maticama. Inae, davno su doselili u Rakitno iz Broanaca u Posuju.
To isto navodi i Dedijer. Ima ih jo u Vrpolju i u Sutini. U Rakitnu
se navode 1743. i 1768. godine. Sablje (6), nadimci: Bari, Buljubai,
Maii, Musii, Zovkui. Doselili su iz Koerina prije 130 godina. U
Pokleanima se spominju u Status animarum 1850. godine. Rajii (3)
su odavno doselili iz Drenice. Kao Raievi spominju se u Rakitnu i
u Drenici 1743. i 1768. godine. Dedijer za njih kae da su prije 100
godina doselili iz Drenice. Bui (4), nadimci: evii, Mucavii, Tii. Starinom su iz Gorice u Posuju. U Pokleanima se navode u Sta
tus animarum 1850. godine. Romii (5), nadimci: Blaovi, Ciputovi,
Macanovi, Rapi. P r e m a narodnom predanju oni potjeu od V u k a dinovia iz Seonice u Duvnu pa se pokatoliili, kako navodi Dedi
jer. 127 U Rakitnu se meutim navodi 1743. god. Matthaeus Vucadinovich sa 11 lanova obitelji, 1768. godine ih uope nije bilo u Rakitnu,
ali se te iste godine nalaze u Seonici kod D u v n a : Georgius Vukadi
novich sa 11 lanova obitelji, P e t r u s Vukadinovich sa 5 lanova, Mi
chael Vukadinovich sa 15 lanova, P e t r u s Vukadinovich sa 6 lanova
i Mattheus Vukadinovich s 8 lanova obitelji. 128 Pod imenom V u k a dinovi spominju se, s prekidom 1768, u Pokleanima sve do 1906.
godine. Romii se, meutim navode u R a k i t n u 1768. godine. 129
Srednji

Pokleani

Ivankov Dolac. Ovdje ive Romii (3) s nadimcima: Rori, Sui,

Zani. O porijeklu obitelji isto kao u G. Pokleanima. Ivankovii (17)
s nadimcima: Cubic, Glii, Jajotovi, Javruzovi, Joskovi, Levi,
Pezi, Stani, udurovi, Tadiji. Ne znaju za svoje porijeklo. U Ra
kitnu se navode 1743. i 1768. godine. Ne nalazimo ih 1850. u Status
animarum. Dedijer kae da su Ivanjci s Poga vie Mostara. 1 3 0 U D.
127

Ibid., 330.
8 P. D. Mandi, o. c , 129.
189
Ibid., 133.
t3e
J. Dedijer, o. c , 330.
l

478

Pologu zaista postoje Ivankovii i tu su od starine. Na podruju Listi

e ima ih na vie mjesta i nisu svi istoga porijekla.131 Cur de (5), na
dimak vabi ( po didi). Nije im poznato porijeklo njihove obitelji.
U Pokleanima se spominju 1850. god. u Status animarum. Za njih
Dedijer kae da su od Mihajla ispod grede u Livnu i da su doselili
prije pet koljena. Ima ih u selu Gorici u Rami. Odatle su i Mialji.132
Meutim, u Gorici kod Rame urde su jo za turskog vremena doli
iz Rakitna. 133 Mialji (Mihalji) u Doljanima i Kraniima u Rami su
takoer iz Rakitna. 134
Bonia Draga. U tom zaseoku ive Bonii s nadimcima: Celi, Jukasovi, Kaarovii, Rakovici, Talii, Udetovii. Bonii su odavno
u Rakitnu i ne znaju za dalju starinu. U dokumentima iz 1743, 1768.
i 1850. spominju se u Rakitnu. Soldo (1), nadimak Sojdi. Doselio iz
zaseoka Barbia u D. Pokleanima. Bunti (1), nadimak Dui, ne
davno doselio iz Barbia. Mihalj (1) doselio iz Mihalja u D. Poklea
nima. Priaju da su prije drugog svjetskog rata, a i poslije, mnogi
selili u okolicu Poege, u Slavoniju.
Donji Pokleani
Markote. U tom zaseoku ive iskljuivo Markote. Ne znaju za dalju
starinu svoje obitelji. Kao Markoti navode se 1743. i 1768, a pod
imenom Markote spominje ih Status animarum iz 1850. u Pokleani
ma. Dedijer navodi da su Markotini pradjedi doli iz Brona.135 Za
Bonjake nismo uspjeli ispitati porijeklo, ali pretpostavljamo da su
iz G. Crnca, koji pripada Listii.
Mihalji. U tom zaseoku ive samo Mihalji po kojima je zaselak i
dobio ime. Za sebe kau da su maarskog porijekla. Meutim, to nee
biti tono, isto kao i Dedijerov navod da su iz Gorice u Rami (v. o
tome pod urde u Srednjim Pokleanima). Pod imenom Miaglievich
spominju se 1743. i 1768. u Rakitnu, i 1850. u Pokleanima.
Barbii. U tom zaseoku danas ive Mihalji (3) s nadimkom Lepi,
Skobi. Drinovac (3), ne znaju za dalju starinu. U Rakitnu se spomi
nju 1743. i 1768. Dedijer je zapisao da potjeu od Barbieva najam
nika, koji je prije etiri koljena doao iz Dalmacije.136 Ivankovi (1),
Soldo (1) se u Pokleanima navodi 1866. godine. To bi se moglo sla
gati s Dedijerovim navodom da su doli iz Koerina prije 70 godina.137
131
M. Petri, Etnika porlost stanovnitva na podruju Listie u zapadnoj
Hercegovini, GZM, N. S., sv. XXIVXXV, Etnologija, Sarajevo 1970, 53.
132
J. Dedijer, o. c , 330.
188
MU. S. Filipovi, Hama u Bosni, SEZb, knj. LXIX, Beograd 1955, 124.
134
Ibid., 56.
135
J. Dedijer, o. c , 330.
136
Ibid., 331.
187
Ibid., 330.

479

VRPOLJE

Petrovii. U tom zaseoku najbrojniji su Petrovii s nadimcima:

Bili, Karidi, Koli, Malanovi, Zvirevi. U Rakitnu se Petrovii
navode 1743. i 1768. godine, a u Status animarum 1850. u Vrpolju.
Dedijer biljei da su doli veoma davno iz Drenice.138 Jakovljevii
s nadimcima: Bonoti, Dedi, Mikovi, Tuli. U Rakitnu se navode
1743. i 1768. godine, a u Status animarum 1851. u Vrpolju. Rado (1),
nadimak Odi, porijeklom iz Borana kod Duvna, gdje se i inae
spominju u zapisima iz 1743. i 1768. godine.
Bariii. U tom zaseoku ive Bariii s nadimcima: Joj ii, Jelii,
arinovci. Ne znaju za dalju starinu. Ima ih na mnogo strana po za
padnoj Hercegovini, Dalmaciji, Bosni. U Rakitnu se spominju 1768,
a u Vrpolju 1849. godine. Dedijer navodi da su im djedovi od gladi
doli s Mrnjavaca. Zvali su se aglji. Ima ih u Mrnjavcima (Imotski)
i u Kupresu. 139 Toki (1) doao iz susjednog zaseoka Jelice. Milievi
(1) dolo iz Zaglavice u G. Pokleanima.
Jelica. Taj zaselak je dobio ime po izvoru Jelica. U njemu ive:
Tokii s nadimcima: Karlovii, Makovii, Pikuii, Soldatovii, iljegovii. Kau da su starinom iz Brotnja. Dedijer za njih navodi da
su prije etiri koljena doselili iz Mostarskog Blata.140 To nismo mogli
provjeriti, ali ih je bilo u Rakitnu 1743. i 1768. godine. Tomii (2),
nije ispitano njihovo porijeklo. Kolobarii (2) se spominju 1884. u
Status animarum u Vrpolju. Pavkovii, nadimak Svilii. U tom zase
oku su bili Radoi, pa su odselili u Valpovo.
Pavkovii, zaselak u kojem ive Pavkovii, koji se u Vrpolju spo
minju 1851. Doselio Jure Pavkovi iz Izbiena (Listie). arii, nadi
mak Bilanovi i ukinovi. Ovdje se spominju 1851. prema Status
animarum.
Mukinje je dobilo naziv po drvu mukinju koje daje jestive crvene
plodove. U tom zaseoku ive: erek (1), za koje govore da su u Vrpo
lju najstariji. Spominju se u Rakitnu 1743. i 1768, a 1851. u Vrpolju.
Govori se jo da su doli iz Vira. Dedijer navodi da je erekov ukundjed doselio iz Mrnjavaca kod Imotskoga. Uvik jedna kua, pleme
mu se nije tiilo.141 To i danas kau za njih. Ore (1) se spominje u
Status animarum u Vrpolju. Doselila su dvojica iz Posukog Gradca.
Za njih Dedijer kae da im je ukundjed doao iz Graca.142 Dumanii (8), nadimak Luki, Mai. Ovdje su iz Sutine. Za njih se kae da
su najstarije kolino, ne zna se otkle su doli. U Rakitnu se spomi
nju 1743. i 1768. godine, a 1851. u Sutini i 1852. god. u Vrpolju. De
dijer kae da su veoma davno doli iz Kupresa. 143 Milievii s nadim138
139
140
141
142
143

480

Ibid.,
Ibid.,
Ibid.,
Ibid.,
Ibid.,
Ibid.,

331.
330.
330.
330.
331.
331.

Svinjaa. Naputena koliba Fof> T. Dumani. prof.

*4-**^'
.-dL ** " ^ ' .
t* ^ ,^7-^^1:^-4

-4,, 1( \

-ja' cj^iv;

.^

.,...

*'

* W .

*3fa.jsii *. .... v. '. S E #

Planina Stitar. Ljuti kr. Foto: T. Dumani, prof.

I w

Pogled na dio Rakitna

Poljem Foto: T.Dumani

C1
c, prof.

ak Saria dolac u Sutini i

' n e k r o p o l a steaka u dnu rat-* .
T. Dumani, pro f.
'akitskog Polja. Foto:

Sf*^ .'

ft
*_ i*

J--**

Polje Svinjaa. Kolibe. Foto: T. Dumani, prof.

Kolibe na. Svinjai. Foto: T. Dumani, prof.

**

~> J

"^- < .

w^*^****

4aT'-

.Sail

* *

*Sv'

. i '

"

'IM*- .

Dio Vrpolja (Rakitno). Foto: T. Dumancic, prof.

. j ^ .

Stambena i gospodarska zgrada u Koritu (Sutina, Rakitno). Foto: T. Dumancic,

prof.