MATICA HRVATSKA

Glavni urednik
VLATKO PAVLETI

IZVANREDNO IZDANJE
Opremio
BORIS DOGAN
Ilustrirao
JOSEP LADA
Preveo
LJUDEVIT JONKE
tamparski zavod Ognjen Prica, Zagreb 1965.

JAROSLAV HAEK

DOIVLJAJI DOBROG VOJAKA VEJKA

ZA SVJETSKOGA RATA
ROMAN U ETIRI DIJELA

MATICA HRVATSKA
ZAGREB 1965

PRVI DIO
U POZADINI

I. KAKO SE DOBRI VOJAK VEJK UMIJEAO U

SVJETSKI RAT

- Ubili nam dakle Ferdinanda! - ree dvorkinja gospodinu vejku koji je prije
nekoliko godina bio otputen iz vojske poto ga je vojna lijenika komisija
definitivno proglasila slaboumnim, pa se prehranjivao trgujui psima, runim,
neistokrvnim nemanima kojima je krivotvorio rodoslovlje.
1

Osim toga bolovao je od reumatizma i ba je mazao koljena opodeldokom.

- Kojega Ferdinanda, gospoo Mllerov? - upita vejk ne pristajui s masaom
koljena - ja poznajem dva Ferdinanda. Jednoga koji je sluga kod drogeriste Pre,
pa mu je jednom u zabuni ispio bocu nekakve tinkture za kosu, a poznajem jo i
Ferdinanda Kokoku koji sakuplja pasje izmetine. Obojice nije nikakva teta!
- Ali, milostivi gospodine, gospodina nadvojvodu Ferdinanda, onoga iz Konopita,
onoga debeloga i pobonoga!
- Isuse i Marijo! - uskliknu vejk. - To je fino! A gdje se to desilo gospodinu
nadvojvodi?
- Udesili ga u Sarajevu, milostivi gospodine, revolverom, znate. Vozio se ondje sa
svojom nadvojvotkinjom u automobilu.
- Gle, gle, gospoo Mllerov, u automobilu. Da, takav gospodin moe to sebi
priutiti, a pri tom i ne pomilja kako se nesretno moe zavriti takva vonja
automobilom. I to jo u Sarajevu, to je u Bosni, gospoo Mllerov. To su valjda
uradili Turci. Nismo im smjeli uzeti tu Bosnu i Hercegovinu. Eto vidite, gospoo
Mllerov. Gospodin nadvojvoda je sad ve mrtav. A je li se dugo muio?
- Gospodin nadvojvoda je odmah umro, milostivi gospodine. Pa i sami znate da s
revolverom nema ale. Nedavno se takoer kod nas u Nuslama igrao neki gospodin
revolverom i poubijao itavu porodicu zajedno s pazikuom koji je dotrao da vidi
tko to puca u treem katu.
- A poneki revolver, gospoo Mllerov, nee da opali, makar se stavili na glavu.
5

Takvih sistema ima mnogo. Ali za gospodina nadvojvodu svakako su kupili kakav
bolji revolver, i ja bih se smio kladiti, gospoo Mllerov, da se onaj ovjek koji je
to uradio, za tu zgodu lijepo obukao. Ta znate i sami, pucati u gospodina
nadvojvodu, to je vrlo teka stvar, to nije kao kad zvjerokradica puca na lugara.
Ovdje se radi o tome kako da do njega doe, pa na takva gospodina ne smijete ii u
dronjcima. Morate ii s cilinderom na glavi, da vas prije ne pokupi kakav policajac.
- Kau da je bilo vie sauesnika, milostivi gospodine.
- Pa to se samo po sebi razumije, gospoo Mllerov - ree vejk svravajui
masau koljena - kad biste htjeli ubiti gospodina nadvojvodu ili samoga cara, vi biste
se sigurno s nekim posavjetovali. Vie ljudi vie zna. Jedan savjetuje ovo, drugi ono,
a onda se djelo posrei, kako veli naa himna. Glavna je stvar uvrebati momenat
kad takav gospodin prolazi pored vas. Kao na primjer, ako se sjeate onog
gospodina Lucchenija koji je turpijom proburazio nau pokojnu Elizabetu. etao se
s njom. Pa vjerujte onda nekomu; od toga doba nijedna carica vie ne ide u etnju.
A takva sudbina eka jo mnoge. A vidjet ete, gospoo Mllerov, doi e red i na
ruskog cara i caricu, a moda, ne dao bog, i na naeg cara, kad su ve poeli s
njegovim sinovcem. Imao on, iica, mnogo neprijatelja. Jo vie nego Ferdinand.
Nedavno je priao jedan gospodin u gostionici da e doi vrijeme kad e carevi
padati jedan za drugim, i da im ni dravni odvjetnik nee pomoi. A kako nije imao
da plati, gostioniar ga je dao uhapsiti. No on mu je opalio uku, a straaru dvije.
Onda su ga odvezli u butumicu da se pribere. Da, gospoo Mllerov, danas se
dogaaju udne stvari. To je opet gubitak za Austriju. Kad sam jo bio u vojsci,
tada je jedan infanterist ubio kapetana. Nabio je puku i poao u kancelariju. Ondje
su mu rekli da u kancelariji nema nikakva posla, ali on je ostao pri svom da mora
govoriti s gospodinom kapetanom. Nato izae kapetan i odmah ga kazni zatvorom.
Vojnik onda dohvati puku i opali mu metak pravo u srce. Metak je kapetanu izaao
na lea i napravio jo tete u kancelariji. Razbio je bocu tinte, pa su se zaprljali
slubeni spisi.
- A to je bilo s tim vojnikom? - upita zaas gospoa Mllerov, dok se vejk
oblaio.
- Objesio se o remen - odgovori vejk istei svoj tvrdi eir. - No taj remen nije ni
bio njegov. Pozajmio ga od profoza, jer mu, veli, neprestano padaju hlae. Zar da
eka dok ga strijeljaju? Ta sami znate, gospoo Mllerov, da se ovjeku u takvoj
situaciji zamuti u glavi. Profoza zbog toga liie ina i osudie na est mjeseci
zatvora. Ali on ih nije odsjedio, nego je pobjegao u vicarsku i postao propovjednik
u nekoj crkvi. Danas ima malo potenih ljudi, gospoo Mllerov. Ja mislim da se i
gospodin nadvojvoda Ferdinand u tom Sarajevu prevario u ovjeku koji ga je ubio.
Vidio je nekoga gospodina i pomislio: Ovo je neki estiti ovjek kad mi klie:
ivio! A kad tamo, taj ga je ovjek ustrijelio. Je li ispalio jedan metak ili vie njih?
- Novine piu, milostivi gospodine, da je gospodin nadvojvoda bio sav izreetan.
Ispalio je u njega sve metke.
- To se odvija vrlo brzo, gospoo Mllerov, strahovito brzo. Ja bih u takvom
sluaju kupio brauning. Izgleda kao igraka, a moete njim za dvije minute poubijati
dvadeset nadvojvoda, mravih ili debelih. Premda, govorei meu nama, debeloga
6

gospodina nadvojvodu moete sigurnije pogoditi nego li mravoga. Sjeate li se jo

kako su tada u Portugalu ubili svoga kralja? I on je bio debeo. Pa znate i sami da
kralj ipak nee biti mrav. Ja sad dakle idem u Gostionicu kod kalea, pa ako tko
doe po onoga ratlera za kojega sam primio kaparu, tada mu recite da je u mojoj
psetarnici na selu i da sam mu nedavno obrezao ui, pa ga sad ne smijem prevoziti
dok mu ui ne zacijele, da mu se ne prehlade. Klju dajte pazikui!
U Gostionici kod kalea sjedio je samo jedan gost. Bio je to civilni agent
Bretschneider, koji je bio u slubi dravne policije. Gostioniar Palivec je prao
posluavnik, a Bretschneider je uzalud nastojao zapodjeti s njim ozbiljan razgovor.
Palivec je bio poznati prostak, i svaka druga rije bila mu je stranjica ili govno. No
uz to je bio naitan ovjek, pa je svakome savjetovao da proita to je o ovoj
posljednjoj stvari napisao Victor Hugo prikazujui posljednji odgovor Napoleonove
stare garde Englezima u bitki kod Waterlooa.

- Imamo ove godine lijepo ljeto - zapoinjao je Bretschneider svoj ozbiljni razgovor.
- Sve to ne vrijedi ni govna - odgovori Palivec smjetajui posluavnike u stakleni
ormar.
- Lijepu nam kau zakuhae u Sarajevu - javi se sa slabom nadom Bretschneider.
- U kakvom Sarajevu? - zapita Palivec. - Zar u onoj nuselskoj krmi? Ondje se
tuku svaki dan, ta poznajete Nusle.
- U bosanskom Sarajevu, gospodine gostioniaru. Ustrijelili su nam ondje gospodina
nadvojvodu Ferdinanda. ta velite na to?
- Ja se u takve stvari ne mijeam, neka mi s tim svatko poljubi stranjicu - odgovori
pristojno gospodin Palivec i zapali lulu. - Ako bi se ovjek danas u takve stvari pleo,
mogao bi lako izgubiti glavu. Ja sam obrtnik; kad tko doe i narui pivo, ja mu
natoim. Ah neko Sarajevo, politika ili pokojni nadvojvoda, to nije za nas, to moe
ovjeka odvesti samo u pankraki zatvor.
Bretschneider zamukne i razoarano se obazre po praznoj gostionici.
- Ovdje je neko visjela careva slika - javi se zaas - ba ondje gdje sada visi
ogledalo.
7

- Jest, imate pravo - odgovori gospodin Palivec - visjela je ondje, pa su po njoj srale
muhe, tako da sam je odnio na tavan. Znate, mogao bi tkogod jo rei kakvu
primjedbu, pa bi bilo neprilika. A zar mi je to potrebno?
- A u Sarajevu je moralo biti gadno, gospodine gostioniaru?
Na ovo podmuklo i izravno pitanje gospodin Palivec je odgovorio neobino
oprezno:
- U ovo doba je u Bosni i Hercegovini strahovita vruina. Kad sam ja ondje sluio,
morali smo naem natporuniku stavljati led na glavu.
- A u kojoj ste pukovniji sluili, gospodine gostioniaru?
- Takvih se sitnica ja ne sjeam, ja se nikada nisam zanimao za takve gluposti i
nikada nisam bio na to radoznao - odgovori gospodin Palivec - pretjerana
radoznalost moe samo koditi.
Civilni agent Bretschneider definitivno zamuknu i njegovo namrgoeno lice oivje
tek onda kad je uao vejk, koji, stupivi u gostionicu, odmah narui crno pivo i
ree:
- U Beu je danas takoer alost.
Bretschneiderove oi zasvijetlie nadom i on ree kratko:
- Na dvorcu u Konopitu vije se deset crnih zastava.
- Trebalo bi ih biti dvanaest - ree vejk otpivi piva.
- Zato mislite dvanaest? - upita Bretschneider.
- Pa da bude okrugao broj, na tucete vam se da bolje raunati, a na tucete je uvijek
i jeftinije - odgovori vejk.
Nastade tiina, koju prekide sam vejk uzdiui:
- I tako njega nema meu ivima, dao mu bog vjeni pokoj. Nije ni doekao da
postane car. Kad sam ja sluio vojsku, tada je jedan general pao s konja i ostao na
mjestu mrtav. Htjedoe mu pomoi da se popne na konja, podii ga, ali se zaudie
videi da je mrtav. A ba je tih dana trebao da postane feldmaral. Dogodilo se to na
smotri trupa. Ovakve smotre nikada ne donose dobra. I u Sarajevu je bila nekakva
smotra. Jednom mi je, sjeam se, na takvoj smotri falilo dvadeset dugmeta na
2

mundiru, pa su me zbog toga zatvorili na etrnaest dana u ajncel i ondje sam dva
dana leao kao Lazar, svezanih ruku i nogu unakrst. Ali u vojsci vam mora biti
discipline, inae ne bi nitko mario ni za to. Na natporunik Makovec uvijek nam
je govorio: Discipline, budale jedne, mora biti, inae biste se verali po drveu kao
majmuni, ali vojska e od vas, glupani jedni, uiniti ljude. A zar to nije istina?
Zamislite na primjer park, recimo Karlovo etalite, pa da na svakom drvetu sjedi
po jedan vojnik bez discipline. Toga sam se ja uvijek najvie bojao.
- Ali ovo u Sarajevu - nadoda Bretschneider - uradili su Srbi.
- Varate se - odgovori vejk. - To su uradili Turci, zbog Bosne i Hercegovine.
I vejk poe izlagati svoje gledite na meunarodnu politiku Austrije na Balkanu.
Turci su godine 1912. izgubili rat sa Srbijom, Bugarskom i Grkom. Traili su da im
Austrija pomogne, a kad se to nije dogodilo, ubili su Ferdinanda.
- Voli li Turke? - obrati se vejk gostioniaru Palivecu - voli li te poganske pse?
Zar ne, da ih ne voli?
- Gost je gost - odgovori Palivec - pa makar bio i Turin. Za nas obrtnike nema
8

politike. Plati pivo pa sjedi u gostionici i brbljaj to hoe. To je moj princip. Da li je

to naemu Ferdinandu uradio Srbin ili Turin, katolik ili musliman, anarhist ili
mladoeh, meni je to sasvim svejedno.
- Dobro, gospodine gostioniaru - javi se Bretschneider koji je opet poeo gubiti
nadu da e se koji od ove dvojice! uhvatiti na lijepak - ali dopustit ete da je to velik
gubitak za Austriju.
Mjesto gostioniara odgovori vejk:
- Gubitak jest, to se ne da porei. Straan gubitak. Ferdinanda ne moe zamijeniti
kakva budala. Samo bolje bi bilo da je bio deblji.
- Kako to mislite? - oivje Bretschneider.
- Kako to mislim? - odgovori zadovoljno vejk. - Evo ovako: da je bio deblji,
sigurno bi ga ve prije udarila kap kad je natjeravao po Konopitu babe koje su u
njegovu reviru kupile suharke i gljive, pa onda ne bi morao umrijeti ovako
sramotnom smru. Kad samo pomislim, sinovac Njegova Velianstva, a oni ga ubili.
Ta to je sramota, sve novine piu o tome. Kod nas su u Budjejovicama pred
nekoliko godina u nekoj omanjoj svai na sajmu proboli noem jednog marvenog
trgovca, nekog Bretislava Ludvika. On je imao sina Bohuslava, pa kad bi ovaj kamo
doao prodavati svinje, nitko ne bi htio od njega nita kupiti i svatko je govorio: To
je sin onoga probodenog, bit e valjda i on prava bitanga! Nije mu preostalo drugo
nego da u Krumlovu skoi s mosta u Vltavu, pa su ga morali izvlaiti, pumpati iz
njega vodu, a on im je morao umrijeti na rukama lijenika koji mu je davao neku
injekciju.
- No vi imate udne usporedbe! - ree Bretschneider znaajno. - Ponete najprije o
Ferdinandu, a zavrite o marvenom trgovcu.
- Nipoto - branio se vejk - sauvaj boe da bih ja koga s kim usporeivao.
Gospodin gostioniar me poznaje. Zar ne da ja nisam nikada nikoga ni s kim
usporeivao? Ja samo ne bih elio biti u koi udovice nadvojvotkinje. ta e sada
raditi? Djeca su joj bez oca, a vlastelinstvo u Konopitu bez gospodara. Zar da se
opet uda za kakva novog nadvojvodu? ta ima od toga? Opet e poi s njim u
Sarajevo pa e po drugi put obudovjeti. ivio vam je u Zlivu kod Hluboke prije
nekoliko godina lugar, a imao je runo ime Pind'our. Ubili ga zvjerokradice, a
ostavio je udovicu s dvoje djece koja se za godinu dana opet udala za lugara,
Pepka evlovica iz Mydlovara. I njega joj ubie. Udala se ona i po trei put i pola
opet za lugara i rekla pri tom: Triput bog pomae. Ako ni sada ne bude sree, tada
ne znam to u uraditi. Razumije se, i njega su joj ubili, ali sad je ve s tim
lugarima imala estoro djece. Pola je i u kancelariju gospodina kneza u Hlubokoj i
potuila se da je prati nesrea s tim lugarima.
Tada joj preporuie nadglednika ribnjaka Jarea iz raike ribnjake nastambe. Pa
ta velite, i njega joj utopili pri ribolovu, a imala je s njim dvoje djece. Tada poe za
nekog trojaa iz Vodnjana, a on ju je jednom nou klepnuo sjekirom po glavi i sam
se prijavio vlastima. A kad su ga kasnije kod okrunog suda u Pseku vjeali,
odgrizao je sveeniku nos i rekao da se ni najmanje ne kaje, a rekao je i neto vrlo
runo o Njegovu Velianstvu.
- A ne znate li to je rekao? - upita Bretschneider glasom punim nade.
9

- To vam ne mogu rei, jer se nitko nije usudio ponoviti njegove rijei. Ali kau da
je to bilo neto tako strano i uasno da je jedan sudbeni vijenik koji je bio prisutan
od toga poludio, pa ga jo i sada dre izolirana da se to ne bi saznalo. To nije bila
samo obina uvreda velianstva kakva se deava u pijanstvu.
- A kakve se uvrede velianstva deavaju u pijanstvu? - upita Bretschneider.
- Molim vas, gospodo, skrenite razgovor - javio se gostioniar Palivec. - Vi znate da
ja to ne volim. ovjek neto blebne, a kasnije mu je ao.
- Kakve se uvrede velianstva deavaju u pijanstvu? - ponovi vejk. - Svakakve.
Opijte se, pa naredite da vam zasviraju austrijsku himnu, pa ete vidjeti to ete
govoriti. Izmislit ete toliko toga protiv Njegova Velianstva da bi bilo dovoljno da
ga obrukate za itav ivot kad bi i samo polovina od onoga bila istinita.

Ali na stari to zaista ne zasluuje. Prosudite i sami! Sina Rudolfa je izgubio u

njenoj dobi, u punoj mukoj snazi. enu mu Elizabetu proburazie turpijom, a
zatim mu se izgubio Jan Ort, dok su mu brata, meksikanskog cara, strijeljali u nekoj
tvravi kraj nekoga zida. A sad su mu opet pod stare dane ubili sinovca. ovjek bi
morao imati eljezne ivce. I tada vam se sjeti neki pijanac i pone ga psovati. Kad
bi danas to buknulo, javio bih se u dobrovoljce da sluim Njegovu Velianstvu dok
me ne sasijeku na komade.
vejk potegnu dobar gutljaj piva pa nastavi:
10

- I vi mislite da e to car samo tako ostaviti? Malo ga poznajete. Rat s Turcima je

neizbjean. Ubili ste mi sinovca - evo vam po njuki. Bit e rata. Srbija i Rusija
pomoi e nam u tom ratu. Bit e guve!
vejk je u tom prorokom asu bio krasan. Njegovo prostoduno lice, nasmijano
kao puni mjesec, sjalo je od oduevljenja. Njemu je bilo sve tako jasno.
- Moe se dogoditi - nastavljao je on prikazivati budunost Austrije - da e nas u
sluaju rata s Turskom napasti Nijemci, jer Nijemci i Turci dre zajedno. To su
takvi gadovi da im u svijetu nema ravnih. No mi se moemo povezati s Francuskom
koja na Njemaku rei jo od sedamdeset i prve. A onda e to poi svojim tokom.
Bit e rata, i vie vam nita neu rei.
Bretschneider ustade i ree sveano:
- Ne morate nam nita vie pripovijedati, poite sa mnom na hodnik, ondje u vam
neto rei.
vejk izae za civilnim agentom na hodnik, gdje ga je oekivalo malo iznenaenje
kad mu je njegov pivski susjed pokazao carskoga orla i rekao mu da je uhapen i da
e s njim odmah na policijsko ravnateljstvo. vejk mu je pokuao objasniti da se
gospodin moda vara i da je on, vejk, potpuno nevin te da nije rekao nijedne rijei
koja bi mogla koga uvrijediti.
No Bretschneider mu je rekao da je zaista izvrio nekoliko kanjivih djela, meu
kojima se prilino istie i zloin veleizdaje.
Tada se vratie u gostionicu, i vejk ree gospodinu Palivecu:

- Imao sam pet piva, hrenovku i jedno pecivo. Sad mi daj jo jednu ljivovicu, pa
moram ii jer sam uhapen.
Bretschneider pokaza gospodinu Palivecu orlia, zagleda se asak u gospodina
Paliveca i zapita ga:
- Jeste li oenjeni?
- Jesam.
- A moe li vaa supruga voditi gostioniarski posao u vaoj odsutnosti?
- Moe.
11

- Onda je sve u redu, gospodine gostioniaru - veselo ree Bretschneider - pozovite

svoju gospou, predajte joj posao, pa u navee doi po vas.
- Nita se ne uzrujavaj - tjeio ga vejk - ja idem onamo samo zbog veleizdaje.
- Ali zato ja idem? - zakuka gospodin Palivec. - Ja sam ipak bio tako oprezan!
- Zato to ste rekli da su muhe srale po Njegovu Velianstvu. Oni e vam ve izbiti
iz glave Njegovo Velianstvo.
I vejk napusti Gostionicu kod kalea u pratnji agenta, a kad su izali na ulicu, upita
ga s dobrodunim smijekom na licu:
- Treba li da siem s plonika?
- Zato?
- Ja mislim da kao uhapenik nemam prava da hodam po ploniku.
Kad su ulazili u zgradu policijskog ravnateljstva, ree vejk:
- Ba nam je vrijeme lijepo prolo. Dolazite li esto u Gostionicu kod kalea?
A dok su vejka vodili u kancelariju, gospodin Palivec je predavao gostionicu svojoj
zaplakanoj eni i tjeio je na svoj naroiti nain:
- Ne plai, ne tuli, ta ta mi mogu uraditi zbog posrane slike Njegova Velianstva?
I tako se dobri vojak vejk umijeao u svjetski rat svojim milim, draesnim
nainom. Povjesniare e zanimati to to je on vidio daleko u budunost. A ako su
se prilike kasnije razvile drugaije nego to je on tumaio Kod kalea, ne smijemo
smetnuti s uma da on nije imao prethodne diplomatske naobrazbe.

12

II. DOBRI VOJAK VEJK NA POLICIJI

Sarajevski je atentat napunio policijsko ravnateljstvo brojnim rtvama. Dovodili su

jednoga ovjeka za drugim, a stari im je inspektor u kancelariji za primanje govorio
svojim dobroudnim glasom:
- Da, da, zapamtit ete vi nadvojvodu Ferdinanda!
Kad su vejka zatvorili u jednu od mnogobrojnih soba na prvom katu, zatekao je
ondje drutvo od est lanova. Petorica su sjedila oko stola, a u uglu na krevetu
sjedio je ovjek srednjih godina kao da zazire od njih.
vejk poe ispitivati jednoga za drugim zato su u zatvoru.
Od petorice koji su sjedili oko stola dobio je, tako rei, potpuno jednak odgovor:
- Zbog Sarajeva! - Zbog Ferdinanda! - Zbog ubistva gospodina nadvojvode! - Zbog
Ferdinanda! - Zato to su u Sarajevu ubili gospodina nadvojvodu!
esti, koji je zazirao od te petorice, rekao je da on s njima nema niega zajednikog,
kako ne bi pala na njega nikakva sumnja, i da on tu sjedi samo zbog pokuaja
grabenog umorstva nad nekim gazdom u Holicama.
vejk sjede za stol u drutvo urotnika koji su ve po deseti put priali kako su
ovamo zapali.
Svi su, osim jednoga, nastradali ili u gostionici, ili u vinari, ili u kavani. Izuzetak je
bio neki neobino debeli gospodin s naoarima, zaplakanih oiju, koga su uhapsili
kod kue, u njegovu stanu, jer je dva dana prije sarajevskog atentata u Gostionici
kod Brejke platio raun za dva srpska studenta, tehniara, i jer ga je vidio pijana u
njihovu drutvu detektiv Brixi u Montmartru, u etzovoj ulici, gdje ih je, kao to
je ve i potvrdio u zapisniku vlastorunim potpisom, takoer astio.
Na prethodnom presluavanju u policijskom komesarijatu on je na sva pitanja
stereotipno zakukao:
- Ja imam trgovinu papira.
No to su mu jednako stereotipno odgovarali:
- To vas ne ispriava.
13

Omaleni gospodin, koga su uhapsili u vinari, bio je profesor povijesti, pa je krmaru

objanjavao povijest razliitih atentata. Uhapsili su ga ba u asu kad je zavravao
psiholoku analizu svakoga atentata rijeima:
- Ideja atentata je jasna kao Kolumbovo jaje!
- Isto tako jasna kao i to da vas eka zatvor na Pankracu - dopunio je njegovu
izjavu pri presluavanju policijski komesar.
Trei je urotnik bio predsjednik dobrotvornog drutva Dobromil u
Hodkovikama. Ba onoga dana kad je izvren atentat, Dobromil je priredio vrtnu
zabavu s koncertom. Na sveanost je doao andarmerijski narednik i zamolio
prisutne da se raziu, jer je Austrija u alosti, na to je predsjednik Dobromila
dobroduno rekao: - Priekajte asak dok odsviraju Hej Slaveni!
Sad je sjedio ovdje oborene glave i jadikovao:
- U kolovozu se kod nas bira novo predsjednitvo, pa ako dotle ne budem na
slobodi, moe se dogoditi da me ne izaberu. A za predsjednika sam dosad biran
deset puta. Neu preivjeti ove sramote.
udno se pokojni Ferdinand naalio s etvrtim uhapenikom, ovjekom ista
karaktera i neokaljana imena. uvao se itava dva dana bilo kakva razgovora o
Ferdinandu, dok nije navee u kavani pri partiji marijaa, odnosei irovskoga kralja
adutskom sedmicom, kliknuo:
- Sedam metaka kao u Sarajevu!
Peti ovjek, kako je sam rekao, sjedi ovdje zbog ubistva gospodina nadvojvode u
Sarajevu, a jo mu je i sada najeena kosa i brkovi, tako da njegova glava podsjea
na stajskoga pina.
U restauraciji u kojoj je bio uhapen on uope nije ni rijei progovorio, pa ak nije
itao ni novine o Ferdinandovu ubistvu, nego je sjedio za stolom potpuno sam, kadli
mu odjednom prie neki gospodin, sjede suelice i zapita ga brzo:
- Jeste li itali?
- Nisam.
- A znate li?
- Ne znam.
- A znate li o emu se radi?
- Ne znam, ja ne marim za takve stvari.
- A ipak bi trebalo da se zanimate.
- Ne znam ta bi trebalo da me zanima. Ja popuim svoju cigaru, popijem nekoliko
aa piva, poveeram i ne itam novine. Novine lau. Zato da se uzrujavam?
- Vas dakle me zanima ni ubistvo u Sarajevu?
- Ne zanima mene uope nikakvo ubistvo, pa bilo ono u Pragu, Beu, Sarajevu ili
Londonu. Za to postoje uredi, sudovi i policije. A ako kada koga gdje i ubiju, pravo
mu budi kad je glupan i tako neoprezan da se dade ubiti!
To su mu bile posljednje rijei u tom razgovoru. Od toga asa on je samo glasno
ponavljao svakih pet minuta:
- Ja sam nevin, ja sam nevin!
Te je rijei viknuo i na vratima policijskog ravnateljstva, te e rijei ponavljati i pri
prijevozu do kaznenog suda u Pragu i s tim e rijeima ui u tamniku eliju.
14

Kad je vejk sasluao sve te strane urotnike prie, smatrao je za umjesno da im

objasni svu beznadnost njihova poloaja.
- Svi mi vrlo loe stojimo - poe ih tjeiti. - Nije istina, kao to vi velite, da se vama,
to jest nama svima ne moe nita dogoditi. Zato imamo policiju, nego zato da nas
kanjava zbog naih dugih jezika. Kad su ve nastala takva opasna vremena da
ubijaju nadvojvode, tada se nitko ne smije uditi ako ga vode na policiju. Sve se to
radi zbog sjaja, da bi Ferdinand doao na glas prije svoga pogreba. to nas ovdje
bude vie, to e za nas biti bolje jer e nam biti veselije. Kad sam sluio vojsku,
deavalo se da se u zatvoru nalo pola kompanije. A koliko je osueno nevinih ljudi!
I ne samo u vojsci nego i pred civilnim sudovima. Sjeam se kako je jednom bila
osuena neka ena zbog toga to je zadavila svoje novoroene blizance. Premda se
zaklinjala da nije mogla zadaviti blizance jer joj se rodila samo jedna djevojica,
koju je zadavila sasvim bezbolno, ipak je bila osuena zbog dvostrukog umorstva. A
sjeam se i onog nevinog ciganina u Zbhlicama koji je jedne boine noi provalio
u neku sitniariju.

Zaklinjao se da je htio da se samo ogrije, ali mu to nije nita pomoglo. Kad ve sud
uzme neto u ruke, tada je zlo. Ali to je zlo potrebno. Premda svi ljudi nisu takvi
nitkovi kako bi se moglo pretpostavljati, ipak se postavlja pitanje kako e danas
prepoznati estita ovjeka od nitarije, osobito danas, u tako ozbiljno doba, kad su
ustrijelili Ferdinanda. Tako su kod nas, kad sam sluio vojsku u Budjejovicama, u
umi iza vjebalita ubili psa naeg kapetana. Kad je to kapetan saznao, pozvao je
nas sve, postrojio nas i naloio da izae iz reda svaki deseti ovjek. Ja sam,
razumije se samo po sebi, takoer bio deseti, pa smo tako stajali mirno, ni okom da
trepne. Kapetan obilazi oko nas i govori: Nitarije, lupei, gadovi, hijene pjegave,
htio bih vas sve zbog toga psa strpati u ajncel, isjei vas na rezance, postrijeljati vas
i napraviti od vas brodet. Ali da znate da vas neu tedjeti, kanjavam vas sve sa
etrnaest dana zatvora. Eto vidite, tada se radilo o psu, a sad se radi ak o
15

gospodinu nadvojvodi. I stoga mora biti strano, da bi alost bila to vea.

- Ja sam nevin, ja sam nevin! - ponavljao je nakostrijeeni ovjek.
- I Isus je bio nevin - ree vejk - pa su ga ipak raspeli. Nikada i nigdje nije nikomu
3

bilo stalo do kakva nevinog ovjeka. Maul halten und weiter dienen! - kao to su
nam govorili u vojsci. A to je ba najbolje i najljepe.
vejk lee na krevet i zadovoljno zaspi.
Uto uvedoe novu dvojicu. Jedan je od njih bio Bosanac. Hodao je po sobi, kripao
zubima i svaka druga rije bila mu je: Jebem ti duu. Muila ga je misao da e mu
se na policijskom ravnateljstvu izgubiti njegov torbarski ko.
Drugi novajlija bio je gostioniar Palivec, koji je odmah primijetio svoga znanca
vejka, probudio ga i viknuo glasom punim tragike:
- Evo i mene ovamo!
vejk mu srdano stegne ruku i ree:
- To mi je uistinu drago. Ja sam znao da e onaj gospodin odrati rije, kad vam je
ve rekao da e po vas doi. Takva tanost mnogo vrijedi.
No Palivec primijeti da takva tanost vrijedi koliko i govno, pa zapita tiho vejka
nisu li ovi zatvorenici lopovi, jer bi mu to kao obrtniku moglo koditi.
vejk mu objasni da svi osim jednoga, koji je zatvoren zbog pokuaja grabenog
umorstva nekoga gazde iz Holica, sjede kao i njih dvojica zbog nadvojvode.
Gospodin Palivec se uvrijedio i rekao da on nije zatvoren zbog nekakvog glupog
nadvojvode, nego zbog gospodina cara. A jer je to zanimalo i ostale, priao im je
kako su muhe uprljale carevu sliku.
- Zagadile su ga, prokletnice - svrio je svoj prikaz - i na kraju me strpale u zatvor.
Ja im to neu tako lako oprostiti - dodao je prijetei.
vejk ode opet spavati, ali nije spavao dugo jer su doli po njega da ga odvedu na
presluavanje.
I tako je vejk, penjui se po stepenicama na trei odio na presluavanje, nosio svoj
kri na vrh Golgote a da i sam nije bio svjestan svojega muenitva.
Opazivi natpis da je pljuvanje po hodnicima zabranjeno, zamoli straara da mu
dopusti pljunuti u pljuvanicu, a zatim, sjajei se od prostodunosti, ue u
kancelariju rekavi:
- Dobar vee elim, gospodo, svima od reda!
Umjesto odgovora udario ga netko u rebra i gurnuo pred stol za kojim je sjedio neki
gospodin, ije je lice bilo hladno i slubeno sa crtama ivotinjske okrutnosti kao da
je upravo ispao iz Lombrosove knjige O zloinakim tipovima.
On pogleda vejka krvolono i ree:
- Ne drite se tako blesavo!
- ta mogu da radim - odgovori ozbiljno vejk ja sam u vojsci bio superarbitriran
zbog slaboumnosti i naroita me je komisija slubeno proglasila slaboumnim. Ja sam
slubeni slaboumnik.
Gospodin sa zloinakim izgledom kripnu zubima:
- Ali ono zbog ega ste okrivljeni i to ste uradili, svjedoi da ste pri zdravoj pameti.
I pone nabrajati vejku itav niz raznih zloina, poevi od veleizdaje i svrivi s
uvredom Njegova Velianstva i lanova carske kue. Usred mnotva tih zloina
16

isticalo se odobravanje ubistva nadvojvode Ferdinanda, odakle je potjecao ogranak

s novim zloinima meu kojima je bio najvaniji zloin pobune, jer se sve to
dogodilo na javnom mjestu.
- ta velite na to? - upita ga pobjedniki gospodin s izrazom ivotinjske okrutnosti.
- Ima toga mnogo - odgovori neduno vejk - to je previe, nije dobro.
- Eto vidite, priznajete i sami!
- Ja priznajem sve, strogost je potrebna, bez strogosti ne bi nitko nikuda dotjerao.
Kad sam ja sluio vojsku...
- Jezik za zube! - izdere se policijski savjetnik na vejka. - I odgovarajte samo na
pitanja! Jeste li razumjeli?
- Kako ne bih razumio - ree vejk - pokorno javljam da razumijem i da se mogu
snai u svemu to govorite.
- S kim se druite?
- Sa svojom dvorkinjom, vae gospodstvo.
- A u mjesnim politikim krugovima nemate nikakva znanca?
- Imam, vae gospodstvo, kupujem popodnevno izdanje Narodne politike,
djevojurice.
- Napolje! - dreknu na vejka gospodin sa ivotinjskim izrazom.
Vrativi se u svoju sobu, vejk priopi svim zatvorenicima da je takvo
presluavanje prava ala. Malo na ovjeka viu, a onda ga na kraju istjeraju
napolje.
- A prije - nastavljao je vejk - bilo je mnogo gore. itao sam jednom neku knjigu u
kojoj pie da su optuenici morali hodati po uarenom eljezu i piti rastopljeno
olovo, da se dozna jesu li nevini. Ako optuenik ne bi priznao, obuvali bi mu
panjolske izme i nategli ga na ljestve, ili bi mu palili bokove vatrogasnom bakljom,
kao to su radili sa svetim Ivanom Nepomukom. Za njega vele da je vikao kao da
ga noem kolju, i nije prestao dok ga nisu u nepromoivoj vrei bacili s Eliina
mosta. Takvih je sluajeva bilo vie, a zatim bi jo ovjeka rasjekli na etiri komada
ili bi ga nabili na kolac negdje kraj muzeja. A kad bi koga bacili samo u ljudomornu
kulu, takav bi se ovjek osjeao kao preporoen.
- A danas je ala biti u zatvoru - sa zadovoljstvom je nastavljao vejk - ne sijeku te
na etiri komada, ne obuvaju ti panjolske izme, imamo krevete, imamo stol,
imamo klupu, ne guramo se jedan s drugim, dobijemo juhu, kruha nam daju,
donesu nam vr vode, a pod samim nosom imamo i zahod. U svemu se vidi
napredak. Istina, malo je daleko do presluavanja, mora proi kroz tri hodnika i
popeti se kat vie, ali zato je na hodnicima isto i ivahno. Jednoga vode amo,
drugoga onamo, mlade, stare, muke, enske, ovjek je veseo to ovdje bar nije
sam. Svaki ide zadovoljno svojim putem i ne mora se bojati da e mu u kancelariji
rei: Mi smo zakljuili da ete sutra biti rasjeeni ili spaljeni, prema vlastitoj elji.
To bi svakako bio teak izbor, i ja mislim, gospodo, da bi mnogi od nas u takvom
momentu bio sasvim zbunjen. Da, danas su se prilike popravile u nau korist.
Upravo je zavrio obranu modernoga zatvaranja graana, kad nadglednik otvori
vrata i viknu:
- vejk, obucite se pa ete na presluavanje!
17

- Obui u se - odgovori vejk - ja nemam nita protiv toga, ali se bojim da e to

biti kakva zabuna, jer mene su ve jednom potjerali s presluavanja. A zatim bojim
se da se ne bi ostala gospoda, to su ovdje sa mnom, ljutila na mene to ja idem na
presluavanje ve drugi put, a oni nisu veeras bih ondje ni jedanput. Mogli bi mi
zaviati.
- Izlazite i ne brbljajte kojeta! - glasio je odgovor na vejkovu dentlmensku
izjavu.
vejk se opet naao pred gospodinom sa zloinakim izrazom, koji ga bez ikakva
uvoda zapita surovo i neumoljivo:
- Priznajete li sve?
vejk pogleda svojim dobrim, plavim oima neumoljiva ovjeka i ree mu meko:
- Ako vae gospodstvo eli da priznam, ja u priznati, meni to ne moe koditi. Ali
ako kaete: vejk, ne priznaj nita!, ja u poricati dok me ne sasijeku na komade.
Strogi gospodin poe neto pisati na spisu i pruajui vejku pero pozva ga da se
potpie pod tekst.
I vejk se potpisa pod Bretschneiderovu prijavu i pod ovaj dodatak:
Sve gore navedene optube protiv mene odgovaraju istini. Josef vejk.
Kad se potpisao, okrenuo se strogom gospodinu:
Treba li jo togod da potpiem? Ili da doem sutra ujutro?
- Ujutro e vas odvesti pred kazneni sud - odgovori gospodin.
- A u koliko sati, vae gospodstvo? Da ne bih, za ime boje, zaspao!
Napolje! - dreknu danas po drugi put onaj s druge strane stola.
Vraajui se u svoj novi, reetkama ograeni dom, vejk ree straaru koji ga je
pratio:
- Pa ovdje ide sve kao po loju!
im su se za njim zatvorila vrata, obasue ga drugovi razliitim pitanjima, na koja
vejk odgovori jasno:
- Upravo sam priznao da sam valjda ubio nadvojvodu Ferdinanda.
est ljudi skutrilo se zaplaeno pod uljive pokrivae, a jedino Bosanac ree:
- Dobro doli!
Namjetajui se na krevetu, vejk ree:
Ba je glupo to nemamo budilice.
No ujutro ga probudili i bez budilice i tano u est sati odvezli u zelenom Antonu
na zemaljski kazneni sud.
- Tko rano rani, dvije sree grabi! - ree vejk svojim suputnicima kad je zeleni
Anton prolazio kroz vrata policijskog ravnateljstva.

18

III. VEJK PRED SUDSKIM LIJENICIMA

iste i uredne sobice zemaljskoga kaznenog suda djelovale su na vejka

najugodnije. Okreeni zidovi, crno oliene reetke i debeli gospodin Demartini,
vrhovni nadglednik istranog zatvora s ljubiastim oznakama i obrubom na
slubenoj kapi. Ljubiasta boja propisana je ne samo ovdje nego i pri vjerskim
obredima na Pepelnicu i na Veliki petak.
Vraala se slavna historija rimskoga gospodstva nad Jeruzalemom. Izvodili su
optuene i stavljali ih pred Pilate dolje u prizemlje godine tisuu devet stotina i
etrnaeste. A istrani suci, Pilati novoga doba, umjesto da asno operu ruke, slali su
podvornike k Teissigu po paprika i plzenjsko pivo i predavali dravnom
odvjetnitvu sve nove i nove tube.
Ovdje je veinom prestajala svaka logika i pobjeivao je paragraf, paragraf je davio,
paragraf je ludovao, paragraf je bjesnio, paragraf se smijao, paragraf je prijetio i nije
opratao. Bili su to ongleri zakona, reci slova u zakonima, derai optuenika, tigri
austrijske dungle koji odmjeruju skok na optuenika po brojevima paragrafa.
Od toga valja izuzeti samo nekolicinu gospode jednako kao i na policijskom
ravnateljstvu, koji nisu shvaali zakon tako ozbiljno jer se svagdje nae penice
meu kukoljem.
Pred jednoga od takve gospode dovedoe vejka na presluavanje. Bio je to stariji
gospodin, dobroudna izgleda, koji je uvenom neko ubojici Valeu kad bi ga
doveli na presluavanje, uvijek govorio: Izvolite sjesti, gospodine Valeu, evo ba
ovdje prazne stolice.
Kad su doveli vejka, on ga s priroenom ljubaznou zamoli da sjedne, pa ga
zapita:
- Dakle vi ste taj gospodin vejk?
- Mislim da jesam - odgovori vejk - jer i moj je tata bio vejk, a i mama mi je bila
gospoa vejkova. Ja im ne mogu nanijeti takvu sramotu da poriem svoje ime.
Ljubazan smijeak preleti preko lica istranog suca:
19

- No vi ste kojeta nadrobili! Imate mnogo toga na savjesti.

- Ja uvijek imam mnogo toga na savjesti - ree vejk smjekajui se jo ljubaznije
nego gospodin sudbeni vijenik - ja imam moda jo vie toga na savjesti nego to
izvoli imati vae gospodstvo.
- To se vidi iz zapisnika koji ste potpisali - nastavi isto tako ljubaznim tonom
gospodin sudbeni vijenik - nisu li na policiji izvrili kakav pritisak na vas?
- Nipoto, vae gospodstvo. Ja sam ih sam pitao treba li da to potpiem, pa kad su
mi rekli da potpiem, ja sam ih posluao. Ta valjda se neu tui s njima zbog svojeg
vlastitog potpisa. Time svakako ne bih sebi koristio. Reda mora biti.
- Osjeate li se, gospodine vejku, potpuno zdravi?
- Potpuno zdrav ba ne, gospodine vijenie. Patim od reumatizma i maem se
opodeldokom.
Stari se gospodin opet ljubazno nasmijao.
- A to biste rekli kad bismo vas poslali na pregled sudskim lijenicima?

- Ja mislim da sa mnom nije tako zlo da bi gospoda uzalud morala gubiti vrijeme.
Mene je ve pregledao na policiji neki doktor da vidi nemam li kapavac.
- Znate ta, gospodine vejku, mi emo vas ipak poslati sudskim lijenicima.
Sastavit emo lijepo komisiju, smjestiti vas u istrani zatvor, pa ete se uz to lijepo
odmoriti. A zasada jo jedno pitanje: jeste li vi, kao to pie u zapisniku, izjavljivali i
irili vijesti da e skoro biti rata?
- Rat, e, gospodine vijenie, izbiti u najkrae vrijeme.
- A nemate li vi povremeno kakve napade?
- To, molim, nemam, samo me je jednom gotovo zahvatio nekakav automobil na
Karlovu trgu, ali odonda je prolo ve nekoliko godina.
Time se presluavanje zavrilo. vejk prui ruku gospodinu sudbenom vijeniku i
vrativi se u svoju sobu ree drugovima:
- I tako e me zbog ubistva nadvojvode Ferdinanda pregledati sudski lijenici.
20

- I mene su ve pregledavali sudski lijenici - ree jedan mladi - to je bilo tada kad
sam zbog sagova dospio pred porotu. Proglasili su me slaboumnim. Sad sam
pronevjerio parnu vralicu, pa mi ne mogu nita. Rekao mi je juer moj advokat da
mi ovaj lijeniki nalaz o slaboumnosti mora koristiti itava ivota.
- Ja sudskim lijenicima nita ne vjerujem - primijeti neki ovjek inteligentna
izgleda. - Kad sam jednom krivotvorio mjenice, za svaki sam sluaj polazio
predavanja doktora Heverocha, pa kad su me uhvatili, simulirao sam paralitiara,
ba onako kako je izlagao gospodin doktor Heveroch. Ugrizao sam jednog sudskog
lijenika iz komisije za nogu, popio sam tintu iz tintarnice i istovario se, da prostite,
gospodo, pred itavom komisijom u uglu dvorane. Ali zbog toga to sam jednomu
pregrizao list na nozi, proglasie me potpuno zdravim, pa sam tako nastradao.
- Ja se ba nita ne bojim pregleda te gospode - izjavi vejk. - Kad sam sluio
vojsku, tada me je pregledao i jedan veterinar, pa je sve dobro prolo.
- Sudski lijenici su mrcine - javi se mali, zgureni ovjeuljak - nedavno su na mojoj
livadi sluajno iskopali ljudski kostur, pa su sudski lijenici utvrdili da je taj ovjek
bio ubijen udarcem nekoga tupog predmeta prije etrdeset godina. Meni je tek
trideset i osam, ali su me ipak zatvorili iako imam krsni list, izvod iz matice i
domovinu.
- Mislim - ree vejk - da bismo sve to trebali gledati s potenije strane. Svatko se
moe prevariti, a i mora se prevariti to vie o neemu razmilja. Sudski lijenici su
ljudi, a ljudi su pogreivi. Tako je jednom meni u Nuslama, ba kod mosta to vodi
preko Botia, priao nou jedan gospodin kad sam se vraao od Banzeta, i udario
me volovskom ilom po glavi, a kad sam leao na zemlji, osvijetlio me svjetiljkom i
rekao: To je zabuna, to nije on. I razljutio se zbog te zabune toliko da me je jo
jednom maznuo ilom preko lea. To je ve tako u ljudskoj prirodi da se ovjek
vara sve do smrti. Kao na primjer onaj gospodin koji je jedne noi naao
polusmrznuta bijesna psa, donio ga kui i stavio eni u krevet. Kad se pas ugrijao i
oporavio, izujedao je itavu obitelj i najmlae dijete u kolijevci rastrgao i poderao.
Ili ispriat u vam sluaj kako se kod nas u kui prevario jedan tokar. Otkljuao je
podolsku crkvicu jer je mislio da je kod kue, izuo se u sakristiji jer je mislio da je
to njegova kuhinja, i legao je na oltar jer je mislio da je kod kue u krevetu, i pokrio
se pokrivaima sa svetim natpisima, i pod glavu je stavio evanelje i druge neke
svete knjige, da bi mu bilo visoko pod glavom. Ujutro ga je naao crkvenjak, a on
mu je, kad se pribrao, sasvim dobroudno rekao da je to zabuna. Lijepa je to
zabuna, ree mu crkvenjak, kad zbog takve zabune moramo crkvu ponovno
posvetiti. Tokara su zatim pregledali sudski lijenici, i oni su mu dokazali da je bio
potpuno priseban i trijezan, jer da je bio pijan, tada ne bi mogao pogoditi kljuem u
onu bravu na crkvenim vratima. Poslije toga je taj tokar umro u pankrakom
zatvoru. A evo vam jo jednog primjera, kako se u Kladnu prevario jedan policijski
pas, vujak poznatog konjikog kapetana Rottera. Kapetan Rotter je dresirao pse i
pravio pokuse sa skitnicama tako da su sve skitnice izbjegavale Kladno i okolicu.
Tada je naloio da mu andari moraju na svaki nain dovesti kakva sumnjiva
ovjeka. I dovedoe mu tako jednom nekoga dosta pristojno odjevena ovjeka
kojega su nali u lnskoj umi kako sjedi na nekom panju. Odmah su mu odrezali
21

komadi skuta na kaputu i dali ga onjuiti andarskim psima, a onoga su ovjeka

odveli u neku ciglanu izvan grada pa su one izvjebane pse pustili po njegovu tragu,
i oni su ga nali i doveli natrag. A zatim se onaj ovjek morao penjati po nekim
ljestvama na tavan, skakati preko zida, skoiti u ribnjak, a psi za njim. Napokon se
pokazalo da je taj ovjek bio eki radikalski zastupnik koji je doputovao na izlet u
lnske ume, jer mu je parlament dozlogrdio. Zato velim da su ljudi pogreivi, da se
varaju, jednako uen ovjek, kao i kakva glupa neobrazovana budala. Pa i ministri
se varaju!
***
Komisija sudskih lijenika koja je trebala da utvrdi da li je vejkov duevni horizont
odgovoran ili neodgovoran za sve one zloine zbog kojih je optuen, sastojala se od
tri neobino ozbiljna gospodina s utvrenim pogledima, tako da se miljenje svakoga
pojedinog temeljito razlikovalo od bilo kakvog miljenja druge dvojice.
Tu su bile zastupljene tri razliite naune kole i tri razliita psihijatrijska gledita.
Pa ako je u vejkovu sluaju meu tim suprotnim naunim taborima bila postignuta
potpuna sloga, to se moe posve objasniti samo snanim utiskom kojim je vejk
djelovao na itavu komisiju kad je stupivi u dvoranu gdje je trebalo ispitati njegovo
duevno stanje, i ugledavi na zidu sliku austrijskog cara uskliknuo:
- Gospodo, ivio car Franjo Josip Prvi!
Stvar je bila potpuno jasna. Zbog vejkove spontane manifestacije otpao je itav niz
pitanja, a ostala su samo neka najvanija, na osnovu sistema doktora psihijatrije
Kallersona, doktora Heverocha i Engleza Weikinga.
- Je li tei radijum ili olovo?
- Ja ih, molim, nisam vagao - odgovori vejk s umiljatim smijekom.
- Vjerujete li u konac svijeta?
- Najprije bih taj konac svijeta morao vidjeti - nemarno odgovori vejk - ali ga
svakako sutra jo neu doekati.
- Da li biste mogli izmjeriti promjer zemaljske kugle?
- To, molim, ne bih mogao - odgovori vejk - ali i ja bih vam, gospodo, mogao
zadati jednu zagonetku: Ima jedna trokatnica, a u svakom katu ima po osam
prozora. Na krovu su dva prozoria i dva dimnjaka. U svakom katu su dva
stanara. A sad mi kaite, gospodo, koje je godine pazikui umrla baka?
Sudski lijenici pogledali jedan drugoga znaajno, a jedan od njih ipak postavi jo
ovo pitanje:
- Znate li najveu dubinu Tihog oceana?
- To, molim, ne znam - glasio je odgovor - ali mislim da je svakako vea od dubine
pod Vyehradskom hridinom na Vltavi.
Predsjednik komisije kratko upita: Dosta?, ali ipak jo jedan lan zamoli da moe
postaviti i ovo pitanje:
Koliko je dvanaest tisua osam stotina devedeset i sedam pomnoeno s trinaest
tisua osam stotina ezdeset i tri?
- Sedam stotina dvadeset devet! - odgovori vejk ne trepnuvi okom.
- Mislim da je to posve dovoljno - ree predsjednik komisije. - Optuenoga moete
odvesti na staro mjesto.
22

- Zahvaljujem, gospodo - progovori utivo vejk - i meni je to posve dovoljno.

Kad su ga odveli, sloio se kolegij trojice da je vejk notorni blesan i idiot po svim
prirodnim zakonima koje su pronali psihijatrijski uenjaci.
U izvjetaju koji je predan istranom sucu stajalo je meu ostalim ovo: Dolje
potpisani sudski lijenici ustanovili su potpunu duevnu tupost i priroeni kretenizam
ovoj komisiji privedenoga Josefa vejka koji se izraava rijeima kao npr. ivio
car Franjo Josip Prvi, to je posve dovoljno da osvijetli duevno stanje Josefa
vejka kao notornog blesana. Dolje potpisana komisija predlae stoga: 1. obustavu
istrage protiv Josefa vejka i 2. otpremu Josefa vejka na promatranje na
psihijatrijsku kliniku, da se ustanovi koliko je njegovo duevno stanje opasno po
okolinu.
Upravo dok se sastavljao ovaj izvjetaj, vejk je priao svojim drugovima u
zatvoru:
- O Ferdinandu nisu htjeli ni da govore, a sa mnom su razgovarali o jo veim
glupostima. Na kraju smo rekli da nam je posve dovoljno toga razgovora, pa smo se
razili.
- Ja nikomu ne vjerujem - ree na to zgureni, mali ovjeuljak na ijoj su livadi
sluajno iskopali ljudski kostur - sve je to lopovluk.
- Pa i lopovluka mora biti - ree vejk namjetajui se na slamnjai. - Kad bi svi
ljudi mislili dobro jedni drugima, tada bi se u najkrae vrijeme meusobno potukli.

23

IV. VEJKA IZBACILI IZ LUDNICE

Kad je vejk kasnije prikazivao ivot u ludnici, njegovo je prikazivanje obilovalo

neobinim pohvalama:
- Ja zaista ne znam zato se luaci ljute to ih ondje zadravaju. ovjek ondje moe
puzati gol po podu, zavijati kao agalj, bjesnjeti i gristi. Kad bi to ovjek uradio
gdjegod na etalitu, ljudi bi se tome udili, ali ondje je to neto najobinije! Ondje
vam vlada takva sloboda o kakvoj ni socijalisti nisu nikada sanjali. Ondje se moete
proglaavati i za Gospodina Boga ili za Djevicu Mariju, za rimskoga papu ili za
engleskoga kralja, za cara ili za svetoga Vaclava, premda je ovaj posljednji bio
stalno svezan, gol i leao je u samici. Bio je ondje i jedan koji je vikao da je
nadbiskup, ali nije nita drugo radio, nego je samo derao i jo neto radio, s
oprotenjem, vi znate kako se to s tim rimuje, ali ondje se toga nitko ne stidi. Jedan
se ak proglaavao za svetog irila i Metoda da bi dobio dvije porcije jela. A jedan
je gospodin bio u blagoslovljenom stanju pa je svakoga zvao na krstitke. Bilo vam je
ondje mnogo zatvorenih ahista, politiara, ribara i skauta, filatelista i fotografa i
slikara. Jedan je bio unutra zbog nekih starih lonaca koje je nazivao urnama.
Jedan je bio stalno u luakoj koulji da ne bi mogao izraunati kada e biti kraj
svijeta. Susreo sam se ondje i s nekoliko profesora. Jedan je od njih neprestano iao
za mnom i tumaio mi da je pradomovina Cigana u Krkonoima, a onaj drugi mi je
objanjavao da se u utrobi zemaljske kugle nalazi jo jedna zemaljska kugla, samo
mnogo vea od one izvanjske.
Svatko je ondje mogao govoriti to je htio i to bi mu ba palo na jezik, kao da je u
parlamentu. Kadto bi ondje priali bajke i potukli se ako koja princeza ne bi u bajki
prola onako kako su eljeli. Najbjesniji je bio neki gospodin koji se proglaavao za
esnaesti svezak Ottove Naune enciklopedije, pa je svakoga molio da ga otvori i
nae u njemu natuknicu Kartonana ivaica, jer da je inae izgubljen. Smirio se
tek onda kad su mu navukli luaku koulju. A onda se veselio to je dospio u
knjigovezaku preu, i molio da mu naprave modemi rez. Uope ondje se ivjelo
24

kao u raju. Ondje moete galamiti, urlati, pjevati, plakati, meketati, vritati, skakati,
moliti se, prebacivati se, hodati etvoronoke, skakutati na jednoj nozi, trati
uokolo, plesati, hopsati, itav dan uati i penjati se po zidu. Nitko nee doi do vas
i rei vam: To ne smijete raditi, to se, gospodine, ne pristoji, mogli biste se stidjeti,
zar ste vi obrazovan ovjek? No i to je istina da ondje ima i potpuno mirnih
luaka. Takav je bio na primjer neki ueni izumitelj koji je neprestano kopao nos i
samo bi jednom na dan rekao: Upravo sam pronaao elektricitet. Kao to velim,
bilo je ondje vrlo lijepo, pa ono nekoliko dana to sam ih proveo u ludnici pripada
meu najljepe asove mojega ivota.
I zaista ve samo primanje na koje je vejk naiao u ludnici kad su ga odveli na
promatranje iz zemaljskog kaznenog suda, nadmailo je njegova oekivanja.
Najprije su ga svukli do gola, a onda su mu dali nekakav ogrta i prijateljski ga
uhvatili ispod pazuha i odveli ga u kupaonicu, pri emu ga je jedan bolniar
zabavljao prianjem neke anegdote o idovima. U kupaonici ga posadie u kadu s
toplom vodom, a zatim ga izvukoe i postavie pod hladan tu. To su ponovili tri
puta i onda ga zapitali kako mu se to svia. vejk je rekao da je bolje nego u
kupalitu kraj Karlova mosta i da se on vrlo rado kupa. Kad mi jo obreete nokte
i kosu, nee tada nita nedostajati do moje potpune sree, dodao je smjekajui se
ugodno.
I tu su mu elju ispunili, a kad su ga jo dobro istrljali spuvom, zavie ga u ponjavu
i odnesoe u prvi odio na krevet, gdje ga pokrie pokrivaem i zamolie da zaspi.
vejk i danas pria o tome s uivanjem:
- Zamislite, nosili su me, u pravom smislu rijei odnijeli na rukama, pa mi je u tom
asu bilo zaista divno.
A na krevetu je zaista blaeno zaspao. Poslije su ga probudili i dali mu loni
mlijeka i emiku. Zemika je bila ve izrezana na male komadie, i dok je jedan
bolniar drao vejka za obadvije ruke, drugi je moio komadie emike u mlijeko
i hranilo ga, kao to gusku hrane valjucima. Poto su ga nahranili, uhvatie ga ispod
pazuha i odvedoe u nunik, gdje su ga zamolili da izvri malu i veliku nudu.
I o tom lijepom asu pripovijeda vejk s uivanjem, pa sigurno ne moram ponavljati
njegove rijei o tome to su poslije s njim radili. Spomenut u samo ovu vejkovu
reenicu:
- Jedan me od njih pri tom drao u naruju.
Kad su ga doveli natrag, poloili ga opet u krevet i opet ga zamolili da zaspi. Kad je
zaspao, probudili ga i odveli u sobu za preglede, gdje se vejk, stojei potpuno gol
pred dvojicom lijenika, sjetio slavnih vremena svojeg regrutovanja. Nehotice mu se
otre s usana:
4

- Tauglich.
- ta rekoste? - zapita ga jedan lijenik. - Poite pet koraka naprijed i pet natrag!
vejk uini deset koraka.
- Ta ja sam vam rekao - primijeti lijenik - da je dovoljno pet.
- Ja ne marim za par koraka - odgovori vejk.

25

Nato ga lijenici zamolie da sjedne na stolicu, a jedan ga poe kuckati po koljenu. I

taj ree onomu drugomu da su refleksi sasvim ispravni, na to drugi zavrtje glavom i
poe sam udarati vejka po koljenu, a prvi je dotle otvarao vejku one kapke i
pregledavao pupilu. Zatim se zajedno uputie k stolu i izrekoe nekoliko latinskih
izraza.
- ujte, umijete li pjevati? - upita jedan od njih vejka. - Ne biste li nam mogli
zapjevati kakvu pjesmu?
- Kako ne, gospodo - odgovori vejk. - Nemam dodue ni glasa ni sluha, ali pokuat
u da vam uinim po volji kad se elite zabavljati.
I vejk zapjeva:
to taj fratri u tom stolcu
desnom rukom elo krije,
a dvije arke suze gorke
26

niz blijedo lice lije?...

- Dalje ne znam - nastavi vejk. - Ali ako hoete, zapjevat u drugu:
Kako mi je oko srca teko
ta to mui jadne grudi moje,
kad mirno sjedim, u daljinu gledim,
tamo daleko enje su moje...
- Ne znam dalje ni ovu - uzdahnu vejk. - Znam jo prvu kiticu iz himne Gdje je
domovina moja? i pjesmu Windischgratz general sa vojnom gospodom prije ranog
sunca otpoeo rat i jo nekoliko narodnih pjesmica, kao na primjer Boe, ivi,
Boe titi, Kad smo ili na Jaromer i Tisuu Te puta pozdravljamo...
Lijenici se pogledae, a jedan upita vejka:
- Jeste li ve gdjegod bili duevno pregledani?
- U vojsci - odgovori vejk sveano i ponosno - vojni su me lijenici slubeno
proglasili notornim slaboumnikom.
- Meni se ini da ste vi simulant! - izdere se na vejka drugi lijenik.
- Ja, gospodo - branio se vejk - nisam nikakav simulant, ja sam pravi pravcati
slaboumnik, moete se raspitati u ekim Budjejovicama ili na popunidbenom
zapovjednitvu u Karlinu.
Stariji lijenik beznadno odmahnu rukom i pokazujui na vejka ree bolniarima:
- Vratite ovom ovjeku njegovo odijelo i odvedite ga u trei odio u prvom hodniku,
a zatim neka se jedan od vas vrati i odnese sve spise o njemu u kancelariju. I recite
ondje da brzo sve obave, da nam tu dugo ne dosauje.
I lijenici jo jednom zaprepateno pogledae vejka koji se utivo povlaio prema
vratima, idui natrake i klanjajui se uljudno. Na bolniarovo pitanje kakve to
gluposti ini, vejk odgovori:
- Jer nisam obuen, jer sam gol, pa neu gospodi pokazivati nepristojne dijelove
tijela, da ne misle da sam nepristojan ili prost.
Od toga asa kad su bolniari dobili nalog da vejku vrate njegovo odijelo, nisu mu
vie iskazivali nikakve panje. Naloili su mu da se obue, a jedan ga je odveo u
trei odio gdje je mogao nekoliko dana, dok nisu u kancelariji napisali njegovu
otpusnicu, vriti lijepa promatranja. Razoarani lijenici dadoe mu svjedodbu da
je simulant slaboga uma, a jer su ga otpustili prije ruka, dolo je do malog
izgreda.
vejk je izjavio, kad ga ve izbacuju iz ludnice, da ga ne smiju izbaciti bez ruka.
Izgred je zavrio policajac koga je dozvao vratar, i to tako da je predao vejka na
redarstveno povjerenitvo u Salmovu ulicu.

27

V. VEJK NA REDARSTVENOM POVJERENITVU U

SALMOVOJ ULICI

Poslije krasnih sunanih dana u ludnici za vejka su nastali dani puni progona.
Redarstveni nadzornik Braun doekao je vejka s okrutnou rimskih krvnika iz
doba draesnog cara Nerona. Nemilosrdno, kao nekada, kad su oni govorili: Bacite
ovoga kranskog nitkova lavovima! - tako je sada rekao nadzornik Braun: U
buharu s njim!
Ni rijei vie, ni manje. Samo su pri tom oi gospodina redarstvenog nadzornika
zasjale od nekog naroitog perverznog uivanja.
vejk se nakloni i ree ponosno:
- Spreman sam, gospodo. Mislim da buhara znai isto to zatvor, a to nije ba tako
zlo.
- Nemojte se tu mnogo razmetati - odgovori mu straar, a vejk nadoda:
- Ja sam skroman ovjek i zahvalan za sve to ete za mene uraditi.
U eliji je na drvenom leaj u sjedio zamiljeno neki ovjek. Sjedio je apatino i na
njegovu se izgledu moglo vidjeti da ne vjeruje, premda je zakripao klju u bravi
elije, da se to njemu otvaraju vrata slobode.
- Klanjam se, vae gospodstvo - ree vejk sjedajui kraj njega na leaj - koliko
moe biti sati?- Sat nije moj gospodar - odgovori zamiljeni ovjek.
- Pa ovdje i nije loe - nastavi vejk razgovor - ovaj leaj je od glaena drva.
Ozbiljni ovjek ne odgovori nita, nego ustade i poe brzo hodati po malenu
prostoru izmeu vrata i leaja, kao da se uri da neto spasi.
vejk je dotle sa zanimanjem promatrao napise nadrljane na zidovima. U jednom se
neki nepoznati zatvorenik zaklinjao nebom da e se s policijom boriti na ivot i
smrt. Tekst je glasio: Vi ete to platiti! Drugi je zatvorenik napisao: avo vas
odnio, andari! Trei je jednostavno konstatirao injenicu: Sjedio sam ovdje 5.
lipnja 1913. i sa mnom su pristojno postupali. Josef Mareek, trgovac iz Vrovica.
28

A nalazio se tu i napis koji je potresao svojom dubinom: Milost, veliki Boe... a

ispod toga: Poljubite mi s. No slovo s je bilo precrtano i sa strane napisano
velikim slovima SKUT. Kraj toga je neka pjesnika dua napisala stihove: Kraj
potoka tuan sjedim, sunce se za brdo skriva, gledam breuljke u sjaju, ondje gdje
draga mi prebiva.
ovjek koji je trao izmeu vrata i leaja kao da hoe pobijediti u maratonskom
tranju, zaustavio se i zadihan opet sjeo na svoje staro mjesto, spustio glavu u
dlanove i odjednom dreknuo:
- Pustite me napolje!
I govorio je dalje za sebe:
- Ne, oni me nee pustiti, nee me pustiti, nee. Ve sam ovdje od est sati ujutro.
I odjednom je osjetio potrebu za razgovor, uspravio se i zapitao vejka:
- Imate li sluajno remen, da uinim kraj svome ivotu?
- Mogu vas s radou posluiti - odgovori vejk skidajui remen - ja jo nikada
nisam vidio kako se ljudi u eliji vjeaju o remen.
- Samo je neprilika - nastavi on obazirui se naokolo - to ovdje nema nikakve
kuke. Prozorska kvaka nee vas odrati. Osim ako biste se objesili kleei kraj
leaja kao to je uradio onaj redovnik u Emauskom samostanu, objesivi se o
raspelo zbog neke mlade idovke. Samoubojice ja veoma volim, pa samo junaki
naprijed!
Namrgoeni ovjek kojemu je vejk turnuo remen u ruke pogleda remen, baci ga u
kut i zaplae razmazujui suze crnim rukama i jauui:
- Ja imam djecu, a ovdje sam zbog pijanstva i nemoralnog ivota. Isuse i Marijo,
moja jadna ena, ta e mi rei u uredu? Imam djecu, a zatvorili me zbog pijanstva i
nemoralnog ivota...
I tako dalje do beskonanosti.
Napokon se ipak malo primirio, priao je k vratima i poeo po njima udarati i
nogama i pesnicama. Iza vrata se zaue koraci i nekakav glas:
- ta hoete?
- Pustite me napolje! - rekao je takvim glasom kao da je izgubio svaku nadu u ivot.
- A kamo? - upita onaj s druge strane.
- U ured - odgovori nesretni otac, suprug, inovnik, pijanac i razvratnik.
Zau se smijeh, paklenski smijeh u tiini hodnika, i koraci se opet udaljie.
- Kao to se meni ini, ovaj vas gospodin mrzi kad vam se ovako smije - ree
vejk, dok je beznadni ovjek opet sjeo kraj njega. - Ovakav straar kad se razljuti,
moe svata uiniti. Sjednite samo mirno ako se neete objesiti, i ekajte kako e se
stvari razvijati. Ako ste inovnik, ako ste oenjeni i imate djece, to je, priznajem,
strano. Vi ste, ini se, uvjereni da e vas otpustiti iz slube, ako se ne varam.
- To ne mogu rei - uzdahnu inovnik - jer se ni sam ne sjeam to sam sve radio.
Ja samo znam da su me odnekud izbacili i da sam se htio onamo vratiti da zapalim
cigaru. Ali poetak je bio lijep! Proelnik naeg odjela slavio je imendan pa nas je
pozvao u jednu vinaru, a kasnije smo ili u drugu, u treu, u etvrtu, u petu, u estu,
u sedmu, u osmu, u devetu...
- elite li da vam pomognem brojiti? - zapita vejk.
29

- Ja sam u tome vjet, ja sam jednom nou promijenio dvadeset osam lokala. Ali
svaka ast, nigdje nisam popio vie od tri piva.
- Ukratko - produi nesretni podreeni inovnik proelnika koji je tako
velianstveno proslavio svoj imendan - kad smo ve proli dvanaestak raznih lokala,
primijetili smo da nam se izgubio proelnik, premda smo ga svezali konopcem i
vodili ga sa sobom kao psetance. Poli smo ga dakle traiti na sve strane i napokon
se izgubismo jedni drugima, i tako sam se ja na kraju naao u jednoj nonoj kavani
na Vinohradima. Bio je to vrlo pristojan lokal, u kojem sam pio nekakav liker
upravo iz boce. to sam kasnije radio, toga se ne sjeam, samo znam da su ve
ovdje na povjerenitvu, poto su me amo doveli, obadva straara podnijela prijavu
da sam bio pijan, da sam se vladao nemoralno, da sam izlupao neku gospou,
razrezao depnim noiem tui eir koji sam skinuo s vjealice, rastjerao enski
orkestar, optuio natkonobara pred svima da mi je ukrao dvadeset kruna, razbio
mramorni stol za kojim sam sjedio, i namjerno pljunuo nepoznatom gospodinu za
susjednim stolom u crnu kavu. Nita vie nisam uradio, bar se ne mogu sjetiti da
sam jo ta uinio. A vjerujte mi, ja sam estit i inteligentan ovjek koji ni na to
drugo ne misli nego na svoju obitelj. ta velite na sve to? Ta ja nisam nikakav
izgrednik!
- Je li vas stajalo mnogo truda da razlupate mramornu plou onoga stola - umjesto
odgovora upita vejk radoznalo - ili ste je razbili jednim udarcem?
- Jednim udarcem - odgovori inteligentni gospodin.
- Onda ste propali - zamiljeno ree vejk. - Dokazat e vam da ste se na to
spremali marljivim uvjebavanjem. A ona kava stranoga gospodina u koju ste
pljunuli, je li ona bila bez ruma ili s rumom?
I ne ekajui odgovora vejk poe objanjavati:
- Ako je bila s rumom, tada je za vas gore jer je skuplja. Kod suda se sve zbraja,
sumira se, da ispadne barem kakav zloin.
- Kod suda... - maloduno proapta savjesni otac obitelji i oborivi glavu padne u
5

neugodno stanje u kojem ovjeka dere grinja savjesti.

- A znaju li kod kue - upita vejk - da ste u zatvoru, ili e priekati dok to bude u
novinama?
- Vi mislite da e to doi u novine? - naivno upita rtva imendana svojega starjeine.
- Vie nego sigurno - glasio je strogi odgovor, jer vejk nije nikada obiavao skrivati
to pred drugima. - A va e se sluaj neobino sviati svim itaocima novina. Ja
takoer rado itam rubriku o pijancima i njihovim izgredima. Nedavno je u
Gostionici kod kalea neki gost sam sebi razbio aom glavu. Bacio ju je uvis i
stao pod nju. Odvezli su ga i ve smo ujutro itali o tom u novinama. Ili jednom
sam u Bendlovki opalio pljusku nekom namjeteniku pogrebnog drutva, a on mi je
vratio milo za drago. Da bismo se pomirili, morali su nas obojicu uhapsiti, a sve je
to bilo ve u popodnevnim novinama. Ili kad je u Kavani kod mrtvaca onaj
savjetnik razbio dva posluavnika, zar mislite da su ga potedjeli? I on je bio odmah
sutradan u novinama. Vi moete iz zatvora poslati u novine samo ispravak da se
vijest koja je o vama objavljena ne tie vas, i da vi s gospodinom koji ima jednako
ime niste ni roak ni drug, a i kui moete poslati pismo da taj va ispravak izreu i
30

sauvaju, da ga moete proitati kad izaete iz zatvora.

- Nije li vam hladno? - upita suutno vejk poto je primijetio da se inteligentni
gospodin trese. - Ove godine je konac ljeta prilino hladan.
Propao sam - zavapi vejkov drug - izgubit u pravo na promaknue!
- Izgubit ete - potvrdi mu spremno vejk. - Kad vas poslije izdrane kazne ne
prime natrag u slubu, ne znam da li ete ba brzo dobiti drugo namjetenje, jer
danas svatko, pa bio to i ivoder, trai od vas svjedodbu o vladanju. Da, taj asak
radosti koji ste sebi priutili nee vam se isplatiti. A hoe li vaa gospoa i vaa
djeca imati od ega da ive dok vi budete u zatvoru? Ili e morati ii u prosjaenje i
uiti djecu razliite poroke?
Zau se jecanje:
- O moja jadna djeca, o moja jadna ena!
I tada nesavjesni pokajnik ustade i poe govoriti o svojoj djeci: ima ih petoro,
najstariji ima dvanaest godina i skaut je. Pije samo vodu i trebalo bi da bude primjer
svojemu ocu koji je to uinio prvi put u svojem ivotu.
- Skaut je - uskliknu vejk. - Rado sluam o skautima. Jednom su u Mydlovarima
kod Zliva, kotar Hlubok, oblast eke Budjejovice, ba kad je naa pukovnija devedeset i prva - bila na manevrima, seljaci iz okolice priredili lov na skaute u
opinskoj umi, gdje su se oni razmnoili. Uhvatili su trojicu. Najmanji od njih, kad
su ga vezali, cvilio je, plakao i naricao da to mi okorjeli vojnici nismo mogli ni
gledati, pa smo radije otili u stranu. Pri tom vezanju ta su tri skauta izujedala
osmoricu seljaka. Kasnije su na mukama kod seoskog naelnika, gdje su bili ibani,
priznali da nema livade u okolici po kojoj se nisu valjali dok su se grijali na suncu, i
da je onaj lanac nepokoene rai, upravo prije etve u Raicama, izgorio pukim
sluajem kad su oni na itnoj njivi pekli na ranju srnu koju su u zasjedi zatukli
noevima u opinskoj umi. U njihovoj jazbini u umi seljaci su nali preko pola
cente oglodanih kostiju peradi i umske divljai, golemo mnotvo kotica od
treanja, obilje ogrizaka od nezrelih jabuka i drugih dobrih stvari.
No jadni se skautov otac nije mogao umiriti.
- ta sam uradio? - jadikovao je. - Unitio sam svoj dobar glas!
- I jeste - ree vejk s priroenom iskrenou. - Poslije toga to ste uinili uniten
vam je dobar glas za itav ivot, jer e vai znanci, kad budu to itali u novinama,
jo kojeta i dodati. Tako se to uvijek radi, ali od toga neka vas ne boli glava!
Takvih ljudi koji su unitili i upropastili svoj dobar glas ima na svijetu bar deset puta
vie nego onih s dobrim glasom. To je sasvim obina i beznaajna sitnica.
Na hodniku se zaue teki koraci, klju kljocnu u bravi, otvorie se vrata i straar
prozva vejka po imenu.
- Oprostite - ree vejk viteki - ja sam ovdje tek od dvanaest sati o podne, a ovaj
je gospodin u zatvoru ve od est sati ujutro. Meni se toliko ne uri.
Umjesto odgovora snana policajeva ruka izvue vejka na hodnik i utke ga
odvede po stepenicama u prvi kat.U drugoj sobi sjedae za stolom redarstveni
komesar, debeo gospodin dobroudna izgleda, i on ree vejku:
- Vi ste dakle taj vejk? A kako ste amo dospjeli?
- Na vrlo jednostavan nain - odgovori vejk. - Dospio sam ovamo u pratnji
31

gospodina straara, jer sam prigovarao to su me iz ludnice izbacili bez ruka.

Postupali su sa mnom kao s kakvom odbaenom ulinom djevojurom.
- Znate to, vejku - ree mu prijazno komesar - zato da se mi ovdje u Salmovoj
ulici uzrujavamo zbog vas? Ne bi li bilo bolje da vas poaljemo na redarstveno
ravnateljstvo?
- Vi ste, kako se ono kae, gospodar situacije - odgovori vejk zadovoljno. - Poi
sada navee na redarstveno ravnateljstvo sasvim je ugodna, mala etnja.
- Drago mi je to smo se sporazumjeli - ree veselo policijski komesar. - Zar nije
bolje da se dogovorimo? Nije li tako, vejku?
- I ja se vrlo rado posavjetujem sa svakim - odgovori vejk. - Ja vam, vjerujte mi,
gospodine komesaru, neu nikada zaboraviti vau dobrotu.
I poklonivi se utivo ode sa straarom dolje u straarnicu, a za etvrt sata mogli ste
vidjeti vejka na uglu Jene ulice i Karlova trga u pratnji drugoga straara, koji je
6

pod pazuhom nosio debelu knjigu s njemakim natpisom: Arrestantenbuch.

Na uglu Spaljene ulice vejk i njegov pratilac naioe na gomilu ljudi koja se gurala
oko izvjeenog proglasa.
- To je manifest Njegova Velianstva o objavi rata - ree straar vejku.
- Ja sam to proricao - ree vejk - ali u ludnici ne znaju o tom jo nita premda bi
ove vijesti morali imati iz prve ruke.
- Kako to mislite? - zapita policajac vejka.
Jer ondje ima mnogo zatvorene gospode oficira - objasni mu vejk, a kad su doli
do nove gomile koja se gurala pred manifestom, vejk viknu:
ivio car Franjo Josip! U ovom je ratu pobjeda naa!
Netko mu iz oduevljene gomile nabi eir preko uiju i tako dobri vojak vejk stupi
ponovo na vrata redarstvenog ravnateljstva okruen masom ljudi.
- U ovom e ratu sasvim sigurno pobjeda biti naa, ponavljam to jo jednom,
gospodo! - Tima se rijeima oprostio vejk sa gomilom koja ga je pratila.
A negdje u dalekim daljinama historije na Evropu se sputala istina da e sutranjica
razoriti i planove sadanjosti.

32

VI. PROBIVI ZAARANI KRUG, VEJK SE VRAA

KUI

Zgradom redarstvenog ravnateljstva provijavao je duh tuinskog autoriteta, koji je

elio utvrditi u kolikoj je mjeri stanovnitvo oduevljeno za rat. Osim nekoliko ljudi
koji nisu zatajili da su sinovi naroda koji treba da iskrvari za interese njemu sasvim
tue, redarstveno je ravnateljstvo predstavljalo najkrasniju skupinu birokratskih
zvijeri koje su imale smisla samo za tamnicu i vjeala, da bi tako sauvale
egzistenciju zavrnutih paragrafa.
Pri tom su sa svojim rtvama postupali sa zajedljivom ljubaznou unaprijed
odmjerujui svaku rije.
- Vrlo mi je ao - rekao je jedan od tih cmo-utih grabeljivaca kad su mu doveli
vejka - to ste opet pali u nae ruke. Mislili smo da ete se popraviti, ali smo se
prevarili.
vejk je utei potvrivao glavom i drao se tako neduno da ga je crno-uti
grabeljivac radoznalo pogledao i rekao:
- Ne drite se tako glupo!
No odmah je promijenio ton i nastavio ljubazno:
- Nama je svakako vrlo neugodno drati vas u zatvoru, i mogu vas uvjeriti da po
mojem miljenju vaa krivica nije velika, jer s obzirom na vau malu inteligenciju
nema sumnje da ste zavedeni. Recite mi, gospodine vejku, tko vas zapravo navodi
da inite takve gluposti.
vejk se nakalja i ree:
- Ja, molim, ne znam ni za kakve gluposti.
- A zar to nije glupost, gospodine vejku - nastavi grabeljivac hinjenim oinskim
tonom - da vi, prema prijavi straara koji vas je ovamo doveo, izazivate skupljanje
naroda pred manifestom o ratu, nalijepljenom na uglu, i da bunite narod poklicima:
ivio car Franjo Josip! U ovom je ratu pobjeda naa!
33

- Ja nisam mogao ostati ravnoduan - izjavi vejk gledajui inkvizitora svojim

dobrim oima - ja sam se uzrujao kad sam vidio da svi itaju taj manifest o ratu bez
ikakva izraza radosti. Nijednog poklika ivio!, nijednog poklika Hura!, uope
nita, gospodine savjetnie. Kao da ih se sve to nita ne tie. I tada ja, stari vojnik
devedeset prve regimente, nisam mogao vie izdrati, nego sam viknuo one
reenice, a mislim da biste isto uradili i vi da ste bili na mojem mjestu. Kad je rat,
mora se pobijediti, a mora se i vikati ivio car!, i o tom me nitko ne moe
razuvjeriti.
Svladan i skruen, crno-uti grabeljivac nije podnio pogleda nevinog jaganjca
vejka, nego je oborio oi na spise i rekao:
- Potpuno razumijem va zanos, ali se on morao oitovati u drugim prilikama. Ta
znate i sami dobro da vas je vodio policajac, tako da su vai rodoljubni poklici mogli
i morali djelovati na opinstvo vie ironino nego ozbiljno.
- Kad koga vodi policajac - odgovori vejk - to je teak moment u ovjejem
ivotu. Ali kad ovjek ni u tako tekom momentu ne zaboravlja to treba da radi
kad je rat, mislim da takav ovjek nije tako lo.
Cmo-uti grabeljivac proguna neto i pogleda jo jednom u vejkove oi.
vejk odgovori nedunom, mekom, skromnom i njenom toplinom svojega
pogleda.
asak su netremice gledali jedan drugoga.
- Neka vas avo nosi, vejku! - ree napokon slubena glava. - Ali ako jo jednom
doete ovamo, tada vas uope neu presluavati, nego u vas odmah otpremiti
vojnom sudu na Hradane. Jeste li razumjeli?
No prije nego se snaao, vejk prie k njemu, poljubi mu ruku i ree:
- Neka vam za sve plati dobri bog! A ako biste kada trebali kakva istokrvna psa,
izvolite se samo obratiti na mene. Ja trgujem psima.
I tako se vejk opet naao na slobodi i na putu kui.
Njegovo razmiljanje da li da jo prije svrati u Gostionicu kod kalea, svrilo se time
da je otvorio vrata kroz koja je prije nekog vremena izaao u pratnji detektiva
Bretschneidera.
U gostionici je vladala grobna tiina. Za stolovima je sjedilo nekoliko gostiju, a meu
njima i crkvenjak crkve sv. Apolinarija. Svi su bili smrknuti. Za ankom je sjedila
gostioniarka Palivcov i tupo gledala u pivske slavine.
- Evo me opet - ree vejk veselo - dajte mi au piva. A gdje je gospodin Palivec, i
on je ve valjda kod kue?
Umjesto odgovora Palivcov brinu u pla i usredotoujui svoju nesreu u naroiti
naglasak na svakoj rijei zajeca:
- Osudili... ga... prolog... tjedna... na... deset ... godina.
- No eto - ree vejk - sedam je dana ve odleao!
- A bio je tako oprezan - plakala je Palivcov - i sam je to o sebi uvijek govorio.
Gosti su u gostionici tvrdokorno utjeli, kao da meu njima lebdi duh gostioniara
Paliveca i potie ih na jo veu opreznost.
- Opreznost je majka mudrosti - ree vejk sjedajui za stol uz au piva, u ijoj su
pjeni bili mali otvori od suza gospoe Palivcove koje su nakapale dok je nosila pivo
34

vejku na stol - danas su takva vremena da ovjeka upravo sile na opreznost.

- Juer smo imali dva sprovoda - pokua skrenuti razgovor na drugu stranu
crkvenjak sv. Apolinarija.
- Valjda je netko umro - ree drugi gost, a trei zatim produi:
- Jesu li to bili sprovodi s katafalkom?
- Volio bih znati - ree vejk - kakvi e biti sada u ratu vojniki sprovodi.
Gosti ustadoe, platie i tiho se razidoe, vejk je ostao sam s gospoom
Palivcovom.
- Nisam mogao ni pomisliti - ree vejk - da bi neduna ovjeka osudili na deset
godina. Da su nevina ovjeka osudili na pet godina, to sam ve uo, ali na deset, to
je ipak previe.
- Kad je moj mu sve priznao - plakala je Palivcov.
- to je ovdje govorio o onim muhama i o onoj slici, sve je to ponovio i na policiji i
na sudu. Bila sam na raspravi kao svjedok, ali to sam mogla svjedoiti kad su mi
rekli da sam u rodbinskoj vezi sa svojim muem i da mogu uskratiti svjedoanstvo.
Ja sam se tako preplaila te rodbinske veze da iz toga jo togod ne izae, pa sam
odustala od svjedoenja, a on me, jadnik stari, tako pogledao da do smrti neu
zaboraviti njegova pogleda. A kasnije, poslije osude, kad su ga vodili u zatvor, kako
je ve bio lud od svega toga, poeo je na hodniku vikati: ivjela slobodna misao!
- A zar gospodin Bretschneider ne dolazi vie amo? - upita vejk.
Bio je ovdje nekoliko puta - odgovori gostioniarka.
- Ispio bi jedno ili dva piva, zapitao me tko amo dolazi, i sluao kako gosti
razgovaraju o nogometu. Oni uvijek kad ga vide razgovaraju samo o nogometu. A
on se uvijek pri tom trza kao da mu svaki as dolazi da bjesni i previja se. Za cijelo
to vrijeme uhvatio se na lijepak samo jedan tapetar iz Poprene ulice.
- To je pitanje uvjebanosti - primijeti vejk. - Je li taj tapetar glup ovjek?
- Nekako kao moj mu - odgovori gostioniarka plaui. - Pitao ga je da li bi htio
pucati na Srbe. Tapetar mu je odgovorio da ne zna pucati, da je na strelitu bio
samo jedanput i da je prostrijelio krunu. A onda smo svi uli kako je Bretschneider,
izvlaei biljenicu, rekao: Oho, opet lijepa veleizdaja! i otiao s tim tapetarom iz
Poprene ulice, koji se vie nije vratio.
- Vie se njih nee vratiti - ree vejk. - Dajte mi aicu ruma!
vejk je ba naruio rum po drugi put, kadli ue u gostionicu civilni agent
Bretschneider. Bacivi letimian pogled na ank i praznu prostoriju, sjede pored
vejka i narui pivo ekajui to e rei vejk.
vejk skide s vjealice neke novine i razgledajui zadnju stranu oglasa ree:
- Gle, onaj impera iz Strakova br. 5, zadnja pota Rainves, prodaje
gospodarstvo sa trinaest jutara zemlje. U selu ima kola i eljeznica.
Bretschneider nervozno zabubnja prstima po stolu i okreui se vejku ree:
- udim se, gospodine vejku, to vas zanima to gospodarstvo.
- Ah, to ste vi - ree vejk pruajui mu ruku. - Nisam vas odmah prepoznao,
imam vrlo slabo pamenje. Posljednji put smo se vidjeli, ako se ne varam, u
kancelariji redarstvenog ravnateljstva. to ste radili odonda, dolazite li amo esto?
- Danas sam doao ba zbog vas - ree Bretschneider.
35

- Rekli su mi na redarstvenom ravnateljstvu da prodajete pse. Ba bih trebao lijepog

ratlera, ili pica, ili neto slino.
- Sve vam to mogu nabaviti - odgovori vejk. - elite li istokrvno tene ili kakvo
ulino?
- ini mi se - odgovori Bretschneider - da u se odluiti za istokrvna psa.
- A ne biste li eljeli policijskog psa - upita vejk - takova koji odmah sve nanjui i
navede na trag zloina? Ima ga jedan mesar u Vrovicama, a pas mu vue kolica, pa
je dakle, kao to se kae, promaio zanimanje.
- Ja bih htio pica - ree Bretschneider mimo, ali tvrdoglavo - pica koji ne grize.
- Vi dakle elite pica bez zuba? - zapita vejk. - Znam jednoga, ima ga neki
gostioniar u Dejvicama.
- Onda radije ratlera - zbunjeno odgovori Bretschneider, ije je kinoloko znanje
bilo u poetnom stadiju, pa da nije dobio nalog na redarstvenom ravnateljstvu, ne bi
nikad nita ni znao o pasjim vrstama.
Ali zapovijed je bila tana, jasna i stroga. Morao se poblie upoznati sa vejkom na
temelju njegova trgovanja psima, a za tu svrhu je imao pravo odabrati pomonike i
raspolagati iznosima za kupnju pasa.
- Ratlera ima veih i manjih - ree vejk. - Znam za dva manja i tri vea. Svih pet
moete uzeti u krilo. Mogu vam ih najtoplije preporuiti.
- To bi mi odgovaralo - ree Bretschneider - a koliko stoji jedan?
- To zavisi o veliini - odgovori vejk - prema tome koliko je velik. Ratler nije tele,
kod ratlera je ba obratno, to manji, to skuplji.
- Ja reflektiram na vee, koji mogu uvati strau - odgovori Bretschneider bojei se
da ne optereti tajni fond dravne policije.
- Dobro - ree vejk - vee vam mogu prodati po pedeset kruna, a jo vee po
etrdeset i pet kruna, ali pri tom smo zaboravih neto: elite li tenad ili starije pse,
mujake ili enke?
- To mi je svejedno - odgovori Bretschneider koji se morao boriti s nepoznatim
problemima. - Pribavite mi ih, pa u ja doi po njih k vama sutra navee u sedam
sati. Hoete li moi?
- Hou, doite - suho odgovori vejk - ali u tom sluaju moram vas zamoliti kaparu
od trideset kruna.
- Razumije se samo po sebi - ree Bretschneider isplaujui novce - a sad emo
naruiti svaki etvrt litre vina na moj raun.
Kad su bili svaki kod pete etvrtinke, izjavio je Bretschneider, izazivajui vejka,
neka ga se ne boji, jer on danas nije u slubi pa se danas mogu razgovarati i o
politici.
vejk izjavi da on u gostionici nikada ne razgovara o politici i da je politika uope za
malu djecu.
Bretschneider je naprotiv bio revolucionarniji, pa je rekao da je svaka slaba drava
osuena na propast i zapitao je vejka kakvo je njegovo miljenje o toj stvari.
vejk izjavi da s dravom nije imao nikakva posla, ali da je jednom njegovao neko
slabano bernardinsko tene koje je hranio vojnikim dvopekom, a ono je crknulo.
Kad su bili svaki kod este etvrtinke, Bretschneider izjavi da je anarhist i zapita
36

vejka u koju organizaciju da se upie.

vejk odgovori da je jednom jedan anarhist kupio od njega leonbergera za sto kruna
i da mu je zadnju otplatu ostao duan.
Pri sedmoj etvrtinki Bretschneider je ve govorio o revoluciji, a protiv mobilizacije,
na to se vejk nagnu k njemu i apnu mu u uho:
Eto ba je uao u gostionicu nekakav gost. Pazite da vas ne uje, jer biste mogli
imati neugodnosti zbog toga. Vidite da gostioniarka ve plae.
Gospoa Palivcov je zaista plakala sjedei na svojoj stolici iza anka.
- Zato plaete, gospoo? - upita Bretschneider. - Za tri mjeseca pobijedit emo u
ratu, a onda e biti proglaena amnestija, pa e se va mu vratiti, i tada emo kod
vas slaviti.
- Ili moda mislite da neemo pobijediti? - okrenu se on prema vejku.
- emu da to stalno prevakavamo? - ree vejk. - Pobijediti se mora, i gotovo, ali
sad ve moram ii kui.
vejk plati raun i vrati se svojoj staroj dvorkinji, gospi Mllerovoj, koja se vrlo
uplaila kad je vidjela da je ovjek koji je otkljuao vrata stana glavom vejk.
- A ja sam mislila, milostivi gospodine, da ete se vratiti tek za nekoliko godina ree ona s uobiajenom iskrenou - pa sam dotle uzela na stan iz samilosti nekoga
vratara u nonoj kavani, jer je kod nas bila triput premetaina, pa kad nisu mogli
nita nai, tada su rekli da ste nastradali, jer ste rafinirani.
vejk se odmah uvjerio da se nepoznati stranac smjestio posve udobno. Spavao je u
vejkovu krevetu, a bio je ak tako plemenit da se zadovoljio s polovinom kreveta,
a na drugu je polovinu smjestio neko dugokoso stvorenje koje je spavalo i iz
zahvalnosti zagrlilo ga oko vrata, dok su dijelovi muke i enske garderobe leali
pomijeani oko kreveta. Po tom se kaosu moglo vidjeti da se vratar iz none kavane
vratio sa svojom damom u veselu raspoloenju.
- Gospodine - ree vejk drmajui uljeza - pazite da ne zakasnite na ruak. Meni bi
bilo vrlo ao kad biste za mene rekli da sam vas izbacio iz stana ba onda kad niste
nigdje nita mogli dobiti za ruak.

37

Vratar je none kavane bio vrlo pospan, pa je trebalo mnogo vremena dok je
shvatio da se vlasnik kreveta vratio kui i da trai na nj svoje pravo.
Po obiaju svih vratara nonih kavana, i ovaj je gospodin izjavio da e isprebijati
svakoga tko ga bude budio, pa je pokuao spavati dalje.
No vejk je pokupio dijelove njegove garderobe, donio mu ih je do kreveta i
prodrmavi ga energino rekao mu:
- Ako se ne obuete, pokuat u vas izbaciti na ulicu takva kakvi ste sada. Za vas e
biti mnogo bolje ako izletite odavde obueni.
- A ja sam htio spavati do osam navee - zbunjeno ree vratar navlaei hlae. Uostalom, ja plaam za krevet ovoj gospoi dvije krune dnevno i mogu ovamo
voditi dame iz kavane. Marena, ustani!
Dok je stavljao ogrlicu i vezao kravatu, pribrao se ve toliko da je poeo uvjeravati
vejka kako je nona kavana Mimoza zaista jedan od najpristojnijih nonih
lokala, u koji imaju pristup samo dame kojima su policijske knjiice u potpunom
redu, pa je srdano pozvao vejka da posjeti njihov lokal.
Naprotiv njegova prijateljica nije ba bila zadovoljna sa vejkom pa je upotrijebila
nekoliko vrlo pristojnih izraza, od kojih je najpristojniji bio ovaj:
- Klipane gospodski!
Kad su uljezi otili, poe vejk da obrauna s gospoom Mllerovom, ali je ona
iezla bez traga i glasa. Naao je samo komadi papira, na kojem je ona olovkom
nadrljala svojim iskidanim rukopisom nekoliko neobino lako izraenih misli u vezi s
nesretnim sluajem iznajmljivanja vejkova kreveta vrataru none kavane.
- Oprostite, milostivi gospodine, to vas vie neu vidjeti jer u skoiti kroz prozor.
- Lae - ree vejk i odlui da je prieka.
Nakon pola sata uuljala se u kuhinju nesretna gospoa Mllerov, i na njezinu se
oajnom izraaju lica vidjelo da oekuje od vejka utjene rijei.
- Ako hoete skoiti kroz prozor - ree vejk - tada idite u sobu gdje sam otvorio
prozor. Ne bih vam savjetovao da skaete kroz kuhinjski prozor, jer biste pali u vrt
38

na rue i otetili bunje, pa biste to morali platiti. Sa sobnog prozora past ete
krasno na plonik, i ako budete imali sree, slomit ete kraljenicu. Ako ne budete
imali sree, prelomit ete jedino sva rebra, ruke i noge pa ete morati platiti bolnike
trokove.
Gospoa Mllerov brinu u pla i potiho ode u sobu, zatvori prozor, a zatim se
vrati i ree:
- Propuh je, pa to nije dobro za reumatizam milostivog gospodina.
Zatim ode urediti krevet i sve je neobino briljivo pospremila, a onda se suznih
oiju vratila vejku u kuhinju i priopila mu:
- Ona dva psia, gospodine, koja smo drali u dvoritu, crknula su. A bernardinac
nam je pobjegao kad su vrili kunu premetainu.
- Isuse Kriste! - viknu vejk. - Taj e nadrljati jer ga sad sigurno trai policija.
- Ugrizao je gospodina redarstvenog komesara kad ga je pri premetaini izvlaio
ispod kreveta - nastavila je gospoa Mllerov. - Naprije je netko od gospode rekao
da se netko skriva pod krevetom, pa su onda pozvali bernardinca da u ime zakona
izae napolje, a kad on nije htio, onda su ga izvukli. A on je navalio na njih i onda
jurnuo kroz vrata i vie se nije vratio. I mene su presluavali o tome tko k nama
dolazi i ne dobivamo li novaca iz inozemstva, a zatim su natuknuli da sam glupaa
kad sam im rekla da novce iz inozemstva dobivamo rijetko, posljednji put da smo
dobili od onog direktora iz Brna kaparu u visini od ezdeset kruna za angorsku
maku koju ste oglasili u Narodnoj politici, a mjesto koje ste mu poslali u kitrici
od datula ono slijepo tene, foksterijera. Poslije toga su sa mnom vrlo prijazno
razgovarali i preporuili mi da uzmem na stan onog vratara iz none kavane, da se
ne bih plaila sama u stanu, onoga kojeg ste izbacili...
- Ja ba nemam sree s tim inovnicima, gospoo Mllerov. Vidjet ete koliko e
ih sada doi da kupuju pse! - uzdahnu vejk.
Ne znam da li su gospoda, koja su poslije prevrata pregledavala policijski arhiv,
deifrirala stavke tajnoga fonda dravne policije u kojima je pisalo: B... 40 K, F...
50 K, L... 80 K itd., ali svakako su krivo pretpostavljali da su B, F i L poetna slova
imena neke gospode koja su za 40, 50, 80 kruna itd. prodavali eki narod cmoutom orlu.
B znai bernardinac, F - foksterijer, a L znai leonberger. Sve je ove pse odveo
Bretschneider od vejka na redarstveno ravnateljstvo. Bile su to odurne mrcine koje
nisu imale nita zajedniko sa psima istokrvne rase za kakve ih je vejk
predstavljao Bretschneideru.
Bernardinac je bio mjeanac neistokrvna pudla i nekakva ulinog okla, foksterijer
je imao ui jazavara, bio je velik kao mesarski pas, a noge su mu bile krive kao da
je prebolio rahitis. Leonbergerova glava je podsjeala na dlakavu gubicu stajskoga
pina, rep mu je bio podrezan, bio je visok poput jazavara, a stranjica mu je bila
gola kao u uvenih amerikih goliavih pasa.
Poslije toga doao je kupiti psa detektiv Kalous i vratio se s nekom izbuljenom
nakazom koja je bila nalik na hijenu pjegavu, a imala je grivu kao kotski pas ovar,
tako da je meu stavke tajnoga fonda pribiljeena nova stavka: D... 90K.
Ta je nakaza predstavljala dogu...
39

Ali ni Kalousu nije polo za rukom da ispipa togod od vejka. Bio je jednake sree
kao i Bretschneider. I najlukavije politike razgovore vejk bi sveo na prianje o
lijeenju pasje bolesti kod tenadi, a najotroumnije podmukle zamke svravale su
tako da je Bretschneider opet odveo od vejka kakvu novu, nezamislivo krianu
mrcinu.
A to je ujedno i bio kraj karijere slavnoga detektiva Bretschneidera. Kad je ve
imao u svom stanu sedmoro takvih nemani, zatvorio se s njima u zadnju sobu i nije
im dao nikakve hrane sve dok ga nisu poderale.
Bio je tako poten da je dravi utedio pogrebne trokove.
U njegovu slubenikom listu na redarstvenom ravnateljstvu unesene su poslije toga
u rubriku Napredovanje u slubi ove tragine rijei: Poderan od vlastitih pasa.
Kad je vejk kasnije uo za taj tragini sluaj, rekao je samo ovo:
- Ne mogu samo nikako shvatiti kako e mu tijelo sastaviti za sudnji dan.

40

VII. VEJK ODLAZI U RAT

U vrijeme kad su ume na rijeci Rabu u Galiciji gledale bijeg austrijske vojske preko
Raba i kad su dolje u Srbiji austrijske vojske dobivale po stranjici ono to su ve
odavno zasluile, sjetilo se austrijsko ministarstvo vojske i vejka, neka bi pomogao
da se monarhija izvue iz te nevolje.
Kad su mu donijeli poziv da se za nedjelju dana mora javiti na lijeniki pregled na
Streljakom otoku na Vltavi, vejk je ba leao u krevetu jer je opet patio od
reumatizma.
Gospoa Mllerov spremala mu je u kuhinji kavu.
- Gospoo Mllerov - zau se iz sobe tihi vejkov glas - gospoo Mllerov,
doite asak ovamo!
Kad je dvorkinja prila k njegovu krevetu, vejk joj i opet ree tihim glasom:
- Sjednite, gospoo Mllerov!
U glasu mu je zvualo neto tajanstveno i sveano.
Kad je gospoa sjela, uspravivi se u krevetu vejk izjavi:
- Ja idem u rat!
- Djevice Marijo! - viknu gospoa Mllerov - a to ete ondje raditi?
- Borit u se - grobnim glasom odgovori vejk. - Austrija stoji vrlo loe. Na sjeveru
neprijatelj ve nadire prema Krakovu, a na jugu u Madarsku. Dobivamo batine
uzdu i poprijeko, pa me zato zovu u vojsku. Ta itao sam vam juer u novinama
da su nam milu domovinu okruili tamni oblaci!
- Ali vi se ne moete ni maknuti!
- To ne smeta, gospoo Mllerov, poi u u rat na kolicima. Vi znate onog
slastiara za uglom, on ima takva kolica. Vozao je u njima prije nekoliko godina
svoga hromog i zloestog djeda na svjei zrak. Vi ete me, gospoo Mllerov,
odvesti u rat na tim kolicima.
Gospoa Mllerov brinu u pla:
41

- Gospodine, da odem po doktora?

- Ne idite nikuda, gospoo Mllerov, ja sam osim tih nogu potpuno zdrava hrana
za topove, a u ovo doba, kad Austrija stoji loe, svaki bogalj treba da bude na
svojem mjestu. A sada nastavite mirno s kuhanjem kave!
I dok je gospoa Mllerov, zaplakana i uzbuena, cijedila kavu, dobri je vojak
vejk pjevao u krevetu:
Windischgrtz general sa vojnom gospodom prije ranog sunca otpoeo rat,
hop, hop, hop!
Otpoeli rat, usklikli ovako:
Pomog nam Isus Krist i Djeva Marija,
hop, hop, hop!
Pod dojmom ove strane ratnike pjesme zaplaena gospoa Mllerov sasvim je
zaboravila kavu i drui po cijelom tijelu preplaeno je oslukivala kako dobri
vojak vejk i dalje pjeva u krevetu:
S Djevicom Marijom i etiri mosta
podigni, Pimonte, jo jae predstrae;
hop, hop, hop!
Bila bitka strana ba kod Solferina,
prolilo se krvi, krvi do koljena;
hop, hop, hop!
Krvi do koljena, mesa na vozove,
osamnaesta se ondje tukla regimenta;
hop, hop, hop!
Osamnaeste borci, ne bojte se nude,
ta za vama voze na kolima novce;
hop, hop, hop!
- Milostivi gospodine, kao boga vas molim - zauo se iz kuhinje alostan glas, ali je
vejk ve zavravao svoju ratniku pjesmu:
Na kolima novce, u koiji cure
koja regimenta to uradit moe?
Hop, hop, hop!
Gospoa Mllerov je istrala kroz vrata i odjurila po lijenika. Vratila se za sat kad
je vejk ve spavao.
Probudio ga neki debeli gospodin koji mu je asak drao ruku na elu i rekao:
- Ne bojte se, ja sam doktor Pvek iz Vinohrada - pokaite ruke - a toplomjer
stavite pod pazuho Tako pokaite jezik - jo malo - drite jezik od ega je umro
va gospodin otac i vaa majka?
I tako je u vrijeme kad je Be elio da svi narodi Austrougarske dadu najsjajnije
42

primjere vjernosti i odanosti, doktor Pvek propisao vejku protiv njegova

rodoljubnog oduevljenja brom i preporuio odvanom i valjanom vojaku vejku da
ne misli na rat:
- Leite ravno i budite mirni, a ja u sutra opet doi.
Kad je sutradan doao, zapitao je u kuhinji gospou Mllerovu kako se osjea
pacijent.
- Gore mu je, gospodine doktore - odgovori ona zaista tuno - nou je pjevao, s
oprotenjem, kad ga je napala reuma, austrijsku himnu.
Doktor Pvek odlui da na ovaj novi izraaj pacijentove lojalnosti reagira
poveanom dozom broma.
Trei dan mu je gospoa Mllerov rekla da je vejku jo gore.
- Po podne je, gospodine doktore, poslao po kartu ratita, a nou je fantazirao da e
Austrija pobijediti.
- A je li uzimao prake tano po propisu?
- Jo nije po njih ni poslao, gospodine doktore!
Poto je sasuo na vejka sijaset grdnji, doktor Pvek je otiao uvjeravajui da vie
nikada nee doi lijeiti ovjeka koji odbija njegovu lijeniku pomo s bromom.
Preostala su jo samo dva dana do asa kad je vejk morao stupiti pred regrutnu
komisiju.
U to je vrijeme vejk izvrio potrebne pripreme. Najprije je poslao gospou
Mllerovu da mu kupi vojniku kapu, a zatim ju je uputio slastiaru iza ugla da
pozajmi kolica na kojima je slastiar nekad vozio svoga zloestog i hromog djeda na
svjei zrak. Uto se sjetio da su mu potrebne take. Na svu sreu slastiar je imao i
take koje je uvao kao obiteljsku uspomenu na svoga djeda.
Nedostajala mu je samo regrutska kitica cvijea. I nju je pribavila gospoa
Mllerov, koja je tih dana jako omravjela jer je neprestano samo plakala.
I tako se toga historijskog dana pojavila na prakim ulicama ova slika dirljive
lojalnosti: stara je ena gurala pred sobom kolica u kojima je sjedio ovjek s
vojnikom kapom na glavi i sa sjajnom kokardom na kapi maui takama. Na
kaputu mu se blistala arena regrutska kitica.
I taj je ovjek, maui neprestano takama, vikao po prakim ulicama:
- Na Beograd! Na Beograd!
Za njim je ila gomila ljudi koja je neprestano rasla, poevi od neznatne skupine to
se sakupila pred kuom iz koje je vejk poao u rat.
vejk je mogao konstatirati da su ga policajci koji stoje na raskrima pozdravljah
salutiranjem.
Na Vclavovu trgu narasla je gomila oko vejkovih kolica na nekoliko stotina glava,
a na uglu Krakovske ulice izlupala je ta gomila nekog njemakog studenta koji je s
njemakom studentskom kapom na glavi doviknuo vejku:
7

- Heil! Nieder mit den Serben!

Na uglu Vodikove ulice umijeala se okonjena policija i rastjerala gomilu.
Kad je vejk pokazao kvartovskom inspektoru crno na bijelome da danas mora
pred regrutnu komisiju, kvartovski se inspektor malo zbunio i, da sprijei izgrede,
naloio dvojici konjanika da sprovedu kolica sa vejkom na Streljaki otok.
43

O itavom tom sluaju pojavio se u Prakim slubenim novinama ovaj lanak:

RODOLJUBLJE BOGALJA. Juer su prolaznici na glavnim prakim ulicama bili
svjedoci scene koja krasno govori o tome da u ovo veliko i ozbiljno doba i sinovi
naega naroda mogu pruiti najsjajnije primjere vjernosti i odanosti prijestolju
staroga monarha. ini nam se da su se vratila vremena starih Grka i Rimljana,
kada je Mucije Scevola naredio da ga odvedu u boj ne marei za spaljenu ruku.
Najsvetije osjeaje i brigu oitovao je juer krasno neki bogalj sa takama, kojega
je vozila na bolesnikim kolicima njegova starica majka. Ovaj sin ekog naroda,
ne marei za svoju bolest, javio se dobrovoljno u rat da dade svoj ivot i imanje
za svoga cara. A budui da je njegovo klicanje. Na Beograd!" nailo na tako iv
odziv na prakim ulicama, to odista svjedoi da Praani pruaju najljepe
primjere ljubavi prema domovini i vladajuem domu.
U tom je smislu pisao i Prager Tagblatt, zavrivi svoj lanak rijeima da je
dobrovoljca bogalja pratila gomila Nijemaca koji su ga titili svojim tijelima, da ga ne
bi linovali eki agenti antante.
Bohemia je objavila ovu vijest sa zahtjevom da bogalj-rodoljub bude nagraen, pa
je obavijestila itaoce da administracija lista prima za nepoznatog rodoljuba darove
njemakih graana.
Ali iako prema tim trima novinama eka nije mogla dati plemenitijega graanina,
gospoda u regrutnoj komisiji nisu tako mislila.

44

Osobito ne vii vojni lijenik Bautze. Bio je to neumoljiv ovjek, koji je u svemu
vidio prevarni pokuaj izbjegavanja vojske, fronte, taneta i rapnela.
Poznata je njegova izreka:
8

"Das ganze tschechische Volk ist eine Simulanten bande."

Za deset nedjelja svoga djelovanja izluio je od jedanaest tisua civilista deset tisua
devet stotina devedeset i devet simulanata, a upecao bi i onoga posljednjega da nije
9

toga sretnika ba onoga asa kad je na nj viknuo Kehrt euch! udarila kap.
Odnesite toga simulanta! - rekao je Bautze, poto je ustanovio da je ovjek mrtav.
A pred njim se pojavio toga historijskog dana i vejk, kao i ostali potpuno gol,
prikrivajui stidljivo golotinju takama o koje se oslanjao.
10

- Das ist wirklich ein besonderes Feigenblatt - rekao je Bautze - takva smokvina
lista nije bilo u raju!
- Otputen iz vojske zbog slaboumnosti - proita narednik iz slubenih spisa.
45

- Od ega jo bolujete? - zapita Bautze.

- Pokorno javljam da sam reumatik, ah sluit u Njegovu Velianstvu do smrti ree skromno vejk. - Oteena su mi koljena.
Bautze pogleda dobrog vojaka vejka stranim pogledom i riknu:
11

- Sie sind ein Simulant! - pa okrenuvi se naredniku nastavi ledenim mirom:

12

- Den Kerl sogleich einsperren!

I dva vojnika s bajonetama na pukama odvedoe vejka u garnizonski zatvor.
vejk se podupirao takama, ali je s uasom primijetio da mu reumatizam
postepeno nestaje.
Kad je gospoa Mllerov, koja je s kolicima ekala vejka gore na mostu, vidjela
kako ga vode pod bajonetama, zaplakala je i udaljila se od kolica kojima se nije
nikada vie vratila.
A dobri je vojak vejk iao skromno u pratnji naoruanih zatitnika drave.
Bajonete su se na suncu blistale, a na Maloj Strani pred spomenikom Radetzkoga
okrenuo se vejk prema gomili koja ga je pratila, i viknuo:
- Na Beograd! Na Beograd!
A maral Radetzky je sanjarski gledao sa svoga spomenika za dobrim vojakom
vejkom, koji je odmicao sa regrutskom kiticom na kaputu, hramajui na starim
takama, dok je neki ozbiljni gospodin objanjavao ljudima oko sebe da to vode
nekog dezentera.

46

VIII. VEJK KAO SIMULANT

U ovo veliko doba vojni su lijenici ulagali neobian trud da iz simulanata istjeraju
avla sabotae i vrate ih opet u krilo vojske.
Lijenici su uveli nekoliko stupnjeva muenja simulanata i onih na koje se sumnjalo
da simuliraju, kao to su npr. tuberkulozni, reumatiari, ljudi kilavi, oboljeli od
bubrene bolesti, tifusa, eerne bolesti, upale plua i drugih bolesti.
Muenje kojemu su simulanti bih podvrgnuti bilo je sistematizirano, a stupnjevi su
muenja bili ovi:
1. Potpuna dijeta, ujutro i navee aa aja, u trajanju od tri dana, a uz to svi
simulanti, bez razlike na to se tue, dobivaju i aspirin za znojenje.
2. Da ne bi mislili da u vojsci tee med i mlijeko, svaki od njih dobiva obilnu porciju
kinina u praku, to se zove lizanje kinina.
3. Dvaput na dan ispiranje eluca litrom tople vode.
4. Klistir s upotrebom zasapunjene vode i glicerina.
5. Omotavanje u ponjavu namoenu u hladnoj vodi.
Bilo je junaka koji su podnijeli svih pet stupnjeva muenja, pa su ih na kraju odvezli
u jednostavnom lijesu na vojniko groblje. No bilo je i ljudi malodunih koji su
doavi na klistir izjavili da im je ve dobro i da ne ele nita drugo, nego da odu s
prvim marbataljonom na frontu.
vejka su u garnizonskom zatvoru smjestili u bolesniku baraku u kojoj su bili ba
takvi maloduni simulanti.
- Ne mogu vie izdrati - rekao mu je njegov susjed u krevetu, kojega su upravo
doveli iz lijenike ordinacije gdje su mu ve drugi put ispirali eludac.
Taj je ovjek simulirao kratkovidnost.
- Sutra idem u pukovniju - odluio je drugi susjed s lijeve strane, koji je maloas
dobio klistir, a simulirao je da je gluh kao top.
Na krevetu kraj vrata umirao je jedan suiavac, zamotan u ponjavu namoenu u
47

hladnoj vodi.
- To je ve trei ove nedjelje - primijeti susjed s desne strane - a to je tebi?
- Bolujem od reume - odgovori vejk, na to zaori srdaan smijeh itavog drutva.
Smijao se i umirui suiavac koji je simulirao tuberkulozu.
- S reumatizmom nisi trebao ni da dolazi meu nas - ozbiljno upozori neki debeljko
- reumatizam se ovdje smatra tako beznaajnim kao i kurje oko. Ja sam slabokrvan,
nemam pola eluca i fali mi pet rebara, pa mi nitko ne vjeruje. Bio je ovdje ak i
jedan gluhonijemi, etrnaest dana zaredom omotavali su ga svako pola sata u
ponjavu namoenu u hladnoj vodi, svaki dan su mu davali klistir i ispirali eludac.
Ve su svi bolniari mislili da je pobijedio i da e kui, kadli mu lijenik propisa
neto za bljuvanje. inilo se da e svu utrobu izbljuvati, i to ga je slomilo. Ne
mogu, ree, vie izigravati gluhonijema ovjeka, vratio mi se i govor i sluh.
Bolesnici su mu savjetovali da se ne upropatava, ali on je ostao pri tome da uje i
govori kao i ostali. A isto je to rekao i ujutro prilikom vizite.
- Drao se on dugo - primijeti ovjek koji je simulirao da mu je jedna noga kraa
itav decimetar - a ne kao onaj koji je simulirao da ga je udarila kap. Tomu su bila
dovoljna tri kinina, jedan klistir i jednodnevni post. Priznao je, pa prije nego je dolo
do pumpanja eluca, o uzetosti nije bilo ni spomena. Ali najdulje je izdrao onaj
koga je ugrizao bijesni pas. Grizao je, lajao je, istina odlino, ali nikako nije mogao
izazvati pjenu na usta. Pomagali smo mu kako smo mogli, kakljali smo ga po itav
sat prije vizite, tako da je dobio greve i sav poplavio, ali pjena se na ustima nije
pojavljivala, njoj ni traga. Bilo je to neto strano. A kad je jednog jutra priznavao
na viziti simuliranje, bilo nam ga je tako ao. Stao je uz krevet uspravan kao jela,
pozdravio vojniki i rekao: Pokorno javljam, gospodine lijenie, da onaj pas koji
me je ugrizao valjda nije bio bijesan. Lijenik ga pogleda nekako udno, tako da je
bolesnik poeo drhtati po itavom tijelu i nastavio: Pokorno javljam, gospodine
lijenie, da me uope nije ugrizao nikakav pas, nego sam se sam ugrizao u ruku.
Poslije toga priznanja stavljen je pod istragu zbog sakaenja sama sebe ugrizom u
ruku da ne mora na ratite.
- Sve ovakve bolesti u kojima je potrebna pjena oko usta - ree debeli simulant teko je simulirati. Isto je tako s padavicom. Bio je ovdje i jedan padaviar koji je
uvijek govorio da mu uope nije teko simulirati napadaj, pa ih je tako dobivao i
oko deset na dan. Svijao se u grevima, stiskao ake, izbuljivao oi, tako da su
izgledale kao da stoje na peteljkama, lomatao je sobom, plazio jezik, da ne duljim,
bila je to izvrsna prvoklasna padavica, prava pravcata. Najednom mu izbili neki
irovi, dva na vratu i dva na leima, pa je tako doao kraj i svijanju i lomatanju, jer
nije mogao ni maknuti glavu, ni sjediti, ni leati. Pao je i u vruicu, pa je u toj
vruici prilikom vizite sama sebe odao. A i nas su namuili ti irovi jer je morao s
njima leati meu nama jo tri dana, a dobivao je drugu dijetu: ujutro kavu s
pecivom, a navee kau ili juhu, pa smo mi s ispumpanim, gladnim elucima i
potpunom dijetom morali gledati kako on dere, mljaska, pue i tuca od sitosti.
Trojici je time slomio duh, pa su i oni priznali. Bolovali su od srane mane.
- Najbolje se dade simulirati ludilo - ree jedan simulant. - Iz naeg uiteljskog zbora
lee u susjednoj sobi dvojica, od kojih jedan neprestano i danju i nou vie:
48

Lomaa Giordana Bruna jo uvijek se dimi, obnovite Galilejev proces!, a onaj

drugi laje, najprije tri puta polako: vau, vau, vau!, a zatim pet puta brzo:
vauvauvauvauvau!, a onda opet polako, i tako to ide bez prestanka. Ve su
izdrali preko tri nedjelje. Ja sam ispoetka takoer htio simulirati luaka, i to
vjerskoga luaka, pa propovijedati o papinoj nepogreivosti, ali sam napokon
pribavio rak na elucu od nekog brice na Maloj Strani za petnaest kruna.
- Ja poznajem jednog dimnjaara u Bevnovu - nadoda drugi pacijent - on e vam
za deset kruna izazvati takvu vruicu da ete skoiti kroz prozor.
- To nije nita - ree drugi - u Vrovicama ima jedna primalja, koja e vam za
dvadeset kruna tako lijepo iaiti nogu da ete ostati bogalj itava ivota.
- Pa meni su iaili nogu za pet kruna - javi se netko s kreveta kraj prozora - za pet
kruna i tri piva.
- Mene moja bolest stoji ve vie od dvije stotine - nastavi njegov susjed, mrav kao
motka - nema otrova koga ja nisam popio, ne moete ga nai. Ja sam ivo skladite
otrova. Pio sam sublimat, udisao ivine pare, griskao arsen, puio opijum, pio
opijumsku tinkturu, sipao morfij na kruh, gutao strihnin, pio rastopljen fosfor u
sumporovu ugljiku i pikrinsku kiselinu. Unitio sam tako jetra, plua, bubrege, u,
mozak, srce i crijeva. Nitko ne zna od ega bolujem.
- Najbolje je - tumaio je netko s kreveta kraj vrata - utrcati petrolej pod kou na
ruci. Moj je bratued bio tako sretan da su mu odrezali ruku ispod lakta, pa je sada
siguran da ga nee pozvati u rat.
- Eto vidite - ree vejk - sve to mora svaki od nas podnijeti za naega cara. I
pumpanje eluca, i klistir. Kad sam prije nekoliko godina sluio u svojoj pukovniji,
bilo je to jo gore. Tada su takvom bolesniku svezali unakrst i noge i ruke, pa su ga
bacili u zatvor da ozdravi. Ondje nije bilo kreveta, ni vojnikih ni bolnikih, kao
ovdje, a ni pljuvanica. Gole daske, i na njima su leali bolesnici! Jednom je jedan
od tih bolesnika zaista bolovao od tifusa, a drugi kraj njega od crnih boginja.
Obojicu su svezali unakrst za noge i ruke, a pukovnijski ih je lijenik udarao nogom
u trbuh, jer su, veli, simulanti. A kad su oba vojnika umrla, stvar je dola i pred
parlament i novine su se raspisale o tom sluaju. Odmah su nam zabranili itanje
novina i izvrili pregled vojnikih kovega, da vide ima li tko novine. A kako mene
uvijek prati nesrea, nisu ih nali ni kod koga u itavoj pukovniji nego kod mene.
Stoga su me odveli na pukovnijski raport, i na obrst, pravi vol, dao mu bog rajsko
naselje, poeo se na mene derati neka stojim propisno i neka mu reknem tko je
napisao taj lanak u novine, ili e mi rastrgati gubicu od jednog uha do drugoga i
zatvoriti me dok ne pocrnim. A onda je doao pukovnijski lijenik, poeo mi mahati
akom pod nosom i vikati: Sie verfluchter Hund, sie schbiges Wesen, sie
13

unglckliches Mistvieh, klipane socijalistiki! Gledam ja svima iskreno u oi, ne

trepem i samo utim drei desnu ruku na kapi, a lijevu na avu hlaa. Skakali su
oko mene kao psi, lajali su na mene, a ja ni rijei. utim, salutiram i lijeva mi ruka
priljubljena uz hlae. Poto su tako bjesnjeli oko pola sata, zaleti se prema meni
obrst i izdere se: Jesi li ti blesan ili nisi blesan? - Pokorno javljam, gospodine
obrste, ja sam blesan. - Dvadeset i jedan dan strogog zatvora zbog blesavosti, dva
posta sedmino, mjesec dana pritvora, etrdeset i osam sati u pangama, odmah ga
49

zatvorite, ne dajte mu jesti, pokaite mu da vojsci nisu potrebni blesani! Izbit emo
ti, klipane, te novine iz glave! - odlui nakon dugog trkaranja gospodin obrst. Dok
sam ja sjedio u zatvoru, deavala su se u kasarnama udesa. Na je pukovnik uope
zabranio vojnicima itanje; nisu se smjele itati ni Prake slubene novine, a u
kantini se u novine nisu smjele zamatati ni hrenovke ni sir. Otada su vojnici poeli
itati, pa je naa pukovnija postala najobrazovanija. itali smo sve novine, a u
svakoj su se eti pravili stihovi i pjesmice protiv naeg obrsta. A kad bi se to u
regimenti dogodilo, meu ljudima bi se uvijek naao kakav dobroinitelj koji bi to
dao u novine pod naslovom: Muenje vojnika. Pa ni to im nije bilo dosta. Pisali
su narodnim zastupnicima u Be da se zauzmu za njih, a ovi su poeli podnositi
interpelaciju za interpelacijom, da je na gospodin obrst ivotinja i slino.
Nekakav je ministar poslao k nama komisiju da ispita stvar, pa je kasnije neki
Franta Henel iz Hluboke dobio dvije godine zatvora, jer je on ono pisao
zastupnicima u Be zbog one zaunice koju mu je na vjebalitu prilijepio gospodin
pukovnik. Kasnije, kad je komisija otputovala, gospodin obrst je dao postrojiti sve
nas, itavu regimentu, pa nam je stao govoriti da je vojnik vojnik, da on mora drati
jezik za zubima i sluiti, a ako mu se neto ne svia, da je to krenje subordinacije.
A vi ste, nitkovi, mislili, da e vam komisija pomoi, govorio je gospodin obrst,
drek vam je pomogla. Sad e lijepo svaka kompanija prodefilirati mimo mene i
14

ponoviti glasno to sam rekao. - I ili smo kompanija za kompanijom, rehtsaut,

gledajui u gospodina obrsta, s rukom na remenu puke i derali se: A mi smo,
nitkovi, mislili da e nam komisija pomoi, a drek nam je pomogla. - Gospodin
obrst se smijao da se sve za trbuh hvatao, dok nije prolazila jedanaesta kompanija.
Ide kompanija, udara nogama, a kad doe do gospodina obrsta, nita, uti, ni glasa
ne daje od sebe. Gospodin obrst pocrvenje kao puran i vrati jedanaestu kompaniju
da jo jednom ponovi. Defilira ona i uti, samo red za redom drsko gleda gospodinu
obrstu u oi. - Rut

15

zapovjedi gospodin obrst i ee se po dvoritu, udarajui se

16

biem po izmama, pijucka i najednom se zaustavi i vikne: Abtreten , sjedne na

kobilu i odjuri kroz kapiju. ekali smo ta e biti s jedanaestom kompanijom, a kad
tamo neprestano nita. ekah smo jedan dan, dva dana, itav tjedan, a ono nita!
Gospodin pukovnik uope se vie nije ni pojavio u kasarni, a tome su se vrlo
radovali i vojnici i podoficiri i oficiri. Kasnije smo dobili novog pukovnika, a za
starog se prialo da je u nekom sanatoriju jer je napisao vlastoruno pismo Njegovu
Velianstvu caru da se jedanaesta kompanija pobunila.
Pribliilo se vrijeme popodnevne vizite. Vojni lijenik doktor Grnstein obilazi od
kreveta do kreveta, a za njim, ide sanitetski oficir sa zapisnikom.
- Macuna?
- Ovdje.
- Klistir i aspirin!... Pokorny?!
- Ovdje!
- Ispiranje eluca i kinin!... Kovak?!
- Ovdje!
- Klistir i aspirin!... Kot'tko?!
50

- Ovdje!
- Ispiranje eluca i kinin!
I tako dalje, jedan za drugim, bez milosti, mehaniki, strogo.
- vejk?!
- Ovdje!
I doktor Grnstein pogleda novog pacijenta.
- to vas boli?
- Pokorno javljam, patim od reume!
Doktor Grnstein se za vrijeme svoje prakse privikao na fino ironiziranje, a taj je
nain djelovao mnogo jae nego vikanje.
- Aha, reumatizam - ree vejku - to je vrlo teka bolest. udan je to sluaj da
ovjek dobije reumatizam ba onda kad je svjetski rat, pa treba da ide u vojsku. Ja
mislim da vas to mora strano ljutiti.
- Pokorno javljam, gospodine nadlijenie, da me to strano ljuti.
- Eto vidite, to ga ljuti. Od vas je zaista vrlo lijepo da ste nas se sjetili sa svojim
reumatizmom ba sada. U mirno doba takav jadnik tri kao jare, ali im bukne rat,
odmah ima reumu, a i koljena mu odmah otkazu poslunost. Zar vas ne bole
koljena?
- Pokorno javljam da bole.
- I itave noi ne moete spavati, zar ne? Reumatizam je vrlo opasna, bolna i teka
bolest. Mi ovdje imamo ve dobra iskustva s reumatiarima. Potpuna dijeta, a i
ostale metode lijeenja pokazale su se kao vrlo uspjene. Ovdje ete ozdraviti prije
nego u Pt'anima i odmairat ete na frontu da e se sve praiti za vama.
I okrenuvi se sanitetskom podoficiru, ree:
- Piite: vejk, potpuna dijeta, dvaput na dan ispiranje eluca, jednom na dan klistir,
a kako e biti dalje, to emo vidjeti. A sada ga odvedite u ordinacijsku sobu, isperite
mu eludac i, kada se pribere, dajte mu klistir, ali dobar, tako da pone dozivati sve
svece ne bi li se reumatizam preplaio i pobjegao.
A okrenuvi se zatim svima krevetima, odra govor pun lijepih i razboritih misli:
- Nemojte misliti da pred sobom imate kakva vola koga moete vui za nos. Vae
vladanje nee me nipoto izbaciti iz ravnotee. Ja znam da ste vi svi simulanti i da
se hoete izvui iz vojske. A prema tome ja i postupam s vama. Preivio sam
stotine i stotine takvih vojnika kao to ste vi. Na ovim krevetima leale su gomile
ljudi kojima nije nedostajalo nita drugo osim vojnikog duha. Dok su se njihovi
drugovi borili na ratnim poljanama, oni su mislili da e se valjati po krevetima,
dobivati bolniku hranu i ekati dok se zavri rat. Ali u tom su se vraki prevarili, a i
vi ete se svi vraki prevariti. I nakon dvadeset godina vikat ete iza sna kad budete
sanjali kako ste kod mene simulirali.
- Pokorno javljam, gospodine nadlijenie - zau se tihi glas s nekoga kreveta kraj
prozora - ja sam ve ozdravio, ja sam ve noas opazio da mi je astma prola.
- Kako se zovete?
- Kovak, pokorno javljam, treba da dobijem klistir.
- Dobro, dobit ete jo klistir za put - odlui doktor Grnstein - da se ne biste tuili
da vas ovdje nismo lijeili. Tako, a sada svi bolesnici koje sam prozvao, neka idu za
51

podoficirom da svaki dobije to mu pripada.

I zaista, svaki je dobio potenu porciju koju mu je doktor propisao. Pa ako su neki i
pokuali djelovati na izvrioce zapovijedi molbama ih prijetnjom da e i oni ui u
sanitetsku slubu i da se moe dogoditi da e im izvrioci jednom pasti u ruke,
vejk se drao junaki.
- Ne tedi me - rekao je vejk krvniku koji mu je davao klistir - sjeti se svoje
zakletve! Pa da ovdje lei i tvoj otac ih brat, daj im klistir, i ne trepnuvi okom.
Pomisli da na ovakvim klistirima poiva Austrija i da je pobjeda naa!
Sutradan, za vrijeme vizite, doktor Grnstein upita vejka kako mu se svia u
vojnoj bolnici.
vejk mu odgovori da je to dobra i uzviena ustanova. Za nagradu je dobio isto to i
juer, osim aspirina i tri praka kinina, to su mu sasuli u vodu da odmah ispije.
Ni Sokrat nije ispio svoju au otrova s takvim mirom s kakvim je ispio kinin vejk
na kojem je doktor Grnstein iskuavao sve stupnjeve muenja.
Kad su vejka zamotali u mokru ponjavu u lijenikovoj nazonosti, na lijenikovo
pitanje kako mu se to sada svia, vejk odgovori:
- Pokorno javljam, gospodine nadlijenie, ovo je kao na kupalitu ili u morskim
kupkama.
- A kako je s reumatizmom?
- Pokorno javljam, gospodine nadlijenie, da reumatizam nikako ne poputa.
I vejk je bio podvrgnut novome muenju.
U to je vrijeme udovici pjeadijskog generala, barunici von Botzenheim, zadavalo
mnogo briga kako da pronae onog vojnika o kojemu je nedavno Bohemia
donijela onu vijest, kako su ga, bogalja, vozili na bolesnikim kolicima a on je vikao:
Na Beograd! Ta je rodoljubna manifestacija, kao to znamo, potakla urednitvo
Bohemije da pozove itaoce na skupljanje priloga u korist lojalnog vojnika
bogalja.
Raspitivanjem na redarstvenom ravnateljstvu napokon se utvrdilo da je to bio
vejk, a dalje je ve bilo lako. Barunica von Botzenheim povela je sa sobom svoju
pratilicu i lakaja s koarom, pa su se odvezli na Hradane.
Jadna barunica nije ni znala ta to znai kad ovjek lei u vojnoj bolnici
garnizonskog zatvora. Njena joj je posjetnica otvorila vrata zatvora, u kancelariji bili
su prema njoj vrlo susretljivi, pa je ve za pet minuta znala da der brave Soldat
17

vejk , koga je traila, lei u treoj baraci na krevetu broj sedamnaest. Pratio ju je
sam doktor Grnstein koji je bio zbog toga sav zbunjen.
vejk je ba sjedio na krevetu poslije obiajne dnevne kure koju je propisao doktor
Grnstein, a bio je okruen grupom mravih i izgladnjelih simulanata koji se jo nisu
predali, nego su se grevito borili s doktorom Grnstein na terenu potpune dijete.
Kad bi ih tkogod sluao, stekao bi utisak da se nalazi u kulinarskom drutvu, u vioj
kuharskoj koli ili na gurmanskim kursovima.
- I prosti varci od goveeg loja mogu se takoer jesti - priao je jedan bolesnik koji
je ovdje leao zbog zastarjelog eluanog katara - kad su topli. Kad se topi loj,
valja ih dobro istisnuti, posoliti, popapriti, i ja vam velim da im ni guji varci nisu
ravni!
52

- Ostavite vi guje varke - javi se ovjek s rakom na elucu - nita nema bolje
od gujih varaka. Pred njima se mogu sakriti varci od svinjskog peka! Razumije
se, moraju se zlatno zautjeti, kao to rade idovi. Oni uzmu tustu gusku i skinu joj
mast zajedno s koom, pa se to onda cvre.
- Znate li da se varate to se tie svinjskih varaka? - primijeti vejkov susjed. Razumije se samo po sebi, ja govorim o varcima od domaeg peka, o takozvanim
domaim varcima. Ne smiju biti smei, a ni uti. Moraju biti nekako po sredini
izmeu ove dvije boje. varak ne smije biti ni previe mekan, ni previe tvrd. A ne
smije ni pucketati pod zubima, jer je tada pregoren. Mora se rastopiti na jeziku, a
pri tom ne smijete imati osjeaj kao da vam curi mast po bradi.
- A tko je od vas jeo varke od konjskog sala? - javi se neiji glas, na koji nije nitko
odgovorio jer je u sobu uletio sanitetski podoficir i viknuo:
- Svi u krevet, dolazi neka nadvojvotkinja, pa neka nitko ne pomoli ispod pokrivaa
svoje prljave noge!
Ni nadvojvotkinja ne bi mogla ui tako velianstveno kao to je ula barunica von
Botzenheim. Za njom je ila itava povorka ljudi u kojoj nije manjkao ni raunarski
narednik bolnice, jer je on u svemu tome vidio tajanstvenu ruku revizije koja bi ga
htjela baciti od masnoga korita u pozadini na milost i nemilost rapnela nekamo pod
iane zatite pozicija.
Bio je blijed, ali jo je bio bljei doktor Grnstein. Njemu je titrala pred oima mala
posjetnica stare barunice s titulom: udova generala i sve ono to je moglo biti s tim
povezano, kao to su drutvene veze, protekcije, tube, premjetaj na frontu i druge
strane stvari.
- Ovdje je vejk - ree uvajui prividno mir i povede barunicu von Botzenheim do
vejkova kreveta - vlada se vrlo strpljivo.
Barunica von Botzenheim sjede na ponuenu stolicu kraj vejkova kreveta i ree:
- Ceski fojak, topra fojak, kriplfojak pit tapferfojak, eki fojak jako foljeti
18

Austrijanci.
Uz to je gladila vejka po neobrijanu licu i nastavila:
- Ja itati sfe u novini, ja vama donesti papat, jesti, puit, slatkii, eki fojak, topra
19

fojak. Johann, kommen Sie her!

Lakaj, koji je svojim bodljikavim zaliscima podsjeao na razbojnika Babinskog,
privukao je krevetu golemu koaru, dok je pratilica stare barunice, visoka dama
uplakana lica, sjela na vejkov krevet i popravila mu slamom ispunjeni jastuk pod
leima vrsto uvjerena da tako valja postupati s bolesnim junacima.
Barunica je dotle izvlaila iz koare darove. Tucet peenih pilia, zamotanih u
ruiasti svileni papir i povezanih crno-utom svilenom vrpcom, dvije boce nekakva
20

ratnog likera s etiketom: Gott strafe England S druge strane se nalazila etiketa sa
slikom Franje Josipa i Vilima II, kako se dre za ruke, kao da ele igrati igru:
Zekan sjedi u jamici, o jadnie, to ti je, da ne moe skakati?
Zatim je izvukla iz koare tri boce vina za rekonvalescente i dvije kutije cigareta.
Sve je elegantno smjestila na prazan krevet kraj vejka i dodala jo lijepo uvezanu
knjigu: Dogaaji iz ivota naega monarha, koju je napisao veoma zasluni glavni
53

urednik Slubenih prakih novina, koji je u starom Franji vidio samog sebe. Zatim
je stavila na krevet zamotke okolade s istim onim natpisom Gott strafe England!
i s istim slikama austrijskog i njemakog cara. Ali na okoladi se nisu drali za ruke,
nego su bili odvojeni i okrenuti jedan drugome leima. Lijepa je bila dvoredna
21

etkica za zube s natpisom Viribus unitis! da se svaki onaj koji bude istio zube
sjeti Austrije. Elegantan je i vrlo zgodan dar za frontu i rovove bio pribor za ienje
nokata. Na kutiji je bila slika rapnela koji se rasprsnuo i ovjeka sa ljemom na
glavi, kako juri s bajunetom naprijed.
Pod sliicom je bio natpis: Fr Gott, Kaiser und Vaterland!
zamotak keksa, ali su zato na njemu bili stihovi:

22

Bez sliice je bio

sterreich, du edles Haus,

steck deine Fahne aus,
lass ste Winde weh'n,
sterreich muss ewig steh'n!

23

eki prijevod ove kitice nalazio se na drugoj strani.

Kao posljednji dar izvadila je bijeli zumbul u zemljanom loncu.
Kad je sve to lealo razmotano na krevetu, barunica von Botzenheim nije mogla
suzdrati suze. Nekolicini izgladnjelih simulanata curile su sline na usta. Baruniina
je pratilica podupirala vejka koji je sjedio, a i sama je plakala. Bilo je tiho kao u
crkvi, no tiinu naglo narui vejk sklopivi ruke:
- Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime Tvoje, doi kraljevstvo Tvoje...
pardon, milostiva gospoo, nije to ono pravo: htio sam rei: Gospodine Boe, oe
nebeski, blagoslovi nam ove darove koje emo uivati po velikoj milosti Tvojoj.
Amen!
Poslije ovih rijei dohvati s kreveta pile i poe ga jesti, praen preplaenim
pogledom doktora Grnsteina.
- Ah, kako mu prija, naem vojniku! - s oduevljenjem apnu doktoru Grnsteina
stara barunica. - On je sigurno ve zdrav pa moe poi na frontu. Zaista mi je vrlo
drago to mu je to tako godilo.
Zatim je pola od kreveta do kreveta i poela dijeliti cigarete i okoladom prelivene
bademove bombone, a poslije toga obilaska vratila se opet k vejku, pogladila ga po
24

kosi rekavi: Beht euch Gott! i izala s itavom pratnjom kroz vrata.
Prije nego se doktor Grnsteina vratio odozdo, kamo je poao da isprati barunicu,
vejk je podijelo pilie, koje su pacijenti smazali takvom brzinom da je umjesto
pilia doktor Grnstein naao samo hrpu kostiju, tako isto oglodanih kao da su
pilii ivi pali u gnijezda leinara, pa je njihove oglodane kosti prilo sunce nekoliko
mjeseci.
Nestao je i ratni liker i tri boce vina. Iezle su u elucima i okolade i keksi. Netko
je ak popio i boicu politure za nokte, koja je bila u garnituri, i nagrizao pastu za
zube priloenu uz etkicu.
Kad se doktor Grnstein vratio, postavio se opet u borbenu pozu i odrao velik
54

govor. Kamen mu je pao sa srca to je posjet ve zavren. Hrpa oglodanih kostiju

uvjerila ga je da su svi nepopravljivi.
- Vojnici! - poe on. - Da imate samo malo pameti, vi biste sve to ostavili nedirnuto
imajui na umu da vam, ako sve poderete, gospodin lijenik nee vjerovati da ste
teki bolesnici. Vi ste tim sami sebi dali svjedodbu da ne umijete cijeniti moju
dobrotu. Ispirem vam eludac, dajem vam klistir, trudim se da vas odrim na
potpunoj dijeti, a vi pretrpavate svoje eluce. Zar hoete da dobijete eluani katar?
Varate se! Prije nego va eludac dospije sve to svariti, proistit u vam ga tako
temeljito da ete se toga sjeati do smrti i priati jo svojoj djeci kako ste jednom
poderali pilie i naderali se drugih raznih dobrota, ali kako se to nije zadralo u
vaem elucu ni etvrt sata jer su vam odmah ispumpali eludac. Poite dakle jedan
po jedan za mnom, da ne zaboravite da nisam vol kao to ste vi, nego da sam ipak
bar malo pametniji nego vi svi zajedno. Osim toga javljam vam da u sutra poslati
amo komisiju da vas pregleda jer se ovdje ve predugo valjate, a nikomu od vas nije
nita kad ste mogli za pet minuta zagaditi svoj eludac tako savreno kao to ste ba
sada dokazali. Dakle, naprijed mar!
Kad je doao red na vejka, doktor Grnstein ga pogleda i neko ga sjeanje na
dananji zagonetni posjet potakne da ga zapita:
- Vi poznajete gospou barunicu?
- Ona mi je maeha - odgovori mirno vejk. - Dok sam jo bio sasvim malen,
izloila me i napustila, pa me sada opet nala...
A doktor Grnstein ree kratko:
- Dajte vejku jo i klistir.
Navee je na krevetima bilo tuno. Jo prije nekoliko sati svima su u elucima bila
razna dobra i ukusna jela, a sad se ondje nalazio samo slabi aj i komadi kruha.
Bolesnik s kreveta br. 21 javio se od prozora:
- Vjerujete li, drugovi, da ja vie volim preno nego peeno pile?
Netko proguna: Pokrijte ga dekom!, no svi su bili tako slabi poslije neuspjele
gozbe da se nitko nije ni makao.
Doktor Grnstein je odrao rije. Prije podne je dolo nekoliko vojnih lijenika lanova uvene komisije.
Prolazili su ozbiljno kroz redove kreveta i nita se drugo nije ulo nego:
- Pokaite jezik!
vejk je isplazio jezik tako jako da mu je lice pokazivalo glupu grimasu, a oi su mu
se zatvorile:
- Pokorno javljam, gospodine nadlijenie, da nemam dui jezik.
I nastala je zanimljiva rasprava izmeu vejka i komisije. vejk je tvrdio da je to
rekao iz bojazni, da ne bi pomislili da pred njima skriva jezik.
Nasuprot tome lanovi komisije bitno su se razilazili u sudovima o vejku.
25

Polovina je od njih tvrdila da je vejk ein blder Kerl , dok je druga polovina
drala da je on nitkov koji hoe da pravi sprdnju s vojskom.
- To bi bila divna stvar - izdere se na vejka predsjednik komisije - kad s vama ne
bismo mogli izai na kraj!
vejk je gledao itavu komisiju s boanskim mirom nedunoga djeteta.
55

Vii tabni lijenik prie sasvim blizu vejku:

- elio bih znati, vi morska svinjo, to sada mislite?
- Pokorno javljam da ja uope ne mislim.
26

- Himmeldannerwetter! - dreknu jedan lan komisije zvekeui sabljom - on dakle

uope ne misli. A zato vi, sijamski slone, ne mislite?
- Pokorno javljam da ja zato ne mislim jer je to vojnicima u vojsci zabranjeno. Kad
sam pred vie godina sluio kod devedeset i prve pukovnije, tada nam je na
gospodin kapetan uvijek govorio: Vojnik ne smije misliti. Za njega misli njegov
pretpostavljeni. im vojnik pone misliti, tada on vie nije vojnik, nego obini uljivi
civilist. Miljenje ne vodi...

- Jezik za zube! - prekine vejka bijesno predsjednik komisije. - Imamo mi o vama

podatke! Der Kerl meint: man wird glauben, er sei ein wirklicher Idiot.
56

27

Niste vi

nikakav idiot, vejku, lukavac ste vi, nitkov, fakin, uljivac, razumijete li...
- Pokorno javljam da razumijem.
- Ve sam vam rekao da drite jezik za zubima, jeste li uli?
- Pokorno javljam da sam uo da treba da drim jezik za zubima.
28

- Himmelherrgott , ta drite jezik za zubima kad sam vam zapovjedio; ta znate

dobro da ne smijete ni pisnuti!
- Pokorno javljam da znam da ne smijem ni pisnuti.
Gospoda oficiri se pogledae i dozvae narednika:
- Ovog ovjeka - ree vii tabni lijenik pokazujui na vejka - odvedite u
kancelariju i priekajte na izvjetaj i raport. Momak je zdrav kao riba, simulira i
brblja i izvrgava ruglu svoje pretpostavljene. Misli da su oni ovdje samo radi
njegove zabave i da je itava vojska samo ala i komedija. Ve e vam omi u
garnizonskom zatvoru pokazati da vojska nije nikakva sprdaina.
I vejk ode s narednikom u kancelariju gunajui usput po dvoritu:
Ja sam uvijek mislio
da je vojska ala,
za nedelju ili dvije eto mene
eto mene, mala...
I dok se na vejka u kancelariji derao deurni oficir govorei da takve momke kao
to je vejk treba strijeljati, komisija je gore u bolnikim sobama obraunavala sa
simulantima. Od sedamdeset pacijenata spasila se samo dvojica.
Jedan kojemu je granata otkinuta nogu, i drugi s istinskim gnjiljenjem kostiju.
29

Jedino oni nisu uli rijei tauglich, a ostali svi, pa ak i ona trojica koja su
umirala od tuberkuloze, proglaeni su sposobnima za slubu na ratitu. Vii tabni
lijenik nije propustio priliku da pri tom malo progovori.
Njegov je govor bio propleten najrazliitijim pogrdama, a sadrajno je bio kratak.
Svi su oni stoka i ubre, i samo ako se budu junaki borili za svoga cara, moi e se
povratiti u ljudsko drutvo i oprostit e im se poslije rata to su htjeli izmai vojnoj
dunosti simuliranjem. Ali on sam u to ne vjeruje, nego misli da ih sve eka
konopac.
Neki mladi vojni lijenik, ista jo i nepokvarena dua, zamoli vieg tabnog
lijenika da moe i on rei nekoliko rijei. Njegov se govor razlikovao od govora
njegova pretpostavljenog optimizmom i naivnou. Govorio je njemaki.
Govorio je dugo o tome da svaki koji sad naputa bolnicu da ode sa svojom
pukovnijom na frontu, mora biti pobjednik i vitez. On je, veli, uvjeren da e oni
vjeto baratati orujem na bojitu i da e biti asni u svim ratnim i privatnim
poslovima. Da e biti nepobjedivi ratnici, sjeajui se slave Radetzkoga i princa
Eugena Savojskog. Da e oploditi svojom krvlju iroka polja slave monarhijine i
pobjedniki izvriti zadatak koji im je odredila historija. Smjelo i odvano, prezirui
svoje ivote pojurit e oni naprijed pod izreetanim zastavama svojih regimenata u
novu slavu, u nove pobjede.
Kasnije na hodniku rekao je tome naivnom ovjeku vii tabni lijenik ovo:
57

- Gospodine kolega, uvjeravam vas da je sve to uzalud. Od ovih nitkova ne bi

mogao odgojiti vojnike ni Radetzky, a ni taj va princ Eugen Savojski. Govorio
ovjek njima aneoski ili avolski, svejedno je. To je banda!

58

IX. VEJK U GARNIZONSKOM ZATVORU

Posljednje utoite onih koji nisu htjeli ii u rat bio je garnizonski zatvor. Poznavao
sam jednog suplenta matematike koji u artiljeriji nije htio da puca, pa je stoga ukrao
sat jednom natporuniku samo da doe u zatvor. To je uinio potpuno svjesno. Rat
mu nije imponirao, a nije ga ni oparavao. Pucati na neprijatelja i ubijati na drugoj
strani rapnelama i granatama isto takve nesretne suplente matematike smatrao je
glupou.
- Neu da me mrze zbog moje nasilnosti - rekao je i mirne due ukrao sat. Ispoetka
su ispitivali njegovo duevno stanje, ali kad je izjavio da se htio obogatiti, otpremili
ga u garnizonski zatvor. Bilo je vie takvih ljudi koji su sjedili u zatvoru zbog krae
ili prevare. Idealista i neidealista. Ljudi koji su rat gledali kao izvor prihoda, razliitih
raunarskih podoficira u pozadini i na fronti koji su vrili svakojake prevare s
hranom i vojnicima, a zatim i malih kradljivaca, tisuu puta potenijih od onih
macana koji su ih amo poslali. U zatvoru su sjedili vojnici i zbog razliitih drugih
prestupa, sasvim vojnikog obiljeja, kao to je povreda discipline, pokuaj bune,
dezerterstvo. Poseban su tip zatvorenika predstavljali politiki zatvorenici, od kojih
je osamdeset posto bilo potpuno nevinih, a od kojih je ipak devedeset i devet posto
bilo osuivano.
Aparat vojnog suda bio je velianstven. Takav sudski aparat ima svaka drava prije
opeg politikog, gospodarskog i moralnog pada. Sjaj bive moi i slave uvaju
sudovi, policija, andarmerija i potkupljiva bagra dounika.
U svakoj vojnoj jedinici Austrija je imala svoje dounike koji su denuncirali svoje
drugove iako su zajedno s njima spavali na vojnikim krevetima i na maru dijelili s
njima svoj kruh.
I dravna je policija dostavljala u zatvor obilan materijal. Radila su to gospoda
Klima, Slaviek end comp. Vojna je cenzura dopremala amo autore
korespondencije izmeu fronte i onih koji su kod kue ostali u oajnim prilikama.
andari su amo dovodili i stare pravouitnike koji su slali pisma na frontu, a vojni
59

sud im je natovario na lea po dvanaest godina zatvora zbog njihovih utjenih rijei i
prikazivanja bijede na kunom ognjitu.
Iz hradanskog garnizonskog zatvora vodio je put preko Bevnova na motolsko
vjebalite. Tim je putem iao u pratnji vojnika neki ovjek $ lancima na rukama, a
za njim su ila kola s mrtvakim lijesom. I na motolskom je vojnom vjebalitu
30

odjeknula kratka zapovijed: An! Feuer! A u svim regimentama i bataljonima

itala se pukovnijska naredba da je opet jedan ovjek strijeljan zbog pokuaja
pobune prilikom stupanja u vojsku, kad je gospodin kapetan udario sabljom njegovu
enu koja se nije mogla rastaviti od mua.
A u garnizonskom su zatvoru trojica: tabni profoz Slavik, kapetan Linhart i
narednik Repa, nazvani krvnik, izvravali ve svoj zadatak. Koliko su ljudi
umlatili u samicama! Lako je mogue da je kapetan Linhart i danas, u
ehoslovakoj Republici, i nadalje kapetan. elio bih da mu se priznaju godine
slube koje je proveo u garnizonskom zatvoru. Slavieku i Klimi s dravne policije
priznate su te godine. Repa se vratio u civil i on je sada zidarski majstor. A moda
je i lan kakvih rodoljubnih drutava u Republici.
tabni profoz Slavik postao je za Republike tat, pa je sada u zatvoru. Nije se,
jadnik, uspio usidriti u Republici kao ostala vojnika gospoda.
***
Sasvim je prirodno da je tabni profoz Slavik, preuzimajui vejka, bacio na nj
pogled pun nijema spoitavanja:
- I ti si valjda na slabu glasu kad si doao amo meu nas? Mi emo ti, mome,
zasladiti ovdanji boravak, kao i svima koji su pali u nae ruke, a te nae ruke nisu
ba enske ruice.
A da prida vanost svome pogledu, gumu vejku pod nos svoju ilavu, golemu
pesnicu i ree:
- Pomirii, nitkove!
vejk pomirie i ree:
- Ne bih htio da dobijem njom po nosu, mirie na groblje.
Ovaj mirni i razboriti odgovor svidio se tabnom profozu.
- He - ree i udari vejka pesnicom u trbuh - ispravi se, ta to ima u depovima?
Ako ima cigaretu, moe je zadrati, a novce daj ovamo, da ti ih ne ukradu. Zar
nema vie? Zaista nema? Ne lai, la se kanjava.
- Kamo emo s njim? - upita narednik Repa.
- U eliju br. 16 - odlui profoz - meu one gaane, zar ne vidite da je gospodin
31

kapetan Linhart napisao na spisu: Streng behten, beobachten! - Da, da - ree

on sveano vejku - s gadovima mi postupamo gadno. Kad se tko opire, mi ga
odvuemo u samicu i ondje mu prebijemo sva rebra i ostavimo ga ondje dok ne
crkne. Imamo pravo na to! Tako smo npr. uradili s onim mesarom, zar ne, Repa?
- No da - odgovori sanjivo narednik Repa - ali s njim smo imali muke, gospodine
tabni profoze. To je bio ljudeskara. Gazio sam po njemu preko pet minuta, a onda
su mu tek poela pucati rebra i izlaziti krv na usta. ivio je jo deset dana.
Strahovita snaga!
- Eto, vidi, nitkove, tako ti je to kod nas kad se tko opire ili pokua da pobjegne 60

svravao je profoz Slavik svoje pedagoko izlaganje. - To je zapravo samoubojstvo,

koje se kod nas isto tako kanjava. Ih, ne dao bog, da ti, govnaru, padne na pamet
da se na to tui kad doe inspekcija. Kada doe inspekcija i zapita: imate li kakvu
albu? - tada mora, smrade, stati mirno, salutirati i odgovoriti: Pokorno javljam
da nemam, da sam potpuno zadovoljan! Kako e dakle rei, gade, ponovi!
- Pokorno javljam da nemam, da sam potpuno zadovoljan - ponovi vejk, a lice mu
je pri tom imalo tako dragi izraaj da se tabni profoz prevario i smatrao to iskrenim
nastojanjem i potenjem.
- A sad se svui sve do gaa pa e na broj esnaest - ree prijazno ne dodajui ni
rijei nitkove, gade ili smrade, kao to je inae obiavao.
Na broju esnaest zatekao je vejk dvadeset ljudi bez hlaa. Sve su to bili takvi
kojima je na spisu stajala napomena: Streng behten, beobachten!" pa su ih sada
vrlo dobro uvali da ne pobjegnu.
Da su gae bile iste i da na prozorima nisu bile reetke, mogli biste na prvi pogled
pomisliti da ste u garderobi kakva kupalita.
vejka je od narednika Repe preuzeo sobni komandant, obrastao u bradu, u
razgaljenoj koulji. Zapisao je na komadi papira koji je visio na zidu vejkovo ime
i rekao mu:
- Sutra emo imati divan prizor. Vodit u vas u kapelicu na propovijed. Svi mi u
gaama stajat emo pod samom propovjedaonicom. Bit e lakrdije!
Kao u svim zatvorima i kaznionicama, tako je i u garnizonskom zatvoru kuna
kapelica bila vrlo omiljena. Ne zbog toga to bi prisilni posjet garnizonskoj kapelici
pribliio posjetnike bogu ili to bi se kanjenici vie uputili u moral. O takvoj
gluposti ne moe biti ni govora.
Sluba boja i propovijed znaili su lijepo uzbuenje u dosadnom garnizonskom
ivotu. Ne zbog toga to e posjetnici biti blie bogu, nego zbog nade da se na
hodniku ili dvorinom putu moe nai komadi odbaene cigarete ili cigare. Boga je
potpuno potisnuo u pozadinu mali ik koji se beznadno valjao u pljuvanici ili
negdje na zemlji u praini. Taj mali, smrdljivi predmet iznio je pobjedu i nad bogom
i nad spasom due.
A zatim sama propovijed koja je bila puna zabave i ale. Feldkurat Otto Katz bio je
ipak draestan ovjek. Njegove su propovijedi bile neobino privlaive, aljive i
osvjeujue u toj zatvorenikoj dosadi. Umio je tako divno brbljati o beskrajnoj
milosti bojoj i krijepiti pokvarene zatvorenike i obeaene ljude. Umio je tako
divno grditi s propovjedaonice i s oltara! Umio je za oltarom tako bajoslovno
32

dreknuti Ite, missa est! i itavu misu odsluiti na originalan nain i posve izvrnuti
poredak svete mise, izmisliti, kad je bio jako pijan, nove molitve i novu svetu misu,
svoje obrede, neto ega jo nije bilo.
A zatim, kakve li lakrdije kad bi se poskliznuo i pao zajedno s kaleom, sa svetim
otajstvom ili s misnom knjigom i onda glasno okrivio ministranta, koji je bio
zatvorenik, da mu je namjerno podmetnuo nogu, pa mu je odmah pred samim
svetim otajstvom odrapio nekoliko dana samice i pange.
A kanjeni ministrant se radovao jer sve to pristaje uz tu itavu lakrdiju u
kanjenikoj kapelici. On igra veliku ulogu u toj predstavi i dostojno ju je odigrao.
61

Feldkurat Otto Katz, najsavreniji vojni sveenik, bio je idov. To uostalom nije
33

nita udno. Nadbiskup Kohn je takoer bio idov i jo k tomu Macharov drug.
Feldkurat Otto Katz imao je jo burniju prolost nego slavni nadbiskup Kohn.
Svrio je trgovaku akademiju i sluio vojsku kao jednogodinji dobrovoljac. Tako
je dobro poznavao mjenino pravo i snalazio se s mjenicama da je za tu godinu
dana doveo trgovaku firmu Katz i drug do tako slavnog i uspjelog bankrota da je
stari gospodin Katz otputovao u Sjevernu Ameriku, poto je izvrio izravnanje sa
svojim vjerovnicima bez njihova znanja i bez znanja svoga kompanjona koji je
otputovao u Argentinu.
Kad je dakle mladi Otto Katz tako nesebino podijelio Sjevernu i Junu Ameriku
dvjema lanovima firme Katz i drug, naao se odjednom u poloaju ovjeka koji
nema to naslijediti, ne zna kamo bi glavu naslonio, i mora se aktivirati u vojnoj
slubi.
No prije toga je jednogodinji dobrovoljac Otto Katz izmislio neobino slavan in.
Pokrstio se! Obratio se Kristu da mu on pomogne pri stvaranju karijere. Obratio se
njemu s potpunim povjerenjem da je to trgovaki posao izmeu njega i sina
bojega.
Krstili su ga sveano u Emauskom samostanu. U krstionicu ga je zamoio sam pater
Albn. Bio je to divan prizor; nazoni su bili neki poboni major Katzove pukovnije,
neka stara djevica iz Doma plemkinja na Hradanima i neki velikousti predstavnik
konzistorije kao kum.
Oficirski je ispit poloio dobro, i novopeeni kranin Otto Katz ostade u vojsci.
Ispoetka mu se inilo da e sve ii dobro, pa se ak spremao za polazak tabnih
teajeva.
Ali jednoga se dana opio i otiao u samostan, odbacio sablju i obukao mantiju.
Poao je nadbiskupu na Hradane i bio je primljen u sjemenite. Opio se na mrtvo
ime prije posveenja u nekoj vrlo estitoj kui sa enskom poslugom u Vejvodinoj
uliici pa je iz vrtloga uivanja i zabave poao izravno na posveenje. Poslije
posveenja otiao je u svoju pukovniju po protekciju, pa kad je bio imenovan
feldkuratom, kupio je konja, jahao po Pragu i rado uestvovao na svim pijankama
oficira svoje pukovnije.
U hodniku kue u kojoj je stanovao vrlo su se esto ule kletve nezadovoljenih
vjerovnika. Dovodio je u stan i djevojke sa ulice ili je slao po njih svoga vojnikoga
slugu. Vrlo je rado igrao ferbla, a nagaalo se i pretpostavljalo da vara na kartama,
ali nitko mu nije dokazao da ima skrivena asa u irokom rukavu svoje vojnikopopovske halje. U oficirskim krugovima zvali su ga svetim ocem.
Za propovjed se nije nikad spremao. U tome se razlikovao od svoga prethodnika,
koji je takoer posjeivao garnizonski zatvor. Bio je to ovjek s fiksnom idejom da
se zatvorenici dadu popraviti propovijedima. Taj je asni sveenik pobono prevrtao
oima i tumaio zatvorenicima da je potrebno reformirati prostituciju, brigu o
neudatim majkama, i priao je o odgoju nezakonite djece. Njegove su propovijedi
imale apstraktno obiljeje i nisu bile ni u kakvoj vezi s konkretnom situacijom, pa su
zatvorenicima bile dosadne.
Naprotiv, feldkurat Otto Katz drao je propovijedi kojima su se svi radovali.
62

Bio je to svean trenutak kad bi u kapelicu uveli u gaama zatvorenike iz sobe br.
16, jer je bilo riskantno da obuku hlae, da se ne bi koji izgubio. Tih dvadeset bijelih
gaana i anela smjestie pod propovjedaonicu. Neki, kojima se Fortuna
nasmijeila, vakahu ikove koje su nali na putu, jer naravno nisu imali depova pa
ih nisu mogli spremiti.
Oko njih su stajali ostali zatvorenici i uivali gledajui dvadeset gaana pod
propovjedaonicom, na koju se popeo feldkurat zveckajui ostrugama.
34

- Habtacht! - viknu. - Na molitvu! I svi ponavljajte za mnom to u sada govoriti!

A ti straga, nitkove, ne imrkuj se u ruku dok si u hramu bojem, inae u te dati
zatvoriti. Da niste ve, dangube, zaboravili oena? Pokuat emo dakle... No znao
sam ja, nee ii. Kakav oena, mnogo je vanije smazati dvije porcije mesa i
grahovu salatu, dobno se nasititi i lei potrbuke na krevet, kopati nos i ne misliti na
Gospoda, zar ne?
Pogledao je s propovjedaonice dolje na dvadeset bijelih anela u gaama koji su se,
35

kao i svi ostali, vrlo dobro zabavljali. Straga su se igrali mesarenja?

- Vrlo dobro! - apnu vejk svojem susjedu, koji je bio osumnjien da je svojemu
drugu za tri krune odsjekao sjekirom sve prste na ruci, da ga otpuste iz vojske.
- Pravo tek dolazi - ree susjed - danas je opet propisno pijan, pa e opet priati o
trnovitom putu grijeha.
Feldkurat je danas bio zaista izvrsno raspoloen. Nije ni sam znao zato to radi, no
stalno se naginjao izvan propovjedaonice, pa je gotovo izgubio ravnoteu i pao
napolje.
- Pjevajte neto, momci - vikao je onima dolje - ili elite li moda da vas nauim
novu pjesmicu? Pjevajte sa mnom:
Moja je dragana
najdraa od svih,
sam joj se ne udvaram,
udvaraju joj se mnogi,
na tisue ih ima,
a ta moja najmilija,
to je Djeva Marija...
- Vi to, nitkovi, neete nikada nauiti - nastavljao je feldkurat - ja sam za to da vas
sve odreda postrijeljaju, razumijete li? Ja to tvrdim s ovoga bojeg mjesta, nitarije,
jer Bog je neto to vas se ne boji i to e vas prodrmati da ete od toga pobudaliti,
jer vi oklijevate da se obratite Kristu i radije gazite po trnovitom putu grijeha.
- Eto ga, stigao je do toga, propisno je nakresan - radosno apnu vejku njegov
susjed.
- Trnovit put grijeha, glupani, to je put borbe s porocima. Vi ste izgubljeni sinovi,
koji se radije valjate u samici nego da se vratite Ocu. Sve dalje i vie upravite svoj
pogled u nebeske visine pa ete pobijediti, i nastanit e se mir u vaoj dui, vi
ulinjaci! Ja bih molio da onaj straga ne mrca tako glasno. Nije konj i nije u
konjunici, nego u hramu Gospodnjem. Na to vas upozorujem, dragi moji. Tako... a
63

36

gdje sam ono prestao. Ja, ber den Seelenfrieden, sehr gut. Sjetite se, stoko jedna,
da ste ljudi i da morate gledati i kroz tamni mrak u daleki prostor i znati da je ovdje
37

sve vremenito, a samo je Bog vjean. Sehr gut, nicht war, meine Herren? Ja bih
se morao danju i nou za vas moliti da milosrdni Bog, derani glupi, ulije svoju duu
u vaa okorjela srca i da svojom svetom milou opere grijehe vae, da budete
njegovi zauvijek i da vas, nitarije jedne, uvijek ljubi. Ali u tom se varate. Ja vas
neu voditi u raj... - I feldkurat tucnu. - I neu - ponovi tvrdoglavo - nita neu za
vas uraditi, a i ne pada mi na pamet, jer ste nepopravljivi nitkovi. Na vaim
putovima nee vas voditi dobrota Gospodnja, dah ljubavi boje nee vas prozraiti,
jer dragomu Gospodinu Bogu i ne pada na um da se bavi ovakvim lopovima.
Sluate li, vi dolje u tim gaama?
Dvadeset gaana pogleda gore i ree kao jednim glasom:
- Pokorno javljamo da sluamo.
- Nije dovoljno samo sluati - nastavljae propovijed vojni sveenik - tamni oblak
ivota u kojem vam boji smijeak nee oduzeti tugu, vi glupani, jer dobrota boja
takoer ima granica, a ti, magare odostrag, ne kaljucaj, jer u te dati zatvoriti dok
ne pocrni. A vi ondje dolje ne mislite da ste u krmi. Bog je neizrecivo milosrdan,
ali samo prema estitim ljudima, ne prema kakvom izmetu ljudskoga drutva koji se
38

ne dri njegovih zakona ni Dienstreglementa. To sam vam htio rei. Moliti ne

znate i mislite da se u crkvu ide zbog kakve ale, kao da je ovdje kazalite ili kino. A
to u vam izbiti iz glave, da ne mislite da sam ovdje zato da vas zabavljam i dajem
vam kakvu ivotnu radost. Pozatvarat u vas u samice, to u uraditi, nitarije.
Gubim s vama vrijeme i vidim da je sve to posve uzalud. Da je ovdje i sam
feldmaral ili nadbiskup, vi se ne biste popravili i ne biste se obratili Bogu. A ipak
ete se jednom sjetiti mene, da sam vam elio dobro!
Meu dvadesetoricom gaana zau se jecanje. To se vejk rasplakao.
Feldkurat pogleda dolje. Vidio je vejka kako rukom brie oi. Oko njega se
razabiralo radosno odobravanje.
Feldkurat nastavi upirui prstom u vejka:
- Ovaj ovjek neka vam poslui kao primjer! ta radi? Plae. Ne plai, velim ti, ne
plai! Ti hoe da se popravi? E, dragi moj, to ti ba nee tako lako uspjeti. Sada
plae, a kad se odavde vrati u svoju sobu, bit e opet isto takav nitkov kao i prije
toga. Mora jo mnogo razmiljati o beskrajnoj milosti i milosru bojem, mnogo se
truditi da tvoja grena dua nae u svijetu onaj pravi put kojim treba da kree.
Danas vidimo da nam se ovdje rasplakao jedan ovjek koji se eli obratiti, a ta
radite vi ostali? Ba nita! Eno onaj neto vae kao da su mu roditelji bili preivai,
a oni ondje opet trae ui u koulji u hramu bojem. Zar se ne moete kod kue
eati, nego to morate raditi ba pri slubi bojoj? Gospodine tabni profoze, vi
takoer nita ne vidite.
Ta svi ste vi vojnici, a ne kakvi glupi civilisti! Ipak treba da se vladate kako dolikuje
vojnicima, pa ma to bilo i u crkvi! U crkvi, do avola, traite Boga, a ui trijebite
kod kue! Time sam svrio, vi fakini, i traim od vas da se za vrijeme mise vladate
pristojno, da se ne dogodi kao posljednji put kad su oni u posljednjim redovima
64

mijenjali kanjeniko rublje za kruh i derali ga za vrijeme podizanja.

Feldkurat sie s propovjedaonice i otie u sakristiju, kamo se uputio za njim tabni
profoz. Zaas se tabni profoz vrati, poe pravo k vejku, izvue ga iz skupine
dvadesetorice gaana i odvede ga u sakristiju.
Feldkurat je sjedio vrlo udobno na stolu i frkao cigaretu.
Kad je vejk uao, ree mu feldkurat:
- Tu ste dakle! Ja sam ve sve razmotrio i mislim da sam vas progledao kako treba,
razumije, mome? To je prvi sluaj da mi se netko u crkvi rasplakao.
I skoi sa stola, prodrmavi vejka za ramena, te poe vikati pod velikom,
turobnom slikom Franje Saleskog:
- Priznaj, gade, da si plakao samo radi ale?!
Sa slike je Franjo Saleski radoznalo gledao vejka. A s druge strane, s druge slike,
gledao je vejka zabezeknuto neki muenik, kojemu su u stranjici bili zabodeni
zubi pile kojom su ga pilili rimski najamnici. Na muenikovu licu nije se razabirala
nikakva patnja, ali ni radost ni mueniki sjaj. Samo je zabezeknuto gledao, kao da
eli rei: Kako se to zapravo sa mnom dogodilo, to to radite sa mnom, gospodo?
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate - ree ozbiljno vejk stavljajui sve na
jednu kartu - ispovijedam se Bogu svemoguemu i vama, asni oe, kao bojem
zamjeniku da sam zaista plakao samo radi ale. Ja sam vidio da uz vau propovijed
fali grenik koji se kaje i koga ste vi uzalud traili u svojoj propovijedi. Htio sam vas
zaista obradovati, kako ne biste mislili da nema vie pravednih ljudi, a sebi sam
priutio alu da mi malo odlane.
Feldkurat se zagleda ispitljivo u prostoduno vejkovo lice. Sunana zraka je
zatitrala na turobnoj slici Franje Saleskoga i toplo ogrijala zabezeknutog muenika
na suprotnom zidu.
- Poinjete mi se sviati - ree feldkurat sjedajui ponovo na stol. - Kojoj regimenti
pripadate? - I poe tucati.
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate, da pripadam i ne pripadam devedeset i
prvoj regimenti i da uope ne znam ta je to zapravo sa mnom.
- A zato ste zapravo u zatvoru? - upita feldkurat ne prestajui tucati.
Iz kapelice su dopirali zvuci harmonija koji je zamjenjivao orgulje. Muziar, neki
uitelj, zatvoren zbog dezerterstva, izvijao je na harmoniju najturobnije crkvene
melodije. Sa tucanjem feldkurata ti su se zvuci slivali u novu dorsku skalu.
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate, da zaista ne znam zato sam u zatvoru.
Mene uvijek prati nesrea. Ja uvijek elim dobro, a na kraju mi se preokrene na zlo,
kao i onom mueniku na onoj slici.
Feldkurat pogleda sliku, nasmije se i ree:
- Vi mi se zaista sviate. Propitat u se za vas kod vojnog suca, a sada se vie ne
mogu zadravati s vama. Samo da ve jednom svrim tu svetu misu! Kehrt euch!
39

Abtreten!
Kad se vejk vratio svojem vodu gaana pod propovjedaonicom, vrlo je suho i
kratko odgovorio na pitanja to je feldkurat htio od njega u sakristiji:
- Oderan je!
Novi in feldkurata, sluenje svete mise praeno je s velikom panjom i
65

neskrivenim simpatijama svih prisutnih. Jedan se pod propovjedaonicom ak kladio

da e feldkuratu ispasti monstranca iz ruke. Stavio je u okladu itavu svoju porciju
kruha protiv dvije zaunice. I pobijedio je.
Ono to je u kapelici ispunjavalo due prisutnih pri pogledu na obrede feldkurata
nije bio misticizam vjernika ili pobonost pravih katolika. Bio je to takav osjeaj kao
u kazalitu kad ne znamo sadraj komada, a radnja se zaplee, pa s uzbuenjem
oekujemo kako e se stvar razviti. Zaronili su u sliku koju im je s velikom
portvovnou pruao za oltarom gospodin feldkurat.
Odali su se estetskom uivanju u ornatu koji je feldkurat naopako obukao, pa su s
usrdnim razumijevanjem i ushienjem pratili sve to se za oltarom dogaalo.
Riokosi ministrant, dezerter; iz crkvenjakih krugova, specijalista za sitne krae u
dvadeset osmoj pukovniji, poteno se trudio da se sjeti itava toka, tehnike i teksta
svete mise. On je ujedno bio i ministrant i aptalac feldkurata, koji je potpuno
lakomisleno preskakivao itave reenice i umjesto obine mise poeo sluiti zornicu
i na sveope zadovoljstvo publike zapjevao zornike pjesme.
Nije imao ni glasa ni sluha, pa se pod svodom kapelice orilo takvo zavijanje i
dreanje kao u svinjcu.
- Ba, se danas oderao! - govorili su zadovoljno i radosno momci pred oltarom. Ba je pijan! Dobro ga dri! Nalokao se zacijelo negdje kod djevojura.
I ve se valjda trei put ulo od oltara pjevanje feldkuratovo: Ite, missa est! kao
bojni poklik indijanski, tako da su se stakla na prozorima tresla.
I tada feldkurat pogleda jo jednom u kale, nije li ipak u njemu preostala koja
kapljica vina, trgne nezadovoljno rukom i okrene se sluaocima:
- Tako, sada, nitkovi, moete ii kui, gotovo je. Opazio sam da vi, fakini, niste
dosta poboni, kao to biste morali biti kad ste u crkvi pred licem presvetog otajstva
bojeg. Pred licem najviega boga vas nije stid smijati se naglas, kaljati i kesiti se,
udarati nogama o pod, i to ak preda mnom koji zastupam pred vama Djevicu
Mariju, Isusa Krista i Boga Oca, vi glupani. A ako se to ubudue ponovi, tada u
vam zapapriti kao to treba i kao to vam prilii, kako biste znali da ne postoji samo
jedan pakao, o kojem sam vam pretposljednji put govorio, nego da ima pakao i na
zemlji, pa ako biste se moda i mogli spasiti onoga prvog, ovoga se drugog neete
spasiti. Abtreten!
I vojni sveenik koji je u praksi tako krasno pokazao kako valja posjeivati
zatvorenike, otie u sakristiju, presvue se, naredi da mu ministrant natoi u vr
misno vino iz demiona, popije ga i uz pomo riokosog ministranta popne se na
svojeg jahaeg konja koji je bio privezan na dvoritu, ali se onda sjeti vejka, sie s
konja i otie u kancelariju do vojnog suca Bernisa.
Istrani sudac Bernis bio je drutven ovjek, sjajan plesa i razvratnik, koji se ovdje
strano dosaivao i pisao njemake stihove za spomenare da bi ih uvijek imao
spremne u rezervi. On je bio najvaniji dio itavog aparata vojnoga suda, jer je imao
strahovito mnotvo zaostalih i zamrenih spisa tako da je ulijevao respekt itavom
vojnom sudu na Hradanima. Gubio je optuni materijal, pa je bio prisiljen izmiljati
novi. Zamjenjivao je imena, gubio niti optube i izmiljao nove, kako mu je na um
palo. Sudio je dezertere zbog krae, a kradljivce zbog dezerterstva. Inscenirao je i
66

politike procese koje bi isisao iz prsta. Pravio je najrazliitije hokus-pokuse da

optuenima dokae zloine o kojima nisu ni sanjali. Izmiljao je uvrede Njegova
Velianstva, pa bi izmiljene inkriminirane reenice uvijek pripisao ovjeku ija se
tuba ili prijava protiv njega izgubila u tom neprekidnom kaosu slubenih spisa i
dopisa.
- Servus! - pozdravi ga feldkurat pruajui mu ruku. - Kako si?
- Ne ba osobito - odgovori istrani sudac Bernis. - Ispreturali mi materijal, pa se tu
ni sam avo ne moe snai. Juer sam poslao sudu ve obraeni materijal o jednom
klipanu zbog pokuaja pobune, a oni mi ga vratili, da se u tom sluaju ne radi o
pobuni, nego o krai konzervi. A jo sam spisu dao i drugi broj, pa sam bog zna
kako su na to naili.
I istrani sudac pljunu.
- Karta li se jo? - upita feldkurat.
- Na kartama sam sve izgubio. Posljednji put sam igrao makao s onim elavim
pukovnikom, pa je on sve dobio. No znam za jednu curicu. A ta ti radi, sveti oe?
- Ja trebam momka - ree feldkurat. - Posljednji kojega sam imao bio je neki stari
knjigovoa bez akademske naobrazbe, ali vol prve klase. Stalno je samo uzdisao i
40

molio boga da ga ouva, pa sam ga poslao s marbataljonom na frontu. Priaju da

je taj bataljon potpuno uniten. Zatim su mi poslali nekoga klipana koji nije nita
drugo radio, nego samo sjedio u birtiji i pio na moj raun. Jo bih ga bio i podnio da
mu se nisu znojile noge. Poslao sam dakle i njega s marbataljonom.
Danas sam za vrijeme propovijedi naao vojnika koji se radi ale rasplakao. Takva
bih ovjeka trebao. Zove se vejk, a sjedi u sobi br. 16. Htio bih znati zato su ga
zatvorili, i ne bi li se dalo udesiti da ga uzmem odande k sebi.
Vojni istraitelj poe traiti vejkove spise po ladicama, ah kao uvijek nije mogao
nita nai.
- Bit e to kod kapetana Linharta - ree nakon dugog traenja - avo bi ga znao
kuda se ti spisi kod mene gube. Jamano sam ih poslao Linhartu. Pitat u ga odmah
telefonom... Halo, ovdje natporunik, vojni istraitelj Bernis, gospodine kapetane.
Ja bih vas molio, nisu li kod vas spisi nekoga vejka... Da su vejkovi spisi kod
mene? Vrlo se udim... Da sam ih od vas preuzeo? Zaista udno... Sjedi na broju
16... Znam, gospodine kapetane, da je br. 16 kod mene. Ali ja sam mislio da se spisi
o vejku negdje kod vas valjaju... Da zabranjujete da tako s vama govorim? Da se
kod vas nita ne valja?... Halo, halo!...
Istrani sudac sjede za stol i poe ljutito osuivati nered u voenju istrage. Izmeu
njega i kapetana Linharta ve je odavna postojalo neprijateljstvo u kome su bili vrlo
dosljedni. Ako je spis koji pripada Linhartu dospio u Bernisove ruke, Bernis bi ga
zametnuo da ga nitko ne bi mogao nai. Linhart je isto radio sa spisima koji su
41

pripadali Bernisu. Gubili su jedan drugome i priloge.

(vejkovi su spisi naeni u arhivi vojnog suda tek nakon prevrata s ovim
izvjetajem: Htio je zbaciti masku licemjerja i lino istupiti protiv osobe naega cara
i protiv nae drave. Spis je bio umetnut meu spise nekog Josefa Koudele. Na
omotu je bio krii i ispod njega Rijeeno! i datum.)
- Eto, vejkov mi se spis izgubio - ree istrani sudac Bernis - pozvat u vejka
67

amo, pa ako nita ne prizna, oslobodit u ga i poslati ga k tebi, a ti uredi stvar u

pukovniji.
Kad je feldkurat otiao, vojni istraitelj Bernis poalje po vejka, no ostavi ga da
stoji kraj vrata, jer je ba dobio telefonogram s redarstvenog ravnateljstva kojim mu
javljaju da je traeni materijal uz optuni spis broj sedam tisua dvjesta ezdeset i
sedam, koji se tie pjeaka Maixnera, ve predan u kancelariju broj 1 i primitak
potvren potpisom kapetana Linharta.
Dotle je vejk razgledavao istraiteljevu kancelariju.
Ne moe se rei da je djelovala na vejka vrlo ugodno, osobito, fotografijama na
zidovima. Bile su to fotografije raznih egzekucija koje su u Galiciji i Srbiji izvrile
austrijske vojske. Umjetnike fotografije koje su prikazivale spaljene kolibe i drvee
kojemu su se grane sagibale pod teinom objeenih ljudi. Osobito je lijepa bila
fotografija iz Srbije, na kojoj se vidjela objeena obitelj: mali djeak, otac i majka.
Dva vojnika s bajonetom na puki uvaju drvo s objeenim ljudima, a neki oficir
stoji sprijeda kao pobjednik i pui cigaretu. Na drugoj strani u pozadini vidi se
poljska kuhinja u radu.
- Dakle, vejku, kako je to bilo s vama? - upita istraitelj Bernis poto je spremio
telefonogram ad akta - ta ste vi to uradili? Hoete li priznati ili ete ekati dok bude
podignuta optunica? Dalje to ovako ne moe ii. Nemojte misliti da ste pred
kakvim sudom gdje vas ispituju glupi civilisti. Ovo je vojni sud, k. u. k.
42

Militargericht. Jedini je spas od stroge i pravedne kazne vae priznanje.

Istraitelj Bernis sluio se naroitom metodom ispitivanja kad je izgubio optuni
materijal. Kao to vidite, nije tu bilo ba niega naroitog, pa se takoer ne smijemo
ni uditi to su rezultati takve istrage i presluavanja u svakom sluaju bili jednaki
nitici.
A istraitelj Bernis uvijek se pri tom osjeao tako pronicavim da je, nemajui
materijala protiv optuenoga i ne znajui ime ga optuuje i zato on sjedi u
garnizonskom zatvoru, kombinirao po dranju i fizionomiji predvedenog na
presluavanje zato li su toga ovjeka zatvorili u garnizonski zatvor.
Njegova je pronicavost i poznavanje ljudi bilo tako veliko da je jednoga ciganina,
koji je iz svoje pukovnije dospio u zatvor zbog krae nekoliko tuceta rublja (bio je
pomonik skladitara u magazinu), optuio zbog politikih zloina, da je toboe
negdje u gostionici razgovarao s nekim vojnicima o stvaranju samostalne narodne
drave koja bi se sastojala od zemalja eke i Slovake na elu sa slavenskim
kraljem.
- Mi imamo dokumente - govorio je nesretnom Ciganinu - vama ne preostaje nita
drugo nego da priznate u kojoj ste to gostionici govorili i kojoj pukovniji pripadaju
vojnici koji su vas sluali, i kada je to bilo.
Nesretni je ciganin izmislio i datum i gostionicu i pukovniju kojoj su pripadali
njegovi tobonji sluai, pa kad se vraao s presluavanja, jednostavno je pobjegao
iz garnizonskog zatvora.
- Vi neete ba nita priznati - ree istraitelj Bernis, jer je vejk utio kao zaliven vi neete da kaete zato ste ovdje, zato su vas zatvorili? Meni biste bar mogli rei
prije nego ja vama kaem. Upozoravam vas jo jednom da priznate. Za vas je to
68

bolje jer e vam olakati istragu i smanjiti kaznu. Kod nas je u tom pogledu jednako
kao i kod civilnog suda.
- Pokorno javljam - zau se dobroudni vejkov glas - ja sam ovdje u
garnizonskom zatvoru kao nahod.
- Kako to mislite?
- Pokorno javljam, ja to mogu objasniti sasvim jednostavnim nainom. U naoj je
ulici ivio jedan ugljenar koji je imao sasvim malog, nevinog, dvogodinjeg
djeaia, a taj je jednom doao pjeke iz Vinohrada ak u Libenj gdje ga je naao
straar kako sjedi na ploniku. Tada su toga djeaia odveli na policiju i zatvorili ga
ondje, to dvogodinje dijete. Kao to vidite, taj je djeai bio potpuno nevin, a ipak
su ga zatvorili. A da je znao govoriti i da ga je tko pitao zato je u zatvoru, on to
takoer ne bi znao rei. A i sa mnom je neto slino. Ja sam takoer nahod.
Istraiteljev je bistri pogled preletio preko vejkova lika i lica i razbio se na njima.
Takva je ravnodunost i nevinost izbijala iz itavog toga bia koje je stajalo pred
istraiteljem, da se Bernis uzrujano ushodao po kancelariji, pa da nije feldkuratu
obeao da e mu poslati vejka, avo bi ga znao to bi se vejku dogodilo.
Napokon se ipak zaustavi kraj svojega stola.
- ujte - ree vejku koji je ravnoduno gledao pred sebe - ako se jo jednom s
vama sretnem, tada ete dobro zapamtiti... Odvedite ga!
Kad su vejka ponovo odveli u sobu broj 16, istraitelj Bernis dozva k sebi tabnog
profoza Slavika.
- Do dalje odluke - ree kratko - vejk se stavlja na raspoloenje gospodinu
feldkuratu Katzu. Izdajte mu otpusnicu i sprovedite ga sa dva vojnika gospodinu
feldkuratu!
- Da li da ga sprovedu s lancima na rukama, gospodine natporunie?
Istraitelj udari akom po stolu.
- Vi ste vol! Ta rekao sam vam jasno da mu izdate otpusnicu!
I sve to se u toku dana nakupilo u istraiteljevoj dui, i kapetan Linhart i vejk,
izlilo se sada kao divlja rijeka na tabnog profoza i zavrilo se rijeima:
- A sada shvaate da ste okrunjeni vol!
Dodue, tako valja govoriti samo kraljevima i carevima, ali ni obini tabni profoz,
neokrunjena glava, nije bio s tim zadovoljan. Odlazei od istraitelja, udario je
nogom kanjenika istaa koji je istio hodnik.
A to se tie vejka, tabni je profoz odluio da vejk mora bar jo jednu no
prespavati u garnizonskom zatvoru, da jo togod uije.
***
No provedena u garnizonskom zatvoru uvijek se ubraja u drage uspomene.
Pokraj sobe broj 16 bila je samica, mrana jazbina, ajncel, odakle se i te noi ulo
zavijanje nekog zatvorenog vojnika kojemu je kaplar Repa, po nalogu tabnog
profoza Slavka, zbog nekog disciplinskog prestupka lomio rebra.
Kad je prestalo zavijanje, ulo se u sobi broj 16 pucketanje uiju koje su pri
trijebljenju doprle meu prste zatvorenika.
Nad vratima, u zidnom otvoru, bacala je mutno svjetlo, dimei se, petrolejska
svjetiljka, opletena icom. Smrad svjetiljke mijeao se s isparavanjem neopranih
69

ljudskih tjelesa i sa smradom kible koja je nakon svake upotrebe rastvorila svoju
povrinu i bacila novi val smrada u sobu broj 16.
Rava prehrana izazivala je kod sviju ravu probavu, pa je veina patila od vjetrova
koje su isputali u nonu tiinu i davali tako jedni drugima signale uz razliite ale.
Na hodnicima su odjekivali odmjereni koraci straara; od vremena do vremena na
vratima bi se otvorio prozori, pa bi kroza nj pogledavao nadglednik.
Na srednjem krevetu netko je tiho priao:
- Prije nego to sam pokuao pobjei i prije nego su me doveli amo, bio sam u sobi
broj 12. Ondje su laki zatvorenici. Jednom su onamo doveli nekoga ovjeka iz
pokrajine. Taj je dragi ovjek dobio etrnaest dana zatvora jer je drao kod sebe na
spavanju vojnike. Najprije se mislilo da je to urota, ali se kasnije utvrdilo da je to
radio za novac. Trebalo je da bude zatvoren s najlakim kanjenicima, ali jer je kod
njih bilo puno, dovedoe ga meu nas. Ah to sve nije donio sa sobom od kue, i
koliko su mu toga jo poslali, jer je imao dozvolu da se moe sam hraniti i tako sebi
olakati! Bilo mu je doputeno i puenje. Imao je dvije unke, dva golema komada
kruha, jaja, maslaca, cigareta, duhana, ukratko svega to moe ovjek poeljeti, a
sve je to donio u dva ruksaka. I taj je klipan mislio da to mora sam poderati. Poeli
smo ga moljakati, kad se sam nije sjetio da bi morao podijeliti s nama, kao to su
dijelili drugi kad su ta dobili, ali on, gladu, veli da neda jer e biti u zatvoru
etrnaest dana pa bi pokvario eludac kupusom i gnjilim krumpirima kojima su nas
hranili. Dat e nam, veli, itav svoj obrok i vojniki kruh, do toga mu nije stalo,
neka ga razdijelimo meu se ili neka se izmjenjujemo po redu. Velim vam da je to
bio tako fin ovjek da nije htio ni sjesti na nau kiblu, nego je ekao do sutra da
izvri nudu na etnji u dvorinom zahodu. Bio je tako razmaen da je donio sa
sobom ak i klozetni papir. Rekli smo mu da fukamo na taj njegov obrok, pa smo
trpjeli dan, dva, tri. A klipan je derao unku, mazao maslac na kruh, ljutio jaja,
ukratko, ivio gospodski. Puio je cigarete, a nama nije dao ni dima povui. Mi, veli
on, ne smijemo puiti, pa kad bi opazio nadglednik da nam daje koji dim, onda bi,
veli, njega zatvorili. Kao to velim, mi smo to podnosili tri dana. etvrte smo noi
uredili stvar. ovjek se ujutro probudio, no zaboravio sam vam rei da se on uvijek
ujutro, o podne i navee, prije nego bi se naderao molio bogu, dugo bi se molio.
Tako se on i sada pomolio bogu i zatim potraio svoje ruksake pod drvenim
leajem. Jest, ruksaci su ondje bili, ali splasnuti i smeurani kao suena ljiva. Poeo
je vikati da smo ga okrali i ostavili mu samo klozetni papir. A onda je nekih pet
minuta mislio da se alimo, da smo hranu nekamo posakrivali. I rekao je jo tako
veselo: Znam ja, vi me varate, znam ja, vi ete mi to vratiti, ah ala je uspjela! - A
bio je meu nama neki Libenjak i on ree: Znate to, pokrijte se dekom i brojite do
deset, a onda pogledajte u vreu! - I pokrio se kao posluno dijete i poeo brojiti:
Jedan, dva, tri... - A Libenjak mu ree ponovo: Ne smijete tako brzo, morate
mnogo polaganije. - I tako vam on pod dekom broji polagano: Jedan - dva - tri ... Kad je izbrojio deset, siao je s kreveta i pregledao ruksake. - "Isuse i Marijo,
ljudi, poe vikati, prazni su kao i prije! A da ste uz to vidjeh ono njegovo glupo
lice bilo nam je da popucamo od smijeha. Ali onaj mu Libenjak ree: Pokuajte jo
jednom! - I vjerujete li, da je tako pobudalio od svega toga da je jo jednom
70

pokuao, a kad je vidio da ondje opet nema nita drugo nego onaj klozetni papir,
poeo je lupati po vratima i vikati: Okrali su me, okrali su me, u pomo, otvorite,
za ime boje, otvorite! - Dotrae odmah straari i dozvae tabnog profoza i
kaplara hu. Mi smo svi jednoduno rekli da je poludio, da je sino dugo u no jeo
i da je sve poderao. A on je samo plakao i neprestano govorio: Ta negdje moraju
biti mrvice! - I poee traiti mrvice, ali ih ne naoe jer smo ipak bili toliko lukavi,
to sami nismo mogli pojesti, to smo poslali potom na vrpci onima u drugi kat. Nisu
nam mogli nita dokazati, premda je taj glupan neprestano ponavljao: Pa morale su
negdje ostati mrvice! - itav dan nije nita jeo, nego je samo pazio ne jede li netko
od nas ili moda ne pui. Ni drugi dan se nije ni dotakao ruka, ali naveer su mu
ve prijali i gnjili krumpiri i kupus, samo to se vie nije molio bogu kao prije kad je
jeo unku i jaja. A kasnije je netko od nas dobio nekako izvana cigarete drame, pa
je odmah zapoeo s nama razgovor, ne bismo li i njemu dali koji dim. Nismo mu
dali nita.
- A ja sam se ve pobojao da ste mu dali koji dim - javi se vejk. - To bi pokvarilo
cijelu pripovijest. Takve plemenitosti dolaze samo u romanima, ali u garnizonskom
zatvoru u takvim prilikama to bi bila glupost.
- A niste li mu deku nabili na glavu? - upita netko.
- To smo zaboravili.
I poee tiho debatirati da li je zasluio deku ili ne. Veina je bila za deku.
Razgovor je polagano prestajao. Zatvorenici su tonuli u san, eui se pod
pazuhom, na prsima i po trbuhu, gdje se u rublju ui najvie zadravaju. Tonuli su u
san, poto su prebacili uljive pokrivae preko glave da ih ne smeta svjetlost
petrolejke...
Ujutro u osam sati pozvae vejka da doe u kancelariju.
- S lijeve strane kraj kancelarijskih vrata nalazi se pljuvanica u koju bacaju ikove pouavao je vejka zatvorenik. - U prvom katu proi e takoer pokraj jedne.
Hodnike metu tek oko devet, tako da e ih biti.
Ali vejk je iznevjerio njihove nade. Nije se vie vratio u sobu broj 16. Devetnaest
gaana kombiniralo je i nagaalo svakojake mogunosti.
Neki pjegavi domobranski vojnik, koji je bio najbujnije mate, razglasio je da je
vejk pucao na svoga kapetana i da su ga danas odveli na motolsko vjebalite na
strijeljanje.

71

X. VEJK KAO OFICIRSKI MOMAK KOD

FELDKURATA

1
Ponovo je poela vejkova Odiseja s poasnom pratnjom dvaju vojnika s
nataknutim bajonetama, koji su ga morali odvesti vojnom sveeniku.
Pratioci su mu bili ljudi koji su dopunjavali jedan drugoga. Jedan je od njih bio
dugajlija, a drugi malen i debeo. Dugajlija je hramao u desnu nogu, a mah vojnik u
lijevu. Obojica su sluili u pozadini, jer su neko prije rata obojica bih potpuno
osloboeni vojnike slube.
Koraali su ozbiljno uz plonik i od vremena do vremena iskosa pogledavali vejka,
koji je iao u sredini i svakoga vojniki pozdravljao. Njegovo se civilno odijelo
izgubilo u skladitu garnizonskog zatvora zajedno s njegovom vojnikom kapom s
kojom je poao u vojsku. Prije nego su ga otpustili, dali su mu staru vojniku
uniformu koja je pripadala nekom trbonji, za glavu viem od vejka.
U hlae koje je obukao mogla su stati jo tri vejka. Bezbrojne bore od nogu do
iznad prsiju, dokle su dopirale hlae, same su od sebe izazivale uenje prolaznika.
Golema bluza sa zakrpama na laktovima, zamaena i prljava, klatila se na vejku
kao kaput na strailu. Hlae su visjele na njemu, kao kostim na klaunu iz cirkusa.
Vojnika kapa koju su mu takoer zamijenili u garnizonskom zatvoru, padala mu je
preko uiju.
Na podsmijehe prolaznika vejk je odgovarao umiljatim smijekom, toplinom i
njenou svojih dobroudnih oiju.
I tako su ili na Karln, u stan feldkurata.
Prvo je vejka oslovio mali i debeli vojnik. Bili su ba na Maloj Strani, dolje pod
svodovima kua.
- Odakle si? - upita mali debeljko.
- Iz Praga.
72

- A nee nam pobjei?

U razgovor se umijeao i dugonja. udna je to pojava da su mali i debeli ljudi
veinom dobroduni optimisti, a dugaki i mravi naprotiv skeptici.
I stoga dugonja ree debeljku:
- Kad bi mogao, pobjegao bi.
- A zato bi pobjegao - javi se mali debeljko - sada je zapravo kao na slobodi, vie
nije u zatvoru. Evo nosim to ovdje u zamotku.
- A ta to nosi u tom zamotku za feldkurata? - zapita dugonja.
- Ne znam.
- Eto vidi, ne zna, a govori.
Preko Karlova mosta prijeoe utke. U Karlovoj ulici opet se obrati na vejka mali
debeljko:
- Zna li zato te vodimo k feldkuratu?
- Na ispovijed - ravnoduno odgovori vejk - sutra e me objesiti. Tako se to uvijek
radi i to se zove duhovna utjeha.
- A zato e te, kako da kaem... - zapita obazrivo dugonja, dok je debeljko saalno
promatrao vejka.
Obojica su bili seoski obrtnici, oevi obitelji.
- Ja ne znam - odgovori vejk smjekajui se dobroudno - ja nita ne znam. To je
jamano sudbina.
- Valjda si se rodio na nesretnoj planeti - ree znalaki i samilosno maleni vojnik. Kod nas su u Jaseni kod Josefova, jo za pruskoga rata, isto tako objesiti jednoga
ovjeka. Doli su po njega, nisu mu nita rekli i u Josefovu ga objesili.
- Ja mislim - ree skeptiki dugonja - da ne vjeaju ljude samo tako, da uvijek mora
biti neki razlog da bi se vjeanje moglo opravdati.
- Kad nema rata - primijeti vejk - tada se to obrazlae, ali u ratu se ne mari za
jednog ovjeka. On treba da padne na bojitu ili da bude objeen kod kue. Nije
ija, nego vrat.
- uj, da nisi ti moda politiar? - upita dugonja. Po tonu njegova pitanja moglo se
zakljuiti da je poeo osjeati simpatiju za vejka.
- I previe sam politiar - nasmija se vejk.
- Da nisi narodni socijalist?
No sada mali debeljko postade oprezan i umijea se u razgovor:
- ta se to nas tie - ree on - ovdje je sve puno ljudi i gledaju nas. Kad bismo bar u
kakvim kunim vratima mogli skinuti bajonete, da sve to ne izgleda tako strano.
Nee nam pobjei? Mi bismo imali zbog toga neugodnosti. Nije li tako, Tonjiku? okrenu se on dugonji, koji tiho ree:
- Bajonete bismo mogli skinuti. Ta to je na ovjek!
Nije vie bio skeptian i dua mu se napunila samilou prema vejku. Potraili su
dakle zgodna kuna vrata, skinuli su bajonete i debeljko dopusti vejku da ide uz
njega.
- A bi li ti puio, a? - upita dugonja. - Hoe li ti...
- Htio je rei: Hoe li ti dati da zapui prije nego te objese, ali nije dovrio
reenicu osjeajui da bi to bilo netaktino.
73

I pripalie sva trojica, a vejkovi pratioce poee priati o svojim obiteljima u oblasti
Kraljiina Graca, o enama, o djeci, o komadiu zemlje, o kravi:
- edan sam - ree vejk.
Dugonja i malian se pogledae.
- Pa i mi bismo poli na aicu - ree mali osjeajui pristanak dugonje - ali nekamo
gdje ne bismo udarali u oi.
- Hajdemo na Kuklk - predloi vejk - puke emo ostaviti u kuhinji, gostioniar
Serabona je sokola, njega se ne trebate bojati.
- Svira ondje violina i harmonika - nastavljae vejk - a dolaze onamo uline
djevojke i razliito drutvo koje ne smije u reprezentativne lokale.
Dugonja i malian pogledae se jo jednom, a onda dugonja ree:
- Hajdemo dakle, do Karlna je jo daleko.
Putem im je vejk priao razliite anegdote, i oni stigoe na Kuklk u dobru
raspoloenju uinivi sve po vejkovu savjetu. Puke ostavie u kuhinji i uoe u
lokal, u kojem su violina i harmonika ispunjavale prostoriju zvukovima omiljene
pjesme: Na Pankracu, na onom breuljku, ima lijepi drvored...
Jedna gospoica, koja je sjedila na koljenima nekog iivjelog mladia s glatko
razdijeljenom kosom, pjevala je promuklim glasom: Isprosio sam djevojku, drugi
joj udvara...
Za jednim je stolom spavao pijani prodava sardina, koji se svaki as budio, udarao
akom po stolu, progunao: Ne ide, pa ne ide i onda opet zaspao. Pred zrcalom
iza biljara sjedile su tri druge djevojke i dovikivale nekom eljeznikom kondukteru:
Mladi gospodine, poastite nas vermutom! Kraj muzike svaala su se dva ovjeka
o tome da je Marenku juer udarila patrola. Jedan je tvrdio da je to vidio svojim
oima, a drugi da ju je vidio kako je otila spavati s nekim vojnikom u hotel Val.
Kraj samih vrata sjedio je neki vojnik s nekoliko civilista i priao im je kako je bio
ranjen u Srbiji. Jedna mu je ruka bila zavezana, a depovi puni cigareta koje je
dobio od tih civilista. Govorio je da vie ne moe piti, ali jedan elavi stari iz toga
drutva stalno ga je nudio: Samo pijte, vojnie, tko zna hoemo li se jo ikada
vidjeti. Hoete li da vam neto zasviraju? Volite li pjesmu. Siroe?
To je naime bila omiljena pjesma elavog staria, i zaista zaas su violina i
harmonika zasvirale tu tunu pjesmu, a pri tom su stariu briznule suze na oi i on
zapjeva drhtavim glasom: Kad je ve doraslo, za mamu je pitalo, za mamu je
pitalo...
Od drugoga stola netko viknu: Ta prestanite! Idite do vraga! Objesite to na klin,
dosta toga siroeta!
I kao posljednji adut neprijateljski sto! zapjeva: Rastanak, ah rastanak, srce mi je
shrvano, shrvamo...
- Franta! - pozvae oni ranjenog vojnika poto su otpjevali i zagluili Siroe ostavi ih ve jednom i sjedi k nama! Pusti ih do avola i poalji amo cigarete! Valjda
nee zabavljati te naivnjake!
vejk i njegovi pratioci gledahu to sve sa zanimanjem.
vejk je utonuo u uspomene jer je ovamo esto dolazio prije rata. Sjeao se kako je
amo dolazio na policijski pregled policijski komesar Draner i kako su ga se
74

prostitutke bojale i pjevale o njemu pjesmice suprotnog sadraja. Kako su ba

jednom pjevale u zboru:
Za silnog Dranera
guva je nastala,
Marena je bila pijana,
al' ga se nije bojala.
Uto je doao Draner sa svojom pratnjom, straan i neumoljiv. Bilo je to kao kad
lovac opali u jarebice. Civilni agenti stjerali su ih sve na gomilu. I on, vejk, bio je
tada u toj gomili, jer je, kako je ve nesretan, zapitao komesara Dranera koji ga je
pozvao da se legitimira: A imate li dozvolu redarstvenog ravnateljstva? vejk se
sjeao i jednog pjesnika koji je tu obino sjedio pod zrcalom i u toj opoj galami
Kuklka uz pjesmu i zvukove harmonike pisao pjesme i itao ih prostitutkama.
Nasuprot tome vejkovi pratioci nisu imali slinih uspomena. Za njih je to bilo neto
sasvim novo. Ali poelo im se sviati. Prvi koji se poeo osjeati potpuno
zadovoljan, bio je mali debeljko, jer takvi su ljudi ne samo optimistini nego su i
skloni epikureizmu. Dugonja se asak borio sam sa sobom. A kao to je ve izgubio
svoj skepticizam, tako je polagano gubio i svoju suzdrljivost i ostatak razboritosti.
- Malo u zaplesati - ree poslije petog vra piva, kada je vidio kako parovi pleu.
Mali pratilac sasvim se predao uivanju. Kraj njega je sjedila jedna gospoica i
priala skliske stvari. Oi su mu samo igrale.
vejk je pio. Dugonja je otplesao i vratio se sa svojom plesaicom k stolu. Zatim su
pjevali, plesali, neprestano pili i tapali svoje drugarice. I u toj atmosferi prodajne
ljubavi, nikotina i alkohola neupadljivo je kruila stara lozinka: Poslije nas neka
doe i potop!
Poslije podne sjeo je do njih neki vojnik i ponudio se da e im za pet kruna izazvati
flegmonu i otrovanje krvi. Ima uza se trcaljku za injekcije i utrcat e im u nogu ili
43

u ruku petrolej. S tim e odleati u bolnici najmanje dva mjeseca, a ako ranu budu
natapali slinom, moda i pola godine, pa e ih morati uope otpustiti iz vojske.
Dugajlija, koji je ve potpuno izgubio duevnu ravnoteu, dopustio je da mu vojnik
na zahodu utrca petrolej u nogu, pod kou.
Kad se ve smrkavalo, predloi vejk da produe put do feldkurata. Mali debeljko,
koji je ve mucao, nagovarao je vejka da jo ostanu. Dugonja je takoer izrazio
miljenje da feldkurat moe ekati. No vejku se vie nije svialo na Kuklku, pa im
je stoga zaprijetio da e otii sam.
I tako pooe, ali im je morao obeati da e svi jo nekamo svrnuti.
Iza Florence svrnue u malu kavanicu, gdje je debeljko prodao svoj srebrni sat da bi
se jo mogli proveseliti.
Odatle ih je vejk ve vodio pod pazuhom. Zadavalo mu je to vrlo mnogo truda.
Stalno su im noge klecale, a jo uvijek su htjeli nekamo ii. Mali je debeljko gotovo
izgubio zamotak za feldkurata, tako da je vejk morao ponijeti i zamotak.
vejk ih je neprestano morao opominjati kad im je dolazio u susret oficir ili kakav
podoficir. S natovjeanskim naporom i nastojanjem polo je vejku za rukom da
75

ih dovue do kue u Kraljevskoj ulici, gdje je stanovao feldkurat.

Sam im je nataknuo bajonete na puke i prisilio ih udarcem pod rebra da oni vode
njega, a ne on njih.
U prvom katu, gdje je na vratima stana stajala posjetnica: Otto Katz, Feldkurat,
otvorio im je vrata nekakav vojnik.

Iz sobe su se uli glasovi i zveket boca i aa.

Wir... melden... gehorsam... Herr Feldkurat - ree s naporom dugonja salutirajui
44

vojniku - ein Paket... und ein Mann gebracht!

- Uite unutra! - ree vojnik. - A gdje ste se to tako udesili. I gospodin feldkurat
je... - I vojnik pljunu.
Vojnik ode sa zamotkom. Dugo su ekali u predsoblju, dok se nisu otvorila vrata i
kroz njih, ne uao, nego uletio u predsoblje feldkurat. Bio je bez kaputa, a u ruci je
drao cigaru.
76

Dakle doli ste - ree vejku - dopratili su vas dakle. E, imate li ibice?
Pokorno javljam, gospodine feldkurate, da nemam.
- E, a zato nemate ibice? Svaki vojnik mora imati ibice da moe sebi pripaliti.
Vojnik koji nema ibica jest... to je takav vojnik?
- Pokorno javljam, takav je vojnik bez ibica - odgovori vejk.
- Vrlo dobro! On je bez ibica i ne moe nikomu pripaliti. To je dakle prvo, a sada
prelazimo na drugo. Smrde li vam noge, vejku?
- Pokorno javljam da ne smrde.
- To bi dakle bilo drugo. A sada tree. Pijete li rakiju?
- Pokorno javljam da ne pijem rakiju, nego samo rum.
- Dobro, pogledajte sad ovoga vojnika! Posudio sam ga za danas od natporunika
Feldhubera, on je njegov sluga. On nita ne pije, ap-ap-ap-stinent je i zato e s
prvom markompanijom na frontu. Ta-takvoga ja ovjeka ne trebam. To nije
oficirski sluga, to je krava. Ona pije samo vodu, a mue kao vol.
- Ti si apstinent - okrenu se on vojniku. - Kako te nije stid, glupane? Zasluuje
zato nekoliko uaka!
I vojni sveenik svrnu panju na vejkove pratioce koji su se trudili da stoje ravno,
ali su se ljuljali i uzalud se opirali o svoje puke.
- Vi ste se o-opili - ree feldkurat - opili ste se u slubi i zato u vas dati zatvoriti.
vejku, vi ete im oduzeti puke i odvesti ih u kuhinju i ondje ih uvati, dok ne
doe patrola da ih odvede. Ja u odmah te-tele-fonirati u vojarnu.
I tako su se i ovdje potpuno potvrdile Napoleonove rijei: U ratu se situacija
mijenja svaki as.
Jo jutros vodila su ga ova dvojica pod bajonetama i bojali se da im ne pobjegne, a
zatim ih je on amo doveo i sad ih na kraju mora sam uvati.
Ispoetka nisu bili svjesni toga preokreta, nego su ga shvatili tek onda kad su sjedili
u kuhinji i vidjeh vejka kako stoji kraj vrata s pukom i bajonetom.
- Ja bih neto pio - uzdahnu mali optimist, dok je dugonja opet podlegao napadajima
skepticizma i rekao da je sve to bijedna izdaja. I glasno je okrivljavao vejka to ih
je doveo u takav poloaj, i predbacio mu je da im je govorio kako e sutra biti
objeen, a sad se vidi da je sve to bila samo ala - i ta ispovijed i to vjeanje.
vejk je utio i etao se kraj vrata.
- Kakvi smo bili volovi! - vikao je dugonja.
Sasluavi sve njihove optube, vejk napokon ree:
- Sad bar vadite da rat nije ugodna stvar. Ja vrim svoju dunost. Ja sam u to upao
jednako kao i vi ali u obinom govoru se veli da mi se sada nasmijala boica sree.
- Pio bih neto! - ponavljao je oajno optimist.
Dugonja ustade i uputi se teturavim korakom prema vratima.
- Pusti nas kui - ree vejku - kolega, ne pravi gluposti.
- Odlazi od mene - odgovori vejk - ja vas moram uvati. Sada se ne poznajemo.
Na vratima se pojavi feldkurat:
- Ni-nikako ne mogu dozvati vojarnu. Idite dakle kui i za-zapamtite, da se u slubi
ne smijete o-opijati! Mar!
Na ast gospodinu feldkuratu valja rei da on nije ni zvao vojarnu, jer kod kue nije
77

imao telefona, pa je govorio u stalak elektrine svjetiljke.

2
vejk je bio ve trei dan sluga vojnog sveenika Otta Katza, a za to ga je vrijeme
vidio samo jedanput. Treeg dana pojavi se momak natporunika Helmicha s
porukom da vejk doe po feldkurata.
Putem je ispripovjedio vejku da se feldkurat posvaao s natporunikom, da je
razbio pianino, da je pijan kao majica zemlja i da nee kui.
Rekao je i za natporunika Helmicha da je i on pijan, da je izbacio feldkurata na
hodnik i da ovaj sjedi kraj vrata na podu i spava.
Kad je vejk stigao onamo, prodrmao je feldkurata, pa kad je taj neto promrmljao
i otvorio oi, vejk mu salutira i ree:
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate, da sam ovdje.
- A to ovdje... hoete?
- Pokorno javljam da treba da doem po vas, gospodine feldkurate.
- Vi dakle trebate da doete po mene... a kamo emo ii?
- U va stan, gospodine feldkurate.
- A zato treba da idem u svoj stan? Zar nisam u svom stanu?
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate, da ste u hodniku tue kue.
- A... kako... sam... doao amo?
- Pokorno javljam da ste bili u posjetu.
- O... u... posjetu... ja... nisam bio... To... se... vi... varate.
I vejk digne feldkurata i uspravi ga uza zid. Feldkurat se ljuljao s jedne strane na
drugu, naginjao se na vejka i uz to rekao:
- Past u... Past u - ponovio je jo jednom smjekajui se glupo. Napokon vejku
poe za rukom da pritisne uza zid feldkurata, koji je u novoj poziciji opet poeo
drijemati.
78

vejk ga probudi.
- to elite? - zapita ga feldkurat uzalud pokuavajui da sklizne po zidu i spusti se
na pod. - Tko ste vi?
- Pokorno javljam - odgovori vejk pritiskujui feldkurata uza zid - da sam ja va
momak, gospodine feldkurate.
- Ja nemam momka - ree s mukom feldkurat, pokuavajui opet da se svali na
vejka - ja nisam nikakav feldkurat.
- Ja sam svinja - prizna s iskrenou pijanice. - Pustite me, gospodine, ja vas ne
poznajem.
Mala borba svrila se potpunom pobjedom vejkovom. vejk je svoju pobjedu
iskoristio tako da je feldkurata odvukao niz stepenice do izlaza, gdje je vojni
sveenik pruio otpor da ne bude izvuen na ulicu.
- Ja vas, gospodine, ne poznajem - neprestano je u borbi tvrdio vejku u oi. Poznajete li vi Otta Katza? To sam ja.
- Ja sam bio kod nadbiskupa - vikao je drei se kunih vrata. - Vatikan se za mene
zanima, razumijete?
vejk je napustio svoje Pokorno javljam i razgovarao dalje s feldkuratom sasvim
povjerljivim tonom.
- Pusti to, velim ti - ree mu - ili u te opaliti po prstima. Sada idemo kui i basta!
Ni rijei vie da ne ujem!
I feldkurat pusti vrata i svali se na vejka:
- Dobro, hajdemo nekamo, ali k uhu ne idem, ondje sam ostao duan.
vejk ga izgura i iznese napolje i poe ga vui po ploniku prema kui.
- Tko je taj gospodin? - upita ga neki prolaznik na ulici.
- To je moj brat - odgovori vejk - dobio je dopust, pa je doao da me posjeti i
napio se od radosti jer je mislio da sam mrtav.
Feldkurat, koji je gunao neku ariju iz operete koju ne bi mogao nitko prepoznati,
uvi posljednje vejkove rijei, obrati se gledaocima:
- Tko je od vas mrtav, neka se javi u zbornom zapovjednitvu u roku od tri dana,
da mu se moe tijelo blagosloviti!
I zamukne trudei se da zabode nosom u plonik, dok ga je vejk vukao za ruku
kui.
Glava je feldkuratu bila nagnuta naprijed, a noge, kojima je pleo kao maka s
prebijenom kraljenicom, zaostajale su unatrag, a uz to je gunao: Dominus
vobiscum - et cum piritu tuo. Dominus vobiscum.
Kod fijakerskog stajalita vejk prisloni feldkurata uza zid i poe da se dogovori s
koijaem za prijevoz.
Jedan koija izjavi da on toga gospodina vrlo dobro poznaje, da ga je jednom
vozio, ali da ga vie nee voziti.
- Sve mi je pobljuvao - rekao je jasno - a nije mi ni vonju platio. Vozio sam ga
preko dva sata dok je naao kuu u kojoj stanuje. I tek nakon nedjelju dana, poto
sam ve valjda trei put bio kod njega, dao mi je za sve pet kruna.
Nakon dugog pregovaranja odlui ipak jedan koija da ih poveze.
vejk se vrati k feldkuratu koji je spavao. Dotle mu je ve netko skinuo s glave i
79

odnio njegov tvrdi crni eir. Jer on je obino iao u civilnom odijelu.
vejk ga probudi i s koijaevom pomoi utrpa ga u kola. U koiji zapadne
feldkurat u potpunu tupost. vejka je drao za pukovnika Justa od sedamdesetpete
pjeake pukovnije i ponovio je nekoliko puta zaredom:
- Ne srdi se, drue, to ti govorim ti. Ja sam svinja.
asak se inilo da ga drndanje koije privodi k svijesti.
Sjeo je tada uspravno i poeo pjevati odmah neke nepoznate pjesme. Moda je ta
pjesma bila plod njegove mate:
Sjeam vam se zlatnog doba
kad me njihao na krilu,
stanovali mi smo tada
kraj Domalica u Merklinu.
No zaas je opet pao u potpunu tupost i obraajui se vejku zapitao ga mirkajui
jednim okom:
- Kako ste danas, milostiva gospoo?
Nakon kratke stanke upita opet:
- Hoete li kamo na ljetovanje? - a videi sve dvostruko i pokazujui prstom na
vejka upita:
- Zar ve imate odraslog sina?
- Sjedi! - izdera se na njega vejk kad se feldkurat htio popeti na sjedalo. - Nemoj
misliti da te neu nauiti redu!
I vojni se sveenik smirio i gledao milim praseim oima iz koije, ne shvaajui
nikako to se to zapravo s njim dogaa.
Potpuno je izgubio mo rasuivanja i obraajui se vejku ree bojaljivo:
- Gospoo, dajte mi prvi razred!
I uini pokret kao da e spustiti hlae.
- Odmah se zakopaj, svinjo! - viknu vejk. - Ve te poznaju svi koijai, ve si se
jednom pobljuvao, a sad hoe jo i to! No nemoj misliti da e opet ostati duan
kao posljednji put!
Feldkurat melankolino namjesti glavu u dlanove i poe pjevati: Mene vie nitko ne
voli... No brzo prestade pjevati i ree:
- Entschuldigen sie, lieber Kamerad, sie sind ein Trottel, ich kann singen, was ich
45

will.
Htio je oito zafiukati neku melodiju, ali umjesto toga iz usta se ulo samo snano:
46

prrr tako da se koija zaustavila.

Kad su na poziv vejkov nastavili put, feldkurat poe pripaljivati cigaretnik.
- Ne gori - ree oajno poto je utroio itavu kutiju ibica. - Vi mi stalno gasite.
No opet je brzo izgubio nit razgovora i poeo se smijati:
- To je aljivo, sami smo u tramvaju, zar ne, gospodine kolega?
I odjednom poe prevrtati depove i viknu:
- Izgubio sam kartu! Zaustavite, karta se mora nai!
A onda rezignirano odmahne rukom:
80

- Pa neka voze...!
Poslije toga je brbljao bez ikakve veze:
- U veini sluajeva... Da, u redu... U svim sluajevima... Vi se varate... Drugi
kat?... To je izgovor... Ne radi se o meni, nego o vama, milostiva gospoo... elio
bih platiti... Imao sam crnu kavu...
U polusnu se svaao s nekim umiljenim protivnikom koji mu je, toboe, branio da
sjedi u restauraciji kraj prozora. A zatim je koiju drao za vlak i naginjui se
napolje vikao na ulicu eki i njemaki:
- Nymburk! Izvolite prelaziti!
vejk ga povue k sebi i feldkurat zaboravi vlak i poe oponaati razline
ivotinjske glasove. Najdulje je oponaao pijetlov glas, pa je njegovo kukuriku!
pobjedonosno odjekivalo iz koije.
Neko je vrijeme uope bio vrlo ivahan, nestaan i pokuavao je skoiti iz koije
dovikujui ljudima, kraj kojih su prolazili, da su fakini. Zatim je bacio rupi i
viknuo da stanu, jer je izgubio prtljagu. A tada je poeo priati:
- U Budjejovicama je ivio neki bubnjar... Oenio se... I za godinu dana je umro.
Poeo se gromko smijati:
- Zar to nije lijepa anegdota?
itavo to vrijeme vejk je s feldkuratom postupao bezobzirno strogo.
Pri razlinim feldkuratovim pokuajima da uini kakvu alu, kao to je npr.
skakanje iz koije i kidanje sjedalice, vejk ga je nekoliko puta udarao akom u
rebra, to je sve feldkurat primao s neobinom tupou.
Samo se jednom pokuao pobuniti i skoiti iz koije izjavivi da se nee dalje voziti,
jer zna da ga mjesto u Budjejovice voze u Podmokl. vejk je za minutu potpuno
likvidirao njegovu pobunu i prisilio ga da se vrati na staro mjesto na sjedalu, pazei
pri tom da mu ne zaspi. Najfinije to mu je uz to rekao bile su rijei: Ne spavaj,
crkotino!
Ali odjednom feldkurata obuze melankolija, pa on poe plakati ispitujui vejka da
li je imao majku.
- Ja sam, brao, sam samcat na ovome svijetu! - vikae iz koije. - Zauzmite se za
mene!
- Ne ini mi sramote! - opominjao ga vejk. - Prestani, svatko e rei da si pijan.
- Ja nisam nita pio, drue - odgovori mu feldkurat - ja sam potpuno trijezan.
No najednom ustade i odsalutira:
47

- Ich melde gehorsamst, Herr Oberst, ich bin besoffen.

- Ja sam svinja - ponavljao je deset puta zaredom oajno i iskreno beznadno.
I okreui se vejku molio ga i moljakao uporno:
- Izbacite me iz automobila! Zato me vozite sa sobom?
Zatim je sjeo i gunao:
- Oko mjeseca stvaraju se kolutovi... Vjerujete li, gospodine kapetane, u besmrtnost
due?... Moe li konj doi u nebo?
I poe se glasno smijati, ali zaas postade tuan i apatino gledae vejka govorei:
- Oprostite, gospodine, ali ja sam vas ve negdje vidio. Niste li vi bili u Beu?
Sjeam vas se iz sjemenita.
81

asak se zabavljao i time da je deklamirao latinske stihove: Aurea prima sata est
48

aetas, quae vindice nullo.

- Dalje ne ide! - ree. - Izbacite me napolje! Zato me ne izbacite? Nee mi biti
nita.

- elim da padnem na nos! - izjavi odlunim glasom.

- Gospodine - nastavi opet moleivim glasom - dragi prijatelju, opalite mi uku!
- Jednu ili vie? - upita vejk.
- Dvije.
- Evo vam...
Feldkurat je glasno brojio uke koje mu je vejk opalio, i pri tom se blaeno
smjekao.
- To vrlo dobro djeluje - ree - osobito na eludac, pospjeuje probavu. Dajte mi
jo jednu po gubici.
82

- Srdano vam zahvaljujem! - viknu kad mu je vejk brzo ispunio molbu. Potpuno sam zadovoljan. A sada vas molim da mi rastrgate prsluk.
Izricao je najrazliitije elje. Zaelio je da mu vejk otkine nogu, da ga malo gui,
da mu obree nokte i iupa prednje zube.
elio je da postane muenik i zahtijevao da mu vejk odrubi glavu i baci je u vrei
u Vltavu.
- Meni bi lijepo pristajale zvjezdice oko glave - govorio je s oduevljenjem - trebao
bih deset zvjezdica.
Zatim poe govoriti o utrkama i brzo prijee na balet, na kojem se takoer nije dugo
zadrao.
- Pleete li arda? - upita vejka. - Znate li medvjei ples? Ovako...
I htjede skoiti i pade na vejka koji ga stade boksovati i tako ga umiri na sjedalu.
- Ja bih neto htio! - povie feldkurat. - Samo ne znam to. Zar ne znate to bih
htio? - I obori sasvim rezignirano glavu.
- ta se mene tie to bih ja htio! - ree ozbiljno. - A ni vas se to, gospodine,
takoer nita ne tie! Ja vas ne poznajem. Kako se usuujete da me tako fiksirate?
Umijete li se vi maevati?
Postao je naas ratoboran i pokuao je oboriti vejka sa sjedala.
Kad ga je vejk umirio dokazavi mu bez ustruavanja svoju fiziku premo,
feldkurat upita:
- Je li danas ponedjeljak ili petak?
Zanimalo ga je da li je prosinac ili lipanj, i pokazao je veliku sposobnost postavljanja
najrazliitijih pitanja:
- Jeste li oenjeni? Jedete li rado gorgonzolu? Jeste li imali kod kue stjenice? Kako
se osjeate? Je li va pas bolovao od pasje bolesti?
Postao je razgovorljiv. Ispripovjedio je kako je ostao duan za konjanike izme,
bi i sedlo, kako je prije nekoliko godina imao kapavac i kako ga je lijeio
hipermanganom.
- Za neto drugo nije bilo ni vremena, a nije se moglo ni pomisliti - ree tucajui. Moda vam se to ini dosta muno. Ali recite, eh, eh, to da radim, eh? Morate mi
to oprostiti!
- Autotermos - nastavljao je zaboravivi to je maloas govorio - zove se posuda
koja uva izvornu toplinu pia i hrane. ta mislite, gospodine kolega, koja je igra
pravednija: ferbl ili ajnc?
- Zaista, ja sam te ve negdje vidio! - uzviknu nastojei da zagrli vejka i da ga
poljubi slinavim ustima. Mi smo ili zajedno u kolu.
- Ah, dobri ovjee - ree njeno, gladei svoju nogu - kako si narastao otkad te
nisam vidio! Ali radost to te sad vidim ublait e sve patnje.
Spopalo ga pjesniko raspoloenje, i on poe govoriti o povratku u sunan sjaj
sretnih lica i arkih srdaca.
Zatim kleknu i stade moliti: Zdravo, Marijo! smijui se pri tom punim ustima.
Kad su se zaustavili pred njegovim stanom, bilo ga je vrlo teko izvui iz koije.
- Jo nismo stigli! - vikao je. - Pomozite mi! Hoe da me ugrabe! Ja elim da me
dalje vozite!
83

U pravom smislu rijei izvukli ga iz koije kao kuhana pua iz njegove kuice.
asak se inilo kao da e ga rastrgati jer se nogama zapleo za sjedalo.
No smijao se pri tom glasno, tako da su se oni ljutili:
- Vi ete me rastrgati, gospodo!
A onda su ga vukli kroz ulaz i preko stepenica u njegov stan i u stanu ga bacili kao
vreu na divan. Izjavio je da nee platiti vonju tim automobilom koji nije naruio, i
trajalo je vie od etvrt sata dok su mu objasnili da je to koija.
Ni s tim nije bio sporazuman, pa je prigovarao da se on vozi samo u fijakeru.
- Vi me hoete prevariti - izjavio je feldkurat gledajui znaajno i vejka i koijaa mi smo ili pjeice.
A zatim je iznenada u nastupu velikodunosti bacio koijau novarku s ovim
rijeima:
49

- Uzmi sve. Ich kann bezahlen. Nije mi stalo do kakva novia.

Bolje bi bilo da je rekao kako mu nije stalo do trideset est novia, jer ih u
novarki nije vie ni bilo. Na sreu, koija ga je poeo temeljito pretresati govorei
pri tom o ukama.
- No, pa prilijepi mi jednu! - odgovorio mu feldkurat. - Zar misli da je ne bih
podnio. Od tebe mogu podnijeti pet uaka.
U feldkuratovu prsluku koija je naao pet kruna. Otiao je proklinjui svoju
sudbinu i feldkurata koji ga je zadrao i pokvario mu posao.
Feldkurat je polako tonuo u san, jer je neprestano neto planirao. Htio je poduzeti
sve mogue, svirati na glasovir, ii u plesnu kolu i priti ribe.
Zatim je vejku obeao sestru koje nije imao. A zaelio je i to da ga odnesu u
krevet, pa je napokon zaspao, izjavivi da eli da priznaju u njemu ovjeka, to je
jednako vrijedna jedinica kao i svinja.

84

Kad je vejk ujutro uao u feldkuratovu sobu, naao ga je kako lei na divanu i
uporno razmilja kako se to moglo dogoditi da ga je netko polio tako naroitim
nainom da su mu se hlae prilijepile uz koni divan.
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate - ree vejk - vi ste se noas...
U nekoliko mu je rijei objasnio da se strano vara ako misli da ga je netko polio.
Feldkurat kojemu je glava bila neobino teka bio je potiten.
- Ne mogu se sjetiti - ree - kako sam dospio s kreveta na divan.
- Na krevetu uope niste bili; im smo doli, odmah smo vas smjestili na divan,
dalje nismo mogli.
- A ta sam radio? Jesam li radio kakve svinjarije? Nisam li moda bio pijan?
- Propisno - odgovori vejk. - Bili ste potpuno pijani,, gospodine feldkurate, ak ste
bili u malom delirijumu. Nadam se da e vam koristiti ako se presvuete i umijete.
- Osjeam se kao da me je netko premlatio - tuio se feldkurat - a osim toga eam.
A nisam se ni s kim tukao?
- Nije ba bilo najgore, gospodine feldkurate. A e je posljedica jueranje ei.
Nje se ovjek ne moe osloboditi tako lako. Poznavao sam jednog stolara koji se
prvi put napio na Silvestrovo godine tisuu devet stotina i desete, a prvoga sijenja
ujutro bio je tako edan i bilo mu je tako slabo da je kupio haringu i opet se napio; i
tako on to radi svaki dan ve etiri godine, i nitko mu ne moe pomoi jer on uvijek
u subotu kupuje haringe za itavu sedmicu. To vam je takav vrtuljak, kao to je
rekao neki stari narednik u devedeset prvoj pukovniji.
Feldkurat je bio savreno mamuran, pa je potpuno klonuo duhom. Tko bi ga sada
sluao, bio bi uvjeren da on posjeuje predavanja dra Aleksandra Batka pod
naslovom Objavimo rat na ivot i smrt demonu alkoholu koji ubija nae najbolje
ljude! i da ita njegovu brouru Sto tehnikih iskara.
Malo je on, istina, promijenio osnovne teze. Formulirao ih je ovako:
- Da sam barem pio kakvo plemenito pie kao to je arak, maraskino i konjak, no
juer sam pio borovicu. udim se da je mogu toliko piti. Ima odvratan okus. Da je
bar bila vinjevaa. Ljudi izmiljaju kojekakve svinjarije, pa ih onda piju kao vodu.
Borovica nije ni ukusna, nema ni boje, nego pali u grlu. Pa da je bar bila prava,
destilirana borovica, kakvu sam jednom pio u Moravskoj. A ova je bila pravljena od
drvenog pirita i nekih ulja. Pogledajte kako mi se podriguje.
- Rakija je otrov - ree odluno - rakija mora biti originalna, a ne da je prave idovi
u tvornici. Ista je stvar s rumom. Dobar rum je rijetkost.
- Ah, da mi je sada prave orahove rakije! - uzdahnu.
Ona bi mi koristila elucu. Onakva orahovaa kakvu ima gospodin kapetan nbl u
Bruski.
Poeo je prevrtati depove i pregledavati novarku.
- Imam svega samo 36 novia. Kako bi bilo da prodam divan? - razmiljao je on. ta mislite? Bi li tko kupio divan? Stanodavcu u rei da sam ga posudio ili da nam
ga je tko ukrao. Ne, divan u ostaviti. Poslat u vas gospodinu kapetanu nblu da
mi pozajmi sto kruna. Dobio je prekjuer na kartama. Ako kod njega ne uspijete,
tada otiite na Vrovice, u vojarnu, k natporuniku Mahleru. Ako ne dobijete ni od
njega, poite na Hradane, kapetanu Fieru. Njemu kaite da moram platiti krmu za
85

konja, jer sam doplatak na konja propio. A ako ni kod njega ne uspijemo, zaloit
emo glasovir, puklo, kud puklo. Napisat u vam openito par redaka. Ne dajte se
odbiti. Recite im da mi treba, da sam bez ijedne pare. Izmislite to hoete, samo se
ne vraajte praznih ruku, jer u vas poslati na frontu. Pitajte kapetana nbla gdje
kupuje onu orahovau, pa kupite dvije boce.
vejk je sjajno izvrio svoj zadatak. Njegova prostodunost i poteno lice osigurali
su mu potpuno povjerenje da je istina ono to govori.
vejk je odluio da ni pred kapetanom nblom, ni pred kapetan Fierom, ni pred
natporunikom Mahlerom i ne govori o tome da feldkurat mora platiti krmu za
konja, nego da podupre njegovu molbu izjavom kako feldkurat mora platiti
alimentaciju. I svagdje je dobio novaca.
Kad se vejk slavno vratio s ekspedicije i pokazao trista kruna, feldkurat je bio vrlo
iznenaen. On se dotle umio i presvukao.
- Uzeo sam sve najedanput - ree vejk - da se ne moramo sutra ili prekosutra
ponovo brinuti za novce. Ilo je dosta glatko, samo sam pred kapetanom nblom
morao kleknuti na koljena. To je prava neman. Ali kad sam mu rekao da moramo
platiti alimentaciju...
- Alimentaciju? - zaprepateno ponovi feldkurat.
- Da, alimentaciju, gospodine feldkurate, otpravninu djevojkama. Vi ste mi rekli da
neto izmislim, a ja se nisam mogao niega drugog sjetiti. Kod nas je jedan cipelar
plaao alimentaciju petorim djevojkama, pa je od toga bio sav oajan, pa je i
posuivao od ljudi, i svatko mu je rado vjerovao da je u oajnom poloaju. Pitali su
me kakva je ta vaa djevojka, a ja sam im rekao da je vrlo lijepa i da jo nije
navrila petnaest godina. Traili su me i njezinu adresu.
- Lijepu ste mi kau skuhali, vejku! - uzdahnu feldkurat i poe se etati po sobi.
- To je opet nova sramota! - ree hvatajui se za glavu. - Ah, kako me boli glava!
- Dao sam im adresu neke stare, gluhe gospoe u naoj ulici - objanjavao je vejk.
- elio sam tano izvriti zadatak, jer zapovijed je zapovijed. Nisam se dao odbiti...
pa sam morao neto izmisliti. A i u predsoblju ekaju ljudi na glasovir. Doveo sam
ih da ga odvezu u zalagaonicu, gospodine feldkurate. Nee biti loe kad ne bude
glasovira. Imat emo ovdje vie prostora, a imat emo i vie novaca na hrpi. Bit
emo dakle koji dan bez brige! A ako bude stanodavac pitao to namjeravamo s
glasovirom, ja u mu rei da su u glasoviru ice popucale i da ga aljemo u tvornicu
na popravak. Paziteljici kue ve sam to rekao, da joj ne bi bilo udno kad vidi
kako iznose i tovare glasovir. Ve imam i kupca za divan. To je moj znanac,
trgovac starim pokustvom, a doi e popodne. Danas se koni divani dobro
plaaju.
- A je li to sve, vejku? - upita feldkurat, drei se stalno za glavu i gledajui
oajno.
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate, donio sam i onakve orahovae kakvu
kupuje gospodin kapetan nbl, i to pet boca umjesto dviju, da imamo kakvu
zalihu, da imamo to piti. Mogu li doi ovi ljudi po glasovir prije nego nam zatvore
zalagaonicu?
Feldkurat beznadno odmahne rukom, i zaas su ve tovarili glasovir na kola.
86

Kad se vejk vratio iz zalagaonice, zatekao je feldkurata kako sjedi pred otvorenom
bocom orahovae i grdi to je za ruak dobio poluprijesni odrezak.
Feldkurat je opet bio pijan. Izjavljivao je vejku da e sutra zapoeti ivjeti novim
ivotom.
Piti alkohol - to je prostaki materijalizam, govorio je feldkurat, a potrebno je ivjeti
duevnim ivotom.
Filozofirao je oko pola sata. Kad je otvorio treu bocu, doao je trgovac starim
pokustvom, pa mu je feldkurat za bagatelu prodao divan i pozvao ga da se s njim
pozabavi, i bio je vrlo nezadovoljan kad se trgovac ispriao da ide kupiti i noni
ormari.
- teta to nemam nonog ormaria - ree feldkurat prijekorno - ovjek ne moe na
sve misliti.
Kad je trgovac starim pokustvom otiao, feldkurat se upustio u prijateljsku zabavu
sa vejkom i popio s njim jo jednu bocu. Dio njegova razgovora bio je ispunjen
linim feldkuratovim odnosom prema enama i kartama.
Sjedili su dugo. I veer je zatekla vejka i feldkurata u prijateljskom razgovoru.
Ali nou se odnos promijenio. Feldkurat se vratio u jueranje stanje, zamijenio je
vejka s nekim drugim i govorio mu:
- Ne, nipoto nemojte otii, sjeate li se onog riokosog kadeta od komore?
Ova je idila trajala sve dotle dok vejk nije rekao feldkuratu:
- Ve mi je toga dosta! Sada lezi u krevet i spavaj, razumije li?
- Lei u, mili moj, lei u... kako ne bih legao?! - trabunjao je feldkurat. - Sjea li
se kako smo zajedno ili u peti razred i kako sam ti ja izraivao grke zadae? Vi
imate vilu u Zbraslavi. A moete se voziti parobrodom po VItavi. Znate li ta je to
Vltava?
I vejk ga je prisilio da izuje cipele i da se svue. Feldkurat ga je posluao
obraajui protiv toga svoje proteste nepoznatim osobama.
- Vidite li, gospodo - govorio je prema ormaru i fikusu - kako sa mnom postupaju
moji roaci?
- Ne poznajem svojih roaka - ree naglo i namjesti se u krevetu. - Da se i nebo i
zemlja urote protiv mene, ja ih ne poznajem...
I sobom odjeknu feldkuratovo hrkanje.
4
U te dane pada i vejkov posjet njegovoj staroj dvorkinji, gospoi Mllerovoj. U
stanu je vejk zatekao sestrinu gospoe Mllerove, koja je plaui ispripovjedila
da su gospou Mllerovu uhapsili one iste veeri kad je na kolicima vozila vejka u
vojsku. Starici je sudio vojni sud, i jer joj nisu mogli nita dokazati, odvezli su je u
koncentracioni logor u Steinhof. Ve je dobila od nje i kartu. vejk uze ovu kunu
relikviju i poe itati:
Draga Aninka! Ovdje nam je vrlo dobro, i svi smo zdravi. Susjeda uz moj krevet
ima pjegavi... a ima ovdje i crnih... Inae je sve u redu...
Jela imamo dosta i skupljamo krumpirove... za juhu. ula sam da je gospodin vejk
87

ve... Nastoj nekako saznati gdje je pokopan, da bismo mu poslije rata mogli
obloiti grob.

Zaboravila sam ti rei da je na tavanu u tamnom uglu ostao u krinji mali psi,
ratler, tene malo. Ali ve je prolo vie nedjelja otkako nije dobio nikakve hrane,
odonda kad su ono doli po mene zbog... Stoga mislim, da je ve kasno i da je ve i
taj psi na drugom...
A preko itavog pisma udaren je ruiast ig: Zensuriert. K. u. k.
50

Konzentrationslager, Steinhof.
- I zaista pas je ve bio mrtav - zaplae sestrina gospoe Mllerove. - A ni svoj
stan neete prepoznati. Stanuju u njemu neke krojaice. A one su od sobe nainile
damski saloni. Zidovi su puni modnih slika, a prozori cvijea.
Sestrina gospoe Mllerove nije se mogla umiriti.
Ne prestajui jecati i naricati izrazila je napokon bojazan da je vejk pobjegao iz
vojske, pa e jo i nju upropastiti i unesreiti. Na kraju je s njim razgovarala kao s
pokvarenim pustolovom.
- To je neobino aljivo - ree vejk - to mi se osobito svia. Znajte dakle, gospoo
Kejov, vi imate posve pravo da sam se oslobodio. Ali prije toga sam morao ubiti
petnaest narednika i vodnika. Ali nemojte to nikomu pripovijedati...
I vejk napusti svoj dom, koji ga nije gostoljubivo primio, s ovim rijeima:
- Gospoo Kejov, u praonici imam nekoliko ogrlica i naprsnika, pa vas molim da
mi ih podignete, kako bih se mogao, kad se vratim iz rata, pristojno obui u civil.
Pripazite takoer da mi se u ormaru ne zalegu moljci u odijelo. A gospoice koje
spavaju u mojem krevetu, srdano pozdravljam.
Poslije toga otie vejk u Gostionicu kod kalea. Kad ga je gospoa Palivcov
ugledala, izjavila je da mu nee dati piva jer je valjda dezertirao.
- Moj je mu - poe priati staru priu - bio tako oprezan, pa ga nema; sjedi, jadnik,
u zatvoru ni kriv ni duan. A ovakvi ljudi etaju svijetom, bjee iz vojske. Ve su
88

vas ovdje proli tjedan traili.

- Mi smo oprezniji od vas - zavrila je ovaj razgovor - pa nas je zadesila nesrea.
Nije svatko tako sretan kao vi.
Taj je razgovor uo neki stariji gospodin, bravar iz Smchova, pa on najednom prie
k vejku i ree mu:
- Molim vas, gospodine, da me priekate vani; moram s vama razgovarati.
Na ulici je zapoeo razgovor sa vejkom, kojega je takoer prema izjavi
gostioniarke Palivcove smatrao za dezertera.
Rekao mu je da ima sina koji je takoer pobjegao iz vojske i da se on sada nalazi
kod bake u Jaseni blizu Josefova.
I ne osvrui se na to to ga je vejk uvjeravao da nije bjegunac, gurnuo mu je u
ruku deset kruna.
- To vam je za prvu pomo - ree vukui ga sa sobom u vinaru na uglu - ja vas
shvaam, mene se ne morate bojati.
vejk se vratio kui kasno u no, ali feldkurat jo nije bio kod kue.
Doao je pred zoru, probudio vejka i rekao mu:
- Sutra idemo sluiti poljsku misu. Skuhajte crnu kavu s rumom. Ili jo bolje:
skuhajte grog!

89

XI. VEJK SLUI S FELDKURATOM POLJSKU MISU

1
Priprave za ubijanje ljudi vrile su se uvijek u ime boje ili uope u ime nekog
tobonjeg vieg bia koje je ovjeanstvo izmislilo i stvorilo u svojoj mati.
Prije nego bi stari Feniani prerezali grlo kakvom zarobljeniku, sluili bi jednako
sveane slube boje kao i nove generacije, nakon nekoliko tisua godina prije nego
to bi pole u rat i unitavale neprijatelje ognjem i maem.
Ljudoderi gvinejskih otoka i Polinezije, prije nego sveano prodru svoje
zarobljenike ili nepotrebne ljude, kao to su misionari, putnici i agenti razliitih
trgovakih poduzea, ili obine radoznale ljude, prinose prije toga rtve svojim
bogovima i vre pri tom najrazliitije religiozne obrede. Budui da jo do njih nije
doprla kultura sveenike odjee, oni ukrauju svoje stranjice vijencima od arenog
perja umskih ptica.
Prije nego to je sveta inkvizicija spalila svoje rtve, sluila je najsveanije slube
boje, veliku svetu misu s pjevanjem.
Pri smaknuima krivaca uvijek sudjeluju sveenici, dodijavajui svojom prisutnou
delinkventu.
U Prusiji je takva bijednika vodio pastor pod sjekiru, u Austriji katoliki sveenik do
vjeala, u Francuskoj pod giljotinu, u Americi sveenik na elektrinu stolicu, u
panjolskoj na stolicu gdje su ga spretnom spravom zadavili, a u Rusiji je bradati
pop vodio revolucionare itd.
Svagdje su pri tom nosili raspelo kao da hoe rei: Tebi e samo odsjei glavu,
objesit e te, zadaviti, pustit e u tebe petnaest tisua volta, ali koliko je ovaj morao
pretrpjeti!
Velika klaonica svjetskoga rata nije mogla biti bez sveenikog blagoslova. Vojni
sveenici svih vojska molili su se i sluili su poljske mise za pobjedu one strane koja
ih je prehranjivala.
Pri pogubljenjima pobunjenih vojnika pojavio bi se sveenik. Pri pogubljenjima
ekih legionara mogao si vidjeti sveenika.
Nita se nije promijenilo od onih vremena kad je razbojnik Vojtjeh, kojega su
nazvali svetim, sudjelovao s maem u jednoj, a s kriem u drugoj ruci pri ubijanju i
unitavanju baltikih Slavena.
Ljudi su u itavoj Evropi ili kao stoka na klaonicu, kamo su ih pored mesara
careva, kraljeva i drugih monika i vojskovoa vodili sveenici svih vjeroispovijesti,
blagosiljajui ih i lano ih zaklinjui da na kopnu, u zraku, na moru itd.
Dvaput su se sluile poljske mise. Prvi put kad je jedinica odlazila na frontu, a drugi
put na fronti prije krvavog klanja i ubijanja. Sjeam se da nam je jednom za vrijeme
takve poljske mise neki neprijateljski aeroplan spustio bombu ba na poljski oltar,
tako da od vojnog sveenika nije ostalo nita drugo nego nekakve krvave krpe.
Kasnije su o njemu pisali kao o mueniku, dok su nai aeroplani spremali slinu
slavu vojnim sveenicima na drugoj strani.
S tim smo mi pravili grdne ale, pa se tako na privremenom kriu, na onom mjestu
90

gdje su pokopali posmrtne ostatke vojnog sveenika, pojavio preko noi ovaj
nadgrobni natpis:
to moe nas zadesit, zadesilo je i tebe,
Ti nebo si nam obeavo, dragi, pouzdano,
A bomba na te s neba pala ba za svete mise,
Pa od tebe osta samo mrlja nenadano.
2
vejk je skuhao izvrstan grog, koji nadmauje grogove starih mornara. Takav grog
bi mogli piti gusari osamnaestog stoljea pa bi bili zadovoljni.
Feldkurat Otto Katz bio je oduevljen.
- Gdje ste nauili kuhati ovako fine stvari? - upita vejka.
- U Bremenu, kad sam prije nekoliko godina putovao po svijetu - odgovori vejk - a
nauio me je neki bearina mornar, koji je govorio da grog mora biti tako jak da bi
ovjek, kada padne u more, mogao preplivati itav kanal La Manche. Kad popije
slabi grog, ovjek se utopi kao tene.
- Poslije takvog groga, moj vejku, lako emo odsluiti poljsku misu - umovao je
feldkurat. - Mislim da e biti dobro da prije mise reknem nekoliko oprosnih rijei.
Poljska misa nije lakrdija kao garnizonska misa ili kao propovijed onim nitarijama.

U ovakvom sluaju ovjek mora biti zaista potpuno priseban. Poljski oltar imamo, i
to preklopni, pravo depno izdanje.
- Isuse i Marijo, vejku - viknu i uhvati se za glavu.
- Ala smo mi volovi! Znate li kamo sam spremio taj preklopni poljski oltar? U divan
koji smo prodali!
- Da, to je nesrea, gospodine feldkurate - ree vejk - ja ga dodue poznajem, toga
trgovca starim pokustvom, no prekjuer sam susreo njegovu gospou. Rekla mi je
91

da je on u zatvoru zbog nekog ukradenog ormara, a na divan da je kod nekog

uitelja u Vrovicama. Ba je to neprilika s tim poljskim oltarom! Bit e najbolje da
popijemo grog pa da ga poemo traiti, jer mislim da se bez poljskog oltara ne moe
sluiti misa...
- Fali nam zaista samo taj poljski oltar - ree turobno feldkurat. - Na vjebalitu je
ve sve pripremljeno. Tesari su ve napravili podijum. Monstrancu emo posuditi iz
Bevnova. Kale imam ja, ali gdje je on ono...
I zamislio se:
- Rei emo da sam ga izgubio, pa emo dobiti sportski pehar od natporunika
Witingera iz sedamdeset pete pukovnije. On se pred nekoliko godina natjecao i
osvojio ga za drutvo Sport-Favorit. Bio je dobar trka. Pretrao je etrdeset
kilometara na stazi Be - Mdling za jedan sat i etrdeset osam minuta, kako nam
se uvijek hvali. To sam se ve s njim juer dogovorio. Ba sam vol, to sve
odlaem za posljednji as. I zato nisam, budala jedna, pogledao u taj divan?
Pod utjecajem groga, pripremljena prema receptu bearine mornara, poeo je sama
sebe nemilo grditi i izraavao se u najrazlinijim sentencijama kamo zapravo
pripada.
- Hajdemo ve jednom po taj poljski oltar - nagovarao ga vejk. - Ve je jutro.
Moram jo obui uniformu i ispiti jo jedan grog.
Napokon pooe. Na putu do kue trgovca starim pokustvom feldkurat je
ispripovjedio vejku da je juer dobio mnogo novaca na kartama i da e iskupiti
glasovir iz zalagaonice ako se sve dobro svri.
Bilo je to neto slino kao kad pogani obeavaju bogu neku rtvu. Od spavaive
ene trgovca starim pokustvom saznali su adresu uitelja u Vrovicama, koji je
postao novi vlasnik divana. Feldkurat se pokazao neobino dareljiv. Utinuo ju je
za obraz i pokakljao pod bradom.
U Vrovice su ili pjeice, jer je feldkurat izjavio da se mora proetati po svjeem
zraku da dobije nove ideje.
U Vrovicama, u stanu gospodina uitelja, starog i pobonog gospodina, doivjeli su
neugodno iznenaenje. Naavi poljski oltar u divanu, stari je gospodin vidio u tome
prst boji, pa ga je darovao sakristiji mjesne vrovike crkve pod uvjetom, da na
drugoj strani poljskog preklopnog oltara stave natpis: Darovao na ast i slavu boju
gospodin Kolak, uitelj u m., ljeta Gospodnjeg 1914. Kako su ga zatekli u koulji
i gaama, pokazivao je znakove velike zbunjenosti.
Iz razgovora s njim se doznalo da je on tom nalazu pridavao znaenje uda i prsta
bojega. Kad je kupio taj divan, njemu je neki unutranji glas rekao: Pogledaj ta
se nalazi u ladici divana! A rekao je da je i u snu vidio nekog anela koji mu je
upravo naloio: Otvori ladicu divana! I pokorio se.
A kad je naao minijaturni preklopni trodijelni oltar s izdubljenjem za tabernakulum,
klekao je pred divan i dugo se i usrdno molio i hvalio boga te je drao da je to mig
nebeski kako bi ukrasio tim vroviku crkvu.
- To nas ne zanima - ree feldkurat - stvar koja nije vaa trebali ste predati policiji, a
ne kakvoj zlosretnoj sakristiji.
- Zbog toga uda - ree vejk - moete doivjeti i neugodnosti. Vi ste kupili divan, a
92

ne oltar, koji pripada vojnom eraru. Takav prst boji moe vas skupo stajati. Niste
se smjeli obazirati na anele. Tako je jedan ovjek u Zhoi izorao na polju nekakav
kale koji je potjecao od svetokrae i bio ondje sakriven za bolja vremena, dok se
ne zaboravi, pa je to takoer smatrao prstom bojim i otiao s tim kaleom, umjesto
da ga pretopi, do gospodina upnika i rekao da ga eli pokloniti crkvi. A gospodin
upnik je mislio da se u njemu probudila grinja savjesti, pa je poslao po naelnika,
a naelnik po andare, i on vam je bio nevino osuen zbog svetokrae, jer je
neprestano brbljao neto o udu. On se htio spasiti, pa je priao i o nekom anelu i
umijeao u to i Djevicu Mariju i dobio deset godina. Najbolje ete uraditi ako poete
s nama ovdanjem upniku, da nam vrati erarsku imovinu. Jer poljski oltar nije ni
maka ni arapa koju moete darovati komu hoete.
Stari gospodin je drhtao po itavom tijelu i oblaio se cvokoui zubima:
- Ja zaista nisam imao nikakve zle ili rave namjere. Mislio sam samo da mogu po
bojoj volji pridonijeti neto za ukraivanje nae siromane crkve Gospodnje u
Vrovicama.
- Na tetu vojnog erara, razumije se - ree surovo i grubo vejk. - Hvala bogu za
takav boji prst! Neki Pivonka iz Chotboa isto je tako drao prstom bojim kad
mu se u ruci nalo ue za koje je bila privezana tua krava.
Jadni je starac bio od toga potpuno zbunjen, pa se uope prestao braniti i nastojao je
da se to bre obue i uredi itavu stvar.
Vroviki upnik je jo spavao, pa je probuen od buke poeo grditi, jer je onako
bunovan mislio da ga pozivaju na posljednju pomast.
- Mogli bi ba priekati s tom posljednjom pomau - gunao je upnik i nevoljko se
oblaio - ljudi se sjete da umiru ba onda kad je ovjek u najboljem snu. I onda se
jo valja s njima natezati za novce!
Sastali su se dakle u predsoblju. On, boji zastupnik meu vrovikim civilistima
katolicima, i onaj drugi, boji zastupnik na zemlji pri vojnom eraru.
No to je uglavnom bio spor izmeu civila i vojnika.
Ako je upnik tvrdio da poljskom oltaru nije mjesto u divanu, feldkurat je odgovorio
da jo manje prilii da iz divana doe u sakristiju crkve u koju zalaze sami civili.
I vejk je primijetio da je lako obogaivati siromanu crkvu na raun vojnog erara.
Rije siromanu naroito je naglasio.
Na kraju su poli u crkvenu sakristiju, gdje je upnik izdao poljski oltar na ovu
potvrdu:
Primio sam poljski oltar koji je sluajno dospio u vroviku crkvu. Feldkurat Otto
Katz.
Slavni poljski oltar potjee od idovske tvrtke Moritz Mahler u Beu koja
proizvodi sve mogue misne potreptine i pobone predmete, kao to su npr.
krunice i svetake sliice.
Oltar se sastojao od tri dijela, premazana vrlo lanom pozlatom, kao i sva slava
svete crkve.
Bez fantazije nije se moglo ni utvrditi to zapravo predstavljaju slike naslikane na
tim trima dijelovima. Sigurno je da bi se tim oltarom isto tako mogli posluiti i
pogani na Zambeziju kao i sveenici Burjata i Mongola.
93

Iaran nametljivim bojama izgledao je izdaleka kao arene ploe namijenjene za

ispitivanje daltonista na eljeznici.
Isticala se samo jedna figura. Nekakav goli ovjek s aureolom oko glave i
zelenkastim tijelom kao zadak guske koja ve zaudara i raspada se.
Toga svetog ovjeka nije nitko dirao. Naprotiv, s obadvije strane stajala su dva
krilata stvorenja koja su trebala predstavljati anele. Ali gledalac je osjeao kao da
taj sveti ovjek urlie od uasa nad drutvom koje ga okruuje. Aneli su naime
izgledali kao sablasti iz prie, neto po srijedi izmeu krilate divlje make i
apokaliptike nemani.
Isto je takva bila slika koja je trebala predstavljati sveto trojstvo. Golubicu,
uglavnom, slikar nije mogao pokvariti. Naslikao je neku pticu koja je isto tako
51

mogla biti golubica kao i koko bijelih wyandotki.

Ali je zato bog otac izgledao kao razbojnik s divljeg zapada, kojega prikazuje
opinstvu neki napeti, krvavi film.
Nasuprot tome, sin je boji bio veseo, mlad ovjek, lijepa trbuia, prekrivena
neim to je izgledalo kao kupae gaice. U cjelini je djelovao kao sportsman. Kri
koji je imao u ruci drao je tako elegantno kao da je to teniski reket.
No iz daljine sve se to stapalo i ostavljalo utisak kao da vlak ulazi u kolodvor.
to predstavlja trea slika, to se uope nije moglo odgonetnuti.
Vojnici su se uvijek o tom prepirali i rjeavali taj rebus. Netko je ak mislio da je to
krajina iz Posazavlja.
52

No pod tim je bio natpis: Heilige Maria, Mutter Gottes, erbarme Dich unser.
I vejk je sretno stavio taj poljski oltar u koiju, sjeo i sam uz koijaa, dok se
feldkurat udobno smjestio u koiji i stavio noge na sveto trojstvo.
vejk je razgovarao s koijaem o ratu.
Koija je bio buntovnik. Pravio je razne primjedbe o pobjedi austrijskog oruja,
kao npr. Dobro su vam u Srbiji zapaprili! i sl. Kad su prolazili mimo mitnice,
zapita ih namjetenik to voze.
vejk odgovori:
- Sveto trojstvo, Djevicu Mariju i feldkurata.
Na vjebalitu su ih ve nestrpljivo oekivale satnije odreene za frontu. A ekale
su zaista dugo. Jer jo su se odvezli po sportski kale do natporunika Witingera, a
zatim po monstrancu, ciborij i druge potreptine za misu u bevnovski samostan, ne
zaboravivi dakako ni bocu misnoga vina. Odatle se vidi da nije tako jednostavno
sluiti poljsku misu.
- Mi to vrdamo svakojako - ree vejk koijau.
A imao je pravo. Kad su ve naime stigli na vjebalite i popeli se na podij s
drvenom ogradom i stolom na koji je trebalo postaviti poljski oltar, pokazalo se da
je feldkurat zaboravio pribaviti ministranta.
Dosad mu je uvijek ministrirao jedan pjeak, no taj se radije dao premjestiti u
telefoniste pa je otiao na frontu.
- Ne smeta nita, gospodine feldkurate - ree vejk - mogu to i ja obaviti.
- A znate li ministrirati?
- Nikada nisam ministrirao - odgovori vejk - ali sve se moe pokuati. Sada je rat,
94

a u ratu ljudi rade i ono o emu nisu prije ni sanjali. Kakav glupi "set cum piritu
tuo moi u odgovoriti na vae dominus vobiscum. A zatim mislim da nije tako
teko obilaziti oko vas kao maka oko vrue kae. A prati vam ruke i toiti iz boica
vino...
- Dobro - ree feldkurat - ali vode mi nemojte toiti! Radije odmah nalijte vino i u
onu drugu boicu. Uostalom ja u vam uvijek rei kada treba da idete nadesno ili
nalijevo. Ako tiho funem jedanput, znai da treba ii desno, a ako dvaput, nalijevo.
Misnu knjigu takoer ne morate mnogo prenositi. Uostalom sve je to lakrdija.
Nemate li treme?
- Ja se niega ne bojim, gospodine feldkurate, pa ni ministriranja.
Feldkurat je imao pravo kad je rekao: Uostalom sve je to lakrdija.
Sve je ilo neobino glatko.
Feldkuratov je govor bio vrlo kratak.
- Vojnici! Sastali smo se ovdje da prije odlaska na bojite obratimo svoja srca k
bogu, da nam daruje pobjedu i ouva nas u zdravlju. Neu vas dugo zadravati i
elim vam sve najbolje.
- Rut! - viknu stari pukovnik na lijevom krilu.
Poljska misa naziva se zato poljskom jer potpada pod iste zakone kao i vojna
taktika na bojnom polju. Kod dugih vojnih manevara u tridesetgodinjem ratu i
poljske su mise bile takoer neobino duge.
Uz modemu taktiku, kad su vojni pokreti brzi i otri, i poljska misa mora biti brza i
otra.
Ova je trajala upravo deset minuta, a oni koji su bili blie, neobino su se udili
zato vojni sveenik fiuka za vrijeme mise.
vejk je otroumno shvaao signale. Iao je sad na desnu, a sad na lijevu stranu
oltara i nije nita drugo govorio nego: Et cum spiritu tuo!
Sve je to liilo na indijanski ples oko rtvenog kamena, ali je djelovalo dobro
ubijajui dosadu pranog i tunog vjebalita s drvoredom ljiva u pozadini i s
klozetima kojih je vonj zamjenjivao mistian miris kadionice gotskih hramova.
Svi su se izvrsno zabavljali. Oficiri oko pukovnika pripovijedahu anegdote, i tako je
sve ilo u potpunom redu. Iz redova vojnika ulo se ponegdje: Daj mi jedan dim!
I kao dim sa rtvenika dizali su se iz eta prema nebu plavi oblaii duhanskoga
dima. Sve su are puile kad su vidjele da je i gospodin pukovnik pripalio.
53

Napokon odjeknu: Zum Gebet! i podie se praina i siva etvorina uniformi

kleknu pred sportskim kaleom natporunika Witingera, koji je on osvojio u tranju
na pruzi Be - Mdling za drutvo Sport-Favorit.
Kale je bio pun, a opi sud koji je popratio feldkuratovu manipulaciju, saet je u
rijeima vojnikih redova: Dobro ga je istrusio!
Taj je in ponovljen dvaput. Zatim se zau jo jednom Na molitvu!, na to glazba
zasvira Boe, ivi, Boe, titi, a zatim je slijedilo svrstavanje i razlaz.
- Pokupite to arenilo - ree feldkurat vejku pokazujui poljski oltar - da moemo
opet sve vratiti kamo to pripada.
I opet ih je vozio njihov koija, pa su sve poteno vratili osim one boce misnoga
vina.
95

A kad su ve bili kod kue, poto su nesretnog koijaa uputili na vojno

zapovjednitvo radi naplate dugih vonji, zapita vejk vojnog sveenika:
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate, mora li ministrant biti iste vjere kao i
sveenik kojemu ministrira?
- Svakako - odgovori feldkurat - inae misa ne bi vrijedila.
- Onda se, gospodine feldkurate, desila velika pogreka - javi se vejk - jer ja ne
pripadam nikakvoj vjeri. Mene ve prati takva nesrea!
Feldkurat pogleda vejka, asak ne prozbori nita, a onda ga potapa po ramenima i
ree:
- Moete popiti ovo misno vino koje je preostalo u boci, pa zamislite da ste opet
stupili u crkvu.

96

XII. VJERSKA DEBATA

Dogaalo se da vejk po cijele dame nije ni vidio pastira vojnih dua. Feldkurat je
naizmjence obavljao svoje dunosti i pijanevanja, pa je vrlo rijetko dolazio kui,
prljav, neumiven, kao maka kad mijaue i polazi na izlete po krovovima.
Pri povratku, ako je mogao govoriti, razgovarao je jo sa vejkom, prije nego bi
zaspao, o uzvienim ciljevima, o zanosu i o radosti koju ovjek osjea pri
razmiljanju.
Kadikad je pokuao govoriti i u stihovima i citirati Heinea.
vejk je s feldkuratom sluio jo jednu poljsku misu, i to kod pionira, kamo su
zabunom pozvali jo jednog feldkurata, biveg katehetu, neobino pobona ovjeka,
koji je vrlo zaueno pogledao svoga kolegu kad mu je ponudio gutljaj konjaka iz
vejkove uture, koju je ovaj uvijek nosio sa sobom za takve religiozne poslove.
- Rum je odline marke - ree mu feldkurat Katz - napijte se i poite kui. Ja u to
ve sam obaviti, jer mi je potrebno da budem pod otvorenim nebom. Danas me
nekako boli glava.
I poboni je feldkurat otiao, maui glavom, a Katz je, kao i uvijek, sjajno obavio
svoj zadatak.
U krv Gospodnju ovog se puta pretvorilo vino sa sodom, a propovijed je bila dulja,
samo je u njoj svaka trea rije bila: i tako dalje i zaista.
- Vi ete danas, vojnici, otii na frontu i tako dalje. Vi se sada obratite k bogu i tako
dalje, zaista. Ne znate to vam se moe dogoditi, i tako dalje i zaista.
I tako se od oltara orilo: I tako dalje i zaista, izmjenjujui se s bogom i svima
svetima.
U zanosu i u govornikom poletu vojni je sveenik uvrstio meu svece i princa
Eugena Savojskoga, koji e ih tititi dok budu podizali mostove preko rijeke.
Ipak poljska se misa zavrila bez ikakva skandala, ugodno i zabavno. Pioniri su se
vrlo dobro zabavljali.
97

Na povratku kondukter nije htio pustiti feldkurata i vejka s preklopnim poljskim

oltarom u elektrini tramvaj.
- Opalit u te ovim svecem preko glave - ree vejk kondukteru.
Kad su napokon doli kui, opazili su da su negdje putem izgubili tabernakulum.
- Ne smeta to - ree vejk. - Prvi su krani sluili svetu misu i bez tabernakula.
Kad bismo gdje objavili da smo ga izgubili, poteni bi nalaznik traio od nas
nagradu. A da su to novci, tada se valjda ne bi naao nijedan poten nalaznik,
premda ima i takvih ljudi. U naoj pukovniji u Budjejovicama bio je jedan vojnik,
pravi vol, koji je jednom naao na ulici est stotina kruna, pa ih je predao na policiji,
a u novinama su onda o njemu pisali kao o potenom nalazniku, pa se tako zapravo
osramotio. Nitko nije htio s njim razgovarati. Svatko mu je govorio: Glupane
jedan, kakvu si ti to glupost uradio? To treba da te do smrti grize ako ima imalo
asti u sebi! Imao je djevojku, pa je i ona prekinula s njime. Kad je doao kui na
dopust, tada su ga zbog toga njegovi drugovi izbacili iz gostionice, kamo je doao na
ples. Poeo je propadati, razmiljao je o tome i na kraju se bacio pod vlak... A
jednom je opet u naoj ulici jedan kroja naao zlatni prsten. Ljudi su ga
upozoravali da ga ne predaje policiji, ali on ih nije posluao. Primili su ga na policiji
neobino prijazno i rekli mu da je ve prijavljen gubitak zlatnog prstena s
briljantom. Ali su onda pogledali kamen na prstenu i rekli mu: ovjee, ta to je
staklo, a ne briljant! Koliko ste dobili za briljant? Poznajemo mi takve potene
nalaznike. Napokon se objasnilo da je jo jedan ovjek izgubio zlatni prsten s
lanim briljantom, neku obiteljsku uspomenu, ah kroja je ipak odsjedio u zatvoru
tri dana jer je u razdraenosti uvrijedio straara. Dobio je kao zakonitu nagradu
deset postotaka, dakle krunu i dvadeset filira, jer je ona trica vrijedila dvanaest
kruna, a on vam je tu zakonitu nagradu bacio tomu gospodinu u lice, a ovaj ga je
tuio zbog uvrede asti, pa je kroja morao platiti jo deset kruna globe. Poslije toga
je svagdje govorio da svaki poteni nalaznik zasluuje dvadeset i pet batina, da ga
treba mlatiti dok ne bude sav plav, i to izbatinati ga javno, da to ljudi zapamte i
vladaju se prema tome... Mislim da nam na tabernakul nee nitko vratiti, premda
odostrag ima oznaku nae regimente, jer nitko ne voli imati posla s vojskom. Radije
e ga baciti kamo u vodu, samo da nema neprilika. Juer sam u Gostionici kod
zlatnoga vijenca razgovarao s nekim ovjekom iz provincije, star je pedeset i est
godina, a doao je pitati na kotarsko poglavarstvo u Novu Paku zato su mu
rekvirirali kola. Na povratku, poto su ga izbacili iz kotarskog poglavarstva,
promatrao je vojnu komoru koja je upravo stigla i stajala na trgu. Jedan ga je mladi
ovjek zamolio da mu asak pripazi na konje, jer voze za vojsku konzerve, no vie
se nije vratio. A kad su se pokrenuli, morao je s njima, pa je tako doao i u
Maarsku, gdje je i sam zamolio nekoga da mu pripazi na konje, pa se jedino tako
spasio jer bi ga inae odvukli u Srbiju. Vratio se odanle sav izbezumljen, pa veli da
vie ne eli imati s vojskom nikakva posla.
Navee ih je posjetio poboni feldkurat, koji je takoer htio jutros sluiti poljsku
misu za pionire. Bio je to fanatik koji je htio svakoga pribliiti bogu. Dok je bio
kateheta, razvijao je kod djece religiozni osjeaj zaunicama, pa su se u raznim
novinama povremeno pojavljivale biljeke pod naslovom: Surovi vjerouitelj,
98

Kateheta koji uka. Bio je uvjeren da djeca najbolje usvajaju katekizam

sistemom ljeskovae.
Hramao je malo u jednu nogu odonda otkad ga je posjetio otac nekoga aka kojega
je vjerouitelj iukao, jer je uenik pokazivao sumnje o svetoj trojici. Dobio je tri
uke. Jednu za boga oca, drugu za boga sina i treu za svetoga duha.
Veeras je doao da svoga kolegu Katza izvede na pravi put i da ga dirne u duu.
Poeo je ovom primjedbom:
- udim se to kod vas nema raspela. Gdje vi molite brevijar? Nijedne svetake
slike ne vidim na zidovima vae sobe. to vam je to nad krevetom?
Katz se nasmijao:
- To je Suzana na kupanju, a ona gola ena ispod nje - ono vam je moja stara
ljubavnica. A ono desno je japanska stvarca koja prikazuje seksualni akt geje i
starog japanskog samuraja. Zar ne, neto vrlo originalno? Brevijar imam u kuhinji.
vejku, donesite ga amo i otvorite ga na treoj strani.
I vejk ode, a iz kuhinje se triput za redom uo pucanj epova koje je vejk vadio
iz tri boce vina.
Poboni se feldkurat zaprepastio kad je vidio na stolu tri boce vina.
- To vam je lako misno vino, gospodine kolega - ree Katz - vrlo dobre kvalitete,
rizling. Po okusu podsjea na moselsko vino.
- Neu piti - tvrdoglavo ree poboni feldkurat. - Doao sam da vam progovorim u
duu.
- Grlo e vam se osuiti, gospodine kolega - ree Katz. - Gucnite malo, a ja u
sluati. Ja sam vrlo tolerantan ovjek pa mogu sluati i drugaije nazore.
Poboni feldkurat srknu i raskolai oi.
- Vraki dobro vino, gospodine kolega, zar ne?
Fanatik ree ukoeno:
- Primjeujem da vi psujete?
- To je navika - odgovori Katz. - Kadikad se ak zateknem da hulim. Natoite,
vejku, gospodinu feldkuratu. Uvjeravam vas da znam rei i to: Himmolherrgott,
54

krucifiks i sakrament . Mislim da ete se i vi u to uivjeti kad budete imali toliko

vojnike slube kao ja. Nije to ba nita teko i tegobno, a nama sveenicima je vrlo
blizu: nebo, bog, kri i sveti sakrament. Zar ne zvui lijepo i struno? Pijte,
gospodine kolega!
Bivi vjerouitelj gucne nesvjesno. Vidjelo se na njemu da bi neto htio rei, ali nije
mogao.
- Gospodine kolega - nastavljae Katz - dignite glavu i ne sjedite tako tuno kao da
e vas za pet minuta objesiti. uo sam da ste vi jednoga petka u restauraciji
zabunom pojeli svinjski kotlet jer ste mislili da je etvrtak, pa da ste poslije na
zahodu gurali prst u usta ne biste li povratili da vas ne bi bog kaznio. Ja se ne bojim
na posni dan jesti meso, a ne bojim se ni pakla. Pardon, popijte malo! Tako, sad
vam je ve bolje? Ili vi moda imate napredni pogled na pakao, pa idete usporedo s
duhom vremena i s reformistima? Tako se onda u paklu umjesto obinih kotlova sa
sumporom nalaze za nesretne grenike Papinovi lonci, kotlovi s visokom
atmosferom, grenici se pre na margarinu, rotilji su na elektrini pogon, preko
99

grenika prelaze milijune i milijune godina strojevi za valjanje cesta, za krgut zuba
brinu se dentisti naroitim spravama, cviljenje se hvata na gramofonske ploe, koje
se alju gore u raj radi uveseljavanja pravednika. U raju su u pogonu prskalice
kolonjske vode, a orkestar Filharmonije svira Brahmsa tako dugo dok vam postane
drai pakao i istilite. Aneli imaju u stranjici aeroplanske propelere da ne moraju
toliko zamarati svoja krila. Pijte, gospodine kolega; vejku, natoite mu konjaka, jer
mi se ini da mu nije dobro.
Kad se poboni feldkurat pribrao, proaptao je:
- Vjera je razumsko razmatranje. Tko ne vjeruje u postojanje svete trojice ...
- vejku - prekine ga Katz - natoite gospodinu feldkuratu jo jedan konjak, da se
pribere. Recite mu togod i vi, vejku!
- U Vlaimu je bio, pokorno javljam, gospodine feldkurate, jedan dekan - zapoe
vejk - i taj vam je dekan, kad mu je pobjegla stara gazdarica zajedno sa sinom i s
novcima, imao dvorkinju. Pod stare dane on vam je poeo studirati svetoga
Augustina, za kojega kau da pripada meu svete oce, pa je ondje proitao da
svakoga onoga koji vjeruje u antipode valja prokleti. Pozvao je dakle svoju
dvorkinju i rekao joj: ujte, vi ste mi jednom priali da je va sin strojobravar i da
je otputovao u Australiju. Prema tome on bi se nalazio meu antipodima, a sveti
Augustin nalae da se svaki ovjek koji vjeruje u antipode prokune. - Milostivi
gospodine, odgovori na to ena, ta moj sin alje iz Australije i pisma i novce! To je avolsko obmanjivanje, ree na to gospodin dekan, prema svetom
Augustinu ne postoji nikakva Australija, to vas samo antikrist zavodi u bludnju. U
nedjelju ju je javno prokleo i vikao da Australija ne postoji. Tada su ga iz crkve
odveli pravo u ludnicu. A trebalo bi ih i vie onamo odvesti. U samostanu sestara
urulinaka imaju boicu s mlijekom Djevice Marije kojim je dojila Isusa, a u
sirotitu kod Beneova, kad su dovezli onamo lurdsku vodu i dali je siroadi, sva su
djeca dobila takav proljev da to svijet jo nije vidio.
Pobonom se feldkuratu zamaglilo pred oima i pribrao se tek poslije ponovne
aice konjaka, koja mu je udarila u glavu.
mirkajui oima zapita on Katza:
- Zar ne vjerujete u bezgreno zaee Djevice Marije, zar vi ne vjerujete da je palac
sv. Ivana Krstitelja, koji se uva kod pijarista, pravi? Vjerujete li vi uope u boga? A
ako ne vjerujete, zato ste vojni sveenik?
- Gospodine kolega - odgovori Katz i potapa ga povjerljivo po leima - dok drava
ne prizna da vojnicima koji idu u boj da umru, ne treba blagoslova bojega, sluba
je vojnoga sveenika pristojno honorirano zanimanje u kojem se ovjek nee
prekinuti. Za mene je to bilo bolje nego da trim po vjebalitima i da idem na
manevre... Tada su mi pretpostavljeni izdavali naloge, a danas ja radim to hou.
Zastupam nekoga koji ne postoji, i sam igram ulogu boju. Ako neu da nekomu
oprostim grijehe, tada mu ih ne opratam makar me i na koljenima molio. Uostalom
takvih ima avolski malo.
- Ja ljubim gospodina boga - javi se poboni feldkurat i poe tucati - ja ga veoma
ljubim. Dajte mi malo vina!
- Ja potujem gospodina boga - nastavi zatim - vrlo ga potujem i cijenim. Nikoga
100

toliko ne potujem kao njega.

I udari akom po stolu da su sve boce poskoile, pa nastavi:
- Bog je uzviena osoba, neto nadzemaljsko. On je astan u svojim djelima. On je
sunana pojava, to mi nitko nee izbiti iz glave. I sv. Josipa potujem, i sve svece
potujem, osim sv. Serapiona. Ima tako runo ime.
- Trebalo bi zamoliti promjenu imena - primijeti vejk.
- Volim sv. Ludmilu i sv. Bemardina - nastavljae bivi kateheta - on je spasio
mnogo putnika u Sv. Gotthardu. Nosi na vratu bocu s konjakom i trai putnike
zatrpane snijegom.
No razgovor sad poe drugim pravcem. Poboni sveenik poe sad govoriti bez
ikakva reda:
- Nevinu djeicu potujem, ona se svetkuju dvadeset osmoga prosinca. Heroda
mrzim... Kad koko spava, tada ne moete dobiti svjea jaja.
Zatim se nasmija i poe pjevati: Sveti boe, sveti, silni...
No odmah prestade i obraajui se Katzu zapita ga otro:
- Zar vi ne vjerujete da je petnaestog kolovoza blagdan uzaaa Djevice Marije?
Veselica je bila na vrhuncu. Pojavile su se jo i druge boce, a od vremena do
vremena uo se Katzov glas:
- Reci da ne vjeruje u gospodina boga, inae ti neu naliti vina.
inilo se da se vraaju vremena progona prvih krana. Bivi vjerouitelj zapjeva
neku pjesmu muenika rimske arene i viknu:
- Vjerujem u boga i ne odriem ga se! Neka ti bude tvoje vino! Mogu i ja poslati po
njega!
Napokon ga poloie u krevet. Prije nego je zaspao, podigao je desnicu kao da se
hoe zakleti, i izjavio:
- Vjerujem u boga oca, sina i duha svetoga! Donesite mi brevijar!
vejk mu gume u ruku neku knjigu koja je leala na nonom ormariu, i tako
poboni feldkurat zaspi s Boccacciovim Dekameronom u ruci.

101

XIII. VEJK NOSI POSLJEDNJU POMAST

Feldkurat Otto Katz sjedio je zamiljeno nad okrunicom koju je upravo donio iz
vojarne. Bila je to povjerljiva zapovijed ministarstva vojske:
Ministarstvo vojske ukida za vrijeme rata sve propise koji se tiu davanja
posljednje pomasti vojnicima, i propisuje ova pravila za vojne sveenike:
1. Na fronti se ukida davanje posljednje pomasti.
2. Ne dozvoljava se teko bolesnim i ranjenim vojnicima da zbog zadnje pomasti
odlaze u pozadinu. Vojni sveenici su duni da odmah predaju ljude nadlenim
vojnim vlastima radi daljeg progona.
3. U vojnim bolnicama u pozadini posljednja se pomast moe podjeljivati skupno
na osnovu miljenja vojnih lijenika ako podjeljivanje posljednje pomasti ne nanosi
tekoe nadlenim ustanovama.
4. U izvanrednim sluajevima moe zapovjednitvo vojnih bolnica u pozadini
dopustiti pojedinano primanje posljednje pomasti.
5. Vojni su sveenici duni, na poziv zapovjednitva vojnih bolnica, podjeljivati
posljednju pomast onim vojnicima koje im predloi zapovjednitvo.
Poslije toga feldkurat proita jo jednom dopis u kojem mu se javlja da sutra treba
da doe u vojnu bolnicu na Karlov trg, da podijeli posljednju pomast tekim
ranjenicima.
- ujte, vejku - viknu feldkurat - zar to nije svinjarija? Kao da sam ja jedini vojni
sveenik u itavom Pragu! Zato ne poalju onamo onog pobonog sveenika koji
je nedavno kod nas spavao? Treba da odemo na Karlov trg da podijelimo ondje
posljednju pomast. Ja sam ve zaboravio kako se to radi.
- Kupit emo dakle katekizam, gospodine feldkurate - ree vejk. - Nai emo u
njemu upute, to je za duhovne pastire kao vodi za strance. U Emauskom
samostanu u Pragu radio je neki vrtlarski pomonik, pa kad je htio stupiti u red laika
i dobio mantiju da ne mora derati svoju odjeu, morao je kupiti katekizam i uiti
kako se ovjek kria, tko je jedini poteen od istonog grijeha i ta to znai ista
102

savjest i sline sitnice, a kasnije je iz samostanskog vrta potajno prodao polovinu

krastavaca i osramoen otiao iz samostana. Kad sam se s njim sastao, rekao mi je:
Krastavce sam mogao prodavati i bez katekizma.
Kad je vejk donio kupljeni katekizam, feldkurat poe u njemu listati i ree:
- Eto, posljednju pomast moe podijeliti samo sveenik, i to samo uljem
posveenim od biskupa. Eto vidite, vejku, vi sami ne moete podijeliti posljednju
pomast Proitajte mi kako se daje posljednja pomast!
I vejk poe itati:
- Daje se ovako: Sveenik mae bolesniku pojedina utila i ujedno moli: Snagom
svete pomasti i velikim milosrem svojim neka ti Bog oprosti grijehe tvoje koje si
uinio pogledom, sluhom, njuhom, okusom, jezikom, opipom i hodom.
- elio bih znati, vejku - zapita feldkurat - to moe ovjek zgrijeiti opipom,
moete li mi objasniti?
- Vrlo mnogo, gospodine feldkurate, ovjek posegne rukom recimo u tui dep, ili
na plesu, pa valjda razumijete, ta se sve tamo dogaa.
- A hodom, vejku?
- Kad pone hramati da bi mu se ljudi smilovali.
- A njuhom?
- Ako mu se ne svia kakav smrad.
- A okusom, vejku?
- Ako ima apetit na nekoga.
- A jezikom?
- To je ve povezano sa sluhom, gospodine feldkurate. Kad netko mnogo brblja, a
drugi ga slua.
Poslije ovih filozofskih razmatranja feldkurat se malo zamisli i onda ree:
- Potrebno nam je dakle ulje posveeno od biskupa. Evo vam deset kruna pa kupite
boicu. U vojnoj intendanturi jamano takvog ulja nemaju.
I vejk dakle poe na put da nabavi ulje posveeno od biskupa. Takav je posao tei
nego traenje ive vode u bajkama Boene Nmcove.
Uao je u nekoliko drogerija, i im je rekao: Molim boicu ulja posveenoga od
biskupa, negdje su se nasmijali, a drugdje se preplaeno sakrili pod tezgu. Pri tom
se vejk drao neobino ozbiljno.
Odluio je dakle da okua sreu u ljekarnama. U prvoj su naloili laborantu da ga
izvede napolje. U drugoj su htjeli telefonirali na stanicu za spasavanje, a u treoj mu
je provizor rekao da e traeno ulje svakako imati firma Polk u Dugoj ulici, koja
prodaje ulje i lakove.
Firma Polk u Dugoj ulici zaista je bila agilna firma. U njoj nisu putali iz trgovine
55

nijednoga kupca, a da mu nisu ispunili elju. Ako je zatraio kopaivabalzam ,

natoili su mu terpentina, pa je bilo sve u redu.
Kad je doao vejk i zatraio za deset kruna ulja posveena od biskupa, ef je
rekao pomoniku:
- Gospodine Tauchen, natoite mu deset dekagrama konopljina ulja broj 3!
A pomonik, zamatajui boicu u papir, ree vejku sasvim trgovaki:
- To vam je ulje najbolje kvalitete, a ako budete trebali kistove, laka ili firnisa,
103

izvolite se obratiti na nas. Posluit emo vas solidno!

Dotle je feldkurat ponavljao iz katekizma ono to je od sjemeninih vremena sasvim
zaboravio. Vrlo su mu se sviale neobino duhovite reenice, kojima se iskreno
nasmijao: Ime posljednje pomasti potjee odatle to je ova pomast obino
posljednja od svih pomasti koje crkva ovjeku podjeljuje.
Ili: Posljednju pomast moe primiti svaki kranin katolik koji je teko obolio, a
razumski je dozreo.
Ili: Bolesnik treba da primi posljednju pomast, ako je mogue, dok je jo pri
potpunoj svijesti.
U taj as doe ordonans s dopisom, u kojem se feldkurat obavjeuje da e sutra
pri dijeljenju posljednje pomasti u bolnici biti prisutno i Drutvo plemkinja za
vjerski odgoj vojnika.
Ovo se drutvo sastojalo od histerinih baba, a dijelilo je vojnicima po bolnicama
sliice svetaca i pripovijetke o katolikom vojniku koji umire za cara. Na zbirci
pripovijedaka nalazila se arena sliica koja je predstavljala ratite. Svuda su se
vidjeli leevi ljudi i konja, prevrnuta municijska kola i topovi s preokrenutim
lafetama. Na obzorju gori selo i praskaju rapnele, a na prednjem dijelu slike lei
umirui vojnik kojemu je otkinuta noga, a nad njega se naginje aneo i donosi mu
vijenac s natpisom na vrpci: Jo e danas biti sa mnom u raju. A umirui se
vojnik blaeno smjeka, kao da mu daju sladoled.
Poto je proitao sadraj dopisa, Otto Katz pijunu i pomisli: No, sutra u imati lijep
dan!
Poznavao je on dobro tu bagau, kako ih je on nazivao, iz crkve sv. Ignacija jo od
onog doba kad je prije nekoliko godina drao ondje propovijedi za vojnike. Tada je
on jo mnogo drao do propovijedi, a Drutvo je sjedilo iza pukovnika. Jednom su
poslije propovijedi dole do njega dvije visoke i mrave ene u crnim haljinama s
krunicama oko vrata i dva su sata govorile o vjerskom odgoju vojnika, sve dok se
on nije razljutio i rekao im: Oprostite, moje dame, ali eka me gospodin kapetan na
partiju ferbla.
- Evo ulja! - ree slavodobitno vejk poto se vratio od firme Polk. - Konopljano
ulje broj tri, najbolje kvalitete, moemo njime pomazati itav bataljon. Kupljeno je
kod solidne firme koja prodaje i firnis, lak i kistove. Jo nam treba samo zvonce.
- A to e nam zvonce, vejku?
- Moramo putem zvoniti da ljudi skidaju pred nama eire, jer nosimo boga,
gospodine feldkurate, u tom konopljanom ulju broj tri. Tako se to radi, a dosad je
ve mnogo ljudi, kojih se to nije nita ticalo, zatvoreno zbog toga to nisu skinuli
eire. Na ikovu je jednom upnik izudarao jednog slijepca jer u takvom sluaju
nije skinuo eir, pa su ga zatim i zatvorili jer su mu na sudu dokazali da nije
gluhonijem, nego samo slijep, pa je uo zvonjenje zvonca i izazivao sablazan,
premda je to bilo nou. To je kao i na Tijelovo. Inae nas ljudi ne bi primijetili, a
ovako e nam skidati eire. Ako, gospodine feldkurate, nemate nita protiv toga,
donijet u zvonce odmah.
Dobivi dozvolu, vejk je za pola sata donio zvonce.
- Skinuo sam ga s vrata Svratita kod kria - ree vejk - stajalo me je pet minuta
104

straha, a prije toga sam morao dugo ekati jer su stalno prolazili ljudi.
- Idem u kavanu, vejku, a ako tko doe, neka prieka.
Otprilike nakon jednog sata doao je neki stariji sijedi gospodin uspravna stasa i
stroga izgleda.
Iz itava njegova izgleda izvirala je zadrtost i zloba. Gledao je tako kao da ga je
udes poslao da uniti na bijedni planet i izbrie njegove tragove u svemiru.
Govor mu je bio grub, opor i strog.
- Je li kod kue? Otiao je u neku kavanu? Da priekam? Dobro, ekat u ga do
jutra. Ima novaca za kavanu, ali dugove nee da plaa. Sveenik, fuj!
I pljunuo je u kuhinji.
- Gospodine, nemojte nam ovdje pljuvati! - ree vejk promatrajui radoznalo
stranoga gospodina.
- I jo u jedanput pljunuti, evo ovako! - ree tvrdoglavo strogi gospodin i pljune po
drugi put na pod. - Kako ga nije stid! Vojni sveenik, sramota!
- Ako ste obrazovan ovjek - upozori ga vejk - tada ete se oduiti pljuvanja u
tuem stanu. Ili vi moda mislite da moete raditi to hoete, zato to je svjetski rat?
Morate se vladati pristojno, a ne kao nitarija. Morate postupati fino, govoriti
pristojno i ne ponaati se kao divljak, vi glupi civilist!
Strogi gospodin skoi sa stolice, a od uzbuenja je sav drhtao, i viknu:
- Kako se usuujete? Zar ja nisam pristojan ovjek? A to sam onda, govorite ...
- Neotesanac ste - odgovori mu vejk gledajui ga u oi - pljujete po podu kao da
ste u tramvaju, u vlaku ili u kakvoj javnoj prostoriji. Uvijek sam se udio zato
svagdje vise ceduljice da je zabranjeno pljuvati na pod, a sada vidim da je to zbog
vas. Svi vas oni valjda vrlo dobro poznaju.
Strogi gospodin poe mijenjati boje lica pa pokua odgovoriti obiljem pogrda na
raun vejka i feldkurata.
- Jeste li svrili? - upita mirno vejk poto je uo posljednje rijei: Vucibatine ste
obojica; kakav gazda- takav sluga! - Ili biste eljeli jo togod rei, prije nego
odletite niz stepenice?
A budui da se strogi gospodin ve toliko iscrpao da mu nije dolazila na um nikakva
zgodna psovka, pa je stoga utio, vejk je po tome zakljuio da uzalud eka
nastavak.
Otvorio je dakle vrata, okrenuo strogog gospodina licem prema hodniku i opalio mu
nogom takav udarac da bi mu pozavidio i najbolji igra najboljeg meunarodnog
nogometnog drutva.
I za strogim gospodinom odjeknu niz stepenice vejkov glas:
- Kad drugi put doete pristojnim ljudima u posjet, vladajte se pristojno!
A strogi je gospodin dugo etao pod prozorima oekujui feldkurata.
vejk je otvorio prozor i promatrao ga.
No gost je napokon doekao feldkurata, koji ga je odveo u sobu i ponudio ga da
sjedne.
vejk je utke donio pljuvanicu i stavio je pred gosta.
- ta to radite, vejku?
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate, da sam s ovim gospodinom ve doivio
105

malu neugodnost zbog pljuvanja na pod.

- Ostavite nas nasamo, vejk, treba da raspravimo neku stvar.
vejk pozdravi vojniki:
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate, da u vas ostaviti nasamo.
I otiao je u kuhinju, a u sobi se poveo vrlo zanimljiv razgovor.
- Vi ste, ako se ne varam, doli po novce za onu mjenicu? - upita feldkurat svoga
gosta.
- Jesam, i nadam se ...
A feldkurat uzdahnu:
- ovjek dolazi esto u takav poloaj da mu preostaje jo samo nada. Kako je
krasna rijeca: Nadaj se! u onom trolistu koji uzdie ovjeka iz kaosa ivota:
Vjera, nada i ljubav!
- Ja se nadam, gospodine feldkurate, da svota...
- Zaista, potovani gospodine - prekide ga feldkurat - mogu jo jednom ponoviti da
rije nada jaa ovjeka u njegovoj borbi sa ivotom. I vi nemojte izgubiti nade!
Kako je to krasno imati nekakav ideal, biti nevino i isto stvorenje koje pozajmljuje
novac na mjenicu i nada se da e mu se dug na vrijeme isplatiti! Kako je lijepo
nadati se, neprestano se nadati da u vam isplatiti dvanaest stotina kruna, dok u
depu nemam ni potpune stotine!
- Vi dakle... - promuca gost.
- Da, ja dakle - odgovori feldkurat.
I lice gostovo poprimi opet zadrt i zloban izraaj.
- Gospodine, to je prevara! - ree ustajui.
- Umirite se, potovani gospodine ...
- To je prevara! - vikae tvrdoglavo gost. - Vi ste zloupotrebili moje povjerenje!
- Gospodine - ree feldkurat - vama e sigurno koristiti promjena zraka. Ovdje je
suvie sparno.
- vejku! - viknu on u kuhinju. - Ovaj gospodin eli izii na svjei zrak.
- Pokorno javljam, gospodine feldkurate - javi se vejk iz kuhinje - ovog sam
gospodina ve jednom izbacio napolje.
- Ponovite to! - glasila je zapovijed, koja je izvrena brzo, otro i okrutno.
- Dobro je, gospodine feldkurate, to smo s njim svrili, prije nego je izvrio kakav
skandal - ree vejk vrativi se iz hodnika. - U Maleicama je bio neki krmar koji
je itao bibliju, pa je za sve umio primijeniti citate iz Svetoga pisma. Kad bi koga
udario volovskom ilom, on bi uvijek rekao: Tko tedi batinu, mrzi sina svoga; ali
tko ga ljubi, taj ga u pravi as kanjava. Izbit u ti iz glave tunjavu u gostionici!
- Vidite, vejku, kako prolazi ovjek koji ne potuje sveenika - nasmijao se
feldkurat. - Sveti Ivan Zlatousti rekao je jednom: Tko potuje sveenika, potuje
Krista; tko ini nepravdu sveeniku, taj ini nepravdu Isusu Kristu iji je zamjenik
upravo sveenik. ... No za sutra se moramo dobro spremiti. Napravite kajganu sa
unkom, skuhajte bordo-pun, a onda emo prijei na duhovno razmiljanje, jer kao
to kae veernja molitva: Milou su bojom uklonjene sve zasjede neprijatelja na
ovu kuu.
Ima na svijetu ustrajnih ljudi, a meu njih je pripadao i ovjek koga su ve dvaput
106

izbacili iz feldkuratova stana. Ba kad je vejk dovrio veeru, netko je pozvonio na

vratima, vejk je poao da otvori, no vratio se zaas i rekao:
- Opet je doao, gospodine feldkurate! Zatvorio sam ga privremeno u kupaonicu, da
moemo mimo veerati.
- Niste dobro uradili, vejku - ree feldkurat. - Gost u kuu, bog u kuu! U stara
vremena gospodu su na gozbama zabavljale nakaze. Dovedite ga amo, da nas malo
zabavi!
vejk se vrati zaas s ustrajnim ovjekom koji je mrko gledao pred sebe.
- Sjednite - ponudi ga ljubazno feldkurat. - Upravo smo pri kraju veere. Veerali
smo morske rake, lososa, a sad emo jo kajganu sa unkom. Dobro se astimo kad
nam ljudi pozajmljuju novce.
- Nadam se da nisam ovdje za alu - ree mrki gospodin. - Danas sam ovdje trei
put. Nadam se da e se sada sve objasniti.
- Pokorno javljam, gopodine feldkurate - primijeti vejk - da je to neukrotiv ovjek,
kao neki Bouek iz Libnja. Neke su ga veeri osamnaest puta izbacili iz Exnerove
gostionice, a on se uvijek vratio kao da je zaboravio lulicu. Ulazio je u lokal i kroz
prozor i kroz vrata, kroz kuhinju i preko zida, kroz podrum u toionicu, a spustio bi
se valjda i kroz dimnjak da ga nisu vatrogasci skinuli s krova. Bio je tako ustrajan
da bi mogao postati ministar ili narodni zastupnik. Uradili su za nj to god su mogli.
Ustrajni ovjek kao da nije obraao panju na ono to se govori, samo je tvrdoglavo
ponavljao:
- Hou da se sve razjasni, i elim da me sasluate.
- To vam je doputeno - ree feldkurat - govorite, potovani gospodine! Govorite
samo koliko god hoete, a mi emo dotle zavriti veeru. Nadam se da vam to nee
smetati u vaem prianju. vejku, donesite jelo!
- Kao to vam je poznato - ree ustrajni ovjek - upravo bjesni rat. Novac sam vam
pozajmio jo prije rata, pa da nema rata, ja ne bih navaljivao da mi platite. No imam
loa iskustva.
I izvue biljenicu iz depa i nastavi:
- Imam sve zapisano. Natporunik Janata dugovao mi je sedam stotina kruna i
drznuo se da padne na Drini. Porunik Prek je pao u rusko zarobljenitvo, a
duan mi je dvije tisue kruna. Kapetan Wichterle, koji mi je duan isti iznos, dao
se pod Ravom Ruskom ubiti od vlastitih vojnika. Natporunik Machek, zarobljen u
Srbiji, duguje mi petnaest stotina kruna. Imam ovdje vie takvih ljudi. Jedan padne
u Karpatima s mojom neisplaenom mjenicom, drugi ode u zarobljenitvo, jedan se
utopi u Srbiji, a drugi umre u Madarskoj u bolnici. Shvaate li sada moje bojazni
da e me ovaj rat upropastiti ako ne budem energian i neumoljiv. Vi mi moete
odgovoriti da vam ne prijeti nikakva direktna opasnost. Ali pogledajte!
I turi feldkuratu pod nos svoju biljenicu:
- Gledajte: feldkurat Matya umro je u Brnu prije nedjelju dana u zaraznoj bolnici.
upao bih sam sebi kosu. Nije mi platio tisuu i osam stotina kruna, a poao je u
baraku meu bolesnike koji boluju od kolere, da dijeli posljednju pomast nekom
bolesniku koji mu nije ni rod ni pomoz bog!
- Pa to je bila njegova dunost, dragi gospodine - ree feldkurat - i ja idem dijeliti
107

posljednju pomast.
- I to takoer u kolerinu baraku - primijeti vejk.
- Moete ii s nama, da vidite to to znai rtvovati se.
- Gospodine feldkurate - ree ustrajni ovjek - vjerujte mi da sam u oajnoj
situaciji. Zar se rat zato vodi da ukloni sa svijeta sve moje dunike?
- A kad vas uzmu u vojsku i povedu na ratite - primijeti opet vejk - tada emo
gospodin feldkurat i ja odsluiti svetu misu neka bi dao nebeski bog da prva granata
padne na vas.
- Gospodine, to je ozbiljna stvar - ree neukrotivi ovjek feldkuratu - molim vas da
se va sluga ne mijea u nae poslove, da to ve jednom dovrimo.
- Dopustite, gospodine feldkurate - umijea se vejk - izvolite mi zaista zapovjediti
da se ne mijeam u vae poslove, a ja u ipak i dalje braniti vae interese, kako i
prilii i dolikuje valjanom vojniku. Ovaj gospodin ima potpuno pravo, on eli
odavde otii sam. Ni ja ne volim kojekakve izgrede jer sam pristojan ovjek.
- vejku, meni to ve dosauje - ree feldkurat kao da i ne primjeuje da je gost
prisutan - mislio sam da e nas ovaj ovjek zabaviti, da e nam priati kakve
anegdote, a on zahtijeva da vam naloim da se u to ne mijeate, premda ste ve
dvaput imali s njim posla. Navee, kad treba da obratim sva svoja utila k bogu, on
mi dosauje s nekom glupom priom o mizernih tisuu i dvjesta kruna, odvraa me
od ispitivanja savjesti, od boga, i hoe da mu jo jednom reknem da mu sada neu
nita dati. Neu vie da razgovaram s njim, da mi se ne pokvari ovo sveto vee.
Recite mu vi, vejku: Gospodin feldkurat vam nee dati nita!
vejk izvri nalog proderavi se gostu u samo uho.
Ali je ustrajni gost i dalje mirno sjedio.
- vejku - naloi mu feldkurat - zapitajte ga dokle jo misli ovdje plandovati?
- Ne miem se odavde dok ne dobijem svoje novce! - odgovori tvrdoglavo
neukrotivi ovjek.
Feldkurat ustade, poe k prozoru i ree:
- U takvu sluaju predajem ga vama, vejku. Radite s njim to hoete.
- Hajdemo dakle, gospodine - ree vejk i pograbi nemilog gosta za rame - triput
bog pomae!
I on ponovi svoj in brzo i elegantno, dok je feldkurat po prozoru prstima udarao
takt pogrebnog mara.
Vee, posveeno razmiljanju, prolo je kroz nekoliko faza. Feldkurat se tako
pobono i usrdno pribliavao bogu da se jo u dvanaest sati nou iz njegova stana
ulo pjevanje:
A kad smo marirali,
sve su cure plakale ...
Zajedno s njim pjevao je i dobri vojak vejk.
***
Posljednju su pomast u vojnoj bolnici traila dva ovjeka: jedan stari major i jedan
bankovni disponent, rezervni oficir. Obojica su u Karpatima dobili metak u trbuh,
108

pa su sad leali jedan kraj drugoga. Rezervni je oficir smatrao za svoju dunost
primanje posljednje pomasti jer je njegov pretpostavljeni eznuo za posljednjom
pomasti. Ako je ne bi primio, to bi po njegovu miljenju bilo naruavanje
subordinacije. A poboni je major eznuo za njom lukavo raunajui da e molitva
vjere izlijeiti bolesnika. No obojica su umrli upravo one noi prije dijeljenja
posljednje pomasti, pa kad je ujutro doao feldkurat sa vejkom, leali su oni pod
pokrivaem pocrnjela lica kao svi koji umru od zaguenja.
- Takvu smo paradu napravili, gospodine feldkurate, a sad su nam sve pokvarili ljutio se vejk kad su im u kancelariji rekli da ih ova dvojica vie ne trebaju.
A zaista su pravili paradu! Vozili su se u koiji, vejk je zvonio, a feldkurat je drao
u ruci boicu s uljem, omotanu ubrusom, i njom je ozbiljna lica blagosiljao
prolaznike koji su skidali eire.
Nije ih, istina, bilo mnogo, iako se vejk trudio da svojim zvoncem napravi to veu
buku.
Za koijom je tralo nekoliko nevinih djeaia, od kojih je jedan sjeo na preku iza
koije, a drugi su vikali kao iz jednoga grla: Za kolima! Za kolima!
A vejk je zvonio, dok je koija udarao biem prema onom djeaiu odostrag. U
Vodikinoj ulici istrala je pred koiju neka pazikua, lanica Marijine kongregacije,
i zamolila ih u trku da je blagoslove, a onda se prekriila i pljunula rekavi:

109

- Jure s tim bogom kao da ih svi avoli gone. ovjek bi dobio suicu jurei za
njima!
I vratila se zadihana na svoje staro mjesto.
Glas zvonceta najvie je uznemiravao koijaevu kobilu koju je oito podsjeao na
neto iz minulih godina, jer se neprestano obazirala i kadikad pokuavala da zaplee
na asfaltu.
To je dakle bila ta velika parada o kojoj je govorio vejk. Feldkurat je meutim
otiao u kancelariju da uredi financijsku stranu posljednje pomasti, pa je izraunao
raunarskom naredniku da mu vojni erar duguje za posveeno ulje i put oko sto i
pedeset kruna.
Zatim je dolo do spora izmeu zapovjednika bolnice i feldkurata, pri emu je
feldkurat nekoliko puta udario akom o stol i rekao:
- Nemojte misliti, gospodine kapetane, da posljednja pomast nita ne stoji. Kad
dragunskog oficira poalju u konjuarnicu po drijepce, tada mu takoer plaaju
110

dnevnice. Iskreno alim to ova dvojica nisu doekala posljednju pomast. Tada bi
bilo jo za pedeset kruna skuplje.
vejk je dotle ekao dolje u straarnici, drei u ruci boicu svetog ulja koje je kod
vojnika izazivalo iskreno zanimanje.
Netko je rekao da bi se tim uljem vrlo dobro istile puke i bajonete.
Neki mladi vojnik s ekomoravske visoravni, koji je jo vjerovao u boga, zamoli ih
da ne govore tako o tim stvarima i neka ne uvlae svete tajne u debatu. Moramo
imati kransku nadu.
Stari rezervist pogleda zelembaa i ree:
- Krasna nada da e ti rapnela otkinuti glavu! Budale su pravili od nas! Jednom je
doao k nama neki klerikalni narodni zastupnik pa je govorio o bojem miru koji se
nadvio nad zemljom, i o tome kako bog ne eli rata i hoe da svi ive u miru i slau
se kao braa. A vidite ga kakav je vol; tek to je buknuo rat, u svim crkvama mole
boga za pobjedu naeg oruja i o gospodinu bogu govore kao o kakvom naelniku
generaltaba koji upravlja i dirigira tim ratom. Koliko sam ve vidio pogreba iz ove
bolnice! A odrezane noge i ruke voze odavde kolima!
- A vojnike pokopavaju gole - ree drugi vojnik - a u njihova odijela oblae druge
ive, i tako to ide redom.
- Dok ne pobijedimo - primijeti vejk.
- Oficirski sluga, pa bi jo htio da pobijedi - javi se iz kuta kapral. - Treba vas
poslati na frontu, u rovove, potjerati vas estoko na juri, na ice, na mine i
minobacae! A valjati se u pozadini, to zna svatko, a nitko nee da pogine.
- I ja mislim da je to vrlo lijepo kad se ovjek dade probosti bajonetom - ree vejk
- a nije ravo ni dobiti metak u trbuh, ali je jo ljepe kad ovjeka raznese granata,
pa on samo gleda kako su mu noge i trbuh nekako udaljeni od njega, te mu je to
tako udno da od toga umre prije nego mu to tko moe objasniti.
Mladi vojnik uzdahnu iskreno. Saalio se nad svojim mladim ivotom; zato se
rodio u tako glupom stoljeu da ga ubiju kao kravu u klaonici? I zato je sve to
tako?
A neki vojnik, po zanimanju uitelj, kao da je itao njegove misli, primijeti:
- Neki uenjaci objanjavaju rat kao posljedicu pjege na suncu, im se pojavi takva
pjega, uvijek se desi neto strano. Zauzee Kartage ...
- Ostavite vi tu svoju uenost - prekide ga kapral - pa poite radije pomesti sobu,
danas je va red. ta se nas tiu neke glupe pjege na suncu! Ako ih se pojavi i
dvadeset, ja od toga nemam nikakve koristi.
- Te sunane pjege zaista imaju veliko znaenje - umijea se u razgovor vejk. Jedanput se pojavila takva pjega i jo istoga dana izvukao sam batina u Gostionici
kod Banzeta u Nuslama. Od toga doba, kad god sam kamo iao, uvijek bih
potraio u novinama nije li se opet pojavila kakva pjega. A ako se pojavila, zbogom,
Marijo, nisam poao nikamo, i samo sam se tako spasio od nesrea. Kad je ono
vulkan Mont Pel unitio itav otok Martinique, neki je profesor pisao u Narodnoj
politici da je ve dugo upozoravao itaoce na veliku pjegu na suncu. Ali na
nesreu, Narodna politika nije stigla na vrijeme na taj otok, pa su stanovnici otoka
to skupo platili.
111

Dotle se feldkurat sastao gore u kancelariji s jednom damom iz Drutva plemkinja

za vjerski odgoj vojnika, s nekom starom, odurnom sirenom, koja je ve od ranog
jutra obilazila po bolnici i svagdje dijelila vojnicima sliice svetaca koje su kasnije
ranjeni i bolesni vojnici bacali u pljuvanice.
Pri obilaenju uzrujavala je sve svojim glupim brbljanjem da se iskreno pokaju za
svoje grijehe i da se uistinu poprave, kako bi im dragi bog poslije njihove smrti
darovao vjeno spasenje.
Bila je blijeda kad je razgovarala s feldkuratom. Kako taj rat, umjesto da
oplemenjuje, stvara od vojnika ivotinje! Dolje su joj bolesnici isplazili jezik i rekli
joj da je makara i nebeska koza. Das ist wirklich schrecklich, Herr Feldkurat, das
56

Volk ist verdorben.

I raspriala se kako ona zamilja religiozni odgoj vojnika. Samo onda se vojnik
junaki bori za svoga cara ako vjeruje u boga i ako ima vjerski osjeaj, pa se i ne
boji smrti, jer zna da ga eka raj.
Ta je klepetua rekla jo nekoliko slinih gluposti i vidjelo se da nema namjere da
pusti feldkurata, no on je sasvim negalantno prekinuo razgovor i oprostio se.
- Hajdemo kui vejku! - viknu on u straarnicu.
Vraali su se bez ikakve parade.
- Drugi put neka dijeli posljednju pomast tko hoe! - rekao je feldkurat vejku. ovjek se mora s njima natezati za novce za svaku duu koju hoe da spasi. Sve
sami raunarci, bagaa!
Opazivi u vejkovoj ruci boicu s posveenim uljem, on se namrgodi:
- Najbolje e biti, vejku, da tim uljem meni i sebi namaete izme.
- Pokuat u namazati i bravu - pridoda vejk - strano kripi kad se nou vraate
kui.
Tako se eto zavrilo dijeljenje posljednje pomasti do kojega nije ni dolo.

112

XIV. VEJK KAO OFICIRSKI MOMAK KOD

NATPORUNIKA LUKA

1
vejkova srea nije dugo potrajala. Neumoljiva sudbina prekinula je prijateljski
odnos izmeu njega i feldkurata. Ako je feldkurat do tog dogaaja bio simpatina
osoba, in koji je sada izvrio, kadar je da skine s njega simpatino nalije.
Feldkurat je prodao vejka natporuniku Luku ili, jo bolje reeno, izgubio ga je
na kartama. Tako su neko u Rusiji prodavali kmetove. Kod natporunika Luka
skupilo se lijepo drutvo i igralo ajnca.
Feldkurat je izgubio sve to je imao, pa je na kraju rekao:
- Koliko ete mi pozajmiti na moga momka? Veliki glupan i zanimljiva figura, neto
57

non plus ultra. Jo nikada niste imali takova slugu.

- Pozajmit u ti stotinu kruna - ponudi natporunik Luk. - Ako ih ne dobijem do
preksutra, poslat e mi taj raritet. Moj momak je odvratan ovjek. Neprestano
uzdie, pie kui pisma i uz to krade sve do ega stigne. Ve sam ga i tukao, ali nita
ne koristi. Izbio sam mu nekoliko prednjih zuba, ali klipana nisam popravio.
- Vrijedi dakle - ree lakoumno feldkurat. - Ili preksutra stotinu kruna ili vejk!
Izgubio je na kartama i tih stotinu kruna i otiao tuno kui. Znao je sigurno, pa nije
o tom ni sumnjao da do prekosutra nee moi pribaviti tih stotinu kruna i da je
zapravo vejka podlo i bijedno prodao.
- A mogao sam traiti i dvjesta kruna - ljutio se sam na sebe, ali prelazei s jednih
tramvajskih kola na druga, koja e ga zaas dovesti kui, osjetio je prijekor i
pojavila se sentimentalnost.
- Nije lijepo od mene - pomislio je pozvonivi na vratima svoga stana. - Kako u
sad pogledati u njegove glupe i dobroudne oi?
- Dragi vejku - ree poto je stigao kui - danas se dogodilo neto neobino.
113

Nesrea me pratila na kartama. Igrao sam na itav ulog, a imao sam pod rukom asa,
pa je onda dola desetica, a bankir je imao pod rukom deka pa je i on dogurao do
dvadeset i jedan. Povukao sam nekoliko puta za asom ili za deseticom, a uvijek sam
imao jednako kao i bankir. Proigrao sam sve novce.
Zastao je zaas, a onda produio:
- A na kraju sam proigrao i vas. Pozajmio sam na vas stotinu kruna, pa ako ih do
preksutra ne vratim, neete vie pripadati meni, nego natporuniku Luku. Meni je
zaista ao ...
- Ja imam jo sto kruna - ree vejk - pa vam mogu pozajmiti.
- Dajte ih ovamo - oivje feldkurat - odmah u ih vratiti Luku. Zaista se ne bih
rastajao s vama.
Luk je bio vrlo iznenaen kad je opet ugledao feldkurata.
- Doao sam da ti vratim dug - ree feldkurat obazirui se slavodobitno oko sebe. Dajte i meni kartu!
- Hop! - ree feldkurat kad je doao red na njega. - Samo za taku - ree - prebacio
sam.
- Hop dakle! - ree u drugoj turi - hop... blind!
- Dvadeset dobiva - proglasi bankir.
- Ja imam punih devetnaest - tiho ree feldkurat, dajui u ulog posljednjih etrdeset
kruna od stotinjarke koju mu je pozajmio vejk da se oslobodi novoga ropstva.
Vraajui se kui, feldkurat je doao do zakljuka da je sada kraj i da vejka ne
moe nita spasiti, jer mu je sueno da slui kod natporunika Luka.
A kad mu je vejk otvorio vrata, feldkurat mu ree:
- Sve je uzalud, vejku. Nitko se ne moe oprijeti sudbini. Proigrao sam na kartama
i vas i vaih stotinu kruna. Uinio sam sve to je bilo u mojoj moi, ali sudbina je
jaa od mene. Bacila vas je u pande natporunika Luka, pa e doi as naeg
rastanka.
- A je li bio velik ulog? - upita vejk mirno. - Ih ste moda rijetko izigravali? Vrlo je
slabo kad ne ide karta, ali vieput je oajno kad ona ide suvie dobro. Na Zderazu
vam je ivio neki limar Vejvoda i on vam je uvijek igrao marijaa u jednoj gostionici
iza Stoljetne kavane. A jednom on, sam mu je avao priapnuo, ree: A zato ne
bismo jednom zaigrah ajnca? I poee dakle igrati ajnca, a on je uvao uloge.
Svima je ilo slabo, tako da se odmah sakupilo deset kruna. A stari je Vejvoda elio
da i drugi neto dobiju, pa je stalno govorio: Mala loa, kui! Ne moete zamisliti
kako ga je pratila nesrea. Mala loa nikako da naie, ulog je rastao i popeo se ve
na stotinu kruna. Od igraa nije nitko imao toliko da igra na itav ulog, pa se
Vejvoda ve sav uznojio. Nije se nita ulo osim njegovih rijei: Mala loa, kui!
Ulagali su po pet kruna, i sve su uvijek gubili. A tada se razljutio jedan dimnjaarski
majstor i otiao kui po novce, kad je ve u ulogu bilo stotinu i pedeset kruna, pa je
igrao na itav ulog. Vejvoda se htio osloboditi toga i, kao to je kasnije priao, htio
je potegnuti recimo do trideset, samo da ne dobije, a mjesto toga je dobio dva asa.
Pravio se kao da nita nema i namjerice rekao: esnaest dobiva! A dimnjaar je
imao svega petnaest. Zar to nije nesrea?

114

Stari Vejvoda je bio sav blijed i nesretan, a naokolo su ve psovali i aputali da vara
na kartama i da je ve jedanput dobio batina zbog varanja na kartama, premda je on
bio najpoteniji igra. No ubacivali su onamo krunu za krunom. Ve se sakupilo pet
stotina kruna. Gostioniar nije vie mogao izdrati. Imao je upravo spremljene
novce za podmirenje rauna u pivovari, pa je uzeo te novce, sjeo za stol, gurnuo
naprijed dvije stotinjarke, zamirio, okrenuo stolicu radi sree i rekao da igra na
itav ulog. Igrat emo, ree, s otvorenim kartama. Stari Vejvoda bi ne znam to
dao, samo da izgubi. Svi su se udili kad je kartu okrenuo i pokazala se sedmica, a
on ju je zadrao. Gostioniar se ispod brka smijao, jer je imao dvadeset i jedan.
Dola je i druga sedmica starom Vejvodi, a on je i nju zadrao. Sada dolazi as ili
desetica, ree ujedljivo gostioniar, hajde da se kladimo, gospodine Vejvoda, da
ete izgubiti! Zavlada potpuna tiina, Vejvoda okrene kartu, a to - trea sedmica.
Gostioniar je problijedio kao mrtvac, bili su to njegovi posljednji novci, pa je otiao
u kuhinju, a zaas je dotrao djeak koji je kod njega uio, da doemo prerezati ue
115

na kojem visi gostioniar o prozorskoj kvaki. Prerezali smo ue, dozvali ga k

svijesti, i igra se nastavila. Vie nitko nije imao novaca, sve je to bilo u ulogu pred
Vejvodom, koji je samo govorio: Mala loa, kui! i na svaki nain htio izgubiti, ali
je morao okretati karte i staviti ih na stol, nije mogao varati i namjerno premaiti.
Svi su ve poblesavili od njegove sree, pa su se dogovorili da e plaati
priznanicama kad ve nemaju novaca. Trajalo je to nekoliko sati, a pred starim su
Vejvodom rasle hiljade i hiljade. Dimnjaarski je majstor ve dugovao za ulog preko
milijun i po kruna, ugljenar iz Zderaza oko milijun, pazikua iz Stoljetne kavane
osam sto tisua kruna, a jedan medicinar preko dva milijuna. Samo u posudi za
gostioniara bilo je vie od trista tisua kruna na samim komadiima papira. Stari je
Vejvoda na sve naine pokuavao da izgubi. Odlazio je stalno na nunik i predavao
ulog drugome da ga zamjenjuje u igri, a kad se vratio, rekli su mu da je dobio, jer je
opet imao dvanaesticu i jedan. Poslali su po nove karte, ali uzalud. Kad se Vejvoda
zaustavio na petnaest, onaj drugi bi imao etrnaest. Svi su bijesno gledali staroga
Vejvodu, a najvie je grdio jedan taracar koji je u svemu uloio osam kruna u
gotovu novcu.
On je otvoreno izjavio da takav ovjek, kao to je Vejvoda, ne bi smio ivjeti na
svijetu, nego bi ga trebalo premlatiti, izbaciti iz krme i utopiti u rijeci kao tene. Vi
ne moete zamisliti oaj staroga Vejvode. Napokon mu je sinula misao. Idem na
zahod, ree dimnjaaru, igrajte asak mjesto mene, majstore! I onako bez eira
istra na ulicu pa pravo u Myslikovu ulicu po straare. Naao je patrolu i prijavio da
u toj i toj gostionici igraju neku hazardnu igru. Straari su ga pozvali da poe
naprijed, a oni e ii odmah iza njega. Vratio se u gostionicu i ondje su mu rekli da
je medicinar dosad izgubio preko dva milijuna, a pazikua preko tri. U posudi za
gostioniara bilo je ve upisano pet sto tisua kruna. Zaas provalie straari, a
taracar viknu: Spaavaj se, tko moe! no uzalud. Zaplijenili su novce i sve kartae
odveli na policiju. Ugljenar iz Zderaza se suprotstavio, pa su ga dovezli u kolima od
pletenog prua. Dunih zapisa bilo je u ulogu preko pola milijarde, a u gotovu novcu
petnaest stotina.
- To jo nisam doivio - rekao je policijski inspektor kad je vidio ovako vrtoglave
sume. - To je gore nego u Monte Carlu!
Svi su ostali na policiji do jutra, osim staroga Vejvode. Vejvodu su kao podnosioca
prijave pustili i obeali mu da e dobiti treinu zaplijenjenog uloga kao zakonsku
nagradu, otprilike preko sto i ezdeset milijuna kruna, ali on je do jutra poludio od
toga i ujutro je obilazio po Pragu i naruivao tucete neprobojnih blagajni. To vam se
eto zove srea u kartama! ...
Zatim je vejk otiao da skuha grog, i stvar se svrila tako da je feldkurat, koga je
vejk nou s tekom mukom dopremio u krevet, zaplakao i zajecao:
- Prodao sam te, drue, sramotno prodao. Proklinji me, udaraj me, podnijet u.
Prepustio sam te na milost i nemilost. Ne mogu ti pogledati u oi. Grebi me, grizi
me, unitavaj me! Ne zasluujem nita bolje. Zna li to sam ja?
I feldkurat, gurajui zaplakano lice u jastuk, ree tiho, finim i mekanim glasom:
- Ja sam beskarakterna hulja.
Zatim je zaspao kao zaklan.
116

Izbjegavajui da pogleda vejku u oi, feldkurat je sutradan otiao od kue vrlo

rano i vratio se tek nou s nekim debelim infanteristom.
- Pokaite mu, vejku - ree izbjegavajui njegov pogled - gdje se to nalazi, da se
moe snai, i nauite ga kako se kuha grog! Ujutro se javite natporuniku Luku!
vejk i novi momak provedoe no ugodno, kuhajui grog. Ujutro se debeli
infanterist jedva drao na nogama i samo je gunao neku udnovatu mjeavinu
narodnih popjevaka koje su mu se sve skupa splele: Okolo Chodova tee vodica,
pivo mi ondje dragana toi crveno, goro, goro, visoka si, ile cure ulicom, na Bijeloj
Gori seljai ore.. .
- Ne bojim se ja za tebe - ree vejk - s takvim talentom zadrat e se dugo kod
feldkurata.
I tako se dogodilo da je toga prijepodneva natporunik Luk prvi put vidio poteno
i iskreno lice dobroga vojaka vejka, koji mu je raportirao:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam ja onaj vejk kojega je
gospodin feldkurat izgubio na kartama.
2
Zvanje oficirskih slugu prastarog je podrijetla. ini se da je ve Aleksandar
Makedonski imao svoga momka. No sigurno je da su u feudalno doba vrili tu
slubu plaenici vitezova. ta je bio Sancho Panza dona Ouijota? udim se da
dosad nije nitko napisao povijest oficirskih slugu. U njoj bismo nali da je vojvoda
od Almavira za vrijeme opsade Toleda pojeo zbog gladi svoga vojnog slugu
neosoljena.
O tome pie sam vojvoda u svojim memoarima istiui da je njegov sluga imao fino
meso, prhko, gipko i da ga je po okusu podsjealo na neto izmeu piletine i
magareeg mesa.
U staroj vapskoj knjizi o vojnikom umijeu nalazimo i upute za oficirske sluge.
Oficirski momak staroga vremena morao je biti poboan, krepostan, istinoljubiv,
skroman, hrabar, odvaan, poten i marljiv. Ukratko: morao je to biti uzoran
ovjek. Novo doba je znatno promijenilo tip oficirskog momka. Moderni pur nije
obino ni poboan, ni krepostan, ni istinoljubiv.

117

Lae, vara svoga gospodara i vrlo esto pretvara ivot svoga zapovjednika u pravi
pakao. To je lukavi rob, koji izmilja najrazliitije podmukle trikove da ogori ivot
svomu gospodaru.
U toj novoj generaciji oficirskih momaka ne mogu se nai takvi portvovni stvorovi
koji bi dopustili da ih neosoljene pojedu njihovi gospodari, kao to je dopustio
plemeniti Fernando vojvodi od Almavira. Na drugoj strani vidimo opet da i
gospodari, koji vode sa svojim momcima novog vremena borbu na ivot i smrt,
upotrebljavaju najrazlinija sredstva da sauvaju svoj autoritet. To je ak neka vrsta
strahovlade. Godine 1912. vodio se u Grazu u tajerskoj proces, na kojem je
odigrao istaknutu ulogu neki kapetan koji je ubio svoga momka. Bio je tada
osloboen, jer je to uinio tek drugi put. Po miljenju te gospode ivot pura
nema nikakve vrijednosti. On je obian predmet, u mnogo sluajeva lutka koju
ukaju, rob, sluavka za sve. Nije stoga udo da takav poloaj iziskuje od roba da
bude prepreden, lukav. Njegov poloaj na naoj planeti moe se usporediti samo sa
stradanjima pikol u staro doba, koje su takoer odgajali, da budu svjesni, ukama
i muenjem.
Ali ima sluajeva da oficirski momak postane ljubimac, pa on tada postaje strah i
trepet ete, bataljona. Svi vojniki inovi nastoje da ga podmite. On odluuje o
dopustima, on se moe zauzeti da se na raportu sve dobro svri.
Te su ljubimce u ratno doba nagraivali velikim i malim srebrnim kolajnama za
odvanost i hrabrost.
U dvadeset prvoj pukovniji poznavao sam ih nekoliko. Jedan je oficirski momak
dobio veliku srebrnu kolajnu zato to je umio pei guske koje je ukrao. Drugi je
dobio malu srebrnu jer je od kue dobivao divne poiljke prehrambenih artikala,
tako da se njegov gospodar u doba najveega glada tako pretrpavao da nije mogao
hodati.
A prijedlog za nagradu kolajnom stilizirao je njegov gospodar ovako:
Zato to je u borbama, pokazujui neobinu odvanost i hrabrost, prezirao ivotnu
opasnost i nije naputao svoga oficira ni za korak pod stranom vatrom neprijatelja
118

koji je navaljivao.
A on je dotle negdje u pozadini pljakao kokoinjce. Rat je izmijenio odnos momka
prema gospodaru i uinio ga najomraenijim stvorenjem meu momadi. Oficirski
je momak uvijek dobivao cijelu konzervu, dok se jedna dijelila na pet ljudi. Njegova
je utura uvijek bila napunjena rumom ili konjakom. Takav je momak itav dan
vakao okoladu i derao slatke oficirske kekse, puio cigarete svoga oficira, pekao i
kuhao itave sate i nosio specijalnu bluzu.
Oficirski je momak bio najprisniji prijatelj s ordonansom, pa mu je obilato dijelio
ostatke s oficirskog stola i sve one prednosti koje je imao. Kao treeg primali su u
drutvo raunarskog narednika. Ovaj trijumvirat, koji je ivio u neposrednom dodiru
s oficirom, znao je sve operacije i ratne planove.
Vod iji se desetnik druio s oficirskim momkom, uvijek je bio najbolje obavijeten
o poetku operacija.
Kad je on rekao: U dva sata i trideset pet minuta poet emo hvatati maglu, tada
se tano u dva sata i trideset pet minuta austrijska vojska poela povlaiti pred
neprijateljem.
Oficirski je momak bio u najintimnijem dodiru s poljskom kuhinjom, pa se vrlo rado
muvao oko kotla i naruivao jela kao da je u restauraciji pa ima pred sobom
jelovnik.
- Htio bih rebro - govorio je kuharu. - Juer si mi dao rep. Stavi mi u juhu i komadi
jetre, zna da ne jedem slezenu.
No najvelianstveniji je bio oficirski momak pri stvaranju panike. Pri bombardiranju
rovova srce mu je padalo u gae. U to je doba bio sa svojom i gospodarevom
prtljagom u najsigurnijem sklonitu i skrivao je glavu pod ebe da ga ne pronae
granata, pa nije imao nikakve druge elje nego da mu gospodar bude ranjen, da ode
s njim u pozadinu, u zalee, vrlo daleko.
Paniku je stvarao sistematski i nekako tajanstveno. ini mi se da skidaju telefon,
govorio bi povjerljivo po vodovima. I bio je sretan kad je mogao rei: Ve su ga
sloili!
Nitko nije tako rado uzmicao kao on. U tome je trenutku zaboravljao da mu nad
glavom zvide granate i rapnele, i neumorno je jurio s prtljagom prema tabu gdje
su stajala kola. Volio je austrijski tren i neobino se rado vozio. U najgorem sluaju
sluio se i sanitetskom dvokolicom. Kad je morao ii pjeice, davao je utisak
najnesretnijeg ovjeka.. U takvom sluaju ostavio bi prtljag svoga gospodara u
rovovima, a vukao bi samo svoj imutak.
A ako se desilo da je oficir izbjegao zarobljenitvo, a on ne, tada oficirski momak
nije ni u kojem sluaju zaboravio odvui u zarobljenitvo i prtljag svojega
gospodara. Prtljag je preao u njegovo vlasnitvo, uz koje je prionuo itavom
svojom duom.
Vidio sam jednog zarobljenog oficirskog slugu koji je s drugim zarobljenicima
pjeaio od Dubna sve do Darnjice iza Kijeva. Imao je osim svoje naprtnjae i
naprtnjae svoga oficira, koji je izmakao zarobljenitvu, jo pet runih kovega
razliitog oblika, dva pokrivaa i jastuk, a uz to jo i jedan zaveljaj koji je nosio na
glavi! Tuio se da su mu kozaci ukrali dva kovega.
119

Nikad neu zaboraviti toga ovjeka koji se s tim teretom muio kroz itavu
Ukrajinu. Bila su to iva pediterska kola, pa ne mogu shvatiti kako je sve to mogao
nositi i vui tolike stotine kilometara, a onda se s tim odvesti ak u Takent, uvati
sve to i umrijeti sa svojim kovezima od pjegavog tifusa u zarobljenikom logoru.
Danas su oficirski momci rasijani po itavoj naoj republici pa priaju o svojim
junakim djelima. Oni su na juri osvajali Sokal, Dubno, Ni, Pijavu. Svaki je od
njih bio Napoleon:
- Rekao sam naem pukovniku neka telefonira u tab, da napadaj moe poeti.
Veinom su oni bili reakcionarci, pa su ih vojnici mrzili. Neki su od njih bili
dounici, pa su naroito uivali kad su mogli vidjeti kako nekoga veu.
Razvili su se u posebnu kastu. A njihov egoizam nije poznavao granica.
3
Natporunik Luk bjae tipian aktivni oficir trule austrijske monarhije. Kadetska
je kola uinila od njega dvoivca. Govorio je u drutvu njemaki, pisao je
njemaki, itao je eke knjige, a kad je bio nastavnik u koli jednogodinjih
dobrovoljaca, samih eha, govorio im je povjerljivo: Budimo esi, ali to ne mora
nitko znati. I ja sam eh.
eku je narodnost smatrao nekom tajnom organizacijom, kojoj je bolje uklanjati se
izdaleka.
Inae je on bio valjan ovjek koji se nije bojao svojih pretpostavljenih, i na
manevrima se uvijek brinuo za svoju satniju, kao to valja i prilii. Uvijek bi za nju
naao zgodan smjetaj po tagljevima, a esto bi od svoje skromne plae platio
svojim vojnicima i bure piva.
Volio je kad su vojnici na maru pjevali pjesme. Morali su pjevati i kad su ili na
vjebu i kad su se vraali s vjebe. Iao je tada uz svoju satniju i pjevao s
vojnicima.

A je bilo pola noi,

iz vree vam zob iskoi,
120

bumtarata bum!
Vojnici su ga voljeli jer je bio neobino pravedan i nije muio vojnike.
Podoficiri su drhtali pred njim, pa je od najokrutnijeg narednika za mjesec dana
stvorio pravog jaganjca.
Istina, znao je on i vikati, ali psovao nije nikada. Sluio se biranim rijeima i
reenicama.
- Vidite - govorio im je - zaista vas nerado kanjavam, mladiu, ali ta mogu, jer o
disciplini zavisi sposobnost vojske, njezina snaga, a bez discipline vojska je trstika
koju vjetar ljulja. Ako nije u redu vaa uniforma i ako vam dugmeta nisu dobro
priivena ili manjkaju, tada se vidi da vi zaboravljate svoje dunosti prema vojsci.
Moda e se vama initi neshvatljivo zato vas treba zatvoriti zbog toga to vam je
juer pri pregledu falilo jedno dugme na bluzi, takva mala i neznatna stvarca koja se
u civilu i ne primjeuje. Ali vidite, ovako zanemarivanje svoje vanjtine u vojsci se
mora kanjavati. A zato? Ovdje nije vano to to vama fali jedno dugme, nego to
da se moramo priviknuti na red. Ako danas ne priijete dugme i ponete ljenariti,
sutra e vam se ve initi teko da rastavite puku i oistite je, a preksutra ete
negdje u gostionici zaboraviti bajonetu i napokon zaspati na straarskom mjestu, jer
ste poeli s onim nesretnim dugmetom ivjeti ivotom ljenivca. Tako je to, mladiu,
i zato vas kanjavam da vas sauvam od jo tee kazne za prijestupe koje biste
mogli uiniti zaboravljajui polagano, ali sigurno svoje dunosti. Zatvaram vas na
pet dana i elim da uz kruh i vodu razmiljate o tom da kazna nije osveta, nego
samo odgojno sredstvo koje treba da popravi i pobolja kanjenog vojnika.
Ve je davno trebalo da postane kapetan, ali mu nita nije pomagao njegov oprez u
nacionalnom pitanju, jer je prema pretpostavljenima nastupao zaista otvoreno i nije
u slubenom odnosu poznavao nikakva ulagivanja.
To je sauvao od udi seljaka na ekom jugu, gdje se rodio na selu meu
crnogorinim umama i ribnjacima.
Premda je bio pravedan prema vojnicima i nije ih muio, njegov se karakter
odlikovao naroitom crtom.
Mrzio je svoje sluge, jer je uvijek bio takve sree da je dobivao najodvratnijeg i
najpodlijeg momka.
Udarao ih je po ustima, ukao ih je i trudio se da ih odgoji i rijeju i djelom, ne
smatrajui ih uope za vojnike. Borio se s njima beznadno itav niz godina, stalno ih
je mijenjao i na kraju uzdisao: Opet sam dobio podlo ivine! Svoje momke
smatrao je niom vrstom ivotinja.
Neobino je volio ivotinje. Imao je kanarinca harcera, angorsku maku i stajskoga
pina. Svi momci koje je izmijenjao, postupali su s tim ivotinjama bar tako dobro
kao to je natporunik Luk postupao sa svojim momcima kad su izvrili kakvu
podlost.
Kanarinca su muili glau, jedan je momak angorskoj maki izbio oko, stajskog
pina bi udarali kad god bi ga sreli, a na kraju je jedan vejkov prethodnik odveo
toga jadnika na Pankrc k ivoderu i dao ga ubiti ne alei da dade deset kruna iz
vlastitog depa. Poslije toga javio je jednostavno natporuniku da mu je pas
121

pobjegao za vrijeme etnje, pa je ve sutradan marirao s etom na vjebalite.

Kad se vejk javio Luku da nastupa slubu, natporunik Luk uveo ga je u sobu
i rekao mu:
- Vas je preporuio gospodin feldkurat Katz, pa elim da opravdate njegovu
preporuku. Imao sam ve dvanaest slugu, ali nijedan se nije kod mene dugo
zadrao. Upozoravam vas da sam strog i da strano kanjavam svaku podlost i
svaku la. elim da govorite uvijek istinu i da bez gunanja izvravate sve moje
naloge. Ako reknem: Skoite u vatru!, vi tada morate u vatru skoiti ako vam se i
nee. Kamo to gledate?
vejk je sa zanimanjem gledao u stranu, na zid gdje je visjela krletka s kanarincem,
pa sada pogleda svojim dobrim oima u natporunika Luka i odgovori dragim,
dobroudnim tonom:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, gledam kanarinca harcera.
I prekinuvi tako natporunikov govor, vejk je stajao pred natporunikom mirno i
ne trepui okom gledao mu ravno u oi.
Natporunik htjede rei neto otro, ali promatrajui neduan izraz vejkova lica
ree samo to:
- Gospodin feldkurat mi je najavio da ste veliki glupan, i mislim da se nije prevario.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, gospodin se feldkurat zaista nije varao.
Dok sam aktivno sluio, bio sam superarbitriran zbog blesavosti, i to jo notorne.
Zbog toga su iz nae pukovnije otpustili dvojicu, mene i jo jednog gospodina
kapetana, von Kaunitza. On je, s doputenjem, gospodine natporunie, kad je
prolazio ulicom, stalno eprkao prstom lijeve ruke po lijevoj nozdrvi, a desnom
rukom po desnoj nozdrvi, a kad je iao s nama na vjebu, uvijek bi nas postavio
kao pri mimohodu i rekao nam:
- Vojnici, eh, zapamtite, eh, da je danas srijeda, jer e sutra biti etvrtak, eh!
Natporunik Luk slee ramenima kao ovjek koji ne zna i ne nalazi odmah rijei
da izrazi neku misao.
Proao je pored vejka od vrata do suprotnog prozora i natrag, a pri tome je vejk,
prema tome gdje se nalazio natporunik, okretao glavu rechtsschaut
59

58

linksschaut s tako izraajno nedunim izrazom lica da je natporunik oborio oi i

zagledao se u sag, pa onda rekao neto to je bilo bez ikakve veze sa vejkovom
primjedbom o glupom kapetanu:
- Da, kod mene mora biti red i istoa i ne smije se lagati. Ljubim potenje. Mrzim
la i kanjavam je nemilosrdno. Jeste li me razumjeli?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam razumio Nema nita gore, nego
kad ovjek lae. Kad se ovjek zaplete u laima, tada je izgubljen. U jednom selu
iza Pelhimova ivio je neki uitelj Marek koji je udvarao keri lugara pere, a ovaj
mu je poruio, ako se bude sastajao s djevojkom u umi, da e mu, kad ga zatekne,
opaliti u stranjicu ekinje sa solju. Uitelj mu je poruio da to nije istina, ali opet
jednom, kad se imao sastati s djevojkom, zatekao ga je lugar i ve mu je htio opaliti
iz puke u stranjicu, ali on se ispriavao da skuplja cvijee, a drugi put da hvata
nekakve kukce i tako se sve vie i vie zapleo u lai, da se jednom, sav preplaen,
zakleo da je doao stavljati zamku za zeca. Lugar ga je tada zgrabio i odveo ga na
122

andarmerijsku stanicu, a odatle ga otpremili na sud, i uitelja gotovo zatvorili. A da

je rekao istinu, dobio bi samo u stranjicu ekinje sa solju. Ja mislim da je uvijek
najbolje sve priznati, biti otvoren, pa kad neto uradim, doi i rei: Pokorno
javljam, ja sam uradio to i to. A to se tie potenja, to je uvijek vrlo lijepo
svojstvo, jer ovjek s njim uvijek najdalje doe. Isto je tako i na utrkama u
hodanju. im ovjek pone arati i trati, odmah ga diskvalificiraju. To se dogodilo
mojem bratuedu. Potena ovjeka svagdje cijene i potuju, on je zadovoljan sam
sa sobom i osjea se kao preporoen kad ide na spavanje pa moe rei: Danas sam
opet bio poten.
Dok je to vejk govorio, natporunik Luk je ve sjedio na stolici, gledao u
vejkove cipele i razmiljao:
- Boe moj, ta i ja esto govorim takve gluposti, a razlika je samo u formi kojom ih
iznosim.
Ipak, jer nije htio da izgubi autoritet, ree poto je vejk svrio:

- Kod mene morate istiti cipele, drati svoju uniformu u redu, dugmeta vam
moraju biti pravilno priivena i morate djelovati kao vojnik, a ne kao kakav civilni
odrpanac! udno je da nijedan oficirski sluga nema vojniko dranje. Samo je jedan
od svih tih mojih momaka izgledao bojovno, ali mi je on na kraju ukrao sveanu
uniformu i prodao je u idovskoj etvrti.
Zautio je, ali je onda nastavio i objanjavao vejku sve njegove dunosti, pri emu
nije zaboravio osobito naglasiti da mora biti vjeran i da nigdje nita ne govori to se
kod kue dogaa.
- Meni dolaze i dame u posjete - ree on - a poneka ostane ovdje i preko noi, kad
nemam slube ujutro. U tom sluaju morate nam donijeti kavu u krevet tek kad
zazvonim, razumijete li?
- Pokorno javljam da razumijem, gospodine natporunie. Kad bih doao iznenada
do kreveta, to bi moda moglo biti neugodno kojoj dami. Ja sam jednom doveo u
svoj stan neku gospoicu, a moja nam je dvorkinja donijela kavu u krevet, ba kad
123

smo se izvrsno zabavljali. Preplaila se i polila mi itava lea i rekla jo uz to:

Dobro jutro vam elim! Ja znam to se pristoji i prilii kad gdjegod spava dama.
- Dobro, vejku, prema damama moramo uvijek postupati vrlo taktino - ree
natporunik koji je postajao sve raspoloeniji, jer je razgovor skrenuo na predmet
koji je ispunjavao njegovo slobodno vrijeme izmeu vojarne, vjebalita i karata.
ene su bile dua njegova stana. One su mu stvorile dom. Bilo ih je nekoliko tuceta,
a mnoge su se od njih trudile da za svog boravka ukrase njegov dom razliitim
sitnicama.
Kavanarova ena, koja je provela kod njega potpunih etrnaest dana, sve dok nije
doao po nju njezin gospodin suprug, izvezla mu je draestan tableti za stol,
ukrasila mu je sve rublje monogramima, a dovrila bi moda i vezenje zidnoga
ilima da nije suprug prekinuo tu idilu.
Druga dama, po koju su nakon tri sedmice doputovali njezini roditelji, htjela je
pretvoriti njegovu spavaonicu u damski budoar, pa je pometala po sobi razline
sitnice i vazice, a objesila mu je nad krevet i sliicu anela uvara.
U svim kutovima spavaonice i blagovaonice osjeala se enska ruka koja je prodrla i
u kuhinju, gdje se moglo vidjeti najrazlinije kuhinjsko posue i pribor, velianstveni
dar neke zaljubljene tvorniarove ene koja je donijela sa sobom osim strasti i
pribor za rezanje svakovrsnog povra i kupusa, zatim ribe za ribanje emiaka,
struganje jetara, rajngle, tepsije, tave, kuhae i bog zna ta jo drugo.
No otila je od njega poslije nedjelju dana jer se nije mogla pomiriti s milju da
natporunik osim nje ima jo oko dvadeset drugih ljubavnica, to je ostavilo neke
tragove u djelatnosti plemenitog mujaka u uniformi.
Natporunik Luk je vodio i razgranatu korespondenciju, imao je i album svojih
ljubavnica i zbirku raznih relikvija, jer je u posljednje dvije godine naginjao
fetiizmu. Imao je tako i nekoliko razlinih damskih podvezica, etvoro draesnih
izvezenih gaica i tri prozirne fine i tanke damske koulje, batistenih maramica, pa
ak i jedan steznik i nekoliko arapa.
- Danas sam u slubi - ree on vejku - doi u tek nou, pazite na sve i uredite
stan. Posljednji je momak zbog svoje nemarnosti otputovao danas markompanijom
na frontu!
Poto je izdao jo neke zapovijedi koje su se ticale kanarinca i angorske make,
otiao je u slubu ne zaboravivi na vratima kazati jo nekoliko rijei o potenju i
redu.
Poslije njegova odlaska vejk je najsavjesnije uredio stan, tako da je natporuniku
Luku, kad se nou vratio kui, mogao raportirati:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je sve u redu, samo je maka
napravila svinjariju i poderala vaeg kanarinca.
- Kako to? - zagrmje natporunik.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ovako: Ja sam znao da make ne vole
kanarince i da poseu za njima. Htio sam ih dakle meusobno upoznati, a u sluaju
ako bi ta mrcina neto poduzela, ispraiti joj kouh, da do smrti ne zaboravi kako
treba da se ponaa prema kanarincu, jer ja jako volim ivotinje. U naoj kui ima
jedan eirdija koji je svoju maku tako izvjebao da mu je na poetku poderala
124

tri kanarinca, a sada vie nee ni jednoga, pa makar taj kanarinac i sjeo na nju.
Tako sam htio i ja pokuati, pa sam izvukao kanarinca iz krletke i dao ga maki da
ga pomirie, a ona, mrcina jedna, odgrizla mu glavu prije nego sam se i snaao. Ja
zaista nisam od nje oekivao takve prostote. Da je to bio, gospodine natporunie,
kakav vrabac, ne bih nita rekao, ali tako krasan kanarinac, harcer. A kako ga je
poudno poderala zajedno s perjem i prti tom od same radosti mijaukala! Kau da
make nisu muzikalno obrazovane pa ne podnose kanarinevo pjevanje, jer ga te
mrcine i ne razumiju. Ja sam maku dobro izgrdio, ah, boe sauvaj, nisam joj nita
naao uinio, nego sam priekao dok vi doete i odluite kako da je kaznimo,
gaduru ugavu.
Priajui to, vejk je tako iskreno gledao natporuniku u oi da se ovaj povukao od
njega, premda je ispoetka priao k njemu s nemilom namjerom, sjeo je na stolicu i
zapitao ga:
- ujte, vejku, jeste li vi zaista takav boji vol?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - odgovori sveano vejk - jesam! Od
malih nogu prati me nesrea. Uvijek hou neto popraviti, uiniti dobro, a uvijek od
toga nastane kakva neugodnost za mene i za okolinu. Ja sam zaista htio upoznati
ovo dvoje, da se priue jedno na drugo, i nisam kriv to ga je ona prodrla, pa je
tako zavreno to poznanstvo. U tupartovoj kui prije nekoliko godina maka je
poderala ak i papigu, jer joj se rugala i mijaukala za njom. Ali make zaista teko
crkavaju. Ako zapovjedite, gospodine natporunie, da je ubijem, morat u je
tresnuti o vratnice, inae nee crknuti.
I vejk je s najnedunijim izrazom lica i s milim dobrodunim smijekom
protumaio natporuniku kako se ubijaju make, a taj bi njegov prikaz natjerao
Drutvo za zatitu ivotinja u ludnicu.
Pokazivao je pri tom takvo struno znanje da ga je natporunik Luk, zaboravivi
svoju srdbu, zapitao:
- Zar vi znate postupati sa ivotinjama? Imate li osjeaja i ljubavi za ivotinje?
- Ja najvie volim pse - odgovori vejk - jer je to unosan posao za onoga tko ih zna
prodavati. Ja to nisam znao, jer sam uvijek bio poten. Ah ipak su ljudi dolazili k
meni, da sam im, vele, prodao crkotinu umjesto istokrvna i zdrava psa, kao da svi
psi moraju biti istokrvni i zdravi. A svaki je kupac odmah htio rodoslovlje, pa sam
tako morao dati odtampati rodoslovlja i nekakva koiskog arova, koji se rodio u
kakvoj ciglani, pretvarati u najistijeg plemia iz bavarske psetarnice Armin von
Barheim. I zaista, ljudi su odmah bili veseli to se to tako dobro svrilo, da imaju
kod kue istokrvnog psa, i ja sam im mogao ponuditi i vrovikog pica umjesto
jazavara, a oni su se samo udili zato je tako rijetki pas, koji je ak iz Njemake,
dlakav i zato nema krive noge. Tako se to radi u svima psetarnicama, i vi biste,
gospodine oberlajtnante, samo zinuli kad biste vidjeli kakve se sve prevare vre s
tim rodoslovljima u velikim psetaricama. Pasa koji bi mogli za sebe rei: Ja sam
istokrvna ivotinja, ima zaista malo. Ili se zaboravila njegova mama s kakvom
mrcinom, ili baka, ili je moda imao nekoliko oeva pa je od svakoga neto
naslijedio. Od jednoga ui, od drugoga rep, od treega dlake na gubici, od etvrtoga
njuku, od petoga traljave noge, a od estoga veliinu, pa ako je imao takvih otaca
125

dvanaest, tada moete, gospodine oberlajtnante, zamisliti kako taj pas izgleda. Ja
sam jednom kupio takvoga psa Balabana, koji je po svojim oevima bio tako ruan
da su ga svi psi izbjegavali, pa sam ga kupio iz samilosti to je tako osamljen. A on
vam je stalno sjedio kod kue u kutu i bio je tako tuan da sam ga morao prodati
kao stajskoga pina. Najvie mi je zadavalo posla dok sam ga prebojadisao, da
dobije boju papra i soli. Otiao je sa svojim gospodarom ak u Moravsku, i odonda
ga vie nisam vidio.
Natporunika je vrlo zanimalo ovo kinoloko izlaganje, pa je tako vejk mogao
nastaviti bez ikakve smetnje:
- Psi ne mogu sami sebi bojadisati kosu kao to rade dame, pa se za to uvijek mora
pobrinuti onaj koji hoe da ih proda. Ako je pas tako star da je sav sijed, a vi biste
ga htjeli prodati kao jednogodinje tene ili biste ga ak, staria, proglasili za
devetomjeseno tene, tada kupite eksplozivno srebro, rastopite ga i obojite psa na
crno, tako da izgleda kao mladac. A da ojaa, hranite ga kao konja arsenikom, a
zube mu oistite mirglpapirom, kakvim se iste ravi noevi. A prije nego ga
povedete na prodaju kakvome kupcu, tada mu u gubicu nalijte ljivovice, da se pas
malo napije, i on vam je odmah io i veseo, radosno laje i drui se sa svakim kao
pijani vijenik! Ali to je najglavnije: ljudima se mora priati, gospodine
natporunie mora se dugo priati dok kupca potpuno ne zbunite. Ako tko hoe od
vas kupiti ratlera, a vi nemate kod kue nita drugo nego kakvog lovakog psa, tada
morate toga ovjeka nagovoriti da odvede sa sobom lovakog psa umjesto ratlera, a
ako sluajno imate kod kue samo ratlera, a netko doe da kupi estoku njemaku
dogu za uvanje, tada ga morate tako zablenuti da u depu odnese toga patuljastog
ratlera umjesto doge. Kad sam ja neko trgovao psima, dola je k meni jednom
neka dama i ispriala mi kako joj je papiga odletjela u vrt i kako su se ba neki
djeaci igrali pred vilom Indijanaca, pa su je uhvatili i iupali joj perje iz repa i
okitili se njime kao policajci. A ta se papiga, priala je ona, zbog sramote to je bez
repa, razboljela, pa ju je veterinar nekakvim pracima dotukao. eli dakle da kupi
novu papigu, i to pristojnu, a ne prostu, koja samo psuje. to sam mogao da radim
kad nisam imao kod kue nikakve papige, a nisam ni znao gdje bih do nje doao?
Imao sam kod kue samo otrog buldoga koji je bio potpuno slijep. Morao sam
dakle, gospodine natporunie, priati toj gospoi od etiri sata po podne do osam
sati uvee, dok je nisam nagovorio da umjesto papige kupi toga slijepog buldoga. To
je bilo gore nego kakva diplomatska situacija, a kad je odlazila, rekao sam joj:
Samo neka mu djeaci pokuaju otkinuti rep! Vie nisam nikada razgovarao s tom
gospoom, morala se zbog toga buldoga iseliti iz Praga jer je izujedao itavu kuu.
Vjerujete li, gospodine natporunie, da je vrlo teko dobiti valjana psa?
- Ja vrlo volim pse - ree natporunik. - Neki moji drugovi, koji su na fronti, imaju
sa sobom pse, pa su mi pisali da im rat u drutvu tako vjerne i odane ivotinje vrlo
dobro prolazi. Vi dakle poznajete dobro sve vrste pasa, pa se nadam da biste dobro
pazili na psa kad bih ga imao. Koja je pasmina po vaem miljenju najbolja? Mislim,
naime, koji je pas najbolji kao drug? Imao sam jednom stajskoga pina, ali ne
znam...
- Po mojem miljenju, gospodine natporunie, stajski pin je vrlo dragi pas.
126

Svakomu se on, istina, ne svia, jer ima ekinje i tako tvrde brke na gubici da
izgleda kao osloboeni kanjenik. Tako je ruan da je krasan, a uz to je lukav. Gdje
je do njega glupi bernardinac! A jo je pametniji nego foksterijer. Znao sam jednog
...
Natporunik Luk pogleda na sat i prekide vejkovo izlaganje:
- Ve je kasno, moram ii spavati. Sutra sam opet u slubi, pa moete itav dan
iskoristiti za to da naete kakva stajskog pina.
I otiao je spavati, a vejk je u kuhinji legao na divan i itao jo novine koje je
natporunik donio iz vojarne.
- Vidi, vidi - ree vejk sam sebi pratei sa zanimanjem pregled dnevnih dogaaja sultan je odlikovao cara Vilima ratnom kolajnom, a ja jo nemam ni male srebrne.
Odjednom se zamislio i skoio sa divana:
- Gotovo sam zaboravio ...
I vejk ode u sobu gdje je natporunik ve tvrdo spavao, i probudi ga:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, niste mi izdali nikakav nalog to da
uradim s makom.
A pospani natporunik okrene se u polusnu na drugu stranu i proguna:
- Tri dana pritvora! - i nastavi spavanje.
vejk izie tiho iz sobe, izvue nesretnu maku ispod divana i ree joj:
- Kanjena si sa tri dana pritvora, abtreten!
I angorska se maka opet zavue pod divan.

4
vejk se ba spremao da poe traiti stajskog pina, kadno pozvoni na vratima neka
mlada dama i zaeli da razgovara s natporunikom Lukem. Kraj nje su stajala dva
teka kovega i vejk je jo zapazio na stepenicama kapu nosaa koji je silazio.
- Nema ga kod kue - ree vejk, ali mlada je dama ula ve u predsoblje i odrjeito
naloila vejku:
- Unesite kovege u sobu!
127

- Bez dozvole gospodina natporunika ne mogu - ree vejk. - Gospodin

natporunik je naredio da nikada ne smijem nita uraditi bez njegove dozvole.
- Vi ste ludi! - viknu mlada dama. - Ja sam doputovala u goste gospodinu
natporuniku.
- O tom nije meni nita poznato - odgovori vejk. - Gospodin natporunik je u
slubi i vratit e se tek nou, a ja sam dobio nalog da mu naem stajskoga pina.
Nita ne znam ni o kakvim kovezima i ni o kakvoj dami. Sad u zatvoriti stan, pa
vas molim da ljubazno iziete. Meni nije nita javljeno i ja ne mogu ostaviti ovdje u
stanu neku stranu osobu, koju ne poznajem. Tako su jednom u naoj ulici ostavili
nekoga ovjeka u stanu slastiara Blickoga, a on je otvorio ormar, pokupio odjeu
i umakao.
- Ne mislim time nita ravo o vama - nastavi vejk poto je vidio oajno lice mlade
dame i suze u njenim oima - ali nikako vas ne mogu ostaviti ovdje, to valjda i sami
uviate, jer je meni povjeren cijeli stan, pa ja odgovaram za svaku sitnicu. Stoga vas
jo jednom molim vrlo ljubazno da se uzaludno ne trudite. Dok ne dobijem nalog od
gospodina natporunika, ne poznajem ni brata. Zaista mi je ao to moram s vama
tako govoriti, ali u vojsci mora biti reda.
Dotle se mlada dama neto pribrala. Izvukla je iz torbice posjetnicu, napisala na njoj
olovkom nekoliko redaka, stavila je u draesnu koverticu i rekla vejku potiteno:
- Odnesite to gospodinu natporuniku, a ja u ovdje priekati odgovor. Evo vam pet
kruna za put!
- Od toga nee biti nita - odgovori vejk uvrijeen nepopustljivou iznenadnog
gosta - zadrite vi tih pet kruna, evo ih na stolici, a ako hoete, poite sa mnom do
vojarne, pa me moete ondje priekati, a ja u predati pismo gospodinu
natporuniku i donijeti vam odgovor. Ali da me ovdje priekate, to nikako ne moe
biti.
Rekavi to, unese on kovege u predsoblje, pa onda, zveckajui kljuevima kao
katelan kakvoga dvorca, stade kraj vrata i ree znaajno:
- Zatvaramo!
Mlada dama izae bespomono na hodnik, vejk zatvori vrata i poe naprijed.
Goa je trkala na njim kao psetance i stigla ga tek onda kad je vejk svratio u
trafiku da kupi cigarete.
Sada je ila uz njega i nastojala da zapodjene razgovor:
- Hoete li mu sigurno predati to pismo?
- Predat u kad sam rekao.
- A hoete li nai gospodina natporunika?
- To ne znam.
Opet pooe jedno kraj drugoga bez rijei, a nakon dulje stanke vejkova pratilica
iznova zapodjene razgovor:
- Zar mislite da neete nai gospodina natporunika?
- To ne mislim.
- A gdje mislite da bi on mogao biti?
- Ne znam.
Time je taj razgovor bio prekinut za dulje vrijeme, ali ga opet nastavi mlada dama
128

pitanjem:
- Da niste izgubili pismo?
- Dosada jo nisam.
- Onda ete ga sigurno predati gospodinu natporuniku.
- Hou!
- A hoete li ga nai?
- Ve sam vam rekao da ne znam - odgovori vejk.
- Ja se udim kako ljudi mogu biti tako radoznali i neprestano pitati jedno te isto. To
je isto tako kao kad bih ja ovdje na ulici zaustavio svakog drugog ovjeka i zapitao
ga koji je danas dan.
Tako je zavrio pokuaj mlade dame da se dogovori sa vejkom, pa su dalji dio
puta do vojarne proli u potpunoj utnji. Tek kad su doli do vojarne, ree vejk
mladoj dami da ga prieka, i upusti se s vojnicima na vratima u razgovor o ratu to
je svakako mladu damu neobino radovalo, jer je nervozno hodala po ploniku, a
lice joj je poprimilo vrlo nesretan izraaj kad je vidjela da vejk nastavlja svoja
tumaenja s tako glupim izrazom lica kakav se mogao vidjeti i na fotografiji,
objavljenoj u to doba u Kronici svjetskoga rata s natpisom: Austrijski
prijestolonasljednik razgovara sa dva avijatiara koji su oborili ruski aeroplan.
vejk je sjeo na klupu na ulazu u vojarnu i poeo tumaiti da su napadaji karpatske
vojske na bojnom polju doivjeli neuspjeh, ali da je s druge strane zapovjednik
Przemyla, general Kusmanek, stigao do Kijeva, a u Srbiji da smo napustili
jedanaest uporita, ali da Srbi nee dugo izdrati u proganjanju naih vojnika.
Zatim je poeo kritizirati pojedine poznate bitke, pa je otkrio novo panjolsko selo
da se odred, koji je sa svih strana opkoljen, mora predati.
Kad se dovoljno napriao, udostojao se izai napolje i rei oajnoj dami da e
odmah doi, pa neka ona nikamo ne odlazi. I zatim ode gore u kancelariju, gdje je
naao natporunika Luka koji je ba jednom poruniku tumaio shemu ratnih
rovova i prigovarao mu da ne zna crtati i da nema ni pojma o geometriji.
- Vidite, to treba ovako nacrtati! Ako treba na zadani pravac nacrtati okomitu liniju,
tada je moramo nacrtati tako da ona s pravcem ini pravi kut. Razumijete li? U
takvom sluaju rovovi e biti poloeni pravilno, a nee biti upueni u neprijateljsko
podruje. Bit ete udaljeni od neprijatelja est stotina metara. Ali kako ste vi to
nacrtali, vi biste nau poziciju gurnuli u neprijateljsku liniju, pa bi vai rovovi bili
okomito nad neprijateljem, a potreban vam je ispupen ugao. To je bar tako
jednostavno, zar ne?
A rezervni porunik, koji je u graanstvu bio blagajnik neke banke, stajao je nad tim
planovima sav oajan jer nije nita shvaao, pa je zaista odahnuo kad je k
natporuniku pristupio vejk i rekao mu:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da vam neka dama alje ovo pismo i
eka odgovor.
Pri tom je vejk znaajno i povjerljivo namignuo.
No pismo nije ba povoljno djelovalo na natporunika Luka.
Lieber Heinrich! Mein Mann verfolgt mich. Ich muss unbedingt bei Dir ein paar
Tage gastieren. Dein Bursch ist ein grosses Mistvieh. Ich bin unglcklich. Deine
129

60

Katy.
Natporunik Luk uzdahnu i odvede vejka u susjednu praznu kancelariju, zatvori
vrata i poe hodati izmeu stolova. Kad je konano stao pred vejkom, ree mu:
- Ova dama pie da ste mrcina, ta ste joj uinili?
- Ja joj nisam nita uinio, pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam se
vladao vrlo pristojno, ali ona se htjela smjesta nastaniti u vaem stanu. A budui da
od vas nisam dobio nikakva naloga, nisam je htio pustiti u stan. Osim toga
doputovala je sa dva kovega, kao da je dola kui.
Natporunik jo jedanput glasno uzdahne, a to isto ponovi za njim i vejk.
- ta je? - viknu natporunik s prijetnjom u glasu.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je to teak sluaj. Prije dvije godine
doselila se jednom tapetaru u Vojtjehovoj ulici nekakva gospoica, a on je nije
mogao istjerati iz stana, nego se morao otrovati plinom zajedno s njom. Tako se
zavrila ta ala. Sa enama je teko izai na kraj. Ja ih u duu poznajem.

130

- Teak sluaj - ponovi natporunik sa vejkom, a nikada jo nije netko rekao takve
iste istine. Dragi Jindich je zaista bio u tekom poloaju. ena koju progoni njezin
mu dolazi k njemu na nekoliko dana u goste, ba kad treba da primi gospou
Mickovu iz Tebonje, koja e u tri dana ponoviti sve ono to mu je redovno
poklanjala svaka tri mjeseca pri svojem dolasku u Prag radi kupovanja robe. Osim
toga preksutra treba da doe jedna gospoica. Obeala mu je sigurno da e biti
njegova poto je itav tjedan razmiljala o tome, jer e se tek za mjesec dana udati
za nekog inenjera.
Natporunik je sjedio na stolu oborene glave, utio je i razmiljao, ali nije zasada
nita smislio, nego je napokon sjeo za stol, uzeo omot i papir i na slubenom
formatu napisao ovo pisamce:
Draga Katy! U slubi sam do 9 sati naveer. Doi u u deset. Molim da se osjea
kod mene kao u svojoj kui. to se tie vejka, moga momka, naredio sam mu da ti
u svemu ugodi. Tvoj Jindich.
131

- Ovo pismo - ree natporunik vejku - predajte milostivoj gospoi. Nalaem vam
da se prema njoj vladate pristojno i taktino i ispunite sve njezine elje koje za vas
moraju biti zapovijed. Morate se vladati galantno i sluiti je poteno. Evo vam sto
kruna, o kojima ete mi poloiti raun, jer e vas moda poslati po togod, naruit
ete za nju ruak, veeru i tako dalje. Kupite osim toga tri boce vina i kutiju cigareta
memfis. Tako. Zasada dosta. Sada moete ii, i jo vam jednom stavljam na srce da
joj morate ispuniti svaku elju koju joj vidite u oima.
Mlada dama je ve izgubila svaku nadu da e vidjeti vejka, pa je stoga bila vrlo
iznenaena kad je vidjela da on izlazi iz vojarne i prilazi k njoj s pismom u ruci.
Pozdravio ju je vojniki, pruio joj pismo i rekao:
- Prema nalogu gospodina natporunika moram se prema vama, milostiva gospoo,
vladati pristojno i taktino i sluiti vas poteno, a moram vam ispuniti svaku elju
koju vam vidim u oima. Moram vas nahraniti i kupiti vam to god zaelite. Dobio
sam za to od gospodina natporunika sto kruna, ali odatle moram kupiti tri boce
vina i kutiju cigareta memfis.
Kad je proitala pismo, vratila joj se njezina odrjeitost, koja se odmah izrazila u
tome da je naloila vejku da narui koiju, a kad je to uinio, naloila mu je da
sjedne uz koijaa na kozli.
Odvezli su se kui. Kad su bili u stanu, mlada je dama odlino odigrala ulogu
domaice. vejk je morao prenijeti kovege u spavaonicu, ilime je morao ispraiti
na dvoritu, a neznatna pauina iza ogledala strano ju je razgnjevila.
Iz svega toga moglo se zakljuiti da se gospoa mislila vrlo dugo zadrati na ovoj
borbenoj liniji.
vejk se uznojio. Kad je ispraio ilime, sjetila se da valja skinuti i zastore i ispraiti
ih. Zatim mu je naloila da opere prozore u sobi i u kuhinji. Poslije toga je poela
premjetati namjetaj, a to je radila vrlo nervozno, pa kad je vejk sve to odvukao
iz jednog ugla u drugi, njoj se to nije svialo, te je ponovo kombinirala i izmiljala
nov raspored.
Sve je u stanu potpuno ispreturala, ali se njezina energija u ureivanju gnjezdaca
pomalo istroila, pa je haranje po stanu prestajalo.
Iz ormara je jo izvukla isto krevetno rublje, sama je presvukla jastuke i perine, pa
se vidjelo da sve to radi s ljubavlju prema krevetu, koji je u njoj izazivao puteno
podrhtavanje nosnica.
Zatim je poslala vejka po objed i vino, a prije nego se vratio, presvukla se u
prozirnu jutarnju haljinu, u kojoj je bila neobino zavodljiva i zamamna.
Za rukom je ispila itavu bocu vina, popuila je mnogo cigareta i legla u krevet,
dok je vejk u kuhinji vakao vojniki kruh umaui ga u au s nekakvom slatkom
rakijom.
- vejku! - zau se iz spavaonice. - vejku!
vejk otvori vrata i ugleda mladu damu na jastucima u draesnoj pozi.
- Priite blie!
vejk prie krevetu, a ona s naroitim smijekom promotri njegovo snano tijelo i
krepka bedra.
I odgurnuvi finu tkaninu koja je pokrivala i sakrivala sve, ree mu strogo:
132

- Skidajte cipele i hlae! Pokaite ...

I tako se desilo da je dobri vojak vejk mogao raportirati natporuniku nakon
njegova povratka iz vojarne:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam ispunio sve elje milostive
gospoe i posluio je poteno prema vaem nalogu.
- Hvala vam, vejku! - ree natporunik. A je li imala mnogo elja?
- Oko est - odgovori vejk - a sada spava kao zaklana od tog jahanja. Ispunio sam
joj svaku elju koju sam joj vidio u oima.

5
Dok su mase vojnika, privezane uz ume oko Dunajca i Raba, stajale u kii granata
i dok su velikokalibarski topovi unitavali itave satnije i zatrpavali ih u Karpatima,
dok je horizont na svim bojitima blistao od poara sela i gradova - natporunik je
Luk zajedno sa vejkom proivljavao neugodnu idilu s damom koja je pobjegla
od svoga mua i bila sada njegova domaica.
Kad je otila u etnju, natporunik Luk je odrao sa vejkom ratno vijee kako
da je se rijee.
- Najbolje bi bilo, gospodine natporunie - ree vejk - kad bi mu od kojega je
pobjegla i koji je trai, kako rekoste da pie u pismu koje sam vam donio, kad bi
dakle njezin mu saznao gdje se ona nalazi, da doe po nju. Treba mu poslati
telegram da je ona kod vas i da je moe ovdje preuzeti. U Venorima se prole
godine dogodilo neto slino u jednoj vili. Ali tada je takav telegram poslala sama
ena svome muu, a kad je on po nju doao, iukao je i enu i ljubavnika.
Obojica su bili civilisti, no u ovom sluaju mu se nee drznuti da dira u oficira.
Uostalom, vi niste ba nita krivi jer niste nikoga zvali, a dama, kad je pobjegla,
uinila je to na svoju ruku. Vidjet ete da e takav telegram koristiti. Ako i padne
nekoliko zaunica...
- On je vrlo inteligentan ovjek - prekide ga natporunik Luk - ja ga poznajem, on
133

je trgovac hmeljom naveliko. Svakako moram s njim razgovarati. Poslat u mu

telegram.
Brzojav koji je poslao, bio je vrlo kratak, trgovaki: Sadanja je adresa vae
ene... Nakon toga je navedena tana adresa natporunika Luka.
I tako se desilo da se gospoa Katy vrlo neugodno iznenadila kad se na vratima
pojavio trgovac hmeljom. Izgledao je vrlo razborito i zabrinuto kad je gospoa
Katy, ne gubei u tom asu prisutnost duha, predstavila oba gospodina:
- Moj mu... gospodin natporunik Luk.
Nita se drugo nije sjetila da kae.
- Izvolite sjesti, gospodine Wendlere - ljubazno ga ponudi natporunik Luk i
izvue iz depa dozu s cigaretama. - Izvolite?
Inteligentni trgovac hmeljom utivo uze cigaretu i odbivi nekoliko dimova zapita
ozbiljno:
- Hoete li skoro na frontu, gospodine natporunie?
- Zatraio sam premjetaj devedeset prvoj pukovniji u Budjejovice, kamo u
vjerojatno otii im se zavri kolovanje jednogodinjih dobrovoljaca. Trebamo
mnogo oficira, no alosna je pojava da mladi ljudi koji imaju pravo da budu
jednogodinji dobrovoljci, nee da se poslue tom povlasticom. Radije ostaju obini
infanteristi nego da postanu kadeti.
- Rat je mnogo nakodio trgovini hmelja, ali ja mislim da on ne moe dugo trajati primijeti trgovac hmeljom gledajui naizmjenino svoju enu i natporunika.
- Na je poloaj vrlo dobar - ree natporunik Luk - danas vie nitko ne sumnja
da e se rat zavriti pobjedom oruja centralnih vlasti. Francuska, Engleska i Rusija
previe su slabe protiv austrijsko-tursko-njemakog granitnog bedema. Istina, na
nekim smo frontovima doivjeli neznatne neuspjehe, ali im probijemo rusku frontu
izmeu karpatskog bila i srednjeg Dunajca, nema nikakve sumnje da e to znaiti
kraj rata. I Francuzima prijeti u najkrae vrijeme gubitak itave istone Francuske i
ulazak njemake vojske u Pariz. To je sasvim sigurno. Osim toga nai manevri u
Srbiji napreduju vrlo uspjeno, pa uzmicanje nae vojske, koje zapravo znai samo
pregrupiranje snaga, mnogi tumae sasvim drugaije nego kako zahtijeva potpuna
hladokrvnost u ratu. Uskoro emo vidjeti da e nai planirani manevri na junom
bojitu uroditi dobrim plodom. Izvolite pogledati...
I natporunik Luk primi trgovca hmeljom njeno za rame, odvede ga do karte
bojita koja je visjela na zidu, i pone tumaiti pokazujui mu pojedine take:
- Istoni Beskydi za nas su odlino uporite. Karpatske planine, kao to vidite,
takoer su siguran oslonac. Snaan udarac na ovu liniju - pa se neemo zaustaviti
sve do Moskve. Rat e se zavriti prije nego to se i nadamo.
- A to e Turska? - upita trgovac hmeljom razmiljajui kako da prijee na sr
stvari zbog koje je doao.
- Turci se dre dobro - odgovori natporunik vodei ga opet k stolu - predsjednik
turskog parlamenta Hali-bej i Ali-bej doputovali su u Be. Za vrhovnog komandanta
turske vojske na Dardanelima imenovan je maral Liman von Sanders. Goltz-paa
je iz Carigrada stigao u Berlin, a na je car odlikovao Enver-pau, viceadmirala
Usedon-pau i generala Devad-pau. Za tako kratko vrijeme to je razmjerno
134

mnogo odlikovanja.
asak su svi sjedili utke, dok nije natporunik smatrao za zgodno da prekine
munu situaciju ovim rijeima:
- Kad ste doputovali, gospodine Wendlere?
- Jutros.
- Vrlo mi je drago to ste me nali i zatekli kod kue, jer ja uvijek popodne odlazim
u vojarnu i imam nonu slubu. Budui da je stan prazan zapravo itav dan, mogao
sam milostivoj gospoi ponuditi gostoprimstvo. Ovdje je nije nitko smetao za itava
njezina boravka u Pragu. Zbog starog poznanstva ...
Trgovac hmeljom se nakalja i ree:
- Katy je svakako udna ena. Gospodine natporunie , primite moju najsrdaniju
zahvalnost za sve to ste za nju uradili. Ona vam se odjednom sjeti da treba da lijei
ivce, pa otputuje u Prag. Ja sam na putu, stigao sam kui, a kua prazna! Katy je
otputovala...
Nastojei da se dri to prirodnije, zaprijeti joj prstom i smjekajui se usiljeno
zapita je samo:
- Ti si valjda mislila, kad ja putujem, da moe i ti putovati? Ti dakako misi
pomislila...
Videi da razgovor skree na neugodno podruje, natporunik Luk ponovo
odvede inteligentnog trgovca hmeljom do ratne karte i pokazujui mu podvuena
mjesta ree:
- Zaboravio sam vas upozoriti na jednu veoma zanimljivu okolnost. Na ovaj veliki
luk koji je okrenut prema jugozapadu, gdje ova planinska skupina ini vaan
mostobran. Ovamo je usmjerena ofenziva saveznika. Zatvaranjem ovoga puta, koji
spaja mostobran s glavnom obrambenom linijom neprijatelja, mora biti prekinuta
veza izmeu desnoga krila i sjeverne vojske na Visli. Je li vam to sada jasno?
Trgovac hmeljom odgovori da mu je sve potpuno jasno, i bojei se kao taktian
ovjek da se ono to je rekao ne bi shvatilo dvosmisleno, doda jo vraajui se na
svoje mjesto:
- Na je hmelj zbog ratnih prilika izgubio trita u inozemstvu: Francuska, Engleska,
Rusija i Balkan ne uvoze vie na hmelj. Hmelj jo aljemo u Italiju, no bojim se da
e se i ona uplesti u rat. Ali kad pobijedimo, onda emo mi diktirati cijene robi.
- Italija e ostati strogo neutralna - tjeio ga je natporunik - to je...
- A zato onda ne prizna da se smatra vezanom Trojnim ugovorom, koji je sklopila
s Austro-Ugarskom i Njemakom? - naljutio se odjednom trgovac hmeljom, komu
se sve to pomijealo u glavi: i hmelj, i ena, i rat. - Ja sam oekivao da e Italija
navijestiti rat Srbiji. Tada bi rat bio ve pri svretku. Hmelj mi trune u skladitima,
domai poslovi su slabi, izvoz je jednak nitici, a Italija uva neutralnost. A zato je
onda Italija jo godine tisuu devet stotina i dvanaeste obnovila s nama Trojni
savez? Gdje je talijanski ministar vanjskih poslova, markiz di San Giuliano? ta radi
taj gospodin? Zar spava, ili je to drugo posrijedi? Znate ii vi koliki je bio moj
godinji promet prije rata, a koliki je sada?
- Nemojte misliti da ja ne pratim dogaaje - nastavio je trgovac gledajui ljutito
natporunika koji je mimo odbijao kolutove cigaretnog dima to su stizali jedan
135

drugi i razbijali se. - Zato su se Nijemci povukli na granicu kad su bili ve kod
Pariza? Zato se opet vode teke artiljerijske bitke izmeu Meuse i Moselle? Znate li
da su u Combresu i Woewru kod Marchea izgorjele tri pivovare kojima smo
godinje slali preko pet stotina vrea hmelja? A i u Vogesima je izgorjela
Hartmansweilerska pivovara, a velika pivovara u Niederaspachu kraj Mlhausena
sravnjena je sa zemljom. To vam je za moju firmu gubitak od dvanaest stotina
vrea hmelja godinje. Nijemci i Belgijanci borili su se est puta za pivovaru
Klosterhoek, a to je opet za mene gubitak od trista i pedeset vrea hmelja godinje.
Od uzbuenja nije mogao vie govoriti, nego je ustao, priao k eni i rekao joj:
- Katy, poi e odmah sa mnom kui! Obuci se!
- Svi ovi dogaaji jako me uzbuuju - ree zaas tonom ispriavanja - prije sam bio
potpuno miran.
A kad je gospoa otila da se obue, ree tiho natporuniku :
- Ona to nije uinila prvi put. Lani je pobjegla s nekim suplentom, pa sam je naao
ak u Zagrebu. Pri tome sam sa zagrebakom gradskom pivovarom zakljuio posao
od est stotina vrea hmelja.
- Da, jug je uope bio zlatni rudnik. Na je hmelj iao sve do Carigrada. A sada smo
napola uniteni. Ako vlada ogranii kod nas proizvodnju piva, zadat e nam time
posljednji udarac.
I pripaljujui ponuenu cigaretu, ree oajno:
- Sama Varava je od mene kupovala dvije tisue trista sedamdeset vrea hmelja
godinje. Najvea je pivovara ondje Augustijanska. Zastupnik je dolazio k meni
svake godine. To je oajno. Jo je dobro to nemam djece.
Ovaj logini zavretak o godinjem posjetu zastupnika Augustijanske pivovare iz
Varave izazvao je fini smijeak natporunika Luka, to je trgovac hmeljom
zapazio, pa je stoga produio:
- Madarske pivovare u opronju i u Velikoj Kanii kupovale su kod moje firme
godinje oko tisuu vrea hmelja za svoja eksportna piva koja su izvozile ak do
Aleksandrije. A sada zbog blokade ne naruuju nita. Nudim im hmelj za trideset
postotaka jeftinije, a one ne naruuju ni jedne vree. Stagnacija, propadanje,
mizerija, a jo k tome i domae brige.
Trgovac hmeljom prestade priati, pa je utnju prekinula gospoa Katy, spremna za
put:
- Kako emo otpremiti moje kovege?
- Poslat emo po njih, Katy - ree zadovoljno trgovac hmeljom radujui se napokon
to je sve zavrilo bez izgreda i sablanjivih scena. - Ako eli jo togod kupiti,
krajnje je vrijeme da poemo. Vlak nam polazi u dva i dvadeset.
Oboje se prijateljski oprostie s natporunikom, a trgovac hmeljom bio je tako
veseo to se sve ve svrilo, da je na rastanku u predsoblju rekao natporuniku:
- Ako biste, ne dao bog, bili ranjeni u ratu, doite k nama na oporavak. Njegovat
emo vas najbriljivije.
Vrativi se u spavaonicu u kojoj se Katy odijevala za put, natporunik je na
umivaoniku naao etiri stotine kruna i ovo pisamce:
Gospodine natporunie! Niste se zauzeli za mene pred tim majmunom, mojim
136

muem i idiotom prvoga reda. Dopustili ste da me odvue sa sobom, kao kakvu
stvar koju je zaboravio u stanu. Pri tom ste se usudili primijetiti da ste mi ponudili
gostoprimstvo. Nadam se da vam nisam nanijela veih trokova od etiri stotine
kruna, koje prilaem i koje, molim vas, podijelite sa svojim slugom.
Natporunik Luk stajae asak s tim pismom u ruci, a zatim ga poe polagano
derati. Sa smijekom pogleda novce koji su leali na umivaoniku, i videi da je u
uzbuenju zaboravila elji na ormariu dok je pred zrcalom ureivala kosu, stavi
ga meu svoje fetiistike relikvije.
vejk se vratio popodne. Traio je stajskoga pina za natporunika.
- vejku! - pozva ga natporunik. - Imate sreu. Dama koja je kod mene stanovala,
otputovala je. Odveo ju je njezin suprug. A za sve usluge koje ste joj uinili ostavila
vam je na umivaoniku etiri stotine kruna. Morate joj lijepo zahvaliti, odnosno
njezinu gospodinu suprugu, jer su to njegovi novci koje je sa sobom uzela na put. Ja
u vam diktirati pismo.
I diktirao je:
Potovani gospodine! Izvolite isporuiti gospoi najsrdaniju hvalu za etiri stotine
kruna koje mi je darovala vaa gospoa supruga za usluge koje sam joj uinio za
vrijeme njezina boravka u Pragu. Sve to sam za nju uradio, uinio sam
dragovoljno, pa stoga ne mogu primiti ovu svotu, te je vraam .. .
- No, samo piite, vejku, ta se tako vrtite? Gdje sam ono prestao?
- Te je vraam ... - ree vejk drhtavim glasom pun tragike.
- Dobro dakle: vraam je s najdubljim potovanjem. Utiv pozdrav i rukoljub
milostivoj gospoi. Josef vejk, oficirski sluga kod natporunika Luka. Je li
gotovo?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, jo fali datum.
- 20. prosinca 1914. Tako, a sada napiite adresu i uzmite etiri stotine kruna, pa ih
odnesite na potu i poaljite na ovu adresu.
I natporunik Luk poe veselo zvidati ariju iz operete Razvedena ena.
- Jo neto, vejku - viknu natporunik kad se vejk uputio na potu. - ta je s
onim psom kojega ste ili traiti?
- Imam jednog u vidu, gospodine natporunie, vrlo lijep pas. Ali teko emo ga
dobiti. Nadam se da u ga moda sutra dovesti. Grize!

137

6
Posljednju rije natporunik Luk nije uo, iako je ona vrlo vana. Grize mrcina
sve u esnaest, htio je jo jednom ponoviti vejk, ali je na kraju pomislio: ta se
to zapravo tie natporunika. On eli imati psa, pa e ga i dobiti!
Lako je dakako rei: Dovedite mi psa! No vlasnici pasa veoma paze na svoje pse,
makar im psi i nisu istokrvne pasmine. I obinog kunog psa koji nita drugo ne
radi, nego samo grije noge kakvoj starici, njegov vlasnik voli i ne da mu uiniti nita
naao.
Pas svakako instinktivno osjea, osobito ako je istokrvan, da e ga jednoga
lijepoga dana netko ukrasti od njegova gospodara. On stalno ivi u strahu da e ga
netko ukrasti, da ga mora ukrasti. Pas se na primjer na etnji udalji od svoga
gospodara, ispoetka je veseo i nestaan. Igra se s drugim psima, skae na njih
nemoralno, i oni na njega, onjukuje ugaone kamenove, die noicu na svakom uglu
i piljarici na koaru s krumpirom, ukratko: tako se raduje ivotu i svijet mu se ini
tako krasan kao mladiu poslije poloene mature.
No odjednom moete zapaziti kako njegovo veselje nestaje, jer pas osjea da se
izgubio. I sada ga tek spopada pravi oaj. Preplaeno tri ulicom, njuka, cvili i u
potpunom oajanju podvija rep meu noge, ui povlai unazad i juri posred ulice
nekamo u nepoznato.
Kad bi mogao govoriti, vikao bi: Isuse i Marijo, mene e netko ukrasti!
Jeste li kada bili u psetarnici i vidjeli takve preplaene pse? Svi su oni ukradeni.
Velegrad je stvorio posebnu vrstu kradljivaca koji ive iskljuivo od krae pasa. Ima
malih vrsta salonskih pasa, patuljastih ratlera, sasvim malenih poput rukavice, tako
da se mogu staviti u dep ogrtaa ili u enski muf gdje ih nose sa sobom. I odatle
vam ukradu takva jadnika. Opasnu njemaku pjegavu dogu, koja u predgrau
bijesno uva kakvu vilu, ukradu nou. Policijskog psa ukradu detektivu ispred nosa.
Vodite tako psa na uzici, a oni je prereu i nestanu zajedno sa psom, a vi glupo
gledate u uzicu bez psa. Pedeset procenata pasa koje sreete na ulici, nekoliko je
138

puta mijenjalo svoje gospodare, pa esto nakon nekoliko godina kupite svoga
vlastitog psa koga su vam ukrali jo kao tene, kad ste s njim ili u etnju. Najvea
opasnost da budu ukradeni, prijeti psima kad ih izvode da izvre malu i veliku
tjelesnu nudu. Osobito pri ovom posljednjem aktu gubi se najvei broj pasa. Zato
se pri tom svaki pas oprezno ogledava oko sebe.
Ima nekoliko naina kako se kradu psi. Ili direktno, ili na deparski nain, ili
prevarnim mamljenjem nesretnog stvorenja. Pas je vjerna ivotinja, ali samo u
itanci ili u prirodopisu. Dajte i najvjernijem psu da pomirie prenu konjsku
kobasicu, i on je izgubljen. On zaboravi gospodara uz kojega ide, okrene se i ide za
vama, pri emu mu iz gubice cure sline, pa u oekivanju i slutnji velike radosti nad
kobasicom vrti prijazno repom i iri nozdrve kao najvragolastiji pastuh kad ga vode
kobili.
***
Na Maloj Strani kraj Dvorskih stuba nalazi se mala pivara. Jednoga dana sjedila su
ondje straga u sumraku dva ovjeka. Jedan je bio vojnik, a drugi civil. Nagnuvi se
jedan prema drugome, aptali su tajanstveno. Liili su na zavjerenike iz doba
Mletake republike.
- Svaki dan u osam sati - aptao je civil vojniku - izlazi s njim sluavka na ugao
Havlekova trga prema parku. Ali on je gad, grize sve u esnaest. Ne da se ni
pogledati.
I nagnuvi se jo jae prema vojniku, apnu mu u uho:
- Ni kobasice ne jede.
- Ni prene? - upita vojnik.
- Ni prene.
Obojica pljunue.
- Pa ta onda dere taj gad?
- Sam bog zna to. Neki su psi razmaeni i raznjeeni kao kakav nadbiskup.
Vojnik i civil se kucnue, pa civil apuui nastavi:
- Jednom neki crni pic, koga sam trebao za psetarnicu nad Klamovkom, nije htio ni
od mene uzeti kobasice. Hodao sam za njim tri dana, pa kad vie nisam mogao
izdrati, zapitao sam izravno gospou koja je s tim psom etala, to taj pas dere da
je tako lijep. Gospoi je to polaskalo, pa je rekla da najradije jede kotlete. Kupio
sam mu dakle odrezak. Mislio sam da e mu to biti bolje. A vidi, ta mrcina nije se
ni osvrnula na odrezak, jer je bio telei, a on je navikao na svinjsko meso. Morao
sam mu dakle kupiti svinjski kotlet. Dao sam mu da pomirie i potrao, a pas za
mnom. Gospoa ga je zvala: Mali, mali!, ali mali ni da se okrene. Trao je za
kotletom ak za ulini ugao, a ondje sam mu stavio lani na vrat, i sutradan je ve
bio u psetarnici nad Klamovkom. Pod vratom je imao nekoliko bijelih dlaka, malu
pjegicu, koju smo obojili crno, i nitko ga nije prepoznao. Ali drugi psi, a bilo ih je
mnogo, upravo su jurili za prenom konjskom kobasom. I ti bi najbolje uradio da
zapita pratilicu to pas najradije dere. Ti si vojnik, naoit si, i ona e tebi radije
rei. Ja sam je ve pitao, ali ona me pogledala kao da bi me htjela probosti, pa mi je
rekla: - ta se to vas tie? Nije ba lijepa, prava majmunica, ali s vojnikom e ve
razgovarati.
139

- Je li to zaista stajski pin? Moj natporunik nee drugog.

- Krasni stajski pin. Pravi, pravcati pin, istokrvni, boje papra i soli, kao to si ti
vejk, a ja Blahnk. Meni se radi o tome da saznam ta dere, pa u mu to dati i
dovesti ga k tebi.
Prijatelji se ponovo kucnue. Jo prije rata, kad je vejk trgovao psima, Blahnk mu
je dobavljao pse. Bio je to iskusan ovjek, pa se prialo za njega da je potajno
kupovao sumnjive pse od ivoderke i preprodavao ih dalje. Jednom je ak bolovao
od bjesnoe, pa se u Pasteurovu zavodu u Beu kretao kao kod kue. Sada je
smatrao za svoju dunost da pomogne vejku bez ikakve koristi za sebe. Poznavao
je sve pse u itavom Pragu i okolici, pa je zato govorio tako tiho da ne bude
sumnjiv gostioniaru, jer mu je prije pola godine pod kaputom odnio iz gostionice
mladog jazavara, kojemu je dao da sie mlijeko iz djeje boice tako da je glupo
tene mislilo da mu je on mama, pa nije ni pisnulo pod kaputom.
Krao je principijelno samo istokrvne pse, a po poznavanju pasa mogao je biti
sudski vjetak. Dobavljao je pse svima psetarnicama, a i privatnim osobama koliko
se dalo, a kad bi iao ulicom, lajali bi na njega psi koje je nekada ukrao, a kad bi
gdje stao uz kakav izlog, esto bi kakav osvetljivi pas podigao iza njega nogu i
pokropio mu hlae.
***
Sutradan u osam sati ujutro mogli ste vidjeti dobroga vojnika vejka kako se ee
na uglu Havlekova trga kraj parka. ekao je sluavku sa stajskim pinem. I
doekao ju je, pa je kraj njega projurilo dlakavo pae, nakostrijeeno, bodljikavih
dlaka, ali mudrih oiju. Pas je bio veseo kao svi psi koji obave nudu, pa je pojurio
meu vrapce koji su na ulici zobali konjske izmetine.
Naskoro je mimo vejka prola i sluavka koja je uvala psa. Bila je to starija
djevojka, kojoj je kosa bila pristojno spletena u obliku pletenice. Fiukala je za
psom i vrtjela u ruci lani i elegantni bi.
vejk je upita:
- Molim vas, gospoice, kojim se putem ide na ikov?

140

Zastala je i pogledala ga da li se ne ali, ali dobroduno lice vejkovo reklo joj je da

taj vojnik zaista eli ii na ikov. Izraz lica postade joj meki, i ona mu susretljivo
protumai koji put vodi na ikov.
- Ja sam tek nedavno premjeten u Prag - ree vejk. - Nisam odavde, nego sa sela,
A ni vi niste iz Praga?
- Ja sam iz Vodnjana.
- Onda nismo daleko jedno od drugoga - odgovori vejk - Ja sam iz Protivna.
Ovo poznavanje ekoga juga, steeno neko na manevrima u tom kraju, ispunilo je
djevojino srce zaviajnom toplinom.
- Onda vi poznajete u Protivnu mesara Pejchara koji ima mesnicu na trgu?
- Kako ga ne bih poznavao! To je moj brat. Njega, svi kod nas vole - ree vejk on
je vrlo dobar i usluan ovjek, a ima dobro meso i poteno vae.
- A niste li vi Jareov sin? - upita djevojka, osjeajui ve simpatiju prema
nepoznatom vojniku.
141

- Jesam.
- A od kojega ste Jarea, onoga iz Kra kraj Protivna ili onoga iz Raica?
- Onoga iz Raica.
- Da li on jo razvozi pivo?
- Da.
- Ali ve je dobrano prekoraio ezdesetu?
- Proljetos je navrio ezdeset osam godina - odgovori mimo vejk. - Sad je
nabavio psa, pa vozi da je milina. Pas mu sjedi na kolima. Ba takav kao onaj to
natjerava vrapce. Lijep pas, vrlo lijep.
- To je na pas - objasni mu nova znanica. - Ja sluim ovdje kod gospodina
pukovnika. Zar ne poznajete naeg gospodina pukovnika?
- Poznajem, vrlo inteligentan ovjek - ree vejk - i mi smo u Budjejovicama
takoer imali jednog takvog pukovnika.
- Na je gospodin strog, pa kad se posljednji put govorilo da su nas u Srbiji ispraili,
doao je kui sav bijesan i pobacao u kuhinji sve tanjure, pa mi je htio i otkazati.
- To je dakle va psi - prekide je vejk. - teta je to moj natporunik ne podnosi
pse, ja ih vrlo volim.
I zauti zaas, ali onda odjednom ree:
- Ali svaki pas nee da jede svako jelo.
- Na Luks je strano izbirljiv. Neko vrijeme uope nije htio jesti meso, ali sad ga
opet jede.
- A ta najradije jede?
- Jetra, kuhana jetra.
- Telea ili svinjska?
- Svejedno mu je - nasmije se vejkova zemljakinja smatrajui posljednje pitanje
kao neuspjeh pokuaj ale.
etali su asak zajedno, a pridruio im se i stajski pin koji je bio svezan na laniu.
Vladao se prema vejku vrlo povjerljivo i pokuavao mu je bar brnjicom poderati
hlae, skakao je na njega, ah najednom, kao da je osjetio kakve ima vejk namjere,
prestao je skakati pa je hodao tuno i smeteno, gledajui vejka sa strane, kao da
hoe rei: Dakle i mene eka takva sudbina?
Zatim mu je jo rekla da izvodi psa u etnju svako vee u est sati, da ne vjeruje
nijednom mukarcu u Pragu, da je jednom dala oglas u novine i da se javio neki
bravar radi enidbe i izmamio od nje osam stotina kruna za neki izum, a zatim je
nestao. Na selu su ljudi svakako poteniji. Kad bi se udala, pola bi samo za ovjeka
sa sela, ali tek poslije rata. Ratne brakove smatra glupou, jer takva ena obino
ostane udovica.
vejk joj je obeao da e doi u est sati, a zatim je otiao da javi prijatelju
Blahnku kako pas jede svakovrsna jetra.
- Poastit u ga goveim jetrima - odlui Blahnk. - Goveim sam jetrima primamio
ve jednom bernardinca tvorniara Vydre. To je bio vrlo vjeran pas. Sutra u ti
dovesti pina u potpunom redu.
I Blahnk je odrao rije. Kad je vejk prije podne uredio stan, zau se pred
vratima pasji lave, i zaas je Blahnik uvukao u natporunikov stan stajskoga pina,
142

koji se opirao i bio je jo vie nakostrijeen nego obino. Divlje je igrao oima i
gledao tako bijesno da je podsjeao na izgladnjelog tigra u kavezu pred kojim stoji
debeli posjetilac zoolokog vrta. krgutao je zubima, reao, kao da hoe rei:
Rastrgat u vas, poderat u vas!
Privezali su ga za kuhinjski stol, pa je Blahnik prikazao nain na koji ga je ukrao.
- Proao sam namjerno mimo njega drei u ruci kuhana jetra, zamotana u papir.
Poeo je njukati i skakutati oko mene. Nisam mu dao nita, nego sam poao dalje.
A pas za mnom. Kod parka sam zaokrenuo u Bredovsku ulicu i ondje mu dao prvi
zalogaj. Jeo ga je hodajui za mnom, da me ne izgubi iz vida. Zakrenuo sam u
Jindiku ulicu, gdje sam mu dao novu porciju. A poto se najeo, svezao sam ga za
lani i vukao ga preko Vclavova trga na Vinohrade i dalje u Vrovice. Putem je
izvodio prava udesa. Kad sam prelazio preko tramvajske pruge, legao je i nije se
htio maknuti. Moda je htio da tramvaj prijee preko njega. Donio sam sa sobom i
obrazac rodoslovlja koji sam kupio u Fuchsovoj papirnici. Ti mora ispuniti
rodoslovlje, vejku.
- No rodoslovlje mora biti napisano tvojom rukom. Napii da potjee iz Leipziga iz
psetarnice von Bulowa. Otac Arnheim von Kahlsberg, majka Emma von
Trautensdorf, po ocu Siegfried von Busenthal. Otac je dobio prvu nagradu na
berlinskoj izlobi stajskih pineva godine tisuu devet stotina i dvanaeste. Majka je
odlikovana zlatnom kolajnom Nrnberkog drutva za uzgoj plemenitih pasa. ta
misli koliko je star?
- Po zubima sudei, bit e mu dvije godine.
- Napii da je star godinu i po.
- Ravo je obrezan, vejku. Pogledaj mu ui!
- Tomu se moe pomoi. Podrezat emo ih jednom prilikom kad se kod nas
udomai. Sad bi bio jo bjesniji.
Ukradeni je pas bijesno reao, dahtao, trzao se, a zatim legao i isplaena jezika,
umoran, oekivao to e mu se dogoditi.
Polagano je postajao sve mirniji, pa bi samo kadikad alosno zacvilio.
vejk stavi pred njega ostatak jetara koja mu je dao Blahnik. No on ih nije ni
dirnuo, nego ih je samo prkosno pogledao, a onda se zagledao u oba mukarca kao
da im govori:
- Ve sam se jednom nasamario, poderite ih sami!
Leao je rezignirano i pretvarao se kao da drijema. No odjednom mu neto palo na
um, i on ustade, sjede na stranje noge i poe moliti prednjim apama. Predao se.
Ali ovaj dirljiv prizor nije nikako djelovao na vejka.
- Lezi! - viknu on na jadnog psa, koji je opet legao i alosno cvilio.
- A kakvo ime da mu zapiem u rodoslovlje? - upita Blahnk. - Zvao se Luks, pa
sad treba izmisliti neto slino da bi mogao odmah razumjeti.
- Pa nazovimo ga, recimo, Maks. Pogledaj, Blahne, kako je naulio ui! Ustani,
Maks!
Nesretni stajski pin, kojemu su oduzeli i dom i ime, ustade oekujui dalje
naredbe.
- Ja mislim da bismo ga mogli odvezati - odlui vejk. - Vidjet emo kako e se
143

vladati.
Kad su ga odvezali, odmah je potrao prema vratima, gdje je triput kratko zalajao
na kvaku uzdajui se jamano u velikodunost tih zlih ljudi. No videi da ne
shvaaju njegovu enju da izae napolje, pomokrio se malo kraj vrata u uvjerenju
da e ga izbaciti van, kao to su neko inili dok je jo bio mlad i dok ga je jo
61

pukovnik strogo, na vojniki nain, uio da bude zimmerrein.

Umjesto toga vejk primijeti:
- To je lukavac, pravi jezuita! - opali ga remenom i turi mu njuku u lokvicu da ju je
morao oblizivati.
Pas je cvilio zbog te sramote i poeo trati po kuhinji, njukajui u oaju vlastiti
trag, a zatim je poao ravno k stolu i poderao ostatak jetara koji je leao na podu,
te legao uz pe i zaspao poslije itave te pustolovine.
- to sam ti duan? - upita vejk Blahnka na rastanku.
- Ne govori o tom, vejku - ree njeno Blahnk. - Za starog prijatelja ja bih sve
uinio, a osobito kad je u vojsci. Zbogom, mome, i nemoj ga nikada voditi preko
Havlekova trga, da se ne dogodi kakva nesrea. A ako bude trebao jo kakva
psa, zna gdje stanujem.
vejk je pustio Maksa da se dobro ispava, a dotle mu je kupio kod mesara etvrt
kilograma jetara, skuhao ih i ekao dok se Maks probudi, stavivi mu pod nos
komadi toplih jetara.
Maks se poe u snu oblizivati, a zatim se protegne, pomirie jetra i proguta ih.
Poslije toga poe k vratima i ponovi svoj pokuaj s kvakom.
- Maks! - viknu vejk. - Doi ovamo!
I Maks nepovjerljivo prie, vejk ga uze na koljena i poe ga gladiti. Maks najprije
mahnu prijateljski ostatkom svoga podrezanog repa i blago zahvati vejkovu ruku
drei je u gubici, pa se zagleda mudro u vejka kao da bi htio rei:
- Ovdje vie nema pomoi, znam da sam izgubio bitku!
vejk ga je i dalje gladio i poeo mu priati njenim glasom:
- Bio jednom jedan pas koji se zvao Luks, a ivio je kod nekog pukovnika.
Slukinja ga je vodila u etnju, pa je onda doao jedan gospodin i ukrao Luksa.
Tako je Luks dospio u vojsku jednome natporuniku, i dali mu ime Maks.
- Maks, daj apu! Eto vidi, vole, da emo biti dobri drugovi ako bude dobar i
posluan. Inae e imati posla s remenom.
Maks skoi sa vejkova krila i poe na njega veselo skakutati. A naveer, kad se
natporunik vratio iz vojarne, bili su ve vejk i Maks najbolji drugovi.
Gledajui Maksa, pomisli vejk filozofski:
- Ako se sve uzme u obzir, zapravo je i svaki vojnik isto tako ukraden iz svojega
doma.
Natporunik se Luk vrlo ugodno iznenadio vidjevi Maksa, koji se takoer vrlo
obradovao to opet vidi ovjeka sa sabljom.
Na pitanje odakle je i to stoji, vejk je potpuno mirno odgovorio da mu je psa
darovao jedan drug koji je upravo odlazio u vojsku.
- Dobro, vejku - ree natporunik igrajui se s Maksom - prvoga ete dobiti od
mene pedeset kruna za psa.
144

- Ne mogu to primiti, gospodine natporunie!

- vejku - ree mu strogo natporunik - kad ste stupili k meni u slubu, ja sam vam
objasnio da morate sluati svaki nalog. Kad vam kaem da ete dobiti pedeset
kruna, vi ih morate primiti i zapiti. ta ete, vejku, uraditi s tih pedeset kruna?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da u ih zapiti prema zapovijedi.
- Ako bih to, vejku, moda zaboravio, nalaem vam da me podsjetite da vam
dugujem za psa pedeset kruna. Razumijete li? A da nema taj pas buha? Radije ga
okupajte i oeljajte! Sutra sam u slubi, a prekosutra idem s njim u etnju.
Dok je vejk kupao Maksa, pukovnik, bivi Maksov vlasnik, strano je kod kue
grdio i prijetio da e onog koji mu je ukrao psa staviti pred ratni sud, da e ga dati
strijeljati, objesiti, zatvoriti na dvadeset godina i rasjei na komade.
- Der Teufel soll den Kerl buserieren! - odjekivalo je po pukovnikovu stanu, da su
se svi prozori tresli. - Mit solchen Meuchelmordem werde ich bald fertig!
Nad vejkom i natporunikom Lukem lebdjela je u zraku katastrofa.

145

62

XV. KATASTROFA

Pukovnik Bedich Kraus, koji se nazivao von Zillergut po nekom selu u Salzburgu
koje su njegovi preci zapili ve u osamnaestom stoljeu, bio je potovani gospodin
glupan. Kad je togod pripovijedao, govorio je same poznate stvari i pitao pri tom
da li svi razumiju i najobinije izraze:
- Dakle prozor, gospodo, da! Znate li vi ta je to prozor? Ili:
- Put koji s obje strane ima jarak zove se cesta. Da, gospodo! Znate li ta je to
jarak? Jarak je iskopina u zemlji na kojoj radi vie ljudi. To je udubina. Da! Kopa
se budacima. Znate li ta je to budak?
Bolovao je od manije objanjavanja, a radio je to s takvim oduevljenjem kao
kakav izumitelj koji pria o svojem izumu.
- Knjiga vam je, gospodo, skup razlino izrezanih listova papira, razlinog formata,
na kojem su otisnuta slova, a taj je skup sastavljen, povezan i slijepljen tutkalom.
Da! Znate li vi, gospodo, ta je to tutkalo? Tutkalo je lijepilo.
Bio je tako strahovito glup da su mu se ljudi izdaleka uklanjali, samo da ne moraju
sluati kako se ulica dijeli na plonik i kolnik i da je plonik povieni poploani dio
uz proelja kua. A proelje kue je onaj dio kue koji vidimo s ulice ili s plonika.
Stranji dio kue ne moemo vidjeti s plonika, o emu se moemo odmah uvjeriti
ako stupimo na kolnik.
Bio je spreman da ovu zanimljivost odmah i dokae. No na sreu pregazila ga kola.
Od toga je vremena jo vie pobudalio. Na ulici je zaustavljao oficire i uputao se s
njima u beskonano duge razgovore o omletima, o suncu, o toplomjerima, o
krafnama, prozorima i potanskim markama.
Bilo je zaista udovato da je taj blesan mogao razmjerno dosta brzo napredovati i da
su ga titili vrlo utjecajni ljudi, kao na primjer komandant general koji ga je
proteirao i kraj njegove potpune vojne nesposobnosti.
Na manevrima je sa svojom pukovnijom inio prava udesa. Nikada nije nikamo
stizao na vrijeme, vodio je pukovniju na mitraljeze u hodnoj koloni, a prije nekoliko
146

godina desilo mu se na carskim manevrima na ekom jugu da se zajedno s

pukovnijom izgubio i dospio s njom ak u Moravsku, gdje je s njom lutao jo
nekoliko dana nakon toga kako su se zavrili manevri i vojska se ve povukla u
vojarne. I to mu je sretno prolo.
Njegovo prijateljstvo s komandantom generalom i drugim isto tako blesavim vojnim
zapovjednicima stare Austrije pribavilo mu je razlina odlikovanja i ordene, kojima
se neobino ponosio i smatrao se najboljim vojnikom na svijetu i najboljim
teoretiarom u strategiji i svim vojnim naukama.
Na pukovnijskim smotrama uputao se u razgovor s vojnicima i pitao ih uvijek
jedno te isto:
- Zato se puka kojom se slui vojska zove manliherica?
63

U pukovniji je imao nadimak manlichertrottel . Bio je neobino osvetljiv, gnjavio

je podreene oficire koji mu se nisu sviali, a uz njihove molbe za enidbu slao je
pretpostavljenima vrlo loe preporuke.
Nije imao polovine lijevog uha, jer mu ju je odsjekao u mladosti jedan njegov
protivnik u dvoboju zbog obine konstatacije injenice da je Bedich Kraus von
Zillergut morska budala.
Ako analiziramo njegove duevne sposobnosti, doi emo do uvjerenja da nisu bile
nita vee od sposobnosti koje su proslavile Habsburgovca velike njuke, Franju
Josipa, kao notornog idiota.
Isti brz tempo govora, ista zaliha najvee naivnosti. Na jednom banketu u
oficirskom kasinu, kad se govorilo o Schilleru, odjednom progovori pukovnik Kraus
von Zillergut:
- Juer sam, gospodo, vidio parni plug koji je tjerala lokomotiva. Zamislite,
gospodo, lokomotiva, ali ne jedna, nego dvije lokomotive. Vidjeh dim, prioh blie,
a to na jednoj strani jedna, a na drugoj druga lokomotiva. Recite mi, gospodo, zar to
nije smijeno?! Dvije lokomotive, kao da nije dosta jedna.
Uutio je, ali je zaas nastavio:
- A kad nestane benzina, automobil mora da stane, i to sam vidio juer. Pa onda jo
brbljaju o ustrajnosti, gospodo. Ne vozi, stoji, ne mie se, nema benzina. Zar to nije
smijeno?
Uz tu svoju tupost bio je i neobino poboan. U stanu je imao kuni oltar. Iao je
esto na ispovijed i priest u crkvu sv. Ignacija, a od poetka rata molio se za
pobjedu austrijskog i njemakog oruja. Pomijeao je kranstvo sa snovima o
germanskoj hegemoniji. Bog je trebao da pomogne pri osvajanju bogatstva i zemalja
pobijeenih drava.
Uvijek bi se strano uzrujavao kad bi proitao u novinama da su opet dovezli
zarobljenike.
- emu da prevoze te zarobljenike? - govorio bi. - Treba ih sve postrijeljati! Bez
milosti! Treba plesati meu leevima! Sve civiliste u Srbiji treba spaliti, do
posljednjeg ovjeka! A djecu poubijati bajonetama!
Nije bio nita gori od njemakog pjesnika Vierordta, koji je za vrijeme rata
objelodanio stihove u kojima poziva Nijemce da mrze i ubijaju bez smilovanja
milijune francuskih avola.
147

Da se do nebesa i iznad planina

uzdiu ljudske kosti i dimi se ljudsko meso...
***
Svrivi obuku u koli jednogodinjih dobrovoljaca, natporunik Luk izae s
Maksom u etnju.
- Slobodan sam vas upozoriti, gospodine natporunie - ree zabrinuto vejk - da na
ovog psa morate dobro paziti da vam ne pobjegne. Moe se najednom zaeljeti
starog doma i dati petama vjetra ako ga pustite s uzice. A ne bih vam savjetovao ni
da ga vodite preko Havlekova trga, jer se onuda skita neki opasni mesarski pas
koji strano grize. im vidi u svom rajonu stranoga psa, postane ljubomoran, da mu
ovaj to ne podere. Slian je onom prosjaku ispred crkve sv. Gastula.
Maks je veselo skakutao i zapletao se natporuniku meu noge, omotao uzicu oko
sablje i bio neobino radostan to ide u etnju.
Izaoe na ulicu i natporunik se uputi sa psom na Pikope. Na uglu Panske ulice
trebao se sastati s nekom damom. Zadubio se u slubene misli. ta e sutra u koli
predavati jednogodinjim dobrovoljcima? Kako mjerimo visinu nekoga brda? Zato
uvijek navodimo nadmorsku visinu? Kako emo prema nadmorskoj visini nekoga
brda odrediti njegovu visinu od podnoja do vrha? Do avola, zato ministarstvo
vojske stavlja takve stvari u kolski program? To je potrebno topnitvu! Ta postoje
karte generalnog taba! Ako je neprijatelj na koti 312, ne treba razmiljati o tome
zato je visina toga breuljka navedena u nadmorskoj visini, ili izraunavati kako je
taj breuljak visok. Pogledamo jednostavno na kartu i proitamo!
64

U tim mislima prekinu ga strogo halt! i ba onda kad se pribliio Panskoj ulici.
U isti mah pokuao mu se istrgnuti iz ruke njegov Maks zajedno s uzicom i bacio se
radosno lajui na ovjeka koji je strogo dreknuo halt!.
Pred natporunikom je stajao pukovnik Kraus von Zillergut. Natporunik Luk
pozdravi vojniki i stade pred pukovnikom, ispriavajui se da ga nije vidio.
Pukovnik Kraus je bio poznat meu oficirima zbog svoje strasti zaustavljanja ako ga
tko ne bi pozdravio.
Pozdravljanje je smatrao neim tako vanim o emu ovisi uspjeh rata i na emu je
zasnovana itava vojna mo.
- U pozdravljanje vojnik mora udahnuti svoju duu! - govorio je obino. Bio je to
prekrasni kapralski misticizam.
Brinuo se da onaj koji pozdravlja, salutira tano po propisu do najsitnijih potankosti,
tano i dostojanstveno.
Vrebao je na sve koji su ili mimo njega. Od infanterista do potpukovnika.
Infanteriste koji bi letimino salutirali, dodirujui titnik kape, kao da hoe rei:
ivio! - sam je vodio izravno u vojarnu na kanjavanje.
Za njega nije vrijedila isprika: Nisam vidio.
- Vojnik - govorio bi - mora svoga pretpostavljenoga traiti u gomili i ni na to drugo
ne misliti, nego da izvri sve dunosti koje su mu propisane u pravilima slube. Kad
148

padne na bojnom polju, i prije svoje smrti mora salutirati. Tko ne zna pozdravljati,
ili se pravi da ne vidi, ili tko nemarno pozdravlja, to je za mene ivotinja!
- Gospodine natporunie - stranim glasom ree pukovnik Kraus - nii inovi
uvijek moraju pozdravljati vie inove. To nije ukinuto! A drugo: otkad su gospoda
oficiri navikli da se etaju s ukradenim psima? Da, s ukradenim psima. Pas koji
pripada drugomu, ukraden je.
- Ovaj pas, gospodine pukovnie... - primijeti natporunik Luk - ...pripada meni,
gospodine natporunie - prekide ga surovo pukovnik. - To je moj Luks!
A Luks, odnosno Maks sjetio se svoga starog gospodara, a novoga je potpuno
izbacio iz svojega srca, pa se otkinuo, skakutao na pukovnika i oitovao takvu
radost kakvu osjea zaljubljeni estokolac kad mu njegov ideal uzvraa ljubav.
- etati se s ukradenim psima, gospodine natporunie, nije u skladu s oficirskom
au. Niste znali? Oficir ne smije kupiti psa dok se ne uvjeri da nee imati zbog
toga nikakvih posljedica! - grmio je dalje pukovnik Kraus i gladio Luksa-Maksa,
koji je u svojoj podlosti poeo reati na natporunika i kesiti zube kao da mu je
pukovnik rekao pokazujui u natporunika: epaj ga!
- Gospodine natporunie - nastavljae pukovnik - smatrate li vi dopustivim da oficir
jae na ukradenom konju? Zar niste itali oglas u Bohemiji i u Tagblattu, da mi
se izgubio stajski pin? Vi niste itali oglas koji je va pretpostavljeni dao u novine?
I pukovnik pljesnu dlanom o dlan.
- Zaista, divni su ovi mladi oficiri! Gdje je tu disciplina? Pukovnik daje oglas u
novine, a natporunik ih ne ita!
- O kad bih ti, djedo stari, mogao opaliti nekoliko uaka! - pomisli natporunik
Luk gledajui pukovnikove zaliske koji su podsjeah na orangutana.
- Poite asak sa mnom! - ree mu pukovnik.
I oni pooe i zapoee vrlo ugodan razgovor:
- Na fronti vam se, gospodine natporunie, ne moe takva stvar jo jednom
dogoditi. etati se u pozadini s ukradenim psima, to je vrlo ugodno. Da! etati se sa
psom svoga pretpostavljenog. U doba kad svaki dan gubimo na ratitima stotine
oficira. A oglasi se ne itaju. Ja bih mogao oglaavati stotinu godina da mi se izgubio
pas. Dvjesta godina, trista godina!
Pukovnik se glasno useknuo, to je kod njega uvijek znailo da je vrlo ljutit, i rekao
natporuniku:
- Moete se sada dalje etati!
Okrenuo se i otiao, udarajui ljutito konjanikim biem po rubovima svojeg
oficirskog ogrtaa.
Natporunik Luk prijee na drugi plonik, no i ondje ponovo zau: Halt!
Pukovnik je upravo zaustavio nekog nesretnog infanterista, rezervista koji je mislio
na svoju mamu kod kue, pa ga nije opazio.
Pukovnik ga je lino odveo u vojarnu da ga kazne, nazivajui ga morskom svinjom.
- to da uradim s tim vejkom? - pomisli natporunik. - Razbit u mu gubicu, ali to
nije dosta. Da mu i remenje reem s tijela, za takva je to nitkova malo.
I ne marei to je imao sastanak s nekom damom, uputio se uzbuen kui.
- Ubit u ga, klipana! - ree u sebi ulazei u tramvaj.
149

***
U to je vrijeme dobri vojak vejk razgovarao s ordonansom iz vojarne. Vojnik je
natporuniku donio na potpis neke spise i ekao ga.
vejk ga je poastio kavom, pa su razgovarali o tom kako e Austrija izgubiti rat.
Razgovarali su o tom kao da se to samo po sebi razumije. Bio je to beskrajan niz
izreka koje bi na sudu definirali kao veleizdaju, pa bi zbog njih obojicu objesili.
- Car e od toga sigurno poblesavjeti - ree vejk. - On nije nikada bio pametan, ali
ovaj e ga rat sigurno dotui.
- Blesav je - izjavi sigurno vojnik iz vojarne - blesav kao top. On valjda i ne zna da
je rat. Moda ih je bilo stid da mu to kau. A ako je potpisan na onom manifestu
svojim narodima, to je onda lopovluk. To su dali u tampu bez njegova znanja, jer
on uope vie ne moe ni na to misliti.
- On je gotov - nastavi znalaki vejk. - On ve vri nudu pod sebe i moraju ga
hraniti kao malo dijete. Proli put je priao jedan gospodin u gostionici da car ima
dvije dojilje i da ga triput na dan doje.
- Ah da tome ve jednom doe kraj - uzdahnu vojnik iz vojarne - pa da nas
namlate, da se ve jednom Austrija primiri!
I obojica nastavljahu svoj razgovor, dok nije konano vejk prelomio tap nad
Austrijom rijeima:
- Takva idiotska monarhija ne treba ni da postoji!
A na to doda drugi, da dopuni ove rijei s praktine strane:
- im ja doem na frontu, ja u dezertirati!
Kako su i dalje obojica tumaili gledite ekoga ovjeka o ratu, vojnik iz vojarne
ree vejku to je danas uo u Pragu: da se kod Nchoda uju topovi i da e ruski
car uskoro biti u Krakovu.
Zatim su priali kako se ito od nas vozi u Njemaku i kako njemaki vojnici
dobivaju cigarete i okoladu.
Sjetili su se zatim vremena starih ratova, i vejk je ozbiljno dokazivao da ni onda
150

nije bilo ugodno ratovati u onakvom smradu kad su u opsjednuti grad bacali
smrdljive lonce. On je, veli, itao kako su jednom neki grad opsjedali tri godine, pa
neprijatelj nije nita drugo radio, nego je svaki dan bacao na opsjednute vojnike
takve smrdljive lonce.
Rekao bi sigurno jo kojeta zanimljivo i pouno da im razgovor nije prekinuo
povratak natporunika Luka.
Bacivi straan i porazan pogled na vejka, potpisao je spise i otpustio vojnika, a
vejku je dao znak da poe za njim u sobu.
Iz natporunikovih oiju sijevale su strane munje. Sjeo je na stolicu i gledajui u
vejka razmiljao kako da pone s muenjem.
- Najprije u mu opaliti nekoliko zaunica preko gubice - razmiljao je natporunik a onda u mu razbiti nos i otkinuti ui, a dalje emo vidjeti.
A u njega su gledale iskreno i dobroudno dobrodune i nevine vejkove oi, i
vejk se usudio prekinuti ovu tiinu pred oluju slijedeim rijeima:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da ste ostali bez make. Poderala je
mast za cipele i blagoizvoljela crknuti. Bacio sam je u podrum, ali u susjedov. Tako
dobru i lijepu angorsku maku neete vie nai.
- to da uradim s njim? - proletjelo je kroz natporunikovu glavu. - Isuse Kriste,
ima tako glup izgled!
A dobroudne, nedune oi vejkove blistale su i dalje mekoom i njenou,
kombiniranim izraajem potpune duevne ravnotee, da je sve u redu i da se nije
nita dogodilo, a ako se dogodilo, da je to uredu to se uope neto dogaa.
Natporunik Luk skoi sa stolice, ali ipak nije udario vejka, kako je prvobitno
zamiljao. Zamahnuo mu je akom pod nosom i proderao se:
- Vi ste psa ukrali, vejku!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da o takvom neem u posljednje
vrijeme nita ne znam, a slobodan sam, gospodine natporunie, primijetiti da ste po
podne ili s Maksom u etnju, pa ga dakle nisam mogao ukrasti. Meni je odmah bilo
jasno, kad ste doli bez psa, da se valjda moralo neto dogoditi. To se zove
situacija. U Splenoj ulici je ivio neki trgovac branom Kune, i on vam nije mogao
izai sa psom u etnju a da ga ne izgubi. Obino bi ga ostavio u kakvoj gostionici, ili
bi mu ga tko ukrao, ili bi ga posudio, a ne bi ga vratio ...
- vejku, ivotinjo jedna, sto mu gromova, drite jezik za zubima! Ili ste takav
rafinirani nitkov, ili ste takav slon i nespretni blesan. Puni ste pria, kao ipak
kotica, ali velim vam, sa mnom se ne alite! Odakle ste doveli toga psa? Kako ste
doli do njega? Znate li da on pripada naem pukovniku, koji ga je odveo k sebi im
smo se sluajno sreli? Znate li vi da je to velika sramota? Recite dakle istinu, jeste li
ga ukrali ili niste?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da ga nisam ukrao.
- A jeste li znali da je pas ukraden?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam znao da je pas ukraden.
- vejku, sto mu gromova, Isuse i Marijo, ja u vas ustrijeliti, ivotinjo, stoko, vole,
gade jedan! Zar ste tako glupi?
- Jesam, pokorno javljam, gospodine natporunie!
151

- Zato ste mi doveli ukradena psa, zato ste uveli tu ivotinju u moj stan?
- Da bih vas obradovao, gospodine natporunie!
I vejkove se oi dobroudno i umiljato zagledale u lice natporunika Luka, koji
sjede i zavapi:
- Zato me bog kanjava ovakvim govedom?
Tiho i rezignirano sjedio je natporunik na stolici i osjeao da nema toliko snage ni
da zafre cigaretu, a kamoli da opali vejku uku. Ni sam nije znao zato je poslao
vejka po Bohemiju i Tagblatt, da vejk proita pukovnikove oglase o
ukradenom psu.
vejk se vratio s novinama, otvorenima na oglasnoj strani. Sav je sjao i radosno
ispriao:
- Jest, gospodine natporunie, oglas je u novinama i gospodin pukovnik tako lijepo
opisuje toga ukradenog stajskog pina da je divota, i jo k tome daje nagradu od sto
kruna onomu tko mu dovede psa. To je vrlo lijepa nagrada. Obino se daje nagrada
od pedeset kruna. Neki Boetch iz Kosira samo je od toga i ivio. Uvijek bi ukrao
psa, pa bi pogledao u oglasnik da li vlasnik trai psa, i odmah bi odjurio onamo.
Jednom je tako ukrao lijepog crnog pica, a jer ga vlasnik nije traio preko
oglasnika, pokuao je tako da je sam dao u novine oglas o nalazu psa. Potroio je
tako pet kruna, dok se konano nije javio jedan gospodin da je to njegov pas, da mu
se izgubio, ali da je mislio da bi ga uzalud traio. On, veli, ne vjeruje vie u ljudsko
potenje. Ali sada eto vidi da jo ima potenih ljudi, emu se on vrlo raduje. On je,
veli, u naelu protiv toga da se nagrauje potenje, ali za uspomenu darovat e mu
svoju knjiicu o gajenju kunog i vrtnog cvijea. A moj vam Boetch zgrabio toga
crnog pica za stranje noge i tresnuo ga o gospodinovu glavu te se zarekao da nee
vie davati oglase u novine. Radije e ga prodati u psetarnicu ako ga ne bude nitko
traio novinskim oglasom.
- Idite spavati vejku! - naredi mu natporunik. - Vi biste mogli blebetati do jutra.
I natporunik je otiao spavati, a nou je sanjao o vejku kako je vejk ukrao i
152

prijestolonasljednikova konja i doveo ga k natporuniku, a prijestolonasljednik je na

jednoj smotri prepoznao svoga konja dok je na njemu jahao on, nesretni
natporunik Luk, ispred svoje satnije.
Ujutro se natporunik osjeao kao poslije probanene noi u kojoj su ga iukali.
Progonila ga neka neobino teka duevna mora. Zaspao je pred jutro, izmuen
stranim snom, a probudilo ga je lupanje o vrata, na kojima se pojavilo dobroudno
vejkovo lice s pitanjem kada treba da probudi gospodina natporunika.
Natporunik zavapi u krevetu:
- Napolje, stoko, to je strano!
A kad je ve ustao i kad mu je vejk donio doruak, natporunika je iznenadilo
novo vejkovo pitanje:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ne biste li eljeli da vam pribavim
kakvo pae?
- Znate li, vejku, da bih imao elju da vas poaljem pred ratni sud? - uzdahnuvi
ree natporunik. - No suci bi vas osloboditi, jer neto tako kolosalno glupo nisu jo
vidjeli u svome ivotu. Pogledajte se u ogledalo! Zar vam nije slabo pri pogledu na
va blesavi izgled? Vi ste najgluplja igra prirode koju sam ikada vidio! No recite
istinu, vejku, sviate li se vi sami sebi?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da se ne sviam, jer u ovom ogledalu
izgledam nekako iskrivljeno. To nije brueno ogledalo. Jednom je kod Kineza
Stanjeka bilo nekakvo ispupeno ogledalo, pa kad bi se tko u njemu pogledao, dolo
bi mu da se pobljuje. Gubica ovakva, glava kao abar za pomije, trbuh kao u pijana
kanonika, ukratko divna figura. Proao je jednom onuda zemaljski namjesnik,
pogledao se u ogledalo, pa su ga odmah morali maknuti.
Natporunik se okrenuo, uzdahnuo i priznao u sebi da je bolje zabaviti se bijelom
kavom nego vejkom.
vejk je ve neto radio u kuhinji, pa natporunik Luk zau uskoro vejkovo
pjevanje:
Marirao Grenevil
kroz Barutni toranj na pancir,
sablje mu se blistaju,
djevojke za njim ridaju...
Poslije toga zau se iz kuhinje i ova pjesma:
Mi smo vojnici, mi smo gospoda,
za nas se otimaju frajlice,
fasujemo pare, svagdje nam je dobro...
- Tebi je svakako dobro, klipane - pomisli natporunik i pljunu.
Na vratima se pokaza vejkova glava:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, doli su po vas iz vojarne, treba da
odmah doete gospodinu pukovniku, ovdje je njegov ordonans.
153

I povjerljivo nastavi:
- Valjda zbog onog psa.
- Ve sam uo - ree natporunik ordonansu koji mu je u predsoblju htio raportirati.
Rekao je to tjeskobnim glasom i otiao poto je prije toga pogledao vejka stranim
pogledom.
Nije to bio raport, bilo je to neto gore. Pukovnik je, vrlo namrgoen, sjedio u
naslonjau kad je natporunik uao u njegovu kancelariju.
- Prije dvije godine, gospodine natporunie - ree pukovnik - zaeljeli ste da budete
premjeteni u Budjejovice, u devedeset prvu pukovniju. Znate li gdje su
Budjejovice? Na Vltavi, da, na Vltavi, na utoku Ohre ili neke sline rijeke. Grad je
velik, da tako kaem, ugodan, a ako se ne varam, ima i lijep kej. Znate li ta je to
kej? To je izgraena kamenita obala nad vodom. Da! Uostalom, to amo ne pripada.
Bili smo ondje na manevrima.
Pukovnik prestade govoriti i zagleda se u tintarnicu, no onda brzo prijee na drugu
temu:
- Moj se pas kod vas pokvario. Nee nita da dere. Gle, u tintarnici je muha.
udno je da i zimi padaju muhe u tintarnicu. To je nered!
- Hajde, jadni djede, izjasni se! - pomislio je natporunik.
I pukovnik ustade i proeta se nekoliko puta po kancelariji.
- Dugo sam razmiljao, gospodine natporunie, to da zapravo uradim s vama, da
se to vie ne ponovi, pa sam se sjetio da ste eljeli premjetaj u Budjejovice, u
devedeset prvu pukovniju. Vrhovno zapovjednitvo javilo nam je nedavno da u
devedeset prvoj pukovniji postoji veliko pomanjkanje oficira, jer su sve Srbi pobili.
Jamim vam asnom rijeju da ete za tri dana biti u devedeset prvoj pukovniji u
Budjejovicama, gdje se formiraju marbataljoni. Ne morate mi zahvaljivati. Vojska
treba oficire koji...
I ne znajui to bi rekao pogleda na sat i ree:
- Ve je deset i po, krajnje je vrijeme da idem na pukovnijski raport.
Time je taj ugodni razgovor bio zavren, i natporuniku je odlanulo kad je izaao iz
kancelarije i poao u kolu za jednogodinje dobrovoljce, gdje je objavio da za koji
dan ide na frontu, pa e zato prirediti oprotajnu veeru u Nekazanki.
Vrativi se kui, zapita znaajno vejka:
- Znate li, vejku ta je to marbataljon?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je marbataljon marbati, a
markompanija je maraka. Mi to uvijek pokraujemo.
- Onda vam, vejku - ree natporunik sveanim glasom - javljam da ete sa mnom
na frontu kad ve volite kratice. Ali nemojte misliti da ete na fronti praviti sline
gluposti kao ovdje! Da li se veselite?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da se neobino veselim - odgovori dobri
vojak vejk. - Bit e divno kad obojica padnemo na bojnom polju za cara i njegov
dom.

154

POGOVOR UZ PRVI DIO

Zavrivi prvi dio Doivljaja dobrog vojaka vejka (U pozadini), objavljujem
da e ubrzo izai jo dva dijela: Na fronti i U zarobljenitvu. I u tim e dvjema
dijelovima vojnici i graanstvo govoriti i raditi onako kako to rade u svakidanjem
ivotu.
Opisivanje i stavljanje takica smatram najglupljim pretvaranjem. Takve se rijei
upotrebljavaju i u parlamentima.
Tano je neko bilo reeno da dobro odgojen ovjek moe sve itati. Nad onim to
je prirodno zastaju samo najvee svinje i rafinirani prostaci.
Prije nekoliko godina itao sam kritiku neke novele u kojoj se kritiar uzrujavao
zbog toga to je autor napisao: Useknuo se i obrisao nos. To se, veli, protivi
svemu estetskom i uzvienom to narodu treba da dade knjievnost.
Ljudi koji zastaju nad jakim izrazom jesu kukavice, jer ih istinski ivot iznenauje, a
takvi su slabii ba najvei kvaritelji kulture i karaktera. Oni bi odgojili narod kao
skupinu preosjeajnih ljudi, masturbanata lane kulture tipa sv. Alojzija, o kojem se
u knjizi redovnika Eustahija pria da je sv. Alojzije, kad je uo kako je jedan ovjek
buno ispustio svoje vjetrove, da je dakle sv. Alojzije zaplakao i smirio se tek u
molitvi.
Takvi se ljudi javno zgraaju, ali s osobitim uivanjem odlaze u javne zahode da
proitaju nepristojne natpise na zidovima.
Od gostioniara Paliveca ne moemo traiti da govori tako otmjeno kao gospoa
Laudov, dr Guth, gospoa Olga Fastrov i itav niz drugih koji bi najradije od
cijele ehoslovake Republike nainili veliki salon s parketima, gdje bi se hodalo u
frakovima i s rukavicama na rukama, a govorilo biranim rijeima i njegovao se
otmjeni salonski moral pod ijim bi se okriljem salonski lavovi odavali najgorim
porocima i nastranostima.
***
Ovom prilikom upozoravam da gostioniar Palivec jo i danas ivi. Preivio je rat,
koji je prosjedio u tamnici, i ostao isto onakav kakav je bio kad je imao onu aferu sa
slikom Franje Josipa.
Kad je proitao, da je opisan u mojoj knjizi, doao je da me posjeti, i kupio je preko
dvadeset svezaka prvoga broja, koje je podijelio svojim znancima, pa je tako
pridonio irenju knjige.
Neobino se radovao to sam o njemu pisao i prikazao ga kao poznatog prostaka.
- Mene vie nitko iv ne moe preinaiti - rekao mi je - ja sam itav ivot govorio
prosto, onako kako sam mislio, pa u tako i dalje govoriti. Neu valjda zbog kakve
krave stavljati ubrus na usta. Ja sam sada slavan!
Njegova je samosvijest zaista porasla. Njegova je slava zasnovana na nekoliko jakih
izraza. Njemu je to dovoljno da bude zadovoljan, a da sam ga moda i htio
upozoriti, reproducirajui njegov govor vjerno i tano, da tako ne smije govoriti, to
dakako nije bila moja namjera, svakako bih uvrijedio toga dobrog ovjeka.
Izrazima koje nije traio jednostavno je i poteno izrazio otpor ekog ovjeka
protiv bizantinizma, a da to i sam nije znao. To mu je bilo u krvi, to nepotivanje
155

cara i pristojnih izraza.

I Otto Katz je jo iv. To je istinska figura vojnog duobrinika. Poslije prevrata
objesio je popoviju na klin, istupio je iz crkve i danas radi kao prokurist u jednoj
tvornici bronce i boje u sjevernoj ekoj.
Napisao mi je dugo pismo, u kojem mi se prijeti da e sa mnom obraunati. Jedan
njemaki list donio je naime prijevod jednog poglavlja u kojem je prikazan kako je
zaista izgledao. Posjetio sam ga dakle, i sve je prolo vrlo dobro. U dva sata poslije
ponoi nije mogao stajati na nogama, nego je propovijedao i govorio: Ja sam Otto
Katz, feldkurat, vi glave od gipsa!
Ljudi tipa pokojnog Bretschneidera, dravnog detektiva stare Austrije, povlae se i
danas vrlo mnogo po Republici. Neobino ih zanima ta tko govori.
Ne znam da li e mi poi za rukom da ovom knjigom postignem ono to sam htio.
Ve ta injenica da sam uo kako jedan ovjek grdi drugoga rijeima: Ti si blesav
kao vejk!, to ba ne dokazuje. No ako rije vejk postane samo nova pogrda u
cvjetnom vijencu psovaka, morat u se zadovoljiti i ovim obogaenjem ekoga
jezika.
JAROSLAV HAEK

156

DRUGI DIO
NA FRONTI

157

I. VEJKOVE NEZGODE U VLAKU

U jednom kupeu drugog razreda brzog vlaka Prag - eke Budjejovice vozila su se
tri putnika: natporunik Luk, neki stariji, potpuno elavi gospodin, koji je sjedio
suelice, i vejk, koji je skromno stajao kraj vrata kupea i spremao se da saslua
novu provalu grmljavine natporunika Luka. Natporunik se nije obazirao na
elavog civila, nego je itavim putem kojim su proli grdio vejka da je boja stoka i
slino.
Nije se radilo ni o emu drugom, nego o sitnici, o broju kovega za koje se brinuo
vejk.
- Ukrali su nam koveg - prigovarao je natporunik vejku - lako je to rei, klipane!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - javi se tiho vejk - zaista su ga ukrali.
Na kolodvoru se uvijek vucari mnogo takvih varalica, i ja mislim da se jednom od
njih svakako svidio va koveg, pa je taj ovjek svakako iskoristio priliku kad sam
se udaljio od kovega da vam javim da su svi kovezi u redu. A mogao je ukrasti taj
koveg ba u takav zgodan trenutak. Na takve trenutke oni vrebaju. Prije dvije
godine jednoj su eni na sjeverozapadnom kolodvoru ukrali kolica s djevojicom u
pelenama, no bili su tako plemeniti da su curicu predali na policijskom povjerenitvu
u naoj ulici, kao da su je toboe nali odbaenu u prolazu kue. A novine su zatim
tu jadnu gospou prikazale kao nemilosrdnu majku.
I vejk znaajno ree:
- Na kolodvoru se uvijek kralo i uvijek e se krasti. Drugaije ne moe ni biti.
- Ja sam uvjeren, vejku - progovori natporunik - da ete vi vrlo loe svriti. Jo ni
sada ne znam pravite li vi od sebe vola, ili ste se kao vol rodili. A ta je bilo u
kovegu?
- Sve u svemu nita, gospodine natporunie - odgovori vejk ne sputajui oka s
civilove elave lubanje nasuprot natporuniku. Kao to se inilo, elavi se civil nije
obazirao na njihov razgovor, nego je itao Neue Freie Presse. - U itavom tom
kovegu bilo je samo ogledalo iz vae sobe i eljezna vjealica iz predsoblja, tako da
158

zapravo nemamo nikakve tete jer i ogledalo i vjealica pripadaju stanodavcu.

Videi stranu natporunikovu gestu, vejk nastavi ljubaznim glasom:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da nisam imao ni pojma da e nam
ukrasti koveg, a to se tie toga ogledala i vjealice, ja sam obavijestio stanodavca
da emo mu ih vratiti im se vratimo iz rata kui. U neprijateljskim zemljama ima
mnogo ogledala i vjealica, tako da ni u ovom sluaju neemo ni mi ni gospodin
stanodavac pretrpjeti nikakve tete. im osvojimo kakav grad ...
- Ku, vejku! - viknu stranim glasom natporunik. - Ja u vas jednom predati
ratnom sudu. Razmislite dobro, niste li vi najgluplji klipan na svijetu. Kakav drugi
ovjek koji bi ivio hiljadu godina, ne bi mogao uiniti toliko gluposti koliko ste
izvrili vi u toku nekoliko nedjelja. Nadam se da ste to i sami primijetili?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam to primijetio. Ja imam, kao to
se veli, razvijenu sposobnost opaanja, ali kad je ve kasno pa se dogodi to
neugodno. Mene prati nesrea kao nekog Nechlebu iz Nekzanke koji je redovito
zalazio u Gostionicu kod kujina gaja. On se uvijek htio popraviti i poevi od
subote ivjeti novim ivotom, a uvijek je sutradan govorio: I tako vam ja, drugovi,
spazih u zoru da leim na drvenu leaju u zatvoru. A to mu se uvijek deavalo kad
je odluio da ode u redu kui, a na kraju se saznalo da je gdje oborio kakav plot, ili
da je koijau ispregao konje, ili da je htio oistiti lulu perom iz perjanice kakva
andara. Zbog toga je bio sav oajan, ali najvie mu je bilo krivo to se ta nesrea
vue kroz sve generacije. Njegov je djed poao jednom u svijet...
- Potedite me, vejku, svojim prianjem!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je sve to vam priam sveta istina.
Njegov je djed poao u svijet...
- vejku! - uzrujao se natporunik. - Jo jednom vam nareujem da mi nita ne
priate! Ni rijei neu vie da ujem. Kad stignemo u Budjejovice, onda u
obraunati s vama. Znate li, vejku, da u vas strpati u zatvor?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da ne znam - odgovori vejk blago niste jo o tom nita rekli.
Natporunik i nehotice zakrgue zubima, uzdahne, izvadi iz ogrtaa Bohemiju i
pone itati izvjetaje o velikim pobjedama, o djelovanju njemake podmornice E
na Sredozemnom moru, a kad je doao do vijesti o novom njemakom izumu kojim
se mogu dignuti u zrak itavi gradovi s pomou naroitih bomba baenih s aviona,
koje eksplodiraju triput za redom, prekinuo ga je vejkov glas koji se obratio
elavom gospodinu s ovim pitanjem:
- Dopustite, vae gospodstvo, niste li vi gospodin Purkrbek, zastupnik banke
Slavije?
Budui da elavi gospodin nije nita odgovorio, ree vejk natporuniku:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam jednom itao u novinama da
normalan ovjek ima na glavi prosjeno ezdeset do sedamdeset tisua vlasi i da je
crna kosa obino rjea, kao to se vidi u mnogim sluajevima.
I nastavi nemilosrdno dalje:
- Priao mi je jednom neki medicinar u pirkovoj kavani da je ispadanje kose
posljedica duevnog uzbuenja u razdoblju od est nedjelja nakon poroda.
159

No sad se dogodilo neto strano. elavi gospodin skoi i dreknu na vejka:

65

Marsch heraus, Sie Schweinkerl! , izgura ga na hodnik i vrati se u kupe, gdje

priredi natporuniku malo iznenaenje time to mu se predstavio.
Bila je to mala zabuna. elavi individuum nije bio gospodin Purkrbek, zastupnik
banke Slavija, nego samo general-major von Schwarzburg. General-major se
upravo nalazio, preobuen u civilno odijelo, na inspekcionom putu po garnizonima,
pa je ba putovao da iznenadi Budjejovice.
Bio je to najstraniji inspekcioni general koji se ikada rodio. Kad bi on naao neto u
neredu, ovako bi razgovarao sa zapovjednicima garnizona:
- Imate li revolver?
- Imam.
- Dobro! Da sam na vaem mjestu, ja bih znao to da uradim s njim, jer ovo to
ovdje vidim, nije garnizon, nego stado svinja.
I zaista nakon njegova inspekcionog puta uvijek bi se poneki oficir ustrijelio, a
general-major von Schwarzburg konstatirao bi tada sa zadovoljstvom:
- Tako i treba! To je vojnik!
inilo se da ne voli ako uope itko ostane iv poslije njegove inspekcije. Patio je od
manije da oficira premjesti uvijek na najneugodnije mjesto. Dovoljna je bila i
najmanja sitnica, pa da se oficir oprosti sa svojim garnizonom i otputuje na
crnogorsku granicu ili u kakav pijani, oajni garnizon u prljavu Galicijskom gradiu.
- Gospodine natporunie - zapita general-major - gdje ste vi polazili kadetsku
kolu?
- U Pragu.
- Vi ste dakle svrili kadetsku kolu, a ne znate ni to da oficir odgovara za svoje
podreene. Lijepa stvar! Drugo, zabavljate se sa svojim slugom kao s kakvim
intimnim prijateljem. Doputate mu da govori bez pitanja. To je jo ljepe! I tree,
doputate mu da vrijea svoje pretpostavljene. A to je najljepe od svega! Iz svega
toga ja izvodim zakljuke. Kako se zovete, gospodine natporunie?
- Luk.
- A u kojoj pukovniji sluite?
- Bio sam...
- Hvala, nije rije o tome gdje ste bili; hou da znam gdje ste sada.
- U devedeset prvoj pjeakoj pukovniji, gospodine generale. Premjestili su me ...
- Premjestili su vas? E, to su dobro uradili! Nee vam koditi da sa devedeset
prvom pjeakom pukovnijom poete nekamo na ratite.
- O tome je ve donesena odluka, gospodine general -majore.
Genaral-major mu sada odri predavanje o tome kako posljednjih godina opaa da
oficiri razgovaraju sa svojim podreenima nekakvim familijarnim tonom, a on u
tome vidi opasnost irenja nekih demokratskih naela. Vojnika valja drati u strahu,
on se mora tresti pred svojim pretpostavljenim, mora ga se bojati. Oficiri moraju
drati momad deset koraka daleko od sebe i ne smiju im dopustiti da oni
samostalno razmiljaju ili da ak neto misle. U tom i jest tragina pogreka
posljednjih godina. Prije su se vojnici bojali oficira, ali danas ...
I general-major beznadno odmahnu rukom:
160

- Danas se veina oficira mazi s vojnicima. To sam htio rei.

General-major opet uze svoje novine i uroni u itanje. A natporunik Luk izae
blijed u hodnik da obrauna sa vejkom.
Naao ga je kako stoji kraj prozora, a lice mu je bilo tako blaeno i zadovoljno
kakvo moemo vidjeti samo u jednomjesenog dojeneta koje se napilo, nasisalo,
pa sada paji.
Natporunik stade, namignu vejku i pokaza mu prazan kupe. Uao je za vejkom
u kupe i zatvorio vrata.
- vejku - ree mu sveano - nastupio je konano trenutak kad ete dobiti nekoliko
uaka, kakvih svijet jo nije vidio. Zato ste napali onog elavog gospodina? Znate
li da je ono general-major von Schwarzburg?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - odgovori vejk drei se kao kakav
muenik - da ja nikada u ivotu nisam imao ni najmanje namjere da nekoga
uvrijedim, a nisam uope imao ni pojma o gospodinu general-majoru. On je zaista
sasvim slian gospodinu Purkrbeku, zastupniku banke Slavije. On je dolazio u
nau gostionicu, pa kad je jednom za stolom zaspao, neki mu je dobriina napisao
na eli tintenom olovkom: Slobodni smo vam ovime prema priloenoj tarifi III c)
uljudno preporuiti tednju miraza i opskrbu vae djece s pomou ivotnog
osiguranja! Onda su svi, razumije se, otili, a ja sam s njim ostao sam, a budui da
mene uvijek prati nesrea, on se, poto se probudio i pogledao u ogledalo, razljutio i
pomislio da sam to uradio ja, pa mi je takoer htio opaliti nekoliko uaka.
vejk je izgovorio rije takoer tako dirljivo, blago i prijekorno da je natporuniku
klonula ruka.
Ali vejk nastavi dalje:
- Zbog takve male zabune gospodin se nije morao uzrujavati. On bi zaista morao
imati ezdeset do sedamdeset tisua vlasi, kao to je i pisalo u onom lanku, to sve
mora da ima normalni ovjek. Ja nisam nikada ni pomislio da postoji kakav elavi
gospodin general-major. To je, kao to se veli, tragina zabuna, koja se moe
svakomu dogoditi kad netko neto rekne, a drugi se odmah uhvati za to. Priao nam
je jednom prije nekoliko godina neki kroja Hvl kako je putovao iz nekog mjesta u
tajerskoj, gdje je radio kao kroja, u Prag preko Leobena i kako je nosio sa sobom
unku koju je kupio u Mariboru. Kad je tako putovao u vlaku, mislio je da je uope
jedini eh meu putnicima, pa kad je kod St. Moritza poeo rezati unku, tada je
gospodin koji je sjedio na suprotnoj strani, pogledao unku zaljubljenim oima i
sline su mu poele curiti iz usta. Kad je to spazio kroja Hvl, rekao je glasno sam
za se: derao bi unke, klipane jedan! A gospodin mu odgovori eki: Dakako da
bih derao kad bi mi ti dao! I tako su zajedno pojeli unku prije nego su stigli u
Budjejovice. Taj se gospodin zvao Vojtjeh Rous.
Natporunik Luk pogleda vejka i izae iz kupea. Kad je opet sjeo na svoje
mjesto, na vratima se zaas ukaza iskreno vejkovo lice:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da za pet minuta stiemo u Tabor. Vlak
ovdje stoji pet minuta. Zapovijedate li da vam donesem kakvo jelo? Prije nekoliko
godina imali su ovdje vrlo dobru ...
Natporunik bijesno skoi i na hodniku ree vejku:
161

- Jo jedanput vas upozoravam da sam to sretniji, to se rjee pojavljujete.

Najmilije bi mi bilo kad vas uope ne bih vidio, i budite sigurni da u se za to
pobrinuti. Ne pojavljujte mi se uope pred oima! Gubite mi se s oiju, ivotinjo,
glupane!
- Razumijem, gospodine natporunie!
vejk odsalutira, okrene se i ode vojnikim korakom na kraj hodnika, gdje sjede u
kutu na kondukterovo sjedalo i zapoe razgovor s nekim eljeznikim
namjetenikom:
- Smijem li vas, molim, neto pitati?
eljezniki namjetenik, kojemu oito nije bilo do razgovora, slabo i apatino kimnu
glavom.
- K meni je dolazio - poe vejk - neki dobri ovjek, zvao se Hofmann, i on je
uvijek tvrdio da ove konice za uzbunu nikad ne funkcioniraju i da, kratko reeno,
ne djeluju kad ovjek povue za ovu ruicu. Pravo da kaem, ja se za to nisam
nikada zanimao, ali kad sam ve ovdje vidio tu konicu za uzbunu, tada bih volio
znati na emu sam, ako bih je kada sluajno trebao.
vejk ustade i poe zajedno sa eljeznikim namjetenikom do alarmne konice za
sluaj opasnosti.
eljezniar je smatrao svojom dunou da objasni vejku u emu se sastoji
mehanizam aparata za uzbunu:
- Va vam je prijatelj tano rekao da valja povui za ovu ruicu, ali je lagao kad je
rekao da konica ne funkcionira. Ako se konica povue, vlak uvijek stane, jer je
ona povezana sa svim vagonima i s lokomotivom. Alarmna konica mora djelovati.
Obojica su pri tom drali ruke na ruki konice, i svakako je zagonetno kako se
dogodilo da su je povukli i da je vlak stao.
Nisu se nikako mogli sporazumjeti tko je to zapravo uradio i dao znak za uzbunu.
vejk je tvrdio da on to nije mogao biti, da on to nije uradio jer nije nikakav
ulinjak.
- Ja se sam tome udim - rekao je dobroudno kondukteru - zato se vlak odjednom
zaustavio. Iao, iao i odjednom stao. Mene to vie ljuti nego vas.
Neki je ozbiljni gospodin svjedoio u obranu eljeznikog namjetenika i tvrdio da
je uo kako je vojnik zapoeo razgovor o alarmnoj konici.
Nasuprot tome vejk je neprestano govorio o svojem potenju, navodei da mu nije
u interesu da zakasni vlak jer ide u rat.
- ef stanice e vam to objasniti - odlui kondukter. - To e vas stajati dvadeset
kruna.
Meutim, moglo se vidjeti kako putnici izlaze iz vagona, kako pratilac vlaka zvidi i
kako neka gospoa preplaeno tri s putnikim kovegom preko pruge u polje.
- To zaista vrijedi dvadeset kruna - ree vejk razborito i posve mimo. - To je ak
vrlo jeftino. Kad je jednom car posjetio ikov tada je neki Franta nor zaustavio
njegovu koiju tako da je kleknuo pred carem, na samoj cesti. Tada je policijski
komesar toga rajona rekao plaui gospodinu noru da to nije trebao uraditi u
njegovu rajonu, nego za ulicu nie u rajonu policijskog savjetnika Krausa, ondje da
je mogao odati caru poast. Poslije su toga gospodina nora zatvorili.
162

vejk se obazre naokolo ba kad se oko pratioca vlaka okupila skupina slualaca.
- Trebalo bi da poemo - ree vejk - jer nije lijepo kad vlak zakasni. Da je to u
mimo doba, nikomu nita, ali kad je rat, tada treba znati da se u svakom vlaku voze
vojna lica, general-majori, natporunici, oficirski momci. Svako takvo zakanjenje
moe biti vrlo opasno. Napoleon je kod Waterlooa zakasnio samo pet minuta, pa
mu je sva slava propala ...
Uto se probio kroz gomilu slualaca natporunik Luk. Bio je strahovito blijed i
nije mogao nita drugo rei nego:
- vejku!
vejk ga pozdravi i ree mu:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da su mene okrivili da sam zaustavio
vlak. A meutim eljeznika direkcija stavlja neobino udne plombe na alarmne
konice. Ne smije ovjek ni da im se priblii, inae ga moe zadesiti nesrea pa e i
od njega traiti dvadeset kruna kao sada od mene.
Pratilac vlaka je ve bio vani, dao je signal i vlak je poao.
Sluaoci se razili na svoja mjesta u vagonima, a natporunik Luk nije rekao ni
rijei, nego je i on poao da sjedne.
U hodniku su ostali jo samo vejk, pratilac vlaka i eljezniki namjetenik. Pratilac
vlaka izvue iz depa zapisnik i poe pisati izvjetaj o itavom sluaju. eljezniki je
namjetenik upro neprijateljski pogled u vejka koji mimo zapita:
- Jeste li ve dugo kod eljeznice?
Budui da eljezniar nije nita odgovorio, poe vejk pripovijedati kako je
poznavao nekog Frantieka Mleka iz Uhinvesi kod Praga, koji je takoer
jednom povukao alarmnu konicu, pa se tako preplaio da je na etrnaest dana
izgubio dar govora, koji mu se povratio tek onda kad je doao u posjet vrtlaru
Vanjeku u Hostivau, pa se ondje potukao tako da su mu na leima prebili volovsku
ilu. To se dogodilo - doda vejk - godine 1912. u svibnju.
eljezniki namjetenik otvori vrata klozeta i zakljua se u njemu.
Pratilac vlaka je ostao sam sa vejkom i traio od njega dvadeset kruna globe
naglaujui da ga u protivnom sluaju mora predvesti efu stanice u Taboru.
- Dobro - ree vejk - ja rado razgovaram s obrazovanim ljudima i vrlo u se
radovati kad vidim taborskog efa stanice.
I vejk izvue iz bluze lulu, pripali je i, odbijajui otar dim vojnikog duhana,
nastavi:
- Prije nekoliko godina bio je u Svitavi ef stanice gospodin Wagner. On je bio
neobino strog prema podreenima i muio ih je gdje je mogao, a najvie se okomio
na nekog skretniara Jungwirta, dok taj jadnik nije poao da se utopi u rijeci od
oaja. Ali prije nego je to uinio, napisao je efu stanice pismo da e ga nou plaiti
kao sablast. I uradio je to. Govorim vam pravu istinu. Sjedio vam tako nou dragi
gospodin ef stanice kraj telefonskog aparata, a najednom se zau zvonce i ef primi
brzojav: Kako si, nitkove? Jungwirt. Trajalo je to itavu sedmicu, i ef stanice
razaalje na sve strane ovakve slubene brzojave kao odgovor tome strailu:
Oprosti mi to, Jungwirte! A nou mu otkuca aparat ovaj odgovor: Objesi se na
semaforu kraj mosta! Jungwirt. I ef stanice ga posluao. Kasnije su zbog toga
163

zatvorili nekog telegrafista s jedne stanice pred Svitavom. Vidite da izmeu neba i
zemlje ima stvari o kojima mi nemamo ni pojma.
Vlak je uao na taborski kolodvor, i vejk se, prije nego je izaao iz vlaka u pratnji
pratioca vlaka, javio natporuniku Luku kao to i dolikuje:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da me vode gospodinu efu stanice.
Natporunik Luk nije nita odgovorio. Obuzela ga je potpuna apatija prema
svemu. Projurila mu je glavom misao da je najbolje na sve odmahnuti rukom.
Jednako na vejka kao i na elava general-majora. Najbolje je mirno sjediti, u
Budjejovicama izai iz vlaka, javiti se u vojarni i otputovati na frontu s kakvom
markompanijom. I na fronti se dati eventualno ubiti i osloboditi se toga jadnog
svijeta po kojem se klatari takav gad kao to je vejk.
Kad je vlak poao, natporunik Luk pogleda kroz prozor i na peronu opazi vejka
kako se upustio u ozbiljan razgovor sa efom stanice. vejk je bio okruen gomilom
ljudi, meu kojima se vidjelo i nekoliko eljezniara.
Natporunik Luk uzdahne. Nije to bio uzdah alosti. Laknulo mu je kraj srca
zbog toga to je vejk ostao na peronu. Sad mu se vie nije ni taj elavi generalmajor inio tako odurnom nemani.
***
Vlak je ve dugo jurio prema ekim Budjejovicama, ali na kolodvorskom peronu
oko vejka stalno se nalazila gomila ljudi.
vejk je govorio o svojoj nedunosti, pa je tako o tom uvjerio gomilu da je jedna
gospoa rekla:
- Eto i opet gnjave jednoga vojnika!
Gomila je prihvatila ovo miljenje, pa se jedan gospodin obratio efu stanice s
izjavom da e on platiti dvadeset kruna globe umjesto vejka. On je uvjeren da to
taj vojnik nije uradio.
- Pogledajte ga - zakljuivao je on po najnevinijem izraaju vejkova lica dok je
vejk govorio gomili:
- Ja sam, ljudi moji, nevin.
Zatim se pojavio andarmerijski narednik, pograbio je iz gomile nekog graanina,
uhapsio ga i odveo govorei:
- Vi ete za to odgovarati! Pokazat u ja vama ta to znai buniti narod i govoriti da
se pri takvom postupanju s vojnicima ne moe od njih ni traiti da Austrija pobijedi!
Nesretni graanin se poeo ispriavati da je on mesarski majstor kod Starih vrata i
da nije tako mislio.
Dotle je dobri ovjek koji je vjerovao u vejkovu nevinost platio za njega u
kancelariji globu i odveo vejka u restauraciju treeg razreda, gdje ga je poastio
pivom, pa kad je doznao da su svi dokumenti i vojna eljeznika karta ostali kod
natporunika Luka, velikoduno je dao vejku pet kruna za kartu i dalje trokove.
Kad je odlazio, rekao je vejku povjerljivo:
- Tako dakle, vojnie, kao to vam rekoh, ako padnete u rusko zarobljenitvo,
pozdravite mi pivara Zemana u Zdolbunovu. Napisao sam vam kako se zovem.
Samo budite lukavi da ne ostanete dugo na fronti.
- Nemajte brige - odgovori vejk. - Uvijek je zanimljivo ako ovjek moe badava
164

vidjeti strane zemlje.

vejk ostade sam za stolom i dok je tiho zapijao peticu od plemenita dobroinitelja,
priali su na peronu ljudi, koji nisu bili nazoni pri vejkovu razgovoru sa efom
stanice te su samo iz daljine vidjeli gomilu naroda, da su ondje uhvatili nekakva
pijuna koji je fotografirao kolodvor, ali je to pobijala neka gospoa tvrdei da se ne
radi o pijunu, nego da je ula kako je jedan dragun posjekao nekog oficira kraj
zahoda za dame, jer je taj oficir htio poi unutra za njegovom dragom koja je pratila
toga draguna.
Kraj ovim pustolovnim kombinacijama, koje karakteriziraju nervozu ratnog
vremena, uinili su andari oistivi peron od publike. A vejk je tiho dalje pio,
sjeajui se njeno svoga natporunika. ta li e on uraditi kad stigne u eke
Budjejovice i u itavu vlaku ne nae svoga momka?
Prije dolaska putnikog vlaka napunila se restauracija treeg razreda brojnim
vojnicima i civilima. Vojnika je bilo vie, i to od razliitih regimenata i najrazlinijih
narodnosti, koje je ratni vihor nanio u taborske bolnice i koji su sada ponovo odlazili
na ratita po nove rane, sakaenja i bolove, da zaslue nad svojim grobovima
jednostavni drveni kri na kojem e jo nakon vie godina na tunim planinama
istone Galicije na vjetru i kii leprati izblijedjela austrijska vojnika kapa sa
zaralom znakom Franje Josipa, na koju e kadikad sjesti tuni i ostarjeli gavran,
sjeajui se bogatih gozbi prije nekoliko godina, kad je tu za njega bio prostrt
beskrajan stol ljudskih leeva i konjskih strvina, kad je ba pod takvom kapom na
kojoj sada sjedi bio najslai zalogaj - ljudske oi.
Jedan od tih kandidata patnji, koji je poslije operacije otputen iz vojne bolnice, sa
tragovima krvi i blata na uprljanoj uniformi, sjede za vejkov stol. Bio je nekako
krljav, mrav, tuan. Stavio je na stol mali zaveljaj, izvukao poderanu novarku i
prebrojavao novac.
Zatim pogleda vejka i zapita ga:
66

- Magyarul?
- Ja sam, drue, eh - odgovori vejk - hoe li popiti malo?
67

- Nem tudom, bartom.

- Ne smeta to nita, drue - nuao je vejk svoju punu au i stavio je pred tuna
vojnika - samo dobro potegni!
68

Shvatio je, napio se i zahvalio: Kszenem szpen i dalje pregledavao sadraj

svoje novarke te napokon uzdahnuo. vejk je shvatio da bi Madar htio naruiti
pivo, ali nema dosta novaca, pa je stoga naruio au i za njega, na to je Madar
opet zahvalio i stao tumaiti neto vejku s pomou gesta, pokazujui mu svoju
prostrijeljenu ruku i govorei pri tom meunarodnim jezikom: Pif, paf, puc!
vejk samilosno kimnu glavom, i krljavi rekonvalescent saopi jo vejku,
pokazujui rukom pola metra od zemlje i podigavi uz to tri prsta, da ima troje male
djece.
- Nin ham, nin ham - nastavljae on, hotei da kae kako mu djeca nemaju ta
jesti, i obrisa oi, iz kojih su briznule suze, prljavim rukavom svoje vojnike
kabanice na kojoj se vidjela rupa od metka koji je uletio u njegovo tijelo za
165

madarskog kralja.

Nije bilo nita udno, to u takvu razgovoru vejku nije preostalo nita od one
petokrunke i to se on polagano, ali sigurno udaljavao od ekih Budjejovica,
gubei svakom aom piva, kojom je astio sebe i madarskog rekonvalescenta,
mogunost da kupi vojnu kartu.
Jo je jedan vlak poao prema Budjejovicama, no vejk je stalno sjedio za stolom i
sluao, kako Madar ponavlja svoje: Pif, paf, puc! Harom gyermek, nin ham,
eljen!

69

166

Posljednju je rije govorio onda, kad se sa vejkom kucao.

Samo ti pij, Madarino! govorio mu vejk. Pij! Vi ne biste nas ovako
astili!...
Od susjednog stola rekao je neki vojnik, kako su im se Madari, kada je 28.
pukovnija stigla u Szegedin, rugali diui ruke uvis.
Bila je to prava istina, ali ovoga je to vojnika oito, vrijealo, premda je to bila
obina pojava kod svih ekih vojnika, a na kraju su to radili i sami Madari, kad im
se vie nije sviala borba za interese madarskog kralja.

A onda je i taj vojnik sjeo za vejkov stol i ispripovjedio kako su u Szegedinu

propustili Madare kroz ake i istjerali ih iz nekoliko gostionica. Pri tom je s
priznanjem istakao da se i Madari umiju tui, tako da je i on dobio noem u lea,
pa su ga morali poslati u pozadinu da se lijei.
Ali sada, kad se vrati kapetan njegova bataljona, jamano e ga zatvoriti jer nije
stigao uzvratiti Madaru isto takvim udarcem, kao to treba i dolikuje da i on neto
167

ponese, pa da tako bude spaena ast itave pukovnije.

- Ihre Dokumenten, vai tokument? - zapita vejka tako lijepo zapovjednik vojne
patrole, narednik koga su pratila etiri vojnika s bajonetom na puci. - Ja fidjet,
70

sjedit, nicht fahren, sjedit, pit, furt pit, bur!

- Nemam dokumenata, dragoviu - odgovori vejk - odnio ih je sa sobom gospodin
natporunik Luk od 91. regimente, a ja sam ostao ovdje na kolodvoru.
71

- Was ist das Wort dragovitschu? - obrati se narednik jednomu od svojih vojnika,
starom domobranu, koji je po svemu sudei prkosio svojem naredniku jer je mimo
rekao:
72

- Dragovi, das ist wie: Herr Feldwebeln.

I narednik nastavi razgovor sa vejkom:
- Tokumenti sfaki fojak, pes tokumenti zatvorit aut Bahnhofs-Militrkommando,
73

den lausigen Bursch, wie einen tollen Hund.

I vejka su odveli na vojno kolodvorsko zapovjednitvo, gdje su u straarnici sjedili
vojnici koji su jednako izgledali kao i onaj stari domobran to je tako lijepo preveo
rije dragovi na njemaki svojem prirodnom neprijatelju, gospodinu naredniku.
Straarnica je bila ukraena litografijama koje je u to doba ministarstvo vojske
razaslalo svima kancelarijama kroz koje su prolazili vojnici, kao i kolama i
vojarnama.
Dobrog vojnika vejka srdano je pozdravila slika koja je prema tekstu prikazivala
kako vodnik Frantiek Hammel i desetnici Paulhart i Bachmayer od c. i kr. 21.
streljake pukovnije hrabre svoju momad da izdri. Na drugoj je strani visjela slika
s natpisom: Vodnik Jan Danko od 5. honvedske husarske pukovnije izvia poloaj
neprijateljske baterije.
Na desnoj strani, neto nie, visio je plakat: Rijetki primjeri junatva.
Takvim plakatima, kojima su tekstove s izmiljenim rijetkim primjerima junatva
sastavljali u kancelarijama ministarstva vojske razni njemaki novinari pozvani u
vojsku, mislila je stara, glupa Austrija odueviti vojnike koji to nisu nikad ni itali, a
kad su im takve primjere junatva slali na frontu u obliku broiranih knjiica, vojnici
su u njihov papir motali duhan za lule i pravili tako cigarete ili su ih upotrijebili jo
zgodnije, kako je i odgovaralo vrijednosti i duhu opisanih rijetkih primjera
odvanosti.
Dok je narednik otiao, da potrai kakvog oficira, vejk je proitao tekst ovoga
plakata:
Vozar Josef Bong
Vojnici sanitetske slube prenosili su teke ranjenike u kola koja su bila
pripremljena u prikrivenom klancu. im su koja kola bila puna, odlazila su na
previjalite. Rusi su pronali ta kola i poeli ih gaati granatama. Komad
granate ubio je i konja Josefa Bonga, vozara 3. c. i kr. vozarskog eskadrona.
Bong je zakukao: Jadni moj bijele, i tebi je doao kraj! Uto i njega pogodi
granata. Unato tome on je ispregao konja i odvukao kola u sigurno skrovite.
Zatim se vratio po ormu svoga ubijenog konja. Rusi su neprestano pucali. Samo
pucajte, prokletnici, ali ja ipak neu ostaviti orme! I skidao je dalje ormu
168

gunajui te rijei. Kad je bio gotov, dovukao se s ormom do svojih kola. Ondje
su ga sanitetski vojnici poteno izgrdili zbog njegove duge odsutnosti. Nisam
htio ostaviti ormu, gotovo je nova. Bilo bi teta, pomislio sam. Nemamo previe
takvih stvari, ispriavao se junaki vojnik, odvezao se na previjalite i ondje se
istom javio kao ranjenik. Njegov mu je kapetan kasnije ukrasio grudi srebrnom
kolajnom za hrabrost.
Kad je to vejk proitao, a narednik se jo nije vratio, ree on domobranima u
straarnici:
- Ovo je vrlo lijep primjer junatva. Na taj e nain naa vojska imati uvijek nove
orme. Ah kad sam bio u Pragu, tada sam u Prakim slubenim novinama itao o jo
ljepem primjeru nekog jednogodinjeg dobrovoljca, doktora Josefa Vojna. On je
bio u Galiciji sa sedmom etom poljskih lovaca, a kad je jednom dolo do napadaja
s bajonetama, tada ga je pogodila kugla u glavu, no kad su ga nosili na previjalite,
izderao se na njih da se on zbog takve sitnice ne da previjati. I opet je htio poi u
napadaj sa svojim lovcima, ali mu je granata odsjekla gleanj. Opet su ga htjeli
odnijeti na previjalite, ah on je tapom othramao u borbu i tapom se branio od
neprijatelja, no doletjela je nova granata i otkinuta mu ruku u kojoj je drao tap.
On je taj tap prenio u drugu ruku, i viknuo da im to nee oprostiti, i bogzna ta bi
bilo da ga nije zaas rapnela definitivno usmrtila. Moda bi i on dobio srebrnu
medalju za hrabrost da ga rapnela nije raznijela. Ali kad mu je otkinula glavu i ona
se jo po zemlji koturala, dospio je jo da vikne: Dunost vjerno vri svoju makar
naao smrt u boju!
- to sve ne napiu u tim novinama! - ree jedan vojnik. - Ali urednik bi takvih
novina za jedan sat pobenavio od svega toga kad bi se naao u borbi.
Domobran pljunu i ree:
- Kod nas je u slavi bio jedan novinar iz Bea, Nijemac. Sluio je kao zastavnik.
S nama nije htio ni govoriti eki, ali kad su ga dodijelili markompaniji u kojoj su
bili sami esi, odmah je progovorio eki.
Na vratima se pojavi narednik ljutita lica i izdera se:
74

- Wenn man biti drei Minuten weg, da hrt man nichts anderes als: cesky, Cesi!
Kad je odlazio napolje, jamano u restauraciju, rekao je domobranskom kaplaru,
pokazujui na vejka, da tog uljivog nitkova odmah odvedu poruniku im doe.
- Opet se gospodin lajtnant zabavlja s telegrafisticom na kolodvoru - ree nakon
njegova odlaska desetnik. - Udvara joj ve preko etrnaest dana i uvijek je strano
bijesan kad se vrati iz telegrafskog ureda, pa veli za nju: Das ist aber eine Hure, sie
75

will nicht mit mir schlafen.

I sada je bio tako bijesan, jer se ulo, im se vratio, da lupa nekakvim knjigama po
stolu.
- Nema druge, mome, mora ii k njemu - samilosno ree desetnik vejku. Prolo je kroz njegove ruke ve mnogo vojnika, i starih i mladih.
I povede vejka u kancelariju, gdje je za stolom s razbacanim papirima sjedio mladi
porunik vrlo bijesna izgleda.
Kad je vidio vejka u pratnji kaprala, rekao je vrlo znaajno: Aha! Nato je kapral
raportirao:
169

- Pokorno javljam, gospodine porunice, da su ovog vojnika nali na kolodvoru bez

dokumenata.

Porunik kimnu glavom kao da je htio rei da je on ve prije nekoliko godina

pretpostavljao da e toga dana i toga sata nai na kolodvoru vejka bez
dokumenata, jer tko je u taj as vidio vejka, taj je morao pomisliti da uope nije
mogue da ovjek takva izgleda i lika moe imati kakve dokumente kod sebe. vejk
je u tom trenutku izgledao kao da je pao s neba, s kakve planete, pa sad s naivnim
uenjem gleda ovaj novi svijet gdje od njega trae dosad nepoznate mu gluposti,
kao to su na primjer dokumenti.
Porunik je asak razmiljao gledajui vejka to mu mora rei i to ga mora pitati.
Napokon upita:
- to ste radili na kolodvoru?
- Pokorno javljam, gospodine porunice, ja sam ekao vlak za eke Budjejovice
da bih otputovao svojoj 91. regimenti, gdje sam oficirski momak kod gospodina
natporunika Luka, kojega sam morao napustiti kad su me radi globe odveli do
efa stanice, jer sam bio sumnjiv da sam s pomou zatitne i alarmne konice
zaustavio brzi vlak u kojem smo se vozili.
- To je da ovjek poludi! - viknu porunik. - Ispripovjedite to nekako suvislo i
kratko i ne brbljajte kojekakve gluposti!
- Pokorno javljam, gospodine porunie, da nas je od onog asa kako smo gospodin
natporunik Luk i ja sjeli u taj brzi vlak, koji nas je trebao odvesti i otpremiti to
bre do nae 91. carske i kraljevske pjeake pukovnije, da nas je dakle pratila
nesrea. Najprije nam se izgubio koveg, a zatim, da sve ne pobrkam, umijeao se
neki gospodin general-major, potpuno elav ...
- Sto mu gromova! - uzviknu porunik.
- Pokorno javljam, gospodine porunie, da je potrebno da to izlazi iz mene kao iz
kakve upave deke, da biste imali pregled itava dogaaja, kako je uvijek govorio
pokojni postolar Petrlk kad bi naloio svome sinu, prije nego bi ga poeo mlatiti
170

remenom, da skine hlae.

I dok je porunik dahtao, vejk nastavi:
- Nekako se nisam svidio tomu elavom gospodinu general-majoru, pa me je
gospodin natporunik Luk, kod koga sluim, poslao van na hodnik. Na hodniku
su me onda optuili da sam uradio ono o emu sam vam ve priao. I prije nego se
stvar uredila, ja sam ostao sam na peronu. Vlak je otiao, a s njim i gospodin
natporunik zajedno s kovezima i sa svima svojim i mojim dokumentima, pa sam
ja tu ostao kao kakvo siroe bez dokumenata.
I vejk je tako dirljivo i umiljato pogledao porunika da je ovom sada bilo potpuno
jasno, da je prava istina sve ovo to mu pria ovaj momak koji daje utisak glupana
od roenja.
Porunik tada spomene vejku sve vlakove koji su poslije brzog vlaka poli u
Budjejovice, i postavi mu pitanje zato je propustio sve te vlakove.
- Pokorno javljam, gospodine porunie - odgovori vejk smjekajui se
dobroudno - zadesila me je ta nesrea da sam, ekajui prvi vlak, pio za stolom
jedno pivo za drugim.
- Takvog vola jo nisam vidio - pomisli porunik - pa taj sve priznaje! Koliko sam ih
ve presluavao, pa je svaki poricao, a ovaj lijepo kae: Propustio sam sve vlakove
jer sam pio jedno pivo za drugim.

Ovo razmatranje porunik same u jednu reenicu, s kojom se obrati vejku:

- Vi ste, mome, degenerik. Znate li ta je to, kad se za nekoga kae da je
degenerik?
- Kod nas je na uglu Bojita i Katarinine ulice, pokorno javljam, gospodine
porunice, ivio takoer jedan degenerik. Otac mu je bio poljski grof, a majka
primalja. Meo je ulice, a u rakijanicama je traio da ga svi zovu gospodine grofe.
Porunik je uvidio da bi bilo dobro da sve to nekako zavri, pa stoga rekne ozbiljno:
- ujte dakle, vi glupane i bolvane, sad ete otii na blagajnu, pa ete kupiti kartu i
otputovati u Budjejovice. Ako vas jo ovdje vidim, postupit u s vama kao s
171

dezerterom. Abtreten!
Budui da se vejk nije micao, nego je stalno drao ruku na titniku kape, izderao
se na njega porunik ovim rijeima:
- Marsch hinaus, zar niste uli, abtreten! Kaprale Palneku, odvedite ovog blesana
na blagajnu i kupite mu kartu za Budjejovice.
No zaas se opet pojavio u kancelariji kapral Palnek. Kroz pritvorena vrata
provirivalo je za njim dobroduno vejkovo lice.
- to je opet?
- Pokorno javljam, gospodine porunice - proapta tajanstveno kapral Palnek - on
nema novaca za eljezniku kartu, a ni ja nemam. Badava ga nee da voze, jer
nema vojnih dokumenata da putuje pukovniji.
Porunik nije oklijevao sa salamonskim rjeenjem ovoga munog pitanja.
- Onda neka ide pjeice! - odlui on. - Neka ga u pukovniji zatvore zato to je
zakasnio. Tko e se s njim toliko natezati?
- Nema druge, drue - ree vejku kapral Palnek, iziavi iz kancelarije. - Mora,
brajane, pjeice u Budjejovice. Imamo u straarnici komad kruha, pa emo ti ga dati
za put.
I za pola sata, poto su jo vejka poastili crnom kavom i osim komisnog kruha
dali mu i paketi vojnikog duhana za put do regimente, vejk je izaao iz Tabora u
mrklu no kroz koju je odjekivala njegova pjesma.
Pjevao je staru vojniku pjesmu:
Kad smo ili na Jarom,
vjerovao nam tko ili ne...
I avo bi ga znao kako se dogodilo da je dobri vojak vejk, mjesto na jug u
Budjejovice, poao pravo na zapad.
Hodao je po snjenoj cesti, po cioj zimi, zagrnut u vojniku kabanicu, kao
posljednji Napoleonov gardist koji se vraa s pohoda na Moskvu, samo s tom
razlikom to je vejk pjevao veselo:
Izaao sam na pancir,
u zeleni gaj...
A pjesma je u nonoj tiini odjekivala kroz snjene ume tako da su po selima
zalajali psi.
A kad mu je dosadilo pjevanje, vejk je sjeo na gomilu kamenja, pripalio lulu i
odmorivi se poao dalje, u susret novim pustolovinama budjejovike anabaze.

172

II. VEJKOVA BUDJEJOVIKA ANABAZA

U Starom vijeku proao je ratnik Ksenofont itavu Malu Aziju i bio je bogzna gdje,
sve bez geografske karte. I stari su Goti polazili na svoja putovanja takoer bez
ikakva topografskog znanja. Marirati stalno naprijed - to se zove anabaza. Probijati
se kroz nepoznate krajeve. Biti opkoljen od neprijatelja koji vrebaju najzgodniju
priliku da ti zavrnu vratom. Ali ako ovjek ima dobru glavu, kao to ju je imao
Ksenofont ili sva pljakaka plemena koja su dola u Evropu odnekud od
Kaspijskog ili Azovskog mora, tada na pohodu ini prava udesa.
Tamo negdje na sjeveru kod Galskog mora, do kojega su bez geografske karte
doprle i Cezarove rimske legije, dogovorile su se one jednom da e se vratiti i uputiti
se drugim putem u Rim, ne bi li se to vie nauivale. A to im je i polo za rukom. I
jamano se od toga vremena govori da svi putovi vode u Rim.
Isto tako vode i svi putovi u eke Budjejovice. O tome je bio potpuno uvjeren i
dobri vojak vejk kad je mjesto budjejovikog kraja ugledao sela milevskoga kraja.
No iao je neprestano dalje, jer nijednom dobrom vojniku ne moe smetati
Milevsko da ipak jednom ne stigne u eke Budjejovice.
I tako se vejk pojavio u Kvtovu, zapadno od Milevska, pa kako je ve izredao
sve vojnike pjesme o mariranju vojnika koje je znao, bio je prisiljen da pred
Kvtovom opet zapone s pjesmom:
A kada smo marirali,
sve su cure plakale ...
Neka stara bakica koja se vraala iz crkve zapoela je razgovor sa vejkom na putu
od Kvtova do Vra, to je sve u zapadnom smjeru, ovim kranskim pozdravom:
- Dobar dan, vojnie, a kamo putujete?
- Idem, majice, u Budjejovice k pukovniji - odgovori vejk - u rat.
- Onda idete krivim putem, vojnie - preplaeno ree bakica - tim pravcem preko
Vra neete nikada doi u Budjejovice. Ako budete ili stalno tim putem, doi ete
u Klatove.
173

- Ja mislim - ree vejk privreno - da ovjek moe i iz Klatova doi u Budjejovice.

To je, istina, lijepa etnja kad se ovjek uri u svoju pukovniju, da ne bi imao i
kakve neugodnosti zbog te svoje dobre volje da stigne na vrijeme.
- I kod nas je bio jedan takav nestako koji je trebao poi u Plzenj domobrancima,
neki Toniek Maek - uzdahnula je bakica - a bio je nekakva svojta mojoj
neakinji. On je otiao, no ve za tjedan dana traili ga andari jer nije doao u
svoju pukovniju. A nakon drugog tjedna eto ga kod nas u civilu, da je, veli, puten
kui na dopust. Tada je naelnik otiao do andara, i oni su ga digli s dopusta. Ve
je pisao s fronte da je ranjen, da je ostao bez noge.
I bakica pogleda vejka saalno pa mu ree:
- Eno ondje, vojnie, u onoj me umici priekajte, a ja u vam donijeti krumpirove
juhe da vas malo ugrije.

Naa se kuica vidi odande, nalazi se malo nadesno iza umice. Preko naeg sela
Vra ne moete ii, jer su nai andari kao sokolovi. Poi ete zatim iz umice na
Maln. Ali, vojnie, obiite iovu. Ondje su andari kao ivoderi i hvataju
dezertere. Idite pravo kroz umu na Sedlec kod Horad'ovica. Ondje je vrlo dobar
andar i puta svakoga kroz selo. Imate li uz sebe kakve dokumente?
- Nemam, majice.
- Onda i ne idite onamo, idite radije na Radomyl, ali nastojte onamo doi podvee
kad su svi andari u gostionici. Ondje ete nai u Donjoj ulici iza sv. Florijana
kuicu koja je dolje plavo oliena, pa pitajte ondje za taticu Melichreka. To je moj
brat. Recite da ga pozdravljam, a on e vam pokazati kojim se putem ide u
Budjejovice.
U umici je vejk ekao bakicu preko pola sata, a kad se ogrijao krumpirovom
juhom koju mu je jadna starica donijela u loncu, omotanu jastukom da se ne ohladi,
izvadila je iz rupca komad kruha i slanine, gurnula sve to vejku u depove,
prekriila ga i rekla mu da su ondje i njezina dva unuka.
Zatim mu je jo jednom potanko ponovila kroz koja sela da ide, a koja da obie. Na
174

kraju je izvukla iz depa na haljetku krunu i dala mu je da kupi u Malnu rakije za

put, jer do Radomyla ima dobra milja.
Od ove je vejk po stariinu savjetu poao na istok prema Radomylu mislei
pri tom da u Budjejovice mora stii sa svake strane svijeta, poao on bilo kojim
putem.
U Malnu mu se pridruio neki stari harmonika, koga je vejk naao u gostionici
kad je kupovao rakiju jer ima dobra milja do Radomyla.
Harmonika je smatrao vejka vojnim bjeguncem i savjetovao mu da poe s njim u
Horad'ovice, gdje on ima udatu kerku kojoj je mu takoer bjegunac.
Harmonika se u Malnu oito opio.
- Njezin mu je ve dva mjeseca skriven u staji - nagovarao je vejka - pa e i tebe
ondje sakriti, tako da ete ondje ostati sve do kraja rata. A kad budete dvojica, nee
vam biti tuno.
Kad je to vejk uljudno odbio, on se vrlo razljutio i otiao nalijevo u polje, prijetei
vejku da ide k andarima u iovu da ga prijavi.
Navee je vejk stigao u Radomyl i u Donjoj ulici iza sv. Florijana naao gazdu
Melichreka. Kad mu je izruio pozdrav od njegove sestre iz Vra, nije to na
gazdu nikako djelovalo.
Stalno je od vejka traio dokumente. Bio je to ovjek staroga kova, koji je stalno
govorio o razbojnicima, skitnicama i tatima kojih se sva sila skita po itavom
psekom kraju.
- Pobjegnu iz vojske, ne da im se sluiti, pa lutaju po okolici i kradu gdje stignu ree znaajno gledajui vejku u oi - svaki od njih izgleda kao da ne zna ni do pet
nabrojiti.
- Da, da, ljudi se najvie ljute zbog istine - dodade, kad je vidio da vejk ustaje s
klupe. - Kad bi takav ovjek imao istu savjest, tada bi sjedio i dao pregledati
dokumente. Ali kad ih nema...
- E onda zbogom, iko!
- Zbogom dakle, a drugi put se obratite na glupljeg od mene!
Kad se vejk uputio u tamu, starac je jo dugo za njim gunao:
- Ide u Budjejovice k svojoj pukovniji! Iz Tabora. A nitarija ide najprije u
Horad'ovice, a tek onda u Psek! Ta on tako putuje oko svijeta!
vejk je opet putovao gotovo itavu no, sve dok nije negdje kod Putima naiao na
stog slame u polju. Odgrnuo je malo slame i uo sasvim blizu glas:
- Od koje si regimente? Kamo ide?
- Od devedeset prve, u Budjejovice.
- A to e tamo?
- Ondje je moj natporunik.
uo je kako se kraj njega ne smije samo jedan ovjek, nego trojica. Kad se smijeh
utiao, zapita ih vejk od koje su oni regimente. uo je da su dvojica od trideset
pete pukovnije, a jedan od topnitva, takoer iz Budjejovica.
Iz trideset pete pukovnije ti su vojnici pobjegli prije mjesec dana kad su ih odredili u
markompaniju, a artiljerist je bjegunac jo od same mobilizacije. On je odavde iz
Putima, pa stog pripada njemu. Nou uvijek spava u stogu. Juer ih je naao u
175

umi, pa ih je pozvao k sebi u svoj stog.

Svi su se nadali da e se rat zavriti za mjesec-dva. Drali su da su Rusi ve iza
Budimpete i u Moravskoj. Tako se pripovijeda po cijelom Putimu. Ujutro, prije
zore, donijet e im dragunova majka doruak. Vojnici trideset pete pukovnije poi
e zatim u Strakonjice, jer jedan od njih ima ondje tetu, a ona opet ima u brdima iza
Suice nekakva znanca koji ima pilanu, pa e ondje biti dobro skriveni.
- A ti od devedeset prve moe takoer s nama ako hoe - nagovarali su vejka. Poseri se ti na svoga natporunika!
- Ne ide to tako Iako - odgovori vejk i zarije se, uvue duboko u stog.
Kad se ujutro probudio, oni su ve svi otili, a netko mu je, vjerojatno dragun,
stavio uz noge komad kruha za put.
vejk je iao kroz ume i kod tkna se susreo s nekom skitnicom, starim
ovjekom, koji ga je pozdravio kao starog druga gutljajem rakije.
- U ovom odijelu nemoj putovati - pouavao je vejka. - Vojnika uniforma mogla
bi ti se vraki osvetiti. Sad ima svagdje mnogo andara, a prosjaiti ne moe u tom
odijelu. Dakako, andari nas sada ne gone toliko kao prije, sada trae samo vas.
- Samo vas trae - ponovio je tako uvjerljivo da je vejk odluio da mu radije nee
nita govoriti o devedeset prvoj regimenti. Neka ga slobodno smatra za bjegunca.
Zato da kvari iluzije dobrom starom ovjeku?
- A kamo si se uputio? - upita ga skitnica zaas, poto su pripalili lule i polako
obilazili selo.
- U Budjejovice.
- Isuse Kriste! - preplai se skitnica. - Ondje e te zaas spakovati i poslati na
frontu. Nee se ni zgrijati. Mora imati civilno odijelo, mora hodati sav poderan i
izigravati hroma ovjeka... Ali ne boj se nita, sada idemo u Strakonjice, Volynj i
Dub, a nee nas valjda avo sprijeiti da ne pribavimo kakvo civilno odijelo. U
Strakonjicama ima jo mnogo budalastih i potenih ljudi koji jo ostavljaju preko
noi sve otvoreno, a danju uope nita ne zakljuavaju. Sada u zimsko doba polaze
susjedima na razgovor, pa je lako doi do civilnog odijela. A to je tebi potrebno?
izme ima, dakle samo neto odjee. Je li ti vojnika kabanica stara?
- Stara je.
- Tada je moe zadrati. Po selima ve nose stare vojnike kabanice. Trebaju ti
samo hlae i kaput. Kad pribavimo civilno odijelo, prodat emo vojnike hlae i
kaput idovu Herrmanu u Vodnjanima. On kupuje sve vojniko i preprodaje zatim
po selima.
- Danas polazimo prema Strakonjicama - razvijao je dalje svoj plan. - etiri sata
hoda odavde nalazi se stara Schwarzenbergova ovarnica. Imam ondje znanca
ovara, staroga, iu, pa emo kod njega prenoiti, a ujutro emo u Strakonjice, da
negdje u okolici dignemo to civilno odijelo.
U ovarnici je vejk naiao na ugodnog staria koji se sjeao kako je njegov djed
pripovijedao o francuskim ratovima. Bio je kakvih dvadeset godina stariji od
skitnice, pa je i njega kao i vejka nazivao momkom.

176

- Eto vidite, momci - priao im je kad su posjedali oko pei u kojoj su se kuhali
krumpiri s ljuskom - tada je i moj djed dezertirao iz vojske, jednako kao taj tvoj
vojnik. No uhvatili su ga u Vodnjanima i tako mu ispraili tur, da je koa s mesom
otpala s njega. No moe se rei da je jo sretno proao. Sin Jareov iz Raica kod
Protivna, djed staroga Jarea, nadglednika ribnjaka, dobio je kao bjegunac u Pseku
barut i olovo. Prije nego su pucali u njega u psekim anevima, trao je kroz palir
vojnika i primio est stotina udaraca tapovima, tako da je smrt bila za njega i
olakanje i otkupljenje. - A kad si ti pobjegao? - zapita uplakanih oiju vejka.
- Poslije mobilizacije, kad su nas odveli u kasarne - odgovori vejk shvaajui da
uniforma ne moe pokolebati povjerenje starog ovara.
- Jesi li mugnuo preko zida? - upita radoznalo ovar sjeajui se jamano kako je
pripovijedao njegov djed da je i on bjeao preko vojarnskog zida.
- Druguda se nije moglo, djedo.
- A je li bilo mnogo straara i jesu li pucali?
- Jest, djedo!
- A kamo si se sada uputio?
177

- Izgleda da je pobudalio - odgovori umjesto vejka skitnica - hoe silom u

Budjejovice. Zna kako je, mlado - ludo, pa e sam jurnuti u svoju propast. Moram
ga ja malo odkolovati. Pribavit emo nekako civilno odijelo, pa e biti sve u redu.
Do proljea emo nekako izdrati, a onda emo na rad kakvome seljaku. Ove e
godine biti velika nestaica radnika, bit e gladi, pa se pria da e ove godine poslati
sve skitnice na poljske radove. Stoga mislim da je bolje poi dobrovoljno. Bit e
malo ljudi. Pobit e ih u ratu.
- Zar misli - zapita ovar - da se rat nee svriti ove godine? A ima i pravo,
mome! Bilo je ve dugih ratova. Dugi su bili napoleonski ratovi, pa po prianju i
vedski ratovi, sedmogodinji ratovi. No ljudi su i zasluili te ratove. Bog ve nije
mogao gledati kako se sve uzobijestilo. Ve im ni ovetina nije prijala, nisu je vie
htjeli jesti, dragi moji! Neko su dolazili ovamo kao na protenje, da im prodam
potajno kakvoga ovna, ali posljednjih su godina derali samo svinjetinu i piletinu,
peenu na maslacu ili masti. Stoga se bog na njih razljutio zbog njihove obijesti, pa
e se oni opet pribrati kad budu kuhali lobodu kao i za napoleonskih ratova. Ta ve
i nai vlastelini ne znaju ta bi od obijesti radili. Stari knez Schwarzenberg vozio se u
obinoj koiji, ali njegov balavi sin zaudara ve automobilskim smradom. Bog e
mu i gubicu namazati tim benzinom.
Voda u kojoj su se na pei kuhali krumpiri poela je ve vreti, i tada stari ovar
nakon kratke stanke progovori proroki:
- Ali na car nee pobijediti u ovom ratu. Nema u narodu nikakva oduevljenja za
rat jer se nije htio okruniti ekom krunom, kao to kae gospodin uitelj iz
Strakonjica. Moe on sada, kao to se kae, obeavati med i mlijeko. Kad si, stari
nitkove, obeao da e se okruniti, tada si morao odrati rije.
- Moda e on to sada uraditi - primijeti skitnica.
- Fukaju na to sada ljudi, mome - ree razdraeno ovar. - Trebao bi uti ta
priaju ljudi dolje u Skoicama kad se sastanu. Svaki ima po nekoga u ratu, pa da
uje ta govore. Poslije ovog rata doi e, vele, sloboda, nee vie biti ni plemikih
dvorova ni careva, a kneevska e se imanja razdijeliti narodu. Ve su zbog takvog
govora andari uhapsili nekog Koneka, jer buni narod. Da, andari imaju danas
veliku mo.
- Imali su je i prije - javi se skitnica. - Ja se sjeam da je u Kladnu bio neki
andarmerijski kapetan, gospodin Rotter. On vam je odjednom poeo dresirati
takozvane policijske pse, vujake, koji mogu sve nanjuiti ako se izvjebaju. Tih
svojih pasjih uenika imao je gospodin kapetan u Kladnu svu silu. Za njih je on
imao posebnu kuicu u kojoj su ti psi ivjeli kao grofovi. I tada se on odjednom
sjetio da isproba svoje pse na nama, jadnim skitnicama. Izdao je dakle nalog da
andari u itavom kladnjanskom kraju marljivo hvataju skitnice i predaju ih izravno
njemu. Ja sam jednom tako iao od Lana i povukao se dosta duboko u umu, ali
uzalud, nisam stigao do lugarnice kamo sam namjeravao, jer su me uhvatili i odveli
gospodinu kapetanu. Vi ne moete, ljudi, ni zamisliti, ta sam ja sve podnio od tih
kapetanovih pasa. Kapetan je najprije dao da me dobro onjue, a onda sam se
morao penjati po ljestvama, pa kad sam bio na vrhu, pustili su za mnom na ljestve
takva psa, i on me, ivotinja, skinuo s ljestava na zemlju, kleknuo na mene, reao i
178

iskesio mi zube u lice. Zatim su toga gada odvukli, a meni su rekli da se sakrijem i
da mogu ii kamo hou. Uputio sam se u umu, u dolinu Kak, u jednu guduru, ali
su ve za pola sata stigla do mene dva vujaka, oborila me na zemlju, i dok me je
jedan drao za vrat, drugi je odjurio u Kladno, pa je za sat doao sam gospodin
kapetan Rotter do mene sa andarima, dozvao k sebi psa i dao mi petokrunku i
dozvolu da mogu dva dana prosjaiti po kladnjanskom kraju. Ali tek togod, otrao
sam u berounski kraj kao da mi gori pod petama, i vie se nikada nisam pojavio u
kladnjanskom kotaru. Klone ga se sve skitnice jer je gospodin kapetan na svima
pravio pokuse. On je strahovito volio te pse. Pripovijedali su na andarmerijskim
stanicama, kad bi on doao na inspekciju pa bi gdje vidio vujaka, da uope nije
inspicirao, nego je itav dan s narednikom samo pio od radosti.
I dok je ovar odlijevao vodu s krumpira i u zdjelu nalio kisela ovjeg mlijeka,
skitnica je i dalje pripovijedao svoje uspomene na andarsku mo:
- U Lipnici je jedan andarmerijski strametar stanovao pod starim gradom.
Stanovao je u andarmerijskoj stanici a ja sam, stara budala, uvijek mislio da
andarmerijska stanica mora biti negdje na istaknutom mjestu, na primjer na trgu ili
gdje drugdje, a ne u kakvoj zabaenoj ulici. Prolazio sam dakle periferijom gradia i
nisam gledao natpise. Iao sam od kue do kue, pa sam tako uao u prvi kat neke
kuice, otvorio vrata i zabugario: "Ponizno molim, udijelite jadnom siromahu! Ali,
moj gospodine, noge mi se ukoile od iznenaenja! Bila je to andarmerijska
stanica: puke uza zid, raspelo na stolu, spisi na policama, a car me upravo gleda sa
slike nad stolom. I prije nego sam mogao to rei, priskoi k meni strametar i opali
mi na vratima takvu pljusku da sam sletio niz te drvene stepenice i nisam se
zaustavio sve do Kejlica. To vam je andarska pravda.
I dadoe se na jelo, a onda odoe spavati u toplu sobu smjestivi se po klupama.
Nou se vejk tiho obukao i izaao napolje. Na istoku je upravo izlazio mjesec, i
vejk je u njegovoj mladoj svjetlosti poao na istok ponavljajui sam sebi: Ta nije
mogue da se neu doepati tih Budjejovica!
Kad je vejk izaao iz ume, na desnoj je strani ugledao nekakav grad, pa je stoga
zakrenuo na sjever, a onda opet na jug, gdje je ponovo ugledao nekakav grad. Bili
su to Vodnjani. Obiao ga je spretno putem preko njiva, pa ga je jutarnje sunce
pozdravilo na snjenim obroncima iznad Protivna.
- Samo naprijed! - govorio je sebi dobri vojak vejk. - Dunost zove! U
Budjejovice moram stii!
Ali nesretnim sluajem, mjesto da poe od Protivna na jug prema Budjejovicama,
vejk je poao na sjever prema Pseku.
Oko podne ugleda vejk pred sobom nekakvo selo. Sputajui se s malenog
breuljka, vejk pomisli: Ovako se dalje ne moe. Moram pitati kuda se ide u
Budjejovice.
I ulazei u selo, vrlo se iznenadio kad je na stupu kraj prve kue proitao ime sela:
Opina Putim.
- Isuse Kriste! - uzdahnu vejk. - Ta ja sam opet u Putimu, gdje sam prespavao u
stogu slame!
Ali poslije toga nije se vie nita iznenadio kad je iza ribnjaka iz bijelo okreene
179

kuice, na kojoj je visjela koko (kako su negdje nazivali carskoga orla), izaao
andar, kao pauk koji vreba rtvu.
andar poe pravo prema vejku i ne ree nita, nego samo upita:
- Kamo?
- U Budjejovice, svojoj regimenti.
andar se sarkastino nasmija:
- Ta vi dolazite iz Budjejovica! Budjejovice su vam ostale iza lea!
I odvede vejka na andarmerijsku stanicu.
Putimski andarmerijski strametar bio je poznat po itavoj okolici po svojem vrlo
taktinom i lukavom postupku. Nikada nije grdio ni pritvorene ni uhapene ljude,
nego ih je podvrgavao takvom unakrsnom ispitivanju da je i nevin ovjek morao
priznati krivnju.
Dva njegova andara sasvim su mu se prilagodila, pa se unakrsno presluavanje
uvijek vrilo uz smjekanje itavog andarmerijskog personala.
- Kriminalistika poiva na lukavosti i prijaznosti - obiavao je govoriti
andarmerijski strametar svojim potinjenima. - Derati se na ljude, to nema
nikakva smisla. S delinkventima i sumnjivim ljudima valja postupati fino, ali pri tom
se mora paziti da se utope u obilju pitanja.
- Dobro nam doli, vojnice - pozdravi ga andarmerijski strametar - izvolite sjesti,
sigurno ste umorni od puta. Priajte nam kamo idete!
vejk ponovi da ide u eke Budjejovice, svojoj pukovniji.
- To znai da ste zalutali - nasmijano ree strametar - jer vi dolazite od ekih
Budjejovica, kao to vas mogu uvjeriti. Nad nama visi geografska karta eke.
Pogledajte je, vojnice! Na jugu od nas nalazi se Protivn. Od Protivna na jug nalazi
se Hlubok, a juno od nje lee eke Budjejovice. Dakle vidite da ne idete u
Budjejovice, nego iz Budjejovica.
Strametar pogleda ljubazno vejka, koji mirno i dostojanstveno ree:
- A ipak idem u Budjejovice!
Bila je to jaa tvrdnja od Galilejeve: A ipak se kree!, jer je Galilej jamano
izrekao ove rijei vrlo ljutito.
- Znate, vojnie - nastavljae jednako prijazno strametar - ja u vas o tom
razuvjeriti i vi ete na kraju i sami doi do spoznaje da svako poricanje samo
oteava priznanje.
- Imate potpuno pravo - ree vejk - svako poricanje oteava priznanje i obratno.
- Eto vidite, vojnie, vi to i sami uviate. Odgovorite mi iskreno: odakle ste poli
kad ste se uputili u te vae Budjejovice. Namjerno kaem "vae, jer jamano
postoje i druge neke Budjejovice koje lee negdje sjeverno od Putima i jo nisu
zabiljeene ni na kakvoj karti.
- Poao sam iz Tabora.
- A to ste radili u Taboru?
- ekao sam vlak za Budjejovice.
- A zato niste otputovali vlakom u Budjejovice?
- Jer nisam imao karte za vlak.
- A zato vam kao vojniku nisu dali besplatnu vojniku kartu?
180

- Jer nisam imao uza se nikakvih dokumenata.

- E, tu smo! - ree pobjedonosno andarmerijski strametar jednom andaru. Nije on tako glup kao to se pravi, ve poinje lijepo zapletati stvar.
I strametar poe iznova, kao da nije uo posljednji odgovor o dokumentima:
- Vi ste dakle poli iz Tabora. A kamo ste ili?
- U eke Budjejovice.
Izraz strametrova lica postade neto stroi, a pogled mu opet pade na kartu.
- Moete li nam pokazati na karti kojim ste putem ili u te Budjejovice?
- Ja se ne sjeam svih tih mjesta. Sjeam se samo da sam ve jednom bio u Putimu.
Svi se od osoblja andarmerijske stanice pogledae ispitljivo, a strametar nastavi
ispitivanje:
- Vi ste dakle bili u Taboru na kolodvoru? Imate li to uza se? Dajte ovamo!
Kad su vejka temeljito pretraili i nali samo lulu i ibice, zapita strametar
vejka:
- Recite mi zato nemate nita, ama ba nita kod sebe?
- Jer nita ne trebam.
- Ah, moj boe - uzdahnu strametar. - Teko je to s vama! Vi ste rekli da ste ve
jednom bili u Putimu. ta ste tada ovdje radili?
- Iao sam preko Putima u Budjejovice.
- Eto vidite kako se pletete. Vi govorite da ste ili u Budjejovice, a sada smo vas
maloas uvjerili da dolazite od Budjejovica.
- Jamano sam iao u krugu.
Strametar i opet izmijeni s itavim osobljem stanice znaajan pogled.
- Taj va krug lii mi na skitanje po okolici. Jeste li se dugo zadrali na taborskom
kolodvoru?
- Do odlaska posljednjeg vlaka u Budjejovice.
- A to ste ondje radili?
- Razgovarao sam s vojnicima.

181

I opet andarmerijski strametar izmijeni vrlo znaajan pogled sa svojim osobljem.

- A o emu ste na primjer razgovarali i ta ste ih pitali?
- Pitao sam ih iz koje su pukovnije i kamo idu.
- Izvrsno! A niste li ih pitali koliko vojnika ima na primjer pukovnija i kako se ona
dijeli?
- Nisam ih to pitao jer to ve odavno znam napamet.
- Vi ste dakle savreno upueni u sastav nae vojske?
- Dakako, gospodine strametre!
Nato strametar baci svoj posljednji adut i pobjedonosno pogleda svoje andare:
- Znate li ruski?
- Ne znam.
Strametar namigne vodniku, pa kad su obojica izala u susjednu sobu,
strametar, sav oduevljen i siguran u potpunu pobjedu, protare ruke i ree:
- Jeste li uli? Ne zna ruski! Namazan je svima mastima! Sve je priznao, samo ovo
najvanije nije. Sutra emo ga poslati u Psek gospodinu kotarskom. Kriminalistika
poiva na lukavosti i prijaznosti. Vidjeli ste kako sam ga utopio obiljem pitanja. Tko
bi to oekivao od njega? Izgleda tako blesavo i glupo, ali ba s takvima valja
postupati lukavo. Sad ga nekamo smjestite, a ja idem napisati zapisnik.
I od podneva do veera andarmerijski je strametar nasmijana lica pisao zapisnik,
76

u kojem se u svakoj reenici ponavljala rije: Spionageverdchtig.

Dok je asak pisao udnovatim slubenim njemakim jezikom, andarmerijskom je
strametru Flanderki situacija postajala sve jasnija, pa je zavrio rijeima: So
melde ich gehorsam, wird der feindliche Offizier heutigen Tages, nach
77

Bezirksgendarmeriekomando Psek, berliefert nasmijao se uspjehu svojeg djela,

dozvao andarmerijskog vodnika i zapitao ga:
- Jeste li dali to jesti onom neprijateljskom oficiru?
- Prema vaoj zapovijedi, gospodine strametre, hranu dobivaju samo oni koji su
predvedeni i sasluani do dvanaest sati.
- Ovo je velik izuzetak - dostojanstveno ree strametar - to je neki vii oficir,
generaltabni oficir. Znate i sami da Rusi nee poslati u pijunau kakvog kaprala.
Poaljite u gostionicu na Makovcu po kakav ruak. Ako vie nemaju nita, neka
to skuhaju. Zatim neka skuhaju aj s rumom i to poalju amo. I nemojte nita
govoriti za koga je to. Ne priajte uope nikomu koga smo uhvatili. To je vojna
tajna. A to on sad radi?
- Zamolio je malo duhana, pa sjedi u straarnici i gleda tako zadovoljno kao da sjedi
kod kue. Ovdje kod vas je lijepo toplo, rekao je, a pe vam nita ne dimi? Meni
se ovdje kod vas vrlo svia. A ako bi vam pe dimila, tada dajte oistiti dimnjak. Ali
tek po podne, a nikada nemojte kad sunce stoji nad dimnjakom.

182

- Ba je rafiniran! - ree oduevljeno strametar. - Dri se kao da ga se itava stvar

nita ne tie. A ipak zna da e biti strijeljan. Takva ovjeka moramo potovati
premda nam je neprijatelj. Takav ovjek ide u sigurnu smrt. Ne znam da li bismo
mi mogli to uiniti. Moda bismo se pokolebali, klonuli duhom. Ali on mimo sjedi i
govori: Ovdje kod vas je lijepo toplo, a pe vam nita ne dimi. To je, gospodine
vodnie, karakter! Za to treba elinih ivaca, samozataje, vrstine i oduevljenja...
Kad bi u Austriji bilo takvog oduevljenja... ali ostavimo to radije! No i kod nas ima
entuzijasta. Jeste li itali u Narodnoj politici o onom natporuniku Bergeru,
78

artiljercu, koji se popeo na visoku jelu i ondje na grani uredio Beobachtungspunkt?

Kad su nai uzmakli, on nije mogao sii jer bi inae pao u zarobljenitvo. Tako je
ekao dok nai opet protjeraju neprijatelja, a potrajalo je itavih etrnaest dana dok
se to dogodilo. etrnaest dana proveo je gore na drvetu, a da ne umre od gladi,
oglodao je itav vrh i hranio se granicama i etinama. A kad su nai doli, bio je
tako iscrpen da se vie nije mogao drati za drvo, pa je pao dolje i ubio se. Poslije
smrti je odlikovan zlatnim kriem za zasluge i hrabrost.
I strametar ozbiljno nastavi:
- To je portvovnost, gospodine vodnie, to je junatvo! ... Gle, kako smo se opet
raspriali, pourite se naruiti objed i poaljite ga dotle k meni!
Vodnik dovede vejka, a strametar mu prijateljski kimne da sjedne, pa mu
najprije postavi pitanje ima li roditelje.
- Nemam.
Strametru odmah padne na um da je bolje da nema, jer ga bar, jadnika, nee
nitko oplakivati. I zagleda se pri tom u vejkovo dobroudno lice i potapa ga
iznenada u nastupu dobroudnosti po ramenu, nagne se k njemu i upita ga oinskim
tonom:
- No, a kako vam se svia u ekoj?
- Meni se svagdje u ekoj svia - odgovori vejk - na svome sam putu svagdje
nailazio na vrlo dobre ljude.
Strametar potvrdi kimanjem glave:
183

- Kod nas je narod vrlo dobar i drag. Desi se kadgod kakva kraa ili tunjava, ali
toga ima malo. Ja sam ovdje ve petnaest godina, a kad sve saberem, na godinu ne
dolazi vie nego otprilike tri etvrtine ubistva.
- Pod tim mislite nedovreno ubistvo? - zapita vejk.
- Ne, ne mislim to. U petnaest godina desilo se samo jedanaest ubistava. Grabenih
je bilo pet, a ostalih est je bilo sasvim obinih, koja ne vrijede bogzna to.
Strametar umukne i prijee opet na svoju istranu metodu:
- A to ste htjeli u Budjejovicama?
- Nastupiti slubu u devedeset prvoj regimenti.
Strametar zamoli vejka da se vrati u straarnicu, i to brzo, da ne bi zaboravio
pripisati u svoj izvjetaj kotarskom andarmerijskom zapovjednitvu u Pseku ovo:
Budui da savreno vlada ekim jezikom, htio je pokuati da stupi u Budjejoviku
91. pjeaku pukovniju.
Strametar veselo protrlja ruke radujui se bogato sakupljenom materijalu i tanim
rezultatima svoje istrane metode. Sjetio se pri tom svoga prethodnika strametra
Brgera koji s predvedenim licima nije uope razgovarao, nita ih nije pitao, nego ih
je odmah slao kotarskom sudu s kratkim izvjetajem: Prema vodnikovoj prijavi
uhapen zbog skitnje i prosjaenja. Zar je to kakvo presluavanje?
I strametar, gledajui ispisane strane svoga izvjetaja, nasmijao se zadovoljno i
izvukao iz svoga pisaeg stola tajnu zapovijed zemaljskog andarmerijskog
zapovjednitva u Pragu s obinom oznakom Strogo povjerljivo! i proitao je jo
jedanput.
Svima andarmerijskim stanicama strogo se nareuje da s izvanredno pojaanom
panjom prate sva lica koja prolaze njihovim rajonima. Pregrupiranje nae vojske u
istonoj Galiciji prouzrokovalo je da su neke ruske vojne jedinice, preavi Karpate,
zauzele poloaje u unutranjosti nae carevine, poradi ega je fronta pomaknuta
dublje na zapad monarhije. Ova nova situacija omoguila je ruskim pijunima, s
obzirom na pokretljivost fronte, da prodru dublje na teritorij nae monarhije, osobito
u lesku i Moravsku, odakle je prema povjerljivim izvjetajima vrlo mnogo ruskih
pijuna doprlo i u eku. Utvreno je da meu njima ima mnogo ruskih eha,
odkolovanih u visokim generaltabnim vojnim kolama Rusije, koji savreno
vladaju ekim jezikom pa su naroito opasni kao pijuni, jer mogu, a sigurno e to i
uiniti, iriti meu ekim stanovnitvom veleizdajniku propagandu. Zemaljsko
zapovjednitvo nareuje stoga da se zadre sva sumnjiva lica i da se povea
budnost, osobito na onim mjestima gdje se u blizini nalaze garnizoni, vojna sredita i
kolodvori kojima prolaze vojniki vlakovi. Zadrane valja odmah pretresti i otpraviti
vioj instanciji.
andarmerijski strametar Flanderka ponovo se zadovoljno osmjehnu i odloi tajnu
zapovijed, Sekretreservat, meu ostale naredbe u koricama s natpisom
Povjerljive naredbe.
A bilo ih je mnogo, i sve ih je izradilo ministarstvo unutranjih poslova u suradnji s
ministarstvom zemaljske obrane, pod koje je potpadala andarmerija.
Na zemaljskom andarmerijskom zapovjednitvu u Pragu jedva su stizali da ih
umnoe i razaalju svim stanicama.
184

Bila je tu:
Naredba o kontroli miljenja stanovnitva.
Uputa kako valja paziti u razgovoru s mjetanima na to kako na njihovo miljenje
djeluju vijesti s ratita.
Upit o tome kako se mjesno stanovnitvo odnosi prema raspisanim ratnim
zajmovima i sabiranjima.
Upit o raspoloenju unovaenih i onih koji su pred novaenjem.
Upit o raspoloenju lanova mjesne samouprave i inteligencije.
Naredba da se odmah ustanovi kojim politikim strankama pripada mjesno
stanovnitvo i kako su jake pojedine politike stranke.
Naredba o kontroli djelatnosti voa mjesnih politikih stranaka koje imaju pristalica
u stanovnitvu.
Upit o tome kakve novine, asopise i broure dolaze u rajon andarmerijske stanice.
Instrukcija o utvrivanju s kim se drue lica sumnjiva zbog nelojalnosti, i u emu se
oituje njihova nelojalnost.
Instrukcija o pronalaenju plaenih dounika i informatora iz redova mjesnog
stanovnitva.
Instrukcija za plaene informatore iz redova mjesnog stanovnitva, zapisane sa
slubom pri andarmerijskoj stanici.
Svaki dan su dolazile nove instrukcije, upute i naredbe. Preplavljen obiljem tih
izuma austrijskog ministarstva unutranjih poslova, strametar Flanderka je imao
itavu gomilu zaostataka, a na upite je stereotipno odgovarao da je kod njega sve u
redu i da se lojalnost mjesnog stanovnitva moe obiljeiti oznakom I. a.
Austrijsko ministarstvo unutranjih poslova pronalo je naime za lojalnost i
privrenost monarhiji ove ljestvice: I. a, 1. b, I. c, - II. a, II. b, II. c, - III. a, III. b,
III. c, - IV. a, IV. b, IV. c. Ova posljednja rimska etvorka spojena sa slovom a
znai veleizdaju i vjeala, spojena sa slovom b internaciju, a sa slovom c nadzor
i zatvor.
U kancelarijskom stolu andarmerijskog strametra nalazile su se svakojake
tiskanice i kazala. Vlada je htjela znati o svakom graaninu ta on o njoj misli.
Strametar Flanderka je lomio ruke od oaja nad tiskanicama koje su neumoljivo
stizale svakom potom. im bi ugledao poznate listovne omote sa igom
79

Portofreidienstlich , srce bi mu uvijek zakucalo, a nou, kad je o svemu tome

razmiljao, dolazio je do uvjerenja da nee doekati svretak rata i da e ga
zemaljsko andarmerijsko zapovjednitvo liiti i posljednjeg zrnca pameti, pa da
nee moi uivati u pobjedi austrijskog oruja jer e tada imati u glavi ili jednu
dasku vie ili jednu manje. A kotarsko andarmerijsko zapovjednitvo bombardira
ga svaki dan pitanjima, zato nije odgovorio na upit pod brojem:
72 345
---------- d,
721 a l f
kako je izvrena instrukcija pod brojem:
185

88 992
------------- z,
822 g f e h
kakve su praktine posljedice upute pod brojem:
123 456
------------ V
1292 b i r
itd.
Najvie mu je muke zadala instrukcija kako da nae plaene dounike i informatore
iz redova mjesnog stanovnitva. I na kraju, budui da mu se uinilo nemoguim da
bi mogao nai nekoga iz mjesta gdje poinju Blata i gdje je narod tako tvrde glave,
palo mu na um da uzme u slubu opinskog pastira koga su zvali: Pepek, hop!
Bio je to kreten koji je na taj poziv uvijek skoio. Jadnik, zanemaren i od prirode i
od ljudi, bogalj koji je za nekoliko forinti godinje i za mravu hranu uvao opinsku
stoku.
Njega je dakle pozvao i rekao mu:
- Zna li ti, Pepek, tko je stari Prochzka?
- Me-e-e-e!
- Nemoj meketati, nego radije zapamti da tako zovu naeg cara. Zna li tko je to
car?
- To je Njegovo Velianstvo!
- Dobro, Pepek! Onda zapamti ako gdje uje, kad ide poslije ruka od kue do
kue, da je na car vol ili neto slino, tada odmah doi do mene i javi mi to. Dobit
e dvadeset filira, a ako uje kako netko govori da ne moemo pobijediti, ti opet
doi, razumije li, do mene i reci tko je to kazao, pa e opet dobiti dvadeset filira.
Ali ako ujem da si to sakrio preda mnom, zlo e proi. Uhapsit u te i sprovesti u
Psek. A sada, hop!

186

Kad je Pepek skoio, dao mu je strametar dva seksera i zadovoljno napisao

izvjetaj kotarskom andarmerijskom zapovjednitvu da je ve naao dounika.
Sutradan doe strametru gospodin upnik i tajanstveno mu saopi da je jutros iza
sela susreo opinskog pastira Pepeka Hop i da mu je taj priao, kako je juer
strametar rekao da je na car vol i da mi neemo pobijediti. Meee! Hop!
Poslije duljeg objanjavanja i razgovora s gospodinom upnikom strametar
Flanderka dade uhapsiti opinskog pastira, i taj je kasnije na Hradanima osuen na
12 godina robije zbog veleizdaje, pobune, uvrede Velianstva i drugih zloina i
prestupaka.
Pepek Hop vladao se na sudu kao na pai ili meu svojim susjedima. Na sva pitanja
odgovarao je kozjim meketanjem, a nakon osude viknuo je u Meee, hop! i zaista
skoio. Bio je zbog toga disciplinski kanjen tvrdim leajem u samici sa tri posta.
Ali otada je andarmerijski strametar bio bez dounika, pa se morao zadovoljiti
time da jednoga izmisli s fingiranim imenom, pa je tako strametar povisio svoj
dohodak za pedeset kruna mjeseno koje bi zapio u gostionici na Makovcu. Pri
desetoj ai spopala bi ga obino grinja savjesti, pa mu je pivo bilo nekako gorko u
ustima, te su susjedi uvijek govorili: Danas nam je gospodin strametar nekako
tuan, kao da nije pri svojem raspoloenju. Tada bi on odlazio kui, a poslije
njegova odlaska uvijek bi netko rekao: Nai opet imaju u Srbiji pun tur, pa nam je
strametar nekako zanijemio!
A strametar je bar kod kue opet ispunio upitni arak: Raspoloenje stanovnitva:
I. a.
Gospodina su strametra esto muile duge i besane noi. Neprestano je oekivao
inspekciju, istragu. Nou je sanjao o vjeanju, kako ga vode pod vjeala i kako ga je
napokon i sam ministar zemaljske obrane pod vjealima zapitao: Wachtmeister, wo
ist die Antwort des Cirkulrs
1789678
No ----------- X. Y. Z.?

80

187

2792
Ali gle sada! Kroz itavu andarmerijsku stanicu kao da iz svih kutova odjekuje
stara lovaka lozinka: Sretan lov! andarmerijski strametar Flanderka nije
nimalo sumnjao da e ga kotarski zapovjednik potapati po ramenu i rei mu: Ich
81

gratuliere Ihnen, Herr Wachtmeister.

andarmerijski strametar viao je u duhu i druge zamamljive slike koje su se
rodile u nekom naboru njegova inovnikog mozga: odlikovanje, brzo napredovanje
u vii inovni razred i priznanje kriminalistikih sposobnosti koje mu otvaraju put u
sjajnu karijeru.
Strametar dozva vodnika i zapita ga:
- Jeste li dobili ruak?
- Da, donijeli su suho meso s kupusom i valjucima, ali juhe vie nije bilo. Popio je
aj i traio jo jedan.
- Dajte mu ga! - velikoduno pristane strametar. - Kad popije aj, dovedite ga k
meni!
- Kako ste? Je li vam prljalo? - upita strametar vejka kad ga je vojnik za pola
sata doveo sita i zadovoljna kao uvijek.
- Bilo je sasvim pristojno, gospodine strametre, samo je moglo biti neto vie
kupusa. Ali to da se radi, ja znam da je narudba kasno stigla. Suho meso je bilo
dobro sueno, izgleda da je kod kue sueno od domae svinje. I aj s rumom
izvrsno mi je prijao!
Strametar se zagleda u vejka i upita:
- Je li istina da se u Rusiji pije mnogo aja? A imaju li ondje i ruma?
- Ruma ima po itavom svijetu, gospodine strametre!
Samo se sad ne izmotavaj! pomisli u sebi strametar.
Trebao si prije paziti to govori! - I naginjui se vejku, zapita ga povjerljivo:
- Ima li u Rusiji lijepih djevojaka?
- Lijepih djevojaka ima po itavom svijetu, gospodine strametre!
Gle ti njega! pomisli ponovo strametar. Htio bi se sad nekako izvui! I
strametar izbaci glavni adut:
- A to ste htjeli raditi u 91. regimenti?
- Htio sam s njom na frontu.
Strametar zadovoljno pogleda vejka i primijeti:
- Sasvim ispravno! To je najbolji nain kako da ovjek dospije u Rusiju!
- To je zaista vrlo dobro smiljeno! - nastavi pobjedonosno strametar
promatrajui pri tom kako njegove rijei djeluju na vejka.
No iz njegovih oiju nije mogao proitati nita drugo nego potpuni mir.
Taj ovjek ni trepavicom da trepne, divio se u sebi strametar, to je sjajan
vojniki odgoj! Da sam ja u njegovu poloaju pa da to meni netko rekne, koljena bi
mi se poela tresti...
- Ujutro emo vas odvesti u Psek - ree toboe nehajno. - Jeste li ve bili u
Pseku?
- Jesam, godine tisuu devetsto i desete, na carskim manevrima.
188

Nakon ovog odgovora strametrov je smijeak bio jo ugodniji i pobjedonosniji.

Osjeao je u dui da je svojim sistemom pitanja nadmaio sama sebe.
- A jeste li uestvovali na itavim manevrima?
- Jesam, gospodine strametre, kao infanterist.
I sada je vejk, kao i prije, gledao mirno u strametra, a ovaj se vrtio od radosti i
nije mogao izdrati a da to odmah ne zapie u izvjetaj. Pozvao je vodnika da
odvede vejka, i dopunio je izvjetaj ovim rijeima:
Njegov je plan bio ovakav: Uvui se u redove 91. pjeake pukovnije, prijaviti se
odmah za frontu i prvom prilikom prijei u Rusiju, jer je primijetio da mu je
povratak zbog budnosti organa inae nemogu. Potpuno je shvatljivo da bi u
devedeset prvoj pukovniji mogao izvrsno prosperirati, jer je prema njegovu
priznanju, do kojega je dolo nakon dugog unakrsnog ispitivanja, uestvovao ve
godine devetsto i desete na itavim carskim manevrima u okolici Pseka kao
infanterist. Odatle se vidi da se u svoj posao vrlo dobro razumije. Napominjem jo
da su navedene optube rezultat moga sistema unakrsnog ispitivanja.
Na vratima se odjednom pojavi vodnik:
- Gospodine strametre, on bi htio na zahod.
82

- Bajonet auf! - viknu strametar. - Ali ne, dovedite ga amo!

- Vi hoete na zahod? - upita ljubazno vejka. - A nemate li pri tom kakve druge
namjere?
I zagleda se u vejkovo lice.
- Radi se zaista samo o velikoj nudi, gospodine strametre - odgovori vejk.
- Samo da nije to drugo posrijedi - ponovi znaajno strametar uzimajui slubeni
revolver. - Ii u i ja s vama!
- To je vrlo dobar revolver - ree putem vejku. - Ima sedam metaka, a gaa
precizno.
No prije nego su izali u dvorite, dozva vodnika i potajno mu rekne:
- Vi nataknite bode na puku, pa kad on bude u zahodu, vi stanite iza zahoda, da
nam se ne provue kroz zahodsku jamu!
Zahod je bila mala obina drvena kuica, koja je stajala osamljena nasred dvorita
nad jamom s gnojnicom to je curila s nedaleke hrpe gnoja.

189

Bio je to ve stari veteran, na kojem su vrile tjelesnu nudu brojne generacije.

Sada je na njemu sjedio vejk koji se jednom rukom drao za konopac na vratima,
dok je odostrag kroz prozori gledao vodnik u njegovu stranjicu da se ne bi
provukao kroz zahodsku jamu.
Sokolove oi andarmerijskog strametra bile su uperene na vrata, i strametar je
razmiljao u koju nogu da puca ako pokua bjeati.
Ali vrata su se mirno otvorila i na njima se pojavio zadovoljni vejk, koji se obrati
strametru:
- Nisam bio predugo unutra? Da vas nisam moda zadrao?
- O ne, nipoto - odgovori strametar pomislivi u sebi: Kakvi su to fini i pristojni
ljudi! Zna to ga eka, ali svaka ast. Do posljednjeg asa je pristojan. Da li bi na
ovjek bio takav, na njegovu mjestu?
Strametar sjede u straarnicu kraj vejka na prazan vojniki krevet andara
Rampe koji je do jutra bio u slubi radi obilaska sela, ali je u to doba mirno sjedio u
Gostionici kod crnoga konja u Protivnu i igrao s postolarima marija,
objanjavajui u pauzama kako Austrija mora pobijediti.
Strametar pripali lulu, napunie lulu i vejku, vodnik natrpa pe i andarmerijska
se stanica pretvorila u najugodnije mjesto na kugli zemaljskoj, u tihi kut i toplo
gnijezdo u rani zimski sumrak kad se vode ugodni razgovori.
No svi su utjeli. Strametar je raspredao neku misao, koju je napokon i izrazio
obraajui se vodniku:
- Po mojem miljenju pijune ne bi trebalo vjeati. ovjek koji se rtvuje za svoju
dunost, za svoju, da tako kaemo, domovinu, treba da bude likvidiran na astan
nain, barutom i olovom, zar ne, gospodine vodnie?
- Svakako, valjalo bi ga samo strijeljati, a ne vjeati - sloio se s njim vodnik. Recimo da i nas poalju i reknu nam: Morate doznati koliko Rusi imaju strojnih
83

puaka u svojem Maschinengewehrabteilungu! Mi bismo se na tu zapovijed

preruili i poli bismo da izvidimo. Pa zar da me za to objese kao kakva grabenog
ubojicu?
190

Vodnik se tako uzrujao da je ustao i viknuo:

- Ja zahtijevam da me strijeljaju i pokopaju s vojnim poastima!
- Ali u tom grmu lei zec - javi se vejk - ako je ovjek lukav, tada mu ne mogu
nikada nita dokazati.
- O mogu! - znaajno ree strametar - jer su i oni isto tako lukavi i imaju svoju
metodu. Vi ete se sami o tom uvjeriti!
- Vi ete se, uvjeriti o tom - ponovi blagim tonom i prijazno se uz to nasmijei. Kod nas nikomu ne pomau izmotavanja, zar ne, gospodine vodnie?
Vodnik potvrdno kimnu glavom i primijeti da je kod nekih ljudi stvar ve unaprijed
izgubljena, tako da im ne pomae ni maska potpunog mira, jer to ovjek izgleda
mirniji, to je u tome jai dokaz njegove krivnje.
- Vi ste svrili moju kolu, gospodine vodnie! - izjavi ponosno strametar. - Mir je
84

mjehur od sapunice, umjetni mir je corpus delicti.

I prekidajui izlaganje o svojoj teoriji, obrati se na vodnika pitanjem:
- A to emo naruiti za veeru?
- Zar vi neete veeras u gostionicu, gospodine strametre?
S ovim pitanjem pojavio se pred strametrom nov i teak problem koji je trebalo
odmah rijeiti.
A to bi bilo kad bi im taj pijun, iskoristivi njegovu nonu odsutnost, umakao?
Vodnik je dodue pouzdan i oprezan ovjek, ali ipak su mu ve pobjegle dvije
skitnice. Stvarno je to bilo tako da se jedne zime nije htio s njima natezati po snijegu
sve do Pseka, tako da ih je u polju kod Raica pustio i samo pro forma opalio hitac
u zrak.
- Poslat emo nau baku po veeru, a ii e s vrem po pivo - rijeio je strametar
ovo teko pitanje. - Neka se baka malo proee!
I baka Pejzlerka, koja je kod njih sluila, zaista se naetala.
Poslije veere stalno je hodala izmeu andarmerijske stanice i gostionice na
Makovcu. Neobino brojni tragovi tekih izama bake Pejzlerke na toj spojnoj
liniji govorili su jasno da strametar potpuno nadoknauje svoju nenazonosti na
Makovcu.
A kad se napokon baka Pejzlerka pojavila u gostionici sa porukom da se gospodin
strametar lijepo preporuuje i da moli da mu poalju bocu rakije kontuovke,
gostioniar nije vie mogao izdrati od radoznalosti, pa zapita kakva to gosta imaju.
- Kakva gosta? - odgovori Pejzlerka. - Nekakva sumnjiva ovjeka! Prije nego sam
otila, obojica su ga drala oko vrata, a gospodin strametar ga je gladio po glavi i
govori mu: Ah ti moj zlatni slavenski mladiu, moj mali pijuniu!
A kasnije, kad je ve odavno prola pono, vodnik je spavao i tvrdo hrkao, ispruen
preko svoga kreveta i potpuno obuen.
Nasuprot njemu sjedio je strametar s ostatkom kontuovke na dnu boce, drao je
vejka oko vrata, suze su mu tekle niz preplanulo lice, brci su mu bili slijepljeni od
kontuovke i samo je brbljao:
- Priznaj da u Rusiji nemaju tako dobre kontuovke, priznaj da mogu mirno na
spavanje! Priznaj to kao ovjek!
- Nemaju!
191

Strametar se svali na vejka.

- Obradovao si me, priznao si! Tako i treba da bude na presluavanju. Ako si kriv,
zato da porie?
Ustao je i oteturao s praznom bocom u svoju sobu gunajui:
- Da nisam poao neizravnim p-p-putem, moglo je sve drugaije is-ispasti.
No prije nego se u uniformi svalio na svoj krevet, izvukao je iz pisaeg stola svoj
izvjetaj i pokuao ga dopuniti ovim materijalom:
85

Ich muss noch dazu beizufgen, dass die russische Kontuszowka na osnovu
56... I tu je napravio mrlju, polizao je i smjekajui se glupavo izvalio se na krevet
i zaspao kao klada.
Pred jutro je andarmerijski vodnik, koji je leao na krevetu kraj suprotnog zida,
poeo tako hrkati i fiukati kroz nos da je probudio vejka. vejk je ustao,
prodrmao vodnika i legao opet da spava. Ve su pijetli propjevali, a kad je i sunce
izalo, dola je baka Pejzlerka, koja se snom okrijepila od nonog etanja, da naloi
vatru, ali je nala vrata otvorena i sve u dubokom snu. Petrolejka se na straarnici
jo dimila. Baka Pejzlerka poe vikati i vui vodnika i vejka s kreveta. Vodniku je
rekla: Kako se ne stidite spavati ovako obueni kao stoka!, a vejka je opomenula
da bar zakopa hlae kad vidi enu.
Napokon je energino navalila na pospanog vodnika da ode probuditi gospodina
strametra, jer nije red da se tako dugo crkava.
- U dobre ste ruke pali - gunala je baka vejku, dok je vodnik budio strametra jedna vea pijanica od druge. Zapili bi i nos meu oima. Meni su duni plau ve
treu godinu, a kad ih podsjetim da mi plate, strametar mi uvijek rekne: utite,
bako, ili u vas dati zatvoriti; mi dobro znamo da je va sin zvjerokradica i da krade
i drva u vlastelinskoj umi. I tako se s njima muim ve etvrtu godinu.
Baka duboko uzdahnu i nastavi s gunanjem:
- Osobito se uvajte pred strametrom. On je umiljat ovjek, a zapravo je gad
prvoga reda. On bi samo umakao i zatvarao ljude!
Strametra je bilo vrlo teko probuditi. Vodnik se prilino namuio dok ga je
uvjerio da je ve jutro.
Konano je progledao, protrljao oi i nejasno se prisjetio jueranjeg dana.
Odjednom mu pade na um strana misao koju je i izrekao, gledajui nesigurno u
vodnika:
- Zar nam je pobjegao?
- Kojeta, on je poten ovjek!
I vodnik poe hodati po sobi, zagleda se kroz prozor, a onda se opet vrati, otkinu
komad novinskog papira na stolu i poe meu prstima guvati papirnu kuglicu.
Vidjelo se na njemu da bi elio neto rei.
Strametar ga nesigurno pogleda i napokon, elei biti siguran u ono to je samo
slutio, ree:
- Ja u vam, gospodine vodnie, pomoi. Vjerojatno sam opet juer pravio kakve
gluposti?
Vodnik pogleda prijekorno svoga pretpostavljenog i ree:
- Kad biste znali, gospodine strametre, ta ste sve juer napriali i o emu ste sve
192

govorili!
I priklonivi se strametrovu uhu ree mu apui:
- Govorili ste da smo mi esi i Rusi ista slavenska krv, da e Nikolaj Nikolajevi
ve idue sedmice biti u Perovu, da Austrija nee izdrati, pa neka on samo pri
istrazi porie i zaplee stvar ne bi li kako izdrao do vremena kad e ga kozaci
osloboditi; da se sve to mora vrlo brzo slomiti i da e nastati vremena kao za
husitskih ratova, pa e seljaci s mlatilima poi na Be; da je na car bolestan stari i
da e skoro otegnuti papke, da je car Vilim ivotinja, da ete mu slati u zatvor
novaca za poboljanje hrane i jo mnogo takvih stvari...
Vodnik odstupi od strametra i nastavi:
- Svega se toga sjeam, jer sam na poetku bio samo malo pripit. Ali kasnije sam se
i ja naljoskao, pa se vie niega ne sjeam.
Strametar pogleda vodnika i ree:

- A ja se opet sjeam kako ste vi govorili da smo mi prema Rusima patuljci, i kako
ste pred naom bakom vikali: ivjela Rusija!
Vodnik se nervozno proeta po sobi.
- Derali ste se kao bik - ree strametar - i onda se svalili u krevet i poeli hrkati.
Vodnik stade kraj prozora i bubnjajui po staklu ree:
- Ni vi niste, gospodine strametre, drali jezik za zubima pred tom naom bakom,
i sjeam se da ste joj rekli: Zapamtite, bako, da svaki car i kralj misli samo na svoj
dep, pa zato i ratuje, makar i bio tako star kao na Prochazka, koga vie ne mogu
pustiti iz zahoda da im ne zagadi itav Schnbrunn.
- Zar sam to rekao?
- Da, gospodine strametre, to ste rekli prije nego ste poli u dvorite da povraate,
pa ste jo vikali: Bako, gurnite mi prst u usta!
- A i vi ste lijepe stvari govorili! - prekine ga strametar. - Odakle ste izvukli tu
glupost da e Nikolaj Nikolajevi biti eki kralj?
- Toga se ne sjeam - odgovori bojaljivo vodnik.
- Ta kako bi se i sjeali! Bili ste pijani kao duga, oi su vam bile kao u praseta, a
193

kad ste htjeli izai napolje, mjesto na vrata poli ste na pe.
Obojica zamukoe, a onda dugu utnju prekine strametar ovim rijeima:
- Ja sam vam uvijek govorio da je alkohol propast. Vi ne moete mnogo podnijeti, a
ipak pijete. A ta bi bilo da vam je na uhapenik pobjegao? Kako bismo to
opravdali? Boe, glava hoe da mi pukne!
- Kaem vam, gospodine vodnie - nastavljae strametar - da je ba zato to nije
pobjegao stvar potpuno jasna, da je to opasan i rafiniran ovjek. Kad ga budu
presluavali, on e rei da je ovdje bilo otvoreno i da smo bili pijani, pa da je mogao
hiljadu puta pobjei da se osjeao kriv. Jedino je srea to se takvom ovjeku ne
vjeruje, pa kad mi slubeno prisegnemo da je to izmiljotina i drska la toga
ovjeka, tada mu nee pomoi ni bog, pa e imati na vratu jedan paragraf vie. U
njegovoj stvari to dakako ne igra nikakvu ulogu... Samo da me glava ne boli tako
jako!
utnja. Zaas opet ree strametar:
- Pozovi amo baku!
- ujte, bako - ree strametar Pejzlerki kad ju je doveo vodnik, gledajui joj
strogo u oi - pronaite negdje raspelo sa staklom pa ga donesite amo!
I na Pejzlerkin radoznali pogled strametar viknu:
- Gledajte da ste to prije tu!
Strametar izvue iz stola dvije svjeice na kojima su bili tragovi peatnog voska
od peaenja slubenih spisa, pa kad je konano dojurila i Pejzlerka s raspelom,
strametar stavi kri izmeu obadvije svjeice na rub stola, zapali svjeice i
ozbiljno rekne:
- Sjedite, bako!
Zapanjena Pejzlerka spusti se na divan i preneraeno pogleda strametra, svjeice i
raspelo. Spopao ju je strah, pa kako je drala ruke na pregai, vidjelo se da joj se
tresu i koljena.
Strametar se ozbiljno proeta oko nje i zaustavivi se drugi put pred njom
progovori sveano:
- Sino ste bili svjedokinja velikog dogaaja, bako! To vaa glupa pamet moda i ne
shvaa. Onaj vojnik je uhoda, pijun, bako.
- Isuse i Marijo! - viknu Pejzlerka. - Djevice Marijo Skoika!
- Tie, bako! Da bismo to od njega ispipali, morali smo govoriti kojeta. uli ste
valjda kako smo udne stvari priali?
- ula sam, molim - ree drhtavim glasom Pejzlerka.
- Ali sve smo to, bako, govorili samo zato da on prizna, da steknemo njegovo
povjerenje. I to nam je polo za rukom. Izvukli smo iz njega sve. Uhvatili smo ga.
Tu strametar naas prestade govoriti da popravi stijenj na svijeama, a zatim
nastavi ozbiljno, gledajui strogo u Pejzlerku:
- Vi ste, bako, prisustvovali tom razgovoru pa ste upueni u itavu tajnu. To je
slubena tajna. Vi je ne smijete nigdje odati. Ni na smrtnoj postelji ne, jer vas inae
nee smjeti ni pokopati na groblju.
- Isuse, Marijo i Josipe - zakuka Pejzlerku - kako sam ja nesretna to sam
prekoraila prag ove kue!
194

- Ne viite, bako, ustanite, priite k raspelu, dignite uvis dva prsta desne ruke!
Poloit ete zakletvu. Ponavljajte rijei za mnom!
Pejzlerku otetura do stola stalno kukajui:
- Djevice Marijo Skoika, zato sam prekoraila prag ove kue?!
A s kria ju je gledalo izmueno Kristovo lice, svjeice su se dimile i sve je to
Pejzlerki izgledalo kao neto strano i nadzemaljsko. Sva se gubila u tome, koljena
su joj se tresla, a ruke su joj drhtale.
Podigla je uvis dva prsta, a andarmerijski strametar poe vano i sveano
govoriti:
- Zaklinjem se bogu svemoguem i vama, gospodine strametre, da o onom to
sam ovdje ula i vidjela, do svoje smrti neu nikome rei ni rijei, makar me ne
znam tko pitao. Tako mi bog pomogao!
- Poljubite jo, bako, raspelo - naloi joj strametar poto je Pejzlerka uz
strahovito jecanje izrekla zakletvu i pobono se prekriila.
- Tako, a sad opet odnosite raspelo onamo gdje ste ga i dobili, pa recite da sam ga
trebao za presluavanje!
Satrvena Pejzlerka na prstima izae iz sobe nosei raspelo, i kroz prozor se moglo
vidjeti kako se neprestano obazire na andarmerijsku stanicu, kao da bi se htjela
uvjeriti da to nije bio samo san, nego da je zaista maloas doivjela neto strano u
svojem ivotu.
Strametar je dotle prepisivao svoj izvjetaj to ga je nou nadopunio packama
koje je polizao zajedno s rukopisom, kao da je na papiru bila marmelada.
Sada je izvjetaj potpuno preradio i sjetio se da ipak nije postavio jedno pitanje.
Naloio je dakle da mu dovedu vejka i upitao ga:
- Znate li fotografirati?
- Znam.
- A zato ne nosite sa sobom fotografski aparat?
- Jer ga nemam - glasio je iskren i jasan odgovor.
- A kad biste ga imali, da li biste fotografirali? - zapita strametar.
- Kad bi imala baba s im, otila bi u Rim - odgovori prostoduno vejk, mimo
podnesavi ispitljiv pogled gospodina strametra kojega je opet, ba sada, tako
zaboljela glava da nije mogao izmisliti nikakvo drugo pitanje, nego ovo:
- A je li teko fotografirati kolodvor?
- Lake nego to drugo - odgovori vejk - jer se ne mie i jer kolodvor stalno stoji
na jednom mjestu, a ovjek mu ne mora ni govoriti da napravi ljubazno lice.
Strametar je dakle mogao dopuniti svoj izvjetaj: Zu dem Bericht No 2172,
86

melde ich...
I strametar se raspisao: Izmeu ostalog, kad sam ga unakrsno ispitivao, priznao
je da zna fotografirati i da najradije fotografira kolodvor. Fotografski aparat nije
dodue kod njega naen, ali misli se da ga negdje skriva i da ga ne nosi sa sobom
zato da odvrati od sebe panju, to potvruje i njegovo vlastito priznanje da bi
fotografirao kad bi imao aparat uza se.
Strametar, kome je glava bila teka od sinonog banenja, sve se vie zapletao u
izvjetaj o fotografiranju pa je pisao dalje:
195

Sigurno je da je prema njegovu vlastitom priznanju jedino injenica to nije imao

uza se fotografskog aparata, sprijeila da ne fotografira kolodvorske zgrade i uope
mjesta koja su strateki vana, i neosporno je da bi to uinio da je imao uza se
fotografski aparat, koji je sakrio. Moe se zahvaliti samo injenici to nije imao uza
se fotografskog aparata da kod njega nisu naene nikakve fotografije.
- To je dovoljno! - ree strametar i potpisa se.
Strametar je bio potpuno zadovoljan svojim djelom, pa ga proita vodniku s
velikim ponosom.
- Ovo mi je dobro polo za rukom! - ree vodniku. - Eto vidite, tako se piu
izvjetaji. U izvjetaju mora biti sve. Presluavanje, moj gospodine, nije tako
jednostavna stvar, no glavno je da se sve lijepo unese u izvjetaj, da oni gore blenu
kao telad. Dovedite ga dakle jo jednom, da zavrimo s njim!
Kad je vejk doveden, ozbiljno mu progovori strametar:
- Sad e vas gospodin vodnik odvesti u Psek na Bezirksgendarmeriekommando.
Prema propisu morao bih vam staviti na ruke lance. Ali jer mislim da ste vi pristojan
ovjek, ne emo vam stavljati lance na ruke. Ja sam uvjeren da ni putem neete
pokuavati da pobjegnete.
I strametar, oito dirnut pogledom na dobroduno vejkovo lice, doda jo ovo:
- I nemojte me zadrati u looj uspomeni. Povedite ga, gospodine vodnie, evo vam
izvjetaja.
- Zbogom ostajte! - ree vejk meko. - Hvala vam, gospodine strametre, za sve
to ste za mene uradili, pa kad budem imao prilike, ja u vam pisati, a ako budem
jo kada prolazio ovuda, svakako u vas posjetiti.
I vejk izae s vodnikom na ulicu, pa tko god bi ih sreo zadubene u prijateljski
razgovor, svatko bi ih smatrao za stare znance koji sluajno idu istim putem u grad,
recimo u crkvu.
- Nikada ne bih pomislio - priao je vejk - da je put u Budjejovice spojen s takvim
potekoama. To me podsjea na onaj sluaj s mesarom Chaurom iz Kobylisa. On
je jedne noi doao na Moranj do spomenika Palackome, pa je obilazio oko njega
sve do jutra, jer mu se inilo da je onaj zid bez kraja i konca. Bio je zbog toga sav
oajan, a ujutru je bio tako iznemogao da je poeo dozivati patrolu, pa kad su
policajci doli, zapitao ih je kuda se ide u Kobylise, jer on ve hoda oko zida pet
sati, a stalno mu nema ni kraja ni konca. Policajci su ga poveli sa sobom, a on im je
u samici sve porazbijao.
Vodnik nije na to rekao ni rijei, samo je u sebi mislio: ta mi to pria? Opet
poinje priati bajke o Budjejovicama.
Prolazili su mimo ribnjaka, pa vejk radoznalo upita vodnika ima li u okolici mnogo
ribokradica.
- Ima ih sva sila - odgovori vodnik. - Prijanjeg su strametra htjeli baciti u vodu.
Ribnjaki straar opalio im u zadnjicu samu, ali to nita ne smeta. U hlaama nose
komad lima.
I vodnik se raspria o napretku, kako ljudi sve pronau i kako jedan ovjek vara
drugoga, pa razvije novu teoriju da je ovaj rat velika srea za ovjeanstvo, jer e u
tim borbama uz vrijedne ljude poginuti i bitange i nitkovi.
196

- Ima ionako previe ljudi na svijetu - ree promiljeno - jedan ve potiskuje

drugoga i ljudi su se razmnoili da je strahota.
Stigli su do nekog svratita.
- Danas vraki duva - ree vodnik - pa mislim da nam tamprl rakije nee koditi.
Ne govorite nikomu nita da vas vodim u Psek! To je dravna tajna.
Vodniku je projurila kroz mozak instrukcija zemaljskih vlasti o sumnjivim i
uoljivim ljudima i o dunosti svake andarmerijske stanice: Njih valja iskljuiti iz
dodira s mjesnim stanovnitvom, pa valja strogo paziti da prilikom sprovoenja
viim instancijama ne dolazi do suvinih razgovora s prolaznicima.
- Ne smijemo odati tko ste vi - poe iznova vodnik. - Nikoga se ne tie to ste
uradili. Ne smije se iriti panika.
- Panika je u ovim ratnim vremenima opasna stvar - nastavi on. - Ako netko neto
rekne, ve se to rairi kao lavina po cijelom kraju. Razumijete li?

- Ja neu iriti paniku - ree vejk i odra rije. Kad se gostioniar upustio s njima u
razgovor, vejk mu je sasvim ozbiljno rekao:
197

- Brat mi veli da emo u jedan sat biti u Pseku.

- A va je brat na dopustu? - upita radoznali gostioniar vodnika koji je, ne
trepnuvi oima, drsko odgovorio:
- Danas mu ve dopust zavrava!
- Nadmudrili smo ga! - ree vodnik, smjekajui se vejku, kad je gostioniar
nekamo otrao. - Samo da ne bude panike! Ratno je doba.
Kad je vodnik prije, ulaska u svratiste rekao da misli da tamprl rakije ne moe
koditi, bio je optimist, jer je zaboravio na to to moe biti od mnogo tamprla, ali
kad ih je ispio dvanaest, sasvim je odluno izjavio da se zapovjednik kotarske
andarmerijske stanice do tri sata nalazi na ruku, pa je uzaludno dolaziti onamo
prije, a osim toga upravo poinje snjena vijavica. Ako stignu do etiri sata po
podne u Pisak, imat e jo vremena napretek. Do est sati ima dosta vremena.
Hodat e po tami, kao to pokazuje dananje vrijeme. A sasvim je svejedno da li
idu ve sada ili tek kasnije. Psek im ne moe utei.
- Budimo sretni to sjedimo u toplom - odlui on. - Za takva nevremena mnogo je
gore onima u rovovima nego nama kraj pei.
Velika i stara kaljeva pe usijala se od vruine i vodnik je ustanovio da se vanjska
toplina moe vrlo zgodno dopuniti unutranjom toplinom s pomou slatkih i estokih
rakija, kako kau u Galiciji.
Gostioniar, iako na osami, imao je osam vrsta takvih rakija. Dosaivao se i pio ih
uz zvukove snjenog vihora koji je zavijao iza svakog ugla kue.
Vodnik je stalno nudio gostioniara da ne zaostaje za njim, i prigovarao mu da malo
pije, to je bila oigledna nepravda, jer se gostioniar jedva drao na nogama i
neprestano je htio igrati ferbl, te je tvrdio da je noas uo s istoka gruvanje topova,
na to mu je vodnik tucajui prigovarao:
- Samo ne irite paniku! Protiv toga imamo in-in-strukcije.
I poeo je tumaiti da su instrukcije skup najnovijih naredaba. Pri tom je odao
nekoliko tajnih zapovijedi. No gostioniar nije vie nita shvaao, samo je jo
mogao izjaviti da se instrukcijama ne moe dobiti rat.
Bio je ve mrak kad je vodnik odluio da pou u Psek. U vijavici nije se vidjelo
dalje od nosa, pa je vodnik stalno govorio:
- Samo naprijed za nosom sve do Pseka!
Kad je to rekao trei put, njegov se glas nije uo sa ceste, nego odnekud odozdo,
kamo se vodnik skotrljao niz snjeni obronak. Opirui se o puku jedva se opet
uzverao na cestu. vejk je uo kako se prigueno smije i govori: Sklizavica. No
zaas ga opet nije uo, jer se ponovo poskliznuo niz strminu, ali je pri tom tako
dreknuo da je nadvikao vjetar:
- Past u, panika!
Vodnik se pretvorio u marljiva mrava koji se nakon pada uvijek grevito vere
uzbrdo.
Vodnik je pet puta ponovio ovaj izlet niz strminu, a kad se opet naao uz vejka,
rekao mu je bespomono i oajniki:
- Ja bih vas vrlo lako mogao izgubiti.
- Ne bojte se, gospodine vodnie - ree vejk. - Najbolje e biti da se sveemo.
198

Onda se ne moemo jedan drugomu izgubiti. Imate li sa sobom lance?

- Svaki andar uvijek mora nositi sa sobom lance - ree vano vodnik teturajui oko
vejka. - To je na svagdanji kruh.
- Hajde da se onda sveemo! - nagovarao ga vejk. - Pokuajmo i to!
Vodnik je majstorskim pokretom privrstio jedan kraj lanca na vejkovu ruku, a
drugi kraj na zapee svoje desnice; sada su bili spojeni kao blizanci. Posrui po
cesti, nisu se mogli odijeliti, pa je vodnik vukao vejka preko gomila kamenja, a kad
je pao, povukao je i vejka sa sobom. Pri tom im se lanac tako urezivao u ruku da
je vodnik konano rekao da se ovako dalje ne moe i da se lanac mora skinuti s
ruku. Poslije dugog i uzaludnog nastojanja da skine lanac sa svoje i vejkove ruke,
vodnik uzdahnu:
- Mi smo sjedinjeni za sve vijeke vjekova.
- Amen! - doda vejk i oni nastavie muan put.

Vodnika je zahvatila duevna depresija, pa kad su nakon stranih muka kasno uvee
stigli u Psek na andarmerijsko zapovjednitvo, on je na stepenicama sasvim
satrveno rekao:
- Sad e biti strano. Mi se ne moemo razdvojiti.
I zaista je bilo strano kad je strametar poslao po zapovjednika stanice, kapetana
Kniga.
Prve su kapetanove rijei bile:
- No, duhnite mi u usta!
- Sada razumijem - ree kapetan koji je neprijeporno procijenio situaciju svojim
finim, prokuanim njuhom - rum, kontuovka, ljuta, oskoruovaa, orahovaa,
vinjevaa i vanilinka.
- Gospodine strametre - obrati se on svome podreenom - evo vidite kako ne
smije izgledati andar. Ovakvo vladanje predstavlja prijestup o kojem e raspravljati
vojni sud. Svezao se s delikventom lancem. Doao je nalokan, total besoffen.
Dopuzao je kao ivotinja! Skinite im lanac!
199

87

- ta je? - obrati se vodniku koji mu je slobodnom rukom naopako salutirao.

- Pokorno javljam, gospodine kapetane, donio sam izvjetaj.
- I o vama e otii izvjetaj sudu - ree kratko kapetan. - Gospodine strametre,
zatvorite obojicu, a ujutro ih dovedite na presluavanje. Izvjetaj iz Putima
prostudirajte i poaljite mi ga u stan.
Kapetan andarmerijskog zapovjednitva u Pseku bio je vrlo sluben ovjek,
dosljedan u proganjanju podreenih i izvrstan administrativac.
U andarmerijskim stanicama njegova kotara nije nikad vladalo zatije. Oluja se
pojavljivala sa svakim dopisom potpisanim od kapetana, koji je itav dan dijelio
ukore, opomene i prijetnje za itav kotar.
Otkada je zapoeo rat, nad andarmerijskim stanicama psekog kotara lebdjeli su
teki oblaci.
Bilo je to pravo sablasno raspoloenje. Gromovi su birokratizma grmjeli i udarali u
andarmerijske strametre, vodnike, momad i namjetenike. Za svaku glupost
kapetan je stavljao ljude pod disciplinsku istragu.
- Ako hoete da pobijedimo u ratu - govorio je na svojim inspekcijama
andarmerijskih stanica - tada a mora biti a, a svako b mora biti b. Svagdje
mora biti taka na i.
Uvijek je oko sebe njuio izdaju i bio uvjeren da svaki andar u njegovu kotaru ima
nekakve grijehe u vezi s ratom i da svaki od njih u to ozbiljno doba ima po kakav
propust u slubi.
A odozgo su ga bombardirali dopisima, u kojima je ministarstvo zemaljske obrane
upozoravalo da prema izvjetajima ministarstva vojske mnogi vojnici iz psekog
kotara prelaze na stranu neprijatelja.
I gonili su ga da izvia lojalnost graana u svojem kotaru. Bilo je to strano. ene iz
okolice pratile su svoje mueve u vojsku, a on je znao da ti muevi sasvim sigurno
obeavaju svojim enama da se nee dati ubiti za svoga cara.
Crno-ute horizonte poeli su zastirati oblaci revolucije. U Srbiji i u Karpatima
prelazili su neprijatelju itavi bataljuni. Prela je i dvadeset osma pukovnija i
jedanaesta pukovnija. U posljednjoj su bili vojnici iz psekog kraja i kotara. U to
predrevolucionarno, zaguljivo doba stigli su regruti iz Vodnjana s karanfilima od
crnog organtina. Kroz pseki kolodvor prolazili su vojnici iz Praga i bacali cigarete i
okoladu, koje su im dodavale u marvene vagone gospoe iz vieg psekog
drutva.
A kad je proao jedan marbataljon i nekoliko psekih idova viknulo: Heil, nieder
88

mit den Serben! , dobili su nekoliko tako snanih pljusaka da se nedjelju dana nisu
mogli ni pokazati na ulici.
I dok su se odigravale ove epizode koje su jasno dokazivale da je himna Boe ivi,
Boe titi!, koja se svirala na crkvenim orguljama, samo tanka pozlata i ope
licemjerje - dotle su iz andarmerijskih stanica stizali poznati odgovori na upite la
Putim da je sve u najboljem redu, da nema nikakve agitacije protiv rata i da se
raspoloenje stanovnitva moe oznaiti rimskom jedinicom A, a oduevljenje
rimskom jedinicom a - b.
- Vi niste andari, nego opinski policajci - govorio je na svojim inspekcijama. 200

Mjesto da izotrite svoju panju za hiljadu procenata, vi se polagano pretvarate u

stoku.
Uinivi ovakvo zooloko otkrie, on bi jo dodao:
- Valjate se lijepo kod kue i mislite u sebi: Mit ganzem Krieg kann man uns am
89

Arsch lecken.
Zatim je uvijek slijedilo nabrajanje svih dunosti nesretnih andara, predavanje o
tome kakva je itava situacija i kako sve to treba uzeti ozbiljno u ruke, da bi uistinu
bilo onako kako treba da bude. Nakon ovog prikaza sjajne slike andarmerijskog
savrenstva, koje jaa austrijsku monarhiju, slijedile su prijetnje, disciplinske istrage,
premjetaji i psovke.
Kapetan je bio vrsto uvjeren da on stoji ovdje na strai, da on neto spasava i da
su svi ti andari iz potinjenih mu andarmerijskih stanica lijena fukara, egoisti,
podlaci i varalice koji se uope ni u ta drugo ne razumiju, nego u rakiju, pivo i
vino. A budui da imaju neznatne prihode, primaju mito da bi mogli lokati, i
unitavaju Austriju polako, ali sigurno. Jedini ovjek u koga je imao povjerenja, bio
je njegov strametar na kotarskom zapovjednitvu koji je uvijek u gostionici
govorio: Opet je danas bilo lakrdije s naim starim blezganom ...
***
Kapetan je prouavao izvjetaj andarmerijskog strametra iz Putima o vejku.
Pred njim je stajao njegov andarmerijski strametar Matejka i mislio u sebi neka
kapetan i njegovi izvjetaji idu do sto avola jer ga dolje kod Otave ekaju na
partiju napsla.
- Posljednji put sam vam rekao, Matejka - poe kapetan - da je najvei blesan
kojega sam ikad upoznao andarmerijski strametar iz Protivna, ali ovim ga je
izvjetajem nadmaio strametar iz Putima. Taj vojnik kojega je doveo onaj lopov,
pijani vodnik, s kojim je bio svezan kao pas, uope nije pijun. To je svakako
najobiniji dezerter. U izvjetaju pie takve gluposti da e i malo dijete na prvi
pogled razabrati da je taj klipan bio pijan kao kakav papin prelat.
- Dovedite mi odmah toga vojnika - naloi, poto je jo asak studirao izvjetaj iz
Putima. - Nikada u ivotu nisam vidio takvu gomilu gluposti, a osim toga on nam s
tim sumnjivim klipanom alje takva vola kao to je taj njegov vodnik. Ovi me ljudi
jo premalo poznaju, ne znaju kako mogu biti opasan. Sve dok im se od straha
triput na dan ne napune gae, oni misle da mogu na meni i drva cijepati.
I kapetan se raspriao kako se sada andarmerija negativno odnosi prema svim
naredbama i kako sastavlja izvjetaje iz kojih se odmah vidi da svaki takav
strametar pravi iz svega toga alu, samo da stvar jo vie zamrsi.
Kad ih odozgo obavijeste da nije iskljuena mogunost da se po zemlji skitaju
pijuni, takvi andarmerijski strametri odmah ponu fabricirati pijune naveliko,
pa ako rat potraje jo neko vrijeme, sve e se pretvoriti u veliku ludnicu. Neka u
kancelariji poalju brzojav u Putim da strametar doe sutra u Psek. On e mu
ve taj golemi dogaaj", o kojem pie u poetku svojeg izvjetaja, izbiti iz glave.
- Iz koje ste pukovnije pobjegli? - doeka kapetan vejka.
- Ni iz jedne.
Kapetan pogleda vejka i ugleda na njegovu mirnom licu toliko bezbrinosti da
201

upita:
- Kako ste doli do uniforme?
- Svaki vojnik dobiva uniformu kad stupi u vojsku - odgovori vejk s blagim
smijekom. - Ja sluim u 91. pukovniji i ne samo da nisam iz nje pobjegao, nego
naprotiv.
Rije naprotiv vejk je izrekao s takvim naglaskom da ga je kapetan alosno
pogledao i zapitao:
- Kako to naprotiv?
- To je vrlo jednostavna stvar - odgovori vejk - ja idem u svoju pukovniju, ja je
traim i ne bjeim od nje. Ja nita drugo ne elim, nego da to prije doem u svoju
pukovniju. Ja sam od toga ve sasvim nervozan to se vjerojatno udaljujem od
ekih Budjejovica, kad pomislim da me ondje eka itava regimenta. Gospodin
strametar u Putimu pokazao mi je na karti da su Budjejovice na jugu, a on me
mjesto onamo uputio na sjever.
Kapetan odmahnu rukom kao da bi htio rei: Pravi on i gore stvari, a ne samo da
upuuje ljude na sjever.
- Vi dakle ne moete nai svoju pukovniju - zapita kapetan - vi ste poli da je
potraite?
vejk mu objasni itavu situaciju. Spomenuo je Tabor i sva mjesta kroz koja je iao
u Budjejovice: Milevsko - Kvtov - Vr - Maln - iov - Sedlec - Horad'ovice
- Radomyl - Putim - tkno - Strakonjice - Volynj - Dub - Vodnjany - Protivn i
opet Putim.
vejk je s golemim oduevljenjem prikazao svoju borbu sa sudbinom, kako je svom
silom, ne marei za zapreke, nastojao da doe svojoj devedeset prvoj pukovniji u
Budjejovice i kako je sav njegov napor ostao uzaludan.
Govorio je vatreno, a kapetan je mehaniki crtao olovkom na komadiu papira
zatvoreni krug iz kojega vejk nije mogao nikako izai kad se uputio svojoj
pukovniji.
- To je bio herkulski napor - rekao je kapetan konano, poto je sa zadovoljstvom
sasluao vejkovo prianje kako mu je mrsko to tako dugo nije mogao stii do
svoje pukovnije - morao je to biti divan prizor kad ste se vrtjeli oko Putima.
- Moglo se to ve tada urediti - ree vejk - da nije bilo gospodina strametra u
tom nesretnom gnijezdu. On me uope nije pitao ni za ime ni za pukovniju, i bilo
mu je sve to nekako vrlo udnovato. On me je trebao otputiti u Budjejovice, i u
kasarni bi mu ve rekli jesam li ja onaj vejk koji trai svoju regimentu, ili kakav
sumnjiv ovjek. Danas sam ve mogao biti drugi dan u svojoj pukovniji i izvravati
svoje vojne dunosti.
- A zato ih niste u Putimu upozorili da se radi o nesporazumu?
- Jer sam vidio da je uzaludno s njim razgovarati. To mi je ve govorio stari
gostioniar Rampa na Vinohradima kad mu je netko htio ostati duan, da ovjek
ima kadto takvih momenata da je na sve gluh kao top.
Kapetan nije dugo razmiljao, nego je samo pomislio da je takvo kruno putovanje
ovjeka koji eli da stigne do svoje pukovnije, znak potpune ljudske degeneracije,
pa je dao u kancelariji otipkati na stroju ovaj dopis, drei se svih pravila i ljepota
202

slubenog stila:
Slavnom zapovjednitvu c. i kr. 91. pjeake pukovnije ...
u ekim Budjejovicama
U prilogu predvodi se Josef vejk, po izjavi dotinoga infanterist iste pukovnije,
zadran na osnovu svoje izjave u Putimu, kotar Psek, od andarmerijske stanice,
sumnjiv zbog dezerterstva. Isti navodi da ide u svoju gore oznaenu pukovniju.
Predvedeni je omanjeg, vrstog stasa, lica i nosa pravilna, plavih oiju, bez
naroitog znaka. U prilogu pod br. 1. alje se raun za prehranu istoga s molbom da
se prenese na raun ministarstva zemaljske obrane i da se potvrdi primitak
predvedenoga. U prilogu pod C-l alje se na potvrdu popis vojnih predmeta koje je
uhapeni imao na sebi na dan svoga uhapenja.
Putovanje vlakom od Pseka do Budjejovica prolo je vejku brzo i ugodno. Pratio
ga je mladi andar, novajlija, koji nije skidao oiju sa vejka i strahovito se bojao da
mu vejk ne pobjegne. itavim je putem rjeavao teku zagonetku: Ako bih sada
morao ii na malu ili veliku nudu, kako da to uradim?
Rijeio ju je tako da mu je vejk morao kumovati.
itavim putem od kolodvora do Marijinih vojarni u Budjejovicama grevito je
upirao oi u vejka, i kad god bi doli do kakvog ugla ili raskra ulica, uvijek bi kao
uz put priao vejku koliko dobivaju otrih naboja za svaku pratnju, na to bi mu
vejk odgovorio kako je uvjeren da nijedan andar nee pucati na ulici, da koga ne
unesrei.
andar je tvrdio protivno i tako su doli u vojarnu.
Slubu u vojarni vrio je ve drugi dan natporunik Luk . Sjedio je za stolom u
kancelariji, nita ne slutei, kadli mu dovedoe vejka s izvjetajem.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam opet ovdje! - pozdravi vejk
vojniki, drei se sveano.
itavoj toj sceni prisustvovao je i zastavnik Kot'tko, koji je kasnije priao da je
poslije ovog vejkova raporta natporunik Luk skoio na noge, uhvatio se za
glavu i pao nauznak na Kot'tka i da je vejk, kad su natporunika povratili k
svijesti, itavo to vrijeme pozdravljao i ponavljao: Pokorno javljam, gospodine
natporunie, da sam opet ovdje! I tada natporunik Luk, blijed kao krpa,
drhtavom rukom uzme spise koji su se ticali vejka, potpie primitak i zamoli sve da
izau, a andaru je rekao da je sve u redu, i onda se sa vejkom zakljuao u
kancelariju.
Tako se zavrila vejkova budjejovika anabaza. Sigurno je da bi vejk i sam
doao u Budjejovice da mu je bila ostavljena sloboda kretanja. Pa ako su se vlasti
mogle pohvaliti da su one dopremile vejka u mjesto njegova slubovanja, valja rei
da je to jednostavno nesporazumak. Kraj njegove energije i neunitive elje za
borbom posredovanje vlasti nije bilo nita drugo nego bacanje klipova pod vejkove
noge.
***

203

vejk i natporunik Luk gledali su jedan drugome u oi.

U natporunikovim oima blistalo je neto strano, grozno i oajno, a vejk je
gledao natporunika njeno i s mnogo ljubavi kao kakvu izgubljenu i opet
pronaenu dragu.
U kancelariji je bila tiina kao u crkvi. S hodnika se ulo kako netko koraa.
Nekakav savjesni jednogodinji dobrovoljac, koji nije otiao na vjebu zbog
hunjavice koja se razabirala na njegovu glasu, govorio je kroz nos lekciju to ju je
uio napamet: Kako se primaju u tvravi lanovi carskoga doma. Jasno se ulo:
Sobald die hchste Herrschaft in der Nhe der Festung anlangt, ist das Geschtz
auf allen Bastionen und Werken abzufeuern, der Platzmajor empfngt dieselbe mit
90

dem Degen in der Hand zu Pferde und reitet sodann vor.

- Jezik za zube! - viknu natporunik na hodnik. - Idite do sto avola! Ako imate
groznicu, legnite u krevet!
ulo se kako marljivi jednogodinji dobrovoljac odlazi, a s kraja hodnika tiho je
odjekivao njegov nosni glas: In dem Augenblicke, als der Kommandant salutiert, ist
das Abfeuem des Geschtzes zu wiederholen, welches bei dem Absteigen der
91

hchsten Herrschaft zum drittenmale zu geschehen hat.

I opet su se natporunik i vejk utke gledali, sve dok nije konano progovorio
natporunik Luk grubo i ironino:
- Dobro nam doli, vejku, u eke Budjejovice. Tko treba da bude objeen, taj se
nee utopiti. Za vama je ve izdana potjernica, pa sutra idete na pukovnijski raport.
Ja se neu s vama ljutiti. Namuio sam se s vama i previe, i mojoj je strpljivosti
kraj. Kad se sjetim da sam tako dugo mogao ivjeti s takvim blesanom, kao to ste
vi...
I poee se etati po kancelariji.
- Ne, to je strano. udim se to vas nisam ustrijelio. to bi mi se dogodilo? Nita.
Bio bih osloboen. Shvaate li to?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da to potpuno shvaam.
- Ne poinjite opet, vejku, sa svojim budalatinama jer e se zaista to dogoditi.
204

Konano emo vam stati na prste. Vi ste potencirali svoju glupost do beskonanosti,
pa je sve katastrofalno popucalo.
I natporunik Luk protrlja ruke:
- Sada je s vama, vejku, amen!
Natporunik se vratio k svojem stolu i napisao na komadi papira nekoliko redaka,
dozvao je straara ispred kancelarije i naloio mu da odvede vejka k profozu i da
mu preda taj papiri.
vejka su odveli preko dvorita i natporunik je s nepritajenom radou promatrao
kako profoz otkljuava vrata s crno-utom ploicom na kojoj je pisalo:
92

Regimentsarrest kako vejk nestaje iza tih vrata i kako se naskoro vraa sam
profoz.
- Hvala bogu - pomisli glasno natporunik. - Konano je u zatvoru!
U tamnom prostoru zatvora Marijinih kasarna pozdravio je vejka srdano neki
debeli jednogodinji dobrovoljac koji se izvalio na slamnjai. Bio je sam u zatvoru i
dosaivao se ovdje ve drugi dan. Na vejkovo pitanje zato je u zatvoru,
odgovorio je da je zbog neke sitnice. Nesporazumkom je u pijanstvu, iukao
nekog artiljerijskog porunika nou na trgu, ispred kunih trijemova. Nije ga
zapravo ni iukao, nego mu je samo bacio kapu s glave. Desilo se to tako da je taj
artiljerijski porunik stajao nou pod svodovljem i jamano oekivao neku
prostitutku. Bio mu je okrenut leima, pa je jednogodinji dobrovoljac pomislio da
je to neki njegov znanac, Frantiek Materna, takoer dobrovoljac.
- On je isto takvo derle - priao je vejku - pa sam mu se ja lijepo odostrag
pribliio, zbacio mu kapu s glave i rekao mu: Servus, Franci! Taj glupan odmah je
za- zvidao i dozvao patrolu, a ona me je odvela.
- Moe biti - priznavao je jednogodinji dobrovoljac - da je u toj guvi palo nekoliko
uaka, ali mislim da to na stvari nita ne mijenja, jer je to jasan nesporazumak. On
sam priznaje da sam rekao: Servus, Franci, a njegovo je krsno ime Anton. To je
potpuno jasno. Meni valjda moe koditi samo to to sam umakao iz bolnice i ako
se otkrije stvar s bolesnikom knjigom ...
- Kad sam naime odlazio u vojsku - priao je dalje - najprije sam iznajmio sobu u
gradu i potrudio se da pribavim reumatizam. Triput sam se za redom dobro napio i
legao u jarak iza grada kad je kiilo, i izuo cipele. Nije mi koristilo. Zatim sam se za
zimskih noi kupao u Mali itavu sedmicu i postigao sam upravo suprotno. Drue
moj, ja sam tako ovrsnuo da sam mogao leati na snijegu u dvoritu kue, u kojoj
sam stanovao, itavu no, a ujutro kad su me ukuani probudili, noge su mi bile
tako tople kao da sam imao papue. Da sam bar dobio anginu, ali ba nita nije
htjelo na mene. Pa ni taj glupi kapavac nisam nikako mogao dobiti. Svaki dan sam
polazio u Port Artur, neki kolege su ve dobili upalu jaja, pa su ih i operirali, a ja
sam stalno bio imun. Nesrea, drue, i to prokleta! Ali onda sam vam se jednom
Kod rue upoznao s nekim invalidom iz Hluboke. On mi je rekao da ga posjetim
jedne nedjelje kod kue pa da u sutradan imati noge kao kakve kante. Imao je kod
kue iglu i trcaljku, i ja sam zaista jedva stigao kui od njega iz Hluboke. Taj me
zlatni ovjek nije prevario. Tako sam konano ipak doao do miinog reumatizma.
Sa mnom odmah u bolnicu - a to je ve bilo fino! No nasmijala mi se srea i po
205

drugi put. U Budjejovice je bio premjeten moj urjak, doktor Mask sa ikova,
pa njemu mogu zahvaliti to sam se tako dugo zadrao u bolnici. On bi me doveo i
do superarbitracije, ali ja sam sve pokvario s onom bolesnikom knjigom! Bila je to
dobra, izvrsna misao. Nabavio sam veliku knjigu, nalijepio na nju etiketu i nacrtao
93

napis: Krankenbuch des 91. Reg. Rubrike i sve ostalo bilo je u potpunom redu.
Upisivao sam unutra izmiljena imena, stupnjeve temperature, bolesti, pa sam svaki
dan popodne poslije lijenike vizite drsko izlazio, s knjigom pod pazuhom, u grad.
Na vratima su straarili domobrani, pa sam i s te strane bio potpuno siguran.
Pokazao sam im knjigu, a oni su mi jo i salutirali. A ja sam otiao jednomu znancu,
poreskom inovniku, kod njega se presvukao u civil i otiao u gostionicu, gdje smo
u poznatom drutvu vodili veleizdajnike razgovore. Kasnije sam bio ve tako drzak
da se nisam ni presvlaio u civil, nego sam u uniformi zalazio u gostionice i etao po
gradu. Vraao sam se u svoj krevet u bolnicu tek pred jutro, a kad bi me nou
zaustavila patrola, ja bih im samo pokazao svoju bolesniku knjigu 91. regimente,
pa me vie nitko nije nita ni pitao. I na vratima bolnice utke bih pokazao knjigu,
pa sam uvijek na vrijeme dospio u svoj krevet. Ali moja je drskost tako rasla da
sam mislio da mi nitko ne moe nita, sve dok nije one noi dolo do onog
sudbonosnog nesporazuma na trgu pod svodovljem kua, do nesporazumka koji je
jasno dokazao da nijedno drvo ne raste do neba, drue. Nakon obijesti dolazi pad.
Svjetska slava voda je vrh' pijeska! I Ikar je spalio krila. ovjek bi htio da bude
gigant - a zapravo je govno, drue. Ne treba nikad vjerovati sluaju, nego je
potrebno svakog jutra i veera opaliti sam sebi zaunicu i podsjetiti se tako da je
oprez uvijek koristan i to je odvie, da nije ni s kruhom dobro.

Poslije bakanalija i orgija uvijek nastupa moralni mamurluk. To je zakon prirode,

dragi prijatelju. Kad pomislim da sam upropastio mogunost za superarbitraciju i da
94

sam mogao postati felddienstunfhig ... Takva sjajna protekcija! Mogao sam
ljenariti u kakvoj kancelariji na popunidbenom zapovjednitvu, a moja neopreznost
sve mi je pokvarila.
206

I jednogodinji dobrovoljac zavri svoju ispovijed ovim sveanim rijeima:

- Razorena je i Kartaga. Niniva je pretvorena u ruevine, dragi prijatelju, ali dignimo
glavu! Neka ne misle da u na fronti, kad me onamo poalju, ispaliti i jedan metak!
Regimentsraport! Iskljuenje iz kole. Neka ivi c. i kr. kretenizam! Ja da im sjedim
u koli i polaem ispite? Kadet, zastavnik, porunik, natporunik. Poserem im se ja
na to! Offiziersschule. Behandlung jener Schler derselben, welche einen Jahrgang
repetieren mssen.

95

Vojna paraliza. Nosi li se puka na lijevom ili na desnom

96

ramenu? Koliko ima kapral zvjezdica? Evidenzhaltung der Militrreservemnner! Himmelherrgot, nemamo cigareta, drue! Ako hoete, mogu vas nauiti kako se
pljuje na strop? Pogledajte, ovako! Zamislite uz to neto, i elja e vam se ispuniti.
Ako volite piti pivo, mogu vam preporuiti izvrsnu vodu u onom vru. Ako ste
gladni i elite li to slasno pojesti, preporuujem vam asopis Mt'ansku besedu.
Mogu vam preporuiti da od dosade piete i pjesme. Ja sam ovdje ve sastavio
itavu epopeju:
Je l' kod kue profoz?
On spava, mome, mirno.
Tu vojske nam je teite,
dok vijest iz Bea ne doe,
da propalo nam ratite.
Od prini e se tada
protiv dumanskog napada
podii barikada.
Ako mu za rukom poe,
on e pri tom radu rei:
ivio car, domovina,
Austrija nam nee lei!
- Vidite, drue - nastavi debeli jednogodinji dobrovoljac - pa neka onda netko
rekne da u narodu nestaje ljubavi prema naoj dragoj monarhiji! Zatvorenik koji
nema to da pui i koga eka pukovnijski raport, pokazuje najljepi primjer odanosti
prema prijestolju. U svojim pjesmama velia on svoju iru domovinu, ugroenu
udarcima sa svih strana. On je lien slobode, ali iz usta mu izviru stihovi
nepokolebljive odanosti. Morituri te salutant, caesar! Mrtvi te pozdravljaju, care! No
profoz je nitarija. Ima krasnu eljad u svojim slubama! Prekjuer sam mu dao
pet kruna da mi kupi cigareta, a taj mi je bijedni klipan jutros rekao da se ovdje ne
smije puiti, da bi zbog toga mogao imati neprilike, pa e mi pet kruna vratiti kad
dobije plau. Da, drue, ja vie niemu ne vjerujem. Najbolje lozinke su izigrane.
Potkrada zatvorenike! A onda jo uza sve to itav dan pjeva: Wo man singt, da leg'
97

dich sicher nieder, bse Leute haben keine Lieder. Nitarija, fakin, nitkov,
izdajica!
No sada jednogodinji dobrovoljac zapita vejka ta je on skrivio.
- Traio si regimentu? - ree. - To je lijepa etnja. Tabor, Milevsko, Kvtov, Vr,
207

Maln, ov, Sedlec, Horad'ovice, Radomyl, Putim, tkno, Strakonjice,

Volynj, Dub, Vodnjany, Protivn, Putim, Psek, Budjejovice. Trnovit put. I vi ete
sutra na pukovnijski raport? Brate, sastat emo se dakle na stratitu. Opet e na
pukovnik Schrder uivati. Ne moete ni zamisliti kako na njega djeluju
pukovnijske afere. Juri po dvoritu kao bijesni pas, a jezik mu je ispao kao crknutoj
kobili.
Pa onda njegov govor i opomene, a uz to pljuje oko sebe kao slinava deva. A govor
mu nema ni kraja ni konca, dok vi oekujete da e se uskoro sruiti Marijine
kasarne. Ja ga dobro poznajem jer sam ve jednom bio na takvom pukovnijskom
raportu. Stupio sam u vojsku s izmama i cilinderom na glavi, pa jer mi kroja nije
na vrijeme dostavio uniformu, doao sam na vjebalite sa kolom jednogodinjih
dobrovoljaca u visokim izmama i s cilinderom na glavi i svrstao se u red i marirao
s njima na lijevom krilu. Pukovnik Schrder dojaha do mene i gotovo me obori na
zemlju. Donnerwetter, viknu da su ga sigurno uli na umavi, was machen sie
98

hier, ein Zivilist? Odgovorih mu pristojno da sam jednogodinji dobrovoljac i da

uestvujem u vjebanju. Tada ste ga trebali vidjeti! Govorio je pola sata i tek onda
je primijetio da salutiram s rukom na cilinderu. Tada je samo viknuo da se sutra
javim na pukovnijski raport i odjahao je od bjesnila tko zna kamo, kao divlji jaha,
no ponovo je dogalopirao, poeo vikati, bjesnjeti, udarati se u prsa, a zatim je
naloio da me odmah uklone s vjebalita i predadu glavnoj strai. Na
pukovnijskom raportu odrapio mi je etrnaest dana zatvora, dao mi nemogue
odijelo iz skladita i zaprijetio mi da e mi skinuti znake jednogodinjeg
dobrovoljca.

208

Jednogodinji dobrovoljac, blebetao je glupi pukovnik, jest neto uzvieno, to su

embrioni slave, vojni inovi, junaci. Jednogodinji dobrovoljac Wohltat, poto je
poslije ispita promaknut za kaprala, dobrovoljno se javio na frontu i ondje zarobio
15 neprijatelja, ali kad ih je predavao, raznijela ga je granata. No za pet minuta stigla
je naredba da se jednogodinji dobrovoljac Wohltat proizvodi u in kadeta. I vas bi
ekala takva sjajna budunost, promaknue, odlikovanje, i vae bi ime bilo uneseno
u zlatnu pukovnijsku knjigu!
Jednogodinji dobrovoljac pijunu i nastavi:
- Vidite, drue, kakvi se volovi raaju pod naim suncem. Fukam ja na njihove
jednogodinje znake i na sve privilegije: Jednogodinji dobrovolje, vi ste stoka!
Kako lijepo zvui: Vi ste stoka, a ne onako prosto: Ti si stoka! A poslije smrti
dobit ete signum laudis ili veliku srebrnu medalju. C. i kr. dobavljai leeva sa
zvjezdicama i bez zvjezdica. Koliko je sretniji svaki vol! Njega jednostavno ubiju u
klaonici i ne vuku ga prije toga na vjebanje i gaanje.
I debeli jednogodinji dobrovoljac prevrne se na drugu slamnjau i nastavi:
- Sasvim je sigurno da to jednom mora puknuti i da ne moe vjeno trajati.
Pokuajte pumpati slavu u svinju, pa e vam i ona napokon puknuti. Kad bih ja iao
na bojite, napisao bih na vagon:
Ljudskim emo kostima nagnojiti njivu.
209

Acht Pferde oder achtundvierzig Mann.

99

Uto se otvorie vrata, i na njima se ukaza profoz nosei etvrt porcije kruha za
obojicu i vr svjee vode.
I ne ustajui sa slamnjae, jednogodinji se dobrovoljac obrati profozu ovim
rijeima:
- Kako je to uzvieno i krasno posjeivati zatvorenike, o sveta Agnezo devedeset
prve pukovnije! Budi pozdravljen, dobrotvorni anele, ije je srce ispunjeno
samilou! Optereen si koevima jela i pila ne bi li ublaio na jad.
Nikada ti neemo zaboraviti uinjena dobroinstva. Ti si svijetla pojava u naem
mranom zatvoru.
- Proi e vas ve ala na pukovnijskom raportu! - proguna profoz.
- Samo se ne ljuti, hrku - odgovori mu s leaja jednogodinji dobrovoljac - reci
nam radije to bi uradio kad bi morao zatvoriti deset jednogodinjih dobrovoljaca?
Ne gledaj tako glupo, kljuaru Marijinih kasarni! Zatvorio bi ih dvadeset, a deset bi
ih pustio, puhu jedan! Isuse i Marijo, kad bih ja bio ministar vojske, ja bih ti
pokazao to je vojnika sluba! Zna li pouak da je kut upada jednak kutu odraza?
Samo te jedno molim: pokai mi i daj mi vrstu taku u svemiru, pa u podii itavu
zemlju zajedno s tobom, prostoduni ovjee!
Profoz iskolai oi, strese se i zalupi vratima.
- Uzajamno potporno drutvo za uklanjanje profoza - ree jednogodinji
dobrovoljac dijelei pravedno kruh na dva dijela. - Prema esnaestom paragrafu
zatvorenikog reda zatvorenike u kasarnama treba sve do osude hraniti vojnikom
hranom, no ovdje vlada zakon prerije: Tko zatvoreniko prije podere, njegovo je.
Dobrovoljac i vejk sjedili su na dasci i grizli kruh.
- Na profozu se najbolje vidi - nastavljao je svoja razmatranja jednogodinji
dobrovoljac - kako vojska ini ovjeka surovim. Sigurno je i na profoz, prije nego
je stupio u vojsku, bio mladi pun ideala, plavokosi kerubin, njean i osjeajan
prema svakome, branilac nesretnih momaka za koje se uvijek zauzimao pri
tunjavama za cure na protenju u rodnom kraju. Nema sumnje da su ga svi
potovali, ali danas... Boe moj, kako bih mu volio opaliti jednu preko gubice,
izudarati mu glavu o ove daske, baciti ga naglavce u zahod! I to je, prijatelju moj,
dokaz o tome kako ljudska misao u vojnoj slubi posve osurovi.
I poe pjevati:
Nije se bojala ni vraga,
kad se srela s kanonirom ...
- Dragi prijatelju - tumaio je on dalje - ako sve to gledamo u mjerilu nae drage
monarhije, tada neopozivo dolazimo do zakljuka da ona stoji upravo onako kao i
Pukinov stric, za kojega je Pukin napisao, jer mu je stric ve bio crkotina, da ne
preostaje drugo nego:
da uzdie i misli za sebe,
kad e avo da odnese tebe!
210

Opet je zakrinuo klju u vratima i profoz je na hodniku upalio petrolejsku

svjetiljku.
- Traak svjetla u mraku! - viknuo je jednogodinji dobrovoljac. - Prosvjeta prodire
u vojsku! Laku no, gospodine profoze, pozdravite sve podoficire i sanjajte togod
lijepo. Recimo o tome da ste mi ve vratili mojih pet kruna koje sam vam dao da mi
kupite cigarete, a vi ste ih zapili u moje zdravlje. Spavajte slatko, nemani!
ulo se kako profoz neto guna o sutranjem pukovnijskom raportu.
- I opet smo sami! - ree jednogodinji dobrovoljac. - Posvetit u ovo vrijeme prije
spavanja tumaenju i predavanju o tome kako se svaki dan proiruje zooloko
znanje podoficira i oficira. Da bi se dobio nov ratni ivi materijal i vojniki svjesni
zalogaji za topovska drijela, za to su potrebna temeljita prouavanja prirodopisa ili
knjige Izvori gospodarskog blagostanja koju je izdao knjiar Koi, a u kojoj se na
svakoj strani sretaju rijei: stoka, prase, svinja. No u posljednje doba vidimo da nai
napredni vojni krugovi uvode nove nazive za regrute. U jedanaestoj eti kapral
Althof upotrebljava rijei: engandinska koza; razvodnik Mller, njemaki uitelj iz
Kaperskih gora, naziva regrute ekim smrdljivcima, narednik Sondernummer
volovskom abom i jorkirskim veprom i obeaje uz to da e svakog regruta
ukopiti. A radi to s takvim strunim znanjem kao da potjee iz obitelji preparatora
ivotinja. Sve vojne pretpostavljene starjeine nastoje tako ucijepiti ljubav prema
domovini naroitim pomonim sredstvima, kao to je vikanje i plesanje oko regruta,
ratna rika koja podsjea na divljake u Africi koji se spremaju da skinu kou s
nedune antilope ili da ispeku butinu misionara, spremljenog za jelo. Ali to se ne tie
Nijemaca. Kad narednik Sondernummer govori neto o Saubande

100

tada on uvijek

101

brzo doda die tschechische, da se Nijemci ne uvrijede i ne povuku na sebe. Pri

tom svi podoficiri jedanaeste ete vrte oima kao jadan pas koji u prodrljivosti
proguta spuvu, namoenu u ulje, pa je ne moe izbaciti napolje. Jednom sam uo
razgovor razvodnika Mllera i kaprala Althofa o daljem postupanju pri vjebanju
102

domobranaca. U tom su se razgovoru isticale rijei: Paar Ohrfeigen i sl. Mislio

sam u prvi mah da je meu njima dolo do svae i da se raskinulo njemako
vojniko jedinstvo, no potpuno sam se prevario. Razgovarali su zaista samo o
vojnicima.
- Kad se takva eka svinja - pouavao je razborito kapral Althof - ni poslije trideset
lezi - ustani ne naui stajati uspravno kao svijea, tada nije dovoljno dati mu samo
nekoliko udaraca po gubici. Udari ga snano pesnicom u trbuh, a drugom rukom
natuci mu kapu preko uiju, reci mu: Kehrt euch!, i kad se okrene, udari ga
nogom u stranjicu pa e vidjeti kako e tresnuti o zemlju i kako e se zastavnik
Dauerling smijati.
- Sada vam, drue, moram neto rei o tom Dauerlingu - nastavljae jednogodinji
dobrovoljac - o njemu priaju regruti jedanaeste ete na slian nain kao to pria,
kakva osamljena baka na farmi u blizini meksike granice
O kakvom slavnom meksikom banditu. Dauerling uiva glas ljudodera,
antropofaga iz australskih plemena, koji pojedu pripadnike drugih plemena ako im
211

padnu u ruke. Njegova ivotna karijera je sjajna. Nekako im se rodio, jo prvih

dana, njegova je dadilja pala zajedno s njim, i mali je Konrad Dauerling tako
povrijedio glavicu da mu se i danas vidi na glavi neka spljotenost, kao kad bi
kometa tresnula o sjeverni pol. Svi su sumnjali da od njega moe ta biti, ako i
preivi potres mozga; samo njegov otac, pukovnik, nije gubio nadu i tvrdio je da mu
to ne moe nita smetati, jer e se mladi Dauerling kad odraste, kao to se samo po
sebi razumije, posvetiti vojnom zanimanju. Mladi je Dauerling poslije strahovite
borbe za etvrti razred nie realke, koju je privatno uio, stupio u hainburku
kadetsku kolu. Njegov prvi kuni uitelj, dok je jo Dauerling bio gimnazijalac,
osijedio je prije vremena i oblesavio, a drugi je iz oajanja htio da skoi s tornja
crkve sv. Stjepana. U kadetskoj koli nikada se nisu obazirali na prethodnu
naobrazbu jer ona veinom nije ni potrebna za austrijske aktivne oficire. Vojniki
ideal gledao se samo u vojnikom vladanju. Obrazovanost oplemenjuje duu, a to u
vojsci nije potrebno. to su oficiri grublji, to su bolji.
Kao uenik kadetske kole Dauerling se nije isticao ni u onim predmetima koje
svaki uenik koliko toliko savladava. I u kadetskoj koli primjeivali su se na
Dauerlingu tragovi povrede glave u djetinjstvu.
Njegovi odgovori na ispitima jasno su svjedoili o toj nesrei i odlikovali su se
takvom glupou i smatrani su upravo za klasine i po svojoj dubokoj blesavosti i
po smuenosti, da ga profesori kadetske kole nisu zvali drugaije nego unser
103

braver Trottel. Njegova je glupost bila tako blistava da je postojala najvea nada
da e on nakon nekoliko decenija dospjeti valjda u Terezijansku vojnu akademiju ili
u ministarstvo vojske.
Kad je buknuo rat pa su sve mlade kadete promaknuti u zastavnike, na listi
hainburkih promaknutih kadeta nalo se i ime Konrada Dauerlinga, koji je tako
dospio u 91. pukovniju.
Jednogodinji dobrovoljac odahne i nastavi prianje:
104

- U izdanju ministarstva vojske izala je knjiga Drill oder Erziehung, u kojoj je

Dauerling proitao da vojnik mora ivjeti u strahu. O stupnju zastraivanja ovisi
uspjeh obuke. A u tom svom poslu on je uvijek imao uspjeha. Da ne moraju sluati
njegovo urlanje, vojnici su se u itavim vodovima javljali za lijeniki pregled, ali to
im nije bilo krunisano uspjehom. Tko se javio bolestan, dobio je tri dana
105

verschrft.
Uostalom, znate li vi ta je to verschrft? Natjeravaju vas na
vjebalitu itav dan, a nou vas jo i zatvore. Tako se dogodilo da u Dauerlingovoj
eti uope nije bilo bolesnika, etni bolesnici leali su u zatvoru. Dauerling je na
vjebalitu stalno odravao onaj neusiljeni kasarnski ton koji poinje rijeju
svinja, a zavrava se udnom zoolokom zagonetkom: svinjskim psom. Uz to je
bio vrlo liberalan. Ostavljao je vojnicima slobodu izbora. Pitao bi ih: to eli,
slone, nekoliko udaraca po nosu ili tri dana verschrft? A kad bi tko izabrao
verschrft, dobio bi uz to ipak i dva udarca po nosu, a Dauerling bi mu to ovako
objasnio: Kukavico, boji se za svoju njuku, a to e raditi kad pone grmjeti
teka artiljerija?
Kad je jednom razbio nekom regrutu oko, rekao je ovo: Pah, was fr Geschichte
212

mit einem Kerl, er muss so wie so krepieren.

106

To je rekao i feldmaral Konrad

107

von Htzendorf: Die Soldaten mssen so wie so krepieren.

Omiljeno i uspjelo Dauerlingovo sredstvo bilo je i pozivanje ekih vojnika na
predavanje u kojem bi on govorio
O vojnim zadacima Austrije, pri emu bi tumaio ope principe vojnog odgoja
poevi od panga pa do vjeanja i strijeljanja. Na poetku zime, prije nego sam
otiao u bolnicu, vjebali smo na vjebalitu uz jedanaestu etu, pa kad je bio
odmor, Dauerling je odrao ovaj govor ekim regrutima:
- Ja znam - poe on - da ste vi nitarije i da vam treba izbiti iz glave sve budalatine.
S ekim jezikom ne moete doi ni pod vjeala. Na vrhovni komandant takoer je
108

Nijemac. Sluate li? Himmellaudon, nieder!

Svi legoe nieder, i dok oni tako lee na zemlji, pred njima se uetao Dauerling i
govori:
- Nieder e ostati nieder pa makar se vi, banditi, i raspali u tom blatu. Nieder je
postojao u starom Rimu; tada su morali u vojsku svi od sedamnaeste do ezdesete
godine
I sluili su trideset godina u bojnim linijama, a nisu se valjali kao svinje u
vojarnama. I tada je ve postojao u vojsci jedan jedinstveni jezik i jedna komanda.
Rimska gospoda oficiri lijepo bi pogledali vojnike koji bi govorili etrurski. I ja hou
da vi svi odgovarate njemaki, a ne tim vaim zbrkanim jezikom. Vidite kako je
ugodno leati u blatu, a sad zamislite da netko od vas ne bi htio vie leati, nego bi
ustao. ta bih ja uradio? Razderao bih mu gubicu sve do uiju, jer je to naruavanje
subordinacije, pobuna, opiranje, neizvravanje dunosti valjanog vojnika, povreda
reda i discipline, preziranje slubenih propisa uope, odakle slijedi da takva vojnika
eka konopac i Verwirkung des Anspruches auf die Achtung der
109

Standesgenossen.
Jednogodinji dobrovoljac zamuknu pa zatim nastavi, poto je oito u pauzi razradio
temu o prikazu prilika u vojarnama:
- Bilo je to u vrijeme kapetana Adamike koji je bio potpuno apatian ovjek. Kad
bi on sjedio u kancelariji, obino bi se zagledao u prazan prozor kao kakva tiha
budala, a izraz lica bi mu bio kao da hoe rei: Hajde, muhe, poderite me! Pri
bataljonskom raportu bogzna o emu je mislio. Jednom se javio na bataljonski
raport jedan vojnik iz jedanaeste ete s pritubom da ga je jedno vee zastavnik
Dauerling na ulici nazvao ekom svinjom. On je bio u civilu knjiar i svjestan
nacionalni radnik.
- Dakle tako stoje stvari - ree kapetan Adamika tiho, jer on je uvijek govorio
veoma tiho - rekao vam je to uvee, na ulici. Treba utvrditi da li ste imali dozvolu
za izlazak iz vojarne. Abtreten!
Poslije nekog vremena naredio je kapetan Adamika da mu se javi vojnik koji se
potuio na Dauerlinga.
- Utvreno je - ree on opet onako tiho - da ste toga dana imali dozvolu za izlazak
iz vojarne do deset sati navee. I zato neete biti kanjeni. Abtreten!
Ali o tom se kapetanu Adamiki pria da ima smisla za pravednost, dragi drue, pa
213

su ga poslali na frontu, a mjesto njega doe ovamo kapetan Wenzl. On vam je bio
avolji sin to se tie nacionalnih trzavica, i on je ukrotio zastavnika Dauerlinga.
Kapetan Wenzl je bio oenjen ehinjom i plaio se nacionalnih prepirki kao ive
vatre. Kad je prije nekoliko godina sluio kao kapetan u Kutnoj Hori, opsovao je
jednom u pijanstvu nekog natkonobara u hotelu da je eka bagaa. Napominjem uz
to da je kapetan Wenzl i u drutvu i u porodici govorio iskljuivo eki i da su mu
sinovi polazili eke kole. Rije je bila izreena, i o tom su pisale mjesne novine, a
jedan je zastupnik podnio u bekom parlamentu interpelaciju o vladanju kapetana
Wenzla u hotelu. Wenzl je zbog toga imao velike neugodnosti jer je to bilo upravo u
doba odobravanja vojnih kredita, i ba im se sad u to upleo taj pijani Wenzl iz
Kutne Hore.
Kasnije je kapetan Wenzl saznao da mu je sve to nadrobio neki kadetski zamjenik,
jednogodinji dobrovoljac itko. On je to dao u novine, jer je izmeu njega i
kapetana Wenzla postojalo neprijateljstvo od onog dana kad se itko u nekom
drutvu, a u prisutnosti kapetana Wenzla, dao u razmatranje o tome da je dovoljno
obazreti se po bojoj prirodi i vidjeti kako oblaci zastiru horizont i kako se visoko na
obzorju uzdiu planine, kako u umama tutnji vodopad i kako ptice pjevaju.
Dovoljno je, rekao je kadetski zamjenik itko, zamisliti se nad tim ta je kapetan
prema velianstvu prirode. Isto takva nitica kao i svaki kadetski zamjenik.
Budui da su tada sva gospoda oficiri bili pijani, kapetan Wenzl je htio izudarati
nesretnog filozofa itka kao konja, a to je neprijateljstvo raslo i kapetan je gnjavio
itka gdje god je mogao, pogotovu zato to je izreka kadetskog zamjenika itka
postala uzreicom.
- ta je kapetan Wenzl prema velianstvu prirode? - govorilo se po cijeloj Kutnoj
Hori.
- Ja u toga nitkova natjerati na samoubojstvo - govorio je kapetan Wenzl, ali itko
je otiao u civil i nastavio studij filozofije. Od toga vremena traje bijes kapetana
Wenzla protiv mladih oficira. Ni porunik nije siguran od njegova bjesnila i
divljanja, a da o kadetima i zastavnicima i ne govorimo.
- Zgnjeit u ih kao stjenice! - govorio je kapetan Wenzl, i jao zastavniku koji
potjera kakva vojnika zbog kakve sitnice na bataljonski raport. Kapetan Wenzl je
kanjavao samo velike i strane krivice, kao npr. kad straar zaspi na strai kod
barutane, ili kad vojnik uini jo goru stvar, kad na primjer nou prelazi preko zida
Marijinih vojarni pa zaspi gore na zidu, kad se dade uhvatiti nou od domobranske
ili artiljerijske patrole, ukratko kad uini tako strane stvari da nanosi sramotu
itavoj pukovniji.
- Isuse Kriste! - uo sam ga jednom kako galami na hodniku - ta njega je ve trei
put uhvatila domobranska patrola! Odmah strpajte tu ivotinju u zatvor, a poslije
valja toga klipana premjestiti nekamo u komoru, da vozi gnoj. A nije se s njima ni
potukao! To nisu vojnici, nego pometai! Ne dajte mu derati do preksutra,
oduzmite mu slamnjau i strpajte ga u samicu, magarca jednog, bez pokrivaa!
A sad zamislite, prijatelju, da je neposredno nakon njegova dolaska u Budjejovice
onaj glupi zastavnik Dauerling poslao na bataljonski raport nekog vojnika, koji ga
toboe namjerice nije pozdravio kad se Dauerling provezao preko trga u koiji neke
214

nedjelje po podne s nekom gospoicom! Kao to su priali podoficiri, to nije bio

bataljonski raport, nego prava grmljavina. Bataljonski kancelarijski narednik
pobjegao je sa spisima ak u hodnik, a kapetan Wenzl se derao na Dauerlinga:
Ja to ne doputam, himmeldonnerwetter, ja to zabranjujem! Znate li, gospodine
zastavnice, ta je to bataljonski raport? Bataljonski raport nije svinjsko kolinje!
Kako vas je mogao vidjeti kad ste se provezli trgom? Zar ne znate da ste sami uili
da se pozdravljaju oni pretpostavljeni koje susretnemo, ali to ne znai da se vojnik
mora okretati kao svraka da bi ugledao gospodina zastavnika koji se vozi preko
trga? utite, molim vas. Ako vam je vojnik ve kazao da vas nije vidio, jer je tada
na korzu pozdravljao mene i bio okrenut prema meni, razumijete li prema kapetanu
Wenzlu, pa nije mogao gledati odostrag na koiju u kojoj ste se vi vozili, mislim da
to moramo vjerovati. Ubudue, molim vas da mi ne dosaujete takvim sitnicama.
Od toga vremena Dauerling se promijenio.
Jednogodinji dobrovoljac zijevnu:
- Moramo se naspavati za pukovnijski raport. Htio sam vam samo djelomino rei
kakve su prilike u naoj regimenti. Pukovnik Schrder ne voli kapetana Wenzla, on
je uope udak. Kapetan Sgner, koji upravlja kolom jednogodinjih dobrovoljaca,
vidi u Schrderu pravi tip vojnika, premda se pukovnik Schrder niega tako ne boji
kao odlaska na frontu. Sgner je ovjek namazan svima mastima i kao i Schrder
ne voli rezervne oficire. Naziva ih civilnim smrdljivcima. Jednogodinje dobrovoljce
smatra divljim ivotinjama koje valja pretvoriti u vojne strojeve, priiti im zvjezdice
i poslati ih na frontu, da ih neprijatelj pobije umjesto plemenitih aktivnih oficira koje
treba sauvati za sjeme.
- Uope - ree jednogodinji dobrovoljac pokrivajui se dekom - sve u vojsci smrdi
na gnjile. Zbunjene mase jo se uvijek nisu pribrale. Izbuljenih oiju srljaju u borbu
u kojoj e ih isjeckati na rezance, a kad koga pogodi tane, taj samo proape:
Majko moja... Nema junaka, nego je sve to samo stoka za klaonicu i mesari u
generaltabu. Ali na kraju krajeva sve e se to pobuniti, pa e biti guve! ivjela
vojska! Laku no!
Jednogodinji dobrovoljac zamuknu, ali se opet poe vrtjeti pod dekom i zapita:
- Spavate li, drue?
- Ne spavam - odgovori vejk s drugog kreveta - razmiljam.
- O emu razmiljate, drue?
- O velikoj srebrnoj kolajni za hrabrost koju je dobio jedan stolar iz Vvrove ulice
na Kraljevim Vinohradima, neki Mlko, jer je on bio prvi u svojoj regimenti
kojemu je granata na poetku rata odnijela nogu. Dobio je umjetnu nogu i poeo se
svagdje hvaliti svojom kolajnom i time da je on uope prvi i najprviji bogalj u
pukovniji za vrijeme rata. Jednom je doao u Apolo na Vinohradima i ondje
doao u sukob s mesarima iz klaonice, koji su mu na kraju otkinuli umjetnu nogu i
maznuli ga njome po glavi. Onaj koji mu je otkinuo nogu nije znao da je to umjetna
noga, pa je od straha pao u nesvijest. Na policiji su mu namjestili nogu, ali od toga
je vremena Mlko omrznuo svoju veliku srebrnu kolajnu za hrabrost pa ju je
zaloio u zalagaonicu, ali ondje su ga zadrali zajedno s kolajnom. Imao je zbog
toga neprilike, pa ga je neki naroiti asni sud za ratne invalide osudio na
215

oduzimanje kolajne i na gubitak noge ...

- Kako to?
- Vrlo jednostavno. Dola mu jednog dana komisija i objavila mu da nije dostojan
nositi umjetnu nogu, pa su mu je skinuli i odnijeli.
- Ili opet - nastavljae vejk - prava je lakrdija kad preostala obitelj vojnika, koji je
pao u ratu, dobije odjednom takvu kolajnu s dopisom da im se podjeljuje kolajna da
je objese na kakvom vidljivom mjestu. U Boetchovoj ulici na Vyehradu neki
razjareni otac, koji je mislio da vlasti zbijaju s njim alu, objesio je takvu kolajnu na
zahod, a neki policajac koji se takoer sluio tim zahodom na drvenom balkonu,
prijavio ga je zbog veleizdaje, pa je jadnik loe proao.

- Odatle slijedi - ree jednogodinji dobrovoljac - da je svaka slava dim na vjetru.

Ovih dana je u Beu izaao Dnevnik jednogodinjeg dobrovoljca i u njemu se
nalaze ovi ganutljivi stihovi koji u prijevodu glase ovako:
Bio jednom dobrovoljac kran,
Za domovinu i kralja u ratu je pao,
drugovima je tako valjan primjer dao,
kako za domovinu boriti se valja.
Gle, na lafetu mrtvo tijelo voze,
na grudi kapetan orden mu je dao,
molitve tihe do neba se diu,
za junaka to za dom svoj je pao.
- Nekako mi se ini - ree jednogodinji dobrovoljac nakon kratke stanke - da kod
nas vojniki duh pada, pa predlaem, dragi prijatelju, da u nonoj tami i tiini nae
tamnice zapjevamo pjesmu o topniku Jabreku. To e nam podii vojniki duh. Ali
moramo se derati da se uje po itavoj Marijinoj vojarni. Zato predlaem da
stanemo uz vrata.
I zaas odjeknu iz zatvora dernjava od koje su se na hodniku prozori tresli:
216

... Kraj topa je stajao

i top je punio,
kraj topa je stajao
i stalno ga punio.
Doletjela bomba, eto muke,
otrgla mu obje ruke,
a on je mirno stajao
i top je punio,
kraj topa je stajao
i stalno ga punio...
U dvoritu se zaue koraci i neiji glasovi.
- To je profoz - ree jednogodinji dobrovoljac - a s njim ide i porunik Pelikan,
koji je danas u slubi. To je rezervni oficir i moj znanac iz eke besede. U civilu
je matematiar u jednom osiguravajuem drutvu. Od njega emo dobiti cigarete.
Derimo se samo dalje!
I opet zaori: Kraj topa je stajao...
Kad su se otvorila vrata, profoz, oigledno uzbuen nazonou deurnog oficira,
okosi se otro:
- Ovo nije menaerija!
- Pardon - odgovori jednogodinji dobrovoljac - ovo je podrunica Rudolfinuma,
koncert u korist zatvorenika. Upravo je zavrena prva taka programa: Ratna
simfonija.
- Manite alu - ree porunik Pelikan naoko strogo - mislim da vam je poznato da u
devet sati morate lei i ne smijete galamiti. Vaa koncertna taka uje se ak na
trgu.
- Pokorno javljam, gospodine porunice - ree jednogodinji dobrovoljac - da se jo
nismo dovoljno uvjebali, pa ako kakav nesklad...
- To on radi svako vee - pokuao je profoz podbosti porunika protiv svoga
neprijatelja. - I uope vlada se vrlo neinteligentno.
- Molim vas, gospodine porunie - ree jednogodinji dobrovoljac - elio bih s
vama govoriti u etiri oka. Neka profoz prieka asak napolju.
Kad mu je elja bila ispunjena, jednogodinji se dobrovoljac obrati povjerljivo
poruniku:
- Franta, daj cigarete!
- Cigarete sport? Zar ti kao porunik nema boljih cigareta? Zasada zahvaljujem.
Molim te i ibice.
- Cigarete sport - ree prezirno jednogodinji dobrovoljac poto je porunik
otiao. - ovjek mora biti otmjen i u nevolji. Puite, drue, bolje ete spavati. Sutra
nas eka strani sud.
Prije nego je zaspao, jednogodinji dobrovoljac nije propustio zapjevati pjesmu:
Brda i doline i visoke peine drugovi su moji. No vratiti mi ne mogu to ljubljah,
djevojicu dragu...
217

Kad je jednogodinji dobrovoljac prikazivao pukovnika Schrdera kao neman, nije

bio u pravu jer je pukovnik Schrder imao neto smisla za pravednost, koji se jasno
oitovao onih noi kada je pukovnik Schrder bio zadovoljan s drutvom s kojim je
provodio veeri u hotelu. Ali ako nije bio zadovoljan?
Dok je jednogodinji dobrovoljac ovako porazno ocjenjivao prilike u vojarni,
pukovnik je Schrder sjedio u hotelu u drutvu oficira i sluao prianje natporunika
Kretschmanna koji se vratio iz Srbije s bolesnom nogom (ubola ga krava), kako je
iz taba, kojemu je bio pridijeljen, promatrao napadaj na srpske poloaje:
- Da, tada nai poletjee iz rovova. Na itavom odsjeku od dva kilometra provlae
se sada kroz bodljikave ice i bacaju se na neprijatelja. Za pojasom im rune
granate, preko ramena maske i puke, spremni su za paljbu, spremni su za napadaj.
Taneta zuje. Pade jedan vojnik koji je iskoio iz rova, drugi pade na nabacanom
nasipu, trei pade nakon nekoliko koraaja, ali vojnici juriaju naprijed uz poklike
hura!, naprijed u dim i barut. A neprijatelj puca sa svih strana, iz rovova, iz
dubina to su ih iskopale granate, i gaa nas strojnim pukama. I opet padaju
vojnici.
Jurini odred hoe da osvoji neprijateljsku strojnu puku. Vojnici padaju. No njihovi
su drugovi ve naprijed. Hura! Pada jedan oficir. Vie se ne uju pjeadijske puke,
sprema se neto strano. I opet pada itav jurini odred, uju se neprijateljske
strojne puke: ratatatata ... Pada ... Ja, oprostite, ne mogu dalje, pijan sam...
I oficir s bolesnom nogom zamuknu i ostade tupo i nepomino na stolici. Pukovnik
Schrder se milostivo smjeka i slua kako suelice kapetan Spiro, kao da bi se htio
svaati, lupa akom po stolu i ponavlja neto to nema nikakva znaenja i to se
nikako ne moe razumjeti ta bi to zapravo trebalo znaiti i ta se time hoe rei:
- Razmislite, molim vas, dobro. Mi imamo pod orujem austrijske domobranske
ulane, austrijske domobrance, bosanske lovce, austrijske lovce, austrijske pjeake,
madarske pjeake, tirolske carske strijelce, bosanske pjeake, madarske
pjeadijske honvede, madarske husare, domobranske husare, konjanike, lovce,
dragune, ulane, topnike, vozare, lagumare, bolniare, mornare. Razumijete li? A
Belgija? Prvi i drugi poziv vojske sainjavaju operativnu vojsku, a trei poziv vri
pozadinsku slubu ...
Kapetan Spiro udari akom po stolu.
- Domobranstvo vri slubu u zemlji za vrijeme mira.
Neki mladi oficir kraj njega revno se trudio da uvjeri pukovnika o svojoj vojnikoj
vrstini, pa je vrlo glasno pripovijedao svojem susjedu:
- Tuberkulozne ljude treba poslati na frontu, to e im prijati, a osim toga bolje je da
poginu bolesni nego zdravi.
Pukovnik se smjekao, ali se odjednom namrgodi i zapita kapetana Wenzla:
- udim se to nas natporunik Luk izbjegava. Otkad je doputovao, nije jo ni
jednom doao u nae drutvo.
- On sad pjeva pjesmice - podrugljivo ree kapetan Sgner. - Tek to je stigao,
odmah se zaljubio u gospou inenjera Schreitera s kojom se upoznao u kazalitu.
Pukovnik namrgoeno pogleda preda se i ree:
- Kau da zna pjevati i kuplete?
218

- Ve nas je i u kadetskoj koli zabavljao kupletima - odgovori kapetan Sgner - a i

anegdote pria da je milina. A zato ne dolazi amo, to zaista ne znam.
Pukovnik tuno potrese glavom i nastavi:
- Danas nema vie meu nama onog pravog drugarstva. Sjeam se, prije se svaki od
nas oficira trudio da u kasinu zabavi neim drutvo. Jednom se, sjeam se, neki
natporunik Dankl svukao gol golcat, legao je na pod i zatakao u stranjicu rep
usoljene haringe te nam tako izigravao morsku djevicu. A drugi je opet, porunik
Schleisner, umio strizati uima i njitati kao pastuh, oponaati mijaukanje make i
zujanje bumbara. A sjeam se i kapetana Skodaya. On bi uvijek, kad god bismo
zaeljeli, doveo u kasino djevojke, bile su to tri sestre koje je on izdresirao kao pse.
On bi ih stavio na stol, a one bi se pred nama po taktu svlaile. Imao je malu
dirigentsku palicu, i svaka ast, bio je izvrstan dirigent. A to je tek s njima izvodio
na divanu! Jednom je dao donijeti kadu s toplom vodom nasred dvorane, pa smo se
mi morali kupati s tim djevojkama, jedan za drugim, a on nas je fotografirao.
Pri toj se uspomeni pukovnik Schrder blaeno smjekao.
- Pa kakve smo sve oklade pravili u kadi - nastavi on mljackajui gnusno i vrtei se
na stolici. - A danas? Zar je to moda zabava? Pa ni kupletist nee da se pojavi. A
mlai oficiri ne znaju danas ni piti kako treba. Jo nije pono, a ve ih je za stolom,
kao to vidite, pet pijanih. Bila su vremena kad smo sjedili za stolom dva dana, pa
to smo vie pili, bili smo sve trezniji, a neprestano smo lijevali u sebe pivo, vino i
likere. Danas vie nema onog pravog vojnikog duha. avo bi ga znao koji je tome
uzrok. Nema vie duhovitosti, nego samo prianja bez kraja i konca. Sluajte samo
kako se na donjem dijelu stola govori o Americi.
Sa drugog kraja stola uo se neiji ozbiljan glas:
- Amerika ne moe ulaziti u rat. Amerikanci i Englezi odnose se kao pas i maka.
Amerika nije spremna za rat.
Pukovnik Schrder uzdahnu:
- To su brbljarije rezervnih oficira. Jo su nam samo oni falili. Taj vam je ovjek jo
juer piskarao u kakvoj banci ili pravio papirne vreice i zamatao u njih mirodije,
cimet i latilo za cipele, ili je moda priao djeci u koli kako glad goni vukove iz
uma, a danas bi se htio izjednaiti s aktivnim oficirima, htio bi da sve razumije i
svuda da tura svoj nos. A kad se ve nae i kakav aktivni oficir, kao to je
natporunik Luk, onda takav natporunik i ne dolazi u nae drutvo.
I pukovnik Schrder ode kui mrzovoljna raspoloenja, a kad se ujutro probudio,
bio je jo gore raspoloen jer je u novinama, koje je itao u krevetu, naao u
vijestima s ratita na nekoliko mjesta reenicu da je naa vojska povuena na
unaprijed pripremljene poloaje. Bili su to slavni dani austrijske vojske koji su sliili
kao jaje jajetu slavnim danima abakim.
I pod tim utiskom pukovnik Schrder poe u deset sati ujutro obaviti slubenu
dunost, koju je jednogodinji dobrovoljac, valjda ispravno, nazvao stranim
sudom.
vejk i jednogodinji dobrovoljac stajahu u dvoritu i oekivahu pukovnika. Bili su
nazoni i pretpostavljeni starjeine, deurni oficir, pukovnikov autant i narednik
pukovnijske kancelarije sa spisima o krivcima koje eka sjekira pravednosti 219

pukovnijski raport.
Napokon se pojavio i namrgoeni pukovnik u pratnji kapetana Sgnera iz kole
jednogodinjih dobrovoljaca, lupkajui nervozno biem po sarama svojih izama.
Poto je primio raport, pukovnik proe nekoliko puta u grobnoj tiini mimo vejka i
jednogodinjeg dobrovoljca, koji su okretali glave na pozdrav nadesno i nalijevo
prema tome na kojoj se strani nalazio pukovnik. To su inili neobino savjesno, a
jer je potrajalo dulje vremena, gotovo su izvrnuli vratove.
Pukovnik se napokon zaustavi pred jednogodinjim dobrovoljcem koji mu
odraportira:
- Jednogodinji dobrovoljac ...
- Znam - ree kratko pukovnik - izrod jednogodinjih dobrovoljaca. A to ste vi u
civilu? Student klasine filologije? Dakle pijani intelektualac ...
- Gospodine kapetane - viknu kapetanu Sgneru - dovedite ovamo cijelu kolu
jednogodinjih dobrovoljaca.
- Razumije se - govorio je dalje jednogodinjem dobrovoljcu - milostivi gospodin
student klasine filologije s kojim se mi moramo natezati. Kehrt euch! Znao sam to
unaprijed. Nabori na kabanici neuredni! Kao da dolazite od djevojure ili kao da ste
se valjali u bordelu. Ej, momiu, raznijet u vas!
kola jednogodinjih dobrovoljaca stie u dvorite.
- U kvadrat! - naloi pukovnik. I dobrovoljci opkolie okrivljene i pukovnika uskim
kvadratom.
- Pogledajte ovog ovjeka - derao se pukovnik pokazujui biem jednogodinjeg
dobrovoljca - on je propio vau ast jednogodinjih dobrovoljaca, od kojih treba
odgojiti kadar valjanih oficira koji e povesti svoje vojnike u slavu na bojnom polju.
Ali kamo bi on poveo svoje vojnike, ova pijanica? Iz krme u krmu. On bi popio
sav rum koji fasuju. Moete li to rei u svoju obranu? Ne moete. Pogledajte ga!
Ne moe nita rei u svoju obranu, a u civilu studira klasinu filologiju. Zaista
klasian sluaj!
Pukovnik je ove posljednje rijei izgovorio znaajno i polako, a zatim pljunu i
nastavi:
110

- Klasini filolog koji nou pijan baca oficirima kape s glave! Mensch! Jo je
srea to je to bio neki artiljerijski oficir.
U tim posljednjim rijeima bila je usredotoena sva mrnja devedeset prve
pukovnije na artiljeriju u Budjejovicama. Jao artiljercu koji bi nou pao u ruke
111

pukovnijske patrole i obratno. Mrnja je bila strana, nepomirljiva, vendetta,

krvna osveta, koja se prenosi s godita na godite, a bila je praena s obadvije strane
tradicionalnim priama kako su infanteristi pobacali artiljerce u Vltavu ili obratno.
Kako su se potukli u Port-Arturu, Kod rue i u drugim brojnim zabavnim
lokalima junoeke metropole.
- Ipak - nastavi pukovnik - takva se stvar mora neuveno kazniti, ovaj klipan mora
biti iskljuen iz kole jednogodinjih dobrovoljaca, mora biti moralno uniten.
112

Imamo ve dosta takvih inteligenata u vojsci. Regimentskanzlei!

Pukovnijski kancelarijski narednik prie ozbiljno sa spisima i olovkom.
220

Zavlada tiina kao u sudnici kad sude ubojici, pa predsjednik suda rekne: Sasluajte
presudu!
I upravo takvim glasom ree pukovnik:
- Jednogodinji dobrovoljac Marek osuuje se na dvadeset i jedan dan pootrenog
zatvora, a poslije odsluene kazne dodjeljuje se u kuhinju da ljuti krumpir.
I okrenuvi se koli jednogodinjih dobrovoljaca, pukovnik naredi da se postroje.
ulo se kako se brzo postrojavaju u etveroredove i kako odlaze, pri emu je
pukovnik rekao kapetanu Sgneru da je to slabo, pa neka po podne u dvoritu
uvjebavaju korak.
- To treba da grmi, gospodine kapetane! I jo neto. Gotovo sam zaboravio. Recite
im da itava kola jednogodinjih dobrovoljaca ima pet dana pritvora, da nikad ne
zaborave svog biveg kolegu, nitariju Mareka.
A nitarija Marek stajao je kraj vejka i izgledao sasvim zadovoljan. Bolje se to nije
moglo svriti. Svakako je bolje ljutiti u kuhinji krumpire, valjati knedle i istiti kosti
od mesa, nego s punim gaama urlati pod neprijateljskom uraganskom vatrom:
113

Einzelnabfallen! Bajonett auf !

Vrativi se od kapetana Sgnera pukovnik Schrder stade pred vejkom i paljivo
ga pogleda. vejkovu je figuru u tom trenu predstavljalo njegovo puno, nasmijano
lice, zarezano velikim uima koje su strile ispod nabijene vojnike kape. Njegov je
cjelovit izraz odavao potpunu sigurnost koja nije svjesna nikakve krivice. Njegove
su oi pitale: Zar sam ja to uinio, molim lijepo? Njegove su oi govorile: Zar
sam ja to kriv, molim lijepo?
A pukovnik prikupi sva svoja opaanja u pitanje koje je uputio pukovnijskom
kancelarijskom naredniku:
- Blesan?
I tada primijeti pukovnik kako se otvaraju usta toga dobroudnog lica.
- Pokorno javljam, gospodine pukovnie, blesan - odgovori umjesto narednika
vejk.
Pukovnik Schrder kimnu glavom autantu i ode s njim u stranu. Onda dozvae
narednika i pregledavahu materijal o vejku.
- Aha - ree pukovnik Schrder - to je dakle onaj momak natporunika Luka koji
mu se prema raportu izgubio u Taboru. Mislim da gospoda oficiri treba da sami
odgajaju svoje momke. Pa kad je ve gospodin natporunik Luk izabrao takva
notornog blesana za svoga slugu, neka se sam mui s njim. Ima za to dosta
slobodnog vremena, jer ionako nikamo ne izlazi.

221

Ni vi ga niste nikada vidjeli u naem drutvu? No eto vidite! Ima dakle dosta
vremena da dotjeruje svoga slugu.
Pukovnik Schrder prie k vejku i zagledavi se u njegovo dobroudno lice ree:
- Glupi vole, kanjavam vas sa tri dana pootrenog zatvora, pa kad to odsjedite,
javite se natporuniku Luku!
I tako se vejk opet naao u pukovnijskom zatvoru s jednogodinjim dobrovoljcem,
a natporunik Luk se vrlo obradovao kada ga je pozvao k sebi pukovnik Schrder
i rekao mu:
- Gospodine natporunie, otprilike nedjelju dana poslije svoga dolaska u nau
pukovniju podnijeli ste mi molbu da vam dodijelim momka, jer vam se va momak
izgubio na kolodvoru u Taboru. Budui da se vratio...
- Gospodine pukovnie... - moleivo progovori natporunik Luk.
- Odluio sam - nastavi pukovnik s naroitim naglaskom - da ga strpam na tri dana u
zatvor, a poslije toga da ga poaljem k vama ...
I natporunik Luk sav smrvljen otetura iz pukovnikove kancelarije.
***
Ta tri dana koja je vejk proveo u drutvu jednogodinjeg dobrovoljca Mareka, on
se vrlo dobro zabavljao. Svako vee oni su na leaju prireivali rodoljubne
manifestacije.
Navee bi se iz zatvora uvijek ule pjesme: Boe, ivi, Boe, titi i Prinz Eugen,
114

der edle Ritter. Osim toga otpjevali bi i itav niz vojnikih pjesama, a kad bi
naiao profoz, pozdravili bi ga pjesmom:
Taj na stari profoz
umrijeti nam ne smije,
sam e avo po njeg
iz pakla da prispije.
Odvest e ga kolima,
njim o zemlju lupiti,
222

avoli e njim u paklu

vatru svoju loiti...
A nad leajem jednogodinji je dobrovoljac nacrtao profoza i ispod slike napisao
tekst stare pjesmice:
Kad sam i u Prag po kobase,
putem sretoh harlekina, znate,
harlekin to ne bjee, ve profoz,
da ne klisnuh, ujede me, brate!
I dok su oni tako draili profoza, kao to u Sevilli drae andaluzijskog bika crvenom
maramicom, natporunik je Luk sa strahom oekivao as kad e se pojaviti vejk
da mu javi da ponovo nastupa slubu.

223

III. VEJKOVI DOIVLJAJI U KIRLY HIDI

Devedeset prva pukovnija premjetena je u Bruck na Leithi, u Kirly Hidu.

Ba kad je vejk nakon trodnevnog zatvora trebao da bude puten na slobodu,
odvedoe njega i jednogodinjeg dobrovoljca do glavne straarnice i sprovedoe ih
pod vojnikom pratnjom na kolodvor.
- To se ve odavna znalo - ree mu putem jednogodinji dobrovoljac - da e nas
premjestiti u Madarsku. Ondje e se formirati marbataljoni, vojnici e se
izvjebati u ratnom gaanju, pobit e se kadgod s Madarima pa emo onda veselo
krenuti u Karpate. A amo u Budjejovice doi e madarski garnizon, pa e se tako
mijeati plemena. Postoji ve teorija da je silovanje djevojaka druge narodnosti
najbolje sredstvo protiv degeneracije. To su radili vedi i panjolci za
tridesetgodinjeg rata, a Francuzi za Napoleona, pa e to sada opet u budjejovikom
kraju initi Madari, a to i nee biti neko grubo silovanje. Sve se u toku vremena
udesi. Bit e to obina zamjena. eki e vojnik odspavati s madarskom
djevojkom, a jadna eka djevojka primit e k sebi madarskog honveda, pa e se
nakon nekoliko stoljea antropolozi iznenaditi i zanimati odakle izboene line kosti
u ljudi na obalama rijeke Male.
- Ovo je uzajamno ukrtavanje - primijeti vejk - zaista je vrlo zanimljivo. Ima u
Pragu neki crnac, konobar Kristijan, kojemu je otac bio abesinski kralj. Pokazivali
su ga u Pragu na tvanici u jednom cirkusu. U njega se zaljubila neka uiteljica koja
je tampala pjesmice u Lai o pastirima i o potoiu u umi, pa je pola s njim u
hotel i zgrijeila bludno, kao to veli Sveto pismo, te se vrlo zaudila kad je rodila
potpuno bijela sinia. Da, ali nakon etrnaest dana djeai je poeo tamnjeti. Sve
tamniji i tamniji, a nakon mjesec dana poeo je i da crni. Za pola godine bio je cm
kao njegov djed, abesinski kralj. Pola je s njim na kliniku za kone bolesti da mu
nekako skinu tu tamnu boju, no ondje su joj rekli da je to prava pravcata crnaka
koa i da se tu ne moe nita uiniti. Ona je od toga enula pameu, pa je po
novinama pitala za savjet ima li kakva lijeka protiv crnake boje, tako da su je
224

odvezli u zavod sv. Katarine za umobolne, a sinia predadoe u sirotite, gdje su se

s njim izvrsno zabavljali. On je izuio za konobara i plesao po nonim kavanama.
Sad je on ve otac mnogih ekih mulata koji nisu vie tako crni kao on. Neki
medicinar koji je zalazio u Gostionicu kod kalea tumaio nam je jednom da to
ipak nije tako jednostavno. Ovakav mjeanac raa dalje mjeance, i oni se vie ne
mogu razlikovati od bijelih ljudi. Ali odjednom, u bogzna kojem koljenu, opet se
pojavi crnac. Zamislite takvu nepriliku! Oenite se, recimo, nekom gospoicom. Ta
je mrcina potpuno bijela, a odjednom vam rodi crnca! No ako je ona prije devet
mjeseci sama otila u varijete na atletske utakmice u kojima je nastupao i kakav
crnac, mislim da e vam to ipak biti malo sumnjivo.
- O sluaju vaeg crnca Kristijana - ree jednogodinji dobrovoljac - valja razmisliti i
s ratnog stanovita. Recimo da su tog crnca uzeli u vojsku. Praanin je, pa dakle
pripada dvadeset osmoj pukovniji. A uli ste valjda da je dvadeset osma pukovnija
pobjegla Rusima. Kako bi se Rusi zaudili kad bi zarobili i crnca Kristijana. Ruske
bi novine sigurno pisale da Austrija tjera u rat i svoju kolonijalnu vojsku, koje i
nema, i da je Austrija ve pribjegla crnakim rezervama.
- Prialo se - upade vejk - da Austrija ipak ima kolonije, i to negdje na sjeveru.
Nekakvu Zemlju cara Franje Josipa...
- Pustite to, momci - ree jedan vojnik iz pratnje. - Vrlo je neoprezno priati danas
o nekoj Zemlji cara Franje Josipa. Ne spominjite nikoga po imenu pa e biti bolje...
- Ta pogledajte na geografsku kartu - prekide ga jednogodinji dobrovoljac - pa ete
vidjeti da zaista postoji Zemlja naeg najmilostivijeg vladara, cara Franje Josipa.
Prema statistici ondje je sve puno leda, pa odande izvoze led na ledolomcima koji
pripadaju prakim ledanama. Tu industriju leda neobino cijene i uvaavaju i
stranci, jer je to vrlo unosan, ali i opasan posao. Najvea je opasnost kad se led iz
Zemlje cara Franje Josipa otprema preko polarnog kruga. Moete li to zamisliti?
Vojnik iz pratnje proguna neto, a kapral, koji je vodio pratnju, prie blie s
namjerom da uje dalje tumaenje jednogodinjeg dobrovoljca koji je ozbiljno
nastavio:
- Ova jedina austrijska kolonija moe ledom snabdjeti itavu Evropu, pa je tako
odlian privredni faktor. Dakako, kolonizacija napreduje polagano jer se kolonisti ili
ne javljaju ili se smrznu. Ipak im se urede klimatske prilike, u emu je vrlo
zainteresirano ministarstvo trgovine i ministarstvo vanjskih poslova, moe se
oekivati da e velike koliine ledenjaka biti valjano iskoritene. Izgradnjom
nekoliko hotela namamit e se gomile turista. Dakako, morat e se urediti turistike
staze i putovi izmeu ledenih santa, a na ledenim bregovima morat e se naslikati
turistike znake. Jedinu tekou predstavljaju Eskimi, koji onemoguuju svaki rad
naim mjesnim organima...
- Nee ti klipani da ue njemaki - nastavi jednogodinji dobrovoljac, dok ga je
kapral sluao sa zanimanjem. On je bio aktivist, a u civilu je bio sluga na imanju,
glup i surov ovjek, koji je gutao sve o emu nije imao ni pojma, a ideal mu je bio
da postane upar.
- Ministarstvo prosvjete, gospodine kaprale, sagradilo je za njih, s mnogo trokova i
rtava, jer se smrzlo pet graditelja...
225

- Zidari su se spasili - prekide ga vejk - jer su se ugrijali zapaljenim lulama.

- Ali ne svi - ree jednogodinji dobrovoljac - dvojici se desila nevolja da su
zaboravili vui, pa su im se lule ugasile, te su ih morali sahraniti u ledu... Ali na
kraju su ipak podigli kolu od ledenih cigala i eljeznog betona, to vrlo dobro dri,
no Eskimi su naokolo naloili vatru od razgrabljena drvlja trgovakih zaleenih laa,
pa su postigli to su htjeli. Led na kojem je kola bila podignuta rastopio se i tako je
itava kola zajedno s ravnateljem i predstavnikom vlade koji je sutradan trebao da
prisustvuje sveanom posveenju kole, propala u more. Samo se ulo kako je
predstavnik vlade kad mu je ve voda dola do grla, viknuo: Gott strafe
115

England! Sad e valjda poslati onamo vojsku da uini red kod tih Eskima. Zna
se da e to biti teak rat. A najvie e tete nanijeti naoj vojsci pripitomljeni bijeli
medvjedi.
- Jo nam samo to fali - primijeti mudro kapral - ionako ve ima sva sila raznih
ratnih izuma. Uzmite na primjer plinske maske za otrovanje plinom. Navue
masku na glavu pa si otrovan, kao to su nam tumaili u podoficirskoj koli.
- Oni vas samo tako plae - ree vejk - vojnik se ne smije niega bojati. Pa ako bi
u borbi pao i u zahodsku jamu, treba da se samo oblie i ode dalje u bitku, a na
otrovne plinove navikao je svaki vojnik u kasarni kada dobije svjei kruh i grah sa
krupicom. Ali sad su, pria se. Rusi pronali neto protiv podoficira ...
- To je valjda neka naroita elektrina struja - dopuni vejka jednogodinji
dobrovoljac. - Ta se struja spoji sa zvjezdicama na ovratniku, i one eksplodiraju, jer
su od celuloida. To e opet biti nova pokora!
Iako je kapral u civilu timario volove, ipak je konano shvatio da ga zafrkavaju, pa
je preao na elo patrole.
Uostalom, pribliavali su se kolodvoru gdje su se Budjejoviani opratali sa svojom
pukovnijom. Oprotaj nije bio slubene prirode, ali je ipak itav trg pred
kolodvorom bio pun naroda koji je oekivao vojsku.
vejka je najvie zanimao palir graana. I kako to ve uvijek biva, i sada se
dogodilo da su valjani vojnici ili straga, a ovi pod bajonetom naprijed. Valjane e
vojnike kasnije natrpati u marvene vagone, a vejk i jednogodinji dobrovoljac bit
e smjeteni u poseban vagon za zatvorenike, koji je u vojnikom vlaku uvijek
prikopan odmah iza tabnih vagona. U takvom vagonu za zatvorenike uvijek ima
mjesta napretek.
vejk se nije mogao svladati da ne vikne u palir: ivjeli! i da ne zamahne kapom.
To je djelovalo tako sugestivno da je gomila buno ponovila: ivjeli! i taj se
pozdrav irio dalje i gromko odjeknuo i pred kolodvorom, gdje se ve izdaleka
poelo govoriti: Evo ih, idu!
Kapral iz pratnje bio je sav nesretan pa se izderao na vejka da dri jezik za
zubima. Ali klicanje se irilo kao lavina. andari su potiskivali palir i probijali put
patroli, a gomila je i dalje vikala ivjeli! i mahala kapama i eirima.
Bila je to prava pravcata manifestacija. Iz hotela koji je bio nasuprot kolodvoru
mahale su s prozora neke dame maramicom i vikale: Heil! eko se nazdar
pomijealo s njemakim heil i iz palira, a nekom zanesenjaku koji je iskoristio
priliku da vikne: Nieder mit den Serben

116

226

podmetnue nogu i malo ga izgazie u

tobonjoj stisci.
A kao elektrina iskra irilo se dalje: Evo ih, idu!
I zaista su ili, a pri tom je vejk pod bajonetama pozdravljao gomilu mahanjem
ruke, a jednogodinji je dobrovoljac ozbiljno salutirao.
Tako su ili na kolodvor i poli prema odreenom vojnikom vlaku, pa je zamalo
vojna muzika otrih strijelaca intonirala himnu Boe, ivi, Boe, titi, jer je
njezina kapelnika zbunila neoekivana manifestacija. Na sreu, u pravi se as
pojavio sa crnim polucilinderom na glavi vii feldkurat, sveenik Lacina iz sedme
konjanike divizije, i poeo praviti red.
Pria o njegovu dolasku vrlo je jednostavna. On je juer stigao u Budjejovice, on,
strah i trepet svih oficirskih menaa, ovjek koga nije mogue ni nahraniti ni napiti,
pa je toboe sluajno prisustvovao malom oprotajnom banketu pukovnijskih
oficira. Jeo je i pio za desetoricu i u vie ili manje pijanom stanju odlazio u oficirsku
menau da od kuhara izmami kakve ostatke jela. Gutao je zdjele sa sosom i
knedlima, upao meso s kostiju kao divlja maka i naiao napokon u kuhinji na
rum, pa kad ga se napio da mu se podrigivalo, vratio se na oprotajni banket gdje se
proslavio novim lokanjem. U tom je imao bogato iskustvo, pa su oficiri sedme
konjanike divizije uvijek morali za njega nadoplatiti. Ujutro je doao na ideju da
mora praviti red pri odlasku pukovnijskih vagona, pa je stoga teturao du itava
palira i djelovao na kolodvoru tako da su se oficiri koji su upravljali ukrcavanjem
pukovnije, zakljuali pred njim u kancelariju efa stanice.
I tako se opet pojavio na kolodvoru u pravi as da spusti tapi dirigenta vojne
muzike, koji je ve htio dirigirati: Boe, ivi, Boe, titi!
- Stoj! - ree on - jo ne, dok vam ne dam znak! Sada je voljno dok se ja ne vratim!
I otiao je na kolodvor i poao za patrolom koju je takoer zaustavio uzvikom:
Halt!
- Kamo ete - upita strogo kaprala koji se nije znao snai u novoj situaciji.
Umjesto njega odgovori dobroudni vejk:
- Voze nas u Bruck. Ako hoete, gospodine feldkurate, moete poi s nama.
- Pa i poi u - ree sveenik Lacina i obrativi se pratnji doda:
117

- A tko kae da ne mogu ii? Vorwrts! Marsch!

Kad se vii feldkurat naao u vagonu za zatvorenike, legao je na klupu, a
dobroudni vejk skide kabanicu i podmetne je sveeniku pod glavu, na to
jednogodinji dobrovoljac ree tiho preplaenom kapralu:
- Feldkurata treba uvati!
A sveenik Lacina, udobno ispruen na klupi, poe tumaiti kuharsku vjetinu:

227

- Ragot s gljivama, gospodo, utoliko je bolji, koliko ima vie gljiva, ali gljive se
moraju prije toga prepriti s lukom, a tek onda valja dodati lovorov list i luka...
- Luk ste ve prije izvoljeli dodati - javi se jednogodinji dobrovoljac praen
oajnikim pogledom kaprala koji je u sveeniku Lacini gledao dodue pijana, ali
ipak pretpostavljena starjeinu.
Kapralov je poloaj zaista bio oajan.
- Da - primijeti vejk - gospodin oberfeldkurat ima potpuno pravo. to ima vie
luka, to je bolje. U Pakomricama bio je jedan pivar koji je i u pivo stavljao luk, jer
luk, veli, izaziva eu. Luk je uope vrlo koristan. Peeni luk se stavlja i na irove...
Sveenik Lacina govorio je dotle na klupi u pola glasa, kao iza sna:
- Sve ovisi o zainu, kakav se zain stavi unutra i u kakvoj koliini. Nita ne smije
da se suvie zapapri, papricira...
Govorio je sve sporije i sve tie:
- Ne smije biti previe klin-aca, li-muna, mi-rodija, mu-kata...
Nije dovrio jer je zaspao, a u snu bi od vremena do vremena fiuknuo kroz nos
kad bi prestao hrkati.
Kapral ga je gledao ukoenim pogledom, dok su se vojnici iz pratnje smjekali na
svojim klupama.
- Taj se nee tako skoro probuditi - ree vejk nakon kratke stanke. - Pijan je kao
228

duga.
Premda mu je bojaljivi kapral davao znakove da uti, vejk ipak nastavi:
- Ne smeta nita. To se sada ne da popraviti, pijan je kao majka zemlja. On je u
inu kapetana. Svaki od tih vojnih sveenika, bio nii ili vii, ima ve takav dar od
boga da se u svakoj prilici napije kao svinja. Ja sam sluio kod feldkurata Katza, on
bi propio i svoj vlastiti nos. To to ovaj radi, nije nita prema onome to je Katz
radio. Mi smo zajedno propili i monstrancu, a propili bismo valjda i samoga dragog
boga da nam je tko dao togod za njega.
vejk prie sveeniku Lacini, okrene ga prema naslonu i znalaki ree:
- Taj e hrkati sve do Brucka.
Zatim se vrati na svoje mjesto, praen oajnim pogledom nesretnog kaprala koji
primijeti:
- Moda bi trebalo da to prijavim kome.
- No samo otiite odavde - ree jednogodinji dobrovoljac - ta vi ste zapovjednik
pratnje! Vi se ne smijete od nas udaljiti. A i prema propisima ne smijete poslati
napolje nikoga od strae da to javi, dok god ne dobijemo zamjenu. Kao to vidite,
to je teka stvar. A da date znak hicem iz puke da doe tko ovamo, to takoer ne
smijete. Ovdje se nita opasna ne dogaa. No s druge strane postoji propis da osim
pritvorenika i pratnje u zatvorenikom vagonu ne smije biti nikakva strana osoba.
Nezaposlenima ulaz strogo zabranjen. A da pokuate izbrisati tragove svoga
prijestupa i da na neprimjetan nain za vrijeme vonje izbacite vieg feldkurata iz
vlaka, to takoer ne ide, jer ovdje ima svjedoka koji su vidjeli da ste ga pustili u
vagon, kamo ne spada. Zbog toga ete biti, gospodine kaprale, sasvim sigurno
degradirani.
Kapral zbunjeno odgovori da on nije pustio vieg sveenika u vagon, nego da se on
sam prikljuio k njima i da je on ipak njegov pretpostavljeni starjeina.
- Ovdje ste starjeina jedino vi - izriito je tvrdio jednogodinji dobrovoljac, a vejk
je dopunio njegove rijei:
- Pa da je htio amo ui i sam car, ne biste mu to smjeli dopustiti. To je kao na strai
kada regrutu prie deurni oficir, pa ga zamoli da mu ode po cigarete, a regrut ga jo
zapita kakvu vrstu da mu donese. Za takve stvari ide se u zatvor.
Kapral bojaljivo primijeti da je ipak vejk prvi rekao oberfeldkuratu da moe poi
s njima.
- To ja sebi mogu dozvoliti, gospodine kaprale - odgovori vejk - jer ja sam
slabouman, ali od vas to ne bi nitko oekivao.
- Jeste li ve dugo u aktivnoj slubi? - upita kaplara, onako uz put, jednogodinji
dobrovoljac.
- Ve treu godinu. Sada upravo oekujem promaknue za vodnika.
- Sad vi to lijepo prekriite! - ree cinino jednogodinji dobrovoljac. - Kao to vam
velim, sve to mirie na degradaciju.
- To vam je svejedno - javi se vejk - padnete li kao podoficir ili kao obian vojnik.
Dodue, kau da degradirane guraju u prvi red.
Vii vojni sveenik se tre.
- Hre - ree vejk poto je ustanovio da je sa sveenikom sve u redu. - Sada
229

valjda sanja o kakvom deranju. Jedino se bojim da nam se ovdje ne zagadi. Kad se
moj feldkurat dobro nalokao, uvijek se u snu zagadio. Jednom vam je ...
I vejk poe priati svoja iskustva s feldkuratom Katzom tako potanko i zanimljivo
da nisu ni opazili da je vlak krenuo.
I tek urlanje iz stranjih vagona prekide vejkovo prianje. To je pjevala dvanaesta
eta u kojoj su bili sami Nijemci iz krumlovskog kraja i Kaperskih brda:
Wann ich kumm, wann ich kumm,
wann ich wieda, wieda kumm.

118

A iz drugog vagona nekakav je oajnik urlao spram Budjejovica koje su se sve vie
udaljavale:
Und da, mein Schatz,
bleibst hier.
Holarjo, holarjo, holo!

119

Bilo je to tako strano jodlovanje i dreanje da su ga drugovi morali odvui od

otvorenih vrata marvenog vagona.
- udim se - ree jednogodinji dobrovoljac kapralu - to se jo nije pojavila
inspekcija. Prema propisu morali ste nas prijaviti komandantu vlaka odmah na
kolodvoru, a ne da se bavite nekakvim pijanim vojnim sveenikom.
Nesretni je kapral tvrdoglavo utio i uporno gledao u telegrafske stupove koji su
jurili unatrag.
- Kad pomislim da nismo nikome prijavljeni - nastavi pakosno jednogodinji
dobrovoljac - i da e nam na prvoj stanici sigurno ui u vagon komandant vlaka,
tada se u meni uzbuni moja vojnika krv. Ta mi smo kao ...

- Cigani - upade mu u rije vejk - ili skitnice. Meni se ini kao da se bojimo bojeg
230

svjetla i kao da se ne smijemo nigdje prijaviti, da nas ne zatvore.

- Osim toga - ree jednogodinji dobrovoljac - na temelju naredbe od 21. studenoga
1879. pri prijevozu vojnih zatvorenika vlakom valja se drati ovih propisa: prvo,
zatvoreniki vagon mora biti provien reetkama. To je jasno kao dan, a ovdje je to
i uinjeno prema propisu. Nalazimo se iza savrenih reetaka. To bi dakle bilo u
redu. Drugo, u dodatku c. i kr. naredbe od 21. studenoga 1879. stoji da u svakom
zatvorenikom vagonu mora biti nunik. Ako ga nema, vagon mora imati prikrivenu
posudu za izvravanje velike i male nude zatvorenika i vojnih straara. Ovdje kod
nas ne moe se zapravo ni govoriti o vagonu za zatvorenike u kojem bi mogao biti
nunik. Mi se zapravo nalazimo u pregraenom kupeu i odijeljeni smo od itavog
svijeta. No ovdje nema ni posude ...
- Moete kroz prozor - primijeti kapral sav oajan.
- Zaboravljate - ree vejk - da se nijedan zatvorenik ne smije pribliiti prozoru.
- A zatim tree - nastavi jednogodinji dobrovoljac - vagon mora imati i posudu s
pitkom vodom. Za to se niste pobrinuli. Zbilja, znate li na kojoj e se stanici dijeliti
hrana? Ne znate? Znao sam ja da se vi niste informirali...
- Eto vidite, gospodine kaprale - primijeti vejk - nije ba ala voziti zatvorenike. Za
nas se valja brinuti. Mi nismo obini vojnici koji se moraju brinuti sami za sebe.
Nama se sve mora donijeti pod nos, jer o tome postoje naredbe i paragrafi kojih se
mora svatko drati, jer to ne bi bio nikakav red. Zatvoren ovjek je kao dijete u
pelenama, govorio je jedan poznati skitnica, njega treba njegovati da se ne
prehladi, da se ne uzruja, da bude zadovoljan svojom sudbinom i da mu se jadniku
ne ini nita naao.
- Uostalom - ree zaas vejk, gledajui prijateljski u kaprala - kad bude jedanaest
sati, molim vas da mi to reknete.
Kapral pogleda vejka upitnim pogledom.
- Vi ste me, gospodine kaprale, oito htjeli pitati zato da mi kaete kad bude
jedanaest sati. Od jedanaest sati dalje pripadam u marvinski vagon, gospodine
kaprale - ree vejk s osobitim naglaskom i nastavi sveanim glasom: - Ja sam bio
osuen na pukovnijskom raportu na tri dana zatvora. Kaznu sam poeo izdravati u
jedanaest sati, pa danas u jedanaest sati nemam ovdje nikakva posla. Nijedan vojnik
ne smije biti dulje zatvoren nego to mu pripada, jer u vojsci mora biti discipline i
reda, gospodine kaprale.
Oajni desetnik dugo se nije mogao pribrati poslije toga udarca, ali je konano ipak
primijetio da nije dobio nikakvih isprava.
- Dragi gospodine kaprale - javi se jednogodinji dobrovoljac - isprave ne dolaze
same komandiru pratnje. Ako brdo nee k Muhamedu, mora komandir pratnje k
ispravama. Vi ste se sada nali pred novom situacijom. Svakako ne smijete
zadravati nikoga koji treba da bude puten na slobodu. S druge strane, na osnovu
postojeih propisa, nitko ne smije napustiti zatvoreniki vagon. Zaista, ne znam
kako ete se izvui iz toga kripca, to dalje, to gore. Sad je deset i po.
I jednogodinji dobrovoljac stavi sat u dep rekavi:
- Ba me zanima, gospodine kaprale, to ete uraditi za pola sata.
- Za pola sata ja pripadam u marveni vagon - ponovi sanjarski vejk. Na to mu
231

desetar, potpuno zbunjen i utuen, odgovori:

- Ako vam ne bude nezgodno, ja mislim da je ovdje mnogo udobnije nego u
marvenim vagonima. Ja mislim...
Prekide ga krik vieg vojnog sveenika koji je viknuo iza sna:
- Vie sosa!
- Spavaj, spavaj - ree dobroudno vejk podmeui mu pod glavu skut kabanice
koji je padao s klupe - samo lijepo i dalje sanjaj o deranju!
A jednogodinji dobrovoljac poe pjevati:
Spi, djetece, spi,
sklopi oice svoje,
Gospod Bog e s tobom spati,
aneo te ljuljukati,
spi, djetece, spi.
Oajni kapral nije vie ni na to reagirao.
Gledao je tupo u krajinu i dao je tako prilike za potpunu dezorganizaciju u
zatvorenikom kupeu.
Kraj ograde igrali su se vojnici iz pratnje mesarenja, pa su po stranjicama padali
brzi i snani udarci. Kad je kapral pogledao u tom pravcu, prema njemu je bila
okrenuta upravo izazovno stranjica jednog pjeaka. Kapral uzdahnu i okrenu se
opet k prozoru.
Jednogodinji je dobrovoljac asak neto razmiljao, a onda se obrati satrvenom
kapralu s pitanjem:
- Je li vam poznat asopis ivotinjski svijet?
- Na taj je asopis - odgovori kaplar s jasnim izraajem radosti to se razgovor
prenosi na drugo polje - bio pretplaen gostioniar u naem selu, jer je neobino
volio sanske koze, a one su mu redom pocrkale. Stoga se obratio na asopis s
molbom za savjet.
- Dragi drue - ree jednogodinji dobrovoljac - ovo to u vam sada rei, pokazat
e vam potpuno jasno da nitko nije nepogreiv! Uvjeren sam, gospodo, da ete i vi
straga prestati s tim vaim mesarenjem, jer ovo to u vam sada rei, bit e vrlo
zanimljivo ve po tome to mnoge strune izraze neete razumjeti. Priat u vam
priu o ivotinjskom svijetu, da zaboravimo nae dananje ratne muke.
Kako sam ja zapravo postao neko urednik ivotinjskog svijeta, toga vrlo
zanimljivog asopisa, bilo je to i meni samome neko vrijeme dosta zamrena
zagonetka, sve dok nisam smislio da sam to mogao prihvatiti samo u potpuno
neuraunljivom stanju. U takvom stanju navela me na to prijateljska ljubav prema
starom drugu Hjeku koji je dotada asno ureivao taj asopis, ali se pri tom
zaljubio u kerku vlasnika asopisa, gospodina Fuchsa, koji mu je smjesta otkazao
pod uvjetom da mu nae valjanog urednika.
Kao to vidite, tada su vladali udni najamni odnosi.
Kad mi je drug Hjek predstavio vlasnika lista, on me je primio vrlo uljudno i
zapitao me imam li uope kakva pojma o ivotinjama, i bio je vrlo zadovoljan
232

mojim odgovorom da sam uvijek ivotinje veoma cijenio i gledao u njima prijelaz
prema ovjeku i da sam uvijek, osobito sa stanovita zatite ivotinja, respektirao
njihove enje i elje. Nijedna ivotinja ne eli nita drugo nego da je ljudi, prije
nego je pojedu, usmrte sa to manje bola.
aran ima ve od roenja fiksnu ideju da nije lijepo od kuharice to mu ivome para
trbuh. Obiaj da se pijetlu odsijee glava, opravdava nastojanja drutva za zatitu
ivotinja da klanje ivadi ne smije da vri nevjeta ruka.
Savijeni likovi prenih malih krkua svjedoe o tome da te ribice umirui
protestiraju protiv toga to ih u Podolu pre ive na margarinu. Puranov batak ...
Uto me on prekinuo i upitao da li se razumijem u peradarstvo, u pse, kunie,
pelarstvo i u zanimljivosti iz ivotinjskog svijeta, da li znadem izrezivati iz stranih
urnala sliice za reprodukciju, prevoditi iz inozemnih urnala strune lanke o
ivotinjama, da li znam listati po Brehmu i da li bih mogao s pomou Brehma pisati
uvodnike iz ivotinjskog ivota s obzirom na katolike blagdane, promjenu godinjih
doba, s obzirom na utrke, lovove, odgajanje policijskih pasa, narodne i crkvene
praznike, ukratko, da ti imam novinarski pregled cjelokupne situacije, pa da ga
iskoristim u kratkom i sadrajnom uvodnom lanku.
Izjavio sam da sam ve vrlo mnogo razmiljao o valjanom ureivanju takvog
asopisa, kao to je ivotinjski svijet, i da sam kadar potpuno voditi sve te rubrike
i take jer sam upuen u sve spomenute teme. Ali ja u nastojati da asopis
podignem na neobinu visinu. Reorganizirat u ga sadrajno i stvarno.
Uvest u nove rubrike, na primjer: ivotinjski veseli kuti, ivotinje o
ivotinjama, ali u se pri tom paljivo obazirati i na politiku situaciju.
itaocima, u pruati iznenaenje za iznenaenjem, da se idui od ivotinje do
ivotinje nee moi ni pribrati. Rubrika Iz ivotinjskog dana mora se izmjenjivati s
Novim programom rjeavanja pitanja domae stoke i s rubrikom Pokret u
goveem svijetu.
Opet me je prekinuo i rekao mi da mu je to sasvim dosta i da e mi, ako izvrim
samo polovinu od svega toga, darovati par patuljastih wyandotskih kokoi s
posljednje berlinske, izlobe peradi, koje su dobile prvu nagradu, a njihov vlasnik
zlatnu medalju za izvrsno ukrtavanje.
Mogu rei da sam se zaista trudio i da sam svoj redaktorski plan ostvarivao u
asopisu koliko god su mi doputale moje sposobnosti, pa sam ak doao i do
otkria da moji lanci nadmauju moje sposobnosti.
elio sam itaocima pruiti, neto potpuno novo, pa sam stoga izmiljao ivotinje.
Polazio sam naime od principa da su npr. slon, tigar, lav, majmun, krtica, konj,
prase itd. ve odavna potpuno poznate ivotinje svakom itaocu ivotinjskog
svijeta, pa je stoga potrebno uzbuditi itaoca neim novim, kakvim novim
pronalaskom, te sam stoga zapoeo s kitom sumpornjakom. Ta moja nova vrsta
kita velika je poput bakalara, a ima mjehur pun mravlje kiseline, i posebni kanali
kroz koji moj kit sumpornjak puta s eksplozijama na male ribice, koje hoe da
podere, omamljivu otrovnu kiselinu koju je kasnije neki engleski uenjak - sad se
ve ne sjeam kako sam ga krstio - prozvao kitovom kiselinom.
Kitova mast je bila ve svima poznata, ali nova je kiselina pobudila panju nekoliko
233

italaca koji su nas pitali za firmu, koja proizvodi tu kiselinu.

Mogu vas uvjeriti da su itaoci ivotinjskog svijeta uope vrlo radoznali.
Ubrzo nakon kita sumpornjaka ja sam redom otkrio itav niz ivotinja. Spominjem
izmeu njih samo ove: prepredenog tobolara sisavca iz porodice klokana; vola
jestivog, koji je pratip krave; naljevnjaka sipina, kojega sam proglasio za vrstu
takora.
Svaki dan su se pojavljivale nove ivotinje. I sam sam bio vrlo iznenaen svojim
uspjesima u toj struci. Nikada nisam ni pomislio da je potrebno u tolikoj mjeri
popunjavati ivotinjsko carstvo i da je Brehm izostavio toliko ivotinja u svojem
djelu ivot ivotinja. Da li je znao Brehm i svi njegovi sljedbenici za moga imia
s otoka Islanda, za imia, dalekog, za moju domau maku s vrha planine
Kilimandaro koju sam nazvao maca jelenja, razdraljiva?
Jesu li prirodoslovci dotada imali pojma o nekoj busi inenjera Khuna koju sam
naao u jantaru i koja je bila potpuo slijepa, jer je ivjela na podzemnoj
pretpovijesnoj krtici koja je takoer bila slijepa, jer se njezina prabaka sparila, kao
to sam pisao, s podzemnim slijepim vodozemcem piljskim iz Postojnske pilje,
koja je u ono doba dopirala sve do sadanjeg Baltikog mora.
Zbog toga neznatnog dogaaja nastala je velika polemika izmeu asopisa asa i
echa, jer je asopis ech u svaticama svoga podliska citirao lanak o busi
koju sam ja pronaao, i napisao: Sve je dobro to bog ini. Naravno, as je
sasvim realistiki razgolitio i moju buhu i veleasnog echa, i od tog je doba
izgledalo da me naputa sretna pronalazaka zvijezda otkrivaa novih ivotinja.
Pretplatnici ivotinjskog svijeta poee se uznemiravati.
Povod za to dale su im i moje sitne vijesti o pelarstvu i o peradarstvu, u kojima
sam izloio svoje nove teorije koje su izazivale pravo zaprepatenje, jer je nakon
mojih jednostavnih savjeta udarila kap poznatog pelara gospodina Pazoureka, pa je
pelarstvo na umavi i u Potkrkonoju sasvim izumrlo. Na perad je udarila kuga, pa
je, kratko govore i, sva pocrkala. Pretplatnici su pisali prijetea pisma i otkazivali
list.
Zatim sam se bacio na ptice koje ive u slobodi, i jo danas se sjeam svoje afere s
urednikom Seoskog obzora, klerikalnim zastupnikom, direktorom Josefom M.
Kadlkom!
Izrezao sam iz engleskog asopisa Country Life sliicu neke ptice koja je sjedila
na orahu. Nazvao sam je oraar, po istoj logici po kojoj bih pticu to sjedi na
klekovini, nazvao klekua ili recimo klekinja.
Pa to se sve dogodilo! Na obinoj dopisnici napao me gospodin Kadlak da je to,
veli, ojka, a ne oraar, i da je to prijevod njemakog naziva Eichelhher.
Poslao sam mu pismo u kojem sam mu izloio itavu svoju teoriju o oraaru, a
pismo sam propleo brojnim psovkama i izmiljenim citatima iz Brehma.
Narodni zastupnik Kadlak odgovorio mi je na to pismo u Seoskom obzoru
uvodnim lankom.
Moj ef, gospodin Fuchs, sjedio je kao obino u kavani i itao pokrajinske novine,
jer je u posljednje vrijeme veoma esto traio u njima ocjene o mojim privlaivim
lancima u ivotinjskom svijetu, pa im sam doao, pokazao mi je sasvim tiho
234

novi broj Seoskog obzora koji je leao na stolu, i pogledao me svojim tunim
oima. Njegove su oi u posljednje vrijeme uvijek imale tuni izraaj.
itao sam glasno pred itavom kavanskom publikom:
Potovana redakcijo!
Upozorio sam vas ve da va asopis uvodi neobine i neobrazloene nazive, da
se premalo brine za istou ekoga jezika i da izmilja razline ivotinje. Naveo
sam kao dokaz da va urednik mjesto openito usvojenog starodrevnog naziva
ojka uvodi naziv oraar, to odgovara prijevodu njemakog naziva
Eichelhher - ojka.
- ojka - ponovi za mnom oajno vlasnik asopisa.
Ja sam mirno itao dalje:
Na to sam od vaeg urednika ivotinjskog svijeta dobio pismo neobino
grubog, linog i bezobraznog obiljeja, u kojem me urednik naziva kanjivo
ignorantskim goveetom, to zasluuje osobit ukor. Tako se meu pristojnim
ljudima ne odgovara na stvarne naune prigovore. Volio bih znati tko je od nas
dvojice vee govee. Moda zaista nisam smio priopavati prigovore dopisnicom,
nego pismom, ali zbog preobilja posla nisam obratio panja na tu sitnicu. No
sada poslije prostakog ispada vaeg urednika ivotinjskog svijeta iznosim
itavu stvar na javni stup sramote.
Va se gospodin urednik jako vara ako misli da sam ja nedoueno govee koje
nema ni pojma kako se koja ptica zove. Ja se bavim ornitologijom ve mnogo
godina, i to ne iz knjiga, nego prouavanjem u prirodi, pa imam u krletkama vie
ptica nego to ih je u svom ivotu vidio va urednik, ovjek koji se kree po
prakim rakijanicama i birtijama.
Ali to su sporedne stvari, premda svakako ne bi kodilo da se va urednik
ivotinjskog svijeta malo propita koga e nazvati goveetom, prije nego to
izae iz njegova pera, pa makar bilo namijenjeno i moravskom Frdlandu kraj
Mstka, gdje je takoer bilo pretplatnika na va asopis prije toga lanka.
Uostalom ne radi se o linoj polemici kakvoga luckastog klipana, nego o samoj
stvari, pa stoga i opet ponavljam da se ne moe dopustiti da netko po prijevodu
izmilja nazive, kad ve imamo svima poznati domai naziv ojka.
- Da, ojka - ree jo oajnijim glasom moj ef.
itam mirno dalje i nita me ne moe smesti:
A to je nitkovluk ako to rade nestrunjaci i surovi ljudi. Tko je ikada nazvao ojku
oraarom? U djelu Nae ptice na strani 148. nalazi se latinski naziv: Ganalus
glandarius B. A., a to je ta moja ptica - ojka.
Urednik vaeg asopisa svakako e priznati da ja bolje poznajem svoju pticu nego
to je moe poznavati nestrunjak. Oraarom se prema dru Bayern zove mucifraga
235

carycatectes B., a to b ne znai, kao to mi je pisao va urednik, poetno slovo

rijei blesan. eki ornitolozi poznaju uope samo ojku obinu, a nikako vaeg
oraara, koga je pronaao ba onaj gospodin na kojega se odnosi poetno slovo
B prema njegovoj teoriji. To je s njegove strane drzovit lini napadaj koji ne moe
nita promijeniti na samoj stvari.
ojka e ostati ojkom pa makar se urednik ivotinjskog svijeta zbog toga i
us..o, a sve e to ostati kao dokaz kako se kadikad pie i lakoumno i nestvarno,
premda se pisac upravo drzovito poziva na Brehma. Taj prostak pie da se prema
Brehmu ojka ubraja u porodicu krokodilaa, na str. 452. gdje se govori o
svrakoperu ili malom svraku (Lanius minor L.). Zatim se taj ignorant, ako se
smijem tako blago izraziti, i opet poziva na Brehma, da ojka ide u petnaestu
porodicu, a meutim Brehm stavlja vrane u sedamnaestu porodicu u koju idu i
gavrani i avke, pa je tako prost da je i mene nazvao avkom (colaeus) iz roda
svraka i vrana modrih, nezgrapnih brbljavaca, premda se na istoj strani govori o
evama umskim i svrakama arenim...
- ojke umske - uzdahnu izdava moga asopisa hvatajui se za glavu - dajte mi
amo da proitam sam do kraja.
Uplaio sam se kako mu je promukao glas dok je itao:
Kos grivnja ili turski kos ostat e u ekom prijevoda kos grivnja isto tako kao to
e drozd borovnjak ostati drozd borovnjak.
- Borovnjak treba da se zove klekinja ili klekua, gospodine efe - primijetih ja - jer
se hrani klekovinom.
Gospodin Fuchs udari novinama o stol i uvue se pod biljar, promuklo izgovarajui
posljednje rijei koje je proitao:
- Turdus, grivnja.
- Kakva ojka - derao se ispod biljara - oraar, ja grizem, gospodo!
Napokon ga izvukoe ispod biljara i trei je dan umro u obiteljskom krugu, od upale
mozga.
Posljednje su mu rijei bile u njegovu posljednjem asu: Nije meni stalo do linog
interesa, nego do dobra cjeline. A s toga gledita izvolite sasluati i moje miljenje,
onako stvarno kao... I tu je tucnuo.
Jednogodinji dobrovoljac zamuknu i ree zajedljivo kapralu:
- Time sam htio rei samo to da se svaki ovjek moe nai u kakljivoj situaciji i
pogrijeiti!
Iz svega toga kapral je shvatio samo to da je on sada ovjek koji grijei, pa se opet
okrenuo k prozoru i namrgoeno promatrao kako vlak odmie.
Na vejka je dobrovoljeva pria neto jae djelovala. A vojnici iz pratnje glupo se
pogledavahu.
I vejk poe ovako:
- Na svijetu se ne moe nita sakriti. Sve izae na vidjelo kao to ste uli, pa i takva
glupa ojka nije nikakav oraar. Zaista je vrlo zanimljivo da se netko moe uhvatiti
na takvu stvar. Izmiljati ivotinje je zaista teko, ali pokazivati takve izmiljene
ivotinje uistinu je jo tee. Pred nekoliko godina bio je u Pragu neki Mestek, i on je
236

pronaao morsku djevicu i pokazivao je na Vinohradima u Havlekovoj ulici iza

zavjese. Na zavjesi je bio otvor, pa je svatko mogao kroza nj vidjeti, u polutami,
nekakav sasvim obian divan i na njemu neku enu sa ikova kako se valja
ovamo-onamo. Noge su joj bile umotane u zelenu gazu, pa su predstavljale rep,
kosa joj je bila obojadisana zeleno, a na rukama je imala rukavice i na njih
privrene peraje od ljepenke, takoer zelene, a na leima joj je bilo konopcem
privreno nekakvo kormilo. Mladei ispod esnaest godina bio je zabranjen ulaz, a
svi koji su navrili esnaest godina i platili ulazninu, uivali su u tome kako ta
morska djevica ima veliku stranjicu na kojoj je bio natpis: Do vienja! to se tie
grudi, nije se imalo ta vidjeti. Spustile su joj se ak do pupka kao kakvoj izmuenoj
flundri. A navee u sedam sati Mestek bi zatvorio panoramu pa bi rekao: Morska
djevice, sada moete ii kui! Ona bi se presvukla i u deset sati navee ve ste je
mogli vidjeti kako se ee po Taborskoj ulici i potpuno neprimjetljivo govori
svakom gospodinu koga bi srela: Ljepotane, bi li poao sa mnom? No jer nije
imala knjiice, uhvatio ju je prilikom racije gospodin Draner i sa slinim ptiicama
strpao u zatvor, pa je tako Mestek izgubio zaradu.
Uto vii vojni sveenik pade s klupe i nastavi spavanje na podu. Kapral ga je neko
vrijeme glupo gledao, a onda ga u opoj tiini, bez iije pomoi, poe sam dizati na
klupu. Vidjelo se da je izgubio sav autoritet, pa kad je rekao slabim, beznadnim
glasom: "Mogli biste mi pomoi, tada su ga svi lanovi patrole ukoeno pogledali,
pa se nije pomakla ni jedna noga.
- Mogli ste ga pustiti da hre gdje je i bio - ree vejk. - Ni ja nisam drugaije
postupao sa svojim feldkuratom. Jednom sam ga pustio da spava u zahodu, jednom
je odspavao gore na ormaru, jednom u navama u tuoj kui i bogzna gdje sve nije
spavao.
Kapral odjednom postade odluan; htio je pokazati da je on ovdje gospodar, pa
stoga ree grubo:
- Drite jezik za zubima i ne brbljajte kojeta! Svaki oficirski sluga trabunja i
previe. Dosadni ste kao stjenica.
- Da, svakako, a vi ste bog, gospodine kaprale - odgovori vejk s razboritou
filozofa koji eli na itavom svijetu uspostaviti zemaljski mir i uputa se pri tom u
otru polemiku - vi ste majka sa sedam bolova.
- Gospode boe - uzviknu jednogodinji dobrovoljac i sklopi ruke - ispuni nam srce
ljubavlju prema svim podoficirima da ih ne gledamo s odvratnou! Blagoslovi na
skup u ovom zatvoru na tranicama!
Kaplar pocrvenje i skoi:
- Ja vam zabranjujem svaku primjedbu, vi dobrovolje!
- Vi niste nita krivi - nastavi umirujuim glasom jednogodinji dobrovoljac - priroda
je mnogim rodovima i vrstama ivih bia uskratila svaku inteligenciju. Zar niste
nikada uli priu o ljudskoj gluposti? Zar ne bi svakako bilo bolje da ste se rodili u
kojoj drugoj vrsti sisavaca, pa da ne nosite to glupo ime ovjeka i kaprala? Velika je
pogreka to mislite o sebi da ste najsavrenije i najrazvijenije bie. Kad vam skinu
te zvjezdice, tada ete biti nitica na koju bez osobitog interesa pucaju po svim
rovovima i na svim frontama. A kad vam priiju jo jednu zvjezdicu pa naprave od
237

vas stvorenje koje se zove upar, jo uvijek nee biti s vama sve u redu. Va e se
duevni horizont jo vie suziti, pa kad negdje na bojitu ostavite svoje kulturno
zaostale kosti, nitko nee za vama zaplakati u itavoj Evropi.
- Ja u vas dati zatvoriti - viknu oajno kapral.
Jednogodinji dobrovoljac se nasmije i ree:
- Vi biste me jamano dali zatvoriti zbog toga to sam vas grdio. Ali vi biste lagali jer
va duevni horizont uope ne moe shvatiti uvrede, a osim toga, mogao bih se
kladiti s vama, u to god hoete, da se vi uope niega ne sjeate iz itavog naeg
razgovora. Kad bih vam rekao da ste embrio, vi biste to zaboravili ne samo prije
nego to stignemo do najblie stanice, nego i prije nego mimo nas projuri telegrafski
stup. Vi ste obamrla modana vijuga. Ne mogu uope zamisliti da biste vi mogli gdje
suvislo izloiti sve ono to ste od mene uli. Osim toga moete bilo koga ovdje
zapitati da li je u mojim rijeima bila i najmanja aluzija na va duevni horizont i da
li sam vas ja iim uvrijedio.
- Zaista - potvrdi vejk - nitko vam ovdje nije rekao ni rijei koju biste mogli krivo
tumaiti. Uvijek vam loe ispadne kad se tko osjeti uvrijeen. Jednom sam sjedio u
nonoj kavani, u Tunelu, pa smo razgovarali o orangutanima. S nama je sjedio
jedan mornar i priao da orangutana esto ne mogu razlikovati od kakvog bradatog
graanina i da je takav orangutan sav zarastao bradom kao ... No, ree on, kao
recimo onaj gospodin za susjednim stolom. Svi smo pogledali na onu stranu, kadli
onaj bradati gospodin prie mornaru i opali mu uku, a mornar mu razbi glavu
pivskom bocom, tako da se bradati gospodin sruio i ostao leati na podu bez
svijesti, dok se mornar oprostio s nama i odmah otiao kad je vidio da ga je
pritukao. Mi smo zatim dozvali gospodina k svijesti premda to nikako nismo smjeli
uiniti, jer je on odmah, im se pribrao, pozvao patrolu da nas, koji uope nismo
uestvovali u tunjavi, odvede na policijsko povjerenitvo. Tamo je neprestano
ponavljao svoje da smo ga drali za orangutana i da nismo ni o emu drugomu
govorili nego o njemu. Stalno je derao svoju kozu. A mi smo tvrdili da nije tako i da
on nije nikakav orangutan. A on opet da je sve dobro uo. Molio sam gospodina
komesara da mu to objasni. I komesar mu je to sasvim dobroudno objanjavao, ali
on nije htio ni da uje, nego je rekao gospodinu komesaru da on to ne razumije i da
je s nama u dogovoru. Tada ga je gospodin komesar dao zatvoriti da se otrijezni, a
mi smo se opet htjeli vratiti u Tunel, ali nismo mogli jer su i nas smjestili onkraj
brave. Eto vidite, gospodine kaprale, to moe nastati od malog i neznatnog
nesporazumka o kome ne bi vrijedilo ni rijei troiti. U Okrouhlicama opet bio je
jedan graanin koji se uvrijedio kad su mu rekli u Njemakom Brodu da je udav
prugasti. Ima vie takvih rijei koje uope nisu kanjive. Na primjer, kad bismo sad
vama rekli da ste bizamski takor. Zar biste se vi mogli zbog toga na nas ljutiti?
Kapral zaurla. Ne bi se moglo rei da je samo zaurlao. Srdba, bijes, oaj, sve se to
slilo u niz snanih zvukova, a itavu je tu koncertnu taku dopunjavalo fiukanje
koje je hrui izvodio kroz nos vii vojni sveenik.
Nakon toga urlanja pojavi se opet potitenost. Kapral sjede na klupu i njegove
vodene, neizraajne oi ukoeno gledahu u daleke ume i planine.
- Gospodine kaprale - ree jednogodinji dobrovoljac - vi me sad podsjeate,
238

gledajui ovako u bune planine i mirisave ume, na Dantea. Isto plemenito lice kao
u tog pjesnika, ovjeka njenog srca i profinjenog duha, pristupanog svakom
plemenitom pokretu. Ostanite, molim vas, tako, zaista vam lijepo pristaje. S
kakvom samo duhovnou, bez ikakve usiljenosti i ukoenosti gledate ove lijepe
krajeve! Sigurno mislite kako li e biti krasno kad se na proljee umjesto ovih pustih
predjela pojavi ovdje sag arenog livadnog cvijea ...
- Pa tim sagom potee potoi - primijeti vejk - a gospodin kapral naslini olovku,
sjedne na kakav panj i napie pjesmicu za Malog itaoca.
Kapral je bio potpuno apatian, dok je jednogodinji dobrovoljac tvrdio da je
svakako ve vidio kapralovu glavu modeliranu na nekoj kiparskoj izlobi.
- Dopustite da vas zapitam, gospodine kaprale, niste li vi moda bili model kiparu
tursi?
Kapral pogleda jednogodinjeg dobrovoljca i ree tuno:
- Nisam.
Jednogodinji dobrovoljac zamuknu i isprui se na klupi.

239

Vojnici iz pratnje kartali su sa vejkom, kapral od oaja poe kibicirati pa ak ree

da je vejk izbacio zelenog asa, a da je to pogreno. Nisi smio igrati adutom, pa bi
imao sedmicu za posljednji tih!
- U gostionicama su obino bili lijepi natpisi - primijeti vejk - protiv kibica. Sjeam
se jednoga: Kibice, dri jezik za zubima, da ne bude zla, moj golube!
Uto je vojni vlak ulazio u stanicu gdje je inspekcija trebala da pregleda vagone. Vlak
stade.
- Razumije se - ree neumoljivo jednogodinji dobrovoljac, gledajui znaajno
kaprala - inspekcija je ve ovdje...
I u vagon ue inspekcija.
***
Za komandanta vojnog vlaka tab je odredio rezervnog oficira, doktora Mraza.
Na takve glupe slube uvijek su odreivali rezervne oficire. Doktor Mraz je ve bio
lud od svega toga. Nikako mu se nije slagao broj vojnika jednoga vagona, premda je
u civilu bio profesor matematike na realnoj gimnaziji. Osim toga brojno stanje po
pojedinim vagonima to ga je dobio na posljednjoj stanici, nije se slagalo s brojnim
stanjem koje mu je javljeno nakon ukrcavanja u vagone na budjejovikom
kolodvoru. Kad je gledao u papire, inilo mu se da sad ima, bogzna odakle, dvije
poljske kuhinje vie. Kada je jo utvrdio da mu se, nekim nepoznatim nainom,
poveao broj konja, osjetio je na leima neobino neugodan svrbe. U popisu
oficira nije mogao pronai dva kadeta koji su mu falili. U pukovnijskoj kancelariji u
prednjem vagonu neprestano su traili jedan pisai stroj. Od toga kaosa zaboljela ga
glava, pa je ve uzeo tri aspirinska praka i sada je pregledavao vlak s bolnim
izraajem lica.
Kad je uao u zatvoreniki odio sa svojim pratiocem, pogledao je u papire pa
primivi raport utuenog kaprala da vozi dva zatvorenika i da ima toliko i toliko
vojnika, sravnio je jo jednom u spisima tanost podataka i obazreo se po vagonu.
- A koga to vozite sa sobom? - upita strogo, pokazujui vojnog sveenika koji je
spavao na trbuhu i ija je stranjica izazovno gledala inspekciju.
- Pokorno javljam, gospodine porunice - promuca kapral - da mi, ovaj ...
- Ostavite vi ovaj - proguna doktor Mraz - i recite jasno!
- Pokorno javljam, gospodine porunice - javi se umjesto kaprala vejk - ovaj
gospodin to spava na trbuhu, to je neki pijani gospodin oberfeldkurat. On se k
nama prikljuio i uao u na vagon, pa jer je on na pretpostavljeni, nismo ga mogli
izbaciti napolje da ne doe do povrede superordinacije. On je jamano pomijeao
oficirski i zatvoreniki vagon.
Doktor Mraz uzdahnu i pogleda svoje papire. U njegovu popisu nije bilo ni spomena
o nekom viem vojnom sveeniku koji bi trebao da putuje vlakom u Bruck. On
nervozno trgnu okom. Na posljednjoj mu se stanici poveao broj konja, a sada mu
se ak, s neba pa u rebra, raaju vii vojni sveenici u kupeu za zatvorenike!
Nije se dosjetio nita drugo, nego je naredio kapralu da preokrene ovoga to spava
na trbuhu, jer u ovom poloaju ne moe utvrditi identitet.
Poslije duljeg naprezanja kapral preokrene vieg vojnog sveenika na lea, ali se
ovaj pri tome probudio, pa videi pred sobom oficira, ree: Eh, servus, Fredy, was
240

120

gibt's neues? Abendessen schon fertig? - i sklopio opet oi i okrenuo se prema

naslonu.
Doktor Mraz je odmah prepoznao da je to onaj deronja od sino iz oficirskog
kasina, glasovita izjelica svih oficirskih menaa, pa tiho uzdahnu.
- Zbog toga ete na raport - ree kapralu. I poe, ali ga zadra vejk:
- Pokorno javljam, gospodine porunice, da ja ne spadam ovamo. Treba da budem
u zatvoru samo do deset i po, jer mi upravo danas istie kazna. Osuen sam na tri
dana zatvora, pa sada ve treba da se vozim s ostalima u marvenom vagonu. A jer
je ve davno prolo jedanaest sati, molim vas, gospodine porunice, da me iskrcate
na prugu ili da me predvedete u marveni vagon kamo i spadam, ili gospodinu
natporuniku Luku.
- Kako se zovete? - upita doktor Mraz pogledavi opet u svoje papire.
- vejk Josef, pokorno javljam, gospodine porunice.
- Hm, vi ste dakle taj glasoviti vejk - ree doktor Mraz. - Vi zbilja treba da izaete
iz zatvora u deset i po. Ali gospodin natporunik Luk me zamolio da vas ne
putam sve do Brucka. Veli da je tako sigurnije, da bar neete putem praviti nikakve
psine.
Kad je otila inspekcija, kapral se nije mogao uzdrati od zajedljive primjedbe:
- Eto vidite, vejku, govno vam je pomoglo to ste se obraali vioj instituciji. Da
sam htio, mogao sam vam obojici zapapriti.
- Gospodine kaprale - javi se jednogodinji dobrovoljac - razbacivati se govnima, to
je vie ili manje uvjerljiva argumentacija, ali inteligentan se ovjek ne smije sluiti
takvim rijeima ako je uzbuen ili ako hoe koga da napadne. A zatim ova vaa
smijena prijetnja da ste nam mogli obojici zapapriti. Zato to, do avola, niste
uradili kad ste ve imali takvu priliku? U tom se sigurno oituje vaa velika duevna
zrelost i neobina delikatnost.
- Ve mi je toga dosta! - skoi kapral. - Mogu vas obojicu strpati u zatvor!
- A zbog ega, golubane? - upita neduno jednogodinji dobrovoljac.
- To je moja stvar! - sokolio se kapral.
- Vaa stvar - ree sa smijekom jednogodinji dobrovoljac - vaa i naa. Kao u
kartama: moja teta, vaa teta. Ali rekao bih da je na vas djelovala primjedba o tome
da ete na raport, pa se stoga izdirete na nas, dakako na nesluben nain.
- Vi ste prostaci! - viknu kapral, prikupivi i posljednju odvanost da se dri strano.
- Ja u vam neto rei, gospodine kaprale - primijeti vejk. - Ja sam ve stari
vojnik, sluio sam vojsku i prije rata, pa znam da se te psovke uvijek i ne isplate.
Kad sam ja sluio vojsku pred vie godina, sjeam se da je u naoj eti bio neki
upar Schreiter. On je sluio dalje, da postane aktivni narednik, za upu, kao to se
govorilo, za juhu.
Mogao je ve davno otii kao kapral kui, ali je bio, kao to se kae, malo aknut. I
taj vam je ovjek gnjavio nas vojnike, lijepio se uz nas kao govno za koulju, te mu
ovo nije bilo pravo, te je ono bilo protiv svih propisa, sekirao nas je to je jae
mogao, i govorio nam: Vi niste vojnici, nego uvari. Meni je to jednog dana
dozlogrdilo, pa sam se javio na etni raport. ta hoe? upita me kapetan.
Pokorno javljam, gospodine kapetane, podnosim tubu protiv naeg gospodina
241

narednika Schreitera. Mislim da smo mi ipak carski vojnici, a nikako ne uvari. Mi

sluimo naem caru, a nismo nikakvi uvari voa.
Tornjaj se, gade, odgovori mi kapetan, da mi vie ne dolazi pred oi! A ja na
to zamolih pokorno da me predvedu na bataljonski raport.
Na bataljonskom raportu, kad sam objasnio natporuniku da mi nismo nikakvi
uvari, nego carski vojnici, on me je dao zatvoriti na dva dana, no ja sam traio da
me predvedu na pukovnijski raport. Kad sam na pukovnijskom raportu objasnio o
emu se radi, gospodin se pukovnik izderao na mene da sam glupan i neka idem do
sto avola. A ja zamolih: Pokorno javljam, gospodine pukovnie, da budem
predveden na brigadni raport. Toga se pukovnik preplaio, pa je odmah dozvao u
kancelariju naega upara Schreitera, i on me je morao pred svim oficirima moliti za
oprotenje zbog rijei uvar. No upar me stigao u dvoritu i rekao mi da me
ubudue nee grditi, ali da e me strpati u garnizonski zatvor. Ja sam se od tog
vremena uvao najopreznije, ali nisam se mogao ouvati. Stajao sam jednom na
strai kraj magazina, a na zidu je svaki straar uvijek neto napisao. Ili je nacrtao
enske genitalije, ili je napisao kakav stih. Meni nije ba nita zgodno na pamet palo,
pa sam se tako iz dugoasnosti potpisao na zidu pod natpis: upar Schreiter je
vol. A ta uparska hulja odmah me prijavio, jer me je slijedio kao policijski pas. Na
nesreu nad tim je natpisom bio jo jedan: Mi u rat ne idemo, mi se na rat
poseremo, a to je bilo godine 1912. kad smo trebali ii u Srbiju radi onog konzula
Prochzke. Stoga su me odmah poslali u Terezin pred oblasni sud. Gospoda od
vojnog suda fotografirali su onaj magazinski zid s onim natpisima i s mojim
potpisom valjda petnaest puta, a deset puta su mi naloili, da bi ispitali moj rukopis,
da napiem reenicu: Mi u rat ne idemo, mi se na rat poseremo, a petnaest puta
sam morao pred njima napisati: upar Schreiter je vol. A napokon je doao neki
poznavalac pisma pa mi je dao da napiem: Bilo je to 29. srpnja 1897. kad je
Kraljiin Dvor na Labi upoznao strahote snane i nabujale Labe. - To jo nije
dosta, ree istrani sudac, nama je najvie stalo do onog sranja. Diktirajte mu
togod gdje ima mnogo slova s i r! I tako su mi diktirali rijei: Srbin, srdit, svrab,
sramota, kerubin, rubin, krdo. Sudski poznavalac pisma sav se ve od toga zbrkao
pa se stalno okretao unazad gdje je stajao vojnik s bajonetom, i na kraju je rekao da
sve to mora u Be i neka jo napiem triput za redom: Ve poinje i sunce da ee,
velika je vruina. I otpremili oni itav materijal u Be, pa se na kraju utvrdilo, to
se tie onih natpisa, da nisu pisani mojom rukom, a potpis da je moj, to sam i ja
priznao, pa sam osuen na est nedjelja zbog toga to sam potpisao dok sam stajao
na strai, pa nisam, vele, mogao straariti dok sam se potpisivao na zidu.
- Vidi se - ree zadovoljno kapral - da ipak niste ostali bez kazne i da ste pravi
kriminalni tip. Da sam ja bio na mjestu toga oblasnog suda, ja bih vam odrapio ne
est nedjelja, nego est godina.
- Nemojte biti tako okrutni - uze rije jednogodinji dobrovoljac - i radije mislite na
svoj kraj. Maloas ste uli od inspekcije da ete na raport. Na to biste se morali
spremati vrlo ozbiljno i razmisliti malo o posljednjim kapralskim danima. ta ste vi
zapravo prema svemiru, ako zamislite da je najblia zvijezda stajaica udaljena od
ovog vojnikog vlaka 275.000 puta vie nego Sunce, tako da njezina paralaksa
242

iznosi svega jednu lunu sekundu? Kad biste se vi lino nalazili u svemiru kao
stajaica, bili biste svakako suvie neznatni, tako da vas ne bi mogli zapaziti ni
najbolji astronomski aparati. Nema pojma kojim bi se mogla izraziti vaa
beznaajnost u svemiru. Za pola godine vi biste na nebeskom svodu opisali tako
malen luk, a za godinu dana tako malenu elipsu da nema pojma kojim bi se ona
brojano mogla izraziti, kako je neznatna. A vaa paralaksa uope se ne bi mogla
izmjeriti.
- U takvom sluaju - primijeti vejk - mogao bi gospodin kapral biti ponosan na to
to ga nitko ne moe izmjeriti, pa bez obzira na to kako e proi na raportu, mora
biti miran i ne smije se uzrujavati, jer svako uzrujavanje kodi zdravlju, a sada u
ratno doba svatko mora uvati zdravlje, jer ovi ratni trokovi zahtijevaju od svakog
pojedinca da nipoto ne bude crkotina.
- A ako vas, gospodine kaprale, zatvore - nastavi vejk ljubazno se smjekajui - i
ako vam se desi kakva krivica, vi ne smijete klonuti duhom, pa ako budu oni imali
svoje miljenje, imajte i vi svoje. Ja sam poznavao nekog ugljara koji je bio sa
mnom u zatvoru na poetku rata na redarstvenom ravnateljstvu u Pragu, zvao se
Frantiek kvor, bio je zatvoren zbog veleizdaje, a kasnije je valjda i pogubljen
zbog neke pragmatike sankcije. Taj je ovjek, kad su ga na presluavanju pitali da
li ima kakvu primjedbu na zapisnik, odgovorio:
Premda je bilo kako je bilo, ipak je nekako bilo,
jer jo nikada nije bilo da nije nekako bilo.
Poslije su ga strpali u mranu eliju i nisu mu dali dva dana nikakva jela ni pia, a
onda su ga opet odveli na presluavanje, a on je ostao pri svom da premda je bilo
kako je bilo, da je ipak nekako bilo, i da jo nikada nije bilo da nije nekako bilo.
Moda je s tim otiao i na vjeala, jer su ga kasnije predali vojnom sudu.
- Sada navodno mnogo vjeaju i strijeljaju - ree jedan vojnik iz pratnje - nedavno
su nam na egzerciritu itali zapovijed da su u Motolu strijeljali rezervista Kudrnu,
jer je kapetan posjekao sabljom njegova sinia, koji je bio na ruci svoje majke kad
se s muem opratala na kolodvoru u Beneovu, pa se on razbjesnio. A politike
ljude uope zatvaraju. Ve su strijeljali i jednog urednika u Moravskoj. A na
kapetan veli da to eka i ostale.
- Sve ima svoje granice - ree jednogodinji dobrovoljac dvosmisleno.
- Imate pravo - javi se kapral - urednici to i zasluuju. Oni samo bune narod. Tako
121

na primjer preklani, kad sam jo bio frajt , sluio je kod mene jedan urednik koji
me nije zvao drugaije nego upropastiteljem vojske, ali kad sam ga uio unjeve da
se sve znojio, on je tada uvijek govorio: Molim da potujete u meni ovjeka. A ja
sam mu pokazao toga ovjeka kad je vjebao nieder i kad je bilo mnogo kaljua u
kasarnskom dvoritu. Doveo bih ga pred takvu kaljuu, a on se morao u nju sputati
nieder, tako da je voda prskala kao u kupalitu. A ve po podne sve se na njemu
moralo sjati, uniforma je morala biti ista kao staklo, pa je on istio, stenjao i pravio
primjedbe, no sutradan je opet leao u blatu kao svinja, a ja sam stajao nad njim i
rekao mu: No, gospodine urednie, ta vie vrijedi, upropastitelj vojske ili onaj va
243

ovjek? Bio je on pravi intelektualac.

Kapral pogleda pobjedonosno jednogodinjeg dobrovoljca i nastavi:
- On je ba zbog te svoje inteligencije izgubio pravo da bude dobrovoljac, jer je
pisao u novine o muenju vojnika. Ali kako da ga ne muim kad tako uen ovjek
ne zna rastaviti zatvara na puci, pa makar mu to i deset puta pokazivao, ili kako
122

se kae linksaut a on kao navlas okree svoju bundevu nadesno, pa gleda uz

to kao vrana, a pri puanim vjebama ne zna ta bi prije pograbio, da li remen ili
fieklije, i bleji u vas kao tele u nova vrata kad mu pokazujete kako se ruka mora
spustiti niz remen. On nije znao ni to na kojem se ramenu nosi puka, a salutirao je
kao majmun i okretao se da bog sauva kad se mariralo i uio se korak. Kad je
trebalo da se okrene, njemu je bilo sasvim svejedno kojom e to nogom uraditi,
trapa, trapa, trap, on bi otiao naprijed jo kakvih est koraka, pa bi se tek onda
okrenuo kao pijevac na okretaljki, a pri maru je drao korak kao da ima kostobolju
ili da plee kao stara djevojura na protenju.
Kapral sad pljunu i nastavi:
- Namjerice je fasovao vrlo zaralu puku, samo da naui kako se ona isti, pa je tu
istu puku trljao kao pas kuju, ali da je kupio i jo dvije kile kudjelje, ipak je ne bi
izglancao. to ju je vie istio, ona je bila to gora i zaralija, pa je na raportu ila od
ruke do ruke, i svatko se udio kako je mogue da je sva rava. Na mu je kapetan
govorio da on nee biti nikakav vojnik, pa bi bolje bilo da se objesi nego da uzalud
jede vojniki kruh. A on je samo mirkao pod svojim naoalima. Za njega je bio
veliki blagdan kad nije bio u pootrenom zatvoru ili pritvoru. Tada bi obino pisao te
svoje lanke za novine o muenju vojnika, sve dok mu jednom ne izvrie pregled
kovega. Koliko je on imao knjiga, moj gospodine! I to sve samo knjige o
razoruanju, o miru meu narodima. Zbog toga su ga strpali u garnizonski zatvor,
pa se otada vie nismo s njime muili, ali se on opet odjednom pojavio u kancelariji
i ispisivao trebovanja, da ne dolazi u dodir s momadi. To je bio alostan kraj toga
intelektualca. Mogao je biti drugaiji gospodin da nije zbog svoje gluposti izgubio
pravo na jednogodinji dobrovoljaki rok. Mogao je postati lajtnant.
I kapral uzdahnu:
- Ni nabore na kabanici nije znao udesiti, a ak iz Praga je nabavljao neke vodice i
razne masti za ienje dugmadi, pa ipak su mu dugmeta bila ria kao Ezav. Ali
priati je znao, pa kad je bio u kancelariji, nita drugo nije radio, nego je samo
filozofirao. On je to volio jo otprije. Uvijek je bio, kao to sam ve rekao, samo
ovjek. Kad je jednom tako razmiljao nad kaljuom u koju je morao lei
nieder, tada sam mu ja rekao: Kad vi stalno govorite o ovjeku i o blatu, tada mi
dolazi na pamet da je ovjek stvoren od blata, pa mu je to moralo biti pravo.
Poto se napriao, kapral je sad bio zadovoljan sam sa sobom i ekao je to e na to
jednogodinji dobrovoljac. No upleo se vejk:
- Zbog takvih stvari, zbog muenja vojnika, pred nekoliko je godina neki Konek
od trideset i pete regimente probo sebe i kaprala. O tome je pisao i Kurir. Kapral
je imao na tijelu oko trideset uboda, od kojih je vie od dvanaest bilo smrtonosno.
Poslije toga je vojnik sjeo na mrtvog kaprala i na njemu se sjedeke probo noem.
Drugi se opet sluaj desio prije nekoliko godina u Dalmaciji, gdje su zaklali kaprala,
244

a jo se ni danas ne zna tko je to uradio. Ostalo je to do danas u tajnosti, i zna se

samo toliko da se taj zaklani kapral zvao Fiala i da je bio iz Drbovne kod Turnova.
Znam i za jednog kaprala od sedamdeset pete regimente, nekog Rejmneka...
Ugodno pripovijedanje prekide sada glasno stenjanje sa klupe na kojoj je spavao
vii vojni sveenik Lacina.
Sveenik se budio u svoj svojoj ljepoti i dostojanstvenosti. Njegovo je buenje bilo
popraeno istim pojavama kao i jutarnje buenje mladoga diva Gargantue, kao to
je to opisao stari i veseli Rabelais.
Vii je vojni sveenik prdio i podrigivao na klupi i glasno zijevao zinuvi svom
silom. Napokon sjede i zaueno upita:
- Do sto avola, gdje se ja to nalazim?
Vidjevi da se probudio gospodin oficir, kapral odgovori vrlo ponizno:
- Pokorno javljam, gospodine vii sveenice, vi se izvolite nalaziti u zatvorenikom
vagonu.
Blijesak zauenja preleti preko sveenikova lica. Sjedio je asak utke i naprezao
se da razmilja. Uzalud. Izmeu onoga to je proivio nou i ujutro, i izmeu ovoga
buenja u vagonu kojemu su prozori bili provieni reetkama, lealo je more
nejasnosti.
Napokon upita kaprala koji je jo uvijek stajao ponizno pred njim:
- A po ijoj zapovijedi ja, kao ...
- Pokorno javljam, bez zapovijedi, gospodine vii vojni sveenie.
Sveenik ustade i poe se etati meu klupama gunajui da mu je sve to nejasno.
Sjede opet i zapita:
- A kamo to zapravo putujemo?
- U Bruck, pokorno javljam.
- A zato idemo u Bruck?
- Pokorno javljam, da je onamo premjetena itava naa 91. pukovnija.
Sveenik opet poe naporno razmiljati to se to zapravo s njim dogodilo, kako je
on dospio u vagon i zato zapravo putuje u Bruck, i to ba s 91. pukovnijom u
pratnji nekakve patrole.
Ali ve se tako razbistrio iz svoga mamurluka da je prepoznao i jednogodinjeg
dobrovoljca, pa se obratio na njega s pitanjem:
- Vi ste inteligentan ovjek, moete li mi objasniti bez ikakva preuivanja kako sam
ja dospio meu vas?
- Vrlo rado - odgovori drugarskim tonom jednogodinji dobrovoljac - vi ste se
jednostavno ujutro na kolodvoru, kad smo se ukrcati u vlak, prikljuili k nama jer
ste malo popili.
Kapral ga strogo pogleda.
- Uli ste u na vagon - nastavi jednogodinji dobrovoljac - i stvar je bila gotova.
Legli ste na klupu, a vejk vam je stavio pod glavu svoju kabanicu. Pri kontroli
vlaka na proloj stanici zapisali su vas u popis oficira koji se nalaze u vlaku. Bili ste,
da tako kaem, slubeno otkriveni, i na e kapral zbog toga na raport.
- Tako dakle - uzdahnu sveenik. - To znai da na slijedeoj stanici treba da
prijeem u oficirski vagon. Ne znate li da li se ve dijelio ruak?
245

- Ruat emo tek u Beu, gospodine vojni sveenice - javi se kapral.

- Vi ste mi dakle stavili kabanicu pod glavu? - obrati se sveenik vejku. Zahvaljujem vam srdano.
- Ja ne zasluujem nikakve hvale - odgovori vejk. - Ja sam uradio onako kao to
treba da uradi svaki vojnik kad vidi svoga pretpostavljenog starjeinu da nema nita
pod glavom i da je van sebe. Svaki vojnik treba da potuje svoga starjeinu, makar
on bio i u drugom stanju. Ja imam velika iskustva s vojnim sveenicima jer sam bio
sluga kod gospodina feldkurata Otta Katza. To je veseo i dobroudan svijet.
Vieg vojnog sveenika obuze osjeaj demokratinosti pod utjecajem sinonog
mamurluka, pa on izvue cigaretu i prui je vejku:
- Eto ti pa pui!
- A ti e zbog mene na raport - obrati se kapralu. - Nita se ne boj, ja u te ve
izvui iz neprilike, nita ti se nee dogoditi.
- A tebe u - ree vejku - uzeti sa sobom. ivjet e kod mene kao bubreg u loju.
Obuze ga sada osjeaj velikodunosti pa poe priati kako e svakome uiniti neko
dobro, jednogodinjem dobrovoljcu kupit e okoladu, vojnicima iz pratnje rum,
kaprala e premjestiti u fotografski odio pri tabu sedme konjike divizije i sve e ih,
veli, osloboditi i nikada ih nee zaboraviti.
I poe svima dijeliti cigarete iz svoje torbe, a ne samo vejku, pa izjavi da doputa
puenje svima zatvorenicima i da e se pobrinuti da svima bude sniena kazna i da
svi opet budu vraeni u redovan vojniki ivot.
- Neu - ree - da me se sjeate po zlu. Imam veliko poznanstvo, i sa mnom se
neete izgubiti. Uope, djelujete na mene kao pristojni ljudi, koje bog voli. Ako ste
zgrijeili, vi sad ispatate kaznu, i vidim da rado i voljko podnosite sve to je na vas
bog poslao.
- A zbog ega ste vi bili kanjeni? - obrati se vejku.
- Bog je poslao na mene kaznu - odgovori pobono vejk - preko pukovnijskog
raporta, gospodine vii vojni sveenice, jer sam bez svoje krivnje zakasnio u
pukovniju.
- Bog je premilostiv i pravedan - ree sveano vii vojni sveenik. - On zna koga
treba da kanjava, jer time samo pokazuje svoju otroumnost i svemogunost. A
zato ste vi u zatvoru, jednogodinji dobrovolje?
- Zato - odgovori jednogodinji dobrovoljac - jer je milosrdni bog blagoizvolio
poslati na mene reumatizam, a ja sam se uzoholio. Nakon izdrane kazne prebacit
e me u kuhinju.
- Bog zna to radi - odgovori sveenik oduevljeno jer je uo da se govori o kuhinji.
- I ondje moe valjan ovjek napraviti karijeru. Ba u kuhinju bi trebalo slati
inteligentne ljude radi razliitih kombinacija, jer nije vano kako se kuha, nego s
kakvom se ljubavlju sve to mijea, prireuje i slino. Uzmite na primjer sosove.
Kad inteligentan ovjek pravi sos od luka, tada on uzme svakovrsno zelenje i pri ga
na maslacu, zatim doda zaina, papra, engleskih mirodija, malo mukata, umbira, a
obian prosti kuhar dade skuhati luk pa baci u nj crnu zaprku od loja. Vas bih
zaista najradije vidio u oficirskoj menai. ovjek moe ivjeti bez inteligencije u
kakvom obinom zanimanju i ivotu, ali u kuhinji se to odmah osjeti. Sino su nam
246

u Budjejovicama u oficirskom kasinu servirali meu ostalim bubreg la madeira.

Tko ga je pripremio, neka mu bog oprosti sve grijehe; bio je to pravi intelektualac, a
zaista u kuhinji tamonje oficirske menae radi neki uitelj iz Skutea. A isti takav
bubreg, la madeira, jeo sam i u oficirskoj menai ezdeset etvrte domobranske
pukovnije.

Stavili su u nj kima, kao to u obinoj gostionici stavljaju papra. A tko ga je

pripremio, ta je taj kuhar bio u civilu? Krmilac stoke na jednom veleposjedu.
Vii vojni sveenik zamuknu, a zatim prebaci razgovor na kuharski problem u
Starom i Novom zavjetu, jer su se upravo tada mnogo brinuli za pripremanje
ukusnih jela poslije bogosluja i drugih crkvenih sveanosti. Zatim pozva sve da
neto zapjevaju, pa vejk kao uvijek zapjeva nesretno:
Ide Marina od Hodonna,
a za njom gospodin upnik s burencetom vina!
No vii se vojni sveenik nije razljutio.
- Kad bismo imali bar malo ruma, ne bi to moralo biti burence vina - ree sveenik
smjekajui se prijateljski. - A i Marinu bismo takoer ostavili na miru, jer ona samo
navodi na grijeh.
Kapral oprezno posegne u kabanicu i izvue odande plosnatu bocu ruma.
- Pokorno javljam, gospodine vii vojni sveenie - javi se tihim glasom, tako da se
moglo razabrati kakvu rtvu prinosi - ako se ne biste uvrijedili...
- Neu se uvrijediti, mome - odgovori veselim glasom i radosno vojni sveenik popit u malo za sretan put.
- Isuse i Marijo - uzdahnu kapral u sebi, poto je vidio da se poslije temeljitog
gutljaja ispraznilo pola boce.
- Ej mome, mome - ree vojni sveenik smjekajui se i namigujui znaajno na
jednogodinjeg dobrovoljca - vi jo k tomu psujete. Onda vas Gospod mora kazniti.
247

Sveenik ponovo otpi iz plosnate boce, pa je onda prui vejku i naloi mu:
- Ispij do dna!
- Rat je rat - dobroudno ree vejk kapralu, vraajui mu praznu bocu, a to je ovaj
potvrdio tako udnovatim blijeskom u oima kakav se moe vidjeti samo u
umobolna ovjeka.
- A sad u do Bea jo malo drijemnuti - ree vii vojni sveenik - i elim da me
probudite im stignemo u Be.
- A vi - obrati se on vejku - vi ete otii u kuhinju nae menae, uzet ete pribor i
donijet ete mi ruak. Rei ete da je to za gospodina vieg sveenika Lacinu.
Gledajte da dobijete dvostruku porciju. Ako budu valjuci, ne uzimljite s kraja, jer
tako ovjek dobije manju porciju. A zatim mi donesite iz kuhinje bocu vina i uzmite
sa sobom olju za jelo, da vam naliju u nju ruma.
Sveenik Lacina poe neto prevrtati po depovima.
- ujte - ree kapralu - nemam sitnih novaca, pozajmite mi forintu... Tako, evo
vam! Kako se vi zovete?
- vejk.
- Evo vam, vejku, forinta za trud! Gospodine kaprale, pozajmite mi jo forintu! ...
Vidite, vejku, ovu ete drugu forintu dobiti kad sve obavite u redu... A zatim, neka
vam jo dadu cigarete i cigare za mene. Ako se bude dijelila okolada, tada
zamotajte i donesite dvostruku porciju, a ako budu dijelili konzerve, tada gledajte da
dobijete sueni jezik ili guja jetra. Ako se bude izdavao ementalski sir, tada se
pobrinite da vam ne dadu s kraja, a tako isto i s madarskom salamom, ne uzimajte
okrajak, nego lijepo iz sredine, da bude sona.
I vii vojni sveenik lee na klupu i zaas zaspi.
- Mislim - ree jednogodinji dobrovoljac kapralu uz sveenikovo hrkanje - da ste
potpuno zadovoljni s naim nahodom. On zaista voli ivot.
- Ali ve je odbijen od sise - javi se vejk. - Ve duda iz boce, gospodine kaprale.
Kapral se asak borio sam sa sobom i onda je odjednom izgubio svu poniznost i
rekao kruto:
- Vrlo je pitom.
- On me podsjea s tim sitnim novcem kojega nema - primijeti vejk - na nekog
Mlka, zidara iz Dejvica, koji takoer nije imao sitnia sve dok se nije zaduio
preko vrata, te su ga zatvorili zbog prevare. Krupno je poderao, a sitnia nije imao.
- U sedamdeset petoj pukovniji - javi se vojnik iz pratnje - propio je neki kapetan
prije rata itavu pukovnijsku kasu pa je morao otii iz vojske, a sad je opet kapetan.
A jedan narednik koji je ukrao preko dvadeset omota vojnikog sukna za oznake,
danas je tabni narednik, dok su nedavno u Srbiji strijeljali jednog pjeaka zato to
je odjednom pojeo svoju konzervu koja je bila odreena za tri dana.
- To ne ide amo - izjavi kapral - ali istina je, posuditi od siromanog kaprala dvije
forinte na veresiju...
- Evo vam te forinte - ree vejk - ja se ne elim obogatiti na va raun. A kad mi
da i onu drugu forintu, ja u vam i nju vratiti, da ne plaete. Vas bi to trebalo veseliti
kad od vas va vojni pretpostavljeni oficir pozajmi novce za potroak. Vi ste vrlo
sebian ovjek. Ovdje se radi o dvije bijedne forinte, a ja bih elio vidjeti kako biste
248

vi rtvovali ivot za svojega vojnog starjeinu kad bi on leao ranjen negdje na

neprijateljskoj liniji, a vi biste ga trebali spasiti i odnijeti na rukama dok bi neprijatelj
gaao rapnelama i svim moguim ubojitim orujem.
- Vi biste se usrali - branio se kapral - mizerijo jedna.
- U svakoj bitki ima ih mnogo koji se useru - javi se opet jedan vojnik iz pratnje nedavno nam je priao neki ranjeni drug u Budjejovicama da je pri juriu triput
napunio gae. Prvi put pri izlasku iz zaklona na prostor ispred bodljikavih ica,
zatim pri rezanju ica i trei put onda kad su na njih pojurili Rusi s bajonetama
viui hura. Tada su poeli bjeati natrag u zaklon, i od njihova roja nije bilo ni
jednoga komu nisu bile pune gae. A neki mrtvi vojnik koji je leao gore na
zaklonu, a noge su mu visjele dolje, i kojemu je pri juriu rapnela odnijela pola
glave kao da ju je odrezala, on se u tom posljednjem trenutku tako istovario da je
sve to pomijeano s krvlju teklo iz njegovih hlaa preko bakanda dolje u sklonite.
A ona polovica njegove lubanje zajedno s mozgom leala je upravo ispod toga.
ovjek i ne zna kako mu se to dogodi.
- A kadto opet - ree vejk - ovjeku usred borbe pozli; ili mu se neto zgadi.
Priao nam je u Pragu na Pohorelcu u Gostionici kod lijepog vidika neki bolesni
rekonvalenscent od Przemyla da je ondje negdje pod tvravom dolo do
bajonetnog juria, pa da se pred njim pojavio neki Rus, visok kao gora, i poeo ga
udarati bajunetom, a ispod nosa mu je visjela poprilina kaplja. Kad je on opazio tu
kaplju, taj mrkalj, odmah mu je pozlilo pa je morao na lijeniku pomo, gdje su
utvrdili da je zaraen kolerom, pa su ga otpremili u Petu u baraku za vojnike koji
boluju od kolere, gdje je zaista i dobio koleru.
- Je li to bio obian pjeak ili kapral? - zapita jednogodinji dobrovoljac.
- Kapral - odgovori vejk mimo.
- To bi se moglo dogoditi i svakom jednogodinjem dobrovoljcu - ree glupo kapral,
ali pri tom pogleda pobjedonosno jednogodinjeg dobrovoljca kao da bi htio rei:
Dobro sam ti odgovorio, ta e na to?
No on je utio i legao na klupu.
Pribliavali su se Beu. Oni koji nisu spavali, gledali su kroz prozor iane zapreke i
utvrenja oko Bea, to je oito u itavom vlaku izazvalo osjeaj neke potitenosti.
Ako se jo uvijek ula iz vagona dreka pastira sa Kaperskih brda: Wann ich kum',
wann ich kum', wann ich wieda', wieda' kum" sada oni zamukoe pod neugodnim
utiskom bodljikavih ica kojima je Be bio opasan.
- Sve je u redu - ree vejk gledajui rovove - sve je u potpunom redu, samo to e
sada Beani, kad pou na izlete, poderati hlae. Tu ovjek mora biti oprezan.
- Be je uope vaan grad - nastavi on - koliko samo imaju zvjeradi u
schnbrunskom zoolokom vrtu. Kad sam prije nekoliko godina bio u Beu,
najradije sam iao gledati majmune, ali ako onuda prolazi kakva linost iz carskoga
dvora, tada nikoga ne putaju kroz kordon. Bio je sa mnom jedan kroja iz desetog
kotara, pa su ga zatvorili, jer je silom htio da vidi majmune.
- A jeste li bili i u dvoru? - upita kapral.
- Ondje je vrlo lijepo - odgovori vejk - ja dodue ondje nisam bio, no priao mi je
jedan koji je bio. Najljepa je od svega dvorska straa. Svaki od njih, vele, mora biti
249

visok oko dva metra, a kasnije dobije trafiku. A princeza ima kao ipak kotica.
Provezli su se kroz neki kolodvor, odakle su za njima dopirali zvuci austrijske
himne koju je svirala muzika to je amo dola valjda zabunom, jer su tek nakon
prilinog putovanja stali na jednom kolodvoru gdje se izdavala hrana i bio prireen
svean doek.
Ali nije to vie bilo kao u poetku rata, kad su se vojnici putujui na frontu dosita
najeli na svakom kolodvoru i kad su ih pozdravljale druice u glupim bijelim
haljinama sa jo blesavijim licima i savreno glupim kitama cvijea i jo glupljim
govorom kakve gospoe kojoj suprug danas izigrava odlinog rodoljuba i
republikanca.
Vojsku su u Beu pozdravile tri lanice drutva austrijskog Crvenog kria i dvije
lanice nekog ratnog drutva bekih gospoa i gospoica, zatim po jedan slubeni
predstavnik beke opine i vojske.
Na svima tim licima primjeivao se umor. Vlakovi s vojskom prolazili su danju i
nou, a sanitetski vlakovi s ranjenicima svakog sata, na kolodvorima su svaki as
prebacivali vlakove sa zarobljenicima s jednog kolosijeka na drugi, a svemu tome
morali su prisustvovati lanovi svih tih razliitih korporacija i drutava. Tako je to
ilo iz dana u dan, pa se prvobitno oduevljenje pretvorilo u zijevanje. Izmjenjivali
su se u slubi, pa je svaki od tih ljudi koji su se pojavljivali na kojem bekom
kolodvoru, imao isto takav umorni izgled kao i ovi koji su danas doekivali vlak sa
budjejovikom pukovnijom.
Iz marvenih vagona izvirali su vojnici s izrazom takva oajanja kakvo vidimo na
onima koji idu na vjeala.
Vojnicima su prilazile dame i dijelile im medenjake sa eernim natpisima: Sieg und
Rache, Gott strafe England, Der Oesterreicher hat ein Vaterland. Er liebt's und
123

hat auch Ursache fr's Vaterland zu kmpfen.

Vidjelo se kako gortaci sa Kaperskih brda gutaju medenjake, ali ih izraz oajanja
nije nikako naputao.
Zatim je pala zapovijed da vojnici pou po etama po hranu do poljskih kuhinja,
koje su bile iza kolodvora.
Ondje je bila i oficirska kuhinja, pa je vejk poao onamo da izvri nalog vieg
vojnog sveenika, dok je jednogodinji dobrovoljac ekao da ga nahrane, jer su
dvojica iz pratnje pola po hranu za itav zatvoreniki vagon.
vejk je tano izvrio nalog, pa kad je prelazio preko tranica, opazi natporunika
Luka koji se etao izmeu kolosijeka i ekao da li e i za njega to preostati u
oficirskoj menai.
Njegova je situacija bila vrlo neugodna, jer je privremeno imao istoga momka kao i
natporunik Kirschner. Taj se momak zapravo brinuo samo za svoga gospodara, a
potrebe natporunika Luka sasvim je sabotirao.
- Komu to nosite, vejku? - upita nesretni natporunik kad je vejk odloio na
zemlju itavu hrpu stvari, koje je izmamio u oficirskoj menai i koje je zamotao u
kabanicu.
vejk se naas zbunio, ali se brzo pribrao. Lice mu je bilo vedro i mimo kad je
odgovorio:
250

- To je za vas, pokorno javljam, gospodine natporunie. Samo ne znam gdje je va

kupe, a ne znam ni to da li e biti po volji gospodinu komandantu vlaka da poem s
vama. On je neka svinja.
Natporunik Luk pogleda ispitljivo vejka, no on dobroudno i povjerljivo
nastavi:
- On je zaista svinja, gospodine natporunie. Kad je bio na inspekciji vlaka, ja sam
mu odmah raportirao da je ve jedanaest sati i da sam ve izdrao itavu kaznu pa
spadam ili u marveni vagon ili k vama, a on me vrlo surovo odbio, neka samo
ostanem gdje jesam, da ne bih vama, gospodine natporunie, nanio putem opet
kakvu sramotu.

I vejk ga pogleda muenikim pogledom i ree:

- Kao da sam ja vama, gospodine natporunie, ikada nanio kakvu sramotu!
Natporunik Luk uzdahnu.
- Sramotu vam - nastavi vejk - zaista nisam nikada nanio, a ako se kad to
dogodilo, bio je to sluaj, boja volja, kako je govorio stari Vanek iz Pelhimova
kad je izdravao trideset i estu kaznu. Nikada nisam nita uinio namjerice,
gospodine natporunie, uvijek sam htio uraditi obratno nego to se dogodilo, neto
dobro, i ja nisam kriv ako obojica nismo od toga imali nikakve koristi, nego samo
patnje i muke.
- Samo ne plaite toliko, vejku - ree natporunik Luk mekim glasom kad su se
ve pribliavali tabnom vagonu - ja u sve urediti da vi opet doete k meni.
- Pokorno javljam, gospodine oberlajtnante, da ne plaem. Ja sam se samo saalio
nad tim to smo nas dvojica najnesretniji ljudi u ovom ratu i pod ovim suncem
nebeskim, a obadva nismo nita krivi. To je strana sudbina kad pomislim da sam
odvajkada tako pun briga.
- Umirite se, vejku!
- Pokorno javljam, gospodine oberlajtnante, kad to ne bi bila povreda subordinacije,
ja bih rekao da se uope ne mogu umiriti, ali ovako moram rei da sam po vaoj
251

zapovijedi ve potpuno miran.

- Samo uite ve u vagon, vejku!
- Pokorno javljam, ja ve ulazim, gospodine natporunie.
***
Nad vojnim logorom u Brucku vladala je nona tiina. U vojnikim barakama
drhtali su vojnici od studeni, a u oficirskim su barakama otvarali prozore jer je bilo
previe ugrijano.
Pred pojedinim objektima postavljene su strae, i odatle su od vremena do vremena
odjekivali koraci straara koji su mariranjem rastjerivali san.
Dolje u Brucku na Leithi blistala su svjetla c. i kr. tvornice mesnih konzervi, gdje se
radilo danju i nou i preraivali se razni mesni otpaci. A budui da je odande duvao
vjetar u aleje vojnoga logora, to se u logoru osjeao smrad od gnjilih ila, kopita,
papaka i kostiju koje su kuhali za june konzerve.
Iz naputenog malog paviljona, gdje je nekada u mirno doba nekakav fotograf
fotografirao vojnike koji su provodili mladost ovdje na vojnom strelitu, mogla se
vidjeti dolje u dolini Litave (Leithe) crvena elektrina svjetlost bordela Kod
kukuruznog klipa, koji je poastio svojom posjetom i nadvojvoda Stjepan pri
velikim manevrima kraj opronja godine 1908. i gdje se svaki dan skupljalo
oficirsko drutvo.
To je bio najbolji od svih zloglasnih lokala, u koji nisu smjeli dolaziti obini vojnici i
jednogodinji dobrovoljci.
Oni su zalazili u Ruin dom, ija su se zelena svjetla takoer mogla vidjeti iz
naputenog fotografskog atelijera.
Bilo je to podijeljeno kao i kasnije na fronti, kad monarhija vie nije mogla niim
drugim pomoi svojim vojnicima nego prenosnim bordelima pri tabu brigada,
takozvanim pufovima.
Postojali su dakle: k. u. k. Offizierspuff, k. u. k. Unteroffizierspuff i k. u. k.
124

Manschaftspuff.
Bruck na Leithi je blistao u svjetlosti, a isto tako je na drugoj strani iza mosta
blistala Kirly Hida, Cislajtanija i Translajtanija. U oba grada, i u madarskom i u
austrijskom svirale su ciganske kapele, bljetali su prozori kavana i restauracija,
pjevalo se i pilo. Graani i inovnici vodili su u kavane i restauracije svoje gospoe i
odrasle keri, pa Bruck na Leithi, Bruck an der Leitha i Kirly Hida nisu bili nita
drugo nego jedan veliki bordel.
U jednoj oficirskoj baraci u logoru ekao je vejk te noi svoga natporunika
Luka, koji je otiao navee u grad u kazalite pa se jo nije vratio. vejk je sjedio
na raspremljenom natporunikovom krevetu, a nasuprot njemu sjedio je na stolu
sluga majora Wenzla.
Major se opet vratio u pukovniju, poto je u Srbiji bila konstatirana njegova potpuna
nesposobnost u operacijama na Drini. Prialo se da je dao rastaviti i unititi
pontonski most dok je polovica njegova bataljona bila na drugoj strani. Sada je bio
dodijeljen vojnom strelitu u Kirly Hidi kao zapovjednik, a bila mu je na brizi i
logorska intendantura. Meu oficirima se prialo da e se major Wenzl sada dobro
potkoiti. Lukeva i Wenzlova soba bile su u istom hodniku.
252

Sluga majora Wenzla, Mikulek, malean koziav momak, mahao je nogama i

grdio:
- Ja se udim mome starom klipanu to ga jo nema. Ba bih volio znati kud se taj
iko nou klatari! Da mi je bar ostavio klju od sobe, legao bih i dobro se zabavio.
Ima unutra more vina.

- Kau za njega da krade - primijeti vejk, puei udobno cigarete svoga

natporunika, jer mu je on zabranio da pui u sobi lulu - pa ti bi ipak morao znati
odakle vam to vino!
- Ja idem onamo kamo mi on naloi - ree tankim glasom Mikulek - dobijem od
njega ceduljicu, pa odem dignuti za bolnicu, a odnesem kui.
- A kad bi ti on naredio - upita ga vejk - da ukrade pukovnijsku blagajnu, zar bi i
to uinio? Ti iza zida psuje, a pred njim drhti kao jasika.
Mikulaek zamiri malim oicama:
- E, o tom bih razmislio.
- Nita ti ne smije razmiljati, uznojeni drijepe! - viknu na njega vejk, ali
zamuknu jer su se otvorila vrata i u sobu ue natporunik Luk. Kao to se na prvi
253

pogled moglo vidjeti, bio je vrlo dobro raspoloen, jer mu je i kapa stajala na glavi
natrake.
Mikulaek se tako uplaio da je zaboravio skoiti sa stola, pa je salutirao sjedei, uz
to je jo i zaboravio da nema kape na glavi.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je sve u redu - raportirao je vejk,
zauzevi strogo vojniko dranje po svim propisima, samo to mu je cigareta ostala
u ustima.
No natporunik Luk nije to ni primijetio, nego se uputi pravo na Mikuleka koji
je iskolaenih oiju promatrao svaki natporunikov pokret i uz to i dalje salutirao i
sjedio neprestano na stolu.
- Natporunik Luk - predstavi se on idui prema Mikuleku nesigurnim korakom
- a kako se vi zovete?
Mikulaek je utio. Luk privue stolicu pred Mikuleka, sjede i gledajui ga
odozdo gore ree vejku:
- vejku, donesite mi iz kovega moj slubeni revolver!
Mikulek je itavo vrijeme, dok je vejk traio revolver u kovegu, utio i samo
preplaeno gledao u natporunika. Ako je tada i shvatio da sjedi na stolu, bio je
sigurno jo oajniji, jer su mu se noge dodirivale s koljenima natporunika koji je
sjedio.
- Pitam vas kako se zovete, ovjee! - viknu natporunik na Mikuleka.
Ali ovaj je i dalje utio. Kako je kasnije protumaio, on se u neku ruku ukoio pri
iznenadnom natporunikovom dolasku. Htio je skoiti, ali nije mogao, htio je
odgovoriti, ali nije mogao, htio je da prestane salutirati, ali ni to nije ilo.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - javi se vejk - da revolver nije
nabijen.
- Onda ga nabijte, vejku!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da nemam patrona, a i da ga je teko
skinuti metkom sa stola. Dopustite mi da primijetim, gospodine natporunie, da je
to Mikulek, momak gospodina majora Wenzla. On uvijek izgubi dar govora kad
vidi nekoga od gospode oficira. On se uope stidi govoriti. On je uope takav, kao
to ja kaem, uznojeno, izmoreno drijebe. Gospodin major Wenzl uvijek ga ostavi
na hodniku kad ode nekamo u grad, pa se drijebe turobno vucara po baraci od
jednog oficirskog momka do drugog. Da bar ima razloga da se plai, eto nije
zapravo nita uinio.
vejk pljunu i u njegovu glasu i u tome to je o Mikuleku govorio kao o drebetu,
mogao se razabrati potpuni prezir nad kukavilukom momka majora Wenzla i nad
njegovim nevojnikim dranjem.
- Dopustite mi - nastavi vejk - da ga omiriem.
vejk povue Mikuleka sa stola, dok je ovaj neprestano glupo gledao u
natporunika, stavi ga na pod i onjui mu hlae.
- Jo nije - ree - ali ve poinje. Da li da ga izbacim napolje?
- Izbacite ga, vejku!
I vejk izvede u hodnik Mikuleka, koji se sav tresao, zatvori za sobom vrata i
ree mu na hodniku:
254

- Eto, glupi klipane, spasio sam ti ivot. Kad se vrati gospodin major Wenzl, treba
da mi potiho donese bocu vina. Bez svake ale! Zaista sam ti spasio ivot. Kad je
moj natporunik pijan, tada je zlo. S njim mogu samo ja izai na kraj i drugi nitko.
- Ja sam ...
- Nita ti nisi - prezirno mu ree vejk. - Sjedi na pragu i ekaj dok doe tvoj major
Wenzl.

- Dobro je to ste doli - pozdravi vejka natporunik Luk - elio bih s vama
govoriti. Ali nemojte tako glupo stajati u stavu mirno! Sjednite, vejku, i nemojte
stalno vikati: Na zapovijed! Drite jezik za zubima i dobro pazite! Znate li gdje je
u Kirly Hidi Sopronyi utcza? Manite se tog stalnog pokorno javljam, gospodine
natporunie, ne znam. Ako ne znate, recite: Ne znam i gotovo. Napiite na
komadi papira: Sopronyi utcza, broj 16. U toj kui nalazi se eljeznarija. Znate li
ta je to eljeznarija? Herrgott, ne govorite pokorno javljam! Recite znam ili
ne znam. Dakle znate ta je eljeznarija? Znate, dobro. Taj duan pripada
nekakvom Madaru Kkonyiu. Znate li ta je to Madar? Dakle Himmelherrgott,
znate li ili ne znate? Znate, dakle dobro! Gore nad duanom nalazi se prvi kat, i on
u njemu stanuje. Znate li? Kako ne znate, do avola, ta ja vam velim da on ondje
stanuje. Je li vam to dosta? Dosta, dakle. Ako vam to ne bi bilo dosta, dat u vas
zatvoriti. Jeste li pribiljeili da se taj klipan zove Kkonyi? Dobro, vi ete dakle sutra
ujutro oko deset sati otii dolje u grad, nai ete tu kuu i otii ete gore u prvi kat i
predati gospoi Kkonyi ovo pismo.
Natporunik Luk otkopa unutranji dep i dade vejku, zijevajui, bijeli omot s
pismom, ali bez adrese.
- To je vrlo vana stvar, vejku - pouavao ga je dalje - opreznost nikada ne kodi,
pa na omotu, kao to vidite, nema adrese. Ja se potpuno pouzdajem u vas da ete
ovo pismo predati u redu. Pribiljeite jo da se ta dama zove Etelka, zapiite dakle
gospoa Etelka Kkonyi. A jo treba da vam kaem da to pismo morate na svaki
nain uruiti diskretno i priekati na odgovor, to ve pie u pismu. to jo elite
255

znati?
- A ako mi, gospodine natporunie, ne dadu odgovor, to da onda radim?
- Tada spomenite da morate poto poto dobiti odgovor - odgovori natporunik
zijevajui ponovo irom otvorenim ustima. - No sad ja idem spavati, danas sam
zaista umoran. Koliko smo danas popili! Mislim da bi svaki ovjek bio isto tako
umoran poslije takve veeri i noi.
Natporunik Luk nije u prvi mah ni mislio da se gdje zadri. Poao je predvee iz
logora u grad, i to samo u madarsko kazalite u Kirly Hidi, gdje su davali neku
madarsku operetu u kojoj su glavne uloge igrale neke bucmaste glumice idovke.
Njihova je izvanredna prednost bila u tome to su pri plesu dizale noge visoko uvis,
a nisu imale na sebi ni trikoa ni gaica, i da bi bile privlanije za gospodu oficire,
brijale su se dolje kao Tatarkinje, no u tome dakako nije mogla uivati galerija, nego
u prvom redu topniki oficiri koji su sjedili dolje u parteru, pa su zbog te divote
nosili sa sobom u kazalite artiljerijske trijedre.
Ali natporunika Luka nije zanimala ta zanimljiva svinjarija, jer pozajmljeni
kazalini dalekozor nije bio akromatian, pa je umjesto bedara vidio samo neke
ljubiaste plohe u pokretu.
U pauzi poslije prvog ina jae ga je zainteresirala neka gospoa koja je vukla svoga
mua osrednjih godina prema garderobi i govorila mu da odmah idu kui, jer ona
nee da gleda takve stvari. Govorila je sve to dosta glasno njemakim jezikom, a
pratilac joj je odgovarao madarski: Dobro, anele, idemo, pristajem. To je zaista
neukusno!
125

Es ist ekelhaft,
odgovorila je ogorena dama dok joj je gospodin oblaio
kazalini ogrta. Oi su joj sijevale od ljutine nad tim bezobrazlukom, velike crne
oi koje su tako dobro pristajale uz njezin lijepi stas. Pogledala je pri tom
126

natporunika Luka i rekla jo jednom ogoreno: Ekelhaft, wirklich ekelhaft! I

to je bilo dosta da zapone kratak roman.
Saznao je od garderobijerke da je to brani par Kkonyi i da gospodin ima u
opronjskoj ulici broj 16 eljeznariju.
- A stanuje s gospoom Etelkom u prvom katu - ree garderobijerka s potankou
stare podvodaice. - Ona je Njemica iz opronja, a on je Madar. Ovdje je sve
izmijeano.
Natporunik Luk takoer uze iz garderobe svoju kabanicu i ode u grad, gdje se u
velikoj vinari i kavani Nadvojvoda Albrecht sreo s nekoliko oficira iz devedeset
prve pukovnije.
Nije mogao govoriti, ali je zato vie pio smiljajui to da zapravo napie toj strogoj,
moralnoj i lijepoj gospoi koja ga je svakako vie privlaila nego sve one majmunice
na pozornici, kako su ih nazivali drugi oficiri.
U vrlo dobrom raspoloenju uputio se u malu kavanu Kod kria sv. Stjepana,
127

gdje je uao u mali chambre separee i istjerao odande neku Rumunjku koja mu je
ponudila da e se svui do gola i da moe raditi s njom to hoe, pa je naruio tintu,
pero, papir i bocu konjaka, te je nakon zrelog razmiljanja napisao ovo pismo, koje
mu se inilo najljepim od svih pisama to ih je ikad napisao:
256

Milostiva gospoo!
Sino sam u gradskom kazalitu prisustvovao predstavi koja Vas je ogorila.
Promatrao sam Vas ve u toku prvog ina, Vas i Vaeg gospoina supruga. Kao
to sam primijetio...
- Udri samo po njemu! - ree u sebi natporunik Luk. - Po kakvom pravu ima taj
klipan tako draesnu enu? Ta izgleda kao obrijani pavijan!
I pisao je dalje:
Va je gospodin suprug s najveim razumijevanjem pratio razvratnosti koje su se
izvodile na pozornici u toku predstave, koja je u Vama, milostiva gospodo,
pobudila odvratnost, jer to nije bila umjetnost, nego gnusno djelovanje na ovjeje
intimnije osjeaje.
- Kako ima divne grudi ta ena! - pomislio je pri tom natporunik Luk. - Samo
hrabro naprijed!
Oprostite, milostiva gospodo, to sam tako iskren prema Vama, a Vi me uope
ne poznajete. Vidio sam u ivotu mnogo ena, ali nijedna nije na mene tako
djelovala kao Vi, jer se Va sud i ivotni nazor potpuno podudaraju s mojim
ivotnim nazorom. Uvjeren sam da je Va gospodin suprug pravi sebinjak, koji
Vas vue sa sobom...
- To ipak ne ide - ree u sebi natporunik Luk i precrta rijei schleppt mit te
umjesto toga napie:
...koji Vas radi svog interesa, milostiva gospodo, vodi sa sobom na kazaline
predstave koje odgovaraju samo njegovu ukusu. Volim iskrenost, nipoto se ne
nameem u Va privatni ivot, ali elio bih se s Vama porazgovarati privatno o
istoj umjetnosti...
- Ovdje u hotelima nee biti mogue, morat u je povui u Be - pomislio je
natporunik. - Poi u na slubeno putovanje.
Stoga se usuujem, milostiva gospodo, zamoliti Vas za sastanak da se poblie i
asno upoznamo, to vi svakako neete odbiti onomu koga u najskorije vrijeme
oekuju naporni ratni marevi i koji e, u sluaju Vaeg ljubaznog pristanka, i
usred bojne vreve sauvati najljepu uspomenu na duu koja ga je tako shvatila
kao to je on nju shvatio. Vaa odluka bit e mi znak, a Va odgovor odluan
trenutak u ivotu.
Potpisao se, ispio konjak i naruio jo jednu bocu, pa pijui aicu za aicom, tako
rei iza svake reenice, zaista je prosuzio proitavi svoje posljednje retke.
***
Bilo je devet sati ujutro kada je vejk probudio natporunika Luka:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da ste prespavali vrijeme odlaska u
slubu, a ja sad moram ii s vaim pismom u Kirly Hidu. Ja sam vas ve budio u
sedam sati, a zatim u sedam i po, pa u osam kad su vojnici prolazili na vjebu, a vi
ste se samo okrenuli na drugu stranu. Gospodine natporunie... Velim, gospodine
natporunie ...
Natporunik Luk htio se naime, progunavi neto, opet okrenuti na bok, ali mu
to nije polo za rukom jer ga je vejk nemilosrdno drmao i derao se:
- Gospodine natporunie, ja sad idem s onim pismom u Kirly Hidu!
257

Natporunik zijevnu:
- S pismom? Ah da, s mojim pismom, to je diskretna stvar, razumijete li, to je naa
tajna. Abtreten!...
Natporunik se opet umota u pokriva, iz kojega ga je vejk izvukao, i nastavi sa
spavanjem, dok je vejk otiao u Kirly Hidu.
Pronai opronjsku ulicu br. 16 ne bi vejku bilo tako teko da se sluajno nije sreo
sa starim saperom (pionirom) Vodikom, koji je bio dodijeljen tajercima ija je
vojarna bila dolje u logoru. Vodika je prije nekoliko godina stanovao u Pragu u
ulici Na bojitu, pa stoga pri takvom susretu nije preostalo drugo nego da obojica
svrnu u Gostionicu kod crnog janjeta u Brucku, gdje je bila poznata konobarica
Renka, ehinja, kojoj su svi eki jednogodinjaci, koji su bili u logoru, poneto
dugovali.
U posljednje vrijeme udvarao joj je saper Vodika, stari spletkar, i on je vodio brigu
o svakoj markompaniji koja je odlazila iz logora, pa je pravovremeno obilazio sve
eke jednogodinje dobrovoljce i podsjeao ih da ne nestanu u ratnom meteu prije
nego plate dug.

- Kamo si se zapravo uputio? - zapita Vodika vejka poto su najprije gucnuli

dobro vino.
- To je tajna - odgovori vejk - ali tebi u je, kao starom drugu, ipak povjeriti.
Objasnio mu je sve potanko, a Vodika je na to rekao da je on stari saper i da ga ne
moe pustiti sama, nego da e pismo zajedno predati.
Raspriali su se divno o prolim vremenima, pa kad su poslije dvanaest sati izali iz
Gostionice kod crnog janjeta, sve im se inilo prirodno i lako.
Osim toga biti su vrsto uvjereni da se nikoga ne boje. Vodika je itavim putem do
opronjske utie broj 16 oitovao golemu mrnju prema Madarima i stalno priao
kako se svagdje s njima tue, gdje se je sve i kada se je s njima potukao, i to mu je
kada i gdje mu je to sprijeilo da se s njima ne pobije.
- Jednom smo ti ve epali za guu takvog madarskog klipana u Pausdorfu, kamo
smo mi saperi zalazili na vino, i ja ga ba htjedoh odalamiti opasaem po glavurdi u
258

onoj tami, jer smo mi odmah na poetku razbili bocom viseu svjetiljku, kadli on
odjednom poe vikati:
Tonda, pa to sam ja, Purkrbek, od esnaeste domobranske
I tako je zamalo dolo da zabune. Ali zato smo se tim madarskim komedijaima
poteno oduili kod Neiderskog jezera, kamo smo poli na izlet pred tri nedjelje.
Ondje se u oblinjem selu smjestio neki mitraljeski odred nekakvih honveda, i mi
smo svi sluajno zali u neku gostionicu gdje su oni plesali onaj arda kao ludi i
128

129

derali se iz svega grla: Uram, uram, bird uram ili Lnyok, lnyok, a faluba.
Mi sjedosmo nasuprot njima, i tek to smo stavili opasae pred sebe na stol i rekli:
Klipani jedni, dat emo vam mi lnyok, ve se javio neki Mejstik, koji je imao
ruetine kao Bijela gora, i ponudio se da e on malo zaplesati i oduzeti kakvom
fakinu djevojku iz kola. Djevojke su bile vraki zgodne, debelih listova i guzova,
vrstih bedara i velikih oiju, pa kad bi ih oni madarski klipani malo prignjeili,
vidjelo bi se da te djevojke imaju snane i tvrde grudi kao kakve polulopte te da im
vrlo dobro prija to pritiskivanje i da se dobro snalaze u toj stisci. I taj na Mejstik
uskoi u kolo i htjede da ugrabi najpristaliju djevojku jednom honvedu, koji poe
neto brbljati, a Mejstik ga odmah raspali da se sruio na pod, a mi odmah
dohvatismo opasae, omotasmo ih oko ruke da nam bajoneti ne odlete, i skoismo
meu njih pa ja viknuh: Kriv, ili nekriv, udri po redu!, te je sve dalje teklo kao po
loju. Madari poee skakati kroz prozore, a mi smo ih na prozorima hvatali za
noge i opet vukli u dvoranu. Tko nije bio na, toga smo poteno premlatili.
Umijeao se u tu tunjavu i njihov naelnik zajedno sa andarom, ali su i oni dobili
po leima. Gostioniar je takoer dobio batina, jer je poeo njemaki psovati da
kvarimo toboe zabavu. A kasnije smo jo pohvatali po selu one koji su se htjeli
pred nama sakriti. Tako smo nali jednog vodnika kako se uvukao u sijeno na
tavanu na jednom imanju ak dolje ispod sela. Izdala ga je njegova djevojka jer je u
gostionici plesao s drugom. Dopao joj se na Mejstik, te je kasnije pola s njim
prema Kirly Hidi, gdje se uz put pod umom nalaze sunice za sijeno.
Odvukla ga je u takvu sunicu pa poslije zatraila od njega pet kruna, a on joj je
opalio uku. Zatim nas je stigao ak gore kraj logora pa nam je priao da je uvijek
mislio da su Madarice vatrenije, ali ta je svinja, veli, leala kao klada i stalno samo
neto brbljala.
- Madari su, kratko reeno, bagra - zavri stari saper Vodika, a vejk na to
primijeti: - Poneki Madar nije ni kriv zato to je Madar.
- Kako nije kriv - uzrujavao se Vodika - svaki je od njih kriv, to je glupost to
govori. Ba bih elio da tebe jednom tako udese kao to su mene ve prvi dan kad
sam stigao amo na kurs. Ve to isto popodne stjerali nas kao stoku u kolu, pa nam
je neki glupan poeo crtati po ploi i tumaiti ta su to blindae, kako se udaraju
temelji, kako se mjeri, a ujutro, veli, tko to sve ne bude imao nacrtano kako on
tumai, toga e strpati u zatvor i svezati. Do sto avola, pomislih, zar si se za to
javio za te kursove na fronti da izbjegne fronti, ili da navee crta u nekakve
biljenice kao ae? Spopalo me takvo bjesnilo da nisam imao mira, te nisam
mogao ni pogledati toga blesana koji nam je to predavao. Najradije bih sve
porazbijao, tako sam bio bijesan. Nisam ni ekao kavu, nego sam odmah otiao iz
259

barake u Kirly Hidu i u toj srdbi nisam ni na to drugo mislio nego da naem u
gradu kakvu mirnu krmu, pa da se u njoj opijem i napravim skandal, te da raspalim
koga preko gubice i odem primiren kui. Ali ovjek snuje, a bog odreuje. Ondje
kraj rijeke, ve meu vrtovima, odista naoh takav lokal, miran kao kapelica,
upravo kao stvoren za krava!. Sjedila su ondje samo dva gosta i razgovarala
madarski, to me je jo vie razbjesnilo, pa sam se jo prije i jo jae napio nego
to sam mislio, tako da u tom mamurluku nisam ni primijetio da u susjedstvu ima
jo jedan lokal, u koji je, dok sam se ja opijao, ulo nekih osam husara, koji su
odmah navalili na mene im sam ja onoj dvojici gostiju opalio pljusku. Ti gadovi
husarski tako su me premlatili i naganjali meu vrtovima da uope nisam pogodio
kui, nego tek pred jutro, te sam odmah morao na lijeniki pregled, gdje sam se
ispriao da sam pao u ciglanu, pa su me itav tjedan zamatali u mokre plahte da mi
se lea ne ognoje. Nemoj eljeti, prijatelju, da dospije meu takve lopove. To nisu
ljudi, to je stoka.
- Tko se maa laa, taj od njega i pogiba - ree vejk - pa se ni ti ne smije uditi
to su se razljutili kad su morali ostaviti sve vino na stolu i natjerivati te po vrtovima
u mraku. Oni su trebali s tobom obraunati u samom lokalu, pa te onda izbaciti
napolje. Za njih bi to bilo bolje, a i za tebe takoer, da su svrili s tobom odmah za
stolom. Ja sam poznavao nekog vlasnika rakijanice, Paroubeka u Libnju. Jednom
se kod njega opio klekovaom nekakav drotar, pa je poeo grditi da je rakija slaba
jer gostioniar lijeva u nju vodu, i da bi on, kad bi drotario stotinu godina i za itavu
svoju zaradu kupio sve samu klekovau i ispio je odjednom, da bi on jo uvijek
mogao hodati po uetu i nositi Paroubeka u naruju. Zatim je jo rekao Paroubeku
da je nitarija i betija, tako da ga je moj Paroubek epao, nabio mu na glavu
njegove miolovke i drotove te ga izbacio napolje i mlatio na ulici motkom za
sputanje roletna sve dolje do Invalidskog doma i tjerao ga, kako se razbjesnio,
preko Invalidskog doma u Karlnu sve gore do ikova, a odande preko idovskih
pei u Maice, gdje je konano prebio o njemu motku tako da se mogao vratiti
natrag u Libenj. Da, ali on je u toj ljutnji zaboravio da su u njegovoj rakijanici
ostali svi gosti i da e valjda te skitnice same gospodariti po krmi. A i uvjerio se da
je tako, im se konano vratio u rakijanicu. Na rakijanici su roletne bile napola
sputene, a kraj njih su stajala dva policajca, takoer dobro nakresana, koji su se
napili pravei u krmi red. Sve je bilo napola popito, na ulici je bilo prazno burence
u kojemu je prije bio rum, a pod tezgom je Paroubek naao dva pijana klipana koji
su se sakrili pred policajcima i koji su mu, kad ih je izvukao, htjeli platiti svaki po
dva novia, jer nisu vie rakije ni popili. Tako se kanjava prenagljenost. To je kao
u ratu. Najprije neprijatelja potuemo, a zatim ga stalno gonimo, a napokon sami
bjeimo glavom bez obzira.
- Ja sam dobro zapamtio te klipane - nastavi Vodika - pa kad bi mi koji od tih
husara dopao aka, ja bih s njim temeljito obraunao. Kad u nas tkogod dirne, mi
smo saperi gadovi. Mi nismo kao oni domobranci. Kad smo bili na fronti kod
Przemyla, tada je bio s nama neki kapetan Jetzbacher, svinja kojoj nije bilo ravne
pod suncem. Taj nas je znao tako gnjaviti da se neki Bitterlich od nae kompanije,
Nijemac, ali vrlo dobar ovjek, zbog njega ustrijelio. Tada smo se dogovorili, im
260

ponu s ruske strane pucati, da e i naem kapetanu Jetzbacheru kucnuti posljednji

as. I zaista, im su Rusi poeli po nama pucati, mi sasusmo u njega za pukaranja
pet metaka. A taj je gad bio jo iv, kao maka, tako da smo ga morali dotui sa jo
dva metka, da se ne bi ta rodilo od toga. Samo je neto promrmljao, ali tako
nekako smijeno, vrlo aljivo.
Vodika se nasmijao i produio:
- To su ti na fronti svakidanje pojave. Priao mi je jedan moj drug koji je takoer
ovdje s nama, da je njihova kompanija, kad je on bio kao infanterist pod
Beogradom, za vrijeme bitke ubila svoga natporunika, takoer takvog psa, koji je
sam ubio dva vojnika na maru jer nisu mogli dalje. Kad je on umirao - odjednom
je poeo zvidati signal za uzmicanje. Svi su oko njega crkavali od smijeha.
U tom zanimljivom i pounom razgovoru naoe se konano vejk i Vodika pred
eljeznarijom gospodina Kkonyia u opronjskoj ulici broj 16.
- Ti me radije ovdje dolje priekaj - ree vejk Vodiki pred kunim vratima - a ja
u skoknuti u prvi kat da predam pismo, te u priekati na odgovor i eto me odmah
dolje.
- Zar da te ja pustim sama? - zaudi se Vodika. - Ti ne poznaje Madare, stalno ti
ja to govorim. Ovdje moramo biti vrlo oprezni.
- uj, Vodika - ree vejk ozbiljno - ovdje se ne radi o Madaru, nego o njegovoj
gospoi. Ta ja sam ti sve to objasnio kad smo sjedili s onom ekom konobaricom,
da nosim pismo koje alje moj natporunik, i da je sve to najvea tajna. Moj mi je
naime natporunik stavio na srce da o tome ne smije znati ni iva dua, a i ta je
tvoja konobarica rekla da je to potpuno ispravno, jer je to diskretna stvar. I nitko da
ne smije doznati da se gospodin natporunik dopisuje s udatom enom. A i ti si to
sam hvalio i odobravao kimanjem glave. Ta objasnio sam ti sve to kako valja i
prilii, da u tano izvriti zapovijed svoga natporunika, a ti sad na silu hoe da
ide sa mnom gore.
- Ti me jo ne poznaje, vejku - odgovori takoer vrlo ozbiljno stari saper
Vodika. - Kad sam ti ja jednom kazao da u te otpratiti, tada zapamti da moja rije
vrijedi kao stotinu drugih. Kad smo dvojica, uvijek je sigurnije.
- Ali vidjet e, Vodika, da nije uvijek tako. Zna li gdje je na Vyehradu
Neklanova ulica? Ondje je imao svoju radionicu bravar Vobornk. Bio je to
pravedan ovjek, ali jednog je dana, kad se vratio kui s banenja, doveo sa sobom
na spavanje jo jednog bekriju. Poslije toga je dugo odleao, pa bi mu ena svaki
dan, previjajui mu ranu na glavi, govorila: Vidi li, Tonjiek, da niste doli udvoje,
ja bih te samo izgrdila, a ne bih ti bacila u glavu decimalnu vagu. A kasnije, kad je
ve mogao govoriti, i sam bi rekao: Ima pravo, majice, kad budem opet kamo
iao, tada neu vie nikoga dovui sa sobom.
- To bi nam jo trebalo - razljuti se Vodika - da jo taj Madar pokua da nam
neto baci u glavu. Ja u ga epati za guu i baciti ga s prvog kata niz stepenice, da
e odletjeti kao rapnela. Protiv Madara valja postupati otro. S njima nema milelale!
- Vodika, pa ti nisi toliko popio! Ja sam popio pola litre vie nego ti. Zapamti samo
da ne smijemo napraviti nikakva skandala! Ja sam za to odgovoran. Ta ipak se radi
261

o eni!
- Lupit u ja i enu, moj vejku, meni je svejedno, ti jo ne poznaje starog
Vodiku. Jednom u Zabhlicama u Gostionici kod Ruina otoka neka makara
nije htjela sa mnom da plee, jer mi je, veli, nateena njuka. Istina, usta su mi bila
podbuhla jer sam doao s neke plesne zabave u Hostivai, ali zamisli ti takve uvrede
od te drolje. Evo vam dakle jedne po gubici, potovana gospoice, rekoh, da
vam ne bude ao. Tako sam je opalio da je prevrnula itav stol u vrtu zajedno s
aama, a sjedila je za njim zajedno s taticom i s mamicom i sa dva brata. Ali ja se
nisam bojao itava Ruina otoka Bili su ondje i moji znanci s Vrovica, pa su mi i
oni pomogli. Premlatili smo nekih pet porodica zajedno s djecom. Moralo se to uti
sve do Michla, a pisali su kasnije i u novinama o toj vrtnoj zabavi dobrotvornog
drutva nekakvih zemljaka nekoga grada.
I zato velim, kao to su meni pomogli, tako u i ja uvijek pomoi svakom drugu kad
treba to da se dogodi. Neu te napustiti ni za ivu glavu. Ti ne poznaje Madare...
Valjda nee to uraditi, da me odgurne od sebe kad se naosmo poslije toliko
godina i u takvim okolnostima.
- Dobro, onda idi sa mnom - odlui vejk - ali moramo postupati oprezno da ne
doivimo kakve neugodnosti.
- Ne brini se, drue - ree tiho Vodika kad su ili prema stepenicama - ja u ga
opaliti...
I jo tiho doda:
- Vidjet e da neemo imati puno posla s tim madarskim klipanom.
A da je tko bio u vei pa da je razumio eki, uo bi ve sa stepenica glasno
Vodikinu lozinku: Ti ne poznaje Madare..., lozinku do koje je Vodika doao
u mirnom lokalu nad rijekom Leithom, meu vrtovima slavne Kirly Hide, okruene
breuljcima, kojih e se vojnici sjeati s proklinjanjem kad budu spominjali sve one
vjebe prije svjetskog rata i za njegova trajanja, na kojima su se teoretski vjebali za
praktina ubijanja i klanja.
***
vejk i Vodika stajahu pred vratima stana gospodina Kkonyia. Prije nego je
pritisnuo na dugme zvonca, vejk primijeti:
- Jesi li kad uo, Vodika, da je opreznost majka mudrosti?
- Ne marim ja za to - odgovori Vodika - on ne smije stii ni da otvori usta ...
- Pa ja neu ovdje ni s kim voditi nikakve pregovore, Vodika!
vejk pozvoni, a Vodika ree glasno:
- Jedan, dva, i ve leti niz stepenice!
Otvorie se vrata, pojavi se sluavka i upita madarski to ele.
130

- Nem tudom

- ree prezirno Vodika - ui, djevojko, eki.

- Verstehen si deutsch?
- A pischen.

131

- zapita vejk.

132

262

- Also, sagen sie der Frau, ich will die Frau sprechen, sagen sie, dass ein Brief ist
133

von einem Herr, drausen in Kong.

- Ja ti se udim - ree Vodika ulazei sa vejkom u predsoblje - kako ti se hoe
razgovarati s takvim smradom.
Stajati su u predsoblju, zatvorili za sobom vrata i vejk primijeti:
- Lijepo su sve to uredili, imaju ak i dva kiobrana na vjealici, pa ni ova slika
Isusa Krista takoer nije loa.
Iz jedne sobe, odakle je dopirala zveka lica i odzvanjanje tanjira, opet izae
sluavka i ree vejku:
- Frau ist gesagt, dass sie hat ka zeit, wenn was ist, dass mir geben und sagend.
- Also - ree sveano vejk - der Frau ein Brief, aber halten Ksschen.
I izvadi pismo natporunika Luka.

134

135

136

- Ich - ree pokazujui prstom na sebe - Antwort warten hier in die Vorzimr.
- ta ne sjedne - upita ga Vodika koji je ve sjeo na stolicu kraj zida - evo ti
stolice! Valjda nee stajati tu kao kakav prosjak! Ne poniavaj se pred tim
Madarom. Vidjet e da e biti s njim natezanja, ali ja u ga odmah klopiti.
- Sluaj - zapita zaas - a gdje si ti nauio njemaki?
- Sam od sebe - odgovori vejk.
asak je opet zavladala tiina. Ali tada se zau iz sobe u koju je sluavka odnijela
pismo velika vika i galama. Netko je tresnuo neto teko o pod, a zatim se jasno
razabralo da ondje lete ae i da se razbijaju tanjuri i da netko urla: Baszom az
anyd, baszom az istenit, baszom a Kristus Mrit, baszom az atydat, baszom a
137

vilgot!
Vrata se rastvorie, i u predsoblje doleti gospodin najboljih godina s ubrusom oko
vrata, maui pismom koje je predato maloas.
Najblie do vrata sjedio je stari saper Vodika, pa se ljutiti gospodin najprije obratio
na njega.
- Was soll dass heissen, wo ist der verfluchter Kerl, welcher dieses Brief gebracht
263

138

hat?
- Polagano - ree Vodika ustajui - ne deri se toliko, da ne izleti kroz vrata, a ako
hoe da zna tko je donio to pismo, tada se propitaj kod ovog druga. Samo govori
s njim pristojno, da ne bi izletio kroz vrata!
Sad je doao red na vejka da se i on uvjeri o bogatoj rjeitosti gospodina s
ubrusom oko vrata, koji je pleo kojeta i na kraju rekao da su upravo pri ruku.
- Mi smo uli da ruate - odgovori mu vejk slabim njemakim jezikom i doda
eki:

- Ba smo se mogli sjetiti da vas nismo trebali suvino uznemiravati za vrijeme

ruka.
- Ne poniavaj se! - javi se Vodika.
Ljutiti gospodin, kome se zbog njegove ive gestikulacije ubrus drao o vratu samo
jednim krajem, nastavi vikati da je on mislio da se u pismu govori o ustupanju nekih
prostorija u ovoj kui za potrebe vojske, jer kua pripada njegovoj gospoi.
- Ovamo bi se moglo smjestiti jo mnogo vojske - ree vejk - ali o tome nije bilo ni
264

govora u pismu, kao to ste se valjda i sami uvjerili.

Gospodin se uhvatio za glavu i poeo redom prigovarati da je i on rezervni porunik
i da bi i sada rado sluio, ali je bolestan od bubrega. U njegovo doba oficiri nisu bili
tako rasputeni da naruavaju kuni mir. Pismo e, veli, poslati zapovjednitvu
pukovnije, ministarstvu vojske, objavit e ga u novinama.
- Gospodine - ree dostojanstveno vejk - ovo sam pismo ja pisao. Ich geschrieben,
kein Oberleitnant. Potpis je laan, Unterschrift, Name, falsch. Meni se vaa gospoa
vrlo svia. Ja sam u vau gospou zaljubljen preko uiju, kako je rekao Vrchlicky.
139

Kapitales Frau.
Ljutiti se gospodin htio baciti na vejka koji je pred njim stajao mirno i zadovoljno,
ali mu je stari saper Vodika, koji je pratio svaki njegov pokret, podmetnuo nogu,
istrgnuo mu iz ruke pismo kojim je Madar stalno mahao, turio ga u dep, pa kad se
gospodin Kkonyi pridigao, zgrabio ga je Vodika i ponio prema vratima koja je
otvorio jednom rukom, i zaas se ulo kako se neto valja niz stepenice.
Desilo se to tako brzo kao u kakvoj bajki u kojoj se pria kako avo dolazi po
ovjeka.
Od ljutitog gospodina ostade u predsoblju samo njegov ubrus. vejk ga dignu,
pokuca pristojno na sobnim vratima kroz koja je prije pet minuta izaao gospodin
Kkonyi i odakle se uo enski pla.
- Donosim vam ubrus - ree vejk blago gospoi koja je plakala na divanu - da se
ne izgazi. Moje potovanje.
I lupi petama, pozdravi vojniki i izae na hodnik. Na stepenicama nisu se vidjeti
nikakvi tragovi borbe jer se ovdje prema Vodikinom predvianju odigralo sve
potpuno glatko. Tek na kunim vratima nae vejk otkinuti ovratnik. Tu se oito
odigravao posljednji in te tragedije, kada se gospodin Kkonyi oajniki uhvatio za
kuna vrata da ne bude odvuen na ulicu.
Ali je zato na ulici bilo ivahno. Gospodina su Kkonyia odvukli u veu kue preko
puta, gdje su ga polijevali vodom, a nasred ulice tukao se stari saper Vodika kao
lav protiv nekoliko honveda i honvedskih husara koji su se zauzeli za svoga
zemljaka. Razmahivao je majstorski bajonetom na opasau kao kakvim mlatilom. A
nije bio sam. Uz njega se borilo nekoliko ekih vojnika iz raznih pukovnija koji su
upravo prolazili ulicom.
vejk, kako je kasnije tvrdio, nije ni sam znao kako je u to upao, a jer nije imao
bajoneta, borio se palicom nekog preplaenog gledaoca, za koju ni sam nije znao
kako se nala u njegovim rukama.
Trajalo je to prilino dugo, ali sve to je lijepo ima i svoj kraj. Doao je
140

Bereitschaft i sve ih odveo.

vejk je iao uz Vodiku s palicom koju je zapovjednik vojne strae proglasio za
141

corpus delicti.
vejk je zadovoljno koraao nosei palicu na ramenu, kao to se nosi puka.
Stari saper Vodika cijelim je putem tvrdoglavo utio. Tek kad su ulazili u glavnu
straarnicu, ree namrgoeno vejku:
- Zar ti nisam rekao da ne poznaje Madare?
265

IV. NOVA STRADANJA

Pukovnik Schrder je s uivanjem promatrao blijedo lice natporunika Luka s

velikim kolutima ispod oiju. Zbunjeni natporunik nije gledao u pukovnika, nego je
kradom, kao da neto studira, promatrao plan rasporeda vojske u vojnom logoru, a
taj je plan ujedno bio jedini ukras u pukovnikovoj kancelariji.
Pred pukovnikom Schrderom lealo je na stolu nekoliko novina s lancima koji su
bili oznaeni plavom olovkom i koje je pukovnik jo jednom letimino pregledao, pa
onda rekao pogledavi u natporunika Luka:
- Vi ste dakle ve uli da se va sluga vejk nalazi u zatvoru i da e vjerojatno biti
predan divizijskom sudu?
- Jesam, gospodine pukovnie!
- Time dakako - ree znaajno pukovnik, gledajui s uivanjem blijedo lice
natporunika Luka - itava stvar nije zavrena. Sigurno je da je ovdanje
graanstvo uzbueno zbog ovog ispada vaeg momka vejka, a itava se ta afera
dovodi u vezu i s vaim imenom, gospodine natporunie. Zapovjednitvo divizije
dostavilo nam je ve neto materijala. A evo i nekoliko novina koje se bave tim
sluajem. Proitajte mi to naglas i prui natporuniku Luku novine s podvuenim
lancima i natporunik poe itati monotonim glasom, kao da ita iz itanke za
djecu reenicu: Med je mnogo hranjiviji i probavljiviji nego eer.
I natporunik proita naslov lanka:
Gdje je jamstvo nae budunosti?
- To je iz Pester Lloyda? - upita pukovnik.
- Da, gospodine pukovnie - odgovori natporunik Luk i nastavi itanje:
- Voenje rata zahtijeva suradnju svih slojeva stanovnitva Austro-Ugarske
monarhije. Ako elimo da osiguramo dravu, svi se narodi moraju uzajamno
potpomagati, i jamstvo nae budunosti lei upravo u tom spontanom potovanju
koje osjea jedan narod prema drugome. Najvee rtve naih junakih vojnika na
frontama, gdje oni stalno napreduju, ne bi bile mogue kad pozadina, ta opskrbna
i politika ila kucavica naih slavnih vojski, ne bi bila jedinstvena i kad bi se u
266

pozadini nae vojske pojavili elementi koji razbijaju jedinstvo drave te svojom
agitacijom i pakou potkopavaju autoritet dravne cjeline i unose mete u
zajednicu naroda naeg carstva. Ne moemo u ovom historijskom asu utke
promatrati aicu ljudi koji bi htjeli zbog nacionalnih i lokalnih razloga ometati
jedinstven rad i borbu svih naroda ove drave za pravedno kanjavanje onih
bijednika koji su napali nau dravu bez ikakva razloga, samo da je lie svih
blaga kulture i civilizacije. Ne moemo utke prijei preko ovih odurnih pojava
eksplozije bolesne due koja tei samo za razbijanjem jednodunosti u srcima
naroda.
Imali smo ve nekoliko puta priliku da upozorimo u naem listu na pojavu da su
vojne vlasti prisiljene da nastupe sa svom strogou protiv onih pojedinaca iz
ekih pukovnija koji, zanemarujui slavne pukovnijske tradicije, siju svojim
besmislenim divljanjima u naim madarskim gradovima neraspoloenje protiv
itavog ekog naroda, koji kao cjelina nije nita kriv i koji je uvijek vrsto stajao
na braniku ove drave, kao to svjedoi itav niz istaknutih ekih vojskovoa od
kojih spominjemo slavne likove marala Radetzkog i drugih branilaca AustroUgarske monarhije. Nasuprot tim svijetlim likovima stoji nekoliko nitarija
rasputenog ekog oloa, koji su iskoristili svjetski rat da se dobrovoljno jave u
vojsku, kako bi mogli unijeti mete u jednodunost naroda monarhije, ne
zaboravljajui pri tom ni svoje najnie nagone.
Upozorili smo ve jednom na mahnitanja... pukovnije u Debrecinu, o ijim se
ispadima raspravljalo i u parlamentu, pa ih je osudio i petanski parlament, a
njihova je pukovnijska zastava kasnije na fronti... (Cenzurirano)... Tko nosi na
svojoj savjesti taj ogavni grijeh? ... (Cenzurirano)... Tko je tjerao eke vojnike...
(Cenzurirano)... to sve dozvoljavaju sebi tuinci u naoj madarskoj domovini, o
tome najbolje svjedoi sluaj u Kirly Hidi, madarskom izloenom poloaju nad
Leithom. Kojoj su narodnosti pripadali vojnici iz oblinjeg vojnog logora u
Brucku na Leithi koji su napali i muili tamonjeg trgovca gospodina Gyulu
Kkonyia? Svakako je dunost vlasti da ispitaju taj zloin i da se propitaju kod
vojnog zapovjednitva, koje sigurno ve prouava ovu aferu, kakvu ulogu igra u
tom besprimjernom hukanju protiv dravljana madarske kraljevine natporunik
Lukasch, ije se ime spominje u gradu u vezi s dogaajima posljednjih dana, kao
to nam je javio na tamonji dopisnik koji je ve pribrao bogat materijal o
itavoj toj aferi koja u dananje ozbiljno vrijeme vie do neba.
itaoci Pester Lloyda sigurno e sa zanimanjem pratiti tok istrage, a mi ih
uvjeravamo da emo ih poblie upoznati s tim dogaajem eminentne vanosti. No
u isto vrijeme mi oekujemo slubeni izvjetaj o Kirlyhidskom zloinu koji je
izvren nad madarskim stanovnitvom. Sasvim je jasno da e se tom stvari
pozabaviti i petanski parlament, ne bi li se na kraju jasno pokazalo da eki
vojnici, koji prolaze preko ugarske kraljevine na frontu, ne smiju misliti da su
zemlju krune sv. Stjepana uzeli u najam. A ako neki pripadnici toga naroda koji
su u Kirly Hidi tako lijepo reprezentirali jedinstvenost svih naroda ove
monarhije, jo ni danas ne shvaaju situaciju, neka samo ostanu posve mirni, jer
e u ratu takve ljude metak, ue, zatvor i bajonet ve nauiti da sluaju i da se
267

pokoravaju najviim interesima nae zajednike domovine.

- Tko je potpisan pod lankom, gospodine natporunie?
- Bela Baraba, urednik i narodni zastupnik, gospodine pukovnie.
- To je poznata zvjerka, gospodine natporunie. No prije nego je izaao u Pester
Loydu, taj je lanak bio ve objavljen u Pesti Hirlapu. A sada mi proitajte
slubeni prijevod madarskog lanka u opronjskim novinama Sopronyi Napio!
I natporunik Luk poe itati naglas lanak, u kojem se pisac neobino trudio da
upotrijebi mjeavinu fraza: zahtjev dravne mudrosti, dravni poredak, ljudska
izopaenost, pogaeno ljudsko dostojanstvo i osjeanje, kanibalska uivanja,
izmasakrirano ljudsko drutvo, opor mameluka, iza kulisa je poznato. I dalje
se tako nastavljalo kao da su Madari u vlastitoj zemlji najprogonjeniji ivalj. Kao
da su doli eki vojnici, sruili urednika na pod i plesali mu bakandama po trbuhu,
a on je samo urlao od bola, a netko je to stenografirao.
O nekim najvanijim stvarima, plae Sopronyi Napl, opronjski dnevnik,
opasno se uti i nita se ne pie. Svatko od nas zna kakav je eki vojnik u
Madarskoj i na fronti. Mi svi znamo to sve esi rade, tko tu sve djeluje, kako to
kod eha izgleda i tko to pokree. No, dakako, budnost vlasti upravljena je na
druge vane stvari, koje ipak moraju biti u primjerenoj vezi s nadzorom nad
cjelinom da se ne bi moglo dogoditi ono to se ovih dana dogodilo u Kirly Hidi.
Jueranji na lanak bio je na petnaest mjesta zaplijenjen. Stoga nam ne
preostaje nita drugo, nego da izjavimo da ni danas nemamo iz tehnikih razloga
suvie povoda da se nairoko pozabavimo dogaajima u Kirly Hidi. Na
naroito izaslani dopisnik utvrdio je na licu mjesta da vlasti u itavoj toj aferi
postupaju zaista revno i vode istragu punom parom. Samo nam se ini udno to
se neki uesnici ovoga masakra jo uvijek nalaze na slobodi. To se naroito tie
nekoga gospodina koji se, kako ujemo, jo uvijek nekanjeno kree u vojnom
logoru i jo uvijek nosi oznake svoje papagajske regimente, a ije su ime
prekjuer objavili Pester Lloyd i Pesti Napl. To je poznati eki ovinist
Luk, o ijem e mahnitanju podnijeti interpelaciju na narodni zastupnik Geza
Savany, koji zastupa Kirlyhidski kotar.
- Isto tako ljubazno, gospodine natporunie - javi se pukovnik Schrder - pie o
vama i kirlyhidski tjednik, a i bratislavske novine. Ali to vas vie ne moe zanimati,
jer je sve to pisano na jedan kalup. Politiki se to da obrazloiti, jer smo mi
Austrijanci, bez obzira na to da li smo Nijemci ili esi, jo uvijek prema Madarima
prilino... Razumijete me ve, gospodine natporunie. Ima u tome i neka
tendencija. Moda bi vas zanimao lanak u Komarnskom veernjem listu, gdje se
za vas tvrdi da ste pokuali silovati gospou Kkonyi u samoj blagovaonici za
vrijeme ruka u nazonosti njezina mua, koga ste sabljom natjerali i prisilili da
runikom zaepi usta svoje supruge kako ne bi vikala. To je posljednja vijest o
vama, gospodine natporunie.
Pukovnik se pri tom nasmija i nastavi:
- Vlasti nisu izvrile svoju dunost. Preventivna cenzura ovdanjih listova takoer je
268

u madarskim rukama. Rade s nama to ih je volja. Na oficir nije zatien od

uvreda takve neke civilne madarske novinarske svinje, pa je tek na temelju naeg
otrog nastupa, odnosno brzojava naeg divizijskog suda, dravno odvjetnitvo u
Peti poduzelo korake da se u svim spomenutim redakcijama izvre neka hapenja.
Najgore e proi urednik Komarnskog veernjeg lista, on nee zaboraviti svoje
veernje novine do smrti. Meni je povjerio divizijski sud, kao vaem
pretpostavljenom, da vas sasluam, i poslao mi je u prilogu itav istrani spis. Sve bi
bilo dobro da nema tog vaeg nesretnog vejka. S njim je neki saper Vodika kod
kojega su nakon tunjave, pri premetaini u glavnoj straarnici, nali vae pismo
koje ste poslali gospoi Kkonyi. Taj je va vejk tvrdio u istrazi da to nije vae
pismo, nego da ga je on pisao, a kad su stavili pismo pred njega i pozvali ga da ga
prepie, kako bi usporedili njegov rukopis, on je pismo progutao. Kasnije su iz
pukovnijske kancelarije poslali divizijskom sudu vae raporte, da ih usporede sa
vejkovim rukopisom, i evo vam rezultata.
I pukovnik poe listati po spisima i pokaza natporuniku Luku ovaj odlomak:
- Optueni vejk je odbio da napie nekoliko diktiranih reenica, tvrdei da je
preko noi zaboravio pisati.
- Ja tome, gospodine natporunie, to pred divizijskim sudom pria va vejk ili
onaj saper, uope ne pridajem nikakve vanosti, vejk i saper tvrde da je posrijedi
samo neka mala ala koja nije pravilno shvaena, i da su ih napali civili, pa su se oni
branili da spase vojniku ast. U toku istrage se utvrdilo da je taj va vejk uope
divna ptiica. Tako je na primjer na pitanje zato nee da prizna, prema zapisniku,
odgovarao ovako: Ja sam upravo u takvoj situaciji u kakvoj se jednom naao zbog
nekih slika Djevice Marije sluga akademskog slikara Panuke. I on, kad se radilo o
nekim slikama koje je on navodno pronevjerio, nije mogao nita drugo odgovoriti
nego: Treba li da bljujem krv? Naravno da sam se u ime pukovnijskog
zapovjednitva pobrinuo da se dade u sve novine u ime divizijskog suda ispravak na
sve te gnusne lanke ovdanjih novina. Danas e to razaslati, i ja se nadam da sam
uinio sve to je potrebno, da popravim ono to se dogodilo zbog lopovskog
vladanja tih novinarskih madarskih civilnih nemani.
Mislim da sam dobro stilizirao:
Divizijski sud br. N i zapovjednitvo pukovnije br. N izjavljuju da lanak koji je
objavljen u ovdanjim novinama o tobonjim ispadima vojnika pukovnije br. N ne
odgovara istini i da je izmiljen od prvog do posljednjeg retka, te da e istraga koja
je provedena protiv tih novina dovesti do strogog kanjavanja krivaca.
- Divizijski sud u svome dopisu zapovjednitvu nae pukovnije - nastavio je
pukovnik - dolazi do uvjerenja da se ovdje zapravo ne radi ni o emu drugome,
nego o sistematskom hukanju protiv vojnih jedinica koje dolaze iz Cislajtanije u
142

Translajtaniju. A usporedite pri tome koliko je naih vojnika otilo na frontu, a

koliko njihovih. Kaem vam da mi je eki vojnik drai nego ta madarska fukara.
Kad se samo sjetim kako su Madari pod Beogradom otvorili paljbu na na drugi
marbataljon, koji nije znao da to Madari po njima pucaju, pa je otvorio paljbu na
njemake majstore na desnom krilu, a njemaki su se majstori takoer zbunili pa su
otvorili vatru na bosansku pukovniju u susjedstvu. To je bila divna situacija! Ja sam
269

ba bio na ruku u tabu brigade, dan prije toga morali smo se zadovoljiti unkom i
juhom iz konzervi, a taj smo dan imali finu kokoju juhu, filet s riom i buhtle sa
chaudeauom. Uoi toga dana objesiti smo jednog srpskog vinarskog trgovca u
gradiu, a nai su kuhari nali u njegovu podrumu vino staro trideset godina. Moete
zamisliti kako smo se svi veselili tome ruku! Pojeli smo juhu i upravo se bacili na
koko, kad se odjednom zau pukaranje pa paljba, a naa artiljerija koja nije imala
ni pojma da to nae jedinice pucaju jedne na druge, otvori vatru na nau liniju, pa
jedna granata pade tik uz na tab brigade. Srbi su valjda mislili da je kod nas izbila
buna, pa poee udarati sa svih strana i prelaziti rijeku napadajui nas. Brigadnog su
generala pozvali na telefon, pa se divizijski general izderao na njega kakva je to
magaretina na brigadnom odsjeku, jer je upravo dobio zapovijed od armijskog
taba da zapone napadaj na srpske pozicije u dva sata i trideset i pet minuta nou
na lijevom krilu. Mi smo, veli, rezerva, pa odmah valja obustaviti paljbu. Ali tko bi
143

u takvoj situaciji mogao Feuer einstellen. Brigadna telefonska centrala javlja da

nitko ne moe dobiti veze, samo da tab sedamdeset pete pukovnije javlja
144

ausharren , a da ne moe razgovarati ni s divizijom, i da su Srbi zaposjeli kotu

br. 212, 226 i 327, pa moli da se poalje jedan bataljon kao veza i telefonski spoj s
naom divizijom. Prebacili smo liniju na diviziju, ali je spoj ve bio prekinut jer su
nam Srbi meutim na obadva krila prodrli u pozadinu i presjekli na centar u trokut,
u kojem se sve sleglo, pjeatvo, topnitvo i komora s itavom auto-kolonom,
magazini i poljske bolnice. Dva dana sam bio na konju, a divizijski i brigadni general
padoe u ropstvo. A sve su to skrivili Madari time to su otvorili paljbu na na
drugi marbataljon. Razumije se samo po sebi, da su oni prebacivali krivnju na nau
pukovniju
Pukovnik pri tom pijunu:
- Sami ste se sada, gospodine natporunie, osvjedoili kako su odlino iskoristili
va sluaj u Kirly Hidi.
Natporunik Luk zbunjeno zakalja.
- Gospodine natporunie - obrati mu se pukovnik povjerljivo - ruku na srce. Koliko
ste puta spavali s gospoom Kkonyi?
Pukovnik je Schrder danas bio vrlo dobro raspoloen.
- Nemojte mi, gospodine natporunie, priati da ste se tek poeti dopisivati. Kad
sam ja bio u vaim godinama, bio sam tri nedjelje u Egeru na geometrijskom kursu,
pa ste trebati vidjeti kako te tri nedjelje nisam nita drugo radio, nego samo spavao s
Madaricama. Svaki dan s drugom. Mlade, neudate, starije, udate, kako su dole
pod ruku, sve sam ih tiskao tako temeljito da sam jedva hodao kad sam se vratio u
pukovniju. Najvie me iscrpla ena jednog advokata. Ta mi je pokazala to umiju
Madarice. Ugrizla me pri tom za nos i itavu mi no nije dala oka zatvoriti.
- Poeti ste se dopisivati... - ree pukovnik i povjerljivo potapa natporunika po
ramenu - znamo mi to! Ne govorite nita, ja imam svoj sud o toj itavoj stvari.
Upustili ste se s njom u ljubav, naiao je njezin suprug, a onaj va glupi vejk ...
- Ali znate, gospodine natporunie, taj va vejk zaista je karakteran ovjek dok je
sve to onako izveo s onim vaim pismom. Takvoga je ovjeka zaista teta. Ja vam
velim da je sve to odgoj. Meni se to vrlo svia od tog momka. Svakako, istraga
270

mora u tom pravcu biti obustavljena. Ali vas su, gospodine natporunie, osramotili
u novinama. Vaa je prisutnost ovdje potpuno izlina. U toku sedmice polazi na
rusku frontu nova markompanija. Vi ste najstariji oficir jedanaeste ete, pa ete na
frontu kao zapovjednik kompanije. Ve je sve ureeno kod brigade. Recite
raunarskom naredniku da vam nae drugog momka umjesto vejka.
Natporunik Luk zahvalno pogleda u pukovnika, koji nastavi:
- A vejka vam dodjeljujem kao etnog ordonansa.
Pukovnik ustade i pruajui poblijedjelom natporuniku ruku ree:
- Time je dakle sve ureeno. elim vam mnogo sree i da se odlikujete na istonom
bojitu. A ako se jo kada susretnemo, doite u nae drutvo! Nemojte nas
izbjegavati kao u Budjejovicama ...
I natporunik Luk itavim putem kui ponavljae samo jedno:
- Kompanie-komandant, Kompanie-ordonanz!
I jasno je pred njim lebdio vejkov lik.
Raunarski narednik Vank, kad mu je natporunik naredio da mu nae novog
momka umjesto vejka, ree natporuniku:
- Ta ja sam mislio, gospodine natporunie, da ste vi zadovoljni s tim vejkom.
uvi da je pukovnik imenovao vejka ordonansom jedanaeste ete, Vank
uzviknu:
- Neka vam sam bog pomogne!
***
Kraj divizijskog suda, u baraci sa reetkama na prozorima ustajalo se prema propisu
u sedam sati ujutro, pa su se sreivali vojniki kreveti koji su se valjali u praini po
podu. Drvenih leaja nije bilo. U jednom pregratku duge prostorije slagali su se po
propisu pokrivai na slamnjau, pa tko je obavio taj posao, sjeo bi uz ostale na koju
klupu kraj zida pa su zatvorenici ondje ili trijebili ui (oni koji su doli s fronte) ili su
se zabavljali prianjem raznih zgoda.
vejk i stari saper Vodika sjedili su na klupi kraj vrata sa jo nekoliko vojnika iz
raznih pukovnija i vojnih formacija.
- Pogledajte, momci - javi se Vodika - onog madarskog klipana kraj prozora, kako
se moli bogu da se sretno provue. Pa zar mu ne biste rastrgali njuku od jednog
uha do drugoga?
- Ali to je dobar ovjek - ree vejk - on je tu zato to nije htio u vojsku. On je
protiv rata, pripada nekoj sekti, pa je zatvoren zbog toga to nee da ubija ljude; on
se dri boje zapovijedi, ali oni e mu zapapriti tu boju zapovijed. Prije rata je
ivio u Moravskoj neki Nemrava koji ak nije htio staviti na rame ni puku kad su
ga uzeli u vojsku, jer je, veli, noenje puke u suprotnosti s njegovim principom.
Zbog toga su ga dugo drali u zatvoru, a onda su ga ponovo odveli na prisegu. No
on je odbio da prisegne, to se, veli, protivi njegovu principu, i izdrao je.
- Bio je to glupan - ree stari saper Vodika - mogao je prisegnuti, a kasnije im se
posrati na sve, pa i na itavu prisegu.
- Ja sam se ve triput zaklinjao - ree jedan pjeak - i trei put sam ve ovdje zbog
dezerterstva, pa da nemam lijenike svjedodbe da sam prije petnaest godina kao
duevni bolesnik ubio svoju tetu, bio bih valjda ve trei put na fronti strijeljan. Ali
271

ovako me uvijek spasava moja pokojna teta, te u ipak valjda na kraju krajeva
iznijeti itavu glavu iz tog rata.
- A zato si, drue - zapita vejk - ubio svoju tetu?
- Pa zbog ega se ve ljudi ubijaju - odgovori taj ugodni ovjek - svatko se moe
dosjetiti da je to bilo radi para. Ta je baba imala pet tednih knjiica i upravo su joj
poslali kamate kad sam je ja jednom posjetio sav rastrgan i utuen. Osim nje ja
nisam imao nikoga na tom bojem svijetu. Poao sam stoga da je zamolim da me
posvoji, a ona mi je, mrcina, rekla neka idem raditi, jer sam, veli, tako mlad, jak i
zdrav ovjek. Rije po rije, i ja je odalamih nekoliko puta araem po glavi, i tako
sam joj iznakazio itavo lice da nisam znao je li to moja tetica - ili nije. I tako sam ja
kraj nje sjedio na podu i stalno se pitao: Je li to moja tetica, ili to nije moja tetica?
I tako su me nali sutradan susjedi kako sjedim kraj nje. Poslije sam bio u ludnici na
Slupama, a kad su nas zatim prije rata izveli pred komisiju u Bohnjicama, proglasili
su me izlijeenim, pa sam odmah morao u vojsku da odsluim one godine koje sam
propustio.
Mimo njih proe neki mravi, dugaki vojnik, izmuena izgleda, s metlom u ruci.
- To je neki uitelj iz posljednje markompanije - predstavi ga lovac koji je sjedio
kraj vejka. - Sad ide da pomete ispred sebe. Vrlo je uredan ovjek. Sjedi ovdje
zbog neke pjesmice koju je ispjevao.
- Doite amo, uitelju! - viknu on ovjeku s metlom, i taj ozbiljno prie njihovoj
klupi.
- Ispriaj nam ono o uima!
Vojnik s metlom se nakalja i odeklamira:
Sve je uljivo, fronta se ee cijela,
velika u gmie po nama isto.
General ve se ee po krevetu,
svaki dan presvlai rublje isto.
Uima je u vojsci zbilja vrlo dobro,
privikle se ve i na are, pobro,
i sa praskom ui ve se spretno pari
austrijski onaj uljivac prastari.
Izmueni vojnik uitelj sjede na klupu i uzdahnu:
- To je sve, i zbog toga me je ve etiri puta presluavao gospodin istrani sudac.
- Na to zaista nije vrijedno troiti rijei - ree vejk razborito. - Radi se samo o
tome koga e oni na sudu smatrati prastarim austrijskim uljivcem. Dobro je jo
to ste upleli unutra ono parenje, time ete ih zbuniti da e biti kao budalasti. Samo
im lijepo objasnite da je uljivac mujak ui i da se enka u moe pariti samo s
mujakom uljivcem. Inae se neete iskoprcati. Sigurno niste to napisali zato to
biste htjeli nekoga uvrijediti, to je jasno. Recite samo gospodinu istraitelju da ste to
pisali radi svoje zabave, i kao to se mujak svinje zove krmak, tako se i mujaku
ui moe rei - uljivac.
Uitelj uzdahnu:
272

- Tekoa je u tome to sudac istraitelj ne zna dobro eki. I ja sam mu ve to na

slian nain objanjavao, ali on mi je otro odgovorio da se mujak ui zove eki
uac. Ne uljivac, rekao je gospodin istraitelj, nego uac. Femininum, sie
gebildeter Kerl, ist ovaj u, also masculinum ist ova uac. Wir kennen uns're
145

Pappenheimer.
- Ukratko - ree vejk - vi stojite loe, ali ne smijete gubiti nade, kao to je govorio
ciganin Janeek u Plznju, da se jo sve moe okrenuti nabolje, kad su mu godine
1879. stavljali omu na vrat zbog dvostrukog grabenog umorstva. I pogodio je, jer
su ga u posljednjem trenutku odveli ispod vjeala jer ga nisu smjeli objesiti zbog
careva roendana, koji je ba pao na taj dan kad je on trebao biti objeen. Tako su
ga onda objesili sutradan, poslije roendana, i momak je jo bio tako sretan da su ga
trei dan pomilovali, pa je valjalo obnoviti proces, jer je sve govorilo u prilog tome
da je ubistvo izvrio zapravo neki drugi Janeek. I tako su ga morali iskopati iz
kanjenikog groblja i rehabilitirati ga prenoenjem na plzenjsko katoliko groblje, a
tek se tada utvrdilo da je evangelik, pa su ga onda prevezli na evangeliko groblje i
zatim ...
- I zatim e dobiti nekoliko uaka - javi se stari saper Vodika. - E ljudi, to sve
taj ovjek ne izmisli! Imam dosta briga s tim divizijskim sudom, a ovaj mi klipan
juer, kad su nas vodili na presluavanje, tumai to je to jerihonska rua.
- Ali to nisu bile moje rijei, to je tako objanjavao sluga slikara Panuke, Matj,
nekoj staroj babi, kad ga je ona pitala kako izgleda jerihonska rua. On joj je ovako
rekao: Uzmite suho kravlje govno, metnite ga na tanjur i polijte ga vodom, pa e
vam se krasno zazelenjeti, i to vam je eto jerihonska rua - branio se vejk. Nisam ja izmislio tu bedastou, no ipak morali smo neto razgovarati kad su nas
vodili na presluavanje. Ja sam te, Vodika, samo htio malo obradovati...
- Ti e nekoga obradovati - pljunu prezirno Vodika. - ovjek ima punu glavu
briga kako da se izvue iz te petljancije i kako da izae napolje da vrati milo za
drago tim madarskim klipanima, a ti hoe da obrauje ovjeka nekakvim
kravljim govnom.
A kako se ja mogu osvetiti tim madarskim klipanima ako sjedim u zatvoru i jo se
uza sve to moram pretvarati i dokazivati sucu istraitelju da ne osjeam prema
Madarima ba nikakve mrnje? To je, moj gospodine, pasji ivot. Ali kad mi
jednom takav klipan dopadne aka, tada u ga zadaviti kao psa, ja u im dati isten
146

almeg a magyar , obraunat u ja s njima, govorit e se jo o meni.

- Ne treba da se brinemo ni za to - ree vejk. - Sve e biti u redu, a glavna je
stvar da se na sudu nikada ne govori istina. Tko se dade namamiti da prizna, taj je
uvijek izgubljen. Odatle nikad ne dolazi nikakvo dobro. Kad sam ja jednom radio u
Moravskoj Ostravi, tamo se dogodio ovakav sluaj: jedan je rudar izmlatio nekog
inenjera na osami, tako da to nije nitko vidio. A advokat koji ga je branio
neprestano mu je govorio neka porie, pa mu se nita ne moe dogoditi, ali mu je
predsjednik senata neprestano stavljao na srce da se priznanje rauna kao olakotna
okolnost. On je ipak ostao pri svom da ne moe priznati, pa su ga oslobodili jer je
dokazao svoj alibi. Toga je dana bio u Brnu ...
- Isuse i Marijo - uzrujao se Vodika - ja to vie ne mogu da izdrim. Zato on to
273

sve pripovijeda, ja to ne shvaam. Juer je bio s nama na presluavanju isto takav

ovjek. Kad ga je istraitelj pitao to je u civilu, on je odgovorio: Duvam kod
Ka I trajalo je preko pola sata dok je istraitelju objasnio da duva u mijeh kod
kovaa Ka, a kad su ga zatim pitali: Dakle vi ste u civilu pomoni radnik? - on
je odgovorio: Ta kakav pononi (noobdija), to je Franta Hyb!
147

Na hodniku se zaue koraci i vika strae: Zuwachs.

- Opet e nas biti vie - ree radosno vejk - moda e donijeti i kakav ik.
Vrata se otvorie i straari ugurae u zatvor jednogodinjeg dobrovoljca koji je
sjedio sa vejkom u budjejovikom zatvoru i bio odreen u kuhinju neke
markompanije.
- Hvaljen Isus! - ree ulazei, na to mu vejk u ime sviju odgovori:
- Na vijeke vjekova, amen!
Jednogodinji dobrovoljac zadovoljno pogleda vejka, metnu na pod pokriva koji
je donio sa sobom, i sjede na klupu uz eku koloniju, razmota uvijae i izvadi
spretno u naborima smotane cigarete koje razdijeli prisutnima, a zatim izvue iz
cipele komadi kutije za ibice i nekoliko ibica koje su bile umjeno razrezane po
polovici glavice.
Kresnu ibicu o komadi kutije, oprezno pripali cigaretu, dade i ostalima da pripale i
ree ravnoduno:
- Optuen sam zbog pobune.
- Nije to nita - ublaujui ree vejk - sve je to lakrdija.

- Razumije se da jest - ree jednogodinji dobrovoljac - ako elimo da pobijedimo

na takav nain, s pomou razlinih sudova. Pa ako hoe da se na silu sa mnom
parnie, neka se parnie. Ako uzmemo u cjelini, jedan proces nita ne mijenja
itavu situaciju.
- A kako si se to pobunio? - upita saper Vodika gledajui sa simpatijom u
jednogodinjeg dobrovoljca.
- Nisam htio da istim nunike u glavnoj straarnici - odgovori dobrovoljac - pa su
274

me odveli samom pukovniku. A to je prava svinja. Poeo je na mene vikati da sam

zatvoren na osnovu pukovnijskog raporta i da sam obian zatvorenik, pa veli da se
uope udi to me zemlja dri i to ne prestane da se okree zbog sramote, to se u
vojsci naao ovjek s pravom jednogodinjeg dobrovoljca koji ima pravo na
oficirski in, no koji moe svojim vladanjem pobuditi samo gnuanje i prezir kod
svojih starjeina. Odgovorio sam mu da se okretanje Zemljino ne moe nikako
obustaviti pojavom takvog jednogodinjeg dobrovoljca kao to sam ja, da su
prirodni zakoni jai nego kazne jednogodinjih dobrovoljaca i da bih elio znati tko
me moe prisiliti da istim nunik koji nisam oneistio, premda bih i na to imao
pravo poslije one svinjske pukovnijske kuhinje, nakon onog gnjilog kupusa i
namoene bravetine. Zatim sam jo rekao pukovniku da je i njegovo miljenje,
zato me zemlja jo dri, malo udnovato, jer zbog mene ipak nee buknuti potres.
Dok sam to govorio, gospodin je pukovnik samo cvokotao zubima kao kakva kobila
kad je hladi po jeziku smrznuta repa, pa se onda izderao na mene:
- Hoete li dakle istiti nunik ili neete?
- Pokorno javljam da neu istiti nunik.
148

- istit ete ga, sie Einjhriger!

- Pokorno javljam da neu.
- Sto mu gromova, vi ete istiti ne jedan, nego stotinu nunika!
- Pokorno javljam da neu istiti ni stotinu, a ni jedan nunik!
I tako se to ponavljalo redom: Hoete li istiti? - Neu istiti! Nunici su letjeli
amo tamo kao da su to kakve djeje uzreice od Paule Moudre. Pukovnik je jurio
po kancelariji kao lud, no napokon sjede i ree:
- Razmislite dobro o toj stvari, ja u vas predati divizijskom sudu zbog pobune.
Nemojte misliti da ete biti prvi jednogodinji dobrovoljac koji je strijeljan za ovog
rata. U Srbiji smo objesili dva jednogodinja dobrovoljca iz desete ete, a jednog
smo iz devete strijeljali kao janjca. A zato? Zbog njihove tvrdoglavosti. Ona
dvojica koji su bili objeeni, ustruavali su se da probodu neku enu i sinia nekog
treopozivca kod apca, a jednogodinjak iz devete ete strijeljan je zato to nije
htio da ide dalje i ispriavao se da su mu natekle noge i da je ravnih stopala. Dakle,
hoete li istiti nunik ili neete?
- Pokorno javljam da neu.
Pukovnik me pogleda i ree:
- ujte, da vi niste moda slavjanofil?
- Pokorno javljam da nisam.
Zatim su me odveli i rekli mi da sam optuen zbog pobune.
- Najbolje ti je sada - ree vejk - da se pravi blesav. Kad sam ja bio u
garnizonskom zatvoru, tada je s nama bio neki pametan ovjek, obrazovan,
profesor trgovake akademije. On je umakao s ratita, pa se spremao neobino
svean proces, na kojem je trebao biti egzemplarno osuen i objeen, no on se iz
toga vrlo jednostavno izvukao. Poeo je hiniti da je nasljedno optereen, pa kad ga
je pregledavao tabni lijenik, tada je izjavio da on nije umakao s ratita i da on od
mladih dana rado putuje pa uvijek osjea enju da ode nekamo daleko. Jednom se,
veli, probudio u Hamburgu, drugi put opet u Londonu, a nije uope znao kako je
275

onamo dospio. Otac mu je, veli, bio alkoholiar i izvrio je samoubojstvo jo prije
njegova roenja, a majka mu je bila prostitutka koja se opijala i umrla u delirijumu.
Mlaa mu se sestra utopila, a starija se bacila pod vlak, brat mu je skoio sa
eljeznikog mosta na Vyehradu, a djed je ubio svoju enu, polio se petrolejem i
zapalio se; druga baka skitala se s Ciganima i otrovala se u zatvoru ibicama;
bratueda su mu nekoliko puta sudili zbog palea, pa je u tamnici u Kartouzima
prerezao vratne ile komadiem stakla; sestrina s oeve strane bacila se u Beu sa
estog kata, a i on sam je vrlo loe odgojen, tako da do desete godine nije umio ni
govoriti jer ga je, kad je jo bio estomjeseno dijete, te su ga na stolu previjali i
nekamo skoknuli, povukla maka sa stola pa je pao na pod i udario se u glavu. Od
vremena do vremena mui ga jaka glavobolja, pa u takvim momentima ne zna to
radi, te je u takvom stanju umakao s fronte u Prag, a pribrao se tek kad ga je
uhapsila vojna policija u pivari kod Fleka. Moj gospodine, trebali ste vidjeti s
kakvim su ga zadovoljstvom otpustili iz vojske, a nekih pet bakezera, koji su sjedili
s njim u istoj sobi, zapisali su za svaki sluaj na komadi papira otprilike ovo:
Otac alkoholiar. Mati prostitutka.
1. sestra (se utopila).
2. sestra (pod vlak).
Brat (s mosta).
Djed je ubio enu, petrolej, zapalio se.
2. baka (cigani, ibice) otrovala se itd.
I jedan od njih, kad je to poeo nabrajati tabnom lijeniku, nije jo stigao dalje od
bratueda, kadli mu lijenik, jer je to bio ve trei sluaj, ree: Znam, klipane,
tvoja sestrina s oeve strane bacila se u Beu sa estog kata, a ti si vrlo loe
odgojen, tako da e te zatvor popraviti. I zatim ga odveli u zatvor, svezali mu ruke
i noge unakrst, pa je odmah zaboravio i vrlo lo odgoj i oca alkoholiara i majku
prostitutku, te se radije javio dobrovoljno na frontu.
- Danas - ree jednogodinji dobrovoljac - vie nitko u vojsci ne vjeruje u nasljedno
optereenje, jer bi inae stvar ispala tako da bi morali sve generalne tabove
zatvoriti u ludnicu.
U okovanim vratima zakrinu klju i u zatvor stupi profoz:
- Infanterist vejk i saper Vodika treba da odu do gospodina istraitelja!
Ustadoe, i Vodika ree vejku:
- Vidi ih, lopove, svaki dan presluavanje, a neprestano bez rezultata. Da nas ve
jednom, do bijesa, osude i ne nateu se toliko s nama! Ovako samo itav boji dan
ljenarimo, a oni madarski klipani trkaju naokolo...
A dok su polazili na presluavanje u kancelariju divizijskog suda koja je bila
smjetena na drugoj strani u drugoj baraci, saper Vodika i vejk razgovarahu o
tome kad e ih zapravo izvesti pred redovni sud.
- Neprestano samo pusta presluavanja - ljutio se Vodika - a kad bi se od toga bar
neto rodilo! Potroe brda papira, a ovjek i ne vidi suda. Sagnjije lijepo iza
reetaka. Reci mi iskreno da li se ta juha uope moe jesti! Pa onaj kupus sa
smrznutim krumpirima! Sto mu gromova, tako glupog svjetskog rata nisam jo
nikada proivio. Ja sam to zamiljao sasvim drukije.
276

- A ja sam eto sasvim zadovoljan - ree vejk. - Jo prije nekoliko godina, kad sam
sluio aktivno, govorio je na upar Solpera da u vojsci mora da bude svatko
svjestan svojih dunosti, pa ti je uz to jo opalio takvu zaunicu da nikada nisi to
zaboravio. Ili pokojni natporunik Kvajser, kad nam je dolazio pregledavati puke,
uvijek nam je tumaio da svaki vojnik treba da pokae najveu duevnu
oelienost, jer su vojnici samo stoka koju drava hrani, daje im jesti, piti kave, daje
im duhan za lulu, pa zato oni moraju tegliti kao volovi.

Saper Vodika se zamislio i nakon kratkog asa rekao:

- Kada doe, vejku, pred istraitelja, nemoj se zbuniti, nego samo ponovi to si
rekao na prolom presluavanju, da ne padnem u kakvu nepriliku. Glavno je, dakle,
da si vidio da su me napali oni madarski klipani. Ta sve smo mi to radili zajedniki!
- Nita se ne boj, Vodika - tjeio ga vejk. - Samo budi miran i nita se nemoj
uzrujavati. Nije to nita strano ako ovjek doe pred divizijski sud. Trebao si
vidjeti kako je u stara vremena takav vojni sud brzo sudio. Sluio je kod nas u
kadru neki uitelj Herl, pa nam je on jednom na krevetu priao, kad smo svi u sobi
dobili pritvor, da se u prakom muzeju nalazi zapisnik takvog vojnog Suda iz
vremena Marije Terezije. Svaka je pukovnija imala svoga krvnika koji je
pogubljivao vojnike svoje pukovnije, jednoga po jednoga, a za svakoga je dobivao
terezijanski talir, i taj je krvnik prema tom zapisniku zaradio koji dan itavih pet
talira.
- To je razumljivo - pridoda vejk promiljeno - tada su pukovnije bile jake po
broju momaka i stalno su ih po selima popunjavali.
- Kad sam bio u Srbiji - ree Vodika - tada su u naoj pukovniji vjeali
treopozivce za cigarete. Uvijek se naao takav meu vojnicima. Kada bi takav
vojnik objesio odraslog mukarca, dobio bi deset cigareta sport, a za enu i dijete
dobio bi pet cigareta. Kasnije je intendantura poela tedjeti, pa su ljude strijeljali u
skupinama. Sa mnom je sluio neki ciganin, pa mi dugo nismo znali da on radi takve
stvari. Bilo nam je samo udno to su ga uvijek nou zvali nekamo u kancelariju.
Tada smo bili na Drini. A jedne noi, kad je on ovako otiao, nekomu padne na um
277

da proeprka njegove stvari, a taj vam je krvnik imao u svom ruksaku tri kutije
sportskih cigareta, dakle trista cigareta. Kad se ujutro vratio u na tagalj, mi smo
mu sudili po kratkom postupku. Oborili smo ga na zemlju, a neki Bloun zadavio ga
je remenom. A bio je taj krvnik ilav kao maka.
Stari saper Vodika pijunu i nastavi:
- Nikako ga nije mogao zadaviti, ve se ciganin i usrao i oi su mu iskoile, a jo je
bio iv kao nedoklan pijetao. Tada smo ga pograbili kao maku: dvojica za glavu,
dvojica za noge i zavrnuli mu vratom. Zatim smo navukli na njega njegov ruksak
zajedno s cigaretama i bacili ga lijepo u Drinu. Ta tko bi puio takve cigarete! Ujutro
su ga svuda traili.
- Trebali ste javiti da je dezertirao - mudro primijeti vejk - i da se ve spremao na
to i da je svaki dan govorio kako e klisnuti.
- Ali tko bi mislio na takve stvari - odgovori Vodika - mi smo svoje uradili i za
drugo se nismo brinuli. Tamo je to ilo sasvim lako. Svaki dan je netko nestao, a
nisu ih ni vadili iz Drine. Plovio je tako naduti treopozivac kraj naeg ubijenog
domobranca lijepo niz Drinu i Savu u Dunav. A kad su to neki nenaviknuti vidjeli
prvi put, spopala ih je mala groznica.
- Trebali ste im dati kinin - ree vejk.
Uto uoe u baraku u kojoj su bile kancelarije divizijskog suda, i straar ih odmah
odvede u kancelariju broj osam, gdje je za stolom s hrpama spisa sjedio istraitelj
Ruller.
Pred njim je stajao nekakav zakonik i na njemu aa neispijenog aja. Na desnoj
strani stola stajalo je raspelo od imitirane slonove kosti, sa zapraenim Isusom koji
je oajniki gledao podnoje svoga kria, na kojem se nalazio pepeo i ikovi
cigareta.
Istraitelj Ruller upravo je, na alost raspetog boga, stresao pepeo s nove cigarete o
podnoje raspela i drugom rukom pridigao au s ajem koja se prilijepila o zakonik.
Oslobodivi au toga zagrljaja, listao je dalje u knjizi koju je pozajmio iz oficirskog
kasina.
Bila je to knjiga Fr. S. Krausea s naslovom koji je mnogo obeavao: Forschungen
149

zur Entwicklungsgeschichte der geschlechtlichen Moral.

Zagledao se u reprodukcije naivnih crtea mukog i enskog spolnog organa s
prikladnim stihovima koje je otkrio uenjak F. S. Krause na nunicima berlinskog
zapadnog kolodvora, tako da se nije ni osvrnuo na vojnike koji su uli.
Trgao se iz promatranja reprodukcija tek onda kad je Vodika zakaljao.
150

- Was geht los?

- upita listajui dalje i traei nastavak naivnih crtea, skica i
nacrta.
- Pokorno javljam, gospodine istraitelju - odgovori vejk - drug Vodika se
prehladio pa sad kalje.
Istraitelj Ruller tek sada pogleda vejka i Vodiku.
Trudio se da mu lice poprimi to stroi izgled.
- Konano ste stigli, klipani - ree prevrui po hrpi spisa na stolu - pozvao sam vas
za devet sati, a sad e skoro jedanaest.
- Kako to stoji, ti vole? - zapita Vodiku koji se usudio stati voljno. - Kad reknem
278

voljno, tada moe raditi s nourdama to hoe.

- Pokorno javljam, gospodine istraitelju - javi se vejk - on ima reumu.
- Ti radije dri jezik za zubima - ree mu istraitelj Ruller. - Kad te to zapitam, tek
tada odgovaraj! Triput si bio kod mene na presluavanju i samo si sipao rijei kao
vodopad. Hou li ve jednom nai taj spis ili ne? Ala imam s vama posla, klipani
jedni! No nee vam se isplatiti to izlino optereujete sud!
- Eto pogledajte, nitarije - ree poto je izvukao iz hrpe akata opsean spis s
natpisom:
Schwejk & Vodika.
- Nemojte misliti da ete i dalje ljenariti u divizijskom sudu zbog neke glupe
tunjave i izmai neko vrijeme ratitu. Zbog vas sam morao razgovarati telefonski
ak s armijskim sudom, vi glupani!
I uzdahnu.
- Ne dri se tako ozbiljno, vejku, mislim da e te na fronti proi elja da se tue s
nekim honvedima - nastavi istraitelj. - Istraga se protiv vas obojice obustavlja i
svaki od vas treba da se javi u svoju jedinicu, gdje ete biti kanjeni na raportu, i
ondje ete s markompanijom na frontu. Ako mi jo jednom dopadnete aka,
nitarije jedne, ja u vam zapapriti, da ete samo gledati. Evo vam otpusni list i
vladajte se pristojnije! Odvedite ih na broj dva!
- Pokorno javljam, gospodine istraitelju - ree vejk - mi emo vae rijei primiti k
srcu i mnogo vam zahvaljujemo na vaoj dobroti. Da je to u civilu, ja bih se usudio
rei da ste zlatan ovjek. I ujedno vas moramo obojica zamoliti najljepe za
oprotenje to ste se morali s nama toliko muiti. Mi to zaista ne zasluujemo.
- Tornjajte se ve jednom do sto avola! - viknu istraitelj na vejka. - Da se za vas
obojicu nije zauzeo gospodin pukovnik Schrder, ne znam kako biste proli.
Vodika se tek na hodniku osjetio starim Vodikom kad ga je straar pratio u
kancelariju broj dva.
Vojnik koji ih je vodio bojao se da e zakasniti na ruak, pa stoga ree:
- Pourite malo, momci, vuete se kao puevi!
Tada mu Vodika ree neka ne laje mnogo, i neka bude sretan to je eh. Da je
Madar, ve bi ga rastrgao kao haringu.
Budui da su vojni pisari iz kancelarije poli po ruak, vojnik koji ih je vodio bio je
prisiljen da ih privremeno vrati u zatvor divizijskog suda, to nije prolo bez psovki
s njegove strane koje je uputio na adresu omraene sorte vojnih pisara.
- Drugovi e mi opet pobrati sve masno s juhe - zakuka on tragino - i mjesto mesa
ostavit e mi same ile. Juer sam takoer pratio dvojicu u logor, pa mi je netko
poderao pola kruha koji su za mene fasovali.
- Izgleda da vi ovdje kod divizijskog suda ne mislite ni na to drugo nego na
deranje - ree Vodika koji se ve potpuno pribrao.
Kad su ispriali jednogodinjem dobrovoljcu kako se stvar svrila, on uzviknu:
- Dakle markompanija, prijatelji! To vam je kao ono u asopisu ekih turista:
Sretno putujte! Pripremni radovi za put ve su obavljeni, slavna vojna uprava
279

pobrinula se za sve i sve uredila. I vi ste pozvani da se prikljuite izletu u Galiciju.

Poite na put vedro raspoloeni i laka i radosna srca. Pokaite neobinu ljubav
prema krajevima gdje e vam predstaviti rovove! Ondje je krasno i zanimljivo.
Osjetit ete se u dalekoj tuini kao kod kue, kao u rodnom kraju, gotovo ak kao u
dragoj domovini. S uzvienim osjeajima poi ete prema krajevima za koje je ve
stari Humboldt rekao: U itavom svijetu nisam vidio nita velianstvenije od te
blesave Galicije. Brojna i rijetka iskustva, koja je u prvom pohodu stekla naa
slavna vojska na povlaenju iz Galicije, bit e svakako dobrodoli vodi naim
novim ratnim ekspedicijama pri sastavljanju programa drugog pohoda. Samo stalno
naprijed za nosom u Rusiju, i od radosti ispalite u zrak sve svoje naboje!
Prije nego su vejk i Vodika poslije ruka otili u kancelariju, prie im onaj
nesretni uitelj koji je ispjevao pjesmu o uima, pa im ree tajanstveno odvedavi ih
u stranu:
- Kad ve budete na ruskoj strani, ne zaboravite odmah rei Rusima: Zdravstvujte,
151

ruskije bratja, my bratja ehi, mi njet Avstrijci!

Kad su izlazili iz barake, Vodika, elei jasno pokazat: svoju mrnju prema
Madarima, kao i to da ga zatvor nije svladao ni pokolebao u njegovu uvjerenju,
stade na nogu nekom Madaru koji nije htio sluiti vojsku, i viknu uz to na njega:
Obuj se, kljakave!

- Samo da je neto rekao - s nevoljkou ree saper Vodika vejku - samo da je

pisnuo, razderao bih mu tu njegovu madarsku njuku od jednog uha do drugoga. A
on blesavi klipan uti i puta da mu gazim po cipelama. Sto mu gromova, vejku, ja
sam tako bijesan to me nisu osudili. Ta to izgleda kao da nam se rugaju, kao da je
ona naa tunjava s Madarima bila kakva ala. A ipak tukli smo se kao lavovi. Ti si
kriv to nas nisu osudili i to su nam dali takvu svjedodbu kao da se ne znamo ni
tui poteno, to zapravo misle o nama? A bila je to zaista potena bitka.
- Dragi mome - ree vejk dobroudno - ja jednostavno ne shvaam, kako to da te
ne veseli to nas je divizijski sud slubeno priznao kao potpuno pristojne ljude,
280

protiv kojih on nita nema. Ja sam se, istina, na presluavanju svakojako izgovarao,
ali tako se mora raditi, ondje nam je dunost da laemo, kao to je govorio
odvjetnik Bass svojim klijentima. Kad me je gospodin istraitelj zapitao zato smo
prodrli u stan onoga gospodina Kkonyia, ja sam mu jednostavno rekao: Ja sam
mislio da emo se najbolje upoznati s gospodinom Kkonyiem ako ga posjetimo
Vie me nita nije pitao gospodin istraitelj, to mu je bilo sasvim dosta.
- Zapamti dobro - nastavljae vejk svoje razmatranje - da pred vojnim sudovima
ne smije nitko nita priznati. Kad sam sjedio u garnizonskom zatvoru, tada je jedan
vojnik u susjednoj sobi priznao svoju krivnju, no kad su to drugi saznali, nabili su
mu deku na glavu i prisilili ga da je morao opozvati priznanje.
- Da sam uradio to neasno, tada ne bih priznao - ree saper Vodika - no kad me
taj istrani klipan izravno zapitao: Jeste li se tukli? - ja sam mu odgovorio: Da,
tukao sam se. - A jeste li koga ispremlatili? - Jesam, gospodine istraitelju. A jeste li pri tom koga ranili? - Naravno da jesam, gospodine istraitelju! Neka
zna s kim govori. I u tom je ba ta sramota to su nas oslobodili. To je kao da ne
vjeruje da sam rastrgao opasa o te madarske klipane i da sam napravio od njih
rezance, kvrge i modrice. Ta ti si bio prisutan kad sam u jednom asu imao na sebi
tri madarska klipana, a zaas su se svi oni valjali na zemlji i ja sam po njima gazio.
A nakon svega toga takav balavi istrani klipan obustavlja protiv nas istragu! To je
kao da mi je rekao: Kud se gura, ti si mi ba sposoban za tunjavu! Kad se rat
zavri pa prijeem opet u civil, ja u ga, ljenuru, ve negdje pronai i onda u mu
pokazati da li se znam tui. A onda u doi amo u Kirly Hidu i izazvat u takvu
tunjavu kakve svijet nije vidio, pa e se ljudi skrivati u podrume kad saznaju da
sam doao ovamo, da nauim pameti te kirlyhidske vucibatine, te nitarije, te
klipane.
***
U kancelariji su sve obavili vrlo brzo. Neki narednik kojemu su usta bila jo masna
od ruka, predao je vejku i Vodiki njihove isprave drei se vrlo ozbiljno, ali nije
propustio priliku da im ne odri govor u kojem je apelirao na njihov vojniki duh, a
jer je bio Poljak iz Gornje leske, zainjao je govor raznim lijepim izrazima iz svoga
narjeja, kao marekvium, glupi rolmopsie, krajcova sedmina, svinja
152

porypana i dum vam banje na mjesjnuckovy vai gzichty.

Kad se vejk opratao s Vodikom, jer su svakoga pratili u njegovu jedinicu, ree
vejk Vodiki:
- Kad se zavri rat, tada mi doi u pohode. Nai e me svako vee poslije est sati
u Gostionici kod kalea, na Bojitu.
- Razumije se da u doi - odgovori Vodika. - A hoe li biti kakve gungule?
- Svako se vee ondje neto dogodi - obeavao mu vejk - a ako bi bilo suvie
mirno, ve emo mi to nekako urediti.
Rastadoe se a kad su se udaljili ve prilino koraaja, stari saper Vodika viknu za
vejkom:
- No svakako se pobrini za kakvu zabavu kad onamo doem!
A na to mu uzvrati vejk:
- Ali sigurno doi, im se svri rat!
281

Poslije toga se udaljie, no opet se nakon prilino vremena zau iza ugla u drugom
redu baraka Vodikin glas:
- vejku, kakvo pivo toe Kod kalea?
I kao jeka zau se vejkov odgovor:
- Velikopopoviko.
- A ja sam mislio da smichovsko - viknuo je izdaleka saper Vodika.
- Ima ondje i cur! derao se vejk.
- Dakle poslije rata, u est sati navee! - vikao je odozdo Vodika.
- Doi radije u est i po, ako bih se gdje zadrao - odgovarao mu vejk.
Zatim se jo zau, iz velike daljine, Vodikin glas:
- Zar ne moe doi u est sati?
- Dobro, doi u dakle u est - zau Vodika odgovor druga koji se udaljivao.

I tako se rastadoe dobri vojak vejk i stari saper Vodika. Wenn die Leute
auseinander gehen, da sagen sie auf Wiedersehn.

282

153

V. IZ BRUCKA NA LEITHI DO SOKALA

Natporunik Luk etao se uzbueno po kancelariji jedanaeste markompanije.

Bila je to mrana rupa u etnoj baraci, pregraena iz hodnika daskama. Stol, dvije
stolice, petrolejska svjetiljka i vojniki krevet.
Pred njim je stajao raunarski narednik Vank, koji je ovdje sastavljao platne
spiskove, vodio kuhinjske raune za momad, bio ministar financija itave ete i tu
provodio cio bogovetni dan. Ovdje je i spavao.
Kraj vrata je stajao debeli pjeak duge brade kao Krakono. To je bio Baloun, novi
potporunikov momak, u civilu mlinar negdje od ekoga Krumlova.
- Zaista ste mi odabrali sjajnog momka - govorio je natporunik Luk raunarskom
naredniku. - Zahvaljujem vam srdano na ovom dragom iznenaenju. Prvi dan sam
ga poslao po ruak u oficirsku menau, a on mi je pola ruka poderao!
- Prolio sam, molim - ree debeli div.
- Dobro, prolio si. Ali proliti si mogao samo juhu ili umak, a ne frankfurtsku
peenku. Ta donio si mi takav komadi mesa koji bi pod nokat stao! A gdje ti je
savijaa?
- Ja sam ...
- Ne porii, pojeo si je!
Natporunik je Luk izgovorio posljednje rijei tako ozbiljno i tako strogo da je
Baloun i nehotice ustuknuo za dva koraka.
- Ja sam se informirao u kuhinji to smo danas imali za ruak. Bila je juha s
valjucima od jetara. A gdje su ti valjuci? Vadio si ih uz put iz juhe, to je sigurno.
Zatim je bila govedina s krastavcem. A to si s njom uradio? I nju si poderao. Bila
su i dva komada frankfurtske peenke. A donio si samo pola komada, ha? Pa dva
komada savijae! Kamo si s njom? Smazao si je, svinjo bezobrazna i odurna!
Govori, gdje je savijaa! Da je pala u blato? Magare jedan! Moe li mi pokazati
mjesto gdje lei u blatu? Da je odmah dotrao neki pas, ko naruen, da je zgrabio
savijau i odnio je? Isuse Kriste, opalit u te po gubici da e ti glava biti kao kabao.
283

I jo ta svinja porie! A zna li tko te je vidio? Raunarski narednik Vank. Doao

je k meni i rekao mi: Pokorno javljam, gospodine natporunie, ona vaa svinja,
Baloun, jede va ruak. Gledam kroz prozor i vidim ga kako mae, kao da nije jeo
itave nedjelje. ujte vi, raunarski narednie, zar zbilja niste mogli nai za mene
nikakvo drugo marvine nego ba ovog klipana?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da mi se Baloun uinio najzgodnijim
ovjekom za to u itavoj naoj markompaniji. On je tako nespretan da ne zapamti
nijednu puanu radnju, a ako mu ovjek dade puku u ruke, jo e napraviti i
kakvu nesreu. Pri posljednjoj vjebi slijepim mecima gotovo je izbio oko svojem
susjedu. Mislio sam da e biti dobar za takvu slubu.
- Pa da uvijek pojede itav ruak svome gospodaru - ree Luk - kao da mu nije
dovoljna njegova porcija. Nisi valjda gladan?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam uvijek gladan. Kad nekomu
preostane kruha, ja ga otkupim od njega za cigarete, pa mi je i sve to malo. Ja sam
ve takav po prirodi. Mislim uvijek da sam ve sit, ali ni govora.

Nakon kratkog vremena, kao prije jela, opet mi pone kruljiti u elucu, i eto ti na,
eludac mi se ve, mrcina, javlja za jelo. Kadikad mislim da mi je zaista dosta, da
vie nita ne moe stati u mene, ali tek togod. im spazim nekoga da jede, ili
osjetim miris jela, ve osjeam kao da mi je eludac posve prazan. On se odmah
pone javljati za svoje pravo, i ja bih tada mogao gutati avle. Pokorno javljam,
gospodine natporunie, ja sam ve molio da mi daju dvostruku porciju. Bio sam
radi toga u Budjejovicama kod pukovnijskog lijenika, a on mi je mjesto toga
odobrio tri dana bolovanja i propisao mi samo loni iste juhe na dan. Ja u te
ve, mrcino jedna, nauiti to je glad. Doi amo jo jednom, pa e vidjeti kako e
odavde izai tanak kao kolac za hmelj! Ne djeluju tako na mene samo fine stvari,
gospodine natporunie, nego me i obine podrauju i izazivaju odmah slinu.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja vas uljudno molim da mi odobrite
dvostruku porciju. Pa ako i ne bude mesa, da mi se dade bar prilog, krumpir,
284

valjuci, malo umaka, jer toga uvijek ostane...

- Dobro, ja sam sasluao te tvoje drskosti, Baloune - odgovori natporunik Luk. Jeste li vi kada uli, raunarski narednie, da je prije vojnik bio tako drzak kao ovaj
klipan? Pojeo mi ruak i jo trai da mu se odobri dvostruka porcija. Ali ja u ti
pokazati, Baloune, da e izgladnjeti!
- Vi ga, raunarski narednie - obrati se Vanku - odvedite do kaprala
Weidenhofera, neka ga lijepo svee na dvoritu kraj kuhinje, pa neka ga tako dri
dva sata dok ne budu navee dijelili gula. Ali neka svee povisoko, da stoji samo
na vrcima prstiju pa da vidi kako se u kotlu kuha gula. A uredite to tako da taj gad
bude svezan i onda kad budu kraj kuhinje dijelili gula, da mu cure sline kao gladnoj
kuji kad njuka oko prodavaonice suhomesnate robe. Recite kuharu da njegovu
porciju razdijeli!
- Na slubu, gospodine natporunie! Poite sa mnom, Baloune!
Kad su odlazili, natporunik ih zaustavi na vratima, pa zagledavi se u zaplaeno
Balounovo lice, viknu pobjedniki:
- Ba ti je to koristilo, Baloune! elim ti dobar tek! A ako mi to jo jednom uini,
poslat u te bez smilovanja pred ratni sud.
Kad se Vank vratio i priopio da je Baloun ve svezan, ree mu natporunik
Luk:
- Vi znate, Vank, da ja to nerado inim, ali nema drugog izlaza. Prvo, priznat ete
da pas rei kad mu oduzmete kost. Neu da imam uza se takva podlaca. A drugo,
ve sama okolnost to je Baloun svezan, ima veliko moralno i psiholoko znaenje
za itavu momad. Ovi klipani u posljednje vrijeme, otkako su u markompaniji pa
znaju da e sutra ili prekosutra na frontu, rade to hoe.
Natporunik Luk je izgledao vrlo oaloeno i nastavio je tihim glasom:
- Preksino smo pri nonoj vjebi, kao to znate, trebali manevrirati protiv kole
jednogodinjih dobrovoljaca iza tvornice eera. Prvi vod, prethodnica, prolazio je
tiho ulicom, jer sam ga ja vodio, ali drugi, koji je trebao ii na lijevo i razaslati
predstrae do same eerane, taj se ponaao kao da ide s izleta. Pjevali su i udarali
nogama da se moralo uti ak u logoru.

285

A na desnom krilu trei je vod poao na izvianje terena ispod ume, te je bio
udaljen od nas dobrih deset minuta, pa se ak s te daljine moglo vidjeti kako klipani
pue, vidjele su se vatrene takice u mraku. etvrti je vod trebao da bude zatitnica,
286

pa sam avo zna kako se dogodilo da se odjednom pojavio pred naom

prethodnicom, tako da smo ga smatrali za neprijatelja, te sam se ja morao povlaiti
pred vlastitom zatitnicom koja je napredovala protiv mene. To je ta jedanaesta
markompanija koja mi je povjerena, to mogu s takvim vojnicima? A kako e tek
biti u pravoj bitki?
Natporunik Luk je sklopio ruke i drao se mueniki, dok se iljak njegova nosa
produio.
- Nita se zbog toga ne uzrujavajte, gospodine natporunie - nastojao ga je primiriti
raunarski narednik Vank - ne razbijajte time glavu! Ja sam ve bio u tri
markompanije, ali su nam svaku razjurili, zajedno s itavim bataljonom, pa smo se
morali iznova formirati, a sve su te markompanije bile jednake, nijedna nije bila ni
za dlaku bolja od vae, gospodine natporunie. Najgora je bila deveta. Ona je
odvukla sa sobom u ropstvo sve starjeine zajedno s etnim komandantom. Mene je
samo to spasilo to sam ja ba tada poao u pukovnijsku komoru da podignem za
etu rum i vino, tako da su oni to uradili bez mene.
- A moda i ne znate, gospodine natporunie, da je pri toj posljednjoj nonoj
154

vjebi o kojoj ste priali, Einjahrigfreiwilligenschule, koja je trebala zaobii nau

etu, stigla ak do Neiderskog jezera? Marirala je stalno naprijed, sve do jutra, a
predstrae su dopirale do same movare. A vodio ih je gospodin kapetan Sgner. Da
se nije razdanilo, moda bi dospjeli sve do opronja - nastavi tajanstvenim glasom
raunarski narednik koji je uivao u takvim zgodama i vodio u evidenciji sve sline
dogaaje.
- Znate li, gospodine natporunie - nastavi narednik namignuvi povjerljivo - da e
gospodin kapetan Sgner postati zapovjednik naeg marbataljona? Ispoetka se
mislilo, kako je priao tabni narednik Hegner, da ete vi postati zapovjednik
bataljona jer ste vi na najstariji oficir, ali kasnije je, vele dolo iz divizije na brigadu
da je na to mjesto imenovan gospodin kapetan Sgner.
Natporunik Luk ujede se za usnicu i pripali cigaretu. Znao je on to i bio je
uvjeren da mu se ini nepravda. Kapetan Sgner ve ga je dvaput preskoio
prilikom promaknua, ali Luk ne ree nita nego samo:
- Zar kapetan Sgner...
- Ja se tome mnogo ne veselim - nastavi povjerljivo raunarski narednik. - Priao je
tabni narednik Hegner da se gospodin kapetan Sgner na poetku rata u Srbiji htio
istai negdje u planinama kraj Crne Gore, pa je tjerao jednu etu svoga bataljona za
drugom na mainske puke u srpskim poloajima premda je to bila sasvim zalina
stvar, te infanterija nije ondje nita vrijedila, jer je Srbe iz njihovih peina mogla
istjerati samo artiljerija. Od itavog bataljona ostalo je samo osamnaest ljudi.
Gospodin kapetan Sgner dobio je metak u ruku, a u bolnici jo i dizenteriju, te se
opet pojavio u Budjejovicama, u pukovniji, pa je sino, kau, priao u kasinu kako
se veseli to e na frontu, i da e ondje ostati itav marbataljon, ali e on osvjetlati
obraz i dobiti signum laudis. Istina, u Srbiji nije dobio nita, ali sada e ili poginuti s
itavim marbataljonom, ili e ga imenovati potpukovnikom, ali marbataljon mora
zagristi. Ja mislim, gospodine natporunie, da se taj rizik tie i nas. Priao je
nedavno tabni narednik Hegner da ba niste u najboljim odnosima s kapetanom
287

Sgnerom, pa da e on ba nau jedanaestu kompaniju postati prvu u borbu, i to na

najstranija mjesta.
Raunarski narednik uzdahnu i nastavi:
- Ja nekako mislim da bi se u takvom ratu kao to je ovaj, u kojem ima toliko
vojske i fronta je tako duga, da bi se moda mnogo vie postiglo manevriranjem
nego kakvim oajnikim napadajima. Ja sam to vidio pod Duklom u desetoj
markompaniji. Tamo je sve prolo sasvim glatko, dobili smo nalog nicht
155

schiessen, pa nitko nije pucao, nego se ekalo da nam se Rusi priblie. I mi

bismo ih zarobili bez ijednog pucnja, no imali smo na naem lijevom krilu puke
ustae, pa su se ti blesavi domobranci tako uplaili to nam se Rusi pribliuju, da su
poeli silaziti niz snjeni obronak kao da su na sklizalitu, pa smo dobili zapovijed
da su nam Rusi probili lijevo krilo, pa da nastojimo stii do brigade. Ja sam ba tada
bio u brigadi da mi potvrde kompanieverpflegungsbuch,

156

jer nisam mogao nai

157

na regimentstrain,
kadno pristigoe u brigadu prvi vojnici iz desete
markompanije. Dovee ih je stiglo sto dvadeset, a ostali se po snijegu odsanjkali,
zalutavi na povlaenju, pravo u ruske poloaje kao toboganom. Bilo je ondje
strano, gospodine natporunie; Rusi su u Karpatima imali poloaje gore i dolje. A
zatim, gospodine natporunie, gospodin kapetan Sgner...
- Ostavite me ve jednom na miru s tim gospodinom kapetanom Sgnerom - ree
natporunik Luk - sve ja to znam, i nemojte misliti, kad doe do juria i borbe, da
ete vi opet sluajno negdje u pukovnijskoj komori fasovati rum i vino. Bio sam
upozoren da vi strano loete, pa tko pogleda taj va crveni nos, odmah vidi koga
ima pred sobom.
- To mi je ostalo iz Karpata, gospodine natporunie. Ondje smo morali piti, hrana
nam je stizala gore sasvim hladna, rovovi su nam bili u snijegu, vatru nismo smjeli
loiti, tako da nas je odravao samo rum. A da nije bilo mene, desilo bi se kao i
drugim kompanijama gdje nije bilo ruma, pa su se ljudi smrzavali. Stoga smo svi mi
imali crvene nosove od ruma, ali to je opet bilo nezgodno zbog toga to je iz
bataljona stigao nalog da u patrolu aljemo samo one ljude koji imaju crvene
nosove.
- Ali sad je ve prola zima - primijeti znaajno natporunik.
- Rum je, gospodine natporunie, u ratu neophodno potreban u svako godinje
doba, isto kao i vino. Stvara, da tako kaem, dobro raspoloenje. Za pola olje vina
i etvrt litre ruma vojnik je voljan da se sa svakim tue... Koji to vol opet kuca na
158

vratima? Zato ne proita natpis: Nicht klopfen! Herein!

Natporunik se Luk okrenu na stolici prema vratima i opazi kako se vrata
polagano i tiho otvaraju. A isto tako tiho unie u kancelariju jedanaeste
markompanije dobri vojak vejk, koji je salutirao ve na pragu i jamano ve tada
kad je kucao na vrata, gledajui u natpis: Nicht klopfen!
Njegovo je salutiranje bilo u potpunom skladu s njegovim beskrajno zadovoljnim i
bezbrinim licem. Izgledao je kao grki bog krae u skromnoj uniformi austrijskog
pjeaka.
Natporunik Luk zatvori naas oi pred pogledom dobrog vojnika vejka, koji ga
288

je svojim pogledom i grlio i ljubio.

S takvim je valjda uivanjem gledao svoga oca rasipni, izgubljeni i ponovo naeni
sin kad je otac u njegovu ast vrtio ovna na ranju.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam opet ovdje - ree vejk jo sa
praga s takvom iskrenom neusiljenou da se natporunik Luk odmah pribrao. Od
onog asa kad mu je pukovnik Schrder priopio da e mu opet poslati vejka na
vrat, natporunik je Luk svaki dan u sebi odgaao taj susret. Svakog je jutra
govorio u sebi: Danas jo nee doi, napravio je valjda opet kakvu psinu, pa ga jo
ne putaju!
A sve te kombinacije sveo je vejk na pravu mjeru svojim ulaskom koji je izveo
tako milo i jednostavno.
vejk pogleda sada raunarskog narednika Vanka i obrativi se k njemu preda mu
s ljubaznim smijekom spise koje je izvukao iz depa svoje kabanice:
- Pokorno javljam, gospodine raunarski narednie, ove spise koje su mi dali u
pukovnijskoj kancelariji treba da predam vama. To je radi plae i stavljanja na
hranu.
vejk se kretao tako slobodno i drutveno u kancelariji jedanaeste markompanije
kao da je s Vankom najbolji drug. Na to je raunarski narednik reagirao samo
rijeima:
- Stavite to na stol!
- Vrlo biste dobro uradili, raunarski narednie, kad biste me ostavili sama sa
vejkom - ree natporunik Luk uzdahnuvi.
I Vank ode, ali stade iza vrata da uje to e ova dvojica razgovarati.
Ispoetka nije nita uo, jer su vejk i natporunik Luk utjeli. Gledali su se dugo
i promatrali jedan drugoga. Luk je gledao vejka kao da ga hoe hipnotizirati, kao
pjetli koji stoji pred piletom i sprema se da skoi na nj.
vejk je kao uvijek gledao u natporunika Luka svojim toplim, njenim
pogledom, kao da bi mu htio rei: Opet smo zajedno, slatka moja duo. Sad nas
nee vie nita rastaviti, golubiu moj!
A kada natporunik dugo vremena nije nita rekao, progovorio je saalno njeni
izraz vejkovih oiju: Reci togod, zlato moje, progovori!
Natporunik Luk prekinu ovu munu tiinu rijeima u koje je nastojao unijeti
dobru porciju ironije:
- Dobro doli, vejku! Zahvaljujem vam na posjeti. Eto, dooe nam gosti!
No nije mogao izdrati, pa je srdba prolih dana nala oduka u stranom udarcu
ake po stolu na kojem je odskoila tintarnica i izlila malo tinte na platni spisak.

289

U isto vrijeme skoi i natporunik Luk, stade tik uz vejka i izdere se na njega:
Stoko jedna! te se ueta po uskom prostoru kancelarije i svaki put pljune
prolazei mimo vejka.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - ree vejk, poto je vidio da se
natporunik Luk ne prestaje etati i ljutito bacati u kut zguvane komadie papira,
po koje je dolazio do stola - ja sam pismo predao u redu. Naao sam sretno
gospou Kkonyi i mogu rei da je to vrlo lijepa ena. Ja sam je dodue vidio samo
kad je plakala...
Natporunik Luk sjede na krevet raunarskog podoficira i promuklim glasom
viknu:
- Kada e tome doi kraj, vejku?
vejk odgovori kao da nije uo:
- Poslije sam doivio malu neugodnost, ali ja sam sve preuzeo na sebe. Oni mi
dodue nisu vjerovali da se ja dopisujem s onom gospoom, tako da sam radije na
presluavanju progutao pismo da im zametnem svaki trag. Zatim sam se nekim
pukim sluajem, drugaije to ne mogu objasniti, upleo u neku malu i vrlo neznatnu
tunjavu. I iz toga sam se izvukao te su priznali moju nedunost i poslali me na
pukovnijski raport i obustavili dalju istragu kod divizijskog suda. U pukovnijskoj
sam kancelariji bio par minuta dok nije doao gospodin pukovnik, malo me izgrdio i
rekao mi da se odmah kod vas javim kao ordonans gospodine natporunie, i
naloio mi je neka vam javim da vas moli da odmah doete k njemu radi
markompanije. Prolo je otada ve vie od pola sata, ali gospodin pukovnik nije
znao da e me jo odvui u pukovnijsku kancelariju i da u ondje sjediti jo preko
etvrt sata, jer su mi za cijelo to vrijeme zadrali plau, a trebala mi je biti isplaena
od regimente, a ne od kompanije, jer su me vodili kao pukovnijskog zatvorenika.
Kod njih je uope sve tako ispremijeano i isprepleteno da bi ovjek od toga
pobudalio...
Kad je natporunik Luk uo da je ve pred pola sata trebao biti kod pukovnika
Schrdera, poeo se brzo oblaiti pa ree:
290

- Vi ste mi, vejku, opet skuhali poparu!

Rekao je to tako oajnim glasom, punim beznaa, da ga je vejk nastojao utjeiti
prijateljskom rijeju koju je doviknuo kad je ve natporunik Luk projurio kroz
vratar
- Priekat e vas gospodin pukovnik, ta on ionako nema to da radi.
im je natporunik otiao, u kancelariju ue raunarski narednik Vank.
vejk je sjedio na stolici i loio malu eljeznu peicu tako da je bacao komadie
ugljena kroz otvorena vrataca pei. Peica se dimila i smrdjela, a vejk je
nastavljao svojom zabavom i ne obazirui se na Vanka, koji je asak promatrao
vejka. No odjednom Vank udari nogom u vrataca i ree vejku neka se udalji
odatle.
- Gospodine raunarski narednie - ree dostojanstveno vejk - dopustite mi da
izjavim kako uz najbolju volju ne mogu izvriti vau zapovijed da se udaljim makar
i iz itava logora, jer se ja pokoravam vioj naredbi.
- Ja sam naime ovdje ordonans - ree ponosno i doda: - Mene je amo u jedanaestu
markompaniju dodijelio gospodin pukovnik Schrder gospodinu natporuniku
Luku kod kojega sam bio vojniki sluga, ali sam zbog svoje priroene inteligencije
promaknut na ordonansa. Gospodin natporunik i ja stari smo znanci. A to ste vi u
civilu, gospodine raunarski narednie?
Raunarski narednik Vank bio je tako iznenaen tim familijarnim susjedskim
tonom dobroga vojaka vejka da je zanemarivi svoje dostojanstvo, koje je vrlo
rado isticao pred vojnicima svoje ete, odgovorio kao da je vejkov potinjeni:
- U civilu sam drogerist Vank iz Kralupa.
- I ja sam uio za drogerista - ree vejk - kod nekog gospodina Kokoke na
Pertnu u Pragu. To je bio udak, pa kad sam mu jednom u podrumu zabunom
zapalio bure benzina te je bure izgorjelo zajedno s benzinom, on me je tada otjerao,
pa me drogerijski gremij nije htio vie nigdje primiti, tako da zbog toga glupog
bureta nisam izuio za drogerista. Pravite li i vi lijek za krave?
Vank odmahne glavom.
- A mi smo pravili lijek za krave sa posveenim sliicama. Na gospodin ef
Kokoka bijae vrlo poboan ovjek, pa je tako jednom proitao da je sveti Pelegrin
pomagao pri lijeenju nadute stoke. Dao je stoga natampati negdje na Smchovu
sliice svetog Pelegrina i posvetiti ih u Emauskom samostanu za dvjesta forinti. A
mi smo ih zatim stavljali u zamotke naeg kravljeg lijeka. Taj se lijek pomijeao s
toplom vodom, pa bi se dao kravi da ga popije iz kabla a uz to bi se goveetu
izgovarala molitva svetom Pelegrinu, koju je sastavio gospodin Tauchen, na
pomonik. Kad su naime sliice svetog Pelegrina bile ve odtampane, bilo je
potrebno da se i na drugoj strani sliice odtampa kakva molitva. Stoga je na stari
Kokoka pozvao navee gospodina Tauchena i rekao mu da do jutra sastavi kakvu
malu molitvu za te sliice i za taj lijek, pa kad ef doe u deset sati u duan, da to
ve mora biti gotovo da se poalje u tiskaru, jer krave ve ekaju tu molitvicu. Ili ili. Ili e je lijepo sastaviti i dobiti forintu nagrade, ili moe za etrnaest dana otii.
Gospodin Tauchen se itavu no znojio i ujutro je doao sav pospan da otvori
duan, no nije imao nita napisano. ak je zaboravio i to kako se zove taj svetac
291

iju e sliicu staviti u lijek. Iz te ga je nevolje spasio na sluga Ferdinand. Taj je

svata znao. Kad smo suili na tavanu kamilicu za aj, on bi se uvijek onamo
uvukao, izuo bi cipele i rekao nam da mu se tako prestanu znojiti noge. Na tavanu
je hvatao golubove, znao je otvarati tezgu s novcima i nauio nas kojekakve druge
majstorije s robom. Ja sam kao djeak imao kod kue takvu ljekarnu, koju sam
postepeno donosio iz duana kui, da je takve nisu imali ni Kod milosrdne brae.
Taj je dakle sluga pomogao gospodinu Tauchenu. Rekao je samo ovo: Dajte mi to
amo, gospodine Tauchene, da malo pogledam, a gospodin Tauchen posla odmah
po pivo. I prije nego sam donio pivo, na je sluga Ferdinand ispjevao ve polovicu
pjesme i recitirao naglas:
S neba ja vam silazim,
dobre glase donosim.
Krava, tele, svaki vol
treba me ba kao sol.
Kokokin je lijek za vas,
donijet e vam pravi spas.
A zatim, kad je popio pivo i dobro potegao tinkture amary, polo mu je jo bre i on
je u tren oka zavrio pjesmicu vrlo lijepo:
Pronao me Pelgrin je sveti,
dva forinta kutija vam vrijedi.
Sveti Pelegrine, uvaj nae stado,
koje lijek tvoj uvijek pije rado.
Gazde tebe zahvalno sad slave,
sveti Pelegrine, uvaj nae krave ...
Zatim, kad je doao gospodin Kokoka, gospodin je Tauchen poao s njim u
kancelariju, a kad je izaao napolje, pokazao nam je dva forinta, a ne jedan, kako
mu je bilo obeano, pa ih je htio podijeliti popola s gospodinom Ferdinandom. Ali
kad je sluga Ferdinand vidio ta dva forinta, spopala ga je odjednom enja za
novcem. Nee, veli, da dijeli, ili sve ili nita. Tako mu dakle gospodin Tauchen nije
dao nita, nego je obadva forinta zadrao za sebe, a mene je pozvao u susjedno
skladite, opalio mi uku i rekao mi da u dobiti sto takvih uaka ako se gdje
usudim rei da to nije on sastavio i ispjevao, a ako bi se Ferdinand potuio kod
naeg staroga, tada moram rei da sluga Ferdinand lae. Morao sam se na to zakleti
pred nekakvim vrem estragonskog octa. A na se sluga poeo osveivati na tom
kravljem lijeku. Mijeali smo ga u velikim sanducima na tavanu, a on bi skupljao
mija govanca, donosio ih onamo i mijeao u taj lijek. Zatim bi sakupljao po ulici
konjsku balegu, suio bi je kod kue, istuckao u muaru za lijekove i bacao takoer
u taj lijek za krave sa slikom svetog Pelegrina. Ali ni to mu jo nije bilo dosta.
Mokrio je u one sanduke, pa se i istovario u njih, pa sve to smijeao da je liilo na
kau od mekinja ...
292

Uto zazvoni telefon. Raunarski narednik priskoi k slualici pa je mrzovoljno

odbaci i ree:
- Moram ii u pukovnijsku kancelariju. Ne svia mi se to je to tako iznebuha.
vejk opet ostade sam.
Zaas opet zazvoni telefon.
I vejk stade razgovarati:
- Vank? On je otiao u pukovnijsku kancelariju. Tko je na telefonu? Ordonans
jedanaeste markompanije. Tko je tamo? Ordonans dvanaeste markompanije?
Servus, kolega! Kako se zovem? vejk. A ti? Braun. Je li ti roak neki Braun iz
Obalne ulice na Karlnu, eirdija? Nije, ne poznaje ga?... Ni ja ga ne poznajem,
ja sam se samo jednom vozio tramvajem mimo njegova duana?... Ja ne znam nita
... Kad emo na put?
- Ja jo nisam ni s kim razgovarao o kakvom putu. A kamo treba da idemo?
- Glupane jedan, s markompanijom na frontu.
- O tom nisam jo nita uo.
- Ti si krasan ordonans. Ne zna li da li je tvoj porunik...
- Moj je natporunik ...
- To je svejedno, je li dakle tvoj natporunik poao na razgovor k pukovniku...
- On ga je pozvao k sebi.
- Eto vidi, i na je otiao k njemu, a i zapovjednik trinaeste markompanije
takoer. Ba sam razgovarao telefonski s njegovim ordonansom. Meni se ne svia
takva urba. A ne zna li da li i muzika pakuje?
- Ja nita ne znam.

- Ne pravi se lud! Zar nije va raunarski narednik dobio ve avizu za vagone?

Koliko imate ljudi?
- Ja ne znam.
- Glupane jedan, neu te valjda pojesti? (uje se kako ovjek koji telefonira, govori
nekomu kraj sebe: Uzmi, Franta, drugu slualicu, da vidi kako jedanaesta eta ima
293

blesavog ordonansa!)... Halo, zar spava ili ta ti je? Odgovaraj dakle kad te kolega
pita! Ti dakle jo nita ne zna? Ne taji! Zar vam nije nita rekao va raunarski
narednik, da ete fasovati konzerve? Veli da nisi s njime o tom govorio? Blesane
jedan! Kae da te se to nita ne tie? (uje se smijeh.) Dobio si valjda vreom po
glavi. Kad bude dakle neto znao, tada nam telefoniraj u dvanaestu
markompaniju, zlatni moj blesane! Odakle si ti?
- Iz Praga.
- Pa onda bi trebao biti bistriji... I jo neto: Kad je va raunarski narednik otiao u
kancelariju?
- Zvali su ga maloas.
- Vidi ti njega, a prije nam to nisi mogao rei? I na je maloas otiao, tu se neto
kuha. Jesi li razgovarao s komorom?
- Nisam.
- Isuse Kriste, a veli da si iz Praga? Ti se ne brine ni za to. Kud se skita itave
dane?
- Ja sam tek pred jedan sat stigao od divizijskog suda.
- To je druga stvar, drue, doi u jo danas do tebe. Pozvoni dvaput!
vejk je upravo htio pripaliti lulu, kadli opet zazvoni telefon.
- Piite vi mene lijepo s tim vaim telefonom - pomisli vejk - sad u se ja ovdje s
vama zabavljati!
No telefon je neumoljivo zvrjao, tako da je vejk izgubio strpljivost: uze u ruke
slualicu i dreknu u telefon:
- Halo, tko je tamo? Ovdje ordonans vejk iz jedanaeste markompanije.
Po glasu je vejk prepoznao da govori natporunik Luk.
- to radite svi vi ondje? Gdje je Vank, pozovite ga odmah k telefonu!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, telefon je maloas pozvonio.
- ujte, vejku, ja nemam vremena da se tu s vama zabavljam. Telefonski
razgovori u vojsci nisu nikakvo telefonsko brbljanje kao kad koga zovemo na ruak.
Telefonski razgovori moraju biti jasni i kratki. Pri telefonskim razgovorima otpada i
pokorno javljam, gospodine natporunie. Pitam vas dakle, vejku, je li vam pri
ruci Vank! Neka odmah doe k telefonu!
- Nije mi pri ruci, pokorno javljam, gospodine natporunie. Maloas su ga pozvali
odande iz kancelarije, nije tome ni etvrt sata, da doe u pukovnijsku kancelariju.
- im doem, vejku, odmah u s vama obraunati. Zar se ne moete izraavati
kratko? Dobro sad pripazite na ono to u vam rei! I gledajte da dobro razumijete,
kako se ne bi kasnije ispriavali da je telefon krao. Odmah, im objesite slualicu
...
Stanka. Ponovo zvonjenje, vejk uzima slualicu, a na njega se osu sva sila grdnji:

294

- Vole, nitarijo, lopove jedan. Pa to radite, zato prekidate razgovor?

- Vi ste, molim, rekli da objesim slualicu.
- Bit u kod kue, vejku, za jedan sat, pa se moete unaprijed veseliti... Smjesta se
dakle pokupite, otiite u baraku i naite kakvog vodnika, recimo Fuchsa, pa mu
kaite da odmah uzme deset vojnika i poe s njima u magazin da primi konzerve.
Ponovite to treba da uradi!
- Treba da ode s deset vojnika u magazin da primi konzerve za markompaniju.
- Ipak jednom shvaate. Ja u dotle telefonirati Vanku u pukovnijsku kancelariju
da i on poe u magazin i preuzme konzerve. Ako meutim doe u baraku, neka
ostavi sve pa treim korakom u magazin! A sada objesite slualicu.
vejk je dosta dugo i uzaludno traio ne samo vodnika Fuchsa nego i ostale
podoficire. Bili su oko kuhinje, glodali su meso s kostiju i uivali gledajui svezanog
Balouna, koji je dodue stajao na zemlji, vrsto stojei na stopa tima, jer su mu se
smilovati, ali je ipak pruao zanimljiv pogled. Jedan mu je kuhar donio neto mesa
na kosti i turio mu ga u usta, pa je svezani i bradati gorostas Baloun, ne mogui
baratati rukama, oprezno pomicao kost u ustima, prevrui je s pomou zuba i
desni, pa tako glodao meso s izraajem kakva umskog ovjeka.
- Tko je od vas ovdje cuksfirer Fuchs? - upita vejk kad ih je konano pronaao.
Vodnik Fuchs nije smatrao vrijednim da se odazove, kad je vidio da ga trai obini
pjeak.
- Ej - viknu vejk - dokle u ja da pitam? Gdje je dakle cuksfirer Fuchs?
Vodnik Fuchs izae naprijed i s mnogo dostojanstva poe grditi na sve mogue
naine, da on nije nikakav cuksfirer i da se ne smije pitati: Gdje je cuksfirer?,
nego: Pokorno javljam, gdje je gospodin cuksfirer? Kad u njegovu vodu netko ne
159

rekne: Ich melde gehorsam, tada on odmah dobije po gubici.

- Samo polako - ree promiljeno vejk - poite lijepo odmah u baraku, uzmite sa
sobom deset vojnika pa treim korakom poite zajedno s njima u magazin, gdje
ete preuzeti konzerve.
Vodnik Fuchs je bio tako iznenaen da je samo zapitao: ta?
295

- Nikakav ta - odgovori vejk - ja sam ordonans jedanaeste markompanije i

malo prije sam telefonski razgovarao s gospodinom natporunikom Lukem. A on
mi je rekao: Treim korakom s deset vojnika u magazin. A ako ne idete,
gospodine cuksfireru Fuchse, ja idem odmah natrag na telefon. Gospodin
natporunik izriito eli da poete ba vi. Suvino je uope o tom i govoriti.
Telefonski razgovor, veli gospodin natporunik Luk, mora biti kratak i jasan.
Kad se rekne da ide cuksfirer Fuchs, tada on treba da ide. Takva zapovijed nije
nikakvo telefonsko brbljanje kao kad nekoga zovemo na ruak. U vojsci, a osobito
u ratu, svako zakanjenje predstavlja zloin. Ako cuksfirer Fuchs ne poe odmah
kad mu to javite, odmah mi telefonirajte, pa u ja sve to urediti s njim. Od
cuksfirera Fuchsa nee tada ostati ni traga. Moj gospodine, vi ne poznajete
gospodina natporunika.
vejk pobjedonosno pogleda grupu podoficira, koju je njegov nastup zaista
iznenadio i deprimirao.
Vodnik Fuchs proguna neto nerazumljivo i ode brzim korakom, a vejk viknu za
njim:
- Mogu li dakle telefonirati gospodinu natporuniku da je sve u redu?
- Odmah u doi s deset vojnika pred magazin - odgovori od barake vodnik Fuchs,
te vejk, ne progovorivi vie ni rijei, otide iz skupine podoficira koji su bili isto
tako iznenaeni kao i vodnik Fuchs.
- Ve poinje - ree mali kapral Blaek - morat emo se spremiti.
***
Kad se vejk vratio u kancelariju jedanaeste markompanije, nije dospio ni lulu
pripaliti jer se opet javio telefon. Sa vejkom je ponovo razgovarao natporunik
Luk.
- Kuda lunjate, vejku? Zvonim ve trei put, a nitko se ne odaziva.
- Traio sam ljude, gospodine natporunie.
- Jesu li ve otili?
- Naravno da su otili, samo jo ne znam da li su stigli. Treba li da jo jednom
skoknem pogledati?
- Nali ste dakle cuksfirera Fuchsa?
- Naao sam ga, gospodine natporunie. Najprije mi je rekao: ta? pa tek onda
kad sam mu objasnio, da telefonski razgovori moraju biti kratki i jasni...
- Nemojte se aliti, vejku... A zar se Vank jo nije vratio?
- Nije se vratio, gospodine natporunie.
- Ne viite tako u telefon! A ne znate gdje bi mogao biti taj prokleti Vank?
- Ne znam, gospodine natporunie, gdje bi mogao biti taj prokleti Vank.
- Bio je u pukovnijskoj kancelariji pa je nekamo otiao. Mislim da e valjda biti u
kantini. Potraite ga dakle, vejku, i recite mu da odmah doe u magazin. I jo
neto!

296

Naite odmah kaprala Blaeka i recite mu da odmah odvee Balouna, pa Balouna

poaljite k meni! Objesite slualicu!
vejk ode da izvri natporunikovu zapovijed, pronae kaprala Blaeka i priopi mu
natporunikov nalog o odvezivanju Balouna, a kapral Blaek samo proguna:
- Boje se im im voda navire u cipele.
vejk poe da vidi kako e odvezati Balouna, pa ga poslije toga otprati dio puta, jer
se istim pravcem ilo i u kantinu gdje je trebao nai raunarskog narednika Vanka.
Baloun je gledao u vejka kao u svoga spasitelja i obeao mu da e s njime
podijeliti svaki paket koji dobije od kue.
- Kod nas e sada klati svinje - govorio je Baloun melankolino. - Voli li ti
pekvurt s krvlju ili bez krvi? Samo mi kai, ja veeras piem kui. Moje e prase
imati oko sto pedeset kila. Glavu ima kao buldog, to su najbolje svinje. Ovakve
svinje ne mogu podbaciti. To je vrlo dobra pasmina, koja sve podnese. Bit e na
njoj slanine debele osam prstiju. Kad sam bio kod kue, obino sam sam pravio
jetrenice i uvijek sam se tako naderao da sam gotovo pukao. Lanjska je svinja
teila sto ezdeset kila.
- Ali to ti je bila svinja - ree oduevljeno i stisnu snano vejkovu ruku kad su se
rastajali. - Othranio sam je samim krumpirom i upravo sam se udio kako
napreduje. unke sam stavio u slanu salamuru, a takav lijepi peeni komadi mesa
iz salamure zajedno s valjucima od krumpira, posutim varcima, i sa kupusom, to
ti je delikatesa. Poslije toga se pije pivo, i ovjek je tako zadovoljan. A sve nam je
to odnio rat!
I bradati Baloun teko uzdahnu i otide u pukovnijsku kancelariju, dok vejk pode
prema kantini po starom drvoredu visokih lipa.
U to je vrijeme raunarski narednik Vank sjedio zadovoljno u kantini i priao
nekom poznatom tabnom naredniku koliko se moglo prije rata zaraditi na emajlnim
bojama i cementnom liilu.
tabni je narednik ve bio pijan. Prije podne je stigao neki posjednik iz Pardubica
iji je sin bio u logoru, pa mu je dao pristojno mito i itavo ga prijepodne astio
dolje u gradu.
297

Sada je sjedio sav oajan to mu vie nita ne prija. Nije ni znao to govori, a na
prianje o emajlnim bojama uope nije reagirao.
Bio je zauzet svojim vlastitim mislima i trabunjao je neto, da bi lokalni vlak trebao
da vozi iz Tebonje u Pelhimov i natrag.
Kad je vejk uao u kantinu, Vank je jo jednom pokuavao objasniti tabnom
naredniku u brojevima to se moglo zaraditi na jednom kilogramu cementnog liila
za graevine, na to mu je tabni narednik odgovorio potpuno bez veze:
- Umro je pri povratku i ostavio za sobom samo pisma.
Opazivi vejka, pobrkao ga je jamano s nekim ovjekom koji mu nije bio drag, te
stade grditi vejka da je trbuhozborac.
vejk prie k Vanku koji je takoer bio nakien, ali je uz to bio vrlo ugodan i mio.
- Gospodine raunarski narednie - raportirao mu vejk - treba da odmah odete u
magazin, ondje vas ve eka cuksfirer Fuchs sa deset vojnika, dijelit e se
konzerve. Treba da odete treim korakom. Gospodin natporunik je ve dvaput
telefonirao.
Vank prasnu u smijeh:
- Ba bih bio budala, moj dragi! Morao bih sam sebe grditi, anele moj. Za sve ima
dosta vremena, ne gori kua, dijete zlatno. Kad bude gospodin natporunik Luk
toliko puta opremao markompanije kao ja, tada e tek moi neto govoriti i nee
nikoga suvino optereivati svojim treim korakom. Ja sam ve dobio u
pukovnijskoj kancelariji zapovijed da sutra polazimo, pa se valja spremiti i odmah
fasovati hranu za put. Pa to sam uradio: doao sam lijepo ovamo da popijem etvrt
litre vina, a ovdje se lijepo sjedi pa me za drugo i nije briga. Konzerve e ostati
konzerve, a fasovanje - fasovanje. Ja poznajem magazin bolje nego gospodin
natporunik, a znam i to to se govori na takvom dogovoru gospode oficira kod
gospodina pukovnika. Gospodin pukovnik samo zamilja u svojoj fantaziji da u
magazinu ima konzervi. Na pukovnijski magazin nije nikad ni imao zalihe konzervi,
nego ih je dobivao od brigade od sluaja do sluaja ili ih je pozajmljivao od drugih
pukovnija s kojima je doao u dodir. Samo beneovskoj pukovniji dugujemo preko
trista konzervi. Hehe! Neka priaju na dogovoru to hoe, ali urbe nema! Ta rei
e im i sam magaziner kad onamo dou, da su pobenavili. Jo ni jedna
markompanija nije dobila konzerve za put.
- Zar ne, stari krumpirau? - obrati se on na tabnog narednika, ali taj je ve tonuo u
san ili ga je spopadao mali delirij, jer je na to pitanje odgovorio ovo:
- Dok je koraala, drala je nad sobom otvoren kiobran.
- Najbolje ete uraditi - nastavljae raunarski narednik Vank - ako sve pustite niz
vodu. Ako su danas u pukovnijskoj kancelariji rekli, da sutra putujemo, tada to ne
smije vjerovati ni malo dijete. Moemo li putovati bez vagona? Dok sam jo bio
ondje, telefonirali su na kolodvor. Odgovorili su im da nemaju ni jedan slobodni
vagon. Isto je tako bilo i s posljednjom markompanijom. Stajali smo tada dva dana
na kolodvoru i ekali dok nam se tko smiluje i poalje po nas vlak. A poslije nismo
znali ni kamo putujemo. Ni pukovnik nije znao, ve smo bili proputovali itavu
Madarsku, a jo uvijek nitko nije znao hoemo li u Srbiju ili na Rusiju. Na svakoj
smo stanici govorili direktno sa tabom divizije. Bili smo samo neka zakrpa.
298

Konano su nas prikrpali pod Duklu, ondje su nas Rusi rasprili pa smo se ponovo
poli formirati. Samo bez urbe! Sve e se u toku vremena razjasniti, i ni u emu se
160

ne valja uriti. Jawohl, nochamol.

- Vino im je ovdje danas neobino dobro - govorio je dalje Vank, i ne sluajui
kako ereta za se tabni narednik:
- Glauben sie mir, ich habe bisher wenig von meinem Leben gehabt. Ich wundere
161

mich ber diese Frage.

- to da se suvie brinem o odlasku marbataljona? Kad sam polazio s prvom
markompanijom, bilo je sve u najboljem redu za dva sata. A druge markompanije
naeg tadanjeg marbataljona spremale su se na put ve itava dva dana. No kod
nas je bio zapovjednik kompanije porunik Prenosil, silan ovjek, i on nam je rekao:
Nemojte se, momci, uriti pa je sve ilo kao podmazano. Poeli smo se spremati
tek dva sata prije odlaska vlaka. Dobro biste uradili da i vi malo sjednete...
- Ne mogu - ree sa strahovitim samoprijegorom dobri vojak vejk - moram u
kancelariju. to bi bilo da tko telefonira?
- Idite onda, zlato moje, ali zapamtite za itav ivot da to nije lijepo od vas i da
pravi ordonans ne smije nikada biti ondje gdje je potreban. Ne smijete biti tako
revni u slubi! Nije zaista nita runije nego uplaeni ordonans koji bi htio poderati
itav rat, duice draga.
Ali vejk je ve bio napolju i urio se u kancelariju svoje markompanije.
Vank ostade sam, jer se svakako nije moglo rei da mu tabni narednik ini
drutvo.
Taj se potpuno osamostalio i trabunjao je, gledajui etvrtinu litre vina, udnovate
stvari bez ikakve veze eki i njemaki:
- Mnogo sam puta proao ovim setom, a nisam imao ni pojma da ono postoji na
svijetu. In einem halben Jahre habe ich meine Staatsprfung hinter mir und meinen
Doktor gemacht.

162

Ja sam dakle postao stari bogalj, hvala vam, Lucija. Erscheinen

163

sie in schn ausgestatteten Bnden ...moda je tu netko meu vama, koji se toga
sjea.
Raunarski narednik od dosade poe bubnjati prstima nekakav mar, ali nije se
morao dugo dosaivati, jer su se otvorila vrata i u kantinu ue kuhar oficirske
menae, Jurajda, i prilijepi se uz jednu stolicu.
- Mi smo danas - probunca on - dobili zapovijed da poemo dignuti konjak za put. Budui da nismo imali prazne opletene boce za rum, morali smo je isprazniti. Dobro
nam je udarilo u glavu! Kuhinjsko osoblje je sasvim poaavilo. Ja sam se zabrojio
za nekoliko porcija, pa kako je gospodin pukovnik doao kasno, nije ostalo za njega
nita. Sad mu tamo prave omlet. To vam je lakrdija.
- To je krasna pustolovina - primijeti Vank koji je uvijek pri vinu vrlo volio lijepe
rijei.
Kuhar Jurajda poe tada filozofirati, to je stvarno odgovaralo njegovom bivem
zanimanju. On je naime prije rata izdavao okultistiki asopis i knjinicu Zagonetke
ivota i smrti.
U vojsci se uvukao u pukovnijsku kuhinju pa je vrlo esto pustio da prigori kakva
299

164

peenka, dok se on zadubao u itanje prijevoda staroindijskih sutara

PragnaParamita (Otkrivena mudrost).
Pukovnik Schrder volio ga je kao naroitost pukovnije, jer koja bi se oficirska
kuhinja mogla pohvaliti kuharom okultistom koji bi, zagledajui u zagonetke ivota i
smrti, umio iznenaditi tako dobrom pisanom peenkom ili takvim raguom da je pod
Komarovom smrtno ranjeni porunik Dufek stalno dozivao Jurajdu.
- Da - ree iznenada Jurajda koji se jedva drao na stolici i nadaleko zaudarao
rumom - kad danas vie nije bilo ni jedne porcije za gospodina pukovnika, pa kad je
on vidio samo restani krumpir, tada je zapao u stanje gaki.
A znate ti to je to gaki? To je stanje gladnih duhova. I ja mu rekoh: Osjeate li u
sebi, gospodine pukovnie, dovoljno snage da svladate sudbinsko odreenje po
kojem za vas nije preostalo teleeg bubrenjaka? U karmi vam je odreeno da
dobijete, gospodine pukovnie, danas za veeru bajoslovni omlet s kosanom i
dinstanom teleom jetrom.
- Dragi prijatelju - ree zaas tiho raunarskom naredniku, ali je pri tom i nehotice
mahnuo rukom tako da su se prevrnute sve ae koje su stajale pred njim na stolu.
- Postoji nestalnost svih pojava, oblika i stvari - ree nakon toga namrgoeni kuhar
okultist. - Oblik je nestalnost, a nestalnost je oblik. Nestalnost nije razliita od
oblika, a oblik nije razliit od nestalnosti. to je nestalnost to je oblik, a to je oblik,
to je nestalnost.
Kuhar okultist zaogrnu se u ruho utnje, nalakti se o ruku i zagleda se u mokri,
poliveni stol.
tabni narednik je i dalje neto trabunjao, to nije imalo ni glave ni repa:
- ito je nestalo s njiva, nestalo... in dieser Stimmung erhielt er Einladung und ging
165

zu ihr ... Duhovi su u proljeu.

Raunarski narednik Vank poe opet bubnjati po stolu, pio je i kadto se sjetio da
ga eka deset vojnika s vodnikom kraj magazina.
A kad bi mu to palo na um, on bi se uvijek nasmijao i odmahnuo rukom.
Kad se poslije vratio u kancelariju jedanaeste markompanije, naao je vejka kraj
telefona.
- Oblik je nestalnost, a nestalnost je oblik - ree on, uvue se obuen u krevet i
odmah zaspi.
A vejk je neprestano sjedio kraj telefona, jer je pred dva sata razgovarao s njim
natporunik Luk i rekao mu da je jo uvijek na dogovoru kod gospodina
pukovnika, a zaboravio mu je rei da moe otii od telefona.
Zatim ga je nazvao telefonski vodnik Fuchs, koji je itavo to vrijeme sa deset
vojnika uzaludno oekivao raunarskog narednika i ak utvrdio da je magazin
zatvoren.
Konano je nekamo otiao, a deset se vojnika, sve jedan po jedan, vratilo u svoju
baraku.
Katkada se vejk zabavljao time da je uzimao u ruku slualicu i oslukivao. Bio je
to telefon novog sistema koji se upravo uvodio u vojsku, a imao je tu prednost da
su se uli dosta jasno i razgovijetno tui telefonski razgovori po itavoj liniji.
Komora je grdila topnike vojarne, pioniri su se prijetili vojnoj poti, vojno strelite
300

je realo na odio strojnih puaka.

A vejk je neprestano sjedio kraj telefona.
Vijeanje se kod pukovnika produivalo.
Pukovnik Schrder je razvijao najnovije teorije ratne slube i osobito je isticao
znaenje bacaa mina.
Govorio je o svemu i svaemu, o tome kakva je bila situacija na fronti prije dva
mjeseca dolje i na istoku, o vanosti tane veze meu pojedinim jedinicama, o
otrovnim plinovima, o pucanju na neprijateljske aeroplane, o opskrbi vojske na
bojnom polju, a zatim je preao na unutranje prilike u vojsci.
Raspriao se o odnosu oficira prema vojnicima, vojnika prema podoficirima, o
prebjegavanju neprijatelju na fronti, o tome kako je pedeset postotaka ekih
vojnika apolitisch verdchtig.

166
167

- Jawol, meine Herren, der Kramarsch, Schreiner und Klofatsch.

Veina je oficira pri tom mislila kad e ve jednom ia prestati da brblja, ali je
pukovnik Schrder i dalje trabunjao o novim zadacima novih marbataljona, o
poginulim pukovnijskim oficirima, o zeppelinima, panjolskim jahaima, o zakletvi.
Pri spominjanju zakletve natporunik se Luk sjetio da dobri vojak vejk nije
poloio zakletve kad ju je polagao itav marbataljon, jer je tada sjedio u zatvoru
divizijskog suda.
I odjednom ga spopade smijeh. Bio je to nekakav histerian smijeh kojim je zarazio
nekoliko oficira meu kojima je sjedio, ime je skrenuo na sebe pukovnikovu
panju, koji je upravo preao na iskustva steena pri povlaenju njemake vojske u
Ardenima. Sve je to sad pobrkao i zavrio rijeima: Gospodo, to nije smijeno!
Zatim se svi uputie u oficirski kasino jer je pukovnika Schrdera pozvao na telefon
tab brigade.
vejk je i dalje dremuckao kraj telefona, kadli ga odjednom probudi zvonjenje.
- Halo - uo je on - ovdje pukovnijska kancelarija.
- Halo - odgovori vejk - ovdje kancelarija jedanaeste markompanije.
- Ne odugovlai - uo je glas - uzmi olovku i pii: Primi telefonogram!
- Jedanaesta markompanija ...
I sad su slijedite jedna za drugom neke reenice u udnom neredu, jer su u isto
vrijeme govorile dvanaesta i trinaesta markompanija pa se telefonogram potpuno
izgubio u toj panici glasova. vejk nije razumio ni rijei. Na kraju se sve umirilo i
vejk razabra:
- Halo, halo, sada to proitaj i ne odugovlai!
- to da proitam?
- to da proita, vole? Telefonogram!
- Kakav telefonogram?
- Sto mu gromova, zar si ti gluh? Telefonogram koji sam ti diktirao, blesane!
- Nita nisam uo, netko je upadao u govor.
- Majmune jedan, zar misli da u ja s tobom gubiti vrijeme? Hoe li primiti
telefonogram ili nee? Ima li olovku i papir? Nema, vole jedan, pa da ja priekam
dok ih nae? To su mi krasni vojnici! Dakle, jesi li naao? Ve si dakle spreman?
301

Napokon si se ieprkao! Da se nisi moda presvlaio, ovjee? Sluaj dakle:

Jedanaesta markompanija. Ponovi!
- Jedanaesta markompanija ...
- Zapovjednik kompanije, jesi li zapisao? Ponovi i to!
- Zapovjednik kompanije!...
168

- Zur Besprechung morgen ... Jesi li gotov? Ponovi!

- Zur Besprechung morgen ...
169

- Um neun Uhr. Unterschrift.

Zna li to je to Unterschrift, majmune? To je
potpis. Ponovi!
- Um neun Uhr... Unterschrift. Zna li to je to Unterschrift, majmune... to... je...
potpis.
- Glupane jedan. Dakle potpis: Oberst Schrder, govedo! Jesi li zapisao? Ponovi!
- Oberst Schrder, govedo!
- Dobro, vole. Tko je primio telefonogram?
- Ja.
- Sto mu avola, tko je to, ja?
- vejk. Treba li jo to?
- Hvala bogu, vie nita. Ali ti bi se morao zvati Krava... to ima novo kod vas?
- Nita, sve po starom.
- To ti je drago, zar ne? Kod vas su, kau, danas nekoga svezali?
- Samo natporunikova momka, pojeo mu menau. A ne zna li kad se putuje?
- ovjee, udna li pitanja, to ne zna ni stari. Laku no! Ima li kod vas buha?
vejk odloi slualicu i poe da probudi raunarskog narednika Vanka koji se divlje
branio, a kad ga je vejk poeo drmati, udario ga po nosu. Zatim je legao na trbuh i
udarao nogama po krevetu.
No vejku je ipak polo za rukom da probudi Vanka utoliko da je on ipak protrljao
oi, okrenuo se na lea i preplaeno zapitao to se dogodilo.
- Zasada nita - odgovori vejk - no ja bih se elio s vama posavjetovati. Sad smo
upravo primili telefonogram da gospodin natporunik Luk mora ponovo doi sutra
u devet sati na dogovor gospodinu pukovniku. Ja sad ne znam to da radim. Treba li
to da mu javim odmah ili sutra ujutro? Dugo sam se kolebao da li da vas probudim
kad ste tako lijepo hrkali, ali sam onda pomislio, vrlo vano, radije u se
posavjetovati...
- Zaklinjem vas bogom, pustite me da spavam - za vapi Vank, zijevajui na sva
usta. - Otiite do njega ujutro i ne budite me vie!
I Vank se prebaci na bok i odmah zaspa.
vejk opet ode k telefonu, sjede na stolicu i poe dremuckati na stolu. Probudilo ga
zvonjenje.
- Halo, jedanaesta markompanija?
- Da, jedanaesta markompanija! Tko je tamo?
- Trinaesta markompanija. Halo! Koliko je sati? Ne mogu nikako dozvati centralu.
Nekako mi dugo ne dolazi zamjena.
- Naa ura ne ide.
- Jednako kao i kod nas. Ne zna li kad emo na put? Nisi li razgovarao s
302

pukovnijskom kancelarijom?
- Drek oni znaju kao i mi!
- Ne budite prosti, gospoice! Jeste li ve fasovali konzerve? Nai su poli onamo,
ali nisu donijeli nita. Magazin je bio zatvoren.
- I nai su doli praznih ruku.
- To je uope nepotrebna panika. Kamo misli da putujemo?
- U Rusiju!
- Meni se ini vjerojatnije da emo u Srbiju. To emo vidjeti kad stignemo u Petu.
Ako nas odvezu nadesno, tada je to Srbija, a nalijevo Rusija. Imate li ve torbe za
170

kruh? Kau da e sada povisiti Lehnung? Igra li Frische-viere? Igra? E, onda

doi sutra! Mi udaramo po kartama svako vee. Koliko vas ima za telefonom? Sam
si? Mani se ti toga, pa hajde spavati. udan je to red kod vas! Veli da si upao u to
kao orava koka na zrno? No eto, napokon mi je dola zamjena. Spavaj slatko!
A vejk je zaista i zaspao slatko kraj telefona, a zaboravio je objesiti slualicu, tako
da ga nije nitko smetao u spavanju na stolu, ali je zato psovao telefonist u
pukovnijskoj kancelariji da ne moe dobiti vezu s jedanaestom markompanijom,
kako bi joj isporuio nov telefonogram da sutra do dvanaest sati javi u pukovnijsku
kancelariju broj vojnika koji nisu cijepljeni protiv tifusa.
A u to je doba natporunik Luk jo uvijek sjedio u oficirskom kasinu s vojnim
lijenikom anclerom, koji je zajahao na stolicu i u jednakim vremenskim
razmacima udarao biljarskim tapom o pod i pri tom govorio ove reenice, jednu za
drugom:
- Saracenski sultan Salah-Edin prvi je priznao neutralnost sanitetskog osoblja.
- Treba se brinuti za ranjenike obadviju strana.

- Valja im platiti lijekove i bolniku njegu za naknadu trokova s druge strane.

- Mora biti doputeno da im se poalju lijenici i njihovi pomonici s generalovim
propusnicama.
- Zarobljeni ranjenici moraju se takoer vratiti pod okriljem i jamstvom generala, ili
303

moraju bit zamijenjeni. A poslije toga mogu i dalje sluiti.

- Bolesnici s obadviju strana ne smiju se ni zarobljivati ni pogubljivati, nego ih valja
otpremiti u sigurne bolnice i dopustiti im da zadre strau, koja se, kao i bolesnici,
mora vratiti s generalskim propusnicama. To vrijedi i za vojne sveenike, lijenike,
kirurge, apotekare, bolniare, pomonike i druge osobe koje su odreene za
njegovanje bolesnika, koje ne smiju biti zarobljene, nego na isti nain vraene
natrag.
Doktor ancler je pri tom slomio ve dva biljarska tapa, ali jo nije zavrio svoje
udno izlaganje o brizi oko ranjenika u ratu upleui neprestano u svoja izlaganja
nekakve generalske propusnice.
Natporunik Luk popi crnu kavu pa ode kui, gdje je zatekao bradatog gorostasa
Balouna kako u ai pri neku salamu na piritusnom reou natporunika Luka.
- Usudio sam se - promuca Baloun - bio sam tako slobodan, pokorno javljam...
Luk ga pogleda. U tom asu Baloun mu se uinio veliko dijete, naivno stvorenje, i
natporunik Luk odjednom poali to ga je dao svezati zbog njegova velikog
glada.
- Samo ti pri, Baloune - ree natporunik skidajui sablju - sutra u ti donijeti jo
jednu porciju kruha.
Natporunik Luk sjede za stol, a bio je u takvu raspoloenju da je poeo pisati
sentimentalno pismo svojoj tetki:
Draga tetice!
Upravo sam primio zapovijed da budem spreman da otputujem sa svojom
markompanijom na frontu. Moda je ovo pismo posljednje koje e od mene
dobiti, jer su svagdje estoke borbe, a nai su gubici veliki. Stoga mi je teko
zavriti ovo pismo rijeima: Do vienja! Mnogo bolje pristaje da Ti poaljem
svoje posljednje zbogom!
- Ostalo u napisati sutra ujutro - pomisli natporunik Luk i ode na spavanje.
Kad je Baloun vidio da je natporunik tvrdo zaspao, poe se opet uljati i
pretraivati po stanu kao ohari nou. Otvori natporunikov kovei i zagrize
ploicu okolade, no prepade se kad se natporunik trgao u snu. Brzo odloi
nagrizenu okoladu u kovei i primiri se.
Zatim pogleda tiho to li je to natporunik pisao.
Tada lee na svoju slamnjau kraj vrata i predade se uspomenama na dom i kolinje.
Nije se mogao osloboditi ive slike kako probada tlaenicu da iz nje izae zrak,
kako ne bi prsnula pri kuhanju.
I sjetivi se kako je jednom kod susjeda prsnuo itav pekvurt i raskuhao se,
utonu u nemiran san.
Sanjao je da je najmio nekog nespretnog mesara, kojemu su prilikom nabijanja
jetrenica pucala crijeva za jetrenice. A zatim, kako je mesar zaboravio napraviti
krvavice, kako je nestala svinjska kuhana glava i kako fale zaponci za jetrenice.
Poslije je opet sanjao neto o ratnom sudu, jer su ga uhvatili kako vue iz poljske
kuhinje komad mesa. Napokon je vidio sama sebe kako visi na jednoj lipi u
drvoredu vojnog logora u Brucku na Leithi.
***
304

Kad se vejk probudio u rano jutro koje se javilo s mirisom kuhanih kavenih
konzervi iz svih kuhinja, mehaniki je objesio slualicu kao da je upravo zavrio
telefonski razgovor, i proetao se po kancelariji malom jutarnjom etnjom i uz to
zapjevao.
Poeo je pjesmu odmah iz sredine: kako se vojnik preobukao u ensko odijelo i
poao svojoj dragani u mlin, gdje je mlinar odredio da prespava s njegovom keri,
ali je prije toga pozvao mlinaricu:
Draga mama, daj veeru,
nek' se cura naveera!
I mlinarica je nahranila toga podlog klipana. A poslije toga dolazi obiteljska tragedija:
Ustadoe oni rano,
na vratima j' napisano:
Vaa kerka Ana Nana
nije djeva sauvana.
vejk je zavretak pjesme otpjevao tako glasno da je kancelarija oivjela, jer se
probudio raunarski narednik Vank i upitao koliko je sati.
- Upravo su malo prije odsvirali ustajanje.
- Onda u ustati tek poslije kave - odlui Vank koji je uvijek imao dosta vremena
za sve - ionako e nas bez ikakve potrebe natjeravati kao ono juer s onim
konzervama.
I Vank zijevnu i upita da li je sino, kad je doao kui, mnogo govorio.
- Samo tako malo uz put - ree vejk - neprestano ste neto govorili o nekakvim
oblicima, da oblik nije oblik i ono to nije oblik, da jest oblik, i da taj oblik opet nije
oblik, ali svladalo vas je brzo pa ste zaas zahrkali, kao kad pila pili.
vejk zamuknu, proeta se do vrata, pa onda opet do narednikova kreveta, stade
pred njim i ree:
- to se mene tie, gospodine raunarski narednie, kad sam uo to ste vi priati o
tim oblacima, ja sam se odmah sjetio nekog Ztke, plinara. On je bio na plinskoj
stanici na Letni u Pragu i ondje palio i gasio plinske svjetiljke. Bio je to prosvijeen
ovjek, a obilazio je sve mogue krme po Letni, jer je izmeu paljenja i gaenja
svjetiljaka imao mnogo vremena, pa je prema jutru na plinskoj stanici govorio
upravo tako kao i vi, samo to je on govorio: Kocka je brid, zato je kocka
bridovita. Ja sam to uo vlastitim uima kad me je jednom neki pijani policajac
zbog oneienja ulice zabunom predveo na plinarsku stanicu umjesto na policijsku
straarnicu.
- A kasnije je taj Ztka - ree vejk tiho - svrio vrlo loe. Uao je u Marijinu
kongregaciju, pa je s nebeskim kozama polazio na propovijedi sveenika Jemelke u
crkvi sv. Ignacija na Karlovu trgu te je jednom, kad su na Karlovu trgu kod sv.
Ignacija bili misionari, zaboravio u svom rejonu ugasiti svjetiljke, tako da je ondje
plin gorio po ulicama bez prekida tri dana i noi.
- To je vrlo loe - nastavi vejk. - Kad ovjek odjednom pone filozofirati, to
uvijek smrdi na delirijum tremens. Prije nekoliko godina premjestili su u nau
pukovniju nekog majora Blchera iz sedamdeset pete pukovnije. On bi nas svakog
mjeseca jedanput sazvao i postrojio u kvadrat, pa bi s nama raspravljao ta je to
305

vojniki starjeina. On nije pio nita drugo nego samo ljivovicu. Svaki oficir,
vojnici, tumaio bi nam on u dvoritu vojarne, sam po sebi predstavlja
najsavrenije bie, koje ima sto puta toliko pameti koliko imate vi svi skupa. Uope,
vojnici, vi ne moete ni zamisliti nita savrenije od oficira, pa makar mislili na to
itav svoj ivot. Svaki oficir je prijeko potrebno bie, dok ste vi, vojnici, samo
sluajna bia, vi moete postojati, ali ne morate. Kad bi, vojnici, dolo do rata, pa
biste vi pali na bojnom polju za naeg cara, dobro, time se ne bi mnogo promijenilo,
ali kad bi prije toga pao va oficir, vi biste tek tada vidjeli kako vi ovisite o njemu i
kakav je to gubitak. Oficir mora egzistirati, a vaa egzistencija potjee zapravo samo
od gospode oficira; vi od njih potjeete, vi bez oficira ne moete postojati, vi ne
moete bez svojih vojnikih starjeina ni prdnuti. Za vas je, vojnici, oficir moralni
zakon, razumjeti vi to ili ne, a jer je svaki zakon morao imati svog zakonodavca,
vojnici, to je samo oficir bie prema kojemu se osjeate i morate se u svemu
osjeati obavezni, pa bez ikakva izuzetka izvriti svaki njegov nalog makar vam se
on i ne svia.
A tada je jednom, kada je zavrio, obiao kvadrat i zapitao svakog pojedinog:
- to osjea kad prekorai vrijeme izlaska?
Vojnici su zbunjeno odgovarali: da jo nisu prekoraili vrijeme, ili da im je nakon
svakog prekoraenja slabo u elucu, jedan da je predosjeao pritvor itd. Major
Blcher je odmah naredio da se svi ti izdvoje, pa e po podne vjebati unjeve u
dvoritu za kaznu to se ne znaju izraziti to osjeaju. Prije nego je doao red na
mene, ja sam se sjetio o emu je on posljednji put s nama raspravljao, pa kad je
pristupio k meni, rekoh mu sasvim mimo:
- Pokorno javljam, gospodine majore, kad god prekoraim vrijeme izlaska, ja uvijek
osjeam u sebi neki nemir, strah i grinju savjesti. Ali ako dobijem izlazak preko
vremena pa se vratim u kasarnu na vrijeme tada me obuzme neki blaeni mir i po
meni gmie neko unutranje zadovoljstvo.
Svi su se naokolo smijali, a major Blcher dreknu na mene:
- Po tebi, klipane, gmiu stjenice kad spava na krevetu. Ta mizerija pravi jo i
sprdnju od toga!
I dobio sam za to takve pange da je bila milina.
- U vojsci i ne moe biti drukije - ree raunarski narednik proteui se lijeno na
krevetu - to je ve tako uobiajeno, odgovorio ti kako mu drago, uradio ti to mu
drago, uvijek moraju nad tobom visjeti oblaci i grmjeti gromovi. Bez toga nema
discipline.
- Sasvim ste dobro rekli - ree vejk. Nikad neu zaboraviti kako su zatvorili
regruta Pecha. Zapovjednik ete bio je neki Moc, pa je on skupio regrute i pitao
svakog od njih odakle je.

306

- Ej vi regruti zeleni, prokleti - govorio im je on - vi se morate nauiti da odgovarate

jasno, tano i kao kad se biem udari. Dakle da ponemo! Odakle ste vi, Pechu?
Pech je bio inteligentan ovjek pa je odgovorio:
- Iz Donjeg Bousova, Unter Bautzen, dvjesta ezdeset i sedam kua, tisuu devet
stotina trideset i est ekih stanovnika, oblast Jin, kotar Sobotka, bive
vlastelinstvo Kost', upna crkva svete Katarine iz etrnaestog stoljea koju je
obnovio grof Vaclav Vratislav Netolick, kola, pota, telegraf, stanica eke
trgovake pruge, eerana, mlin i pilana, osamljena valjara, est godinjih sajmova.
No tu ve skoi na njega porunik Moc i opali mu jednu uku za drugom viui:
- To ti je jedan godinji sajam, to ti je drugi, trei, etvrti, peti i esti!
A Pech, premda je bio regrut, javio se na bataljonski raport. U kancelarijama su
tada sjedili lakrdijai i vucibatine, pa su napisali da Pech ide na bataljonski raport
zbog godinjih sajmova u Donjem Bousovu. Komandant bataljona bio je major
Rohell.
171

- Also, was gibt's? - upita on Pecha, a Pech odgovori:

- Pokorno javljam, gospodine majore, da u Donjem Bousovu ima est godinjih
307

sajmova.
Major Rohell odmah dreknu, udari nogom o zemlju i odmah ga dade odvesti u
bolnicu, u odio za umobolne. Od tada je Pech bio najgori vojnik, koga su stalno
kanjavali.
- Vojnike je teko odgajati - ree raunarski narednik Vank zijevajui. - Vojnik koji
nije bio u vojsci kanjavan, to i nije pravi vojnik. Moda je jo i vrijedilo u mirno
doba da je vojnik, koji je bez kazne odsluio vojni rok, imao kasnije prednost u
civilnoj slubi. Danas ba oni najgori vojnici, koji u mirno doba nisu izali iz
zatvora, sad su u ratno doba najbolji vojnici. Sjeam se infanterista Sylvanusa iz
osme markompanije. On je prije bio kanjavan jednom kaznom za drugom, i to
kakvim kaznama! Nije ga bilo sram da ukrade drugu posljednji novi, a kad je
uao u borbu, on je prvi presjekao zapreke od ica, zarobio tri momka i jednoga
odmah na putu ustrijelio jer nije imao u njega povjerenja. Dobio je veliku srebrnu
kolajnu, priili su mu dvije zvjezdice, pa da ga kasnije nisu objesili pod Duklom, bio
bi ve odavno vodnik. Ali morali su ga objesiti, jer se nakon jedne bitke prijavio u
izvianje, te ga je neka druga patrola iz druge pukovnije nala, kako pretrauje
depove mrtvaca. Nali su kod njega oko osam depnih satova i mnogo prstenja.
Tako su ga onda objesili kraj taba brigade.
- Odatle se vidi - primijeti mudro vejk - da svaki vojnik mora izvojtiti svoj
poloaj.
Uto zazvoni telefon. Raunarski narednik poe k telefonu i mogao se razabrati glas
natporunika Luka koji je pitao to je s konzervama. Zatim su se uli neki
prigovori.
- Zbilja ih nema, gospodine natporunie! - vikao je u telefon Vank. - Ta odakle bi
bilo, to je samo fantazija onih gore iz intendanture. Bilo je sasvim nepotrebno to
smo slali onamo vojnike. Ja sam vam htio telefonirati... Da sam bio u kantini? A tko
je to rekao? Onaj okultist kuhar iz oficirske menae? Skoknuo sam onamo na
asak. Znate li, gospodine natporunie, kako je taj okultist nazvao onu paniku s tim
konzervama? Strahota neroenog. Ne, gospodine natporunie, potpuno sam
trijezan, to radi vejk? Ovdje je! Da ga zovnem?
- vejku, na telefon! - ree raunarski narednik i dodade tiho:
- A ako vas upita kakav sam se vratio, tada recite da je sve bilo u redu.
vejk se javi na telefonu:
- vejk, pokorno javljam, gospodine natporunie.
- ujte, vejku, kako je to s tim konzervama? Je li sve u redu?
- Nema ih, gospodine natporunie, nema im ni traga.
- elio bih, vejku, da mi se uvijek ujutro javite dok smo u logoru. A kad poemo,
bit ete stalno kraj mene. to ste radili noas?
- Cijelu sam no proveo za telefonom.
- Je li bilo to novo?
- Bilo je, gospodine natporunie.
- vejku, nemojte opet ludovati! Je li tko javio odakle to vano?
- Javili su, gospodine natporunie, ali tek za devet sati.
- Zato mi to niste odmah javili?
308

- Nisam vas htio uznemirivati, gospodine natporunie, nisam to elio uiniti.

- Tada mi, do bijesa, kaite ve jednom ta je to tako vano u devet sati!
- Telefonogram, gospodine natporunie.
- Ne razumijem vas, vejku.
- Imam to zapisano, gospodine natporunie: Primite telefonogram. Tko je na
telefonu? Jesi li zapisao? itaj, ili neto slino.
- Do sto avola, vejku, s vama je teko izai na kraj. Recite mi sadraj, ili u
skoiti na vas i opaliti vam jednu estoku! Dakle, to je?
- Opet nekakav dogovor, gospodine natporunie, danas ujutro u devet sati kod
gospodina pukovnika. Htio sam vas zbog toga probuditi nou, ali sam se
predomislio.
- I vi biste se drznuli da me budite zbog takve gluposti, kad ima za to dosta vremena
172

i ujutro! Wieder eine Besprechung, der Teufel soll das alles buserieren!
Objesite
slualicu, pa pozovite na telefon Vanka!
Raunarski narednik Vank javi se na telefon:
- Rechnungsfeldwebel Vank, Herr Oberleutnant.
- Vank, naite mi odmah drugog momka! Taj lopov Baloun poderao mi je do
jutra svu okoladu. Da ga sveemo? Ne, dat emo ga meu sanitetlije. Ljudeskara
je kao gora, pa moe vui ranjenike iz borbe. Poslat u ga odmah k vama. Uredite
to u pukovnijskoj kancelariji i vratite se odmah u etu. Mislite li da emo brzo na
put?
- Nema urbe, gospodine natporunie. Kad smo trebali poi s devetom
markompanijom, tada su nas vukli za nos itava etiri dana. S osmom isto tako.
Samo je s desetom bilo bolje. Najprije smo bili u pripravnosti, u podne smo dobili
zapovijed, a navee smo otputovali, ali zato su nas kasnije vucarali po itavoj
Madarskoj, jer nisu znali kakvu bi rupu i na kojem bojitu s nama zatrpali.
U toku itavog tog vremena, otkako je natporunik Luk postao zapovjednik
jedanaeste markompanije, on se nalazio u stanju koje se zove sinkretizam; trudio
se da pojmovne sporove ublauje s pomou poputanja u tolikoj mjeri da je dolazilo
do zbrke pojmova.
Stoga je on i sada ovako odgovorio:
- Da, moe biti, to je ve tako. Ne mislite dakle da emo danas otputovati? U devet
sati imamo dogovor s gospodinom pukovnikom ... A propos, znate li vi da ste
173

dienstfhrender?
Ja samo tako. Sastavite mi... Priekajte, to biste trebali
sastaviti?... Aha, spisak podoficira, otkad slue ... Zatim zalihe kompanije.
Nacionalnost? Da, da, i to ... Ali glavno je da poaljete toga novog momka... Kakve
vjebe izvodi danas fhnrich Pleschner sa svojim vojnicima? Vorbereitung zum
174

Abmarsch. Rauni? Doi u potpisati poslije ruka. Nikoga ne putajte u grad! A

u kantinu u logoru? Poslije ruka, ali samo na jedan sat... Dozovite amo vejka...
- vejku, vi ostanite zasada kod telefona!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja jo nisam popio kavu.
- Tada donesite kavu, pa ostanite u kancelariji kod telefona dok vas ne pozovem!
Znate li to je to ordonans?
309

- Trkaralo, gospodine natporunie.

- Da budete dakle na mjestu kad vas pozovem! Recite jo jednom Vanku da mi
potrai kakvog momka! vejku, halo, gdje ste?
- Ovdje gospodine natporunie, upravo su mi donijeli kavu.
- vejku, halo!
- ujem, gospodine natporunie. Kava mi je sasvim hladna.
- Vi ve znate dobro to je oficirski momak, vejku. Pogledajte ga, pa mi javite
kakav je. Objesite slualicu!
Srui crnu kavu u koju je prilio ruma iz boce s natpisom Tinta (iz opreza) Vank
pogleda vejka i ree:
- Ovaj na gospodin natporunik jako vie u taj telefon; razumio sam svaku rije.
Vi, vejku, mora da ste vrlo dobro poznati s gospodinom natporunikom.
- Mi smo kao prst i nokat - odgovori vejk. - Ruka ruku mije. Mi smo ve mnogo
toga zajedno iskusili. Koliko su nas puta htjeli rastaviti, ali mi smo se opet sastali.
Uvijek se on u svemu oslonio na mene, tako da se tomu esto i udim. Pa i sada ste
sigurno uli, neka vas jo jednom podsjetim da mu naete kakvog novog momka, a
ja neka ga pogledam i dadem o njemu miljenje. Gospodin natporunik nije
zadovoljan sa svakim momkom.
***
Kad je pukovnik Schrder pozvao na konferenciju sve oficire pohodnog bataljona,
uinio je to opet s velikim zadovoljstvom da bi se mogao dosita nagovoriti. Osim
toga bilo je potrebno da se donese neka odluka u vezi s aferom jednogodinjeg
dobrovoljca Mareka koji nije htio istiti zahode, pa ga je pukovnik Schrder zbog
pobune uputio divizijskom sudu.
Marek je upravo sino stigao sa divizijskog suda u glavnu straarnicu, gdje su ga
uvali pod straom. U isto vrijeme predan je pukovnijskoj kancelariji dopis
divizijskog suda, strahovito smuen, u kojem se istie da se u ovom sluaju ne radi
o pobuni, jer jednogodinji dobrovoljci nisu duni da iste zahode, ali ipak se ovdje
175

radi o Subordinationsverletzungu , a taj se delikt moe oprostiti dobrim

vladanjem na ratitu. Zbog tih razloga optueni se jednogodinji dobrovoljac Marek
vraa u svoju pukovniju, a istraga o povredi discipline obustavlja se do kraja rata i
obnovit e se pri prvom izgredu koji uini jednogodinji dobrovoljac Marek.

310

A zatim bio je tu jo jedan sluaj. Zajedno s jednogodinjim dobrovoljcem

Marekom dopremljen je od divizijskog suda i predan glavnoj straarnici neki lani
vodnik Teveles, koji se nedavno pojavio u pukovniji, kamo je bio poslan iz bolnice
u Zagrebu. Imao je veliku srebrnu kolajnu, oznake jednogodinjeg dobrovoljca i tri
zvjezdice. Priao je o junakim djelima este pohodne satnije u Srbiji od koje je
preostao jedino on. Istragom se utvrdilo da je u poetku rata sa estom
markompanijom zaista poao i neki Teveles, ali taj nije imao prava jednogodinjeg
dobrovoljca. Zatraena je i obavijest od brigade kojoj je esta marompanija
pridijeljena, kad se drugog prosinca tisuu devetsto etrnaeste bjealo iz Beograda,
pa je ustanovljeno da se u popisu predloenih ili odlikovanih srebrnom kolajnom ne
nalazi nikakav Teveles. No da li je pjeak Teveles u beogradskoj ratnoj operaciji
promaknut na vodnika, nije se dalo nikako ustanoviti, jer se cijela esta
markompanija izgubila kraj crkve sv. Save u Beogradu zajedno sa svojim
oficirima. Na divizijskom sudu branio se Teveles time da mu je zaista bila obeana
velika srebrna kolajna, pa ju je stoga kupio od jednog Bosanca. to se tie oznaka
jednogodinjeg dobrovoljca, priio ih je u pijanstvu, a nosio ih je i dalje zato to je
stalno bio pijan, jer mu je dizenterija oslabila organizam.
Kad je dakle zapoelo vijeanje, prije nego su preli na rapravljanje o ta dva sluaja,
pukovnik Schrder objavi da je potrebno da se ee sastaju prije odlaska koji nee
vie dugo ekati. Javili su mu iz brigade da se oekuju nalozi iz divizije. Momad
neka bude spremna, zapovjednici kompanija neka budno paze da nitko ne manjka.
Ponovio je zatim jo jednom sve ono to je juer izloio. Dao je opet pregled ratnih
dogaaja i rekao da nita ne smije u vojsci potisnuti borbeno raspoloenje i ratnu
poduzetnost.
Pred njim je na stolu bila privrena karta ratita sa zastavicama na pribadaama,
ali zastavice su bile poruene i fronte pomaknute. Izvuene pribadae zajedno sa
zastavicama leahu pod stolom.
itavo je ratite tako strano ispreturao maak kojega su pisari drali u pukovnijskoj
kancelariji. Kad se on nou istovario na austro-ugarsko ratite, htio je izmetine
311

nekako zakopati, pa je izvlaio zastavice i razmazao izmetine po svim poloajima,

nanio ih na fronte i mostobrane i oneistio sve armijske zborove.
Pukovnik Schrder bijae vrlo kratkovidan.
Oficiri pohodnog bataljona promatrahu sa zanimanjem kako se prst pukovnika
Schrdera pribliava tim hrpama.
- Odavde, gospodo, prema Sokalu na Bug - ree pukovnik Schrder proroki i
pomicae kaiprst po sjeanju prema Karpatima, pri emu ga zatae u jednu od onih
hrpa s pomou kojih je maak nastojao da uini kartu ratita plastinom.
- to je to? - upita iznenaeno pukovnik kad mu se neto prilijepilo na prst.
176

- Wahrscheinlich Katzendreck, Herr Oberst - odgovori u ime sviju vrlo pristojno

kapetan Sgner.
Pukovnik Schrder odjuri u susjednu kancelariju, odakle se ula strana grmljavina i
psovanje sa strahovitom prijetnjom da e ih natjerati da poliu makove izmetine.
Istraga je bila kratka. Utvrdilo se da je maka prije etrnaest dana donio u
kancelariju najmlai pisar Zwiebelfisch. im se to utvrdilo, Zwiebelfisch je pokupio
svoje stvari i stariji ga je pisar odveo u glavnu straarnicu, gdje e sjediti do daljeg
naloga gospodina pukovnika.
Time je zapravo bilo zavreno itavo vijeanje. Kad se pukovnik Schrder, sav
crven u licu, vratio u oficirski zbor, zaboravio je da se valja jo posavjetovati o
sudbini jednogodinjeg dobrovoljca Mareka i lanog vodnika Tevelesa.
Rekao je sasvim kratko:
- Molim gospodu oficire da budu spremni i da oekuju moje dalje naloge i
instrukcije.
I tako jednogodinji dobrovoljac i Teveles ostadoe i dalje pod straom u glavnoj
straarnici, a kad im se kasnije pridruio i Zwiebelfisch, mogli su skupa zaigrati
marija i poslije marijaa dosaivati svojim straarima molbom da im pohvataju
buhe na slamnjai.
A poslije su im jo gurnuli unutra i frajta Peroutku od trinaeste markompanije, koji
se juer izgubio kad se po logoru proirio glas da se ide na poloaj, ali ga je ujutro
nala patrola kod Bijele rue u Brucku. Ispriavao se da je jo prije odlaska htio
da pogleda staklenik grofa Harracha kraj Brucka, pa je na povratku zalutao, te je
tek ujutro sav umoran stigao do Bijele rue. (A meutim spavao je s Ruenkom iz
Bijele rue.)
***
Situacija je bila neprestano nejasna. Hoe li se poi ili se nee poi? vejk je za
telefonom u kancelariji jedanaeste markompanije sasluao najrazlinija pesimistika
i optimistika miljenja. Dvanaesta je markompanija telefonirala da je netko iz
kancelarije uo da e se ekati sve do streljake obuke s pokretnim figurama i da e
177

se poi na put tek poslije feldmassigschiesbunga.

S ovim se optimistikim
gleditem nije slagala trinaesta markompanija, koja je telefonirala da se upravo
vratio iz grada kapral Havlk i da je uo od nekog eljeznikog slubenika da su
vagoni ve na kolodvoru.
Vank istrgne vejku slualicu iz ruke i pone uzrujano vikati da eljezniari ne
znaju nita i da je on maloas bio u pukovnijskoj kancelariji.
312

vejk je ostao kraj telefona s istinskim uivanjem i na sva pitanja to ima novo,
odgovarao je, da se jo nita sigurno ne zna.

Tako je odgovorio i na pitanje natporunika Luka:

- to ima kod vas novo?
- Jo se nita sigurno ne zna, gospodine natporunie, - stereotipno odgovori vejk.
- Vole jedan, objesite slualicu.
Zatim stie niz telefonograma, koje je vejk primio nakon duljeg nesporazumka. I
to najprije onaj koji mu nisu mogli izdiktirati noas kad nije objesio slualicu te je
spavao, a u kojem su se traili podaci o cijepljenim i necijepljenim vojnicima.
Zatim opet zakanjeli telefonogram o konzervama, to je bilo ve juer objanjeno.
Pa onda telefonogram svim bataljonima, kompanijama i pukovnijskim jedinicama:
Kopija telefonograma brigade No. 75692. Naredba brigade broj 172. - U
izvjetajima o ekonomiji poljskih kuhinja obavezan je ovaj poredak pri navoenju
upotrijebljenih namirnica: 1. meso, 2. konzerve, 3. svjee povre, 4. sueno povre,
5. ria, 6. makaroni, 7. tarana i krupica, 8. krumpir, umjesto navedenog pod 4.
sueno povre, 5. svjee povre
Kad je to vejk proitao raunarskom naredniku, Vank je sveano izjavio da se
takvi telefonogrami bacaju u nunik:
- To je izmislio neki blesan u tabu armije pa odmah raspisao na sve divizije,
brigade i pukovnije.
Zatim je vejk primio jo jedan telefonogram, koji su mu tako brzo diktirali da je
vejk od svega uhvatio u svoj blok samo nekoliko rijei koje su izgledale kao ifra:
In der Folge genauer erlaubt gewesen oder das selbst einem hingegen immerhin
eingeholt werden.
- Sve su to suvine stvari - ree Vank kad se vejk jako udio ta je to napisao, pa
to triput zaredom naglas proitao - same budalatine, premda, avo bi ga znao,
moda je to i ifrirano, ali mi u kompaniji nismo u tom izvjebani. I to se moe
baciti.
313

- I ja tako mislim - ree vejk. - Kad bih javio gospodinu natporuniku da treba in
der Folge genauer erlaubt gewesen oder das selbst einem hingegen immerhin
eingeholt werden, on bi se i uvrijedio.
- Ima vam strano osjetljivih ljudi - nastavi vejk zanijevi se opet u uspomene. Jednom sam se iz Vysoana vozio tramvajem u Prag, a u Libnju ue unutra neki
gospodin Novotny. im sam ga prepoznao, pooh k njemu na platformu i upustih
se u razgovor kako smo obojica iz Drova. No on se izderao na mene, neka mu ne
dodijavam, jer me on, veli, ne poznaje. Ja mu poeh objanjavati neka se samo
podsjeti da sam ja kao mali djeak dolazio k njemu s majkom koja se zvala
Antonija, a otac da se zvao Prokop i da je bio nadglednik ekonomije. Ali ni poslije
toga nije htio priznati da se poznajemo. Tada mu rekoh i neke blie pojedinosti, da
su u Draovu bila dva Novotnja, Tonda i Josef. I on da je ba taj Josef, i da su mi
pisali o njemu iz Drova da je nastrijelio svoju enu kad ga je korila to pije. A
tada on razmahnu rukom, ja se izmaknem, te on razbi staklo na prednjoj platformi,
ono veliko ispred vozara. I tako nas obojicu skinuli s tramvaja, odveli na policijski
komesarijat i ondje se pokazalo da je zato bio tako osjetljiv jer se uope nije zvao
Josef Novotny, nego Eduard Doubrava, a bio je iz Montgomeryja u Americi pa je
doao posjetiti roake, od kojih potjee i njegova obitelj.

Telefon prekide vejkovo prianje i neki hrapavi glas iz mitraljeskog odjela opet
upita da li se polazi. Ujutro je, veli, dogovor kod gospodina pukovnika.
Na vratima se pojavi, blijed kao krpa, kadet Biegler, najvei blesan u itavoj
kompaniji, jer se trudio da se u jednogodinjoj koli istakne svojim znanjem.
Kimnuo je Vanku da izae s njim u hodnik, gdje su dugo razgovarali.
Kad se Vank vratio, smjekao se prezirno.
- To je pravi vol - ree vejku. - Zaista u naoj markompaniji imamo krasne
primjerke! I on je bio na dogovoru kod pukovnika, pa kad su se rastajali, naredio je
gospodin natporunik da svi vodnici izvre pregled puaka i da budu pri tome strogi.
314

I sad me doao pitati da li da dade svezati lbeka zato to je puku oistio

petrolejem.
Vank se uzrujao.
- Dolazi me pitati ovakve gluposti, a zna da idemo na frontu. Pa i gospodin
natporunik se juer predomislio o vezanju svoga momka. A i ovom sam mladiu
rekao neka dobro promisli o tome to s vojnicima postupa kao sa ivotinjama.
- Kad ve spominjete momka - ree vejk - ne znate li moda da li ste ve kakva
nali za gospodina natporunika?
- Budite pametni! - odgovori Vank. - Za sve ima dosta vremena. Uostalom ja
mislim da e se gospodin natporunik priviknuti na Balouna. On e mu kadikad
togod i pojesti, ali kad doemo na frontu, proi e ga i to. Ondje esto obojica nee
imati to da jedu. Kad ja kaem da e Baloun ostati, tu se onda ne da nita uraditi.
To je moja briga i tu gospodin natporunik nema ta da govori. Samo bez urbe!
Vank opet lee na svoj krevet i ree:
- vejku, priajte mi kakvu anegdotu iz vojnikog ivota!
- Mogu ja to - odgovori vejk - samo se bojim da ne bi opet tko pozvonio.
- A vi iskopajte, vejku, odarafite vezu ili skinite slualicu!
- Dobro dakle - ree vejk skidajui slualicu. - Ja u vam ispriati neto to pristaje
u ovu situaciju, samo to su tada mjesto pravog rata bili samo manevri, ali je bila
isto takva panika kao i danas, jer se nije znalo kad emo poi iz kasarne. Sa mnom
je sluio neki Poianin ic, valjan ovjek, ali poboan i bojaljiv. On je zamiljao
da su manevri neto strano, da ljudi ondje padaju od ei, a bolniari ih na maru
samo kupe kao pale kruke. Zato je unaprijed pio, da ima rezervu, pa kad smo izali
iz kasarne na manevre i stigli do Mneka, tada je on rekao: Deki, ja to neu moi
izdrati: mene moe spasiti samo dragi bog. Zatim smo doli do Hoovica i ondje
smo imali dva dana odmora jer je posrijedi bila zabuna, i mi smo tako brzo
napredovali da bismo s ostalim pukovnijama, koje su nam bile na krilima, zarobili
itav neprijateljski tab, to bi bila sramota jer je na armijski zbor trebao stvar
zabrljati, a neprijatelj pobijediti, jer je na neprijateljskoj strani bio neki olinjali
nadvojvoda. Taj je ic uinio ovo: dok smo mi logorovali, on se pokupio i otiao da
kupi neto u nekom selu iza Hoovica, pa se poslije podne vraao u logor. Bilo je
vrue, a on propisno nakresan, te on odjednom spazi na cesti stup, a na stupu
krinjicu i u njoj pod staklom sasvim malen kip svetog Ivana iz Nepomuka. Pomolio
se on pred svetim Ivanom pa mu ree: Tebi je vrue, trebalo bi da se bar malo
napije. Tu si na suncu, te se stalno znoji. Pa potrese uturicom, otpi i ree:
Ostavio sam i tebi gutljaj, sveti Ivane iz Nepomuka No preplaio se, iskapio je
sve, te za svetog Ivana nije ostalo nita. Isuse i Marijo, ree, "sveti Ivane iz
Nepomuka, to mi mora oprostiti, ja u ti to nadoknaditi. Ja u te uzeti sa sobom u
logor i napojit u te tako slavno da nee moi stajati na nogama." I dragi ic iz
saaljenja prema svetom Ivanu iz Nepomuka razbi staklo, izvue sveev kip, strpa
ga pod bluzu i odnese u logor. Poslije je sveti Ivan Nepomuki spavao s njim na
slami, nosio ga je sa sobom na marevima u teleaku i imao je veliku sreu u
kartama. Gdje smo god logorovali, on je svagdje dobivao, sve dok nismo doli u
prchenjski kraj, gdje smo logorovali u Drahenicama i gdje je on izgubio sve to je
315

imao. Kad smo ujutro krenuli dalje, vidjeli smo kako na kruki kraj ceste visi sveti
Ivan iz Nepomuka, objeen o grani. Eto to je ta anegdota, a sada da opet objesimo
slualicu.
I telefon je opet odnosio drhtaje novog nervnog ivota kad je stari sklad i mir u
logoru bio poremeen.
U to je vrijeme natporunik Luk u svojoj sobi prouavao ifre koje je upravo
dobio iz taba pukovnije zajedno s uputom kako ih valja odgonetnuti, i ujedno tajnu
ifriranu zapovijed o pravcu kojim e marbataljon poi prema galicijskoj granici
(prva etapa):
7217 - 1238 - 475 - 2121 - 35 = Moon
8922 - 375 - 7282 = Rab
4432 - 1238 - 7217 - 375 - 8922 - 35 = Komarn (o)
7282 - 9299 - 310 - 375 - 7881 - 298 - 475 - 7979 = Budapet (Budimpeta).
Odgonetavajui ove brojeve, natporunik Luk uzdahnu:
- Der Teufel soll das buserieren.

178

316

TREI DIO
SLAVNE BATINE

317

I. KROZ MADARSKU

Konano doekae svi i taj trenutak da su ih ukrcali u vagone u odnosu 42 ovjeka

prema 8 konja. Dakako, konji su udobnije putovali nego vojnici, jer oni mogu
spavati i stojeke, ali to nije nita smetalo. Vojniki je vagon i opet vozio u Galiciju
novu skupinu ljudi koje gone na klaonicu.
No dakako, tim je ljudima ipak uglavnom laknulo; to je sad ve bilo neto odreeno
im je vlak krenuo, no prije toga vladala je samo muna neizvjesnost i panika: hoe
li se poi ve danas, ili sutra, ili prekosutra. Neki su se osjeali kao osuenici na
smrt koji sa strahom oekuju kad e doi po njih krvnik. A poslije toga nastaje
smirenje, jer e se sve to ipak svriti.
Stoga je jedan vojnik urlao iz vagona kao da je pomjerio pameu:
- Putujemo, putujemo!
Raunarski narednik Vank s pravom je rekao vejku da se ne treba uriti.
Prolo je nekoliko dana dok je nastupio i taj as da su se poeli ukrcavati u vagone,
a uz to se neprestano govorilo o konzervama, tako da je iskusni Vank rekao da je
to samo fantazija. Ta kakve konzerve! Bit e jo odsluena poljska misa, jer je tako
bilo i s prolom markompanijom. Kad ima konzervi, tada poljska misa otpada. U
protivnom sluaju poljska misa zamjenjuje konzerve.
I tako se mjesto konzerviranih gulaa pojavio vii vojni sveenik Ibl koji je jednim
udarcem ubio tri muhe. On je odjednom odsluio poljsku misu za tri pohodna
bataljona, od kojih je dva blagoslovio za Srbiju, a jedan za Rusiju.
Tom prilikom on je odrao vrlo zanosan govor, pa se vidjelo da je grau crpao iz
vojnikih kalendara. Bio je to tako dirljiv govor da ga se sjetio vejk kad su ve
polazili prema Moonu i kad je on sjedio u vagonu u improviziranoj kancelariji
zajedno s Vankom. Sjetivi se vejk toga govora, ree raunarskom naredniku:
- Bit e to divno, kao to je priao feldkurat, kada se dan nagne k zapadu i sunce sa
svojim zlatnim zrakama padne za planine, pa se na bojnom polju zauje, kao to je
on rekao, posljednji dah onih to umiru, rzanje klonulih konja i jecanje ranjenika i
lelek stanovnika kojima e gorjeti kolibe nad glavom. Ja vrlo volim kad ljudi govore
318

ovakve blezgarije na kvadrat!

Vank klimnu glavom u znak suglasnosti:
- Bilo je to vraki dirljivo!
- Bilo je to lijepo i pouno - ree vejk. - Ja u to vrlo dobro zapamtiti, pa kad se
vratim iz rata, priat u o tome u Gostionici kod kalea. Dok nam je to gospodin
feldkurat tumaio, on se tako lijepo raskoraio da sam se bojao da mu se koja
nourda ne osklizne, pa da ne padne na poljski oltar i ne razbije glavurdu o
monstrancu. Priao nam je tako lijep primjer iz povijesti nae vojske iz vremena
kad je jo Radetzky sluio, pa se, veli, s veernjim rumenilom spajao plamen od
poara kako su gorjeli tagljevi na ratitu, kao da je sve to vidio.
A istoga dana bio je ve vii poljski sveenik Ibl u Beu pa je opet i ondje nekom
drugom marbataljonu priao dirljivu zgodu, koju je vejk spomenuo i koja mu se
tako svidjela da ju je nazvao blezgarijom na kvadrat.
- Dragi vojnici - govorio je vii vojni sveenik Ibl - sad vi dakle zamislite da ste u
godini etrdeset osmoj i da se pobjedonosno zavrila bitka kod Custozze, gdje je
poslije desetsatnog upornog boja morao talijanski kralj Albert prepustiti krvavo
bojno polje naem ocu vojnikome, maralu Radetzkomu, koji je u svojoj
osamdeset etvrtoj godini ivota izvojevao tako sjajnu pobjedu.
I gle, dragi vojnici! Na uzvisini pred osvojenom Custozzom stoji stari vojskovoa.
Oko njega stoje njegove vjerne vojvode. Ozbiljnost trenutka djelovala je na sve njih
jer se, vojnici, nedaleko od marala mogao vidjeti vojnik koji se borio sa smru. S
razmrskanim udovima na polju asti osjeao je ranjeni zastavnik Hrt kako ga gleda
maral Radetzky. Vrli ranjeni zastavnik stezao je jo u grevitom zanosu desnicom,
koja se koila, svoju zlatnu kolajnu. Kad je ugledao uzvienog marala, njegovo je
srce jo jednom ivo zakucalo i kroz uzeto tijelo projuri mu posljednji ostatak
snage, te umirui vojnik pokua uz natovjeanski napor dopuzati do svoga marala.
- Ne naprei se, moj dobri vojnie! - doviknu mu maral, sie s konja i htjede mu
pruiti ruku.
- Nije mogue, gospodine marale - ree umirui vojnik - otkinute su mi obje ruke.
Ali jedno vas molim: recite mi po istini da li smo u bitki potpuno pobijedili.
- Potpuno, dragi moj - ree ljubazno feldmaral. - teta to ti je radost pomuena
time to si ranjen.
- Dakako, uzvieni gospodine, meni je odzvonilo - ree muklim glasom vojnik
smjekajui se ugodno.
- Jesi li edan? - upita ga Radetzky.
- Dan je bio vru, gospodine marale. Bilo je preko 30 stupnjeva vruine.
Nato Radetzky, dohvativi uturicu svoga autanta, prui je umiruem vojniku.
Ovaj potegnu jaki gutljaj.
- Neka vam to bog hiljadu puta plati! - viknu vojnik nastojei da poljubi ruku svoga
zapovjednika.
- Otkad si u vojsci? - upita ga maral.
- Preko etrdeset godina, gospodine marale! Kod Asperna sam dobio zlatnu
kolajnu. Bio sam i u bitki kod Leipziga, imam i topniki kri, bio sam pet puta
smrtno ranjen, ali sad mi je zaista odzvonilo! Ali kako sam sretan i blaen to sam
319

doivio dananji dan! Ne alim umrijeti kad smo izvojevali slavnu pobjedu i vratili
caru njegovu zemlju!
U tom trenutku, dragi vojnici, odjeknue iz logora velianstveni zvuci nae himne
Boe, ivi, Boe titi irei se snano i uzvieno po bojnom polju. Pali vojnik,
rastajui se sa ivotom, pokua se jo jedanput pridii.
- ivjela Austrija! - viknu oduevljeno. - ivjela Austrija! Neka se nastavi ta divna
pjesma! ivio na vojskovoa! ivjela vojska!
I umirui vojnik prikloni se jo jednom maralovoj desnici koju i poljubi, a zatim
klonu i iz njegove plemenite due vinu se tihi i posljednji uzdah. Vojskovoa stajae
otkrivene glave pred mrtvim tijelom jednoga od najvrednijih vojnika.
- Valja mu zaista zavidjeti na ovako krasnoj smrti - ree ganuto maral i sakri lice u
sklopljene dlanove.
- Dragi vojnici - zavri vojni sveenik - i ja vama elim da svi doekate ovako
krasnu smrt.
Sjeajui se toga govora vieg vojnog sveenika Ibla. vejk ga je mogao s punim
pravom nazvati, a da mu ni najmanje ne uini krivo, blesanom na kvadrat.
Poslije toga poe vejk govoriti o poznatim zapovijedima koje su im proitali prije
ulaska u vlak. Prva je bila zapovijed cjelokupnoj vojsci, potpisana od Franje Josipa,
a druga zapovijed nadvojvode Josipa Ferdinanda, vrhovnog zapovjednika istone
vojne skupine. Obje su se zapovijedi odnosile na dogaaje u Duklanskom klancu
dne 3. travnja 1915. kad su dva bataljona 28. pukovnije prele k Rusima zajedno s
oficirima i uz zvukove pukovnijske glazbe.
Obje su im zapovijedi proitane drhtavim glasom i u prijevodu su glasile ovako:
Vojna zapovijed za dan 17. travnja 1915.
Pun bola nareujem da se 28. c. i kr. pje. pukovnija zbog kukaviluka i
veleizdaje izbrie iz sastava moje vojske. Pukovnijska zastava neka se oduzme toj
obeaenoj pukovniji i neka se preda u vojni muzej. Dananjim danom prestaje
da postoji pukovnija koja je, moralno otrovana ve kod kue, krenula na bojite
da poini veleizdaju.
Franjo Josip I
Zapovijed nadvojvode Josipa Ferdinanda
eke su trupe u toku bojnih operacija razoarale, osobito u posljednjim
borbama. Naroito su razoarale prilikom obrane rovovskih poloaja u kojima su
se nalazile dulje vremena, to je esto iskoristio neprijatelj da uspostavi dodir i
vezu s podlim elementima ovih trupa.
Napadaji neprijatelja, potpomognutog od ovih izdajica, obino su uvijek bili
usmjereni protiv onih odsjeka fronte koji su bili zaposjednuti od takvih trupa.
esto je neprijatelju polazilo za rukom da iznenadi nae jedinice i da, tako rei
bez ikakva otpora, prodre u nae poloaje i zarobi prilino velik broj branilaca.
Neka se tisuu puta stide i srame, neka padne prezir na ove neasne bijednike koji
su izdali cara i dravu i koji kaljaju ne samo ast slavnih zastava nae slavne i
hrabre vojske, nego i ast one narodnosti kojoj pripadaju.
Prije ili poslije stii e ih tane ili krvniki konopac.
320

Dunost je svakog pojedinog ekog vojnika koji osjea u sebi ast, da svojem
zapovjedniku prijavi takva nitariju, hukaa i izdajicu.
Tko to ne uradi, i sam je izdajica i nitarija.
Ova zapovijed neka se proita svima vojnicima ekih pukovnija.
C. i kr. 28. pukovnija, po zapovijedi naega vladara, ve je izbrisana iz sastava
nae vojske i svi e zarobljeni prebjezi iz te pukovnije krvlju platiti svoju teku
krivicu.
Nadvojvoda Josip Ferdinand
- Sad su nam to proitali malo prekasno - ree vejk Vanku. - Veoma se udim to
su nam to proitali tek sada, a car je izdao tu zapovijed ve 17. travnja. Moglo bi se
initi kao da nam to prije nisu htjeli proitati zbog nekih posebnih razloga. Da sam ja
car, ja ne bih dopustio da se moja zapovijed tako odgaa. Ako ja izdam zapovijed
17. travnja, tada se ona mora i proitati sedamnaestog travnja u svim pukovnijama,
makar i sjekire padale s neba.
Na drugom kraju vagona, nasuprot Vanku, sjedio je kuhar okultist iz oficirske
menae i neto pisao. Iza njega su sjedili momak natporunika Luka, bradati
gorostas Baloun i telefonist Chodounsk, koji je dodijeljen 11. markompaniji.
Baloun je vakao komad komisnoga kruha i preplaeno tumaio telefonistu
Chodounskom da nije kriv to u onoj guvi pri ulaenju u vlak nije mogao ui u
tabni vagon gdje je njegov natporunik.
Chodounsk ga je plaio da sad vie nema ale i da e za to dobiti metak.
- Kad bi ve jednom bio kraj tome mrcvarenju! - jadao se Baloun. - Jednom sam
ve gotovo nastradao na manevrima kod Votica. Marirali smo gladni i edni, pa
kad je do nas dojahao bataljonski autant, ja viknuh: Dajte nam vode i kruha! On
okrenu konja prema meni i ree mi, kad bi bio rat, da bih morao izai iz reda i da bi
me on dao strijeljati, a sada e me zatvoriti u garnizonski zatvor. Ali tada sam imao
veliku sreu jer mu se putem, kad je poao da to javi tabu, poplaio konj, pa je pao
s konja i, hvala bogu, skrhao vrat.
Baloun teko uzdahnu i zagrcnu se zalogajem kruha, a kad se pribrao, poudno
pogleda dvije uprtnjae natporunika Luka koje je imao na brizi.
- Fasovala su gospoda oficiri - ree turobno - jetrene konzerve i madarsku salamu.
Tako komadi.
I gledao je pri tom tako eznutljivo one dvije uprtnjae svoga natporunika kao
kakvo naputeno pae, koje je gladno kao vuk pa sjedi kraj vrata trgovine
suhomesnatom robom i udie paru od suhog mesa koje se unutra kuha.
- Ne bi nam kodilo - ree Chodounsk - kad bi nas gdje doekali s kakvim dobrim
rukom. Kad smo na poetku rata putovali u Srbiju, tada smo se prederali na
svakoj stanici jer su nas svagdje astili. Od gujih bataka izrezivali smo komade
najboljeg mesa pa smo se njima igrali ovinjaka na ploama okolade. U Osijeku
u Hrvatskoj donijeli su nam u vagon dva gospodina u ime veterana velik kotao
peenih zeeva, ali vie nismo mogli izdrati, pa smo im sve to izlili na glavu. Po
svim prugama nismo nita drugo radili, nego samo bljuvali iz vagona. Kapral
Matjka u naem vagonu tako se naderao da smo mu morali staviti dasku preko
trbuha i skakati po njoj kao kad se kupus gazi, pa mu je tek tada laknulo i curilo iz
321

njega i odozgo i odozdo.

Kad smo putovali kroz Madarsku, tada su nam na svakoj stanici ubacivali u vagon
peene kokoi. Od njih nismo jeli nita drugo nego samo mozak. U Kapofalvi
bacali nam Madari u vagone itave komade peenih svinja, pa je jedan drug dobio
u glavu itavu peenu svinjsku glavu tako da je poslije toga natjeravao toga
darivaoca s opasaem preko tri kolosijeka.
Ali zato ve u Bosni nismo dobili ni vode. No do Bosne smo imali, premda je to bilo
zabranjeno, svakojakih rakija po miloj volji i potoke vina. Sjeam se da su nas na
nekom kolodvoru neke gospoe i gospoice poastile pivom, no mi smo im se
pomokrili u kantu s pivom, te su one pobjegle glavom bez obzira.
Svi smo itavim putem bili kao u nekom bunilu, pa ja nisam mogao ni razabrati
irovskog asa, kad odjednom, prije nego smo i oekivali, pade zapovijed da svi
izaemo iz vagona, a nismo ni dovrili kartanje. Neki kapral, ne znam vie ni kako
se zvao, vikao je na svoje ljude da pjevaju:
179

Und die Serben mussen sehen, dass wir Oesterreicher Sieger, Sieger sind. No
netko ga je odostrag udario nogom pa se sruio preko tranica. A zatim vika da se
puke sloe u piramide, i vlak se odmah okrenuo i vratio se natrag prazan, samo zna
se, kao to se obino deava za panike, odvezao je sa sobom nau hranu za dva
dana. A odande, kao od onog drvea ondje, poee ve praskati rapnele. Stigao je
uto s drugog kraja zapovjednik bataljona i zvao sve na vijeanje, a zatim je doao i
na natporunik Macek, eh kao panj, ali je govorio samo njemaki, pa nam je
rekao, blijed kao krpa, da se ne moe dalje putovati, da je pruga baena nou u zrak
na lijevom krilu. Ali to je jo daleko od nas. Mi emo, veli, dobiti pojaanje pa
emo ih sve pobiti. Nitko neka se ne preda ako bi do ega dolo, jer Srbi, kau,
odreu zarobljenicima ui i nosove i izvade im oi. to nedaleko od nas praskaju
rapnele, to neka nas nita ne uznemiruje. To se, veli, vjeba u gaanju nae
topnitvo. Odjednom se negdje iz brda zau tatatatatatata. To se, veli, vjebaju nai
mitraljesci. Zatim se s lijeve strane zau topovska paljba, a mi je sad usmo prvi put
322

pa legosmo na trbuh tako da je preko nas preletjelo nekoliko granata i zapalilo

kolodvor, a s desne strane nad nama zazvida tanad i u daljini se zaue puane
salve i tutnjava. Natporunik Macek zapovjedi da uzmemo puke i da ih nabijemo.
Deurni tada prie k njemu i ree mu da to uope nije mogue jer nemamo sa
sobom nikakve municije, i da valjda dobro zna da smo municiju morali fasovati tek
na daljoj etapi prije samog poloaja. Pred nama da je otiao vlak s municijom i da je
on ve jamano pao Srbima u ruke. Natporunik Macek stajae asak nepomino
kao kip, a onda zapovjedi da stavimo bajonete na puke, i ne znajui zato, samo
tako od oaja, da se neto radi.
Poslije toga smo opet stajali u pripravnosti prilino dugo, a zatim se opet ispruismo
preko eljeznikih pragova jer se pojavio nekakav aeroplan, pa su podoficiri viknuli:
180

Alles decken, decken! A tada se ispostavilo da je to na aeroplan i da je naa

artiljerija zabunom na nj pucala i pogodila ga. Opet dakle ustadosmo, nitko nita ne
zapovijeda, voljno! Kad odjednom juri prema nama neki konjanik.

323

181

Ve izdaleka vie Wo ist Batallionskommando?

Zapovjednik bataljona izjaha
mu u susret, a on mu prui nekakvo pismo i odjuri dalje nadesno. Zapovjednik
bataljona itae pismo jaui, a odjednom kao da je poludio. Izvue sablju i pojuri k
nama. Alles zurck, alles zurck! viknu on oficirima, Direktion Mulde, einzeln
182

abfallen! No tada je ve zapoelo. Sa svih strana, kao da su ekali taj trenutak,

osue na nas paljbu. S lijeve je strane bilo kukuruzno polje, i to vam je bilo kao sam
avo. Mi smo puzali etvoronoke prema onoj uvali, a teleake smo ostavili na
onim prokletim pragovima. Natporunika Maceka pogodilo tane sa strane u glavu,
pa nije ni pisnuo. Prije nego smo se sklonili u uvalu, bilo je mnogo mrtvih i ranjenih.
Ostavili smo ih ondje i bjeali sve do veera, a itav su taj kraj nai napustili ve
prije nas. Vidjeli smo samo opljakanu komoru. Napokon stigosmo na kolodvor,
gdje su nam ve izdane nove zapovijedi da se ukrcamo u vlak i da poemo natrag
prema tabu, ali to nismo mogli izvriti jer je itav tab dan prije pao u
zarobljenitvo, to smo saznali tek ujutro. Tako ostadosmo kao siroad, nitko nije
htio ni da zna za nas pa su nas dodijelili 73. regimenti, da se s njom povlaimo, to
smo uradili s najveim veseljem, samo to smo prije toga morali marirati itav dan
dok smo konano stigli do 73. regimente. Zatim smo...
Nitko ga vie nije sluao jer su vejk i Vank igrali marija s izvlaenjem, a kuhar
okultist iz oficirske menae nastavljao je s pisanjem opirnog pisma eni, koja je za
njegove odsutnosti poela izdavati nov teozofski asopis, dok je Baloun drijemao na
klupi, tako da telefonistu Chodounskom nije preostalo drugo nego da ponavlja: Da,
nikad to neu zaboraviti. . .
Ustade dakle i poe da kibicira pri igranju marijaa.
- Da mi bar pripali lulu - ree vejk Chodounskomu prijateljski - kad si ve doao
da kibicira. Marija je vaniji nego itav rat i te vae proklete pustolovine na
srpskoj granici... Ba sam glupo odigrao, zasluujem uku! ta nisam jo asak
priekao s tim kraljem, upravo sam sada dobio deka. Ba sam vol!
Uto je kuhar okultist dovrio svoje pismo i itao ga sam sebi oito zadovoljan kako
ga je lijepo sastavio s obzirom na vojnu cenzuru.
Draga eno!
Kad primi ove retke, ja u ve biti nekoliko dana u vlaku, jer putujemo na frontu.
To me ba previe ne veseli, jer u vlaku ljenarim i ne mogu biti koristan jer se u
naoj oficirskoj kuhinji ne kuha, nego jelo dobivamo na eljeznikim stanicama.
Rado bih naoj gospodi oficirima na putu kroz Madarsku skuhao segedinski
gula, ali elja mi se nije ispunila. Moda u imati prilike, kad stignemo u
Galiciju, da im skuham oule, pravi galicijski, gusku dinstanu u krupici ili rii.
Vjeruj mi, draga Helena, da se zaista trudim kako bih naoj gospodi oficirima to
vie zasladio njihove brige i trud. Premjeen sam iz pukovnije u marbataljon, to
mi je bila najvrua elja ne bih li kako, i skromnim sredstvima, uputio oficirsku
poljsku kuhinju na fronti na najbolji kolosijek. Sjea se, draga Helena, kako si
mi poeljela kad sam nastupao dunost u pukovniji, da dobijem dobre starjeine.
Tvoja se elja ispunila, pa ne samo da se ne mogu ni najmanje potuiti, nego
324

naprotiv, sva su gospoda oficiri nai pravi prijatelji i osobito se prema meni
vladaju kao roeni otac. Javit u ti to prije broj nae ratne pote...
Ovo je pismo napisano ovako uslijed prilika koje su nastale kad je kuhar okultist
izazvao gnjev pukovnika Schrdera, koji ga je dotad titio, ali za kojega je opet na
oprotajnoj veeri s oficirima marbataljona, nesretnim sluajem, ponestalo rolanog
teleeg bubrenjaka, pa ga je pukovnik Schrder poslao u markompaniju na frontu,
a oficirska pukovnijska kuhinja povjerena nekom nesretnom uitelju iz Zavoda za
slijepe na Klrovu.
Kuhar okultist preleti oima jo jednom preko svoga pisma koje mu se inilo vrlo
diplomatskim i koje ga treba zadrati bar malo dalje od ratita, jer govorio tko to
mu drago, ipak se i na fronti moe zabuavati ako je ovjek u kuhinji.
On je dodue, dok je jo bio u civilu urednik i vlasnik okulistikog asopisa za
zagrobne nauke, napisao veliku raspravu o tome da se nitko ne treba bojati smrti, a i
raspravu o seobi dua.
I on je dakle priao k vejku i Vanku da im kibicira. Izmeu obojice igraa nije u
tom trenu bilo nikakve razlike u vojnom inu. Sad vie nisu igrali udvoje, nego
marija utroje s Chodounskm.
Ordonans vejk prostaki je grdio raunarskog narednika Vanka:
- Ja vam se udim da moete igrati tako blesavo. Ta vidite da on igra betel. Ja
nemam bundeve, a vi ne okreete osmicu i bacate kao najgluplje govedo irovskog
donjaka, pa e ta budala jo i dobiti.
- udne mi galame zbog jednog izgubljenog betela - glasio je pristojni odgovor
raunarskog narednika - a vi sami igrate kao idiot. Ja treba da isiem iz prsta
bundevsku osmicu, a uope nemam nikakve bundeve, nego sam imao samo velike
zelene i irove, bitango jedna.
- Tada ste trebali sve nositi, pametnjakoviu - ree smijeei se vejk. - To vam je
ba tako kao jednom kod Vala, dolje u restauraciji, kad je bio ondje neki
nespretnjakovi koji je mogao odnijeti sve redom, ali nije tako igrao, nego je uvijek
najmanje karte odlagao u talon i svakoga pustio u betel. Ali kakve je imao karte! Od
svih boja najvie. Kao to sada ne bi imao nita od toga ako biste vi nosili sve
redom, tako ni tada od njega, ni ja ni itko drugi koji smo bili ondje, nego bismo
samo plaali. I ja mu konano rekoh: Gospodine Herolde, budite tako ljubazni,
igrajte skroz i ne pravite budalatine! Ali on se na mene izderao, da moe igrati to
hoe, i neka drimo jezik za zubima, jer je on svrio sveuilite. Ali to ga je skupo
stajalo. Gostioniar je bio na znanac, konobarica je bila naa dobra prijateljica, pa
smo policijskoj patroli objasnili da je sve u najboljem redu. Prvo, da je on postupao
prostaki kad je naruavao noni mir dozivanjem patrole, poto se negdje pred
gostionicom poskliznuo na poledici i povezao se malo po nosu tako da mu je nos
razbijen. Mi ga, rekosmo, nismo ni dirnuli kad je varao na marijau, no kad smo ga
raskrinkali, tada je on brzo istrao da je pao na zemlju. Gostioniar i konobarica
potvrdie da smo se prema njemu zaista gentlemenski vladali. A nije on nita drugo
ni zasluio. Sjedio je od sedam sati navee do pola noi uz jedno pivo i au sode, a
izigravao je bogzna kakvog gospodina, jer je bio sveuilini profesor i u marija se
325

razumio kao magare u kantar. A tko sada dijeli?

- Zaigrajmo kaufcvika - predloi kuhar okultist - dvadeset i dva!
- Radije nam priajte - ree raunarski narednik - o seljenju dua, kao to ste to
objanjavali gospoici u kantini kad ste ono razbili nos.
- I ja sam ve sluao o toj seobi dua - javi se vejk. - Ja sam takoer jednom prije
vie godina odluio da u se, kao to se kae, sam izobraavati da ne zaostanem, pa
sam otiao u itaonicu Obrtnike zajednice u Pragu, ali jer sam imao poderano
odijelo, pa su mi svijetlile rupe na turu, nisam se mogao izobraavati jer me nisu
pustili unutra, nego su me izveli napolje, jer su mislili da sam doao krasti kabanice.
Tada sam obukao sveano odijelo i otiao sam jednom u muzejsku knjinicu i
posudio ondje sa svojim drugom neku knjigu o seobi dua, pa sam u njoj proitao
da se jedan indijski car poslije smrti pretvorio u svinju, a kad su tu svinju zaklali, da
se pretvorio u majmuna, a od majmuna je postao jazavac i od jazavca ministar.
Poslije sam se u vojsci uvjerio da ima u tome neto istine, jer su svi oni koji su imali
kakvu zvjezdicu, nazivali vojnike ili morskim svinjama ili uope kakvim
ivotinjskim imenom, pa se po tome moglo zakljuiti da su pred tisuu godina ti
prosti vojnici bili nekakvi slavni vojskovoe. Ali kad je rat, tada je to seljenje dua
vrlo velika glupost. avo bi ga znao, koliko se puta mora ovjek pretvoriti da bi
postao, recimo telefonist, kuhar ili infanterist, pa ga onda odjednom raznese granata,
te njegova dua ue u kakva konja kod artiljerije, pa opet udari granata u itavu
bateriju kad se ona penje na neku kotu, te opet ubije toga konja u kojega se onaj
pokojnik utjelovio, pa se odmah njegova dua preseli u neku kravu u komori, a od
te krave onda naprave gula za vojnike, te se iz krave odmah preseli recimo u
telefonista, a iz telefonista...
- udim se - ree telefonist Chodounsk, oito uvrijeen - zato ba ja moram biti
nian za glupe dosjetke.

- ujte, zar nije onaj Chodounsk koji ima privatni detektivski zavod s onim okom
to nalii na sveto trojstvo, va roak? - upita vejk bezazleno. - Ja vrlo volim
326

privatne detektive. I ja sam sluio pred nekoliko godina u vojsci s jednim privatnim
detektivom, nekim Stendlerom. On je imao tako uglatu glavu da mu je na narednik
uvijek govorio da je ve u dvadesetoj godina slube vidio mnogo vojnikih uglatih
glava, ali tako uglate glave nije mogao ni da zamisli. ujte, Stendlere, govorio mu
je uvijek, da ove godine nisu manevri, tada vaa uglata glava ne bi pristajala u
vojsku, ali ovako e se bar prema vaoj glavurdi artiljerija vjebati u gaanju, kada
doemo u kraj u kojem nee biti nikakve bolje take za orijentaciju. On mu se
napio krvi. Kadto bi ga na maru poslao kakvih pet stotina koraka naprijed pa bi
183

onda zapovjedio: Direktion, uglata glava! Uope je gospodina Stendlera, i kao

privatnog detektiva, pratila prilina nesrea. esto nam je u kantini priao kako je
doivljavao mnoge neprilike. On bi, na primjer, dobio zadatak da istrai da li se ena
nekoga klijenta koji je doao k njima sav izvan sebe, da li se ona spanala s kime,
pa ako se ve spanala, s kim se je spanala, gdje i kako se spanala. I opet
obratno. Neka bi ljubomorna ena htjela da istrai s kojom se to enom njezin mu
vucara, da bi mu mogla kod kue praviti jo vee scene. Stendler je bio obrazovan
ovjek, govorio je samo odabranim rijeima o povredi brane vjernosti i uvijek je
gotovo plakao kad nam je priao kako bi svi htjeli da zateknu nju ili njega in
flagranti. Drugi bi se moda radovao kad bi naao takav par in flagranti, pa bi
izbuljio oi od radoznalosti, ali gospodin Stendler, kako nam je priao, bio je od toga
sav izvan sebe. Govorio nam je vrlo inteligentno, da nije vie mogao ni gledati tu
razvratnost i razuzdanost. Nama su toliko puta curile sline iz usta, ba kao i psu kad
mimo njega nose kuhanu unku, dok nam je on priao o svim onim raznim
pozicijama u kojima je nalazio takve parove. Kad smo bili u pritvoru, uvijek je
prianje popraao crtanjem. Ovako sam, govorio je, vidio tu i tu gospou s tim i
tim gospodinom... I adrese nam je govorio. A bio je tako tuan!
A koliko sam uaka dobio, govorio bi nam uvijek, i od jedne i od druge strane.
Ali to me nije toliko ljutilo kao to da sam se davao podmiivati. A jedan takav sluaj
podmiivanja neu nikada zaboraviti. Bili su goli, i on i ona. Zatekao sam ih u
hotelu, nisu se ni zakraunali, budale! Nisu ni stali na divan jer su oboje bili debeli,
pa su se mazili na ilimu, kao maii. A ilim je bio sav izgaen i zapraen i pun
ikova od cigareta. Kad sam dakle uao u sobu, oboje skoie na noge, on je stajao
nasuprot mene drei ruku kao smokvin list. No ona mi je okrenula lea, pa sam
vidio kako joj je na koi otisnut itav uzorak ilima, a na hrptenjai prilijepljen
opuak cigarete. Oprostite, rekoh, gospodine Zemek, ja sam privatni detektiv
Stendler, iz zavoda Chodounskoga, pa mi je slubena dunost da vas naem in
flagranti, na osnovu zahtjeva vae gospoe supruge. Ova dama, s kojom ovdje
odravate nedozvoljene odnose, jest gospoa Grotov. Nikad u ivotu nisam vidio
tako mirnog graanina. Dopustite rekao je kao da se to samo po sebi razumije, ja
u se obui. Kriva je jedino moja supruga koja me neopravdanom ljubomorom
nagoni na nedoputene odnose i pod utjecajem puke sumnje vrijea svoga mua
prijekorima i mrskom nepovjerljivou. No ako nema nikakve sumnje da se sramota
ne da vie prikriti... Gdje su mi gae? zapita pri tom mimo. "Na krevetu! I dok je
navlaio na se gae, priao mi je dalje: Ako se sramota ne da prikriti, tada dolazi na
red: razvod braka. Ali time se mrlja sramote nee zatajiti. Uope, razvod braka je
327

vrlo ozbiljna stvar govorio je on dalje i oblaio se, najbolje je kad se supruga
naorua strpljivou i ne daje povoda za javnu sablazan. Uostalom radite to hoete,
ja u vas ostaviti ovdje s milostivom gospoom nasamo. Gospoa se Grotov
uvukla dakle u krevet, a gospodin Zemek pruio mi ruku i iziao.
Ja se vie dobro i ne sjeam kako nam je to dalje priao gospodin Stendler i to je
sve poslije toga govorio, jer on je vrlo inteligentno razgovarao s tom gospoom u
krevetu, da naime brak nije ustanovljen zato da svakog zaista i usrei, nego da je
svakome dunost da obuzda svoju poudu i da svoju tjelesnost proisti i oduhovi. I
pri tom sam se, priao je gospodin Stendler, poeo polagano svlaiti, pa kad sam
se ve svukao i sav pomamio i podivljao kao jelen u doba parenja, unie u sobu
moj dobri znanac Stach, takoer privatni detektiv, iz zavoda naeg konkurenta
gospodina Sterna, u kojem je zatraio pomo gospodin Grot radi svoje ene koja
navodno ima ljubavnika, pa odmah ree: Aha, gospodin Stendler in flagranti s
gospoom Grotovom, estitam! I zatvori tiho vrata i otie. Sad je ve svejedno
ree gospoa Grotov ne morate se tako brzo oblaiti, imate kraj mene dosta
mjesta - Meni se, milostiva gospoo, ba i radi o mjestu, rekoh i vie nisam ni
znao to govorim, samo se sjeam da sam govorio neto o tome da i odgoj djece
stradava ako vladaju razmirice izmeu mua i ene.
Zatim nam je jo priao kako se brzo oblaio i kako je odjurio odatle i odluio da e
to odmah ispriati svome efu gospodinu Chodounskom, ali jer je svratio u
gostionicu da se za to okrijepi, stigao je prekasno, kao onaj koji doe s kriem
poslije pogreba. Tamo je ve prije njega stigao onaj Stach po nalogu efa gospodina
Sterna da zada udarac gospodinu Chodounskome, kakve li to ima namjetenike u
svojem privatnom detektivskom zavodu. A Chodounsk se nije sjetio nita bolje
nego da poalje brzo po suprugu gospodina Stendlera, da to ona sama s njim uredi,
kako to da ga detektivi konkurentskog zavoda mogu da zateknu in flagranti kad ga
ef poalje nekamo po slubenoj dunosti. Od tog vremena, govorio je uvijek
gospodin Stendler kad se o tom povela rije, imam jo uglatiju glavu.
- Hoemo li dakle zaigrati: pet - deset?
I zaigrae.
Vlak je stao na moonskom kolodvoru. Bilo je ve vee, pa nisu nikoga putali iz
vagona.
Kad krenue, zau se iz jednog vagona neki jaki glas koji kao da je elio zagluiti
tutnjavu vlaka. To je neki vojnik iz Kaperskih brda, u pobonjem veernjem
raspoloenju, stranom dernjavom opijevao tihu no koja se sputala nad
madarske ravnice:
Gute nacht! Gute nacht!
Allen Mden sei's gebracht!
Neig der Tag stille zur Ende,
Ruhen alle fleiss'gen Hnde,
Bis der Morgen ist erwacht.
Gute nacht! Gute nacht!

328

184

185

- Halt Maul, du Elender! - prekide netko sentimentalnog pjevaa, koji umuknu.

Odvukli su ga s prozora.
Ali marljive ruke nisu poivale sve do jutra. Kao i svagdje u vlaku pri svjetlosti
svijea, tako su i ovdje pri svjetlosti male, petrolejske svjetiljke, objeene na zidu,
igrali i dalje karte, a vejk bi uvijek govorio kad god bi tko propao pri uzimanju, da
je kartanje s izmjenjivanjem karata najpravednije, jer svatko moe izmijeniti toliko
karata koliko hoe.
- Pri kaufcviku - tvrdio je vejk - mora se zamjenjivati samo as i sedmica, no onda
se moe predati. Ostale karte ne mora zamjenjivati. Ako ih ipak mijenja, to je na
tvoj rizik.
- Da igramo za pie! - predloi uz ope odobravanje Vank.
- Crvena sedmica - najavi vejk uzimajui karte. - Svaki neka uloi po pet novia,
a daje se po etiri. Nastojte da neto priberemo!
I na svima licima vidjelo se takvo zadovoljstvo kao da rata uope i nema i kao da se
oni i ne nalaze u vlaku koji ih vozi na poloaje u velike krvave bitke i klanja, nego u
kakvoj prakoj kavani za kartakim stolom.
- Nisam se nadao - ree vejk poslije jedne partije - da sam poao na nita i
promijenio sve etiri karte, da u izvui macana (asa). to vi navaljujete na mene s
kraljem? Tui u vam kralja smjesta!
I dok su ovdje tukli kralja macanom, daleko na fronti kraljevi su se meusobno tukli
s pomou svojih podanika.
***
U tabnom vagonu, gdje su sjedili oficiri pohodnog bataljona, vladala je u poetku
vonje udna tiina. Veina se oficira zadubila u malu knjiicu u platnenom uvezu s
186

naslovom: Die Sunden der Vater. Novelle von Ludwig Ganghofer , i svi su itali
tekst na 161. strani. Kapetan Sgner, zapovjednik bataljona, stajao je kraj prozora i
drao u ruci isto takvu knjigu, koja je isto tako bila otvorena na 161. strani.
Gledao je kraj kojim su se vozili, i razmiljao kako bi im zapravo to shvatljivije
objasnio to da rade s tom knjigom. Bilo je to zapravo strogo povjerljivo.
Oficiri su meutim razmiljali o tome da je pukovnik Schrder potpuno poludio. On
je dodue ve odavno bio aav, ali ipak se nije moglo oekivati da e ga ludilo spopasti tako naglo. Prije odlaska vlaka pozvao ih je na posljednje vijeanje, na kojem
im je saopio da svakom od njih pripada po jedan primjerak knjige Die Sunden der
Vater od Ludwiga Ganghofera. Knjige je dao odnijeti u bataljonsku kancelariju.
- Gospodo - rekao je sa strahovito tajanstvenim izraajem - ne zaboravite nikad
161. stranu!
Premda su se zadubili u tu stranu, ipak nisu mogli nita razabrati. Na toj se strani
pria da je neka Marta prila pisaem stolu i izvukla odande nekakvu glumaku
ulogu i glasno razmiljala, tako da publika mora suosjeati s junakom uloge. Zatim
se jo na toj strani pojavljuje i neki Albert koji se neprestano trudi da govori aljivo,
ali kad se to tako istrgne iz nepoznate radnje koja se prije toga dogodila, tada to
izgleda takva blezgarija da je natporunik Luk od bijesa pregrizao cigaretnik.
- Stari je poludio - mislili su svi - on je svoje zavrio. Sad e ga premjestiti u
ministarstvo vojske.
329

Kapetan Sgner ode od prozora poto je u glavi sve dobro iskombinirao. Nije ba
imao osobitog pedagokog talenta, pa je zato dosta dugo trajalo dok je u glavi
sastavio itav plan predavanja o znaenju sto ezdeset prve strane.
Prije predavanja oslovio ih je rijeima Meine Herren

187

, kao to je inio i stari

pukovnik, premda ih je prije ulaska u vlak oslovio rijeju Kamaraden

188

189

- Also, meine Herren ... I poe im priati kako je sino dobio od pukovnika
instrukcije u vezi sa 161. stranom romana Die Snden der Vater od Ludwiga
Ganghofera.
- Also, meine Herren - nastavljae sveano - iznosim vam strogo povjerljive
informacije u vezi s novim sistemom ifriranja brzojava na fronti.
Kadet Biegler izvue biljenicu i olovku i ree neobino revnim tonom:
- Spreman sam, gospodine kapetane!
Svi pogledae toga glupana ija je revnost u koli jednogodinjih dobrovoljaca
graniila s blesavou. Prijavio se dobrovoljno u vojsku pa je odmah prvom
prilikom tumaio zapovjedniku kole jednogodinjih dobrovoljaca, kad se ovaj
upoznavao s domaim prilikama pojedinih uenika, da su se njegovi preci prvobitno
potpisivali: Bgler von Leuthold i da su u grbu imali rodino krilo s ribljim repom.
Od toga su ga vremena prozvali po grbu njegovih predaka, pa je Rodino krilo s
ribljim repom bilo nemilosrdno progonjeno i postalo odjednom nesimpatino, jer
nikako nije bilo u skladu s estitom krznarijom njegova oca koji je prodavao zeja i
kunieva krzna, premda se taj romantini zanesenjak poteno trudio da svlada
itavu vojniku nauku, pa se istakao marljivou i znanjem ne samo svega onoga
to im se u koli predavalo, nego je i sam sve vie i vie natrpavao glavu studijem
spisa o vojnom umijeu i povijesti ratovanja. Uvijek je o tom zapoinjao razgovor,
dok god ne bi bio odbijen i poklopljen. U oficirskim krugovima smatrao je sama
sebe ravnim s viim oficirima.
190

- Sie, Kadett - ree kapetan Sgner - dok vam ne dopustim da govorite, utite, jer
vas nitko nije nita pitao. Uostalom vi ste vraki dosjetljiv vojnik. Ja vam ovdje
izlaem strogo povjerljive informacije, a vi ih zapisujete u svoj zapisnik. Ako
izgubite taj notes, eka vas ratni sud!
Kadet Biegler je imao i tu lou naviku da je uvijek nastojao svakoga uvjeriti
nekakvim isprikama da je dobro mislio.
- Pokorno javljam, gospodine kapetane - odgovorio je on na kapetanov prigovor ako moda i izgubim zapisnik, nitko nee odgonetnuti to sam napisao, jer ja
stenografiram, a moje kratice ne moe nitko proitati. Sluim se engleskim
stenografskim sistemom.
Svi ga pogledae prezirno, a kapetan Sgner odmahnu rukom i nastavi predavanje.
- Spomenuo sam ve novi nain ifriranja telegrama na fronti, pa ako vam je moda
nerazumljivo zato vam je preporuena 161. strana u knjizi Ludwiga Ganghofera
Die Snden der Vater, to je zbog toga, gospodo, to je u njoj klju za novu
metodu ifriranja, propisanu na osnovu nove naredbe armijskog taba kojemu smo
dodijeljeni. Kao to vam je poznato, ima mnogo metoda za ifriranje vanih ratnih
izvjetaja. Najnovija metoda, koju mi upotrebljavamo, jest dopunska metoda
330

brojeva. A tako onda i otpadaju one ifre koje vam je proli tjedan preporuio tab
divizije, kao i upute za njihovo deifriranje.
- Erzherzogs Albrechtssystem - proguna za sebe revni kadet Biegler - 8992 = R,
preuzet iz Gronfeldove metode.
- Ovaj novi sistem je vrlo jednostavan - odjekivao je kroz vagon kapetanov glas. Lino sam od gospodina pukovnika dobio drugu knjigu i informacije. Ako na
primjer dobijemo zapovijed: Auf der Kote 228. Maschinengewehrfeuer
191

linksrichten , primit emo gospodo ovaj telegram: Sache - mit - uns - dass - wir
- aufsehen - in - die - versprachen - die - Martha - dich - das - angstlich - dann - wir
- Martha - wir - den - wir - Dank - wohl - Regiekollegium - Ende - wir versprachen - wir - gebessert - versprachen - wirklich - denke - Idee - ganz 192

herrscht - Stimme - letzten.

Dakle vrlo jednostavno bez svih suvinih
kombinacija. Od taba telefonom na bataljon, bataljon telefonom na kompaniju.
Kada dakle zapovjednik dobije ovaj ifrirani telegram, on e ga deifrirati na
slijedei nain. Uzet e lijepo Die Snden der Vater, otvorit e knjigu na str. 161.
i poet e odozgo traiti na suprotnoj 160. strani rije Sache. Molim, gospodo!
Najprije se rije Sache na 160. strani nalazi u reeninom redoslijedu kao 52.
rije, to znai da na suprotnoj 161. strani valja potraiti pedeset drugo slovo
odozgo. Pogledajte, to je slovo A! Dalja je rije u telegramu mit. To je sedma
rije na 160. strani u redoslijedu reenica, to odgovora sedmom slovu na 161.
strani, dakle slovu u. Zatim dolazi rije uns, tj. , molim vas, pratite me paljivo,
88. rije, to odgovara 88. slovu na suprotnoj 161. strani, a to je slovo f. Tako
smo ve deifrirali Auf. I tako nastavljamo dalje dok ne deifriramo zapovijed:
Na 228. koti neprijateljsku vatru valja usmjeriti nalijevo. Vrlo otroumno,
gospodo, jednostavno, a ipak nije to mogue deifrirati bez kljua: 161. strana,
Ludwig Ganghofer: Die Snden der Vater.
Svi su utke promatrali te nesretne strane i nekako se duboko zamislili. asak je
vladala tiina, ali onda odjednom viknu zabrinuto kadet Biegler:
193

- Herr Hauptmann, ich melde gehorsam: Jesus Maria, es stimmt nicht!

A zaista je to bilo vrlo zagonetno.
Mogli su se oni naprezati koliko mu drago, ali nitko osim kapetana Sgnera nije
mogao nai na 160. strani one rijei i na suprotnoj 161. strani ona slova koja su
odgovarala tim rijeima, u emu je zapravo i bio klju ifre.
- Meine Herren - promuca kapetan Sgner kad se uvjerio da oajniki usklik kadeta
Bieglera odgovara stvarnosti - ta se to dogodilo? U mojem Ganghoferu Die
Snden der Vater sve se to nalazi, a u vaem ne?
- Dopustite, gospodine kapetane - javi se opet kadet Biegler. - Dopustite da
upozorim da roman Ludwiga Ganghofera ima dva dijela. Izvolite se, molim uvjeriti,
194

na prvoj naslovnoj strani: Roman in zwei Bnden. Mi imamo prvi dio, a vi

imate drugi dio - nastavljao je temeljito kadet Biegler - pa je stoga bjelodano da naa
160. i 161. strana ne odgovora vaoj. Kod nas je sasvim neto drugo. Prva rije
deifriranog telegrama kod vas treba da glasi Auf, a nama je izalo Heu!
Sada je bilo svima potpuno jasno da Biegler ipak nije potpuna budala.
331

195

- Ja imam drugi dio iz taba brigade - ree kapetan Sgner - i svakako je ovdje
posrijedi zabuna. Gospodin pukovnik je za vas naruio prvi dio. A prema svemu
sudei - nastavi kapetan, kao da je to jasno i tano i kao da je to znao ve davno
prije nego je zapoeo svoje predavanje o vrlo jednostavnom nainu ifriranja - sve
su to pomijeali u tabu brigade. Nisu javili pukovniji da se radi o drugom dijelu, pa
je to stoga tako ispalo.
Kadet Biegler pogleda meutim pobjedonosno sve oficire, a porunik Dub priapnu
natporuniku Luku da je Rodino krilo s ribljim repom propisno udesilo kapetana
Sgnera.
- udnovat sluaj, gospodo - javi se opet kapetan Sgner kao da bi htio zapodjeti
razgovor, jer je ta tiina bila vrlo muna. - U brigadnoj kancelariji sjede ogranieni
ljudi.
- Dopustite da istaknem - nastavi neumorni kadet Biegler koji se opet htio pohvaliti
svojom pameti - da takve stvari povjerljive, ak strogo povjerljive prirode, nisu ni
smjele ii od divizije preko brigadne kancelarije. Predmet koji se tie
najpovjerljivijih poslova armijskog zbora, mogao bi se dostaviti strogo povjerljivom
okrunicom samo zapovjednicima divizijskih, brigadnih i pukovnijskih jedinica.
Poznati su mi sistemi ifara koji su se upotrebljavali u sardinskom i sa vojskom ratu,
u englesko-francuskim borbama za Sevastopolj, u bokserskom ustanku u Kini i u
posljednjem rusko-japanskom ratu. Ti su se sistemi predavali...
- Nas to ba nita ne zanima, kadete Bieglere - ree kapetan Sgner s izrazom
prezira i negodovanja - sigurno je da je sistem o kome je bila rije i koji sam vam
objanjavao, ne samo jedan od najboljih, nego moemo rei i nedostiiv. Svi
protivpijunski odjeli neprijateljskih nam tabova sada su onemogueni. Da se i
rastrgnu od muke, nee moi proitati nae ifre. To je neto posve novo. Ove ifre
nemaju uzora u prolosti.
Ali revni kadet Biegler znaajno se nakalja.
- Dopustite mi, gospodine kapetane - ree on - da vas upozorim na Kerickhoffovu
knjigu o vojnom ifriranju. Tu knjigu moe svatko nabaviti u izdavakom zavodu
Vojnog naunog leksikona. U njoj je, gospodine kapetane, potanko opisana
metoda o kojoj ste nam priali. Pronaao ju je pukovnik Kircher koji je sluio u
saskoj vojsci za Napoleona 1. To je Kircherovo ifriranje rijeima, gospodine
kapetane. Svaku rije telegrama deifrira se s pomou kljua na suprotnoj strani. Tu
je metodu usavrio natporunik Fleissner u knjizi: Handbuch der militarischen
196

Kryptographie koju moe svatko kupiti u izdanju Vojne akademije u Bekom

Novom Mjestu. Molim, gospodine kapetane! - I kadet Biegler posegnu rukom u
svoj kovei i izvue knjigu o kojoj je govorio, pa nastavi:
- Fleissner navodi isti primjer, molim, izvolite se svi uvjeriti. Isti primjer, koji smo
maloas uli:
Telegram: Auf der Kote 228. Maschinengewehrfeuer linksrichten.
Klju Ludvig Ganghofer: Die Snden der Vater. Zweiter Band.

332

- I pogledajte, molim, dalje: ifra: Sache mit uns das wir aufsehen in die
versprachen die Martha... itd. . Ba kao to smo malo prije uli.
Protiv toga nije se moglo nita prigovoriti. To balavo Rodino krilo s ribljim repom
imalo je pravo.
U tabu armije oito je neki od gospode generala olakao svoj posao. Otkrio je
Fleissnerovu knjigu o vojnom ifriranju i stvar je bila svrena.
Kroz itavo to vrijeme moglo se vidjeti kako natporunik Luk potiskuje neko
udno duevno uzbuenje. Griskao je gornju usnu, htio je neto rei, ali je na kraju
poeo govoriti o neem drugom, nego to je u prvi mah mislio.
- Ne smije se to uzimati tako tragino - ree s nekim udnovatim skanjivanjem. - Za
naeg boravka u logoru u Brucku na Leithi promijenilo se ve nekoliko sistema
ifriranja brzojava. A dok stignemo na frontu, pojavit e se opet novi sistemi, no ja
mislim da na fronti neemo imati vremena za odgonetavanje takvih kriptograma.
Dok bi tko od nas deifrirao takav ifrirani tekst, stradala bi nam ve i kompanija i
bataljon i brigada. To nema praktinog znaenja.
Kapetan Sgner vrlo nerado kimnu glavom.
- U praksi - ree on - bar to se tie mojih iskustava sa srpskog ratita, nitko nije
imao vremena za deifriranje. Ne velim da ifra ne bi imala znaenje pri duljem
boravku u rovovima, kad se ukopamo i ekamo. Ali da se ifre mijenjaju, i to je
istina.
Kapetan Sgner je uzmicao na itavoj liniji.
- Velik dio krivnje za to to se danas nai tabovi na fronti sve manje slue iframa,
lei u tome to nai poljski telefoni nisu tani i ne reproduciraju jasno pojedine
slogove, naroito pri topovskoj paljbi. Naprosto se nita ne uje pa se stvara samo
izlini kaos. - I naas umuknu.
- A zbrka je na fronti najgore to moete zamisliti, gospodo - doda jo proroki i
zamuknu.
- Za koji as - ree gledajui kroz prozor - eto nas u Rabu. Meine Herren, vojnici e
ovdje dobiti po petnaest deka madarske salame. Pola sata odmora!
333

I pogleda marrutu pa nastavi:

- Polazimo u etiri sata i dvanaest minuta. U tri i pedeset osam svi moraju biti u
vagonima. Izlazi se redom po etama. Najprije jedanaesta itd. Zugsweise Direktion
197

Verpflegsmagazin No. 6.
Nadzor pri izdavanju: kadet Biegler.
Svi pogledae kadeta Bieglera, a u oima im se italo: Bit e rata, golobradi
mome!
Ali revni kadet Biegler izvue iz runog koveia arak papira i ravnalo, nacrta na
arku linije, razdijeli ga na pohodne ete i upita zapovjednike pojedinih eta za
brojno stanje momadi, no nijedan to od njih nije znao napamet, nego su dali
Biegleru podatke po nejasnim biljekama u svojim notesima.
A kapetan Sgner poe od oaja itati nesretnu knjigu Grijesi otaca, pa kad je
vlak stao na kolodvoru u Rabu, zaklopi knjigu i primijeti:
- Taj Ludwig Ganghofer i ne pie loe.
Natporunik Luk prvi skoi iz tabnog vagona i poe prema vagonu u kojem se
nalazio vejk.
***
vejk i drugovi ve se odavno prestadoe kartati, a momak natporunika Luka,
Baloun, osjeae ve takav glad da se poeo buniti protiv vojnih starjeina i priati
da on vrlo dobro zna kako se gospoda oficiri aste. Gore je sada nego u doba
kmetstva. Prije, veli on, nije bilo tako u vojsci. Kao to pria kod kue njegov djed
pravouitnik, oficiri su u ratu ezdeset i este dijelili s vojnicima i kokoi i kruh.
Njegovu kukanju nije bilo ni kraja ni konca, tako da je konano vejk odluio da
pohvali vojnike prilike u sadanjem ratu.
- Taj je tvoj djed prilino mlad - ree prijazno kad su stigli u Rab - kad se on sjea
samo rata ezdeset i este godine. Ja poznajem nekog Ronovskoga, a taj je imao
djeda koji je bio u Italiji, jo u vrijeme kmetstva, pa je ondje odsluio svojih
dvanaest godina i vratio se kui kao kapral. A kako nije imao nikakva zaposlenja,
tada je toga djeda uzeo k sebi u slubu njegov otac. I poli su oni jednom na tlaku
da voze klade, a jedna takva klada, kao to nam je priao taj djed koji je sluio kod
svoga oca, bila je kao deblo, pa je nisu mogli ni pomaknuti. I djedo ree: Ostavimo
mi tu kladetinu, tko e se s njom muiti! A lugar, koji je to uo, poe vikati i
podie palicu da mora natovariti na kola i tu kladu. A djedo toga naega
Ronovskoga nije mu rekao nita drugo nego samo to: E moj mladiu, ja sam stari
islueni vojnik A za nedjelju dana dobi on poziv pa je i opet morao u vojsku u
Italiju, gdje je ostao deset godina i pisao odande kui da e onog lugara, kad se
vrati, mlatnuti sjekirom po glavi. I srea njegova to je taj lugar prije toga umro.
Uto se na vratima vagona pojavi natporunik Luk.
- vejku, doite, amo - ree on. - Ostavite ta vaa glupa tumaenja i radije doite
neto objasniti!
- Odmah, pokorno javljam, gospodine natporunie!
Natporunik Luk odvede vejka, a pogled kojim ga je pratio, bio je vrlo
sumnjiav.

334

Natporunik Luk je za vrijeme itavog predavanja kapetana Sgnera, koje je

svrilo onakvim fijaskom, razvio u sebi neku detektivsku sposobnost za koju nije
trebalo mnogo naroitih kombinacija, jer je vejk dan prije njihova odlaska
raportirao natporuniku Luku:
- Gospodine natporunie, u bataljonu se nalaze neke knjige za gospodu oficire.
Donio sam ih iz pukovnijske kancelarije.
Stoga, im su preli druge tranice, natporunik Luk izravno upita, poto su zali
iza neke ugaene lokomotive koja je ve nedjelju dana ekala nekakav vlak s
municijom:
- vejku, to je ono bilo onda s onim knjigama?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je to vrlo duga pria, a vi se uvijek
uzrujavate kad vam to potanko priam. Tako je bilo i onda kad ste me htjeli
ispljuskati to ste rastrgali onaj dopis o ratnom zajmu, a ja sam vam priao da sam
itao neko u nekoj knjizi da su ljudi prije, kad je bio rat, morati plaati porez po
broju prozora, za svaki prozor dvadeseticu, a isto toliko i od svake guske...
- Ovako ne bismo nikad svrili, vejku - ree natporunik Luk nastavljajui
presluavanje, pri emu je odluio da strogo povjerljive stvari ostanu naravno
potpuno skrivene, da ih taj klipan vejk i opet ne zloupotrijebi.
- Poznajete li Ganghofera?
- A to je on? - upita vejk radoznalo.
- Njemaki knjievnik, klipane glupi - odgovori natporunika Luk.
- asti mi moje, gospodine natporunie - ree vejk s muenikim izrazom na licu
- ja lino ne poznajem nijednog njemakog knjievnika. Ja sam lino poznavao
samo jednog ekog knjievnika, nekog Ladislava Hjeka iz Domalica. On je bio
urednik ivotinjskog svijeta i ja sam mu jednom prodao nekog arova kao
istokrvnog pica. Bio je to vrlo veseo i dobar gospodin. Zalazio je u jednu krmu i
ondje uvijek itao svoje pripovijetke, koje su bile tako tune da su se svi cerekali, a
on je poslije toga plakao i plaao za sve goste u krmi, pa smo mu morali pjevati:

335

Domalika vrata
lijepo naslikana.
Tko ih je slikao.
Djevojke je milovao.
Sad ga ovdje vie nije,
Crna zemlja ve ga krije...
- Ta niste, vejku, u kazalitu; derete se kao operni pjeva - uplaeno ree
natporunik Luk kad je vejk zapjevao posljednju reenicu: Sad ga ovdje vie
nije, crna zemlja ve ga krije - Nisam vas to pitao. Htio sam samo znati da li ste
primijetili da su one knjige, koje ste sada sami spomenuli, bile od Ganghofera, to je
dakle s tim knjigama? - planu ljutito.
- S onima to sam ih odnio iz pukovnijske kancelarije na bataljon? - upita vejk. Zaista ih je napisao taj knjievnik, za koga ste me pitali da li ga poznajem,
gospodine natporunie. Ja sam dobio telefonogram iz same pukovnijske
kancelarije. Oni su naime htjeli poslati te knjige u bataljonsku kancelariju, ali nikoga
nije ondje bilo, pa ni deurnoga, jer su morali biti u kantini kad se ve putuje na
frontu, jer nitko ne zna da li e jo ikada sjediti u kantini. Oni su dakle bili u kantini,
gospodine natporunie, bili su i pili pa telefonom nisu mogli nikoga dozvati iz
pukovnijske kancelarije, a isto je tako bilo i u drugim markompanijama, ali jer ste
vi meni naloili da budem kao ordonans uz telefon, sve dok nam ne dodijele
telefonista Chodounskoga, ja sam sjedio za telefonom i ekao dok nije i na mene
doao red. Iz pukovnijske su kancelarije grdili da nigdje ne mogu nikoga dozvati, a
imaju telefonogram da kancelarija marbataljona treba da podigne u pukovnijskoj
kancelariji nekakve knjige za gospodu oficire itavog marbataljona. Budui da
znam, gospodine natporunie, da se u vojsci mora raditi brzo, telefonirao sam u
pukovnijsku kancelariju da u sam podignuti te knjige i odnijeti ih u bataljonsku
kancelariju. Ondje su me tako natovarili tim knjigama da sam ih s mukom dovukao
u kancelariju nae kompanije, gdje sam ih i sam malo pregledao. Pri tom sam
odmah pomislio svoje. Pukovnijski raunarski narednik u pukovnijskoj kancelariji
rekao mi je naime da u bataljonu ve znaju prema pukovnijskom telefonogramu to
treba da izaberu od tih knjiga, koji dio. Te su naime knjige bile u dva dijela. Prvi dio
u posebnoj knjizi, drugi u posebnoj. Nikada se u ivotu nisam tako nasmijao, jer
sam u ivotu proitao ve mnogo knjiga, ali nikada nisam zapoinjao itanje od
drugog dijela. A on mi je ondje jo jednom rekao: Ovdje vam je prvi dio, a ovdje
drugi dio. Koji e dio itati gospoda oficiri, to oni ve znaju. I tada sam pomislio da
su svi oni pijani, jer kad se knjiga treba da ita od poetka, pa i onaj roman koji sam
donio, oni Sunden der Vater, jer i ja znam njemaki, da valja poeti s prvim
dijelom, jer mi nismo idovi i ne itamo odostrag. Stoga sam, gospodine
natporunie, pitao telefonom i vas kad ste se vratili iz kasina i kad sam vam
raportirao o tim knjigama, da li nije moda u vojsci obrnuto i ne itaju li se moda
knjige obrnutim redom, to jest najprije drugi, a tek onda prvi dio. A vi ste mi rekli
da sam pijano govee kad ne znam i to da u oenau najprije dolazi Oe na, a
tek onda amen.
336

- Je li vam slabo, gospodine natporunie? - upita briljivo vejk kad se blijedi

natporunik uhvatio za stepenice vodenog rezervoara ugaene lokomotive.
Na njegovu blijedom licu nije se vidio nikakav izraz srdbe. Lice mu je odavalo
oajniki beznadan izraaj.
- Dalje, samo dalje, vejku, sad je ve svejedno, sad je ve dobro...
- I kao to rekoh - zvuao je na naputenom kolosijeku vejkov meki glas - i ja sam
isto tako mislio. Jednom sam kupio neki krvavi roman o Boi avanju iz Bakonjske
ume, pa kako mu je falio prvi dio, ja sam morao nagaati kakav li je bio poetak,
jer se ni u takvom hajdukom romanu ne moete snai bez prvog dijela. Stoga mi je
bilo potpuno jasno da bi bilo zapravo uzaludno kad bi gospoda oficiri poeli itati
najprije drugi dio, a zatim prvi, i da bi izgledalo glupo kad bih bataljonskoj
kancelariji poruio ono to su mi rekli u pukovnijskoj kancelariji, da gospoda ve
znaju koji dio treba da itaju. Uope sve s tim knjigama, gospodine natporunie,
uinilo mi se strahovito neobino i zagonetno. Ja sam znao da gospoda oficiri uope
malo itaju, a kad je ratni mete...
- Zadrite vi te budalatine za sebe, vejku! - zajeca natporunik Luk.
- Ta ja sam vas, gospodine natporunie, odmah pitao telefonom i to elite li
odjednom obadva dijela, a vi ste mi rekli, ba kao i sada, da zadrim te budalatine
za sebe, a ne da se jo nateete s nekim knjigama. I tada pomislih, kad je to vae
miljenje, da tako gledaju na to i ostala gospoda. Pitao sam to i naega Vanka, jer
on ve ima iskustva s fronte. On mi je rekao da je isprva svaki od gospode oficira
mislio da je itav rat samo neka sprdaina, pa su ponijeli na frontu itavu biblioteku
kao da idu na ljetovanje. Dobivali su ak od nadvojvotkinja kao ratni dar itava
sabrana djela raznih pjesnika, tako da su se oficirski momci grbili pod tim teretom i
proklinjali dan svoga roenja. Rekao mi je Vank da te knjige nisu bile ni za kakvu
upotrebu to se tie puenja, jer su bile na lijepom papiru, debelom, a na zahodu bi
ovjek s takvim pjesmama oderao, s doputenjem, gospodine natporunie, itavu
stranjicu. Za itanje nije bilo vremena jer se moralo stalno bjeati, pa su se
odbacivale knjige, a kasnije je ve ulo u obiaj da je momak odmah, im se ula
prva topovska paljba, pobacao sve zabavne knjige. Poslije toga to sam uo, htio
sam jo jednom uti, gospodine natporunie, vae miljenje, pa kad sam vas pitao
telefonski, to da radim s tim knjigama, vi ste rekli, kad mi se neto uvrti u tu moju
blesavu glavurdu, da ne poputam dok ne dobijem jednu po gubici. Tako sam dakle,
gospodine natporunie, odnio u bataljonsku kancelariju samo prve dijelove onog
romana, a drugi dio sam ostavio privremeno u naoj kompanijskoj kancelariji.
Namjera mi je bila dobra, kad gospoda oficiri proitaju prvi dio, tada u im izdati
drugi dio, mislim iz knjinice, ali odjednom je dolo da se putuje, a primili smo u
itavom bataljonu i telefonogram da se sve suvino mora predati u pukovnijski
magazin. Tada sam jo upitao gospodina Vanka smatra li drugi dio onog romana
suvinim, a on mi je rekao da se od vremena onih alosnih iskustava u Srbiji,
Galiciji i Madarskoj zabavne knjige uope ne voze na frontu, a one krabice u
gradovima, u kojima se skupljaju stare novine za vojnike, zaista su korisne, jer se u
novine dade dobro savijati duhan ili sijeno koje vojnici pue kad su u rovovima. U
bataljonu su ve razdijelili prve dijelove onog romana, a druge dijelove odnesosmo u
337

magazin...

vejk malo zamuknu, pa odmah nastavi:

- Ondje vam ima, u onom magazinu, raznih stvari, gospodine natporunie, ak i
cilinder budjejovikog korovoe, koji je s njim stupio u pukovniju...
- Rei u vam neto, vejku - ree natporunik Luk teko uzdahnuvi. - Vi uope
niste svjesni dosega svojeg ina. Meni je ve samom odvratno da vas nazivam
blesanom. Za vau blesavost uope ne nalazim prave rijei. Ako vam reknem
blesane, nazvao sam vas zapravo ljubaznim imenom. Vi ste uradili neto tako
strano da su i vaa najstranija zlodjela koja ste izvrili, otkako vas ja poznajem,
prema tome prava aneoska muzika. Kad biste samo znali, vejku, to ste uradili...
Ali vi to neete nikada saznati... A ako bi se moda kojom prilikom poveo razgovor
o tim knjigama, tada ne smijete ni pisnuti da sam vam ja rekao telefonski da onaj
drugi dio... Ako se kada zapodjene razgovor to je to bilo s tim prvim i drugim
dijelom, vi se na to i ne obazirite! Vi niste nita uli, vi nita ne znate, niega se ne
sjeate. Da se ne usudite uplesti me u to, vi, vi...
Natporunik Luk je govorio takvim glasom kao da ga groznica trese, a kako je
sada uutio, vejk je taj trenutak iskoristio za neduno pitanje:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da mi oprostite to pitam, zato da
nikada ne doznam kakvu sam strahotu poinio. Ja sam se, gospodine natporunie,
odvaio da to pitam samo radi toga da bih se u budunosti mogao uvati takvih
stvari, jer se openito govori da se ovjek ui na pogrekama, kao npr. onaj ljeva
Adamec iz Danjkovke koji je zabunom popio solnu kiselinu...
No nije dovrio, jer je natporunik Luk prekinuo taj njegov primjer iz ivota ovim
rijeima:
- Glupane jedan! Nita vam neu objanjavati. Uite odmah u vagon i recite
Balounu kada stignemo u Budimpetu, da mi donese u tabni vagon kakvu emiku
i onu jetrenu patetu koja se nalazi dolje u kovegu zavijena u staniol. A zatim
kaite Vanku da je mazgov. Triput sam ga traio da mi da tano brojno stanje
338

ljudstva. A kad sam danas trebao da saopim brojno stanje, tada sam mogao dati
samo stanje od prole sedmice.
198

- Zum Befehl, Herr Oberleutnant! - dreknu vejk i poe polagano prema svojem
vagonu.
Natporunik Luk se proetao po pruzi i pri tom pomislio:
- Trebao sam mu opaliti nekoliko uaka, a ne razgovarati s njim kao s kakvim
drugom.
vejk se ozbiljna lica popeo u vagon. Osjeao je potovanje sam pred sobom. Ne
deava se ipak svaki dan da uini neto tako strano da se nikad ne smije saznati ta
je to bilo.
- Gospodine raunarski narednie - ree vejk kada je ve sjeo na svoje mjesto ini mi se da je gospodin natporunik Luk danas vrlo dobro raspoloen. Poruuje
vam po meni da ste mazgov zbog toga, to je ve triput od vas traio da mu javite
tano brojno stanje vojnika.
- Sto mu gromova - planu Vank - zapaprit u ja tim vodnicima. Zar sam ja kriv to
svaka takva vodnika vucibatina radi ta hoe, pa mi ne alje brojno stanje voda?
Zar da isiem brojno stanje iz maloga prsta? Divne su prilike u naoj kompaniji! To
se moe dogoditi samo u jedanaestoj markompaniji. Ali ja sam to slutio, ja sam to
znao. Ja nisam ni aska sumnjao da kod nas vlada nered. Jedan mi dan fale u
kuhinji etiri porcije hrane, a sutradan iskrsnu tri vie. Da mi bar ti lopovi jave da li
je tko u bolnici. Jo prologa mjeseca vodio sam na spisku hrane nekog Nikodema,
pa sam tek pri isplati plae saznao da je taj Nikodem umro u budjejovikoj bolnici
od nagle suice. A stalno smo za njega fasovali. I uniformu smo fasovali za njega,
pa sam bog zna kud je ona nestala. I onda mi jo gospodin natporunik poruuje da
sam mazgov, a on sam ne umije odravati red u svojoj eti.
Raunarski narednik Vank hodao je uzrujano po vagonu i nastavio:
- O kad bih ja bio zapovjednik kompanije! Tada bi sve moralo biti u redu. O
svakom bih vojniku vodio evidenciju.

339

Podoficiri bi morali dvaput na dan javljati brojno stanje. Ali ta kad podoficiri nisu
ni za to. A najgori je kod nas onaj vodnik Zika. Pun je ala i anegdota, ali kad mu
saopim da je Kolaik premjeten iz njegova voda u komoru, tada mi on sutradan
javi isto brojno stanje kao da se Kolaik i dalje nalazi u kompaniji i u njegovu vodu.
A ako se to ponavlja svaki dan, pa mi se jo poruuje da sam mazgov... Ovako
nee gospodin natporunik stei prijatelje. Raunarski narednik u nekoj kompaniji
nije kakav frajt s kojim svatko moe obrisati...
Baloun koji je sve to sluao otvorenih usta, izrekao je sada umjesto Vanka onu
lijepu rije koju Vank nije dorekao, jer se i on moda htio umijeati u razgovor.
- Ku, vi tamo! - ree uzrujani raunarski narednik.
- uj, Baloune - javi se vejk - tebi treba da poruim da odnese gospodinu
natporuniku u vagon, kada doemo u Petu, kakvu zemiku i onu jetrenu patetu
koja se nalazi u natporunikovu kovegu u staniolu.
Gorostas Baloun spusti oajno svoje duge impanzinske ruke, savi hrptenjau i
ostade u tom poloaju nekoliko trenutaka.
- Nemam je vie - ree tihim, oajnim glasom zagledavi se u prljav pod vagona.
340

- Nemam je vie - ponovi on isprekidano - ja sam mislio... Ja sam je prije odlaska

razmotao... ja sam je primirisao... da nije moda pokvarena...
- Kuao sam je - viknu Baloun tako oajno i iskreno da je svima bilo sve jasno.
- Poderali ste je zajedno sa staniolom - stade pred Balouna raunarski narednik
Vank, koji je bio radostan to ne mora dalje braniti svoje miljenje da nije mazgov,
kako mu je poruio natporunik, nego da razlog to je brojno stanje nepoznata
kolebljiva x-veliina, ima dublje korijenje u drugim mazgovima. Obradovao se to je
sad razgovor skrenuo u drugom pravcu pa se vrti oko nezasitnog Balouna, oko
novog traginog dogaaja. Vank je arko zaelio da rekne Balounu neku neugodnu
moralnu pouku, ali ga je pretekao kuhar okultist Jurajda, koji je odloio svoju
199

omiljenu knjigu, prijevod staroindijskih sutara

Pragna-Paramita, i obratio se
potitenom Balounu koji se jo jae zgrbio pod teinom sudbine:
- Vi, Baloune, treba da bdijete nad samim sobom da ne izgubite povjerenje u sebe
sama i u sudbinu. Ne smijete pripisivati na svoj raun ono to je zasluga drugih. Kad
god se naete pred slinim problemom kakav ste poderali, vi uvijek zapitajte sama
sebe: U kakvom je odnosu prema meni jetrena pateta?
vejk je smatrao za zgodno da ovo razmatranje nadopuni praktinim primjerom:
- Sam si mi, Baloune, proli put priao da e kod vas klati svinje i dati ih na suenje,
pa e ti odmah poslati komad unke, im sazna broj ratne pote kada stignemo na
odredite. Sad zamisli da tu unku poalje ratna pota k nama u kompaniju, pa da ja
i gospodin raunarski narednik odreemo komadi unke, a ona nam se svidi, pa
odreemo jo komadi dokle god se ne bi unki desilo isto to i mojem znancu,
pismonoi Kozlu. Bolovao je od gnjilei kostiju, pa su mu najprije odrezali nogu do
glenja, zatim do koljena i napokon ispod kuka, pa da nije u pravi as umro, izrezali
bi ga itava kao kakvu puknutu olovku. Zamisli dakle, Baloune, da mi tako
pojedemo tu tvoju unku kao to si ti gospodinu natporuniku smazao njegovu
jetrenu patetu.
Gorostas Baloun pogleda sve prisutne tunim oima.
- Samo si po mojem zagovoru i zasluzi ostao oficirski momak kod gospodina
natporunika. Trebao si biti premjeten u sanitetsku slubu da nosi ranjenike iz
borbe. Pod Duklom su nai bolniari polazili triput za redom po jednog ranjenog
zastavnika koji je bio ranjen u trbuh pred samim bodljikavim icama, i svi su ondje
ostali, pogoeni u glavu. Tek etvrta dvojica ga donesoe, ali prije nego su stigli na
previjalite, zastavnik je ve preminuo.
Baloun vie nije mogao izdrati, nego je glasno zajecao.
- Kako te nije stid! - ree prezirno vejk. - I ti si mi nekakav vojnik...

341

- Kad ja nisam stvoren za rat - zakuka Baloun. - Ja sam zaista nezasitan ovjek,
gladu, jer su me istrgli iz urednog ivota. Kod nas je to u familiji. Moj se pokojni
otac kladio u gostionici u Protivnu da e odjednom pojesti pedeset kobasa i dva
kruha, pa je dobio okladu. Ja sam jednom za okladu pojeo etiri guske i dvije zdjele
knedla sa kupusom. Kod kue mi kadto padne na um poslije ruka da bih mogao
jo togod prigristi. Odem u smonicu, odreem komad mesa, poaljem po vr piva
i smaem dva kilograma suhomesnate robe. Imao sam kod kue starog slugu
Vomela, i on me uvijek opominjao neka toliko ne jedem, neka se ne prenatrpavam,
jer se on sjea kako mu je njegov djedo ve davno priao o jednom takvom
nezasitnom ovjeku. A poslije, kad se zametnuo nekakav rat, pa nije nita rodilo
punih osam godina te su pekli kruh od slame i od preostataka lanenog sjemena, bio
je, veli, blagdan kada su mogli nadrobiti u mlijeko malo mladog sira, jer nije bilo
kruha. I tada je taj seljak, im je nastala takva oskudica, umro za nedjelju dana jer
mu eludac nije bio navikao na takvu seosku bijedu...
Baloun podigne svoje oaloeno lice pa ree:
- No ja mislim da bog ljude kara, ali ih ne naputa.
- Bog je nezasitne ljude stvorio, pa e se i pobrinuti za njih - primijeti vejk. Jednom si ve bio svezan, a sada bi zasluio da te poalju u prvu liniju. Kad sam ja
bio oficirski momak kod gospodina natporunika, tada se on mogao u svemu
osloniti na mene, pa mu nikad nije ni palo na um da bih mu ja togod poderao.
Kad se neto izvanredno fasovalo, on bi mi uvijek rekao: Zadrite to, vejku, za
sebe! ili: A to, nije mi ba stalo do toga, dajte mi komadi, a s ostatkom radite
to vas volja! A kad smo bili u Pragu, pa bi me on koji put poslao u restauraciju po
ruak, te da ne bi moda pomislio da mu zato nosim malu porciju to sam polovicu
putem pojeo, ja bih za svoje posljednje novce, kad mi se porcija inila malenom,
kupio jo jednu porciju, samo da se gospodin natporunik najede i nita zlo ne misli
o meni. Ali jednom me je ipak uhvatio. Uvijek sam mu morao donositi iz
restauracije jelovnik, pa bi on odabirao. Tako je toga dana odabrao punjenog
goluba. Kad su mi dali pola goluba, ja sam pomislio da e moda gospodin
342

natporunik misliti da sam mu drugu polovinu pojeo, pa sam kupio za svoje novce
jo jednu porciju i donio mu tako divnu porciju da se gospodin natporunik eba,
koji je toga dana traio gdje bi ruao, pa je doao u posjete mojem natporuniku ba
prije podneva, da se dakle i on dobro najeo. Ali kad se najeo, ree on natporuniku:
Samo mi ne priaj da je to jedna porcija! Na itavom svijetu nee dobiti za jedan
obrok itavog punjenog goluba. Kad pribavim danas novce, poslat u sutra u tu
tvoju restauraciju po ruak. Reci radije iskreno da je to dvostruka porcija! I
gospodin me je natporunik upitao pred njim da posvjedoim da mi je dao novce
samo za jednu porciju, jer nije znao da e on doi. Odgovorio sam da mi je dao
novce za obian ruak. Eto vidi ree moj natporunik nije to jo nita.
Posljednji put mi je vejk donio za ruak govedinu s umakom od sardelica, dva
guja bataka, knedla i kupusa do stropa i jo k tomu palainke!
- Cecece, uf, do avola! - mljasnu Baloun.

A vejk nastavi:
- To je bio kamen smutnje. Gospodin natporunik eba zaista posla sutradan svoga
momka po ruak u nau restauraciju, ali mu je on donio kao porciju malenu hrpicu
kokojeg pilava, kao kad se dijete od est nedjelja pokaki u pelene, otprilike oko
dvije liice. A gospodin se natporunik izdere na njega da je polovicu poderao. No
on veli da nije kriv. Tada mu gospodin natporunik eba opali uku i dade mu
mene za primjer. Ja, veli, nosim prave porcije gospodinu natporuniku Luku. I
tako se taj neduno iukani vojnik, doavi drugi dan u restauraciju po ruak,
tano propitao o svemu, pa je to sad ispriao svomu natporuniku, a ovaj opet
mojemu. Sjedim ja tako navee s novinama u ruci i itam izvjetaje neprijateljskih
tabova s ratita, kadli ue u sobu moj gospodin natporunik, sav blijed, i odmah se
okosi na mene da mu reknem koliko sam platio dvostrukih porcija u toj restauraciji,
da on zna sve, pa mi nee pomoi nikakvo poricanje, i da ve odavno zna da sam
blesan, ali da sam luak, to mu jo nije palo na um. Nanio sam mu, veli, takvu
sramotu da bi najvolio najprije ustrijeliti mene, a zatim sebe. Gospodine
343

natporunie, rekoh mu ja, kad ste me uzimali u slubu, ve ste mi prvi dan rekli
da je svaki oficirski momak kradljivac i podli klipan. A budui da su u onoj
restauraciji zaista davali tako male porcije hrane, vi biste mogli pomisliti da sam
zaista i ja jedan od takvih podlih klipana, te sam vam to poderao. . .
- O boe na nebesima! - proapta Baloun i sagne se po kovei natporunika
Luka, i otide s njim u pozadinu vagona.
- Zatim natporunik Luk - nastavi vejk - poe prevrtati po svim depovima, pa
kad nije nigdje nita naao, posegnu u prsluk i dade mi svoj srebrni sat. Bio je jako
dirnut. "Kad dobijem plau, vejku, rekao mi je, popiite mi koliko sam vam
duan... A ovaj sat zadrite pored toga! I drugi put ne pravite budalatine! No
poslije smo obojica zapali u takvu oskudicu da sam morao odnijeti sat u
zalagaonicu...
- to radite ondje u pozadini, Baloune? - zapita uto raunarski narednik Vank.
Umjesto odgovora nesretni Baloun se zagrcnu i zakalja. On je naime otvorio
kovei natporunika Luka i kljukao se njegovom posljednjom emikom.
***
Kroz kolodvor je bez zaustavljanja projurio drugi neki vojniki vlak, krcat
njemakim majstorima koje su slali na srpsku frontu. Oni se jo nisu pribrali od
svojeg oduevljenja pri rastanku s Beom te su se derali bez prestanka od Bea pa
sve dovde:
Prinz Eugenuis, der edle Ritter,
Wollt dem Kaiser wiedrum kriegen
Stadt und Festung Belegrad.
Er liess schlagen eine Brucken,
Das man kunnt' hinberrucken
Mit der Armee wohl fr die Stadt.

200

Neki kapral s bojovno zafitiljenim brkom, nagnuvi se napolje i opirui se laktovima

o vojnike koji su isturili noge iz vagona, davao je takt i urlao irom otvorenim
ustima:
Als der Brucken war geschlagen,
Das man kunnt' mit Stuck und Wagen
Frei passieren den Donaufluss,
Bet Semlin schlug man das Lager
Alle Serben zu verjagen...

201

No uto je izgubio ravnoteu i izletio iz vagona i svom snagom u letu udario trbuhom
o polugu skretnice, na koju se nabo i ostao na njoj naboden, dok je vlak jurio dalje i
u zadnjim su vagonima pjevali opet drugu pjesmu:
Graf Radetzky, edler Degen,
schwur's des Kaisers Feind zu fegen
344

aus der falschen Lombardei.

In Verona langes Hoffen,
als mehr Truppen eingetroffen,
fhlt und rhrt der Held sich frei...

202

Naboden na onu glupu skretnicu, ratoborni je kapral bio ve mrtav, pa nije dugo
potrajalo, i ve je kraj njega uvao strau, s bajonetom na puci, mlaahni neki
vojnik iz kolodvorske vojne posade. Svoju je ulogu shvaao vrlo ozbiljno. Stajao je
uspravno kraj skretnice i drao se tako slavodobitno kao da je nabadanje kaprala na
polugu skretnice njegovo djelo.
Kako je bio Madar, vikao je madarski, da se orilo po itavoj pruzi kad su dolazili
vojnici iz bataljonskog ealona 91. pukovnije da vide mrtvaca:
203

- Nem szabat! Nem szabat! Komission militar, nem szabat!

- Ve je gotov - ree dobri vojak vejk koji je takoer bio meu radoznalim
vojnicima. - Takva smrt ima tu prednost da bar svi znaju, kad je ve dobio porciju
eljeza u trbuh, gdje e biti pokopan. Bit e to na samoj pruzi, pa nee morati da
trae njegov grob po svim ratitima.
- Propisno se nabo - ree vejk znalaki, obilazei kaprala s druge strane - crijeva
su mu u hlaama.
- Nem szabat, nem szabat! - vikao je mladi madarski vojnik. - Komission militar,
nem szabat!
Iza vejka zau se strogi glas:
- to tu radite?
vejk pozdravi vojniki. Pred njim je stajao kadet Biegler.
- Pokorno javljam, gledamo pokojnika, gospodine kadete!
- A to ste ovdje agitirali? Kakva imate posla ovdje?
- Pokorno javljam, gospodine kadete - odgovori vejk dostojanstveno i mirno - ja
nisam nikada nita gitirao.
Nekoliko vojnika iza kadeta prasnu u smijeh, a pred kadeta izae raunarski
narednik Vank.
- Gospodine kadete - ree narednik - gospodin je natporunik poslao amo ordonansa
vejka da ga obavijesti to se dogodilo. Bio sam sada kod tabnog vagona, pa vas
po nalogu gospodina zapovjednika bataljona trai bataljonski ordonans Matui.
Treba da se odmah javite gospodinu kapetanu Sgneru.
Svi su se razili u svoje vagone jer se zaas uo signal za ukrcavanje.
Idui za vejkom, Vank mu ree:
- Kad ima gdje vie ljudi, tada se, vejku, manite svojih mudrovanja. Moglo bi vas
to skupo stajati. Moglo bi se desiti s obzirom na to to je to kapral njemakih
majstora, da bi se to moglo protumaiti kao da se tome radujete. Taj Biegler je
straan ehoder.
- Ta ja nisam nita rekao - odgovori vejk tonom koji je iskljuivao svaku sumnju nego samo to da se kapral propisno nabo i da su mu crijeva u hlaama... On je
mogao...
345

- Prestanimo ve jednom o tom govoriti, vejku! - I raunarski narednik Vank

pljunu.
- Zapravo je svejedno - primijeti jo vejk - hoe ii mu za cara ispasti crijeva iz
trbuha na ovu ili onu stranu. On je svoju dunost izvrio... On je mogao...
- Pogledajte, vejku - prekide ga Vank - kako bataljonski ordonans Matui opet
juri prema tabnom vagonu, udim se to se jo nije spotakao o tranice.
Malo prije toga vodio se izmeu kapetana Sgnera i revnog kadeta Bieglera vrlo
otar razgovor.
- udim vam se, kadete Bieglere - rekao mu kapetan Sgner - zato mi niste odmah
doli javiti da se dijeli onih petnaest deka madarske salame. Moram dakle ja sam
izai napolje i utvrditi zato se vojnici vraaju od magazina. A isto tako i gospoda
oficiri, kao da zapovijed nije zapovijed. A ja sam ipak rekao: U magazin, po
vodovima, kompanija za kompanijom! To je znailo, kad nismo dobili nita u
magazinu, da se i u vagone valja vraati po vodovima, kompanija za kompanijom.
Vama sam naloio, kadete Bieglere, da se brinete za red, ali ste sve pustili niz vodu.
Veselili ste se to se ne morate brinuti o brojenju porcija salame, pa ste lijepo otili,
kao to sam vidio kroz prozor, pogledati nabodena kaprala njemakih majstora. A
kad sam vas zatim pozvao, tada ne znate nita drugo, nego u svojoj kadetskoj
fantaziji brbljate neto da ste poli da se uvjerite ne vodi li se ondje kraj nabodenog
kaprala kakva agitacija.
- Pokorno javljam da je ordonans 11. kompanije vejk...
- Ostavite me na miru sa vejkom - viknu kapetan Sgner - nemojte misliti, kadete
Biegleru, da ete spletkariti protiv natporunika Luka. Mi smo poslali vejka
onamo... Sada me tako gledate kao da mislite da sam se okomio na vas... Da
okomio sam se na vas kadete Bieglere. Kad ne znate respektirati svoga
pretpostavljenog, kad ga nastojite blamirati, tada u vam prirediti takvo ratovanje da
ete se, kadete Bieglere, sjeati stanice Rab... Hvaliete se svojim teoretskim
znanjem... Priekajte samo dok doemo na frontu... Kad vam naloim da poete s
oficirskom patrolom preko bodljikavih ica... Va raport? Niste mi ni raportirali kad
ste doli... Ni teoretski, kadete Bieglere...
204

- Pokorno javljam, gospodine kapetane , da su vojnici mjesto 15 dekagrama

madarske salame dobili svaki po dvije razglednice. Molim, gospodine kapetane...
I kadet Biegler prui zapovjedniku bataljona dvije razglednice to ih je izdavala
uprava vojnog ratnog arhiva u Beu, gdje je bio naelnik general pjeatva
Wojnowich. Na jednoj je bila naslikana karikatura ruskog vojnika, ruskog muika
obraslog bradom, u zagrljaju ljudskog kostura. Pod karikaturom je bio ovaj tekst:
Der Tag, an dem das perfide Russland krepieren wird, wird ein Tag der Erlsung
205

fr ganz unsere Monarchie sein.

Druga je razglednica potjecala iz njemakog carstva. Bio je to poklon Nijemaca
austro-ugarskim vojnicima.
206

Gore je pisalo: Viribus unitis , a ispod toga je bila sliica na kojoj se vidjelo kako
na vjealima visi sir Edward Grey, a dolje ispod njega veselo salutiraju austrijski i
njemaki vojnik.
346

Pri dnu je bila pjesmica koja je uzeta iz Greinzove knjige: eljezna pesnica. Bile
su to dosjetke na raun naih neprijatelja, za koje su njemaki listovi pisali da su
Greinzerovi stihovi udarci biem po neprijatelju, a odlikuju se pravim neukrotivim
humorom i nenadmaivom dosjetljivou.
Tekst ispod vjeala glasi u prijevodu:
GREY
Na vjealima, u ugodnoj visini,
treba da se njie Edward Grey;
stigao je zato ve posljednji as,
no pri tom treba upozoriti vas,
da hrast nee da dade drvo
za pogubljenje toga Jude.
Objeen je o granu jasike
iz francuske republike.
Kapetan Sgner nije jo stigao ni da proita ove stihove neukrotiva humora i
nenadmaive dosjetljivosti, kadli utra u tabni vagon bataljonski ordonans
Matui.
Njega je bio poslao kapetan Sgner u telegrafsku centralu kolodvorskog
zapovjednitva da pita nisu li moda stigle nove dispozicije, pa je sad donio brzojav
od brigade. No nije bilo potrebno posezati za kljuem ifara. Brzojav je bio
207

jednostavan i neifriran: Rasch abkochen, dann Vormarsch nach Sokal.

Kapetan Sgner ozbiljno zavrtje glavom.
- Pokorno javljam - ree - Matui - zapovjednik kolodvora vas moli da doete na
razgovor. Ima ondje jo jedan brzojav.
Zatim se izmeu zapovjednika kolodvora i kapetana Sgnera poveo razgovor vrlo
povjerljive prirode.
Prvi je brzojav morao biti predan, premda je njegov sadraj pobuivao iznenaenje
s obzirom na to to je bataljon bio na kolodvoru u Rabu: Brzo skuhati, pa onda
krenuti na Sokal. Bio je adresiran neifrirano na pohodni bataljon 91. pukovnije s
kopijom za pohodni bataljon 75. pukovnije koji dolazi za njima. Potpis je bio
ispravan: zapovjednik brigade, Ritter von Herbert.
- Vrlo povjerljivo, gospodine kapetane - ree tajanstveno zapovjednik kolodvora. Tajni brzojav od vae divizije. Zapovjednik je vae Brigade poludio. Odvezli su ga u
Be poto je razaslao iz brigade nekoliko tuceta takvih brzojava na sve strane. U
Budimpeti vas sigurno eka novi brzojav. Sve njegove brzojave valja, naravno,
anulirati, ali jo nismo u tom pogledu dobili nikakve upute. Imam samo, kao to
rekoh, nalog od divizije da se neifrirani brzojavi ne uzimaju u obzir. Moram ih ipak
dostavljati adresatu jer u tom pogledu nisam primio od svojih pretpostavljenih
instancija nikakva odgovora. Posrednitvom svojih instancija zatraio sam
informacije od zapovjednitva armijskog zbora, pa je protiv mene povedena
istraga...
- Ja sam aktivni oficir stare inenjerske struke - ree zatim - uestvovao sam pri
347

gradnji nae strateke eljeznice u Galiciji...

- Gospodine kapetane - nastavi zaas - nas stare oficire, koji sluimo od najnieg
ina, treba poslati samo na frontu! Danas ima tih civilista, eljeznikih inenjera s
jednogodinjim dobrovoljakim ispitom, u ministarstvu vojske kao kusih pasa...
Uostalom, vi za etvrt sata kreete opet dalje... Sjeam se kako sam vam jednom u
kadetskoj koli u Pragu pomogao da se popnete na vratilo, kao kolega iz starijeg
godita. Tada obojica nismo smjeli iz kasarne. Vi ste se tukli u razredu s
208

Nijemcima. S vama je ondje bio i Luk. Vi ste bili najbolji drugovi. Kad smo
primili brzojav s popisom oficira marbataljona koji prolaze ovom stanicom, svega
sam se jasno sjetio... Ima tome ve prilino godina... Kadet Luk mi je tada bio
vrlo simpatian...
Na kapetana Sgnera ovaj je razgovor vrlo muno djelovao. Vrlo je dobro poznavao
ovjeka s kojim je razgovarao i koji je u kadetskoj koli vodio opoziciju protiv
austrijantine, to im je kasnije izbila iz glave tenju za karijerom. Najneugodnija
mu je bila napomena o natporuniku Luku, koga su iz bilo kakvih razloga svagdje
zapostavljali za njim.
- Natporunik Luk - ree s osobitim naglaskom - vrlo je dobar oficir. Kada polazi
vlak?
Zapovjednik kolodvora pogleda na sat:
- Za est minuta.
- E, onda idem - ree Sgner.
- Mislio sam da ete mi to rei, Sgnere.
209

- Dakle, zdravo! - odgovori Sgner

i izie pred zgradu kolodvorskog
zapovjednitva.
***
Kad se kapetan Sgner vratio prije polaska vlaka u tabni vagon, zatekao je sve
oficire na svojim mjestima. Kartali su u skupinama igrajui frische viere, a samo
se kadet Biegler nije kartao.

348

Prelistavao je gomilu zapeaenih rukopisa o ratnim prizorima, jer se htio istai ne

samo na bojnom polju nego i kao knjievni fenomen koji opisuje ratne dogaaje.
ovjek udnovatih krila s "ribljim repom htio se proslaviti kao odlian ratni pisac.
Njegovi su knjievni pokuaji poinjali nadobudnim naslovima u kojima se dodue
ogledao militarizam toga vremena, ali oni jo nisu bili obraeni, tako da su na
etvrtinkama arka ostali samo naslovi radova koji su tek trebali nastati.
Karakteri vojnika velikoga rata. - Tko je zapoeo rat? - Politika Austro-Ugarske i
postanak svjetskog rata. - Ratne biljeke. - Austro-Ugarska i svjetski rat. - Ratne
pouke. - Popularno predavanje o tome kako je buknuo rat. - Ratno-politika
razmatranja. - Slavni dan Austro-Ugarske. - Slavenski imperijalizam i svjetski rat. Ratni dokumenti. Dokumenti za povijest svjetskog rata. - Dnevnik o svjetskom ratu.
- Dnevni pregled svjetskog rata. - Prvi svjetski rat. - Naa dinastija u svjetskom
ratu. - Narodi Austro-Ugarske pod orujem. - Borba za svjetsku prevlast. - Moja
iskustva iz svjetskog rata. - Kronika mog ratnog pohoda. - Kako ratuju neprijatelji
Austro-Ugarske? - ija je pobjeda? - Nai oficiri i nai vojnici. - Znamenita djela
mojih vojnika. - Iz vremena velikog rata. - O bojnom meteu. - Knjiga austrougarskih junaka. - eljezna brigada. - Zbirka mojih dopisa s fronte. - Junaci naeg
marbataljona. - Priruna knjiga za vojnike na fronti. - Dani borbe i dani pobjede. to sam vidio i doivio na fronti? - U rovovima. - Oficir pria. - Sa sinovima
Austro-Ugarske naprijed! - Neprijateljski aeroplani i nae pjeatvo. - Nakon bitke. Nai topnici - vjerni sinovi domovine. - Makar na nas navalili svi avoli... Obrambeni i navalni rat. - Krv i eljezo. - Pobjeda ili smrt. - Nai junaci u
zarobljenitvu.
Kada je kapetan Sgner priao kadetu Biegleru i pregledao sve to, upita zato je to
uradio i to s tim namjerava.
Kadet Biegler mu odgovori s istinskim zanosom da svaki ovaj naslov znai knjigu
koju misli napisati. Koliko naslova, toliko knjiga.
- elio bih da padnem u boju, da za mnom ostane uspomena, gospodine kapetane.
Uzor mi je njemaki profesor Udo Kraft. On se rodio godine 1870. a sad se u
svjetskom ratu javio kao dobrovoljac i pao 22. kolovoza 1914. u Anloyu. Prije smrti
210

izdao je knjigu: Odgajanje sama sebe za smrt za cara .

Kapetan Sgner odvede kadeta Bieglera k prozoru.
- Pokaite mi to jo imate, kadete Bieglere, veoma me zanima vaa djelatnost ree ironino kapetan Sgner. - Kakvu ste to knjiicu turnuli u bluzu?
- Nije to nita, gospodine kapetane - odgovori kadet Biegler pocrvenjevi kao dijete
- izvolite se, molim, uvjeriti.
Na biljenici je bio ovaj natpis:
Sheme znamenitih i slavnih bitaka
austro-ugarske vojske,
koje je sastavio na osnovu historijskih studija
c. i kr. oficir Adolf Biegler.
Primjedbama i objanjenjima popratio
349

c. i kr. oficir Adolf Biegler.

Sheme su bile vrlo jednostavne.
Poeo je s bitkom kod Nrdlingena 6. rujna 1634. pa preao na bitku kod Sente 11.
rujna 1697. kod Caldiera 31. listopada 1805. zatim na bitku kod Asperna 22.
svibnja 1809. i bitku naroda kod Leipziga godine 1813. pa na bitku kod Sv. Lucije u
svibnju 1848. i na bitku kod Trutnova 27. lipnja 1866. sve do osvajanja Sarajeva
19. kolovoza 1878. U shemama i nacrtima planova tih bitaka nije se nita mijenjalo.
Kadet Biegler je svagdje nacrtao male paetvorine, koje su na jednoj strani bile
prazne, a na drugoj, neprijateljske, iscrtkane. Na obadvjema stranama oznaeno je
lijevo krilo, centar i desno krilo. Zatim u pozadini rezerve i strelice na jednu i na
drugu stranu. Bitka kod Nordlingena, kao i bitka kod Sarajeva, liila je na poloaj
igraa na kakvoj nogometnoj utakmici na poetku igre, a strelice kao da su
oznaivale kamo treba koja strana da utne loptu.
To je odmah primijetio kapetan Sgner pa upita:
- Kadete Biegler, igrate li vi nogomet?
Biegler jo jae pocrvenje i trepnu nervozno oima, tako da se inilo kao da e
zaplakati.
Kapetan Sgner je i dalje listao po biljenici uz smijeak na licu i zaustavio se na
primjedbi uz shemu bitke kod Trutnova za vrijeme prusko-austrijskog rata.
Kadet Biegler je pribiljeio ovo:
Bitka kod Trutnova nije se smjela odrati jer je brdovit kraj onemoguavao
razvitak divizije generala Mazzuchelija, koja je bila ugroena snanim pruskim
kolonama to su se nalazile na uzvisinama i opkolile lijevo krilo nae divizije.
- Prema vaem miljenju - ree sa smijekom kapetan Sgner vraajui biljenicu
kadetu Biegleru - bitka se kod Trutnova mogla zapodjeti samo u tom sluaju da je
Trutnov leao u ravnici, vi Benedeku iz Budjejovica.
- Kadete Bieglere, od vas je to vrlo lijepo to ste u tako kratko vrijeme, otkako ste u
redovima vojske, nastojali da proniknete u strategiju, samo to je to kod vas ispalo
tako kao da se djeca igraju vojnika i dijele jedni drugima titule generala. Sami ste se
tako brzo promaknuli da je milina! C. i kr. oficir Adolf Biegler! Prije nego stignemo
u Petu, vi ete ve biti feldmaral. A jo prekjuer vi ste negdje kod kue kod
svoga tate vagali kravlje koe. K. u. k. Leutnant Adolf Biegler! ...ovjee, ta vi jo
niste oficir! Vi ste kadet. Visite negdje u zraku izmeu zastavnika i podoficira. Vi ste
jo daleko od toga da se nazivate oficirom; to vam je kao kad se frajt dade u krmi
nazivati gospodinom tabnim narednikom.
- uj, Luku - obrati se Sgner natporuniku - u tvojoj je eti kadet Biegler, koga
treba malo da istee. Potpisuje se kao oficir, pa neka to zaslui u borbi. Kad uz
bubnjarsku vatru poemo na juri, on neka ree sa svojim vodom bodljikave ice,
211

der gute Junge. Zbilja, pozdravio te Zykn, on je zapovjednik kolodvora u Rabu.

Kadet Biegler je shvatio da je razgovor s njime zavren, pa pozdravi vojniki i sav
crven u licu proe kroz vagon sve do kraja, do poprenog hodnika.
Kao kakav mjesear otvori vrata klozeta pa gledajui njemako-madarski natpis:
Upotreba nunika doputena samo za vonje, zajeca, zarida i tiho zaplae. Zatim
350

spusti hlae... Poe se naprezati briui suze. A onda upotrijebi biljenicu s

natpisom: Sheme znamenitih i slavnih bitaka austro-ugarske vojske, koje je
sastavio c. i kr. oficir Adolf Biegler, koja nestade, obeaena, u rupi, pade na
prugu i poletje meu tranicama pod vojnim vlakom koji je jurio.
Kadet Biegler opra u zahodskom umivaoniku pocrvenjele oi i izae na hodnik
odluivi da mora biti jak, vraki jak. Boljela ga je glava i trbuh ve od jutra.
Proe pored zadnjeg kupea u kojem je bataljonski ordonans Matui igrao bekog
naps s Batzerom, momkom zapovjednika bataljona.
Pogledavi kroz otvorena vrata kupea, Biegler se nakalja. Igrai su se okrenuli i
nastavili kartanje.
- Zar ne znate to treba da uradite? - upita kadet Biegler.
- Nisam mogao - odgovori sluga kapetana Sgnera, Batzer svojim stranim
212

njemakim dijalektom s Kaperskih brda. - Mi' is' d Trump' ausganga.

- Trebalo je, gospodine kadete, da igram s bubnjevima - nastavi momak - s visokim
bubnjevima, pa da onda lupim zelenim kraljem. To je trebalo da uradim...
Kadet Biegler ne ree vie ni rijei, nego se zavue u svoj kut. Kad je poslije priao
k njemu zastavnik Pleschner, da mu dade gucnuti iz boce konjaka koju je dobio na
kartama, zaudio se kako kadet Biegler marljivo ita knjigu profesora Uda Krafta:
Odgajanje sama sebe za smrt za cara.
I prije nego su stigli do Pete, kadet Biegler je bio tako pijan da se nagnuo kroz
vagonski prozor i derao se u pusti predio: Frisch drauf! Im Gottes Namen frisch
213

drauf!
A zatim ga je po nalogu kapetana Sgnera bataljonski ordonans Matui odvukao u
kupe, gdje ga je uz pomo kapetanova sluge Batzera poloio na klupu na kojoj je
kadet Biegler usnio ovaj san:
San kadeta Bieglera pred Budimpetom.
Imao je signum laudis, eljezni kri i bio je major, pa je poao da izvri pregled
brigade koja mu je bila povjerena. Nije dodue mogao shvatiti zato je stalno major,
a ima pod sobom itavu brigadu. Sumnjao je da je trebao da bude imenovan
general-majorom, pa se rije general izgubila negdje u strci na vojnoj poti.
Morao se u sebi smijati kako mu je u vlaku, kad su putovali na frontu, kapetan
Sgner prijetio da e morati rezati iane zapreke. Uostalom kapetan Sgner i
natporunik Luk ve su davno prema njegovu prijedlogu diviziji premjeteni u
neku drugu pukovniju. I u neku drugu diviziju, u drugi armijski zbor.
Netko mu je ak priao da su obojica jadno poginuli u nekoj movari na bijegu.
Kad se vozio automobilom na poloaj da izvri pregled dijela svoje brigade, bilo mu
je sve jasno. Poslan je zapravo iz armijskog generalnog taba.
Mimo njega su prolazili vojnici i pjevali pjesmu koju je itao u zbirci austrijskih
vojnikih pjesama: Es gilt

214

Halt euch brav, ihr tapfern Brder,

werft den Feind nur herzhaft nieder,
lass des Kaisers Fahne weh'n...
351

215

Kraj je bio upravo onakav kao na slikama iz Bekih ilustriranih novina (Wiener
Illustrierte Zeitung).
Na desnoj strani kraj nekog taglja vidjelo se topnitvo kako pali na neprijateljske
rovove kraj ceste kojom se vozio u svojem automobilu. Nalijevo je bila kua iz koje
se pucalo, dok je neprijatelj nastojao kundacima provaliti vrata. Pokraj ceste je
gorio neprijateljski aeroplan. Na obzorju se vidjelo konjanitvo i selo u plamenu. A
zatim rovovi pohodnog bataljona s malom uzvisinom, s koje je neprijatelja obasipala
mitraljeska vatra. A jo dalje uz cestu protezali se neprijateljski rovovi. No ofer ga
vozi dalje cestom prema neprijatelju.
I on viknu kroz slualicu oferu:
- Zar ne zna kamo vozi? Ondje je neprijatelj!
Ali ofer mirno odgovara:
- Gospodine generale, ovo je jedini ispravni put. Cesta je u dobrom stanju. Po onim
sporednim putovima ne bi gume izdrale.
to se vie pribliavaju neprijateljskim poloajima, vatra je sve jaa. Granate padaju
naokolo s obje strane rovova na ljivovu aleju.
No ofer mimo odgovara kroz slualicu:
- Ovo je izvrsna cesta, gospodine generale. Vozimo se po njoj kao po loju. Kad
bismo skrenuli u polje, popucale bi nam gume.
- Pogledajte, gospodine generale - vie ofer u slualicu - ova je cesta tako dobro
graena da nam ni muari od trideset centimetara i po nita ne mogu. Cesta je kao
gumno, no na onim kamenitim putovima po polju popucate bi nam gume. A vratiti
se ionako ne moemo, gospodine generale!
- Bzzz-dzum! - zau Biegler, a automobil jako odskoi.
- Nisam li vam rekao, gospodine generale - vie ofer u slualicu - da je to vraki
dobro graena cesta? Sad je ba neposredno pred nama eksplodirala granata od
trideset osam centimetara. Ali rupi ni traga, cesta je kao gumno. Ati kad bismo zali
u polje, popucale bi nam gume. Sada pucaju na nas iz daljine od etiri kilometra.
- Ali kamo mi to idemo?
- Vidjet e se - odgovori ofer. - Dok bude ovakva cesta, ja jamim za sve.
Trzaj, jak trzaj i automobil stade.
- Gospodine generale - vie ofer - imate li generaltabnu kartu?
General Biegler posvijetli elektrinom svjetiljkom. Vidi da mu je generaltabna karta
na koljenima. Ali to je mornarika karta helgolandskog primorja iz godine 1864., iz
austrijsko-pruskog rata protiv Danske za Schleswig.
- Ovdje je raskrsnica - ree ofer. - Oba puta vode u neprijateljske pozicije. Meni je
stalo do valjane ceste, da ne stradaju gume, gospodine generale... Ja sam odgovoran
za tabni automobil...
A tada trijesak, zagluni trijesak, i zvijezde velike kao kotai. Mlijeni put je gust
kao skorup.
Biegler leti kroz svemir na sjedalu kraj ofera. Automobil je neposredno ispred
sjedala odrezan kao karama. Od automobila je preostao samo osvajaki i
napadaki prednji dio.
352

- Vaa je srea - pria mu ofer - to ste mi preko lea pokazivali kartu. Preletjeli
ste k meni, a ostalo se rasprsnulo. Bila je to granata od etrdeset i dva centimetra...
Ja sam to odmah slutio: im doe raskrsnica, tada cesta ne vrijedi ni lule duhana.
Nakon granate od trideset i osam centimetara mogla je to biti samo granata od
etrdeset i dva centimetra. Nita se drugo dosad ne proizvodi, gospodine generale.
- A kamo to vozite?

- Letimo u nebo, gospodine generale, pa se moramo uklanjati repaticama. One su

gore nego top od etrdeset i dva centimetra.
- Sad je pod nama Mars - ree ofer nakon duge stanke.
Biegler se opet osjeao miran.
- Znate li povijest bitke naroda kod Leipziga - zapita on - kad je feldmaral knez
Schwarzenberg poao na Liebertkovice 14. listopada 1813. i kad se 16. listopada
vodila borba u Lindenau, te bitke generala Merweldta, i kad je austrijska vojska bila
u Wachavi te kad je 19. listopada pao Leipzig?
- Gospodine generale - ree tada ozbiljno ofer - ba smo pred nebeskim vratima,
izaite, gospodine generale! Ne moemo se provesti kroz nebeska vrata jer je velika
stiska. Sama vojska!
- Samo ti pregazi kojega - viknu on oferu - pa e se oni ve maknuti!
I naginjui se iz automobila vie:
216

- Achtung, sie Schweinbande! To je stoka, vide generala, a ne pozdravljaju na

desno!
ofer ga mirno stiava:
- Teko je to, gospodine generale, veini je od njih otkinuta glava.
General Biegler je tek sada opazio da se oko nebeskih vrata guraju najrazliitiji
invalidi, koji su u ratu izgubili po koji dio svoga tijela to ga sad nose sa sobom u
naprtnjai. Tko glavu, tko ruku, tko nogu. A neki pravednik tobdija, koji se gurao
oko nebeskih vrata u razderanoj kabanici, nosio je u naprtnjai itav svoj trbuh i
obje noge. Iz naprtnjae nekog pravednika domobranca gledala je generala Bieglera
353

polovica stranjice koju je izgubio kod Lavova.

- To je radi reda - javi se opet ofer vozei kroz gustu gomilu - to je oito radi
nebeske supervizite.
Na nebeskim vratima proputali su samo one koji su izrekli lozinku. Generalu
217

Biegleru odmah pade na um ta lozinka: Fr Gott und Kaiser.

Automobil ue u raj.
- Gospodine generale - ree neki oficir, aneo sa krilima, kada su prolazili mimo
kasarni s regrutima anelima - morate se javiti na glavnom zapovjednitvu!
Vozili su se dalje mimo nekog vjebalita gdje je vrvjelo od regruta anela, koji su
uili kako valja vikati: Aleluja.
Prooe mimo jedne skupine u kojoj je riokosi kapral aneo upravo vjebao nekog
nespretnog regruta anela, udarao ga akom u trbuh i derao se na nj:
- Jae otvori svoju gubicu, svinjo betlehemska! Zar se tako vie Aleluja?" Kao da
ima knedlu u gubici. Ba bih volio znati koji te je vol, stoko jedna, pustio u raj!
Pokuaj jo jednom!... ta, hlahlehluhja? ivotinjo jedna, zar e nam jo ovdje u
raju govoriti kroz nos?... Pokuaj jo jedanput, cedre libanonski!
Provezoe se dalje, a za njima se jo dugo ulo zaplaeno deranje anela regruta
koji vie kroz nos: Hla-hle-hlu-hja i dernjava kaprala anela: A-le-lu-jaa, a-le-lujaa, kravo jordanska!

A zatim - golema svjetlost nad velikom zgradom, kao to je Marijina vojarna u

ekim Budjejovicama, i nad njom dva aeroplana, jedan s lijeve, a drugi s desne
strane, a po sredini izmeu njih protegnuto je gorostasno platno s ogromnim
natpisom:
218

K. u. k. Gottes Hauptquartier.
Generala Bieglera izvukoe iz automobila dva anela u uniformama vojne
andarmerije, epae ga za ovratnik i odvedoe ga u tu zgradu, gore u prvi kat.
- Vladajte se pristojno pred gospodinom bogom! - rekoe mu gore pred jednim
vratima i ugurae ga unutra.
354

Usred sobe u kojoj su po zidovima visjele slike Franje Josipa i Vilima,

prijestolonasljednika Karla Franje Josipa, generala Viktora Dankla, nadvojvode
Friedricha i efa generaltaba Konrada von Htzendorfa, stajao je gospodin bog.
- Kadete Bieglere - ree gospodin bog znaajno - zar me ne poznajete? Ja sam va
bivi kapetan Sgner iz jedanaeste markompanije.
Biegler se skamenio od zaprepatenja.
- Kadete Bieglere - nastavi gospodin bog - s kojim ste pravom prisvojili titulu
general-majora? S kojim ste se pravom, kadete Bieglere, vozili tabnim
automobilom po cesti meu neprijateljskim poloajima?
- Pokorno javljam...
- Jezik za zube, kadete Bieglere, kad s vama razgovara gospodin bog!
- Pokorno javljam - promuca Biegler jo jednom.
- Vi dakle neete drati jezik za zubima? - izdere se na nj gospodin bog, otvori vrata
i viknu:
- Neka dou dva anela!
I uoe dva anela s pukama prebaenim preko lijevog krila. Biegler prepozna u
njima Matuia i Batzera.
A iz usta gospodina boga zau se glas:
- Bacite ga u nunik!
I kadet Biegler propade nekamo u uasni smrad...
***
Nasuprot kadetu Biegleru, koji je spavao, sjedili su Matui i momak kapetana
Sgnera Batzer i neprestano igrali napsl.
219

- Stink awer d' Kerl wie a' Stockfisch

- ree Batzer, koji je sa zanimanjem
promatrao kako se usnuli kadet Biegler sumnjivo vrti u snu - muss' d' Hosen voll
220

ha'n!
- To se moe dogoditi svakomu - primijeti filozofski Matui - pusti ga na miru,
ionako ga nee ti presvlaiti. Razdijeli radije karte!
Nad Budimpetom se ve vidio sjaj svjetiljaka, a nad Dunavom je preskakivao
reflektor.
Kadet Biegler je ve sanjao sasvim neto drugo, jer je govorio iza sna:
- Sagen sie meiner tapferen Armee, dass sie sich in meinem Herzen ein
221

unvergngliches Denkamal der Liebe und Dankbarkeit errichtet hat.

A kako se opet pri tim rijeima poeo prevrtati, zasmrdjelo je Batzeru jako pod
nosom, pa je pljunuvi primijetio:
222

- Stinkt wie a' Haizlputza, wie a' bescheissen a' Haizlputza.

A kadet Biegler sve se nemirnije vrtio, i njegov novi san bio je vrlo fantastian.
Branio je Linz u ratu za austrijsko nasljedstvo.
223

Vidio je redute, retranchemente i palisade oko grada. Njegov glavni stan bio je
pretvoren u golemu bolnicu. Svagdje naokolo leahu bolesnici i drahu se za trbuh.
Pod palisadama grada Linza jahali su francuski draguni Napoleona I.
A on, zapovjednik grada, stajae nad tom gomilom, drae se takoer za trbuh i
vikae na nekog francuskog parlamentarca:
355

- Poruite svojemu caru da se neu predati...

A zatim ga odjednom prestade boljeti trbuh, i on pojuri s bataljonom preko palisade
iz grada na put slave i pobjede i vidje kako natporunik Luk doekuje svojim
prsima udarac sablje francuskog draguna, koji je bio namijenjen njemu, Biegleru,
braniocu opsjednutog Linza.
Natporunik Luk umire kraj njegovih nogu s usklikom:
224

- Ein Mann wie sie, Herr Oberst, ist ntiger als ein nichts nutziger Oberleutnant!
Branilac Linza odvraa se s ganuem od natporunika koji umire, kadli doletje
kartea i pogodi Bieglera u stranjicu.
Biegler mehaniki dohvati hlae na stranjici i osjeti pod rukom neto mokro,
ljepljivo, to mu se mae po ruci. Vie: Sanitt! Sanitt! i pade s konja...

Batzer i Matui podigoe kadeta Bieglera s poda na koji je pao s klupe, i poloie
ga opet na njegovo mjesto.
Zatim Matui ode kapetanu Sgneru i javi mu da se s kadetom Bieglerom deavaju
356

udnovate stvari.
- Nee to biti od konjaka - ree on - mogla bi to prije biti kolera. Kadet Biegler pio
je na svima stanicama vodu. U Moonu sam vidio kako se...
- Kolera se ne razvija tako brzo, Matuiu. Recite gospodinu doktoru u susjednom
kupeu da ga doe pregledati.
Bataljonu je bio dodijeljen ratni doktor, stari medicinar i lan njemake omladine
Welfer. On je znao piti, tui se, a uz to je imao medicinu u malom prstu. Proao je
medicinske fakultete u razlinim gradovima Austro-Ugarske i vrio praksu u
najrazlinijim bolnicama, ali doktorata uope nije polagao iz jednostavnog razloga
to je u oporuci njegov stric odredio svojim batinicima da isplauju studentu
medicine, Friedrichu Welferu, godinju stipendiju sve dotle dok Friedrich Welfer ne
stekne lijeniku diplomu.
Ta je stipendija bila oko etiri puta vea od plae bolnikog asistenta, pa se MUC.
Friedrich Welfer poteno trudio da odgodi promociju u doktora sveukupne medicine
na to dalje vrijeme.
Nasljednici da puknu od bijesa. Proglaavali su ga za idiota, pokuavali su da ga
bogato oene, samo da ga se rijee. A da ih jo vie razbjesni, MUC. Friedrich
Welfer, lan valjda 12 sveuilinih njemakih nacionalistikih drutava, izdao je
nekoliko zbirki vrlo pristojnih pjesama u Beu, u Leipzigu i u Berlinu. Suraivao je
u Simplicissimusu i studirao je dalje kao da ga se to nita ne tie.
Ali tada je doao rat i zadao MUC. Friedrichu Welferu sramotan udarac u lea.
Pjesnika koji je ispjevao knjige pjesama Lachende Lieder, Krug und
225

Wiessenschaft i Marchen und Parabeln , sasvim prostaki pozvae u vojsku, a

jedan batinik u ministarstvu vojske pobrinuo se da je krepki Friedrich Welfer
poloio ratni doktorat. Poloio ga je pismeno. Dobio je itav niz pitanja da na njih
226

odgovori, a on je na sva ta pitanja odgovorio stereotipno: Lecken sie mir Arsch!

Za tri dana priopio mu je pukovnik da je dobio diplomu doktora sveukupne
medicine i da je ve odavno bio zreo za doktorat, pa ga vrhovni tabni lijenik
pridjeljuje na slubu u dopunsku bolnicu, gdje e od njegova vladanja zavisiti
njegovo brzo napredovanje. On se dodue u razliitim sveuilinim gradovima borio
u dvobojima s nekim oficirima, sve je to, veli, poznato, ali sada se u ratu sve
zaboravlja.
Pisac zbirke pjesama Vr i nauka ugrizao se za usne i poao za vojnog lijenika.
Poto se nekoliko puta ustanovilo da je bio neobino obziran prema vojnim
pacijentima, te im produivao boravak u bolnici koliko god je bilo mogue, onda
kad je bila lozinka: Ako ovi treba da lekare u bolnici ili da pocrkaju radije u
rovovima - tada je bolje da pocrkaju u bolnici ili u streljakom stroju, doktora su
Welfera poslali s 11. pohodnim bataljonom na frontu.
Aktivni bataljonski oficiri smatrali su ga za neto nie od sebe. Ni rezervni oficiri
nisu marili za njega pa nisu ni sklapali s njim prijateljstva, da se jo vie ne proiri
jaz izmeu njih i aktivnih oficira.
Kapetan Sgner se naravno osjeao strahovito uzvien nad tim bivim kandidatom
medicine koji je za vrijeme svoga dugogodinjeg studija posjekao mnogo oficira.
Kad je doktor Welfer, ratni doktor, proao mimo njega, on ga nije ni pogledao,
357

nego je razgovarao dalje s natporunikom Lukem o neem sasvim beznaajnom,

kako se u Budimpeti gaje bundeve, nato je natporunik Luk odgovorio da je
kao uenik treeg razreda kadetske kole boravio s nekoliko drugova u civilu u
Slovakoj pa su tako doli i k jednom evangelikom upniku, Slovaku. Taj ih je,
veli, poastio svinjskom peenkom i bundevom, natoio im vina i rekao:
Bundeva i svinja,
obje ele vina,
227

na to se on strano uvrijedio.
- Budimpete ba neemo vidjeti mnogo - ree kapetan Sgner - voze nas oko
grada. Prema marruti ovdje stojimo dva sata.
- Mislim da prekopavaju vagone - odgovori natporunik Luk. - Stii emo na
228

pretovarnu stanicu. Transport-Militar-Banhof.

Kraj njih proe ratni doktor Weifer.
- Nije to nita - ree smijeei se - gospoda koja aspiriraju na to da u toku vremena
postanu oficiri nae armije, i koja su se jo u Brucku hvastala svojim strategijskohistorijskim znanjem u kasinu, morala bi biti upozorena da je opasno odjednom
pojesti itavu poiljku poslastica koje im mamica poalje na frontu. Kadet Biegler
koji je, otkako smo poli iz Brucka, pojeo trideset kremrolna kako mi je sam
priznao, i koji je na svim kolodvorima pio samo prokuhanu vodu, podsjea me,
229

gospodine kapetane, na Schillerov stih: Wer sagt von.

- ujte, doktore - prekide ga kapetan Sgner - ovdje se ne radi o Schilleru. to je
zapravo kadetu Biegleru?
- Ratni doktor se nasmijao.
- Oficirski aspirant, va kadet Biegler usrao se... Nije to kolera, nije ni dizenterija,
nego sasvim obina sraka. Popio je malo vie konjaka, taj va gospodin oficirski
aspirant, i pokakio se... A pokakio bi se jamano i bez vaeg konjaka. Smazao je
toliko kremrolna, koje su mu poslali od kue... On je pravo dijete... U kasinu je,
kao to znam, pio uvijek etvrtinu litre. Apstinent!
I doktor Welfer pijunu.
- Kupovao je linaku tortu!
- Nije dakle nita ozbiljno? - upita kapetan Sgner. - Ali ipak takva stvar... da se
moda ne proiri.
Natporunik Luk ustade i ree Sgneru:
- Najljepa hvala na takvom vodnom oficiru...
- Pomogao sam mu malo da stane na noge - ree Welfer stalno se smijeei - a
gospodin komandant bataljona uredit e ostalo... To jest, predat u ovdje kadeta
Bieglera u bolnicu... Izdat u mu svjedodbu da boluje od dizenterije. Teak sluaj
dizenterije. Izolacija... Kadet Biegler bit e smjeten u dezinfekcionu baraku...
- To je svakako bolje - nastavljae Welfer s istim odvratnim smijekom - ili usrani
kadet ili kadet s dizenterijom...
Kapetan Sgner obrati se svome Luku sasvim slubenim tonom:
358

- Gospodine natporunie, kadet Biegler iz vae kompanije obolio je od dizenterije

pa e ostati na bolnikoj njezi u Budimpeti...
Kapetanu Sgneru se uinilo da se Welfer smije strahovito izazivaki, ali kad je
pogledao ratnog doktora u lice vidio je da se on pravi strahovito ravnoduan.
- Sve je dakle u redu, gospodine kapetane - odgovori Welfer mirno - oficirski
aspiranti...
I odmahnu rukom:
- Kad ima dizenteriju svatko se pokaki u hlae.
I tako se dogodilo da su hrabrog kadeta Bieglera odvezli u vojnu izolacionu bolnicu
u Uj Budi.
Njegove usrane gae izgubile se u vrtlogu svjetskog rata.
Snovi o velikim pobjedama kadeta Bieglera bili su tako zatvoreni u bolniku sobu
izolacione barake.
Kad je doznao da je obolio od dizenterije, kadet Biegler je zaista bio oduevljen.
Da li da bude ranjen ili da oboli za cara, vrei svoju dunost?
A onda mu se desila mala nezgoda. Budui da su sva mjesta za dizenterine
bolesnike bila prepuna, kadeta Bieglera prenesoe u kolerinu baraku.
Kad su kadeta Bieglera okupali i stavili mu toplomjer pod pazuho, neki madarski
tabni lijenik zavrtio je glavom:
- Trideset i sedam stupnjeva!
Najgori je simptom za kolerinog bolesnika ozbiljan pad temperature. Bolesnik
postaje apatian.
Kadet Biegler se zaista nije nita uzrujavao. Bio je neobino miran i ponavljao
neprestano u sebi da ionako pati za cara gospodara.
tabni lijenik naloi da kadetu Biegleru gurnu toplomjer u debelo crijevo.
- Posljednji stadij kolere - pomisli tabni lijenik - simptom svretka, krajnja slabost,
kada bolesnik gubi smisao za okolinu, a svijest mu je pomraena. On se smjeka u
predsmrtnim grevima.
Kadet Biegler se prilikom te manipulacije smjekao zaista mueniki, drei se kao
junak kad su mu gurali toplomjer u debelo crijevo. Nije se ni pomakao.
- Simptomi - pomisli tabni lijenik - koji kod kolere polagano vode k smrti, pasivno
dranje...
I zapita jo madarskog sanitetskog podoficira da li je kadet Biegler povraao i imao
proljev u kadi.
Kad mu je taj nijeno odgovorio, zagleda se on u Bieglera. Kad bolesnik kod kolere
prestane povraati i liti pod sebe, tada je to opet, kao i prijanji simptomi, slika
onoga to se pri koleri deava u nekoliko posljednjih sati prije smrti.
Kadet Biegler, potpuno gol, iznesen iz tople kade i stavljen na krevet, osjeti
hladnou i zacvokota zubima. I najeila mu se koa po itavom tijelu.
- Vidite - ree tabni lijenik madarski - jako cvokotanje, a udovi ledeni. To je ve
kraj.
I naginjui se kadetu Biegleru, upita ga njemaki:
- Also, wie geht's?

230

- S-s-se-hr-gu-gu-tt - zacvokota zubima kadet Biegler - ei-ne De-deck-ke!

359

231

- Svijest djelomino pomraena, djelomino prisebna - ree madarski tabni

lijenik. - Tijelo vrlo mravo, usne i nokti treba da budu crni... To je trei sluaj to
mi bolesnik umire od kolere bez crnih nokata i usana...
Opet se nagnu nad kadeta Bieglera i nastavi madarski:
- Drugi srani zvuk vie se ne uje...
- Ei-ei-ne-ne De-de-de-deck-ke-ke - zacvokota kadet Biegler.
- Ovo to govori to su njegove posljednje rijei - ree tabni lijenik sanitetskom
podoficiru madarski - sutra emo ga pokopati zajedno s majorom Kochom. Sad e
pasti u nesvijest. Jesu li njegove isprave u kancelariji?
- Bit e - odgovori mimo sanitetski podoficir.
- Ei-ei-ne-ne De-de-de-deck-ke-ke - cvokotao je za njima, kad su odlazili, kadet
Biegler.
U itavoj sobi bilo je na esnaest kreveta pet ljudi. Jedan je od njih bio pokojnik.
Umro je prije dva sata, bio je pokriven plahtom, a zvao se kao i pronalaza bacila
kolere. Bio je to major Koch, za koga je tabni lijenik spomenuo da e biti sutra
pokopan zajedno s kadetom Bieglerom.
Kadet Biegler se pridigne na krevetu i vidje prvi put kako se umire za cara od
kolere, jer od preostale etvorice dvojica su umirala, guila se i plavjela, dajui od
sebe nekakve glasove, no nije se moglo prepoznati ta to govore i kojim jezikom
govore, bilo je to vie hrkljanje priguenim glasom nego govorenje.
Druga dvojica s upadljivo burnom reakcijom na ozdravljenje podsjeahu na ljude u
tifusnom deliriju. Vikali su nerazumljive rijei i izbacivali ispod pokrivaa mrave
noge. Nad njima je stajao bradati bolniar koji je govorio tajerskim narjejem
(kako je razabrao kadet Biegler) i umirivao ih:
- I ja sam imao koleru, zlatna moja gospodo, ali nisam udarao nogama po
pokrivau. Sada vam je ve dobro. Dobit ete dopust im...
- Ne ritaj se toliko! - viknu na jednoga koji je tako jako udario nogom u pokriva da
mu se prebacio preko glave. - To se kod nas ne smije raditi. Budi sretan to ima
temperaturu pa te bar nee ispratiti odavde s muzikom. Ve ste obojica isplivali.
I obazre se naokolo.
- Eno ve su i ona dvojica umrla. To smo i ekali - ree dobroudno. - Veselite se
to ste ve isplivali. Moram skoknuti po plahte.
Vratio se zaas. Pokrio je plahtama pokojnike kojima su usne potpuno pocrnjele,
izvukao im ruke s crnim noktima koje su drali u posljednjoj agoniji guenja na
ukoenom stidnjaku, nastojao im ugurati jezik u usta pa onda klekao kraj kreveta i
poeo moliti:
232

- Heilige Marie, Mutter Gottes...

A pri tom je stari bolniar iz tajerske gledao svoje pacijente koji su prizdravljali i
iji je delirij oznaavao reakciju prema novom ivotu.
- Heilige Maria, Mutter Gottes - ponovio je on, kadli ga neki goli ovjek potapa po
ramenu.
Bio je to kadet Biegler.
- ujte - ree on - ja sam... se kupao... To jest, mene su okupali... Ja trebam
pokriva... Meni je zima.
360

- To je osobit sluaj - ree nakon pola sata onaj isti tabni lijenik kadetu Biegleru
koji je leao pod pokrivaem - vi ste, gospodine kadete, rekonvalescent; sutra emo
vas poslati u rezervnu bolnicu u Tarnov. Vi ste nosilac bacila kolere... Napredovali
smo toliko da sve to znamo. Vi ste iz devedeset prve pukovnije...
- Trinaesti pohodni bataljon - odgovori sanitetski podoficir umjesto kadeta Bieglera jedanaesta satnija.
- Piite - ree tabni lijenik. - Kadet Biegler, trinaesti pohodni bataljon, jedanaesta
pohodna satnija, devedeset prva pukovnija, upuuje se na promatranje u kolerine
barake u Tarnov. Nosilac bacila kolere...
I tako kadet Biegler, oduevljeni ratnik, postade nosilac kolerinih bacila.

361

II. U BUDIMPETI

Matui je na vojnom kolodvoru u Budimpeti donio kapetanu Sgneru iz

kolodvorskog zapovjednitva brzojav koji je poslao nesretni komandant brigade
koga su otpremili u sanatorij. Po sadraju je bio isti kao i na posljednjoj stanici,
takoer neifriran: Brzo skuhati menau pa krenuti na Sokal! Uz to je bilo dodano
i ovo: Vozni park pribrojte istonoj skupini! Izvidnika sluba se ukida. Trinaesti
pohodni bataljon gradi most preko rijeke Bug. Poblie u novinama.
Kapetan Sgner odmah poe u vojno kolodvorsko zapovjednitvo. Doekao ga je
mali, debeli oficir s prijateljskim smijekom.
- uda je radio taj va brigadni general - ree smijui se otvorenih usta - no morali
smo vam dostaviti ovaj blesavi telegram, jer jo nije doao nalog od divizije da ne
smijemo dostavljati telegrame naslovnicima. Juer je ovuda proputovao 14. pohodni
bataljon 75. pukovnije, pa je za komandanta bataljona stigao telegram da izda
svakom vojniku po est kruna kao naroitu nagradu za Przemyl, i ujedno zapovijed
da svaki vojnik od tih est kruna poloi ovdje u kancelariji dvije krune za ratni
zajam... Prema pouzdanim vijestima va brigadni general ima paralizu.
- Gospodine majore - upita kapetan Sgner zapovjednika vojnog kolodvora - prema
pukovnijskoj zapovijedi, prema marruti mi putujemo u Gdl. Vojnici treba da
dobiju ovdje 15 dekagrama ementalskog sira. Na posljednjoj stanici trebali su dobiti
15 dekagrama madarske salame. No nisu dobili nita.
- Jamano nee ni ovdje nita dobiti - odgovori major smjekajui se pri tom
ljubazno. - Ne znam nita o takvom nalogu za eke pukovnije. Uostalom, to nije
moja stvar, obratite se na opskrbno zapovjednitvo.
- Kada odlazimo, gospodine majore?
- Pred vama stoji vlak sa tekim topnitvom za Galiciju. On polazi za sat, gospodine
kapetane. Na treem kolosijeku stoji sanitetski vlak. Odlazi 25 minuta nakon
topnikog vlaka. Na dvanaestom kolosijeku nalazi se vlak s municijom. Polazi deset
minuta nakon sanitetskog vlaka, a dvadeset minuta kasnije polazi va vlak.
362

- Ako, dakako, ne bude nikakvih promjena - dodade opet nasmijano, tako da je

potpuno omrznuo kapetanu Sgneru.
- Dopustite, gospodine majore - upita Sgner - moete li mi dati objanjenje o tome
kako to da vi ne znate nita o nalogu koji se tie izdavanja 15 deka ementalskog sira
za eke pukovnije?
- To je povjerljiva stvar - odgovori kapetanu Sgneru, smjekajui se neprestano,
zapovjednik vojnog kolodvora u Budimpeti.
- Ba sam glupo uradio! - pomisli kapetan Sgner izlazei iz kolodvorske zgrade Zato sam, do avola, rekao natporuniku Luku da pokupi sve komandire i poe
s njima i s vojnicima u opskrbni odjel po 15 deka ementalskog sira po osobi?
Prije nego je zapovjednik 11. kompanije natporunik Luk po nalogu kapetana
Sgnera izdao zapovijed o odlasku bataljona u magazin po 15 deka ementalera po
osobi, pojavio se pred njim vejk sa nesretnim Balounom.
Baloun se sav tresao.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - ree vejk s poznatom spretnou stvar o kojoj se radi vrlo je vana. Molio bih, gospodine natporunie, da tu stvar
raspravimo negdje po strani, kao to je rekao jedan moj drug patina iz Zhoa kad
je bio svjedok na vjenanju, a dolo mu je odjednom u crkvi...
- to je dakle, vejku? - prekide ga natporunik Luk koji se ve zaelio vejka
isto onako kao i vejk natporunika Luka - poimo dakle malo dalje!
Baloun je iao za njima i neprestano podrhtavao itavim tijelom. Taj gorostas je
potpuno izgubio duevnu ravnoteu i mahao rukama od stranog beznadnog oaja.
- to je dakle, vejku? - upita natporunik Luk kad su otili u stranu.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - ree vejk - da je uvijek bolje neto
priznati prije nego se stvar otkrije. Vi ste, gospodine natporunie, izdali izriit nalog
da vam Baloun, kad stignemo u Budimpetu, donesete vau jetrenu patetu i
emike.
- Jesi li primio taj naiog ili nisi? - obrati se vejk Balounu.
Baloun se jo jae razmae rukama, kao da bi se htio obraniti od neprijatelja koji
napada.
- Ovaj nalog, gospodine natporunie - ree vejk - na alost nije mogao biti
izvren. Ja sam vau jetrenu patetu pojeo...
- Pojeo sam je - nastavi vejk gurkajui preplaenog Balouna - jer sam mislio da se
jetrena pateta moe pokvariti. Ja sam ve nekoliko puta itao u novinama da se
itava obitelj otrovala jetrenom patetom. Jednom na Zderazu, jednom u Berounu,
jednom u Tboru, jednom u Mladoj Boleslavi, jednom u Pibramu. Svi su podlegli
otrovanju. Jetrena pateta je najgori gad...
Sav drhtei. Baloun ode u stranu, turi prst u grlo i poe povraati u kratkim
razmacima.
- to je vama, Baloune?
- Blju-blju-jem ah, gospodine nat-oh-oh nat-porunie, ah, ah - vikae nesretni
Baloun iskoriujui stanke - ja-ja sam je poje- ah, ah, poje- ah, pojeo, ah, ah, jaah, sam- ah, je-ah...
Iz nesretnog Balouna izlaahu na usta i komadii staniola u koji je pateta bila
363

umotana.
- Kao to vidite gospodine natporunie - ree vejk ne gubei nita od svoje
duevne ravnotee - svaka poderana pateta izae napolje, ba kao ulje povrh
vode. Htio sam sve to preuzeti na sebe, ali se ovaj glupan ovako izdao. On vam je
sasvim zgodan ovjek, ali podere sve to mu se povjeri. Ja sam ve poznavao
jednog takvog ovjeka. Bio je podvornik u banci. Mogli ste mu povjeriti hiljade.
Jednom je on dizao novce u nekoj drugoj banci, pa su mu izdali hiljadu kruna vie,
no on ih je smjesta vratio, ali ako biste ga poslali da donese za 15 novia suhe
vratine, tada bi on putem polovicu poderao. Bio je tako prodrljiv na jelo da je
putem, kad su ga inovnici slali po jetrenjae, rezao kobase depnim noiem i
lijepio rupe engleskim flasterom koji ga je za pet takvih jetrenjaa stajao vie nego
jedna itava jetrenjaa.
Natporunik Luk uzdahnu i otide.
- Ima li kakvih zapovijedi, gospodine natporunie? - vikae za njim vejk, dok je
nesretni Baloun neprestano gurao prst u grlo.
Natporunik Luk odmahnu rukom i uputi se prema opskrbnom magazinu, a uz
put mu pade na um udnovata misao da Austrija ne moe pobijediti kad ve vojnici
deru svojim oficirima jetrene patete.
Meutim vejk je poveo Balouna na drugu stranu vojne pruge. Pri tom ga je tjeio
da e zajedno skoknuti u grad i donijeti odande gospodinu natporuniku debrecinke,
jer se pojam ovoga kobasiarskog specijaliteta u vejkovoj glavi naravno podudarao
s pojmom glavnog grada ugarske kraljevine.
- Mogao bi nam pobjei vlak - zakuka Baloun koji je bio ne samo prodrljiv, nego i
strahovito krt.
- Kad se ide na frontu - ree mu vejk - tada se ne moe nikada zakasniti, jer svaki
vlak koji putuje na frontu, vrlo dobro pazi na to da ne doveze na posljednju stanicu
samo pola ealona. Uostalom, ja te dobro razumijem, Baloune. Dep ti je saiven.
No nisu poti nikamo jer se zau signal za ulaenje u vlak. Momad pojedinih eta
vraala se iz opskrbnog magazina u svoje vagone i opet praznih aka. Umjesto
petnaest dekagrama ementalera koji je trebao dobiti svaki vojnik, dobio je svatko
kutiju ibica i jednu razglednicu koju je izdao Komitet za ratne grobove u Austriji
(Be XIX 4. Canisiusgasse). Mjesto petnaest dekagrama ementalera svaki je vojnik
imao u ruci sliku zapadnogalicijskog groblja u Sedlisku, sa spomenikom nesretnom
domobranu koji je izradio zabuant kipar, jednogodinji dobrovoljac narednik
Scholz.
A i oko tabnog vagona vladalo je neobino uzbuenje. Oficiri pohodnog bataljona
okupili se oko kapetana Sgnera koji im je neto uzbueno govorio. Vratio se
upravo iz kolodvorskog zapovjednitva i drao u ruci vrlo povjerljiv brzojav iz taba
brigade, prav pravcat i vrlo dugaak brzojav s instrukcijama i uputama kako valja
postupiti u ovoj novoj situaciji u kojoj se Austrija nala 23. svibnja 1915.
Brigada je brzojavila da je Italija navijestila Austro-Ugarskoj rat.
Jo u Brucku na Leithi u oficirskom se kasinu esto za rukom i veerom s punim
ustima govorilo o udnovatom dranju i vladanju Italije, ali sve u svemu nitko nije
oekivao da e se ispuniti proroanske rijei onog idiota kadeta Bieglera koji je
364

jednom za veerom odgurnuo tanjur s makaronima i izjavio: Makarona u se

najesti tek pred vratima Verone!
Poto je prouio instrukcije koje je upravo dobio iz brigade, kapetan Sgner naredi
da zatrube uzbunu.
Kad su se okupili svi vojnici pohodnog bataljona i postrojili u etverokut, kapetan
Sgner proita vojnicima neobino uzvienim glasom telegrafsku zapovijed koju je
dostavila brigada:
Zbog besprimjerne izdaje i pohlepe talijanski je kralj zaboravio bratske obveze
kojima je bio vezan kao saveznik nae monarhije. Otkako je buknuo rat, u koji je
morao ui rame uz rame s naim junakim vojskama, izdajniki je talijanski kralj
igrao ulogu maskiranog razbojnika iz busije, vladajui se kao neutralac, ali
potajno pregovarajui s naim neprijateljima. Ta je izdaja dostigla vrhunac nou
izmeu 22. i 23. svibnja objavom rata naoj monarhiji. Na vrhovni zapovjednik
je uvjeren da e naa uvijek hrabra i slavna vojska odgovoriti na podlu izdaju
nevjernog neprijatelja takvim udarcem da e izdajica uvidjeti kako je, uavi
sramotno i izdajniki u rat, sam sebe unitio. Uvjereni smo vrsto u to da e s
bojom pomou uskoro doi dan kad e talijanske ravnice opet ugledati
pobjednike od Santa Lucije, Vicenze, Navare i Custozze. Hoemo da pobijedimo,
moramo pobijediti i sigurno emo pobijediti!

233

Zatim je dolo uobiajeno: Dreimal hoch! i vojska ue opet u vlak, nekako

zbunjena. Mjesto 15 dkg ementalskog sira pade im na vrat rat s Italijom.
***
U vagonu u kojem su sjedili vejk, raunarski narednik Vank, telefonist
Chodounsk, Baloun i kuhar Jurajda, raspreo se zanimljiv razgovor o ulasku Italije
u rat.
- I u Taborskoj ulici u Pragu desio se isto takav sluaj - zapoe vejk. - Ondje vam
je bio neki trgovac Horji, malo dalje od njega na suprotnoj strani imao je svoj
365

duan trgovac Pomoumy, a izmeu obojice se nalazio sitniar Havlasa. I tako vam
jednom tome trgovcu Horjiju pade na um da se udrui sa sitniarom Havlasom
protiv trgovca Pomournoga, pa stupi s njim u pregovore kako bi mogli spojiti ta
dva duana u jedu firmu: "Horji i Havlasa. Ali taj sitniar Havlasa ode odmah k
trgovcu Pomournome i ispria mu kako mu Horji daje za njegov sitniarski
duan hiljadu i dvjesta kruna i kako eli da se s njim udrui. Ali ako mu on,
Pomoumy, dade hiljadu i osam stotina kruna, tada e se on radije udruiti s njim
protiv Horjija. I tako su se sporazumjeli, a Havlasa se neko vrijeme stalno vrtio
oko Horjija, kojega je izdao, i pravio se kao da je njegov najbolji prijatelj, pa kad
bi se poveo razgovor o tome kad e se udruiti, Havlasa bi govorio: "Da, bit e to
brzo. Ja samo ekam da se stanari vrate s ljetovanja. A kad su se stanari vratili,
tada je zaista sve ve bilo gotovo, kao to je on neprekidno obeavao tomu
Horjiju da e se udruiti. Pa kad je tako jednog jutra Horji doao da otvori
duan, vidio je velik natpis nad duanom svoga konkurenta, golemu firmu:
"Pomoumy i Havlasa".
- I kod nas se - primijeti glupi Baloun - desio jednom isto takav sluaj: htio sam
kupiti u susjednom selu junicu, i ve smo se za nju pogodili, ali mi ju je votiki
mesar oteo ispred nosa.
- Kad ve imamo nov rat - nastavi vejk - kad ve imamo jednog neprijatelja vie i
kad imamo jo i novu frontu, tada e se morati tedjeti municija, "to ima vie djece
u obitelji, to se vie trskovaa potroi, govorio je djedo Chovanec u Motolu, koji je
roditeljima u susjedstvu ibao djecu za paualnu nagradu.
- Ja se samo bojim - ree Baloun drhtei itavim tijelom - da e zbog te Italije biti
manje porcije.
Raunarski narednik Vank zamislio se i rekao ozbiljno:
- Sve to moe biti, jer e se sad naa pobjeda nekako otegnuti.

366

- Sad bismo trebali novog Radetzkoga - progovori vejk. - On je ve dobro

poznavao tamonje krajeve, te je ve znao gdje je Talijanima slaba strana, na to
valja navaljivati i s koje strane. Nije ba tako lako prodrijeti nekamo, ali to umije
svatko, no izvui se odande, to je pravo vojno umijee. Kad ve ovjek nekamo
prodre, tada mora znati sve to se oko njega zbiva, da se ne bi odjednom naao
pred kakvom neprilikom koja se zove katastrofa. Tako su jednom kod nas u kui,
jo u starom stanu, uhvatili na tavanu lopova, a taj je klipan, kad je onamo ulazio,
primijetio da zidari ba popravljaju svjetlik, pa im se nekako istrgao iz ruku, oborio
kuepaziteljicu i spustio se skelom dolje u svjetlik, no odande se uope nije mogao
izvui. Ali na je tatica Radetzky poznavao svaki put, pa ga nisu mogli nigdje
uhvatiti. U jednoj knjiici o tom generalu bilo je tano opisano kako je uzmakao od
Santa Lucije i kako su i Talijani uzmakli, pa je tek drugi dan ustanovio da je
zapravo pobijedio, jer nije ondje naao ni vidio dalekozorom nikakve Talijane, pa se
vratio i zaposjeo naputenu Santa Luciju. Tada su ga imenovali maralom.
- O Italija, to je lijepa zemlja - primijeti kuhar Jurajda.
367

- Ja sam jednom bio u Mlecima pa znam da Talijan svakoga nazove svinjom. Kad
234

se on razljuti, tada je njemu svatko porco maladetto . I papa mu je porco, i

madonna mia porco, papa porco.
Nasuprot tome raunarski narednik Vank vrlo se simpatino izrazio o Italiji. U
Kralupima, u svojoj drogeriji proizvodi on limunov sok, koji pravi od gnjilih limuna,
a najjeftinije i najtrulije limune uvijek je kupovao u Italiji. A sad e biti kraj i dobavi
limuna iz Italije u Kralupe. Nema sumnje da e rat s Italijom donijeti razliita
iznenaenja, jer e Austrija htjeti da se osveti.
- Lako im je to rei: osvetiti se - nasmije se vejk.
- Gdjetko misli da e se osvetiti, a na kraju to ispata onaj koga je takav ovjek
izabrao kao orue svoje osvete. Kad sam prije nekoliko godina stanovao na
Vinohradima, tada je ondje u prizemlju stanovao pazikua, a kod njega je bio
podstanar neki mali inovnii iz neke banke, koji je zalazio u jednu krmu u
Krameriusovoj ulici, pa se ondje jednom posvaao s nekim gospodinom koji je
imao na Vinohradima nekakav zavod za analizu mokrae. Taj gospodin nije uope
ni na to drugo mislio i nije ni o emu drugom govorio, nego je samo nosio neke
boice s mokraom, svakome ih gurao pod nos da se i taj dotini pomokri i dade
pregledati mokrau, jer o takvom pregledu ovisi i srea ovjeka i obitelji, a pregled
je zaista jeftin, stoji u svemu est kruna. Svi koji su dolazili u krmu, pa i
gostioniar i gostioniarka, dadoe analizirati svoju mokrau, samo onaj inovnii
ne htjede, premda ga je onaj gospodin neprestano pratio u nunik kad je morao
onamo svratiti i uvijek mu zabrinuto govorio: Ja ne znam, gospodine Skorkovsky,
meni se vaa mokraa nekako ne svia, pomokrite se u boicu prije nego bude
kasno!
I konano ga nagovorio. inovniia je to stajalo est kruna, a onaj mu je gospodin
analizu propisno zasladio, kao to je uradio svima u krmi, ne izuzimajui ni
gostioniara kojemu je kvario posao, jer je analizu uvijek popratio prianjem da je
to vrlo ozbiljan sluaj, da nitko ne smije nita piti osim vode, da ne smije puiti, da
se ne smije eniti i da mora jesti samo povre. Stoga se taj inovnii, kao i svi
ostali, strahovito ljutio na njega pa je odabrao pazikuu kao orue svoje osvete, jer
je poznavao pazikuu kao surova ovjeka.
Tako je dakle jednom rekao tome gospodinu koji je analizirao mokrau, da se
pazikua ve dulje vremena ne osjea zdrav pa ga moli da sutra ujutro oko osam
sati doe k njemu po mokrau, jer je eli dati na analizu. I ovjek je doao.
Pazikua je jo spavao kad ga je taj gospodin probudio i rekao mu prijateljski:
Moje potovanje, gospodine Mlek, elim vam dobro jutro. Evo izvolite boicu, pa
se pomokrite, a meni pripada est kruna. Ali tada nastade prava pokora boja kad
je pazikua skoio iz kreveta u gaama, pa epao toga gospodina za vrat i tresnuo
ga u ormar da ga je zabio u nj! Kad ga je izvukao iz ormara, dohvatio je volovsku
ilu i potjerao ga, onako u gaama, niz elakovskoga ulicu, a taj je gospodin dreao
kao kad se psu stane na rep, i u Havlekovoj ulici skoio u tramvaj, dok je
pazikuu uhvatio straar, poupao se s njim, i jer je pazikua bio u gaama i sve mu
se vidjelo, tada su ga zbog sablazni strpali u policijska kola i odvezli ga na policiju, a
on je jo iz kola rikao kao bik: Gadovi jedni, ja u vam pokazati kome vi hoete
368

analizirati mokrau!
Sjedio je u zatvoru est mjeseci zbog javnog nasilja i zbog uvrede straara, a kad su
mu proglasiti osudu, uvrijedio je i vladajui dom, tako da moda jo i sada sjedi u
zatvoru, pa zato velim da obino ispata nevin ovjek kad se hoemo nekome
osvetiti.
Baloun je dotle o neemu naporno razmiljao, pa napokon sa strahom upita Vanka:
- Molim, gospodine raunarski narednie, vi dakle mislite da emo zbog tog rata s
Italijom dobivati slabiju menau?
- To je jasno kao dan - odgovori mu Vank.
- Isuse i Marijo! - viknu Baloun, obori glavu u dlanove i zautje u svom kutu.
Tako se u ovom vagonu definitivno zavrila rasprava o Italiji.
***
U oficirskom vagonu bio bi razgovor o novostvorenim ratnim prilikama zbog ulaska
Italije u rat svakako vrlo dosadan jer nije vie bilo slavnog vojnog teoretiara,
kadeta Bieglera, da ga nije u neku ruku zamijenio porunik Dub iz tree kompanije.
Porunik Dub bio je u civilu profesor ekog jezika i ve je u to vrijeme pokazivao
neobinu sklonost da svagdje, gdje god je bilo mogue, dade izraza svojoj lojalnosti.
U pismenim zadaama zadavao je svojim uenicima zadatke iz povijesti Habsburke
kue. U niim razredima plaio je uenike car Maksimilijan koji se popeo na peinu
pa nije mogao sii, zatim Josip II, kao ora i Ferdinand Dobroudni. Dakako, u
viim su razredima teme bile zamrenije, kao na primjer zadaa za sedmokolce:
Car Franjo Josip I. kao pokrovitelj nauke i umjetnosti, koja je pribavila jednom
sedmokolcu iskljuenje iz svih srednjih kola u Austro-Ugarskoj, jer je uenik
napisao da je najljepe djelo toga vladara bilo podizanje mosta cara Franje Josipa I.
u Pragu.
Profesor Dub se uvijek mnogo brinuo oko toga da mu svi aci prilikom carskog
roendana i drugih slinih carskih sveanosti s oduevljenjem otpjevaju austrijsku
himnu. U drutvu nije bio omiljen, jer su svi bili sigurni da je on i denuncijant svojih
kolega. U gradu u kojem je slubovao, bio je jedan od lanova trolista najveih
glupana i mazgova, koji se sastojao od njega, kotarskog predsjednika i direktora
gimnazije. U tom uskom krugu nauio se politizirati, u okviru Austro-Ugarske
monarhije. Tako je i sada poeo tumaiti svoje mudrolije glasom i tonom okorjelog
profesora:
- Sve u svemu, mene uope nije iznenadio postupak Italije. Oekivao sam ja to ve
pred tri mjeseca. Sigurno je da se Italija u posljednje vrijeme znatno uzoholila nakon
pobjednikog rata s Turskom za Tripolis. Osim toga ona se i suvie pouzdaje u
svoju mornaricu i u raspoloenje stanovnitva u naem primorju i u junom Tirolu.
Jo prije rata razgovarao sam o tome s naim kotarskim predstojnikom da naa
vlada ne bi trebala potcjenjivati iredentistiki pokret na jugu. I on se potpuno slagao
sa mnom, jer je svaki dalekovidni ovjek kojemu je stalo do toga da se sauva ova
monarhija, morao ve davno predvidjeti kamo bismo doli kad bismo previe
poputali takvim elementima. Sjeam se dobro da sam nekako prije dvije godine u
razgovoru s gospodinom kotarskim predstojnikom rekao da Italija - a bilo je to za
vrijeme Balkanskog rata prigodom afere naega konzula Prochazske - samo eka
369

prvu priliku da nas napadne iz zasjede.

- A sad se to dogodilo! - viknu on takvim glasom kao da se svi s njim svaaju,
premda su svi prisutni aktivni oficiri, dok je on govorio, mislili neka taj brbljavi
civilist ode do vraga.
- Istina je - nastavljao je mirnijim tonom - da su se kod nas u veini sluajeva, pa i u
kolskim zadaama zaboravljali nai bivi odnosi s Italijom, oni veliki dani slavnih
pobjednikih vojski i iz godine hiljadu osam stotina etrdeset osme i iz godine
hiljadu osam stotina ezdeset este, o kojima se govori u dananjim brigadnim
zapovijedima. No ja sam uvijek vrio svoju dunost, pa sam i prije svretka kolske
godine, tako rekavi na samom poetku rata, zadao svojim uenicima stilistiku
zadau: Unsere Helden in Italien von Vicenza bis zur Custozza, oder

235

I blesavi porunik Dub sveano doda:

236

-... Blut und Leben fr Habsburg! Fr ein Oesterreich, ganz, einig, gross!
Zautio je i jamano oekivao da e i ostali oficiri u tabnom vagonu progovoriti o
novonastaloj situaciji, pa e im on jo jednom dokazati da je on znao ve prije pet
godina kako e se jednom ponijeti Italija prema svojem savezniku. No potpuno se
razoarao, jer je kapetan Sgner kojemu je bataljonski ordonans Matui donio s
kolodvora veernje izdanje Pester Lloyda, rekao gledajui u novine: - Gle, gle,
ona Wainerova koju smo vidjeli na gostovanju u Brucku, sino je igrala ovdje na
pozornici Malog kazalita!
I time je bila u tabnom vagonu zavrena rasprava o Italiji...
***
Osim onih koji su sjedili u pozadini, bataljonski ordonans Matui i momak
kapetana Sgnera Batzer promatrali su rat s Italijom sa sasvim praktinog gledita,
jer su oni jo davno prije vie godina, dok su jo aktivno sluili, obojica uestvovali
na nekim manevrima u junom Tirolu.
- Teko e nam biti da se penjemo po onim brdima - ree Batzer - kapetan Sgner
ima svu silu kofera. Ja sam dodue branin, ali je sasvim neto drugo kad ovjek
370

uzme puku pod kaput pa poe da potrai kakvog zeca na vlastelinstvu kneza
Schwarzenberga.
- Ako nas naime bace dolje u Italiju. Ni ja ne bih volio da jurim po brdima i
ledenjacima sa zapovijedima. Pa i ona hrana ondje dolje, sve sama palenta i ulje ree tuno Matui.
- A zato da ba nas poalju u te planine - uzrujavao se Batzer - naa je regimenta
bila ve u Srbiji i na Karpatima, pa sam se dosta navukao po brdima kapetanovih
kofera. Dvaput sam ih ve i izgubio, jednom u Srbiji, a drugi put u Karpatima, u
nekoj bitki, a moda me to eka trei put i na talijanskoj granici - a to se tie hrane
ondje dolje...
I pri tom pijunu. A onda sjede povjerljivo uz Matuia i nastavi:
- Zna, kod nas u Kaperskim brdima pravimo tako male valjuke od sirovih
krumpira: najprije se skuhaju, a zatim se natope jajem, pa se lijepo pospu mrvicama
od emiaka i napokon prepre na slanini.
Posljednju je rije izrekao nekim tajanstveno sveanim glasom.
- A najbolji su s kiselim kupusom - doda melankolino. - Makaroni mogu da se
sakriju pred njima.
Time je i ovdje zavren razgovor o Italiji...
----------------U ostalim vagonima, budui da je vlak stajao ve vie od dva sata na kolodvoru,
pronio se glas da e vlak valjda okrenuti i poslati ga na Italiju.

U prilog tome je govorilo i to to su se s ealonom deavale udnovate stvari. I opet

su sve vojnike istjerali iz vagona, pa je dola sanitetska inspekcija s dezinfekcionim
odredom i lijepo pokropila sve vagone lizolom, to je bilo primljeno s velikim
neraspoloenjem, osobito u vagonima u kojima su se vozile zalihe kruha.
Ali zapovijed je zapovijed. Sanitetska je komisija izdala nalog da se moraju
dezinficirati svi vagoni ealona br. 728. pa su stoga sasvim mirno poprskali lizolom
gomile kruha i vree s riom. Ve se po tome ipak vidjelo da se dogaa neto
371

naroito.
Zatim su ih opet sve natjerali u vagone, a za pola sata opet su ih sve istjerali napolje,
jer je doao izvriti pregled ealona neki tako stari general da je vejku odmah pao
na um sasvim naravni nadimak za ovog starog gospodina. Stojei odostrag iza linije
primijeti on raunarskom naredniku Vanku: "Prava crkotina!'
A stari general i dalje se etao ispred linije, praen od kapetana Sgnera i zaustavio
se pred nekim mladim vojnikom, da nekako oduevi sve vojnike, pa ga zapita
odakle je, koliko mu je godina i ima li sat. Vojnik je dodue imao sat, ali je mislio da
e od starog gospodina dobiti jo jedan sat, rekao je da nema, na to mu je stari
general crkotina odgovorio s priglupim smijekom s kakvim je car Franjo Josip
oslovljavao u pojedinim gradovima naelnike opina: "Dobro je, dobro! - a zatim je
poastio kaprala koji je stajao kraj toga vojnika, pitanjem da li mu je ena zdrava.
- Pokorno javljam - dreknu desetar - ja nisam oenjen.
Na to opet ponovi general sa svojim blagonaklonim smijekom:
- Dobro je, dobro!
Zatim djetinjasti stari general zamoli kapetana Sgnera da mu pokae kako se
vojnici sami razbrojavaju u dvorede, pa je zaas odjeknulo:
- Prvi... drugi, prvi... drugi, prvi... drugi.
U tome je general crkotina upravo uivao. Imao je ak kod kue dva oficirska
momka koje bi kod kue postrojio, pa su se morali sami razbrojavati:
- Prvi... drugi, prvi... drugi...
Takvih je generala imala Austrija svu silu.
Kad se dakle smotra sretno zavrila, pri emu general nije krtario pohvalama pred
kapetanom Sgnerom, dopustili su vojnicima da se kreu u podruju kolodvora, jer
je stigla vijest da e poi na put tek za tri sata. Vojnici se dakle etahu tamo amo i
ogledavahu naokolo jer na kolodvoru ima uvijek dosta svijeta, a gdjekoji je vojnik
ipak uspio isprositi kakvu cigaretu.
Vidjelo se da je ono prvobitno oduevljenje koje se oitovalo u sveanim doecima
ealona po kolodvorima ve nekako duboko palo i srozalo se ak na prosjaenje.
Kapetanu Sgneru upravo je stigla deputacija "Drutva za doek junaka, koja se
sastojala od dvije strahovito izmuene dame. One mu predadoe darak koji je bio
namijenjem itavom ealonu, to jest dvadeset kutija mirisavih pastila za usta, to je
bila reklama jedne petanske tvornice bombona. A kutijice tih usnih mirisavih pastila
bile su lijepo napravljene od lima, na poklopcu je bio naslikan madarski honved
koji se rukuje s austrijskim pukim ustaom, a nad njima se blista kruna sv.
Stjepana. Naokolo je bilo napisano njemaki i madarski: Fr Kaiser, Gott und
237

Vaterland! Tvornica bombona je bila tako lojalna da je dala prednost caru pred
samim gospodinom bogom.
U svakoj je kutiji bilo osamdeset pastila, tako da je priblino oko pet pastila dolazilo
na tri ovjeka. Osim toga ove brine, izmuene dame donesoe i velik zamotak
tampanih molitava koje je napisao budimpetanski nadbiskup Geza od SzatmarBudafala. Bile su to dvije njemako-madarske molitve koje su sadravale
najstranija proklinjanja svih neprijatelja. Te su molitvice bile pisane tako strastveno
da im je na kraju nedostajalo jo samo odreito madarsko: Baszom a Kristus
372

238

Mariat!
Prema preasnom nadbiskupu dobri bi bog trebao sve Ruse, Engleze, Srbe,
Francuze i Japance rasjei na rezance i na paprika. Dobri bi bog trebao da se okupa
u krvi neprijatelja i da pobije sve od reda, kao to je i uradio okrutni Herod s
nevinom djeicom.
asni budimpetanski nadbiskup upotrijebio je na primjer u svojim molitvama i ove
lijepe reenice:
- Neka bog blagoslovi vae bajonete da duboko prodru u utrobu vaih neprijatelja!
Neka najpravedniji Gospod uputi topniku vatru nad glave neprijateljskih tabova!
Neka milosrdni Bog dade da se svi neprijatelji ugue u vlastitoj krvi iz rana koje ete
im vi zadati!
Stoga je potrebno jo jednom ponoviti da na kraju tih molitava nije nedostojalo nita
drugo nego: Baszom a Kristus Mariat!
Kad su obje dame sve to predale, izjavile su kapetanu Sgneru svoju arku elju da
prisustvuju pri dijeljenju darova. Jedna je bila ak tako odvana da je spomenula
kako bi tom prilikom mogla progovoriti koju rije vojnicima, koje nije drukije zvala
nego unsere braven Feldgrauen.

239

Obadvije su se drale strahovito uvrijeeno kad je kapetan Sgner odbio njihovu

molbu. A dotle su ovi darovi otpremljeni u vagon, a pri tom je jedna od njih
potapala po licu nekog bradatog vojnika. Bio je to neki imek iz Budjejovica koji
nije nita znao o uzvienoj misiji tih dama, pa je poslije njihova odlaska rekao
svojim drugovima:
- Ba su ovdje ove kurve bezobrazne! Kad bi bar ta majmunica nekako izgledala, ali
nalik je na rodu, pa ovjek nita drugo i ne vidi nego te duge noge, te izgleda kao
raspeti Krist, pa se onda jo takva turpija vrti oko vojnika...
Na kolodvoru je bilo vrlo ivo. Dogaaj s Italijom izazvao je ovdje izvjesnu paniku
jer su zadrana dva ealona s topnitvom i poslana u tajersku. Bio je ovdje i ealon
Bosanaca koji je ekao zbog nekih nepoznatih razloga ve dva dana, pa je bio
373

potpuno zaboravljen i izgubljen. Bosanci nisu ve dva dana dobivali hranu pa su po

Novoj Peti prosjaili kruh. A nije se ni moglo uti nita drugo nego uzrujani
razgovor izgubljenih Bosanaca koji su ivo gestikulirali i neprestano ponavljali:
Jebem ti boga, jebem ti duu, jebem ti majku!
Zatim je pohodni bataljon 91. pukovnije i opet prikupljen i smjeten u svoje vagone.
No zaas se bataljonski ordonans Matui vratio s kolodvorskog zapovjednitva s
vijeu da polaze tek za tri sata. Stoga su opet prikupljeni vojnici puteni iz vagona.
Neposredno prije odlaska vlaka unie vrlo uzrujano u tabni vagon porunik Dub i
zatrai od kapetana Sgnera da odmah dade zatvoriti vejka.
Porunik Dub, poznati stari denuncijant u svojoj slubi gimnazijskog profesora,
rado se uputao u razgovor s vojnicima, pri emu je ispitivao njihovo politiko
uvjerenje i ujedno nastojao da ih poui i objasni im zato ratuju i za koga ratuju.
Pri obilasku opazio je straga, iza kolodvorske zgrade. vejka kako stoji kraj laterne i
sa zanimanjem promatra plakat neke dobrotvorne vojne lutrije. Plakat je prikazivao
austrijskog vojnika kako bajonetom pribija uza zid zabezeknutog bradatog kozaka.
Porunik Dub potapa vejka po ramenu pa ga upita kako mu se slika svia.
- Pokorno javljam, gospodine lajtnante - odgovori vejk - to je budalatina. Ja sam
ve vidio mnogo glupih plakata, ali takve bedastoe nisam jo vidio.
- A to vam se na slici ne svia? - upita Dub.
- Meni se, gospodine lajtnante, na tom plakatu ne svia to kako taj vojnik barata s
povjerenim mu orujem. Ta on moe slomiti bajonetu o zid, a zatim to je uope
suvino i bio bi za to kanjen jer je Rus digao ruke uvis i predaje se. On je sad
zarobljenik, a sa zarobljenicima valja postupati pristojno, jer uzalud, i oni su ljudi.
Porunik Dub nastavi dakle ispitivanje vejkovih nazora i upita ga:
- Vama je dakle toga Rusa ao, zar ne?

- Meni je, gospodine lajtnante, ao obojice, i toga Rusa jer je proboden, i toga
vojnika jer bi ga za to zatvorili. Ta on je, gospodine lajtnante, svakako slomio svoju
bajonetu, to je uzalud, jer ovaj zid u koji on udara, izgleda kao da je od kamena, a
374

elik je krhak. Tako smo vam jednom, gospodine lajtnante, dok sam ja sluio vojni
rok, imali u naoj eti jednog gospodina lajtnanta koji se umio tako izraavati da mu
u tom nije bio ravan ni stari upar. Na vjebalitu nam je govorio: Kad je mirno,
tada mora izbeiti oi kao maak kada sere sjeku! Ali inae je bio vrlo dobar
ovjek. Jednom je na Boi poludio te je kupio za etu itava kola kokosovih oraha,
pa otada znam kako su bajonete krhke. Pola ete je polomilo bajonete o te orahe pa
je na potpukovnik dao itavu etu zatvoriti, tako da tri mjeseca nismo smjeli iz
kasarne, a gospodin lajtnant je dobio kuni pritvor...
Porunik Dub se zagleda ljutito u bezbrino lice dobrog vojnika vejka pa ga upita
zlobno:
- Poznajete li vi mene?
- Poznajem vas, gospodine porunie.
Porunik Dub zakoluta oima i udari nogom o tle pa ree:
- Ja vam velim da me jo ne poznajete.
vejk ponovo odgovori bezbrino i mirno, kao da raportira:
- Poznajem vas, gospodine porunie, vi ste, pokorno javljam, iz naeg
marbataljona.
- Vi me jo ne poznajete - viknu ponovno porunik Dub - vi me poznajete moda s
dobre strane, ali zaudit ete se kad me upoznate i sa zle strane. Ja sam zao,
nemojte misliti, ja svakoga mogu da natjeram u pla. Da li me dakle poznajete, ili
me ne poznajete?
- Poznajem, gospodine porunie!
- Ja vam posljednji put velim da me ne poznajete, vi magare! Imate li brae?
- Pokorno javljam, gospodine porunie, imam jednog brata.
Porunika Duba spopade bjesnilo pri pogledu na vejkovo mimo i bezbrino lice, pa
on viknu ne vladajui vie sam sobom:
- Sigurno je i taj va brat isto takvo govee kao i vi! to je po zanimanju?
- Profesor, gospodine lajtnante! I on je sluio vojsku i poloio oficirski ispit.
Porunik Dub pogleda vejka kao da ga hoe probosti, vejk izdra s
dostojanstvenom razboritou ljutit pogled porunika Duba, tako da je zasada itav
razgovor izmeu njega i porunika zavrio rijeju: Abtreten!
Svaki je dakle poao svojim putem i svaki je mislio svoje.
Porunik Dub je mislio o vejku da e rei gospodinu kapetanu neka ga dade
zatvoriti, a vejk je opet misijo da je vidio ve mnogo glupih oficira, ali takav kao
to je porunik Dub, ipak predstavlja rijetkost u itavoj regimenti.
Porunik Dub, koji je sebi ba danas uvrtio u glavu da mora odgajati vojnike, naao
je iza kolodvora novu rtvu. Bila su to dva vojnika iz iste pukovnije, ali iz druge
ete, koji su se ondje u tami razgovarati slabim njemakim jezikom sa dvije drolje
kakvih je oko kolodvora bilo na tucete.
vejk je, odlazei, uo jo sasvim jasno otar glas porunika Duba:
- Poznajete li me?!
- Ali ja vam velim da me ne poznajete!
- Ali kad me upoznate...
- Vi me poznajete valjda s one dobre strane!...
375

- Ja vam velim kad me upoznate s one zle strane.

- Ja u vas natjerati u pla, vi magarci!...
- Imate li brae?...
- To su sigurno isto takva goveda kao to ste i vi!... Sto su po zanimanju?... Kod
komore?... No, dobro... Zapamtite da ste vojnici... Jeste li esi?... Znate da je
Palack rekao, kad ne bi bilo Austrije, da bi je valjalo stvoriti... Abtreten!
No obilazak porunika Duba uglavnom nije donio pozitivnog rezultata. On je
zaustavio jo tri skupine vojnika, ali je njegovo nastojanje da ih natjera u pla
doivjelo potpun neuspjeh. Bio je to takav materijal koji su vozili na frontu, da je
porunik Dub iz oiju svakog pojedinca itao da svi oni misle o njemu svakako
neto vrlo neugodno. Bio je uvrijeen u svojem ponosu, pa je posljedica toga bila ta
da je prije odlaska vlaka zatraio u tabnom vagonu od kapetana Sgnera da se
vejk zatvori. Govorio je pri tom, obrazlaui potrebu izolacije dobrog vojnika
vejka, o njegovu neobino udnom i drskom vladanju, pa je vejkov iskreni
odgovor na svoje posljednje pitanje nazvao pakosnim primjedbama. Kad bi to tako
dalje ilo, oficirski bi kor izgubio u oima vojnika svako potovanje, o emu sigurno
nitko od gospode oficira i ne sumnja. On je jo prije rata razgovarao o tom s
gospodinom kotarskim predstojnikom, da svaki pretpostavljeni mora nastojati da
prema svojim potinjenima sauva izvjestan autoritet. Gospodin kotarski predstojnik
u tome se s njim potpuno slagao. Osobito sada u ratu, to se vema pribliujemo
neprijatelju, to vie treba da drimo vojnike u strahu i trepetu. Stoga on dakle trai
da vejk bude disciplinski kanjen.
Kapetan Sgner, koji je kao aktivni oficir mrzio sve te rezervne oficire iz razliitih
graanskih zanimanja, upozorio je porunika Duba da se sline prijave mogu
podnositi jedino u obliku raporta, a ne na ovakav poseban sitniarski nain kao kad
se ljudi pogaaju za cijenu krumpira, to se tie samoga vejka, prva je instanca
pod koju vejk potpada, gospodin natporunik Luk. Takva se stvar rjeava samo
preko raporta. Od ete ta stvar ide na bataljon, i to je valjda gospodinu poruniku
poznato. Ako je vejk to uinio, tada e doi na etni raport, a ako uloi priziv,
tada e doi na bataljonski raport. No ako gospodin natporunik Luk to eli i ako
ovo prianje gospodina porunika Duba smatra kao slubenu prijavu za
kanjavanje, tada on nema nita protiv toga da se vejk predvede i saslua.

376

Natporunik Luk nije imao nita protiv toga, samo je primijetio da mu je iz

vejkova prianja vrlo dobro poznato da je vejkov brat zaista bio profesor i
rezervni oficir.
Porunik Dub se pokolebao i rekao da on trai kaznu samo u irem smislu, i da je
mogue da se dotini vejk ne umije izraziti tako da njegovi odgovori djeluju drsko,
pakosno i bez potovanja prema pretpostavljenima. Osim toga po itavom izgledu
dotinog vejka vidi se da je slabog uma.
I tako je zapravo itava ta bura prela preko vejkove glave bez ikakva groma.
U vagonu u kojem je bila bataljonska kancelarija i magazin, raunarski narednik
pohodnog bataljona Bautanzel razdao je veoma milostivo dvojici bataljonskih pisara
po pregrt slatkia iz onih kutijica koje je trebalo podijeliti itavom bataljonu. To je
bila obina pojava da je sve to je bilo odreeno za vojnike, moralo proi kroz isto
takvu manipulaciju u bataljonskoj kancelariji kao i ovi nesretni slatkii.
To je svagdje u ratu bilo tako neto obino da je ipak i onda kad je gdje inspekcija
utvrdila da se ne krade, svaki od tih raunarskih narednika u svim moguim
kancelarijama ipak bio sumnjiv da prekorauje proraun i slui se drugim kakvim
smicalicama, da mu rauni budu u redu.
I zato ovdje dok su se svi kljukali tim slatkiima da uiju bar tu svinjariju, kad ve
nema nita drugo da se ukrade od vojnika, progovori im Bautanzel o tunim
prilikama na tom njihovu putovanju:
- Ja sam ve preturio preko glave dva marbataljona, ali tako bijedno kao sada
nismo nikad putovali. Moj gospodine, prije nego smo tada stigli do Preova, imali
smo ve itave hrpe svega to ovjek samo zamisliti moe. Imao sam sakrivenih
deset hiljada cigareta memfis, dva koluta ementalskog sira, trista konzervi, pa se
poslije, kad smo ve poli na Bardjejov u rovove i kad su nam Rusi od Muine
presjekli vezu prema Preovu, moglo lijepo trgovati. Od svega toga predao sam
otprilike deseti dio za marbataljon kao tobonju utedu, a sve ostalo sam predao
komori.
Imali smo u naem bataljonu majora Sojku, koji je bio prava svinja. On dodue nije
377

bio junak te se najradije vucarao oko nas u komori, jer su gore zvidala tanad i
praskale rapnele. Tada bi on uvijek doao k nama pod izlikom da se mora uvjeriti
da li se za vojnike naeg bataljona kuha dobra hrana. Obino bi doao k nama dolje
kada bi dola vijest da Rusi opet neto spremaju. Drhtao bi po itavom tijelu, pa bi
morao u kuhinji popiti neto ruma i tek tada bi vrio preglede u svim poljskim
kuhinjama koje su bile oko komore, jer se gore na poloaje nije moglo, nego se
hrana nosila onamo gore nou.
Tada su kod nas bile takve prilike da se nije moglo ni govoriti o nekoj oficirskoj
menai. Jedini put koji je jo bio slobodan i u vezi s pozadinom drali su Nijemci iz
Reicha, koji su za sebe zadravali sve to je bilo bolje, nama se slalo iz pozadine, ali
su to oni sami pojeli, tako da do nas nije ni stiglo. Tako smo mi svi u komori ostali
bez oficirske kote. I za itavo to vrijeme nije mi polo za rukom da utedim za nas
u kancelariji nita vie nego jedno prasence, koje smo dati osuiti u dimu, a da nam
ga major Sojka ne nae, sakrili smo ga kod topnika, jedan sat hoda daleko, kod
nekog mojeg znanca, palioca topova.
Kada bi doao k nama, major bi uvijek u kuhinji najprije okuavao juhu. Istina,
mesa se nije moglo mnogo kuhati, tek koliko smo mogli namaknuti svinja ili mravih
krava u okolici. A pri tom su nam jo Prusi pravili veliku konkurenciju te su pri
rekviziciji stoke plaali dvaput vie nego mi. I itavo to vrijeme dok smo se
zadravali ispod Bardjejova, nisam pri otkupu stoke utedio nita vie nego neto
preko hiljadu i dvjesta kruna, a jo smo im veinom mjesto novaca davali
doznanice s bataljonskim tambiljem, naroito u posljednje vrijeme kad smo
saznali da su Rusi istono od nas u Radvanji i zapadno u Podolinu. Najtee se radi s
takvim narodom kao to je onaj tamo, koji ne zna ni itati ni pisati te se potpisuje
samo sa tri kriia, to je naa intendantura vrlo dobro znala, tako da nisam mogao,
kad smo slali u intendanturu po novce, priloiti lane priznanice da sam im isplatio
novce; to se moe raditi samo ondje gdje je narod obrazovaniji pa se znade
potpisati. A zatim, kao to ve rekoh, Prusi su plaali vie od nas i u gotovu novcu,
pa kad smo mi kamo doli, uvijek su nas gledali kao kakve razbojnike, a
intendantura je jo k tome izdala nalog da se priznanice, potpisane kriiima, moraju
predati ratnoj raunarskoj kontroli. A tih je klipana bila sva sila. Doao bi takav
klipan na kontrolu, naderao bi se kod nas i napio, a drugi dan bi podnio protiv nas
tubu.
A taj major Sojka stalno je obilazio kuhinje i vjerujte mi, due mi, jednom je
izvukao iz kotla meso za itavu etvrtu kompaniju. Poeo je sa svinjskom glavom i
rekao da nije dovoljno kuhana, pa je naloio da se jo asak kuha; istina, tada se
nije kuhalo mnogo mesa, na itavu je kompaniju dolazilo dvanaest starih, potenih
porcija mesa, ali on je sve to pojeo, a zatim je kuao juhu, pa je poeo galamiti da
je kao voda, i kakav je to red da se kuha mesna juha bez mesa, pa je dao napraviti
zaprku i bacio u nju moje posljednje makarone to sam ih utedio kroz itavo to
vrijeme.
Ali to me nije tako ljutilo kao to da su mi na tu juhu otila dva kilograma ajnog
maslaca, koje sam utedio jo u ono doba kad smo imah oficirsku menau. Drao
sam ih na jednoj polici nad krevetom, a on se izderao na mene i zapitao me komu to
378

pripada. Ja mu dakle rekoh da prema proraunu za prehranu vojnika, a na osnovu

posljednje divizijske naredbe, pripada na pojedinog vojnika, kao poboljica, petnaest
grama maslaca, odnosno dvadeset i jedan gram masti. A budui da to nije dovoljno,
zalihe maslaca treba da se uvaju sve dotle dok ne budemo mogli davati vojnicima
poboljicu maslaca u punoj teini. Major Sojka se jako razljutio, poeo je vikati na
mene da jamano ekam da dou Rusi i da nam ugrabe posljednja dva kilograma
maslaca; odmah to, veli, treba staviti u juhu, kad je juha bez mesa. Tako sam ostao
bez itave zalihe, i vjerujte mi da mi je taj major, kad god se pojavio, donosio samo
nesreu. Njemu se postepeno njuh tako izotrio da je odmah nanjuio sve moje
zalihe.
Jednom sam utedio na vojnicima govea jetra, pa smo ih htjeli priti, ali on se
zavukao pod krevet i izvukao ih odande. Kad je poeo galamiti, rekao sam mu da
su ta jetra odreena da ih zakopamo u zemlju, da je to prije podne utvrdio jedan
potkiva iz artiljerije koji je svrio veterinarski kurs. Major tada povede sa sobom
nekog bakezera iz komore, pa su njih dvojica zajedno kuhali jetra gore pod
hridinama, u kotliima, no to je bilo za njega sudbonosno jer su Rusi primijetili vatru
i opalili u majora i u kotli iz topa od osamdeset centimetara. Kasnije smo poli
onamo da vidimo to je, pa nismo mogli pravo razabrati da li su po onim hridinama
razbacana govea jetra ili jetra gospodina majora.
***
Zatim je stigla vijest da se polazi tek za etiri sata. Pruga gore prema Hatvanu
zakrena je, vele, ranjenikim vlakovima. Po kolodvoru se prialo i to da se kod
Egera jedan sanitetski vlak s bolesnicima i ranjenicima sudario s nekim vlakom koji
je vozio artiljeriju.
Iz Pete su ve poslali onamo pomone vlakove.
Zaas je ve radila fantazija itavog bataljona. Govorilo se o dvjesta mrtvih i
ranjenih, o tome da je do sudara dolo namjerno da se ne bi otkrile prevare u
opskrbi bolesnika.
To je dalo poticaj za otru kritiku nedovoljne opskrbe bataljona kao i za kritiku
kradljivaca u kancelariji i magazinu.
Veina je drala da bataljonski raunarski narednik Bautanzei dijeli sve napola s
oficirima.
U tabnom vagonu saopio je kapetan Sgner da bi prema marruti zapravo morali
biti ve na galicijskoj granici. U Egeru bi ve morali za vojnike preuzeti kruh i
konzerve za tri dana. Do Egera imaju jo deset sati vonje. U Egeru, rekao je on,
ima zaista toliko vlakova s ranjenicima iz ofenzive iza Lavova da prema telegramu
nema u Egeru ni jednog kruha i ni jedne konzerve. Dobio je zapovijed da mjesto
kruha i konzervi isplati vojnicima 6 kruna i 72 filira po osobi, to treba da bude
isplaeno prilikom izdavanja vojnike plae za devet dana, ako naime dotada dobije
novce od brigade. U blagajni ima samo neto preko 12. 000 kruna.
- Ali to je svinjarija od nae pukovnije - ree natporunik Luk - da nas ovako
bijedno alju u svijet!
Zastavnik Wolf i natporunik Kol poee jedan drugome aptati da je pukovnik
Schrder u posljednje tri nedjelje poslao u Beku banku 16. 000 kruna na svoj
379

raun.
Zatim je natporunik Kol pripovijedao kako se tedi. Ukrade se u pukovniji 6000
kruna i strpa u svoj dep te se onda dosljedno logiki izda nalog svim kuhinjama da
svaki dan utede po ovjeku 3 grama graka.
Na mjesec to iznosi 90 grama graka po ovjeku pa se u kuhinji svake kompanije
utedi najmanje 16 kg graka, te se kuhar mora iskazati tom zalihom.
Natporunik Kol je samo openito razgovarao s Wolfom o nekim sluajevima
koje je zapazio.
No bilo je sigurno da je itava vojna uprava obilovala takvim sluajevima. Poinjalo
je to s raunarskim narednikom u kakve nesretne ete, a svravalo se s hrkom u
generalskim epoletama koji je spremao zalihe za poratnu zimu.
Rat je zahtijevao odvanost i u krai.
Intendanti su s mnogo ljubavi gledali jedni u druge, kao da bi htjeli rei: Jedno smo
tijelo i jedna dua, krademo, brate, varamo, brate, ali nema nam pomoi, teko je
plivati protiv struje. Ako ti ne uzme, uzet e drugi i jo e rei za tebe da zato vie
ne krade jer si se ve dosta nagrabio.

U vagon ue gospodin s crvenim i zlatnim lampasima. Bio je to opet jedan od onih

generala koji se voze po svim prugama i vre inspekciju.
- Sjedite, gospodo - kimnu on ljubazno, radostan to je opet iznenadio neki ealon,
za koji nije znao da e tu stajati.
Kad mu je kapetan Sgner htio raportirati, odmahnu on rukom:
240

- Va ealon nije u redu! Va ealon ne spava. Va bi ealon morao ve spavati.

U ealonima treba spavati kada stoje na kolodvoru, kao u kasarnama - u devet sati.
Govorio je odsjeno:
- Prije devet sati vojnike treba izvesti na nunik iza kolodvora - a zatim se ide
spavati. Inae e vojnici nou zagaditi prugu. Razumijete ii, gospodine kapetane?
Ponovite mi to! Ili nemojte mi ponoviti, nego uradite kako elim.
Treba zatrubiti uzbunu, potjerati sve u nunik, odsvirati poveerje i poi na
380

spavanje, te kontrolirati tko ne spava. I kazniti! Da! Je li to sve? A veeru podijeliti

u est sati!
Govorio je sada o neemu iz prolosti, o neemu to se nije dogodilo, to je bilo
nekako iza nekog drugog ugla. Stajao je tu kao utvara iz carstva etvrte dimenzije.
- Veeru treba podijeliti u est sati - nastavljao je gledajui na sat koji je pokazivao
jedanaest sati i deset minuta nou. - Um halb neune Alarm, Latrinenscheissen, dann
241

schlafen gehen. A za veeru ovdje u est sati gula s krumpirom mjesto 15 deka
ementalera.
Zatim je izdao naredbu da se izvede pripravnost". I opet dakle naloi kapetan
Sgner da se svira uzbuna, a nadzorni je general promatrao postrojavanje bataljona
u borbeni red, etao se s oficirima i stalno im govorio kao da su oni kakvi idioti pa
ne mogu odmah da shvate, pokazujui im uz to kazaljke na svojem satu:
- Also, sehen sie. Um halb neune scheissen, und nach einer halben Stunde schlafen.
242

Das gengt vollkommen. U ovo prelazno doba vojnici ionako imaju meku stolicu.
Teite uglavnom polaem na spavanje. To je okrepa za dalje mareve. Dok je
momad u vlaku, treba da se odmori. Ako u vagonima nema dosta mjesta, tada
243

vojnici spavaju partienweise. Treina vojnika legne udobno u vagonu i spava od

devet sati do ponoi, a ostali stoje i gledaju ih. A zatim ovi prvi to su se naspavali,
naprave mjesto drugoj treini koja spava od ponoi do tri sata ujutro. Trea partija
spava od 3 do 6, a onda se svira ustajanje i vojnici se peru. Za vrijeme vonje ne
smije se iz vagona ska-ka-ti! Pred ealon treba da se postave patrole, da vojnici za
vonje ne is-ka-u! Ako vojniku slomi nogu neprijatelju...
I general pri tom potapa svoju nogu:
- ...to je neto pohvalno, ali je kanjivo ako netko sama sebe osakati nepotrebnim
skakanjem iz vagona kad vlak vozi punom parom.
- To je dakle va bataljon? - zapita kapetana Sgnera promatrajui pospane likove
vojnika, od kojih se mnogi nisu mogli uzdrati te su probueni iza sna zijevali na
svjeem nonom zraku. - To je, gospodine kapetane, zijevalaki bataljon. Vojnici
moraju ii spavati u devet sati.
General stade pred jedanaestu etu gdje je na lijevom krilu stajao vejk i zijevao
punim ustima, ali je iz pristojnosti zaklanjao usta rukom. No ispod te ruke ulo se
takvo brujanje da je natporunik Luk drhtao od straha da se general poblie ne
obazre na to. Sijevnulo mu kroz glavu da vejk zijeva namjerno.
A general, kao da je to znao, okrenu se k vejku i prie k njemu:
- Bhm oder Deutscher? - Bhm, melde gehorsam, Herr Generalmajor!
- Dobe

245

244

- ree general, koji je bio Poljak pa je znao neto eki - ti se dere kao
246

krava na sijeno. Stul pysk, dr gubu , ne galami! Jesi li ve bio na zahodu?

- Nisam, pokorno javljam, gospodine general-majore.
247

- A zato nisi iao rat s ostalim menima?

- Pokorno javljam, gospodine general-majore, na manevrima u Piseku govorio nam
je gospodin pukovnik Wachtl, kad su se vojnici za odmora razili po itu, da vojnik
ne smije stalno misliti samo na ajseraj, nego da vojnik mora da misli na borbu.
381

Uostalom, pokorno javljam, to bismo i radili na tom nuniku. Nema to da

istisnemo iz sebe. Prema marruti morali smo ve na nekoliko stanica dobiti veeru,
pa nismo dobili nita. S praznim elucem se ne ide na nunik!
Objasnivi jednostavnim rijeima gospodinu generalu opu situaciju, vejk ga
pogleda tako nekako prisno da je general osjetio molbu da im svima pomogne. Kad
ve postoji naredba da se ide na nunik organiziranim marem, tada ta naredba
mora biti i iznutra neim potkrijepljena.
- Poaljite ih opet sve u vagone - ree general kapetanu Sgneru. - Kako je mogue
da niste dobili veeru?
Svi transporti koji prolaze kroz ovaj kolodvor moraju dobiti veeru. To je opskrbna
stanica. Drugaije ne moe biti. Postoji odreeni plan.
General je to rekao s takvom sigurnou koja je znaila da je dodue ve jedanaest
sati nou, a veera je trebala da bude u est sati, kao to je maloas rekao, tako da
ne preostaje nita drugo nego da zadre vlak preko noi i preko dana do est sati
navee, kako bi dobili gula s krumpirom.
- Nije nita gore - ree vrlo ozbiljno - nego u ratu pri transportu vojske zaboravljati
na njenu opskrbu. Moja je dunost da saznam istinu kako zapravo izgleda u
kancelariji kolodvorskog zapovjednitva. Jer, gospodo, kadikad su krivi i
zapovjednici ealona. Pri pregledu kolodvora u Szombatelyu na junoj bosanskoj
pruzi ustanovio sam da est ealona nije dobilo veeru jer su zapovjednici ealona
zaboravili traiti veeru. est puta se na kolodvoru kuhao gula s krumpirom, a
nitko ga nije traio. Izlili su ga tada na gomilu. Bio je to, gospodo, pravi trap
krumpira s gulaem, a tri stanice dalje prosjaili su na kolodvoru komadi kruha
vojnici iz onih transporata koji su se provezli mimo gomila i hrpa gulaa u
Szombatelyu. Tu, kao to vidite, nije bilo krivice na vojnoj upravi.
I odmahnu estoko rukom:
- Zapovjednici ealona nisu izvrili svoju dunost. Hajdemo u kancelariju!
Poli su za njim razmiljajui o tome zato su svi generali poludjeli.
Na zapovjednitvu se utvrdilo da zaista nita ne znaju o gulau. Istina, danas su ga
morali kuhati za sve ealone koji e prolaziti, ali je tada dola zapovijed da se pri
unutranjem obraunavanju opskrbe vojnika ima odbiti iznos od 72 filira po
vojniku, tako da svaka jedinica, koja proputuje, ima pravo na 72 filira po momku,
koje e dobiti od svoje intendanture za isplatu prilikom prvog izdavanja plae. to
se tie kruha, vojnici e dobiti na kolodvoru u Watianu po pola kruha.
Zapovjednik opskrbne stanice nije se bojao. Rekao je generalu u oi da se
zapovijedi mijenjaju svakog sata. Katkad on ima pripravljeno jelo za vojne
transporte, ali naie sanitetski vlak te se legitimira naredbom s vieg mjesta, pa je
stvar svrena, i ealon stoji pred problemom praznih kotlova.
General je odobravajui kimnuo glavom i primijetio da se prilike svakako
poboljavaju i da je u poetku rata bilo mnogo gore. Ne moe ii sve odjednom, za
to je svakako potrebno iskustvo, praksa. Teorija zapravo koi praksu, to rat dulje
potraje, to e se sve bolje dovesti u red.
- Mogu vam navesti praktian primjer - ree uivajui to mu je palo na pamet
neto izvanredno. - Prije dva dana transporti koji su prolazili kroz stanicu Hatvan
382

nisu dobili kruha, a vi ete ga ondje sutra dobiti. Poimo sad u kolodvorsku
restauraciju!
U kolodvorskoj restauraciji gospodin je general i opet poeo govoriti o nuniku i o
tome kako runo izgleda kad se svagdje uz prugu nalaze govna. Jeo je pritom biftek
i svima se inilo kao da mu se govno premee u ustima.
Na nunike je postavio takvo teite kao da o njima ovisi pobjeda monarhije.
S obzirom na novonastalu situaciju u vezi s Italijom general je izjavio da upravo u
nunicima nae vojske imamo neospornu prednost u talijanskoj kampanji.
Pobjeda Austrije proizlazila je iz nunika.
Za gospodina generala sve je bilo tako jednostavno. Put do ratne slave zasnivao se
na ovom receptu: u est sati navee vojnici dobivaju gula s krumpirima, u osam i
po vojska se olaka na nunicima, a u devet ide spavati. Pred takvom vojskom
neprijatelj bjei sav preplaen.
General-major se zamislio, pripalio cigaru operas i zagledao se u strop dugo, dugo.
Prisjeao se to bi jo rekao kad je ve ovdje, ime bi jo pouio oficire ovog
ealona.
- Jezgra vaeg bataljona je zdrava - ree iznenada, jer su svi oekivali da e on jo
gledati u strop i utjeti - stanje vae momadi je u potpunom redu. Onaj vojnik s
kojim sam razgovarao daje svojom otvorenou i vojnikim dranjem najbolje nade
da e se itav bataljon boriti do posljednje kapi krvi.
Zamuknu i zagleda se opet u strop, naslonivi se o naslon stolice, pa onda nastavi u
tom istom poloaju, a pri tom je jedino porunik Dub, voen nagonom svoje ropske
due, gledao zajedno s njim u strop:
- Ali vaem je bataljonu potrebno da njegova djela ne padnu u zaborav. Bataljoni
vae brigade imaju ve svoju historiju, na koju mora nastaviti va bataljon. Ali vama
upravo nedostaje ovjek koji bi sve tano biljeio i pisao povijest vaeg bataljona.
Tom ovjeku treba da vode sve niti o tome to je koja eta vaeg bataljona uinila.
Mora to biti inteligentan ovjek, a ne kakav vol ili krava. Gospodine kapetane, vi
248

morate u bataljonu imenovati nekoga koji e biti Batallionsgeschichtsschreiber.

Zatim se zagledao u sat na zidu, ije su kazaljke podsjeale itavo pospano drutvo
da je ve vrijeme da se raziu.
General je imao na kolosijeku svoj inspekcioni vlak, pa je zamolio gospodu da ga
doprate do njegova spavaeg vagona.
Zapovjednik kolodvora uzdahnu. General je zaboravio platiti biftek i bocu vina.
Tako e to opet morati on da plati. Takvih posjeta ima svaki dan nekoliko. Ve su
za takve trokove rtvovana dva vagona sijena koja je dao odvui na slijepi
kolosijek i prodao firmi Lowenstein, vojnim dobavljaima sijena, onako kao to se
prodaje neponjeveno ito. Vojska je ponovo kupila od firme ta dva vagona, no on
ih je za svaku sigurnost i dalje ostavio na slijepom kolosijeku. Vjerojatno e ih opet
morati da proda firmi Lowenstein.
Ali zato su sve vojne inspekcije, koje su putovale kroz ovaj glavni kolodvor u Peti,
govorile da se kod tamonjeg zapovjednika kolodvora dobro jede i pije.
***
Ujutro je ealon jo uvijek stajao na kolodvoru, odsvirali su ustajanje, pa su se
383

vojnici umivali kraj pumpe iz svojih olja. Ni general nije otputovao svojim vlakom,
nego je lino poao da pregleda nunike kamo su vojnici polazili prema dnevnoj
bataljonskoj zapovijedi kapetana Sgnera schwarmweise unter Kommando der
249

Schwarmkommandanten , da se gospodin general-major veseli. A da bi se veselio

i porunik Dub, saopio je kapetan Sgner da on danas vri inspekciju.
Porunik Dub je dakle vrio nadzor nad nunicima.
Rastegnuti, dugi dvoredni nunik mogao je primiti dva roja jedne ete.
I tako su vojnici lijepo jedan uz drugog uali nad iskopanim jamama, kao lastavice
na telegrafskim icama kad se u jesen spremaju na put u Afriku.
Svakomu su virila koljena iz sputenih hlaa, svaki je imao remen oko vrata kao da
bi se htio svakoga asa objesiti pa samo eka nekakvu zapovijed.
U tome se dakako oitovala eljezna vojna disciplina i organiziranost.
Na lijevom je krilu uao vejk, koji je ve stigao amo i sa zanimanjem itao
komadi papira, istrgnut iz bogzna kojeg romana Ruene Jesenske:
... danjem internatu na alost dame
emo nesigurnom, zaista moda i vie
re veinom u sebe zatvorene gubit
h ruak u svoje sobe, ili se
osebujnoj zabavi. Pa ako su prosule
iao je samo ovjek i samo enja na
se popravila, jer nije htjela tako uspjeno biti, kao to bi same eljele,
nita nije bilo za mladoga Kiku
Kad je podigao oi s toga komadia papira, pogledao je i nehotice prema izlazu
zahoda i zaudio se. Tamo je stajao u punoj paradi sinoni general-major sa svojim
pobonikom, a uz njih je bio porunik Dub i revno im neto tumaio.
vejk se obazre oko sebe. Svi su i dalje mimo uali nad nunikom, a samo su se
podoficiri nekako ukoili i nisu se micali.
vejk je shvatio ozbiljnost situacije.
Skoio je onakav kakav je bio, sa sputenim hlaama i s remenom oko vrata,
upotrijebivi jo u posljednji as onaj komadi papira, i proderao se:
- Einstellen! Auf! Habtacht! Rechtsschaut!

250

384

I salutira pri tom vojniki. Dva roja vojnika sa sputenim hlaama i s remenima oko
vrata digoe se nad jamama.
General-major se ljubazno osmjehnu i ree:
251

- Ruht! Weiter machen!

Desetnik Mlek prvi dade primjer svojem roju da opet valja prijei u prvobitni
poloaj. Samo je vejk stajao i salutirao i dalje, jer mu se s jedne strane prijetei
pribliavao porunik Dub, a s druge strane sa smijekom general-major.
- Vas sam ja vidio sino - ree general-major vejku u ovom udnom poloaju, a
nato se uzrujani porunik Dub obrati general-majoru pa mu ree:
- Ich melde gehorsam, Herr Generalmajor, der Mann ist bldsinnig und als Idiot
bekannt, fabelhafter Dummkopf.

252
253

- Was sagen sie, Herr Leutnant?

- viknu odjednom general-major na porunika
Duba i sasu na njega da je ba suprotno istina. ovjek koji zna to se pristoji kad
vidi pretpostavljenog starjeinu, a starjeine ga i ne vide i ignoriraju! To je kao u
ratu! Obian vojnik preuzima u doba opasnosti komandu! A upravo je gospodin
porunik Dub trebao da izda zapovijed koju je izdao ovaj vojnik: Einstellen. Auf!
Habtacht! Rechtsschaut!
254

- Jesi li obrisao ar? - upita general-major vejka.

- Pokorno javljam, gospodine general-majore, da je sve u redu.
- Wjencej sra niebendze?

255
256

- Pokorno javljam, gospodine general-majore, da sam fertig.

- Pridigni dakle hlae i stani tada mimo! - Kako je rije mirno general-major
izrekao neto glasnije, oni najblii poee ustajati nad jamama.
No general-major im prijateljski mahnu rukom i njenim oinskim tonom ree:
257

- Aber nein, ruth, ruth, nur weiter machen!

vejk je ve stajao pred general-majorom u potpunoj paradi, pa mu general-major
odra kratak njemaki govor:
385

- Potovanje prema pretpostavljenima, poznavanje pravila slube i prisutnost duha

znae u ratu sve. A kad se k tome jo doda hrabrost, tada nema neprijatelja kojega
bismo se morali bojati.
Obraajui se poruniku Dubu, ree mu gurkajui vejka prstom u trbuh:
- Pribiljeite: ovog momka valja odmah po dolasku na frontu promaknuti i prvom
prilikom predloiti za bronanu kolajnu zbog revnog vrenja slube i poznavanja...
258

Wissen sie doch, was ich schon meine... Abtreten!

I general-major ode od nunika, gdje je meutim porunik Dub izdavao glasno
zapovijedi da bi ga uo general- major:
259

- Erster Schwarm auf! Doppelreihen... Zweiter... Schwarm...

vejk je meutim izaao napolje, pa kad je prolazio mimo porunika Duba,
pozdravio ga je dodue propisno, ali ga je porunik Dub ipak zaustavio viknuvi
260

Herstellt! te je vejk morao ponovo salutirati, pri emu je opet uo:

- Poznaje li me? Ne poznaje me! Ti me poznaje s one dobre strane, ali kad me
upozna i s loe strane, tada u te natjerati na pla!
vejk je konano poao prema svojem vagonu i pri tom je razmiljao:
- Bio je neko, dok smo jo bili u kasarnama na Karlinu, neki lajtnant Chudavy koji
je, kad se razljutio, ovako govorio: Momci, zapamtite kad me vidite, da sam svinja
prema vama, da u i ostati takva svinja dokle god vi budete u ovoj eti!
Kad je vejk prolazio mimo tabnog vagona, dozva ga natporunik Luk neka
porui Balounu da se pouri s kavom, a mlijenu konzervu neka opet lijepo zatvori
da se ne bi pokvarila. Baloun je naime u vagonu raunarskog narednika Vanka
kuhao na malom piritusnom kuhalu kavu za natporunika Luka. Kad je vejk
doao da mu rekne natporunikovu poruku, vidio je da u njegovoj nenazonosti
itav vagon pije tu kavu.
Kavena i mlijena konzerva natporunika Luka bile su ve poluprazne, a Baloun
je, srui kavu iz svoje alice, zahvaao licom u mlijenu konzervu kako bi kavu
uinio jo boljom.
Kuhar i okultist Jurajda i raunarski narednik Vank uvjeravali su jedan drugoga da
e sve to nadoknaditi gospodinu natporuniku Luku im stignu konzerve kave i
mlijeka.
I vejku su ponudili kavu, ali ju je vejk odbio i rekao Balounu:
- Ba je stigla armijska zapovijed da e svaki oficirski momak, koji pronevjeri
svome oficiru mlijenu i kavenu konzervu, biti bez oklijevanja objeen u roku od 24
sata. To ti je poruio gospodin natporunik koji eli da te to prije vidi s kavom.

386

Preplaeni Baloun istrgne telefonisti Chodounskom iz ruke olju koju mu je maloas

nalio, prigrije jo malo kavu, doda konzerviranog mlijeka i odjuri s tim u tabni
vagon.
Iskolaenih oiju predade kavu natporuniku Luku, a kroz glavu mu projuri misao
da mu natporunik Luk ita iz oiju kako je gospodario njegovim konzervama.
- Zadrao sam se - promuca on - jer je nisam mogao otvoriti.
- Valjda si prolio mlijenu konzervu, zar ne? - zapita ga natporunik Luk pijui
kavu - ili si je poderao licom kao juhu? Zna li to te eka?
Baloun uzdahnu i zakuka:
- Imam troje djece, pokorno javljam, gospodine natporunie!
- Pazi to radi, Baloune, jo te jednom opominjem da se kani svoje prodrljivosti.
Zar ti vejk nije nita rekao?
- Za 24 sata mogao bih biti objeen - tuno odgovori Baloun drhtei po itavom
tijelu.
- Ne tresi se toliko glupane - ree mu smijui se natporunik Luk - nego se
popravi! Izbij sebi ve jednom iz glave tu prodrljivost i reci vejku da potrai
negdje na kolodvoru ili u okolini kakvo dobro jelo. Evo daj mu deset forinti. Tebe
ne aljem. Tebe u poslati tek onda kad bude sit do grla. Da mi nisi moda pojeo
onu kutiju sardina? Veli da nisi. Donesi je da vidim!
Baloun saopi vejku da mu gospodin natporunik alje deset forinti da nabavi gdje
na kolodvoru kakvo dobro jelo, pa s uzdahom izvue iz natporunikova koveia
kutijicu sardina i odnese je tjeskobna srca natporuniku na pregled.
Toliko se jadnik radovao da je natporunik Luk moda ve i zaboravio te sardine,
a sad je svemu kraj. Natporunik e ih valjda zadrati u svojem vagonu i liiti ga
tako sardina. Osjeao se tako okraden.
- Evo vaih sardina, pokorno javljam, gospodine natporunie - ree s gorinom,
predajui ih vlasniku. - Da li da ih otvorim?
- Dobro, Baloune, ne otvaraj nita i odnesi ih opet na njihovo mjesto! Htio sam se
samo uvjeriti da nisi moda i u njih zavirio. Kad si donio kavu, uinilo mi se nekako
387

kao da su ti usta masna od ulja. Je li vejk ve otiao?

- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je ve poao - veselo raportira
Baloun. - Rekao je da e gospodin natporunik biti zadovoljan i da e gospodinu
natporuniku svi zavidjeti. Otiao je nekamo izvan kolodvora i rekao da mu je ovdje
poznato sve do Rakopalote. A ako bi moda vlak otiao bez njega, on e se, veli,
prikljuiti automobilskoj koloni i stii nas na najblioj stanici automobilom. Neka se,
veli, ne brinemo za njega, on zna to je njegova dunost, pa makar morao o svom
troku uzeti fijaker i voziti se njime za naim ealonom sve do Galicije. Slobodno
mu kasnije odbiju od plae. Svakako, ne trebate se, veli, brinuti za njega, gospodine
natporunie.
- Odlazi - ree tuno natporunik Luk.
Donesoe vijest iz kancelarije kolodvorskog zapovjednitva da se polazi tek u dva
sata poslije podne preko Gdl-Aoda i da e se za oficire dijeliti na kolodvoru po
dvije litre crvenog vina i boca konjaka. Govorilo se da je to neka zalutala poiljka za
Crveni kri. Bilo kako bilo, ta poiljka kao da je pala upravo s neba, pa je u
oficirskom vagonu zavladalo veselje. Konjak je imao tri zvjezdice, a vino je bilo
marke Gumpoldskirchen.

Samo je natporunik Luk bio nekako zbunjen. Proao je ve itav sat, a vejk se
jo uvijek nije vratio. Proe jo pola sata, a tada se prema tabnom vagonu
pribliavala udna povorka koja je izala iz kancelarije kolodvorskog
zapovjednitva.
Sprijeda je iao vejk ozbiljno i uzvieno, kao to su ili prvi kranski muenici kad
su ih vukli u arenu.
Slijeva i zdesna stupao je madarski honved s bajonetom na puci. Na lijevom krilu
vodnik iz kolodvorskog zapovjednitva, a za njim neka ena u crnoj naboranoj
suknji i ovjek u izmama s okruglim klobukom i nateena oka. On je nosio ivu,
preplaenu koko, koja je krijetala.
Svi su se uputili u tabni vagon, ali vodnik dreknu madarski na ovjeka s kokoi i
388

sa enom da ostanu dolje.

im je vidio natporunika Luka, vejk poe vrlo znaajno namigivati.
Vodnik ree da bi elio razgovarati sa zapovjednikom 11. markompanije.
Natporunik Luk preuze od njega dopis zapovjednitva kolodvora, pa proita
problijedivi:
Zapovjedniku 77. markompanije N-og pohodnog bataljona 97. pjeake
pukovnije na dalji postupak.
Upuuje se pjeak vejk Josef, prema njegovoj izjavi ordonans dotine
markompanije N-og pohodnog bataljona 91. pjeake pukovnije, zbog zloina
krae izvrena nad branim parom Itvanovima iz Iatare u rajonu kolodvorskog
zapovjednitva.
Razlozi: Pjeak vejk Josef, pograbivi koko koja je trkarala iza kuice branog
para Itvanovih u Iatari u rajonu kolodvorskog zapovjednitva, a koja je
pripadala branom paru Itvanovima (u originalu je slavno stvorena nova
261

njemaka rije: Istvangatten , zadran od vlasnika koji mu je htio oduzeti koko,

usprotivio se tome i udario vlasnika Itvana kokoju po desnom oku, pa je,
zadran od dozvane patrole, upuen svojoj jedinici, a koko je vraena vlasniku.
Potpis deurnog oficira.
Kad je natporunik Luk potpisivao potvrdu o preuzimanju vejka, zaklecala su
mu koljena.
vejk je stajao tako blizu da je vidio kako je natporunik Luk zaboravio pripisati
datum.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - javi se vejk - danas je dvadeset
etvrti. Juer je bio dvadeset trei svibnja, kad nam je Italija navijestila rat. Dok
sam sad bio napolju, nije se govorilo ni o emu drugom nego o tome.
Honvedi s vodnikom odoe, a dolje ostade samo brani par Itvanovi, koji su
neprestano pokuavali da uu u vagon.
- Kad biste, gospodine natporunie, imali jo pet forinti, tada bismo mogli kupiti tu
koko. Taj nitkov trai za nju petnaest forinti, ali u to uraunava deset forinti za
svoje pomodrjelo oko - ree vejk pripovjedakim tonom - ali ja mislim, gospodine
natporunie, da je deset forinti za takvo glupo oko i previe.

389

Onom tokaru Matju izbili su "Kod stare gospoe ciglom itavu eljust za dvadeset
forinti, sa est zuba, a tada su novci vie vrijedili nego danas. Pa i sam Wolschlager
vjea za etiri forinte.
- Doi amo - kliknu vejk ovjeku oteena oka s kokoju u ruci - a ti, bako, ostani
vani!
ovjek ue u vagon.
- On zna neto njemaki - primijeti vejk - i razumije sve psovke, a i sam umije
prilino psovati njemakim jezikom.
- Also zehn Gulden - obrati se vejk ovjeku - fnf Gulden Henne, fnf Auge. t
262

forint - vidi kukurijeku, t forint - kukuk, igen? Ovo je oficirski vagon, lopove!
Daj amo koko.
I turi iznenaenom ovjeku u ruke deset forinti, uze mu koko, zavrnu joj vratom,
pa ga izgura iz vagona pruivi mu prijateljski ruku i potresavi je snano:
263

- J napot, baratom adieu , pa idi svojoj babi! Ili u te baciti dolje!

- Eto vidite, gospodine natporunie, da se sve dade urediti - ree vejk
natporuniku Luku. - Najbolje je kad sve proe bez skandala, bez velikih
ceremonija. Sad emo vam Baloun i ja skuhati takvu kokoju juhu da e mirisati
sve do Sedmogradske.
No natporunik Luk nije vie mogao izdrati, nego je izbio vejku nesretnu koku
iz ruke i viknuo:
- Znate li, vejku, to zasluuje vojnik koji u ratno doba pljaka mirno
stanovnitvo?
- asnu smrt barutom i olovom - sveano odgovori vejk.
- Vi dakako zasluujete ue, vejku, jer ste prvi poeli pljakati. Vi ste, klipane, ne
znam ve zaista kako da vas nazovem, zaboravili svoju zakletvu. Puknut e mi
glava od svega toga!
vejk pogleda natporunika Luka upitnim pogledom pa brzo ree:
- Pokorno javljam da nisam zaboravio prisegu koju polae na ratniki narod.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam se sveano zakleo svome
390

najjasnijem knezu i gospodaru Franji Josipu I, da u biti vjeran i posluan i

generalima njegova velianstva i da u uope sluati sve pretpostavljene i starjeine,
da u ih potovati i braniti, njihove zapovijedi i naloge u svim slubama izvravati, i
protiv svakog neprijatelja, ma tko to bio i gdje god to zatrai volja njegova carskog i
kraljevskog velianstva, na vodi, pod vodom, na zemlji, u zraku, danju i nou, u
bitkama, napadajima, borbama i bilo kojim drugim pothvatima, uope na svakom
mjestu...
vejk podie koko s poda i nastavi u stavu mimo gledajui natporuniku Luku u
oi:
- ...borit u se u svako doba i u svakoj prilici hrabro i muevno, da svoju vojsku,
zastavu, stijeg i oruje neu nikada napustiti, da s neprijateljem neu nikada stupiti
ni u kakav dogovor i da u se uvijek vladati kako zahtijevaju vojniki zakoni i kako
dolikuje valjanim vojnicima, i da tako hou asno ivjeti i umrijeti, tako mi bog
pomogao! Amen! A tu koko, pokorno javljam, nisam ukrao, nisam opljakao, nego
sam se vladao estito, svjestan svoje prisege.
- Pusti tu koko, stoko jedna! - viknu natporunik Luk i udari vejka spisima po
ruci u kojoj je drao pokojnu koko - pogledaj ovaj spis. Vidi ovdje stoji crno na
bijelom: Upuuje se pjeak vejk Josef, prema njegovoj izjavi ordonans dotine
markompanije... zbog zloina krae... A sad mi kai, zabuante jedan, hijeno
jedna, ne, ja u te ipak jednom ubiti, ubit u te, razumije li, reci mi, glupane
razbojniki, kako si mogao tako nisko pasti.
- Pokorno javljam - ree prijazni vejk - ovdje nije posrijedi nita drugo nego
zabuna. Kad sam dobio va nalog da vam negdje pribavim i kupim kakvo dobro
jelo, tada sam poeo razmiljati to bi otprilike bilo najbolje. Iza kolodvora nije bilo
uope nieg drugog nego samo konjske salame i nekakva suenog magareeg mesa.
Ja sam, pokorno javljam, gospodine natporunie, sve dobro promislio. Na fronti
treba vrlo hranjivih namirnica, da se bolje mogu podnositi ratni napori. I stoga sam
vas htio horizontalno obradovati. Htio sam vam, gospodine natporunie, skuhati
kokoju juhu.
- Kokoju juhu - ponovi za njim natporunik i uhvati se za glavu.
- Da, pokorno javljam, gospodine natporunie, kokoju juhu; kupio sam luka i pet
deka rezanaca. Evo, sve je to, molim, ovdje. U ovom depu je luk, a u ovom su
rezanci. Soli imamo u kancelariji, a i papra takoer. Nije vie preostalo nita drugo
nego da kupimo koko. Poao sam dakle iza kolodvora u Iataru. To je zapravo
selo, kao da i nije grad, premda u prvoj ulici pie: varo Iatara. Prooh ja jednom
ulicom s vrtovima, pa drugom, treom, etvrtom, petom, estom, sedmom, osmom,
devetom, desetom, jedanaestom, pa tek u trinaestoj ulici na samom kraju, gdje su
ve iza jedne kuice poinjale livade, pase i etka nekoliko kokoi. Pooh k njima i
odabrah najveu i najteu, izvolite pogledati, gospodine natporunie, sama mast, ne
mora se mnogo ni ogledavati, nego se to vidi odmah na prvi pogled da su je hranili s
mnogo zrnja. Uzeh je dakle u ruke, potpuno javno, u nazonosti graana koji su mi
neto madarski dovikivali, drim je za noge i pitam nekolicinu ljudi, i eki i
njemaki, komu pripada ta koko, da bih je od njega kupio, kadli uto istra iz one
kuice na kraju neki ovjek i neka ena, pa me poe psovati najprije madarski, a
391

onda njemaki, da sam mu ukrao koko u po bijela dana. Rekoh mu neka ne vie
na mene, da sam poslan da je kupim za vas, i ispriao sam mu kako stoje stvari. A
ta koko, kako sam je drao za noge, odjednom zalepra krilima i htjede da poleti,
pa kako sam je sasvim olako drao u ruci, povukla mi ruku i htjela se smjestiti na
nosu svoga gospodara. A on odmah poe vikati da sam ga, veli, maznuo tom kokoi
preko usta. A ena je neto dreala i neprekidno dovikivala kokoi: Ko-ko, ko-ko,
ko-ko, ko-ko!
No uto su ve neki blezgani, koji nisu znali o emu se radi, doveli patrolu, honvede,
no ja sam ih sam pozvao da pou sa mnom na kolodvorsko vojno zapovjednitvo,
da moja nekrivnja izae na vidjelo, kao ulje nad vodu. Ali s onim gospodinom
porunikom koji je bio ondje u slubi, nije se moglo ni govoriti, pa ni onda kad sam
ga molio da upita vas, da li je istina da ste me vi poslali neka vam kupim neto
dobro za jelo. Jo se izderao na mene, neka drim jezik za zubima, jer mi, veli,
ionako viri iz oiju neka vrsta grana s dobrim uetom. On je oito bio vrlo loe
raspoloen dok mi je govorio da tako ugojen moe biti samo onaj vojnik koji
pljaka i krade. Veli da je na kolodvoru bilo ve vie tubi i da se prekjuer izgubio
nekomu u susjedstvu nekakav puran, pa kad sam mu rekao, da smo tada jo bili u
Rabu, tada mi je odgovorio da takav izgovor kod njega ne vrijedi. Tada su me
poslali k vama, pa se jo ondje izderao na mene nekakav frajt koga nisam ni
primijetio, pitajui me da li znam koga imam pred sobom. Rekao sam mu da je on
gefreiter, a da je kod lovaca, da bi se zvao patrollfhrer, a kod topnika
oberkanonier.
- vejku - ree zaas natporunik Luk - vi ste ve doivjeli toliko naroitih
sluajeva i nezgoda, toliko, kao to vi kaete, nesporazuma i zabuna da e vam
moda ipak jednom pomoi, da se izvuete iz tih vaih nesrea, kakvo jako ue oko
vrata uz potpunu vojnu poast u etvorokutu. Razumijete li?
- Razumijem, pokorno javljam, gospodine natporunie, etverokut od takozvanog
264

geschlossenes Bataliona koji se sastoji od etiri, a izuzetno od tri ili pet satnija.
Zapovijedate li, gospodine natporunie, da u ovu kokoju juhu stavimo vie
rezanaca, da bude gua?
- vejku, ja vam zapovijedam da nestanete ve jednom zajedno s kokoi, inae u
vam je razbiti o glavu, blesane jedan...
- Na zapovijed, gospodine natporunie, ali celera, pokorno javljam, nisam mogao
dobiti, a ni mrkve takoer! Stavit u krum...
No vejk nije stigao da rekne pira, nego je zajedno s kokoi izletio pred tabni
vagon. Natporunik Luk od jednom ispi vinsku au konjaka.
vejk je pred prozorima vagona vojniki pozdravio i otiao.
***
Baloun se ba spremao, nakon sretno zavrene duevne borbe, da ipak otvori kutiju
sardina svoga natporunika, kadno se pojavi vejk s kokoi, to je izazvalo
razumljivo uzbuenje kod svih prisutnih u vagonu, pa su ga svi tako pogledali kao
da su sa sigurnou htjeli rei: A gdje si to ukrao?
- Kupio sam je za gospodina natporunika - odgovori vejk vadei iz depova luk i
rezance. - Htio sam mu skuhati od nje juhu, ali on je vie nee, pa mi ju je darovao.
392

- Da nije crknuta? - upita sumnjiavo raunarski narednik Vank.

- Ja sam joj sam zavrnuo vratom - odgovori vejk vadei iz depa no.
Baloun pogleda vejka zahvalno i u isti mah s izraajem potovanja i poe utke
pripremati natporunikovo piritusno kuhalo. Zatim pograbi vreve i otri s njima po
vodu.
vejku prie telegrafist Chodounsk i ponudi mu se da e mu pomoi upati koko,
pa mu pri tom apnu u uho intimno pitanje:
- Je li to daleko odavde? Mora li se skakati u dvorite, ili se nalaze na slobodi?

- Ja sam je kupio.
- Ded uti, ti si mi lijepi drug, a vidjeli smo kako su te vodili pod pratnjom!
Ipak je revno uestvovao u upanju kokoi. Ovim velikim i sveanim pripremama
pridruio se i kuhar okultist Jurajda, koji je rezao krumpir i luk za juhu.
Perje, baeno iz vagona, izazvalo je panju porunika Duba koji je obilazio vagone.
Viknuo je u vagon neka se pokae onaj koji upa koko, i na vratima se pojavilo
zadovoljno vejkovo lice.
393

- ta je to? - dreknu porunik Dub diui s poda odrezanu kokoju glavu.

- To je, pokorno javljam, glava kokoi crne talijanske vrste - odgovori vejk. - Ove
kokoi, gospodine porunie, vrlo dobro nose. Snesu godinje do 260 jaja. Izvolite,
molim vas, pogledati kako joj je bogat jajnik!

I vejk pridra poruniku Dubu pod nosom kokoja crijeva i ostalu ponutricu.
Dub pljunu, ode i zaas se vrati.
- A za koga je ta koko?
- Za nas, pokorno javljam, gospodine porunie! Pogledajte kako je masna!
I porunik ode gunajui:
- Sastat emo se kod Filipa!
- to ti je rekao? - upita vejka Jurajda.
- Zakazali smo sastanak negdje kod Filipa. Ova uzviena gospoda obino su
buzoranti.
Kuhar okultist ree da su jedino esteti homoseksualci, to proistjee ve iz same biti
estetizma.
Raunarski narednik Vank ispria zatim kako pedagozi u panjolskim samostanima
zloupotrebljavaju djeicu.
I dok je voda u kotliu poela da vri na piritusu, vejk ispripovjedi kako su jednom
odgojitelju povjerili koloniju naputene beke djece i kako je taj odgojitelj
zloupotrijebio itavu koloniju.
- To je dodue strast, ali je najgore kad to doe na ene. U Pragu, u drugom rajonu,
ivjele su prije vie godina dvije osamljene ene, razvedene, jer su bile drolje, neka
Mourkov i ouskov, pa su tako jednom, kad su cvale trenje u drvoredu kod
Roztoka, uhvatile ondje navee nekog starog impotentnog stogodinjeg verglaa te
su ga odvukle u roztoki gaj i ondje ga silovale, ta li su sve s njim radile! Na
ikovu vam je ivio gospodin profesor Aksamit, koji je ondje vrio iskopavanja,
traio grobove zgrenih mrtvaca i nekoliko ih ve pronaao, pa su one tog verglaa
odvukle u jedan takav iskopani grob te su ga ondje mrcvarile i zloupotrijebile. A
prof. Aksamit doe onamo sutradan i opazio da neto lei u grobu. Obradovao se,
394

no to je bio onaj napaeni, izmueni vergla od onih rastavljenih ena. Oko njega su
bila sve neka drvca. Poslije je taj vergla petoga dana umro, a one su mrcine bile jo
tako bezobrazne da su mu ile na sprovod. To je ve perverzija.
- Jesi li posolio? - obrati se vejk Balounu koji je iskoristio ope zanimanje za
vejkovo prianje i neto spremao u svoju naprtnjau - pokai ta to radi!
- Baloune - ree vejk ozbiljno - to e s tim kokojim batakom? Pogledajte ga!
Ukrao nam je kokoji batak da ga kasnije potajno skuha za sebe. Znade li,
Baloune, to si to uradio? Znade li kako se u ratu kanjava kad tko okrade druga u
ratu? Priveu ga za topovsku cijev pa ga, klipana, raznesu karteom. Ali sad je ve
kasno kukati. Kad sretnemo gdje na fronti topnitvo, ti e se javiti najbliem
pirotehnikom vodniku. A zasada e malo vjebati za kaznu. Izlazi iz vagona!
Nesretni Baloun izae, a vejk sjede na vrata vagona i poe komandirati:
- Habt Acht! Ruht! Habt Acht! Rechts schaut! Habt Acht! Gledaj opet ravno!
265

Ruht!
- A sad e vriti tjelesne vjebe na mjestu! ovjee! Vi ste krava! Vai rogovi treba
da se nau ondje gdje ste prije imali desno rame. Herstellt! Rechts um! Links um!
Halbrechts!

266

Ne tako, vole, Herstellt! Halbrechts.

267

No vidi, mazgove, da ide!

268

Halblinks! Links um! Links! Front! , blesane! Zar ne zna ta je to Front?

Gradaus! Kehrt euch! Kniet! Nieder! Setzen! Auf! Setzen! Nieder! Auf! Nieder!
269

Auf! Setzen! Auf! Ruht!

- Eto vidi, Baloune, to je zdravo, bar e probaviti hranu!
Oko njih se poee skupljati vojnici u gomilama i klicati od veselja.
- Dajte mu ljubazno mjesta - vikae vejk - on e marirati. Pripazi dakle, Baloune,
da te ne moram vraati. Ne volim uzaludno muiti vojnike. Dakle:
- Direktion Bahnhof!
halt!

271

270

Gledaj kamo pokazujem. Marschieren marsch! Glied -

Stoj, do bijesa, ili u te zatvoriti! Glied - halt! Konano si, glupane, ipak

stao. Kurzer Schritt!

272

Zar ne zna ta je to kurzer Schritt? Ja u ti pokazati da e

273

pomodrjeti! Voller Schritt! Wechselt Schritt! Ohne Schritt!

Bivole jedan! Kad ti
kaem: Ohne Schritt, ti tada treba da tapka nogama na mjestu!
Oko njih su se ve okupile bar dvije kompanije.
Baloun se znojio i nije znao za sebe, a vejk je zapovijedao dalje:
- Gleicher Schritt! Glied rckwrts marsch!
- Glied halt!
- Laufschritt!
- Glied marsch!
- Schritt!
- Glied halt!
- Ruht!
- Habt Acht! Direktion Bahnhof! Laufschritt marsch! Halt! Kehrt euch! Direktion
274

Wagon! Laufschritt marsch! Kurzer Schritt! Glied halt! Ruht!

Sad e se
odmoriti! A onda emo zapoeti iznova. S dobrom voljom sve se moe!
395

- ta se to ovdje dogaa? - zau se glas porunika Duba koji je dotrao sav

uznemiren.
- Pokorno javljam, gospodine porunie - ree vejk - mi malo vjebamo, da ne
zaboravimo egzercir i da uludo ne tratimo dragocjeno vrijeme.
- Izlazite iz vagona - naloi porunik Dub - ve mi je toga zaista dosta! Predvest u
vas gospodinu komandantu bataljona!
Kad se vejk pojavio u oficirskom vagonu, natporunik je Luk izaao iz vagona
na druga vrata i otiao na peron.
Kad je porunik Dub raportirao kapetanu Sgneru o udnovatim razuzdanostima,
kao to je on rekao, dobroga vojnika vejka, kapetan je ba bio dobro raspoloen
jer je vino marke Gumpoldskirchen bilo zaista izvrsno.
- Vi dakle ne elite uludo tratiti dragocjeno vrijeme? - nasmijao se znaajno. Matuiu, doite amo! Bataljonski ordonans dobi nalog da pozove narednika 12.
ete Naskla, koji je bio poznat kao najvei tiranin, i da odmah pribavi za vejka
puku.
- Evo ovaj ovjek - ree kapetan Sgner naredniku Nasklu - ne eli uludo tratiti
dragocjeno vrijeme. Odvedite ga iza vagona pa vjebajte s njim jedan sat puane
vjebe. Ali bez ikakva milosra, bez odmora! Glavno je da mu lijepo za redom
275

zapovijedate: Setzt ab, an, setzt ab!

- Vidjet ete, vejku, da vam nee biti dosadno - ree mu na odlasku.
I zaas se zau iza vagona osorno komandiranje koje se sveano orilo po
kolosijecima. Narednik Nasklo, koji je ba igrao ajnca i drao ulog, derao se u
boji prostor:
276

- Beim Fuss! - Schultert! Beim Fuss! - Schultert!

Zatim asak zavlada tiina, a onda se opet zau vejkov zadovoljan i razborit glas:
- Sve sam je to uio prije vie godina kad sam sluio vojni rok. Kad je beim Fuss,
tada je puka prislonjena uz desni bok. Vrh kundaka je u ravnoj liniji s vrhom noge.
Desna ruka je prirodno napeta i dri puku tako da palac obuhvaa cijev, a ostali
prsti moraju stezati prednji dio kundaka. A kad je Schultert!, tada je puka
277

278

slobodna na remenu na desnom ramenu, i to laufmndung

gore, a lauf
odostrag...
- Dosta ve toga brbljanja - zau se opet zapovijed narednika Naskla. - Habt acht!
279

Rechs schaut! Do avola, kako to radite...

- Uradio sam schultert, a pri rechts shaut desna mi se ruka spustila niz remen,
primim vrh kundaka i bacim glavu nadesno, a na habt acht dohvatim opet remen
desnom rukom i glava mi gleda ispred sebe, u vas.
I opet odjeknu narednikov glas:
- In die Balanz! Beim Fuss! In die Balanz! Schul... tert! Bajonett auf! Bajonett ab!
Falit das Bajonett! Zum Gebet! Vom Gebet! Kniet nieder zum Gebet! Laden!
Schiessen! Schiessen halbrechts! Ziel Stabswagon! Distanz 200 Schritt!... Fertig!
An! Feuer! Setzt ab! An Feuer! An! Feuer! Setzt ab! Aufsatz normal! Patronen
280

versorgen! Ruht!
Narednik je savijao cigaretu.
396

vejk je dotle razgledavao broj puke i rekao:

- 4268! Takav je broj imala i jedna lokomotiva u Pekama na pruzi, na 16.
kolosijeku. Trebali su je odvui u spremite u Lysy na Labi, na popravak, ali nije to
ilo tako lako jer je, gospodine narednie, onaj strojovoa koji ju je trebao odvui,
vrlo slabo pamtio brojeve. Stoga ga je nadzornik pruge pozvao u kancelariju i rekao
mu: Na 16. kolosijeku nalazi se lokomotiva broj 4268. Ja znam da vi vrlo slabo
pamtite brojeve, a kad vam se koji broj napie na papir, da vi taj papir izgubite. Ali
pripazite sad dobro, kad ste ve tako slabi na brojeve, ja u vam sada pokazati da se
vrlo lako moe zapamtiti svaki broj. Pogledajte dakle: lokomotiva koju treba da
odvuete u spremite u Lysy na Labi ima broj 4268. Pripazite dakle! Prvi broj je
etvorka, drugi dvojka. Zapamtite dakle sad ve 42, to jest dva puta dva, to vam je
4, poevi od naprijed, a razdijeljeno sa dva = 2. Koliko je dva puta 4? Osam, zar
ne? Sada zabijte sebi u glavu, da je broju 4268 osmica posljednja u redu; preostaje
vam jo, kad ste ve upamtili da je prvi broj 4, drugi 2, etvrti 8, da jo nekako brzo
zapamtite i tu esticu koja se nalazi ispred osmice. A to je strano jednostavno. Prvi
broj je etiri, drugi dva, etiri i dva jesu est, pa nam taj red brojeva ne moe vie
nikad umai iz pamenja. Utuvili ste u glavu broj 4268. A moete doi do istog
rezultata i jo jednostavnijim...
Narednik prestade puiti i iskolai oi u vejka pa samo probunca:
281

- Kappe ab!
No vejk ozbiljno nastavi:
- Poeo mu je dakle tumaiti jednostavniji nain kako da zapamti broj lokomotive
4268. Osam manje dva jesu est. Sad ve dakle zna 68. est manje dva jesu etiri,
sad ve dakle zna 4, dakle 4-68 i izmeu njih dvojku, pa je 4-2-6-8. A nije ni suvie
naporno ako se to pokua i na drugi nain, s pomou mnoenja i dijeljenja. Rezultat
je potpuno jednak. Zapamtite, priao mu nadzornik pruge, da je 2 puta 42
osamdeset etiri. Godina ima 12 mjeseci. Oduzmite dakle 12 od 84 pa e vam
preostati 72, a od toga opet oduzmite 12 mjeseci pa ete imati 60. Eto nam dakle
sigurne estice, a nulu emo precrtati. Sada dakle znademo 42, 68, 4. Kad smo nulu
precrtali, moemo precrtati i tu posljednju etvorku, pa opet imalo vrlo lako 4268,
broj lokomotive koja pripada u spremite u Lysy na Labi. A kao to rekoh, i s
dijeljenjem je lako. Izraunat emo koeficijent po carinskoj tarifi. Valjda vam nije
slabo, gospodine narednie? Ako hoete, ja u odmah poeti general de charge!
Fertig! Hoch an! Feuer! Sto mu gromova! Gospodin kapetan nas nije smio slati na
sunce! Moram po nosila!
Kada je doao lijenik, utvrdio je da je to ili sunanica ili akutna upala modane
opne.
A kad se narednik pribrao, stajao je kraj njega vejk i rekao mu:
- Da zavrim onu priu. Mislite li, gospodine narednie, da je onaj vlakovoa
zapamtio broj? On je sve to po pobrkao i jo pomnoio sa tri jer se sjetio svete
trojice, ali lokomotive jo nije naao. Ona jo stoji na onom 16. kolosijeku.
Narednik opet zatvori oi.
A kad se vejk vratio u svoj vagon, odgovorio je na pitanje gdje je bio tako dugo,
ovo:
397

- Tko drugoga ui laufrit, taj stoput radi schultert!

A odostrag u vagonu stisnuo se Baloun i sav drhtao. Dok je vejk bio odsutan, kad
se dio kokoi ve skuhao, pojeo je pola vejkove porcije.
***
Prije odlaska vlaka stigao ih je mjeoviti vojni vlak s razliitim dijelovima vojske.
Bili su to vojnici koji su zakasnili ili su otputeni iz bolnice, pa su hvatali svoje
jedinice, i drugi sumnjivi individui koji su se vraali sa slubenih putovanja ili iz
zatvora.
Iz toga je vlaka izaao i jednogodinji dobrovoljac Marek koji je prije bio optuen
zbog pobune jer nije htio istiti zahode, ali ga je divizijski sud oslobodio, pa je
istraga protiv njega obustavljena, te se tako jednogodinji dobrovoljac Marek
pojavio sada u tabnom vagonu da se javi bataljonskom komandantu. Jednogodinji
dobrovoljac nije naime dosada nikamo pripadao jer su ga vodili iz zatvora u zatvor.
Kad je kapetan Sgner ugledao jednogodinjeg dobrovoljca i primio od njega isprave
u vezi s njegovim dolaskom, a s veoma povjerljivom primjedbom: Politisch
verdachtig! Vorsicht!

282

, nije se ba suvie razveselio, no na sreu sjetio se

283

Latrinengenerala,
koji mu je tako zanimljivo predloio da popuni bataljon
Batalionsgeschihtsschreiberom.
- Vi ste se vrlo zanemarili, jednogodinji dobrovolje - ree mu kapetan Sgner. - U
koli jednogodinjih dobrovoljaca vi ste bili prava pokora; umjesto da ste nastojali
da se istaknete i postignete in koji vam pripada prema vaoj inteligenciji, vi ste se
vucarali iz zatvora u zatvor.
Pukovnija se mora sramiti zbog vas, vi jednogodinji dobrovolje. No moete
popraviti svoju pogreku ako se opet valjanim vrenjem svojih dunosti uvrstite u
red dobrih vojnika. Posvetite svoje sile bataljonu s ljubavlju! Iskuat u vas. Vi ste
inteligentan mladi, a sigurno imate i dara za pisanje, za stiliziranje. Rei u vam
neto. Svaki bataljon na fronti treba ovjeka koji e voditi kronoloki pregled svih
ratnih dogaaja u kojima bataljon izravno uestvuje na bojnom polju. Potrebno je
popisati sve pobjednike pohode, sve znaajne slavne asove u kojima sudjeluje
bataljon i istie se vodeom i istaknutom ulogom, potrebno je postepeno sastavljati
priloge za povijest nae vojske. Jeste li razumjeli?
- Jesam, pokorno javljam, gospodine kapetane, radi se o epizodama iz ivota
jedinica. Bataljon ima svoju povijest. Pukovnija sastavlja pukovnijsku povijest na
temelju povijesti svojih bataljona. Pukovnije stvaraju povijest brigade, povijest
brigada povijest divizije itd. Trudit u se svim svojim snagama, gospodine kapetane!
I jednogodinji dobrovoljac stavi ruku na srce:
- Biljeit u s istinskom ljubavlju slavne dane naeg bataljona, osobito danas kad je
ofenziva u punom toku i kad dolazi do otre borbe u kojoj e na bataljon prekriti
bojno polje tjelesima svojih junakih sinova. Savjesno u zabiljeiti sve dogaaje
koji moraju doi, da bi stranice povijesti naeg bataljona bile ovjenane lovorom.
- Bit ete pridijeljeni bataljonskom tabu, jednogodinji dobrovolje. Vi ete paziti
tko je predloen za odlikovanje, biljeit ete, dakako po naim podacima, sve
pohode koji naroito mogu skrenuti panju na odlinu borbenost i elinu disciplinu
naeg bataljona. Nije to tako lako, jednogodinji dobrovolje, ali nadam se da ete
398

imati toliko dara za zapaanje da ete, primajui od mene odreene direktive,

uzdignuti na bataljon nad ostale jedinice, aljem brzojav pukovniji da sam vas
imenovao za bataljonskog povjesniara. Javite se kod raunarskog narednika
Vanka u jedanaestoj eti neka vas smjesti u svojem vagonu. Ondje ima jo najvie
mjesta, i recite mu da mi se javi. Dakako, bit ete na brojnom stanju taba
bataljona. To e se provesti bataljonskom zapovijedi.
Kuhar okultist je spavao. Baloun je neprekidno drhtao jer je ve otvorio i
natporunikove sardine, a raunarski narednik Vank uputio se kapetanu Sgneru.
Telegrafist Chodounsk pribavio je negdje na kolodvoru, potajno, boicu borovice,
ispio je, pa je sada bio sentimentalno raspoloen i pjevao:
Dok provodih slatke dane,
vjerno mi se sve inilo,
odisahu grudi vjerom,
oko ljubav mi je lilo.
No kad vidjeh da sva zemlja
izdaj je puna pustih,
svenu vjera, svenu ljubav,
prvi put ja suzu spustih.
Zatim ustade, prie k stolu raunarskog narednika Vanka i napie na komad papira
velikim slovima:
Molim ovim uljudno da budem imenovan i promaknut za bataljonskog trubaa.
Chodounsk, telegrafist.
***
Kapetan Sgner nije ba dugo razgovarao s raunarskim narednikom Vankom.
Upozorio ga je samo na to da e zasada pukovnijski ljetopisac, jednogodinji
dobrovoljac Marek, biti smjeten u istom vagonu u kojem i vejk.
- Mogu vam rei samo toliko da je taj Marek, da tako kaem, sumnjiv. Politisch
verdchtig. Boe moj! To danas nije nita udnovato. Za koga to danas ne kau!
Postoje razliita miljenja. Ta vi me razumijete! Ja vas dakle samo upozoravam da
ga odmah prekinete ako bi moda togod govorio, to bi, no razumijete ve, da ne
bih moda i ja imao kakve neprilike. Recite mu jednostavno neka nita ne pria, pa
e sve biti u redu. A!i ja pri tom ne mislim da za svaku stvar odmah k meni
trkarate. Uredite to s njim prijateljski, takav je dogovor uvijek bolji nego kakva
glupa prijava. Ukratko, ja ne elim nita uti, jer... Razumijete li? Takva stvar baca
uvijek ljagu i na itav bataljon.
Kad se dakle Vank vratio, pozvao je jednogodinjeg dobrovoljca Mareka na stranu
i rekao mu:
- ovjee, vi ste sumnjivi, ali to ne smeta. Samo ne priajte mnogo izlinih stvari
pred onim Chodounskm, telegrafistom.
Tek to je rekao te rijei, dotetura do njega Chodounsk i pade raunarskom
naredniku u naruje, jecajui pijanim glasom neto to je valjda trebalo biti pjesma:
399

Ostavljen od sviju, glavu

na grudi stavio sam
na tvom arkom, istom srcu
suze bolne ronio sam.
A u tvojem oku plamen
kao zvijezda bljesnu sjajna,
koraljna ti usta apu:
Moja ti je ljubav trajna!
- Mi se neemo nikada rastaviti - vikao je Chodounsk. - to god ujem na
telefonu, odmah u vam rei. Poserem se ja na prisegu!
U kutu se Baloun od straha kriao i poeo se naglas moliti:
- Majko boja, ne otkloni molitvu moju, nego budi milostiva i uslii me, utjei me u
ljubavi svojoj, pomozi meni jadnome koji vapim k tebi sa ivom vjerom, vrstom
nadom i arkom ljubavlju u ovoj dolini suza. O, kraljice nebeska, pomozi
zagovorom svojim, da ostanem do kraja ivota svoga u milosti bojoj i pod okriljem
tvojim...
Blagoslovljena Djevica Marija zaista se za njega zauzela, jer je zaas jednogodinji
dobrovoljac izvukao iz svoje siromane naprtnjae nekoliko kutija sardina i
razdijelio ih svakome po jednu.
Baloun je neustraivo otvorio kovei natporunika Luka i vratio u nj sardine
koje su mu tako s neba pale.
No kad su svi otvorili kutije i teno jeli ribice u ulju, Baloun pade u iskuenje, otvori
kovei i sardine i halapljivo ih smaza.
Ali sad se najblagoslovenija i najslaa Djevica Marija odvrnula od njega, jer ba kad
je on popio i posljednju kap ulja iz limenke, pojavio se pred vagonom bataljonski
ordonans Matui viui odozdo:
- Baloune, donesite svome natporuniku sardine!
- Ala e biti uaka! - ree narednik Vank.
- Ne idi onamo praznih ruku - savjetovao mu vejk - uzmi sa sobom bar pet
praznih limenki!
- to li ste vi uradili da vas bog tako kanjava? - primijeti jednogodinji dobrovoljac.
- U vaoj prolosti mora da postoji neki veliki grijeh. Da niste moda izvrili
svetokrau i pojeli svojem upniku unku iz dimnjaka? Da mu niste moda popili
misno vino u podrumu? Ili se moda kao djeak penjali na kruke u upnikovu
vrtu?
Baloun zatetura s oajnikim izrazom na licu, bez imalo nade. Njegov je paeniki
izraaj govorio, da se srce paralo:
- Kad e ve jednom biti kraj ovim mukama?
- To je zato - ree jednogodinji dobrovoljac koji je uo rijei nesretnog Balouna jer ste vi, prijatelju, izgubili vezu s gospodinom bogom. Vi se ne znate dobro ni
pomoliti da vas gospodin bog to prije ukloni sa svijeta.
vejk doda tome:
400

- Baloun se nikako ne moe odluiti na to da svoj vojniki ivot, svoje vojnike

nazore, rijei, djela i svoju vojniku smrt preporui dobroti materinskog srca
najvieg gospodina boga, tako je obiavao govoriti moj feldkurat Katz kad se ve
dobro napio i zabunom na ulici zaletio u kakva vojnika.
Baloun zavapi da je ve izgubio povjerenje u gospodina boga, jer se ve mnogo
puta molio da mu bog dade toliko snage i da mu nekako stegne taj njegov eludac.
- To ne datira od ovoga rata - zakuka on - to je ve stara bolest, ta moja
prodrljivost. Zbog nje je hodoastila moja ena s djecom u Klokote.
- Znam - primijeti vejk - Klokoty su kod Tbora; ondje imaju bogatu Djevicu
Mariju s lanim briljantima, pa ju je htio okrasti neki crkvenjak, odnekud iz
Slovake. Bio je to vrlo poboan ovjek. Stigao on dakle u Klokote, pa je smislio da
e mu kraa valjda bolje uspjeti ako se unaprijed oisti od svih starih grijeha, pa je
ispovjedio i to da sutra hoe da okrade Djevicu Mariju. No nije prolo mnogo
vremena, prije nego je izmolio onih trista Oenaa koje mu je sveenik zadao kao
pokoru da mu ne umakne, - ve su ga crkvenjaci epali i odveli ravno na
andarmerijsku stanicu.
Kuhar okultist i telegrafist Chodounsk zapodjee prepirku, ne vapi li do neba izdaja
ispovjedne tajne i ima li smisla o tome govoriti kad se radilo o lanim briljantima.
No na kraju je kuhar dokazao Chodounskome da je to bila karma, dakle unaprijed
odreena sudbina iz daleke nepoznate prolosti kad je moda taj nesretni crkvenjak
iz Slovake bio jo antipod na nekoj tuoj planeti, a isto tako da je sudbina ve
davno unaprijed odredila, kad je moda taj sveenik iz Klokota bio jo recimo
kljunati jeak, nekakav tobolar, danas ve izumrli sisavac - da on mora povrijediti
ispovjednu tajnu, premda se s pravnikog gledita po kanonskom pravu daje
odreenje grijeha i onda kad se radi o samostanskom imutku.
vejk tome doda jo i ovu jednostavnu primjedbu:
- No da, nijedan ovjek ne zna ta e on sve raditi za nekoliko milijuna godina, pa
se ne smije niega odricati. Natporunik Kvasnika, kad smo jo sluili na Karlnu
kod dopunskog zapovjednitva, uvijek je govorio dok nas je uio: Nemojte misliti,
vi govnari, vi lijene krave i krmci, da ete se rijeiti vojske na ovome svijetu. Vidjet
emo se mi i poslije smrti, pa u vam ja pripremiti takvo istilite da e vam se
vrtjeti u glavi, vi svinjska bando!
Meutim Baloun, koji je u potpunom oaju neprekidno mislio da se sad samo o
njemu govori i da se sve to tie samo njega, nastavi svoju javnu ispovijed:
- Ni Klokoty nisu nita pomogli protiv moje prodrljivosti. Kad se vratila ena s
djecom sa hodoaa, odmah je poela brojiti kokoi. Falila je jedna ili dvije. Ali ja
nisam mogao drugo; ja sam znao da se kokoi dre u kuanstvu radi jaja, ali kad
sam izaao i pogledao kokoi, odjednom sam osjetio u elucu pravu provaliju. No
za sat mi je ve bilo dobro jer je koko bila oglodana do kostiju.
Kad su jednom bili u Klokotima da se mole za mene, da ne bi tatica dotle kod kue
nita izjeo i nanio kakvu novu tetu, ja sam se etao po dvoritu i odjednom mi zape
za oko neki puran. Tada sam to gotovo glavom platio. Zapela mi u grlu kost od
bataka, pa da nije bilo mog egrta, malog djeaka koji mi je izvukao tu kost, ne bih
sada tu s vama sjedio pa ne bih ni doekao svjetski rat... Da, da, taj je moj egrt bio
401

spretan djeak. Maljuan, bucmast, vrst, gojazan...

vejk prie Balounu:
- Pokai jezik!
Baloun isplazi prema vejku svoj jezik, a vejk se nato obrati svima koji su bili u
vagonu:
- Znao sam to, poderao je i toga svoga egrta!... Priznaj, kad si ga pojeo! Kad su
tvoji ponovo bili u Klokotima, zar ne?
Baloun oajniki sklopi ruke i viknu:
- Pustite me na miru! Zar sve to da doekam od svojih drugova?
- Mi vas ne osuujemo zbog toga - ree jednogodinji dobrovoljac. - Naprotiv vidi
se da ete biti dobar vojnik. Kad su Francuzi za napoleonskih ratova opsjedali
Madrid, tada je panjolski zapovjednik madridske tvrave, prije nego preda tvravu
zbog gladi, pojeo svog autanta i ne posolivi ga.
- Time je zaista podnio rtvu jer bi osoljeni autant svakako bio ugodnije jelo... A
kako se, gospodine raunarski narednie, zove onaj na bataljonski autant?...
Ziegler? To je takav mravko da od njega ne bismo mogli napraviti dovoljno porcija
ni za jednu markompaniju.
- Pogledajte! - ree raunarski narednik Vank. - Baloun dri u ruci krunicu!
I zaista! Baloun je u svom prevelikom jadu traio spas u sitnim zrncima od
klokoevine, proizvodu firme Morica Lowensteina u Beu.
- I ova je krunica iz Klokota - ree tuno Baloun. - Prije nego su mi je donijeli,
stradala su dva gueta, ali to nije nikakvo meso, suvie je mekano.
Kratko vrijeme poslije toga priopena je itavom vlaku naredba da se za etvrt sata
polazi. Budui da to nije htio nitko vjerovati, dogodilo se da je poneki, unato
opreznosti, nekamo zalutao. Kad je vlak krenuo, falilo je osamnaest vojnika, a
meu njima i narednik Nasklo iz 12. markompanije. On se, kad je vlak ve davno
zamakao iza Iatare, svaao u maloj bagremovoj umici iza kolodvora, u nevelikoj
uvali, s nekom droljom koja je traila od njega pet kruna, dok joj je on za ve
izvrenu uslugu predlagao nagradu u iznosu od jedne krune ili par uaka, pa je do
toga posljednjeg poravnanja konano i dolo s takvom estinom da su se na njezinu
dernjavu strali ljudi s kolodvora.

402

III. OD HATVANA DO GALICIJSKE GRANICE

Kroz itavo vrijeme eljeznikog prijevoza ovog bataljona koji je trebao ponjeti
ratnu slavu im proe pjeice od Laborca preko istone Galicije na frontu, vodili su
se u vagonu u kojem su bili jednogodinji dobrovoljac i vejk, opet udnovati
razgovori, vie ili manje veleizdajnikog karaktera, u manjem opsegu, ali moemo
rei openito da je isto tako bilo i u drugim vagonima. ak je i u tabnom vagonu
vladalo neko nezadovoljstvo jer je u Fzes Abonyu stigla od pukovnije armijska
zapovijed po kojoj se oficirima obrok vina smanjuje za osminu litre. Dakako, pri
284

tom nisu zaboravili ni vojnike: njima su smanjili obrok saga

za dekagram po
ovjeku, to je bilo toliko zagonetnije jer u vojsci nije nitko nikada saga ni vidio.
Ipak trebalo je to javiti raunarskom naredniku Baumtanzlu, koji se time osjetio
strahovito uvrijeen i okraden, a tome je on dao i izraaja rekavi da je sago danas
vrlo vrijedna namirnica i da bi on za kilogram saga dobio bar osam kruna.
U Fzes Abonyu otkrilo se i to da je jedna kompanija izgubila poljsku kuhinju, jer
se konano na toj stanici trebao kuhati gula s krumpirom ije je veliko znaenje
istakao latrinengeneral. Istragom se utvrdilo da nesretna poljska kuhinja uope
nije ni pola iz Brucka i da valjda i sada stoji ondje iza barake br. 186, naputena i
hladna.
Kuharsku osoblje koje je pripadalo toj poljskoj kuhinji bilo je naime uoi odlaska
zatvoreno u glavnoj straamici zbog obijesnog vladanja u gradu, pa je znalo stvar
tako urediti da je ostalo u zatvoru i onda kad je ve njihova markompanija
putovala po Madarskoj.
eta bez kuhinje bila je pridijeljena drugoj poljskoj kuhinji, to dakako nije prolo
bez svae jer je meu vojnicima iz obiju eta, koji su bili dodijeljeni da ljute
krumpir, dolo do takvih sporova da su jedni drugima tvrdili kako oni nisu takvi
volovi da bi se muili za druge. Na kraju se zapravo pokazalo da je taj gula s
krumpirom zapravo smicalica, da se vojnici naviknu na iznenadnu zapovijed: Alles
zurck!

285

kad budu na fronti pred neprijateljem kuhali gula, pa im se onda izlije

403

gula iz kotlova te nitko ne dobije ni da ga lizne.

I to je dakle bila neka priprava, ne tako potpuno tragina, ali ipak pouna. Kad je
naime trebalo ve dijeliti gula, stigla je zapovijed za ukrcavanje u vagone, pa se
polo prema Mikolcu. Ali ni ondje nisu dijelili gula jer je na pruzi stajao vlak s
ruskim vagonima, pa stoga nisu putali vojnike iz vagona, nego ostavie slobodno
polje njihovoj fantaziji da e se gula dijeliti tek onda kad izau u Galiciji iz vlaka,
gdje e gula proglasiti skiseljenim i nevaljalim za jelo i onda izliti.
Zatim su vozili gula dalje u Tiszalak i Zombor, pa kad ve nitko nije oekivao da
e se gula dijeliti, stade vlak u Novom gradu pod iatorom (Storalja Ujhely), gdje
se ponovo naloila vatra pod kotlovima, gula se podgrijao i konano podijelio.
Kolodvor je bio dupkom pun. Najprije je trebalo otpremiti dva vlaka s municijom,
za njima dva transporta topnitva i vlak s pontonskim odredima. Uope moe se
rei da su se ovdje sakupili vlakovi s trupama svih moguih vojnih rodova.
Iza kolodvora su honvedski husari zafrkavali dva poljska idova kojima su
opljakali ko rakije, i sada su ih umjesto plae, dobro raspoloeni, udarali po
ustima, to im je oito bilo doputeno, jer je sasvim blizu stajao njihov kapetan i
ugodno se smjekao ovom itavom prizoru, dok je iza magazina nekoliko drugih
honvedskih husara zahvaalo crnooke keri zlostavljanih idova ispod sukanja.
Nalazio se tu i vlak s aeroplanskim odredom. Na drugim kolosijecima stajahu na
vagonima isti predmeti, aeroplani i topovi, ali samo u razbitom stanju. Bili su to
oboreni letei aparati i polupane haubike cijevi. Dok je sve svjee i novo putovalo
na frontu, ti su se ostaci slave vraali sada u unutranjost zemlje na popravak i
rekonstrukciju.
Dakako porunik je Dub tumaio vojnicima koji su se okupili oko razbitih topova i
aeroplana da je to ratni plijen, ali je primijetio i to da malo dalje od njega stoji opet u
skupini vojnika vejk pa im neto tumai. Pribliivi se dakle tome mjestu, zau
vejkov razboriti glas:
- Bilo kako mu drago, ipak je to ratni plijen. Dodue, na prvi pogled neugodno kad
286

ovjek proita na lafetu: K. u. K. Artilleriedivision . Ali to e po svoj prilici biti

tako da je taj top pao u ruke Rusa, pa smo ga mi morali ponovo osvojiti, a takav
plijen je mnogo vredniji, jer...
- Jer - ree sveano kad je opazio porunika Duba - neprijatelju se ne smije nita
ostaviti u rukama. To vam je kao s Przemylom ili s onim vojnikom kome je
neprijatelj u borbi oteo uturicu. Bilo je to jo u doba napoleonskih ratova, pa je taj
vojnik otiao nou u neprijateljski tabor i donio uturicu natrag, te uz to jo bio i na
dobitku jer je neprijatelj te noi fasovao rakiju.
Porunik Dub ree mu samo ovo:
- Gledajte da se izgubite, vejku, i da vas vie ovdje ne vidim!
- Na zapovijed, gospodine porunie!
I vejk ode drugoj vagonskoj skupini, a da je porunik Dub uo to je vejk jo
pridodao, sigurno bi skoio iz uniforme premda je to bila sasvim neduna biblijska
reenica: Malo ete me jo vidjeti, i jo malo, pa me neete vidjeti.
Poslije odlaska vejkova porunik Dub je bio jo tako glup da je vojnike
upozoravao na jedan oboreni austrijski aeroplan, na ijem je metalnom obruu bilo
404

jasno naznaeno: Wiener Neustadt.

- Taj smo aeroplan oborili kod Lavova - rekao im je porunik Dub.
Te je rijei uo i natporunik Luk, koji se pribliio i glasno dodao:
- Pri tom su oba ruska avijatiara izgorjela.
Zatim ode dalje bez rijei pomislivi da je porunik Dub pravi vol.
Iza drugih vagona sreo se sa vejkom pa je nastojao da mu izmakne, jer se na
vejkovom licu, im je spazio natporunika Luka, vidjelo da taj ovjek ima
mnogo toga na srcu to bi mu htio rei.
vejk poe prema natporuniku pa mu ree:
- Ich melde gehorsam, kompanijski ordonans vejk moli dalje zapovijedi. Pokorno
javljam, gospodine natporunie, ja sam vas ve traio u tabnom vagonu.
- ujte, vejku - ree natporunik Luk potpuno odbojnim i neprijateljskim tonom.
- Znate li vi kako se zovete? Zar ste ve zaboravili kako sam vas nazvao?
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja nisam zaboravio neto takvo, jer ja
nisam jednogodinji dobrovoljac elezn. Bilo je to tada, jo davno, prije rata, kada
sam sluio vojsku u kasarnama na Karlnu, pa je ondje bio i neki pukovnik Fliedler
von Bumerang ili tako nekanko.
Natporunik Luk se i nehotice nasmijao, tome nekanko, a vejk je nastavio:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da je taj na pukovnik bio za polovinu
manji nego vi, da je nosio bradu i brkove kao knez Lobkovic, tako da je izgledao
kao majmun, a kad bi se razdraio, tada bi skakao dvaput tako visoko kao to je bio
sam visok, tako da smo ga zvali djedo od kauuka. Tada vam je bio neki prvi maj,
pa smo bili u pripravnosti, a uoi toga dana drao nam on u dvoritu velik govor, da
zato, veli, moramo sutra svi ostati u kasarni i nikuda ne izlazi da bismo mogli po
najvioj zapovijedi, u sluaju potrebe, postrijeljati svu tu socijalistiku bandu. I zato
vojnik, koji ima danas izlaz pa se ne vrati u kasarnu, nego produi izlazak do sutra,
zato taj vojnik ini veleizdaju, jer takav pijani klipan nee moi pogoditi nikoga kad
se bude pucalo plotunom, nego e jo pucati u zrak. Kad se dakle jednogodinjak
elezn vratio u sobu, rekao nam je da nam je djedo od kauuka ipak dao dobru
ideju. Jer ipak je istina da sutra nee nikoga pustiti u kasarnu, pa je onda najbolje da
se sutra uope ne dolazi. I to je on, pokorno javljam, gospodine natporunie, zaista
i ostvario u potpunosti. Ali na vam je pukovnik Fliedler bio takva bijedna mrcina,
dao mu bog rajsko naselje, da je sutradan etao po Pragu i traio nije li se tko iz
287

nae regimente drznuo da izae iz kasarne, pa je negdje kod Prane brne sreom
susreo eleznoga i odmah dreknuo na njega: Ja u ti tati, ja u te nauiti, ja u ti
dvaput zasladiti!
Rekao mu je i vie toga i protjerao ga u kasarnu te mu je itavim putem govorio
rune rijei i razline prijetnje i neprestano ga pitao kako se zove. elesni, elesni,
ti e se usrati, ja veseo to sam te ufatio, ja ti ukasat den ersten Mai. elesni,
elesni, ti biti moj, ja tebe zatvoriti, fino zatvoriti! eleznomu je to ve bilo
svejedno. Ali kad su ili preko Poia mimo Rozvaila, elezn skoknu u kapiju i
izgubi se kroz prolaz. Tako je djedi od kauuka pokvario veliku radost da e ga
strpati u zatvor. To to je on umakao, pukovnika je tako razjarilo da je u srdbi
zaboravio kako se taj njegov delikvent zove; sve je to nekako pobrkao u glavi, i
405

kada je doao u kasarnu, poeo je skakati do stropa koji je bio nizak, a bataljonski
se udio zato stari odjednom govori pokvarenim ekim jezikom i vie: Pakrenog
zatvoriti, Pakrenog ne zatvoriti, Olofnog zatvaraj, Kositrenog zatvoriti!

I tako je djedo gnjavio iz dana u dan i neprekidno pitao jesu li ve uhvatili

Bakrenoga, Olovnoga i Kositrenog, pa je dao postrojiti itavu kompaniju, ali oni su
ve eleznoga, o ijem se sluaju openito znalo, prebacili u ambulantu jer je bio
zubni tehniar. Tako je to trajalo sve dok nije jednom poto za rukom nekom
vojniku iz nae pukovnije da probode jednog draguna u Buckovoj gostionici koji je
udvarao njegovoj djevojci, pa su nas tada poredali u etverokut, a morali su izai
svi, pa i ambulanta, a tko je bio vrlo bolestan, toga su pridravala dvojica. Nita
dakle nije pomagalo, pa je elezn morao izai na dvorite, gdje su nam proitali
pukovnijsku zapovijed otprilike u tom smislu da su i draguni vojnici i da je
288

zabranjeno bosti ih bajonetom, je su oni nai Kriegskammaraden . Neki je

jednogodinjak prevodio zapovijed s njemakog na eki, a na je pukovnik zvjerao
kao tigar. Najprije je obiao red vojnika s prednje strane, a zatim sa stranje,
obilazio je tako etverokut i najednom pronaao eleznoga koji je bio visok kao
gora, tako da je, gospodine natporunie, bilo strano komino kada ga je on
dovukao u unutranjost etverokuta. Jednogodinjak prestade prevoditi, a na
pukovnik poe poskakivati pred eleznm kao kad pas navaljuje na kobilu, a uz to
se derao: Nee mi popjei, ti mi nikamo nee popjei, sad ti meni govoriti da si
elesn, a ja furt govoriti Pakreni, Kositreni, Olofni. On je elesn, on je to kopile
289

elesn, ja te nauiti Olofni, Kositreni, Pakreni, ti Mistvieh, du Schwein,

du
elesn!
I odrapio mu za to mjesec dana, ali ga poslije nekih etrnaest dana zaboljeli zubi, pa
se sjetio da je elezn zubni tehniar, pa ga je dao dovesti iz zatvora u ambulantu
da mu izvadi zub, a elezn mu ga vadio oko etvrt sata, tako da su djedu triput
vodom polijevali, ali se djedo nekako smekao pa je oprostio eleznomu preostalih
etrnaest dana.
406

To vam je dakle tako, gospodine natporunie, kad pretpostavljeni zaborave ime

svoga potinjenog, ali potinjeni ne smije nikad zaboraviti ime svoga
pretpostavljenog, kao to nam je upravo rekao taj gospodin pukovnik, da neemo ni
nakon mnogo godina zaboraviti da nam je jednom bio zapovjednik pukovnik
Fliedler. - Da nije moda bilo predugo, gospodine natporunie?
- Znate, vejku - odgovori mu natporunik Luk - to vas vie sluam, to vie
dolazim do uvjerenja da vi uope ne potujete svoje pretpostavljene. Vojnik mora i
poslije mnogo godina govoriti samo dobro o svojim bivim starjeinama.
Vidjelo se da se natporunik Luk poinje zabavljati.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - upade mu u rije vejk tonom
ispriavanja - ta gospodin pukovnik Fliedler je ve davno mrtav, ali ako, gospodine
natporunie, elite, ja u o njemu govoriti same pohvalne stvari. On vam je,
gospodine natporunie, bio pravi aneo za vojnike. On vam je bio tako dobar kao
sveti Martin, koji je siromanima i gladnima dijelio svetomartinske guske. On je
dijelio svoj ruak iz oficirske menae s prvim vojnikom koga bi sreo u dvoritu, a
kad smo se ve zasitili knedla, tada je naloio da nam prave za ruak grenadir-mar
sa svinjskim mesom. A kad su bili manevri, tek tada se u pravom svjetlu odlikovao
svojom dobrotom. Kad smo doli u Donje Krlovice, tada je izdao nalog da na
njegov troak popijemo sve pivo donjokrlovike pivovare, a kad mu je bio
imendan ili roendan, tada je dao za itavu regimentu skuhati zeca na vrhnju s
valjucima od emiaka. On je bio tako dobar prema vojnicima da su vam jednom,
gospodine natporunie...
Natporunik Luk kvrcnu lako vejka po uhu pa mu ree prijateljskim tonom:
- Ta idi ve jednom, gade, pusti ga na miru!
290

- Zum Befehl, Herr Oberleutnant!

I vejk ode svome vagonu, dok se pred bataljonskim ealonom, ondje gdje su u
vagonu bili zatvoreni telefonski aparati i ice, odigrala ova scena:
Ondje je stajala straa, jer je sve po zapovijedi kapetana Sgnera moralo biti
feldmssig.

291

Straari su se dakle razmjestili prema vrijednosti ealona s obadviju

strana te su dobili feldruf

292

i losung

293

iz bataljonske kancelarije.

294

Odziv je toga dana bio Kappe a lozinka: Hatvan. Straar koji je to kraj
telefonskih aparata morao da upamti, bio je nekakav Poljak iz Kolomyje koji je po
nekom udnom sluaju dospio u 91. pukovniju.
Ali kako bi on znao to je to Kappe, no jer je u njemu bila klica mnemotehnike,
ipak je zapamtio da ta rije poinje slovom k. pa je poruniku Dubu koji je bio
bataljonski deurni oficir i pitao ga, pribliavajui se, odziv, ponosno odgovorio:
Kaffe!" Bilo je to dakako vrlo prirodno jer se Poljak iz Kolomyje jo uvijek sjeao
jutarnje i veernje kave u logoru u Brucku.
No kad je jo jednom dreknuo Kaffee, a porunik se Dub stalno pribliavao, tada
295

on, svjestan prisege i svoje straarske slube, viknu prijetei: Halt , a kada se
porunik Dub primakao jo za dva koraka i stalno traio odziv, uperio je on u njega
puku i, ne znajui savreno njemaki jezik, posluio se udnovatom mjeavinom
poljskog i njemakog jezika viknuvi:
407

296

- Bene ajsn, bene ajsn.

Porunik Dub je shvatio i poeo uzmicati viui:
297

- Wachkommandant! Wachkommandant!
Pojavio se vodnik Jelnek, koji je Poljaka i doveo na straarsko mjesto, i upitao ga
za odziv, a poslije njega pitao ga i porunik Dub kome je oajni Poljak iz Kolomyje
odgovorio vikom koja je odjekivala po itavom kolodvoru: Kaffe, Kaffe! Koliko
god je ondje bilo ealona, poskakae iz njih vojnici sa oljama i nastade grozna
panika, koja se svrila time da su razoruanog, estitog vojnika odveli u zatvoreniki
vagon.
Ali porunik je Dub nekako posumnjao na vejka jer ga je prvog vidio kako izlazi iz
vagona sa oljom u ruci, i dao bi glavu da ga je uo kako vie: Sa oljama van, sa
oljama van!
Nakon ponoi krenu vlak prema Ladovcu i Trebiovu, gdje ga je ujutro na
kolodvoru pozdravilo Drutvo veterana jer je pobrkalo ovaj marbataljon s
marbataljonom 14. honvedske madarske pukovnije, koji je proputovao ovuda jo
nou. Bilo je jasno da su veterani nakresani, pa su svojom dernjavom: Isten ld
298

meg a kirlyt!
probudili iza sna itav transport. Nekoliko svjesnijih vojnika
nagnuto se kroz prozor i doviknulo im: Poljubite nas u stranjicu! Eljen!
Nato veterani dreknue da su se potresli prozori kolodvorske zgrade:
299

- Eljen! Eljen a tizengyedik regiment!

Nakon pet minuta krenuo je vlak prema Humennu. Ovdje su se ve jasno i vidljivo
razaznavati tragovi bojeva, kad su ono Rusi prodirali u dolinu Tise. Po obroncima
su se protezali primitivni rovovi, ovdje ondje vidjelo se popaljeno naselje oko kojega
je na brzinu podignuta koliba pokazivala da su se vlasnici opet vratili.
Zatim, kad su oko podneva stigli na stanicu Humenno gdje je i kolodvorska zgrada
pokazivala tragove bojeva, izvrene su pripreme za ruak, a momad ealona mogla
je dotle zaviriti u javnu tajnu kako vlasti nakon odlaska Rusa postupaju s mjesnim
stanovnitvom koje je i po govoru i po vjeri srodno s ruskom vojskom.
Na peronu se nalazila skupina uhapenih madarskih Rusa, opkoljena madarskim
andarima. Bilo je tu nekoliko popova, uitelja i seljaka iz daleke okolice. Svima su
odostrag ruke bile vezane uetom, a dva po dva bijahu zajedno vezani. Veinom su
imali razbite nosove i kvrge na glavi, jer su ih odmah nakon hapenja premlatili
andari.
Malo podalje zabavljao se madarski andar s jednim popom. Svezao mu je ue
oko lijeve noge, a ue je drao u ruci i natjeravao popa kundakom da plee arda
pri emu je trzao uetom tako da je pop pao na nos te nije mogao ustati, jer su mu
odostrag bile svezane ruke, pa je oajniki pokuavao da se okrene na lea ne bi li
se moda tako podigao sa zemlje. andar se tome tako iskreno smijao da su mu
suze udarile na oi, pa kad se pop ve pridizao, trgnuo je ue i pop opet udari
nosom o zemlju.
Napokon je tome uinio kraj andarmerijski oficir, koji je naloio da uhapene
odvedu, dok ne doe vlak, u praznu suu iza kolodvora, pa neka ih ondje tuku i
mlate da nitko ne vidi.
408

O toj epizodi raspriali se oficiri u tabnom vagonu, pa se uglavnom moe rei da je

veina to osuivala.
300

Fhnrich Krauss je mislio, kad su ve veleizdajnici, da ih valja odmah na licu

mjesta objesiti bez ikakva muenja, ali porunik se Dub potpuno sloio s itavim
prizorom i povezao ga odmah sa sarajevskim atentatom i objasnio sve to tako da se
ovi madarski andari na stanici Humenno osveuju za smrt nadvojvode Franje
Ferdinanda i njegove supruge. A da prida vanost svojim rijeima, ree da je bio
pretplaen na jedan asopis, imekov etverolist, i da je taj asopis jo prije
rata u srpanjskom broju pisao o tom atentatu da besprimjerni sarajevski zloin
ostavlja u srcima ljudskim za dugo vremena neizljeivu ranu, to bolniju to tim
zloinom nije oduzet samo ivot predstavnika dravne izvrne vlasti, nego i ivot
njegove vjerne i ljubljene supruge i da je unitenjem tih dvaju ivota razoren sretan i
uzoran obiteljski ivot i da su njihova djeca, koju svi vole, postala siroad.
Natporunik Luk samo proguna za se da su valjda andari ovdje u Humennu bili
pretplaeni na imekov etverolist i da su itali taj dirljivi lanak. Uope,
zgadilo mu se sve to odjednom, pa je samo osjeao potrebu da se opije i da tako
zaboravi svoj pesimizam. Izaao je dakle iz vagona da potrai vejka.
- ujte, vejku - ree mu - ne znate li gdje bi se mogla nabaviti boca konjaka?
Nekako mi nije dobro.
- Sve to dolazi, pokorno javljam, gospodine natporunie, od promjene zraka.
Moda e vam, kad doemo na ratite, biti jo gore. to se ovjek vie udaljuje od
svoje prvobitne vojne baze, sve se slabije osjea. Neki Josef Kalenda, vrtlar iz
Stranica, takoer se jednom udaljio od kue, poao je naime iz Stranica na
Vinohrade pa se zaustavio u gostionici Na postaji, ali tada mu jo nije bilo nita,
no im je doao do vodovoda u Krunskoj ulici, on je u Krunskoj ulici iao od
gostionice do gostionice sve do crkve svete Ludmile pa se ve osjeao malaksalim.
No nije se dao time zaplaiti, jer se uvee uoi toga dana kladio u Stranicama u
gostionici Kod remize s nekim tramvajskim vozarom da e pjeke proputovati
oko svijeta za tri nedjelje. Udaljivao se dakle sve vie i vie od svoje kue dok nije
stigao u Crnu pivovaru na Karlovu trgu, pa je odande otiao na Malu Stranu u
pivovaru kod sv. Tome, a odande preko restauracije Kod Montaga i jo vie
preko gostionice Kod brabantskog kralja na Krasan vidik, a odatle u pivovaru
kod samostana na Strahovu. Ali sad mu vie nije prijala promjena zraka. Dospio je
ak na Loretanski trg, pa se ondje odjednom tako zaelio kue da se bacio na
zemlju, poeo se valjati po ploniku i vikati: Ljudi boji, ja dalje ne idem! Ja
fukam, da oprostite, gospodine natporunie, na taj put oko svijeta. No ako
elite, gospodine natporunie, ja u vam ve negdje pribaviti bocu konjaka, samo
se bojim da mi prije ne otputujete.
Natporunik Luk ga uvjeri da se odavde ne polazi jo itava dva sata i da konjak
prodaju potajno u bocama odmah iza kolodvora. Kapetan Sgner je ve poslao
onamo Matuia, pa mu je on za 15 kruna donio bocu sasvim pristojnog konjaka.
Neka dakle uzme 15 kruna i neka ode onamo, ali samo neka nikomu ne pria da je
to za natporunika Luka ili da ga on alje, jer je to zapravo zabranjeno.
- Budite sigurni, gospodine natporunie - ree vejk - da e sve biti u redu, jer ja
409

vrlo volim zabranjene stvari i jer sam se uvijek naao u neem zabranjenom, a
nisam ni sam znao kako. Jednom su nam u karlnskim kasarnama zabranili...
301

- Kehrt euch, marschieren marsch! - prekide ga natporunik Luk.

vejk dakle poe iza kolodvora ponavljajui putem sve sastavne dijelove svoje
ekspedicije: konjak mora biti dobar, pa ga zato mora unaprijed kuati; to je
zabranjeno, pa zato mora biti oprezan.
I ba kad je zamakao za peron, ponovo se sukobio s porunikom Dubom.
- to se ovuda skita? - zapita vejka. - Poznaje li me?
- Pokorno javljam - odgovori vejk salutirajui - ja vas ne elim upoznati s vae
loe strane.
Porunik Dub se prenerazio od zaprepatenja, ali vejk je stajao mimo, drei
stalno ruku na titu vojnike kape, i nastavio:
- Pokorno javljam, gospodine porunie, ja vas elim upoznati samo s one dobre
strane, da me ne natjerate na pla kao to ste mi posljednji put rekli.
Nad takvom drskou poruniku se Dubu zavrtjelo u glavi, pa je jedva smogao
toliko snage da ljutito vikne:
- Tornjaj se, mizerijo! Mi emo se jo porazgovoriti!
vejk ode preko perona, a porunik Dub, pribravi se, poe za njim. Iza kolodvora,
odmah kraj ceste, stajao je niz koara, prevrnutih tako da im je dno bilo okrenuto
prema gore, pa su na njima stajale koarice, a na koaricama razne poslastice koje
su izgledale sasvim neduno, kao da su svi ti slatkii namijenjeni kolskoj mladei
negdje na izletu. Leali su ondje komadii rastezivih bombona, cjevice od hostije,
kupovi kiselih bombona, ponegdje na kojoj koarici i krike crnoga kruha s
komadiem salame, koja je sasvim sigurno bila konjskog podrijetla. No u nutrini
koare nalazio se razliit alkohol, boce konjaka, ruma, oskoruovae i drugih likera i
rakije.
Odmah iza ulinog jarka stajala je daara, i u njoj se zapravo vrila sva ta trgovina
zabranjenog pia.
Vojnici bi se najprije pogodili kraj koare, a onda bi idov s pejzovima izvukao
ispod koare rakiju koja je tako neduno izgledala, i odnio je pod kaftanom u
drvenu kuicu gdje bi je ve vojnik neprimjetno sakrio nekamo u hlae ili pod
bluzu.
Ovamo se dakle uputio i vejk, dok ga je s kolodvora promatrao porunik Dub sa
svojim detektivskim talentom.
vejk je poeo odmah kod prve koare. Najprije je odabrao bombone, platio ih i
turio u dep, a pri tom mu je gospodin s pejzovima apnuo:
302

- Schnaps hab' ich auch, gndiger Herr Soldat.

Pogaanje je bilo brzo zavreno. vejk ode u daaru, ali ne plati prije nego je
gospodin s pejzovima otvorio bocu i vejk okusio konjak. No bio je zadovoljan pa
se vraao na kolodvor turivi bocu pod bluzu.
- Gdje si bio, mizerijo? - zakorai mu put na peron porunik Dub.
- Pokorno javljam, gospodine porunie, iao sam kupiti bombone. - I vejk
posegnu u dep i izvadi aku prljavih, zapraenih bombona. - Ako se gospodinu
poruniku ne gadi... Ve sam ih probao, nisu loi. Imaju neki naroit, ugodan okus,
410

kao po pekmezu, gospodine porunie.

Pod bluzom mu se ocrtavahu okrugle konture boce.
Porunik Dub potapa vejka po bluzi:
- A to ti je to tu, mizerijo jedna? Izvuci napolje!
vejk izvue bocu ukasta sadraja, s potpuno jasnom i razgovijetnom etiketom
Cognac.
- Pokorno javljam, gospodine porunie - odgovori vejk neustraivo - napumpao
sam u praznu bocu od konjaka neto pitke vode. Jo uvijek strahovito eam od
onog gulaa koji smo juer jeli. Samo to je voda s one pumpe, kao to vidite,
gospodine porunie, nekako uta; bit e to valjda eljezovita voda. Takve vode su
vrlo zdrave i korisne.

- Kad si tako edan, vejku - ree porunik Dub, avolski se smjekajui i nastojei
da to dulje otegne scenu u kojoj e vejk izvui krai kraj - tada se napij, ali
poteno. Ispij sve to odjednom!
Porunik Dub je ve unaprijed iskombinirao kako e vejk popiti par gutljaja pa
411

nee moi dalje, a onda e ga on, porunik Dub, slavno pobijediti i rei mu: Daj i
meni bocu da se malo napijem, i ja sam edan! I kako li e se u tom stranom
trenutku drati taj nitkov vejk, pa e onda ii na raport i tako dalje.
vejk otepi bocu, prinese je k ustima i gutljaj za gutljajajem nestajae u njegovu
grlu. Porunik Dub se skamenio. vejk je pred njegovim oima ispio itavu bocu, i
ne trepnuvi trepavicama, pa je praznu bocu bacio preko ceste u ribnjak, pljunuo
zatim i rekao, kao da je popio au mineralne vode:
- Pokorno javljam, gospodine porunie, ta voda zaista ima okus po eljezu. U
Kamyku na Vltavi jedan je gostioniar pravio za svoje ljetne goste eljezovitu vodu
na taj nain da je u bunar bacao stare potkove.
- Dat u ti ja stare potkove! Hajde pokai mi taj bunar, odakle si uzeo vodu!
- Nije daleko odavde, gospodine porunie, odmah iza ove drvene kuice.
- Poi naprijed, mizerijo, da vidim kako dri korak!
To je zaista udnovato, pomisli porunik Dub. Na tom se mizernom klipanu
zaista ba nita ne primjeuje.
vejk dakle poe naprijed, potpuno predan u boju volju, ali stalno mu je neto
govorilo da ondje mora biti bunar, pa se zaista nije nita ni iznenadio kad ga je ondje
naao. Bio je to ak bunar s pumpom, pa kad su doli do njega, vejk potegnu
mrk, pa iz bunara potee ukasta voda, tako da je vejk mogao sveano rei:
- Eto te eljezovite vode, gospodine porunie!
K njima prie preplaen ovjek s pejzovima, a vejk mu ree njemaki da donese
kakvu au jer gospodin porunik eli piti.

Porunik Dub je od svega toga potpuno poblesavio, te je popio itavu au vode,

nakon koje mu je u ustima preostao okus konjske mokrae i gnoja, pa potpuno
zbunjen svime to je doivio, dade idovu s pejzovima za tu au vode pet kruna,
te obrativi se vejku ree mu:
- to tu bulji, tornjaj se kui!
Za pet minuta vejk se pojavio u tabnom vagonu kod natporunika Luka i
412

tajanstvenim pokretom izmamio ga iz vagona i vani mu rekao:

- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja u za pet a najvie za deset minuta
biti potpuno pijan, ali u leati u svojem vagonu i molio bih vas da me, gospodine
natporunie, bar tri sata ne zovete i ne izdajete mi nikakvih zapovijedi dokle god se
dobro ne ispavam. Sve je u redu, ali me je uhvatio gospodin porunik Dub, a ja sam
mu rekao da je u boci voda, pa sam morao pred njim ispiti itavu bocu konjaka, da
mu dokaem da je voda. Sve je u redu, nita nisam izdao kao to ste i eljeli, a i
oprezan sam bio, ali sad ve, pokorno javljam, gospodine natporunie, osjeam
konjak i da mi ve nekako trnu noge. Dakako, pokorno javljam, gospodine
natporunie, ja sam navikao lokati jer sam s gospodinom feldkuratom Katzom...
- Odlazi, ivotinjo! - viknu natporunik Luk, no bez ikakve srdbe, ali mu je zato
porunik Dub postao za pedeset procenata mri nego to je bio prije toga.
vejk se uvue oprezno u svoj vagon, pa legavi na svoju kabanicu i teleak ree
raunarskom naredniku i ostalima:
- Jednom vam se jedan ovjek nakresao, pa je zamolio da ga ne bude...
Nakon tih rijei okrenu se na bok i poe hrkati.
Plinovi koje je isputao hrkanjem brzo napunie itavu prostoriju, tako da je kuhar
okultist Jurajda, udiui zrak nosnicama, izjavio:
- Do bijesa, to mirie konjak!
***
Za rasklopnim stolom sjedio je jednogodinji dobrovoljac Marek, koji je konano
nakon svih muka dogurao do bataljonskog ljetopisca.
Sad je opisivao junaka djela svoga bataljona, da mu se nau u zalihi, pa se vidjelo
da ga taj pogled u budunost veoma veseli.
Raunarski narednik je sa zanimanjem pratio kako jednogodinji dobrovoljac
marljivo pie i smije se pri tom itavim licem. Stoga ustade i nagnu se nad
jednogodinjeg dobrovoljca koji mu poe objanjavati:
- To vam je strano aljivo kada ovjek pie povijest bataljona za zalihu. Glavna je
stvar da se sistematski ide naprijed. U svemu mora biti sistema.
- Sistematski sistem - primijeti raunarski narednik Vank s vie manje prezimim
smijekom.
- Da - ree nemamo jednogodinji dobrovoljac - sistematizirani, sistematski sistem
pri pisanju povijesti bataljona. Ne moemo najprije nastupiti s velikom pobjedom,
sve to mora ii polagano, po izvjesnom planu. Na bataljon ne moe odjednom
303

pobjedniki zavriti ovaj svjetski rat. Nihil nisi bene. Glavna je stvar za temeljitog
pisca povijesti kao to sam ja, da najprije napravi plan naih pobjeda. Na primjer,
ovdje prikazujem kako e na bataljon, a bit e to valjda za dva mjeseca, prijei
zamalo rusku granicu koja je vrlo snano zaposjednuta, recimo od neprijateljskih
danskih pukovnija, dok nekoliko neprijateljskih divizija obilazi nae pozicije. Na prvi
se pogled ini da je na bataljon izgubljen, da e nas isjei na rezance, kadli uto
kapetan Sgner izda ovaj nalog naem bataljonu: Bog ne eli da ovdje izginemo,
stoga bjeimo!
I tada na bataljon poe bjeati, ali neprijateljska divizija koja nas je ve obila,
spazi da mi zapravo jurimo na nju, pa poe u strahu i ona bjeati te pade bez
413

ijednog hica u ruke rezerve nae vojske. Time zapravo i poinje itava historija
naeg bataljona. Iz neznatnog dogaaja, da govorim sada kao prorok, gospodine
Vanku, razvit e se dalekoseni dogaaji. Na bataljon ide iz pobjede u pobjedu.
Bit e zanimljivo kako e na bataljon napasti neprijatelja na spavanju, za to e
dakako biti potreban stil Ilustriranog ratnog izvjestitelja koji je za rusko-japanskog
rata izlazio kod Vilmeka. Na e bataljon napasti logor neprijatelja koji je na
spavanju. Svaki na vojnik odabrat e jednog neprijateljskog vojnika, pa e mu
svom snagom zabiti bajonet u grudi. Izvrsno nabrueni bajonet ui e u tijelo kao u
maslac, i samo e gdjegdje zapucketati koje rebro, a neprijatelji e se trzati u snu
itavim tijelom, za trenutak e izbuljiti oi koje vie ne vide, zahroptat e i ispruiti
se. Zaspalim neprijateljima pojavit e se na ustima krvave sline, i time je stvar
zavrena i pobjeda je na strani naeg bataljona.
Ili, jo e biti bolje otprilike za tri mjeseca kada e na bataljon zarobiti ruskog cara.
Ali o tom emo, gospodine Vanku, razgovarati kasnije, zasada moram prikupiti
zalihu malih epizoda koje svjedoe o besprimjernom junatvu. Morat u izmisliti
potpuno nove ratne termine. Jedan sam ve izmislio, pisat u o portvovnoj
odvanosti naih vojnika koji su nadjeveni krhotinama granata. Prilikom eksplozije
neprijateljske mine jedan na vodnik, recimo dvanaeste ili trinaeste kompanije, ostat
e bez glave.
- A propos - ree jednogodinji dobrovoljac udarivi se po glavi - gotovo sam
zaboravio, gospodine raunarski narednie, ili graanski reeno, gospodine Vanku,
morate mi pribaviti popis svih podoficira. Recite mi po imenu kojeg narednika iz
dvanaeste ete!... Houska? Dobro, taj Houska dakle ostat e bez glave zbog
eksplozije one mine, glava e mu odletjeti, ali tijelo e uiniti jo nekoliko koraka,
nanianit e i oboriti jo neprijateljski aeroplan. Samo se po sebi razumije, da se
odjeci ove pobjede moraju u budunosti proslaviti u obiteljskom krugu u
Schnbrunnu. Austrija ima vrlo mnogo bataljona, ali jedini bataljon koji se
odlikovao, jest na, pa e se jedino zbog njega prirediti mala obiteljska intimna
sveanost u carskom domu. Zamiljam to tako, kao to vidite u mojim biljekama,
da e se obitelj nadvojvotkinje Marije Valerije preseliti zbog toga iz Wallseea u
Schnbrunn. Sveanost je sasvim intimna i odrava se u dvorani kraj careve
spavae sobe koja je osvijetljena bijelim votanim svijeama, jer na dvoru, kao to
je poznato, ne vole elektrine arulje zbog kratkog spoja protiv kojega je stari
monarh neraspoloen.
U est sati uvee poinje sveanost u ast i slavu naeg bataljona. U to doba uvode
u dvoranu unuke njegova velianstva, a dvorana zapravo pripada odajama
blagopokojne carice. Sad nastaje pitanje tko e biti prisutan osim carske obitelji.
Mora biti nazoan, a i bit e nazoan generalni autant monarha, grof Paar. Budui
da pri takvim obiteljskim i intimnim gozbama kadikad kome i pozli, ime dakako ne
mislim da e se grof Paar moda pobljuvati, poeljna je i prisutnost linog lijenika,
dvorskog savjetnika dra Kerzla. Radi reda, da ne bi moda dvorski lakaji dopustili
sebi kakve intimnosti prema dvorskim damama nazonima na gozbi, prisustvovat e
i vrhovni dvorski dvorjanik baron Lederer, komornik grof Bellegarde i vrhovna
dvorska dama, grofica Bombelles, koja igra meu dvorskim damama istu ulogu kao
414

i madame u uhovu bordelu. Kad su se uzviena gospoda sakupila, o tome je

obavijeten car, koji se zatim pojavio u pratnji svojih unuka, sjeo za stol i odrao
zdravicu u ast naeg marbataljona. Poslije njega uze rije nadvojvotkinja Marija
Valerija koja osobito pohvalno spominje vas, gospodine raunarski narednie.
Dakako, prema mojim biljekama na e bataljon pretrpjeti teke i osjetljive gubitke,
jer bataljon bez mrtvih nije nikakav bataljon. Bit e potrebno da se jo pripremi novi
lanak o naim mrtvima. Povijest bataljona ne smije se sastojati samo od suhih
injenica o pobjedama, kojih sam ve unaprijed pribiljeio oko etrdeset i dvije. Vi
ete na primjer, gospodine Vank, poginuti kraj male rjeice, a ovaj Baloun, koji je
u nas tako udno izbuljio oi, poginut e sasvim drugaijom smru nego to je smrt
od taneta, rapnela ili granate. Bit e zadavljen lasom, izbaenim iz neprijateljskog
aeroplana ba u onom trenutku kad bude prodirao ruak svoga natporunika
Luka.
Baloun uzmaknu, oajniki odmahnu rukom i izusti potiteno:
- Pa nisam ja kriv za svoju prirodu! Jo dok sam sluio vojni rok, pojavljivao sam
se u kuhinji po hranu bar triput, sve dok me nisu zatvorili. Jednom sam dobio za
ruak triput za redom rebro, zbog kojega sam dobio mjesec dana zatvora. Neka se
vri volja boja!
- Ne bojte se, Baloune - tjeio ga je jednogodinji dobrovoljac - u povijesti bataljona
nee biti spomenuto da ste poginuli derui na putu od oficirske menae do rovova.
Bit ete spomenuti zajedno sa svim muevima naeg bataljona koji su pali za slavu
naeg carstva, kao npr. raunarski narednik Vank.
- Kakvu ste mi smrt odredili, Marek?
- Samo se nemojte toliko uriti, gospodine raunarski narednie, ne ide to tako brzo!
Jednogodinji dobrovoljac se zamislio:
- Vi ste iz Kralupa, zar ne? Piite dakle kui u Kralupe da ete nestati bez traga, ali
piite nekako oprezno. Ili moda elite biti teko ranjeni, pa da ostanete leei iza
ianih zapreka? Leite vi tako lijepo sa slomljenom nogom itav dan. Neprijatelj
nou osvjetljuje reflektorom nae poloaje i spazi vas; misli da ste u izvidnikoj
slubi, pa pone na vas sipati granate i rapnele. Vi ste naoj vojsci uinili ogromnu
uslugu jer je neprijateljska vojska utroila na vas toliko mnotvo municije kao na
itav bataljon, a dijelovi vaeg tijela, nakon svih tih eksplozija nad vama, slobodno
plove zrakom, probijaju ga svojom rotacijom, i pjevaju pjesmu velike pobjede.
Ukratko i jezgrovito, na svakoga e doi red i svatko e se iz naeg bataljona
odlikovati, tako da e slavne stranice nae povijesti biti prepune tih pobjeda, premda
ih vrlo nerado navodim u prevelikom broju, ali to mogu da radim, sve valja uraditi
temeljito, da iza nas ostane uspomena prije nego, recimo u mjesecu rujnu, ne
preostane od naeg bataljona ba nita osim tih slavnih stranica povijesti, koje e
govoriti srcima svih Austrijanaca da je sigurno da su se svi oni koji vie nee vidjeti
svojeg doma, borili jednako snano i junaki. Svretak sam tome ve sastavio,
znate, gospodine Vanku, svretak tome nekrologu: "ast uspomeni poginulih!
Njihova ljubav prema monarhiji najsvetija je ljubav jer je postigla vrhunac u smrti.
Njihova imena neka se izgovaraju s potovanjem, kao npr. ime Vank. A oni koji su
najbolnije osjetili gubitak svojih hranitelja, neka ponosno obriu suze, jer ovi to
415

padoe - bijahu heroji naeg bataljona.

Telefonist Chodounsk i kuhar Jurajda s velikim zanimanjem sluahu izlaganje
jednogodinjeg dobrovoljca o pripremanoj bataljonskoj povijesti.
- Doite blie, gospodo - ree jednogodinji dobrovoljac prelistavajui svoje biljeke
- evo, strana 15: Telefonist Chodounsk pao 3. rujna zajedno s kuharom
Jurajdom." - ujte dalje moje biljeke: Besprimjerno junatvo. Prvi, stavljajui
ivot na kocku, spasava telefonsku icu u svojem blindiranom sklonitu vrei
telefonsku slubu tri dana bez zamjene. - Drugi, videi kako prijeti opasnost da e
nas neprijatelj opkoliti s boka, baca se na neprijatelja s kotlom kipue juhe sijui
uas i opekline meu neprijateljem. - Krasna smrt obojice! Prvi raznesen od mine, a
drugi uguen otrovnim plinovima koje su mu gurnuli pod nos kad se vie nije imao
ime braniti. - Obojica poginue s usklikom: Es lebe unser
304

Batalionskommandant! Vrhovno zapovjednitvo ne moe drugo nego da nam

svaki dan odaje pohvalu u obliku zapovijedi, da bi i druge jedinice nae vojske
upoznale junatvo naeg bataljona i ugledale se u nj. Mogu vam proitati odlomak iz
vojne zapovijedi koja e se itati po svim jedinicama nae vojske, a koja je vrlo
slina onoj zapovijedi nadvojvode Karla kad je on godine 1805. stajao sa svojom
vojskom pred Padovom i sutradan poslije te zapovijedi dobio propisne batine.
Sluajte, dakle, to e se itati o naem bataljonu kao o uzornoj, junakoj jedinici za
sve vojske: ...Nadam se da e se itava vojska ugledati u gore spomenuti bataljon,
a naroito da e usvojiti onaj duh samopouzdanja i hrabrosti, duh vrste
nesavladljivosti u opasnostima, duh onog uzornog junatva, ljubavi i povjerenja
prema svojim pretpostavljenim starjeinama, jer ga sve te vrline kojima se bataljon
istie, vode do divljenja vrijednih ina, do sree i pobjede naeg carstva. Ugledajmo
se svi u njegov primjer!
S onog mjesta na kojem je leao vejk zau se zijevanje i vejkovo govorenje iza
sna:
- Imate pravo, gospoo Mllerov, da su svi ljudi slini. U Kralupima je gradio
pumpe neki gospodin Jaro, i on je bio slian uraru Lejhanzu iz Pardubica kao da
mu je iz oka ispao, a taj je opet bio neobino slian nekom Piskoru iz Jiina, a sva
trojica zajedno nekom nepoznatom samoubojici koga su nali objeena i potpuno
sagnjila u jednom ribnjaku kraj Jindichova Hradeca, ispod same pruge, gdje se
valjda bacio pod vlak.
Opet se zau zijevanje, pa onda i dodatak:
- A poslije su sve ostale osudili na veliku globu, a sutra mi, gospoo Mllerov,
napravite procijeene rezance...
I vejk se okrenu na drugu stranu i hrkae dalje, dok se izmeu kuhara okulista
Jurajde i jednogodinjeg dobrovoljca razvila debata o tome to e biti u budunosti.
Okulist Jurajda iznese svoje miljenje da se moda na prvi pogled ini besmisleno
kad ovjek pie u ali o neem to e se zbiti u budunosti, ali sigurno je da i takva
ala vrlo esto sadrava proroanske injenice, kad ovjekov duevni pogled, pod
utjecajem tajanstvenih sila, otkriva koprenu nepoznate budunosti. Od toga asa u
Jurajdinu se govoru neprestano ponavljala rije koprena. U svakoj drugoj reenici
pojavljivala se njegova koprena budunosti, dok konano nije preao ak na
416

regeneraciju, tj. na obnavljanje ljudskog tijela. Ubacio je u to i sposobnost

obnavljanja tijela kod naljevnjaka (infuzorija), pa je zavrio tvrdnjom da svaki
ovjek moe guterici otkinuti rep, pa e joj on opet narasti.
Telefonist Chodounsk primijeti na to da bi ljudi uivali kad bi i kod njih bilo
mogue isto to i kod guterice s njezinim repom. Kad bi recimo npr. u ratu tko
ostao bez glave ili drugog dijela tijela, takva bi mogunost za vojne vlasti bila upravo
dobrodola, jer ne bi uope bilo invalida. Takav austrijski vojnik kojemu bi
neprekidno rasle noge, ruke, glave, vrijedio bi sigurno vie nego itava brigada.

Jednogodinji dobrovoljac izjavi da se danas, zahvaljujui usavrenoj ratnoj tehnici,

neprijatelji mogu s uspjehom raskomadati valjda i na tri poprena dijela. Postoji
zakon o obnavljanju tijela biara iz porodice naljevnjaka; svaki se raspolovljeni dio
obnavlja, dobiva nov organizam i raste samostalno kao biar. Analogno tome, nakon
svake bitke austrijska bi se vojska koja je uestvovala u borbi, potrostruila,
podeseterostruila, i na svaku bi se nogu razvio nov svje infanterist.
- Kad bi vas uo vejk - primijeti raunarski narednik Vank - on bi nam naveo bar
koji primjer.
305

vejk je odmah reagirao na spominjanje svoga imena i progunao: Hier te je i

dalje hrkao poto je na taj nain oitovao svoju vojnu disciplinu.
Na pritvorenim vagonskim vratima pojavi se glava porunika Duba.
- Je li tu vejk? - upita on.
- Spava, pokorno javljam, gospodine porunie - odgovori jednogodinji
dobrovoljac.
- Kad pitam za njega, vi, jednogodinji dobrovolje, treba da odmah skoite i
pozovete ga!
- To nije mogue, gospodine porunie, on spava!
- Onda ga probudite! Ja se udim, jednogodinji dobrovolje kako vam to odmah
nije palo na um! Ta vi morate biti usluniji prema svojim pretpostavljenima! Vi me
jo ne poznajete... Ali kad me upoznate...
417

Jednogodinji dobrovoljac poe buditi vejka.

- vejku, vatra, ustani!
- Kad su tada gorjeli Odkolkovi mlinovi - proguna vejk okreui se na drugu
stranu - stigli su vatrogasci ak iz Vysoana.
- Izvolite pogledati - ree uljudno jednogodinji dobrovoljac poruniku Dubu - ja ga
budim, ali ne ide.
Porunik Dub se razljuti.
- Kako se zovete, jednogodinji dobrovolje?... Marek?... Aha, vi ste jednogodinji
dobrovoljac Marek koji je vjeno sjedio u zatvoru, zar ne?
- Da, gospodine porunie! Zavrio sam jednogodinji teaj, tako rekavi, u zatvoru,
pa sam bio redegradiran, to jest nakon toga kako sam osloboen od divizijskog
suda, gdje je moja nedunost izala na vidjelo, imenovan san bataljonskim
povjesniarom s pravima jednogodinjeg dobrovoljca.
- Ali neete to dugo ostati - viknu porunik Dub, sav crven u licu, a ovaj prijelaz iz
boje u boju pravio je utisak kao da mu nakon uaka natie lice - ja u se ve za to
pobrinuti.
- Molim, gospodine porunie, da budem predveden na raport - ree ozbiljno
jednogodinji dobrovoljac.
- Ne igrajte se vi sa mnom - ree porunik Dub. - Ja u vam ve dati raporta! Mi
emo se jo sresti, ali e vama to biti vrako ao, jer me ne poznajete ako me jo
niste upoznali.
I porunik Dub izae ljutito iz vagona, zaboravivi u srdbi vejka, premda je
maloas imao najbolju namjeru da pozove vejka i da mu rekne: Dahni u mene!'
To je trebalo da bude posljednje sredstvo kojim bi utvrdio vejkov protuzakoniti
alkoholizam. Ali sad je ve bilo kasno, jer kad se opet za pola sata vratio do vagona,
vojnicima je ve bila podijeljena crna kava s rumom, vejk je ve bio na nogama pa
je na poziv porunika Duba iskoio iz vagona kao srna.
- Dahni u mene! - viknu na nj porunik Dub.
vejk dahnu u njega itavu zranu zalihu svojih plua kao kad vrui vjetar zanese
na polje miris iz tvornice alkohola.
- ta to mirie iz tebe, klipane?
- Pokorno javljam, gospodine porunie, iz mene mirie rum.
- Eto vidi, mome - pobjedonosno viknu porunik Dub. - Napokon sam te uhvatio!
- Jest, gospodine porunie - ree vejk bez ikakva znaka uznemirenosti. - Upravo
smo fasovali rum za kavu, pa sam ja unaprijed popio rum. Ali ako postoji,
gospodine porunie, kakva naredba da se najprije mora popiti kava, a tek zatim
rum, molim da mi oprostite, ubudue se to vie nee dogoditi.
- A zato si hrkao kad sam prije pola sata bio u vagonu? Ta nisu te mogli probuditi!
- Pokorno javljam, gospodine porunie, ja nisam cijele noi ni oka stisnuo, jer sam
se sjeao onih vremena kad smo jo imali manevre kod Veszprema. Tada je
suponirani prvi i drugi armijski zbor polazio preko tajerske i kroz zapadnu
Madarsku opkolio na etvrti zbor, koji je logorovao u Beu i okolici, gdje smo
imali na sve strane utvrde, ali oni su nas zaobili i stigli ak na most to su ga podigli
pioniri s desne obale Dunava. Mi smo trebali da pravimo ofenzivu, a u pomo su
418

nam trebale doi vojske sa sjevera, a poslije i sa juga, od Osijeka. To nam je itano
u zapovijedi, da nam dolazi u pomo trei armijski zbor, kako nas ne bi razbili
izmeu Blatnog jezera i Bratislave kad budemo napredovali prema drugom
armijskom zboru. Ali nije nam to nita vrijedilo; ba kad smo trebali pobijediti,
odsviran je kraj manevara, pa su pobijedili oni s bijelim vrpcama.
Porunik Dub ne ree ni rijei, nego zbunjeno ode, vrtei glavom, ali se odmah
zatim vrati u vejkov vagon i ree vejku:
- Zapamtite svi da e doi vrijeme kad ete cviljeti preda mnom!
Nije mogao nita vie da kae, pa je opet otiao do tabnog vagona gdje je kapetan
Sgner upravo presluavao nekog nesretnika iz 12. kompanije, kojega je predveo
narednik Strnad jer se taj vojnik ve sada zabrinuo za svoju sigurnost u rovovima,
pa je odnekud s kolodvora dovukao vrataca od svinjca, okovana limom. Stajao je
tu sada preneraen izbuljenih oiju, ispriavajui se da je vrataca htio uzeti sa
sobom u dekunge protiv rapnela, da se htio osigurati.
To je iskoristio porunik Dub da odri propovijed o tome kako se vojnik treba da
vlada, kakve su njegove dunosti prema domovini i monarhu koji je najvii
zapovjednik i vrhovni gospodar vojske. Ali ako u bataljonu ima takvih elemenata,
tada ih treba istrijebiti, kazniti i zatvoriti. To je brbljanje bilo tako neukusno da je
kapetan Sgner potapao krivca po ramenu i rekao mu:
- Samo kad je bila dobra namjera, ali ubudue to nemojte raditi, to je bilo glupo od
vas: odnesite dakle vrataca onamo gdje ste ih uzeli, pa odlazite do sto avola!
Porunik Dub se ugrize za usne i bio je uvjeren da zapravo o njemu ovisi sva zatita
poljuljane bataljonske discipline. Zato je jo jednom obiao itav kolodvorski
prostor, pa je kraj jednog skladita na kojem se nalazio veliki madarsko-njemaki
natpis da je ondje puenje zabranjeno, naao nekog vojnika koji je ondje sjedio i
itao novine kojima je bio tako zaklonjen da se nisu vidjele njegove oznake. Viknu
306

mu Habtacht! jer je to bio vojnik iz madarske pukovnije koja je u Humennu

bila u rezervi.
Porunik Dub ga prodrma, madarski vojnik ustade, ali ne htjede ni pozdraviti, nego
samo turnu novine u dep i ode prema cesti. Porunik Dub poe za njim kao
omamljen, ali madarski vojnik ubrza korak pa onda, okrenuvi se, podie
podrugljivo ruke uvis, da porunik Dub ne bi ni za trenutak posumnjao u to da ga je
on odmah prepoznao kao pripadnika eke pukovnije. A zatim se Madar trkom
izgubio meu oblinjim kolibama iza ulice.
Da bi nekako pokazao kako nema nita zajedniko s tim prizorom, porunik Dub
ue velianstveno u mali duani kraj ceste, smeteno pokaza rukom na veliko
klupko crnog konca i, gurnuvi ga u dep, plati raun i vrati se u tabni vagon, gdje
naredi bataljonskom ordonansu da mu dozove njegova momka Kunerta, kojemu
preda konac i ree:
- Moram se za sve brinuti! Znam da ste zaboraviti kupiti konac.
- Pokorno javljam, gospodine porunie, imamo konca itavo tuce.
- Onda mi ga odmah pokaite i donesite ga smjesta ovamo! Mislite li da vam
vjerujem?
Kad se Kunert vratio s kutijom punom konca, bijelog i crnog, ree mu porunik
419

Dub:
- Vidi klipane, pogledaj dobro taj konac koji si ti donio i ovo moje veliko klupko!
Vidi kako je tvoj konac tanak, kako se tako kida, pa pogledaj sada moj, kako se
ovjek mora namuiti da ga prekine. Na fronti ne trebamo nikakvih dronjaka, na
fronti mora sve biti temeljito. Uzmi sad sav taj konac sa sobom pa ekaj moje
zapovijedi i upamti da drugi put nita ne radi samostalno po svojoj glavi, nego kad
neto kupuje, doi prije pa pitaj mene! Ne poeli da me upozna, ti me jo ne
poznaje s one rune strane...
Kad je Kunert otiao, porunik Dub se obrati natporuniku Luku pa mu ree:
- Moj momak je vrlo inteligentan ovjek. Kadikad uini i kakvu pogreku, ali inae
vrlo dobro shvaa. Glavna mu je vrlina njegovo potpuno potenje. Dobio sam u
Brucku poiljku sa sela od svoga urjaka, nekoliko peenih mladih gusaka, pa
vjerujte da ih on nije ni dirnuo, a jer ih ja nisam mogao brzo pojesti, on je radije
pustio da se usmrde. To je dakako posljedica discipline. Oficir mora vojnike
odgajati.
Da jasno pokae, kako ne slua brbljanje toga glupana, natporunik Luk se
okrene k prozoru pa ree:
- Da, danas je srijeda!
Porunik Dub, osjeajui potrebu da govori bilo to, obrati se dakle kapetanu
Sgneru te mu sasvim povjerljivim prijateljskim tonom ree:
- ujte, kapetane Sgnere, to vi mislite...
- Pardon, samo asak - ree kapetan Sgner i izae iz vagona.
***
Uto je ve vejk razgovarao s Kunertom o njegovu gospodaru.
- Gdje si bio itavo vrijeme da te nismo mogli ni vidjeti? - zapita vejk.
- Zna i sam - odgovori Kunert. - Sa svojim starim luakom imam vjeno nekakva
posla. On me svaki as zove k sebi i pita me takve pojedinosti za koje ovjek i ne
mari. Pitao me i to da li se druim s tobom, a ja sam mu rekao da se vrlo rijetko
viamo.
- Vrlo je lijepo od njega to pita za mene. Ja vrlo volim tvoga gospodina porunika.
On je tako dobar, dobroudan prema vojnicima kao pravi otac - ree vejk
ozbiljno.
- Da, ti to misli - usprotivio se Kunert. - On ti je prava svinja, a blesav je kao
govno. Meni je ve navrh glave, neprestano me samo gnjavi.
- Ta idi - zaudio se vejk - a ja sam mislio da je to zaista dobar ovjek; ti nekako
udno govori o svojem poruniku, ali to je ve priroeno svim oficirskim
momcima. Tako, na primjer, momak majora Wenzla nikada ne nazove svoga
gospodara drugaije nego prokletim, idiotskim blesanom, a momak pukovnika
Schrdera, kad govori o svom gospodaru zove ga samo popianom mrcinom i
smradom smrdljivim. To ti je odatle jer to svaki momak naui od svoga gospodara.
Kad ne bi sam oficir psovao, tada ne bi ni momak ponavljao te psovke. Dok sam
sluio vojni rok, u Budjejovicama je bio neki porunik Prochzka, koji nije mnogo
psovao nego je samo nazivao svoga momka draesnom kravom. Nikakve druge
grdnje nije od njega uo njegov momak, neki Hibman. Taj se Hibman na to tako
420

navikao da je, vrativi se u civil, govorio i svome tati i mami i sestrama: Ti

draesna kravo, a rekao je to i svojoj zarunici, koja se onda s njim razila i tuila
ga zbog uvrede asti jer je to rekao njoj, njezinom tatici i mamici, na nekoj plesnoj
zabavi, potpuno javno. I nije mu to oprostila te je pred sudom izjavila da bi se
moda i pomirila s njim da ju je nazvao kravom negdje po strani, ali ovako - to je
prava evropska sramota.
Govorei meu nama, Kunerte ja to za tvog gospodara ne bih nikad ni pomislio. On
je ostavio kod mene simpatian utisak ve onda kad sam se s njim prvi puta
upoznao.
Kao svjea kobasica, upravo izvaena iz suionice, a kad sam s njim po prvi put
razgovarao, uinio mi se vrlo naitan i nekako oduhovljen.
A otkud si ti zapravo? Ba iz Budjejovica? E, to je lijepo kad je netko ba
odnekud!... A gdje stanuje... Ispod svodova? To je dobro, ima bar ljeti hladovine.
Ima li obitelj? ...enu i troje djece? ...E, to je srea, drue, bar e imati tko da te
oplakuje, kao to je uvijek govorio u svojim propovijedima moj feldkurat Katz, a to
je i istina, jer sam jednom uo slian govor jednog pukovnika rezervistima u Brucku
koji su odanle polazili u Srbiju. On im je govorio da vojnik koji ostavi kod kue
obitelj i padne na bojitu, da on dodue prekine sve obiteljske veze - pukovnik im je
to naime rekao ovako: Kad je mrtfac, od obitelji mrtfac, tada obiteljska veza
prekinuta, ali on sada ein Held

307

308

, jer hat geopfert

309

svoja ivot za vea familija, za

Vaterland . Stanuje u etvrtom katu?... U prizemlju?... Ima pravo, sad sam se

sjetio da ondje na budjejovakom trgu nema nijedne etverokatnice... Ti ve
odlazi?... Aha, tvoj gospodin oficir stoji pred tabnim vagonom i gleda amo. Ako te
moda zapita da li sam moda i o njemu govorio, ti mu bez oklijevanja reci da sam
govorio i o njemu, no ne zaboravi mu rei kako sam lijepo o njemu govorio, da sam
rijetko kad susreo takva oficira koji bi se tako prijateljski i oinski vladao kao on.
Ne zaboravi mu rei da mi se ini da je vrlo naitan, a reci mu i to da je vrlo
inteligentan. Reci mu i to da sam te opominjao da bude dobar i da uradi sve to
mu u oima proita. Jesi li zapamtio?
I vejk ue u vagon, a Kunert ode s koncem u svoj brlog.
Za etvrt sata poli su dalje prema Novoj Cabyni, preko popaljenih sela Brestovo i
Veliki Radvanj. Vidjelo se da je ovdje bilo tekih borbi.
Karpatski obronci i strmine bili su razrovani od rovova koji su ili iz doline u dolinu
uz prugu s novim pragovima, a s obje strane bile su velike jame od granata.
Gdjegdje su se vidjeli novi mostovi preko potoka koji teku u Laborec, ijim je
gornjim tokom prolazila pruga, a i ogorjele grede starih mostova.
itava dolina prema Medzilaborcu bijae razrivena i prekopana kao da su tu bile
zaposlene vojske golemih krtova. Cesta iza rjeice bila je razrovana, razbijena, a
malo dalje vidjele su se izgaene povrine po kojima se valjala vojska.
Pljuskovi i kie otkrivali su na prikrajcima jama iskopanih od granata rastrgane
dronjke austrijskih uniformi.
Iza Nove Cabyne, na starom, ogorjelom boru, u spletu grana, visjela je cipela nekog
austrijskog pjeaka s dijelom goljenice.
Vidjele su se ume bez lia, bez etina, kao posljedica bjenjenja topnike vatre,
421

stabla bez kroanja i topovskom tanadi raznesene osamljene kue.

Vlak je vozio polagano po svjee podignutim nasipima, tako da je itav bataljon
mogao temeljito zapaati i okuavati ratne radosti i, gledajui vojnike grobove s
bijelim krievima to su se bjelasali po proplancima i na padinama opustoenih
obronaka, pripremati se polagano, ali sigurno, za polje slave koja e se zavriti
zablaenom austrijskom vojnom kapom to treperi na bijelom kriu.
Nijemci s Kaperskih brda, koji su sjedili u zadnjim vagonima i koji su se jo u
Milovicama pri dolasku na stanicu derali: Wann ich kumm, wan ich wieda
310

kumm, od Humenna su jako zamuknuli, jer su spoznali da su mnogi od onih ije

se kape nalaze na grobovima pjevali isto tako, kako e biti lijepo kad se opet vrate i
ostanu zauvijek kod kue sa svojom dragom.
U Medzilaborcu bijae postaja iza poruenog i popaljenog kolodvora kojemu su iz
zadimljenih zidova izvirivale iskrivljene traverze.
Nova dugaka drvena baraka, podignuta na brzinu umjesto popaljenog kolodvora,
bila je oblijepljena plakatima na svim jezicima: Upisujte austrijski ratni zajam!
U drugoj dugakoj baraci bila je i stanica Crvenoga kria, odakle izaoe s debelim
vojnim lijenikom dvije bolniarke koje su se grohotom smijale debelom vojnom
lijeniku jer je, da ih obraduje, oponaao razline ivotinjske glasove i neuspjelo
groktao.
Pod eljeznikim nasipom, u dolini potoka, leala je polupana poljska kuhinja.
Pokazujui je, ree vejk Balounu:
- Pogledajte, Baloune, to nas eka u bliskoj budunosti. Ba se trebala dijeliti
hrana, kadli je doletjela granata i tako je udesila.
- To je strano - uzdahnu Baloun - ja nisam nikada ni pomislio da me eka neto
slino, ali tome je kriva moja bahatost. Ta ja sam sebi, gad jedan, kupio posljednje
zime u Budjejovicama kone rukavice! Ve nisam bio zadovoljan time da na svojim
seljakim apama nosim pletene rukavice, kakve je nosio moj pokojni otac, nego
sam uvijek eznuo za konim, gradskim rukavicama... Otac mi je jeo preni graak,
a ja graka nisam htio ni vidjeti, nego samo perad. Ni obina mi svinjetina nije
mirisala, pa mi ju je majka morala prireivati - smiluj mi se boe! - na pivu.
I Baloun, u potpunom oajanju, poe se generalno ispovijedati:
- Ja sam vam hulio svece i svetice boje, na Mali u gostionici i u Donjem Zahaju
premlatio sam kapelana. U boga sam jo vjerovao, to ne poriem, ali u svetog sam
Josipa sumnjao. U kui sam drao slike svih svetaca, samo je sliica svetog Josipa
morala napolje, pa me tako sada kaznio bog za sve te moje grijehe i za moju
nemoralnost. Koliko sam se puta nemoralno vladao u svojem mlinu, kako sam esto
grdio svoga oca i ogoravao mu pravouitnitvo, a svoju enu gnjavio!
vejk se zamisli pa ree:
- Vi ste mlinar, zar ne?... E, tada ste morali znati da boji mlinovi melju polagano,
ali sigurno, jer je zbog vas i buknuo taj svjetski rat.
U razgovor se umijea jednogodinji dobrovoljac:
- S tim huljenjem, Baloune, i nepriznavanjem svih svetaca vi ste svakako sami sebi
kodili, jer morate znati da je naa austrijska vojska ve godine i godine sasvim
katolika vojska, koja ima najsjajniji primjer u naem vrhovnom zapovjedniku.
422

Kako se uope moete usuditi da idete u rat s otrovom mrnje prema nekim
svecima i sveticama bojim, kad je ministarstvo vojske uvelo po garnizonskim
311

zapovjednitvima isusovake ekshorte

za gospodu oficire i kad smo vidjeli
sveanost vojnikog uskrsnua. Razumijete li me dobro, Baloune? Shvaate li da
tako zapravo radite protiv slavnog duha nae slavne vojske? Na primjer s tim svetim
Josipom, za kojega ste rekli da njegova slika nije smjela visjeti u vaoj sobi. Ta on
je, Baloune zapravo patron svih onih koji se ele izvui iz vojske. On je bio tesar, a
vi znate uzreicu: "Pogledajmo gdje je tesar ostavio rupu! Koliko je ve ljudi
polazilo u zarobljenitvo s tom lozinkom naavi se u nudi, kad su okrueni sa svih
strana nastojali da spase ne moda sebe s egoistikog gledita, nego sebe kao
pripadnike vojske, da bi kasnije kad se vrate iz zarobljenitva, mogli rei caru
gospodaru: "Mi smo ovdje i ekamo dalju zapovijed! Shvaate li to dakle,
Baloune?
- Ne shvaam - uzdahnu Baloun. - Imam uope tvrdu glavudru. Meni je potrebno
svaku stvar ponoviti deset puta.
- Ti dakle ne poputa? - upita ga vejk. - Onda u ti ja jo jedanput objasniti. Sad
si tu uo da se mora vladati prema tome kakav duh vlada u vojsci, pa mora
vjerovati u svetoga Josipa, a kad bude opkoljen od neprijatelja, tada mora gledati
gdje je tesar ostavio rupu u plotu, da bi mogao spasiti sebe za cara gospodara i za
nove vojske. Sada valjda to shvaa, pa e dobro uraditi ako nam se malo
temeljitije ispovjedi kakve si to nemoralnosti izvodio u svojem mlinu, samo nemoj
nam priati neto slino kao to su prie u onoj anegdoti o onoj djevojci koja je
pola na ispovijed gospodinu upniku, pa kad je ve ispripovjedila razline grijehe,
poela se stidjeti te je rekla da je svake noi poinjala nemoral. Razumije se, im je
to uo gospodin upnik, odmah mu potekoe sline iz gubice pa ree: No, ne stidi
se, draga keri, ja ipak ovdje zamjenjujem boga, pa mi ti lijepo potanko ispriaj sve
o svojem nemoralu. A ona nato udari u pla da ju je stid, jer je to straan nemoral,
no on je ponovo upozori da je on duhovni otac. Napokon ona nakon dugog
oklijevanja poe da pria kako se uvijek svlaila i lijegala u krevet. I opet upnik
nije mogao izvui ni rijei vie, nego je ona samo jo jae plakala. No on joj ree
neka se nita ne stidi, jer je ovjek grena posuda po svojoj prirodi, ali milost je
boja beskrajna. A ona se onda odvaila i kroz pla ispriala: Kad sam god legla
svuena u krevet, uvijek sam vadila prljavtinu izmeu nonih prstiju i pomirisala je
uz to. U tom je dakle bila itava njezina nemoralnost. Ali ja se nadam. Baloune,
da ti to nisi radio u svojem mlinu i da e nam ispriati neto istinitije, kakvu pravu
nemoralnost.
Pokazalo se da je Baloun, kako je on rekao, poinjao nemoralnost u mlinu sa
seljakinjama, a ta se nemoralnost sastojala u tome to im je zamjenjivao brano, a
to je on u svojoj duevnoj jednostavnosti nazivao nemoralnou. Najvie je bio
razoaran telegrafist Chodounsk, koji ga upita zar zaista nije bilo nita sa
seljankama u mlinu, na vreama brana, na to je Baloun odgovorio mlatarajui
rukama: Za to sam bio i preglup!
Vojnicima objavie da e se ruak dijeliti iza Palote, u Lupkovskom klancu, te tako
pooe u selo Medzilaborec bataljonski raunarski narednik, etni kuhari i porunik
423

Cajthaml koji je vodio bataljonsku ekonomiju. Njima dodijelie etiri vojnika kao
patrolu.
Vratili su se za nepuno pola sata sa tri svinje, privezane za zadnju nogu, s obitelju
madarskog Rusa koja je vritala i kojoj su rekvirirali svinje, i s debelim vojnim
lijenikom iz barake Crvenog kria koji je neto marljivo tumaio poruniku
Cajthamlu, a ovaj je samo slijegao ramenima.
Pred tabnim vagonom itav je spor dosegao vrhunac kad je vojni lijenik poeo
tvrditi kapetanu Sgneru u lice da su one svinje odreene za bolnicu Crvenoga kria,
o emu seljak nije htio ni da uje te je zahtijevao da mu se svinje vrate, jer je to
njegov posljednji imutak pa ih nikako ne moe dati za cijenu koju su mu isplatili.
Seljak je pri tom gurao novce, koje je dobio za svinje i drao ih u ruci, kapetanu
Sgneru koga je drala seljanka za drugu ruku i ljubila je s onom poniznou kojom
se taj kraj uvijek isticao.
Kapetan Sgner je bio sav zaplaen pa je tek nakon nekog vremena uspio odgurnuti
staru seljakinju. No nije to nita koristilo, mjesto nje dooe mlade snage, koje mu
iznova poee cmakati ruke.
No porunik Cajthaml izvijesti sasvim poslovnim tonom:
- Taj ovjek ima jo dvanaest svinja, a isplaena mu je potpuno propisna cijena,
prema posljednjoj divizijskoj zapovijedi ekonomskog odjela br. 12420. Prema 16.
spomenute zapovijedi ne smiju se plaati svinje u mjestima koja nisu postradala od
rata, skuplje od 2 K i 16 filira po kilogramu ive vage; u mjestima koja su stradala u
ratu, valja dati na kilogram ive vage 36 filira i prema tome za jedan kilogram valja
plaati 2 K i 52 filira. Uz to treba primijetiti: Ako se ustanovi da su u mjestima koja
su postradala od rata, gospodarstva ostala itava s potpunim brojem svinja koje se
mogu odstupiti za opskrbne svrhe prolaznih jedinica, tada se za otkupljeno svinjsko
meso isplauje kao i u mjestima koja nisu postradala od rata, uz naroiti doplatak od
12 filira po kilogramu ive vage. Ako situacija nije potpuno jasna, tada valja odmah
na licu mjesta sastaviti komisiju od interesenta, zapovjednika prolaznog vojnog
odreda i onog oficira ili raunarskog narednika (ako se radi o manjim formacijama)
kojima je povjerena opskrbna sluba.
Sve je to porunik Cajthaml proitao iz kopije divizijske zapovijedi koju je uvijek
nosio sa sobom, i znao je ve tako rei napamet da se na frontovskom podruju
povisuju
cijena
mrkve
na
15,30
filira
po
kilogramu,
a
za
312

Offiziersmenagekcheabteilung plaa se za karfiol na podruju uz frontu 1 kruna i

75 filira po kilogramu.
Oni koji su to razraivali u Beu, zamiljali su da je frontovsko podruje zemljite
koje obiluje mrkvom i karfiolom.
Porunik Cajthaml proita to dakako uzbuenom seljaku na njemakom jeziku, pa
ga isto tako upita da li razumije. Kad je ovaj zavrtio glavom, izdere se na nj:
- Hoe li dakle komisiju?
Seljak je razumio rije komisija, pa je zato kimnuo glavom, te dok su njegove svinje
bile ve maloas odvuene u poljske kuhinje na klanje, njega su okruili vojnici s
bajonetama, dodijeljeni za rekviziciju, pa se komisija uputila na njegovo imanje da
utvrdi treba li mu platiti 2 K i 52 filira po kilogramu ili samo 2 K i 28 filira.
424

Nisu jo ni izali na put koji vodi u selo, kad se od poljskih kuhinja zau trostruko
predsmrtno skianje svinj.
Seljak je shvatio da je svemu kraj, pa oajniki zavika:
313

- Davajte mnje za kaduju svinju dva rynskija!

Ona etiri vojnika jo ga tjenje okruie, a itava seljakova obitelj preprijei put
kapetanu Sgneru i poruniku Cajthamlu kleknuvi u prainu na cesti.
Majka i dvije keri grlile su im koljena, nazivajui ih dobrotvorima, sve dok ih nije
seljak uutkao i viknuo ukrajinskim narjejem madarskih Rusa neka ustanu, a
vojnici neka poderu svinje i crknu od njih.
Tako se komisija razvrgla, a jer se seljak odjednom pobunio i poeo se groziti
akom, udario ga je jedan vojnik kundakom, tako da je udarac potmulo odjeknuo o
kouh i itava se njegova obitelj prekriila i zajedno s ocem udarila u bijeg.
Nakon deset minuta ve su se bataljonski raunarski narednik i bataljonski ordonans
Matui naslaivali svinjskim mozgom u svojem vagonu, pa je narednik, kljukajui
se propisno, od asa do asa govorio pakosno pisarima:
- I vi biste jeli, zar ne? E, momci, to je samo za podoficire. Kuharima bubrezi i
jetra, gospodi raunarskim narednicima mozak i kuhana glava, a pisarima samo
dvostruka vojnika porcija mesa.
Kapetan Sgner je takoer ve izdao nalog oficirskoj kuhinji: Svinjetina na kimu,
ali valja izabrati najbolje meso da ne bude premasno!
I tako se dogodilo kad su u Lupkovskom klancu dijelili vojnicima hranu, da je svaki
pojedinac naao u svakoj vojnikoj oljici, u svojoj porciji juhe, dva mala komadia
mesa, a onaj koji se rodio na jo gorem planetu, naao je samo komadi koe.
Oko kuhinja je vladao uobiajeni vojniki nepotizam, koji je dijelio svima onima to
su bili blizu vladajue klike. Oficirski momci pojavili se u Lupkovskom klancu
zamaenih gubica. Svakom je ordonansu trbuh bio tvrd kao kamen. Deavale su se
stvari koje do neba vape.
Jednogodinji dobrovoljac Marek izazvao je u kuhinji skandal, jer je htio biti
pravedan, pa kad mu je kuhar s primjedbom: To je za naeg Geschichtsschreibera
stavljao u olju s juhom dobar odrezak kuhanog buta, tada je on izjavio da su u ratu
svi vojnici jednaki, to je prouzrokovalo ope odobravanje i posluilo kao povod za
psovanje kuhara.
Jednogodinji dobrovoljac baci mu meso natrag tvrdei da ne eli nikakve
protekcije. No kuhari to nisu shvatili, nego su mislili da Batalionsgeschichtsschreiber
nije zadovoljan, pa mu je kuhar rekao po strani da doe kasnije, kad se razdijeli
hrana, da e mu dati komad noge.
I pisarima su se sjajile njuke, bolniari su otpuhivali od obilja, a oko toga bojeg
blagoslova svagdje su naokolo leale jo neuklonjene uspomene na posljednje
bojeve. Svagdje su se valjale ahure od metaka, limene, prazne kutije od konzervi,
dronjci od ruskih, austrijskih i njemakih uniformi, dijelovi razbitih kola,
zakrvavljene dugake pruge gaznih povoja i vate.
U stari bor, kraj biveg kolodvora od kojega je ostala samo hrpa ruevina, zabola se
granata koja nije eksplodirala. Svagdje su se vidjeli komadi granata, a negdje u
neposrednoj blizini jamano su pokopali leeve palih vojnika, jer je tu strano
425

zaudaralo na gnjile.
A kako je tuda prolazila vojska i logorovala naokolo, svagdje su se vidjele hrpice
ljudskih izmetina meunarodnog podrijetla, preostale od svih naroda Austrije,
Njemake i Rusije. Izmetine vojnika svih narodnosti i svih vjeroispovijesti leale su
jedna kraj druge ili jedna na drugoj bez ikakve meusobne tunjave.
Polurazlupana cisterna, drvena kolibica eljeznikog uvara i uope sve to je imalo
kakav zid, bilo je izbueno puanim hicima kao reeto.
A da bi se upotpunio utisak o vojnikim radostima, iza nedalekog vrhunca uzdizala
se brda dima, kao da ondje gori itavo selo ili kao da se ondje nalazi sredite velikih
vojnih operacija. A to su spaljivali kolerine i dizenterine barake na veliku radost
one gospode koja su bila uposlena osnivanjem one bolnice pod pokroviteljstvom
nadvojvotkinje Marije, a koja su krala i punila depove podnoenjem rauna za
kolerine i dizenterine barake to i ne postoje.
Sad je tu gorjela jedna skupina baraka uime svih ostalih, pa se u smradu goruih
slamarica uzdizao prema nebeskom svodu sav taj lopovluk nadvojvotkinjina
pokroviteljstva.
Iza kolodvora pourili su se ve Nijemci iz Rajha da postave na peini spomenik
314

poginulim Brandenburanima s natpisom: Den Helden von Lupkapass , s

velikim njemakim orlom urezanim u bronci, pri emu je na podnoju bilo izriito
istaknuto da je taj spomenik napravljen od ruskih topova to su ih zaplijenile
njemake pukovnije prilikom osloboenja Karpata.
U toj udnovatoj i jo neobinoj atmosferi bataljon se poslije ruka odmarao u
vagonima, a kapetan Sgner i bataljonski autant jo se nikako nisu mogli
sporazumjeti ifriranim telegramima sa brigadnom bazom o daljem napredovanju
bataljona. Izvjetaji su bili tako nejasni da se po njima inilo kako uope nisu ni
trebali dolaziti u Lupkovski klanac, nego je trebalo poi sasvim drugim pravcem od
Novog grada pod iatorom, jer su se u telegramima spominjala mjesta: CsapUngvar, Kis-Berezna-Uzsok.
Nakon deset minuta utvrdilo se da je tabni oficir, koji je slubovao u brigadnoj
bazi, bio pravi mamlaz, jer je doao ifrirani telegram da li govori 8. marbataljon
75. pukovnije (vojna ifra G 3). Mamlaz u brigadnoj bazi zaudio se odgovoru da se
radi o 7. pohodnom bataljonu 91. pukovnije, pa je zapitao tko je izdao nalog da se
ide na Mukaevo vojnikom prugom preko Stryja, kad po marruti treba ii preko
Lupkovskog klanca na Sanok u Galiciju. Mamlaz se strahovito udi to telegrafiraju
iz Lupkovskog klanca pa alje ifru: Marruta nepromijenjena, na Lupkovski
klanac - Sanok, gdje ete dobiti dalje zapovijedi.
Poslije povratka kapetana Sgnera razvila se u tabnom vagonu debata o izvjesnoj
bezglavosti, pa su se pravile jasne aluzije kako bi da nema Nijemaca iz Njemake,
istona vojna skupina bila potpuno bezglava.
Porunik Dub pokuava braniti bezglavost austrijskog taba, pa blebee neto o
tome da je ovaj kraj bio dosta opustoen nedavnim bojevima, pa se pruga jo nije
mogla dovesti u ispravno stanje.
Svi ga oficiri gledaju saaljivo, kao da bi htjeli rei da taj gospodin nije kriv to je
tako blesav. Ne nalazei na protivljenje, porunik Dub se razbrbljao o divnom
426

utisku kojim na nj djeluje opustoeni kraj, koji svjedoi o tome kako znade udarati
eljezna pesnica nae vojske. Opet mu nije nitko odgovorio, pa on ponovi:
- Da, zaista, dakako, Rusi su ovdje uzmicali u potpunoj panici!
Kapetan Sgner odlui u sebi da e prvom prilikom, kad bude situacija u rovovima
najopasnija, poslati porunika Duba u oficirsku patrolu iza bodljikavih ica da izvidi
neprijateljske pozicije, pa apnu natporuniku Luku s kojim se nagnuo kroz
vagonski prozor:
- Sam nam je avo poslao ove civiliste! to vei inteligent, to vei vol!
ini se da porunik Dub uope nee prestati govoriti. Tumai i dalje svim oficirima
to je itao u novinama o tim karpatskim bojevima i o borbi za karpatske klance u
doba austrijsko-njemake ofenzive na Sanu.
Pripovijeda to tako kao da je ne samo sudjelovao u tim bojevima, nego tavie kao
da je svima tim operacijama on upravljao.
Naroito su bile neobino odvratne njegove reenice ovakvoga smisla:
- Zatim smo poli na Bukovsko da osiguramo liniju Bukovsko - Dynov, odravajui
vezu s bardjejovskom skupinom kod Velike Polanke, gdje smo razbili neprijateljsku
samarsku diviziju.
Natporunik Luk nije vie mogao izdrati pa primijeti poruniku Dubu:
- O tom si jamano ve prije rata razgovarao sa svojim kotarskim predstojnikom.
Porunik Dub pogleda neprijateljski natporunika Luka i izae iz vagona.
Vojni je vlak stajao na nasipu, a dalje, nekoliko metara ispred padine, leali su
razlini predmeti to su ih prilikom uzmicanja pobacali ruski vojnici koji su se
svakako povlaili kroz tu jarugu. Mogli su se vidjeti zarali ajnici, kojekakvi lonci,
nabojnjae. I tu su se uz najrazliitije predmete nalazili kolutovi bodljikavih ica, pa
i one okrvavljene pruge povoja od gaze i vata.
Na jednom mjestu nad tom jarugom stajala je skupina vojnika, te je porunik Dub
odmah ustanovio da se meu njima nalazi i vejk te im neto tumai.
Poe dakle onamo.
- to se dogodilo? - zau se strogi glas porunika Duba koji je stao upravo pred
vejka.
- Pokorno javljam, gospodine porunie - odgovori vejk u ime sviju - gledamo.
- A to gledate? - viknu porunik Dub.
- Pokorno javljam, gospodine porunie, gledamo dolje u jarugu.
- A tko vam je to odobrio?
- Pokorno javljam, gospodine porunie, to je bila elja naega gospodina
pukovnika Schlagera u Brucku. Kad se opratao s nama prilikom naeg odlaska na
ratite, tada nam je u svojem govoru rekao neka svi pri prolazu kroz naputeno
ratite dobro promatramo kako se ratovalo i to bi nam moglo biti korisno. A mi sad
vidimo, gospodine porunie, u toj jaruzi to sve vojnik mora da odbaci na bijegu.
Mi tu vidimo, pokorno javljam, gospodine porunie, kako je glupo kad vojnik vue
sa sobom svakakve suvinosti. On je time samo izlino optereen. On se tako
nepotrebno umori, pa kad vue sa sobom takav teret, tada se i ne moe lako boriti.
Poruniku Dubu sinu odjednom nada da e napokon strpati vejka pred ratni sud
zbog veleizdajnike antimilitaristike propagande, pa ga stoga brzo zapita:
427

- Vi dakle mislite da vojnik mora odbacivati metke koji se tu valjaju u jaruzi, ili
bajonete kao to tamo vidim?
- O ne, nipoto, pokorno javljam, gospodine porunie - odgovori vejk smijui se
prijazno - izvolite pogledati dolje onu odbaenu nonu posudu!
I zaista, pod nasipom je izazovno leala nona posuda s olupanim emajlom,
razjedena od re, meu krhotinama lonaca, a sve je te predmete, koji vie nisu bili
ni za kakvu kunu upotrebu, bacio ovamo ef stanice, oito kao grau za diskusiju
arheologa buduih vjekova. Kad ti arheolozi otkriju to naselje, bit e od toga
zbunjeni, a djeca e u kolama uiti o vijeku emajliranih nonih posuda.
Porunik Dub se zagleda u taj predmet, te nije mogao drugo nego da prosto
ustanovi da je to zaista jedan od onih invalida koji su svoju ilu mladost proboravili
pod krevetom.

To je na sve prisutne djelovalo neobino snano, pa budui da je porunik Dub

utio, javi se vejk:
- Pokorno javljam, gospodine porunie, u toplicama Podbradima bilo je jednom
grdne ale s takvom nonom posudom. O tom se kod nas prialo u gostionici na
Vinohradima. Tada su naime u Podbradima pokrenuli asopis Nezavisnost,
kojemu je bio glavnim efom podbradski apotekar, a za urednika su postavili nekog
Ladislava Hjeka Domalikoga. A taj apotekar bio vam je neki udak koji je
skupljao stare lonce i druge takve sitnice te je kod kue imao pravi muzej. I tako je
jednom taj Hjek Domaliki pozvao u goste nekoga druga koji je takoer pisao u
novine, pa su se ondje zajedno opili jer se ve vie od nedjelju dana nisu vidjeli, a
on mu obeao da e mu za to aenje napisati feljton za Nezavisnost, za taj
nezavisni asopis u kojemu je on bio zavisan. I taj mu je njegov drug napisao feljton
o nekom sakupljau koji je u pijesku na obali Labe naao staru nonu posudu, te je
mislio da je to ljem svetoga Vclava, pa je time izazvao takvu uzbunu da ju je
doao pogledati biskup Brynych iz Hradeca, sa procesijom i s crkvenim zastavama.
Podbradski apotekar je mislio da se to odnosi na njega, pa su se tako obojica, on i
428

gospodin Hjek, posvaali.

Porunik Dub bi najradije gurnuo vejka u jarugu, no svladao se i izderao se na sve
vojnike:
- Ta velim vam da ne buljite ovdje uzalud! Vi me svi jo ne poznajete, ali kad me
upoznate... !
- Vi vejku, ostanite ovdje! - ree stranim glasom kad se vejk sa svima uputio
prema vagonima.
Ostadoe sami, jedan prema drugome, a porunik Dub je razmiljao to da mu
strano kae.
No vejk ga je pretekao:
- Pokorno javljam, gospodine porunie, bilo bi dobro kad bi nam potrajalo ovo
lijepo vrijeme. Danju nije suvie vrue, a i noi su takoer sasvim ugodne, tako da
je to najprikladnije vrijeme za ratovanje.
Porunik Dub izvue revolver i upita ga:
- Zna li ta je to?
- Pokorno javljam, gospodine porunie znam. Gospodin natporunik Luk ima
naime isto takav revolver.
- Onda to, dakle, klipane, dobro zapamti! - ozbiljno i dostojanstveno ree porunik
Dub spremajui revolver. - Znaj da bi ti se moglo dogoditi neto vrlo neugodno ako
nastavi s tom svojom propagandom!
Porunik Dub nakon toga ode ponavljajui u sebi: Sad sam mu najbolje rekao:
svojom propagandom, da, svojom propagandom!..."
Prije nego se opet vratio u svoj vagon, vejk se jo malo proetao i progunao u
sebi: Kamo da ga smjestim? I to dalje, vejku sve jasnije iskrsava naziv ove
vrste: Poluprdonja!
U vojnikom rjeniku rije prdonja odavna se upotrebljavala s velikim
oduevljenjem, a taj je asni naziv uglavnom pripadao pukovnicima ili starijim
kapetanima i majorima, te je predstavljao izvjesno stupnjevanje upotrebljavanog
naziva gadni djedo. Bez ovog pridjeva rije je djedo bio ljubazan naziv za starog
pukovnika ili majora koji se mnogo derao, a uz to volio svoje vojnike i branio ih od
drugih pukovnija, osobito kad se radilo o tuim patrolama koje su hapsile njegove
vojnike u krmama kad nisu imali dozvole za prekovremeni izlaz. Djedo se brinuo
za svoje vojnike, hrana je morala biti valjana, ali uvijek je imao nekakvu muicu; na
neto bi se zaintaio pa je stoga bio djedo.
Ali kad bi pri tom djedo nepotrebno gnjavio i momad i podoficire, izmiljao none
vjebe i slina mrcvarenja, tada bi dobio nadimak gadni djedo.
Od gadnoga djede, kao vii razvojni stupanj gadosti, gnjavae i blesavosti, nastajao
je prdonja. Ta je rije oznaivala sve, i velika je razlika izmeu prdonje u civilu i
prdonje u vojsci.
Prvi, civilni prdonja takoer je pretpostavljeni starjeina, pa ga tako po uredima
openito i zovu podvornici i potinjeni inovnici. To je filistar - birokrat, koji npr.
prigovara da koncept nije dobro osuen bugaicom i slino. To je uope blesava
volovska pojava u ljudskom drutvu, jer se takav mazgov pravi pri tom pametan,
hoe sve da razumije, sve zna protumaiti i na sve se vrijea.
429

Tko je sluio vojsku, taj dakako poznaje razliku izmeu ove pojave i prdonje u
uniformi. U vojsci je ta rije obiljeavala djedu koji je bio gad, pravi gad, koji je
prema svemu bio otar, ali se unato tome zaustavljao pred svakom zaprekom;
vojnike nije volio, ali se borio s njima uzaludno, jer nije umio stei nikakva
autoriteta kakav su uivali djedo ili gadni djedo.
Po nekim garnizonima, kao npr. u Tridentu, umjesto prdonja govorilo se: na
stari smrad. U svim tim sluajevima uvijek se radilo o starijoj osobi, pa kad je
vejk nazvao u sebi porunika Duba poluprdonjom, tada je sasvim logiki shvatio
da poruniku Dubu i po starosti i po inu i uope po svemu nedostaje do prdonje
jo 50 postotaka.
Vraajui se u tim mislima k svojem vagonu, srete vejk momka Kunerta, kome je
lice bilo nateeno i koji je neto nerazumljivo brbljao kako se ba sada susreo sa
svojim gospodarom, porunikom Dubom, koji ga je iz ista mira ispljuskao jer ima,
veli, sigurne podatke da se drui sa vejkom.
- Kad je tako - ree mimo vejk - hajdemo na raport! Austrijski vojnik mora
dopustiti da ga ukaju samo u izvjesnim sluajevima. Ali tvoj je gospodin prevrio
svaku mjeru, kao to je govorio stari Eugen Savojski: ak odavde, dovde! Sad ti
mora sam poi na raport a ako nee, tada u te ja ispljuskati, da sazna to znai
disciplina u vojsci. U karlnskim kasarnama bio je takoer neki lajtnant, Hausner,
koji je takoer imao momka pa ga je ukao i nogom udarao. Jednom je toga svog
momka tako ispljuskao da je momak od toga poblesavio, pa se javio na raport i na
raportu izjavio da ga je porunik izudarao nogom. On je naime sve to pobrkao, pa
je njegov oficir zaista i dokazao da on lae i da ga on toga dana nije ni udario
nogom, nego samo malo ispljuskao, pa su ti moga dragog momka zbog lane
optube strpali u zatvor na tri nedjelje.

430

- Ali to na itavoj stvari nita ne mijenja - nastavljao je vejk. - To je ba ono o

emu nam je uvijek priao medicinar Houbika, da je sasvim svejedno ako u
patolokom institutu seciraju ovjeka koji se objesio ili ovjeka koji se otrovao. I ja
idem s tobom. Nekoliko uaka u vojsci znai mnogo.
Kunert je sasvim pobenavio i pustio je da ga vejk odvede do tabnog vagona.
Porunik Dub viknu nagnuvi se kroz prozor:
- to ete ovdje, klipani?
- Vladaj se pristojno! - opominjao je vejk Kunerta i gurao ga ispred sebe u vagon.
U hodniku se pojavi natporunik Luk, a za njim i kapetan Sgner.
Natporunik Luk, koji je imao sa vejkom ve toliko neprilika, zaudio se i
preplaio jer se vejk nije vie drao onako dobroudno ozbiljno, na njegovu licu
nije bilo poznatog dobroudnog izraaja, nego su se ocrtavali znakovi novih
neugodnih dogaaja.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - ree vejk - idemo na raport.
- Samo ne budali, vejku, meni je toga ve dosta!
- Molim vas, dopustite - ree vejk - ja sam ordonans vae kompanije, vi ste,
431

molim, da dopustite, komandant jedanaeste ete. Ja znam da to izgleda strahovito

udno, ali ja znam i to da se gospodin porunik Dub nalazi pod vaim
zapovjednitvom.
- Vi ste, vejku, sasvim poludjeli - upadne mu u rije natporunik Luk - vi ste
pijani, bit e najbolje, da odete! Razumije li, blesane, vole!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - ree vejk gurajui pred sobom
Kunerta - to vam je ba tako kao kad su jednom u Pragu pravili pokus sa zatitnim
okvirom koji titi ovjeka da ga ne pregazi tramvaj. Za taj se pokus rtvovao sam
gospodin pronalaza, pa je poslije morao grad platiti odtetu njegovoj udovici.
Kapetan Sgner, ne znajui ta da kae, klimao je glavom u znak odobravanja, dok
se natporunik Luk drao oajniki.
- Sve se mora izvravati preko raporta, pokorno javljam, gospodine natporunie nastavi neumoljivo vejk. - Jo u Brucku ste mi govorili, gospodine natporunie,
da kao etni ordonans imam i druge dunosti, a ne samo da primam zapovijedi.
Rekli ste da moram biti informiran o svemu to se dogaa u kompaniji. Na osnovu
toga naloga dopustite mi, gospodine natporunie, da vam javim da je gospodin
porunik Dub iz ista mira ispljuskao svoga momka. Ja vam to, pokorno javljam,
gospodine natporunie, moda ne bih ni govorio, ali kad vidim da je gospodin
porunik Dub dodijeljen pod vau komandu, tada sam odluio da se mora iznijeti na
raport.
- To je udna stvar - ree kapetan Sgner - zato, vejku, gurate amo toga
Kunerta?
- Pokorno javljam, gospodine bataljonski komandante, sve mora ii preko raporta.
On je poblesavio, njega je iukao gospodin porunik Dub, pa nije kadar da sam
ode na raport. Pokorno javljam, gospodine kapetane, samo kad biste ga pogledali
kako mu se tresu koljena, vidjeli biste da je sav izvan sebe to mora ii na raport. I
da nije bilo mene, tada on valjda ne bi uope ni doao na taj raport, kao onaj
Kudela iz Bytouchova koji se, dok je sluio vojni rok, tako dugo spremao na raport
dok ga nisu premjestili u mornaricu, gdje je bio komet, te je kasnije na nekom otoku
u Tihom oceanu proglaen za vojnog bjegunca. On se kasnije ondje oenio, pa je
razgovarao i sa svjetskim putnikom Havlasom koji uope nije ni prepoznao da on
nije uroenik... Uope je vrlo alosno kad se mora ii na raport zbog nekoliko
glupih uaka. No on uope nije ni htio da ide, jer je govorio da ne ide amo. On je
uope primio toliko uaka da i ne zna o kojim se to ukama radi. On uope ne bi
ni doao amo, on uope nije ni htio ii na raport, on bi se dao i jae premlatiti.
Pokorno javljam, gospodine kapetane, pogledajte ga, on se od toga sav usrao. A s
druge strane opet, on se morao odmah potuiti da je primio nekoliko uaka, ali se
on nije usudio jer je znao da je bolje biti skromna ljubiica, kao to je napisao jedan
pjesnik. On naime slui kod gospodina porunika Duba.

432

Gurkajui Kunerta pred sebe, vejk mu ree:

- Ne tresi se tako kao jasika!
Kapetan Sgner upita Kunerta kako se to zapravo dogodilo.
No Kunert izjavi, drui po itavom tijelu, da mogu pitati gospodina porunika
Duba, da ga on uope nije ispljuskao.
I Juda Kunert, drui neprestano po itavom tijelu, izjavi ak i to da je to vejk
uope izmislio.
Toj munoj situaciji uini kraj porunik Dub koji se iznenada pojavio i izderao se na
Kunerta:
- Hoe li da ti opalim jo nekoliko novih uaka?
Sve se dakle potpuno objasnilo, te kapetan Sgner jednostavno saopi poruniku
Dubu:
- Kunerta od danas dodjeljujem bataljonskoj kuhinji, a ti se radi novog momka
obrati raunarskom naredniku Vanku!
Porunik Dub odsalutira i tek pri odlasku ree vejku:
- Kladim se da ete jednom visjeti!
Kad je otiao, obrati se vejk natporuniku Luku finim, prijateljskim tonom:
- U Mnichovu Hraditu bio je tako jedan gospodin koji je to isto rekao drugom
gospodinu, no on mu je odgovorio: Nai emo se na stratitu!
- vejku - ree natporunik Luk - vi ste zaista blesavi, ali nemojte se drznuti da
mi odgovorite kao to je va obiaj: Pokorno javljam da sam blesav.
- udnovato! - ree kapetan Sgner naginjui se kroz prozor, ali bi se vrlo rado
povukao s prozora, no nije vie stigao jer se pred njim pojavila nesrea: porunik
Dub pod prozorom.
Porunik Dub zapoe kako vrlo ali to je kapetan Sgner otiao i ne sasluavi
njegovo obrazloenje ofenzive na istonoj fronti.
- Ako elimo shvatiti tu golemu ofenzivu - vikae porunik Dub odozdo prema
prozoru - tada moramo znati kako se razvila ofenziva potkraj travnja. Morali smo
slomiti rusku frontu pa smo nali da je najzgodnije mjesto za taj prolom ba fronta
433

izmeu Karpata i Visle.

- Neu se ja s tobom prepirati o tome - odgovori suho kapetan Sgner i ode od
prozora.
Kad su nakon pola sata nastavili vonju prema Sanoku, kapetan Sgner se izvalio na
sjedalo i pravio se kao da spava, ne bi li porunik Dub dotle zaboravio svoja otrcana
izlaganja o ofenzivi.
U vejkovu vagonu nije bilo Balouna. Izmolio je naime dozvolu da moe kruhom
pomazati kotao od gulaa. Bio je sada u vagonu s poljskim kuhinjama u neugodnom
poloaju jer je tada, kad je vlak krenuo, uletio glavom u kotao, pa su mu noge virile
iz kotla. No privikao se na taj poloaj, te se iz kotla ulo mljaskanje kao da je
hvata vabe, a kasnije se uo Balounov moleivi glas:
- Molim vas, drugovi, u ime boje, dobacite mi komadi kruha, ima tu jo mnogo
umaka.
Ta je idila trajala sve do najblie stanice, u koju su stigli s tako oienim kotlom
11. ete da se pokositrena unutranjost kotla upravo blistala.
- Bog vam platio, drugovi - zahvaljivao je Baloun srdano. - Otkako sam u vojsci,
prvi put mi se srea nasmijala.
A zaista se i mogao pohvaliti. U Lupkovskom klancu Baloun je dobio dvije porcije
gulaa, a i natporunik Luk je pokazao svoje zadovoljstvo nad tim to mu je
Baloun iz oficirske menae donio nedirnut ruak, pa je ostavio za njega dobru
polovinu. Baloun je bio sav sretan, mahao je nogama isturivi ih iz vagona i
odjednom mu se itav taj rat uinio nekako topao i familijski.
etni kuhar poeo ga zafrkavati da e se, im dou u Sanok, kuhati veera i jo
jedan ruak, jer im je ta veera i ruak kao naknada za itav put kad nisu nita
dobivali. Baloun je odobravajui samo klimao glavom i aptao:
- Vidjet ete, drugovi, da nas bog nee napustiti!
Svi su se tome iskreno smijali, a kuhar, sjedei na poljskoj kuhinji, zapjeva:
upajdija, upajda,
bog nas nikad ne naputa.
Gurne li nas u blato,
on nas otud iupa...
Gurne li nas u gutik,
on nas otud izvue.
upajdija, upajda,
bog nas nikad ne naputa.
Poslije stanice avne opet se u dolinama pomolie nova vojnika groblja. Pod
avnom se mogao vidjeti iz vlaka kameni kri s bezglavim Isusom koji je izgubio
glavu pri bombardiranju pruge.
Vlak je poveavao brzinu, sputajui se dolinom prema Sanoku, pa se i vidici
proirivali, a time se sve ee pojavljivahu skupine poruenih sela s obiju strana
pruge.
Kraj Kulane vidjeli su dolje u rjeici razlupani vlak Crvenoga kria, koji se survao
434

niz eljezniki nasip.

Baloun iskolai oi i naroito se zaudi razbacanim dijelovima lokomotive. Dimnjak
je bio zariven u eljezniki nasip te je izvirivao iz njega kao top od dvadeset i osam
centimetara.
Taj je prizor pobudio panju i u vagonu u kojem je bio vejk. Najvie se uzrujao
kuhar Jurajda:
- Zar se smije pucati i u vagone Crvenoga kria?
- Ne smije, ali moe - odgovori vejk. - Bio je to dobar pogodak, a kasnije se svaki
lako ispria da je to bilo nou i da se nije vidio crveni kri. Uope ima mnogo toga
na svijetu to se ne smije initi, ali ipak se moe uraditi. Glavno je da svatko iskua
da li e mu poi za rukom da uini ono to se ne smije. Za vrijeme carskih
manevara u pisekom kraju izdan je nalog da se vojnici na maru ne smiju vezati
unakrtenih ruku i nogu. Ali na je kapetan smislio da se to moe, jer je takav nalog
bio strahovito smijean s obzirom na to to svatko moe lako shvatiti da unakrst
svezan vojnik ne moe marirati. Tako on zapravo nije izigravao tu zapovijed, nego
jednostavno i pametno izdao nalog da unakrst svezane vojnike bace u komordijska
kola, pa se onda s njima mariralo dalje.
Ili, recimo, takav sluaj kakav se dogodio u naoj ulici prije pet, est godina. Ondje
je u prvom katu stanovao neki gospodin Karlk. A kat iznad njega neki vrlo dobar
ovjek, konzervatorist Mike. On je jako volio ene, pa je meu ostalima poeo
oblijetati i kerku toga gospodina Karlka koji je imao i pediteraj i poslastiarnicu, a
negdje u Moravskoj i knjiaru, pod nekim sasvim drugim imenom. Kad je gospodin
Karlk doznao da mu konzervatorist oblijee kerku, posjetio ga je u njegovu stanu i
rekao mu: Vi ne smijete uzeti moju kerku, vi nitarijo! Ja vam je neu dati! Dobro, odgovori mu gospodin Mike, ta mogu da radim kad je ne smijem uzeti,
zar da se raskinem?"
Nakon dva mjeseca eto ti ponovo gospodina Karlka, i to sa svojom enom, pa
oboje rekoe Mikeu u jedan glas: Klipane jedan, vi ste obeastili nau kerku!
On im na to odgovori: Istina je, milostiva gospoo, bio sam tako slobodan da je
obljubim. Tada se gospodin Karlk poe na nj bespotrebno derati, da mu je on ipak
rekao kako je ne smije uzeti i da mu je on nee dati, ali mu je Mike sasvim
ispravno odgovorio da je on i nee uzeti, ali da tada nije bilo ni govora o tome to
sve moe s njom raditi. O tom se, veli, nije raspravljalo, a on svoju rije dri, pa
mogu biti bez brige, jer je on nee i jer je on karakter, te ne okree kaput prema
vjetru, nego dri rije, pa kad neto rekne, to je onda kao sveto. A ako ga budu
zbog toga progonili, njega zbog toga nee zaboljeti glava jer mu je savjest ista, a
njegova ga je pokojna majka i na smrtnoj postelji zaklinjala neka nikad u ivotu ne
lae, pa joj je on to i obeao rukovavi se s njome, a takva je prisega pravovaljana.
U njegovoj obitelji, veli, nije nikada nitko lagao, a i on je u koli uvijek imao
najbolju ocjenu iz moralnog vladanja.
- Eto dakle vidite - zavri vejk - da se kojeta ne smije, ali se ipak moe, i da
putovi mogu biti razlini, samo volja treba da nam je svima jednaka.
- Dragi prijatelji - ree jednogodinji dobrovoljac koji je neto revno biljeio - sve
loe ima i svoju dobru stranu. Taj u zrak baeni, napola spaljeni i s nasipa survani
435

vlak Crvenog kria obogauje slavnu povijest naeg bataljona novim junakim
inom u budunosti. Zamiljam da e se valjda 16. rujna, kao to sam ve
pribiljeio, od svake ete naeg bataljona prijaviti nekoliko obinih vojnika pod
vodstvom kaprala da bace u zrak neprijateljski oklopljeni vlak koji baca na nas vatru
i spreava nam prijelaz preko rijeke. asno su izvrili svoj zadatak, preobueni u
seljake...
- ta to vidim - povika jednogodinji dobrovoljac gledajui u svoje biljeke. - Kako
je amo upao na gospodin Vank?
- ujte, gospodine raunarski narednie - obrati se on Vanku - kakav e krasan
lani biti o vama u naoj bataljonskoj povijesti! ini mi se da ste ve unutra, no to
e svakako biti bolje i izdanije.
I jednogodinji dobrovoljac proita povienim glasom:
- Junaka smrt raunskog narednika Vanka:
Za junaki pothvat da se digne u zrak neprijateljski oklopljeni vlak prijavio se i
raunarski narednik Vank, preobuen kao i ostali u seosko odijelo. Od
prouzrokovane eksplozije bio je onesvijeten, pa kad se pribrao, vidio je da je
opkoljen od neprijatelja, koji su ga odmah otpremili u tab neprijateljske divizije,
gdje je, gledajui smrti u lice, odbio bilo kakvu izjavu o stanju i snazi nae
vojske. Budui da je bio preobuen, osudili su ga kao pijuna na smrt vjeanjem,
ali mu je ta kazna, s obzirom na njegov visok in, zamijenjena smru
strijeljanjem. Strijeljanje je smjesta izvreno kraj grobljanskog zida, a hrabri je
raunarski narednik molio da mu ne veu oi. Na pitanje ima li kakvu elju
odgovorio je: Izruite preko parlamentaraca mojem bataljonu moj posljednji
pozdrav i kaite da umirem s uvjerenjem da e na bataljon i dalje produiti na
svojem pobjednikom putu. Nadalje poruite gospodinu kapetanu Sgneru da se
prema posljednjoj brigadnoj zapovijedi poveava porcija konzervi na dvije i po
konzerve dnevno po ovjeku. Tako je umro na raunarski narednik Vank,
pobudivi svojom posljednjom reenicom panian strah u neprijatelja, koji je
mislio da nam je spreavanjem prijelaza preko rijeke presjekao vezu s opskrbnim
jedinicama, ime e u naim redovima brzo izazvati glad, a time i
demoralizaciju. - O njegovu miru s kojim je gledao smrti u oi svjedoi i ta
okolnost to je prije strijeljanja odigrao s neprijateljskim tabnim oficirima
partiju cvika. "Iznos koji sam dobio na kartama predajte ruskom Crvenom kriu,
rekao je stojei ve pred puanim cijevima. Ta plemenita velikodunost ganula je
prisutne vojne predstavnike do suza.
- Oprostite, gospodine Vank - nastavljae jednogodinji dobrovoljac - to sam se
usudio da raspolaem novcima koje ste vi dobili. Razmiljao sam o tome da li da to
moda predamo austrijskom Crvenom kriu, ali na kraju ja mislim da je to s gledita
ovjenosti sasvim svejedno, glavno da se to preda kakvoj humanoj instituciji.
- Mogao je na pokojnik - ree vejk - predati te novce Kuhinji grada Praga, ali
ovako je ipak bolje, jer bi inae gradski naelnik moda kupio sebi za te novce
436

jetrenicu za doruak.
- Da, svagdje se krade - ree telefonist Chodounsk.
- A osobito se krade kod Crvenog kria - ree vrlo ljutito kuhar Jurajda. - Poznavao
sam u Brucku kuhara koji je kuhao za sestre pomonice u baraci, pa mi je on priao
kako sestra predstojnica i sestre nadstojnice alju kui itave sanduke malage i
okolade. To donose same prilike, to je ovjekovo samoodreenje. Svaki ovjek
proivljava u svojem beskonanom ivotu bezbrojne promjene, pa se jednom mora
pojaviti na tom svijetu kao kradljivac, u odreenim razdobljima svoje djelatnosti. I
ja sam ve proao kroz jedno takvo razdoblje.
I kuhar okultist Jurajda izvue iz svoga teleaka bocu konjaka.
- Ovdje vidite - ree otvarajui bocu - nepobitan dokaz za moju tvrdnju. Uzeo sam
je prije odlaska iz oficirske menae. Konjak je to najbolje marke i bio je namijenjen
za eerni preljev uz linaku tortu. No bio je predodreen da ga ukradem, kao to
sam i ja bio predodreen da postanem kradljivac.
- A ni to ne bi bilo loe - javi se vejk - kad bismo i mi bili predodreeni da
postanemo vaim sukrivcima. Ja bar tako slutim.
I predodreenje se zaista izvrilo. Boca je pola naokolo unato protestu
raunarskog narednika Vanka, koji je tvrdio da se konjak mora piti iz olje i
pravedno podijeliti jer ih na bocu otpada petorica, tako da se pri neparnom broju
moe lako dogoditi da tko od njih potegne jedan gutljaj vie nego ostali. Na to
primijeti vejk:
- To je istina, ali ako gospodin Vank hoe da bude paran broj, tada neka istupi iz
drutva, da ne bude nikakvih neugodnosti ni svae.
Vank dakle povue svoj prijedlog i podnese drugi, velikoduan, po kojem bi
darovatelj Jurajda mogao piti preko reda, tako da dvaput otpije, ali to je izazvalo
buru negodovanja jer je ve i Vank jednom otpio kuajui konjak prilikom
otvaranja boce.
Napokon primie prijedlog jednogodinjeg dobrovoljca da se pije po abecedi, to je
on obrazloio time da je i to neko predodreenje kako se tko zove.
Bocu je nagnuo Chodounsk, prvi po abecedi, pratei prijeim pogledom Vanka
koji je izraunavao da e na njega, jer je posljednji, doi gutljaj vie, to je bila
gruba matematika pogreka jer je boca sadravala dvadeset i jedan gutljaj.
Zatim su igrali obinog cvika sa tri karte. Pokazalo se da se jednogodinji
dobrovoljac pri svakom uzimanju sluio pobonim izrekama iz Svetoga pisma.
Uzimajui deka on uzviknu:
- Gospode, ostavi mi ovog deka i za ovu godinu, da mi donese ploda poto ga
okopam i ognojim!
Kad su mu predbacili da se ak usudio uzeti osmicu, on je visokim glasom
uzviknuo:
- Ali ena neka, imajui deset groa, ako izgubi jedan gro, zar nee upaliti svijee i
marljivo traiti dok ne nae? A kad ga nae, dozvat e susjede i prijateljice i rei im:
Radujte se zajedno sa mnom, jer uzeh osmicu i prikupih na kartama adutova kralja
i asa!... Dajte amo te karte, izgorjeli ste svi!
Jednogodinji dobrovoljac Marek zaista je imao veliku sreu na kartama. Dok su
437

ostali tukli adute jedan drugome, on je uvijek tukao njihove tuene adute najviim
adutom tako da su jedan za drugim propadali, a on je nosio ulog za ulogom i
dovikivao pobijeenima:
- I veliki e potresi biti na zemlji, i bit e strahote glada i kuge i veliki znaci na nebu!
Konano su se zasitili, pa su se prestali kartati kad je telefonist Chodounsk izgubio
na kartama svoju vojniku plau za pola godine unaprijed. Bio je utuen zbog toga,
a jednogodinji je dobrovoljac traio od njega obveznicu da raunarski narednik pri
isplati plaa treba da njemu isplati plau Chodounskoga.
- Ne boj se, Chodounsk - tjeio ga vejk. - Ako bude imao sree, past e u
prvom boju, pa e Marek ostati bez tvoje plae. Samo ti potpii!
Napomena o padanju u prvom boju vrlo je neugodno dirnula Chodounskoga, tako
da je on sa sigurnou rekao:
- Ja ne mogu poginuti jer sam telefonist, a telefonisti su uvijek u blindiranom
zaklonu, jer se ice uvijek razapinju i pogreke istrauju tek poslije boja.
Jednogodinji dobrovoljac ree da su telefonisti, sasvim suprotno, izloeni velikoj
opasnosti i da neprijateljsko topnitvo uvijek vreba ba na telefoniste. Nijedan
telefonist nije siguran u svojem zaklonu. Da se sakriju i deset metara pod zemlju,
ipak e ih i ondje pronai neprijateljsko topnitvo. Da telefonisti padaju kao to ljeti
pada tua s kiom, za to je najbolji dokaz to su u Brucku, kad smo ga napustili,
upravo otvarali 28. kurs za telefoniste.
Chodounsk je ojaeno gledao pred sebe, a to je potaklo vejka na dobre,
prijateljske rijei:
- Sve ti je to, ukratko, lijepi vindl.
Choudounsky odgovori uljudno:
- Ku, tetice!
- Da pogledam pod slovom Ch u svojim biljekama o povijesti bataljona...
Chodounsk... Chodounsk, hm, aha, evo ga: Telefonist Chodounsk, zatrpan
minom. Telefonira tabu iz svoje grobnice: Umirem i estitam pobjedu svojem
bataljonu!
- Mora biti s tim zadovoljan - ree vejk. - Ili eli da se jo togod doda? Sjea li
se onoga telefonista s Titanica koji je, kad je brod ve tonuo, neprestano
telefonirao u potopljenu kuhinju kad li e ve biti ruak?
- Ja se ba ne kapriciram na to - ree jednogodinji dobrovoljac. - Ako treba, moe
se predsmrtna reenica Chodounskoga dopuniti tako da je on na kraju vikao u
telefon: 'Pozdravite s moje strane nau eljeznu brigadu!

438

IV. MARSCHIEREN! MARSCH!

Pokazalo se, kad su stigli u Sanok, da su zapravo oni u onom vagonu s poljskom
kuhinjom jedanaeste ete, gdje je prdio od sree zasieni Baloun, bili uglavnom u
pravu kad su govorili da e se dijeliti veera i da e se ak osim veere dijeliti
vojniki kruh za sve one dane kada bataljon nije dobio nita. Pokazalo se i to, kad
su izali iz vagona, da se zapravo u Sanoku nalazi tab eljezne brigade" kojoj je
prema svojem krsnom listu pripadao i bataljon 91. pukovnije. Premda eljeznika
veza do Lavova i sjeverno do Velikih Mostova nije bila prekinuta, ipak je zapravo
bilo zagonetno zato je tab istonog sektora dao takve dispozicije da eljezna
brigada" su svojim tabom okuplja pohodne bataljone sto i pedeset kilometara u
pozadini, kad se u to doba fronta protezala od Broda na Bug i uz rijeku sjeverno do
Sokala.
To vrlo zanimljivo strateko pitanje bilo je rijeeno na strahovito jednostavan nain
kada je kapetan Sgner u Sanoku poao u tab brigade da prijavi dolazak
marbataljona.
Ordonans-oficir bio je autant brigade, kapetan Tayrle.
- Ja se veoma udim - ree mu kapetan Tayrle - to niste dobili izvjesne obavijesti.
Marruta je poznata. Pravac vaeg kretanja morali ste nam naravno unaprijed javiti.
Prema dispozicijama glavnog taba vi ste stigli dva dana ranije.
Kapetan Sgner malo pocrvenje, ali nije mu ni palo na um da ponovi sve one
ifrirane brzojave koje je itavim putem dobivao.
- Ja vam se udim - ree autant Tayrle.
- Mislim - odgovori kapetan Sgner - da mi svi oficiri govorimo jedan drugome ti.
- Dobro - ree kapetan Tayrle - reci mi jesi li aktivni oficir ili civil. Aktivni?... E, to
je sasvim druga stvar... ovjek se ne moe odmah snai. Ovuda je ve proputovalo
toliko blesana - rezervnih porunika! Kad smo se povlaili od Limanova i od
Krasnika, svi su ti nazovi-porunici izgubili glavu im su vidjeli kozaku patrolu. Mi
u tabu ne volimo takve parazite. Kakav glupi inteligent dade se konano aktivirati ili
439

u civilu poloi oficirski ispit pa i dalje pravi blezgarije u civilu, ali kada doe rat, tada
on nije porunik, nego usranac!
Kapetan Tayrle pijunu i povjerljivo potapa kapetana Sgnera:
- Ostat ete ovdje oko dva dana. Provest u vas svuda, pa emo i zaplesati. Imamo
315

ovdje lijepe kurvice, Engelhuren . Imamo ovdje i ker jednog generala koja je
prije bila lezbijka. Svi emo se presvui u ensku odjeu, pa da vidi to ona umije!
To ti je takva mrava svinja da ne bi valjalo nita zlo ni pomisliti. Ali razumije se u
posao, drue. To ti je takav gad - ali uostalom vidjet e sam.
- Pardon! - prekide sam sebe. - Moram se opet pobljuvati, to je danas ve trei put.
Kad se zatim vratio, priopi on kapetanu Sgneru, da bi mu dokazao kako je kod
njih veselo, da su to posljedice sinone veere na kojoj je sudjelovao i graevinski
odio.
Sa zapovjednikom toga odjela, koji je takoer bio u inu kapetana, upoznao se
kapetan Sgner vrlo brzo. U kancelariju je naime upao uniformirani dugonja sa tri
zlatne zvijezdice i kao u bunilu, ne primjeujui kapetana Sgnera, sasvim je
povjerljivo oslovio Tayrlea:
- to radi, svinjo? Ti si nam sino lijepo udesio nau groficu.
I sjede na stolicu, pa lupkajui se tankom trskovaom po listovima, nasmija se na
sva usta:
- Kad se samo sjetim kako si joj se pobljuvao u krilo...
- Da - ree Tayrle - sino je bilo vrlo veselo.
I tek tada upozna kapetana Sgnera s oficirom koji se lupkao trskovaom, pa svi
zajedno izaoe kroz kancelariju administrativnog odjela brigade u kavanu koja se
naglo razvila iz bive toionice piva.
Kad su prolazili kroz kancelariju, kapetan Tayrle uze od zapovjednika graevinskog
odjela trskovau i opali njom po dugom stolu oko kojega se na zapovijed poredalo u
frontu dvanaest vojnih pisara. To su bili sljedbenici mirnog, sigurnog rada u pozadini
vojske, ljudi velikih, zadovoljnih trbuha, u ekstra-uniformama.
I toj dvanaestorici debelih apostola zabuanstva ree kapetan Tayrle, hotei se
pokazati pred Sgnerom i drugim kapetanom:
- Nemojte misliti da vas ovdje drim kao u tovu! Svinje! Treba manje derati i
lokati, a vie trati!
- Sad u vam pokazati jo jednu dresuru - najavi Tayrle svojim drugovima.
Zatim ponovo udari trskovaom po stolu i upita onu dvanaestoricu:
- Kad ete prsnuti, prasci jedni?
Sva dvanaestorica odgovorie u jedan glas:
- Prema vaoj zapovijedi, gospodine kapetane.
Smijui se vlastitoj blesavosti i gluposti, kapetan Tayrle izae iz kancelarije.
Kad su ve sva trojica sjedili u kavani, naredi Tayrle da im donesu bocu
oskoruovae, te pozva neke gospoice koje su bile slobodne. Pokazalo se da ta
kavana zapravo i nije nita drugo nego izvikana kua, pa budui da nijedna
gospoica nije bila slobodna, razljutio se kapetan Tayrle vrlo estoko i u predsoblju
prostaki izgrdio madame viui tko li je to kod gospoice Elle. Kad su mu
odgovorili da je kod nje neki porunik, psovao je jo jae.
440

Kod gospoice Elle bio je gospodin porunik Dub, koji je, kad je ve marbataljon
bio smjeten u gimnaziji, sazvao svoj vod i u dugom ga govoru upozorio da su Rusi
na svojem uzmaku svagdje osnovali bordele sa spolno zaraenim osobljem, ne bi li
tom svojom smicalicom zadali austrijskoj vojsci velike gubitke. Odvraa dakle
vojnike od posjeivanja slinih lokala. Sam e se lino osvjedoiti po tim kuama da
li se vojnici dre njegovih naloga, jer se sada ve nalaze u ratnoj zoni; svaki koji
bude zateen bit e izveden pred ratni sud.
Porunik Dub ode da se lino uvjeri da nije tko prestupio njegovu zapovijed, pa je
jamano zato kao polaznu taku svoje kontrole odabrao divan u Ellinoj sobici, u
prvom katu tzv. Gradske kavane, i na tom se divanu vrlo dobro zabavljao.
Uto je ve kapetan Sgner otiao u svoj bataljon. Tayrleovo se drutvo naime
razilo. Kapetana Tayrlea pozvae iz brigade, gdje je brigadir ve preko pola sata
nestrpljivo traio svog autanta.
Dole su nove zapovijedi iz divizije, pa je bilo potrebno da se definitivno odredi
marruta za pristiglu 91. pukovniju, jer njezinim prvobitnim pravcem treba da ide,
po novim dispozicijama, pohodni bataljon 102. pukovnije.
Bilo je sve to vrlo zamreno. Rusi su na sjeveroistonom dijelu Galicije uzmicali
vrlo brzo, tako da su se ondje neke austrijske jedinice meusobno poizmijeale, a na
pojedinim su mjestima poput klinova prodirale jedinice njemake vojske, te je taj
kaos poveavalo pridolaenje novih bataljona i drugih vojnih formacija. Isto se
dogaalo i na odsjecima fronte koji su bili jo dublje u pozadini, kao npr. ovdje u
Sanoku, kamo su odjednom stigle rezerve njemake hanoverske divizije pod
zapovjednitvom pukovnika s tako odvratnim pogledom da se zapovjednik brigade
sasvim zbunio. Pukovnik rezervne hanoverske divizije pokazao je naime dispozicije
svojega taba po kojima treba da smjesti vojnike u gimnaziju, gdje su upravo
smjeteni vojnici devedeset i prve pukovnije. A za smjetaj svoga taba traio je da
se isprazni zgrada Krakovske banke u kojoj je ba bio tab brigade.
Brigadir se odmah spojio s divizijom, kojoj je tano prikazao situaciju, a zatim je sa
divizijom razgovarao urokljivi Hanoveranac, na osnovu ega stie na brigadu
zapovijed: Brigada naputa grad u est sati uvee u pravcu Turovo - Voisk Liskowiec - Starasoi - Sambor, gdje e primiti dalje zapovijedi. S njom polazi i
pohodni bataljon 91. pukovnije kao njezina zatitnica, za koju je u brigadi izraen
ovakav raspored: prethodnica polazi u pet i po prema Turovu; izmeu june i
sjeverne pobone zatitnice razmak tri i po kilometra; krajnji zatitni odredi polaze u
est i etvrt!
Tako dakle nastade u gimnaziji veliko gibanje, a za konferenciju bataljonskih oficira
nedostajao je samo porunik Dub, te naredie vejku da ga potrai.
- Nadam se - ree mu natporunik Luk - da ete ga vi nai bez ikakvih tekoa jer
vas dvojica uvijek imate neto izmeu sebe.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, molit u da mi kompanija izda pismeni
nalog. To je potrebno ba zato to se izmeu nas dvojice stalno javlja ono neto.
Dok je natporunik Luk pisao u svojem bloku, na papiru koji se moe otkinuti,
nalog da porunik Dub odmah doe u gimnaziju na vijeanje, vejk mu je dalje
priao:
441

- Da, gospodine natporunie, vi moete biti bez brige, kao i uvijek. Ja u ga nai,
jer je vojnicima zabranjeno da idu u bordel, a on e svakako biti u jednom od njih
kako bi se uvjerio da nitko iz njegova voda ne eli doi pred ratni sud, kojim se on
obino prijeti. On je sam izjavio pred vojnicima svojega voda da e obii sve
bordele, pa teko onima koje ondje nae, jer e ga oni upoznati s njegove loe
strane. Uostalom, ja znam gdje je. On je ondje preko puta u onoj kavani; svi su
naime vojnici gledali za njim kamo e najprije skrenuti.
Zdrueni zabavni dom i Gradska kavana, poduzee koje je vejk spomenuo, bilo
je takoer podijeljeno na dva dijela. Tko nije htio ii kroz kavanu, ulazio je na
stranja vrata, gdje se grijala na suncu neka stara gospoa koja je govorila njemaki,
poljski i madarski otprilike u ovom smislu: Uite samo, vojnie, imamo ovdje
lijepih frajlica!

Kad bi vojnik uao, povela bi ga hodnikom u neko predsoblje za primanje te bi

dozvala koju od frajlica, koja bi odmah dotrala u koulji. Traila bi novce
unaprijed, pa dok bi vojnik otpasivao remen s bajonetom, madame bi odmah ovdje,
442

na licu mjesta, inkasirala odreeni iznos.

Oficiri su ulazili kroz kavanu. Put je gospode oficira bio tegobniji, jer je on vodio
kroz stranje sobe gdje je bio izbor gospoica druge partije, odreene za gospodu
oficire, i gdje su se nosile ipkaste koulje i pilo se vino ili likeri. Madame nije
doputala da se ita ovdje obavlja, nego se sve vrilo gore u sobicama, gdje se u
jednom takvom raju, punom stjenica, valjukao na divanu porunik Dub u gaama,
dok mu je gospoica Elly priala izmiljenu tragediju svoga ivota, kao to to ve
biva u takvim sluajevima, da je njezin otac bio tvorniar, a ona profesorica liceja u
Peti te da je amo dospjela zbog nesretne ljubavi.
Iza porunika Duba, na dohvatu ruke, stajala je na malom stoliu boca
oskoruovae s aicama. Budui da je boca bila poluprazna, a ve su i Ella i
porunik Dub govorili nesuvislo, bilo je oito da porunik Dub ne moe nita
podnijeti. Po njegovu se govoru vidjelo da je on ve sve pobrkao i da on Ellu dri
za svoga slugu Kunerta; tako ju je i zvao i stalno se prijetio tobonjem Kunertu po
svojem obiaju:
- Kunerte, Kunerte, ivotinjo jedna, kad me upozna s moje loe strane...
I vejka su htjeli podvrgnuti jednakoj proceduri kao i sve ostale vojnike koji su
ulazili na stranja vrata, no on se uljudno istrgnu iz ruke neke gospoice u koulji,
ali na njezinu viku dotra madame Poljakinja, koja vejku drsko zanijee u lice da
bi moda ovdje bio kao gost neki gospodin porunik.
- Nemojte se mnogo na mene derati, milostiva gospoo - ree uljudno vejk
smjekajui se pri tom slatko - jer u vam inae opaliti uku. Kod nas su jednom u
Platneskoj ulici premlatili neku madame tako da nije ni znala za sebe. Tada je
ondje jedan sin traio svoga oca, nekog Vondreka, trgovca gumenom robom. A
madame se zvala Kovnov, no kad su je dozvali k svijesti i pitali je na stanici za
spaavanje kako se zove, rekla je da joj ime poinje slovom Ch. A kako je vae
cijenjeno ime?
asna matrona poe strahovito vikati kad ju je vejk nakon tih rijei odgurnuo i
stao se ozbiljno penjati po drvenim stepenicama u prvi kat.
Dolje se pojavio i sam vlasnik javne kue, neki osiromaeni poljski plemi, koji
potra za vejkom uz stepenice i poe ga vui za bluzu viui na njega njemaki da
vojnici ne smiju gore, da je to za gospodu oficire, a za vojnike da je dolje.
vejk ga upozori da on amo dolazi u interesu itave vojske, da trai jednog
gospodina porunika bez kojega vojska ne moe krenuti na frontu, ali kako je
vlasnik postajao sve ofenzivniji, vejk ga strovali niz stepenice i poe gore
pregledavati prostorije. Uvjerio se da su sve sobice prazne, te se tek na samom
kraju balkona, poto je pokucao, uhvatio bravu i odkrinuo vrata, zau krijetav glas
gospoice Elle: Besetzt!

316

i odmah dubok glas porunika Duba, koji je valjda

317

mislio da je jo u svojoj sobi u logoru: Herein!

vejk ue u sobicu, prie k divanu i predajui poruniku Dubu kopiju one ceduljice
iz bloka odraportira gledajui iskosa dijelove uniforme, razbacane u uglu kreveta:
- Pokorno javljam, gospodine porunie, izvolite se obui i odmah se javiti prema
ovoj zapovijedi, koju sam vam predao, u nau kasarnu u gimnaziji. Ondje se dri
veliko vojno vijeanje.
443

Porunik Dub izbulji u njega oi s malim zjenicama, ali se brzo sjeti da ipak nije
tako pijan da ne bi prepoznao vejka. Palo mu je na um da mu vejka alju na
raport, pa stoga ree:
- Odmah u svriti s tobom, vejku! Vidjet e... kako... e... proi...
- Kunerte - viknu on Elli - natoi... mi... jo... jednu!
Ispi aicu i derui pismeni nalog nasmija se:
- To je... isprinica? Kod... nas... isprinice... ne vrijede. Mi smo... u... vojsci... a
ne... u... koli. Uhvatili... su te... dakle... u bordelu? Doi... blie... vejku... opalit
u ti... nekoliko... uaka... Koje je... godine... Filip... Makedonski... potukao...
Rimljane? Zar ti... to... ne zna... drijepe jedan?
- Pokorno javljam, gospodine porunie - nastavljae vejk neumoljivo - stigla je
najvia zapovijed iz brigade da se gospoda oficiri obuku i dou na bataljonsko
vijee, jer emo krenuti na put, pa e se tek sada odluivati koja e eta biti
prethodnica, koja pobonica, a koja zatitnica. O tom e se sad ve odluivati, pa ja
mislim, gospodine porunie, da i vi imate tu ta rei.
Taj diplomatski govor osvijesti malo porunika Duba, tako da je pomalo dolazio do
spoznaje da ipak nije u kasarni, ali je jo ipak iz opreza zapitao:
- A gdje se to nalazim?
- Vi izvolijevate biti u bordelu, gospodine porunie. Razlini su putovi gospodnji.
Porunik Dub teko uzdahnu, sie s divana i poe traiti svoju uniformu a pri tom
mu je vejk pomagao, pa kad se porunik konano obukao, izaoe obojica
napolje, ali se vejk za tren oka vrati i ne marei za Ellu, koja je njegovu povratku
pridavala sasvim drugo znaenje i zbog nesretne ljubavi smjesta se uvukla u krevet,
ispi on brzo ostatak oskoruovae u boci i poe opet za porunikom.
Na ulici je poruniku Dubu pie i opet udarilo u glavu, jer je bila velika sparina.
Priao je vejku najrazlinije besmislice bez ikakve veze. Govorio je o tom da kod
kue ima potansku marku iz Helgolanda i da su odmah nakon mature ili igrati
biljar pa nisu ni pozdravili razrednika. Uz svaku je reenicu dodavao:
- Mislim da me dobro razumijete.
- Zaista, potpuno vas razumijem - odgovori vejk. - Vi govorite slino kao limar
Pokorn iz Budjejovica. Kad su ga ljudi pitali: Jeste li se ve ove godine kupali u
Mali?, on je odgovarao: Nisam se kupao, ali zato e ove godine biti mnogo
ljiva. Ili kad bi ga pitali: Jeste li ve ove godine jeli gljive?, on bi odgovarao:
Nisam, ali ovaj novi maroki sultan kau da je vrlo dobar ovjek.
- Maroki sultan? To je propala veliina!
I obrisa znoj sa ela i gledajui zamuenim oima u vejka proguna:
- Tako se nisam znojio ni usred zime. Slaete li se sa mnom? Razumijete li me?
- Razumijem, gospodine porunie. U Gostionici kod kalea dolazio je k nama
neki stari gospodin, neki savjetnik zemaljskog odbora u mirovini, pa je i on isto to
tvrdio. On je uvijek govorio da se udi kakva je to razlika u temperaturi izmeu ljeta
i zime. Govorio je da mu je vrlo udno zato to jo ljudi nisu ispitali.

444

Na vratima gimnazije vejk napusti porunika Duba, koji se s tekom mukom

popeo po stepenicama i uao u zbornicu gdje se drala vojna konferencija, te je
odmah raportirao kapetanu Sgneru da je potpuno pijan. Za itavog vijeanja sjedio
je oborene glave te je prilikom debate kadgod ustao i viknuo:
- Vae je gledite ispravno, gospodo, ali ja sam potpuno pijan.
Kad su izraene sve dispozicije, pa je odlueno da eta natporunika Luka treba
da poe kao prethodnica, trgao se odjednom porunik Dub, ustao i rekao:
- Sjetih se, gospodo, naeg razrednika iz prvog razreda gimnazije. Slava mu! Slava
mu! Slava mu!
Natporuniku Luku padne na um da e biti najbolje ako porunika Duba njegov
momak Kunert privremeno smjesti u susjedni fizikalni kabinet, gdje je stavljena
straa kraj vrata da ne bi tko do kraja okrao moda ve napola pokradenu
mineraloku zbirku. Na to su i iz brigade upozoravali sve odrede koji su ovuda
prolazili na frontu.
Ova opreznost potjee od onoga doba kad je jedan honvedski bataljon, nastanjen u
gimnaziji, poeo pljakati kabinet. Honvedima se naroito svidjela zbirka ruda,
areni kristali i pirit, pa su ih potrpali u svoje teleake.
Na vojnikom groblju nalazi se na jednom od onih bijelih krieva natpis: Laszlo
Gargany. Ovdje spava vjeni san jedan honved koji je pri onom pljakanju
gimnazijske zbirke popio sav denaturirani pirit iz posude u kojoj su se nalazili
razlini gmazovi.
Svjetski je rat unitavao ljudska pokoljenja ak i rakijom od zmija.
Kad su se ve svi razili, natporunik Luk dade dozvati momka porunika Duba,
Kunerta, i ovaj odvede i poloi na divan svoga porunika.
Porunik Dub odjednom se poe ponaati kao malo dijete: uze Kunertovu ruku i
poe razgledavati dlan govorei uz to da e po njegovu dlanu odgonetnuti ime
njegove budue ene.
- Kako se vi zovete? Izvadite mi iz prsnog depa na bluzi notes i olovku? Vi se
dakle zovete Kunert; doite amo za etvrt sata, pa u vam ostaviti ovdje ceduljicu s
imenom vae gospoe supruge.
445

im je to rekao, poe hrkati, ali se opet nekako probudio i stao rkati po svome
notesu. Zatim iupa iz notesa to je napisao, baci na pod te tajanstveno stavi prst
na usta i ree buncajui:
- Ne, sada jo ne, tek za etvrt sata. Najbolje e biti da potraite papiri povezanih
oiju.
Kunert je bio takav prostoduni vol da je zaista doao za etvrt sata, a kad je
odmotao papiri, proitao je iz krivudavih kvaka porunika Duba ovo:
- Ime vae budue ene glasi: gospoa Kunertov.
Kad je to neto kasnije pokazao vejku, vejk mu ree da taj papiri dobro sauva,
jer takve dokumente gospode oficira treba svakako da potuje i da prije, kad se
sluio vojni rok, nije bilo mogue da bi se oficir dopisivao sa svojim momkom i
govorio mu gospodine.
***
Kad su izvrene pripreme da se krene na put prema dobivenim dispozicijama,
brigadni general, koga je tako divno izgurao hanoverski pukovnik, naredi da se
sakupi itav bataljon u obiajeni etvorokut, te mu odri govor. Taj je naime ovjek
vrlo rado govorio, mljeo je kojeta, pa kad vie nije imao to rei, sjetio se jo i
ratne pote:
- Vojnici! - grmjela su njegova usta u etverokut. - Sad se pribliavamo
neprijateljskim poloajima od kojih nas dijeli nekoliko dnevnih mareva. Dosada na
itavom ovom putu niste imali, vojnici, prilike da svojim milima, koje ste ostavili,
javite svoje adrese kako bi znali vai daleki dragi kamo da vam piu, da bi vas
obradovala pisma od vaih dragih koje ste ostavili kod kue.
Nikako se nije mogao izvui iz toga, nebrojeno je puta ponavljao za redom: daleki
dragi, dragi roaci, dragi koje ste ostavili kod kue itd. , dok se konano nije
oslobodio iz toga kruga usklikom:
- Za to imamo ratnu potu na fronti!
Njegov se dalji govor razvijao u tom pravcu, kao da bi svi ti ljudi u sivim
uniformama trebali ginuti s najveom radou samo zato to na fronti postoji ratna
pota, pa kad kome granata otkine obje noge, njemu mora da je krasno umrijeti kad
se sjeti da je broj njegove ratne pote 72, gdje moda lei pismo od kue, od dalekih
dragih, s poiljkom u kojoj se nalazi komad suhog mesa, slanine i domaeg
dvopeka.
Poslije toga govora, kad je brigadna muzika odsvirala carsku himnu, klicalo se caru
ivio! te su pojedine skupine toga ljudskog stada, odreenog za klaonicu negdje
iza Buga, postepeno polazile na pohod prema odreenom rasporedu.
Jedanaesta je eta krenula u pet i po prema Turovu - Volsku. vejk je iao odostrag
s kompanijskim tabom, sa sanitecima, a natporunik je Luk obilazio na konju
itavu kolonu i pri tom bi svaki as dojahao do kraja kolone, da pogleda porunika
Duba koga su vozili bolniari na kolima, pokrivena plahtama, u susret novim
junakim djelima u nepoznatoj budunosti, a uz to je takoer kratio vrijeme
razgovorom sa vejkom koji je strpljivo nosio svoj teleak i puku, razgovarajui s
raunarskim narednikom Vankom o tome kako se prije nekoliko godina krasno
mariralo na manevrima kraj Velikog Meziija.
446

- Kraj je bio posve jednak kao i ovdje, samo to nismo bili u tako potpunoj ratnoj
spremi, jer tada jo nismo ni znali to su to rezervne konzerve, pa kad smo fasovali
kakvu konzervu, mi smo je odmah u naem vodu na najbliem noitu smazali, a
mjesto nje smo stavljali u teleak ciglu. U jednom selu dola inspekcija pa nam
pobacala sve cigle iz teleaka, a bilo ih je toliko da je jedan tamonji ovjek sagradio
poslije od njih obiteljsku kuicu.
Malo kasnije vejk je otresito koraao uz konja natporunika Luka i priao o
ratnoj poti:
- Bio je to lijep govor i zaista je svakome vrlo milo kada dobije u vojsku kakvo
lijepo pismo od kue. Ali kad sam ja sluio prije nekoliko godina u Budjejovicama,
tada sam dobio u vojsku samo jedno pismo u kasarnu, pa ga sada jo nosim sa
sobom.
vejk izvue iz prljave kone take zamaeno pismo i proita ga drei korak s
konjem natporunika Luka, koji je polagano kaskao:
- Gade jedan mizerni, ubojico i bijednie! U Prag je stigao na dopust gospodin
kapral Ki, pa sam s njim plesala u Gostionici kod Kocana, te mi je on priao da
ti plee u Budjejovicama Kod zelene abe s nekom glupom flundrom i da si
mene ve sasvim napustio. Da zna, piem ti ovo pismo na zahodu, na samoj dasci
kraj rupe, i meu nama je svreno. Tvoja biva Boena. A da ne zaboravim, taj
kapral razumije posao pa e te dobro prignjeiti, jer sam ga to molila. I da jo ne
zaboravim, nee me vie nai meu ivima kada doe na dopust.
- Razumije se - nastavljao je vejk uz mirni konjski kas - kada sam doao na
dopust, naao sam je meu ivima, i to jo kako ivima. Naao sam je i Kod
Kocana, oblaila su je dva vojnika iz neke druge regimente, a jedan je od njih bio
tako jako iv da ju je uhvatio sasvim javno ispod trbuha kao da bi htio, pokorno
javljam, gospodine natporunie, izvui odanle cvijet njezine nevinosti, kao to veli
Vjenceslava Luick, ili kao to je slino jednom rekla plaui jedna mlada djevojka
od kojih esnaest godina u plesnoj koli jednom gimnazijalcu koji ju je utinuo za
rame: Vi ste, gospodine, otrli pelud moga djevianstva!
Razumije se, da su se svi smijali, a njezina mamica koja ju je dopratila na ples
odvela ju je na hodnik u Besedi i izudarala je tu svoju blesavu Nanu.
Ja sam vam, gospodine natporunie, doao do uvjerenja da su seoske djevojke
ipak iskrenije od tih izmorenih gradskih gospoica koje polaze plesnu kolu. Kad
smo prije nekoliko godina logorovali u Mneku, tada sam polazio na ples kod starog
Knina, pa sam ondje naao neku djevojku, Karlu Veklovu, ali joj se ba nisam
sviao. Jedne nedjelje otpratio sam je navee do ribnjaka, te smo ondje sjeli na
nasip i ja sam je upitao, kad je zalazilo sunce, da li me i ona voli. Pokorno javljam,
gospodine natporunie, zrak je bio tako topao, sve su ptice pjevale, a ona mi je
odgovorila sa stranim smijehom: Ja te tako volim kao kuine u guzici, jer si
blesav! A ja sam zaista i bio blesav, tako strahovito blesav da sam prije toga etao
s njom, pokorno javljam, gospodine natporunie, po poljima, meu visokim itom,
gdje nije bilo ljudi, a mi nismo nijednom sjeli, nego sam joj ja pokazivao onaj boji
blagoslov i tumaio, glupan, njoj, seoskoj djevojci da je ovo ra, a ono penica, a
ono opet zob.
447

I kao potvrda tim rijeima o zobi zau se sprijeda pjesma vojnika iz njihove ete,
koji su nastavljali onu istu pjesmu s kojom su eke regimente krvarile za Austriju i
na Solferinu:
A kad je bilo pola noi,
ovas vam iz vree skoi,
upajdija, upajda,
cura svaka uvijek da.
U to opet upadoe drugi:
I dat e, i dat e, i dat e,
a zato ne bi dala?
I poljupca dat e dva
u obraza obadva.
upajdija, upajda,
Svaka cura uvijek da!
I dat e, i dat e, i dat e,
a zato ne bi dala?...
A zatim poee Nijemci pjevati tu istu pjesmu njemaki.
Stara je to vojnika pjesma, koju je valjda ve pjevala i soldateska za napoleonskih
ratova na svim jezicima. Sada se ona orila veselo po pranjavoj cesti prema Turovu
- Volsku, u galicijskoj ravnici po kojoj su s obje strane ceste, sve tamo do zelenih
breuljaka na jugu, njive bile izgaene i unitene od konjskih kopita i od poplata
hiljada vojnikih tekih cipela.
- I mi smo jednom slino udesili njive - javi se vejk gledajui naokolo - na
manevrima u Piseku. Bio je tada s nama neki gospodin nadvojvoda, vrlo pravedan
gospodin, pa kad je gospodin nadvojvoda sa svojim tabom iz stratekih razloga
jahao kroz penicu, njegov je autant odmah za njim procjenjivao svu tetu. A neki
seljak Picha nije se nimalo radovao tom posjetu, te nije primio od dravnog erara
osamnaest kruna odtete za pet jutara izgaene njive, nego je htio, gospodine
natporunie, na sud pa je dobio za to osamnaest mjeseci zatvora.
Ja mislim, gospodine natporunie, da je zapravo trebao biti radostan to ga je
posjetio netko iz carske kue na njegovu zemljitu. Drugi kakav seljak, koji bi bio
svjestan, obukao bi sve svoje djevojke u bijele haljine kao djeverue, pa bi im dao
cvijee u ruke i razmjestio ih po svojem zemljitu, te bi svaka od njih morala
pozdraviti visokoga gosta, kao to sam itao o Indiji da su se ondje podanici nekoga
vladara dali zgaziti od njegova slona.
- ta to priate, vejku? - viknu s konja natporunik Luk.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, govorim o slonu koji je na svojim
leima nosio onog vladara o kojem sam itao.
- Dobro je to umijete sve pravilno protumaiti - ree natporunik Luk i odjaha
naprijed. Ondje se ve kolona kidala jer je mar, na koji nisu bili navikli, nakon
448

odmora u vlaku, u punoj ratnoj spremi, djelovao tako da su sve vojnike poela
boljeti ramena, pa je svatko sebi olakavao koliko je mogao. Premjetali su puke s
jedne strane na drugu, veina ih vie nije ni nosila na ramenu, nego prebaene na
ramenu kao grablje ili vile. Neki su mislili da e im biti udobnije ako pou po jarku
ili po stazi, gdje im se zemlja pod nogama inila ipak meka nego na pranoj cesti.
Veina je koraala oborene glave, i sve ih je muila strana ea, jer iako je sunce
ve zalo, ipak je bila takva sparina i ega ko u podne, a nitko nije vie imao ni kapi
vode u svojoj uturici. Bio je to prvi dan mara, i ova situacija, na koju nisu bili
navikli i koja je bila kao neki uvod u sve vee i vee muke, sve ih je, to dalje, to
jae, slabila i umarala. Prestali su i pjevati te su meusobno nagaali koliko jo ima
do Turova - Volska, gdje su mislili da e se spavati. Neki su na asak sjedali u
jarak, pa da ne bi ba tako izgledalo, razvezivali su cipele i pravili se na prvi pogled
kao da su loe sloili obojke, pa se sada trude da ih sloe tako da ih ne uljaju na
daljem maru. Drugi su opet skraivali ili produivali remen na puci ili su otvarali
teleak pa su premjetali predmete, smjetene u njemu, uvjeravajui sami sebe da to
ine radi pravilnog optereenja, da im remenje teleaka ne bi jae vuklo jedno ili
drugo rame. Kad bi im se od vremena do vremena pribliavao natporunik Luk,
oni bi tada ustajali i raportirali da ih neto tiska ili slino, ako ih ne bi prije toga
potjerali naprijed kadeti ili vodnici kad bi iz daljine vidjeli kobilu natporunika
Luka.
Jaui mimo njih, natporunik Luk ih je veoma uljudno pozivao da ustanu, jer do
Turova - Volska ima jo samo tri kilometra, a tamo e biti odmor.
Dotle se ve porunik Dub pribrao od stalne trenje na sanitetskim dvokolicama.
Nije se jo dodue pribrao potpuno, ali ve se mogao podignuti i nagnuti se iz
dvokolica te dozivati etni tab koji se slobodno kretao, jer su svi, poevi od
Balouna pa do Chodounskoga, strpali svoje teleake u dvokolice. Jedino je vejk
neustraivo kretao naprijed zajedno s teleakom, nosei puku na ramenu kao
dragun preko prsiju, puio lulu i pjevao marirajui:
Kad smo ili na Jarom,
vjerov nam tko ili ne,
na veeru ba stigosmo...
Vie od pet stotina koraaja ispred porunika Duba dizali su se po cesti kolutovi
praine iz koje su se nazirali likovi vojnika. Porunik Dub, kome se opet vratilo
oduevljenje, nagnuo je glavu iz dvokolica i poeo se derati u prainu na cesti:
- Vojnici, va uzvieni zadatak je teak, oekuju vas naporni marevi, najrazlinije
oskudice u svemu i trapaci svake vrste. Ali s potpunim povjerenjem gledam u vau
izdrljivost i vau jakost volje.
- Ti, vole! - ree u nepravilnom sroku vejk.
Porunik Dub nastavi:
- Za vas, vojnici, ne postoji tako mona zapreka koju vi ne biste mogli savladati! Jo
jednom vam, vojnici, ponavljam da vas ne vodim lakoj pobjedi. Bit e to za vas
tvrd orah, ali vi ete uspjeti! Historija vjekova proslavit e vas vrlo!
449

- Turi prst u grlo! - zapjeva opet vejk.

I kao da je to uo, porunik Dub poe odjednom oborene glave povraati u prainu
ceste, a kad se pobljuvao, viknu jo jednom:
- Vojnici, naprijed!
Zatim ponovo pade na teleak telefonista Chodounskoga i spavae sve do Turova Volska gdje su ga konano postavili na noge i skinuli s kola po zapovijedi
natporunika Luka koji je s njim imao vrlo dug i veoma naporan razgovor, dok se
porunik Dub nije ve toliko pribrao da je konano mogao rei:
- Rasuujui logiki, ja sam uinio takvu glupost da je mogu iskupiti samo pred
licem neprijatelja!
Nije jo dakako bio potpuno priseban, jer je rekao natporuniku Luku odlazei k
svojem vodu:
- Vi me jo ne poznajete, ali kad me upoznate!
- Moete se raspitati kod vejka to ste sve radili!
Prije nego k svojem vodu porunik se Dub dakle uputio do vejka, koga je naao u
drutvu Balouna i raunarskog narednika Vanka.
Baloun je ba priao kako je u svom mlinu uvijek drao bocu piva u bunaru. Pivo je
bilo tako hladno da su od njega zubi trnuli. Drugdje se u mlinovima pilo takvo pivo
navee poslije sira s vrhnjem i maslacem, ali on je u svojoj prodrljivosti, zbog koje
ga je sada bog kaznio, i poslije sira s vrhnjem i maslacem jo uvijek smazao dobar
komad mesa. A sada ga je boja pravda kaznila toplom i smrdljivom vodom iz
bunkera u Turovu - Volsku, u koju moraju svi zbog kolere stavljati citronsku
kiselinu to su je upravo malo prije dijelili kad se po vodovima fasovala voda iz
bunara. Baloun je izrekao miljenje da je to citronska kiselina valjda radi
izglaivanja ljudi. Istina je, dodue, da se u Sanoku neto najeo, da mu je ak
natporunik Luk i opet prepustio polovinu porcije teletine koju mu je donio iz
brigade, ali to je ipak strano, veli on, da je ipak mislio da e se opet neto kuhati
kada dou amo pa budu imali odmor i noenje. Ve je u to i povjerovao kad su
kuhari lijevali vodu u kotlove. Otiao je odmah do kuhinje da pita to je i kako je, a
oni mu odgovorie da su primili samo zapovijed da naliju vode, ali zaas, kau,
moe doi i zapovijed da tu vodu izliju.
Uto ba prie k njima porunik Dub, pa jer je i sam bio vrlo nesiguran prema sebi,
upita ih:
- Zabavljate li se?
- Zabavljamo se, gospodine porunie - odgovori u ime sviju vejk. - Kod nas je
zabava u punom toku. Uope je najbolje da se ovjek uvijek dobro zabavlja. Sad se
ba zabavljamo citronskom kiselinom. Nijedan vojnik ne moe biti bez zabave, tako
bar bolje zaboravlja sve napore.
Porunik Dub ga pozva da poe malo s njime, da bi ga htio neto pitati. Kad su
dakle bih nasamu, zapita ga porunik strahovito nesigurnim glasom:
- Niste li se zabavljali na moj raun?
- Nipoto i nikada, gospodine porunie, samo smo govorili o toj citronskoj kiselini i
o suenom mesu.
- Rekao mi je natporunik Luk da sam ja kojeta radio i da to vi vrlo dobro znate,
450

vejku.
vejk odgovori vrlo ozbiljno i znaajno:
- Nita vi niste radili, gospodine porunie, posjetili ste samo jednu izvikanu kuu.
Ali to je valjda bilo zabunom. I limara Pimpera sa Kozjeg trga uvijek su ili traiti
kada je otiao u grad da kupi lim, pa su ga isto tako uvijek nali u slinom lokalu, ili
kod uha ili kod Dvoka kao to sam i ja vas naao. Dolje je bila kavana, a gore su
u naem sluaju bile djevojke. Vi ste se, gospodine porunie, valjda zabunili te
niste znali gdje se zapravo nalazite, jer je bilo vrue, a kad ovjek nije navikao na
pie, tada se u takvoj vruini opije i od obinog ruma, a nekmoli od oskoruovae,
gospodine porunie. A ja sam dobio nalog da vam uruim poziv na konferenciju
prije polaska, pa sam vas i naao gore kod one djevojke. Zbog one vruine i
oskoruovae niste me ni prepoznati, a leali ste ondje na divanu neobueni. Niste
nita mahnitali, a niste ni rekli: Vi me jo ne poznajete, no tako se neto moe
dogoditi svakome kad je vruina. Netko od toga strahovito pati, a drugi na to naleti
kao orava koko na zrno.
Da ste samo poznavali starog Vejvodu, palira iz Vrovica! On vam je, gospodine
porunie, odluio da nee piti nikakva pia od kojih bi se mogao napiti. Stoga je
dakle popio jo tamprl za put i poao od kue da trai ta pia bez alkohola.
Zaustavio se dakle najprije u Gostionici kod postaje, naruio etvrtinku vermuta
pa poeo neprimjetljivo ispitivati gostioniara to zapravo piju ti apstinenti. On je
sasvim ispravno smatrao da je ista voda i za apstinente ipak mukotrpno pie.
Gostioniar mu je dakle objasnio da apstinenti piju soda-vodu, limunadu, mlijeko, a
zatim vina bez alkohola, hladnu vodenu orbu i druga bezalkoholna pia. Od svega
toga starome se Vejvodi najvie svidjela ta bezalkoholna vina. Upitao je jo da li
postoje rakije bez pirita, popio je jo jednu etvrtinku, porazgovorio se s
gostioniarom da je zaista grijeh kad se ovjek esto opija, a na to mu je gostioniar
rekao da moe sve na svijetu podnijeti, samo ne pijana ovjeka koji se drugdje
napije, a k njemu doe da se otrijezni bocom sodine vode, pa jo onda napravi
kraval. "Napij se ti kod mene ree gostioniar, pa si moj ovjek, ali inae neu da
znam za tebe!
Stari Vejvoda ispi dakle svoj vermut i ode dalje dok nije doao, gospodine
porunie, na Karlov trg u neku vinaru, kamo je takoer kadikad zalazio, pa upita
nemaju li moda bezalkoholnih vina. "Bezalkoholnih vina nemamo, gospodine
Vejvoda, rekoe mu, ali imamo vermut ili sherry Starog Vejvodu je nekako bilo
stid, pa je popio ondje etvrtinku vermuta i etvrtinku scherryja, a dok je ondje
sjedio, upoznao vam se, gospodine porunie, jo s jednim apstinentom. Rije po
rije, pa su popili jo etvrtinku sherryja i konano se dogovorili da taj gospodin zna
mjesto gdje toe bezalkoholna vina. To je u Bolzanovoj ulici, silazi se niz stepenice
u podrum, a imaju i gramofon.
Za tu dobru vijest stari Vejvoda narui itavu bocu vermuta, a onda se uputie u
Bolzanovu ulicu, onamo gdje se silazi niz stepenice u podrum i gdje imaju
gramofon. I zaista, ondje su se toila sama vona vina, ne samo bez pirita, nego i
bez alkohola. Najprije svaki od njih narui pola litre ogrozdova vina, a zatim pola
litre ribizova vina, pa kad su popili jo pola litre ogrozdova vina bez pirita, poele
451

im trnuti noge nakon svih tih vermuta i sherryja prije toga, te poee vikati da im
donesu slubenu potvrdu da je ono to piju vino bez pirita. Oni su, kau,
apstinenti, pa ako im se odmah ne donese takva potvrda, oni e ovdje sve razlupati,
zajedno s gramofonom. Kasnije su ih obojicu morali policajci vui uz te stepenice, u
Bolzanovu ulicu, pa su ih strpali u policijska kola i odvezli u zatvor - i obojica su
kao apstinenti osueni zbog pijanstva.
- Zato vi to meni govorite? - viknu porunik Dub koga je ovaj govor potpuno
otrijeznio.
- Pokorno javljam, gospodine porunie, to zapravo ne ide jedno uz drugo, ali kad
ve razgovaramo...
Poruniku Dubu sinu u tom trenutku da ga je vejk opet uvrijedio, jer je ve bio
nekako potpuno priseban, te viknu na njega:
- Ti e me ve jednom upoznati! Kako to stoji?
- Pokorno javljam, stojim loe, zaboravio sam, pokorno javljam, skupiti pete.
Odmah u to uraditi
I vejk je ve stajao na najpropisniji nain.
Porunik Dub je razmiljao to da jo kae, no na kraju ree samo ovo:
- Pripazi dobro da te ne moram ponovo opominjati!
A kao dodatak ispravio je svoju staru uzreicu:
- Ti me jo ne poznaje, ali ja tebe poznajem!
Kad je porunik Dub odlazio od vejka, pomislio je u svojem mamurluku:
- Moda bi na njega bolje djelovalo da sam mu rekao: Ja te, klipane, ve odavno
poznajem s tvoje loe strane.

Zatim porunik Dub pozva slugu Kunerta i naloi mu da donese vr vode.

S priznanjem za Kunerta valja rei da je on dugo traio po Turovu -Volsku i vr i
vodu.
Konano mu je polo za rukom da ukrade vr gospodinu upniku, a vr je napunio
vodom iz jednog bunara koji je bio potpuno pokriven daskama. Da bi to postigao,
452

morao je dakako istrgati nekoliko dasaka, jer je bunar bio tako zagraen zato to se
sumnjalo da je njegova voda zaraena tifusom.
No porunik Dub ispi pun vr vode bez ikakvih posljedica, ime je dakako potvrdio
valjanost poslovice: Dobro prase sve podnese!
***
Svi su se jako varali koji su mislili da e se u Turovu - Volsku moda prenoiti.
Natporunik Luk pozva telefonista Chodounskog, raunarskog narednika Vanka,
etnog kurira vejka i Balouna. Nalozi su bili jednostavni. Svi treba da ostave
oruje i opremu kod bolniara i smjesta da krenu poljskim putem na Mali Polanec, a
zatim niz potok jugozapadnim pravcem na Liskowiec.
vejk, Vank i Chodounsk jesu kvartirmajstori. Svi oni treba da se pobrinu za
noite za kompaniju koja e stii za njima jedan sat kasnije, a najkasnije za sat i
po. Baloun se mora pobrinuti da se dotle ispee guska, i to ondje gdje e noiti on,
natporunik Luk, a sva trojica moraju pripaziti na Balouna da ne pojede pola
guske. Osim toga Vank i vejk moraju kupiti svinju za kompaniju, prema tome
koliko mesa pripada itavoj kompaniji. Nou e se kuhati gula. Noite za vojnike
mora biti uredno; valja izbjegavati kolibe u kojima ima ui, da bi se momad valjano
odmorila, jer kompanija polazi iz Liskowca ve u est i po ujutro preko Krosienke
prema Starasolu.
Jer bataljon nije vie bio siromaan. Brigadna intendantura u Sanoku isplatila je
bataljonu predujam za buduu klaonicu. U etnoj blagajni bilo je preko sto tisua
kruna, te je raunarski narednik Vank ve dobio nalog, kada stigne na lice mjesta,
to jest u rovove, pred kompanijsku smrt, da obrauna i isplati vojnicima u novcu
potpuni iznos za neprimljeni kruh i hranu.
Poto su sva etvorica pola na put, pojavi se u eti mjesni gospodin upnik koji
poe dijeliti vojnicima, prema njihovoj narodnosti, tampani listi s Lurdskom
pjesmom u svim jezicima. Imao je itav sveanj tih pjesmica koje mu je ostavio da
dijeli prolaznim vojnim jedinicama nekakav visoki crkveni dostojanstvenik to se
provezao automobilom kroz opustoenu Galiciju u pratnji nekih djevojura:
Gdje dolina rijeke brdo u sebe prima,
vijest aneoska navjeuje zvono svima.
Ave, ave, ave Maria! - Ave, ave, ave Maria!
Bernardicu djeva nebeski dah vodi,
u zeleni gaj ona sad dohodi. - Ave!
I spazi na peini zvjezdani sjaj,
presveto lice, velebnog lika baj. - Ave!
Resi je ljiljanska odjea laka,
lebdi na pojasu blistavih oblaka. - Ave!
Sklopljene ruke dre joj krunicu,
gle Gospu nau i milostivu Kraljicu! - Ave!
Gle, Bernardici se mijenja nevino lice,
nadzemna svjetlost je resi i ona pada nice. - Ave!
Ve klei i moli se, a Gospa gleda,
453

Razgovor nebeski Kraljica raspreda. - Ave!

Znaj, dijete, ja sam bez grijeha zaela,
svima u biti svesilna zatita! - Ave!
Nek' amo dolazi poboni narod moj,
nek' oda mi potu i nai e mir svoj. - Ave!
Mramorna crkva govorit e svima,
da tu mi je stanak gdje majka vas prima. - Ave!
A izvor taj to tako ivo ubori
o arkoj mi ljubavi za vas gvori. - Ave!
O slava ti, dolino premda,
to stan si Majici naoj pruila! - Ave!
U peini udesna spilja je Tvoja,
raj si nam stvorila, Kraljice moja! - Ave!
Od toga preslavnog, radosnog dana
od ljudi i ena Ti si tu aivana. - Ave!
Ti htjela si vidjeti poklonika ete,
svrni se i na nas, od kojih Ti molitve lete! - Ave!
O zvijezdo spasa, Ti ispred nas bodi,
k prijestolju Boijem vjerne nas vodi! - Ave!
O presveta Djevo, ljubavi prui nam sjaj
i majinsku milost Ti svojoj djeci daj! - Ave!
U Turovu - Volsku bilo je mnogo poljskih nunika i po svim nunicima valjali se
papirii s Lurdskom pjesmom.
Kapral Nachtigal, odnekud iz Kaperskih brda, pribavio je negdje bocu rakije od
prestraenog idova, sakupio nekoliko drugova pa su sad svi poeli po njemakom
tekstu pjevati Lurdsku pjesmu, bez refrena Ave!, a prema melodiji pjesme
Princ Eugen.
Bio je to strahovito ruan put kada se smrailo i kad su ona etvorica, koja su se
morala pobrinuti za prenoite jedanaeste ete, stigla u umicu nad potokom koji je
tekao prema Liskowcu.
Baloun koji se prvi put naao u situaciji da ide nekamo u prazno i kojemu se sve, i
tama, i to to idu naprijed traiti prenoite, inilo neobino tajanstvenim, odjednom
osjeti strahovitu sumnju da to ipak nije samo tako.
- Drugovi - ree tiho spotiui se na putu iznad potoka - oni su nas rtvovali.
- Kako to? - izdera se lagano na njega vejk.
- Drugovi, ne galamimo toliko! - molio je Baloun tihim glasom - ja to ve osjeam u
kostima, oni e nas uti i odmah pripucati. Znam ja to. Oni su nas poslali naprijed
da izvidimo nije li ondje neprijatelj, a kad uju pucnjavu, tada e odmah znati da se
ne smije dalje. Mi smo, drugovi, izvidnika patrola, kako me je uio kapral Tema.
- Onda idi ti sprijeda - ree mu vejk. - Mi emo lijepo poi za tobom, da nas
zakloni svojim tijelom kad si ve takav gorostas. A ako te pogode, ti nam odmah
javi da bismo mogli na vrijeme lei. No ti si mi vojnik, boji se da e pucati u tebe!
A ba to treba da neobino voli svaki vojnik jer svaki vojnik mora znati, to
454

neprijatelj vie po njemu puca, da se u neprijatelja sve jae smanjuju zalihe

municije. Svaki hitac koji neprijateljski vojnik ispali protiv tebe smanjuje njegovu
sposobnost za borbu. On se uz to raduje to moe pucati na tebe, jer ne mora
barem vui tolike naboje, a moe i lake trati.
Baloun teko uzdahnu:
- Ali ja imam kod kue gospodarstvo!
- Mani ti gospodarstvo - savjetovao mu vejk - radije ti pogini za cara gospodara.
Zar te nisu to uili u vojsci?
- Oni su to samo spomenuli - ree glupi Baloun. - Oni su me jednom vodili na
vjebalite, a poslije nisam vie nikada nita slino uo jer sam preao u oficirske
momke... Kad bi nas car barem bolje hranio...
- Ba si ti prokleta nezasitna svinja. Vojnika uope ne valja hraniti prije bitke, to
nam je ve prije vie godina predavao kapetan Untergriez. On nam je uvijek
govorio: Momci prokleti, ako bi kada dolo do rata, ako bi dolo do borbe, nipoto
se ne smijete prije borbe prenajesti. Tko se predere i dobije hitac u trbuh, taj je
odmah gotov jer e mu kroz tu ranu iscuriti iz crijeva sva juha i vojniki kruh, pa e
takav vojnik stradati od upale. Ali ako vojnik nema nita u elucu, tada takav hitac u
trbuh ne znai za nj nita, kao da ga je pecnula osa, upravo milina.
- Ja brzo probavljam - ree Baloun - kod mene nikada ne ostane mnogo u elucu. Ja
na primjer pojedem, drue, itavu zdjelu valjuaka sa svinjetinom i kupusom, a
nakon pola sata ne poserem vie nego koliko stane na tri june lice, sve se ostalo u
meni izgubi. Netko na primjer veli, kad on pojede gljiva paprenjaa, da one iz njega
izau itave kao to su i bile, pa bi se mogle samo oprati i ponovo prirediti nakiselo,
ali kod mene je sasvim obratno. Kad se ja najedem paprenjaa toliko da bi drugi od
toga pukao, pa poslije odem na zahod, ja ti isprdim samo neto malo ute kae kao
dijete, a sve se ostalo izgubi u meni.
- U meni ti se, drue - priao je Baloun vejku povjerljivo - rastvaraju i riblje kosti i
ljivine kotice. Jednom sam namjerice brojio. Pojeo sam sedamdeset knedla od
ljiva, zajedno s koticama, pa kad me spopala nuda, poao sam iza gumna i ondje
drvcetom proeprkao, odvojio kotice i prebrojio. Od sedamdeset kotica rastvorilo
se u meni vie od polovine.
Iz Balounovih usta ote se tihi i otegnuti uzdah:
- Moja je ena pravila knedle sa ljivama od krumpirova tijesta u koje je dodavala
malo mekanog sira, da bi bilo izdanije. Ona ih je vie voljela posuti makom nego
sirom, a ja ba obratno, tako da sam je jednom zbog toga iukao... Ja nisam znao
cijeniti svoju obiteljsku sreu.
Baloun zastade, zamljaska, prijee jezikom preko nepca pa ree tuno i meko:
- Zna, drue, da se meni sada, kad svega toga nemam, ini kako je moja ena ipak
imala pravo da su knedle s makom ipak bolje. Tada mi se uvijek inilo da mi taj
mak zalazi u zube, ali sada mislim kamo sree kad bi samo htio zalaziti! ...Iskusila je
moja ena sa mnom este i velike neugodnosti. Koliko puta se naplakala kad sam
traio da stavi vie maurana u jetrenice, a pri tom sam joj opalio koju za ui.
Jednom sam je jadnicu tako namlatio da je leala dva dana, jer mi nije htjela zaklati
za veeru purana, nego je rekla da e mi biti dosta i pijevac.
455

- E, moj drue - rasplakao se Baloun - da mi je sada ovdje i jetrenica bez maurana

i pijevac! ...Jede li rado koprov sos? Vidi, zbog njega smo imali kraval, a sad bih
ga pio kao kavu!
Baloun je pomalo zaboravljao tobonju opasnost, pa je u tihoj noi, jo i onda kad
su se sputali prema Liskowcu, neprestano i dirljivo tumaio vejku ta sve nije
prije cijenio i to bi sve sada jeo da bi se sve prailo.
Iza njih su ili telefonist Chodounsk i raunarski narednik Vank.
Choudounsk je tumaio Vanku da je svjetski rat, po njegovu miljenju, glupost. A
najgore je u tom ratu da mora, kad se gdjegod prekine telefonska veza, ii i nou
da popravlja, a jo je pri tom gore to prije, kad je bio kakav rat, uope nisu
poznavali reflektore. Ali sada, ba kada popravlja te proklete ice, pronae te
neprijatelj svojim reflektorom pa itava artiljerija puca u tebe.
Dolje u selu, gdje su trebali nai prenoite za svoju kompaniju, bila je tama pa su
se uzlajali svi psi, to je prisililo ovu etvoricu da stanu i posavjetuju se kako da
izau na kraj s tim mrcinama.
- Kako bi bilo da se vratimo? - proaputa Baloun.
- Baloune, Baloune, kad bismo to uradili, tada bi te strijeljali zbog kukaviluka ree na to vejk.
Psi su lajali sve jae i jae, pa ak i na jugu iza rijeke Rope, a razlajali su se i u
Krosienki i u nekoliko drugih sela jer je vejk vikao u nonu tiinu:
- Lezi! Lezi! Lezi! - kao to je neko vikao na svoje pse kad je jo trgovao psima.
Psi su se razlajali jo jae, tako da je raunarski narednik Vank rekao vejku:
- Ne derite se, vejku, jer ete nam razlajati itavu Galiciju!
- Neto slino - odgovori vejk - dogodilo nam se na manevrima u taborskom kraju.
Stigli smo onamo nou u jedno selo, pa su psi poeli strahovito lajati. Kraj je to vrlo
naseljen, tako da se pasji lave irio od sela do sela, sve dalje i dalje, tako da su psi
u naem selu gdje smo logorovali, poto su ve prestali lajati, ponovo uli iz daljine
lave, moda ak i odnekud od Pelhimova, te su se opet razlajali, tako da su za
kratko vrijeme lajala sva sela u taborskom, pelhimovskom, budjejovikom,
humpolekom, tebonjskom i jihlavskom kraju. Na vam je kapetan bio nekakav
nervozni starkelja koji nije mogao podnijeti pasji lave, tako da nije spavao cijele
noi, nego je neprestano samo etao i pitao patrolu: Tko to laje, to to laje?
Vojnici su pokorno javljali da to psi laju, ali to ga je tako rasrdilo, te su svi koji su
tada bili u patroli dobili kasarnski pritvor kad smo se vratili s manevara. Poslije je
uvijek odabirao pseu komandu i slao je naprijed. Njezin je zadatak bio da
obavijesti stanovnitvo u selu u kojem smo trebali prenoiti, da nijedan pas ne smije
te noi lajati jer e ga inae ubiti. Ja sam takoer bio u takvoj komandi, pa kad smo
doli u jedno selo u milevskom kraju, tada sam to nekako pobrkao i saopio
naelniku opine da e svaki vlasnik psa koji nou zalaje biti smaknut iz strategijskih
razloga. Naelnik se poplaio, smjesta upregao konje i odjurio u glavni tab da moli
milost za itavo selo. U tab ga uope nisu pustili, straari su ga malne ustrijelili, pa
se tako vratio u selo, te su svi seljaci, prije nego smo i stigli u selo, po njegovom
savjetu omotali psima gubice krpom tako da su tri psa i pobjenjela.
Silazili su u selo, poto su prihvatili openitu vejkovu pouku da se psi nou boje
456

plamika upaljene cigarete. No na nesreu nitko od njih nije puio cigarete, tako da
taj vejkov savjet nije imao pozitivnih posljedica. No pokazalo se da psi laju od
radosti, jer su se s ljubavlju sjeali prolaznih vojski koje su im uvijek ostavljale
neto za jelo.
Osjeali su ve izdaleka da se pribliavaju ljudi koji ostavljaju za sobom kosti i
konjske leeve. I tko zna odakle, pred vejkom se pojavie etiri psa koji poee na
njega prijateljski skakati uzdigavi repove uvis.
vejk ih je gladio, tapao i razgovarao s njima u mraku kao s djecom:
- Evo nas dakle, mi doosmo da se kod vas napajkimo i napapamo, pa emo vam
dati koica i korica, a ujutro emo ve poi dalje protiv neprijatelja.

U selu po kolibama poee paliti svijetla, a kad su na prvoj kolibi poeli lupati o
vrata da saznaju gdje stanuje naelnik, javio se iznutra neki vritavi i prodorni
enski glas koji im je saopio, nekako ni poljski a ni ukrajinski, da joj je mu u ratu,
da joj djeca boluju od boginja, da su im Moskovljani sve odnijeli i da joj je mu pri
odlasku u rat naloio da nou nikome ne otvara. Tek kad su pojaali lupanje na
vrata uvjeravajui da su kvartirmajstori, neka je nepoznata ruka otvorila vrata, a
kad su uli unutra, pokazalo se da tu zapravo stanuje naelnik, koji je uzalud
pokuavao razuvjeriti vejka da on nije oponaao onaj vritavi enski glas.
Ispriavao se da je spavao na sijenu i da njegova ena, kad je netko naglo probudi
iza sna, i ne zna to govori. A to se tie prenoita za itavu etu, selo je, veli, tako
maleno da nema mjesta ni za jednog jedinog vojnika. Uope nemaju gdje spavati. A
ne moe se nita ni kupiti, sve su odnijeli Moskovljani.
Ako gospoda dobrotvori ne bi prezreli, odveo bi ih on u Krosienku, ondje ima
velikih posjeda, a udaljena je odavde samo tri etvrt sata, mjesta ima ondje dosta, a
svaki e se vojnik moi pokriti ovjim kouhom, ima ondje toliko krava da e svaki
vojnik dobiti olju mlijeka, a i voda je ondje dobra; gospoda oficiri mogu spavati u
dvorcu, a to bi ovdje u Liskowcu? Tu je sama bijeda, svrab i ui. On je sam imao
neko pet krava, ali su mu Moskovljani sve odnijeli tako da on sam, kada treba
457

mlijeko za svoju bolesnu djecu, mora ii ak u Krosienku.

Za potvrdu tih rijei zamukae krave u staji kraj njega te se zau i enski vritavi
glas, koji je uutkivao krave i poelio im da ih kolera uniti.
No to nije smelo naelnika te on nastavi obuvajui izme:
- Jednu kravu ima ovdje moj susjed Vojciek, koju ste upravo, moja gospodo
dobrotvori, izvoljeli uti kako mue. A to vam je bolesna, alosna krava.
Moskovljani su joj oduzeli telece. Od toga vremena ne daje mlijeka, ali je gazdi ao
da je zakolje, a i nada se da e majka boja enstohovska i opet sve popraviti.
318

Dok je to govorio, obue na sebe kontu :

- Hajdemo, gospodo dobrotvori, u Krosienku, nema donde ni tri etvrt sata, ta ta je
to, grenik jedan, govorim, nema ni pola sata. Znam jedan put preko potoka, a
zatim preko brezove umice mimo hrasta... Selo je to veliko i bardzo duo mocna
319

wodka w propinacjach . Hajdemo, gospodo dobrotvori! emu da oklijevamo?

Gospodi vojnicima iz nae slavne regimente potrebno je da imaju uredan, udoban
leaj. Gospodin carski i kraljevski vojnik koji se bori s Moskovljanima treba
svakako isto prenoite, udobno prenoite... A kod nas? Ui, svrab, boginje i
kolera. Juer su kod nas, u tom naem prokletom selu, tri seljaka sasvim pocrnjela
od kolere... Premilostivi je bog prokleo Liskowiec.
Uto vejk velianstveno odmahnu rukom.
- Gospodo dobrotvori - ree vejk oponaajui naelnikov glas. - itao sam jednom
u jednoj knjizi da su za vedskih ratova, kad je izaao nalog da se vojska nastani u
nekom selu i kad se naelnik nekako izmotavao i nije im htio izai u susret, da su
dakle objesili naelnika o prvo stablo. Zatim mi je danas u Sanoku priao jedan
poljski kapral, kada kvartirmajstori dou u selo, da tada naelnik mora sazvati sve
odbornike pa zajedno s njima ii od kolibe do kolibe te jednostavno govoriti: Ovdje
e se smjestiti trojica, ovdje etvorica, u upnom e dvoru biti gospoda oficiri, i
sve to mora biti gotovo za pola sata.
- Gospodine dobrotvore - obrati se vejk ozbiljno naelniku - gdje ti je tu najblie
stablo?
Naelnik nije razumio to znai stablo, pa mu je stoga vejk objasnio da je to breza,
hrast, kruka, jabuka ukratko sve to ima jake grane. Naelnik nije ni to razumio, a
kad je uo da spominju i neke voke, preplaio se jer su trenje ve dozrijevale, pa
je rekao, da o tom nita ne zna, nego da ima pred kuom samo hrast.
- Dobro - ree vejk napravivi rukom meunarodni znak vjeanja - mi emo te
dakle objesiti pred tvojom kuom, jer ti mora biti svjestan da je rat i da mi imamo
nalog da spavamo ovdje, a ne u nekoj Krosienki. Ti nam, klipane, nee mijenjati
nae strateke planove, ili e lijepo visjeti, kao to pie u onoj knjiici o vedskim
ratovima... Bio vam je gospodo, slian sluaj na manevrima kod Velikog Meziija.
Uto prekide vejka raunarski narednik Vank:
- To ete nam, vejku, ispriati kasnije - pa okrenuvi se naelniku, ree:
- Sviraj dakle uzbunu i pronalazi smjetaj!
Naelnik poe drhtati, promuca neto o tome da je mislio najbolje za gospodu
dobrotvore, ali kad ne ide drugaije, on e ipak nai valjda neto i u svom selu,
samo da budu sva gospoda zadovoljna, pa ide odmah po svjetiljku.
458

Kad je izaao iz sobe, koju je vrlo oskudno osvjetljavavala mala petrolejska

svjetiljka ispod slike nekakva sveca koji se na slici previjao kao najvei bogalj,
najednom viknu Chodounsk:
- A kamo nam je nestao Baloun?
Ali prije nego su mogli dobro i pogledati oko sebe, otvorila se tiho vrataca iza pei
koja su vodila nekamo napolje, i kroz njih se provukao Baloun, obazreo se oko sebe
da vidi nije li tu naelnik, pa zatim ree kroz nos kao da ima najveu hunjavicu:

- Bhio sham u shmonici, zhahvatio sham u nheto, sthavio sham tho u ustha, pha
mhi she shad shve lhijepi zha nhepce. Nhije ni shiano ni shlatko, tho je thijesto zha
kruh.
Raunarski narednik obasja ga elektrinom svjetiljkom, te su svi utvrdili da jo
nikad u ivotu nisu vidjeli tako uprljanog austrijskog vojnika. A zatim su se
prestraili jer su vidjeli da se Balounova bluza tako nadula kao da je on u najveem
stupnju trudnoe.
- to ti se dogodilo? - upita ga saalno vejk gurkajui ga u naduveni trbuh.
459

- To su krastavci - prohrklja Baloun, guei se tijestom koje se nije pomicalo ni gore

ni dolje - samo oprezno, to su slani krastavci. Pojeo sam na brzinu tri, a ostale sam
vama donio.
Baloun poe da vadi iz njedara krastavac za krastavcem dijelei ih redom svima.
Na pragu se pojavi naelnik sa svjetiljkom pa videi tu scenu prekrii se i zakuka:
- Moskovljani uzeli, pa i nai uzimaju!
Svi pooe u selo. Pratio ih je opor pasa koji se najgrevitije drao Balouna,
kojemu sada oni navaljivahu na dep od hlaa gdje je Baloun imao komad slanine
takoer steen u smonici, ali ga je izdajniki zatajio drugovima zbog svoje
prodrljivosti.
- ta to toliko skau psi na tebe? - zapita vejk Balouna.
Nakon dugog razmiljanja Baloun odgovori vejku:
- Osjeaju u meni dobra ovjeka.
No nije rekao da dri ruku u depu na slanini i da mu stalno jedan pas zahvaa
zubima ruku.
Poto su obili selo radi smjetaja vojske, utvrdili su da je Liskowiec veliko selo, ali
zaista ve jako iskoriteno od ratnog metea. Nije dodue stradalo od poara jer ga
nekim udom obadvije zaraene strane nisu uvukle u sferu ratnih dogaaja, ali su
zato u njemu bili smjeteni stanovnici oblinjih unitenih sela: Chyrova, Grabova i
Holuble.
U ponekoj kolibi ivjelo je i osam obitelji u najveoj bijedi poslije svih onih gubitaka
koje su pretrpjele u ovom razbojnikom ratu ija je jedna epoha preletjela preko
njih kao bujica poplave.
etu su morati smjestiti u malu opustoenu tvornicu este na drugom kraju sela,
tako da ih je u vrionicu stalo pola ete. Ostale su smjestiti po desetoricu u nekoliko
vlastelinskih dvorova, jer bogati plemii nisu primiti pod svoj krov siromanu klate
bezemljaa koji spadoe na prosjaki tap.
etni tab sa svim oficirima, raunarskim narednikom Vankom, s vojnikim
momcima, telefonistom, bolniarima, kuharima i sa vejkom smjestio se kod
gospodina upnika u upnom dvoru, koji takoer nije primio pod svoj krov nijednu
upropatenu obitelj iz okolice tako da je ondje bilo dosta mjesta.
upnik je bio visok, mrav stari gospodin, u izblijedjelom i zamaenom talaru, koji
od same krtosti nije tako rei nita jeo. Njegov ga je otac odgojio u velikoj mrnji
prema Rusima, ali je on tu mrnju odjednom izgubio kad su se Rusi povukli te je
dola austrijska vojska koja mu je poderala sve guske i kokoi to mu ih Rusi
ostavie na miru, premda je kod njega stanovalo nekoliko bradatih zabajkalskih
Kozaka.
A kasnije je jo jae zamrzio austrijsku vojsku kad su u selo doli Madari i odnijeti
mu sav med iz konica. Stoga je sada s velikom mrnjom gledao svoje iznenadne
none goste i upravo je uivao kada je mogao ii oko njih, stegnuti ramenima i samo
ponavljati:
- Nita nemam. Pravi sam prosjak, kod mene, gospodo, neete nai ni komadia
kruha.
Dakako, pri tome se najtunije drao Baloun koji se gotovo rasplakao nad takvom
460

bijedom. U glavi mu se vjeno priviala nejasna slika nekakvog odojka, ija koica,
crvenkasta kao bakar, samo hrska i mirie. Baloun je pri tom dremuckao u kuhinji
gospodina upnika, kamo bi svaki as zavirio neki odulji momak koji je gospodinu
upniku bio i sluga i kuharica u isti mah, te mu je bilo strogo nareeno da pazi da se
nigdje ne krade.
Baloun nije ni u kuhinji nita naao, osim u papiriu na soljenki neto malo kima.
Odmah ga je strpao u usta, a njegov je miris izazvao u njemu halucinaciju okusa o
odojku.
Na dvoritu mate tvornice este iza upnog dvora planue vatre pod kotlovima
poljske kuhinje i ve se kuhala voda, ali u toj se vodi nije kuhalo nita.
Raunarski narednik i kuhari trkarahu po itavom selu traei svinju, ali uzalud.
Svagdje dobivahu isti odgovor da su Moskovljani sve pojeli i oduzeli.
Probudie i idova u krmi koji poe upati svoje pejzove i izraavati aljenje nad
tim to ne moe posluiti gospodu vojnike, a na kraju ih poe nagovarati da kupe od
njega staru, stogodinju kravu, mravu crkotinu koja je bila sama kost i koa.
Traio je za nju golemu svotu, upao bradu i zaklinjao se da takve krave nee nai
u itavoj Galiciji, u itavoj Austriji i Njemakoj, u itavoj Evropi i na cijelom
svijetu, a pri tom je zavijao, plakao i kleo se da je to najbolja krava to je ikada po
Jehovinoj zapovijedi dola na svijet. Zaklinjao se svim praocima da tu kravu dolaze
gledati ak od Woloiske, da se o toj kravi govori u itavom kraju kao o nekom
udu, da to i nije krava, nego najjedriji bivol. I konano klekne pred njih i grlei im
koljena, svima od reda, povie:
- Ubijte radije starog, siromanog idova, samo bez krave ne odlazite!
Sve ih je tako zbunio svojom dernjavom da su napokon odvukli tu mrcinu, koja bi
se gadila svakom ivoderu, u poljsku kuhinju. Zatim je jo dugo, kad je ve imao
novce u depu, plakao pred njom i naricao da su ga sasvim upropastili, unitili, da se
sam bacio na prosjaki tap time to im je tako divnu kravu prodao tako jeftino.
Molio ih je da ga objese zbog toga to je pod stare dane uinio takvu glupost zbog
koje e se njegovi preci preokrenuti u grobovima.
I kad se jo pred njima izvaljao u praini, odjednom je stresao sa sebe svu tugu i
otiao kui gdje je u sobici rekao svojoj eni:
- Elsalebn, vojnici glupi, a tvoj Natan vrlo lukav!
S kravom je bilo mnogo posla. Na mahove se inilo da joj uope nee moi oderati
kou. Pri skidanju koa je nekoliko puta pukla i pod njom se pojavilo miije,
sfrkano kao osueno brodsko ue.
Zatim su odnekud dovukli vreu krumpira i poeli bez ikakve nade kuhati te ile i
kosti, dok se u oblinjoj manjoj kuhinji oajni kuhar trudio da od komada toga
kostura spremi neto za oficirsku menau.

461

Ta nesretna krava - ako se uope ta prirodna pojava moe nazvati kravom - ostala
je svima uesnicima u ivom sjeanju, pa je gotovo sigurno, da su kojim sluajem
komandanti kasnije, prije bitke kod Sokala, podsjetili vojnike na tu kravu iz
Liskowca, da bi se jedanaesta kompanija sa stranom rikom i bijesom bacila s
bajonetama na puci na neprijatelja.
Krava je bila takva besramnica da se od nje uope nije mogla skuhati govea juha.
to se meso dulje kuhalo, to se jae dralo uz kosti, inei s njom jednu cjelinu, i
okorjelo je kao birokrat koji pola stoljea zuri samo u kancelarijske spise i dere
samo kancelarijske akte.
vejk koji je kao kurir odravao stalnu vezu izmeu taba i kuhinje da bi ustanovio
kad e meso biti kuhano, napokon je ovako raportirao natporuniku Luku:
- Gospodine natporunie, meso je sad ve kao porculan. Ta krava ima tako tvrdo
meso da se njime moe rezati staklo. Kuhar Pavlek koji je s Balounom kuao
meso slomio je prednji zub, a Baloun zadnji kutnjak.
I Baloun ozbiljno stupi pred natporunika Luka pa mu prui, mucajui, svoj
slomljeni zub, zamotan u Lurdskoj pjesmi:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sam uradio to sam mogao. Taj mi
se zub slomio u oficirskoj kuhinji kad smo probali da li se ipak moe od toga mesa
prirediti biftek.
Poslije tih rijei podie se iz naslonjaa kraj prozora neki tuni lik. Bio je to
porunik Dub, koga su dovezli na bolnikim dvokolicama kao potpuno unitena
ovjeka:
- Molim tiinu - ree oajnikim glasom - meni je zlo!
I sjede opet u stari naslonja koji je u svakoj pukotini imao hiljade jajaaca od
stjenica.
- Umoran sam - ree traginim glasom - bolestan sam i nemoan, pa molim da se
preda mnom ne govori o slomljenim zubima. Moja je adresa: Smchov, Krlovsk
18. Ako ne doekam jutro, molim da mi obitelj o svemu obzirno obavijestite i da ne
zaboravite napisati na mojem grobu da sam prije rata bio c. i kr. gimnazijski
462

profesor.
Zatim lagano zahrka, pa nije vie uo kako je vejk od recitirao stihove iz pjesme
za pokojnike:
Mariju si ti spasao,
razbojniku raj si dao,
spasi mene svojom brigom!
Nato je raunarski narednik Vank ustanovio da se uvena krava mora kuhati jo
itava dva sata u oficirskoj kuhinji, da nema ni govora o nekom bifteku i da e se
mjesto bifteka praviti gula.
Bilo je zakljueno da vojnici prije nego se zatrubi za menau, malo odspavaju, jer
e veera ionako biti gotova tek pred jutro.
Raunarski narednik Vank dovue odnekud snop sijena, prostre ga pod sebe u
upnikovoj blagovaonici, zasue nervozno brk i ree tiho natporuniku Luku koji
se odmarao na starom divanu nad njim:
- Vjerujte mi, gospodine natporunie, da takve krave nisam jeo za itavog rata...
U kuhinji je pred upaljenim ostatkom crkvene svijee sjedio telefonist Chodounsk i
pisao kui rezervna pisma, da se ne bi morao naprezati onda kada dobiju konano
odreen broj ratne pote. Pisao je:
Mila i draga eno, predraga Boenka!
No je, a ja neprestano mislim na Tebe, zlato moje, i vidim te kako i Ti na mene
misli kad pogleda prazan krevet kraj sebe. Mora mi oprostiti to mi pri tom
kojeta pada na um. Zna dobro da sam ve od samog poetka rata na bojitu i da
sam ve kojeta uo od svojih drugova koji su bili ranjeni te su dobili dopust, pa
kad su doli kui, tada bi im bilo drae da su pod zemljom, nego da budu svjedoci
toga kako im se neka bitanga vucara sa enom. Za mene je bolno, draga Boenka,
to ti to moram pisati. Ja ti to ne bih ni pisao, ali Ti i sama dobro zna da si mi
priznala da ja nisam prvi s kojim si stupila u blie odnose, i da Te je prije mene
imao gospodin Kraus iz Mikulke ulice. Kad se sada sjetim ove noi da bi Ti ta
nakaza u mojoj odsutnosti mogla postavljati kojekakve zahtjeve, tada mislim,
draga Boenka, da bih ga mogao na mjestu zadaviti. Dugo sam to skrivao u sebi,
ali kada pomislim da bi Ti on opet mogao udvarati, tada mi se srce stee i ja Te
upozoravam samo na jedno da neu podnijeti kraj sebe svinju koja bi se kurvala
sa svakim i sramotila moje ime. Oprosti mi, draga Boenka, ove otre rijei, ali
pripazi da ne saznam o Tebi nita loe. Inae bih bio primoran da vas oboje
zakoljem, jer sam ve spreman na sve makar me to stajalo i ivota. Hiljadu puta
Te ljubi, pozdravlja taticu i mamicu.
Tvoj Tonou.
N. B. Ne zaboravi da sam Ti dao svoje ime.
I nastavio je pisati pisma za zalihu:

463

Moja najmilija Boenka!

Kada dobije ove retke, znaj da je zavrena velika bitka u kojoj se ratna srea
naklonila na nau stranu. Izmeu ostalog oborili smo oko deset neprijateljskih
aeroplana i jednog generala s velikom bradavicom na nosu. U najeem boju,
kad su nad nama eksplodirale rapnele, mislio sam na Tebe, draga Boenka, to
mi ti radi, kako ivi i to je novo kod kue. Uvijek se pri tom sjeam kako smo
zajedno bili u pivovari kod Tomaa i kako si me vodila kui, pa Te je sutradan
boljela ruka od tog napora. Sad idemo opet naprijed, tako da mi ne preostaje vie
vremena za pisanje. Nadam se da si mi ostala vjerna, jer zna dobro da sam ja u
tom pogledu opasan. Ali ve je vrijeme za polazak! Ljubim te tisuu puta, draga
Boenka, i nadaj se da e se sve dobro svriti.
Tvoj iskreni Tonou.
Telefonist Chodounsk zadrijema i zaspi za stolom.
upnik nije spavao, nego je neprestano obilazio kuu, pa je otvorio i kuhinjska vrata
i u svojoj tedljivosti ugasio ostatak crkvene svijee koja je dogorijevala kraj
Chodounskoga.
U blagovaonici, osim porunika Duba, nije nitko spavao. Raunarski narednik
Vank koji je u brigadnoj kancelariji u Sanoku dobio nov proraun o opskrbljivanju
vojnika namirnicama, prouavao ga je marljivo i zapaao da se vojniki obroci
zapravo sve vie smanjuju to se vojska vie pribliava fronti, ak se morao i
nasmijati nad jednim paragrafom naredbe u kojem se zabranjuje upotreba afrana i
umbira prilikom pripremanja juhe. U naredbi je bila i napomena da se pri poljskim
kuhinjama moraju skupljati kosti i slati u pozadinu, u divizijska skladita. Bilo je to
malo nejasno, jer se nije znalo o kakvim se kostima radi, da li o ljudskima ili o
kostima kakve druge stoke za klanje.
- Sluajte, vejku - ree natporunik Luk zijevajui od dosade - dok ne dobijemo
jelo, mogli biste mi ispriati kakav dogaaj.
- Oho - odgovori vejk - dok mi dobijemo jelo, mogao bih vam ispriati itavu
povijest ekog naroda. Ali ja zasada znam samo jednu vrlo kratku priu o nekoj
gospoi potarici iz Sedlanska koja je poslije smrti svoga mua naslijedila njegovu
potu. Ja sam se nje sjetio odmah im sam uo kako se pria o ratnoj poti, premda
to nema ba nita zajedniko s ratnom potom.
- vejku - javi se s divana natporunik Luk - vi opet zapoinjete svojim stranim
blesavostima.
- Zaista, pokorno javljam, gospodine natporunie, to je uistinu strano blesava
pria. Ja i sam ne znam kako mi je moglo pasti na um da priam o neem tako
blesavom. To je ili zbog moje uroene blesavosti, ili su to uspomene iz mladosti.
Ima vam, gospodine natporunie, na zemaljskoj kugli razliitih karaktera, te je ipak
imao pravo kuhar Jurajda kad se jednom napio u Brucku i pao u jarak, pa se nije
mogao iz njega nikako izvui, to je vikao odande: "ovjek je odreen i pozvan da
upozna istinu, da vlada svojim duhom u nekoj harmoniji vjenoga svemira, da se
neprestano razvija i usavrava, da postepeno ulazi u vie sfere sve inteligentnijih i
ljubaznijih svjetova. Kad smo ga htjeli odande izvui, on nas je grebao i grizao.
464

Mislio je da je kod kue, pa tek onda kad smo ga ponovo bacili u jarak, tek onda je
poeo moljakati da ga odande izvuemo.
- Ali to je s onom potaricom? - povika oajniki natporunik Luk.
- Bila je to vrlo dobra ena, ali je ipak bila mrcina, gospodine natporunie. Ona je
tano vrila sve svoje dunosti na poti, ali je imala samo jednu manu da je mislila
da je svi progone, da svi imaju pik na nju, pa je stoga poslije dnevnog rada
podnosila prijave vlastima, prema tome kako se to odigralo. Jednog je jutra pola u
umu da nabere gljiva, te je vrlo dobro zapazila, prolazei mimo kole, da je
gospodin uitelj ve ustao, da ju je pozdravio i upitao kamo ide tako rano ujutro.
Kad mu je rekla da ide u gljive, kazao je da e i on poi za njom. Odatle je
zakljuila da on ima s njom, starom enom, neke neiste namjere, pa se kasnije,
kad ga je vidjela, kako zaista izlazi iz gutika, preplaila, pobjegla i odmah napisala
prijavu mjesnom kolskom odboru da ju je htio silovati. Uitelja stavie pod
disciplinsku istragu, pa da se moda iz toga ne izrodi kakav javni skandal, doao je
sam kolski nadzornik da vodi istragu. On se obratio na andarmerijskog
strametra da on dade miljenje da li je uitelj moda sposoban da izvri takav in.
andarmerijski strametar pogleda u spise i ree da to nije mogue, jer je toga
uitelja ve jednom tuio upnik da udvara njegovoj sinovici s kojom je taj upnik
spavao, ali je tada uitelj dobio od kotarskog lijenika svjedodbu da je impotentan
ve od este godine otkako je rairenih nogu pao s tavana na rudu od kola.
Tada je ta stara mrcina podnijeta tubu protiv andarmerijskog strametra, protiv
kotarskog lijenika i protiv kolskog nadzornika, da su svi podmieni od toga
uitelja. Tada svi oni podnijee protiv nje tubu, te je bila i osuena, ali je uloila
priziv da je neuraunljiva. Pregledali su je tada sudski lijenici i dati miljenje da je
dodue blesava, ali da je ipak sposobna za vrenje bilo kakve dravne slube.
Natporunik Luk viknu:
- Isuse i Marijo! - te nastavi: - Rekao bih vam neto, vejku, ali neu da pokvarim
sebi veeru.
Nato vejk primijeti:
- Pa rekao sam vam, gospodine natporunie, da u vam priati neto strahovito
blesavo.
Natporunik Luk samo odmahnu rukom i ree:
- Od vas sam se zaista nasluao tih mudrolija!
- Ne moe svaki biti pametan, gospodine natporunie - ree uvjerljivo vejk glupani moraju biti izuzetak, jer kad bi svi bili pametni, tada bi na svijetu bilo toliko
pameti da bi od toga svaki drugi ovjek sasvim poblesavio. Kad bi na primjer,
pokorno javljam, gospodine natporunie, svatko poznavao prirodne zakone i znao
izraunavati nebeske udaljenosti, tada bi samo dodijavao svojoj okolini, kao to je
radio neki gospodin apek koji je zalazio u Gostionicu kod kalea, te je nou
uvijek izlazio iz krme na ulicu, razgledao nebeski svod i vrativi se u gostionicu
iao od jednog do drugog gosta i govorio: Danas Jupiter krasno svijetli, a ti,
klipane, i ne zna ta ti je nad glavom. To su ti udaljenosti! Kad bi te, nitkove,
ispalili iz topa, ti bi brzinom topovskog taneta letio onamo milijune i milijune
godina. Pri tom je znao biti tako prost da je poslije toga obino i sam izletio iz
465

gostionice prosjenom brzinom elektrinog tramvaja, otprilike deset kilometara na

sat, gospodine natporunie... Ili uzmimo kao primjer, gospodine natporunie,
mrave...
Natporunik Luk se pridigne na divanu pa sklopi ruke:
- Moram se sam sebi uditi to se uvijek s vama, vejku, uputam u razgovor. Ta
poznajem vas, vejku, ve tako dugo...
vejk je klimao glavom u znak odobravanja:
- To je stvar navike, gospodine natporunie, to je ba zbog toga to se ve odavna
poznajemo i to smo ve mnogo toga zajedniki proivjeli. Mi smo ve mnogo toga
zajedno pretrpjeti i uvijek smo u to naletjeli kao orava koko na zrno. Pokorno
javljam, gospodine natporunie, to je sudbina, to car radi, dobro radi, on nas je
povezao, i ja nita drugo ne elim, nego da vam mogu kadgod biti vrlo, vrlo
koristan... Niste li gladni, gospodine natporunie?
Natporunik Luk, koji se dotle opet ispruio na starom divanu, ree da je
posljednje vejkovo pitanje najbolji rasplet mukotrpnog razgovora, pa neka samo
ide i raspita se to je s veerom. Bit e svakako bolje ako vejk izae malo napolje i
ostavi ga sama, jer ga ove blezgarije koje uje od njega, umaraju vie nego itav
mar od Sanoka. Volio bi asak zaspati, ali ne moe.
- Tome su stjenice krive, gospodine natporunie. Staro je vjerovanje da upnici
raaju stjenice. Nigdje neete nai toliko stjenica kao u upnim dvorovima. U
upnom dvoru u Gornjim Stodulkama upnik je Zamastil napisao ak itavu knjigu
o stjenicama, a one su puzale po njemu i za vrijeme propovijedi.
- to sam dakle rekao, vejku, idete li u kuhinju ili ne?
I vejk ode, a za njim, digavi se iz svoga ugla kao sjena, izae na prstima i Baloun.
***
Kad su ujutro krenuli iz Liskowca prema Starasolu i Samboru, povezli su sa sobom
u poljskoj kuhinji i nesretnu kravu koja se jo nije skuhala. Bilo je odlueno da e je
kuhati putem i pojesti za vrijeme odmora na polovini puta izmeu Liskowca i
Starasola.
A za put skuhae vojnicima crnu kavu.
Porunika Duba i opet su vozili na bolnikim dvokolicama jer mu je od juer bilo
jo gore. Najvie se s njim namuio njegov momak koji je morao bez prestanka
trati uz dvokolicu, a pri tom je porunik Dub neprestano vikao na njega da se juer
uope nije brinuo za njega, pa e on ve obraunati s njime kad stignu na odredite.
Svaki je as traio da mu dade vode, a kad bi je popio, odmah bi je povratio.
- Komu... emu se smijete? - vikao je iz dvokolica. - Ja u vas nauiti pameti, ne
igrajte se sa mnom, vi ete me ve upoznati!
Natporunik Luk je jahao na konju, a uz njega je iao vejk, koji je brzo koraao
naprijed kao da ne moe da doeka trenutak kad e se sukobiti s neprijateljem. Uz
to mu je priao:
- Jeste li ve opazili, gospodine natporunie, da su neki nai ljudi zaista kao muhe?
Ne nose ni trideset kilograma na leima pa ve ne mogu da izdre. Njima bi trebalo
drati predavanja, kao to ih je nama drao pokojni gospodin natporunik Buchnek
koji se ustrijelio zbog enidbene kaucije koju je uzeo od svoga budueg tasta pa ju
466

je spiskao sa stranim djevojurama. Poslije je uzeo i drugu kauciju od drugog

budueg tasta, ali s njom je ve postupao tedljivije, polagano ju je gubio na
kartama, a cure je ostavio na miru. Ali ni ona mu nije dugo potrajala, tako da je
morao zatraiti kauciju i od treeg budueg tasta. A od te tree kaucije kupio je
konja, arapskog pastuha, polukrvnog...
Natporunik Luk skoi s konja.
- vejku - ree prijeteim tonom - ako budete priali i o etvrtoj kauciji, tada u vas
strovaliti u jarak!
Skoio je opet na konja, a vejk ozbiljno nastavi:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da o etvrtoj kauciji ne moe biti ni
govora jer se on nakon tree kaucije ustrijelio.
- Konano - ree natporunik Luk.
- Ali da ne zaboravimo o emu smo govorili - priao je dalje vejk - onakva
predavanja kakva je nama uvijek drao gospodin natporunik Buchnek, kad su
vojnici ve padali na maru, valjalo bi po mojem skromnom miljenju drati svim
vojnicima, kao to je to i on radio. On bi nam dao odmor, okupio bi nas sve oko
sebe kao kvoka pilie, pa bi nam poeo tumaiti: Vi nitarije, vi uope ne cijenite
dovoljno to to marirate po kugli zemaljskoj, jer vi ste takva neobrazovana banda
da ovjeku doe da se pobljuje kad vas vidi. Trebalo bi vas nagnati da marirate po
Suncu, gdje ovjek koji na naem bijednom planetu ima ezdeset kilograma, tei
preko hiljadu i sedam stotina kilograma. Vi biste crknuli, to bi vam bio mar kad
biste u teleaku nosili preko dvjesta i osamdeset kilograma, gotovo tri metrike
cente, a puka bi vam bila teka centu i pol! Ala biste stenjali i isplazili jezike kao
izmoreni psi!
No bio vam je meu nama neki nesretni uitelj, pa se i on usudio javiti za rije: S
doputenjem, gospodine natporunie, na Mjesecu je ovjek od ezdeset kila teak
samo trinaest kilograma. Na Mjesecu bismo lake marirali jer bi nam na teleak
teio samo etiri kilograma. Na Mjesecu bismo lebdjeli, a ne bismo marirali.
To je strano, ree na to pokojni gospodin natporunik Buchnek, ti, klipane
mizerni ezne za ukom, pa budi sretan to u ti opaliti samo obinu zemaljsku
duku, ali kad bih ti opalio mjesenu, tada bi ti, onako lak, odletio ak nekamo na
Alpe pa bi se i razmrskao o njih. A kad bih ti raspalio teku sunanu uku, tada bi
ti se uniforma pretvorila u kau, a glava bi ti odletjela ak nekamo u Afriku.
I opalio mu dakle obinu zemaljsku duku, a na sveznadar udari u pla, a mi smo
marirali dalje. itavim je putem na maru plakao i govorio, gospodine
natporunie, o nekakvom ljudskom dostojanstvu i da se s njim postupa kao s
kakvom ivotinjom. Zatim ga je gospodin natporunik poslao na raport, pa su ga
zatvorili na etrnaest dana a imao je da doslui jo est nedjelja, ali ih nije odsluio
jer je imao bruh, a oni su ga silili da se u kasarni vrti na vratilu, to nije izdrao,
nego je umro kao simulant u bolnici.
- Zaista je udnovato, vejku - ree natporunik Luk - da vi, kao to sam ve
toliko puta rekao, obiavate na naroit nain poniavati oficirski zbor.
- Nije to moj obiaj - odgovori iskreno vejk. - Ja sam vam samo htio ispriati,
gospodine natporunie, kako su ljudi prije u vojsci sami sebe gurali u nesreu. Taj
467

je ovjek mislio da je obrazovaniji od onog gospodina natporunika pa ga je htio s

onim Mjesecom poniziti u oima momadi, a kad je dobio onu zemaljsku uku
preko gubice, svi su vam odahnuli i nikome to nije bilo krivo, naprotiv, svi su se
veselili to je gospodin natporunik napravio onako dobar vic s onom zemaljskom
dukom. To vam se zove spaena situacija. ovjek se mora odmah dosjetiti, pa je
sve u redu!
Nasuprot Karmelitanaca u Pragu imao vam je, gospodine natporunie, prije
nekoliko godina trgovinu kunia i razliitih ptica neki gospodin Jenom. On se
upoznao s kerkom knjiara gospodina Bleka. Gospodinu Bleku se nije svialo to
poznanstvo, pa je izjavio javno u gostionici da e gospodina Jenoma, ako doe
zamoliti ruku njegove keri, strovaliti niz stepenice kao to svijet jo nije vidio.
Gospodin Jenom se tada napio, ali je ipak poao gospodinu Bleku, koji ga je
doekao u predsoblju s velikim noem kojim se obrezuju uvezi knjiga i koji je nalik
na no za kuhanje aba. Izderao se na njega to trai ovdje, a moj vam dragi
gospodin Jenom odrapi tako snano da su se klatna na zidnom satu zaustavila.
Gospodin Blek se nasmija, odmah mu prui ruku i rastopi se od finoe: Izvolite
naprijed, gospodine Jenome... izvolite sjesti... niste se valjda pokakili... ta nisam ja
rav ovjek, istina je htjedoh vas izbaciti, ali sada vidim da ste sasvim ugodan
gospodin, vi ste originalan ovjek. Ja sam knjiar te sam proitao mnogo romana i
pripovijedaka, ali ni u jednoj knjizi nisam proitao da bi se mladoenja na taj nain
predstavio".
Smijao se pri tom tako da se sve za trbuh drao, i priao s velikom radou da mu
se ini kao da se poznaju od roenja, kao da su roena braa, i donio mu odmah
cigaru, poslao po pivo, po talijanske kobase, dozvao enu i predstavio ga sa svim
pojedinostima isputanja vjetrova. ena je pljunula i otila. Zatim dozva kerku i
ree joj: Taj je gospodin doao da zamoli tvoju ruku pod takvim i takvim
okolnostima Ki odmah briznu u pla i izjavi da ga ne poznaje, da ga nee ni
vidjeti, pa tako nije preostalo nego da njih dvojica popiju pivo, pojedu talijanske
kobase i raziu se. Kasnije je gospodinu Jenomu pukla bruka i u onoj gostionici u
koju je zalazio gospodin Blek, pa su ga napokon svagdje po itavoj etvrti nazvali
posranac Jenom, te su svagdje pripovijedali kako je htio spasiti situaciju.
ivot je ljudski, pokorno javljam, gospodine natporunie, tako zamren da je
pojedini ovjeji ivot prema tome nita... U Gostionicu kod kalea na Bojitu
zalazio je k nama jo prije rata jedan policijski nadstraar, neki gospodin Hubika, i
jedan gospodin urednik koji je traio slomljene noge, pregaene ljude, samoubojice i
stavljao ih u novine. To vam je bio takav veseljak da je vie boravio u policijskoj
straarnici nego u svojoj redakciji. On je jednom opio onog nadstraara Hubiku
tako da su zamijenili odijela u kuhinji, te je nadstraar obukao civilno odijelo, a od
gospodina urednika postade policijski nadstraar, samo to je jo prekrio broj
revolvera i poao po Pragu u patrolu. U Resslovoj ulici, iza bive svetovclavske
kaznionice, srete on u nonoj tiini nekog starijeg gospodina s cilinderom na glavi,
obuena u bundu, koji je iao sa starijom gospoom u krznenom kaputu, drei je
ispod ruke. Oboje su urili kui i nisu progovorili ni rijei. On navali na njih i izdera
se tom gospodinu u uho: Ne galamite toliko, inae u vas predvesti na policiju!
468

Zamislite, gospodine natporunie, njihovo zaprepatenje! Uzalud su mu

objanjavali da je to valjda zabuna, jer se oboje vraaju s gozbe kod gospodina
zemaljskog namjesnika. Koijom su se, kau, dovezli do Narodnog kazalita, a sada
se ele malo proetati na zraku; stanuju blizu, na Morni, on je, veli, zemaljski
nadsavjetnik, a to mu je supruga. "Varajte vi koga drugoga, izdere se na njega
preobueni urednik, moete se stidjeti, velite da ste zemaljski nadsavjetnik, a
vladate se pri tom kao kakav deran! Ja vas promatram ve prilino dugo kako
udarate tapom po roloima svih duana kraj kojih prolazite, a pri tom vam pomae
vaa, kao to kaete, supruga - "Ta ja nemam tapa, kao to vidite. Moda je to
bio netko prije nas. - "Dakako da ga nemate", ree na to preobueni urednik, "kad
ste ga prebili, kao to sam vidio, ondje iza ugla na jednoj starici koja obilazi po
gostionicama s peenim krumpirima i kestenima!
Ona gospoa nije vie mogla ni plakati, a gospodin zemaljski nadsavjetnik tako se
razljutio da je poeo govoriti neto o prostatvu, na to je bio uhapen i predveden
do najblie patrole, u rajonu policijskog povjerenitva u Salmovoj ulici. Preobueni
je urednik rekao patroli neka taj par odvede u povjerenitvo, jer je on od sv.
Jindicha pa je iao slubeno na Vinohrade i zatekao ovo dvoje prilikom naruavanja
nonog mira, prilikom none tunjave, a ujedno su izvrili i prekraj uvrede strae.
On e, veli, obaviti posao na povjerenitvu kod sv. Jindicha i za sat e doi na
povjerenitvo u Salmovu ulicu. I tako ih je oboje odvukla patrola sa sobom, te su na
povjerenitvu sjedili sve do jutra ekajui onog nadstraara koji se dotle zaobilaznim
putem vratio u Gostionicu kod kalea na Bojitu, probudio ondje nadstraara
Hubiku i oprezno mu priopio to se dogodilo i kakva e tek biti istraga ako ne
bude drao jezik za zubima...

469

inilo se da je natporunik Luk ve umoran od razgovora, ali prije nego je podbo

konja za kas da prestigne kolonu, ree vejku:
- Kad biste govorili sve do veeri, bilo bi to sve blesavije i blesavije.
- Gospodine natporunie - vikao je vejk za natporunikom koji je odjurio - zar ne
elite saznati kako se to svrilo?
Natporunik Luk potjera konja u galop.
Stanje porunika Duba tako se popravilo da je on iziao iz bolnikih dvokolica,
sakupio oko sebe itav etni tab i kao u bunilu poeo ih pouavati. Drao im je
strahovito dugaak govor, koji im je svima bio tei nego municija i puka.
Bila je to mjeavina razliitih poredaba.
Poeo je ovako:
- Ljubav vojnika prema gospodi oficirima ini moguim i nevjerojatne rtve, ali nije
stvar u tome, nego naprotiv, ako ta ljubav nije vojniku priroena, tada se mora
iznuditi. U civilnom ivotu iznuena ljubav jednoga ovjeka prema drugome, recimo
podvornika prema profesorskom zboru, izdri tako dugo koliko i izvanjska sila koja
je iznuuje, no u vojsci vidimo ba obratno, jer oficir ne smije dopustiti vojniku ni
470

najmanje slabljenje one ljubavi koja vee vojnika uz njegova starjeinu. Ta ljubav
nije samo obina ljubav, nego je to zapravo potovanje, strah i disciplina.
vejk je itavo to vrijeme iao uz njega s lijeve strane i dok je porunik Dub
govorio, bio je neprestano okrenut licem prema njemu u stavu pogleda nadesno.
Porunik Dub nije to isprva ni primijetio, nego je nastavio svoj govor:
- Ta disciplina i dunost pokoravanja, dunost ljubavi vojnika prema oficiru mora
biti jezgrovita, jer je odnos izmeu vojnika i oficira vrlo jednostavan: jedan slua, a
drugi zapovijeda. Ve davno smo itali u knjigama o vojnom umijeu, da je vojniki
lakonizam, vojnika jednostavnost ba ona vrlina koju treba da stekne svaki vojnik
koji - hoe, nee - voli svoga starjeinu, koji u njegovim oima mora biti za njega
najvei, gotov, iskristaliziran ideal vrste i savrene volje.
Sad je tek porunik Dub primijetio vejkov pogled nadesno i kako ga prati
pogledom, pa mu je to bilo strahovito neugodno, jer je odjednom nekako i sam
osjetio da se u svojem govoru nekako zaplee i da ne moe nikako izai iz toga
tjesnaca ljubavi vojnika prema pretpostavljenom, pa stoga viknu na vejka:
- to bulji tako u mene, kao tele u nova vrata!
- Po zapovijedi, pokorno javljam, gospodine porunie, vi ste me i sami jednom
izvolijevali upozoriti da moram kad govorite, pogledom pratiti vaa usta. Budui da
svaki vojnik mora izvriti naloge svoga pretpostavljenog i zapamtiti ih i za sva
budua vremena, morao sam tako postupati.
- Gledaj na drugu stranu - vikao je porunik Dub - samo ne gledaj mene, glupi
klipane, jer zna da to ne volim, da to ne podnosim, kad te vidim, ja u ti tako
zapapriti...
vejk okrenu glavu nalijevo i koraae dalje uz porunika Duba tako ukoenim
nainom da je porunik Dub viknuo:
- A kamo to gleda kad govorim s tobom?
- Pokorno javljam, gospodine porunie, po vaoj zapovijedi gledam nalijevo.
- Ah - uzdahnu porunik Dub - muka je s tobom! Gledaj ravno pred sebe i misli o
sebi: Ja sam takav glupan da nee biti tete ako poginem". Jesi li zapamtio?
vejk je gledao pred sebe pa ree:
- Pokorno javljam, gospodine porunie, treba li da odgovorim na to pitanje?
- Kako se usuuje? - viknu na njega porunik Dub. - Kako to sa mnom
razgovara, to misli pod tim?
- Pokorno javljam, gospodine porunie, ja pod tim mislim samo na vau zapovijed
na jednoj stanici, gdje ste me grdili i rekli mi neka uope ne odgovaram kad vi
zavrite govor.
- Boji me se dakle? - ree sav obradovan porunik Dub. - No jo me nisi upoznao!
Preda mnom su se tresti drugaiji ljudi nego to si ti, zapamti to! Znao sam ukrotiti i
drugaije klipane, pa stoga dri jezik za zubima i ostani lijepo odostrag, da te ne
vidim!
I tako vejk ostade na zaelju bolniarske kolone pa se vozio udobno na
dvokolicama sve dok nisu stigli do mjesta odreenog za odmor, gdje su konano svi
doekali juhu i meso od one nesretne krave.
- Tu je kravu trebalo staviti bar na etrnaest dana u ocat, ali kad ve nisu to uradili s
471

tom kravom, trebalo je staviti u ocat bar onog ovjeka koji ju je kupio.
Od brigade dokasa kurir s novom naredbom za 11. kompaniju, po kojoj se marruta
mijenja prema Feltynu i Woraliu, a Sambor valja ostaviti po strani zato to se
ondje ve nalaze dvije poznanjske pukovnije.
Natporunik Luk izda odmah potrebne dispozicije. Raunarski narednik Vank i
vejk potrait e za kompaniju prenoite u Feltynu.
- Pazite, vejku, da ne zabrljate togod na putu! - upozorio je vejka natporunik
Luk. - I to je glavno, vladajte se pristojno prema stanovnitvu!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, trudit u se. Dodue, kad sam pred
jutro malo drijemnuo, usnio sam ruan san. Sanjao sam o navama iz kojih je
itavu no curila voda po hodniku kue u kojoj sam stanovao, dok nije sva iscurila i
promoila strop u stanu kuegazde, tako da mi je on odmah ujutro otkazao. Ali
takav se ve sluaj, gospodine natporunie, zaista i dogodilo; u Karlnu, iza
vijadukta...
- Ostavite nas, vejku, na miru s vaim glupim prianjem i gledajte radije s
Vankom na geografsku kartu, kuda treba da idete. Evo, ovdje vidite ova sela. Od
ovog sela poi ete nadesno prema rjeici, pa ete uz tok te rjeice opet do najblieg
sela, a odande, gdje u nju utjee prvi potok koji e vam biti zdesna, krenut ete
poljskim putem gore, tano na sjever, pa nikamo drugamo ne moete zalutati, nego
stii ravno u Feltyn! Jeste li zapamtili?
I vejk dakle krene na put s raunarskim narednikom Vankom po odreenoj
marruti.
Prolo je ve podne; zemlja je teko disala pritisnuta vruinom, a loe zatrpane jame
s pokopanim vojnicima zaudarale su na trule. Stigoe u kraj gdje su se vodile bitke
prilikom napredovanja prema Przemylu i gdje su strojnim pukama bili pokoeni
itavi bataljoni. U malim umicama kraj rjeice vidjeli su se tragovi divljanja
artiljerije. Na velikim povrinama i na strminama provirivali su iz zemlje umjesto
drvea okrnjci stabala i sva je ta pusto bila izrovana rovovima.
- Ovdje je sasvim drugaije nego u Pragu - ree vejk da prekine utnju.
- Kod nas je etva ve zavrena - ree raunarski narednik Vank. - U kralupskom
kraju uvijek poinjemo najprije.
- Ovdje e poslije rata biti vrlo dobra ljetina - ree zaas vejk. - Nee morati
kupovati kotano brano, to je za ratare vrlo povoljno kad im na njivama istrune
itava pukovnija; jednom rijeju: bit e kruha! Samo se jednoga bojim da se ti ratari
ne bi dali od koga nasanjkati i prodati te kosti u bescjenje za kotani ugalj tvornici
eera. Bio vam je u karlnskim kasarnama neki natporunik Holub, a bio je tako
uen da su ga svi u eti smatrali za blesana, jer se on zbog svoje uenosti nije
nauio da psuje i sve je promatrao samo sa naunog stanovita. Jednom su mu
vojnici javili da se fasovani kruh ne moe jesti. Drugi bi se oficir razljutio zbog
takve drskosti, ali on nita, ostao je miran i nije nikoga izgrdio da je prase ili svinja,
a nije nikomu ni zaunicu opalio. Samo je sazvao sve svoje vojnike i rekao im
svojim ugodnim glasom: Ponajprije, vojnici, morate biti svjesni da kasarna nije
delikatesna trgovina u kojoj biste mogli izabirati marinirane jegulje, sardine u ulju i
sendvie. Svaki vojnik mora biti tako inteligentan da pojede bez gunanja sve to
472

fasuje, i mora imati u sebi toliko discipline da ne zastaje nad kvalitetom onoga to
treba da pojede. Zamislite, vojnici, da nastane rat! Onoj zemlji u koju e vas poslije
bitke pokopati, sasvim je svejedno kakav ste kruh pojeli prije svoje smrti. Majica
zemlja e vas rastvoriti na sastavne dijelove i pojesti vas zajedno s cipelama. U
svijetu se ne moe nita izgubiti, te e iz vas, vojnici, opet izrasti nova penica za
vojniki kruh za nove vojnike, koji e valjda opet kao i vi biti nezadovoljni, pa e se
poi potuiti i naii e na nekoga koji e ih dati zatvoriti, da e im dozlogrditi jer ima
na to pravo. Sad sam vam sve to, vojnici, lijepo objasnio i ne moram vas valjda vie
podsjeati da e onaj, koji se ubudue bude tuio, znati vrlo dobro cijeniti kad se
opet pojavi na svjetlosti bojoj.
Da nas je bar grdio, govorili su vojnici meu sobom, te su im sve te finoe u
predavanjima gospodina natporunika bile strahovito mrske. Stoga su me jednom
izabrali iz nae kompanije da mu to nekako reknem, da ga svi vole, ali da to nije
nikakva vojska kada nas ne psuje. I tako ja odoh k njemu u stan i zamolih ga da se
okani svake finoe, jer vojska zahtijeva otrinu i vojnici su navikli na to da im se
svaki dan napominje da su psi i svinje, jer inae gube potovanje prema
pretpostavljenima. On se najprije branio, govorio je neto o inteligenciji, o tome da
se danas vie ne smije sluiti vojska u strahu pred trskovaom, ali na kraju se ipak
dao nagovoriti, pa me je iukao i izbacio kroz vrata, da poraste njegov ugled. Kad
sam vojnicima saopio rezultat svojih pregovora, svi su se tome veoma radovali, ali
on mi je tu radost pokvario ve sutradan. Doao je k meni i pred svima mi rekao:
vejku, ja sam se juer prenaglio, evo vam forinte pa se napijte u moje zdravlje! S
vojnicima treba znati postupati!
vejk se obazre po okolici.
- Mislim - ree - da idemo pogrenim putem. Gospodin natporunik nam je ipak sve
lijepo protumaio. Treba da idemo gore, dolje, zatim nalijevo pa nadesno, a zatim
opet nadesno, pa onda nalijevo - a mi neprestano idemo ravno. Ili zar smo ve sve
to proli i neopazice u razgovoru? Ja jasno vidim ovdje pred sobom dva puta koja
vode u taj Feltyn. Predlaem da poemo ovim putem nalijevo.
Raunarski narednik Vank, kao to je ve obiaj, kad se dva ovjeka nau na
raskrsnici, tvrdio je da se mora ii nadesno.
- Ovaj moj put - ree vejk - udobniji je od vaega. Ja u poi uz potoi gdje rastu
potonice, a vi ete se vucarati negdje po suhom putu. Ja se drim onoga to nam je
rekao gospodin natporunik, da uope ne moemo zalutati, a kad ne moemo
zalutati, zato bih se onda penjao na breuljak; poi u lijepo po livadama, zataknuti
cvijetak za kapu i nabrati itavu kiticu za gospodina natporunika. Uostalom
moemo se osvjedoiti tko od nas ima pravo, a nadam se da emo se ovdje rastati
kao dobri drugovi. Ovdje je takav kraj da svi putovi mora da vode u taj Feltyn.

473

- Ne budalite, vejku - ree Vank - ba ovdje treba da idemo tano po karti, i to,
kao to velim, nadesno.
- I karta se moe prevariti - odgovori vejk sputajui se u dolinu potoka. - Jednom
je poao nou kobasiar Kenek iz Vinohrada po planu grada Praga iz krme
Montag na Maloj strani, kui na Vinohrade, a pred jutro se naao u Rozdlovu
kod Kladna, gdje su ga ujutro nali ukoena od zime u itu kamo je pao od umora.
Kad vam se dakle ne moe dokazati, gospodine raunarski narednie, i kad radite
po svojoj glavi, onda se dakle moramo rastati pa emo se sastati tek na odreditu u
Feltynu. Pogledajte samo na sat, da znamo tko e prije stii. A ako bi vam moda
zaprijetila kakva opasnost, tada samo opalite hitac u zrak, da znam gdje ste.
Po podne je vejk doao do malog ribnjaka, gdje se sreo s jednim odbjeglim ruskim
zarobljenikom koji se tu kupao pa im je spazio vejka, dade se u bijeg onako gol
kakav je izaao iz vode.
vejk je bio radoznao da vidi kako bi mu pristajala ruska uniforma koja je leala
pod vrbama, pa je svukao svoju i obukao rusku uniformu nesretnog golog
zarobljenika koji je pobjegao iz transporta to se smjestio u selu iza ume. vejku se
prohtjelo da se dobro ogleda u vodenom ogledalu, pa je stoga tako dugo hodao po
nasipu ribnjaka, dok ga nije ondje pronala patrola poljske andarmerije koja je
traila ruskog zarobljenika. Bili su to Madari, i oni lijepo odvedoe vejka, unato
njegovim protestima, u pozadinsku komandu u Chyruw, gdje su ga uvrstili u
transport ruskih zarobljenika koji su bili odreeni da popravljaju eljezniku prugu u
pravcu prema Przemylu.
Sve se to odigralo tako brzo da je vejk tek sutradan shvatio situaciju i komadiem
drvenog uglja napisao na bijeli zid kolske sobe, u koju su smjestili dio zarobljenika,
ovu reenicu:
Ovdje je spavao Josef vejk iz Praga, etni ordonans 11. markompanije 91.
pukovnije, koji je kao kvartirmajstor pao zabunom u austrijsko
zarobljenitvo pod Feltynom.

474

ETVRTI DIO
NASTAVAK SLAVNIH BATINA

475

I. VEJK U TRANSPORTU RUSKIH ZAROBLJENIKA

Kad je dakle vejk koga su zabunom, s obzirom na njegov ruski kaput i kapu,
smatrali za ruskog zarobljenika koji je pobjegao iz sela pred Feltynom, pisao svoj
oajni krik komadiem ugljena na zidu, nitko to nije primijetio, a kada je htio u
Chyruwu na zapovjednitvu sve to potanko objasniti nekom oficiru koji je upravo
prolazio mimo kad su im dijelili komadie tvrdog kukuruznog kruha, udario ga je
kundakom u rame neki madarski vojnik koji je uvao transport zarobljenika,
poprativi to rijeima: Baszom az let, hajde u red, ruska svinjo!
Sve je to bilo u skladu s time kako su Madari postupali s ruskim zarobljenicima,
iji jezik nisu razumjeli.
vejk se dakle vratio u red i obratio se najbliem zarobljeniku:
- Taj ovjek vri svoju dunost, ali izlae opasnosti sama sebe. to bi bilo kad bi
sluajno puka bila nabita, a zatvara otvoren? Tada bi mu se moglo lako dogoditi,
kad udari ovjeka kundakom u rame, a cijev je okrenuta prema njemu, da bi mu
puka mogla opaliti i itav bi mu naboj uletio u usta te bi on umro pri vrenju svoje
dunosti. U jednom kamenolomu u umavi krali su radnici dinamitne patrone da bi
imali rezerve za zimu kad razbijaju panjeve. uvar u kamenolomu dobio je nalog da
svakog radnika, kad ide s posla, dobro pretrai, a on je to radio s takvom ljubavlju
da je dohvatio odmah prvog radnika i poeo mu tako strastveno udarali po
depovima da su tome kamenolomnom radniku eksplodirale u depu dinamitne
patrone, pa su obojica odletjeli u zrak, a izgledalo je kao da su se jo u posljednjem
asu drali oko vrata.
Ruski zarobljenik, kome je vejk to priao, promatrao ga je s jasnim izraajem da
od itave te prie ne razumije ni rijei.
320

- Ne ponymat, ja krymsky Tataryn, Allah ahper!

I Tatarin sjede, skrsti pod sobom noge i sloi ruke na grudima, pa poe moliti:
- Allah ahper... Allah ahper... bezmila... arahman... arahim, malinkin mustafir.
476

321

- Ti si dakle Tatarin - ree saalno vejk - dobar primjerak. Pa kad si Tatarin,

morao bi me razumjeti kao i ja tebe. Hm... poznaje li Jaroslava iz ternberka? Nije
ti poznato to ime, tatarski klipane? A on vam je ispraio tur pod Hostynom. Bjeali
ste od nas, vi klipani tatarski, iz Moravske kao svinje. Ne ue vas to jamano u
vaim itankama, kao to su nas uili. A zna li za Majku Boju Hostynsku?
Razumije se da ne zna - no i ona je pri tom pomogla. A vas e ve, klipani tatarski,
pokrstiti u tom zarobljenitvu.
vejk se obrati drugom zarobljeniku:
- I ti si takoer Tatarin?
Oslovljeni je razumio samo rije Tatarin i odmahnuo glavom: - Tatarin njet, rodneja
322

erkes, golovy reu!

vejk je uope bio sretan to se naao u drutvu pripadnika razliitih istonih
naroda. Bilo je u tom transportu Tatara, Gruzina, Osjetinaca, erkeza, Mordvina i
Kalmika.
Bio je dakle sretan to se nije mogao ni s kim sporazumjeti, pa su ga zajedno s
ostalima vukli u Dobromil, odakle se trebala popravljati pruga preko Przemyla na
Niankovice.
U Dobromilu, u etapnoj kancelariji, zapisivali su jednog po jednog, a to je ilo vrlo
teko jer od svih trista zarobljenika, koje su dotjerali u Dobromil, nijedan nije
mogao razumjeti ruski jezik narednika koji je sjedio u kancelariji za stolom i koji se
neko prijavio da zna ruski, pa je sada u istonoj Galiciji nastupao kao tuma. Pred
dobre tri nedjelje naruio je njemako-ruski rjenik i konverzaciju, ali knjiga mu
dosada nije stigla, tako da je umjesto ruski govorio slabim slovakim jezikom koji je
slabo nauio kad je kao zastupnik beke firme prodavao po Slovakoj slike sv.
Stjepana, kropionice i krunice.
Bio je sav zbunjen ovim udnim ljudima s kojima se uope nije moglo sporazumjeti.
Izaao je dakle napolje i izderao se u skupinu zarobljenika:
323

- Wer kann deutsch sprechen?

Iz gomile izae vejk i prie radosna lica naredniku, koji mu ree da odmah poe s
njim u kancelariju.
Narednik sjede za stol sa spisima, s gomilom blanketa o imenu, podrijetlu i
narodnosti zarobljenika, pa se tako zapoe zabavni njemaki razgovor.
- Ti si idov, zar ne? - upita narednik vejka.
vejk odmahne glavom.
- Ne mora poricati - nastavi odrjeito narednik tuma - svaki zarobljenik koji je
znao njemaki bio je idov, pa basta. Kako se zove? vejk? Eto vidi, ta porie
kad ima idovsko ime? Kod nas se ne mora bojati da to prizna. Kod nas se u
Austriji ne vre progoni idova. Odakle si? Aha, Praga, a to znam, znam to, to je
kraj Varave! Imao sam ovdje prije nedjelju dana dva idova iz Praga kraj Varave,
a tvoja pukovnija, koji broj ima tvoja pukovnija? Devedeset i jedan?
Narednik dohvati ematizam pa poe Ustati po njemu.
- Devedeset prva pukovnija je erivanska. Kavkaz, kadar joj je u Tiflisu. udi se ti,
a, kako mi to sve znamo!
vejk se zaista udio itavoj toj prii, a narednik nastavi s velikom ozbiljnou,
477

pruajui vejku svoju napola popuenu cigaretu:

- To je drugaiji duhan nego ona vaa mahorka... Ja sam ovdje, moj idove,
vrhovni gospodar. Kad ja to reknem, tada svi moraju drhtati i nestajati u mije
rupe. Kod nas je u vojsci drugaija disciplina nego kod vas. Va car je bagra, a na
car je pametna glava. Sad u ti neto pokazati da se uvjeri kakva je kod nas
disciplina.
Otvorio je vrata susjedne sobe i viknuo:
- Hans Lfler!
Zau se: Hier! i u sobu stupi guavi vojnik, tajerac, s izraajem zaplakanog
kretena. On je ovdje u zarobljenikoj komandi bio djevojka za sve.
- Hans Lfler - naloi mu narednik - uzmi onu moju lulu, gumi je u gubicu kao kad
pas aportira, pa tri etvoronoke oko stola sve dotle dok ne viknem: halt! Uz to
mora lajati, ali tako da ti lula ne ispadne iz gubice, jer u te inae dati svezati!
I guavi tajerac poe puzati etvoronoke i lajati kao pas.
Narednik pogleda vejka pobjedonosno:
- ta, nisam li ti rekao, idovine, kakva je kod nas disciplina?
I narednik je s uivanjem gledao ovo nijemo vojniko lice s nekog alpskog panjaka.
- Halt! - ree konano. - A sada uni i aportiraj lulu!... Dobro, a sad malo jodlaj!
Kroz sobu odjeknu rika:
- Holarijo, holarijo...
Kad se predstava zavrila, narednik izvue iz ladice etiri cigarete sport i
velikoduno ih pokloni Hansu, a tada poe vejk priati naredniku vrlo loim
njemakim jezikom da je u jednoj pukovniji jedan oficir imao tako poslunog
momka da je taj momak uradio sve to je elio njegov gospodin, a kad su ga
jednom upitali da li bi progutao licu kad bi mu to njegov oficir naloio, pa i ono to
se pokaki, on je, kau, odgovorio: Kad bi mi to naloio moj gospodin porunik, ja
bih to pojeo po zapovijedi, ali u tom ne bi smjelo biti kose jer sam strahovito gadljiv
na nju, pa bi mi se odmah smuilo.
Narednik se nasmija i ree:
- Vi idovi imate dobre anegdote, ali mogao bih se kladiti da disciplina u vaoj
vojsci nije takva kao kod nas. Ali da prijeemo na stvar, ja te imenujem
nadstojnikom transporta! Popisat e mi do veera imena svih zarobljenika! Primat
e za njih i hranu, a dijelit e je grupama po deset zarobljenika i jamit e mi da
nitko nee pobjei! Ako netko pobjegne, moj idove, tada emo te ustrijeliti!
- Htio bih se s vama, gospodine narednie, malo porazgovoriti - ree vejk.
- Samo se ne cjenkaj! - odgovori mu narednik. - Ja to ne volim, poslat u te radije u
logor. Vrlo si se brzo aklimatizirao kod nas u Austriji... Htio bi sa mnom privatno
razgovarati... to je ovjek s vama zarobljenicima bolji, to ste vi gori... Odmah se
dakle pokupi, uzmi pero i olovku, pa sastavljaj popis!... ta bi jo htio?
- Ich melde gehorsam, Herr Feldwebel...
- Gubi se! Vidi koliko imam posla!
I narednikovo lice poprimi izraz prezaposlena ovjeka.
vejk odsalutira i ode k zarobljenicima pomislivi putem da strpljivost za cara
donosi ploda.
478

Gore je dakako bilo sa sastavljanjem popisa dok zarobljenici nisu shvatili da treba
da kau svoje ime. vejk je u ivotu proivio mnogo toga, ali ipak mu ta tatarska,
gruzinska i mordvinska imena nisu ila u glavu. Nitko mi nee vjerovati, pomisli
vejk, da se ovjek moe tako zvati kao to se zovu ti Tatari: Muhlahalej
Abdrahmanov... Bejmurat Allahali... Derede erdede... Davlatbalej
Nurdagalejev itd. Kod nas su ipak ljepa imena, kao npr. onaj upnik u idohouti,
koji se zvao Bitanga.
I opet proe kroz redove zarobljenika koji su jedan za drugim izvikivali svoja imena
i prezimena: Dindralej Hanemalej... Bubamulej Mirzahali itd.
- Kako ne pregrize jezik - govorio je vejk svakomu od njih smijeei se
dobroduno.
- Ta zar nije ljepe kad se netko kod nas zove Bohuslav tpnek, Jaroslav
Matouek ili Rena Svobodov.
Kad je konano vejk poslije mnogo muka popisao sve te Babule Halleje i Chudi
Mudije, odlui da pokua jo jednom objasniti tumau naredniku da je on rtva
nesporazuma, pa se i opet, kao ve nekoliko puta na putu, kad su ga gonili meu
zarobljenicima, uzalud pozivao na pravdu.
Tuma narednik, koji ve i prije toga nije bio sasvim trijezan, dotle je ve potpuno
izgubio mo rasuivanja.
Drao je pred sobom oglasni dio nekakvih njemakih novina i pjevao oglase na
melodiju mara Radetzkog: Gramofon mijenjam za djeja kolica!...Kupujem
polupano i komadno bijelo i zeleno staklo!...Raunati i bilance izraivati nauit e
svatko, tko svri raunarski kurs itd.
Neki se oglasi nisu dali pjevati na melodiju mara, ali narednik je htio svakako
svladati i tu zapreku, pa je stoga dajui takt udarao akom po stolu i lupao nogama o
pod. Oba njegova brka, slijepljena kontuovkom, strila su s obje strane lica kao da
su mu sa svake strane zaboli u lice suhu etku od gumiarabike. Njegove nabuhle oi
opazile su dodue vejka, ali na to nije uslijedila nikakva reakcija, osim to je
prestao udarati akom i lupati nogama. Bubnjao je prstima po stolici na napjev Ich
324

weiss nicht, wass soll es bedeuten nov oglas: Karoline Dreger, ispitana primalja,
preporuuje se cijenjenim damama u svakoj prilici.
Pjevuio je to sve tie i tie dok nije napokon umuknuo, zagledao se nepomino u
veliku plohu oglasa i tako dao prilike vejku da se raspria o svojoj nesrei. Za to je
prianje vejk jedva nalazio potrebne reenice u svojem slabom njemakom jeziku.
vejk je poeo time da je ipak imao pravo kad je tvrdio da se u Feltyn ide uz
potok, ali da on nije kriv ako jedan nepoznati ruski vojnik pobjegne iz zarobljenitva
i ode da se okupa u ribnjaku, pokraj kojega je on, vejk, morao proi jer je to bila
njegova dunost da ide najkraim putem u Feltyn kao kvartirmajstor. im ga je
vidio, Rus je pobjegao i ostavio u grmlju svu svoju uniformu. Budui da je on,
vejk, esto sluao da se na poloaju upotrebljavaju uniforme poginulih vojnika za
izvidniku slubu, zato je za pokus obukao ostavljenu uniformu, da se uvjeri kako
bi se u takvom sluaju osjeao u tuoj uniformi.

479

Objasnivi tu svoju nepriliku, vejk opazi da je govorio potpuno uzalud, jer je

narednik ve odavna spavao, jo prije nego je on stigao do ribnjaka, vejk prie
povjerljivo k naredniku i primi ga za rame, a to je bilo potpuno dovoljno da je
narednik pao sa stolice na pod, gdje je dalje mirno spavao.
- Oprostite, gospodine narednie - ree vejk, odsalutira i izae iz kancelarije.
Rano ujutro promijenilo je vojno graevno zapovjednitvo svoj plan i odluilo da se
ona skupina zarobljenika u kojoj je bio vejk, otpremi izravno u Przemyl radi
obnavljanja pruge Przemyi-Lubaczow.
Ostalo je dakle sve po starom, i vejk je nastavio svoju odisejadu meu ruskim
zarobljenicima. Madarski straari gonili ih brzim tempom naprijed.
U jednom selu, gdje je bio odmor, sukobie se na trgu s odredom komore. Pred
skupinom kl stajao je jedan oficir i promatrao zarobljenike. vejk iskoi iz reda,
stade pred oficira i viknu: Herr Leutnant, ich melde gehorsamst. No nije vie nita
rekao jer se odmah pojavie dva madarska vojnika i udarcima aka u lea otjerae
ga meu zarobljenike.
Oficir baci za njim ostatak cigarete, koji drugi zarobljenik brzo podigne i nastavi
puenje. Oficir je kasnije tumaio kapralu, koji je stajao uz njega, da u Rusiji ima
njemakih kolonista i da i oni moraju ratovati.
Poslije se vejku itavim putem do Przemyla nije vie pruila prilika da se kome
potui kako je on zapravo etni ordonans 11. markompanije 91. pukovnije. Mogao
je to uiniti tek u Przemylu kad su ih navee stjerali u jednu poruenu utvrdu u
unutranjem pojasu, gdje su bile staje za konje tvravskog topnitva.
Ondje je bila prostrta tako uljiva slama da su se po kratkim vlatima kretale ui kao
da i nisu ui, nego mravi koji vuku materijal za graenje svojega gnijezda.
Zarobljenicima ondje podijelie malo crnih splaina od iste cikorije i svakom
komad mrvljiva kukuruznog kruha.
Zatim ih poe preuzimati major Wolf, koji je u to doba bio zapovjednik svih
zarobljenika to su radili na popravljanju tvrave Przemyla i okoline. Bio je to
temeljit ovjek. Imao je uza se itav tab tumaa, koji su izmeu zarobljenika birali
480

specijaliste za gradnju prema njihovim sposobnostima i prethodnom obrazovanju.

Major Wolf je imao fiksnu ideju da ruski zarobljenici kriju svoju pismenost, jer se
dogaalo da su na njegovo prevedeno pitanje: Znade li graditi eljeznicu? svi
zarobljenici stereotipno odgovarali: Nita ne znam, nita slino nisam uo, ivio
sam asno i poteno".
Kad su dakle bili ve poredani pred majorom Wolfom i itavim njegovim tabom,
zapita najprije major Wolf zarobljenike njemakim jezikom tko od njih zna
njemaki.
vejk istupi odrjeito iz reda, stade pred majora, pozdravi ga vojniki i raportira da
on zna njemaki.
Oito obradovan, major Wolf odmah upita vejka da nije moda inenjer.
- Pokorno javljam, gospodine majore - odgovori vejk - ja nisam inenjer, nego
ordonans 11. markompanije 91. pukovnije. Pao sam u nae zarobljenitvo. To se
dogodilo ovako, gospodine majore...
- ta? - izdere se major Wolf.
- Pokorno javljam, gospodine majore, to je bilo ovako...
- Vi ste eh - derao se major dalje. - Vi ste se preobuku u rusku uniformu.
- Pokorno javljam, gospodine majore, da je zaista tako. Ja se veselim to se
gospodin major odmah uivio u moju situaciju. Moda se nai ve negdje bore, a ja
bih ovdje proljenario itav rat. Da vam to, gospodine majore, jo jednom po redu
objasnim.
- Dosta - ree major, dozva dva vojnika i naloi im da odmah toga ovjeka odvedu
u glavnu straarnicu, a sam je s jo jednim oficirom poao polagano za vejkom pri
emu je u razgovoru s tim oficirom razmahivao rukama. U svakoj njegovoj reenici
bilo je neto o ekim psima, a ujedno je onaj drugi oficir osjeao iz njegovih rijei
veliku majorovu radost to je svojom pronicavou pronaao jednu od onih ptiica o
ijoj su veleizdajnikoj djelatnosti iza granice ve nekoliko mjeseci komandanti
vojnih jedinica dobivali tajne obavijesti, da je naime utvreno kako neke prebjeglice
ekih pukovnija zaboravljaju svoju zakletvu, stupaju u redove ruske vojske, slue
neprijatelju i ine mu naroito velike usluge u izvidnikoj slubi.
Austrijsko ministarstvo unutranjih poslova jo je uvijek tapkalo u tami nastojei da
utvrdi postojanje neke borbene organizacije ovih prebjeglica na rusku stranu. Nije
znalo jo nita odreeno o revolucionarnim organizacijama u inozemstvu, pa su
zapovjednici bataljona dobili tek u kolovozu na liniji Sokal-Milijatin-Bubnovo
povjerljive tajne zapovijedi da je bivi austrijski profesor Masaryk pobjegao preko
granice, gdje vodi propagandu protiv Austrije.
A neki budala iz divizije dopunio je tu zapovijed i ovim nalogom: U sluaju
uhapenja neka se bez oklijevanja predvede tabu divizije!
325

Ovo dakle napominjem gospodinu predsjedniku

da znade kakve su zasjede i
zamke postavljene protiv njega izmeu Sokala-Milijatina i Bubnova.
Major Wolf u to doba nije jo imao ni pojma o tome to zapravo spremaju Austriji
njezini prebjegli vojnici koji su kasnije, susreui se u Kijevu i drugdje, na pitanje:
to radi ovdje? odgovarali veselo: Izdao sam cara.
Znao je samo iz tih tajnih zapovijedi za prebjeglice pijune od kojih mu je jedan,
481

koga upravo vode u glavnu straarnicu, tako lako pao u klopku. Major Wolf je bio
malo tat ovjek, pa je zamiljao kako e ga s vieg mjesta pohvaliti i odlikovati
zbog njegove budnosti, opreznosti i nadarenosti.
Prije nego su stigli do glavne straarnice, on je bio uvjeren da je naumice postavio
pitanje: Tko zna njemaki?, jer mu se taj momak odmah pri pregledavanju
zarobljenika uinio sumnjiv.
Oficir koji ga je pratio klimao je glavom i rekao da o uhapenom zarobljeniku valja
obavijestiti zapovjednitvo garnizona radi daljeg postupka i prebacivanja optuenog
na vii vojni sud, jer svakako ne ide, kao to veli gospodin major, da ga na glavnoj
straarnici presluamo i odmah zatim iza straarnice objesimo. On e biti objeen,
ali pravim putem po propisima vojnog suda, da se ustanovi veza sa slinim drugim
zlikovcima, nakon potankog presluavanja prije vjeanja. Tko zna to se sve moe
izlei iz toga?
Major Wolf postade odjednom nepopustljiv, u njemu se pojavila neka dosad
skrivena bestijalnost, tako da je izjavio da e tog prebjeglicu pijuna dati objesiti
odmah nakon presluavanja na svoju odgovornost. On to uostalom moe sebi
dozvoliti jer ima znance na visokim poloajima i jer je to njemu sasvim svejedno.
Ovdje je kao i na fronti. Da su ga uhvatili i nali odmah iza bojita, tada bi ga
presluali i odmah objesili, bez ikakva okolianja. Uostalom, gospodinu je kapetanu
ipak valjda poznato da zapovjednik u ratnom podruju, svaki zapovjednik koji je po
inu iznad kapetana, ima pravo da vjea sve sumnjive ljude.
Major Wolf je dakako pobrkao injenice o pravu vojnih starjeina na izvrenje
kazne vjeanja.
U istonoj Galiciji, to su bili blie fronti, to je pravo silazilo na sve nie i nie
starjeine, tako da su se napokon desili sluajevi da je recimo kapral, voa patrole,
dao objesiti dvanaestogodinjeg djeaka koji mu je bio sumnjiv to je u naputenom
i opljakanom selu kuhao sebi u razorenoj kolibi krumpirove ljuske...
Prepirka izmeu kapetana i majora postajala je sve ea.
- Nemate takvo pravo! - vikao je uzrujano kapetan. - On e biti objeen na osnovu
presude vojnog suda.
- Bit e objeen bez presude! - siktao je major Wolf.
vejk, kojega su vodili ispred njih te je uo itav taj zanimljiv razgovor, rekao je
svojoj pratnji samo ovo:
- Nije ija, nego vrat! Tako smo se jednom u gostionici na Zavadilki u Libnju
prepirali hoemo ii nekog eirdiju Vaka, koji je na zabavama uvijek izazivao
nerede, izbaciti napolje odmah im se pojavi na vratima, ili emo ga izbaciti tek kad
narui pivo, plati ga i popije, ili emo mu izuti cipele kad otplee prvo kolo. A
gostioniar je predlagao da ga izbacimo tek u polovici zabave kad ve neto potroi,
pa ga onda valja prisiliti da plati, i izbaciti ga napolje. A znate li to nam je taj gad
napravio? Nije uope doao. to velite na to?
Obadva vojnika koji su bili odnekud iz Tirola odgovorie u isti mah:
- Nix bhmisch!
- Verstehen sie deutsch? - upita ih mirno vejk.
326

- Jawohl

- odgovorie obojica, na to vejk primijeti: - To je dobro, bar se neete

482

izgubiti meu svojima.

U toku tih prijateljskih razgovora stigoe svi u glavnu straarnicu, gdje su major
Wolf i kapetan nastavili raspravu o vejkovoj sudbini dok je vejk skromno sjedio
na klupi.
Major Wolf se ipak priklonio kapetanovu miljenju da taj ovjek mora biti objeen
tek poslije dulje procedure koja se draesno naziva: pravni put.
Da su upitali vejka to on o tome misli, on bi rekao:
- Meni je vrlo ao, gospodine majore, jer ste vi vii po inu nego gospodin kapetan,
ali gospodin kapetan ima pravo. Svaka prenagljenost donosi tete. Jednom je u
prakom kotarskom sudu poludio jedan sudac. Dugo se nije na njemu nita
primjeivalo, sve dok nije ludilo izbilo na jednoj raspravi o uvredi asti. Neki je
Znamenek rekao kapelanu Hortku, koji je na satu vjeronauka ispljuskao njegova
sina, kad ga je jednom sreo na ulici: Vi vole, ti crna mrcino, ti poboni blesane, ti
crno prase, ti popovsko jare ti oskvrnitelju Kristove nauke, ti licemjeru i arlatane u
popovskoj halji! A taj ludi sudac bio je vrlo poboan ovjek. Imao je tri sestre i sve
su one bile upnike kuharice, pa je svoj njihovoj djeci bio krsni kum, i to ga je
toliko razbjesnilo da je odjednom izgubio razum i dreknuo na optuenoga: U ime
njegova velianstva, cara i kralja, osueni ste na smrt vjeanjem. Protiv osude nema
priziva! A nadgledniku viknu: Gospodine Horeku! Odvedite ovoga gospodina i
objesite ga ondje na motki gdje se isprauju sagovi, a zatim doite amo, dobit ete
za pivo! Razumije se da su gospodin Znamenek i nadglednik uza stajali kao
ukopani, ali sudac udari nogom o tle i viknu: Hoete li posluati ili ne! I
nadglednik se tako preplaio da je gospodina Znameneka odvukao dolje i da nije
bilo branitelja, koji se u to umijeao i pozvao drutvo za spaavanje, ne znam zaista
kako bi se proveo gospodin Znamenek. Kad su gospodina suca gurali u kola
drutva za spaavanje, on je jo uvijek vikao: Ako ne naete ue, objesite ga o
ponjavu! To emo ve obraunati u polugodinjem obraunu...
vejk je dakle pod pratnjom odveden u garnizonsko zapovjednitvo poto je bio
potpisan zapisnik, sastavljen od majora Wolfa, da se vejk kao pripadnik austrijske
vojske svjesno i bez ikakva pritiska presvukao u rusku uniformu i da je iza fronte
bio uhvaen od poljske andarmerije kad su se ve Rusi povukli.
To je sve bila prava pravcata istina, i vejk, kao poten ovjek, nije mogao protiv
toga protestirati. Kad je pri sastavljanju zapisnika htio da ga popuni s nekoliko
reenica koje bi moda potanje mogle objasniti tu situaciju, odmah se zaula stroga
zapovijed gospodina majora:
- Drite jezik za zubima, to vas ne pitam! Stvar je potpuno jasna!
vejk bi poslije toga uvijek salutirao i raportirao:
- Pokorno javljam, da drim jezik za zubima i da je stvar potpuno jasna!

483

Kad su ga poslije predveli u garnizonsko zapovjednitvo, odvedoe ga u neku rupu

gdje je prije bilo skladite rie i ujedno penzionat za mieve. Svagdje je jo po podu
bila rasuta ria, a mievi se uope nisu plaili vejka te su veselo trkarali naokolo,
kupei zrnca. vejk je morao otii po slamnjau, a kad se obazreo po tami, vidio je
da se u njegovu slamnjau useljuje itava mija obitelj. Nije bilo nikakve sumnje da
ele ovdje napraviti novo gnijezdo na razvalinama slave istrunule austrijske
slamnjae. vejk poe lupati po zatvorenim vratima, doao je neki kapral. Poljak, i
vejk ga zamoli da ga odvede u drugu prostoriju jer bi mogao zgnjeiti mieve u
svojoj slamnjai i nanijeti tako tetu vojnom eraru, jer sve to je u vojnim
magazinima vlasnitvo je vojnog erara.
Poljak je djelomino razumio vejka i zaprijetio mu pesnicom pred zatvorenim
vratima, te spomenuvi i dup zasranne udaljio se gunajui neto uzrujano o
koleri, kao da ga je vejk bogzna kako uvrijedio.
vejk je proveo no mimo, jer mievi nisu na njega navaljivali jer su oito imali svoj
noni program, koji su izvodili u oblinjem skladitu vojnikih kabanica i kapa koje
484

su progrizli s velikom sigurnou i bez opasnosti, jer se intendantura tek nakon

godinu dana sjetila i uvela u vojne magazine vojne make bez prava na penziju,
327

koje su se u intendanturama vodile u rubrici K. u. k. Militrmagazinkatze. Ova

maja sluba nije bila nita drugo nego obnavljanje one stare funkcije koja je bila
ukinuta u ratu ezdeset i este godine.
Prije, jo u doba Marije Terezije, takoer su uvodili u ratno doba make u vojna
skladita kad su gospoda intendanti prebacivali sve svoje prljavtine s uniformama
na nesretne mieve.
No c. i kr. make nisu vrile svoju dunost, pa se tako dogodilo da su jednom za
cara Leopolda u vojnom skladitu u Pohoelcu, na temelju presude vojnog suda,
objesili est maaka koje su bile dodijeljene vojnom skladitu. Znam da su se tada
lijepo smjekali ispod brka svi oni koji su bili zaposleni u tom vojnom skladitu...
***
Zajedno s jutarnjom kavom gurnue u vejkovu rupu nekakva ovjeka u ruskoj
vojnikoj kabanici i s ruskom kapom na glavi.
Taj je ovjek govorio eki, s poljskim naglaskom. Bio je to jedan od onih nitkova
koji su sluili u kontrapijunai armijskog zbora kojemu se zapovjednitvo nalazilo u
Premylu. Bio je to lan vojne tajne policije, a nije se ba ni potrudio da nae
kakav rafinirani prijelaz na presluavanje vejka. Poeo je sasvim jednostavno:
- Zapao sam u krasnu svinjariju, zbog svoje neopreznosti. Sluio sam u 28.
pukovniji te sam odmah stupio u rusku slubu i dao se onda ovako glupo uhvatiti.
Prijavio sam se Rusima da idem u izvidnicu... Sluio sam u 6. kijevskoj diviziji. A u
kojoj si ruskoj pukovniji sluio ti, drue? ini mi se da smo se negdje u Rusiji
vidjeli. Ja sam u Kijevu poznavao mnogo eha koji su ili s nama na frontu kad
smo preli u rusku vojsku, ali se sada ne mogu sjetiti njihovih imena i odakle su bili.
Moda e se ti sjetiti kojega, s kojim si se ondje druio; rado bih znao tko je ondje
od nae 28. pukovnije.
Umjesto odgovora vejk mu briljivo stavi ruku na elo, opipa mu bilo, a na kraju
ga odvede do malog prozoria i zamoli ga da isplazi jezik. Taj se nitkov nije nita
opirao itavoj toj proceduri, jer je mislio da su to moda neki urotniki znaci. Zatim
vejk poe udarati o vrata, a kad je straar doao da ga zapita zato die buku,
zamolio ga je eki i njemaki da odmah dozove lijenika, jer taj ovjek, koga su
sad strpali u zatvor, poinje bulazniti.
Ali to nije nita pomoglo jer nitko nije doao po toga ovjeka. Ostao je ondje sasvim
mirno i brbljao i dalje neto o Kijevu, te se sjea sasvim sigurno da je vidio ondje i
vejka kako marira meu ruskim vojnicima.
- Vi ste se svakako napili movarne vode - ree mu vejk - kao onaj mladi Tynecky
kod nas, ovjek inae pametan, koji je jednom poao na put i stigao ak u Italiju. Ni
o emu drugom nije govorio, nego o Italiji, kako su ondje same movarne vode i
nikakve druge znamenitosti. A od te je movarne vode dobio i groznicu. Hvatala ga
je etiri puta na godinu, na Sve svete, na dan sv. Josipa, na Petrovo i Pavlovo i na
Uzaae Djevice Marije. Kad bi ga spopala groznica, on bi tada poznavao sve
ljude, potpuno strane i nepoznate, ba kao i vi. Tako bi npr. u tramvaju oslovio bilo
koga, da ga poznaje, da su se vidjeti na kolodvoru u Beu. Sve ljude koje je
485

susretao na ulici vidio je ili na kolodvoru u Milanu ili je s njima sjedio u tajerskom
Grazu u Gradskom podrumu pri ai vina. Ako bi u to doba kad bi ga spopala ta
movarna groznica sjedio u gostionici, tada bi poznavao sve goste, jer ih je sve vidio
na onom parobrodu kojim se vozio u Veneciju. No protiv toga nije bilo nikakvog
drugog lijeka, nego onako kako je uinio onaj novi bolniar u Kateinkama. Dobio
je na uvanje jednog umobolnog bolesnika koji nije itav boji dan nita drugo
radio, nego samo sjedio u kutu i brojio: Jedan, dva, tri, etiri, pet, est. Bio je to
neki profesor. A bolniaru je dolazilo da iskoi iz koe od bijesa kada je vidio da taj
luak ne moe da se makne dalje od est. Pokuavao je s njim najprije na lijep
nain, da nastavi: Sedam, osam, devet, deset. Ali kojeta! Profesor nije za to ni
mario. Sjedio je u svojem kutiu i brojio: Jedan, dva, tri, etiri, pet, est i onda
opet: Jedan, dva, tri, etiri, pet, est! Bolniaru je to dozlogrdio, te on skoi na
svojeg pacijenta i opali mu, kad je rekao est, uku. Ovo ti je sedam, ree, a
ovo osam, devet deset". Koliko brojeva, toliko uaka! Pacijent se uhvatio za glavu
i upitao gdje se nalazi. Kad mu je rekao da je u ludnici, sjetio se odmah svega: da je
dospio u ludnicu zbog neke komete za koju je izraunao da e se pojaviti dogodine
18. srpnja u 6 sati ujutro, ali su mu drugi dokazali da je ta njegova kometa izgorjela
ve prije nekoliko milijuna godina. Ja sam poznavao toga bolniara. Kad se profesor
potpuno opametio i izaao napolje, uzeo je toga bolniara za svoga slugu. On nije
imao nikakva drugog posla, nego da svako jutro opali gospodinu profesoru etiri
uke, a to je on radio savjesno i tano.
- Ja poznajem sve vae znance iz Kijeva - neumorno je nastavljao namjetenik
kontrapijunae. - Zar nije bio s vama jedan debeljko i neki mravko? Sada ne
znam kako su se zvali i iz koje su pukovnije bili.
- Ne uzrujavajte se zbog toga! - tjeio ga je vejk. - To se moe dogoditi svakomu
da ne zapamti kako se zovu svi ti debeli i mravi ljudi. Mrave je ljude dakako tee
zapamtiti, jer ih ima vie na svijetu. Oni, kako se obino kae, sainjavaju veinu.

- Drue - ree alosno c. i kr. hulja - ti mi ne vjeruje. A ionako nas eka ista
486

sudbina!
- Zato smo i vojnici - ree vejk nemarno. - Radi toga su nas i rodile nae majke, da
nas rasijeku na komade kad nas obuku u uniforme. A mi to rado inimo jer znamo
da nae kosti nee trunuti uludo. Mi emo poginuti za cara i njegovu obitelj, za koju
smo izvojevali i Hercegovinu. Od naih e se kostiju praviti kotani ugljen za
eerane; o tom nam je ve prije nekoliko godina priao gospodin porunik Zimmer.
Vi svinjska bando, govorio je on, vi neobrazovani veprovi, vi suvini, indolentni
majmuni, vi pletete tim svojim nourdama kao da one nita ne vrijede. Ako padnete
kada u ratu, onda e od svake vae noge napraviti pola kilograma kotanog ugljena,
od jednog ovjeka dva kilograma, od ruku i nogu zajedno, pa e kroz vas u
eeranama filtrirati eer, vi idioti. Vi ne znate kako ete i poslije smrti biti korisni
svojim potomcima. Vai e sinovi piti kavu zaslaenu eerom koji je proao kroz
vae kosti, vi blesani! Ja sam se pri tom zamislio, a on me upita o emu
razmiljam. Pokorno javljam. rekoh, mislim o tome kako kotani ugljen od
gospode oficira mora biti mnogo skuplji nego od prostih vojnika. Za to sam dobio
tri dana samice.
vejkov je drug pokucao na vrata i kad se javio straar, aptao je neto s njim, pa
onda straar viknu neto u kancelariju.
Zaas doe po vejkova druga neki tabni narednik, te vejk opet osta sam.
Na odlasku ree taj gad glasno tabnom naredniku, pokazujui vejka:
- To je moj stari drug iz Kijeva.
Puna dvadeset i etiri sata bio je vejk sam, izuzimajui ono nekoliko trenutaka kad
su mu donijeli hranu.
Te se noi uvjerio da je ruska vojnika kabanica toplija i vea nego austrijska, i da
nije nipoto neugodno ako mi nou onjuka uho ovjeka koji spava. vejku se to
inilo kao umiljati apat, iz kojega su ga probudili u osvit zore kad su doli po njega.
vejku jo ni danas nije jasno kakav je to zapravo bio sastav suda pred koji ga
odvukoe u to tuno jutro. Da je to bio vojni sud, o tom nije bilo nikakve sumnje.
Zasjedao je u njemu ak neki general, a zatim pukovnik, major, natporunik,
narednik i neki pjeak koji zapravo nije nita drugo radio nego ostalima pripaljivao
cigarete.
vejka nisu mnogo ni ispitivali.
Onaj major meu njima pokazivao je za njega neto vei interes i govorio je eki:
- Vi ste izdali naeg cara? - dreknu on na vejka.
- Isuse i Marijo, kada? - viknu vejk. - Zar ja izdao cara, naeg prejasnog vladara,
za koga sam ve toliko propatio?
- Ostavite gluposti! - ree major.
- Pokorno javljam, gospodine majore, da izdaja cara nije nikakva glupost. Mi
vojnici zakleti smo se caru na vjernost, a ja sam tu prisegu, kao to su pjevali u
kazalitu, kao vjerni vojnik izvrio.
- Evo ovdje - ree major - ovdje su dokazi vae krivnje i istine!
I pokaza opsean sveanj spisa.
ovjek koga su strpali vejku u zatvor dao je glavni materijal.
- Vi dakle jo ne priznajete? - upita major vejka. - Ali vi ste ve sami priznali da
487

ste se dobrovoljno presvukli u rusku uniformu kao pripadnik austrijske vojske.

Pitam vas jo posljednji put: je li vas tko na to prisilio?
- Ja sam to uradio bez prisile.
- Dobrovoljno?
- Dobrovoljno.
- Bez pritiska?
- Bez pritiska.
- Znate li da ste izgubljeni?
- Znam, 91. regimenta ve me sigurno trai, ali ako dopustite, gospodine majore,
malu primjedbu o tome kako se ljudi dobrovoljno presvlae u tua odijela. Godine
1908. negdje u srpnju, kupao se knjiar Boetch iz Pine ulice u Pragu u starom
rukavu Berounke u Zbraslavu. Odijelo je ostavio u vrbiku i vrlo se veselio kad je
kasnije uao k njemu u vodu jo jedan gospodin. Rije po rije, pa su se alili,
prskali vodom i ronili sve do veera. A zatim je onaj strani gospodin izaao iz vode,
jer mora na veeru. Gospodin Boetch je ostao jo asak u vodi, a onda poao po
odijelo u vrbik, ali je mjesto svoga odijela naao ondje poderano skitniko odijelo i
pisamce:
Dugo sam razmiljao: hou li - neu li, kad smo se ve tako lijepo zabavljali u vodi,
pa sam onda ubrao ivanicu i kidao latice, a posljednja otkinuta latica rekla je:
Hou! Zato sam zamijenio svoje prnje za vae odijelo. Ne morate se bojati da ih
obuete. Oiene su od uiju prije nedjelju dana u kotaru Dobu. Drugi put bolje
pazite s kim se kupate! U vodi izgleda svaki goli ovjek kao narodni zastupnik, a
moda je i ubojica. A ni vi ne znate s kim ste se kupali. A vrijedilo se okupati. Sada
navee voda je najugodnija. Uite u vodu jo jednom da se malo priberete!
Gospodinu Boetchu nije preostalo nita drugo nego da prieka dok se smrkne, a
onda se obukao u one skitnike prnje i uputio prema Pragu. Uklanjao se kotarskoj
cesti i iao po stazama preko livada i susreo se sa andarmerijskom patrolom iz
Chuchle, koja ga je kao skitnicu uhapsila i odvela sutradan ujutro kotarskom sudu u
Zbraslav, jer bi svatko mogao rei da je Josef Boetch, knjiar iz Pne ulice u
Pragu br. 16.
Zapisniar koji je slabo razumio eki shvatio je da optueni navodi adresu svoga
sukrivca, pa stoga upita jo jedanput:
328

- Ist das genau, Prag, No. 16, Josef Bozetech?

- Stanuje li jo i sada ondje, to ne znam - odgovori vejk - ali godine 1908.
stanovao je ondje. Vrlo je lijepo uvezivao knjige, ali sporo, jer je svaku knjigu
najprije proitao i uvezivao je prema sadraju. Ako je knjiga uvezana u crne korice,
tada je vie nitko nije morao ni itati. Odmah se znalo da se roman svrava vrlo
alosno. elite li jo kakve pojedinosti? A da ne zaboravim, svaki je dan sjedio u
Flekovoj pivovari i pripovijedao sadraj svih knjiga koje je upravo dobio na uvez.
Major prie zapisniaru i ree mu neto aptom, a zapisniar tada precrta u
zapisniku adresu novog tobonjeg zavjerenika Boetcha.
Poslije toga ovaj je udnovati sud nastavio svoj rad na nain prijekoga suda, to je
udesio predsjednik general Fink von Finkenstein.
Kao to neki ljudi imaju strast da skupljaju kutije od ibica, tako je strast toga
488

gospodina bilo organiziranje prijekih sudova, premda je to u veini sluajeva bilo u

suprotnosti s vojnim sudskim pravilnikom.
Taj je general govorio da ne treba nikakvih istraitelja, da e on sve podatke
prikupiti i da svaki zlikovac mora biti objeen za tri sata. Dok je on bio na fronti,
kod njega se nije nikad oskudijevalo prijekim sudovima.
Kao to netko mora redovito svaki dan odigrati partiju aha, biljara ili marijaa, tako
je i taj uveni general svaki dan sastavljao prijeke ratne sudove, predsjedavao im i s
velikom ozbiljnou i radou navjeivao borbu optuenome.
Kad bi ovjek htio biti sentimentalan, tada bi napisao da je taj ovjek imao na
savjesti mnogo desetaka ljudi, osobito ovdje na istoku gdje se borio, kao to je
govorio, s velikoruskom agitacijom meu galicijskim Ukrajincima. No s njegova
gledita ne moemo govoriti da je imao koga na savjesti.
To kod njega nije postojalo. Kad bi dao objesiti uitelja, uiteljicu, popa ili itavu
obitelj na osnovu presude svoga prijekog suda, vratio bi se mirno u svoj stan, kao
kad se strastveni igra marijaa zadovoljno vraa iz gostionice kui i razmilja o
tome kako je dobio kontru, kako je on dao rekontru, oni suprakontru, on tutti, a oni
jo povrh toga, i kako je on dobio igru i imao sto i sedam. Smatrao je vjeanje kao
neto jednostavno i prirodno, kao nekakav svagdanji kruh, pa je pri osudama dosta
esto zaboravljao cara, te nije ni govorio: U ime njegova velianstva osuuje se na
smrt vjeanjem, nego bi kazao: Osuujem vas.
Kadto bi u vjeanju primijetio i kakvu kominu stranu, pa je i o tome jednom pisao
svojoj supruzi u Be: ...ili, npr., moja draga, ne moe ni zamisliti kako sam se
proli put nasmijao kad sam prije nekoliko dana osudio jednog uitelja zbog
pijunae. Imam izvjebanog ovjeka koji izvrava vjeanje, on ima ve prilinu
praksu to je jedan narednik koji se time bavi iz sportskih pobuda. Bio sam ba u
svojem stanu kad je poslije osude doao k meni taj narednik i zapitao me gdje da
objesi toga uitelja. Rekao sam mu da to uini o prvom drvu, pa sad zamisli
kominost te situacije. Bili smo nasred stepe gdje nismo, kud je oko dopiralo, vidjeli
nita drugo nego travu, a na milju daleko nijedno drvce. Ali nalog je nalog, pa stoga
narednik uze uitelja i pod pratnjom pooe da potrae prvo drvo.
Vratili su se tek navee, zajedno s uiteljem. Narednik doe k meni i upita me opet:
O ta da objesim toga klipana? Izgrdio sam ga da sam dao nalog neka ga objesi o
prvo drvo. Rekao je da e pokuati sutra ujutro, no ujutro je doao sav blijed
javljajui da je uitelj prije zore pobjegao. To mi se inilo tako smijeno da sam
oprostio svima koji su ga uvali, a jo sam se i naalio da je jamano sam uitelj
otiao da potrai kakvo drvo. Eto vidi, moja draga, da se mi ovdje ne dosaujemo,
i reci malom Vilimu da mu tatica alje poljubac i da e mu uskoro poslati ivoga
Rusa, na kojem e Vilim jahati kao na konjiu. Jo ti se, moja draga, sjeam jednog
smijenog sluaja. Vjeali smo nedavno jednog idova zbog pijunae. Klipan se
umijeao meu nas iako nije ovdje imao nikakva posla, pa se ispriavao da prodaje
cigarete. Visio je dakle, ali samo nekoliko sekundi, jer se ue prekinulo i on pao na
pod, ali se odmah pribrao i doviknuo mi: Gospodine generale, ja idem kui, ve ste
me jednom objesili, a po zakonu ne mogu biti dvaput objeen zbog jednog zloina.
Prasnuo sam u smijeh, te smo idova pustili. Kod nas je, moja draga, veselo...
489

Kad je general Fink postao zapovjednik garnizona tvrave Przemyl, nije vie imao
toliko prilike da prireuje sline cirkuse, pa se zato s velikom radou prihvatio
vejkova sluaja.
vejk je dakle stajao pred tim tigrom koji je sjedio u proelju za dugim stolom,
puio cigaretu za cigaretom, sluao prijevode vejkovih iskaza i pri tom klimao
glavom u znak odobravanja.
Major je predloio da se telegrafski zapita brigada i tako utvrdi gdje se sada nalazi
11. pohodna satnija 91. pukovnije, kojoj, prema svojim izjavama, pripada optueni.
General se usprotivio i izjavio da se time usporava rad suda i naruuje pravo
znaenje prijekog suda. Postoji ipak potpuno priznanje optuenoga da je obukao
rusku uniformu, a zatim i vana izjava svjedoka da je optueni priznao da je bio u
Kijevu. Predlae stoga da se sud povue na vijeanje kako bi se mogla izrei osuda i
odmah zatim izvriti.
No major je ustrajao pri svome da valja utvrditi identitet optuenoga, jer je itav
sluaj politiki neobino vaan. Utvrivanjem njegova indentiteta mogu se otkriti
dalje veze optuenoga s njegovim bivim drugovima iz jedinice kojoj je pripadao.
Major je bio romantiki sanjar. Govorio je i o tome da se zapravo hvataju nekakvi
konci i da nije dovoljno osuditi ovjeka. Osuda je, veli, jedino rezultat nekakve
istrage koja u sebi sadrava konce, a ti konci... Nije se mogao ispetljati iz tih
konaca, no svi su ga razumjeli i odobravajui klimali glavom, pa ak i gospodin
general, kojem su se ti konci tako svidjeli da je zamiljao kako na majorovim
koncima vise novi prijeki sudovi. Zato se nije vie ni protivio da se upita brigada
pripada li vejk zaista 91. pukovniji, kada je otprilike preao k Rusima i kakve su to
tada bile operacije 11. markompanije.
vejk je za vrijeme itave te debate stajao u hodniku pod straom dvojice vojnika s
bajonetom na puci, a onda je opet bio doveden pred sud i jo jednom zapitan kojoj
pukovniji zapravo pripada. Poslije toga ga odvedoe u garnizonski zatvor.
***
490

Kad se general Fink poslije neuspjelog prijekog suda vratio kui, legao je na divan i
razmiljao kako bi zapravo ubrzao itav postupak.
Bio je tvrdo uvjeren da e odgovor brzo stii, ali da to ipak nee biti ona brzina
kojom su se odlikovali njegovi sudovi, jer poslije toga dolazi jo i duhovna utjeha
optuenikova, ime e se izvrenje kazne nepotrebno odgoditi za dva sata.
- Svejedno - sjeti se general Fink - duhovnu utjehu moemo mu podijeliti i prije
osude, jo prije nego doe obavijest iz brigade. Ionako e biti objeen!
I general Fink naredi da se pozove feldkurat Martinec.
Bio je to neki nesretni kateheta i kapelan odnekud iz Moravske, koji je imao za
upnika nekog nevaljalca tako da se radije prijavio u vojnu slubu. Bio je to zaista
religiozan ovjek koji se sa aljenjem u srcu sjeao svoga upnika, koji je polagano,
ali sigurno srljao u propast. Sjeao se kako je njegov upnik lokao ljivovicu kao
duga i kako mu je jednom nou na silu gurao u krevet neku ciganku, skitnicu, koju
je naao iza sela kad je teturao iz pecare rakije.
Vojni sveenik Martinec ivio je u uvjerenju da e kao duhovni utjeitelj ranjenih i
umiruih na bojitu otkupiti i grijehe svojeg razvratnog upnika koji ga je, vraajui
se nou kui, nebrojeno puta probudio i govorio mu:
- Jenek, Jenek! Odebela djevojka, to je sav moj ivot!
Njegove se nade nisu ispunile. Bacali su ga po garnizonima, gdje uope nije imao
nikakva drugog posla nego da u garnizonskoj crkvi jednom u etrnaest dana prije
mise odri propovijed vojnicima garnizona i da odolijeva iskuenju koje je dolazilo
iz oficirskog kasina, gdje su se vodili takvi razgovori da su u poreenju s njima
odebele djevojke njegova upnika bile samo nevina molitva anelu uvaru.
Sad su ga obino zvali generalu Finku za vrijeme velikih operacija na bojitu, kad je
trebalo slaviti kakvu pobjedu austrijske vojske, pa je tada general Fink prireivao
sveane poljske mise s jednakim oduevljenjem kao i prijeke sudove.
Neman Fink bijae takav austrijski rodoljub da se uope nije molio za pobjedu
njemakog ili turskog oruja. Kad su Nijemci iz Reicha pobijedili gdjegod Francuze
ili Engleze, popratio je to s potpunom utnjom od oltara.
Neznatno pobjedonosno austrijsko arkanje izvidnike austrijske patrole s ruskom
predstraom, koje je tab naduo kao golemi mjehur od sapunice u poraz itavog
armijskog zbora, potaklo je generala Finka na sveane slube boje tako da je
nesretni vojni sveenik dobio utisak da je general Fink ujedno i vrhovna glava
katolike crkve u Przemylu.
General Fink je odluivao o tome kakav e biti ceremonijal prilikom takve mise, pa
je uvijek najvie elio neto poput tjelovske sveanosti s oktavom.
Imao je obiaj, kad se ve zavrilo podizanje u misi, da dojuri na vjebalite na
konju i da pred oltarom triput vikne: Hura - hura - hura!
Feldkurat Martinec, pobona i pravedna duica, jedan od malobrojnih koji su jo
vjerovali u Boga, nerado je iao generalu Finku.
Nakon svih uputa koje mu je davao zapovjednik garnizonske posade, general Fink
bi mu uvijek natoio kakvu ljutu kapljicu i zatim mu priao najnovije anegdote iz
najblesavijih sveica koje su za vojsku izdavale novine Lustige Bltter.
Imao je itavu knjiicu takvih sveia s glupim naslovima, kao na primjer: Humor
491

u teleaku za oi i ui, Hindenburgove anegdote, Hindenburg u ogledalu

humora, Drugi teleak, pun humora, napunjen od Feliksa lempera, Iz naeg
gulaeva kanona, Sono granatno iverje iz rovova ili ove budalatine: Pod
dvoglavim orlom, Beki odrezak iz c. i kr. poljske kuhinje. Podgrijao Artur
Lokesch. Kadto mu je pjevao i pjesme iz zbirke veselih vojnih popjevaka Wir
329

mssen siegen , pri emu je stalno toio estoka pia i prisiljavao feldkurata
Martineca da pije i galami s njim. Zatim je priao prostakluke, tako da se feldkurat
Martinec s bolom u srcu sjeao svoga upnika koji nije nita zaostajao za generalom
Finkom s obzirom na masne rijei.
Sveenik Martinec je sa strahom opaao da moralno pada sve dublje to vie dolazi
generalu Finku.
Poee mu se, nesretniku, sviati likeri to ih je pio kod generala, a polako mu se
poee dopadati i generalovi razgovori, javljahu mu se razvratne slike, a zbog
kontuovke, oskoruovae i pauine na bocama starog vina koje je stavljao pred
njega general Fink, zaboravljao je Gospoda Boga i meu recima brevijara plesale su
mu djevojke iz generalova prianja. Odvratnost prema odlaenju gospodinu
generalu polagano je nestajala.
General je zavolio feldkurata Martineca koji mu se u poetku inio kao kakav sveti
Ignacije Loyola, ali se postepeno prilagoavao generalovoj okolini.
Jednom je general pozvao k sebi dvije sestre pomonice iz poljske bolnice koje
zapravo nisu ondje ni sluile, nego su samo bile na platnom spisku, a poveavale su
svoje prihode boljom prostitucijom kao to je bilo uobiajeno u ta teka vremena.
Pozvao je feldkurata Martineca koji je ve tako duboko pao u zamke avolove, da
je nakon zabave od pola sata izmijenio obadvije dame i pri tom tako rikao da je
zaslinio itav jastuk na divanu. Zatim je dugo vremena predbacivao sebi taj
razvratni postupak, premda ga nije mogao popraviti ni time to je te noi, vraajui
se kui, kleknuo pomutnjom u parku pred spomenikom graditelja i naelnika grada,
mecene, gospodina Grabowskog koji je osamdesetih godina stekao za Przemyl
velike zasluge.
Samo se topot koraka vojne patrole mijeao u njegove usrdne rijei:
- Ne osudi, Gospode, slubenika svojega, jer nijedan ovjek nije pravedan pred
licem tvojim ako mu ne da oprotenje svih grijeha njegovih. Neka mu dakle, molim
te, ne bude teka osuda tvoja! Pomo tvoju molim i u ruke tvoje, Gospode,
predajem duh svoj.
Od toga je vremena Martinec nekoliko puta pokuavao, kad su ga pozvali generalu
Finku, odrei se svih zemaljskih uitaka te se pri tom ispriavao pokvarenim
elucem, smatrajui ovu la potrebnom da mu dua ne bi osjetila paklenih muka, jer
je u isto vrijeme drao da vojnika disciplina zahtijeva, kad general rekne
feldkuratu: Loi, drue!, da taj loe ve iz samog potovanja prema
pretpostavljenom.
Kadto mu to dakako nije polazilo za rukom, osobito kad je general nakon sveanih
poljskih misa prireivao jo sveanije gozbe na raun garnizonske blagajne, gdje su
zatim u raunovodstvu sve to nekako skalupljivali da i oni neto uiare. Martinec je
tada uvijek mislio da je moralno pokopan pred licem Gospodnjim, i sav je drhtao od
492

toga.
Hodao je kasnije kao u bunilu i ne gubei u tom kaosu vjeru u boga, sasvim je
ozbiljno poeo razmiljati o tome nije li potrebno da se svaki dan redovito biuje.
U slinom je raspoloenju i sada primio generalov poziv da doe k njemu.
General Fink izaao mu je u susret nasmijan i veseo.
- Jeste li ve uli - doviknuo mu je veselo u susret - za moj prijeki sud? Objesit
emo jednog vaeg zemljaka!
Pri rijei zemljaka feldkurat Martinec pogleda generala oaloenim pogledom.
Ve je nekoliko puta odbio miljenje da je on eh, i objasnio je ve nebrojeno puta
da njihovoj moravskoj upi pripadaju dvije opine, eka i njemaka, i da je on
toliko puta morao jedne nedjelje drati propovijed za ehe, a druge za Nijemce, pa
jer u ekoj opini uope nema eke kole, nego je samo njemaka kola, to on
mora u obadvije opine pouavati njemaki, te on stoga nije nikakav eh. Taj
logiki zakljuak dao je jednom povoda nekom majoru za stolom da primijeti kako
je taj feldkurat iz Moravske zapravo trgovina mjeovitom robom.
- Pardon - ree general - zaboravio sam, nije to va zemljak. To je eh, vojni
bjegunac, izdajica, sluio je Rusima, pa emo ga objesiti. Ali jo zasada zbog forme
utvrujemo njegov identitet, no to ne smeta, on e odmah biti objeen im doe
telegrafski odgovor.
I ponudivi feldkurata da sjedne kraj njega na divan, general nastavi veselo:
- Kad je kod mene prijeki sud, sve mora zaista i da odgovara prijekosti toga suda; to
je moj princip. Dok sam jo u poetku rata bio u Lavovu, jednom sam postigao i to
da smo nekog klipana objesili tri minute poslije proglaenja osude. To je dakako bio
idov, ali jednog smo Rusina objesili pet minuta nakon osude.
General se dobroduno nasmijao:
- Obojici sluajno nije bila potrebna duhovna utjeha. idov je bio rabin, a Rusin
pop. Ovdje je dakako drugaiji sluaj, ovdje se radi o vjeanju katolika. Pala mi je
na um sjajna misao: da se stvar ne odugovlai, podijelite mu duhovnu utjehu
unaprijed, kao to rekoh, da se stvar ne odugovlai.
General pozvoni i naloi sluzi:
- Donesi dvije boce iz jueranje baterije!
I natoivi zaas vino u feldkuratovu au, ree mu ljubazno:
- Utjeite se malo prije duhovne utjehe...
***
Kroz prozor s reetkama, iza kojega je na vojnikom krevetu sjedio vejk,
razlijegala se u taj strani as njegova pjesma:
Mi vojnici, mi smo gospoda,
djevojke nas vole mnoge,
novac svi mi fasujemo,
svagdje nam je uvijek dobro...
Ca-raraa... Eins, zwei...

493

II. DUHOVNA UTJEHA

Feldkurat Martinec nije uao k vejku, nego je u pravom smislu rijei uletio k
njemu kao balerina na pozornicu. Nebeske enje i boca starog Gumpoldskirchena
uinile su da je u tom dirljivom asu bio lagan kao perce. inilo mu se da se u tom
ozbiljnom i svetom asu pribliava bogu, a pribliavao se zapravo vejku.
Kad su zatvorili za njim vrata i ostavili ih same, ree on oduevljeno vejku koji je
sjedio na krevetu:
- Dragi sine, ja sam feldkurat Martinec.
Takav poetak razgovora inio mu se itavim putem najprikladniji i nekako oinski
dirljivim.
vejk ustade sa svoga leaja, snano prodrma feldkuratovu ruku pa mu ree:
- Vrlo mi je drago, ja sam vejk, ordonans 11. markompanije 91. pukovnije.
Nedavno su nam kadar premjestili u Bruck na Leithi, a sada lijepo sjednite kraj
mene, gospodine feldkurate, i priajte mi zato ste vi zatvoreni. Vi ste ipak u rangu
oficira, te vam pripada oficirski zatvor, a ne ovaj u kojem je krevet pun uiju.
Katkad se dabome deava da netko ne zna u koji zapravo zatvor spada, ali to se
pobrka u kancelariji ili sluajno. Jednom sam vam, gospodine feldkurate, sjedio u
pukovnijskom zatvoru u Budjejovicama, pa su mi doveli u zatvor nekog
kadettelfertretera. Kadettelfertreter bijae neto slino poput feldkurata, ni prase ni
mi, derao se na vojnike kao oficir, a kad bi se to dogodilo, tada bi ga zatvarali
meu vojnike. Bili su vam to, gospodine feldkurate, nekakvi bastardi koje nisu
primali na hranu u podoficirsku kuhinju, a na vojniku hranu nisu imali pravo jer su
bili vii od obinih vojnika, a oficirska im hrana nije pripadala. Bilo ih je tada kod
nas pet, te su u poetku jeli u kantini samo sir jer nisu hranu nigdje dobivali, dok ih
nije jednog dana zatekao natporunik Wurm i zabranio im to jer ne odgovara
dostojanstvu kadettelfertretera da dolazi u vojniku kantinu. Ali to su mogli raditi
kad ih u oficirsku kantinu nisu putali? Tako su visjeli u zraku, te su u nekoliko
dana toliko prepatili da je jedan od njih skoio u Malu, a drugi je pobjegao iz
494

pukovnije i za dva mjeseca pisao nam u kasarnu da je u Maroku ministar vojske.

Ostalo ih je etvorica, jer su onoga iz Male izvukli iva jer je u uzbuenju
zaboravio, kad je skakao u vodu, da zna plivati i da je poloio ispit iz plivanja s
odlinim uspjehom. Otpremili su ga u bolnicu, pa ondje opet nisu znali treba li ga
pokriti oficirskom dekom ili obinom vojnikom. I tako napokon naoe rjeenje po
kojem mu ne dadoe uope nikakve deke, nego ga samo zavie u mokru ponjavu,
tako da je on za pola sata molio da ga vrate natrag u kasarnu, i to vam je bio ba
onaj kojeg su strpali u moju eliju sasvim mokrog. Sjedio je ondje oko etiri dana i
uivao jer je dobivao hranu; bio je, to se kae, na neem sigurnom. Peti dan
dooe po njega, no on vam se za pola sata vratio po kapu i plakao je od radosti.
Rekao je: Pala je konano odluka o nama! Od danas e nas kadettelfertretere
zatvarati u glavnu straarnicu meu oficire, za hranu emo doplaivati u oficirskoj
kuhinji te emo dobivati hranu kad se oficiri najedu, spavat emo zajedno s
vojnicima, a i kavu emo dobivati u vojnikoj kuhinji, a i duhan isto tako s
vojnicima".
Tek sada se feldkurat Martinec toliko pribrao da je prekinuo vejka reenicom koja
po svojem sadraju nije bila ni u kakvoj vezi s prethodnim razgovorom:
- Da, da, dragi sine! Ima stvari izmeu neba i zemlje o kojima treba razmiljati
usrdna srca i s potpunim povjerenjem u beskrajno milosre boje. Dooh, dragi
sine, da ti podijelim duhovnu utjehu.
Zamuknuo je jer mu sve to nekako nije pristajalo. Putem je sastavljao itav plan
govora kojim e nesretnika navesti na razmatranje o njegovu ivotu i o tome kako
e mu biti oproteno na nebesima ako se pokaje i pokae djelotvorno aljenje.
Sada je razmiljao kako da nastavi, ali ga prekide vejk pitanjem ima li cigaretu.
Feldkurat Martinec nije jo nauio puiti; to je ujedno bilo jedino to je zapravo
sauvao od prijanjeg naina ivota. Kadto je kod generala Finka, kad je ve imao
malo vie u glavi, pokuavao da zapui koju britaniku, ali mu je dim odmah izlazio
napolje, tako da mu se inilo kao da ga aneo uvar opominjui kaklja po grlu.
- Ne puim, dragi sine - odgovori vejku neobino dostojanstveno.
- udim se - ree vejk. - Poznavao sam mnogo feldkurata koji su puili kao
piritusna lampa na Zlchovu. Feldkurata uope ne mogu zamisliti da ne pui i ne
pije. Samo jednog sam poznavao koji nije puio, ali je, umjesto da pui, radije
vakao duhan pa je kod propovijedi popljuvao itavu propovjedaonicu... A odakle
ste vi, gospodine feldkurate?
- Od Novog Jiina - klonulim glasom odgovori c. i kr. feldkurat Martinec.
- Onda ste valjda poznavali, gospodine feldkurate, neku Renu Gaudrsovu, koja je
preklani bila zaposlena u jednoj vinari u Platneskoj ulici u Pragu, te je jednom
optuila osamnaest ljudi zbog oinstva jer su joj se rodili blizanci. Jedan je od tih
blizanaca imao jedno oko plavo, a drugo smee, a drugi je blizanac imao jedno oko
sivo, a drugo crno, tako da je ona pretpostavljala da su ve u tom angairana etiri
gospodina sa slinim oima koji su zalazili u tu vinaru i imali s njom posla. Zatim je
jedan od blizanaca bio hrom u jednu nogu, kao i neki magistratski savjetnik koji je
onamo zalazio, a drugi je blizanac imao est prstiju na jednoj nozi, kao narodni
zastupnik koji je ondje bio dnevni gost. A sada zamislite, gospodine feldkurate, da je
495

onamo zalazilo osamnaest takvih gostiju i da su ti blizanci imali od svakoga gosta

nekakvo obiljeje, i to od svih osamnaest s kojima je odlazila ili u privatni stan ili u
hotel. Sud je konano odluio da je otac u takvoj gunguli nepoznat, no ona je onda
sve svalila na gostioniara, pa je optuila gostioniara kod kojeg je sluila, ali on je
dokazao da je ve preko dvadeset godina impotentan zbog operacije neke upale u
donjem dijelu tijela. Oni su je onda, gospodine feldkurate, upirali k vama u Nov
Jin, tako da se odatle najbolje vidi da onaj koji nije s malim zadovoljan, obino ne
dobije nita.
Ona se trebala drati jednog, a ne tvrditi pred sudom da je jedan blizanac od
gospodina narodnog zastupnika, a drugi od gospodina magistratskog savjetnika, pa
od ovog i onog. Roenje svakoga djeteta moe se lako izraunati. Tada i tada bila
sam s njim u hotelu, a dijete mi se rodilo tada i tada. Dakako, ako je normalan
poroaj, gospodine feldkurate. U takvim vam se svratitima uvijek moe nai
svjedok za pet kruna, recimo vratar ili sobarica, koji e prisegnuti da je netko zaista
bio s njom te noi i da mu je jo ona rekla kad su silazili niz stepenice: A ta ako
od toga neto bude?, ali joj je on na to odgovorio: Ne boj se, milena, za dijete u
se ja pobrinuti.
Feldkurat se zamislio te mu se sad itava ta duhovna utjeha uinila nekako tekom,
premda je ve prije toga imao izraen itav plan o tome to e i kako e razgovarati
s dragim sinom. O najviem milosru na dan stranoga suda kad iz svojih grobova
ustanu svi vojni zloinci s omom oko vrata, no jer su se pokajali, bit e pomilovani
kao i onaj razbojnik iz Novog zavjeta.
Spremio je valjda jednu od najljepih duhovnih utjeha koja se trebala sastojati od tri
dijela. Najprije je htio govoriti o tome da je smrt vjeanjem laka smrt kad je ovjek
potpuno izmiren s bogom. Vojni zakon strogo kanjava krivca zbog izdaje cara koji
je otac svih vojnika, tako da i najmanji prekraj treba gledati kao na ocoubistvo, kao
na buljenje vlastitog oca. Zatim je htio razviti svoju teoriju da car vlada po milosti
bojoj, da ga je bog odredio da upravlja svjetskim poslovima, kao to je papu
postavio da upravlja duhovnim poslovima. Izdaja cara jest izdaja samoga gospodina
boga. Prema tome vojnog zloinca osim ueta eka i vjena kazna i vjeno
prokletstvo hulitelja. Ali iako svjetovna pravda ne moe zbog vojne discipline
ponititi osudu, nego mora objesiti zloinca, ipak jo nije sve izgubljeno s obzirom
na onu drugu, vjenu kaznu. ovjek je moe predusresti odlinim potezom,
pokajanjem.
Feldkurat je zamiljao ovu najdirljiviju scenu koja e i njemu samome koristiti ondje
gore za brisanje svih prigovora o njegovu radu i djelovanju u stanu generala Finka u
Przemylu.
Zamiljao je kako e u uvodu viknuti na osuenika:
- Pokaj se, sine! Kleknimo zajedno! Ponavljaj za mnom, sine!
I kako e se zatim u ovoj smrdljivoj i uljivoj eliji razlijegati ova molitva:
- O boe, ija je vjena osobina smilovanje i pratanje, molim te arko za duu
ovoga vojnika kojemu si zapovjedio da ode s ovoga svijeta na temelju osude vojnog
prijekog suda u Przemylu! Daj da ovaj infanterist, koji se usrdno i potpuno
pokajao, ne okusi paklenih muka, nego da uiva vjeno blaenstvo!
496

- S doputenjem, gospodine feldkurate, vi ve sjedite pet minuta kao zaliveni, kao

da vam uope nije do razgovora. Na vama ovjek odmah vidi da ste prvi put u
zatvoru.
- Doao sam amo - ree ozbiljno feldkurat - zbog duhovne utjehe.
- udno je to, gospodine feldkurate, to neprestano spominjete tu duhovnu utjehu.
Ja se, gospodine feldkurate, ne osjeam toliko jak da bih vam mogao pruiti kakvu
duhovnu utjehu. Niste vi ni prvi ni posljednji feldkurat koji je dospio u zatvor.
Uostalom, da pravo kaem, gospodine feldkurate, ja nisam toliko rjeit da bih
mogao kome pruiti utjehu u njegovu tekom poloaju. Jednom sam i to pokuao,
ali nije ispalo ba najbolje; inite lijepo uz mene, pa u vam to ispriati. Kad sam
stanovao u Opatovikoj ulici, imao sam ondje druga Faustyna, vratara u hotelu. Bio
je to vrlo valjan ovjek, pravedan i marljiv. Poznavao je sve uline djevojke, pa ste
mogli, gospodine feldkurate, doi k njemu u hotel u bilo koje doba noi i samo mu
rei: Gospodine Faustyne, trebam kakvu curu, pa bi vas on odmah savjesno
upitao elite li blondinku, brinetu, manju, veu, tanku ili deblju, Njemicu, ehinju ili
idovku, neudatu, rastavljenu ili udatu enu, inteligentnu ili bez inteligencije.
vejk se povjerljivo priljubi uz feldkurata i ovijajui mu ruku oko pasa nastavi:
- Recimo dakle, gospodine feldkurate, da ste rekli: elim blondinku, jakih nogu,
udovicu, bez inteligencije, vi biste je imali za deset minuta u krevetu zajedno s
krsnim listom.
Feldkuratu postade vrue, a vejk je govorio dalje privijajui materinski feldkurata:
- Vi ne biste ni vjerovali, gospodine feldkurate, kako je gospodin Faustyn imao
smisla za moral i potenje. Od tih ena koje je pribavljao i dobavljao u sobe nije
uzimao ni novia napojnice, a ako se kada koja od tih ena zaboravila pa mu je
htjela togod gurnuti u ruku, trebali biste vidjeti kako se razljutio i izderao se na nju:
Ti svinjo jedna, kad ve prodaje svoje tijelo i ini tako smrtni grijeh, nemoj
misliti, da mi taj tvoj sekser moe ta pomoi. Nisam ja nikakav kupler, bestidna
droljo! Ja to radim samo iz saaljenja prema tebi da ne mora, kad si ve tako nisko
pala, svoju sramotu javno izlagati prolaznicima, da te ne bi gdjegod nou uhvatila
patrola pa da mora onda tri dana sjediti na policiji. Tako si barem u toplome, a
nitko ne vidi kako si nisko pala". On je to nadoknaivao na gostima kad ve nije
htio uzimati novce kao kupler. Imao je svoju taksu: plave oi su stajale sekser, crne
petnaest novia, i on bi sve to lijepo potanko zbrojio kao raun na komadiu papira
koji bi predao gostu. Bile su to vrlo pristupane cijene za posredovanje. Na ensku
bez inteligencije naplaivao se sekser kao doplatak, jer je on polazio sa gledita da
takva priprosta osoba moe ovjeka bolje zabaviti nego kakva obrazovana dama.
Jedne veeri doe vam gospodin Faustyn k meni u Opatoviku ulicu, vrlo uzrujan i
sav izvan sebe, kao da su ga maloas izvukli ispod tramvajskog zatitnog okvira i
ukrali mu pri tom sat. Najprije nije uope nita govorio, samo je iz depa izvukao
bocu ruma, otpio, dao meni i rekao: Pij! I tako nismo govorili nita sve dok nismo
popili sav rum, a onda on ree: Drue, budi tako ljubazan i uini mi jednu uslugu.
Otvori ulini prozor, pa u ja sjesti na prozor, a ti e me pograbiti za noge i baciti
me s treeg kata dolje. Ja ne trebam vie nita u ivotu, meni je sada posljednja
utjeha to se naao dobar drug koji e me ukloniti sa svijeta. Ja vie ne mogu ivjeti
497

jer sam ja, poten ovjek, optuen zbog kuplerstva kao kakav idovski kupler. Na
je hotel prvoklasan, sve tri sobarice i moja ena imaju knjiice i nisu dune
gospodinu doktoru za vizitu ni novia. Ako me samo malo voli, baci me s treeg
kata, prui mi tu posljednju utjehu.. Rekoh mu, dakle, da sjedne na prozor i bacih
ga dolje na ulicu... Ne plaite se, gospodine feldkurate!
I vejk stade na dasku i povue za sobom feldkurata:
- Pogledajte, gospodine feldkurate, ja sam ga ovako zgrabio i inuo ga niz prozor!
vejk podie feldkurata i spusti ga na pod, pa dok se zaplaeni feldkurat pridizao s
poda, priao je vejk dalje:
- Eto vidite, gospodine feldkurate, nije vam se nita dogodilo, a isto tako ni njemu,
gospodinu Faustynu, jer je i on pao samo s triput vee visine. Gospodin Faustyn je
naime bio potpuno pijan te je zaboravio da ja stanujem u Opatovikoj ulici u sasvim
niskom prizemlju, a ne u treem katu, kao prije godinu dana kad sam stanovao u
Kemencovoj ulici, a on mi dolazio u pohode.
Feldkurat se s poda zagledao preplaeno u vejka koji je stajao nad njim na dasci i
mahao rukama.
Feldkuratu pade na um da ima pred sobom luaka, pa promuca:
- Da, dragi sine, nije to bilo ni triput tako visoko - i oduljavi se natrake prema
vratima, poe po njima udarati tako snano i uz to tako strano vikati da mu je
straa odmah otvorila.
vejk je kroz reetkasti prozor vidio kako se feldkurat uri preko dvorita u pratnji
strae i uz to ivo gestikulira.

498

- Sad ga valjda vode u luaku sobu - pomisli vejk, skoi s daske i koraajui
vojnikim korakom zapjeva:
A taj prsten to mi dade,
ja ga neu nositi.
Do avola, a zato ne?
Kada doem u regimentu,
na puku u ga nabiti...
Feldkurata su za nekoliko minuta najavili kod generala Finka.
***
Kod generala je opet bilo veliko drutvo, u kojem su istaknutu ulogu igrale dvije
ugodne dame, vino i likeri.
Od oficira su bili prisutni svi lanovi jutronjeg prijekog suda osim obinog
499

infanterista koji im je jutros pripaljivao cigarete.

Feldkurat je i opet uao u drutvo kao sablast iz bajke. Bio je blijed i dostojanstven
kao ovjek koji je svjestan da je iukan bez krivnje.
General Fink, koji se u posljednje vrijeme vrlo intimno vladao prema feldkuratu,
povukao ga je k sebi na divan i pijanim glasom upitao feldkurata:
- ta ti je, duhovna utjeho?
Pri tom jedna vesela dama dobaci feldkuratu cigaretu memfis.
- Pijte, duhovna utjeho! - ree jo general Fink toei feldkuratu vino u veliku
zelenu au. Budui da on nije htio piti, poe ga sam general vlastoruno napajati i
da feldkurat nije junaki potezao, itava bi ga polio.
Tek tada ga zapitae kako se osuenik vladao pri dijeljenju duhovne utjehe.
Feldkurat je ustao i rekao glasom punim tragike:
- Poludio je.
- To je morala biti sjajna duhovna utjeha - nasmijao se general, na to svi prasnue
u grohotan smijeh, a obje dame poee opet bacati na feldkurata memfiske.
Na kraju stola drijemao je u naslonjau major koji se ve opio, a sada se probudio
iz svoje apatije, te je brzo natoio u dvije vinske ae nekakav liker, prokrio sebi
put kroz stolice do feldkurata i natjerao smuenog slugu bojeg da pije s njim
bratimstvo. Zatim se zavalio na svoje mjesto i dalje drijemao.
Tim bratimstvom upao je feldkurat u mreu avola koji je pruao prema njemu
svoje ruke iz svih boca na stolu i iz pogleda i osmijeha veselih dama koje su
nasuprot njemu stavile noge na stol, tako da je Belzebub pogledavao feldkurata iz
damskih ipaka.
Do posljednjeg asa feldkurat je ustrajao u uvjerenju da je ovdje na kocki njegova
dua i da je on muenik.
Izjavio je to i dvojici generalovih momaka, koji su ga odnijeli u susjednu sobu na
divan, ovakvim razmatranjem:
- Tuan dodue, ali uzvien prizor otvara se pred vaim oima kad se nepristranom i
istom milju sjetite tolikih proslavljenih patnika koji su se rtvovali za vjeru i
poznati su pod imenom muenika. Na meni vidite kako se ovjek osjea uzdignut
iznad svih patnja ako u njegovu licu stoluje istina i krepost, koje ga naoruavaju za
osvojenje slavne pobjede nad najstranijim patnjama.
Tu ga okrenue licem prema zidu i on odmah zaspa.
Spavao je nemirno.
Sanjao je da danju vri dunost feldkurata, a navee da je vratar u hotelu namjesto
vratara Faustyna kojega je vejk bacio s treeg kata.
Generalu su sa svih strana stizale na njega tube da je mjesto blondine doveo gostu
brinetu, mjesto rastavljene inteligentne gospoe udovicu bez inteligencije.
Probudio se ujutro mokar kao mi, eludac mu je bio nemiran kao na vodi i inilo
mu se da je onaj njegov upnik iz Moravske prema njemu pravi aneo.

500

III. VEJK OPET U SVOJOJ MARKOMPANIJI

Onaj major, koji je na jueranjem prijepodnevnom suenju vejku vrio dunost

auditora, ista je ona figura koja je navee kod generala pila bratimstvo sa
feldkuratom i drijemala u naslonjau.
Sigurno je da nije nitko znao kada i kako je major te noi otiao od generala. Svi su
bili u takvu stanju da nitko nije zapazio njegovu odsutnost, a general je ak brkao
tko zapravo od drutva govori. Majora nije bilo u drutvu ve preko dva sata, a
general je unato tome uvijao brk, glupo se smjekao i govorio: Dobro ste to rekli,
gospodine majore!
Ujutro nisu mogli majora nigdje nai. Njegova je kabanica visjela u predsoblju,
sablja je bila na vjealici, samo nije bilo njegove oficirske kape. Mislili su da je
moda zaspao negdje u kunom nuniku, pa su pregledali sve zahode, ali ga nigdje
nisu nali. Mjesto njega pronali su u drugom katu jednog natporunika iz
generalova drutva, koji je spavao kleei i drao glavu u rupi, kako ga je san
uhvatio u rupi kad je povraao.
Major kao da je u vodu propao.
No da je netko pogledao kroz prozor s reetkama iza kojega je bio zatvoren vejk,
vidio bi da pod vejkovom ruskom kabanicom spavaju dvije osobe na jednom
krevetu i da ispod kabanice proviruju dva para cipela.
One s ostrugama bile su majorove, a bez ostruga vejkove.
Obadvojica su leali priljubljeni jedan uz drugog kao dva maia, vejk je
podmetnuo svoju apu pod majorovu glavu, a major je obuhvatio vejka oko pasa
priljubljujui se uz njega kao tene uz kuju.
Nije u tom bilo nieg zagonetnog. Bio je to samo dokaz da gospodin major shvaa
svoju dunost.
Sigurno vam se ve desilo da ste sjedili s nekim i pili itavu no sve do sutradan u
podne, a najednom se va subesjednik uhvati za glavu, skoi i vikne: Isuse i
Marijo, trebao sam biti u uredu ve u osam sati! To je takozvani napadaj dunosti
501

koji se pojavljuje kao neki otpali proizvod grinje savjesti. Takva ovjeka, koga
spopadne taj plemeniti napadaj, ne moe nita odvratiti od njegova svetog uvjerenja
da mora odmah nadoknaditi u uredu ono to je zanemario. To su one spodobe bez
eira koje uredski vratari hvataju na hodniku i polau ih u svojoj sobici na divan da
se ispavaju.
Slian je napadaj spopao i majora.
Kad se probudio u naslonjau, odjednom mu pade na pamet da mora odmah
presluati vejka. Taj napadaj slubene dunosti pojavio se odjednom tako brzo i
bio je proveden tako hitro i odluno da uope nitko nije opazio nestanak gospodina
majora.
Ali zato su toliko snanije osjetili majorovu nazonost u straarnici vojnikog
zatvora. Upao je onamo kao bomba.
Slubujui narednik je spavao za stolom, a oko njega su ostali vojnici spavali u
najrazliitijim poloajima.
Major s naherenom kapom nastupi s takvom drekom da su svi prestali zijevati, te su
im lica poprimila iskreveljen izraz i u majora je gledala oajniki i iskreveljeno grupa
iscerenih majmuna, a ne grupa vojnika.
Major je lupao akom po stolu i derao se na narednika.
- Vi indolentni klipane, ja sam vam ve hiljadu puta rekao da su vai ljudi zasrana
svinjska banda!
Zatim se okrenuo zabezeknutim vojnicima i vikao:
- Vojnici! Vama viri tupost iz oiju i onda kada spavate, a kad se probudite, tada
izgledate, klipani, kao da je svaki od vas poderao vagon dinamita.
Zatim je slijedila duga i izdana propovijed o dunostima svih vojnika u straarnici i
napokon poziv da mu otvore zatvor u kome je vejk, jer hoe da podvrgne
delikventa novom presluavanju.
Tako je dakle major dospio te noi k vejku.
Doao je onamo u takvom stadiju kad je, kao to se kae, sve u njemu dozorilo.
Posljednja se njegova eksplozija sastojala u tome to je naloio da mu predadu
kljueve zatvora.
Narednik je to odbio prisjeajui se s posljednjim i oajnikim naporom svojih
dunosti, to je na majora odjednom djelovalo velianstveno.
- Vi zasrana svinjska bando - vikao je u dvorite - da ste mi dali te kljueve u ruke,
ja bih vam pokazao.
- Pokorno javljam - odgovorio je narednik - dunost mi je da vas zakljuam i da
radi vae sigurnosti stavim strau uz zatvorenika. Kad budete eljeli izai, izvolite,
gospodine majore, udariti po vratima.
- Ti glupane - ree mu major - ti pavijane jedan, ti slone, zar ti misli da se ja bojim
zatvorenika, da mi ti stavlja strau uz njega kad ga budem presluavao, sto mu
gromova, zakljuajte ve jednom i izaite napolje!
U otvoru nad vratima, u reetkastom fenjeru, petrolejska je svjetiljka s uvuenim
fitiljem davala slabo svjetlo, to je jedva bilo dovoljno da major nae probuenog
vejka koji je strpljivo ekao, stojei u vojnikom stavu kraj svoga kreveta, ta li e
se zapravo izlei iz toga posjeta.
502

vejk se sjetio da e biti najbolje ako gospodinu majoru raportira, pa stoga vikne
odrjeito:
- Pokorno javljam, gospodine majore, jedan zatvorenik, a inae nita nova.
Major se odjednom nije mogao sjetiti zato je zapravo doao amo, pa stoga rekne:
- Rut! A gdje ti je taj zatvorenik?
- To sam, pokorno javljam, gospodine majore, ja! - ree ponosno vejk.
No major se nije obazirao na taj odgovor jer su generalovo vino i likeri izazvali u
njegovu mozgu posljednju alkoholnu reakciju. Zijevao je tako strano da bi svaki
civilist iaio eljust. Ali kod majora je to zijevanje premjestilo njegovo miljenje u
one modane vijuge gdje je u ljudi smjeten dar pjevanja. Spustio se sasvim
neusiljeno na dasku vejkova leaja i derao se glasom kakvim vriti priklano prase
prije svoje smrti:
Oh! Tannenbaum! Oh! Tannenbaum!
wie schn sind deine Bltter!

330

I ponovio je to nekoliko puta za redom umeui u pjesmu nerazumljive vriskove.

Zatim se prevrnuo na lea kao mali medvjedi, sfrknuo se u kolut i odmah zahrkao.
- Gospodine majore - budio ga vejk - pokorno javljam, dobit ete ui!
Ali to nije nita pomoglo. Major je zaspao kao zaklan.
vejk ga pogleda njeno i ree:
- Haji dakle, rakijau! - i pokri ga kabanicom. I on je kasnije legao uz njega, pa su ih
dakle ujutro i nali tako priljubljene.
Oko devet sati, kad je potraga za majorom dostigla vrhunac, vejk se izvukao iz
kreveta i odluio da probudi gospodina majora. Prodrmao ga je nekoliko puta vrlo
temeljito, skinuo s njega rusku kabanicu, dok nije major napokon sjedio na krevetu i
gledajui tupo u vejka oekivao od njega rjeenje zagonetke to se to zapravo s
njim dogodilo.
- Pokorno javljam, gospodine majore - ree vejk - ovamo su ve nekoliko puta
dolazili iz straarnice da vide jeste li jo ivi. Stoga sam se usudio da vas sada
probudim, jer ne znam dokle obino spavate, da ne biste to prespavali. U pivovari
u Uhinvsi bio je jedan bavar. On je uvijek spavao do est sati ujutro, ali kad bi
dulje spavao, makar samo etvrt sata, do est i etvrt, tada bi spavao dalje sve do
podneva, i to je radio tako dugo dok ga nisu izbacili iz posla, a on je onda u ljutnji
uvrijedio crkvu i jednog lana nae vladalake kue.
- Ti si blesav, zar ne? - ree major s primjesom oaja jer mu je glava bila od
sinone zabave kao bure, a nikako nije jo mogao nai odgovora na pitanje zato
ovdje zapravo sjedi, zato su dolazili amo iz straarnice i zato taj klipan, koji stoji
pred njim, brblja takve gluposti koje nemaju ni glave ni repa. Sve mu se to inilo
tako strano udnovato. Nejasno se sjeao da je tu ve jednom bio noas, ali zato?
- Ja sam ovdje ve bio noas? - upita on nekako nesigurno.
- Po zapovijedi, gospodine majore - odgovori vejk. - Kao to sam, pokorno
javljam, razumio iz rijei gospodina majora, gospodin je major doao da me
preslua.
503

I tek sad je sinulo u majorovoj glavi, i on pogleda sama sebe, a zatim se osvrnu kao
da neto trai.
- Ne morate biti zabrinuti, gospodine majore - ree vejk. - Probudili ste se upravo
onakvi kakvi ste doli. Doli ste amo bez kabanice, bez sablje, samo s kapom na
glavi. Kapa vam je ondje, ja sam vam je morao uzeti iz ruke jer ste je htjeli staviti
pod glavu. Paradna oficirska kapa je kao cilinder. Spavati na cilinderu znao je samo
neki gospodin Karderaz u Lodnici. On bi se ispruio u gostionici na klupu, stavio bi
cilinder pod glavu jer je on pjevao na sprovodima i na svaki sprovod iao je s
cilinderom na glavi, stavio bi lijepo cilinder pod glavu i sugerirao sam sebi da ga ne
smije zgnjeiti, pa je itave noi nekako nad njim lebdio neznatnom teinom svoga
tijela tako da to cilinderu uope nije kodilo, nego mu je naprotiv koristilo jer ga je
on, kad se okretao s jedne strane na drugu, svojom kosom polagano etkao i lijepo
ga izglaao.
Major, koji je ve shvatio to je i kako je, stalno je tupo gledao u vejka i samo
ponavljao:
- Ti govori gluposti, zar ne? Ja sam dakle ovdje i ja sad odlazim.

Ustade, prie k vratima i poe lupati po njima. Prije nego su otvorili, ree jo
vejku:
- Ako ne doe telegram da si to ti, tada e visjeti!
- Srdano vam zahvaljujem - ree vejk. - Znam, gospodine majore, da se vi
mnogo za mene brinete, ali ako ste moda, gospodine majore, uhvatili kakvu u na
krevetu, budite uvjereni, ako je malena i ako ima crvenkastu stranjicu, da je to
mujak, pa ako je samo jedna i ako se ne nae kakva druga siva u s crvenkastim
prugama na trbuhu, tada je dobro jer bi inae to bio par, a te se mrcine strahovito
mnoe, jo bre nego kunii.
331

- Lassen sie das! - ree klonulo major vejku kad su mu otvorili vrata.
U straarnici major nije vie pravio nikakvih izgreda, nego je sasvim odmjereno
naloio da odu po koiju, pa dok je koija drndala po bijednoj kaldrmi Przemyla,
504

glavom su mu se vrzle misli da je delinkvent blesan prvog reda, ali da je on valjda

ipak neduna volina, a to se tie njega, majora, da njemu ne preostaje nita drugo
nego da se ili odmah ustrijeli kada doe kui, ili da poalje generalu po kabanicu i
sablju i da se ode okupati u gradsko kupalite, te da poslije kupanja svrati u vinaru
kod Vollgrubera da popravi openito tek, pa da navee telefonski narui kartu za
gradsko kazalite.
No prije nego je stigao do stana, odlui se za ovo drugo.
U stanu ga je ekalo malo iznenaenje. Doao je ba u pravi as...
Na hodniku njegova stana stajao je general Fink, drao njegova momka za ovratnik,
surovo ga stezao i derao se na njega.
- Gdje ti je tvoj major, stoko? Govori, ivotinjo!
No ivotinja nije govorila jer je poplavjela u licu od generalova davljenja.
Major je jo na poetku ovoga prizora primijetio da nesretni momak vrsto stee
pod pazuhom njegovu kabanicu i sablju, to je oito donio iz generalova predsoblja.
Taj je prizor poeo majora zabavljati, pa je stoga zastao na pritvorenim vratima i
promatrao i dalje muenje svoga vjernog momka, koji se odlikovao tom rijetkom
osobinom da je majoru ve odavno leao u elucu zbog razliitih lopovluka.
General naas pusti pomodrjelog momka, ali samo zato da izvue iz depa brzojav,
kojim je onda stao udarati majorova momka po licu i ustima derui se:
- Gdje ti je tvoj major, stoko, gdje ti je tvoj major istraitelj, stoko, da mu preda
slubeni telegram?...
- Ovdje sam - viknu na vratima major Derwota kojega je kombinacija rijei major
istraitelj i telegram ponovo podsjetila na njegove odreene dunosti.
- Ah! - viknu general. - Ti se vraa?
U generalovu naglasku bilo je toliko zajedljivosti da major nije odgovorio, nego je
neodluno stajao na svom mjestu.
General mu ree da poe s njim u sobu, pa kad su sjeli za stol, baci pred njega na
stol telegram kojim je udarao momka, i ree mu traginim glasom:
- itaj, to je tvoje djelo!
Dok je major itao telegram, ustade general sa stolice i ustra se po sobi ruei
stolice i stoliice i viui:
- A ipak u ga objesiti!
Telegram je glasio:
- Pjeak Josef vejk, ordonans 11. pohodne ete izgubio se 16. o. mj. na putu
Chyrw-Feltyn na slubenom putovanju kao kvartirmajstor. Pjeaka vejka
odmah uputiti na brigadno zapovjednitvo u Wojalycz!
Major otvori stol, izvue kartu i zamisli se nad injenicom da se Feltyn nalazi 40
km jugoistono od Przemyla, tako da se pojavljuje strahovita zagonetka kako je
pjeak doao do ruske uniforme u kraju koji je preko 150 km udaljen od fronte, kad
se poloaji proteu na liniji Sokal-Turza-Kozlow.
Kad je to major rekao generalu i pokazao mu na karti mjesto gdje se vejk, prema
telegramu, izgubio prije nekoliko dana, general je riknuo kao bik jer je osjeao da su
se sve njegove nade o prijekom sudu rasplinule u nita. Poao je k telefonu, spojio
se sa straarnicom i naloio da mu odmah, u majorov stan, dovedu zatvorenika
505

vejka.
Prije nego je naredba izvrena, general je nebrojeno puta stranim psovkama
izraavao svoje nezadovoljstvo zbog toga to ga nije dao na svoju odgovornost
objesiti odmah bez ikakve istrage.
Major se protivio i govorio neto o tome da pravo i pravda moraju biti povezani, i
uope zborio je u sjajnim periodima o pravednom sudu, o sudskim umorstvima i
uope o svemu to mu je dolo na jezik, jer je od sino bio u strahovitom
mamurluku, pa je osjeao potrebu da pria.
Kad su napokon predveli vejka, major je od njega zatraio objanjenje kako je to
bilo kod Feltyna i kako je to zapravo s tom ruskom uniformom.
vejk je to potanko objasnio i podupro s nekoliko primjera iz svoje povijesti
ljudskih muka. Kad ga je zatim major upitao zato to nije rekao ve na
presluavanju pred sudom, vejk je odgovorio da ga zapravo nije nitko ni pitao
kako je doao do ruske uniforme, nego su samo padala ovakva pitanja: Priznajete
li da ste dobrovoljno i bez ikakva pritiska obukli neprijateljsku uniformu? Budui
da je to istina, jasno je da nije mogao odgovoriti drugo nego: Da... dakako...
zaista... tako je... bez sumnje. Ali je ipak s ogorenjem odbio objedu koja je
iznesena pred sudom da je izdao svoga cara.
- Taj je ovjek potpuni idiot - ree general majoru. - Preobui se na obali ribnjaka u
rusku uniformu koju je ondje bogzna tko ostavio, dopustiti da ga uvrste u skupinu
ruskih zarobljenika, to moe uraditi samo blesan.

- Pokorno javljam - javi se vejk - ja zaista kadto i sam na sebi primjeujem da

sam slabouman, i to naroito predvee...
- Ku, vole!- viknu major i obrati se generalu s pitanjem to da se sada uradi sa
vejkom.
- Neka ga objese u njegovoj brigadi! - odlui general.
Za jedan sat povela je patrola vejka na kolodvor da ga sprovede u tab brigade u
Wojalycz.
506

U zatvoru je vejk ostavio za sobom malu uspomenu ispisavi na zidu komadiem

drveta u tri stupca popis svih juha i variva to ih je u civilu jeo. Bio je to neke vrste
protest protiv toga to mu u dvadeset i etiri sata nisu dali nikakva jela.
Zajedno sa vejkom upuen je u brigadu ovaj dopis:
- Na osnovu brzojava broj 469 upuuje se pjeak Josef vejk, koji je pobjegao iz
11. pohodne ete, na dalji postupak u tab brigade.
Patrola koja se sastojala od etiri vojnika bila je mjeavina narodnosti. Bio je u njoj
Poljak, Madar, Nijemac i eh. Ovaj posljednji bio je voa patrole, a bio je u inu
frajta te se nadimao prema svojem zemljaku zatvoreniku dajui mu na znanje kako
ga strano nadvisuje. Kad je naime na kolodvoru vejk izrazio elju da mu dopuste
da se pomokri, rekao mu je frajt grubo da e mokriti kada doe u brigadu.
- Dobro - ree vejk - morate mi to dati pismeno, da se zna kad mi pukne mokrani
mjehur, tko je tome kriv. O tome postoji zakon, gospodine frajte!
Frajt, ovjek od volova, preplaio se toga mokranog mjehura, pa je tako itava
patrola sveano otpratila vejk a na kolodvorski zahod. Frajt je uope itavim
putem odavao utisak surova ovjeka i drao se tako naduveno kao da e ve sutra u
najmanju ruku postati zapovjednik armijskog zbora.
Kad su ve sjedili u vlaku na pruzi Przemyl-Chyrw, ree mu vejk:
- Gospodine frajte, kad vas ovako gledam, sjetim se uvijek nekog frajta Bozbe koji
je sluio u Tridentu. Kad su njega imenovali frajtom, on se ve odmah prvi dan
poeo iriti u tijelu. Poeli su mu natjecati obrazi, a trbuh mu se tako naduo da mu
ve drugi dan vojnike hlae nisu bile dovoljno prostrane. A to je bilo najgore,
poele su mu rasti ui u duljinu. Poslali su ga u ambulantu, ali je pukovnijski lijenik
rekao da se to dogaa svima frajtima. Na poetku da se nadmu, ali kod nekoga to
brzo proe no ovo je tako teak sluaj da bi se frajt mogao raspuknuti, jer ovo
otjecanje prelazi sa zvjezdice na trbuh, i da ga spase, morali su mu skinuti zvjezdicu
i on je odmah splasnuo.
Od toga asa vejk se uzalud trudio da uspostavi razgovor s frajtom i da mu
prijateljski objasni, zato se openito veli da je frajt nesrea kompanije.
Frajt nije na to odgovarao, nego je samo promrmljao nekoliko prijetnji, da e se ve
vidjeti tko e se od njih dvojice bolje smijati kada dou u brigadu. Ukratko, zemljak
se ba nije iskazao, pa kad ga je vejk upitao odakle je, on mu je odgovorio da ga
se to ne tie.
vejk je pokuavao svakojako. Govorio mu je da to nije prvi put kako ga vode pod
pratnjom, ali da se pri tom uvijek zabavljao sa svima koji su ga pratiti.
Ali frajt je dalje utio, pa je vejk nastavio:
- Sve mi se ini, gospodine frajte, da vas je u ivotu morala zadesiti velika nesrea
kad ste tako izgubili dar govora. Poznavao sam mnogo tunih frajtova, ali takve
boje nesree kao to ste vi gospodine frajte, oprostite i nemojte se srditi, nisam jo
nikad vidio. Povjerite mi to vas mui, pa se moe desiti da vam dadem dobar
savjet, jer vojnik kojega vode pod pratnjom ima uvijek vie iskustva nego oni koji
ga prate. Ili znate ta, gospodine frajte, da ugodnije putujemo, priajte togod,
recimo o tome kako je u vaem kraju, ima li kod vas ribnjaka ili moda kakvih
razvalina staroga grada, pa biste nam mogli priati kakvi se dogaaji uz njih
507

povezuju!
- Ve mi je toga dosta! - viknu frajt.
- Vi ste sretan ovjek - ree vejk - nekim ljudima nije nikada dosta.
Frajt utonu u potpunu utnju, samo je jo prije toga rekao:
- Ve e ti oni kod brigade sve objasniti, ali ja se neu s tobom petljati.
Pratnja se uope slabo zabavljala. Madar je razgovarao s Nijemcem na osobit
332

333

nain, jer je od njemakog jezika znao samo jawohl i was . Kad bi mu

Nijemac to tumaio, Madar bi klimao glavom i govorio: Jawohl, a kad bi
Nijemac uutio, Madar bi rekao: Was? pa bi Nijemac ponovo poeo. Poljak iz
pratnje drao se aristokratski, nije se ni na koga obazirao, nego se zabavljao sam za
se tako da se useknjivao na pod, sluei se pri tom vrlo spretno palcem desne ruke,
a onda bi to zamiljeno razmazivao po podu kundakom puke i zatim pristojno
brisao zagaeni kundak o hlae gunajui pri tom neprestano: O, sveta djevice!
- Ti ba nisi osobito vjet! - ree mu vejk. - Na Bojitu je stanovao u jednom
podrumskom stanu neki pometa Machek, koji se useknjivao na prozor i
razmazivao mrkalj tako spretno da je od toga nastala slika kako Libua prorie
Pragu slavu. Za svaku takvu sliku dobio bi od ene takvu dravnu stipendiju da mu
je gubica bila kao vrea, ali nije od toga odustao, nego se stalno usavravao u tome.
To mu je bila jedina zabava.
Poljak mu na to nije odgovorio i napokon je cijela patrola bila pogruena u duboku
utnju, kao da putuje na sprovod i pijetetno razmilja o pokojniku.
Tako su se oni pribliavali tabu brigade u Wojalyczu.
No u tabu brigade dogodite su se meutim neke vrlo korjenite promjene.
Zapovjednitvo taba brigade povjereno je pukovniku Gerbichu. Bio je to ovjek
velikih vojnih sposobnosti koje su mu udarile u noge u obliku podagre. No on je
imao u ministarstvu vojske vrlo utjecajne linosti koje su uinite da nije otiao u
penziju, nego se povlaio po raznim tabovima veih vojnih formacija, primao
poveanu plau s najrazliitijim ratnim doplacima i ostajao bi na takvom mjestu tako
dugo dok ne bi prilikom napadaja podagre napravio kakvu glupost. Tada bi ga opet
premjestili drugamo, a obino je to zapravo bilo kakvo promaknue. S oficirima za
rukom nije obino ni o emu drugom govorio nego o svojem oteenom palcu na
nozi, koji je kadikad natekao do stranih razmjera tako da je morao nositi naroito
veliku cipelu.
Za rukom je najvie volio priati svima kako mu je palac vlaan i kako se
neprestano znoji, tako da ga mora zavijati u vatu, a te iscjedine da miriu kao
ukisana govea juha.
Zato se uvijek itav oficirski zbor opratao s njim s velikom iskrenou kad je
odlazio na drugo mjesto, inae je on bio ovjek vrlo vesele udi i ponaao se sasvim
prijateljski prema niim oficirskim inovima, kojima je priao koliko je dobrih pia
popio i dobrih jela pojeo dok ga jo nije spopala ta bolest.
Kad su vejka dopremili u brigadu i po nalogu deurnog oficira predveli ga s
njegovim ispravama pukovniku Gerbichu u njegovoj je kancelariji sjedio porunik
Dub.
Za tih nekoliko dana na maru Sanok-Sambor porunik je Dub opet doivio jednu
508

pustolovinu. Iza Feltyna naila je naime 11. pohodna satnija na transport konja
koje su vodili dragunskoj pukovniji u Sadowu Wiszniu.
Porunik Dub nije zapravo ni sam znao kako se dogodilo da je htio pokazati
natporuniku Luku svoju jahaku vjetinu, i kako je skoio na jednog konja koji
je s njim nestao u dolini potoka, gdje su kasnije nali porunika Duba vrsto
usaena u nekoj bari da ga valjda ne bi mogao tako usaditi ni najvjetiji vrtlar. Kad
su ga izvukli s pomou ome, porunik se Dub nije ni na to tuio, nego je samo
tiho stenjao kao da skapava. Stoga su ga odvezli u tab brigade kad su prolazili
mimo, i ostavili ga ondje u maloj bolnici.
Za nekoliko se dana oporavio, tako da je lijenik rekao neka mu jo dvaput ili triput
namau lea i trbuh jodnom tinkturom, pa onda moe odvano u svoju jedinicu.
Sada je dakle sjedio kod pukovnika Gerbicha i razgovarao s njim o najrazliitijim
bolestima.
Kad je ugledao vejka, viknuo je iz svega grla, jer mu je bilo poznato kako je vejk
zagonetno nestao ispred Feltyna:
- Eto te dakle opet! Mnogi kao nemani putuju, a kao jo gore se zvijeri vraaju. I ti
si jedan od njih.
Radi potpunosti valja jo primijetiti da je porunik Dub prigodom svoje pustolovine
s konjem pretrpio mali potres mozga, pa se stoga ne smijemo uditi to je, pribliivi
se vejku, vikao u stihovima dozivajui boga u pomo za borbu sa vejkom:
- Boe, gle, zazivam te, zakriljen dimom stranih topova, pod kiom fijukavih
strelica, ti vodi me protiv toga lopova, upravljau bitaka. Oe, zazivam te!... Gdje si
bio tako dugo, klipane? Kakvu to uniformu ima na sebi?
Valjda jo dodati i to da je pukovnik Gerbich, muen podagrom, uveo u svoju
kancelariju sasvim demokratski duh, kad ba nije imao napadaja. U njegovu su
kancelariju dolazili svi mogui inovi da sasluaju njegovo miljenje o oteenom
palcu s mirisom ukiseljene govee juhe.
U vrijeme kad pukovnik Gerbich nije patio od napadaja podagre, u njegovoj
kancelariji bilo je uvijek puno najrazliitijih inova, jer je on u takvim izvanrednim
sluajevima bio jako veseo i razgovoran; volio je da ima oko sebe sluae kojima bi
priao svinjske anegdote, to mu je inilo veliko zadovoljstvo, a ostale je veselilo to
su se na silu smijali starim anegdotama koje su se valjda priale jo u vrijeme
generala Laudona.
Sluba je kod pukovnika Gerbicha bila u te dane vrlo laka, svi su radili to su htjeli,
pa kad god se u kojem tabu pojavio pukovnik, znalo se sigurno da se tu krade i
prave gluposti svake vrste.
Tako su i sada s predvedenim vejkom nagrnule u pukovnikovu kancelariju
najrazliitije are i ekale to e se dogodili, dok je pukovnik prouavao dopis taba
brigade koji je sastavio major u Przemylu.
No porunik je Dub nastavio razgovor sa vejkom na svoj uobiajeni i draesni
nain:
- Ti me jo ne zna, ali kad me upozna, crknut e od straha!
Pukovnik nije razumio majorov dopis jer ga je major u Przemylu diktirao jo pod
utjecajem slabanog otrovanja alkoholom.
509

No pukovnik je Gerbich unato tome bio dobro raspoloen jer juer i danas nije
osjeao neugodne bolove, a i palac mu se vladao tiho kao janje.
- ta ste to zapravo uradili? - upita vejka tako ljubaznim tonom da je to porunika
Duba ubolo u srce i natjeralo ga da odgovori umjesto vejka:
- Taj ovjek, gospodine pukovnie - predstavljao je vejka - pravi od sebe idiota,
da bi svojim idiotstvom prekrio svoje nitkovluke. Nije mi dodue poznat sadraj
toga spisa, ali mislim da je taj klipan i opet neto uinio, ali u veem opsegu. Kad
biste dopustili, gospodine pukovnie, da upoznam sadraj toga spisa, mogao bi vam
svakako dati eventualno odreene direktive kako da s njim postupate.
Zatim se obrati vejku i ree mu eki:
- Ti mi pije krv, zar ne?
- Pijem - odgovori dostojanstveno vejk.
- Pogledajte ga, gospodine pukovnie - nastavi njemakim jezikom porunik Dub. Ne moete ga nita pitati, ne moete se s njim uope razgovarati. Ali jednom mora
udariti kosa o kamen, pa e ga trebati dobro kazniti. Dopustite, gospodine
pukovnie ...

Porunik Dub se zadubao u dopis koji je sastavio major iz Przemyla, pa kad ga je

proitao, viknu slavobitno vejku:
- Sad si konano dolijao! A gdje ti je vojnika uniforma?
- Ostavio sam je na obali ribnjaka kad sam isprobavao ove dronjke da vidim kako
se u njima osjeaju ruski vojnici - odgovori vejk. - Sve to skupa nije zapravo nita
drugo nego pomutnja.
I vejk poe priati poruniku Dubu to je sve pretrpio zbog te pomutnje, a kad je
zavrio, porunik Dub dreknu na njega:
- Sada e me tek upoznati! Zna ii ti ta to znai izgubiti vojno vlasnitvo, zna li ti,
lopove, ta to znai kad vojnik izgubi u ratu uniformu?
- Pokorno javljam, gospodine porunie - odgovori vejk - kada vojnik izgubi
uniformu, tada mora fasovati novu.
510

- Isuse i Marijo! - viknu porunik Dub. - Ti, vole, ti, ivotinjo jedna, ti e se tako
dugo poigravati sa mnom da e poslije rata nadosluivati stotinu godina.
Pukovnik Gerbich, koji je dosada sjedio za stotom mirno i razborito, odjednom se
strano iskreveljio jer se njegov dotada mirni noni palac napadajem podagre
pretvorio od blagog i mirnog janjeta u riueg tigra, u elektrinu struju od 600 volta,
u dio tijela koji se ekiem usitnjuje u ljunak. Pukovnik Gerbich odmahnu samo
rukom i riknu strahovitim glasom ovjeka koga polagano peku na ranju ...
- Svi napolje! Dajte mi revolver!
To su ve svi poznavali i zato nagrnue napolje zajedno sa vejkom, koga je straa
odvukla na hodnik. Ostao je samo porunik Dub koji se htio i u tom asu, to mu se
inio tako prikladan, oboriti na vejka te ree iskreveljenom pukovniku:
- Dopustite da upozorim, gospodine pukovnie, da taj ovjek...
Pukovnik mijaukne i baci na porunika tintarnicu, na to preplaeni porunik
pozdravi vojniki i ree:
- Dakako, gospodine pukovnie... - i nestade iza vrata.
Zatim je jo dugo iz pukovnikove kancelarije odjekivala vika i zavijanje, dok
napokon bolno zapomaganje ne umuknu. Pukovnikov palac se odjednom pretvorio
u mirno janje, napadaj podagre prestade, pa pukovnik pozvoni i naloi da mu opet
dovedu vejka.
- Dakle, ta je to zapravo s tobom? - upita pukovnik vejka kao da je s njega spalo
sve neugodno, te mu je bilo lako i ugodno kao da se valjukao u pijesku na obali
morskoj.
Smjekajui se prijateljski pukovniku, vejk mu ispria svoju itavu odisejadu, kako
je on ordonans 11. markompanije 91. regimente i kako ne zna to e oni bez njega.
I pukovnik se smjekao i zatim izdao nalog:
- vejku valja izdati vojnu kartu preko Lavova do stanice Zoltance, kamo e sutra
stii njegova pohodna satnija, i valja mu izdati iz skladita novu vojnu uniformu i 6
kruna i 82 filira umjesto hrane za put.

511

Kad je zatim vejk u novoj austrijskoj uniformi naputao tab brigade da poe na
kolodvor, u tabu je sjedio porunik Dub i neobino se iznenadio kad mu se vejk
strogo vojniki javio, pokazao mu isprave i upitao ga brino ima li to da porui
gospodinu natporuniku Luku.
Porunik Dub nije smogao drugo nego: Abtreten! A gledajui za vejkom koji je
odmicao, samo je progunao za se:
- Ti e me jo upoznati, Isuse i Marijo, ti e me upoznati...
***
U stanici Zoltance okupljao se itav bataljon kapetana Sgnera osim zatitnice
etrnaeste kompanije, koja se negdje izgubila kad su obilazili Lavov.
Pri ulazu u gradi vejk se naao u potpuno novoj sredini, jer se ovdje ve po
openitoj ivahnosti moglo primijetiti da odavde nije ba tako daleko do poloaja
gdje se vode borbe. Svagdje je naokolo lealo topnitvo i komora, iz svake su kue
izlazili vojnici najrazliitijih pukovnija, a meu njima su se kao elita kretali Nijemci
iz Reicha, koji su iz svojih bogatih zaliha aristokratski dijelili Austrijancima cigarete.
Kraj njemakih kuhinja na trgu stajala je ak i burad s pivom, gdje su se vojnicima
toile porcije piva za ruak i veeru, a oko te buradi vucarali su se kao sladokusne
make zanemareni austrijski vojnici kojima su nabubrili trbusi od prljave skuhane i
zaslaene cikorije.
Skupine idova s pejzovima i u dugim kaftanima pokazivahu jedni drugima oblake
dima na zapadu i lomatahu rukavima. Vikalo se na sve strane da to gori na rijeci
Bugu: Uciszkow, Busk i Derewiany.
ula se jasno tutnjava topova. Opet se vikalo da Rusi bombardiraju iz Grabowe
Kamionku Strumilowu, da se vode bitke uz itavi Bug i da vojnici zadravaju
bjegunce koji su se htjeli vratiti svojim kuama iza Buga.
Svuda je vladala zbrka i nitko nije znao nita pouzdano nisu li Rusi opet preli u
ofenzivu i prekinuli svoje stalno uzmicanje na itavoj fronti.
Na glavno zapovjednitvo gradia patrole poljskih andara dovodile su svaki as
kakvu preplaenu idovsku duicu pod optubom da iri neistinite i lane vijesti.
Ondje bi nesretne idove izbatinali do krvi i onda bi ih krvava tura putali kui.
U tu je dakle zbrku uao vejk i poeo po gradiu traiti svoju markompaniju. Ve
je na kolodvoru zamalo upao u sukob na etapnom zapovjednitvu. Kad je priao k
stolu gdje su se davale informacije vojnicima koji su traili svoje jedinice, izderao se
na njega neki kapral za stolom ne eli li moda da mu on dade potraiti njegovu
markompaniju. vejk mu odgovori da bi samo elio znati gdje je u gradiu
smjetena 11. markompanija 91. pukovnije toga i toga marbataljona.
- Za mene je vrlo vano - naglaavao je vejk - da znam gdje je 11.
markompanija, jer sam ja njezin ordonans.
Na nesreu za susjednim stolom sjedio je neki tabni narednik koji je skoio kao
tigar i izderao se na vejka:
- Prokleta svinjo, ti si ordonans, a ne zna gdje ti je markompanija ?
Prije nego je vejk stigao da odgovori, tabni je narednik otiao u kancelariju i zaas
doveo odande nekog debelog natporunika koji je izgledao tako dostojanstveno kao
da je vlasnik neke velike kobasiarske firme.
512

Etapna su zapovjednitva bila i stupice za zaputene vojnike skitnice, koji bi valjda

itavog rata traili svoje jedinice i vucarali se po etapama i najradije ekali u
repovima kraj onih stolova na etapnim zapovjednitvima gdje je stajao natpis:
334

Menagegeld.
Kad je debeli natporunik doao do vejka, narednik viknu: Habt acht i
natporunik upita vejka:
- Gdje su ti isprave?
Kad mu ih je vejk pokazao i natporunik se uvjerio o ispravnosti njegove marrute
od taba brigade do Zoltanca u njegovu etu, predade ih opet vejku i ree
blagonaklono kapralu za stolom:
- Dajte mu informacije! - i opet se zatvori u svoju kancelariju.
Kad se za njim zatvorie vrata, tabni narednik primi vejka za rame, odvede ga do
vrata i dade mu ovu informaciju:
- Gledaj, smrade, da se izgubi odavde!
I tako se vejk opet naao u onom meteu i tragao sada za kakvim znancem iz
bataljona. Hodao je dugo ulicama, dok konano nije stavio sve na jednu kartu.
Zaustavio je jednog pukovnika i slabim ga njemakim jezikom zamolio da mu kae,
ako zna, gdje je smjeten njegov bataljon i njegova markompanija.
- Sa mnom moe govoriti eki - ree pukovnik - i ja sam eh. Tvoj je bataljon
smjeten iza eljeznike pruge u oblinjem selu Klimontowu, te ne smije u gradi jer
su se neki iz jedne vae kompanije pobili na trgu s Bavarcima, odmah kako su stigli.
vejk dakle udari u Klimontow.
Pukovnik ga pozva natrag, segnu rukom u dep i dade vejku pet kruna da si kupi
cigarete, te se ponovo s njim ljubazno oprosti, udalji se od njega i pomisli:
- Kako je to simpatian vojnik!
vejk nastavi put prema selu i razmiljajui o pukovniku doe do zakljuka da je
prije dvanaest godina bio u Tridentu neki pukovnik Habermaier koji je takoer bio
tako ljubazan prema vojnicima, ali se napokon pokazalo da je homoseksualac, jer je
u toplicama kraj Adige pokuao oskvrnuti jednog kadetskog aspiranta, prijetei mu
Dienstreglementom!
S tako mranim mislima stigao je vejk polagano u nedaleko selo, pa se nije mnogo
muio da nae tab bataljona jer je u selu, premda je ono vrlo veliko, postojala
samo jedna pristojna zgrada, velika osnovna kola, koju je u tom posve
ukrajinskom kraju podigla galicijska zemaljska uprava radi to uspjenije
polonizacije sela.
kola je u ratu proivjela nekoliko faza. Tu je bilo smjeteno nekoliko ruskih
tabova, zatim austrijskih tabova, a u doba velikih bitaka, koje su odluivale o
sudbini Lavova, gimnastika je dvorana neko vrijeme sluila kao operaciona
dvorana. Tu su rezali noge i ruke i vrili trepanaciju lubanja.
U kolskom vrtu iza kole bila je velika jama ljevkasta oblika, koju je iskopala
granata velikog kalibra. U uglu vrta stajala je velika kruka, na ijoj je grani visio
komad prerezanog ueta na kojem je nedavno visio mjesni grkokatoliki upnik,
objeen na osnovu tube mjesnog ravnajueg uitelja Poljaka da je bio lan
organizacije Starorusa i da je za vrijeme ruske okupacije sluio misu za pobjedu
513

oruja ruskog pravoslavnog cara. To dodue nije bila istina jer optueni u to doba
uope nije bio u selu, nego na lijeenju svojih unih kamenaca u malim toplicama
Bochnie Zamurowane, koje rat nije ni dirnuo.
Pri vjeanju grkokatolikog sveenika odluivalo je nekoliko elemenata: narodnost,
vjerski sporovi i koko. Neposredno prije rata nesretni je upnik ubio u svom vrtu
uiteljevu koko koja mu je pozobala posaeno zrnje dinja.
Iza pokojnog grkokatolikog upnika ostao je upni dvor prazan, pa se moe rei da
je svatko odnosio po neto iz njega kao uspomenu na gospodina upnika.
Neki poljski seljai odnio je kui ak i stari glasovir i upotrijebio njegove gornje
ploe za popravak vrata na svom svinjcu. Dio pokustva rascijepali su vojnici kao
to je ve bio obiaj, a sretnim sluajem ostala je nedirnuta velika pe u kuhinji s
izvrsnim tednjakom, jer se grkokatoliki upnik nije nipoto razlikovao od svojih
ultra-kolega te je rado papao i volio mnogo lonaca i tava na tednjaku i u penici.

514

Ovdje se razvila tradicija da su sve prolazne vojne jedinice kuhale u toj kuhinji
hranu za oficire. A gore, u velikoj sobi, bio je oficirski kasino. Stolove i stolice
pokupili su u seljana.
Ba danas bataljonski su oficiri prireivali sveanu veeru; sloili su se i kupili
svinju, pa je kuhar Jurajda spremao kolinje za oficire, okruen razlinim
nametnicima iz redova oficirskih momaka, koje je sve nadvisivao raunarski
narednik i davao savjete kuharu Jurajdi kako da sijee svinjsku glavu, ne bi li i za
njega ostao komad njuke.
Ali najjae je izbuljio oi prodrljivac Baloun.
Tako poudno i pohlepno gledaju valjda ljudoderi kako s misionara, peenog na
ranju, curi mast pa cvri na vatri i ugodno mirie. Baloun se valjda osjeao kao
mljekarski pas koji vue kolica, a pokraj njega kobasiarski pomonik nosi na glavi
koaru svjeih kobasica iz suionice, te mu pri tome visi niz lea lanac kobasica
virei iz koare, pa treba samo skoiti i zgrabiti ih gubicom, da nema tog odvratnog
remenja kojim je taj jadni pas upregnut, i te bijedne brnjice.
A jetrenini nadjev koji proivljava prve asove svoga roenja golemi jetrenini
embrion, nagomilan na dasci, mirisao je na papar, mast i jetra.
Jurajda je sa zasukanim rukavima bio tako ozbiljan da bi mogao posluiti kao model
za sliku kako bog iz kaosa stvara kuglu zemaljsku.
Baloun nije mogao izdrati pa zajeca. Njegovo jecanje pretvorilo se u pravo ridanje.
- to rie kao bik? - upita ga kuhar Jurajda.
- Sjetio sam se kue - odgovori Baloun jecajui - sjetio sam se kako sam kod kue
uvijek bio prisutan pri klanju svinja i kako nisam nikada htio poslati ni najboljem
susjedu ni komadi mesa, nego sam uvijek htio sve sam pojesti, te sam i pojeo.
Jednom sam se tako naderao jetrenica, krvavica i kuhane glave da su svi mislili
kako u puknuti, te su me tjerali biem po dvoritu, okolo naokolo, kao kravu kad
se nadme od djeteline.
- Gospodine Jurajda, dopustite mi da zagrabim malo u taj nadjev, pa me poslije
sveite, jer ja ne mogu podnijeti ove muke.
Baloun ustade s klupe i teturajui kao pijan prie k stolu i isprui apu prema hrpi
nadjeva.
Nastade uporna borba. S tekom su ga mukom svladali svi prisutni da se ne baci na
nadjev. Ipak ga nisu mogli sprijeiti, kad su ga izbacili iz kuhinje, da u oaju ne
posegne u lonac u kojem su se moila crijeva za jetrenice.
Kuhar Jurajda se tako razljutio da je za izbaenim Balounom bacio itav sveanj
ipica za kobasice i viknuo za njim:
- Naderi se praljaka, gade!
Uto se ve u gornjoj sobi okupili bataljonski oficiri i dok su sveano oekivali to e
se roditi dolje u kuhinji, pili su, jer nije bilo drugog alkohola, prostu raenu rakiju,
obojadisanu utom bojom lukova uvarka. Za tu je rakiju tvrdio trgovac idov da je
to najbolji i najoriginalniji francuski konjak, koji je naslijedio od svog oca, a on opet
od svoga djeda.
- Klipane jedan - rekao mu je tom prilikom kapetan Sgner - ako jo rekne da ga je
tvoj pradjed kupio od Francuza kad su bjeali od Moskve, dat u te zatvoriti dok
515

najmlai lan tvoje obitelji ne postane najstariji.

I dok su oni poslije svakog gutljaja proklinjali poduzetnog idova, vejk je ve
sjedio u bataljonskoj kancelariji, gdje nije bilo nikoga osim jednogodinjeg
dobrovoljca Mareka, koji je kao bataljonski povjesniar iskoristio boravak bataljuna
u Zoltancu da za rezervu opie nekoliko pobjedonosnih bojeva koji e se oito
dogoditi u budunosti.
Zasada je pravio nekakve nacrte i kad je vejk uao u sobu, on je ve imao
napisano ovo:
Ako se pred naim duhovnim oima pojave svi oni junaci koji su sudjelovali u
borbama sa selo N., gdje se uz na bataljon borio i jedan bataljon pukovnije N. i
drugi bataljon pukovnije N., tada vidimo da je na N-ti bataljon pokazao najsjajnije
strategijske sposobnosti i neosporno pridonio pobjedi N-te divizije, koja je imala
zadatak da definitivno uvrsti nae pozicije na odsjeku N.
- Eto vidi - ree vejk jednogodinjem dobrovoljcu - stigoh ja opet amo!
- Dopusti da te onjuim - ree obradovano jednogodinji dobrovoljac - hm, zaudara
na zatvor.
- Kao obino - ree vejk - bio je to samo mali nesporazum. A to ti radi?
- Kao to vidi - odgovori Marek - bacam na papir junatvo spasilaca Austrije, ali
nekako mi se ne povezuje u cjelinu, sve je to nita. Podvlaim pri tom slovo N, koje
je postiglo neobinu savrenost i u sadanjosti i u budunosti. Osim dosadanjih
sposobnosti kapetan je Sgner otkrio u meni neobian matematiki talenat. Moram
kontrolirati bataljonske raune, pa sam dosad doao do zakljuka da je bataljon
potpuno pasivan i da samo eka kako bi izvrio izravnanje sa svojim ruskim
vjerovnicima, jer se nakon poraza i nakon pobjede najvie krade. Uostalom, to je
svejedno. Ako nas i potpuno poraze, ovdje su dokumenti o naoj pobjedi, jer kao
bataljonski povjesniar imam ast da mogu pisati: Ponovo se bacie na neprijatelja
koji je ve mislio da je pobjeda na njegovoj strani. Napadaj naih vojnika i
bajonetski juri uslijedili su za tren oka. Neprijatelj u oajanju bjei, skae u vlastite
rovove, mi ga bodemo bez milosti, tako da u neredu naputa svoje rovove i ostavlja
u naim rukama ranjene i neranjene zarobljenike. To je jedan od najslavnijih
trenutaka. Tko ga preivi, pisat e kui ratnom potom ovakvu dopisnicu: Dobili
su po turu, draga eno! Ja sam zdrav. Jesi li ve odbila od prsiju nae derite? Samo
ga nemoj uiti da stranim ljudima govori tata, jer bi mi to bilo teko. Cenzura e na
dopisnici precrtati rijei dobili su po turu jer se ne zna tko je to dobio, pa bi se
moglo razliito kombinirati jer je izraz bio nejasan.
- Glavno je jasno govoriti - ree vejk. - Kad su godine 1912. bili misionari u crkvi
sv. Ignacija u Pragu, tada je meu njima bio jedan propovjednik koji je
propovijedao s propovjedaonice da se vjerojatno nee ni s kim sresti u raju. A na toj
je veernjoj egzerciciji bio i neki limar Kuliek, koji je poslije te pobonosti priao u
gostionici da je taj misionar valjda velik grenik kada je u crkvi izjavio, kao na
javnoj ispovijedi, da se nee ni s kim sresti u raju; zato takve ljude alju na
propovjedaonicu? Treba uvijek govoriti jasno i razgovijetno, a ne u nekakvim
zagonetkama. Kod Brejka je bio prije nekoliko godina neki pivniar, koji je imao
obiaj, kad je malo popio i vraao se s posla kui, zadrati se u nekoj nonoj kavani
516

i nazdravljati stranim gostima, pa je tako uvijek pri zdravici govorio: Mi se na vas,

vi se na nas... Zbog toga je dobio od nekog pristojnog gospodina iz Jihlave takvu
zaunicu da je kavanar ujutro, kad su pomeli zube, pozvao svoju kerku, koja je
bila uenica petog razreda osnovne kole, i upitao je koliko ima odrastao ovjek
zuba. Budui da to ona nije znala, izbio joj je dva zuba, a trei dan dobio je pisamce
od toga pivniara u kojem se on ispriava za sve neugodnosti koje mu je nanio, i
navodi da nije mislio rei nita prosto, ali da ga ljudi nisu shvatili, jer reenica
zapravo glasi: Mi se na vas, vi se na nas srdite.
Tko govori dvosmislene rijei, mora sve unaprijed promisliti. Iskren ovjek koji
govori sve to mu doe na jezik, rijetko e kada dobiti po gubici. Ali ako mu se to
dogodi nekoliko puta, on e radije pripaziti i u drutvu drati jezik za zubima. Istina
je da o takvom ovjeku svatko misli da je podmukao i bogzna kakav, pa e esto
dobiti i batina, ali to ve donosi sa sobom njegova razboritost, njegovo savladavanje
sama sebe, jer on mora znati da je on sam i da ima protiv sebe mnogo ljudi koji se
osjeaju uvrijeenima, pa kad bi se poeli s njim tui, da bi dobio jo dvaput toliko.
Takav ovjek mora biti skroman i strpljiv. U Nuslama vam ivi neki gospodin
Hauber, i njega su vam jedne nedjelje na ulici u Kundraticama zabunom uboli
noem kada se vraao s izleta od Bartnjekova mlina. On je s tim noem u leima
doao kui, pa kad mu je ena skinula kaput, izvukla je lijepo i no iz lea, a prije
podne je ve tim noem rezala meso za gula, jer je bio od solingenskog elika i fino
naotren, dok su oni kod kue imali same nazubljene i tupe noeve. Ona je kasnije
htjela imati itavu garnituru takvih noeva za svoje kuanstvo, pa ga je svake
nedjelje slala na izlet u Kundratice, ali on je bio tako skroman da nije iao nikamo
nego k Banjetovima u Nusle, gdje je znao, ako sjedi u kuhinji, da e ga Banjet
izbaciti napolje prije nego bi ga tko stigao udariti.
- Ti se nisi nita promijenio - ree mu jednogodinji dobrovoljac.
- Nisam - odgovori vejk - nisam imao vremena za to. Oni su me ak htjeli
strijeljati, no to jo ne bi bilo najgore, ali ve od dvanaestoga nisam nigdje dobio
svoju vojniku plau.
- Ni kod nas je nee sada dobiti, jer mi idemo na Sokal, a plaa e se dijeliti tek
poslije bitke, moramo tedjeti. Ako raunamo da e se bitka zametnuti za etrnaest
dana, tada emo utedjeti na svakom poginulom vojniku zajedno s doplacima 24
krune i 72 filira.
- A to ima inae novo kod vas?
- Prvo, izgubila nam se zatitnica, a drugo, oficirski zbor prireuje u upnom dvoru
kolinje, dok su se vojnici razili po selu i predali se najrazliitijem razvratu sa
seoskim enama. Prije podne su svezali jednog vojnika iz nae kompanije jer je
poao na tavan za nekom sedamdesetogodinjom babom. Taj je ovjek neduan,
jer u dnevnoj zapovijedi nije bilo naznaeno koliko je gornja granica godina.
- I meni se ini - ree vejk - da je taj ovjek neduan, jer kad se takva baba penje
gore po ljestvama, ovjek joj i ne vidi lica. Isto takav sluaj zbio se na manevrima
kod Tbora. Jedan je na vod stanovao u gostionici a neka je ena ribala u
predsoblju pod, pa se neki Chramosta douljao do nje i potapao je - kako da
kaem - po suknji. Suknja joj je bila jako uzdignuta, pa kako ju je on po njoj
517

potapao, ona nita; potapa je on drugi put, potapa i trei put, a ona opet nita,
kao da je se to ne tie, te ti on prijee na djelo, a ona i dalje mimo riba pod, ali se
na kraju okrene licem prema njemu te mu ree: Ipak sam vas upecala, vojnie!
Ta je baba bila stara preko sedamdeset godina, pa je to poslije priala po itavom
selu... A sada mi dopustite da vas upitam, niste li za moje odsutnosti i vi bili u
zatvoru.
- Nije bilo za to prilike - ispriavao se Marek - ali to se tebe tie, moram ti saopiti
da je bataljon izdao za tobom tjeralicu.
- Nita zato - primijeti vejk - postupali su potpuno ispravno, bataljon je to morao
uraditi i izdati za mnom tjeralicu, bila je to njegova dunost jer se o meni tako dugo
nije nita znalo. Bataljon se time nije nita prenaglio... Veli, dakle, da su svi oficiri
na kolinju u upnom dvoru? Moram dakle onamo da se javim da sam stigao, jer je
ionako gospodin natporunik Luk bio jako zabrinut za mene.
I vejk poe prema upnom dvoru vrstim vojnikim korakom pjevuei uz to:
Pogledaj me,
radovanje moje,
pogledaj me
kako gospodinom
uinie mene...
I vejk ue u upni dvor i popne se po stepenicama do sobe iz koje su se uli
oficirski glasovi.
Govorilo se o svemu i svaemu, te su upravo ogovarali brigadu, kakav nered vlada
tamo u tabu, pa je i brigadni autant bacio ulje u vatru istaknuvi:
- Telegrafirali smo im zbog onog vejka, a vejk ...
335

- Hier - viknu iza pritvorenih vrata vejk te uavi unutra ponovi:

- Hier! Melde gehorsamst, Infanterist vejk, Kumpanieordonanz
336

11.

Marschkumpanie!
Vidjevi zaprepateno lice kapetana Sgnera i natporunika Luka s izraajem
nekog tihog oajanja, vejk nije ni doekao pitanje, nego je glasno nastavio:
- Pokorno javljam, htjeli su me strijeljati, zato to sam izdao naeg cara.
- Isuse Kriste, ta to govorite, vejku? - viknu oajno blijed natporunik Luk.
- Pokorno javljam, to vam je, gospodine natporunie, bilo ovako ...
I vejk poe potanko prikazivati kako je sve to zapravo bilo s njime.
Gledali su ga iskolaenih oiju, a on im je pripovijedao sve mogue potankosti, pa
ak nije zaboravio spomenuti ni to da su na obali ribnjaka, gdje mu se desila ta
nesrea, rasle potonice. Kad je zatim spominjao tatarska imena zarobljenika, s
kojima se upoznao na svojem putu, kao npr. Hallimulabalibej, dodavi im jo itav
niz imena, koja je sam stvorio, kao npr. Valivolavalivej, Malimulamalimej,
natporunik Luk nije vie mogao izdrati da ne kae:
- Udarit u vas nogom, vole jedan! Priajte kratko, ali suvislo!
I vejk nastavi dalje sa svojom opirnou, a kad je stigao do prijekog suda i do
generala i majora, spomenuo je i to da general kilji na lijevo oko, a major da ima
518

plave oi.
- Koje na me ustoboi - doda zatim u sroku.

Zapovjednik 12. ete Zimmermann baci na vejka loni iz kojeg je pio jaku
idovsku rakiju.
vejk nastavi dalje sasvim mirno, kako je kasnije dolo do duhovne utjehe i kako je
major spavao do jutra u njegovu zagrljaju. Zatim je sjajno obranio brigadu, kamo su
ga poslali kada ga je bataljon traio kao izgubljena. I stavivi dokumente pred
kapetana Sgnera, iz kojih se vidi da ga je ova visoka brigadna instancija oslobodila
svake krivnje, pridoda:
- Dopustite mi da pokorno javim da se gospodin porunik Dub nalazi u brigadi s
potresom mozga i da vas sve pozdravlja. Molim da mi se izda plaa i novac za
duhan.
Kapetan Sgner i natporunik Luk izmijenie ispitljive poglede, ali uto se otvorie
vrata i u sobu unesoe u nekakvom kablu jetreninu juhu koja se puila.
To je bio poetak svih onih uivanja koja oekivahu.
- Vi prokleti klipane - ree vejku kapetan Sgner, dobro raspoloen pred uicima
koji se pribliuju - vas je spasila samo ova svinjska gozba.
- vejku - nastavi na to natporunik Luk - ako se jo to dogodi, bit e zlo po vas.
- Pokorno javljam, mora biti zlo po mene - salutirao je vejk - kad je ovjek u ratu,
tada mora biti svjestan i znati...
- Nestanite! - viknu na njega kapetan Sgner.
vejk nestane i uputi se dolje u kuhinju. Onamo se ponovo vratio jadni Baloun i
zamolio da bi mogao posluivati pri gozbi svoga natporunika Luka.
vejk je ba stigao na polemiku izmeu kuhara Jurajde i Balouna.
Jurajda je pri tom upotrebljavao dosta nerazumljive izraze.
- Ti si gozbulja prodrljiva - rekao je Balounu - derao bi dok te znoj ne oblije, a
kad bih ti dao da odnese gore jetrenice, ti bi se paklenisao s njima na stepenicama.
Kuhinja je sada imala sasvim drugaiji izgled. Raunarski narednici, bataljonski i
519

etni, astili su se po starjeinstvu, prema planu koji je izradio kuhar Jurajda.

Bataljonski pisari, etni telefonisti i nekoliko podoficira pohlepno su srkali iz
zaralog umivaonika jetreniku juhu, razrijeenu vruom vodom, da bi i na njih
neto dopalo.
- ivjeli! - ree vejku raunarski narednik Vank gloui jedan papak. - Bio je
ovdje maloas na jednogodinjak Marek, pa nam je rekao da ste stigli i da imate na
sebi novu uniformu. Vi ste me sada natjerali u veliku nepriliku. Marek me uplaio da
vau uniformu sada neemo obraunati s brigadom. Vaa se uniforma nala na obali
ribnjaka i mi smo to ve javili preko bataljonske kancelarije na brigadu. Ja vas
vodim u popisu kao utopljenika, pa se uope niste morali vraati i praviti nam
neprilike s dvostrukom uniformom. Vi i ne znate to ste napravili bataljonu. Svaki
dio vae uniforme zabiljeen je kod nas. Nalazi se u popisu uniformi kod mene, u
kompaniji, kao prirast. eta sad ima jednu potpunu uniformu vie. O tom sam
obavijestio bataljon. Sada e nas obavijestiti iz brigade da ste ondje dobili novu
uniformu. A budui da e dotle bataljon u svojim izvjetajima o odjei javiti da ima
prirast jednoga kompleta... Ja znam, iz toga se moe izlei revizija. Kad se radi o
takvoj malenkosti, tada dolaze k nama iz intendanture. A kad se izgubi 2000 pari
cipela, za to se nitko ne brine ...
- Ali ona se vaa uniforma izgubila - ree tragino Vank siui mozak iz kosti koja
mu dopade aka i akajui ostatak ibicom kojom je istio zube jer nije imao
akalice - i zbog takve e sitnice sigurno doi inspekcija. Kad sam bio u Karpatima,
dola nam je inspekcija zbog toga to se nismo drali naloga da se smrznutim
vojnicima skidaju cipele tako da se ne otete. Skidale su se, skidale, ali su kod
dvojice vojnika cipele pri skidanju popucale, a na jednom su bile poderane ve prije
smrti. I gotova nesrea! Iz intendature je stigao neki pukovnik pa da nije odmah,
kako je doao, dobio od Rusa metak u glavu i strovalio se u dolac, ne znam kako bi
se to svrilo.
- Jeste li i njemu skinuli cipele? - upita vejk radoznalo.
- Jesmo - ree zamiljeno Vank - ali nitko nije znao tko je to uradio, pa tako nismo
mogli ni pukovnikove cipele unijeti u popis.
Kuhar Jurajda opet se vratio odozgo i prvi njegov pogled pade na oajnog Balouna
koji je turobno i utueno sjedio na klupi kraj pei i sa stranim oajanjem promatrao
svoj omravjeli trbuh.
- Ti bi lijepo pristajao u sektu hesihasta - ree mu suutno ueni kuhar Jurajda. - I
oni su itave dane gledali u svoj trbuh, dok im se ne bi uinilo da im je oko pupka
zablistala aureola. Onda su vjerovali da su dostigli trei stupanj savrenstva.
I Jurajda zahvati u penicu i izvue odande jednu krvavicu.
- deri, Baloune - ree prijazno - deri dok ne pukne, udavi se, prodrljive!
Balounu se zasuzie oi.
- Kad smo kod kue klati svinje, tada sam ja najprije pojeo dobar komad kuhane
glavine - ree plaljivo Baloun jedui malu krvavicu - zatim itavu njuku, srce,
uho, komad jetara, bubreg, slezenu, komad bedra, a onda...
I tihim glasom nastavi, kao da se pria bajka:
- A onda su dole na red jetrenice, est do deset komada, pa trbuaste krvavice, s
520

oljutenim jemom i emikama, tako da nisi ni znao koje bi prije zagrizao, da li one
sa emikama ili s jemom. A sve se topi na jeziku, sve mirie i ovjek jede i jede.
- A ja vam mislim - jadao se dalje Baloun - da e me tane potedjeti, ali da e me
glad dotui, pa da se neu vie nikada u ivotu susresti s onakvom tavom nadjeva
za krvavice kao kod kue... Hladetinu nisam ba volio, jer ona samo drhti i nije
izdana. No ena bi se udavila u hladetini, ali ja joj nisam priutio za hladetinu ni
komadi uha, jer sam sve to sam pojeo kako mi je najbolje prijalo. Nisam umio
cijeniti tu divotu, to blagostanje, pa sam jednom tasta, pravouitnika, prikratio za
svinju i zaklao je i pojeo, te mi je jo bilo ao da mu poaljem, jadniku starom,
neto kolinja - a on mi je zatim prorekao da u jednom lipsati od glada.
- A to je tu ve sada - ree vejk kome su danas i nehotice silazili s usta sami
srokovi.
Kuhara Jurajdu ve je minuo nagli napadaj saaljenja prema Balounu, jer se Baloun
nekako brzo douljao do tednjaka, izvukao iz depa komad kruha i pokuao itav
komad kruha namoiti u soku koji se u velikoj tavi sa svih strana privijao uz veliki
komad svinjske peenke.
Juraj da ga udari po ruci tako da Balounov komad kruha pade u sok, kao kad pliva
u kupalitu skoi s daske u rijeku.
I ne pustivi ga da izvue dragocjen zalogaj iz tave, pograbi ga i izbaci kroz vrata.
Oajni je Baloun vidio jo kroz prozor kako Jurajda izvlai vilicom taj komad kruha
koji se napio soka i porumenio, i kako ga prua vejku i daje mu uz to komadi
mesa, odrezana s povrine peenke, te mu ree:
- Jedite, moj skromni prijatelju!
- Djevice Marijo! - zakuka iza prozora Baloun. - Propade moj kruh!
I mlatarajui dugim rukama uputi se u selo da pribavi kakav zalogaj.
A vejk, gutajui Jurajdin plemeniti dar, progovori punih usta:
- Zaista se radujem to sam opet meu svojima. Bilo bi mi jako ao kad ne bih
mogao kompaniji i dalje iskazivati svoje vrijedne usluge.
I briui s brade kapljice soka i masti koje su curile s kruha, zavri:
- Ne znam, ne znam kako bi vam bilo bez mene, da su me ondje zadrali i da rat
potraje jo nekoliko godina.
Narednik Vank upita ga radoznalo: - to mislite vejku, koliko e jo trajati rat?
- Petnaest godina - odgovori vejk. - To je jasno, jer je ve jednom bio
tridesetogodinji rat, sada smo dvostruko pametniji nego prije, dakle 30 : 2 = 15.
- Momak naeg kapetana - javi se Jurajda - pripovijedao je da je uo da se nee ii
dalje im zaposjednemo granice Galicije. A onda e Rusi poeti pregovore o miru.
- Tada ne bi vrijedilo ni ratovati - ree vano vejk. - Kad je rat, neka bude rat! Ja
svakako neu prije govoriti o miru dok ne budemo u Moskvi i u Petrogradu. Uope
se ne isplati, kad je ve svjetski rat, vrckati se samo oko granice. Uzmimo na
primjer vede u tridesetogodinjem ratu. Iz kakve su oni daljine, pa su stigli sve do
Njemakog Broda i Lipnice, gdje su napravili takvu zbrku da se ondje jo danas
poslije ponoi govori po gostionicama vedski, te se ljudi meusobno i ne razumiju.
Ili Prusi, koji takoer nisu iz neposredne blizine, pa je iza njih u Lipnici ostala sva
sila Prusa. Doprli su ak do Jedouchova i do Amerike i natrag.
521

- Uostalom - ree Jurajda, kojega je danas kolinje potpuno izbacilo iz ravnotee i

pobrkalo - svi su ljudi postali od arana. Uzmimo, drugovi, Darwinovu teoriju...
Dalje njegovo razmatranje prekide upad jednogodinjeg dobrovoljca Mareka.
- Neka se spasava tko moe! - viknu Marek. - Maloas stie automobilom u
bataljonski tab porunik Dub. Dovezao je sa sobom i onog zasranog kadeta
Bieglera.
- Straan je to ovjek - informirao je dalje Marek. - Kad je izaao s njim iz
automobila upao je odmah u kancelariju. Znate dobro da sam rekao, odlazei
odavde, da idem malo drijemnuti. Ispruih se dakle u kancelariji na klupi i poeh
lijepo tonuti u san, kadli on skoi na mene. Kadet Biegler viknu: Habtacht!,
porunik Dub me osovi na noge i obori se na mene: udite se, zar ne, kako sam
vas iznenadio u kancelariji dok ne vrite svoju dunost! Spava se tek poslije
poveerja! A Biegler na to doda: Odio esnaesti, paragraf deveti kasarnskog
reda! Nato porunik Dub udari akom po stolu i viknu: Htjeli ste me se valjda
rijeiti u bataljonu, no nemojte misliti da je to bio potres mozga, moja lubanja moe
prilino izdrati! Kadet Biegler je dotle neto listao na stolu i proitao uz to naglas
za sebe neki odlomak iz jednog spisa: Divizijska naredba broj 280. Porunik Dub
je pomislio da mu se on ruga zbog njegove posljednje reenice da mu lubanja moe
prilino izdrati, pa mu poe predbacivati njegovo nedostojno i drsko vladanje
prema starijim oficirima, pa ga sad vodi amo kapetanu da se na njega potui.
Zaas dooe Dub i Biegler u kuhinju, kojom se moralo proi kad se ilo gore u
sobu gdje je sjedio cijeli oficirski zbor i gdje je nakon svinjskog buta bucmasti
zastavnik Maly pjevao ariju iz opere Travijate, podrigujui se pri tom poslije
kupusa i masnog ruka.
Kad je porunik Dub uao u kuhinju, vejk viknu:
- Habtacht! Svi ustanite!
Porunik Dub prie vejku sasvim blizu te mu viknu pravo u lice:
- E, sad se veseli, sada ti je doao kraj! Nadjenut u te slamom, da ostane za
uspomenu 91. pukovniji!
337

- Zum Befehl , gospodine porunie - salutirao mu vejk. - Jednom sam itao,

pokorno javljam, da je bila jednom jedna velika bitka u kojoj je poginuo jedan
vedski kralj zajedno sa svojim konjem. Oba lea su otpremili u vedsku, pa sad
stoje ispunjeni u stockholmskom muzeju.
- Odakle tebi to znanje, klipane? - izdera se na nj porunik Dub.

522

- Pokorno javljam, gospodine porunie, od moga brata profesora!

Porunik Dub se okrenuo, pljunuo i gurkao pred sobom kadeta Bieglera gore,
prema blagovaonici. No ipak se nije mogao uzdrati da se na vratima ne obazre za
vejkom i s neumoljivom strogou rimskoga cara, koji odluuje o sudbini ranjenog
gladijatora u cirkusu, ne okrene palac desne ruke i ne vikne:
- Palce dolje!
- Pokorno javljam - viknuo je za njim vejk - ve ih okreem prema dolje.

523

***
Kadet Biegler je bio kao muha. Za to vrijeme proao je kroz nekoliko kolerinih
stanica i nakon svih manipulacija kojima je bio podvrgnut zbog sumnje da boluje od
kolere, on se ve navikao s potpunim pravom na to da ve sasvim nesvjesno svaki
as puta u gae. Napokon je, na jednoj takvoj stanici za promatranje, dopao aka
nekom strunjaku, koji u njegovim izmetinama nije naao kolerinih bakcila, te mu
je ojaao crijeva taninom, kao postolar poderane postole dretvom, i poslao ga na
najblie etapno zapovjednitvo, proglasivi kadeta Bieglera, koji je bio kao para nad
338

loncem, frontdiensttauglich .
Bio je to srdaan ovjek.
Kad ga je kadet Biegler upozorio da se osjea vrlo slabo, rekao mu je sa smijekom:
- Zlatnu kolajnu za hrabrost ipak ete jo moi nositi. Ta prijavili ste se dobrovoljno
u vojsku!
I tako je kadet Biegler poao da osvoji zlatnu kolajnu.
Njegova ojaana crijeva nisu vie izbacivala u hlae onu rijetku tekuinu, ali ipak
esto je osjeao nudu, tako da je put od posljednje etape do taba brigade, gdje se
susreo s porunikom Dubom, bio zapravo sveani pohod kroz sve mogue nunike.
Nekoliko puta je zakasnio na vlak jer je sjedio na kolodvorskim nunicima tako
dugo dok vlak nije otiao. Nekoliko je puta u vlaku zakasnio da prijee u drugi vlak
jer je sjedio na nuniku.
Ali unato svim zahodima koji su mu se ispreivali na putu, kadet Biegler se ipak
pribliavao svojoj brigadi.
Porunik Dub je tada ipak trebao ostati jo nekoliko dana na njezi u brigadi, ali
istoga dana kada je vejk otputovao u bataljon, tabni je lijenik promijenio odluku
o poruniku Dubu kada je saznao da po podne polazi bolniki automobil u onom
pravcu gdje se nalazi bataljon 91. pukovnije.
Bio je radostan to se oslobodio porunika Duba, koji je kao i uvijek dokazivao
svoje razliite tvrdnje rijeima: O tom sam ve prije rata razgovarao s gospodinom
kotarskim predstojnikom.
524

339

Mit deinem Bezirkshauptmann kannst du mir Arsch lecken , pomislio je tabni

lijenik i bio je vrlo zahvalan sluaju to sanitetski automobili polaze gore na
Kamionku Strumilowu preko Zoltance.
vejk nije vidio u brigadi kadeta Bieglera, jer je on preko dva sata sjedio na
oficirskom nuniku s vodom za ispiranje.
Moe se slobodno rei da kadet Biegler nije na takvim mjestima troio vrijeme
uludo, jer je ponavljao sve slavne bitke slavne austro-ugarske vojske, poinjui s
bitkom kod Nordlingena 6. rujna 1634. i svravajui s bitkom kod Sarajeva 19.
kolovoza 1878.
Dok je tako nebrojeno puta potezao vrpcu nunika s ispiranjem i dok je voda buno
letjela u rupu, on bi, pritvorivi oi, zamiljao buku bitke, napadaj konjanitva i
tutnjavu topova.
Susret porunika Duba s kadetom Bieglerom nije ba bio suvie draestan i svakako
je kasnije bio razlogom njihova kiselog odnosa u slubi i izvan slube.
Kad je naime porunik Dub ve etvrti put pokuavao da ue u zahod, srdito je
uzviknuo:
- Tko je unutra?
- Kadet Biegler, 11. markompanija, bataljon N., 91. regimenta - glasio je ponosni
odgovor.
- Ovdje - predstavljao se konkurent pred vratima - porunik Dub iz iste kompanije.
- Odmah u biti gotov, gospodine porunie!
- Priekat u!
Porunik Dub je nestrpljivo gledao na sat. Nitko ne bi vjerovao koliko treba energije
i upornosti da se u takvoj situaciji izdri pred vratima novih petnaest minuta, zatim
jo pet, pa opet pet, dok je na kucanje, lupanje i udaranje nogom dobivao uvijek isti
odgovor: Odmah u biti gotov, gospodine porunie!
Porunika Duba spopade groznica, osobito kad je nakon nadobudnih ukanja
papira proteklo daljih sedam minuta, a vrata se nisu otvorila.
Kadet Biegler je uza sve to bio i toliko taktian da jo uvijek nije putao vodu iz
rezervoara.
Porunik Dub poe u svojoj slaboj groznici razmiljati da li da se moda potui
zapovjedniku brigade, koji e moda izdati nalog da se razbiju vrata i da se odande
iznese kadet Biegler. Palo mu je na um da je to moda povreda subordinacije.
Porunik Dub tek poslije daljih pet minuta ustanovi da zapravo nema vie to da
radi iza onih vrata, jer ve davno ne osjea nudu. No ostao je i dalje pred
nunikom iz principijelnih razloga, udarajui i dalje nogom u vrata iza kojih se ulo
340

uvijek isto: In einer Minute fertig, Herr Leutnant!

Napokon se ulo kako Biegler puta vodu iz rezervoara, i zaas se obojica naoe
licem u lice.
- Kadete Bieglere - zagrmje na njega porunik Dub - nemojte misliti da sam doao
ovamo za istim poslom kao i vi. Doao sam radi toga jer mi se niste prijavili pri
svojem dolasku u tab brigade. Zar ne znate propise? Znate li komu ste dali
prednost?
Kadet Biegler preleti asak u svojem sjeanju, nije li moda ipak uinio togod to
525

bi se protivilo disciplini i naredbama koje se tiu odnosa niih oficirskih inova

prema viima.
U njegovoj svijesti vladala je u tom pravcu golema praznina i provalija.
U koli im nije nitko predavao kako se u takvom sluaju mora vladati nii oficir
prema viemu.
Treba li moda prekinuti vrenje nude i izletjeti kroz vrata zahoda drei jednom
rukom hlae, a drugom pozdravljajui?
- No odgovorite, kadete Bieglere! - izazovno viknu porunik Dub.
I kadet Biegler se sjeti sasvim jednostavnog odgovora, koji je rijeio zagonetku:
- Gospodine porunie, nakon svog dolaska u tab brigade nisam imao ni pojma da
se vi ovdje nalazite, a poto sam obavio sve poslove u kancelariji, poao sam odmah
u zahod gdje sam ostao sve do vaeg dolaska.
I na to doda sveanim glasom:
- Kadet Biegler se prijavljuje gospodinu poruniku Dubu.
- Vidite da to nije malenkost - ree oporo porunik Dub - po mome miljenju,
kadete Bieglere, vi ste trebali odmah, im ste stigli u tab brigade, upitati u
kancelariji ne nalazi li se ovdje sluajno i koji oficir iz vaeg bataljona, iz vae
kompanije. O vaem ponaanju raspravljat emo u bataljonu. Putujem onamo
automobilom, a vi ete sa mnom... Samo nikakva ustruavanja!
Kadet Biegler je naime primijetio da su mu u kancelariji taba brigade odredili
marrutu eljeznikom prugom, a taj mu se nain putovanja inio mnogo povoljniji
s obzirom na trenju njegova debelog crijeva. Ta svako dijete zna da automobili
nisu udeeni za takve stvari. Prije nego projuri sto osamdeset kilometara, ve su ti
pune gae.
avo bi znao to se dogodilo da trenja automobila ispoetka, kad su poli na put,
nije loe djelovala na Bieglera.
Porunik Dub je bio sav oajan to mu nee poi za rukom da provede plan osvete.
Kad su polazili, porunik Dub je mislio u sebi: Samo priekaj, kadete Bieglere, kad
te spopadne nuda, vara se ako misli da u zaustaviti auto.
U tom je smislu, koliko je bilo mogue s obzirom na brzinu kojom su gutali
kilometre, zapodjeo ugodan razgovor o tome da vojni automobili, kojima je odreen
put, ne smiju rasipati benzin te se ne smiju nigdje zaustavljati.
Kadet Biegler primijeti na to potpuno ispravno da automobil, dok negdje eka,
uope ne troi benzin jer ofer iskopa motor.
- Ali ako mora doi u odreeno vrijeme na neko mjesto - nastavljae neumoljivo
porunik Dub - tada se ne smije nigdje zaustavljati.
Kadet Biegler nije na to uope nita odgovorio.
Tako su sjekli zrak preko etvrt sata, kadli odjednom osjeti porunik Dub da mu se
nekako naduo trbuh i da bi bilo probitano zaustaviti automobil, izai napolje i sii u
jarak, skinuti hlae i olakati se.
Drao se junaki sve do sto dvadeset estog kilometra, kad odluno pograbi ofera
za kaput i viknu u uho:
- Stoj!
- Kadete Bieglere - ree porunik Dub milostivo, skaui brzo s automobila prema
526

jarku - eto vam sada prilike!

- Hvala - odgovori kadet Biegler - neu da uzalud zadravam automobil.
Kadet Biegler, koga je takoer pritisnula nuda, odluio je u sebi da e se radije
pokakiti nego da propusti krasnu mogunost da blamira porunika Duba.
Prije nego su stigli u Zoltance, porunik Dub je jo dvaput zaustavljao automobil, a
na posljednjoj postaji ree tvrdoglavo Biegleru:
- Imao sam za objed poljski paprika. Poslat u iz bataljona telegrafsku pritubu na
brigadu. Dali su nam pokvareni kiseli kupus i svinjsko meso neprikladno za hranu.
Drskost kuhara prelazi sve granice. Tko me jo ne poznaje, taj e me upoznati.
- Feldmaral Nostitz-Rieneck, ponos rezervne kavalerije - odgovori na to Biegler 341

izdao je djelo Was schadet dem Magen im Kriege , u kojem ne preporuuje da

se uz ratne napore i tekoe jede svinjsko meso. Svaka neumjerenost na maru
kodi.
Porunik Dub ne odgovori na to ni rijei, nego samo pomisli: Ve u ja provjeriti
tvoju uenost, klipane! Ali zatim malo promisli pa ipak postavi Biegleru ovo
potpuno glupo pitanje:
- Vi dakle mislite, kadete Biegleru, da oficir, kome se vi po svome inu morate
smatrati podreenim, neumjereno jede? Valjda niste htjeli rei, kadete Bieglere, da
sam se prederao? Zahvaljujem vam na toj prostoti. Budite sigurni da u to
obraunati s vama, vi me jo ne poznajete, ali kad me upoznate, tada ete se sjeati
porunika Duba.
Pri posljednjim je rijeima gotovo pregrizao jezik jer su preletjeli na cesti preko
neke vododerine.
Kadet Biegler opet nita ne odgovori, a to je ponovo nagnalo porunika Duba da
grubo upita:
- ujte, kadete Bieglere, mislim da ste uili da ste duni odgovarati na pitanja svoga
pretpostavljenoga.
- Jesam - ree Biegler - ima i o tome propis. Ali prije toga je dakako potrebno
objasniti na uzajamni odnos. Koliko je meni poznato, ja jo nisam nikamo
pridijeljen, tako da prema tome nema ni govora o mojoj neposrednoj podreenosti
vama, gospodine porunie. Dakako najvanije je da se u oficirskim krugovima
odgovara na pitanja postavljenih samo u slubenim stvarima. Dok mi sjedimo ovako
ovdje u automobilu, mi ne predstavljamo nikakvu borbenu jedinicu kakve ratne
manipulacije. Meu nama nema nikakva slubenog odnosa. Obojica putujemo
svojim jedinicama, pa svakako odgovor na vae pitanje da li sam moda htio rei da
ste se prederali, gospodine porunie, ne predstavlja nikakvu slubenu izjavu.
- Jeste li svrili? - izdera se na nj porunik Dub. - Vi jedan...
- Da - ree vrstim glasom kadet Biegler - nemojte zaboraviti, gospodine porunie,
da e o tome to se meu nama dogodilo, svakako donijeti odluku oficirski asni
sud.
Porunik Dub je gotovo pobjesnio od srdbe. Kad se uzrujao, on je obino govorio
jo vee budalatine i gluposti nego kad je bio miran.
Stoga je i sada progunao:
- A o vama e odluivati ratni sud!
527

Kadet Biegler iskoristi tu priliku da ga potpuno dotue, pa stoga ree

najprijateljskijim tonom:
- Ti se ali, drue!
Porunik Dub viknu oferu da stane.
- Jedan od nas dvojice mora nastaviti pjeke - probrblja Dub.
- Ja u se voziti - ree na to mirnim glasom kadet Biegler - a ti, drue, radi to
hoe.
- Vozite dalje - viknu oferu porunik Dub dubokim glasom kao u deliriju i utonu
zatim u dostojanstvenu utnju kao Julije Cezar kad su mu se pribliavali urotnici s
bodeima da ga probodu.
Tako su stigli u Zoltance, gdje su nali sjedite svoga bataljona.
***
Dok su se porunik Dub i kadet Biegler prepirali na stepenicama, da li ima kadet
koji jo nije nikamo pridijeljen pravo na jetrenicu iz one koliine koja pripada
oficirima pojedinih kompanija, dotle su ve svi u kuhinji bili siti te su se ispruili po
irokim klupama i raspriali o svemu i svaemu, dimei iz svojih lula sve u esnaest.
- Danas sam vam pronaao divan izum - priao je kuhar Jurajda. - Mislim da e to
izvriti potpun prevrat u kuharskom umijeu. Ta ti zna, Vanku, da nisam mogao
nigdje u tom prokletom selu nai maurana za jetrenice.
- Herba majoranae - ree raunarski narednik Vank, sjetivi se da je drogerist.

Jurajda nastavi: - Jo je neispitano kako se ljudski duh u nudi laa najrazliitijih

sredstava, kako mu se otvaraju novi vidici, kako poinje pronalaziti sve mogue i
nemogue stvari o kojima ovjeanstvo dotada nije ni sanjalo... Traio sam dakle
po svim kuama maurana, trao sam, traio, objanjavao za to mi treba, kako
izgleda ...
- Trebao si im i miris opisati - javi se s klupe vejk - trebao si im rei da mauran
mirie ba onako kao kad pomirie boicu tinte u drvoredu rascvjetalih akacija. Na
breuljku Bohdalecu kraj Praga...
528

- Ali, vejku - prekide ga moleivim glasom jednogodinji dobrovoljac Marek - pusti

Jurajdu da zavri.
I Jurajda nastavi:
- Na jednom imanju naiao sam na jednog starog isluenog vojnika iz vremena
okupacije Bosne i Hercegovine, koji je odsluio vojsku u Pardubicama kod ulana i
do danas jo nije zaboravio eki. On se poeo sa mnom prepirati da se u ekoj ne
stavlja u jetrenice mauran, nego kamilica.
Nisam zaista znao to da radim, jer svaki razuman i nepristran ovjek mora priznati
da je mauran kralj zaina koji se mijeaju u jetrenice. Bilo je potrebno da se brzo
pronae takav nadomjestak koji bi kobasicama dao onaj karakteristian miris po
zainu. Naao sam dakle u jednoj kui, pod slikom nekoga sveca, svadbeni mirtin
vijenac. Bio je to neki mladi brani par, pa su mirtine granice na vijencu bite jo
dosta svjee. Stavio sam dakle mirtu u jetrenice, ali sam dakako prije toga morao
itav svadbeni vijenac triput oprati u kipuoj vodi, da listii omekaju i izgube suvie
otar miris i okus. Razumije se, da je bilo mnogo plaa kad sam im oduzeo taj
svadbeni mirtin vijenac za jetrenice. Oprostie se sa mnom u uvjerenju da e me
zbog tog svetogra, jer je vijenac bio posveen, ubiti prvo tane. A vi ste jeli moju
jetreninu juhu, pa ipak nitko od vas nije prepoznao da ona mirie na mirtu, a ne na
mauran.
- U Jindichovu Hradecu - javi se vejk - ivio je prije nekoliko godina kobasiar
Josef Linek, koji je na polici imao dvije kutije. U jednoj je drao mjeavinu svih
zaina koje je stavljao u jetrenice i krvavice. U drugoj kutiji je drao praak za
gamad, jer se kobasiar ve nekoliko puta uvjerio da su njegove muterije pregrizle
u kobasici stjenicu ili vabu. On je uvijek govorio da stjenica ima mirodijski miris
kao gorki badem koji se mee u kuglof, ali vabe da u kobasicama smrde kao stara
biblija proeta plijenju. Stoga je on odravao istou u svojoj radionici pa je svuda
sipao onaj praak za gamad. Tako je on dakle jednog dana pravio krvavice, a imao
je upravo hunjavicu. Pograbio je dakle onu kutiju s prakom za gamad i usuo je u
nadjev za krvavice, pa su od toga dana stanovnici Jindichova Hradeca ili po
krvavice samo kobasiaru Lineku. Ljudi su upravo grnuli u duan. A on je bio tako
mudar da se ipak dosjetio da je to zbog onog praka za gamad, pa je od toga
vremena naruivao pouzeem itave sanduie toga praka poto je prije toga
upozorio tvrtku, od koje je nabavljao praak, da na sanduie napie: Indijske
mirodije. To je bila njegova tajna s kojom je otiao u grob, a najzanimljivije je u
tome to da su se sve vabe i stjenice iselile iz kua onih obitelji koje su kupovale te
krvavice. Od toga vremena Jindichov Hradec pripada u red najistijih gradova u
itavoj ekoj.
- Jesi li ve zavrio? - upita jednogodinji dobrovoljac Marek koji se oito htio
uplesti u razgovor.
- S tim bih ve bio gotov - odgovori vejk - ali znam slian sluaj u Bezkydima, no
o njemu u vam priati kad budemo u borbi.
Jednogodinji dobrovoljac Marek poe priati:
- Kulinarsko umijee najbolje se moe upoznati u ratu, a naroito na fronti.
Dopustite da uinim malu poredbu. U mirno smo doba itali i sluali o takozvanim
529

ledenim juhama, tj. takvim juhama u koje se stavlja led, a koje su vrlo omiljene u
sjevernoj Njemakoj, Danskoj i vedskoj. A vidite, doao je rat i vojnici su ove
zime imali u Karpatima toliko smrznute juhe da je nisu ni okusili, a ipak je to
specijalitet.
- Smrznuti se gula dade jesti - primijeti raunarski narednik Vank - ali ne dugo,
najvie tjedan dana. Zbog toga je naa deveta kompanija napustila poloaj.
- Jo u mirno doba - ree neobino ozbiljno vejk - itava se vojska vrtjela oko
kuhinje i oko najrazliitijih jela. Mi smo u Budjejovicama imali natporunika
Zkrejsa, koji se stalno vrtio oko oficirske kuhinje, pa im bi koji vojnik neto
pogrijeio, on bi mu odmah komandirao mirno! i oitao mu: Ti klipane, ako se to
jo jednom ponovi, napravit u od tvoje gubice dobro istuenu prolicu, zgazit u te
u krumpirovu kau, pa u ti dati da to pojede. Izletjet e iz tebe drob s riom, pa
e izgledati kao pikani zec na tavi. Eto vidi, mora se popraviti ako nee da ljudi
misle da sam od tebe napravio fairanu peenku s kupusom.
Dalje izlaganje i zanimljiv razgovor o upotrebi jelovnika za odgoj vojnika prije rata
bili su prekinuti jakom vikom u gornjoj sobi, gdje se svravao sveani ruak.
U pobrkanoj mjeavini glasova isticala se dernjava kadeta Bieglera:
- Vojnik ve u mirno doba mora znati to je potrebno u ratu, a u ratu ne smije
zaboraviti ono to je nauio na vjebalitu.
Zatim se ulo dahtanje porunika Duba:
- Molim da se utvrdi da mi je ve trei put nanesena uvreda.
Gore su se zbili veliki dogaaji.

Porunik Dub, koji je dolazio pred komandanta bataljona s poznatim podmuklim

namjerama prema kadetu Biegleru, bio je ve na samom ulazu pozdravljen od
oficira gromkom galamom. Na sve je odlino djelovala idovska rakija.
Upadali su jedan drugome u rije nianei na jahaku vjetinu porunika Duba:
- Bez konjuara ne valja!
- Poplaeni mustang!
530

- Koliko si se vremena, drue, kretao meu cowboyima na zapadu?

- Krasan jaha!
Kapetan Sgner odmah mu prui au proklete rakije, pa uvrijeeni porunik Dub
sjede za stol. Dohvatio je staru polupanu stolicu i stavio je uz natporunika Luka
koji ga pozdravi prijateljskim rijeima:
- Sve smo ve pojeli, drue!
Tuni lik kadeta Bieglera nije ni bio zapaen, premda se kadet Biegler potpuno
propisno javio kapetanu Sgneru i drugim oficirima oko stola ponavljajui mnogo
puta za redom, iako su ga svi vidjeli i poznavali:
- Kadet Biegler vraa se u tab bataljona.
Biegler uze punu au, sjedne zatim sasvim skromno uz prozor i ekae pogodan
trenutak da izbaci iz sebe neka svoja udbenika znanja.
Porunik Dub, kojemu je udarao u glavu onaj strani miris, kuckao je prstom po
stolu i odjednom se obratio kapetanu Sgneru:
- Kotarski predstojnik i ja uvijek smo govorili: Patriotizam, odanost, dunost i
portvovnost, to je pravo oruje u ratu. Sjeam se toga ba danas kad e naa
vojska u dogledno vrijeme prijei rusku granicu.
---------------------Ovdje se zavrava rukopis Jaroslava Haeka, prekinut smru autorovom 3.
sijenja 1923. Nastavak je od knjievnika i novinara Karela Vanka (1887-1923).
---------------------Kadet Biegler se javi od prozora:
- Prelaziti granice velike drave uvijek je vana operacija. Studirao sam kartu bojita
za svoga posljednjeg boravka u posljednjoj kolerinoj baraci, pa sam ustanovio da
nasuprot nama, na odsjeku koji emo jamano zaposjesti, stoji trokut koji
sainjavaju ruske tvrave: Luck, Dubno, Ravno. Neemo imati protiv sebe samo
pjeatvo u rovovima i nekoliko poljskih topova od osam ili dvanaest centimetara.
Juriat emo na betonske rovove, tui e nas tekim tvravskim topovima. A to je
neto drugo nego rat u polju. Glavnu e rije imati topnitvo; ono e napraviti na
tvravama rupe kroz koje emo mi projuriti kao skakavci. A onda dolazi borba
bajonetama: Hura, hura!
Kadet Biegler je ve bio pijan, i nita mu se na svijetu nije inilo lake nego
osvajanje ruskih tvrava.
A na to je ozbiljno i razborito odgovorio porunik Dub kojemu je pirit takoer
uzdizao mozak i davao mislima krila:
- Potpuno ispravno; ali topnitvo e napraviti samo prolaze; osvajanje i
zaposjedanje tvrava treba da izvri pjeadija; ona mora biti odvana, junana, bez
ikakva straha. Pjeadiju mora voditi ideja, ideja i opet samo ideja. A ta je ideja
patriotizam, ljubav prema caru, briga o uspjehu carevine. Naa vojska to ve
posjeduje, pa emo mi stoga i pobijediti. U ratu pobjeuje ideja, ideja i opet samo
ideja. Ve prije rata govorio je gospodin kotarski predstojnik: Gospodo, kolege,
drugovi! Shvatite kako je to vano: ii u borbu s idejom! Jer za rat je potrebna samo
ideja!
Porunik Dub pogleda ostale oficire pijano i izazovno, ekajui izraze odobravanja.
531

Sam je sebi izgledao kao Eugen Savojski koji je govorio: Za rat su potrebni novci,
novci i opet samo novci! a nije mu ni palo na um da je njegov program tee izvriti
nego lozinku grbavog francuskog princa.
No kapetan je Sgner gledao pospano i bezizraajno nekamo u kut, a natporunik
Luk je noem strugao nokte.
Dub poe iznova:
- Najveu ulogu u odravanju vojnikog duha igra u vojnika njihov odgoj. On se
dobiva u koli, a dajemo ga mi, uitelji, odgojitelji, profesori; mi polaemo osnove
vojnikom duhu kakav je potreban za rat. A moete primijetiti da je odnos
obrazovanih ljudi, inteligencije, prema ratu sasvim drugaiji nego odnos obinih
vojnika; za njih rat ne znai nita drugo nego djevojke, karte i pijanevanje. Zar nije
istina?
I Dub istrese u sebe punu au rakije koja je zaudarala denaturiranim piritom.
Kadet Biegler se kraj prozora blesavo smjekao. Kapetan Sgner je neto
promrmljao i izaao napolje. Nekoliko je oficira spustilo glavu na stol i zaspalo,
putajui otre zvukove, a Dub je, ve potpuno pijan, ne vladajui vie jezikom,
blebetao:
- Sve za cara! Sve za djecu! Najvia vrednota na svijetu jest srea drave! ivjela
vojska! Sve za djecu!
Tako je pod krovom galicijske kole lozinka starog cara, koja se inila plemenitom i
najovjeanskijom, odjekivala u uima oficira carske vojske od kojih nijedan nije
bio kadar ne samo da misli, a nekmoli da shvati, da je ta lozinka u praksi trebala da
ima isti rezultat kao i briga seljakinje za odojke kad im daje u kopanju mlijeko: da
to prije dorastu za klanje, da imaju prhkije i finije meso, da se to prije ugoje i da
onda pod mesarovim noem vrate stostruke kamate.
Dub koga je ve zahvaao delirij vikae dalje:
- Ideja, ideja, ideja! Da nema Austrije, morali bismo je stvoriti! Neka ivi pokojni
Palacky!
I zatim se svali sa stolice pod stol.
Kapetan Sgner se vratio, a za njim uleti u sobu kuhar Jurajda, zajapuren, razdraen
i bijesan; skupio je pete, salutirao bez obzira na to to na glavi nema kape i
raportirao:
- Pokorno javljam, on ga je poderao! itava ga je poderao! Zajedno sa pagom!
Gospodine kapetane, pokorno javljam, ja nisam kriv; stavio sam ga da se hladi, a on
ga je poderao! Tako divan pekvurt! Imao je najmanje dvije kile! Ah da sam znao
da je predodreen da pojede tu kobasicu!
- Kuharu, recite suvislo to se dogodilo! Zato ste uli amo? Zar je sada raport? Sto
mu gromova, ta vi ulazite u oficirsku sobu kao u krmu! - izdera se kapetan Sgner
na uplaenog kuhara.
Kuhar se ponovo isprsi:
- Pokorno javljam, gospodine kapetane, vi ste mi zapovjedili da napravim
pekvurt; ja sam ga dakle napravio. I odnio sam ga u podrum da se ohladi; stavio
sam pod njega daicu, a drugu daicu odozgo i na to dva velika kamena, da se
prea; tako se to radi. No vidio me momak Baloun kad sam ga nosio u podrum, pa
532

se kasnije onamo uuljao i poderao ga; nije ekao ni da se ohladi. Pokorno javljam,
gospodine kapetane, vi neete dobiti taj pekvurt jer ga je poderao momak
gospodina natporunika Luka. Tako! A ja za to nisam kriv!
Kapetan koji je ve od Luka uo za prodrljivost njegova sluge prodrma usnulog
natporunika jedva zadravajui smijeh:
- Ti, Luku, hajde da to uredi; tvoj nam je Baloun poderao pekvurt; zna kako
si se veselio da e ga jesti s octom i lukom. Primi, kolega, moje sauee!
Pospani Luk prokune neto, pripae sablju i pojuri s kuharom niz stepenice. Dolje
u dvoritu sjedio je na gomili cjepanica Baloun, a nad njim je, s lulom u zubima,
stajao vejk i govorio mu:
- Vidi li, svinjo, dokle te je dovela tvoja slijepa strast? Poderao si oficirima
pekvurt! Da si ga poderao gospodinu natporuniku, tome se ne bih udio, jer je
on dobar ovjek! Klipane odurni, zbog toga e te strijeljati, vole jedan glupi! Isuse i
Marijo, a to e biti ako nije dobro kuhan, pa je u njemu ostala trakavica? E moj
drue, dobit e trakavicu.
Natporunik se najprije izdere na vejka:
- utite, sto mu gromova, klipane, dat u vas zatvoriti da ete pomodrjeti! A ti,
svinjo jedna, Baloune, to si uradio sa pekvurtom?! Do bijesa, marvo, ustani kad
s tobom govorim!
vejk izvadi lulu iz usta pa ree:
- Pokorno javljam, on ne moe ustati. On je potpuno shrvan. Kobasica je bila teka
preko dvije kile. U Nuslama je, gospodine natporunie, bio jedan kuevlasnik
kojemu su prilikom ruka uvijek morali privui postelju do stola; on se uvijek tako
naderao da ne bi do nje mogao doi. Ljudi, gospodine natporunie, pokorno
javljam, pate od svakojakih i mnogobrojnih slabosti; ivjela vam je u Jinonicama
neka krojaica, vrlo dobra ena, koja je...
- utite, vejku, ili u vas probosti - prosikta natporunik - Vi nemate tu nita da
govorite! Ustani, morski pse, kravo, pseto prodrljivo! - zasikta na Balouna. - Sto
mu gromova, vejku - ree videi da vejk zauzima stav mirno - ako samo pisne,
zatjerat u ti sablju u trbuh - i bijesno izvue sablju iz korica.
- Ja sam samo htio rei, pokorno javljam - nasmijao se blaeno vejk - da bi takva
smrt bila za mene dobra i krasna. Ja sam vam, gospodine natporunie, itao
jednom u kalendaru lijepu pripovijetku o tome; bila je vrlo lijepa i dirljiva. Bio je to
jedan markiz u Francuskoj, koji je imao slugu, staroga komornika, a kad je ondje
nastala revolucija pa su seljaci pljakali svuda po dvorcima, tada je taj markiz
pomutnjom ustrijelio svoga komornika. Kad je komornik ve umirao, pa je markiz
htio poslati po doktora, ree mu taj komornik: Ne aljite po lijenika, vaa milosti;
ja rado umirem. Pa zar niste vi, vaa milosti, kad ste me pogodili u trbuh te sam
riknuo, uzviknuli: 'Mon Dieu! Zar si to ti, Jos? Pardon!' Meni je to dosta. I umro
je, ispruio se mrtav. Pokorno javljam, gospodine natporunie, moete me sada
slobodno probosti!
vejk otkopa dva dugmeta na bluzi, povue se za korak od Luka i ree
deklamirajui podignutim glasom:
- Gurnite dakle hladni elik u moje raspaljene grudi, neka mi on rashladi ar moje
533

strastvene krvi!
- vejku, vole jedan zar da poludim zbog vas? Isuse i Marijo, pa ja moram ustrijeliti
sama sebe zbog tih vaih gluposti! - zavapi natporunik hvatajui se za glavu. - Moji
ivci, moji ivci!
vejk zakopa bluzu i ree:
- Nemojte to raditi, to bi bila glupost, pokorno javljam, gospodine natporunie!
Ako vas ve ustrijele Rusi, bit e to za Austriju jeftinije, a ovako bi to morao platiti
vojni erar; ne dobivaju se badava ni revolverski meci. Znate, gospodine
natporunie, ono o hladnom eliku i raspaljenim grudima znam iz Gradskog
kazalita na Vinohradima; ondje igraju takve komade. Ondje vam ljudi sve paljivo
promatraju i sudjeluju u igri: jednom su davali dramu Kralj Vclav i njegov
krvnik. Pokorno javljam, taj vam je kralj bio na veeri u kundratikoj gostionici,
pio je vino i stalno je govorio: Gromovi boji - gromovi boji! Jedan od one
gospode usuo mu u au otrova da ga se rijee; kralj htjede ispiti pa podie au i
ree: Gromovi boji! a neka mu bakica ak s galerije preplaeno viknu: Mladi
gospodine, ne pijte, otrovano je! A jednom opet...
Natporunik Luk zapui sebi ui, pogleda bijesno vejk a prevrui oima tako da
su mu se podlile krvlju, udari nogom shrvanoga Balouna i obrati se raunarskom
naredniku Vanku:
- Balouna treba vezati tri dana po dva sata; recite to vodniku! Je li istina da je on
pojeo kobasicu?
I ne doekavi odgovora, natporunik odjuri iz dvorita kao tane iz puke, vejk je
za njim dugo gledao svojim dobroudnim pogledom oiju plavih kao potonice. Kad
se vie nije ulo zveckanje sablje o stepenice, obrati se vejk oajnom Balounu:
- Vidi blesane, to si sam sebi nadrobio; nisi bio daleko od vjeala. Ve sam ti drugi
put spasio ivot, ali vie to neu uiniti, potene mi rijei! Zar estiti vojnik dere
oficirima njihov pekvurt? Kad bi to doznalo Njegovo Apostolsko Velianstvo, na
prejasni car, ta bi pomislio o nama, o tebi i o meni?
I vidjevi da vjeno gladni gorostas jeca i da rukavom brie suze po licu, skinu mu
kapu i pogladi ga po kosi rekavi:
- No, no, ne cmizdri i ne deri se kao stara kurva; valjda nee plakati zbog takvoga
govna kao to je vezanje. ekaju nas, drue, mnogo gore stvari. U Radlicama je
bila jedna ugljenarka koja je uvijek govorila: Bog nikada ne napravi takvo zlo da ne
bi mogao napraviti jo gore.
Doao je vodnik s konopcima i dva vojnika s nataknutim bajonetama, pa odvedoe
Balouna i svezae ga kraj kole o mladu lipu. Odozgo s prozora dovikivao im
porunik Dub:
- Samo dobro sveite tu svinju, neka poemi! Neka stoji na samim prstima kao
balerina! Vodnie, ako dobro ne sveete toga klipana, ja u svezati vas, i to
vlastoruno! Vi me jo ne znate; sto mu gromova, velim da me ne znate!
I vodnik pritegnu konopce da su se zarezivali u meso.
- Popusti konopac, poseri se na njega - gunao je vejk - ta on je blesav; on je
obini flaksman, rezervna lula sa sadrenom glavom!
Kraj svezanog Balouna postavie strau, da pripazi da se delinkvent ne bi
534

onesvijestio; a zasieni Baloun, pod utjecajem sasvim ekog radikalizma, obrati se

vejku rijeima:
- Kad odsviraju kraj tome ratu, otii u ja k njemu pa u mu rei: Poljubi ti mene u
dupe, poserem se ja na tebe; ja imam svoj mlin, a ti si boji gladu; ti si nezasieni
inteligent, hvalisavac!
Bilo je ve vee i sunce je zapadalo bacajui krvave zrake na svezanog Balouna.
Vojnici su gonili u selo itavo stado stoke koja je preko dana pasla na livadama i u
umama. Mukanje krava i pucketanje bieva podsjetilo je Balouna na kuu, sueno
meso i peene hljebove; suze mu ponovo preplavie oi. Gledao je u sunce koje je
zalazilo na onoj strani gdje je stajao njegov mlin, i pla potrese njegovo itavo tijelo:
- Zato me, boe nisi radije stvorio kao vola? Onda bar ne bih bio nikada toliko
gladan! Kako bih se mogao napasti na tolikoj zemlji kojom smo ve proli!

Vodnik je doao odvezati Balouna kad je ve bio mrak. Baloun je promatrao modre
pruge na oguljenim zapeima, trljao je ruke i teturao kao pijan, vejk ga je tjeio: Ne tari glave zbog toga, ovdje se kazne ne unose u knjige. Strogost prema
siromanim ljudima potrebna je, drue, i u ratu. Kud bi svijet stigao kad bi se
ljudima sve doputalo! Ja sam, brate, sada kad sam bio zarobljen od austrijske
vojske, vidio velik dio fronte i svagdje je vladala najvea strogost i disciplina.
Vojnike su vezali i kod dajmajstera, vojnike su vezali i kod strijelaca, vezali su ih i
kod trideset este pukovnije, a kod honveda stavljaju im pange. Svijet, vojska i
Austrija poivaju na redu i strogosti; kazne moraju biti, pa i bog, koji je
najmilosrdniji, kanjava sve, pa ne bi ni tebi oprostio da si mu pojeo pekvurt teak
dva kilograma. Sada idi na veeru jer smo ti je sauvali. Ali zapamti: strogost je
prema siromasima potrebna, pa makar oskudijevali i najpotrebnijim!
***
Na klupi u jednom razredu leao je kadet Biegler, preplaen, blijed i ut. Na stolici
nasuprot njemu sjedio je natporunik Luk, a kraj glave mu je stajao kapetan
Sgner i govorio zlovoljno:
- Dakle vi, kadete Bieglere, i opet u bolnicu? Prekrasno! Ali to je zaista dobro. Jeste
535

li ve bili na bolesnikom pregledu? Niste bili. Prema tome jo i ne znate sigurno ta

bi to bilo. A je li bila lijepa? I koliko vas je to stajalo? Proklete cure! Luku, ti si
stalno zdrav? I ja isto tako; ne dao bog da to naie! Kadete, poslat u vam amo
lijenika. A ti, Luku, poalji amo vejka, da donese kadetu ako bi mu to trebalo.
No, servus!
I pozdravivi nehajno i nekako ironino, izae iz sobe.
Natporunik Luk upita jo kadeta Bieglera:
- To si dakle dobio za uspomenu od one milosrdne sestre? Od one plavue,
Poljakinje? Zar je ona zaista von? ak baronesa! No zdrav bio, to je nobl! Poslat
u ti amo vejka da ti ne bude tuno. Servus!
I ode i on, sav veseo kako kadet beznadno vrti i klima glavom.
Kadeta Bieglera je svalila na tu klupu - tako je bar mislio - ljubavna pustolovina
koju je proivio one veeri kad je Baloun bio posljednji put svezan. Izaao je u
susjedno selo, gdje je bila bolnica i sestre, a jedna se odmah u njega zaljubila. On
joj je uzvratio ljubav, dao joj pedeset kruna i prsten koji mu je na rastanku navukla
na prst njegova beka zarunica rekavi: Da me ne zaboravi! i pri tom je tako
plakala da je postajala bojazan da se ne utopi u suzama. A ta sestra, videi njegovu
portvovnost, otpratila ga je navee i dosta se voljko dala od njega zavesti.
A kadet se sada sjeao te sestre tiho proklinjui:
- Um Gottes Willen! Ako me ovako odvezu u Be, pa doe Mitzi da me pohodi!
Grom ubio tu kurvu!
- Pokorno javljam - stade pred njega vejk - gospodine kadete, alje me k vama
gospodin natporunik da vam budem na slubi. Kazao mi je da ste bolesni.
Gospodin natporunik je rekao da trebate utjehe. Ja u vam, gospodine kadete, sve
donijeti.
- vejku - zavapi kadet - pomozite mi da ustanem; odvedite me u nunik!
vejk ga uhvati pod pazuho:
- Po zapovijedi, gospodine kadete! Pokorno javljam, da li na malu ili veliku nudu?
Mogao bih vam odmah ovdje raskopati hlae. Iako, idemo polako. Eins, zwei! - i
povede ga na kolski zahod.
Kadet se pomokrio kripei zubima, dok mu se elo orosilo znojem:
- Hergott, kako boli!
A vejk ga saalno upita:
- Pee li vas jako, gospodine kadete? Proi e to, bolest traje samo kratko vrijeme,
oko tri nedjelje. To, gospodine kadete, nije uope nikakva bolest to je samo mala
neugodnost. Tako, a sada opet lezite, morate se sada uvati.
I postavi kadetu bluzu pod glavu, pokrije ga kabanicom i sa zanimanjem ga upita:
- Imate li to ve dugo, gospodine kadete? Ne tarite glave zbog toga, nije to nita.
Poslat e vas u bolnicu i davati vam ondje santalove pilule, ispirati hipermanganom i
za nekoliko mjeseci bit ete opet zdravi kao ribica. Bio vam je na Smchovu neki
gospodin Regl, trgovaki putnik, pa je i on dobio takvu bolest od jedne gospoice u
Belgiji. Oni su tu gospoicu nazivali Silva, no ona se nije tako zvala; krsno joj je
ime bilo Katarina, a bila je iz Doubravica; ja sam joj poznavao oca, bio je
zvjerokradica pa je jednom nastrijelio lugara. Ali taj je lugar bio otar prema
536

zvjerokradicama kao hrt, a zeeve je znao sve do jednoga. Taj je dakle gospodin
Regl udvarao toj Silvi i dopisivao se s njom. No s njom se dopisivao i neki tenor iz
smchovske Arene. I tako je taj gospodin Regl, kad je ve dobio bolest, otiao do
doktora Wirtha na Smchovu pa mu rekao da se u snu preplaio, pa mu se to i to
dogodilo. A gospodin doktor se raspalio te mu rekao: ovjee, zato mi radije ne
reknete da ste to dobili na propuhu! Zato me ne biste malo zabavili? Ta ja nisam
doktor, ja sam princeza koja voli bajke! i poslao ga u bolnicu Kreibichu. Inae je
taj gospodin doktor bio vrlo strpljiv, ali je bio lijenik okrunog ureda, pa su ga ljudi
mnogo ljutili. Tako doe jednom k njemu ena nekog zidara koji je uvijek preleao
zimu u reumatizmu, da joj doktor neto potpie na raun bolesnike blagajne.
Doktor potpie ceduljicu i upita: Kako je staromu? - Neprestano loe, milostivi
gospodine, proguna stara, neprestano je smrzavica, pa nema nikakva posla
A uzima li one prake koje sam mu dao? - upita doktor i pripie neto na stolu. Uzima. - Onda ga lijepo pozdravite, majice! - ali baka ne odlazi, nego pita
doktora: Milostivi gospodine, zar ne bi bilo dobro da ga namaem? - Namaite
ga, majice! - A da kuham kamilice i lipov aj? - Kuhajte mu, majice, to
hoete! - Ali, milostivi gospodine, rekla mi je susjeda da e mu biti bolje ako ne
bude uzimao te prake, to mislite o tome, milostivi gospodine? Doktor vie nije
izdrao, nego je bacio pero na pod: Majice, ja sam dvadeset godina studirao, a
dvadeset godina sam doktor, a vi posluajte onu baku, a moju diplomu stavite na
zahod!
Eto pokorno javljam, gospodine kadete, ni taj ga gospodin Regl nije posluao, pa
nije iao u bolnicu sve dok ga nisu onamo odvezli u grozniavom stanju. Dobio je
upalu jaja, bubrega i tko zna to jo. Vratio se iz bolnice slab kao trlica. A onda je
jo dobio tuberkulozu, pa su mu morali izvaditi obadva jajeta. Ispoetka ga je to
jako peklo, ali takva bolest nije nita, i nita se zla od toga ne moe roditi. Pee li
vas jo jako, gospodine kadete, ili vam je ve bolje?
- vejku, ako ne znate pripovijedati nita veselije, onda utite! - zavapi kadet,
uplaen ugodnim perspektivama koje mu je ocrtavao ordonans kompanije.
A vejk, napunivi lulu, upita:
- Pokorno molim, smijem li puiti? - a nakon prvog dima dobroudno nastavi:
- Znate, gospodine kadete, ja bih vam, pokorno javljam, umjesto kapavca radije
zaelio sifilis; vi, gospodine kadete, niste ba glup ovjek pa biste s tim mogli
napraviti lijepu karijeru. Od sifilisa se dobiva umekanje mozga, paraliza ili kako se
ve zove; nju ima gotovo svaki general. Vi ste, gospodine kadete, jo mladi pa biste
mogli brzo postati general. Kako bi vam se radovali tatica i mamica! Ali da biste
mogli dobiti tu paralizu, morali biste se gospodine kadete, vrlo paljivo lijeiti. Bio
vam je na Vyehradu jedan natkonobar koji je od sobarice dobio sifilis, no on to nije
htio nikomu povjeriti: bojao se lijenika kao vatre; govorio je da babe s herbarijem
znaju svaka za se vie nego obadva medicinska fakulteta, njemaki i eki zajedno.
Ali, pokorno javljam, priprosti ljudi zaista poznaju mnoge bolesti; oni poznaju
bolesti o kojima doktori nisu nikada ni uli. Kad sam ja iao u logor u ern
Kostelec, tada je ondje bila, gospodine kadete, neka baba Medick. Ona je obilazila
tagljeve i nosila nam buhtle i kavu; buhtle je prodavala po dva, a kavu po tri
537

novia. Ta je starica ve sigurno umrla, dao joj bog rajsko naselje, ali kava joj je
uvijek, mrcina, bila mizerna, kuhala ju je od ira i cikorije. I ta je Medick, znate,
gospodine kadete, takoer imala takav herbarij; ona je znala i molitvom odgoniti
suiavu groznicu. Jeste li ve kada uli za takvu bolest, gospodine kadete? Niste
uli, vidite, ni ja nisam uo, ali im bi koja djevojka poela blijedjeti, odmah bi
poeli stari kukati da je dobila suiavu groznicu, pa bi otrali po babu Medicku. A
dok smo mi bili u logoru, gospodine kadete, djevojke su ondje blijedjele esto i
mnogo. Tada bi baba takvoj djevojci naloila da klekne, da moli Zdravu Mariju, te
bi gledala da li se trese; ako se tresla, tada je bolovala od suiave groznice. A tada
su se jo, pokorno molim, gospodine kadete, djevojke zaista tresle, tada su se jo
molile vrlo pobono te jo nisu znale pisati pod Marijinu sliku na Svetoj Gori:
Djevice koja si zaela, a da nisi zgrijeila, daj da ja grijeim, ali da ne zanem!
Baba bi je mjerila koncem namoenim u posveenoj vodi, ocrtala bi kredom krug
oko nje po podu, otrla bi o nju granicu bazge i viknula: Djevice Marijo, djevojka
ima suiavu groznicu. Neka bude bog s nama, a zlo neka odlazi od nas!
Mi smo ondje spavali kod nekog lonara koji je imao lijepu ker, a s njom je polazio
u branje jagoda neki vodnik iz nae regimente. A i ta je djevojka odjednom poela
blijedjeti, pa je i k njoj dolazila ta Medick da joj bajanjem odgoni suiavu
groznicu. A kasnije, kad smo na to ve skoro zaboravili, odjednom dobije onaj
vodnik od nje pismo da ima blizance i neka je uzme za enu. A njezin je otac
nadodao ispod pisma: Gospodine vodnie, uinite svoju dunost kad ste nam ve
ker upropastili! Ja sam znao da je suiavu groznicu dobila od vas i da ste se
zajedno prehladili. No nije li vam mrsko, gospodine kadete, to vam priam tako
duge prie?
- vejku, vi ste iva kronika - ree zainteresirani kadet - no zaboravili ste rei to je
bilo s onim natkonobarom...
- Mislite, s onim natkonobarom iz Vyehrada? - upita vejk obradovan to ga kadet
prvi put slua bez protivljenja, bez psovanja i zamki:
- Nita! Toga je natkonobara lijeio stari Ludvk iz smchovske Arene, koji mu je
uvijek kupovao u drogeriji federvajsa da time posipa irove. No, a kasnije je tome
natkonobaru poelo otpadati meso s kostiju, dok se nije jednog dana objesio kraj
crkve u Chuchli, ali i to je bilo za nj sretno rjeenje jer je on bio civilist, pa ne bi
postigao generalski in da je imao, recimo, i pet paraliza i uzetost mozga! Znate,
gospodine kadete, sada ima mnogo tih bolesti, a vojnici koji ne mogu svojom
glupom pameti shvatiti da je krasno umrijeti za naeg cara, namjerice ih stjeu.
Takav magarac, ulazei u vagon, ne vie: Zbogom, Prae! nego se dere: Do
vienja za nedjelju dana! Imam ve i kartu za povratak! Kupio sam je za tri krune
kod Napoleona.
- Habtacht! - viknu odjednom vejk i skupi pete.
Na vratima se pojavio kapetan Sgner i doktor Stein. Doktor se obrati kadetu:
- Svucite se. I poe ga pregledavati gurajui Biegleru glavu meu koljena, jer je bio
jako kratkovidan. vejk je radoznalo pratio lijeniki pregled i presluavanje.
- Nita nee biti - ree zatim doktor - to je obini mokrani zastoj, teko mokrenje.
Jeste li, kadete, pili rakiju? Poaljite k meni po prake, pa e sutra biti sve u redu!
538

No servus, imam mnogo posla - i odjuri u pratnji kapetana.

- Pokorno javljam, idem po te prake - ponudio se vejk - ali mi je jako krivo to
niste dobili sifilis. Mogli ste brzo postati general i obradovati tako svoje stare, brine
roditelje. Vidite, gospodine kadete ...
Nije dorekao jer mu je kadetova cipela poletjela u lice i oskliznula se o nos, tako da
se viks obrisao o lice i u oima mu zablistalo. Kadet ustade kao da ga nikada nije
nita boljelo, i riknu pokazujui mu vrata:
- Mar! Mar! Stoko, svinjo morska, kako se usuuje? Isuse i Marijo, pseto jedno,
predat u te vojnom sudu, da te strijeljaju!
Kad je vejk doao dolje, upita ga jednogodinji dobrovoljac Marek to je radio
gore i kod koga je to bio lijenik, a vejk pljujui u maramicu da otare mrlje latila s
lijevog obraza, ogledajui se u razbitom ogledalcu, odgovori bezazleno:
- Gospodin kadet Biegler nije se nikako mogao pomokriti. Bio sam kod njega i
dvorio ga, vrlo smo se lijepo i ugodno zabavili...
- Ba srea! - usklikne Marek. - Ja ga upravo trebam da umre junakom smru, a
ne da se valja po bolnicama. Dat u mu da izvri takve zadatke da e dobiti za njih
bronanu kolajnu Fr Tapferkeit

342

, malu srebrnu, veliku srebrnu, malu zlatnu,

343

veliku zlatnu, signum laudis

i blagoslov od pape. Dat u mu da baci u zrak
neprijateljsko skladite baruta, poslat u ga da zapali Petrograd, dat u mu da on
sam zarobi ruski generalni tab. Izvrit e u povijesti nae pukovnije takva djela da
344

e se poslije rata pjevati Te Deum njemu, kadetu Biegleru.

vejk ga je paljivo sluao, a onda ree:
- Vi ete, ini se, napriati krasne budalatine!
Zatim izvadi paketi vojnikog duhana i, sjeckajui ga nasitno, klekne uz klupu i
zapjeva:
U Brnu Kod dobrovolje, holariholaho,
plesale su dvije drolje, holariholaho.
I ja sam jednom ondje bio, holariholaho,
i jednu sam osvojio, holariholaho.
Dva seksera njoj sam dao, holariholaho,
cijelu no je milovao, holariholaho.
U ponedjeljak divna slika, holariholaho,
u mene je ba muzika, holariholaho.
Doktor tad mi ui probi, holariholaho.
Gdje to, Franta, i ti dobi? - holariholaho.
Dobih to od one drolje, holariholaho,
U Brnu Kod dobrovolje, holariholaho!
ehoslovaki nauno-vojni zavod skuplja sve vojnike pjesme i dosjetke koje su
nastale za svjetskog rata. Dajem mu, eto, besplatno na raspolaganje sve popijevke i
dosjetke dobrog vojnika vejka.

539

IV. ZA NEPRIJATELJEM

U svakom zanimanju stjeu se iskustva i dolazi se do otkria prema kojima se moe

tano odrediti razvoj buduih dogaaja. Stari e vam ovari bolje prorei kakvo e
biti ujutro vrijeme, nego promatranica meteoroloke stanice na Petinu; djevojke
kod Prane brne

345

znaju na prvi pogled da li se isplati prijei preko ulice i zamoliti

346

cigaretu od ozbiljnog gospodina koji nou razgledava zgradu ivnostenske banke ;

lijenici e vam unaprijed rei ako imate tuberkulozu, a nemate novaca, da ete od
nje brzo umrijeti; tavie, u prakom redarstvenom ravnateljstvu postoji i jedan
savjetnik koji zna po tome kada optuenik zaite au vode, da e zatim sve
priznati.
Isto tako, kad su vojnici marbataljona devedeset prve pukovnije u Zoltancu dobili
odjednom nalog da kopaju nove i velike zahode, stari su vojnici rekli vrlo ozbiljno:
- Deki, nije to bez vraga, sutra ili najkasnije prekosutra polazimo odavde.
Nastupaju ozbiljni dani.
Nitko na svijetu ne bi mogao objasniti taj odnos izmeu zahoda i austrijske vojske,
ali jedno je djelovalo na drugo isto onako kao to sunane pjege djeluju na
eruptivnost vulkana. Nitko se nikada nije brinuo po selima u kojima je logorovala
vojska, gdje e vojnici vriti nudu, no im bi dole neke naredbe o kretanju, tada bi
vojnici dobili lopatice, lopate, sjekire i strogu zapovijed da valja napraviti prostrane i
velike vojne zahode. Izgledalo je kao da se vojne jedinice uvijek plae da e ih
ogovarati one jedinice koje e doi na to mjesto poslije njih.
U Zoltancu su vojnici poeli kopati zahodske jame navee, a rano ujutro ve je bila
uzbuna; u tab pukovnije stigla su dva oficira iz generalnog taba. Dovezli su se u
blatnom automobilu, a vojnici, stojei u redovima, pozdravljali su ih radosnim
primjedbama:
- Grom pukao u njih! Kad se samo pojave ti nitkovi u muzikantskim kapicama, ve
to znai polazak i krvoprolie. Sam bog zna, zato su ti Rusi tako glupi da
540

neprestano bjee, kao da je to nama nekakav uitak da ih gonimo.

A onda je poelo: kompanije se poredale na seoskom trgu, do njih su dolazila
opskrbna kola i zapoe dijeljenje. Svaki je vojnik dobio dvjesta naboja, dva i po
kruha za pet dana unaprijed, dvije konzerve, pregrt dvopeka, vreicu kavine
konzerve; bio je to teret za maloga slona, a ne za ovjeka koji treba da prijee na
dan etrdeset kilometara. No bio je to austrijski ratni sistem, jer se nikada nije znalo
kad e se poeti bjeati ili gdje e se na maru izgubiti komora.
Vojnici su s tihim uzdasima slagali konzerve i kruh u teleake, a naboje u rance,
teleake i nabojnjae. A iza kompanije vejk je govorio Balounu:
- Tako, sad emo ih malo mi potjerati! Ali ti, robe, nemoj misliti da je sve to za
danas, to ti je za nedjelju dana. Sada nee vidjeti kuhinje dok neprijatelja ne
pobijedimo i rasprimo. Tek tada e biti odmor, pa emo dobiti menau. Moda e
se i rum fasovati.
- Majko boja klokotska! - zavapi Baloun. - To su moji posljednji asovi. Ja znam
da u to pojesti prije nego gospodin kapetan rekne: Mar!
- Ne budi vol! - ree mu sveano vejk. - Sjeti se svoje zakletve i vojnike asti!
Bio je u slavi, u dvanaestoj domobranskoj pukovniji, jedan vojnik, neki Strek,
dobar, ali nesretan magarac; bio je blesan. Kad je unovaen pa je dospio u vod
kaprala Endlera, govorio mu je Endler: Vi ste tako blesavi da uope nije mogue da
bi tko mogao biti tako blesav. Ja se udim kako je doktor, koji vas je unovaio,
mogao biti tako blesav da nije spazio da ste vi blesan. Taj je dakle Strek bio isto
tako prodrljiv kao to si i ti. Kad se podijelio kruh, on ga je stavio pod deku i
grizao pomalo hljebac a da ga nije ni rezao, pa do ponoi nije imao vie ni korice.
No on je uvijek u takve noi isputao toliko smrada da su njegovi susjedi ujutro
odlazili na lijeniki pregled, i doktor im je uvijek preporuivao leanje jer su
otrovani. Ali napokon se to otkrilo, pa su Streka uvijek nou izbacili napolje, te je
spavao ak kraj tavana da ga nitko ne nae. Tako je kod vojnika izgubio svako
potovanje, pa ga nitko nije ni drao za vojnika, svi su se derali na njega, a kapetan
ga je na vjebi obino nekamo poslao jer ga nije mogao gledati. Kasnije su ga morali
poslati kui jer su vojnici dvanaeste i dvadeset prve domobranske skupljali za nj
vojniki kruh. Dolo je to i u novine, pa su ga istjerali iz vojske. Doao je s nama u
Budjejovice jedan feljbaba iz slave, pa nam je to pripovijedao kao zastrani
primjer: dokle to ide kad vojnik ne svladava svoje niske nagone i strasti. Tog su
feljbabu premjestili k nama za kaznu jer je u slavi krao iz skladita i nosio to
konobarici kod Dusa; imao je s njom odnoaj pa joj je kupio svilenu haljinu.
A zatim, kad je zavrilo oficirsko vijeanje, otpoe slavni mar preko galicijskih
movara i pijeska. Bio je to takav mar da su ljudima bila ramena iskrvavljena od
teleaka, a bokovi od ranca izranjeni gotovo do kostiju, dok su im na nogama izbili
mjehuri kao golubinje jaje. Tri su dana tako prolazili kroz popaljena sela i spavali po
poljima; vojnici bi zaspali prije nego bi sloili puke u piramide. Ljudi su bili
izmueni kao stoka, te nisu nita ni razgovarali; ujutro bi jo tkogod i pokuao
kadgod da zapjeva, da se nasmije ili ispripovjedi dosjetku, ali svaki bi pokuaj da se
izazove raspoloenje bio uzaludan. Naboje nisu mogli odbaciti jer se triput na dan
vrio pregled municije; odbacivali su dakle rublje i kruh. Kad se bataljon trei dan
541

navee utaborio na rubu niske umice, bila je to gomila hromih i osakaenih, pa su

jo dugo u no pristizali u logor zaostali vojnici i padali na zemlju kao komadi drva,
jedan kraj drugog, kao cjepanice. A ujutro je one koji su malo prespavali budila
grmljavina topova s istoka; pred njima, slijeva i zdesna, pucali su topovi: Bum,
bum, bum!
Neprekidna grmljavina probudila je i vejka; skupina vojnika ve je ustala i
prepirala se gdje i tko to puca:
- To pucaju nai!
- Ni govora, Rusi! Zar ne uje da je drugaiji zvuk?
- Onda su to Nijemci!
- Nije to vie daleko, sto mu gromova, zar emo ve danas u vatru?!
Natporunik Luk je loe spavao jer je imao izranjene noge i ofurena bedra od
sedla. Kad je vejk doao na potok koji je protjecao livadom nekoliko koraaja
ispod umice, zatekao je ve ondje natporunika Luka kako sjedi svuen na obali
i polijeva se vodom, vejk ga pozdravi vojnikim pozdravom:
- Pokorno javljam, elim vam dobro jutro. Gospodine natporunie, hoe li danas
biti kave? I hoe li doi kuhinja?
- Dobro jutro, vejku - ree Luk familijarno. - to veli na to, mome? Moda
emo ve danas ui u borbu. Ali ne znam sigurno. Ne znam ni to da li e doi
kuhinja. Moda emo danas imati odmor, ali ni to ne znam sigurno. Znate li,
vejku, to je u tom ratu najzanimljivije? To da nitko nita ne zna. Svaki je u tom
pogledu kao Sokrat. Znate li, vejku, tko je to bio Sokrat? Grki mudrac! A bio je
mudrac zato to je rekao: Ja znam da nita ne znam. Kako se, vejku, osjeate
poslije tih mareva?
- Pokorno javljam da se uzdam vrsto u boga da e mi dati dovoljno snage, kako
bih za naeg cara podnio i dobro i zlo - odgovori odano vejk. - Nemate li moda u
uturici, gospodine natporunie, pokorno molim, malo ljivovice? Nije mi dobro,
osjeam se nekako slabo.
- vejku, ali samo gutljaj, nemoj mi sve popiti - opominjao ga je Luk videi da
vejkova ruka see za uturicom.
- Samo u liznuti, da istjeram taj runi okus iz usta! Tako, ba je dobra. Pokorno
zahvaljujem - zamljaska vejk i otare usta nadlakticom. Sjedne zatim na suprotnu
obalu i zagleda se radoznalo u natporunikove miiave noge i dlakava bedra.
- Vi imate, gospodine natporunie, tako lijepo, isto tijelo, kako kakva ena; imate
vrlo lijepu, finu kou. U Gostionici kod zvona dolazila je na ples neka Maena
Mrzkov, a i ona je bila isto tako lijepa bijela. Jako je voljela momke, pa je na
hridinama, kad su je nou pratili u Bevnov, svata s njima radila, samo nije nikomu
dopustila da joj pogladi koljena i noge iznad koljena. Ali to su momci pripovijedali
jedan drugome, pa ju je tako jednom pratilo vie momaka, te su je ondje lijepo
pograbili da se uvjere zato im ona samo to brani. A kad tamo, imala je kou kao
oerupana guska kad joj stre badrljice. Tako hrapavu, a stranjica joj je bila, due
mi, gospodine natporunie, kao ribe!
- A jesi li je ti, vejku, opipao? - upita Luk navlaei gae. - vejku, koliko si
djevojaka zaveo?
542

- Ja sam, gospodine natporunie, uvijek bio poten, no imao sam jednog druga pa
mi je on pripovijedao. Taj je drug bio veliki enskar: on je o djevojkama koje su
bile njegove vodio knjigu kao Schicht, koji je zapisivao koliko su mu sitniari duni
za sapun. On je u depu nosio kalendar u kome je svaki dan zapisivao ime djevojke
s kojom je bio, i to ga je to stajalo i gdje je to bilo. A na Novu godinu uvijek je
pravio inventuru, bilancu i statistiku. On je bio bankovni inovnik pa se razumio u te
stvari. esto nam je govorio: Najjeftinije djevojke jesu sluavke jer se s njima ode
na Carsku livadu ili nedjeljom na izlet u Zatije. Za dvadeset su postotaka skuplje
krojaice jer one ele da idu u kinematograf. Jo su od njih skuplje za deset
postotaka inovnice, modistice i odgojiteljice jer njih ve mora povesti u kazalite i
na veeru u kobasiarnicu. Zatim dolaze djevojke iz kazalita i iz baleta; one ve
ele haljine, veeru u restauraciji, ali zato imaju vlastiti stan. To je za naeg ovjeka
luksuz, ali moe se jo izdrati. Ali da ovjek osvoji djevojku iz dobre obitelji koja
nita ne radi, taj bi sasvim propao i morao bi krasti u banci. Takva estita djevojka
hoe kinematograf, kazalite, veere, cvijee, izlete, haljine, sve; samo Carsku
livadu nee, ona bi uvijek najradije bila u hotelskoj sobi. On je, taj moj drug, imao
veliko iskustvo; znao je to rado jedu plavue, a to brinete, kakva hvastanja vole
mrave, a kakva debele, to treba govoriti Maenkama, to Tonikama, a to
Aninkama; on je sve to istraio.
- On je dakle imao svoju metodu, naunu metodu promatranja - primijeti
natporunik kojega je zanimalo vejkovo pripovijedanje novou gledita i iskustva.
A vejk je moleivo pogledavao bocu ljivovice, pa kad je primijetio da mu Luk
nee braniti da ponovo gucne, uinio je tako i zadovoljno nastavio:
- I o tim metodama mogao bih vam takoer neto ispriati. Bio vam je na Smchovu
trgovac Vorlek koji je imao posebnu metodu za primanje pomonika. Kad je on
traio kalfu, dao bi u Politiku oglas: Trai se mlai, poten i radin pomonik, koji
ne gleda toliko na plau koliko na prijazno postupanje. Isti mora znati njemaki,
priti kavu i kiseliti krastavce". A kad bi mu kasnije takav pomonik bez
namjetenja poslao ponudu i molio da mu se milostivo dodijeli to mjesto, kojega e,
obeavao je, biti dostojan, pa kad se htio iskazati svojom marljivou, pozvao bi ga
gospodin Vorlek k sebi u duan i rekao mu: ovjee, ovjee, obiite tu tezgu!
Pomonik bi je oprezno obiao, a gazda bi mu vratio svjedodbu i ponudu: Vi mi,
ovjee, niste potrebni, hodate odvie polako! Tako je on uvijek dugo traio
pomonika, ali jednom se namjerio na kalfu koji je mugnuo oko pulta kao
vjeverica. Gazdi zablistae oi pa ree: Vi mi se sviate i ja vas uzimam u posao,
ali znate, ovjee, imao sam jednom pomonika koji mi je pio tintu. No to se lako
prepozna jer su poslije toga usne crne. Ali pazite, mladiu, da ne biste krali; ja bih to
prepoznao isto tako kao da ste popili tinte. Imam ja za to svoju metodu. Ja sam
majstor metoda! I namjestio je dakle toga pomonika u svoju filijalu u Koe jer je
bio s njim vrlo zadovoljan. No taj mu je pomonik rasprodao tu filijalu preko
boinih blagdana i s jednom djevojkom od Kutzera otputovao u Italiju. Tako se
vidi, gospodine natporunie, da nije svaka metoda pouzdana; i s najboljom moe
ovjek nastradati. Ali pogledajte, gospodine natporunie, Baloun vas ve trai,
sigurno vam nosi kavu.
543

vejk je iao uz natporunika vrlo drugarski, a kad je doao meu vojnike i vidio da
Luk zaista dobiva od Balouna olju kave, pozdravi ga vojniki i ree:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, elim im dobar tek!
- Zahvaljujem ti! - odgovori mu na to Luk preko olje.
- ujte, vejku - upita malo kasnije dobrovoljac Marek - otkada vi govorite
gospodinu natporuniku oni, a on vama ti?
vejk pogleda pitaoca iskreno pa ree:
- On je htio da mu i ja govorim ti; pili smo kraj potoka bratimstvo sa ljivovicom.
On je dobar gospodin, pa odmah poinje govoriti ti im uje topove. A kad
ujemo pucanje puaka, govorit e nam ti i gospodin pukovnik. To je ve tako
uvedeno u vojsci da oficiri, im im je slabo, smatraju vojnike braom.
Naokolo je gorjelo nekoliko vatrica i na njima je pitala voda iz stotina olja u
kojima se raskuhavala kavina konzerva u gustu, crnu, smrdljivu i slatkastu tekuinu.
Sirovo drvo se dimilo i nije htjelo da gori, pa su vojnici puhali u vatrice nabuhlih
obraza i raspirivali ih kapama, tako da su im od dima potekle suze na oi. Zatim se
pojavio kapetan Sgner i potvrdio vojnicima da je odmor, to je primljeno s velikim
zadovoljstvom. Ali jo je bolje raspoloenje izazvala vijest da e doi kuhinja. To se
udo zbilo pred podne, te je kuhinja imala ak i skuhanu juhu koju je odmah
dijelila. Bila je to dobra juha i vejk se jako zaudio kad je uo jednog vojnika kako
pripovijeda:
- Kad bi restauracije imale takvu juhu, mogle bi jelovnik napisati latinski: Juha =
aqua font, ili jo krae H2O.
vejk potrai raunarskog narednika Vanka i ponovi mu vojnikovu reenicu.
Vank se smrknuo:
- To je rekla neka izbirljiva gubica! Mora se tedjeti, ne mogu dati sve u juhu. Ali i
kuhari su, klipani sladokusni, itavim putem derali. To to je rekao taj glupan, to je
latinski naziv i kemijska oznaka vode. Kako je samo drzak taj uljivac! Ali danas e
se, vejku, dijeliti i vino!
Fasovanje vina, okolade i razliitih poboljica bilo je takoer specijalitet austrijske
vojske o kojem su vojnici jednoglasno govorili: To je lopovluk. Na kompaniju se
fasovao kabao vina; tome kablu priao bi tabni narednik i zagrabio punu olju; za
njim bi doao raunarski narednik i poveo se za njegovim primjerom; douljali bi se
i kuhari, oficirski momci, pa bi svaki tako zagrabio; to bi preostalo to je bilo za
kompaniju. Deavalo se obino tako da bi vojnici, kad bi doao kapral svome roju i
viknuo: Dijeli se vino!, pogledali one dvije lice crvena bukuria u njegovoj olji,
pa bi mu itava desetina odjednom rekla: Popijte to sami, gospodine kaprale! Ne
isplati se za to moiti brke. Stoga je i vejk na Vankovo saopenje koje ga je
trebalo zablenuti, jednostavno reagirao:
- To je blef, vino e popiti oficiri, a nama e dati samo da pomiriemo, da se ne
rekne kako ne dobivamo sve to nam pripada. Kad se bjealo od Krasnika, jedan je
vojnik, uitelj, ne znam vie iz koje regimente, zaustavio korpskomandanta i rekao
mu da ve tjedan dana nisu dobili ni menae ni kruha, premda imaju na to pravo. A
347

general ga je potapao po ramenu: No, ja, das ist gut, das ist sehr gut

544

; pravo na

348

to imate, ali kruha nema. To je bar jasno, nicht wahr?

Taj je uitelj dospio
kasnije u praku ludnicu, stalno je hodao po sobi i govorio: Dajte vojnicima to im
pripada! Nema pravde, ali ljudi imaju na nju pravo. elite li, gospodine generale,
ono to nam pripada, s majonezom?
- Ali, vejku - zaudio se raunarski narednik - kakve vi to prie neprestano
pripovijedate? Rat je rat, a u ratu mora biti zlo. Sjeate se da se i u litanijama moli:
Od glada, kuge i rata oslobodi nas, Gospodine! Pogledajte, ondje ve nose vino.
Idite i pitajte od koje su kompanije!
vejk poe. Od potoka je dolazio neki vojnik i nosio u platnenom vjedru vode. Ali
odjednom prie k njemu porunik Dub:
- ta to nosi? to e ti ta voda?
- Pokorno javljam, to je voda za konje: za kuhinjske konje.
- Gdje si je zagrabio? U Potoku? Do bijesa, otkad je doputeno da se uzima voda iz
potoka?
Vojnik je utio i gledao porunika; vidjelo se kako se trudi da rijei zagonetku: - Je li
lud on ili ja?
- Sto mu gromova, zar je to disciplina? - vikao je porunik Dub. - Vodnie, zato
niste poslali s njima podoficira? Zar ne znate da vojnik mora imati uza se podoficira
kad ide po vodu za druge ili za vojnike konje? Zato niste poslali s njim frajta?
Umjesto narednika odgovori na to vejk:
- Pokorno javljam da je ta voda potpuno zdrava. U njoj je natporunik Luk oprao
noge i od nje je skuhao kavu. On nije mogao, gospodine porunie, nita usuti u
vodu, sada se vojnikim konjima ne daje strihnin, da ne budu previe ivahni. U
Radeovicama je, gospodine porunie, bio neki ivoder koji je govorio ...
- Govorio je da u vas dati vezati, da ete pocrnjeti kao mumija egipatskog kralja izderao se na njega Dub. - Vi, vole, ne pravite od mene budalu! Isuse i Marijo, da
se ne nalazimo pred neprijateljem, ja ne znam to bih uradio s vama da vas se
oslobodim, vi, sramoto regimente! Abtreten!
- Taj se dere kao vol - ree nakon njegova odlaska jedan vojnik. - Kad sam ja bio u
slavi, bio je ondje u domobranstvu neki kapetan, stari Cibulka; i on se tako
derao. On je uvijek odravao raport na konju, pa se moralo vikati preko itavog
dvorita, a on je sam najvie vikao: Vi prljavi regrute, govorite glasno, ili u vam
razbiti gubicu da biste lake govorili. to mislite da moete aptati kao stara kurva
kad ide na ispovijed?! Do bijesa, pomislite da pred vama stoji va kapetan i da on
ne moe radi vas, mrkavih prljavaca, naprezati svoje ui! Taj se kapetan tako
derao da su iz Vrda poslali pukovniku ensku deputaciju da mu to zabrani, jer im
budi djecu i jer je ve nekoliko djece od straha dobilo zahlipke.
Poslije podne cijeli se logor pretvorio u veliku gomilu golih majmuna koji hvataju
ui. Svaki je drao pred oima koulju i gae i tragao po platnu i avovima kao
zvjezdan po nebu kad hoe vidjeti novu kometu i okreu po nebu svoje dalekozore.
Neki izvukoe kutije sa sivom mau i mazahu se njom po bedrima i leima
pobuujui zavist ostalih koji su zaboravili ponijeti zatitno sredstvo protiv gamadi,
a onda zapoe razgovor:

545

- Vele da je protiv uiju najbolje komoraevo ulje - ree jedan bradonja koji nije
ubijao ui, nego ih je kvrcanjem nokta odbacivao u travu. - Kau da je dovoljno
nekoliko kapi toga ulja, pa da ui pocrkaju sve do jedne. Ali ja ih imam vrlo mnogo;
trebala bi mi litra ulja.
- Bolje je namazati se petrolejem - umijea se drugi - on pomae protiv uiju i kod
ljudi i kod svinja.
- Vele da se ui uope ne dre u svilenom rublju - dodade trei. - itao sam u
Politici da oni koji nose svilene koulje uope ne mogu dobiti ui.
vejk mu na to odgovori:
- To je istina, no svi ne moemo biti u svih. Najbolje se ui zadravaju u debelim
trikoima; za par dana imate ih u njima sijaset. Najbolje bi bilo da ih pustimo da
pocrkaju od starosti; ali nije doputeno da one pojedu vojnika. Vojnik treba da umre
za cara gospodara, a ne za to da se njime nahrani nekoliko glupih ui.
Bio je to ugodan i lijep dan kad su vojnici oprali rublje, isprali oznojene noge i bacili
se na kartanje. Na istoku su grmjeli topovi, a ovdje su odjekivale karte, ulo se:
Recontra, tutti, mala kui, daj deka, glupane! i uz to su pucketale ui pod
noktima palca. Ako taj insekt ima svoju povijest, u njegovoj e povijesti godina
1914. biti zapisana zlatnim slovima i uz nju e biti citat iz Sv. pisma: I razmnoi
bog potomke nae kao pijesak u moru i kao zvijezde na nebu
vejk, koji se kartao do samog mraka, poao je da legne uz kuhinju; ondje su ve
leali pod kabanicama Baloun, Vank i jednogodinji dobrovoljac Marek i
promatrali krasno, tamnoplavo nebo na kojem su se iskrile zvijezde kao zlatni
avlii na tekom barunu, dok je kuhar Jurajda objanjavao:
- Svaka ova zvijezda ini poseban svijet, astralni svijet. Ako zamislite da tih
stajaica ima oko 20 milijuna, pa ako uzmete u obzir da svjetlo od takve zvijezde
putuje do nas 537 godina, te ako znamo da je Sunce milijun i po puta vee od nae
Zemlje, to sam prema tome ja sa svojom kuhinjom, to je prema tome onih par
kilometara koje smo promarirali? Svemir je ogroman i pun je neizmjernih tajna te
mi i ne znamo tko je sve u svemiru i kakva stvorenja ondje ive.
546

- Ja bih htio znati ima li i ondje takvih blesana koji vode ratove - zijevnu
dobrovoljac Marek.
- Moda ima, to nitko ne zna. Moda ondje ive ljudi, a moda ivotinje u koje
ulaze due umrlih prije nego se opet vrate na na svijet. itao sam o tome u
Flammariona.
- Ima u tome neto istine - javi se vejk - ne vrtite glavom, gospodine narednie! Da
ste poznavali gospou Marlkovu na ikovu, ona bi vam to potvrdila. Ta je
gospoa Marlkov bila vidovita, tumaila je karte i doivljavala velike slutnje o
budunosti. Stanovala je u Cimburkovoj ulici, no dolazili su njoj ljudi iz itavog
Praga; vrlo je dobro gatala i uvijek je svakome rekla sve. Umjela je duhove
dozivati.
- vejku - upita radoznalo Jurajda - jeste li kad bili kod nje na spiritistikoj seansi?
to je govorio medij?
- Ja ne idem ni na kakve senzacije - odgovori vejk - no uo sam o tome od jednog
medicinara koji je kod nje stanovao. Taj je medicinar htio stvar ispitati zbog
naunog interesa, pa je stoga ponudio gospoi Marlkovoj da e joj biti medij. Kad
je bio pijan u Gostionici kod kalea", on nam je to rado pripovijedao. Dobitak su
dijelili popola, a im je poeo rat, pred njihovim je vratima stajao itav red ena. Ali
gospoa Marlkov nije htjela govoriti isto svima enama, da e im se muevi
vratiti iz rata zdravi i da e jo mnogo godina ivjeti s njima u sretnom braku, nego
je nekima, koje su joj malo dale, rekla da im je mu ve pao ili da je ostao bez noge
ili bez glave ili da je kako drugaije osakaen.
Ali te glupe ene poele su proklinjati rat i grditi cara da im je oduzeo hranioce, pa
su ih onda policajci odveli na etvorku u redarstvenom ravnateljstvu, a one su ondje
na presluavanju rekle da im je gospoa Marlkov iz karata gatala da su im
muevi poginuli. Zatim odoe policajci po gospou Maralkovu, odvedoe i nju na
ravnateljstvo te su je najprije htjeli objesiti zbog veleizdaje, ali su je onda ipak pustili
i rekli joj da moe uzimati od ljudi koliko hoe, ali im mora proricati samo dobre
stvari. No ona se tako preplaila da nije vie htjela imati s time nikakva posla, nego
je samo pomagala tomu medicinaru.
I tako im jednom doe ena nekog pravnika, vrlo obrazovana ena, koja je sanjala
da je njezin mu, koji je na Hradanima sudio delinkvente zbog bjeanja iz vojske i
zbog uvrede njegova velianstva, umro ili poginuo u boju i da mu se dua za kaznu
morala preseliti u konja. To bi mu i dolikovalo jer je bio prema ljudima kao kakav
krvnik; tako je i jednu babu iz Chuchle koja je kupovala kod idova papue, za
koje je on previe raunao, pa je ona rekla: Samo da ti Rusi ve jednom dou!" osudio zbog toga na osamnaest mjeseci zatvora. Dola je dakle ta njegova ena do
gospoe Marlkove i dala joj pet kruna da joj protumai san, no ona nije htjela o
tom ni uti. Tada je pravnikova ena ponudila deset kruna, pa je gospoa
Marlkov otila probuditi medicinara da bi on bio medij. No medicinar je jo bio
pijan od jueranjeg dana i vrlo mrzovoljan. Odmah je zaspao, pa ga je gospoa
Marlkov morala udarati u rebra da odgovara. I zaista, onaj je duh, stupivi u
njega, rekao da osjea da je u konju, i to za kaznu. Pravnikova je gospoa pala u
nesvijest i zatim zapitala dokle e ta dua ostati u konju. Gospoa Marlkov udari
547

medicinara u rebra i on ree: Dotle dok ne steknem sve osobine konja".

- A mora li, dragi, jo mnogo uiti? uzdahnu pravnikova gospoa koja je od
straha bila gotovo izvan sebe. Ne moram vie mnogo uiti; ve znam jesti zob, piti
iz kabla, vakati sijeno i spavati stojeke, odgovarao je medicinar, kad se jo
nauim u trku prdjeti, tada e mi dua biti slobodna; to jo ne znam. Poslije toga su
tu gospou Marlkovu i medicinara zatvorili.
Narednik se nasmijao kao kad tigar zarei u dungli, jednogodinji je dobrovoljac
napola spavao i tucao, a razljueni Jurajda udari vejka koljenom u stranjicu pa
ree:
- vejku, vi niste samo blesan nego i svinja. Pravite iz nas budale i rugate se
najtajnovitijoj nauci. Bog e vas za to kazniti. Da mi vie ne dolazite u kuhinju
glodati kosti!
- Ima mnogo stvari izmeu neba i zemlje - odgovori vejk - koje su neispitana
tajna. Kao npr. ove ui; moete li mi, gospodine Jurajda, rei zato su one na
svijetu? Ali danas, jer sam obukao isto rublje i oprao se, tako mi je ugodno leati
kao da sam na madracima od perja. Imao sam ve na bedrima, gospodine Jurajda,
kraste od blata, na koljenima mi je rasla mahovina, a meu prstima mi se stvorio
liptavski sir. Gospodine Jurajda, da li se i vama tako znoje noge?
Kuhar je uporno utio, narednik je hrkao, a dobrovoljac je govorio iza sna:
- Bilo da granate padaju, bilo da plamti bitka, bilo da topovi riu, nita to nije
smetalo naeg junaka, vodnika 91. pukovnije, Antonjina Vychodila iz Vejeraka
kraj ekog Broda; on je stalno jurio naprijed za palmom pobjede. - Zatim
proguna neto nerazumljivo, okrenu se na drugu stranu i poe aptati: - Hladna
galicijska zemlja krije sada to junako srce na kojem se nalazila velika srebrna
kolajna kojom ga je odlikovao vrhovni komandant zbog njegove hrabrosti. Ostala je
iza njega udovica s tuberkulozom i petoro neopskrbljene djece ...
Pukovnijskog je povjesniara i nou progonila dunost da izmilja besmislice u slavu
vojske, ali je pri tom njegova zdrava pamet pravila primjedbe koje bi ga mogle
otjerati u garnizonski zatvor. Od oficirskog atora koji su podigli za sve oficire,
dopirali su glasovi nekakve prepirke i nervoznog smijeha, a vejk kome se jo nije
spavalo promatrao je nebo i razmiljao o tome da li mjesec svijetli isto tako nad
Pragom, a budui da ga nisu grizle ui, osjeao se tako ugodno da je poluglasno
zapjevao:
Amazonski bojovnici
u umicu poli,
u hlad oni lijepo sjeli,
ui prebirali.
Iz Kromia u Hodonin
kola vuku ui,
jedna sjedi na kozliu
pa cigaru pui.
A kad je opazio da ni Jurajda ne spava, nego uzdie, obratio se njemu:
548

- Jeste li ve uli onu priu o onom profesoru i o ui, gospodine Jurajda? Bio vam je
u realci u Mladoj Boleslavi neki profesor prirodopisa koji se jako ljutio to u
kolskoj zbirci kukaca nema ui. Buha je imao dosta, dobavljala ih je direktorica
djevojake kole; no ui nije nikako mogao dobiti. Ali kad su poeli praviti
regulaciju rijeke Jizere, doli su onamo graevinski radnici, pa je on uo da oni
imaju dosta ui. Poao je dakle jedne nedjelje k njima i ponio sa sobom boicu za
ui. I spazi on upravo na obali rijeke nekog odrpanca kako vadi ispod pazuha ui i
baca ih ribama u vodu. Ribe idu na ui, gospodine Jurajda, kao lude. I ree profesor
tomu ovjeku da treba nekoliko ui za kolsku zbirku, neka mu ih ljubazno dade. A
taj prefriganac gurne ruku pod pazuh, izvue pet uiju, velikih kao jemeno zrno,
stavi ih profesoru na dlan i ree: Pet komada po sekser, to je, gospodine profesore,
upravo kruna. Na sunce s njom! Ali profesor je bio krtac pa nije htio da plati,
nego ree skitnici: Pa neete valjda, ovjee, traiti novac za ui! A skitnica vrati
ui na staro mjesto i dreknu na profesora: Onda ih othranite sami! Taj je odrpanac
bio docent filozofije, sociologije i narodne ekonomije, a zapustio se tako jer je
njegova ena imala s drugim dijete. On je kao profesor narodne ekonomije dobro
znao da onaj koji hoe da ima ui, a nee da ih sam othranjuje, da mora za njih
platiti, jer su i ui roba. Je li to shvaanje ispravno, gospodine Jurajda, ili nije?

A Jurajda koji se nije mogao dugo ljutiti, odgovori pomirljivo:

- Ima, gospodine vejku, i takvih sluajeva o kojima valja razmisliti i u kojima nema
nita smijeno. ene su ve upropastile mnogo ljudi, pa to ne moe popraviti ni
itav sunani sistem. Ja upravo sada, gospodine vejku - a Jurajda je bio vrlo ganut
nazivajui vejka gospodinom - nastojim odgonetnuti zagonetku da li se moja ena
dri prisege kojom mi se zaklela, ili moda ve lijega s drugim. Ta mi smo ve
odavna otili od kue, a ona je lijepa i ima tako crne i vatrene oi. Prije, gospodine
vejku, kad su vitezovi ili u rat, oni su dali napraviti pojase pa su sapinjali njima
ene, tako da je nevjera bila uope nemogua. I vi ste o tom uli, zar ne? Sutra
emo, gospodine vejku, imati za ruak konzervirani gula i krumpire: spremit u i
549

za vas malo; samo da mi se ena, dao bog, ne iznevjeri!

- uo sam o tome, a i itao - pouri se vejk da odgovori, poto je uo napomenu o
gulau. - To je bilo za vrijeme kriarskih ratova, kad su vitezovi ili da tuku one
nevjernike pse, Turke, pogane i kad su im mislili oduzeti Svetu zemlju. Ima vam
ak, gospodine Jurajda, takvih pojasa u muzeju u Parizu: pisao je o tome gospodin
Horky, knjievnik koji je u Pragu izdavao Trag. Gospodin Horky je to jako hvalio
i pripovijedao da se ondje najee mogu uti one najfinije, prave parike dosjetke.
U Parizu, kae on, postoje samo tri znamenitosti koje vrijedi vidjeti: soba za
mrtvace u koju stavljaju pokojnike, koji umru bez adrese, na mjesec dana na led
dok ne doe policiji odgovor na fotografiju u Kuriru s natpisom: Tko ga
poznaje? Tko zna to o njemu? Zatim Montmartre i nekakav Moulin rouge, gdje
se sastaju kurve, i napokon onaj muzej gdje se uvaju pojasi vjernosti koje su
vitezovi stavljali svojim vjernim enama da ne bi mogle biti nevjerne. Znate li,
gospodine Jurajda, da mi je ao to radije nismo ili na francusku frontu? Kad
bismo zauzeli Pariz, rado bih, due mi, poao da pogledam te pojase.
- A to bi nam to vrijedilo - uzdahnu Jurajda - kad bismo mi bili u Francuskoj, a
ena kod kue. Takav je pojas, gospodine vejku, vana i umjetnika stvar i mora
se napraviti tano po mjeri. A ena bi moda namjerice poslala krivu mjeru.
- U dananje vrijeme - primijeti vejk - ne bi moda ni dobra mjera pomogla. Sada
vam je itav svijet sama prevara i lopovluk. Taj se pojas, gospodine Jurajda,
zakljuavao kljuem, a klju je pod prijetnjom kazne smrti smio bravar napraviti
samo u jednom primjerku. Taj bi klju ponio vitez sa sobom u bitke, nosio ga na
srcu i uvijek nakon bitke, kad se nasijekao tih saracenskih pasa ili kad bi pao u
zarobljenitvo, ljubio bi taj klju. Ali danas, gospodine Jurajda, lijevaju kljueve na
metrike cente kod Hoffmana u Hoovicama, a kod Rotta na Malom trgu moete ih
kupiti kakve god hoete. Danas vam ljudi obiju i provale i u Wertheimove blagajne
koje imaju glasovite brave. Ali i viteke ene su bile drugaije, premda su se s time
mnogo napatile. Ako ste vidjeli stare slike, sjetite se kako je svaka od njih blijeda; ali
one su se ipak molile za svoje mueve i strpljivo ekale dok se oni vrate s kljuem.
A kad bi mu pao u boju, tada bi je s tim pojasom poloili u grob; po tome emo ih
prepoznati, gospodine Jurajda, na posljednjem sudu. Ja neu da vrijeam vau
gospou, jer je i ne poznajem, ali ima vam takvih drolja koje bi, kad bi im mu
stavio takav pojas, sasvim malen i podnoljiv, odmah otrale do bravara da im
napravi poseban klju ili otpira.
- Da, da, teke su to brige kad je ovjek oenjen - potui se kuhar i zamuknu.
Svi su naokolo ve spavali i nije se ulo nita drugo nego ritmiko disanje, itanje i
hrkanje; kadto bi proao frajt koji je razvodio strae. Cijeli je kraj odisao mirom,
koji su odjednom, negdje daleko, naruila divlje etiri topovska hica. vejk je ve
tonuo u san, ali ga je neprestano muila misao da bi na francuskoj fronti bilo bolje,
da bi ondje osvojili Pariz i onaj muzej s pojasima vjernosti. Ukrao bih ondje jedan
i donio ga kao ratni plijen gospoi Mllerovoj, pomislio je jo. Dobrovoljac Marek
se prevrtao mrmljajui: Pioniri su pod rapnelskom vatrom podizali most...,
Treba izdrati i pobjeda je naa, te je Jurajda ostao sam samcat na tom itavom
svijetu ija ga je veliina ponitavala. Uoi bitke vojnici misle kojeta, a slubeni
550

povjesniari piu mnogo o tome kako vojnici u tom asu srastaju duom sa svojim
narodom i dravom, kako im se njihov ivot u usporedbi s interesima ovjeanstva i
cjeline ini nitavan i bezvrijedan, kako ga rado rtvuju shvaajui da je bol
ovjeanstva vea od njihove boli, boli pojedinaca. Moda i u tome ima neto istine,
ali kuhar je Jurajda mislio samo na to da li mu moda enu sada grli i lei s njom u
postelji netko drugi, a sve ostalo nije ga zanimalo. itava se njegova dua
usredotoila u to pitanje. A kraj njega je spavao i duboko hrkao dobri vojak vejk
koji je, polazei na frontu, rijeio pitanje rata ovim rijeima: Za nas je vanije da
dobro igramo marija, nego itav svjetski rat.
***
Ujutro se jo nije znalo to e se dalje raditi; kapetan Sgner nije jo dobio
zapovijedi za svoj bataljon, a nije ih dobio ni komandant pukovnije. Kapetan je
zlovoljno odbio kadeta Bieglera koji je htio pred njim pokazati svoje znanje u
itanju geografskih karata, pa je otiao na potok s natporunikom Lukem koji je
ondje ponovio jueranje osvjeavanje umornih nogu i oparene koe. Kad mu se
natporunik potuio da ne moe dobro jahati, odgovorio mu je kapetan sa
smijekom: Priviknut e se, to je zbog toga to nisi navikao. Trebao si kod kue
malo vjebati na ljuljaki. Kad su dobili kavu, i vojnici su bili oito dobro
raspoloeni pa su i opet izvukli iz depova trideset i dva razbojnika, igrajui za
ibice i novie. Da nije bilo tutnjave na sjeveru, izgledalo bi sve kao na manevrima.
Oko podneva zazvoni telefon, oficiri se strali na vijeanje, a narednici i vodnici
poee vikati:
- Uzbuna! Uzbuna! Sto mu gromova, ostavite sad karte! Zar ne ujete da je
uzbuna? Hoete li da udarim kojega batinom?!
Za pet minuta bataljon je bio poredan, teleaci su bili na leima, a puke u rukama.
Zatim se otro mariralo do kasne noi; ali ve su naprijed bile poslane strae i
potrebne veze, pa se opet prelo kroz nekoliko sela, gdje su bili jasni tragovi ve
davnih bojeva, tragovi napola utrti, a onda se opet utaborie u umi.
Kuhinja je stigla u samu zoru. Gula, koji je bio odreen za ruak, podijeljen je za
doruak. Topovi su pucali ve vrlo blizu, pa su neki tvrdili da su se nou ule ak i
strojne puke. Kod nekih je porasla nervoza, dok je druge obuzela apatija,
ravnodunost prema svemu to e se dogoditi i to e s njima uraditi. Tek to je bio
349

gula podijeljen, stie Meldereiter te se opet proglasi uzbuna. Vojnici su rukama

gurali jelo u usta samo da ga ne moraju baciti. Oficiri su odrali vijeanje, gledajui
dugo u zemljopisne karte i prepirui se o pravcu. Kapetan Sgner je dugo vrtio
glavom nad zapovijedi koju je primio, usporeujui zadani mu pravac s poloajem
na karti. Poslije toga razidoe se oficiri svojim jedinicama:
- Vojnici! Ovo to emo sada raditi obina je igrarija. Moda neemo uope ni ui u
borbu, jer naa brigada sainjava treu rezervu. Otprilike dva sata odavde nalazi se
bataljon Rusa, koji je zalutao u velikoj umi. Ondje su od juer i ne znaju kuda bi.
Naa pukovnija ima zadatak da opkoli umu i zarobi Ruse, a to emo mi i uraditi.
Oni e nam se rado predati. Moda neemo ni puke opaliti. Ne bojte se, kao to
velimo, to je igrarija. Hura, hura, hura!
Vojnici odgovorie mlitavim i mlakim Hura!, a kapetan Sgner rasporedi kako e
551

koja eta poi. Vojnici koji su ve bili u ratu stadoe govoriti:

- Isuse i Marijo, mi smo trea rezerva; to znai da e najkasnije za sat udariti po
nama! U Grdku smo takoer bili trea rezerva, pa smo ve za tri etvrt sata
nagrabusili. Oni nam uvijek odreuju treu rezervu. Ja bih se dao objesiti da nas
vode nekamo gdje pred nama nema nijednog naeg vojnika. Momci, nee nam se ni
gula provariti u elucu, a ve e udariti po nama!
Znaajno je da esi nisu nikada u austrijskoj vojsci govorili: "Tui emo se" ili
"Tui emo ih, nego uvijek pasivno ili trpno: Tui e nas, udarit e po nama.
Jedanaesta je eta trebala poi naprijed kao prethodnica, etvrti vod je poao kao
izvidnica i veza, pod vodstvom kadeta Bieglera. Sam je kadet iao naprijed sa est
vojnika, meu kojima je bio i vejk koji se dobrovoljno javio u patrolu. Ostali
vojnici razvukli su se u lananom poretku jedan za drugim po poljskom putu da bi
jedan mogao vidjeti drugoga, rukama davati znak i u umi pokazivati pravac kojim
ide izvidnica. Oni koji su proricali da e za sat udariti po njima, prevarili su se; ilo
se ovako ve dva sata, minuo je i trei sat, a neprijatelju ni traga ni glasa.
Raspoloenje se poboljalo, osobito kad je topovska vatra utihnula. Smatralo se da
su se Rusi opet brzo povukli i da se nee zaustaviti sve do Moskve.
Predvee je bataljon stigao na kraj ume, gdje ga je ekala izvidnica koja nije imala
naloga za dalje napredovanje. Nova zapovijed to da se radi nije stigla. Tek u no
stie Meldereiter s nalogom da se bataljon utabori na mjestu na kojem se nalazi, i
da eka do jutra razvoj situacije. Kapetan Sgner odvede svoje vojnike neto dublje
u umu i naredi strogu pripravnost; sve treba da bude spremno za boj na prvi znak
uzbune, uma je utonula u tamu, no koja je donijela sa sobom hladnou i sitnu,
trajnu i hladnu kiu. Do ponoi nije nitko spavao, vojnici su pomalo pokisli tako da
im je voda curila niz lea i noge, te su pokuali da zapale vatru. Drva je bilo dosta,
nedaleko je bila itava krevina, ali im je planuo prvi plamiak iz suhog drveta
nasjeenog bajonetama, doletio je porunik Dub:
- Ugasite to, odmah ugasite! Zar hoete da ponu na nas pucati?
Vojnici su nevoljko uklanjali cjepanice s vatre gunajui neto o treoj rezervi.
Porunik se razbjesnio:
- Tko se usuuje protusloviti? Drite jezik za zubima! Tko e se dati ubiti zbog vae
vatre? Sto mu gromova, nemojte da me upoznate! - i udari nogom u vatru da se
razletjela.
- Ali, porunie, pustite to! - zau se u tami glas natporunika Luka koga je ve
tresla groznica tako da su mu zubi cvokotali. - Pustite to! - ponovi on. - I sami ete
se rado ugrijati! Zapalite, momci, nekoliko vatara, i za nas jednu! avo bi ga znao
jesu li Rusi u toj umi ili gdje drugdje. A vatru ionako nee vidjeti iznad ume.
Vojnici potrae do krevine i vratie se sa cjepanicama u naruju. Zaas je po umi
zaplamsalo nekoliko vatara. Kraj jedne su sjedili oficiri i sluali Sgnera koji je
psovao:
- avo bi ga znao jesmo li uope ondje gdje bismo trebali biti. Sto mu gromova, u
tabu brigade uvijek sve pobrkaju.
- Sam bog zna: primaju izvjetaje, izdaju naredbe, a nikomu i ne pada na um da
pogleda da li se to moe izvriti.
552

I izvadi kartu, rasprostre je po koljenima i prui natporuniku Luku brigadnu

naredbu:
- Proitaj! Prema izvjetaju obavjetajnog odjela na koti broj 431 nalazi se
neprijateljska trupa u jakosti od kojih 600 momaka, skrivenih u umi.
Naredba:
Pohodni bataljon 91. p. pukovnije poi e kao samostalni odred u pravcu kote 431
sa zadatkom da svlada neprijatelja, koji se nalazi u umi na koti 431. Izvjetaje valja
slati u tab brigade.
- A sada, molim, pogledaj na kartu: komadi ume, neka glupa rjeica, ceste nema
nikakve, sve sama movara. Sigurno je da se Rusi povlae, ali ne shvaam da bi oni
ili amo i zato bi amo ili.
Luk je gledao u kartu i nije nita primijetio. Umjesto njega javi se porunik Dub:
- Ne moemo oekivati da e Rusi postupati tako kako bismo pod jednakim
okolnostima postupali mi. Rusi imaju iskustva iz rata s Japancima, Rusi imaju laku
komoru, vrlo pokretljivu i vrlo sposobnu da se probije zajedno s topnitvom i po
najgorem terenu. A Galicija je upravo takva kakva je i cijela Rusija, pa je tako na
neprijatelj navikao ve od kue na takav teren i na svladavanje tekoa u maru.
Sgnera je ljutilo oponiranje koje je porunik Dub iskazivao prema njemu u svakoj
prilici, ali ga je ipak pustio da govori te se obratio Luku:
- Krasna no, zar ne? Mene ve spopada groznica. avo bi ga znao zato uvijek
moramo izbjegavati kantoniranje po selima; moda zbog toga da vojnici ne rasiju ui
po stanovnitvu. Ali ako potraje ovako nekoliko dana, neu moi izdrati, za to bi
ovjek morao imati eljezno zdravlje. Mislim, drue, da e uskoro postati
komandant bataljona, a ja u meutim negdje lijeiti reumatizam maui noge.
Kapetanu Sgneru prestalo se sve to sviati: fronta u pokretu, Rusi na uzmaku,
avo bi ga znao kuda e s bataljonom dospjeti, a glavu kui nee donijeti. Bolnica
bi bila ugodnija, ovjek bi se sada u njoj bolje snaao. Uostalom, oekivalo se da e
se rat svakog dana zavriti; Rusi ve dolaze do svoje granice, pa zar da se sada poe
za njima? Kakva bi to imalo smisla? Kapetan se nije ustruavao da izrekne te svoje
misli.
- Ne, ba zato moramo poi za njima! - protivio se Dub. - Rusi se oslanjaju samo na
povrinu i prostranost zemljita svojega carstva koja bi ih trebala spasiti. Rusi su
zaboravili da je sada godina 1915. a ne 1812. Ruski generali ne znaju da se sada
ratuje pod drugaijim tehnikim uvjetima nego tada kad je Napoleon iao na
Moskvu. Onda se vojska morala prehranjivati namirnicama onih krajeva kroz koje
je prolazila, a danas se iza bojne linije, koja se pomie naprijed, gradi odmah
eljeznica kojom se sve doprema iz pozadine. Osim toga, Francuzi nisu bili navikli
na ruske zime koje su za nas ve igrarija. Mi imamo ve za sobom, hvala bogu,
jednu zimu u Karpatima.
- Sada ve voze za vojskom i razglednice, praak za zube i bog zna to sve ne. Ako
to potraje jo nekoliko godina, na fronti e moi dobiti i gumene dudice - zijevnu
natporunik Luk kojega je svako teoretiziranje gnjavilo. A vidjevi da je i ostalima
to pripovijedanje ravnoduno i odvratno, pozva vejka koji je kraj druge vatre
sluao pripovijedanje o tome kako se mogu najbolje potamaniti voluharice poljske i
553

kako im se u rupe sipa otrovano zrnje.

- Kod nas ih hvataju miolovkama - ree jedan vojnik - takvim miolovkama u
kojima se odmah ugue. Kada ima mnogo voluharica, tada ne stignemo ni izmijeniti
te miolovke.
- Jo je bolje ii iza pluga i ubijati ih metlom - protivio se drugi - tako ih unitavamo
zajedno s mladima.
I vejk je htio neto dodati, ali uvi glas natporunika Lukd, skoio je i javio mu
se odmah.
- vejku - upita ga porunik Dub - da ne agitirate opet ondje? O emu ste
razgovarali?
- Pokorno javljam, gospodine porunie - izvukao se vejk - razgovarali smo o ratu.
Drugovi vele da Rusa ima mnogo i da je najbolje ubijati ih metlama zajedno s
mladima. A kau, gospodine porunie, da je to dobro i za mieve.
Porunik Dub se ugrize za usne jer je osjetio kako je vejk skrenuo i izmakao mu,
a Luk ga zapita:
- vejku, nije li te strah ovdje u ovoj noi? Vidi, sada poinju ozbiljne stvari, a
ovakvih emo sada noenja imati moda i sedam u nedjelju dana. Kako ti je pri tom
po tijelu?
- Pokorno javljam - odgovori vejk - po tijelu mi je dvojako: sprijeda sam ve suh,
ali po leima mi tee voda. Nai, gospodine natporunie, pristojno noite bez
ikakve opasnosti i sa svom udobnou u stranom svijetu bilo je dosta teko i u
mirno doba. Jeste li kada bili, gospodine natporunie, u Nymburku? Niste bili, pa
onda ne znate. Ima vam ondje hotel Praha, vrlo solidan i ist hotel. A jednom je
htio neki tukater, gospodin Bene u Liboci, pokloniti svojoj eni za imendan sansku
kozu; doao je k meni da mu pribavim takvu kozu, ali pravu sansku. Ja sam vam
ve, gospodine natporunie, pripovijedao da sam trgovao psima, ali ako je tko
traio i kakvu drugu istokrvnu ivotinju, ja sam mu i nju pribavio. A upravo je bio
u Politici oglas da se u Nymburku broj 286 jeftino prodaje sanska koza.
Otputovao sam dakle u Nymburk po tu kozu, ali kad sam onamo doao, staja je ve
bila prazna i koza prodana. Tada su mi savjetovali, jer u Hoatvi takoer netko
prodaje koze, da odem onamo sutradan ujutro. Tada je ve bilo vee, a u
Nymburku je bio sajam, pa nisam mogao dobiti noite ni u jednoj gostionici, nego
sam otiao u onaj hotel Praha. Vratar mi je obeao sobu kad sam mu dao sekser,
ali jer je nije imao, vratio mi je taj sekser. No uto je prolazio mimo sam hotelijer, pa
je upitao o emu se radi. Ja sam mu objasnio da nemam gdje spavati, a on tada ree
vrataru:
Recite gospoici iz kavane da danas spava sa sobaricom, a ovoga gospodina
smjestite gore u gospoiinu sobu.
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam bio alostan to nisam kupio tu
kozu, pa nisam mogao od te alosti spavati, nego sam otiao u toionicu i ondje se
zabavljao i na marjau dobio forintu i trideset i est novia. A onda sam otiao s
vratarom gore, u sobu one gospoice. Imala je vrlo lijepo ureenu sobu, svuda
samo barun i ipke. Imala je i za no ipkasti ogrta, koji je bio pripravljen na
krevetu. Ja ne znam, gospodine natporunie, to mi je palo na um, no ja vam rado
554

probam kako mi to pristaje, pa sam svukao i koulju i gae i obukao taj ogrta.
Vrlo mi je dobro pristajao, samo mi je u prsima bio neto prevelik, ali bio je tako
mekan i tako je ugodno mirisao da sam u njemu otiao spavati, a nisam ni zakljuao
vrata. I spavao sam, a probudio sam se tek od kripanja stepenica, jer je ta
gospoica imala sobu ak gore kraj tavana. Ali odjednom, gospodine natporunie,
netko otvara vrata moje sobe i k meni ulazi neki gospodin. No morao je biti dobro
nakresan, jer je sruio stolicu. Sjeo je dakle na rub moga kreveta, izuo cipele i
poeo se svlaiti; primakao je krevetu stolicu i na nju lijepo sloio odijelo. Neki
ljudi, i kad su pijani, rade sve logino. Tako sam poznavao nekog Burea, cipelara
iz Zderaza, koji je jednom nou, kad je banio i bio ve izmoren, legao da spava
pod spomenikom Palackoga. Odijelo je lijepo objesio, cipele stavio pod glavu,
izvadio je i lane zube i stavio ih na lea jednom kipu, te su ga tako ondje nali i
odvezli na policijski komesarijat. Ondje ga je lijenik proglasio ludim, pa su ga
odveli u Kateinke, gdje su njegovo duevno stanje ispitivali profesori. Jednom ga je
docent uzeo na predavanje i demonstrirao na njemu pigmalionizam, to jest da on
vie voli kipove nego ive ene, kao gospodin pukovnik Redi s Male Strane koji je
prodao Austriju neprijateljskim nam Rusima, pa se kasnije u Beu, da spasi
oficirsku ast, morao sam ustrijeliti. Pripovijedao mi je, gospodine natporunie,
jedan policajac da je gospodin pukovnik Redi imao tri ormara i u njima djevice od
gume, jednu do druge, kao to imaju u trgovini kod grada Pariza. No svaka je bila
odrasla ena, a imao ih je svake vrste. Pripovijedao mi je i to da je jednom, kad se
gospodin pukovnik vratio iz crkve sa priesti, dao jednu od tih djevica svojem
momku da je uzme, jer nema rastvorivu stranjicu, a takve vie nisu u modi.
Kad je to dakle o tom cipelaru Bureu priao onaj docent svojim medicinarima,
poeo je Bure vikati:
Klipane jedan, ne vrijeaj me, ja imam svoju enu i nikada ne predlaem
nikakvom kipu takve nemoralne prijedloge! Ja sam oenjen ovjek, glupane, pa ne
priaj o meni takve budalatine, jer u ti inae dati preko gubice!
A jer profesor nije prestao, Bure mu je opalio zaunicu te je odsjedio u Bohnicama
dvije godine, a kad su ga pustili, naao je advokata i htio podnijeti tubu protiv toga
docenta zbog uvrede asti. Kad bi se napio, udario bi rukom stol i govorio:
Ja mu to, gospodo, neu oprostiti, pa makar ga morao goniti sve do bekog suda.
Ako je tko nemoralan, tada ne smije biti doktor, da ne kvari mlade ljude i ne vrijea
estite oeve familija. Jer to e onda biti od tih glupana?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, onaj gospodin koji je doao k meni u
sobu, kada se svukao, legao je uz mene, ali nije to bilo u zabuni jer je on ve doao
s nekakvim nakanama. Ja sam se okrenuo prema zidu, a on me poeo tapati, gladiti
i pri tom je puhao i govorio: Zar ve spava, Micika? Ta rekla si da e me
priekati! ja nisam ni disao, samo da ga ne izvedem iz zablude, a on poe ljubiti
onaj ogrta. Onda me je zagrlio i cjelivao me po leima i sputao se sve nie i nie,
odgrnuo mi i one ipke i ljubio me na onom mjestu po kojem me je mamica udarala
kad sam bio malen. Onda se opet vraao ustima gore i aputao: Ali, Micika, ti
vrsto spava. Pogledaj, donio sam ti za bluzicu, a ako bude dobra, kupit u ti jo i
gume za podvezice. Ali, zlato, ne putaj me da tako dugo ekam; ta ja znam da ne
555

spava. I poe me opet ljubiti, ali sada vie nije bio tako skroman, te mu nije
dostajao straniji dio ogrtaa, nego me htio poljubiti u prsa, pa me preokretao na
lea. I ja odjednom legoh na lea, a on me, sav blaen, privine u naruje i proapta:
Slatko si pajkila, a ja u dodati arape, svilene, flor-arape, kadli ja odjednom
viknuh:
Hajde do avola, ovjee! ta mislite da ste njemaki princ i da smo u Berlinu?
Gospodine natporunie, pokorno javljam, taj se ovjek tako prepao da je mogao
na mjestu ostati mrtav. Nije ni pisnuo, nego je pokupio sa stolice odjeu i odjurio
napolje, a ja sam za njim zakljuao vrata i ponovo legao oekujui to e biti dalje.
Nato je doao vratar i zamolio da je jedan gospodin, koji je tu juer spavao,
zaboravio cipele kad se ujutro prezuvao, pa neka budem tako ljubazan da mu ih
dadem. No ja mu rekoh neka me ne budi iz najslaeg sna, jer inae neu platiti
noite. A on mi onda ispria kroz vrata da mu je taj gospodin dao pet kruna da mu
donese cipele, pa neka imam srca, jer on, vratar, mora prehranjivati veliku obitelj,
tako da sam mu napokon dao.
Taj je gospodin, gospodine natporunie, bio nekakav trgovac iz Kraljiina Hradeca,
a imao je enu iz Nechanica; bio je dva mjeseca oenjen, a majka njegove ene bila
je u Rusiji, gdje je svirala harfu, pa se ni za vrijeme rata nije vratila kui, valjda su
je ondje zatvorili zbog pijunae.
Tako vam je, gospodine natporunie, ovjek uvijek u opasnosti, pa da ne lebdi nad
njim aneo uvar, moglo bi mu se svata dogoditi. Kad ovjek ide u stranu zemlju,
tada ne smije nikomu vjerovati. Ja sam ve islueni vojnik, pa sam mogao u
Nymburku izgubiti djevianstvo. uo sam jednom ...
vejk umuknu, jer su oficiri zaspali sjedeke, kao da su se zarazili od vojnika koji
su takoer, naslonjeni jedan na drugoga, hrkali kraj vatara to su se gasile. Kia je
prestala i s istoka se u umu probijala zora; bio je ve osvit i lie je na drveu
odjednom oivjelo u tajanstvenom apatu kojim drvee pozdravlja jutro.

Pospanost je zahvatila i vejka, pa on svue bluzu i koulju, hlae i gae i pridra to

556

nad razgrnutim uarenim ugljenom da se brzo osui. Za njegovim se primjerom

poveo i vojnik koji se upravo vratio sa straarskog mjesta, pa se i on suio. Stajali
su jedan nasuprot drugome, sa svake strane vatre po jedan, te su raspirivali eravicu
pod kouljama koje su se nadimale kao baloni ispunjeni plinom, a vojnik je uivao:
- To je izvrsno protiv uiju, drue, one se ugriju pa se raziu, gnjide se zapare i
prsnu. Ako budemo i danas marirali, drue, momci e biti do veera puni uiju, bit
e ih kao pljeve. Za ui je, drue, najbolje kad je ovjek mokar, pa onda marira,
uznoji se, ugrije na suncu, tako da se sve krpe na njemu zapare. Onda se ui u
rublju legu kao pilii pod kvokom. To je, drue, sve od prljavtine. Rat i nije nita
drugo nego prljavtina.
I razgrnu avove na bluzi te kvrcajui ui noktom ree zamiljeno:
- Da sam kod kue, sada bih ve klepao kosu i iao na livadu kositi. Trava se,
drue, najbre kosi ako je nou pala kia ili dobra rosa. Tada je trava najkrhkija.
Takvo je jutro krasno da se ne moe ni izrei. Navee ulije u boicu malo likera s
rumom, ujutro to popije pa kosa samo zvei. A sada tu tamanimo ui, a
unitavamo i sebe. ovjee, moe li mi rei emu se vodi taj rat?
vejk je utio, a vojnik prijee prstima po dlakama ispod pazuha, protare se rukom
po prsima i zagleda se paljivo meu noge:
- Ovdje me najvie deru; pogledaj kako mi je od tih svinja sve crveno!
Nato se obue i legavi na teleak primae noge k vatri i proguna:
- vejku, drue, emu sve to?... Mi smo, brate, mazgovi, mi smo volovi...
Ujutro su se vojnici umivali u lokvicama vode u trulim panjevima i spremali se da
skuhaju kavu, kadli dojuri na zapjenjenom konju glasnik i preda kapetanu neke
isprave, okrenu konja i opet odjuri. Sgner pogleda u naredbu, obrati se oficirima i
zaas je cijeli logor oivio od uzvika: Uzbuna! Uzbuna!
- Do bijesa, momci, hoete li staviti tu spremu na sebe ili neete? - derali su se
vodnici i kaprali. - Sto mu gromova, urite se, Rusi navaljuju na nas! Isuse Kriste,
350

ne uvlaite se u spremu kao jogunaste kobile u homute! Rstung umhngen!

Bataljon se postrojavao, a kletve i psovke orile se umjesto jutarnje molitve:
- To je da ovjek poludi! Zar ne moemo skuhati ni ove prljave vodice? E, moj
kravlji spasitelju, stavi to urno na ugljen, pa e se prikuhati! - a neki aljivina
viknu:
- Neprijatelj nije nikada tako daleko da ne bih mogao skuhati Vertes-gula!
Opet je bila poslana prethodnica, koja je naprijed izaslala kadeta Bieglera kao
izvidnicu i odredila veze. Vraali su se kroz umu, onim istim pravcem kojim su
doli, ali vie nalijevo.
Na kraju ume sretoe jedan auto, koji je vozio nekog generaltabnog oficira.
Naloio je da bataljon stane, pozvao je k sebi oficire i razgovarajui s njima
gestikulirao nad geografskom kartom tako uzrujano da se meu vojnicima proirio
glas:
- Opet smo zalutali. Pogledajte, momci, kako im ita bukvicu to su opet napravili s
nama nekakvu glupost.
- Ne, to sigurno ne! Momci, jeste li danas uli pucnjavu? Niste uli! Od jutra nije
opaljen nijedan hitac! Ve je moda zakljuen mir, pa nam je doao rei kako emo
557

doi do eljeznice - uvjeravao ih odostrag neki dobriina. - Rekao mi je nedavno

jedan frajt iz este kompanije koji ima djevojku, a ona slui kod nekog narodnog
zastupnika u Pragu, da mu je djevojka pisala kako joj je gospodin rekao da e se rat
brzo svriti. uo je to, veli, u Beu od jednog vratara u ministarstvu pa onda ...
351

- Direktion mir nach! Marschieren march! - viknu uto kapetan Sgner.

Prethodnica i izvidnica povukle se meutim natrag, pa su svi ili u skupini
nezatieno kroz umu oko dva sata. uma je zatim postajala rjea, pojavile se
krevine, a iz njih su stigli na kolni put pa opet u visoku umu, tako da je kadet
Biegler ponovo preuzeo svoju ulogu veze.
Nakon kratkog odmora poli su naprijed otrim korakom kao da hoe da prestignu
Ruse. Zatim stigoe na proplanak, gdje je kapetan Sgner, koji je vodio konja, sam
zagazio u jo topli dokaz toga da je ovuda nedavno proao ovjek. Poto su
pregledali grmlje, utvrdilo se da takvih dokaza ima na tom proplanku mnogo i da se
tu bez sumnje nedavno odmarala neka vojna jedinica.
Kod vojnika je to pobudilo veselje, a na licima oficira pojavila se zbunjenost: jesu li
to bili Rusi ili nai? Po mirisu se to ne moe razabrati, a ni po sadraju takoer ne; u
razgaenom blatu na kapetanovoj cipeli opazili su kotice od treanja, neto pljeve,
neto koe od salame i nekoliko zrna graka; to su mogli jesti isto tako Rusi kao i
Austrijanci.
Oficiri su utke gledali tu utu kau, a natporunik Luk prvi izrekne svoje
miljenje:
- Moda je to naa prethodnica? Ali tada toga ne bi moglo biti toliko.
Porunik Dub se protivio:
- Prethodnica se nije mogla toliko zadrati, inae bismo je stigli. Moda su to bili
Rusi pa su se pokakili od straha, a mi smo - i pogleda prijekorno kapetana Sgnera ili, molim nezatieno naprijed.
Najednom se porunik Dub lupi po glavi:
- Pa to se ipak dade utvrditi! Momci, obiite te izmetine pa donesite amo sve im su
se brisali!
Vojnici nestadoe u grmlju i vraahu se nosei meu dvjema batinama udnovate
stvari: zguvanu travu, komadie granica s liem, bijelu damsku glace-rukavicu,
svete sliice, dopisnice bojne pote, a jedan je ak donio komad novina sa sliicom.
Porunik je onima to su donijeli travu i lie, naloio da ih odbace kao predmete
nepotrebne za istragu, a od jednog je vojnika uzeo dopisnicu. Bila je pisana
madarski, pa stoga nije razumio to pie. Ali to ga je tako obradovalo da je
slavodobitno rekao kapetanu:
- Sjetio sam se da prilikom nalaza neprijateljskog logorita treba odmah izdati nalog
da se pregleda sadraj zahoda. Tako se moe najlake utvrditi koje se jedinice
neprijateljske vojske nalaze pred nama. Pred nama je - i okrenu dopisnicu - ne, to
ne mogu proitati, suvie je zaprljano. Uostalom, to nije tako vano. Rusi to nipoto
nisu. Dajte amo taj komad novina! Kako se zovu? Koprive? Gle, novine, i to
eke!
Vojnik mu ih pridra batinom ispred oiju, pa porunik Dub proita na glas:

558

...ani
...Havlena
...ramena
...tvojim pogledom raa se slika
...tajanstvena je to mehanika
...kao valjak to e sve strti,
...pozicija, za veliku etvu smrti.
Svreno je! Dok piem retke te,
...si glavom bez obzira lete.
...drugovi, i ja moram sada
spremit svoje stvari iznenada.
Potjerat emo Ruse. Njihov voda rei:
Molodci, tko samo moe, neka bjei!
I mae sabljom na kojoj je napisano:
Osloboditelju Galicije od bauke darovano!
Novine u kojima je bio dio te pjesme toliko su obuzele panju porunika Duba da ih
je uzeo u ruku da proita sav tekst, ali mu se papir prilijepio uz prste s obadviju
strana, a i nos mu je dojavio da je neto razmazao. Baci stoga novine na zemlju, a
prste obrie o maramicu, te se zatim s ljubaznim smijekom obrati natporuniku
Luku:
- Postoji latinska poslovica: Inter arma silent Musae, kad govori oruje, ute Muze.
Kod nas, na sreu, nije tako. To to sam proitao, krasna je, lojalna i rodoljubna
pjesma, teta to nije itava. Proitao bih je kojom zgodom vojnicima, a to bi im
sigurno podiglo moral. Gospodo, mogu vam rei: pred nama su ovuda ili nai!
Sgner se mrzovoljno okrenu, a Luk gurkae papir po zemlji vrkom cipele pa
predloi:
- Moda bi se to dalo oprati. Marva su ti vojnici! Rodoljubna patriotska pjesma koja
bi mogla podii moral vojnika, pjesma u koju je pjesnik uloio itavu svoju duu, a
takav klipan obrie njom stranjicu kao da na svijetu nema drugog papira.
Njegov je smijeak bio pun sarkazma i ironije.
A onda su poli dalje, hodali su otprilike sat vremena, a nitko se nije sjetio da ve
davno nisu vidjeli veze svoje izvidnice. Oko podne pribliavahu se nekoj livadi
meu umama odakle su se uli nekakvi glasovi. Kapetan zapovjedi da se naprijed
poalje straa. Vratili su se s izvjetajem da na livadi logoruje mali odred naega
topnitva koje ondje pase konje.
I bataljon se priblii livadi te se vojnici radovahu odmoru, kadli se odjednom na
rubu ume pojavi neki oficir na konju. Doletio je u galopu do Sgnera i izderao se
na njega:
- Welches Regiment? Einundneunzigste? Wohin fhren sie das? Aber meine Herren!
352

Das ist doch falsche Richtung! Ich hab' doch links befohlen!
- i odjuri opet
natrag.
Kapetan potjera konja za njim i stigavi ga, raportira mu i zamoli ga za dalje
zapovijedi. Razabrao je da je to komandant brigade. Ali nije dobio nita. Stari je
559

samo ponavljao: Ich hab' doch links befohlen!, a kad je kapetan okrenuo konja i
salutirao: Zum Befehl, Herr Oberst!

353

, stari se majmun izdera na njega:

354

- Herr Hauptmann! Merken sie sich fr immer: Oberst- Brigadier!

Kapetanu pade na um neto o idiotstvu i odjaha natrag bataljonu, gdje dade
vojnicima, usprkos brigadiru, neto dulji odmor. Zatim naredi vojsci pravac nalijevo,
pa odoe dalje. Nitko se nije sjetio da njihova prethodnica ide starim pravcem kao
to je ila i ujutro, i da bi je trebalo povui natrag; nitko se nije sjetio da mariraju
naprijed otkriveni i bez izvidnice. Ili su bezbrino na neprijatelja upravo onako
kako se u logoru u Milovicama ilo na vjebalite da se niani u papirne vojnike,
koji su se pomicali na nianu s pomou ica i konopca.
***
Kadet Biegler, uperivi oi u kartu i usporeujui znakove na njoj s mjestima kroz
koja su prolazili, iao je oprezno naprijed, premda mu nije bilo suvie jasno kamo
zapravo treba da doe i gdje treba da naie na Ruse. No znao je da mu je povjeren
vaan zadatak, pa se trudio da ga izvri tako da dobije priznanje. Iao je na elu
svoje male vojske otrim korakom, potiui vojnike da se ure, i ekajui kad e se
pojaviti prvi neprijatelj, kako bi poslao bataljonu izvjetaj da moe navaliti na
neprijatelja.
Nedaleko iza kadeta koraao je vejk kao veza i uz njega jo jedan vojnik koji je
priekao vejka, jer mu je samom bilo dosadno, pa je pozdravio vejka kad ga je
on dostigao:
- Udvoje se ljepe hoda, a lake emo se i obraniti ako nas tko napadne i htjedne da
nas opljaka. Ovdje su, ovjee, takve ume da bi u njima mogao ivjeti i razbojnik
Babinsk. Je li ti puka nabita? Na kadeta i drugove koji su naprijed ne moemo se
osloniti, jer oni jure i uope se ne okreu. Ipak, ovdje se ne moe zalutati. Tu je,
izgleda, samo jedan put.
- Puka mi nije nabita - odgovori ozbiljno vejk - s nabitom pukom nema ale.
ovjek je uzme u ruku, igra se s njom i tres! naboj ti je odjednom u trbuhu!
Istina je to je govorio na porunik Frmmer kad sam sluio u Budjejovicama, da
355

je Manlicherrepetiergewehr , model 1895. najbolja puka, ali ako je ne budete,

klipani, dobro istili i ako tko u njoj poslije vjebe zaboravi naboj, tada u ga
tresnuti njom po glavi. A zalutati, drue, moe svagdje, i u Pragu.
Poznavao sam ja nekoga Haldu koji je pravio bakrene kotlove u Ringhofferovoj
tvornici, a stanovao je na elni. Imao je u Bubnima curu s kojom je dolazio
Kutlkovima na Letnu da plee solidne plesove. U toj je gostionici bio izvjeen na
zidu dvorane ovaj napis: Umoljava se publika da plee samo pristojne plesove.
Ali se on jednom ondje opio, posvadio se s djevojkom i sam se uputio kui. Doao
je na Vclavski trg i zapitao policajca gdje se sad nalazi i kuda se ide na Smchov.
Policajac mu je to objasnio i rekao mu: Izvolite samo po tim tranicama dalje, pa
je Halda i poao po tim tranicama, dok nije iznemogao i naas sjeo da se odmori.
No uskoro ga netko povue i prodrma za ovratnik; on otvori oi i opazi pred sobom
eljezniara koji vie na njega: vidite dolje! Zar hoete pasti pod vlak?
I tek tada je Halda spoznao da je zalutao; bilo je ve jutro, a on je sjedio na ogradi
560

kod vinohradskog kolodvora, spavao je, a usta su mu bila oguljena od pada niz
nuselske stube.
Ali meni se ini da nitko ne ide ni pred nama ni iza nas.
Bila je to istina; kadet Biegler je poao prema karti stazom nadesno, a bataljon, kao
to znamo, u drugom pravcu. vejkovu je drugu palo srce u gae, pa on ree:
- Vidi, glupane, brblja kojeta, a mi smo zalutali. Hajde vratimo se onim topnicima
na onoj livadi! Ba e nekako biti podne, pa e oni valjda objedovati.
vejk pristade :
- Sami se ne moemo boriti, moramo se nekome pridruiti.
I oni se vratie.
Zapovjednik polubaterije bio je neki mladi natporunik, na sreu eh. Kad mu je
vejk raportirao da su oni veza 6. bataljona 91. pukovnije i da su izgubili izvidnicu,
prethodnicu i bataljon, natporunik je prasnuo u smijeh:
- Priekajte, momci, skupo ete vi to platiti. Kuda ste blejali, ha? Ja ne znam jesu li
vai proli ovuda; mi smo ovdje od jutros, a odonda je prolo ve mnogo vojske.
Isuse i Marijo, momci, vi ste veza u nastupanju prema neprijatelju pa ste se izgubili!
Ta vas e zbog toga strijeljati!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - poe vejk - mi smo potpuno svjesni
ozbiljnosti situacije. Izgubiti svoju pukovniju na fronti nije za vojnika nikakva
sitnica. Vojnik uvijek treba da misli na to kako bi svojoj pukovniji to vie koristio i
njezinoj zastavi pridonio novu slavu. Kad sam sluio vojni rok, gospodine
natporunie, tada je bio kod nas neki kapetan Murcek. On je bio grbav, ali je
djelovao u Srbiji kao pijun, pa su ga promaknuli za kapetana. Kad su bile velike
vjebe, taj je kapetan Murcek uvijek dao svakom vojniku u kompaniji natrpati u
teleak po dvjesta pedeset otrih naboja. A zatim, kad je naprijed pola prethodnica,
on bi dojahao meu vezu i oslukivao to govore, pa bi to zapisao u notes. A kad se
zavrila bitka te je bio odmor, on bi pozvao sve vojnike od veze pred sebe i rekao bi
im: Znate li ta je to moral? Moral je, vojnici, tano vrenje dunosti koje su mi
odreene po mojim sposobnostima i koje mi moji pretpostavljeni natovare na lea.
Ali nije to moral, vi morske svinje, ako imate dvjesta otrih naboja te se vuete
oborene glave kao svinje i psujete u liku svojih pretpostavljenih, vi prljavci zeleni,
356

svoga zemaljskog gospodara. Abtreten, morgen zum Rapport!

Pokorno javljam, gospodine natporunie, mi se nismo htjeli izgubiti i neemo nau
vojsku oslabiti gubitkom svojih dviju puaka. Pokorno molim da nas primite u svoju
bateriju na hranu, kruh i fasung; plau ne molimo od vas jer emo mi ve negdje
nai svoj bataljon, pa e nam je isplatiti gospodin narednik Vank.
- Drue - nasmijao se natporunik vejkovu potenu govoru - ja vas ne mogu
primiti u svoju bateriju. to da radim s vama? Uostalom, vi ete svoje nai jo
danas. Nee biti daleko, i netko e znati gdje su; poljska andarmerija svakako. Oni
e vam rei gdje su vai, ili e vas sami k njima odvesti.
- Gospodine natporunie, pokorno molim - snudio se vejk - razmislite dobro
prije nego nas odbijete.
Stojimo pred neprijateljem, sami smo kao dvije odsjeene grane, a ovako e baterija
imati dva ovjeka vie, a to u borbi, gospodine natporunie, znai mnogo. A mi
561

emo s vama poi vjerno i u najgoru budunost. Hranu i kruh mogli bismo dobivati
od danas.
- Ne, ne, momci, ne ide to - odlui natporunik - no kuhari e vam dati neto hrane,
a i kruha ete neto dobiti kod topnika. Abtreten! Sretan put!
vejk i njegov drug, koji se glasno divio vejkovoj rjeitosti, pooe s
natporunikovom porukom kuhinji. Ondje je kuhar progunao nekoliko rijei o
pjeakim prosjacima koji nisu nikad siti, ali je ipak zagrabio eflom u kotao i
napunio im olje do vrha gustom riinom juhom s rasjeckanom govedinom, vejk i
njegov suborac skinue teleake s lea, sjedoe na njih, stavie olje meu koljena,
izvukoe lice i bacie se na jelo.
Priao je k njima upaljiva topova i poeo im neto govoriti njemaki, vejk, kako
su mu usta bila puna hrane, nije odgovorio nita, pa upaljiva topova zapoe poljski,
357

vejkov drug proguna: Versteht nicht!

pa gost poe natucati madarski
poteui vejka za ruku, u kojoj je drao licu, tako jako da mu je iz nje ria
padala. To je vejka tako raspalilo da se obratio topniku:
- Brbljave, ta to melje? Zar misli, blezgane, da te tko razumije? Do bijesa,
prestani ili u ti jednu priiti!
Upaljiva topova prasne u smijeh:
- Ti si eh? Pa zato to nisi rekao? No, onda emo se lako sporazumjeti!
Pa sjede u travu i zapita ih odakle idu.
- Mislim da je ovuda prola 91. pukovnija ili neka njena jedinica - nastavi on - ali ne
znam kamo su ili. Sada, momci, jer je fronta pomina, morate paziti da se ne
izgubite, jer vas sada nee primiti u drugu jedinicu, a ako vas i prime, tada e vas
zapisati pa morate kasnije donijeti svojoj jedinici potvrdu gdje ste bili i u kojim ste
borbama sudjelovali. Bilo je vrlo mnogo takvih zabuanata koji su se izgubili i bili na
opskrbi u drugim jedinicama. Ali im bi ta jedinica pola naprijed da stupi u borbu s
neprijateljem, tada bi klisnuli u drugu jedinicu. Bili su tako tri mjeseca stalno u prvoj
liniji, a nisu opalili ni metka. Tome je sada uinjen kraj. Vi ste, momci, iz Praga?
vejk se odmah priznao zemljakom i upitao ga:
- Niste li vi pomonik kod gospodina Pexidera na Vinohradima? Ne, on je bio vie
plavokos. A niste li vi bili kova kod gospodina Soueka u tpnskoj ulici? Ni to
ne? udnovato, a ja vas odnekud poznajem!
Upaljiva topova donese im jedan hljebac i dva paketia duhana, vejk se dirljivo
zahvalio dobrom zemljaku, i ba kad su stavljali na sebe teleake, pojavi se
natporunik, koji se iskreno zaudio:
- ta, momci, vi ste jo tu? Gledajte da se izgubite! Ja mislim, zabuanti, da nitko od
vas nee pronai barut na cesti.
vejk stade mirno, tano po propisu, spusti puku k nozi i gledajui s pozdravom
nadesno topnikog natporunika ree neobino ozbiljno:
- Pokorno prijavljujem svoj odlazak. Gospodine natporunie, i blesavi su ljudi doli
ve do velikih otkria. Ljudi nisu obino tako glupi kao to izgledaju, to vi na
primjer mislite, gospodine natporunie, kad gledate svoje topove? Ne mislite nita,
ali ja mislim. Zamislite dakle, gospodine natporunie: u tom topu nalaze se urezi,
nekakvi ljebii, a ti ljebii djeluju da rapnela ili granata lete najprije gore, a onda
562

da u luku padaju dolje. Tane dakle leti ovako!

I vejk uze puku u lijevu ruku i desnom opisa parabolu:
- Eto, tane leti ovako, a vi se pri tom ne moete nita dosjetiti.
- Kad biste vi, topnici, postavili taj svoj top na kota, tada bi tane letjelo u luku
slijeva nadesno ili zdesna nalijevo, prema tome na kojem bi kotau top leao, pa
biste mogli gaati i iza ugla. Mogli biste tui Ruse s boka i nitko ne bi znao kako i
odakle tanad leti.
Natporunik se smijao da se sve guio od smijeha. Upaljiva topova i drugi topnici
nisu shvaali doseg vejkova pronalaska, pa su priglupo gledali i natporunika i
govornika. Kad se natporunik smirio, pruio je vejku pregrt cigareta:
- Dobro je dakle, ali sada se gubite! A svoj pronalazak poaljite generalnom tabu!
vejk ponovo prijavi svoj odlazak i gledajui zapovjednika baterije svojim njenim
pogledom ree mu ganutljivo:
- Nikada neu, gospodine natporunie, zaboraviti vau dobrotu!
Uzee puke na rame i pooe na put koji su ve danas preli dvaput, tamo i natrag.
Dugo su ile ove dvije izgubljene ovce austrijske vojske i tumaile jedna drugoj
treba li ii lijevo ili desno, ili ravno naprijed. Nisu susretali nikoga, ni konjanika ni
kola, i to su dalje ili, bilo im je sve udnovatije to je kraj tako pust. vejkov drug
poe jadikovati da su ve moda iza ruske fronte, vejk se razljuti pa mu ree:
- Pa da i jesmo! Napali bismo ih, drue, s lea! No, samo nemoj plakati da smo
zalutali; ta nismo djeca da bismo se mogli izgubiti! Drue, priao mi je jedan
reumatiar, kad sam bio u Pragu u bolnici, ovu zgodu njihove regimente iz
etrnaeste godine:
Zalutali njihov bubnjar i hornist; otili su naime u jednom galicijskom selu k
djevojkama da se s njima, prije nego budu ubijeni, naspavaju, ali to se spavanje
nekako proteglo, pa kad su se ujutro probudili, pukovniji ni traga ni glasa.
Odmarirala je. Ostadoe oni kao stupovi od soli jadikujui: Isuse i Marijo, ta
emo sada raditi? I pooe u potragu za pukovnijom, ba tako kao to mi traimo
svoj bataljon. Hornist je nosio trumbetu, bubnjar bubanj. Hornist je bio obrazovan
ovjek, nekakav graditelj ili tako neto, pa je bubnjaru odostrag na bubnju, dok su
hodali, crtao olovkom kartu, te je na njoj zabiljeio svako selo, baru, kri, divlju
kruku, potok, svetog Ivana, hrpu gnoja crkvu, rakijanicu, gostionice, putove u
umi, proplanke, klance, no, ukratko sve to su na tom putu vidjeli.
Oni su tako lutali od kolovoza do studenoga i prokrstarili itavu Galiciju te su se
ugojili kao svinje. Na bubnju je ve bilo nacrtano sve to ide na kartu. Kad jednom
podvee, na samoj madarskoj granici, namjerie se oni na svoju pukovniju. No
ondje ih vie nitko nije poznavao osim njihova kapetana, jer je pukovnija odonda
bila mnogo puta razbijena i nanovo formirana od markompanija.
Kapetan nije vjerovao da su to oni dok ih nije opipao. Njih je ve davno Crveni kri
proglasio izgubljenima, zarobljenima, ranjenima, mrtvima, samo da se njihovim
majkama ne mora plaati potpora.
Kapetan je taj bubanj poslao u Be, u kartografski vojni zavod, pa su ondje, drue,
prema tom bubnju morali izraivati generalne karte i mnogo toga popunjavati to im
je na karti Galicije nedostajalo. Hornist je za to dobio veliku zlatnu kolajnu, a
563

bubnjar srebrnu; hornist je imenovan pukovnijskim hornistom, a bubnjara su

zatvorili u terezinski zatvor jer je rekao da su oficiri, koji crtaju te karte, blesani i da
samo kradu dravne novce. Po takvoj karti, drue, kakvu je napravio taj hornist,
uope se ne moe zalutati!
I kao za potvrdu uma postade rjea i meu kronjama drvea pokaza se plavo
nebo. vejkov drug ubrza korak, prestie vejka i viknu:
- Due mi, eto polja! A eto i sela! Ondje emo svakako nekoga nai!
I nali su. Meu drveem na kraju ume pojavio se kadet Biegler i upitao ih:
- Jeste li nali onu lugarnicu? Jeste li dobili to za mene? Ta vi ste ili sa mnom kao
izvidnica?
- Nismo, pokorno javljam, gospodine kadete - odgovori vejk. - Vi ste tu sami? Mi
nismo ili s vama kao izvidnica, nego kao veza, a s vama su ili drugi. Vi ste ih
poslali u lugarnicu? Mi nismo vidjeli ni lugarnicu ni drugare, mi smo zalutali.
- Za nama, gospodine kadete, ne ide nitko, mi smo se sasvim izgubili i nitko u
bataljonu ne zna za nas - nastavi vejk. - Sada je za nas, gospodine kadete, bataljon
propao, pa moramo ratovati sami. Ali ne tarite glavu zbog toga, gospodine kadete,
bit e ve dobro! Ta mnogi ljudi ratuju na svoju ruku.
Kadet Biegler maloduno obori glavu; zlatna je kolajna odletjela s dosega ruke
nekamo daleko, pa je kadet samo uzdahnuo:
- Gladan sam! A i trbuh me boli, napio sam se vode pa bih trebao sada neto toplo.
Moda e ipak doi momci iz lugarnice.

- Nee doi, gospodine kadete - odgovori vejk odrjeito - jer su i oni zalutali. Nije
daleko vee, pa se moramo pobrinuti za neto. Naih danas vie neemo nai. Srea
je, gospodine kadete, to ste vi oficir pa imate sa sobom kartu, tako da emo ujutro
pogledati gdje bi mogao biti na bataljon, pa emo poi ravno k njemu. A sada
mislim da treba da odemo u to selo, da ondje veeramo i prenoimo.
- Idite kud hoete - zavapi kadet pritiskujui trbuh rukama. - Isuse i Marijo, kako to
boli! Kucnula mi je valjda posljednja ura! Ali, vejku, ja ne preuzimam na sebe
564

nikakvu odgovornost, jer u tom selu mogu biti Rusi.

- Ako ih nema ondje, navalit emo na njih, a ako ih ima, mi emo uzmaknuti umovao je vejk. - Vi ste, gospodine kadete, bolestan oficir, a valjan momak ne
smije napustiti oboljelog starjeinu. Komandu preuzimam ja, kao najstariji. Pravac ono selo! Mariren mar - izda on zapovijed.
Uzee kadeta koji se savijao i stenjao svaki pod jednu ruku i pooe dubokim
kolnim putem prema selu. Biegler je umirao od straha da e pasti u ruke Rusima, no
vejk je bio miran:
- Znate, gospodine kadete, dogodit e se to se mora dogoditi. Bez boje volje nee
nam pasti ni dlaka s glave. Pripovijedao je nedavno jedan vojnik kraj vatre kako su
oni lani ili na Ruse i kako je iao s njima vojni sveenik. Odmarali su se u umi i
veleasni poe uinati. Imao je madarske salame, jaja i crvenog vina, no najednom
ih otkrie Rusi u toj umi i poee ih obasipati rapnelama i granatama. Sve se
razbjealo, samo je vojni sveenik sjedio i dalje kraj panja, stavio na nj ubrus i nije
se dao smetati. ak je i viknuo vojnicima: Ne bjeite, kukavice sinje! Svagdje ste u
rukama bojim i bog ne doputa da se ikome ini naao bez razloga, to bog radi,
dobro radi! Ali odjednom prasnu granata, i to posljednja, a kad se dim raziao, na
panju je na bijelom ubrusu stajala boca vina, est jaja i madarska salama izrezana
na komadie. To je, gospodine kadete, bio tako dobar pogodak da od vojnog
sveenika nije preostalo ni dugme, a uini se nije dogodilo ba nita. Na svijetu je,
gospodine kadete, sve tako ureeno da svakoga zadesi ba ono to mu je odreeno.
Ako treba da budemo zarobljeni, bit emo zarobljeni, sve po bojoj volji. A zatim
kau da Rusi...
- vejku - prekide ga kadet - ne radi se ovdje samo o zarobljenitvu nego i o
muenju zarobljenika. Rusi iskopaju zarobljeniku oi, odreu mu nos i ui,
klijetima mu otkinu spolovilo i guraju mu ga u usta. Rusi su ljudoderi, oni su
barbari!
vejk odmahnu beznadno rukom:
- Pria vam se kojeta, no to se vie ne radi. To se radilo za turskih ratova, ili kad
su nai zaposjedali Hercegovinu. Uostalom takva sitnica, kao to je rezanje nosa, i
ne zasluuje da se o njoj govori. Na ikovu je bio neki Tonda Vejvoda kome je
nos bio izjeden od raka, a on je kasnije astio drugove u rakijanici i govorio:
Danas sam isprosjaio tri forinte i osamdeset filira, dvije koulje i dvoje cipele.
Dok mi je frnjokalica bila u redu, morao sam za osam groa tegliti cijeli dan.
U staro doba, gospodine kadete, muili su ljude svakojako. Imali su tada posebne
instrumente za to. Kada dodete u Prag, otiite to pogledati u Gradski muzej. Imali
su za ljude tipaljke, navlaili su ih na ljestve, pribijali ih za jezik, lomili su ih na
kolu, a ljudi su sve to rado podnosili ako su dobili prije toga posljednju pomast; tada
se to rado inilo jer je sve to bilo na veu ast i slavu boju. Oni su takvom heretiku
ili vjetici zdrobili kosti u tijelu, zabijali su im pod nokte avle za potkove, preali su
ih kao varke. Svaki instrument kojim se to radilo imao je i svoje posebno ime,
prema tome to se njime trebalo uiniti zarobljeniku: za lomljenje noge imali su
golijen sv. Josipa, za izbijanje zuba desni Majke Boje, za lomljenje kostiju u tijelu rebra sv. Petra. Tako je taj heretik ili zarobljenik ve unaprijed znao ime ga misle
565

ugodno zabaviti, pa kad je vrhovni inkvizitor naloio da donesu punjaicu sv.

Valentina, tada je mogao biti siguran da e od njega napraviti posne jetrenice.
Sve to Rusi nemaju i nama se ne moe nita dogoditi. Ako je no nabruen, tada se
samo potegne i uho je odrezano bez ikakve boli. Kad ljudi izdre bol i sauvaju pri
tom svoj mir, tada od njih postanu sveci. U Rimu su jednog papu iva pekli
bakljama po bokovima, a kad su mislili da mu je dosta, rekao im je on ljubazno se
smijeei: Molim vas, gospodo, okrenite me na drugu stranu; htio bih da budem
svagdje jednako peen, ja volim sve pravilno.
Uto stigoe do sela, pa kadet predloi da jo asak priekaju dok se smrai. Sjedoe
dakle u vrt iza jednog taglja, kadet je jaukao i naricao, drugi je vojnik otpuzao
etveronoke do kolibe, a vejk je kadeta tjeio:
- Skuhat u vam, gospodine kadete, enjau i stavit u u nju mnogo enjaka.
Svezat u vam na trbuh toplu ciglu, to jako pomae. Ja vas, gospodine kadete,
neu ostaviti.
Vojnik se vratio i uvjeravao ih da u selu osim treopozivaca nema nikoga, to je
ohrabrilo kadeta. Pooe dakle i pokucae na prozor kolibe. Otvorila im je neka
stara baka i ugledavi vojnike preplaeno je viknula. Zatim je sklopila ruke i rekla:
- Niega nema, gospodine, niega! Moskovljani sve odnesoe!
- Jesu li ve davno bili ovdje Moskovljani? - upita oprezno kadet.
- Nedavno - zamekee baba - ujutro su dolazili, navee su dolazili, svaki dan su
dolazili. Niega nema, Moskovljani su sve odnijeli. Poklali su kokoi i otili.
- A imate li zahod? - upita kadet ponovo jer mu bolovi nisu poputali.
Baba odluno odmahnu glavom:
- Nemamo, gospodine. Moskovljani su odnijeli.
- Priekaj, bako, pogledat emo - gumu je vejk i navali u kuu. Soba je za
rusinsku kuu bila i prelijepa i preista; iz velike pei isijavala je vatra, a na klupi je
lealo nekoliko hljebova spremnih za peenje. Iz sobe otvori vejk vrata smonice:
u koaricama bijelile se gomile jaja, sa stropa je visjela unka, komadi slanine i
svitkovi suhe domae kobase. U smonici se vejkovo srce jako obradovalo, on se
vrati pa dozva druga i kadeta, kojima je baba revno objanjavala:
- Mi smo sirotinja; no malo dalje iza potoka nai e gospoda vojnici kolibe u kojima
ive bogate gazde. Kod nas su Moskovljani sve odnijeli!
- Majice, ne brbljaj - upozorio je drugarski vejk - mi ve poznajemo tu pjesmicu:
358

Moskali zabrali. Porezali kurki, pojebali curki i poli nazad.

- Gospodine kadete, pokorno javljam, moete ui; ova vjetica ima u smonici itav
delikatesni duan.
- Bakice - obrati se vejk starici - mi emo kod tebe veerati i spavati, ali ne
badava, platit emo ti. Milom ili silom! ta ti, do vraga, ne misli pustiti unutra ni
naeg gospodina kapetana? Pogledaj!
vejk izvue bajonetu iz korica i prisloni iljak starici na grlo. Baka ciknu, uzmaknu
i sva preplaena i ponizna pozva ih unutra. U kolibi je pri svjetlu koje je prodiralo iz
pei prepoznala da se meu vojnicima nalazi i oficir. Proguna: Gospodine
kapetane, gospodine kapetane! i posegnu za kadetovom rukom da je poljubi.
- Vidi, stara, ovako mi se svia - potapa je vejk blagonaklono po ramenu 566

ovako valja potivati vojnike!

Kadet izvadi novce, baka donese kruha, skuha mlijeka, izvue odnekud kuhanog
mesa, sva usluna prema neoekivanim gostima i pogledajui neprestano na vrata.
vejk je skuhao za kadeta aj, jak i gorak, a zatim poloio kadeta na drveni leaj
koji je sluio kao krevet, pokrio ga bakinim krznom, te je Biegler, kojemu je topli
aj smanjio bolove u trbuhu, odmah zaspao.
Uz meso i kruh ostade samo vejk i njegov drug. Starica je stavila kruh u pe,
izala je iekujui nekoga, a vojnik, vaui goleme zalogaje, pripovijedao je
vejku:
- Dobro je to meso, dobro je posoljeno i prodimljeno. Malo ve zaudara od kostiju,
ali ne smeta. Najbolje je, drue, ako meso sui na pilovini i pali pod njim
klekovinu. Tada je kao torta. Kaem ti: kao torta!
- Ovo dodue nije kao torta, pa pazi da se ne zadavi - odgovori mu vejk. - No,
meso kao meso, i pas ga voli.
Starica se vratila, a za njom ue mlada, bujna i stasita ena. Starica je predstavi
vojnicima:
- Ovo je moja ki, a mu joj je u ratu. Eto vidi - obrati se mladoj - nai vojnici,
naa gospoda vojnici doli nam u goste. Gone Moskovljane.
Mlada se nasmija iroko i pokaza velike zube, a vejk joj udvorno ponudi alicu
aja:
- Molim, popijte malo od nas, gospo! A kako se zove va mu? Sjajno vam ovo
pristaje! - i pogladi je dlanom po bujnim grudima.
ena otpi aj i upusti se u razgovor sa vejkom kojemu se ruke nisu mogle smiriti
jer su ga dlanovi svrbjeli, te bi ih stoga, kad god bi se stara okrenula, oeao o bluzu
ili suknju mlade ene...
Druga spopade drijeme. Starica je donijela odnekud izvana drugi kouh i otila s
njim u sobicu bacivi na ker pogled pun opomene. No ona se smijala sasvim
neprisiljeno kad ju je vejk utinuo u bedro.
No onda se digla: Vrijeme je da idemo spavati i zavukla se takoer iza pei, kamo
je prije toga prenijela s kadetova leaja nekakav prljavi jastuk, vejkov drug se
ispruio na klupi. Budui da ga je to uljilo, premjestio se na pod primijetivi pri tom
vejkov nemir i eznutljive poglede prema eni iza pei. Zatim proguna:
- Zar te to, drue, zabavlja? Zar nema dosta ena kod kue? Radije legni, jer e
ionako slabo spavati poslije toliko mesa.
- Uistinu, ima pravo - sloi se s njim vejk i lee pored njega - to je samo tako za
alu. Nijedna se ena ne vrijea ako joj stavi do znanja da ti se svia. To nam je
prvo noenje otkako smo zalutali; no ovo se jo moe podnijeti, bolje je nego u
onoj umi kad je kia padala. Tada sam, drue, pripovijedao kraj vatre oficirima
kako je neki zidar htio pokloniti eni za imendan sansku kozu, ali mi to natporunik
Luk nije htio vjerovati, pa mi je rekao drugi dan da ljudi takve stvari ne
poklanjaju za imendan. Ali, drue moj, ljudi poklanjaju za imendan s podmuklim
namjerama i gore gluposti nego to je sanska koza, koja je ipak korisna. Ja sam
jednom kupio od nekog gospodina Krausa, knjigovoe iz Radlike mljekarnice, psa
bernardinca kojega mu je za imendan na Ivanje kupila njegova zarunica. Bio je to
567

krasan bernardinac, velik kao jednogodinji junac, a on mi ga je prodao za pet

kruna, samo da ga se rijei. Rekao mi je da od alosti ne moe ni pogledati toga psa.
Ispripovjedio mi je ujedno i sve svoje patnje koje je doivio s tim psom. On je toj
svojoj gospoici poklonio za imendan zlatan runi sat i zaruio se s njom, ali se nije
urio da se vjena. A ona mu je onda kupila toga psa. Plakao je dok mi je to
pripovijedao: gazdarica, kod koje je stanovao est godina, prestala je s njim govoriti
im je doao s vatrometa i smjestio psa na balkon, a ujutro mu je otkazala jer je pas
zavijao itavu no, pa su svi stanari psovali. On ju je zamolio neka ga ne goni iz
stana, da e joj plaati mjeseno pet kruna vie i da e psa uzeti preko noi k sebi u
sobu da mu ne bude dosadno. I uzeo ga je preko noi k sebi, ali je ujutro doao
pazikua i rekao da je stanaru ispod njega procurio strop, pa pita ne zaparuju li
moda u sobi nave. Stanarka mu je rekla da za tim psom nee istiti i da ga nee ni
hraniti.
Ali gospodin Kraus nije izgubio glavu; gladio je psa i govorio mu: Moj dragi
poklone, od premile Miluke te je poao konjskom mesaru, gospodinu tapecu u
Koie, i kupio za psa kobasice i jetrenice. Kupio je kobasici za dva forinta, te ih je
bilo osamdeset, kupio je pola kruha i u podne poeo hraniti psa; bacao mu je
jetrenice i komade kruha i radovao se to bernardinac hvata zalogaje u letu. Dao mu
je sve da pojede, ali kad je doao navee iz kancelarije, pas je zavijao od glada.
Onda je gospodin Kraus ponovo otiao do gospodina tapeca i kupio jetrenica za
pet kruna. Mesar mu je htio poslati kobasice po egrtu, a kad se gospodin Kraus
ustruavao govorei da e sam odnijeti, uvjeravao ga gospodin tapec: Ne bojte se
nita, vae gospodstvo, moj egrt nee nikomu nita pripovijedati. Gdje vam je,
molim lijepo, gostionica? Zar prireujete svaki tjedan veeru sa svinjskim
kobasicama, i preko ljeta? Zimi vam mogu, gospodine, dobavljati domae jetrenice
svaki dan. Zimi kobile ee polome noge.
Tako je gospodin knjigovoa iao svaki dan po jetrenice i po kruh, a navee je
vodio psa u etnju po obali Vltave. Miluka bi ga uvijek ekala, pa su onda zajedno
ili u smchovsku luku. Miluka se privijala uz njega, pas je iao za njima, a
gospoica se smjekala: Jenjiek, mi smo kao Englezi, kao lord i lady kad idu u
etnju. Voli li tog psa? Uiva li u njemu?
Gospodin Kraus je tako izdrao sve do kraja srpnja, a onda je rekao drugovima:
Imam samo nekoliko mogunosti: ili da ustrijelim psa ili sebe, ili da ponem krasti,
ili da se oenim, jer ovako ne mogu ivjeti. I odluio se na enidbu, jer je Miluka
poela plakati to hoe da odbaci to neduno psetance. No dva dana nakon
vjenanja dola je ta mlada gospoa do mene neka doem po psa, jer ga nee drati
u stanu, pa e mi ga jeftino prodati. Tako sam ga kupio za pet kruna, a mlada mi je
gospoa natrpala jo u maramu kolaa koji su im preostali od svadbe. Tako ti je to,
moj drue: ljudi imaju svakojake namjere, pa jedno govore, a drugo rade, pa te
samo obmanu takvom politikom. Priam ja, kolega, ali zar ti ve spava?
Vojnik je hrkao kao prehlaen pas. vejk ga lagano gurnu, a kad se spava nije ni
maknuo, nego je i dalje hrkao, vejk tiho ustade i doulja se do pei. Ondje se
popeo na klupu i pipajui rukama naiao je brzo na dvije bose, snane noge.
Pogladio ih je po listovima, a kako se nisu povukle, popeo se na pe. Iz mraka pod
568

359

stropom zau se prigueni, ali ne ba ljutiti glas: Nu, tebja ert!

Kamo se
penje? a zatim neko gunanje i mrmljanje koje je ipak zavrilo slatkim i predanim
pitanjem: A dat e mi za rubac? Poslije toga zavladala je u sobi sveana tiina,
koju je naruavalo samo vojnikovo hrkanje i ukanje na pei.
Poslije ponoi negdje daleko zatutnjie topovi, no nitko ih nije uo jer je i vejk iza
pei spavao tvrdim i ugodnim snom nakon umora dananjega dana; nije bio ni
svjestan toga da se za nekoliko stotina kilometara njegova puta na istok moral
izmijenio toliko da je za ono to mi postizavamo obeavanjem vjene ljubavi i
vjernosti, ugovorom kod biljenika i sveenikim blagoslovom pred oltarom, bilo
dovoljno klimnuti glavom na pitanje: No, a dat e mi za rubac? Uostalom, bio je
to logiki zavretak: primadona iz kazalita trai brilijante, a eni u rusinskoj kui
dovoljno je i obeanje rupca za glavu, to je zaista i zasluila.
Ujutro, kad se kadet probudio, starica se ve vrtjela oko pei, a vejk je kuhao
bijelu kavu zviduui nad oljama s kipuim mlijekom. Kad je primijetio da se
kadet trudi da ustane, prie k njemu.
- Pokorno javljam, gospodine kadete, nou se nije nita dogodilo. Je li vam ve
bolje, gospodine kadete? Odmah u vam dati doruak.
- vejku - zamoli Biegler meko - dajte mi doruak amo. Mene vie nita ne boli,
samo sam slab kao muha. A to je s neprijateljem? Zar se nita ne vidi i ne uje? Ne
znam da li u moi dalje s vama.
- Dogodilo se to mu drago, gospodine kadete, mi vas neemo napustiti - ree vejk
odrjeito. - U ovoj se kolibi ne moramo bojati nikakve opasnosti. Mlada jo spava
na pei.
- A Rusi? Zar nisu bili tu? - upita kadet.
- Pokorno javljam, gospodine kadete, ta nas je stara juer prevarila. Uope nisu ni
vidjeli Ruse da uzmiu. Mlada je ena iskrena i tano me obavijestila: Rusi uzmiu
nadesno uz prugu gdje je cesta. Ja mislim, gospodine kadete, da e biti najbolje ako
se ovdje odmorite dok ne ojaate. Danas ve topovi tutnje izdaleka.
Kadet se nije vie protivio, te je dopustio da ga vejk izvede u vrt. Kraj taglja je
ve drugi vojnik cijepao drva i zvao vejka u pomo.
Stadoe piliti cjepanice. Tupa i rava pila kripala je u drvu, ali su se odrezana drva
gomilala tako da se mlada ena, izaavi u vrt, sa zahvalnou nasmijala radnicima i
rekla:
- No, vojnici, no, gospodo soldati, ta je bolje: cijepati drva ili se na bojitu tui?
Koliko ete mi posla utedjeti!
- E gospo - ree obradovani vejk - to ja ne bih uradio za vas?! S vama bih ja i
srce podijelio, a nekmoli nacijepao drva. Ja imam s vama potene namjere.
Seljakinja, koja ionako nije nita razumjela, nasmijala se i otila za svojim poslom,
vejk zasijee sjekiru u panj pa se obrati svome drugu:
- ovjee, to god radi, uvijek mora, ako eli uspjeti, imati potene namjere. Ali
mora sve i unaprijed promisliti da ti se to ne uplete to bi moglo pokvariti tvoje
dobre namjere. Bio je tako u Nchodu neki naelnik koga su najednom pozvali u
kotarsko predstojnitvo i rekli mu da e u Nchod doi sam car, pa neka se opina
spremi da ga pozdravi kad bude Njegovo Velianstvo prolazilo kroz mjesto. Taj je
569

naelnik, a bilo je to davno, sazvao odmah sve odbornike i saopio im kakva e ast
zadesiti njihovo mjesto. Bio je to dobar naelnik, a ne poput nekog Vene Zemneka
iz Kozojeda, koji je sve sjednice opinskog vijea zavravao rijeima: Zbogom,
gospodo, lanovi smo jedne opine, ali, uvaeni zbore, svima nam je svakim danom
sve to gore!
Taj dakle nchodski naelnik naredi da se podignu slavoluci, a jer je on bio ovjek
koji je volio sve naroito, dao se na izmiljanje natpisa za jedan slavoluk. Dva dana
prije sveanosti pozvao je k sebi slikara, zatvorio ga s platnom u stan i nije ga uope
pustio kui. Taj su natpis pribili njih dvojica nou na slavoluk, prekrili ga platnom da
ga ne moe nitko proitati, te su ekali jutro dok doe car.
Doao car, policajac skinuo platno povukavi za konopac i ljudi proitae na
slavoluku krasno naslikan natpis:
Gelobet sei Jesus Kristus!
Jetzt kommt Jozef Franciscus!

360

Caru se to vrlo svidjelo. Kad ga je naelnik pozdravio dobrodolicom, ree mu car:

Drago mi je to ste vi naelnik u Nchodu. A plove li jo splavi po Vltavi? - i
odvezao se odmah dalje. Ali naelnik je dobio za uspomenu zlatan sat, u kojem je
bio urezan taj natpis, i orden za zasluge s krunom. Naelnik se time vrlo ponosio, a
kad je ve bio star, izabrali su ondje za naelnika njegova sina.
Sin je bio naelnik tek prve godine, kad i njega pozvae u kotar i rekoe mu da e
kroz Nchod proi sam car, pa neka mu opina priredi doek. On se zakljuao i
dugo je razmiljao kakav bi natpis stavio na slavoluk. Zatim je kupio platno, sam je
naslikao natpis, nou ga pribio na slavoluk, prekrio ga platnom i nije nikomu, pa ni
ocu, ni rijei rekao.
Doao car, policajac skinuo platno, a na slavoluku se blista natpis:
Jezus, marija i Jozef!
Dolazi nam Frantiek Jozef!
S njim car nije progovorio ni rijei, pa ni onda kad ga je pozdravio itajui govor iz
eira. Nije mu rekao ni to da se raduje to je Nchod u Evropi, nego se odvezao
dalje. Kasnije su toga naelnika skinuli s naelnike asti i osudili na etiri mjeseca
zbog veleizdaje i uvrede carskog doma. No i on je imao potene namjere kao i
njegov otac, samo nije unaprijed promislio kako se to moe shvatiti i to se moe iz
toga izlei.
- A vele - primijeti drug - da car ne zna eki i da ne razumije uope ni rijei.
- Svakako ga kleveu - branio ga vejk - ali on ima dobro srce, pa je i eki uio.
Vrlo je dobar prema narodnim zastupnicima kada prima njihove delegacije. Svakoga
pita: Imate li jo kanalizaciju u Pragu? - to mislite, hoe li ove godine biti duga
zima? - Vrlo je zanimljivo to kod vas mostovi vode preko rijeke s jedne obale na
drugu. Briga je to, drue, vladati i pitati jo za kanalizaciju; nije udo ako se kada i
zabuni. Na primjer jednom, kada je bio u Moravskoj, u nekom selu kod Hodonna,
570

te je upitao naelnika: Je li ljetina ove godine dobra? Da nije padala kia, bilo bi
lijepo, odgovorio mu je taj naelnik, neobrazovan ovjek: Velianstvo, ra ima
lijepo zrno, penica je sjajna, repe ima dosta, ali krumpir je ove godine lo, za
sraku.
Car ga nije razumio pa upita pobonika i taj mu je objasnio da je to puki izraz kad
je neto napola trulo, pa se veli da je to za sraku. Poslije nedjelju dana stie car
u Perov, te mu je ondje kotarski predstojnik predstavio upravitelja kole. Ali car je
primijetio da ga je pozdravilo malo djece, pa upita upravitelja to je tome uzrok.
- Velianstvo - promuca uitelj - u mjestu vlada epidemija ospica, pa je polovina
uenika bolesno...
361

- Ich weiss, ich weiss - klimnu car zadovoljno - za sraku, za sraku.

Moe se dakle zabuniti i takav gospodin, pa ga ne treba zbog toga grditi.
Kadet Biegler se u vrtu pod krukom tako brzo oporavljao da je poslije podne htio
ve otii, ali se tome usprotivio vejk:
- Pokorno javljam, gospodine kadete, to bi bilo uzaludno jer mi ionako neemo nai
na bataljon. Mi moramo ii nadesno prema pruzi, a bataljon mora doi za nama.
Zatim, gospodine kadete, vi ste jo slabi, a to je daleko, i bez obzira na to to baba
veli da e noas padati kia.
Kadet se zagleda u geografsku kartu i prizna u sebi da vejk ima pravo. A pri tom
mu je postalo jasno i to da se kapetan Sgner nije varao kada je tvrdio da Rusi nee
nikada uzmicati po tom terenu na kojem ih oni trae, i da nitko nee zai s
topnitvom i komorom u takve ume i movare.
vejk je i opet kuhao aj, i opet se nou preselio na pe gdje je tjeio osamljenu
enu. itavo je selo spavalo zadovoljno, zaliveno kiom koja nije prestala padati sve
do jutra.
Kadeta je spavanje tako ojaalo da mu se vratio borbeni duh, i ujutro se ve izderao
na vojnika koji je kuhao doruak, dok su vejk i mlada otili u staju da muzu krave:
- Do bijesa, klipane, kako to stojite dok razgovaram s vama? Skupite te nourde!
Stojte mirno!
Poslije doruka kadet se brzo obukao i naloio da pou.
Platio je trokove babi, koja mu je poljubila ruku, i izaao prvi iz kue, a slijedio ga
je vojnik, vejk se jo opratao u predsoblju sa zaplakanom seljankom, gladio joj
ruke i govorio:
- No, no, ne plaite, gospo! Ta ne rastajemo se mi zauvijek, a i va e stari doi
valjda na dopust! A ako bi se moda to desilo, ja mislim da je rodilite i u Galiciji
zemaljska ustanova. Dakle zbogom i svako dobro!
Kadet pode kroz vrtove, ravno prema sjeveru, kuda po stariinom pripovijedanju
vodi put do ceste. Iao je tako brzo da su vojnik i vejk zaostali, pa vojnik ree
vejku:
- Drue, kad bude gladan, ti samo reci! apio sam babi iz smonice jednu
kobasicu.
- Zar te nije stid potkradati onako dobre ljude? - ukori ga vejk. - Meni je sama
mlada dala komad unke i komad kruha. Nisam gladan, drue, ali sam jutros u
vrtovima zavrnuo vratom estorim piliima i dvjema kokoima. Pun mi je teleak te
571

ga jedva nosim. Bojim se da se meso ne usmrdi.

Kadet skrenu meu seoske kuice koje su se protezale ve pola sata hoda. vejk
baci jo jedan pogled na kolibu koja mu je pruila tako savreno gostoprimstvo, te
pod iznenadnom navalom sentimentalnih utisaka zapjeva:
Prekrasna djeva ko aneo
na obali jezera jeca.
Napustio je nevjerni dragi,
u suzama utjehu trai.
Ali mu se uini da tugaljive rijei te pjesme ne izraavaju njegove osjeaje, pa poe
novu pjesmu:
Kad sam od vas iao,
krasno bjee vrijeme.
aran se u vodi bacao
kad sam dragu ispraao,
danas, ah, danas zadnji put.
Najednom se kadet ispred njih zaustavi zaslanjajui oi rukom, a onda se
strelovitom brzinom baci na zemlju i viknu:
- Neprijatelj! Rusi! Nieder!
- Zaista su ve tu - zaudi se vejk. - Dakle ipak...
vejkov suborac, uvi rijei: Neprijatelj! Rusi!, pusti puku i podie ruke uvis.
Ali kad vidje da neprijatelj ne dolazi, spusti ruke i baci se na zemlju, dok je kadet
komandirao:
362

- Laden... ladet!
Kadet je paljivo promatrao i bio je blijed kao krpa, steui u ruci revolver. vejk
koji jo nije nita vidio, kleknu kraj njega i radoznalo upita:
- Pokorno javljam, gospodine kadete, gdje su Rusi? Ja ne znam kako oni izgledaju.
Jo nikada nisam vidio Rusa. Madara sam vidio dosta.
Kadet ga privue k zemlji, isprui ruku s uperenim revolverom i vejk tada spazi
neprijatelja.
Izmeu kuica vucarala se tri ruska vojnika: dva stara, bradata, i jedan malen i
mlad, gotovo jo dijete. Ili su lijeno, vukui noge za sobom i ljuljajui se u hodu
kao medvjedi, a puke, vezane komadom konopca, bile su prebaene preko
ramena. Ili su bespomono i beivotno kao ovce koje su ve tako izmorene da se
ne mogu maknuti s mjesta, a itav je njihov izgled izraavao misao koju su nai
vojnici izricali pjesmom: Tres amo, tres tamo s nama nee pobijediti, tres amo, tres
tamo, nama je to svejedno!
Zastali su i dogovarali se o neemu, na prostoru izmeu kuica gdje su iza dvorita
leali kadet i dva borca iz protivnog tabora. Kada je kadet vidio da vejk, izvrujui
njegov nalog da nabije puku, gura u nju magazin metaka u suprotnom pravcu nego
to se nalazi rupa u zatvarau, istrgnu mu puku iz ruke, nabi je sam i vraajui je
572

vejku proapta:
- Stoko jedna, ne zna ni puku nabiti! Nianite dobro! An!
podie revolver.
364

363

- zapovjedi otrije i

Nije dospio da izgovori: Feuer! jer su vejkovi prsti povukli njegovu naoruanu
ruku k sebi, te vejk proguna:
- Isuse i Marijo, gospodine kadete, ta ne mislite ih valjda ubiti! Pa oni nam nisu nita
skrivili! Gospodine kadete, pokorno javljam, ako opalimo pa ih ne pogodimo, oni
onda mogu nas ubiti. I oni imaju puke, i to kako duge! Moda je to, gospodine
kadete, izvidnica, a iza njih ide valjda itava divizija. A moda su, gospodine kadete,
samo njih trojica, te su zalutali kao i mi. Ako ih ustrijelimo, moramo im kopati
grobove, a to, gospodine kadete, po takvoj vruini nije ala, nego muka boja.
vejk se uivio u misao da su i Rusi zalutala izvidnica, te je njegova simpatija prema
njima rasla. Obujmio je rukom kadeta tako jako da kadet nije mogao ni disati, pa
mu je oduevljeno aptao:
- Zamislite, gospodine kadete, da su i oni izgubili svoju jedinicu! Oni e sad lutati po
svijetu, nijedna ih pukovnija nee primiti, nitko im nee dati ni vojniku plau ni
hranu. Oni misle o tome kako da se dadu zarobiti. Oni su valjda uli za nas, pa
misle da emo ih mi vui sa sobom i brinuti se za njihovu prehranu. Ali, gospodine
kadete, prevarit e se u raunu. Nama komandira gospodin kadet Biegler, a on nije
takav vol da bi skupljao rusku nahoad i posvojio je.
vejk je privijao kadeta k sebi sve jae i jae. Rusi su se dotle sporazumjeli i poli
dalje vukui noge. vejkov je zagrljaj oslabio, pustio je kadeta i pokazujui mu
iljke dugih i etverobridnih bajoneta ruskih osamljenih vojnika koji su se udaljavali,
ree blago i oinski:
- Gospodine kadete, sad smo sebi spasili ivot. Ja nisam kakljiv, ali mislim, kad
nekoga pokakljaju onakvom akalicom, da to ba nije ugodno.
Kadet je utio ne naavi valjana odgovora. Uinilo mu se ak da vejk ima pravo.
Ako su tu tri Rusa, moe ih biti i vie. Pucnjava bi uzbudila itav kraj i tko zna kako
bi se to svrilo.
Udario je preko polja, saginjui se k zemlji to je mogao vie, prema rubu ume.
Tek ondje se oborio na vejka, kako ne bi stradao njegov oficirski ugled, ovim
rijeima:
- Sada komandiram ja! Zapovjedio ja to mu drago, vi izvrite nalog i drite jezik za
zubima! Jeste li razumjeli?
- Pokorno javljam, razumio sam. Sluat u vas i drati jezik za zubima - sloio se
vejk pokorno. - Pokorno javljam, gospodine kadete, izvolite li komadi salame?
Dobra je, suha i s enjakom.
Napredovali su uz rub ume polagano i oprezno. Ali osim stanovnika koji su radili
po poljima, nigdje nije bilo ni ive due. Po podne stigoe na put koji je vodio ravno
na sjever, prolazei kroz visoku i gustu umu.
Kadet je dao odmor, na to su se oba vojnika ispruila u travu, a kadet je pred
sobom rastvorio kartu i putovao po njoj prstom.
vejkov drug, kojega na tom itavom putu nije zanimalo nita nego kako e se
najesti i gdje e spavati, brzo je zaspao, vejk je preko kadetova ramena gledao u
573

kartu i zatim upitao:

- Pokorno javljam, gospodine kadete, jeste li ve nali gdje bi mogao biti na
bataljon? Kau da se na tim generalkama sve nalazi. Zaista, gospodine kadete, prava
je umjetnost da se ovjek snae u tim kartama. U naoj je pukovniji bio neki
natporunik Hoffmann, koji nas je u koli uio itati karte. On je obino govorio:
Vojnici, itanje karata je vanije od toga da znate koliko ima puka dijelova.
Kaprali, frajti i vodnici moraju to znati bolje nego generali. To moete, vojnici,
vidjeti kad je naa pukovnija na manevrima ili na velikoj vjebi. Najprije se obino
izgubi gospodin pukovnik zajedno s kobilom, zatim gospodin major pa gospodin
kapetan i nia gospoda oficiri. itavu pukovniju vodi onda narednik i vodnik, pa
biste vidjeli, vojnici, to bi mu bilo kad bi zalutao. U mirno doba strpali bi ga u
samicu, a u ratu bi dobio hitac u elo. Kasnije, su, pokorno javljam, gospodine
kadete, degradirali toga gospodina natporunika, pa je sada u Pragu novinar te esto
sjedi u zatvoru zbog vrijeanja vojske. Strogost je potrebna i za novinare.
Kadet nije odgovarao, nego se sve jae udubljivao u kartu. Nakon nekog vremena
oznai noktom jedno mjesto i ree:
- vejku, kako se zove selo u kojem smo spavali? Velite, Pientaky? E, to je ovdje!
Sad smo ovdje u umi, cesta ide ovuda, a ona eljeznika pruga o kojoj je govorila
seljakinja, ne moe biti drugo nego pruga iz Lavova u Brode. Lokalnih pruga ovdje
nema, osim ako nisu moda Rusi podigli kakvu novu prugu. Na cestu emo stii za
tri sata!
Nisu stigli iako su ili otrim hodom. Tek navee su doli na cestu, ako se to uope
moe zvati cestom. Bio je to uniten, razrovan put, upropaten kotaima nebrojenih
kota, topova i automobila koji su se ve godinu dana po njemu tukli. Kad su stigli
do njega, prolazio je njime nepregledan lanac komore s kruhom, slamom i sijenom.
S obadviju strana promicali su zaostali vojnici iz razliitih jedinica, vojnici koji ili
nisu mogli ii bre, ili su mislili da imaju uvijek dosta vremena da stignu do sree
koja ih eka naprijed.
Kadet je pitao za devedeset prvu pukovniju. Nitko nije za nju znao, sve dok mu nije
rekao jedan pionirski kapetan:
- Devedeset prva iz Budjejovica? Juer smo je vidjeli. Skuplja se u Brodima. Rusi
su se ondje ukopali; skuplja se ondje itava divizija.
Kadet ponovo izvue kartu i pogleda kojim bi putem mogao polaziti prema Brodima
njegov bataljon. Ili su neko vrijeme cestom, a onda kadet zaokrenu nadesno na
kolni put:
- Opet emo doi na tu cestu, ali nai jo nisu mogli stii na nju. Moda emo ih
sresti u kakvom selu.
Marirali su putem i brzo dostigli nekoliko zakanjelih vojnika, kojih je kasnije bio
pun put. Vojnici razliitih pukovnija vukli su se u grupicama i pojedinano, a kad bi
ih vejk upitao kamo idu, odgovarali bi ili bijesnim gunanjem ili rezigniranom
uzreicom: Idemo umrijeti i boriti se za naeg cara.
Put je vodio u movare, ali ondje se ve radilo da se on osposobi za vozila, itava
kompanija vojnika nosila je na put debla, koja su dovozili iz ume mobilizirani
seljaci, i slagala ih jedno do drugoga, deblo do debla. Drugi je odred vojnika nabijao
574

meu debla mahovinu, trei je dovozio pijesak, a posljednji je gladio rubove puta
dugim ravnalima, sipajui pijesak rukom na ona mjesta gdje ga nije bilo dovoljno.
Iza njih je stajao porunik i vikao:
- Sto mu gromova, radite to valjano! To treba da bude put kao u schnbrunnskom
parku. Vodnie, recite onima neka voze amo ist pijesak, i to samo najfiniji!
Kadet se upusti u razgovor s tim porunikom, vejk je s velikim zanimanjem
promatrao glaenje rubova, pa onda ree najbliem vojniku:
- Vrlo dobro radi svoj posao. To je tako ist posao kao u crkvi, rekao bi stari
Moravec kad bi te vidio kako lijepo razmahuje tim linealom. Taj je Moravec zidar i
uiva u istom radu. Od koje ste vi zapravo jedinice, drue?
- Drugaru - uzdahnu vojnik - mi radimo najvee budalatine. Kada proe ovuda
jedna eta, tada sve ovo to smo tako uresili nee moi nitko prepoznati. Ili ako
ovuda proe komora ili topnitvo, tada e konji svu mahovinu raskopati kopitima; a
mi je vozimo s mjesta koje je odavde udaljeno itav sat vonje. A izmoreni smo kao
konji od toga glupog posla. Mi smo se ve naradili takvih poslova koji nita ne
vrijede, a moramo ih raditi jer su inenjeri blesavi. Juer smo radili most za komoru
preko nekakvog jarka koji bi svatko mogao preskoiti. Komora je bila golema, oko
etiri stotine kola, koja su stajala jer ne mogu preko jaria; poslali su stoga po nas.
Ja sam, drue, kolar; da su mene pitali, prebacio bih preko vode s jedne obale na
drugu tri grede, na to bih pribio nekoliko cjepanica, rasklopljenih po polovici, pa bi
se moglo preko toga voziti. Ali na je porunik inenjer, pa je on to rjeavao po
planu. Najprije je poslao u selo gdje spavamo po metarsku vrpcu, a to vam je
odavde sat i po hoda. Zatim je tano izmjerio kako duge moraju biti grede, a onda
smo ih morali otesati na etiri brida, pa je zatim poslao po daske koje su dovezli tek
navee, a onda smo jo morali s obje strane mostia podii ogradu. Mi smo, brate,
sve to radili od jedanaest sati prije podneva do tri sata ujutro, a itava je komora
dotle stajala, premda je vozila kruh! Tek je onda pustio kola preko mosta i ve su
prva kola polomila ogradu, a zatim su kotai, gazei duboko, napravili pred
mostiem jamu, pa smo morali dizati kola dizalicom. Tako mi, drue, neemo
pobijediti u ovom ratu. Takav je oficir blesan, a ja mu to ne smijem rei, a ni od
kue mu to nee nitko napisati. Odakle si ti? Mi smo radna eta 36. pukovnije, a
zovu nas drutvom za poljepavanje.
- I kod vas su dakle oficiri tako glupi - ree saalno vejk - ja sam iz 91. pukovnije,
a i kod nas su isto tako blesavi. Mi smo zalutala izvidnica i traimo svoju pukovniju.
Ali jer je va porunik tako blesav, nee na kadet nita saznati o naoj pukovniji.
Kakva vam je hrana, drue?
lan drutva za poljepavanje odmahnu prezirno ravnalom, ali uto pozva Biegler
svoje vojnike i zapovjedi polazak. vejk se jo jednom okrenu vojnicima i ree:
- Dakle, momci, dekorirajte to lijepo! Kada se vratite u civil, moi ete na
veteranskom plesu dekorirati dvorane.
Kadet zaista nije saznao nita vie od onoga to mu je rekao pionirski kapetan: Rusi
su se zaustavili kod Broda i utvruju se; jamano su odluili da Austrijance ne
putaju dalje u Rusiju; o tome gdje bi bio bataljon, porunik nije znao nita.
Smrkavalo se, bili su ve umorni, pa se kadet nije protivio kad je vejk postrance
575

od puta otkrio nekakvu kolibu, jamano lugarnicu. Poli su prema njoj; stari ih je
lugar primio dosta ljubazno, te su od njega doznali da je prekjuer i juer prolo
ovuda mnogo vojske. Posljednji su Rusi proli ovuda prije etiri dana.
Lugarova je ena pripremala za veeru krumpir i mlijeko. Kad je vejk to vidio,
stavio je u pe velik lonac vode i poeo u njoj pariti kokoi i pilie.
Vidjevi vejkov provijant, kadet je sa zadovoljstvom ustanovio da osjea elju za
jelom, a njegov podreeni vojnik, vidjevi poudne Bieglerove poglede, nije mogao
zatajiti svoju dobru duu:
- Ta rekao sam vam, gospodine kadete, da vas neemo napustiti. Od kokoi skuhat
u juhu, a pilie u ispei. Dobro je to se nismo zadrali ubijanjem onih Rusa, bar
emo imati veeru na vrijeme.
Dvije kokoi i tri pileta nestadoe za tren oka na gozbi u izgubljenoj lugarnici;
preostala tri pileta zamota vejk paljivo u rezervne obojke i smjesti ih u teleak
podrigujui se:
- Sad im se ne moe vie nita dogoditi.
Ujutro su poli na put a lugarica se opratala s njima i uvjeravala ih da e se za njih
svako jutro moliti bogu, ali je nemirnim i briljivim oima prebrojavala svoje kokoi.
Odjednom joj se razvedrilo lice pa ree:
365

- Mnogo u se za vas moliti, i jutrom i veerom, panovia velmoni. Kokoi su mi

sve na broju!
Put je bio jo ivlji nego juer. Vojska je prolazila putem u kolonama. Nai putnici
naioe na poljske andare, koji im rekoe:
- Va bataljon? Juer je bio u Smotinu, ali kamo je otiao, to ne znamo.
Kadet ih upita u kojem pravcu lei to selo, a onda odlui da pou onamo, jer e
tako najprije saznati gdje treba da trae svoju jedinicu.
Vojske je sada bilo i po poljima; mogli su se vidjeti telefonisti kako raspinju ice i
kako trkaraju s dugim motkama od drva do drva. Sjeajui se Chodounskoga,
vejk ga poali: - Mogao je i on omastiti brk na mojim piliima. Ovako mora jadnik
trkarati, kao da skuplja gusjenice.
Malo kasnije stigao ih je glasnik gonei kobilu u galopu. Jahao je pred njima u istom
pravcu, pa mu stoga vejk doviknu:
- Pozdravi, drue, 91. pukovniju! Porui im da dolazimo!
Konjanik zaustavi konja:
- Jaem zaista onamo. Pukovnija je u selu Vrbjanima a treba da doe u Pientke. To
je odavde oko sat hoda. Moete poi onamo pa je doekati.
I tako se dogodilo da je kadet Biegler u est sati navee prijavio kapetanu Sgneru
svoj povratak i stojei mirno spremao odgovor na kapetanove grdnje. Ali kapetan,
kojemu je Luk ve donio pola pileta od vejka i prikazao mu historiju njihova
lutanja, potapa ga uviavno po ramenu i ree:
- Dobro, vrlo dobro ste to izveli, kadete! Iz taba brigade dobivali smo tako zbrkane
naredbe da bi svaki drugi od toga pobudalio!
Kad se vejk pojavio meu vojnicima, doekao ga je jednogodinji dobrovoljac
Marek s ovim usklikom:
- Grobovi se otvaraju, mrtvi ustaju, pribliava se sudnji dan! vejku, skitnice, zar si
576

opet ovdje?
- Nema valjda mrenu na oima, da me ne vidi - ree vejk ganuto. - Dat u ti
komad piletine, mi smo zalutali, kadet nije imao ispravnu kartu. Ovo pile je tvrdo.

A kad je doao sluga Baloun i zagledao se u Mareka koji je gledao kosti, tako
alosno i tako poudno da su mu curile iz usta sline, vejk ponovo razveza teleak i
razmota obojke:
- Jedi gade, spremio sam i za tebe komadi kokoi! Mislio sam na vas, momci, i
danju i nou. to je bilo s vama?
- Mi smo se potucali po svijetu - odgovori jednogodinjak pregrizavi prepeenu
kost. - Mi smo lutali amo tamo kao da putujemo oko svijeta. Ali, vejku - nastavi
znaajno - zbog ovog pileta napisat u o tebi divnu priu u povijesti pukovnije.
I Marek izvue iz depa nekakve papire te poe deklamirati:
- ita li kadgod u opisima bojeva - pa makar to bilo spomenuto samo uzgredno i
kao epizoda - o posljednjem momku kod topa, zamisli se i dobro zapamti
njegoyo ime i sjeaj ga se s potovanjem. Jer pojam posljednjeg momka kod
topa obuhvaa u sebi toliko duevne snage, toliko ivane jakosti, toliko
natovjeanske nepobjedivosti da e premalo kazati svako njegovo uvrtenje u
koju vrstu vrlina i da e svaki pokuaj da se njegovo djelo okrsti obinim nazivom
hvale samo umanjiti njegovu veliinu. Pokuajmo jednom prodrijeti u blie
okolnosti ove situacije! Neprijatelju je polo za rukom da pronae nau bateriju i
za kratko vrijeme obasuo je paljbom tu taku. On alje granatu za granatom,
rapnele padaju jedna pokraj druge, eljezna kia prti na sve strane i kida bez
milosti na komade sve ivo na to naie. Teka tanad bui u letu i s praskom
udara o kovinu naih topova, savija je, iskrivljuje, unitava i zabija u zemljino
drijelo.
Na razrovanoj zemlji lee mrtvi i teko ranjeni, jedan za drugim pada i gine, te je
jo samo jedan top sposoban za borbu i samo jo jedan ovjek sposoban za
577

obranu. To je Josef vejk, rezervist 91. pukovnije koji je pritekao u pomo

ugroenoj bateriji. Tanad tutnji i dalje, sve ednija novih rtava, udara lijevo,
udara desno, pada malo ispred njega, malo iza njega i nekom udnom sreom ne
moe da ga pogodi. To je taj posljednji momak kod topa!... Tko u takvoj
strahoti i grmljavini, u takvom mahnitom divljanju i vatri, u tom paklu u kojem ga
moe svakog trenutka zadesiti smrt, tko, velim, ovdje ne izgubi razum, ije srce
ovdje ne posrne, to je ovjek kome uistinu pripada naziv: Heroj!, naziv koji je
unato svojoj kratkoi velik i zvui kao glas metalnog zvona.
Zato je posljednji momak kod topa odavno ideal najslavnijih slikara. Taj je
ideal utjelovljen u Josefu vejku, on je ostvario ovu priu o heroju, stajao je kao
posljednji kod topa, nije se obazirao na krvavu opasnost, sam je nabijao top,
palio, nianio, ponovo nabijao i tako bez prestanka. Bio je nepobjediv, tvrd orah
ne samo smrti nego i Rusima! Sada velika srebrna kolajna ukraava njegove
grudi.
- To je neto slino kao s onim Jabrekom - javi se oduevljeno vejk - koji je kod
Kraljiina Hradeca stajao stalno uz top i neprestano ga punio. Ali ti, dobrovolje,
poinje ve glasno budalaiti. Da kod Hradeca nije zabrljavio onaj Clamm-Gallas,
mogli smo pobijediti; bili su ondje tako dobri vojnici.

Jesi li ve uo da je plan za tu bitku kod Hradeca napravio austrijskom generalnom

tabu pruski generalni tab? To je saznao neki gospodin kapetan Heppner, koji se
ondje sam ustrijelio kad nije mogao preplivati Labu. Ali opisao je svojoj eni kako
je to bilo, pa joj car zbog toga nije dao penziju. Ona se zatim na ulici bacila na
koljena pred careva konja i sklapala pred njim ruke da je pozove u audijenciju, a
kasnije su je poslali u ludnicu jer je, htjela cara politi vitriolom.
- vejku, obuzdaj malo jeziinu - opomenu ga Marek. - Ne zna tko te slua.
- Neka slua tko hoe - uvrijedio se vejk. - Ona je htjela unakaziti cara da se ne
svia vie Elizabeti. Carica je ionako neprestano bjeala od njega, sve dok je nije
578

gospodin Luccheni u enevi proburazio turpijom. On je sigurno bio bijesan na lijepe

ene. Rusi imaju bajonete ba kao turpije. Car je jo dugo mogao ivjeti s njom u
nepomuenoj branoj srei.
ivot se u logoru stiavao, vojnici su lijegali na spavanje. U susjednom je atoru
netko pripovijedao:
- Trebali smo poi kuharu da nam dade da ogloemo bar kosti. Trebali smo mu rei:
Do bijesa, kakvi bismo morali biti nitkovi da ne jedemo? ivi ba kao vol: pije
vodu i nikoga ne ljubi!
Ali nije tu bilo mira ni blage tiine ljetne veeri, ula se esto tutnjava topova koji
poskakuju preko vododerina, kripanje kola i topot pjeaka i konjanika koji su
prolazili ovuda itavu no. To je doaravalo opasnosti koje stoje pred njima, tako
da je natporunik Luk, lijeui na hrpu sijena u sobi, rekao vejku, kad je doao
da pita, ima li kakve zapovijedi za sutradan ujutro:
- Zasada nita. Bogzna to e biti ujutru. Zna li ti, vejku, da sada idemo u susret
najljepim dogaajima? Da emo jesti tako vruu kau kakva se vadi iz penice?
Na to je vejk odluno odgovorio:
- Pokorno javljam da to ne znam. Uostalom, gospodine natporunie, studena kaa
isto tako nita ne vrijedi. U njoj se zgrua mast pa se jako lijepi za zube i za nepce.
Kau od griza ja ne volim, a prosenu kau ne mogu ni da vidim; no krumpirova kaa
s varcima, to ve ide. Pokorno javljam, gospodine natporunie, ujutro emo
vidjeti kakvu e nam kau skuhati Rusi.

579

V. VORWRTS! VORWRTS!

366

U ratu igra veliku ulogu rafinirano i postepeno otupljivanje osjetila svih vojnika i
hranjenje njihova duha nadama.
Kad bi prosjenog graanina, bilo obrtnika ili trgovca, digli iz kue od njegova alata
ili od buradi pekmeza, kao to djeaci uzimaju vorke iz gnijezda i poslali ga ravno
na frontu tako da ve u roku od dvadeset i etiri sata lei u rovu nasuprot
neprijatelju, moglo bi se dogoditi da bi jednoga dana pola vojske visjelo po
borovima u umi i na ljivama uz putove. Objesili bi se od oaja jer ne bi mogli bez
ikakva prijelaza podnijeti takve strahote.
Zato se sve razvija po etapama, jedno za drugim, u postepenom porastu, kao
uzimanje arsena od prve pilule do desete, svaki dan po jedna vie.
Najprije prljavtina u kasarnama i prostota oficira; runo postupanje pod lanom
maskom brige; mizerna hrana, odvratni leaji, zatim natiskanost u vagonskom
smradu, izmorenost i patnje na marevima, pa svakidanje nade da e se to sutra
svriti, da nee biti nita zlo i da se nikomu ne moe nita dogoditi.
Nada da e sutra biti svemu kraj spreava da se vojnici ne pobune ili ne ubiju sami
sebe, a to to ivot postaje sve zvjerskiji i pretvara se u pakao utjee na to da se
vojnik ne boji smrti i da je u opasnim situacijama ravnoduan. To je duevno stanje
koje je izrazio Havlek rijeima: Ja, austrijski dravljanin? Pa to se jo gore moe
dogoditi?
Zato, kad su oficiri sutradan ujutro vijeali i kad je stizao glasnik za glasnikom, a
telefonisti su skupljali ice, vojnici su vejkova bataljona stajali ve tako tupo kao
ovce pred vratima klaonice.
Nitko nije vie nita govorio, svi su postali strahovito povueni u sebe. A kad su
najednom zagrmjeli ispred njih topovi tako blizu da se pod nogama potresla zemlja,
te su naas zatutnjili i teki topovi iza njih, svaki je samo poblijedio i pogledao
susjeda kako i on gubi boju. Uzbune nije bilo, nije bilo razloga za uzbunu; vojnici su
580

i sami navukli teleake na lea i svi su pri tom mislili: Kad udarimo u bijeg, odbacit
u teleak. Neu se s njim natezati.
A onda je kapetan Sgner viknuo: Mirno!, popeo se na prazno bure i poeo
govoriti.
Podsjeao je vojnike na njihovu prisegu da e vjerno braniti svoju zastavu; istakao
je da su neprijatelja protjerali ve gotovo do granice, jo nekoliko metara, pa e
Rusi na koljenima moliti mir. Zaklinjao je vojnike neka se ne boje, da e ih on
povesti kroz eljezni zid, i neka sauvaju slavu eljezne pukovnije koja nije nikad
uzmakla, nego je uvijek pobjeivala. Tvrdio je da emo se to prije vratiti dragim
obiteljima, u naruje ljubljenih ena, to prije doe do odluke na bojnom polju.
Rekao je da je na slavni saveznik Vilim (podoficiri su gurkali vojnike: Viite:
ivio! Hoch! ili emo vas vezati!) reenicom Prije nego padne lie, bit ete kod
kue mislio na ovu jesen i da je to istina. Velikih i opasnih bojeva nee biti, jer
Rusi nemaju ime pucati, a granate ve nabijaju samim pijeskom. Ako bude tko
ranjen, neka sam povee ranu i ode na previjalite. Ako bi iz strategijskih razloga
bila izdana naredba za uzmak, ranjenike valja uzeti sa sobom, a ne ostaviti ih da
lee na bojnom polju. Laki ranjenici neka nita ne odbacuju, nego neka uzmu sve
sa sobom, osobito puku, i donesu na previjalite, gdje e se to od njih preuzeti.
Puka, vojnici, nije emika, raspalio se on, da bi se mogla ispei za par minuta.
Ako se vratite bez puke, to znai da izruujete u smrt druga koji se nee imati ime
braniti protiv neprijatelja. Tko donese puku, dobit e pet kruna, a tko ne donese,
nee dobiti dopusta nakon izljeenja ili smrti. A sada kliknimo naem vrhovnom
zapovjedniku i caru: Hura, hura, hura!
Vojnici viknue, iako ne ba vatreno: Hura, hura, hura! a kapetan, siavi s
bureta, nastavi sad ve neslubeno, manje sveano i oinski:
- Ne dajte se zarobiti jer iz Rusije se neete vratiti kui valjda ni za deset godina. Ali
ako tko ipak pogine, ena e mu dobiti trista kruna. Uostalom, ne moemo ivjeti
do sudnjeg dana. Ili moda eli tko od vas vjeno ivjeti?
I zagleda se u vojnike i pogled mu zape na vejkovu licu tako prodorno da je vejk
istupio iz reda, salutirao i rekao:
- Pokorno javljam, ja ne elim.
Zatim pade zapovijed Naprijed mar! i bataljon je krenuo, ali je sad ve svaka
kompanija ila drugim pravcem. Topovi su pucali sve otrije i ee; vatra je bila
uzastopna. Proli su kraj baterija i vidjeli kako se nakon svakog pucnja zrak ustalasa
i top poskoi. Topnici su kraj topova skinuli bluze, zavrnuli rukave, a znoj je s njih
samo curio.
vejk je koraao uz Balouna odmah iza Luka. Gorostasni mlinar se molio drei
sklopljene ruke na fieklijama, a vejk ga je tjeio:
- Ne boj se! Kada te ubiju, ena e ti dobiti sto pedeset forinti odtete. uo si to je
rekao kapetan. Za vranu daju lugarima tri krune, a za kunu ili tvora krunu, za lisicu
pet. To je tako stupnjevano da eni pripada za mua i djeci za oca ba trista kruna.
Najednom grunu topovi negdje u daljini, a iznad glava vojnika preleti neto sa
stranom tutnjavom. Oni koji su bili na fronti prvi put, radoznalo se osvrtahu, a stari
vojnici rekoe sa sigurnou:
581

- To je top od esnaest ili jo vjerojatnije od osamnaest centimetara. Dok to leti

preko nas, dobro je. Ali ako taj loni padne meu nas, valjat ete se, momci, od
smijeha.
A vejk je i dalje razvijao svoje misli o odteti za poginule:
- Trista kruna, to je dosta, to je ba toliko koliko stoji osrednji vol. Kad bi pao u
ribnjak i utopio se, ena bi ti jo morala prirediti pogreb i ne bi dobila nita. Sve je
to, drue, kako se uzme: ako joj poslije tebe ostane mlin, lijep mlin bez dugova, ona
se moe i udati; svatko e rado uzeti estitu udovicu s lijepim mlinom. A tko zna
jesi li sa enom postupao kako takva valjana ena zasluuje? Baloune, u praki je
magistar dola po potporu neka Andula Prouzov iz Frantieka, radnica u
Mahlerovoj predionici u Bubnima, a blagajnik joj nije htio dati potporu. Pogledao ju
je nekako saalno, progutao je slinu i rekao: Gospoo Prouzov, nemojte se nita
plaiti, potpore vie neete dobivati. Imam za vas tunu vijest: va je mu poginuo
na srpskoj fronti. Evo vam za njega trista kruna!
A ta Andula Prouzov sklopila ruke, na oi joj udarie suze u veliini graka i ona
zajeca: Bog neka vam plati, milostivi gospodine, to ste me obradovali! Dakle,
Vaeka su zaista ubili? Radujem se, milostivi gospodine, to mi za njega dajete trista
kruna; u njega nisam, u toga klipana, nikada ni vidjela tolike novce. A on me je,
gospodine, prije polaska u rat tako premlatio da jo i sada imam modrice i na
rukama i na leima. Pogledajte, gospodine!
Svukla je bluzu i pokazala svima masnice koje su joj ostale od mua. Ostale su se
ene uzvikale neka ne zavodi blagajnika, da im ne pomrsi isplaivanje potpora.
Jedna je kleknula pred blagajnika i zamolila ga da i njoj dade trista kruna, pa mogu i
njezina mua ubiti. No ona nije bila njegova ena; bila je to neka Serynkov koja je
dobivala potporu za nekog Franca Slanaa, brusaa iz Libnja. ivjela je s njim u
divljem braku, imala je s njim dvoje djece, ali se nije htio oeniti njom jer je isprosio
neku ciglarku iz Proeka. Moda bi i tvoja ena, Baloune...
Uto vejk zamuknu; visoko nad njihovim glavama rasprsnula se rapnela, na polju
se digla praina od toga kako je tanad udarila o zemlju, a odostrag se jedan vojnik
uhvatio za rame iz kojeg je potekla krv, te je otrao natrag.
- Taj ovjek ima sreu - ree netko iza vejka, ali uto doleti druga rapnela, a kroz
njeno zvidanje zaori snaan, visok glas natporunika Luka:
367

- Kompanie! Schwarmlinie! Direktion erster Zug!

Satnija se rasprila uz strano psovanje podoficira koji su gurali vojnike nadesno i
nalijevo. U treem vodu narednik je gurao od sebe nekog vojnika:
- Tornjaj se, glupane! Ti ne zna kako se pravi varmlinija!
- Ne znam - usprotivio se vojnik plaui. - Ja sam puki ustaa, bio sam u eti samo
etrnaest dana, a ostalo sam vrijeme preleao u bolnici s upalom plua. Ja nisam bio
u toj pukovniji, nego u etrdeset drugoj. Nauio sam samo govoriti: Inhaber nae c.
i kr. 42. pukovnije zove se Erzherzog Friedrich von Kummerland-Bruchschwilig zu
368

Linnenburg.
- Jezik za zube! Isuse i Marijo, alju nam ovamo djecu koja bi jo trebala dojilju oajno viknu narednik.
Streljaki se stroj razvio. Vojnici koji zbog slabog vjebanja nisu znali to treba da
582

rade, upirali su oi u iskusne ratnike i vodnike streljakog stroja. rapnele su

dolijetale u jednakim razmacima, ali su uvijek izbacivale svoju tanad iza stroja.
Natporunik Luk, porunik Dub i kadet Biegler ili su naprijed, naoko hrabro i
odvano, a po tome su stari ratnici zakljuili:
- Idemo sada kao pojaanje; pred nama su nai. Ali kada doe do gusta, izmaknut
e oni pete!
Streljaki stroj stie na livadu posred koje je tekao potok, obrastao vrbovim ibljem.
Nad glavom zazvrja aeroplan, pa natporunik Luk zapovjedi:
- U vrbik, i ondje nieder! Dekujte se, urno, bacat e bombe!
Velika ptica zvrjala je visoko opisujui krugove, a onda se okrenula i odletjela uza
stroj nalijevo. K Luku dotra ordonans kapetana Sgnera koji je sa svojom etom
leao u polju, na uskom dubokom putu.
- Ostanite leati! - naloi Luk. - Do dalje naredbe!
Vojnici zagrabie bocama u potok i napie se vode. Zatim se izvalie na lea i
razmiljahu o tome tko je to i o emu se ovdje radi.
- Danas ili najkasnije sutra pobit e nas! - ree jedan, na to drugi odgovori:
- Nee biti nita od toga. To neki ruski slabi odred zadrava nae napredovanje.
Uz vejka je leao neki mali, pjegavi vojnik. Kad je Luk otiao dalje, izvadi on iz
torbe za kruh rusku patronu, stavi je u otvor bajonete i poe je rasklimavati. Kad je
popustila, istrese on iz patrone barut na dlan, a polovinu baruta vrati te opet privrsti
naboj udarajui po patroni tupom stranom bajonete.
- to se igra s tim? - upita ga vejk. - Nee ti sada opaliti!
- O, hoe, drue, hoe! - uvjeravao je vejka vojnik.
- Ne smije u njoj ostaviti sav barut, bio bi to preotar hitac, pa bi ti mogao odnijeti i
itavu apu. Kad bi bog dao, te bi Rusi poeli pucati na nas u ovaj vrbik, ispalio bih
je u ovom grmlju u sebe, tako da ne bi nitko ni opazio, a onda bih otiao u bolnicu.
Ja sam, drue, dobio ve dobar hitac u trbuh pa za drugi i ne marim; fukam im ja
na itav taj rat. ovjek mora biti praktian; namoi celt, omotaj ga oko ruke, ispali u
to rusku patronu, pa nee ni najlukaviji lijenik nita prepoznati. Da, drugaru, ja
sam ve bio na fronti est mjeseci, imam ve prakse, pa mene nee s time dugo
zabavljati.
- Bolje je staviti na nogu komad kruha - umijea se u razgovor drugi vojnik vojniki kruh zadri svu neistou hica, barut i dim, pa je noga prostrijeljena
neobino isto.
- Najbolji je komad tratine - javi se trei - lijep, velik komad guste tratine. Lijepo je
izree, vrsto privee, pa onda moe ispaliti, ako hoe, i austrijski naboj. Ostat
e za njim samo ista rupica. Ruski se naboj u cijevi vrti, pa ti moe smrskati kosti.
- Pisao mi je brat iz bolnice, koji je bio na talijanskoj fronti - javi se neki nevidljivac
iz grmlja - da to ondje rade vojnici kamenom. Poloe ruku na jedan kamen, a
drugom rukom udaraju po njoj drugim kamenom. Brat mi pie da je tako s lijeve
ruke odbio meso na itavoj podlaktici, pa e mu ruka biti kljasta. Da, da, njegovoj
to prirodi dobro odgovara.
- Ali zato da se ovjek osakati? - progovori netko iz grmlja na drugoj strani. - Ta
ionako vam se ne mora nita dogoditi. Ne pucajte, bilo to mu drago! Ja sam bio na
583

fronti pet mjeseci, bio sam u osam bitaka, a nisam ispalio ni jednu patronu. Ne ubij,
pa nee ni tebe ubiti! Ne osakauj drugoga, pa se ni tebi nee nita dogoditi! Nad
nama je sudbina, a sudbina je pravedna!
Glas koji je posljednji govorio bio je najkrasniji cvijet ljudske kulture. Vojnik iji je
to bio glas vrijedio je vie nego najslavniji pjesnici, slikari, kipari i glumci zajedno.
Bio je to ovjek koji nee da ubija i koji nee da njega ubiju.
vejk je osjetio ive simpatije prema tom ovjeku koji nee da puca. Htio ga je o
tom poblie zapitati, ali se vratio Luk, sasluavi i drugog ordonansa, i viknuo:
369

- Vorwrts! Direktion mir nach!

rapnele prestadoe letjeti, paljba se utiala. Streljaki je stroj preao livadu, komad
polja i uspinjao se na otegnutu uzvisinu. Na njoj su ugledali svjeu sliku rata: gomilu
prikupljenih ruskih leeva. Nije bilo nijednog austrijskog lea jer je vojniko vodstvo
i u tome radilo psiholoki; dok vojnik nije uestvovao u borbi, morao ju je zamiljati
u stilu vaarskih sliica: padaju samo neprijatelji, nai ih strijeljaju, bodu, sijeku,
gone i izlaze iz svega toga bez ijedne kvrge; tuce anela uvara uva svakog naeg
vojnika jer se za njega moli u Beu stari monarh.
I tako su tu leali mrtvi ruski vojnici, bez cipela. Leali su na leima, na boku, na
licu, onako kako su ih nosai ispustili iz ruku, a njihovi iskeeni zubi na crnim licima
trebali su da osokole austrijsku vojsku koja napreduje.
vejk se sagnuo vidjevi ovu odvratnu sliku. Ali ju je onda razgledao izblie i
obratio se dobrovoljcu Mareku:
- Zar ih oni samo tako zakopavaju? Zar ih ne pospu ni vapnom? Vojniku pripada
duboka jama, a preko nje vapno; to vam je, vojnicima, kao nagrada. Tu bi trebalo
da intervenira Arimetejsko drutvo iz Praga i da im poalje lijesove. Jer i
neizblanjane daske su toplije, nego kad ovjeka pokapaju samo u koulji.
A Marek mu odgovori:
- A dobar je i namoen celt ili gusta tratina. Noas sam, vejku, sanjao da sam bio
kod kue na dopustu. Mamica je kuhala knedle s trenjama i stavila ih na stol, a ja
sjeo uz njih. Uto doe naa pazikua i ree: Gospoo Marekov, gdje vam je sin?
Iza one zdjele knedla nije me mogla uope vidjeti. Javih se, pazikua me pozdravi i
upita: to je, mladi gospodine, zato ste tako dugo na fronti? Svi su ve estiti ljudi
ili u Rusiji ili u bolnici. Ta neete valjda sami na neprijatelja! vejku, vjeruje li da
su snovi od boga? Ja vjerujem! Ovaj rat nije za mene i ja bih se sigurno povampirio
kad bi me pokopali gola i bosa.
A vejk, isto tako smeten od slika koje mu se javljahu, odgovori nelogino:
- Bog ljude opominje na sve mogue naine. U tratinu ne vjerujem, ali celt bi mogao
biti dobar. Ja u ti ga namoiti i odvesti te na previjalite.
Po uzvisini se prostirala rijetka brezova umica. Kad su stigli u nju, vejk je gotovo
kriknuo od iznenaenja, umica je bila puna vojske: leali su tu u arenoj mjeavini
Nijemci iz Njemake, honvedi, Bosanci, draguni bez konja, nekoliko odreda bacaa
bombi, husari i pjeaci svih moguih boja na znakama. Kad su doli do Bosanaca,
ovi ih pozdravie:
- Jebem ti boga, bit e turma, pa e biti ruma. Bez ruma nema turma!
Sprijeda je dopirala amo paklena pucnjava puaka i divljako tektanje mitraljeza.
584

Javilo se i rusko topnitvo i izbacivalo preko ume rapnele, ali to dalje, sve rjee.
- Nemaju municije - apnu porunik Dub Luku - i danas e bjeati. Ala emo ih
goniti!
- Jo ne bjee - posumnja natporunik - ini se da e doi do borbe s bajonetama.
vejku - okrenu se natrag - ne zaboravi da si ordonans, i dri se uz mene. A ti,
Baloune, da mi se ne izgubi s konzervama! Ako budem ranjen, poi e sa mnom
kui!
Bosanci su imali dobar nos. Kad je poelo zalaziti sunce, pojavie se iza umice
kola, natovarena burau. Dijelio se rum, jedinica za jedinicom prilazila je s
uturama k buradi, a tko ga je znao popiti i vratiti se, dobio je ponovo. Djelovanje
se brzo pokazalo, raspoloenje je poraslo: Jebem ti boga, oi i srce ulo se sve
ee i s jaom prijetnjom. Nijemci su poeli pjevati Ich hatt' einen Kamaraden
a meu esima jedan se potpuno opio, ustao i drei se za brezu poeo vikati:

370

Na rijeci Sanu kod Krasnika

tune su vam ume ove.
Trupla mrtvih prijatelja
niz vodu sad plove.
A ja sm na strai stojim
sa mislima svojim,
hou li se, ja se bojim,
vratit kui k svojim?
- No, no, ne deri se tu kao stara kurva! - primijeti netko i povue ga da sjedne.
U sumraku zau se vika: Vorwrts! Vorwrts! i masa se pokrenula. Ljudi, pijani
kao stoka, pooe da umru za veliinu carstva i slavu monarha. Nalazili su se u
stanju o kojem je novinska agencija pisala:
Naa vojska svojim junatvom i besprimjernom portvovnou pobuuje divljenje
sviju nas. Sjajno napada neprijatelja i prezirui smrt bori se bravurozno, puna
borbenog elana.
A taj elan kojim je vojna uprava punila svoje valjane vojnike proizvodio se od
krumpira u svim tvornicama este, pravili su ga idovi na topli i hladni nain od
Sudeta pa sve do Jadranskog mora, dobavljali ga dravi radi postizanja pobjede i
zaraivali tako da su, kupujui poslije rata nove tvornice i veleposjede, mogli
govoriti: - Sve to potjee od ratnog oduevljenja.
Alkoholne pare pritiskivale su mozak i zasljepljivale oi. Nita na svijetu nije bilo
strano, odvratno, teko, sve se moglo uraditi, sve se moglo postii: piritus je
djelovao.
Nepravilne, zguvane, neodlune linije probijale su se naprijed, bievane luakim
povicima: Vorwrts, vorwrts!
Tanad je pjevala i zvidukala sve jasnije i nie oko vojnikih glava. Nevidljive muhe
letjele su kraj uiju i zujale su blizu i mekano: Ti-juu, tfi-juu!, tako da je vejk i
nehotice odmahnuo rukom: - Odlazi, gade!
- Vorwrts, vorwrts! - zaulo se negdje iza njega i on je prepoznao glas kapetana
585

Sgnera. - Vorwrts, vorwrts! - viknuo je, takoer straga, natporunik Luk.

vejk se osvrnuo, ali nije vidio nikog poznatog; sve sama tua lica. Debeli i jaki
Nijemac iz Njemake, opazivi njegov pogled unatrag, gurnuo ga laktom i
progunao podrugljivo i bijesno:
- Mchtest nicht auch die Front hinten halten? Du Scheisser, das ist doch bloss fr
371

die Herren Offiziere!

- Ne radi se o tome, drue - odgovori vejk - nego ja sam ordonans pa moram biti
kraj natporunika, da bih mogao, kad bude zlo, skoknuti po kakvu pomo. Onaj
glupi Baloun svakako se izgubio u tom meteu.
I u taj as udari granata u njihove redove. Golemi blijesak suknu iz zemlje, teki i
zaguljivi dim zavi sve naokolo, a zemlja se tako potrese da je vejk pao.
Ostao je leei, dok se oko njega sve razbjeglo u stranu. Zatim, pipajui se, ree
sam za se:
- To je vatromet! Svakako bolji od onoga to ga izvodi gospodin Hjek na Ivanje na
Streljakom otoku. Ali ne bi moralo tako praskati. A moglo bi i koga ubiti.
Linija se opet uspostavila. Vorwrts, vorwrts! postajalo je sve strahovitije i sve
lue, graniei s mahnitou. Vojnici su jurili naprijed, padajui kadikad na zemlju,
kao da ih tko straga udara biem. Granate su sad ve eksplodirale iza linija, vejk je
ustao i potrao do velikog ipkova grma koji je rastao na mei; ondje je ponovo
legao. No zaas se pojavi madarski oficir i s revolverom u ruci potjera ga naprijed.
vejk je opazio da iza vojnika ide itav lanac andara i oficira.

- To je kao policijska racija - pomisli on - kad policajci u Pragu nekoga trae. - I

ubrzavi korak ree oficiru:
- ekao sam svoga gospodina natporunika. Nemojte, se, molim, uzrujavati. Ja
znam da je strogost svagdje potrebna. Pa i na bojnom polju.
I nestade opet u gomili, a napokon upade u opkope koji su na brzinu iskopani i gdje
su divljaki pucali neki vojnici, koji su bili sasvim umorni i zaduhani. Ali tek to
upadoe u opkope, zau se komanda:
586

372

- Schiessen, schiessen! Lebhaft schiessen!

Puke zapucae, hiljadu plamiaka planu u tami. Deset minuta trajalo je tektanje
tanadi, petnaest minuta letjele su preko opkopa rapnele i granate, a zatim ojaa
paljba na krilima, a oslabi ovdje pod komandom:
373

- Feuer einstellen! Feuer einstellen!

A tiinu ponovo prekide zapovijed: - Bajonet auf! Sturm! Sturm! Vorwrts!
374

Vorwrts!
Masa ljudi navali na opkope da prijee na ubijanje izbliza, da ubode bajonetom u
trbuh ili u prsa ono to je jo ostalo ivo od tanadi puaka, rapnela i komada
granata. Tek to bi izali iz opkopa, osulo bi ih paljbom austrijsko topnitvo. ulo se
kako netko vie u telefon:
- Zakljuna paljba! rapnele - granate!
Tehnika ratovanja bila je savrena: koga nije mogao odueviti rum, tomu je
pomagala pucnjava za petama.
Gomila je povukla i vejka. Preletjeli su za sekundu nekoliko koraka to su ih dijelili
od ruskih rovova, ali rovovi su ve bili prazni. Osim mrtvih i ranjenih koji su leali
svinuti na dnu, vojnika tu vie nije bilo. Sve je na vrijeme uzmaklo.
- Ne zadravaj se! Vorwrts, vorwrts! - nareivali su oficiri. Vojnici prijeoe
opkope i uoe u mrak. vejk je ostao sam meu ranjenicima.
- O momci, ala vas uredie! - ree samilosno napajajui ih vodom iz svoje uturice.
- Zar niste mogli prije pobjei odavde? Nema vam ale s naom vojskom! Pa i
civilist, kad je pijan, moe nanijeti ovjeku teku tjelesnu povredu.
Vojnici se zaas poee vraati. Rusi su nestali u noi kao da su u zemlju propali, a
vojnici su, vukui iz opkopa mrtve i ranjene i predajui ih bolniarima, grdili:
- Sto mu gromova, sutra emo ih opet goniti. Ali sad vie nee stati sve do Moskve.
Kau da su Nijemci ve kod Varave. Ako ih svaki dan ispraimo kao danas, bit
emo s njima brzo gotovi!
- Ima li ih jo mnogo, drugovi? - upita vejk. - Bilo bi dobro da ih podijelimo na
toliko dana koliko e trajati rat, svaki dan jednaku porciju. Nije dobro suvie
pretjerivati. Bio je tako u Mladoj Boleslavi blagajnik tedionice, neki gospodin Wild,
koji je krao iz blagajne polagano, jednakomjerno, da ne bude sumnjivo. A ipak,
premda je uzimao svaki dan po malo, ipak je potpuno pokrao tu tedionicu. Ili neki
Drozd iz Svetovclavske banke; on je krao polagano i oprezno tako da to nije
primijetio ni sveti Vclav, samo su najednom nali praznu blagajnu. Ne valja, ako i
postoji apetit, da se proguta itav svijet, ne valja, velim, otvarati na nj gubicu
odjednom. Tako je ve mnogo ljudi iailo eljust. Na je car pedeset godina
vladao u miru dok se nije valjano spremio za rat. A gospodin Drozd je potkradao
Svetovclavsku banku punih etrnaest godina.
Neki se lik probio do vejka i pao mu u naruje s usklikom: - vejku, i ti si iv?
- Jesam - obradovao se vejk. - Marek, dobrovolje, i tebe dakle nije zadesilo
nikakvo zlo? Ja sam ve mislio da te vie nikada neu vidjeti i da te ve voze u
bolnicu.
- Kapetana Sgnera odnesoe bolniari - ree netko pokraj njih. - Kau da ga je
587

granata onesvijestila.
- uti radije, kakva granata! - odsijee netko drugi.
- On ima pilule od kojih se odmah onesvijesti; dobio ih je od doktora. Vidio sam ga
ve triput na fronti, i nikad nije dospio dalje od prve bitke. Padne u nesvijest i pada
dotle dok ga ne otpreme u bolnicu u pozadini. Da, da, oficirima je fino, oni se
poznaju s doktorima. A ti ne moe kui dok ne donese na previjalite glavu pod
pazuhom.
A Marek, nagnuvi se prema vejku, doda:
- I ja sam ve uo za te pilule. No ja nemam odvanosti da sam sebi neto
napravim. A ipak ovdje konano ubiju ovjeka.
- Jutro je mudrije od veera - ree vejk mudro. - Mislim da bismo sada mogli lei.
A kako je ondje dalje, jeste li ta vidjeli?
- Nita - zijevnu Marek - samo tri ruska topa i nekoliko strojnih puaka. Ostavili
smo to ondje, nitko nije ni mario za to. Strano smo umorni!
I podigne ovratnik kabanice i zaas zaspi, vejk je jo malo puio, pa kad ga je neki
kapral pozvao da poe na strau, uze puku i otide onim pravcem koji mu je kapral
oznaio.
Nakon nekoliko koraaja spotae se o neto i uz svjetlost lule pogleda dolje; pred
njim je leala otkinuta noga u izmi zajedno s komadom crijeva i elucem omotanim
oko sare.
- Jadnie - poali ga vejk - i ti e morati u dva maha na posljednji sud. Bolniari
se nisu s tobom namuili, a i dobro je kad ovjeka ne proklinju poslije smrti.
Poslao je na spavanje vojnika, kojega je zamijenio na straarskom mjestu, i poao
dalje. Nakon nekog vremena razabrao je u tami topove koji su stajali na polju i bili
cijevima okrenuti prema onoj strani odakle je doao. Postrance su stajale dvije
strojne puke.
- Gle, njihove su strojne puke na kotaiima - zaudio se vejk. - To je dobro, bar
ih ne moraju vui na leima.
Provukao je remen kroz jednu strojnicu, a drugu uhvati za kundak rukom.
- Hajdemo dakle! Hijo, hijo!
Kotaii zakripae i vejk poe natrag. Zaustavio se na straarskom mjestu, a kad
ga je poslije jednog sata doao zamijeniti neki vojnik, odvukao je strojne puke do
samog opkopa i blaeno pod njima zaspao.
U osvit zore opkopi oivjee. Podoficiri su budili vojnike:
- Vergatterung!

375

Svaki svojem odredu! Devedeset prva nadesno! ezdeset esta

376

honvedska natrag! Ablesung!

vejk probudi Mareka, pa onda ode na opkope, upregne se ponovo u strojne puke
i odvue ih nadesno, gdje uskoro ugleda natporunika Luka koji je preuzeo
zapovjednitvo bataljona i ponovo ga formirao. Falilo je mnogo vojnika, i Luk se
zaista iskreno iznenadio kad je pred njega stao vojnik koji je salutirao lijevom
rukom, a desnom drao remen na kojem su bile privezane dvije strojne puke, i
raportirao:
- Gospodine natporunie, infanterist vejk pokorno se javlja u kompaniju kao
ordonans. Nema nita nova, bitka je potpuno dobivena. Te dvije strojne puke
588

zarobio sam juer u napadaju, nisu namazane, pa kripe na njima kotaii. Pokorno
molim, ja ovaj ratni plijen predajem svojoj pukovniji da je to vema proslave u
novinama.
- vejku - iskosi se na njega natporunik nastojei da bude strog - znate li to eka
ordonansa koji se u borbi udalji od svoga zapovjednika? Barut i olovo!
- Pokorno javljam, ja to ne znam - dobroudno odgovori vejk - ja sam vas,
gospodine natporunie, ekao, znao sam da e vam bez mene biti teko i tuno, ali
me zbog toga htio ustrijeliti neki husarski natporunik. Pokorno javljam, pobjeda je
naa, i to bez iije pomoi, pa se sad vie neu ni koraka udaljiti od vas, gospodine
natporunie. Pokorno javljam, hoe li se i danas fasovati rum?
- O, gospodine vejku - javi se uto porunik Dub - kuda ste se vi skitali? Uvjeren
sam da niste ispalili ni metka. Vrlo se udim to jo nisam uo da je vejk ve kod
Rusa.
vejk ga pogleda i htjede neto rei, ali ga pretee natporunik Luk. Pokazujui
vejkov plijen, ree otro poruniku Dubu:
- vejk je hrabar vojnik i predloit u ga za odlikovanje malom srebrnom kolajnom.
Sino je u napadaju zarobio dvije strojne puke.
I obrativi se vejku, ree mu poluglasno:
- vejku, budalo, iz kojeg si to starog eljeza dovukao amo?
Nije bilo vremena za odgovor. Na drugoj strani zagrmjee odjednom topovi i tri
granate, poslane u austrijske linije, prasnue tako blizu da je vejk rairio ruke:
- Gospodine natporunie, pokorno javljam da Rusi sad pucaju iz onih topova kraj
kojih sam juer zarobio ove maingevere. Otkud drugud ne moe biti.
- Vi ste zarobili topove? - upita Luk. - A zato ste ih ostavili ondje?
- E, gospodine natporunie - uzdahnu vejk - topove ja ne mogu vui. Pokorno
javljam, to je teko i za dva para konja.
Paljba je na ruskoj strani postajala sve jaa i ea; poslije pola sata vidjela su se i
pojaanja koja su Rusima dolazila u pomo. Ila su u gustim i punim redovima,
mirno i odluno, zauzimajui mjesta u prvim linijama i pojaavajui strijelce.
- Pokuat e da nas opkole ili da prijeu u protunapad - pomislio je Luk - svakako
ne misle vie uzmicati.
Njegovo je prosuivanje bilo ispravno. Iz ruskih se redova odjednom zau otegnuto
i dugo: Hurrarara! i Rusi prijeoe u napadaj.
Bataljon se pokolebao, ali je izdrao. Rusi uzmakoe, ali oko podneva njihovo
Hurrarara! opet se prolomi zrakom i natporunik Luk primi nalog za uzmak.
Uostalom vojnici su ve uzmicali i bez naloga. Rusi su vrvjeli sa svih strana i
uzvisina dokle je oko sezalo, kao skakavci, pa je jedva dostajala, da sprijei paniku,
rtva jedne kompanije honveda, odreene da titi uzmicanje dok ne dou Rusi i
377

zarobe je. im su vojnici uli Lukev glas: Zurck, zurck! , - okrenue se

glavom bez obzira i obrnue kape naopako radujui se:
- Sad emo opet koji tjedan ovako napredovati. Ima ih kao mrava. Djeco, dobro
sad podmaite noge zejom masti!
I uzmicali su tako sve do podne, dok ih nisu zadrale gomile Nijemaca koje su
automobilima dovezli na bojno polje kao vatu za zatrpavanje pukotina, vejkov je
589

bataljon bio ve blizu nekog kolodvora gdje je gorjelo skladite, od koga se prenosio
poar na vlak koji je ondje stajao.
Rusi su zastali da popune redove. Predvee su ponovo preli u napadaj. Topnitvo
je rigalo bubnjarsku vatru, neprijatelj se pod njezinom zatitom sve vie i vie
pribliavao Austrijancima. Fronta se nije dala odrati, ponovo se pokolebala i
polagano uzmicala. Doao je nalog da zaposjednu kolodvor. Bataljon je stigao do
njega, ali je rusko topnitvo usredotoilo vatru na kolodvorsku zgradu, tako da se
vlak samo mukom izvukao od propasti.
- Kolodvor treba zadrati pod svaku cijenu! - naredio je brigadir Luku na njegov
izvjetaj koji je poslao po ordonansu.
- Recite neka ga doe uvati sam gospodin pukovnik - izdera se Luk na vojnika. Tamo se ni maka ne moe odrati.
Probili su se ipak sve do kolodvora, ali ih je spremno topnitvo obasipalo pravom
kiom rapnela. Vojnici su se razbjeali i rasprili, tako da je Luk mogao samo
psovati:
- To je, sto mu gromova, prava komedija!
- Pokorno javljam - vikao mu je u uho vejk - na je etvrti vod potpuno uniten od
granata. Gospodin porunik Dub...
Granate im zafijukae iza peta, rasprsnue se i obasue ih ilovaom, a vejk, trudei
se da nadjaa paklenu buku, vikae natporuniku:
- Gospodine natporunie, bit e najbolje ako odemo odavde. Ta oni, sto mu
avola, pucaju po nama!
Vojnici su sad ve bjeali u grupicama, sagnuti prema zemlji. Tek daleko iza
kolodvora, kraj borove umice polo im je za rukom da ih zadre i ponovo okrenu
prema neprijatelju. Legli su na zemlju i kopali lopaticama aneve u prhkoj ilovai, a
zatim su opet sazivali jedinice na okup. A kad se vidjelo da od jedanaeste kompanije
fali gotovo cijeli etvrti vod, prie vejk komandantu Luku, stade mirno i
podigavi ruku na pozdrav ree:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, nismo imali vremena da pokupimo
gospodina porunika Duba, kao to je naloio gospodin kapetan Sgner da
ponesemo sa sobom i ranjenike. Pokorno javljam, ne bismo ga mogli pokupiti do
veera jer ga je pogodila granata i rastrgala ga na tisuu komada.
- Tako je dakle Dub otpjevao svoje - pomisli Luk - ali o tome mu valjda nije nita
rekao njegov kotarski predstojnik.
- A naglas ree: - Gdje? Zar kod kolodvora?
- Da, ondje ga je zadesila ta nesrea - potvrdi vejk - kada su Rusi onako tukli po
kolodvoru. Isuse i Marijo - viknu odjednom - ta i ja sam izgubio svoju lulu!
I poe pregledavati depove, opipa i torbu, otvori i nabojnjae, ali luli ni traga. A
vejk zatim ree Luku tako iskrenim glasom kakav on jo nikada nije uo od
njega:
- Sve to to nam se dogodilo sitnica je. Gospodin porunik je svoje zavrio, ali kako
u ja ivjeti bez svoje lule?
Iz vejkovih oiju izvirala je beskrajna alost i tuga, koja je prela i na Luka, ali
se u njega pretvorila u bijes na itav svijet u kojem su mogue takve gluposti. Luk
590

dozva Balouna i naloi mu da donese bocu ljivovice. Tjeio se njom tako da je

vejk navee, kad su na nebu izale prve zvjezdice i kad je topovska vatra utihnula
i na jednoj i na drugoj strani, konstatirao nagnuvi se nad njim podno bora:
- Nadudao se moj natporunik kao dojene i sada sanja neto vrlo lijepo. On je za
to premekane prirode!
Pokrio ga je zatim kabanicom, pa je legao i sam. Pred oima mu se odjednom stvori
slika kako je na ratitu krasno kada gore sela i ranjenici stenju, kao to im je
pripovijedao vojni sveenik kad su ili na eljeznicu.
- Trebao sam mu dati po gubici - pomislio je i zaspao. Sanjao je kako je granata
ponovo pogodila porunika Duba i kako se on u dimu i plamenu uzdie na nebo kao
prorok Ilija u ognjenim kolima. Kraj nebeskih vrata guraju se due obuene u sve
mogue uniforme, a dua porunika Duba probija se kroz njih, gura ih laktovima i
vie: Pustite me, ja sam umro za Austriju i hou da prvi govorim s gospodinom
bogom, ta, sveti Petre, zar si ti sluga boji? Ali ja moram govoriti osobno s
gospodinom efom! Maknite mi se s puta jer vi me jo ne poznajete, a nemojte
eljeti ni da me upoznate! A onda se po itavom nebu prosulo beskrajno zlatno
svjetlo, i u njemu se pojavio velianstveni starac u bijelom ruhu, a kraj njega je
stajao mlad, plavokos ovjek u uniformi, pokropljen krvlju, s trnovom krunom na
glavi umjesto kape. I starac, pokazujui knjigu koju je pred njim drala prekrasna
djevojka, upita Duba snanim glasom: Porunie Dube, zato si progonio dobrog
vojaka vejka? Zato si ga natjerao da se opije konjakom? - Dub nije odgovarao, a
mladi ovjek podie i rairi dlanove na kojima su bile krvave rane kao rascvale rue,
a starac viknu: U pakao! i porunik Dub poletje dolje na zemlju. Svjetlo se gasilo,
starac je nestao, a ovjek s trnovom krunom skrivao je zaplakano lice u bijeli rupi
i odlazio, na to se vejk probudio i primijetio:
- I opet nekakav blesav san!
Svitalo je. vejk posegnu u depove, a onda se sjeti kakav ga je juer zadesio
gubitak, pa naglo ustade drui od zime. Sve je spavalo, samo su straari za
uzbunu bdjeli, trkarajui oko borova. vejk izae iz ume. Na strai je stajao
straar iz njegova voda. uvi on korake iza sebe, preplaeno se trgnu i uperi puku
na vejka:
378

- Halt! Wer da?

- Nikakav Ferda - odgovori vejk ljutito - idem u patrolu. Zar me, budalo, ne
poznaje? Isuse i Marijo, ba ste smuenjaci, vi regrutski zelenii!
- A to si ti, vejku - podie vojnik puku - ne zna li hode li danas biti kave? Da
nam se nije izgubila kuhinja?
- Ne znam, drue - promrmlja vejk - nemam ja vremena za zabavu. Ugrijat e te
danas Moskovljani!
- A zna li odaziv i lozinku? - upita jo vojnik, na to vejk procijedi kroz zube:
- Izgubljena lula!
S prvim sunevim zrakama javie se i ruski topovi, pucajui luaki, kao da imaju
suvie municije pa hode da je se rijee, na kolodvor oko kojega je vejk traio svoj
instrument za puenje. Opazili su ga valjda pa su poeli bacati rapnele; a onda je
negdje u blizini zatektala strojna puka i obasipala polje mecima tako da je vejk
591

smatrao korisnim da se zakloni za zgradu. Polako se orijentirao s koje su strane

doli i na koju su stranu bjeali, pa kad je pucnjava prestala, poao je tim pravcem.
Naao je veliku jamu od granate koja je unitila etvrti vod; a nekoliko koraka od
nje, kad je pomislio: Ovako se mogu etati do sudnjega dana, kao da traim
izgubljenu sreu - oi mu odjednom zablistae.
U vlanoj travi leala je lula, njegova lula, i rosa se na njoj blistala kao suze koje je
isplakala za svojim gospodarom. vejk se sagnuo da je digne, a strojna puka poe
u taj as sipati metke pred same vejkove noge.
Podie lulu, koja se odjednom tre u njegovoj ruci, i odjuri trkom iza kolodvorske
zgrade.
Ondje izvadi iz torbe paketi duhana, napuni lulu i htjede da je zapali. I tek tada kad
ju je prinosio k ustima, opazi da joj manjka komadi kamia i pisak. Bilo je sve to
glatko odrezano i vejk shvati da su mu to odbili metkom kad se saginjao da je
digne. Isprui ruku iza ugla i prijetei se lulom prema ruskoj fronti ree prezirno:
- Gadovi jedni! Zar to radi estit vojnik estitom vojniku? Tko vas je, svinje, uio
da tako ratujete?
Nije stigao odgovor na to retoriko pitanje. Samo su granate i rapnele udarale po
kolodvoru prestajui naas samo onda kad su padale iza ume, odakle je palilo
preko kolodvora austrijsko topnitvo.
A iza izgorjelog skladita uao je vejk drei u ustima cijev lule i psovao je
ekajui da mu se na gredi, koja je dogorijevala, skuha u olji kava. Nita ga nije
muilo i boanska bezazlenost virila mu iz prljavih, musavih obraza. Popio je kavu,
ispruio se na suncu i zapjevao:
Ja znam jedan krasan dvorac,
gdje prebiva moja draga.
Nad derefom krasnim sjedi,
bijelu veze maramu.
Dobro ti je, moja draga,
vesti bijelu maramu,
a mi vojnici ve u rano jutro
stojimo u redu, jadnici.
U redu stojim ko hridina,
u redu stojim ko zidina,
al' doleti kugla arka,
iz reda me izbaci.
Kad me tako izbacila,
u bolnicu me odnijeli.
Piite pismo mojoj dragoj
da sam sada ranjen ja.
Jedna ruka otkinuta,
druga ruka odsjeena.
Doi, draga, doi, vidi
kako straan rat je taj!
592

Ja te neu ni gledati,
ja se ljutim na tebe!
Ode vijenac zeleni
koji ekah od tebe!
vejkova ratna pjesma odjekivala je uz grmljavinu topova, a vejk je, nastavljajui
pjesmu, doao do mjesta gdje ranjeni vojnik odgovara djevojci da nije morala
polaziti s vojnicima u kasarne i vjebati s njima proste vjebe na krevetu. A onda
zamuknu jer je u blizini netko stenjao i plakao.
vejk poe za glasom; iza skladita, na drugoj strani, leao je na trbuhu mlaahan
vojnik koji je puzao prema vejku opirui se o laktove. Nogavice hlaa bile su mu
pune zgruane i pocrnjele krvi, pa se vukao, stenjui pri svakom pokretu, kao
maka kojoj su prebili stranjicu.
Kad je ugledao vejka, sklopio je ruke:
379

- Prosz pana , pomo, pomo! Zaklinjem vas Majkom Bojom, pomo!

- ta ti je, momiu? - upita vejk prilazei k njemu, a onda opazi na hlaama da su
vojniku prostrijeljene obadvije noge s nekoliko metaka koji su mu projurili kroz
listove.
Digao ga je oprezno i odnio iza skladita. Ondje ga je izuo, razrezao prilijepljene
hlae i donio iz bunara vode da mu opere rane. Vojnik je samo uzdisao pratei
oima vejkov rad. Kad ga je previo, vejk mu dade da pije, te mu ree veselo:
- Nije to nita, tanad je prola kroz meso, kost je zdrava.
Nato se vojnik zaprijeti:
- Neka vas kolera uniti, kurvini sinovi! Oh, moje noge, moje noge! - i zaplae.
- Sinko - ree mu vejk - sad lijepo spavaj i ne vii jako da tko ne doe ovamo. A
ja idem pogledati moe li se to nai za jelo. Uostalom, priekaj, poloit u te u onu
veliku jamu, da ne padne moda na tebe zid kada ga paljbom srue.
Prenio je ranjenog Poljaka i uao u kolodvorsku zgradu. U kancelariji nije bilo
niega, nego samo razbijen telefonski aparat. Ali u podrumu je vejk pronaao
koaru s velikom, pletenom bocom; odrezao je noem poklopac od prua koji je
prekrivao grljak boce, a zatim je bajonetom postepeno izdubao ep. Gurnuo je tada
nos u grljak, a oi mu zasjae:
- Do bijesa, pa to je vino! Zaista je to bio dobar ef stanice kad je toliko mislio na
mene!
Nagnuo je bocu i natoio olju vina. Zatim je srknuo, mljasnuo i ulio sve to
odjednom u grlo hvalei vino:
- Dobro je kao kod ulca u Brnku na Kopeku. Ali kau da nije zdravo piti vino
na prazan eludac.

593

Iznio je bocu pred kolodvor i uao u skladite. Bilo je napola prazno, samo se u
jednom uglu nalazilo nekoliko poluizgorjelih sanduka, vejk poe da ih pregleda,
uklanjajui se palim gredama koje su gorjele. Izvukao je bajonetu, gurnuo je pod
poklopac gornjeg sanduka i zavrnuo. Daska je zakripala, i vejk iz dubine due
uzdahnu:
- Naao sam! Bog me nije zaboravio.
U sanduku su bile ruske mesne konzerve, i vejk ih bez oklijevanja uzme iz
sanduka i iznese u skutu kabanice napolje, prema boci s vinom. Zatim ode k
ranjeniku, uze svoju torbu i odnese konzerve u jamu.
Granate su udarale u ruevine, ali vejk se na to nije obazirao. Odvukao je bocu u
jamu i prenosio marljivo konzerve i dalje, kao mrav.
Ranjenik je ve bio okruen konzervama kad je vejk istresao iz torbe i posljednji
obrok i uavi u jamu konstatirao:
- Nanio sam hrane kao vrabac u svoje gnijezdo. Ali sada neka ne misle da e nas
odavde ispraiti.
Otvorio je nekoliko kutija i poao s njima do vatre iza zida. Zatim se vratio s
ugrijanim konzervama i uivao:
- Drue moj, Rusi imaju izvrsne konzerve To je kao pisana peenka s lovorovim
liem.
I bacie se na jelo i pie. Vino ih je grijalo, a iz eluca se po tijelu zajedno s
toplinom irilo veselje. Eksplozije rapnela i granata djelovale su ve podveer samo
kao pratnja pijaniste uz solo-pjevanje tenora kad je vejk u jami zapjevao:
Jedan sat je ura nou udarila
kad me moja draga otpratila.
Otpratila do zelenog gaja,
slavuj pjev pjesmu oprotaja.
Slavuj pjev s daleke hridine:
Priekaj me, draga, pune tri godine!
Tri godine ekati je mnogo,
594

sin bi tebi odgojit se mog,

sin odgojit i u vojsku poi,
egzerciru nauit se moi.
380

Egzerciraju sad stare bake,

sprdnju od toga prave, ale svakojake.
Kad bi se nauio egzercirati,
on bi se nauio i raportirati.
Na raportu stoje sada stare bake,
s kapetanom rade sprdnje svakojake.
Kad bi se nauio raportirati,
on bi se nauio i zakanjavati.
Zakanjuju u kasarnu stare bake,
s kuharicama prave sprdnje svakojake.
A kad bi se nauio zakanjavati,
on bi se nauio i u zatvoru spavati.
U zatvoru sad spavaju stare bake,
s profozom prave sprdnje svakojake.
A kad bi se nauio u zatvoru spavati,
tada bi se nauio i pange dobivati.
pange dobivaju i stare bake,
oni od njih prave sprdnje svakojake.
A kad bi se nauio pange nositi,
tek tada bi znao cure ljubiti.
- Tek tada bi znao cure ljubiti - zapjeva vejk glasom sveanim i snanim, pa
odmarajui se nagnu ponovo grljak boce prema olji. A ranjeni vojnik, Poljak,
kojemu je vino umrtvilo noge tako da ga vie nisu ni boljele, isprui se na bok,
podupre se laktom i pokua natpjevati vejka:
Bit e rata s Moskalima,
i na frajt e poi s nama,
daleko, daleko u Rusiju,
od Varave sve do Petrograda
za Moskalima mar, mar, mar!
Topnici e poi s nama
i pucat e topovima
daleko, daleko u Rusiju,
od Varave sve do Petrograda
za Moskalima mar, mar, mar!
Saniteci poi e s nama,
krv e skupljati za nama,
daleko, daleko u Rusiju.
- Ne bi oni mnogo tvoje krvi pokupili - ree vejk zadovoljno kad je vojnik zavrio.
595

- Saniteci se ne petljaju mnogo u to. I ovdje e ih se naekati!

Puana vatra je prestajala, protivnici su se odmarali. Samo su topovske baterije s
obadviju strana nastavljale paljbu rasipajui municiju, za koju su se porezovnici
toliko muili da je naplate. Nastalo je stanje o kojem je generalni tab davao u
novine ovakve izvjetaje:
Bez promjene. Naa se vojska vratila na unaprijed pripravljene pozicije. Na
razliitim odsjecima fronte traju divne topovske borbe. Nae je napredovanje
zaustavljeno trajno loim vremenom i maglama koje spreavaju razvitak operacija.
Dva dana i dvije noi logorovao je vejk sa svojim nepokretnim drugom u jami kao
u sobi, dok je u drugu manju jamu iao vriti nudu, a i nosio je onamo na lopatici
probavne preraevine vojnikovih konzervi. Trei dan izjutra neprijatelj je ponovo
osuo vatru na kolodvor, ali je iznenada prestao. Nijemci su probili rusku frontu
negdje na sjeveru, pa se ruska vojska i opet morala povui iako ovdje nije bila na to
prisiljena.
Kad se utvrdilo da je neprijatelj otiao i da ga progone nove, svjee snage, nekoliko
je oficira izjahalo da pregleda ratite na kojem su bolniari skupljali ranjene i na
gomilu slagali poginule.
Obilazei kolodvor sjahali su s konja i zagledavali u jame, iskopane od granata.
Najednom pukovnik Schrder zastade dajui znak da gospoda utihnu. Iz dubine
zemlje prodirao je do njih snaan i tuan glas koji je pjevao:
Kad suza mi u oko navire,
ja se u samou povlaim,
ljudska noga kud ne stie,
smijeka gdje ne nalazim.
Kad sam htjela sretna biti,
momka htjedoh upoznati.
O, kako ga arko ljubljah,
a on mi ljubav ne uzvrati!
Naao je drugu djevu
zbog bogatstva prokletoga;
kad tu drugu djevu uzme,
ubio te dragi bog!
Ne zavidim svijetu sree,
sve radosti njegove,
pustite me da ja plaem,
ne dirajte mi bolove!
- ta je to, luak, to li je? - upita Schrder potegavi revolver.
Uto poe od kolodvora otrim korakom neki vojnik, zaustavi se tano tri koraka
pred skupinom oficira i raportira:
- Pokorno javljam, gospodine pukovnie, da sam po zapovijedi sauvao kolodvor i
da ga drim i sada.
- Vi ga drite? A kako ga drite? Ta uope ga niste ni zaposjeli - ree zbunjeno
596

Schrder.
A na to se vojnik isprsi:
- Pokorno javljam da sam ga zaposjeo nou u ponedjeljak i da sam ovdje izdrao
gladan i edan sve do danas, jer, pokorno javljam, nijedan vojnik ne smije otii sa
straarskog mjesta bez naloga starjeine, a ja nisam od vas dobio nalog da napustim
poloaj. Pokorno javljam, imam jednog ranjenika i prostrijeljenu lulu.
- Vi ste iz moje pukovnije? - zaudio se pukovnik. - Od koje kompanije?
- Pokorno javljam, ja sam vejk, ordonans jedanaeste markompanije - ree vojnik
znaajno i pogledavi u stranu nastavi sa eznutljivim i zamamljivim pogledom:
- Ono je moj komandant, gospodin natporunik Luk.
- Gospodine natporunie Luku - ree Schrder sveano stavljajui ruku na
vejkovo rame - predloite ovog vojnika za odlikovanje velikom srebrnom
kolajnom za hrabrost pred neprijateljem i za uzorno vrenje ratnih naloga! To je
pravi vojnik i takvi su junaci potrebni naoj vojsci. Njegovo djelo neka se istakne u
dnevnoj zapovijedi i neka se proita vojnicima! Servus! - i izvadivi iz depa
dvadeset kruna, prui vejku ruku.
vejk predade ranjenog Poljaka bolniarima natrpa u torbu konzerve, istoi u olju
posljednje vino i uputi se prema umi k svojoj eti, gdje sazna da je telegrafist
Chodounsk ranjen u glavu i da je dobrovoljac Marek ve u ponedjeljak ujutro
otiao na previjalite s prostrijeljenom rukom.
- Tako su obojica stradali, vjerni moji drugovi - uzdahnu vejk - a ja ih nisam
mogao ni otpratiti na njihov posljednji put. Baloune, mi smo kao Mohikanci. Uzmi
konzervu, pa e mi latiti kolajnu kada dobijem signum laudis. Jo danas u
381

pisati gospoi Mllerovoj da mi poalje pet kutijica Amora.

***
Bataljon povukoe s fronte i on ode u Jasinov na odmor i popunjavanje. Dvije male
bitke bijahu dovoljne da ga razbiju i da od vojnika i oficira ostane samo polovica.
Rat je opet postao ugodniji; pokazalo se da su idovi u Jasinovu izvanredno dobro
opskrbljeni rakijom, pa kad je komora redovito dovozila kruh te je kuhinja poela
funkcionirati kuhajui konjski gula, raspoloenje vojske se poboljalo. Govorilo se
da se moe ratovati do posljednje kapi krvi. Ratna pota je opet oivjela, vozei
itave vree ruiastih pisama u Jasinov i natrag. U Jasinov su dolazili pozdravi i
izvjetaji tko je od poznatih stradao na fronti. Momak Baloun je pisao da mu
poalju unku i kruha:
Draga i mila eno!
Moli se za mene i pripali u Klokotima svijeu da me Djevica Marija i dalje tako
uva kao u posljednjim stranim bojevima. I ja sam joj se takoer molio, pa je
granata iz topa od etrdeset i dva centimetra, koja je jurila ravno na mene,
skrenula gotovo za metar i projurila kraj mene tako daleko da sam je jedva vidio.
Bio sam u stranoj opasnosti, a i gladan sam. Poalji mi suhog mesa, ako ima i
komad bijeloga kruha. Ne zaboravi potkresati mlinsko kamenje i odnijeti svijeu,
a suhog mesa poalji vie. Ako ima u mlinu malo vode, podigni cijenu seljacima.
A pitaj i naelnika kad e biti sklopljen mir, pa mi sve lijepo napii!
Tvoj do crnog groba vjerni mu !"
597

Taj je list dao povoda za veliku religioznu debatu izmeu Balouna i vejka, u koju
se uplelo i nekoliko Poljaka koji su stali na Balounovu stranu, vejk je tvrdio da
Baloun lae kao pas, a Baloun se pozivao na svjedoanstvo boje da se ono s
granatom dogodile ba onako kako on pie. Gledite poljske gospode katolika bilo je
u toj stvari jasno i bez ikakvih izuzetaka: ako netko izae iz boja iv i zdrav, to
znai da ga bog voli i zato ga uva, a ako kome prostrijele grudi ili mu izbiju mozak,
to znai da ga bog takoer voli pa ga je zato uzeo k sebi. Vjerovali su u to dosljedno
i branili su to gledite kao to rimski papa brani svoju nepogreivost. Bog po njihovu
shvaanju ini dobro i zlo iz iste ljubavi.
- Baloune, ti si blesan - ree vejk protivei se tome miljenju - granata se u letu ne
moe ni vidjeti, a Rusi i nemaju topova od etrdeset i dva centimetra, jer bi
gospodina kodu u Plzenju zatvorili kad bi i za njih proizvodio takve topove.

Bio je u treem marbataljonu neki Kratochvil koji je pripovijedao da se ne valja

otimati o boju zatitu na bojnom polju, jer vojnik ima od toga samo neprilika. On
je pripovijedao da je u njihovoj kompaniji bio neki Bouek iz Motola koji je bio
neobino poboan ovjek. On je imao na vratu medaljoni s koicom svetog
Ignacija, a na srcu je nosio sliku Svete trojice posveenu od samog nadbiskupa. Na
kapu je priio same medaljonie s Djevicom Marijom, koje je dobio na putu od
opatica, a bio je na fronti od poetka rata. On je vjerovao u gospodina boga i bog ga
je stoga nagradio: bio je u devetnaest bitaka, imao je osam kolajna za hrabrost i
nikada mu se nije nita dogodilo. Ali kad su ili u posljednju bitku, on je u umi
izgubio kapu, a nou mu je netko ukrao posveenu sliicu i novce s notesom; ujutro
mu se prekinula vrpca na vratu, pa mu je koica svetoga Ignacija pala u gae.
Onda su poeli napredovati, no jo nisu ni uli pucnjave, a on je ve dobio hitac u
rame. Poao je na previjalite, gdje mu je lijenik previo ranu i uputio ga u bolnicu...
- Prosz pana - javi se jedan Poljak - pa to je ba tako kao to mi govorimo.
- Ne upadaj mi u rije - ree uljudno vejk - ja jo nisam svrio! Njega su po tim
njegovim talismanima poznavali u itavoj pukovniji, pa je i doktor za njih znao, te
598

mu rekao: Vidite, Bouek, da vas nisu sauvali vai talismani od hitaca. Da ste se
tako dugo odrali, to je bio puki sluaj. A tada mu je Bouek ispriao kako je
izgubio sve talismane. Lijenik se zamisli i poe ga tjeiti: Ne tarite zbog toga glavu,
poslat u vas u bolnicu u Prag Bouek je tada zaplakao, poljubio doktorovu ruku i
rekao mu: Bog neka vam plati za vau dobrotu, gospodine pukovnijski lijenie!
Da sam znao da u zbog rane doi kui, pobacao bih ve davno sve te gadarije!
- Zasluujete da vam se razbije gubica - pobijao ga dokazima religiozni Poljak. Neka vas kolera uniti, neka vam vrane iskljuju oi, neka vas prva rapnela raznese!
- Brajane moj - uzvrati mu vejk - ta bog znade to e sa mnom uraditi, i nee
dopustiti da mu ti zapovijeda! Kukavelj si ti prema njemu; kud bih on dospio kad
bi sluao svakog vola kao to si ti, kada ga togod moli. Zna bog da su ljudi marva!
***
- vejku - ree jednog dana natporunik Luk - sutra polaze nae ete u Podhorce.
Naa jedanaesta ide prva. Ondje e vas okupati, oistiti od uiju i dati vam isto
rublje. Pripazi da to ne pobrka, sve je to vrlo vano. Ponovi to sam rekao!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da sutra polazite s naom kompanijom
u Podhorce kao prvi po redu. Ondje e vas okupati, oistiti od uiju i dati vam isto
rublje. Pokorno molim, gospodine natporunie, zato moramo ii s vama ak u
Podhorce da tamanimo ui? Ja nisam znao, gospodine natporunie, da ih i vi imate
tako mnogo. Mislio sam da se one dre samo nas, priprostih ljudi.
Natporunik pogleda vejka mutnim oima:
- Isuse Kriste, ta ja znam, vole jedan, da e opet napraviti kakvu psinu! Koga da
poaljem s tobom da bdije nad tvojim blesavim mozgom? vejku, neka te uva
gospodnja desnica ako ne izvri sve onako kako ti kaem! Poi e s kompanijom,
razumije se i sa mnom, u Podhorce, pa e se ondje okupati, razumije li, okupati! Natporunik povisi glas: - A onda e obui isto rublje, a dotle e ti dezinficirati
uniformu, te e onda uniformu oistiti, oiat e se i obrijati, oistit e cipele i
puku kao da ide na Tijelovo pucati salve! Razumije li to e sve uraditi?
- Razumijem, pokorno javljam - klimnu vejk potvrdno - dajem potenu rije,
gospodine natporunie, da u ujutro biti kao djevica. Ali, pokorno molim zato
treba da budem tako udeen?
- Zato - odmjeravao je svaku rije natporunik Luk - to e u Podhorce prije
podne stii nasljednik pri-je-sto-lja Kar-lo Franjo Jo-sip i prikopat e ti, vejku,
dvije sre-br-ne ko-laj-ne...
- U Podhorce e stii njegovo velianstvo Karlo Franjo Josip i prikopat e ti,
vejku, dvije kolajne - ponovi vejk blaeno. - Pokorno molim da mogu sjesti. Ja
tu radost neu preivjeti. On e dakle stii onamo sam glavom i vlastoruno mi
prikopati dvije metalne na grudi. O tome u pripovijedati Kod kalea dok budem
iv. Pokorno javljam, gospodine natporunie, moete se pouzdati u mene da u
stii na sveanost u pravo vrijeme. Ondje e valjda biti i djeverua. Posudit u,
gospodine natporunie, sat i lanac od narednika Vanka da bih to bolje
reprezentirao nau kompaniju. Tanost je, gospodine natporunie, vrlo vana. Dok
sam u Budjejovicama sluio vojni rok, tada je trebao doi k nama neki feldmarallajtnant, koji je bio divizionar, pa je htio da odri smotru nae pukovnije. On je htio
599

i naredio da pukovnija bude postrojena na vjebalitu u jedanaest sati prije podne, a

dan prije toga dao nam je odmor, jer je volio kad momci gledaju veselo i kad su
svjei. Pukovnik je naredio majorima da regimenta bude na vjebalitu u deset sati;
majori, da se ne zakasni, rekoe kapetanima da to bude u devet sati; kapetani
naloie porunicima za sedam i po, ovi opet narednicima u est, a frajti natjerae
na etiri i po. Bilo je to, gospodine natporunie, u doba etve, prije manevara, pa
je sunce strahovito prilo. Gospodin feldmaral-lajtnant stigao je tano u jedanaest,
a vojnici su stajali tako glupo kao mule, jer su ve bili premoreni od etiri i po
ujutro. Sedam bakezera palo je u nesvijest, a etvoricu su ve odvezli u bolnicu.
Sam im je gospodin divizionar lijevao konjak u grlo; imao je boicu konjaka u
svakoj konoj torbici kraj sedla. Kad su to vidjeli momci treeg bataljona, pali su svi
u nesvijest i doli k svijesti tek onda kad su ve obje boice bile prazne, pa su ih
poeli polijevati vodom.
Poslije podne sjedio je vejk na panju iza taglja, dva su ga vojnika drala za ruke,
dva za noge, a kuhar Jurajda brijao ga narednikovom britvom. U oima su
vejkovim blistale suze, iz nosa mu je curilo, iz lijeve nogavice kapalo, ali glavu je
drao ukoeno i sokolio kuhara:
- Samo ti rei i ni na to se ne obaziri! Prijestolonasljednik mora vidjeti da nema
pred sobom kakvu skitnicu. Ja moram biti sutra tako lijep da bih se mogao svidjeti i
Ivoni iz Narodne politike. Samo rei i nita se ne obaziri na to to sam se od bola
ve pomokrio. Sad vie neu biti mokriji, a zbog slave mora svatko trpjeti, kao i ona
etrdesetorica muenika.
A nakon pola sata, poto je na bunaru oprao s lica krv i poto je u ogledalu vidio da
izgleda poslije brijanja kao njemaki student poslije dvoboja, poao je od barake do
barake gdje je imao znanaca, pa je tajanstvenim glasom proricao:
- Momci, sutra idemo u Podhorce; vas i oficire istit e ondje od uiju. Ja imam
sastanak s prijestolonasljednikom, njegovim velianstvom Karlom. Dolazi onamo da
me povjerljivo pita i savjetuje se sa mnom kako da vlada i da li da sklopi s Rusijom
separatni mir. Ve mu je dojadilo Vilimovo drutvo, pa bi se htio sprijateljiti sa
mnom.
Sutranji dan ide u red onih dana u kojima je vejk proivio najvie zadovoljstva,
sree i radosti. Kad se vratio iz Podhoraca, sam je o tom ovako priao:
- Momci, mene su ondje, ba kao i vas, svukli do gola i stavili me pod trcaljku s
hladnom vodom. A onda smo ili dvojica po dvojica pa nam je sanitetski narednik
oiao sve dlake ispod ruku i izmeu nogu.
Prolazio mi je onuda brijaom mainom, pa me je to i tipalo i kakljalo. Ali protiv
uiju je to vrlo dobro. Ba tako kao kad se vranama posijee uma.
Zatim sam morao dati odijelo u neku suionicu, a oni su mi u njoj isprili remen, jer
sam ga zaboravio izvui iz hlaa. A onda su nam iz te suionice pobacali smotana
odijela, i mi smo se za njih otimali.
Moju je kabanicu htio uzeti neka Bosanac, pa sam mu morao opaliti uku.
A onda je doao neki gospodin porunik i proitao tko treba da bude predstavljen
382

caru. Ja sam viknuo: Hier! , a on nas je odveo u stranu, na trg pod drveem, da
se ne druimo vie s onima koji imaju ui.
600

Zatim su postavili oltar, dola je muzika, vojni je sveenik sluio misu, zaori Zum
383

Gebet , a onda je doao prijestolonasljednik, car Karlo.

Momci, to e biti dobar vladar, ja ga mogu najbolje preporuiti. On mi se odmah
svidio im sam ga ugledao. A kad je doao k meni, bio mi je jo simpatiniji, od
njega je tako krasno mirisalo.
Iz njega se osjeala ljivovica, rum i konjak. Prijestolonasljednik je vrlo pristojan,
mlad gospodin i ini se da je demokrat, bar se ne stidi da pije rum, iako loe samo
najfiniji, jamaika-rum.
A onda je jedan gospodin kapetan proitao s arka papira to je tko od nas slavno
uinio, te je rekao da u ratu pobjeuje onaj koji ima bolje ivce i vie ratnikog
384

elana. Zatim je komandirao: Rechts schaut! i mi smo gledali prijestolonasljednika

kako prikopava kolajne.
Jedan je porunik drao te kolajne na porculanskoj tasi na kojoj je bio natpis:
Mattonijeva kiselica iz Kysibla najbolja je za eludac, a car ih je odande uzimao i
prikopavao gumbanicom vojnicima na lijevu stranu grudi.
Prijestolonasljednik je doao do mene, ja okrenuh glavu, a ruka mi sjuri niz remen.
On mi prikopava kolajnu i od te slave ruka mu se tako trese da me je ubo
gumbanicom ispod koe.
Ja niti ne trepem i gledam mu u oi kao razbojnik u razbojnika.
A on mi ree: Rut, fojnie! ini mi se da se mi fe jednom fidjela.
A ja na to: Pokorno javljam, to moe biti. Ja sam zalazio u Gostionicu kod
kalea ili k Banzetovima u Nusle.
On me na to upita nisam li ve kada bio u Brandejsu, a ja mu odgovorih: Pokorno
javljam, u Brandejsu nisam bio, no bio sam jednom u Staroj Boleslavi kod nekog
gospodina Svobode radi angorske make. Bio sam ondje zatvoren jer sam kod Lise
zabunom odmamio psa umaru Hrabtu, arenog, krasno iaranog prepeliara.
385

On mi prui ruku i ree: Ich gratuliere i ode dalje, drugom slavnom vojniku kraj
mene.
Momci, doite da pomiriete moju desnicu, da ne biste rekli da sam krt i da hou
da zadrim sve za sebe!
Zatim je bio ruak, zajedno s oficirima. Neki je pukovnik sjedio na elu stola, a
nama je vani, kad smo dolazili u dvoranu, rekao jedan kadet:
Vojnici! Junaci! Ruat ete s gospodom oficirima. Sjetite se da imate kolajne, da je
vojska uinila od vas ljude, i nemojte se vladati kao svinje! Jela e servirati u
inijama, i to najprije vama. Ali nemojte misliti da morate poderati sve i ne trpajte
u tanjur previe! Treba da ostane neto i za gospodu oficire. Vi ste, junaci, na gozbi
koju je u znak priznanja vaih zasluga priredio prijestolonasljednik. Nemojte se
dakle prederati i opiti kao da ste kod kue na protenju. Prijestolonasljedniku
triput: ivio, ivio, ivio! Mi viknusmo: ivio!, a kadet, kad nas je posjeo oko
stola, ree:
Gledat e vas gospodin pukovnik. Ako bude tko od vas previe jeo, dat e vas
svezati
A onda su nam konobari donijeli tanjure, noeve i viljuke i dali nam juhu koju smo
601

mi posrkali, a kadet je stajao nad nama.

Zatim su nosili na pladnjevima svinjetinu, vrlo male porcije. Kad je svaki od nas
uzeo komadi, pukovnik nas je poticao da uzmemo vie, ali kadet nam je namigivao
da ne uzimljemo. No ja sam ipak uzeo tri komadia, a kadet me je udario nogom u
nogu. Ja skoih i rekoh:
Ja moram uzeti jer to eli gospodin pukovnik. Gospodin pukovnik je moj
pretpostavljeni; ako on naloi, pojest u to sve. Meni je danas car pruio ruku, pa ja
neu da naruim subordinaciju.
I knedla i kupusa natrpao sam u tanjur toliko da su oficiri izbuljili oi. A ja sam
samo mislio: Momci, vidjet ete vi to moe junak!
Bilo je jo teletine i prenih pilia sa zelenim grakom, ali to su davali samo
oficirima. Pilo se pivo i vino, a za put su nam natoili u uturice ruma. Rum sam
ve popio i nemam vie ni gutljaja ni za koga. Ali moju desnicu, koja se juer
rukovala sa carevom ruicom, moe pomirisati tko god od vas hoe. Imat e bar
vjenu uspomenu.
A navee, kad je natporuniku Luku priao kako je tekla gozba, dodao je alosno:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam htio bar jednu kolajnu ostaviti
onako kako ju je prijestolonasljednik prikopao za moju kou, ali morao sam skinuti
gumbanicu jer me je jako peklo. Takva bi uspomena bila vrlo lijepa. Bio vam je u
Pragu, gospodine natporunie, kao naelnik ili primator neki gospodin doktor, ja
ve ne znam kako se zvao, koji je bio prilikom posljednjeg careva boravka u Pragu
na gozbi na Hradanima. Obukao je pri tom frak, nakrobljenu koulju i bijeli
prsluk. Na toj gozbi on je, pokorno molim, uprljao prsluk umakom od sardele, a
naprsnik koulje polio crnom kavom. A kad je doao kui, pozvao je rezbara, dao
napraviti krasan zlatni okvir i rezbar je morao staviti pod staklo u taj okvir i tu
koulju i bijeli prsluk. On je to htio objesiti pod sliku Jana Husa u gradskoj vijenici,
da Prag ima uspomenu na njega i da uitelji vode djecu da im pokau kako izgledaju
mrlje od kave kakvu pije car, i od umaka kakav car jede. Ali narodni su socijalisti
sazvali protiv toga sastanak na ofnu, pa je to narodna zastupnica Franja Zeminov
osudila kao in koji nije dostojan mladoekog narodnog zastupnika. Stoga je taj
gospodin naelnik objesio taj okvir u svojoj spavaoj sobi, upravo nasuprot slici
Havleka Borovskog na kojoj pie:
Boja mi je crvena i bijela,
batina mi potenje i snaga;
izdajica nikad biti neu,
prijetili mi il' davali blaga!
- vejku, ta ti sve ne zna! - slee Luk ramenima. - Ti bi mogao biti urednik
Intimnog Praga.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja nita ne izmi!jam, nego sve to znam
iz svojeg velikog ivotnog iskustva. Uvijek se u ivotu neto pria i ovjek uvijek
ui: neto nae u novinama, neto reknu ljudi, a pamenje mi je dobro prosvjedovao je vejk. - Tako vam je, gospodine natporunie, ivio u Bevnovu
602

neki kuevlasnik, gospodin Niki, koji je imao dva sina. Jedan je otputovao u
Ameriku i uoi odlaska pozajmio od drugog brata forintu, koju e mu ujutro vratiti.
No ujutro je zaboravio i otputovao. Godine su prolazile i stari je gospodin Niki
predao kuu sinu kad se sin oenio, i ivio je kod njega kao pravouitnik. I upravo
kad se navrilo trideset godina otkako su se ta dva brata razila, umro je stari
gospodin. Pred kuom su ve stajala pogrebna kola i sveenik je kropio pokojnika,
kadli odjednom stie neka koija iz koje izae neki krupni, solidni gospodin koji
poe uz stepenice. Nitko ga nije poznavao ni prepoznao sve dok nije pao pokraj
lijesa na koljena i zaplakao: Tatice! Bar da te jo tako vidim!
Ljudi su prema tome zakljuili da je to mlai Ji Nikl iz Amerike, i upnik svete
Margarete odra odmah govor o premudrosti bojoj koja je sina dovela do oeva
lijesa u pravi as. Ali im je upnik zavrio, stariji Nikl, Alojz, izvadi iz depa notes
pa ree Amerikancu: Stigao si u pravi as, da mi vrati forintu koju sam ti tada
pozajmio prije nego to si otputovao, kako je ne bih morao sutra prenositi u novi
notes. Ovaj mi je ve sav ispisan. Ispiem obino dva na godinu, pa tako prenosim
ovu forintu iz biljenice u biljenicu ve ezdeset puta u tih trideset godina. Ji, vrati
mi dakle tu forintu!
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, i ja u se tako po tom ubodu sjeati
naeg prijestolonasljednika!
Ujutro je vejk primijetio da mu se na lijevoj strani grudi razvija velika nateklina, pa
pokazujui je Vanku, koji mu je savjetovao da stavlja na nju hladne obloge, ree
lakonski, ne imenujui nikoga:
- Vol jedan, opije se tako da onda bode ljude koji su za nj krvcu lijevali!

603

VI. U OPKOPIMA

Budui da je svaka teorija siva, a vjeno zeleno je samo drvo ivota, svi su
teoretiari nauke i ratovanja doli u kripac sa svojim umijeem ve poslije mjesec
dana ratovanja.
U ekoj je neki profesor izraunao da Austrija moe ratovati stotinu godina i da e
jo uvijek imati dosta brana za utipke, ali ve nakon godinu dana ratovanja nije se
mogla dobiti ni crna emika.
Bilo je izraunato koliko patrona ispali vojnik za jedan sat, a iz vojnih streljana
potjeu tane statistike o tome koliko puta pogodi tane tih patrona u sedmicu, to je
u praksi znailo koliko se tim nabojima pobije neprijatelja. Meutim, vojnici su tri
etvrtine tih patrona pobacali u zahode, a ostale su bez nianjenja ispaljivali u
prozore gospodina boga. Bilo je vrlo tano utvreno koliko neprijatelja pobije
granata, koliko rapnela i koliko zemaljske povrine zahvati njezina eksplozija.
Raunalo se da e se granate bacati na vojnike trupe kao to se kamenje baca u
jato gusaka: a meutim nad topom koji stoji stotinu hiljada pobijedila je lopatica,
koja se dobije za dva seksera i kojom se vojnik ukopao metar duboko pod zemlju,
odakle je mogao poruiti: Pogodite me sada ako moete!
Znalo se koliko se kilometara moe prijei na dan u napredovanju, i izraunavalo se
to prosjeno, poevi od napoleonskih ratova pa do balkansko-turskog rata. No u
ratu se utvrdilo da plot od ica, koje su navuene preko kolia, moe da zadri
vojsku koja napreduje etrnaest dana.
Vojska koja se branila, nastanila se u zemlji; vojska koja je napadala, morala se
neko vrijeme povoditi za njezinim primjerom.
Zemljite na kojem se ratovalo, pretvorilo se u vonjake koji su imali plotove, a iza
plotova su stajali straari - voari i na svakom drvu bila je ipka s lijepkom. Na
plotovima su nedostajali samo natpisi: Stranim osobama ulaz strogo zabranjen!
A straari su bdjeli nad svojim plotom i nad plotom svoga susjeda sve dotle dok nije
stigla zapovijed da treba izai iz vrta i susjeda premlatiti. Da vojnicima ne bude
604

dosadno, slali su ih u patrole iz kojih se nije nitko vraao, kompanije su

demonstrirale protiv neprijatelja, a pri tim demonstracijama uvijek je nekoliko ljudi
ubijeno, to nije nita smetalo jer su markompanije redovito stizale od kue, iz
pukovnija, i jer je nadobudna mlade rasla, tako da nije trebalo odreivati doba
tednje ljudi kao u oujku za zeeve.
Ljudi su se zavukli u rupe u zemlji kao njihovi davni preci trogloditi i pretvarali se
polako, ali sigurno, u zvjerad. Slubeno se to zvao pozicioni rat.
Stoga, kad je u bataljon 91. pukovnije dola markompanija koja je popunjavala
rupe u vodovima, nitko se nije iznenadio da je jedno popodne bio zbor, pregled
uniforma i pregled puaka, koji je natporunik Luk obavio samo ovim rijeima:
- Nije li ti nabita? Pokree li se jo zatvara? E, onda dobro! - dok su oficiri drugih
kompanija vikali:
- Zar je to oiena puka? Isuse i Marijo, pavijane morski, ja u te dati svezati!
Valja se tu etrnaest dana, a sva ti je puka rava. Ako doe do iaenja, skupo
e mi to platiti.
Natporuniku Luku bilo je ve svejedno. Ve davno je on doao do uvjerenja, da
itav taj rat ne vrijedi ni pola lule duhana i da je svemu tome svrha samo besmisleno
unitavanje imetka i ljudi, pa je svoje dunosti obavljao kao nuno zlo koga se
ovjek ne moe osloboditi. Postao je ravnoduan prema svemu i osjeao se
duevno unitenim i ubijenim; prljavtina mu je dodijala, a vjeno isti razgovori s
oficirima unitavali mu ivce. Katkada, kad bi vejk priao svoje mudrolije, on bi
pomislio: Ovom ovjeku treba zavidjeti; due mi, njegova blesavost znai veu
sreu nego dobitak na lutriji.
Pukovnik Schrder je naloio da vojnike treba uvjebavati, raditi s njima sve ono
to se radilo u vojarnama. Luk je to tako obavljao da je vojnike prije podne
izvodio izvan sela, a po podne je naredio da podoficiri obuavaju vojnike, to se
pretvorilo u prianje nemoralnih anegdota. Zatekao je jednom kadeta Bieglera kako
vjeba vojnike kako e pozdravljati starjeine, te ih neprestano ispravlja, a to ga je
ispunilo tolikom gorinom da je nekoliko dana na to mislio: ovjeka e moda
sutra ubiti, a kadet se brine za to da pri pozdravu vojnikov mali prst dolazi tano
iznad oka. Gospode Boe, emu su potrebne sve te gluposti?
Jednom je tu misao izrekao naglas pred vejkom, a ovaj mu je odmah pruio
duevnu utjehu:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, itav svijet i itav ivot nisu nita drugo
nego glupost. Ali to tako mora biti da bi ljudi imali od ega ivjeti, kolovani ljudi,
gospodine natporunie, i ne brinu se ni za to drugo nego za te gluposti, jer je to
najvei kapital. Ja sam, pokorno molim, poznavao dva voara, nekog Lojzu
Vomku i Frantu Peenku, i oni su obojica odabrali u Uhinvsi trenjev vonjak i
obojica su, dok su jo trenje cvjetale, dolazili k seljaku i nagovarali ga da im
prepusti trenje. Znate, gospodine natporunie, i Vomka i Peenka htjeli su te
trenje svaki za sebe. Seljak ih je obeavao obojici, a pri tom je gledao da postigne
to veu cijenu. I zaista, svaki je nudio sve vie. A jednom je tako prolazio
Vomka po jednoj strani vonjaka i gledao uvis koliko li e kilograma treanja biti
na jednoj voki, a s druge je strane dolazio prema njemu Peenka i razmiljao o
605

istome. To je razljutilo Vomku koji je bio vatren ovjek, pa on ree Peenki: Ti

rionjo, ne dolazi mi u taj vonjak jer u ti inae slomiti noge! A Peenka mu
odgovori: Do bijesa, Lojza, ne govori tako, ja sam obrtnik i ne doputam nikomu
da me vrijea, kiljave bijedni! Kako si i ti obrtnik, vladaj se kao inteligentan
ovjek jer u ti inae razderati gubicu od jednog uha do drugoga! A Vomka mu
na to opali pljusku, ali ga Peenka udari palicom po glavi da mu je odmah iskoila
kvrga.
Otili su obojica k lijeniku i traili da im dade lijeniku svjedodbu da je jedan
drugome nanio tjelesnu povredu, uzee advokate i dadoe stvar pred sud. Odrala
se prva rasprava, druga i trea, ali spor nisu mogli rijeiti, pa su advokati savjetovali
svakome od njih da tjeraju stvar dalje: predali su je dakle kaznenom sudu u Pragu.
Onaj je vonjak napokon kupio Vomka, a Peenka je kupio neto kraj
Dobropla.
A sada, pokorno molim, gospodine natporunie, raunajte: dva doktora medicine,
dva advokata, njihove pisarice, sudac i zapisniar u ianima, suci u Pragu, toliko je
ljudi bilo zaposleno tim korisnim poslom. Prije nego je spor zavren, doao je i
kolovoz i trenje su ve davno otile. U Pragu im je rekao neki sudbeni vijenik da
e obojicu zatvoriti, pa su im praki advokati, koji su zastupali advokate iz
provincije, savjetovali da jedan drugomu oproste i da povuku tube. A oni su tako i
uradili, pa su se sastali kod tuparta i jedan drugoga saalno pogledali. Lojza
Vomka ree tada Peenki: Franta, ja sam vol koji je dao doktorima sve one
trenje i zaradu od njih, a Franta Peenka obrisa rukavom suze u oima pa zakuka:
Lojza, ja sam ti brat, i ja u to ove godine skupo platiti! Isuse i Marijo, to e nam
rei ene? Pokorno javljam, gospodine natporunie, jeste li izraunali koliko je
ljudi ivjelo od toga to su te dvije budale u Uhinvsi opalili pljusku jedan
drugome?
- ini mi se, vejku - ree zamiljeno Luk - da ba ne voli doktore i kolovane
ljude, to ima protiv njih da udara stalno po njima?
- Ba nita, pokorno molim, gospodine natporunie - smjekao se vejk bezazleno
- ja sam vam to, gospodine natporunie, priao samo zato da vidite da je i glupost
potrebna na svijetu. Boe sauvaj, da bih ja imao to protiv gospode ili da bih
moda protiv njih govorio; ja to uvijek preputam anarhistima. Pa i gospodu,
pokorno molim, treba kadgod saaljivati; anarhisti im prave same neugodnosti. Bio
vam je, gospodine natporunie, u Libnju nekakav bravar, zvao se Soukup, bio je
jo mlad ovjek i takoer anarhist. Najprije je bio u organizaciji katolike omladine,
a onda je preao k narodnim socijalistima, te je i govorio na njihovim zborovima.
No, on se tako nekako razvijao sve dok nije postao anarhist. Bio je esto u zatvoru,
pa je zbog toga bio melankolian. Govorio je da na svijetu nema vie nikakve
radosti. Jednom nam je priao: Zaduivati se ne mogu jer mi nitko nee da
pozajmi. im otvorim usta, odmah me zatvore zbog uvrede njegova velianstva.
Ako na potanskom sanduku premaem znak austrijskog orla, zatvore me; ako
policajcu nabijem halbec, takoer me zatvore. Pomiljam ve na samoubojstvo.
I zaista, te se noi htio objesiti na plotu Pokog parka, ali je naila neka flundra,
odgovorila ga od toga i uzela ga k sebi na spavanje. I ta mu je drolja, pokorno
606

javljam, vratila volju za ivot i pokazala mu kako je svijet krasan; od nje je,
pokorno javljam, dobio triper, pa se iao lijeiti na kliniku, a kad je lijevao u sebe
pivo i jeo hrenovke sa senfom, govorio je obino: Sad ja znam to u uraditi:
pretvorit u ga u kronini pa u im se osveivati do smrti. Zamislite, drugovi,
profesor Janovsky je vladin i carski savjetnik, i on vam rekne medicinarima da mi je
potrebno pregledati prostatu, to vam je neka lijezda u utrobi, a mene zamoli:
Raskreite se i sagnite! te mi, s oprotenjem, gurne prst u stranjicu i okree ga
amo tamo. Samo zamislite, momci: vladin i carski savjetnik pa mi kopa prstom po
stranjici! Anarhist ne bi to napravio ni papi! Eto, pokorno molim, gospodine
natporunie, ja nemam nita protiv inteligencije, nego je ak moram kadikad aliti
u njezinu tekom poloaju. Strogost je potrebna za siromane ljude i netko je mora
provoditi. Kad ne bi bilo strogosti, kolovani bi ljudi morali krasti. I tako, kad je dola naredba da idu na poloaj, da zamijene neki bataljon poljske
pukovnije, natporuniku Luku je laknulo. Bila je to promjena koja je mogla biti
poetak nove promjene i novih utisaka.
Smotra je bila zavrena. Batalion! Mariren, mar! zaulo se sprijeda i bataljon je
poao. U sumrak su doli u posljednje selo Teofiopku, iza kojeg je ve bila fronta.
Odreen je kratak odmor, pa su oficiri poli na vijeanje u tab pukovnije iju su
jedinicu trebali da zamijene. A da vojnici ne bi zalutali, poslali su im vodia koji im
je rekao s mnogo lijepih izgleda:
- Pazite, gadovi, da idete to tie. Cesta kojom emo poi nalazi se pod
neprijateljskom kontrolom i vatrom. Ako ime zatropoete, odmah e nam poslati
nekoliko granata. No ja ne bih htio da poginem zbog vas.
Cigarete se ugasie, lulice nestadoe pod ovratnicima kabanica; vojnici drahu
rukom svoje lopatice da ne udaraju bajonete, i vukli su se kao sjene iz sela u polje.
Ondje su se penjali irokim iskopanim jarkom na breuljak. Jarak se granao na vie
uih ogranaka i sprovodni je oficir slao kompanije raznim pravcima, a sam je iao
srednjim putem na elu kolone. A gore se jarak odjednom svravao, zatvoren
drugim jarkom, u koji su poeli ulaziti iz zemlje ljudski likovi. Izvlaili su se, jer se
nije vidjelo, iz nekih rupa kao gujavice ili hrutevi kad se u travnju ugrije zemlja,
jedan za drugim, u redovima s desne i s lijeve strane, tako da se oficir probijao kroz
jarak, gurao laktom pridole vojnike nagovarao ih priguenim glasom:
- Do sto avola, ulazite unutra! U svaku rupu toliko vojnika koliko ima otvora za
puke! Puke stavite odmah u otvore! Ulazi, smrade, to eka? Treba li da te
udarim nogom u stranjicu?
A oni koji su odlazili savjetovali su im:
- Prosz pana, da ne provirujete glavom! Moskalji odmah pucaju! Prosz pana,
juer su dvojicu ubili, a devetoricu ranili!
Perspektiva je dakle bila dosta primamljiva.
vejk htjede neto upitati, ali uto viknu Luk: vejku, Baloune! i tako je
vejkova interpelacija otpala; ili su za natporunikom, koga je vodi vodio u
stranu, u duboki klanac prema oficirskom opkopu.
Bila je to vrlo duboka jama u koju se silazilo niz nekoliko stepenica. Kapetan koji je
odlazio, kavalirski je ostavio u njoj zapaljenu svijeu, koju je momak htio ponijeti sa
607

sobom, pa je ponosno rekao Luku:

- Ovu su jamu kopali vojnici nedjelju dana, a strop su radili etiri noi. Kurvini
sinovi Moskalji ubie pri tom tri ovjeka, a oko esnaest ranie. Ali sad je ovdje
sigurno protiv svakog bombardiranja. Oficira ipak treba zatititi, drue, zar ne? dodade jo, prui Luku ruku i ode.
Natporunik izae da vidi jesu li postavljene strae. Vraajui se, uo je vejka
kako objanjava Balounu:
- Moram mu nai nekakvu dasku da je stavi pod sebe. Vlano je ovdje, voda kaplje
sa zidova, pa bi mogao dobiti reumu. Donijet u mu i strugotina da mu bude mekan
leaj.
Uto se zau Balounov glas:
- Isuse i Marijo, kako emo se tu prehranjivati? Svemogui boe, ta ovdje nee
moi dovesti menau!
Svijet se u tom asu Luku potpuno zgadio. Pao je na ono malo strugotine koje su
preostale od prethodnika, i navukao pokriva preko glave gunajui:
- Do avola, to da radim? Da se ubijem ih da prijeem k Rusima?
Spavao je loe, trzao se i bjeao pred nekim sablastima koje su ga natjerivale po
golemim hridinama. Kad je ujutro ustao smlavljen i mrzovoljan, uzeo je od Balouna
doruak i izaao sa oljom napolje. Dolje je, kroz klanac, protjecao mali slabokrvni
potoi. Kraj njega je sjedio dobri vojak vejk i noem izrezivao figure lutaka za
maleni mlin koji se ve u vodi veselo okretao i klepetao. Vidjevi natporunika,
ustade i, pozdravivi dosta nemarno, ree:
- elim vam dobro jutro! Pokorno javljam, svatko mora ukrasiti svoj stan, kao to
je pisalo u imekovu Sretnom domu. Ali no mi je, gospodine natporunie,
vrlo tup. Prevario me Bosanac od koga sam ga kupio. Rekao mi je da je od
solingenskog elika, a mekan je kao olovo!
Luk sie dolje i gledajui s kakvim se naporom vejk trudi da komadiu drveta
dade lik ovjeka, ree nehotice:
386

- Sancta simplicitas!
A Baloun nije nikada shvatio zato ga je deset minuta kasnije upitao vejk: - uj,
zar ste fasovali toliko ljivovice da je natporunik pijan ve ujutro?
***
U opkopima ljudi su se dosaivali zbog obilja vremena i ivi su trunuli, derani od
prljavtine i uiju. Nisu se umivali, eljali, brijali. Oni koji su bili u blizini potoka
mogli su govoriti o srei, jer su imali bar dovoljno vode. Oni koji su bili podalje
odvikavali su se od vode, jer ii po nju znailo je smrt, olja vode plaala se litrom
ljudske krvi. Voda je bila skupa, a krv jeftina.
Ono malo ovjenosti i inteligencije to je jo preostalo u vojnicima gasilo se kao
eravica u pepelu. Osjetila i uvstva otupjee, vojnici su postali ravnoduni i brinuli
su se samo za jedno: kako e se najesti i spavati.
Bio sam u Karpatima s vojnikom kojega sam od kue poznavao kao ivahnog i
bistrog mladia, ali u opkopima je leao i spavao dvadeset i dva sata na dan, a
preostala dva nije prospavao samo zato to je nou morao ii na strau.
Vani je bilo opasno, vojnici su itav dan amili u rupama. Tako je bilo omogueno
608

da vejk nije imao nikakva drugog posla, nego da se provlai kroz opkope i
raspravlja s vojnicima o situaciji.
Mir se nije pribliavao i nitko vie nije vjerovao nikakvim vijestima. Novine su se
odbacivale s psovkama koje su bile upuene onim blesanima to ih piu i vuku
njima narod za nos.
U opkopima su nicale novosti i meu vojnicima je bilo takvih individua koji su radi
svog zadovoljstva slali u svijet najvee besmislice. No ono to je nosilo znaku
domae proizvodnje primalo se i imalo je uspjeha. Govorilo se o tome i razmatralo
sa svih strana. A injenica to je vejk doznavao neke vijesti od natporunika i to
je neke uvijek sam izmiljao, pobudila je u opkopima respekt prema njemu i davala
obiljeje vjerojatnosti i najveim budalatinama koje je irio po opkopima. Jednom
se pojavio u opkopu s ovom novou:
- Deki, dvanaesta e kompanija u osvit zore demonstrirati protiv Rusa. Trebala je
to biti naa kompanija, ali ja sam pukovniku predloio dvanaestu jer je ona ionako
na izdisaju.
- Boe pomozi, ta e se provesti! - ree desetnik Rytina, seljak iz okolice Kolna. Kad sam bio na srpskoj fronti, takvu je glupost protiv neprijateljskih opkopa radio
na bataljon, a za deset minuta vratilo nas se jedva polovina, te su se grobovi kopali
dva dana. Ja znam da pukovnik nee ni izai iz opkopa; on odrava borbeni duh na
na raun. Kakva to ima smisla, za ime boje?
- Gospodin pukovnik je rekao da emo time pokazati Rusima da ih se ne bojimo objasni stvar vejk.
- On ih se ne mora bojati - javi se vojnik Beka, u civilu tesar.
- Momci, da vidite kakav on ima opkop! Smjeten je ak iza rezervi, samo za njega.
Dubok je oko pet metara, strop smo sagradili od ukrtenih balvana, a na njima su
vree s pijeskom, pa onda gnoj i granje. Boji se da aeroplan ne baci togod na
njega. U takvom brlogu lei kao puh pa moe brbljati o vojnikom duhu.
- Gospodo, znate li to bi bilo fino? Kad bi se na prdonja ogledao u dvoboju s onim
prdonjom koji komandira Rusima - umijea se u debatu frajt Trnka, stolar iz
Peaka. - Recite, gospodo, zar to ne bi bilo bolje: da svaki bataljon, pukovnija ili
divizija s jedne i druge strane izaberu po jednoga ovjeka, a ostali da budu suci
dvoboja? Kad bi Rus ispraio naega, mi bismo izgubili; a ako bi na premlatio
Moskovljanina, tada bi se predali Rusi. Tako se onda ne bi moralo toliko ljudi muiti
da izvojuju pobjedu. Ja sam, gospodo, itao jednom krasan roman o takvom nainu
ratovanja: Sin lovca na medvjede. U tom je romanu glavni junak Old
Shatterhand, koji se uvijek sam borio s Indijancem u ime itave svoje lovake
drube. Osim toga to je crvenokocima tumaio milosrdnost kranske vjere, on je
Indijance i ubijao, ali to je inio nerado. Kad god bi iao na dvoboj s kakvim
indijanskim poglavicom, Old Shatterhand bi uvijek govorio svojim drugovima: Ne
bojte se za mene i uzdajte se u boga, on e mi dati da pobijedim. Ja ga neu ubiti,
ali da znade da sam kranin, odsjei u mu tomahavkom obadvije ruke. Naa nam
vjera, crveni psi, nalae da budemo milosrdni.
- To nije loa ideja - prihvati Beka. - bilo bi dovoljno kad bi se s ruskim Nikolom
pobio sam Vilim ili Franjo Josip. Jeste li uli, momci, to su jedan drugom
609

telegrafirali kad su njihove vlade poele slati diplomatske note? Vilim je, kau,
telegrafirao u Petrograd ovako: Ti si stari Nikola, nita ti nam ne moe, a Nikola
mu odgovorio: Dr' koulju zubima, plai mene: bu-bu-bu; ako te se i svi plae, ja
se tebe ne bojim! A na stari car, vele, da im je obojici telegrafirao: Tres amo, tres
tamo, nama je to sve svejedno! Kad su se ovako zafrkavali, mogli bi se oni i sami
boriti.
- To to pria o Vilimu i Nikoli, to je prava istina - ree odrjeito vejk - ali to to
govore o naem caru, to je bijedno ogovaranje. Na je car primio vijest da mu
Rusija objavljuje rat, s dostojanstvenim mirom, pun pravednog ogorenja, kako je o
tom pisao Glas naroda. Kau da je ministarskom vijeu rekao samo ovo: to vie
neprijatelja, to vie asti i Kad ve nismo pobijedili ni u jednom ratu, tada nam
nije stalo ako jedan i izgubimo ili tako neto slino. A na to je odmah otiao u
kapucinski samostan i ondje se molio i dao fotografirati i ta je slika bila objavljena u
Svtozoru. A bio vam je neki Luke, limar u Dobu i predsjednik veterana, koji
je uo neto o toj slici i namjerice poao u Prag da kupi taj broj Svtozora. Nije
mogao ni pivo popiti kako mu je bilo ao cara, kad ga je vidio kako je oaloen i
duboko dirnut. On je nad tim tako jecao da su u gostionici mislili da je suvie pio, pa
mu je jedan gost savjetovao da proguta pregrt soli iz soljenke. A kad su mu kasnije
ubili najstarijeg sina, a mlai se vratio bez ruke s opaljenim oima, pribio je tu sliku
na zahod, a onda su ga odveli andari. Kau da je u Terezinu.
- Ali ipak bi bilo bolje kad bi se vladari borili meu sobom i pustili podanike na miru
- ostajao je pri svom Beka. - Oni se ne bi morali boriti ni pitoljima ni sabljama
ako se boje krvi. Mogli bi se rvati grko-rimskim ili slobodnim stilom, kao mejkal i
Fritensk, pa bi i to bilo dobro.
- Ne ide to tako, drue - odgovori mudro vejk. - Kad vladari imaju neto meu
sobom, tada se o tome moe odluiti samo u pravednoj borbi, u kojoj se ne moe
varati i u kojoj ima toliko ljudi da se ne mogu dogovoriti za prevaru. Kad sam bio u
bolnici, tada je kraj mene leao neki Pepk Skuhra. Bio je to varijetetski umjetnik,
salonski komiar, brusa i kradljivac, koji je imao izgon iz Praga, i kad ba nije
krao, putovao je po svijetu s cirkusom. Bio je strahovito vjet u kartama, gutao je
noeve, gurao u nos avle od est cola, duvao iz usta vatru, no najvjetije je ipak
krao. Osim toga bio je rva grko-rimskog stila. Jednom mi je priao doivljaje iz
svoga ivota i ispriao mi ovaj doivljaj koji mi se duboko usjekao u pamet. Priao
mi je otprilike ovo:
Imao sam tada dijete s nekom Andom adovom. Bila je to krasna ena,
grofovskog roda, ki neke njemake kneginje, ali je ivjela u Josefovu kao vojnika
kurva. Guram ja brus, a ona kolica i putujemo tako od Jiina do Turnova. Ondje
me je neim razljutila, pa sam ostavio na cesti i brus i nju i pobjegao. Vjeruje li,
drue, da sam se s njom sreo tek poslije tri godine na cesti iza Kralovica kod
Plznja? Otiao sam od nje u Novu Paku, a ondje je bio neki imek sa cirkusom i
odmah me angairao kao neranjiva indijskog fakira, krotitelja tigrova i kralja
dungle. Ali u Paki su prefrigani ljudi, pa nam je cirkus bio prazan. No i imek je
imao samo dva konja, dresiranu kozu i psa koga nisam mogao nita nauiti; osim
toga nastupala je i njegova ena s izvjebanom majmunicom. Skinuli smo dakle
610

platno i poli u Nov Bousov, jer je imek govorio da ondje nije jo nikada bilo
cirkusa, da je to djevianski grad. Odrali smo prvu gala-predstavu, a na njoj je bilo
samo nekoliko djeaka; odrali smo drugu s velegradskim programom, a
prisustvovali su i opet samo egrti; sjedala prazna, elita nije dola. imek se poeao
za uima, telegrafirao u Prag i otputovao u Mladu Boleslavu, odakle je navee
dovezao iz tamparije velike plakate: Grko-rimsko rvanje za prvenstvo svijeta i za
nagradu od deset tisua kruna odrava se u cirkusu imek, danas i svaki dan, do
konane odluke. Ujutro smo oblijepili plakate po gradu, a u podne stigoe iz Praga
tri gospodina koji se nisu nikada nikome predstavili po imenu, i zatraie direktora.
Bili su to ampioni Njemake, Rusije i Portugala, a navee je poela borba; ja sam
bio etvrti, ovjek sa crnom maskom. A lukavi je imek prije toga rekao u
gostionici da je ovjek s crnom maskom jedan graanin iz Bousova. Naveer je
cirkus bio dupkom pun, udo to nije puklo atorsko platno, i borba se vodila po
programu. Mi smo se, drue, unaprijed dogovorili kako e i kada e tko pobijediti,
ali oni su me gadovi bacali amo tamo kao kakvu krpu. Toga sam dana oborio
ampiona Portugala, ali ampion Njemake i Rusije nisu se dali pobijediti. Tek drugi
dan oborih momka koji je igrao Rusa, a cirkus je urlao od oduevljenja. Trei dan
dade imek razbubnjati po gradu da okupljeni ampioni izazivaju na borbu snane
ljude iz Bousova i okolice za nagradu od pedeset kruna. Navee su na predstavu
doli ljudi iz daljine od tri sata hoda, pa sam ja morao dati ampionu Njemake
takvu kravatu da se svalio na zemlju. Poslije predstave sva su se trojica tako opila u
gostionici da su premlatili direktora to im je malo platio, te su jo iste noi strugnuli.
A poslije podne cijepam ja drva iza cirkuskih kola, kadli me odjednom zovne s
prozora direktor imek neka bih doao unutra. U kolima sjedi nepoznati gospodin,
koji odmah ustane i prui mi ruku: Ja sam T'uhek, ovdanji mesar. Htio bih se,
majstore, ogledati veeras s vama, da vidim koliko sam jak. Meni se smrklo pred
oima: bio je to ovjek jak kao bik, ruke su mu bile kao lopate, a noge kao stupovi.
Uhvatim kvaku i rekoh: Drago mi je, no jeste li se osigurali za sluaj smrti? Jesu li
vam opskrbljena ena i djeca? Znate, ja se s amaterima iz principa ne borim surovo,
ali ovjek nikad ne zna to se moe dogoditi. Gospodin T'uhek se raalosti, a
direktor mi namigne da izaem s njime napolje. I odostrag iza kola poe gospodin
T'uhek zbunjeno: Znate, majstore, ja imam snage, o tom nema sumnje, ali ne
znam vae grifove i zahvate, ujte, majstore, dajte mi da pobijedim". Ja se uvrijedih
i rekoh: Gospodine, kako vi to zamiljate? Ja sam ampion Evrope pa da se dadem
pobijediti od vas? Ja sam se ve borio s Petrkom, mejkalom, Fritenskm,
Steinbachom, Ciganieviem i s onim crncem Zipsom i svima sam pokazao kako se
valja boriti. Zar mislite, gospodine, da me ta slava nije nita stajala i da sad mogu
dopustiti da mi je samo tako otmete?
No on je sklopio ruke: Pogledajte, majstore, vi ete odavde otii, a novine nee o
tom pisati. No ja sam mjetanin i ljudi bi mi se smijali do smrti. Ne znate vi,
gospodine, Bousovljane! Molim vas, dopustite da vas pobijedim, pa u priloiti jo
pedeset kruna i platiti u gostionici sav va potroak I odvukao me odmah na
paprika te sam tako pristao na svoj poraz, ali sam zahtijevao da to bude tek poslije
etvrt sata rvanja. Drue moj, nikada nisam iskusio to te veeri. Cirkus je bio
611

dupkom pun unato trostrukim ulazninama, a gospodin T'uhek igrao se sa mnom

387

kao pravi pravcati svraak s hrutem . Stiskao me da nisam mogao ni disati; bacio
me u pijesak da sam raskreio sve etiri kao abac; drao sam se za njega da ne bih
od slabosti pao. A tada mu apnuh: Sada! i on se srui na mene i klekne mi na
prsa; a onda mi stade jednom nogom na trbuh i poe se klanjati opinstvu. Nastalo
je, drue, takvo urlikanje da su ljudi u Sobotki istrali na ulicu u kouljama i da je
crkvenjak otiao na crkveni toranj da zvoni na uzbunu jer da na Sobotku idu Prusi.
Poslije me morala direktorova ena mazati itav tjedan, jer sam bio sav slomljen.
- Tako se dakle, momci, ne bi moglo ni njima vjerovati - svravao je vejk
prepriavanje dogaaja. - Kad bi i carevi ili na dvoboj ili na grko-rimsko rvanje,
nikad se ne bi moglo znati nisu li moda dogovorili kakvu svinjariju. No kad su se
jednom odravale borbe u Pragu, tada je bilo sasvim drugaije. Tada je neki atleta
Urbach, Nijemac, otkinuo naem mejkalu uho i razbio nos to je znatno povealo
simpatije prema gospodinu mejkalu. On je razmazao krv po cijelom licu i odrao
govor o tome neka opinstvo zamisli to on mora da podnese u inozemstvu kada ga
je ovakav Nijemac ovako udesio u zlatnom slavenskom Pragu. Ali se zato osvetio
Urbachu u slobodnom stilu tako sjajnim zahvatom palca da je Nijemac rikao kao
bik, a i dvije su se biljeterke smrtno namuile pomaui gospodinu mejkalu i
rukama i nogama da mu taj Berlinac ne izmakne. Jo iste noi obojica su se oderali
kod Grafa na Vinohradima, drali se rukama oko vrata i ljubili se. Ti rvai imaju,
vele, takvu naviku da se jedan prema drugome ponaaju viteki. Ali to je duga pria,
pa u vam je ispriati kojom drugom prilikom. Sada moram ii jer e se valjda
fasovati.

Otiao je, a zaas se ulo iz druge jame:

- Momci, sutra poinje ofenziva na itavoj fronti, a naa e dvanaesta kompanija
prva navaliti na Ruse. Dola je zapovijed od samoga cara; vele da mu se uri i da bi
htio zavriti rat.
Dok je vejk irio po okopima paniku svojim zahodskim telegramima, momak
612

Baloun je marljivo drao na vatri svoju olju i mukao po njoj. Pod utjecajem
vjenog glada podlegao je lakoj strasti koja je, uostalom, obuzela vie vojnika: da
pocinaju iznutra olju i da mijenjanjem supstancije kuhala izmiljaju nova jela s
egzotinim okusom. Kad se vejk vraao, esto bi naao Balouna u najblioj rupi
kako mae olju komadiem koe od slanine, ugrijava je na vatri i brzo je iznutra
brie krpom da se srebrnasto sjaji. Zatim bi dohvatio torbu i vadei iz nje razne
paketie i vreice objanjavao:
- Najprije stavi unutra komadi slanine, zatim ehno enjaka, nekoliko zrnaca
papra pa sve to spri; zatim uzmi licu brana, nekoliko suhih ljiva i nalij u to vode,
da se zgusne kad se skuha; na to dodaj neto luka, pa pusti da kuha, a moe staviti
i komadi eera, no ne zaboravi posoliti. A kad jo stavi unutra Grfovu kocku i
naree kruha, imat e tako dobro jelo da takva nee nai ni u kojem hotelu.
Ukusnost njegovih jela mogla se lako objasniti jer je opskrbljivanje zapinjalo. Rusi
su bdjeli danju i nou i onemoguivali svaki vei dodir s pozadinom. Tek to bi
bataljonska komora zadrndala u selu, ve bi oko ceste eksplodirale granate. Kuhinja
koja je dolazila prema jutru zaostala bi pola sata od opkopa, pa su se vojnici nou
probijali onamo sa oljama.
Jedan je ovjek nosio tri zdjelice i u njima bi donio raskuhanu riu, komadie
crijeva, jetara i fileka za devet ljudi i vojnici su marljivo stezali remene oko pasa.
Na dan su dobivali etvrtinu kruha, a od ementalskog sira fasovali su samo rupe s
uzanim rubom. Kavine konzerve nisu vrijedile nita jer su u tvornicama umjesto
kave stavljali u njih posije, a komadii slanine bili su tako mali kao za pikovanje
zeca. Ali Baloun je spremao jela i od tih sitnica.
Jedne veeri sjetie se Rusi da otvore vatru na selo, te poee pucati iz tekih
topova i sipahu tako vatru itavu no. U toku dana poslali bi od vremena do
vremena kakav pozdrav, kako bi se znalo da ne spavaju, a navee zapoe paljba
iznova.
Kuhinja nije stigla, komora je vraena, jer je granata ubila konje prvih kola i jer je
vatra neprestano padala po liniji ceste. Dva dana nije bilo nikakva fasunga i u
opkopima je zapoelo pravo gladovanje.
Natporunik Luk je dopustio da se pojedu eljezne porcije, ali njih ve davno
nije bilo jer su poivale u zahodu. Unato tome to su podoficiri morali svaki dan
pregledavati vojnike da li imaju konzerve, vojnici su ih ipak potajno pojeli da ih ne
bi, ako budu ranjeni ili ubijeni, pojeli bolniari.
Rat je nauio ljude da budu pronalazai. Limenka se na rubovima fino razrezala,
ispraznila i opet zatvorila i dalje nosila prazna. Vojnici su pri svakom pregledu imali
konzerve u redu, i dosta je dugo potrajalo dok se dolo na to da je potrebno uzeti
limenku u ruke i pregledati je izbliza.
Meu nesretnike koji su se usudili da na takav nain varaju svoje pretpostavljene,
pripadao je i Baloun koji je izjeo svoju konzervu ve drugi dan im mu je jedan
spretan vojnik pokazao kako se to radi. A sada je oajniki trkarao i traio gdje bi
naao to za jelo, ali nigdje nije bilo niega, a i Lukeve su konzerve ve davno
nestale.
Baloun je izgubio glavu i poeo govoriti o tome da se pribliava kraj svijeta i da
613

dolazi sudnji dan. Sjedio je u kutu skrovita i molio se iz malog molitvenika koji mu
je zajedno sa unkom poslala ena od kue, da ima i duevne hrane.
Te su noi Rusi preli u napadaj, ali su bili odbijeni, a pred jutro su navalili i po
drugi put. Po cijeloj liniji opkopa odjekivala je paklena pucnjava, iza opkopa i u ice
pred njima padala je granata za granatom, a Baloun je, pokrivi ui dlanovima,
kukao:
- Gotovo je! Izmorili su nas gladom, a sad e nas poubijati!
- Moe se i to dogoditi - ree na to vejk koji se naslonio na zid opkopa i, prema
tome koliko se on potresao, nagaao kako je daleko od njih eksplodirala granata. Pa i red je da se ovjek prije smrti estito isposti! Mnogo je vanije umrijeti nego ii
na priest; poslije smrti ide na nebesku gozbu, a onamo ne valja doi s prepunom
trbuinom. Na poetku rata, poslije bitke kod Zamoca, vojni su sveenici ili na
bojno polje da prieuju, a iz Zamoca je s njima poao i rabin da pogleda ima li
ondje i koji ranjeni idov, da i njega utjei. Iao je tako rabin s jednim feldkuratom i
promatrao kako on daje tekim ranjenicima posljednju pomast, kad najednom pod
jednim grmom naiu na dva ranjena vojnika. Jedan je bio kranin, a drugi idov.
Feldkurat dade svomu vjerniku razrjeenje grijeha, posljednju pomast i duevnu
utjehu: Sine, tvoje su rane teke i ivot ti je na izmaku, ali ne boj se, jo e danas
ugledati lice Gospodnje i vjeno e ga gledati s uivanjem. I vojnik poljubi tolu i
umrije. Ali i rabin se pomolio nad onim vojnikom idovom, pa mu je i on htio uliti u
duu nekakve snage za taj daleki put. I on mu ree: Mozes, vidim da nee dugo
ivjeti, ali nemoj se alostiti, jer se svakom navri vrijeme kada mora napustiti svoje
poslove. A ti umire takvom smru da e jo danas veerati s Abrahamom.
No taj vojnik pljunu i uzdahnu: Bog mi je svjedok, radije ne bih veerao.
Baloune, klipane greni, spremaj se i ti na put u nebo!
Baloun klekne i pone ljubiti korice knjige, a u taj as udari granata tako blizu da je
sa stropa palo neto glinene praine, pa vejk ree ozbiljno:
- E, sad e kucnuti taj as.
I usred najvee vatre zau se izvana glas:
- Komandante! Komandante! Komandante!?
- vejku, idi pogledaj koga to avo nosi amo! - zapovjedi natporunik Luk. - Sto
mu gromova, moda je to ordonans s porukom da bjeimo!
vejk se probio kroz opkop prema glasu koji je neprekidno vikao: Komandante,
komandante!, i vratio se zaas sa dva vojnika koji su na leima nosili velike i teke
vree.
- Fasung? Sir, konzerve, slanina? - upita natporunik poavi im u susret.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, mi ne znamo to je u vreama odgovori jedan doljak - ali evo pisma od gospodina pukovnika Schrdera. Imamo
nalog da ovo dostavimo pod svaku cijenu, a za to su nam obeali srebrnu kolajnu i
nedjelju dana dopusta.
Natporunik urno dohvati pismo i preleti oima nekoliko kratkih redaka:
Sadraj vrea valja odmah i najbre razdijeliti vojnicima vaeg bataljona s nalogom
da ga korisno upotrijebe! Potpis: Pukovnik Schrder.
- Do bijesa, ta to moe biti? - opsova natporunik opipavajui vree: Rune
614

granate? Municija? Svjetlosne rakete? - i naloi vejku da otvori vree.

A Baloun, u kojem je zatinjala iskrica nade, priskoi vejku u pomo, mislei da je
u vreama dvopek.
Konopac je popustio pod otrinom noeva i vejkove ruke zaronie u unutranjost
vree. A onda ih vejk izvue i pokaza na svjetlu svijee paketie svilenog papira,
krasno sloene i svezane. vejk ih prui Luku.
- ta je to, za ime boje? - zavapi natporunik. - Papir, svileni papir! Je li to
vojnicima za cigarete? Pa duhan se vie i ne fasuje!
Luk baci bespomoan pogled na vree i zagleda se u vojnike, koji su ih donijeli,
upitnim pogledom.
- Pokorno javljam - javi se jedan od njih - juer je u selu bila vizita nekih generalnih
doktora koji su zagledavali u zahode. Pripovijedao je momak gospodina pukovnika
kako se kod njih govorilo o tome da vojnici bacaju u zahod pisma koja dobivaju od
kue, sliice svetaca i careve sliice i da na fronti vlada oskudica papira, a time
opada i potovanje obitelji, vjere i drutvenog ureenja. Pokorno javljam, gospodine
natporunie, taj e papir valjda ...
- Isuse i Marijo - kliknu radosno vejk - alju nam smei, bijeli, ruiasti i plavi
papir, plav kao nebo! Pokorno javljam, gospodine natporunie, sada emo s
uivanjem ii na zahod! Kad momci dobiju taj papir, sjedit e na gredi itav dan.
Tako je fin kao guje perje, pa nee uope grepsti.
vejk je gorio od oduevljenja.
- utite, vejku! - izdera se Luk i okreui se vojnicima ree slomljenim glasom:
- Javite gospodinu pukovniku, da ve tri dana nemamo kruha, fasunga, hrane ni
konzerve. Javite mu da nam ponestaje municije i da nemam telefonske veze. Javite
mu da u klozetni papir razdijeliti odmah im neprijatelj prekine paljbu. Sad ga
vojnici ne trebaju.
Baloun nad vreama zalomi rukama; vojnici se spremahu na odlazak, a vejk
pojaa natporunikovu poruku:
- Vidjeli ste, momci, kako udaraju Rusi. Recite gospodinu pukovniku da je svakom
vojniku stranjica od straha tako zaepljena da mu ne bi mogao u rupu gurnuti ni
slamku. Recite mu da kod nas ljudi uope ne idu na zahod i da...
- vejku, ku! - viknu razdraeno natporunik. A vejk, okreui se prema njemu,
ree meko i dobroudno:
- Ja se nimalo ne udim, gospodine natporunie, to vas je taj klozetni papir izbacio
iz duevne ravnotee. I ja sam jednom doivio s tim gadom veliku neugodnost. Bilo
je to, pokorno javljam, kad sam bio egrt u drogeriji gospodina Kokoke na
Pertnu. Ja sam uvijek preko podneva ostajao sam u drogeriji, pomonici su ili na
ruak, a gospodin ef je pisao straga u kancelariji. A jednom vam tako doe u
drogeriju neka gospoa i zatrai Mallatinu za ruke. Ja pogledam u ladicu, ali
Mallatine nema. Ja joj rekoh: Nemamo, molim, a ona se okrenu i ode. Ali stari
gospodin Kokoka doao da pita to je gospoa eljela, pa mu ja objasnih, a on mi
ree: Ne smije tako govoriti, Pepiku. Kad nemamo ono to trai, ti ponudi neto
drugo slino. Jer to je zapravo svejedno". I opali mi pljusku.
Drugom prilikom dola opet u podne neka dama i rekla mi: Molila bih pet paketia
615

klozetnog papira". No mi smo ga ba to jutro rasprodali, a novi jo nije stigao.

Htjedoh joj to rei, ali uto se sjetih gospodina efa i rekoh: Klozetni smo papir,
milostiva gospoo, upravo rasprodali, ali imamo sve vrste glas-papira i mirgl-papira.
S koliko, molim, araka mogu da posluim?
Pokorno javljam, gospodine natporunie, ja sam tada dobio toliko uaka od
gospodina Kokoke da mi jo i danas zuji u glavi kad se toga sjetim. Taj je gospodin
Kokoka bio vrlo strog gospodin. On je otpustio gospodina Tauchena, svoga
najboljega pomonika, jer je rekao kuevlasnikovoj gospoici, kad je dola k nama
388

u duan i zapitala: Molim vas, imate li nonu elju? - Imam, gospoice, i

danju im vas vidim.
Baloun je zaspao na vreama s neoekivanim fasungom, a Luk je izaao napolje,
gdje je vatra ve poputala, vejk je nanio k zidu arene paketie papira i legavi na
njih rekao:
- Ba je teta to nam nisu poslali konfete i zmijice!
Oko devet sati vatra prestade sasvim i Rusi poslae parlamentarce radi utvrivanja
primirja, da bi mogli pokupiti svoje ranjenike i pokopati mrtve. Nije ih bilo malo, a
leali su i nekoliko koraka od austrijskih ica. Kad su formalnosti bile zavrene,
naloi Luk da radni odred bataljona ode i pomogne Rusima pri kopanju grobova.
A vodnik koji je zapovijedao tim odredom, posla zaas izvjetaj da meu
poginulima ima i Austrijanaca, jer poljske strae i patrole nisu imale vremena da se
povuku, pa su pobijene paljbom s obadviju strana.
Iz sela je stigla kuhinja, stigla je i komora s kruhom i fasungom. Opkopi su oivjeli,
iz skrovita se uzdizao dim, a drugi odred radnog bataljona popravljao je tete koje
je nanijelo bombardiranje. Nasieni i zadovoljeni vojnici izlaahu na opkope i
promatrahu rad grobara i bolniara koji su nosili ranjenike u pozadinu, a mrtve su
skupljali na gomilu za ukop, svlaei ih do gola. Bilo ih je sve vie i gomila se
osjetljivo poveavala kad god su joj se pribliavala nosila.
Gore, nad svojim opkopima, pojavili se i Rusi. Stajali su, premjetajui se s noge na
nogu, okom u oko s onima koje su nou ubijali i od kojih su se morali dati ubiti, te
su i oni gledali isto tako zabezeknuto i glupo u rezultate borbe. Odjednom se pojavio
meu njima nekakav velik i aren pas; ispruio je gubicu prema mrtvacima,
provukao se ispod ruskih ica, zavijajui od bola, jer su mu bodljike oderale kou, i
otrao do gomile kraj koje su grobari kopali jamu lopatama. Onjuio je mrtvace,
obiao sve naokolo i poao ravno prema austrijskim opkopima ne marei za
dozivanje s ruske strane: Kazbek! Ej, Kazbek!
Provukao se kroz zapreke, puui ispod ice, i upao u aneve, traei nekoga.
Zatim je uao u skrovite gdje je sjedio vejk, ocijenio situaciju kakva je nakon
borbe i menae.
- Natporunik je traio izmjenu - tvrdio je vejk. - Noas e doi zamjena.
- Da nas misle zamijeniti - svaao se desetnik Rytina - ne bi nam uope poslali
hranu, a kamoli fasung. Nema iza nas nikoga, drue. Mi emo ovdje ostati dok nas
ne pokupe.
- Gledajte, momci, pas! Ba kao moj arov kod kue! - kliknu vojnik Mal, seljak iz
okolice Tabora. - arove doi amo, no, hajde!
616

Pucnuo je jezikom i pas stade pred njega, vrtei repom. Zatim se dao pogladiti i
uhvatiti za ogrljak. A Mal, sretan to je pronaao neto poznato, zagrlio je psa i
ljubio ga:
- To je pas, to je dobro pae! A kako ima krasne oi! Drugovi, nitko na svijetu
nema tako krasne oi kao ivotinje! Ja sam, momci, imao kod kue za vuu dva
junca, koje sam sam othranio. A jedan je junac imao oi, takve oi da ni Djevica
Marija nije mogla imati ljepe. Drugovi - povue Mal nosom - ja sam ivio za te
junce, samo za njih!
- To je udno: ivio si za volove, a umrijet e za cara - nastavi vejk na njegov
uzdah. - Ali, drue...
No zamuknuo je. Vani su se uli uzbueni glasovi vojnika, a zatim glas
natporunika Luka kako raportira. Potom je nastupila tiina i u zaklon ue vojnik
apui:
- Primirje je, pa su doli. Inae ne bi amo dolazili! Vizita je, momci, tu je pukovnik,
neki strani oficiri, doktori i general.
Kroz opkope je zaista prolazio generalni lijenik dr Witrowski, onaj isti koji je nou
poslao paketie klozetnog papira. Generalni lijenik je patio od fiksne ideje da se
dizenterija, kolera i tifus pojavljuju na fronti zato to na zahodima nema papira, pa
je sada obilazio opkope da vidi kako ga upotrebljavaju.
Govorio je pri tom svojim pratiocima:
- Ah, meine Herren, istoa je vana stvar. Morbiditet i mortalitet mogu se umanjiti
samo upotrebom klozetnog papira.
I izgovarajui ovu Pitagorinu reenicu vraao se sa zahoda na elu svoje pratnje,
kadli u jarku naioe na udan prizor. Na rairenom atorskom platnu nosila su dva
vojnika golog ovjeka, koji se trzao, bacao i podrhtavao nepravilnim, neoekivanim
i nesavladljivim pokretima miija.
389

- Was ist? - upita lijenik zaustavljajui vojnike.

- Pokorno javljam - ree preplaeno prvi sputajui na zemlju atorsko platno sa
golim ovjekom - to je ivi mrtvac. Trebao je da bude mrtav, a iv je; bio je meu
mrtvima pa je najednom oivio.
- ivani slom od eksplozije granate - utvrdi dr Witrowski zadovoljno. - Gospodo,
pogledajte, to je krasan, klasian, divan sluaj. ta, jesi li na ili Rus? - sagnuo se
prema golom ovjeku.
ovjek na atorskom platnu promatrao je ljude koji su ga okruivali zabezeknutim
pogledom, no nije odgovorao. A general, saginjui se, viknu mu u uho:
- Na ili Rus? eh, Madar, Nijemac, Poljak?
Ali umjesto odgovora tijelo se jo divljije bacalo, noge su udarale i skakale kao na
plesu, ruke kao da su neto hvatale po zraku, rastvarajui i otvarajui prste, a
doktor se ve derao:
- Reci: Austrijanac ili Moskalj?
Luka podie jeza gledajui nesretnika ija se glava bacala i udarala o zemlju
odskakujui kao da je od gume. A doktor kojemu je takoer ve postajalo
neugodno, obrati se vojnicima koji su se skupljali oko neobinog prizora:
- Tko ga poznaje? Je li to va drug ili neprijatelj?
617

Nitko ga nije poznavao, ali uto se iz pozadine progura sve do generala dobri vojak
vejk i pogledavi lice ove ljudske ruine, koja se bacakala pokraj oficirskih izama,
ree nasmijano:
- Pokorno javljam, Vaa Ekscelencijo, to je ovjek. Kad se ljudi, pokorno molim,
svuku do gola, tada ih nita ne dijeli jednog od drugog i teko se moe razaznati iz
koje su drave. Vidite, Vaa Ekscelencijo, i psima se mora stavljati broj na ogrljak,
a i guskama i kokoima mora se navui prstenje na noge da bi se prepoznalo iz
kojeg su jata. Bila je, pokorno javljam, u Michli neka gospoa Kruck, mljekarica,
koja je rodila trojke, tri djevojice. Ona im je bila mati, pa ih je morala oznaiti na
stranjici tintenom olovkom da ih ne pobrka pri dojenju.
390

- Ja, ja, das ist wahr. Das ist Mensch, das ist noch immer Mensch - ree doktor
Witrowski svojoj pratnji. - Also, meine Herren, weiter, weiter!
Iza njegovih lea poblijedjeli je natporunik Luk pokazivao vejku na grkljan i
isplazivi jezik htio mu naznaiti da uti, jer je opet uinio neto to granii s
vjeanjem.
***
Bataljon u opkopima nisu zamijenili, pa se nastavljao dosadan ivot iz dana u dan.
Prljavosti, uiju i svraba bilo je sve vie, gamad se mnoila u rublju koje je bilo
zasieno znojem jer se nije mijenjalo, a rat koji se vodio protiv gamadi oima i
noktima palaca, nije pomogao. Prsti su po avovima koulja i gaa pucketali od jutra
do veera, a sutradan je lov zapoinjao iznova. Ni osamljenost natporunika Luka
koji je bio u svom opkopu, bez ueg dodira s vojnicima, nije ga zatitila od sive
gamadi. Jednom je vejk primijetio kako natporunik ujutro zavlai ruku pod
pazuho i baca u travu ui koje nalazi bez traganja, obinim zahvatom. Bile su velike,
uhranjene, i vejk je jasno vidio kako padnuvi na zemlju rairuju noice.
- Pokorno javljam - ree uljudno - zar i vi, gospodine natporunie, imate ui? Ja
bih vas, pokorno molim, namazao ivinom mau; imam veliku kutiju takve masti.
Imat ete uiju i kasnije, gospodine natporunie, ali nee vas vie derati.
Luk je sa zahvalnou prihvatio tu ponudu i podvrgao se osjetljivoj proceduri pod
vejkovim dlanovima. A zatim, navukavi koulju, ode do kovega, otvori ga i
izvadi iz njega bronanu kolajnu:
- Eto ti, vejku, kolajne, pa je nosi, a naknadno u te nagraditi. To je kolajna za
hrabrost i za to to nisi napustio svoga oficira u opasnosti.
- A vi ste, gospodine natporunie, zaista i bili u opasnosti - nasmijao se vejk. - Da
ste to ostavili tako jo koji dan, poderale bi vas ui. Pokorno javljam, sada idem u
umu po drva.
Rusi su opet kadikad pripucali. Pribliavalo se vee, a vejk se s drvima jo nije
vraao. Jo nikad nije toliko izostao. Natporunik Luk posla Balouna da ga potrai
po zaklonima.
Nakon prilino vremena vratio se Baloun sav preplaen i zaplakan, vodei sa sobom
nepoznata vojnika. Postavio ga pred natporunika i zakukao:
- Isuse Kriste, i vejk je ve na drugom svijetu. Ubili su ga u umi.
- vejka? Tko je ubio vejka? - izdera se Luk na Balouna.
Baloun, plaui, pokaza na vojnika, a ovaj, pruivi natporuniku utu limenu
618

kutijicu, ree:
- Pokorno javljam, ovo je kutijica s legitimacijom vojnika kojega su nai momci
nali ubijena u umi. Iz vae je kompanije, gospodine natporunie. Gospodin
porunik moli da poaljete koga da ga pregleda, ako bi moda drugovi htjeli da ga
sami pokopaju.
Natporunik otvori kutijicu; nije bilo nikakve sumnje, legitimacija je vejkova.
Luk je osjeao kao da mu je kroz tijelo od glave do pete projurio komad leda.
- Gdje je? Jeste li ga donijeli? - upita tekom mukom.
- Ne, pokorno javljam, jo je u umi. Udarila ga je u glavu ahura od rapnele.
Natporunik se pouri za vojnikom, dok je Baloun jadikovao i sazivao vojnike da
idu kopati grob. A zatim je poao zajedno s njima za natporunikom.
Na kraju ume leao je na obronku ubijeni vojnik. Imao je na sebi samo hlae, a
nad njim je na grmu visjela bluza na kojoj su sjale tri kolajne; noge su mu bile bose,
a cipele su stajale podalje. Glava mrtvog vojnika bila je potpuno razmrskana, sve je
naokolo bilo poprskano mozgom i krvlju. Natporunik pogleda bluzu za koju se nije
moglo sumnjati da pripada vejku, pa ree vojnicima priguenim glasom, trgajui s
bluze kolajne:
- Iskopajte mu grob pod onim hrastom! - i ode urno dalje.
Grlo mu se steglo, a na oi mu navrle suze; samo je ponavljao u sebi:
- Dakle i vejk! Jadni vejk! - i uinilo mu se da je sada on na redu.
Baloun se s groba vratio vrlo kasno i posrtao je kao da je bolestan. Prigrijao je
natporuniku veeru i sjedajui pod svjeicu izvukao je molitvenik:
- Stavili smo na grob naem zlatnom drugu velik brezov kri. Ta on jadnik spava u
neposveenoj zemlji kao boja marva!
Luk nije nita odgovorio. Baloun otvori molitvenik i poe poluglasno itati litanije
za due pokojnika.
Natporunik uskoro legne, a Baloun nastavi moljenje:
- Molimo se za vjerne pokojnike! Pokoj vjeni daruj im, Gospodine, i svjetlost
vjena neka im svijetli! Poivali u miru! Spasi sluge svoje, Gospode, koji se uzdaju
u tebe! - no uto se odgurnu atorsko krilo koje je visjelo nad ulazom u zaklon, te se
u nj tiho uulja neki bijeli lik.
Majko Boja Klokotska! vejkov duh! Ne moe se smiriti u grobu - zajeca Baloun
uzmiui iza natporunika koji je leao. Bijeli lik zaustavio se kod zida i poeo
rukom opipavati torbu koja je na njemu visjela. Baloun, vie mrtav nego iv, isprui
pred sebe molitvenik i poe zaklinjati:
- U ime trojednoga boga odstupi, sotono! U ime Gospoda naeg koji je umro na
kriu, ne ini zlo nedunoj dui!
- Baloune, vole, ne budali! Zar si poludio ili si se opio, pa ima delirium tremens? ree tihim glasom prikaza. - Sto mu gromova, uti i ne budi natporunika. Ja u se
ve nekako pomoi do zore!
- Isuse i Marijo, on hoe da ostane ovdje do zore! - zavrita Baloun i pade na
natporunika viui:
- vejkov duh! vejkov duh!
Pokriva spade s natporunika i on skoi:
619

- Baloune, zar si poludio? to se dogaa? - obrati se on na momka.

No tada se priblii k njemu bijeli lik, podie ruku do titnika kape i isprsivi se ree:
- Pokorno javljam, gospodine natporunie, da nisam donio drva i da mi je netko u
umi ukrao uniformu. Ja sam je stavio u mravinjak da mi mravi pokupe ui i gnjide.
To vam je, gospodine natporunie, vrlo praktian pronalazak. Mravi izvlae i nose
te ui i gnjide da je milina. Pokorno molim, kasnije sam u potoiu oprao noge i
malo drijemnuo. Kad sam se probudio, uniforme vie nije bilo. Stidio sam se,
gospodine natporunie, doi ovamo gol po danu, da nam ne bi pukla bruka.
Pokorno molim novu uniformu i da se traga za kradljivcem koji mi je odnio kolajne.
Kau, gospodine natporunie, da je danas ubijen netko iz nae kompanije.
- Dobit e uniformu, dobit e je, vejku - ree natporunik olakana srca. - Zna,
vejku, iskusio sam s tobom ve mnogo toga, ali da su te zaista ubili, bilo bi mi
tuno na svijetu.
- Pokorno javljam, gospodine natporunie - nasmijao se vejk njeno - ja se onda
ve radi vas neu dati ubiti.
Baloun se dotle pribrao, te poto je vejka opipao i vidio da on i pui, povjerovao je
da to nije samo njegov duh. Ispriao mu je kako su ga sveano pokopali i kako je
rapnela ubila kradljivca. Kad je vejk uo da su kolajne sauvane, ree:
- A ja nisam ni napisao na njih: Tko mi ih ukrade, neka mu ruka otpadne!
Navukao je samo hlae, a ve je kanjen smru. Tko zna to bi se dogodilo da je
obukao i moju bluzu? Moda bi ga zadesilo i to gore.
***
Nedjelju dana poslije te zgode Rusi poee opet navaljivati. Topovi se ponovo
razigrae, bacajui granate u austrijske opkope, i zemlja se pretvorila u pakao.
Dvanaest sati padala je neprekidno vatra kidajui ice, ruei zaklone i unitavajui
ljude. Predvee, kad je vatra oslabila, odjeknulo je kroz opkope: Zurck! Zurck!
391

Alles zurck!
Bataljon nije uzmicao, nego je bjeao, tako da nije bilo potrebno nagoniti vojnike da
ure. Iza njih bi esto iz daljine odjeknulo rastegnuto rusko Hurarara!, to je samo
davalo petama vjetra. U kasnu no probijali su se vojnici kroz tamu, zapadajui do
koljena u pijesak i gacajui kadgod po movarama. A onda se pojavi pred njima
selo, te se vojnici, na smrt umorni i izmueni, zavukoe u tagljeve. Neprijatelj ih
nije progonio, nego im je priutio odmor do jutra; a onda poeo obasipati selo
rapnelama.
Natporunik Luk izda nalog za dalje uzmicanje, nastojei da s bataljonom stigne
na cestu. Stigli su brzo na cestu, ali su zapali u strahovit kaos. Od vremena do
vremena prevrnula bi se kola i zaprijeila put svima, sve dok ih ne bi odgurali s
ceste u jarak. Kraj takvih bi kola zastajali vojnici i vadili iz njih konzerve, kruh i
eer, ne marei za to to bi ih oficiri udarali tapovima i prijetili se revolverima. U
gomilu koja je uzimala iz kola konzerve upleo se i vejk. Napunio je torbu
konzervama, a za to ga je pohvalio neki stari vojnik:
- To ti vrijedi! uvaj te konzerve, a sve drugo baci! Ako ima torbu, licu i olju,
tada se u ratu nee izgubiti. To je za odranje ivota vanije nego puka.
Natporunika je ve davno izgubio, Balouna nije vidio od jutra. Sam se zadovoljno
620

valjao u toj ljudskoj rijeci koja se bacala, trzala, jadikovala i psovala, ali se pomicala
naprijed. Pred njima su gonii natjerali na cestu stado goveda s kojim su nastojali
stii u sigurnu zonu. Obilje volova, krava i teladi pomijealo se sada meu junaku
vojsku sivoplave armije. A neprijatelj je napredovao otrim tempom; osuo je cestu
vatrom i bacao na nju salve rapnela. To je sasvim zbunilo jadnu, etverononu
stoku, koja nije bila priviknuta na to da moe zavriti ivot uz takvu bengalsku
vatru. Poela se plaiti, bosti rogovima i navaljivati na zidove ljudskih tjelesa. Na
cesti se poele stvarati gungule koje su se prebacivale s jedne strane na drugu.
Ranjene ivotinje, lude od straha i bijesne od bola, probijale su se naprijed ruei
sve oko sebe i bjeale su s ceste u polje.
Rusi su osim rapnela poeli bacati i granate. Jedna je pala ba nasred ceste i u tom
se meteu odigrala tragedija koju nije vidjelo mnogo vojnika. Iz golemog oblaka
dima iskoila je velika, snana krava i jurei preplaeno i slijepo naprijed zabola
rogove svoje pognute glave u teleak vojnika koji je iao pokraj ceste, a onda je
otrala urno u polje. Na rogovima o remenju teleaka visio je vojnik, mahao
rukama, mlatarao nogama i vikao:
- Stoj, ubit u te zbog veleizdaje! Ne, to mi se jo nije dogodilo!
***
Patrola osme pukovnije donskih kozaka napredovala je oprezno, korak po korak,
kao izvidnica svoga odreda koji je iao zamijeniti na poloaj umorne dijelove treeg
kavkaskog armijskog zbora. Pet konjanika kozaka jahalo je polako putem drei
duga koplja na bokovima konja. Zaustavie se na rubu mladikovine, sjahae s konja
i povedoe ih na uzdi. Horunij (zastavnik) je iao na elu patrole. Najednom se
on okrenu vojnicima i prosikta:
392

- Loi!
Popadali su na zemlju, dok je oficir bez konja otpuzao u gutik odakle se ulo
mukanje, topot i ljudski govor. Vratio se zaas i apuui izdao naloge. Kozaci
skoie na konje i rairie se u polukrugu na putu oko kojega je bila istina.
Namjestie koplja za napadaj i izvukoe sablje oekujui zapovijed. Ali nje nije bilo.
I tako kozaci sami naoe udnovatog neprijatelja na koga su poli. Na istini je
pasla velika, arena krava koju je na konopcu vodio ovjek u poderanoj austrijskoj
uniformi. Konopac je bio omotan kravi oko roga. Svezavi kravu, ovjek je legao
pod nju i poeo je musti u zdjelicu razgovarajui sam sa sobom:
- Vidi, aruljo, sad emo ovako zajedno poi i ivjeti u tim umama kao pustinjaci.
Ti e me hraniti svojim mlijekom da ne umrem. aruljo, daj vie mlijeka, nemoj
me osramotiti! Sveta je Genoveva imala samo koutu, koja joj je davala dosta
mlijeka, a ti si ipak ementalska krava!
Horunij klimnu glavom najbliem kozaku, on prie blie, pa mu oficir apnu:
- Vojennoplennyj? Sumasedij? to li? (Zarobljenik? Luak? to li?)
- Vae blagorodie - apnu kozak - u njego vintovka! (Vae blagoroe, on ima
puku!)
- Da? - zaudio se zapovjednik i tek sada je opazio da ovjek s kravom ima preko
ramena puku.
- Nu, vperjod, rebjata! (No, naprijed, djeco!) - viknu oficir i etiri se konjanika
621

naoe na istini, uperie koplja u ovjekove grudi i dreknue:

- Ruki v verh! (Ruke uvis!)
ovjek-vojnik digne ruke uvis; jedan kozak skoi s konja i uzme mu puku. Onda
oficir potjera konja prema njemu i upita ga:
- Ty kto takoj? to ty zds dlaje? (Tko si ti? to ovdje radi?)
ovjek raskopa puceta na bluzi i razgalivi na prsima koulju, viknu oajniki:
- Ubijte me, ja sam izdao svoga cara!
- erut vas vi toe zdrovo? (deru li vas ui jako?) - odgovori mu kozak
melankolinim pitanjem, mislei da ovjek pokazuje izgrizena prsa. - No, hybaj pan,
v pien, ruskoj kai kuat! No, paoi, paoi! (No, hajde, gospodine, u zarobljenitvo,
da okua rusku kau! No, idi, idi!) - I pograbivi vojnika za rame, opazi na
njegovoj bluzi tri kolajne, pa ree oficiru:
- Vot svolo, kresti u njego; znait, na naego brata striljal! (Gle gada, ima kolajne;
znai da je pucao na naega brata!) - i opali vojniku pljusku, a onda mu otrgne
kolajne i turi ih u dep. Zatim odvede zarobljenika u pozadinu, prema tabu, drei
ga za rame. A zarobljenik se okrene k njemu i ree mu:

- Nemojte ubiti tu kravu jer daje dosta mlijeka! uj, za vas se kae da ste nam
braa, ali izgleda da ste nam takva braa kao neki Roztoili iz Slivenca koji su jedan
drugog rasporili. Nemoj me tako drati, neu ti pobjei! Na Kesnerki je stanovao
neki drotar Fujaek koji je policajcu, kad ga je tako uhvatio, opalio uku.
Doli su do pukovnije, i kozak predvede zarobljenika pred tab oficira: samo zlato,
samo srebro, tako da je poderani Austrijanac iskolaio oi. Debeli pukovnik viknu
na njega:
- Vot, vojennoplennyj! Kaetsa, ivoj jazyk! Kak tvoja familija? (Eto zarobljenika!
393

ini se, iv jezik ; kako ti je prezime?)

- Pokorno javljam, ja sam neenja - ree zarobljenik. - Ali od vas je lijepo, vae
gospodstvo, to me pitate za enu i za djeicu.
Oficir se okrenu prema tabu s pitanjem:
622

- Durak-udak? (Glupan ili udak?) - a onda lomei jezik ree zarobljeniku

njemaki:
394

- Sagst du dein Name!

A tada se vojnik nape kao ica, uperi oi u oi pukovnika, koji je shvatio da pred
njim stoji reprezentant neprijateljskog carstva, i ree glasom koji je preletio preko
ukrajinske stepe, preko itave velike Rusije i Urala, preko Sibirije, preko Kavkaza
sve do Crnog mora:

Josef vejk, Prag, Na Bojitu, Kod Kalea!

623

JAROSLAV HAEK
(1883 - 1923)
Autor Doivljaja dobrog vojaka vejka za svjetskog rata rodio se 24. travnja 1883.
u Pragu u profesorskoj obitelji. Roditelji su mu bili poboni ljudi, ali Jaroslav se jo
kao djeak i kasnije kao uenik odbio od njih i u zrelijoj dobi opredijelio se za
slobodoumni, demokratski i revolucionarni put. Haek nije svrio redovno
kolovanje jer je ve iz niih razreda gimnazije bio iskljuen, pa je preao kao egrt
u praku drogeriju, ali se ipak 1900. upisao na trgovaku akademiju i nakon
apsolutorija 1902. postao bankovni inovnik. Uskoro se prikljuio ekom
anarhistikom i socijalistikom pokretu, suraivao je humoreskama i satirama iz
suvremenog ivota u ekoj dnevnoj, tjednoj i mjesenoj tampi i uskoro uao kao
redaktor u dnevnik esk slovo.
Kad je 1914. buknuo prvi svjetski rat, Haek je unovaen i od veljae 1915. nalazi
se pod komandom kapetana Sgnera, s kojim polazi na rusko bojite. Prolazi
uglavnom onaj put koji je opisao u Doivljajima dobrog vojaka vejka, prijavljuje
se 1916. u ehoslovake dobrovoljake jedinice za borbu protiv Austro-Ugarske, a
poslije Oktobarske revolucije stupa u veljai 1918. kao dobrovoljac u Crvenu
armiju. I u Sovjetskom Savezu radi kao politiki novinar i knjievnik, ali se na poziv
drugova iz domovine vraa u ehoslovaku 19. prosinca 1920, pie ondje
Doivljaje dobrog vojaka vejka, proganjan od reakcije, ali uskoro oboli, ne
dovrava djelo i umire razmjerno mlad, 3. sijenja 1923. ne navrivi ni etrdeset
godina.
Haek je bio vrlo plodan pisac. Napisao je dvadesetak knjiga humoresaka i satira, ali
glavno mu je djelo ipak satiriki roman Doivljaji dobrog vojaka vejka za
svjetskog rata, zamiljen u 12 knjiga, od kojih je Haek stigao napisati tek nepune
etiri knjige. To je u prvom redu roman o strahotama prvog svjetskog rata i o
snalaljivosti maloga ovjeka u stranoj ljudskoj klaonici. U drugome redu to je
obraun s Austro-Ugarskom monarhijom, ismijavanje austrijskog birokratskog i
militaristikog, klerikalnog i kapitalistikog svijeta. A sve to ne samo sa mnogo satire
nego i sa mnogo humora, neposrednog i raspojasanog, koji olakava ljudsku misao,
tako da je to djelo omiljeno u svim krugovima italaca. Na raun cara, policije,
suda, crkve, vojske, glupih graana i sebinih majstora Haek je stvorio toliko
smijenih prizora da se moramo diviti njegovoj neiscrpljivosti. A sve to nije smijeh
radi smijeha, nego su uz to izreene i mnoge ivotne istine koje su lebdjele u zraku,
ali u njegovo ih je vrijeme izricao samo manji broj ljudi.
Mnogo je knjiga napisano o ratu, ali rijetko je koja toliko humoristina i izaziva
toliko smijeha kao ova, u kojoj je Haek stvorio nezaboravni tip vejka kakva je
rodio prvi svjetski rat, a koji se u svjetskoj knjievnosti stavlja uz bok opepoznatih
tipova kao to su Oblomov, Tartuffe, Sancho Panza, Don Ouijote i dr. Stoga i nije
udo to je Haekov vejk najprevoenija eka knjiga uope.
Prevodilac je - kao i autor - u znatnoj mjeri zadrao tadanju strunu vojnu
terminologiju, da bi se to bolje doarala tadanja austrougarska atmosfera.
624

Prvo izdanje ovog prijevoda izalo je u Zagrebu god. 1953, a drugo god. 1959.
Predratni, Vraareviev prijevod nije dao djelo u potpunosti, zbog cenzorske
intervencije.
LJUDEVIT JONKE

625

Zabiljeke
[1]
Opodeldok je naziv masti za reumu. (Prev.)

[2]
Samica. (Prev.)

[3]
Zaepi gubicu i slui dalje! (Prev.)

[4]
Sposoban. (Prev.)

[5]
Neki pisci upotrebljavaju izraz grize grinja savjesti Ne smatrani ovaj izraz potpuno tanim. I
tigar ovjeka dere, a ne grize. (Autor)

[6]
Uhapenika knjiga. (Prev.)

[7]
ivio! Dolje Srbi! (Prev.)

[8]
itav je eki narod banda simulanata. (Prev.)

[9]
Okrenite se! (Odlazite!) (Prev.)

[10]
To je zaista osobit smokvin list. (Prev.)

[11]
Vi ste simulant! (Prev.)

[12]
Odmah zatvorite ovoga momka! (Prev.)

[13]
Prokleto pseto, odrpane, zlosretna stoko! (Prev.)

[14]
Pogled nadesno! (Prev.)

[15]
Voljno! (Prev.)

626

[16]
Odstup! (Prev.)

[17]
Dobri vojak vejk. (Prev.)

[18]
eki vojnik je dobar vojnik, vojnik bogalj je junak, eki vojnik vrlo voli Austrijance. (Prev.)

[19]
itala sam sve u novinama, donijet u vam jela, duhana, slatkia; eki je vojnik dobar vojnik.
Johann, doite amo! (Prev.)

[20]
Bog neka kazni Englesku! (Prev.)

[21]
Sjedinjenim snagama! (Prev.)

[22]
Za Boga, cara i domovinu! (Prev.)

[23]
Austrijo, o plemeniti dome, istakni zastave svoje, neka se eto vijore na vjetru, Austrija mora
vjeito ivjeti! (Prev.)

[24]
Bog neka vas uva! (Prev.)

[25]
Blesan. (Prev.)

[26]
Sto mu gromova! (Prev.)

[27]
Momak misli: smatrat e se da je zaista idiot. (Prev.)

[28]
Gospode Boe! (Prev.)

[29]
Sposoban! (Prev.)

[30]
Niani! Pali! (Prev.)

[31]
uvajte ga strogo i promatrajte ga! (Prev.)

627

[32]
Idite, misa je zavrena! (Prev.)

[33]
Josef Svatopluk Machar, eki pjesnik i liberalac. (Prev.)

[34]
Mirno! (Prev.)

[35]
Opis igre vidi u 3. pogl. II. dijela. (Prev.)

[36]
Da, o spasu due, vrlo dobro. (Prev.)

[37]
Vrlo dobro, zar ne, moja gospodo? (Prev.)

[38]
Pravilnik o slubi. (Prev.)

[39]
Natrag! Odstupi! (Prev.)

[40]
Marbataljon, markompanija - bataljon, odnosno eta koja polazi na frontu. (Prev.)

[41]
Trideset posto ljudi u garnizonskom zatvoru prosjedilo je ondje itav rat, bez ijednog
presluavanja. (Autor)

[42]
Carevski i kraljevski vojni sud. (Prev.)

[43]
To je doista pouzdano sredstvo, kojim se moe lako dospjeti u bolnicu. Ali miris petroleja koji
ostane i na oteklini moe odati. Benzin je bolji jer prije ishlapi. Kasnije su utrcavali eter s
benzinom, a jo kasnije su sve to i usavrili. (Autor.)

[44]
Pokorno javljam, gospodine feldkurate, da smo donijeli zamotak i jednoga ovjeka. (Prev.)

[45]
Oprostite, dragi drue, vi ste blesan, ja mogu pjevati to ja hou! (Prev.)

[46]
Znak konjima da stanu. (Prev.)

[47]
628

Pokorno javljam, gospodine pukovnie, ja sam pijan. (Prev.)

[48]
Prvo je bilo zlatno doba, kad je bez ikakva suca... (Prev.)

[49]
Ja mogu platiti. (Prev.)

[50]
Cenzurirano. C. i kr. koncentracioni logor, Steinhof. (Prev.)

[51]
Amerika vrsta kokoi. (Prev.)

[52]
Sveta Marijo, majko boja, smiluj se nama! (Prev.)

[53]
Na molitvu! (Prev.)

[54]
Ove tri rijei zapravo znae nebeski boe, raspelo i sakrament, ali se
upotrebljavaju i kao kletve: Sto mu gromova, Krista ti, do avola! U tome i
jest feldkuratova igra rijei. (Prev.)
[55]
Junoameriki balzam. (Prev.)

[56]
To je zaista strano, gospodine feldkurate, narod je pokvaren. (Prev.)

[57]
Neto nenadmaivo. (Prev.)

[58]
Pogled nadesno! (Prev.)

[59]
Pogled nalijevo! (Prev.)

[60]
Dragi Jindich! Moj me mu progoni. Moram svakako provesti nekoliko dana kod tebe. Tvoj
momak je velika mrcina. Ja sam nesretna. Tvoja Katy. (Prev.)

[61]
ist kao to je potrebno za boravak u sobi. (Prev.)

[62]
Neka avo buzorira toga klipana! S takvim ubojicama iz potaje ja u brzo obraunati (Prev.)

629

[63]
Manliherski blesan. (Prev.)

[64]
Stoj! (Prev.)

[65]
Mar napolje, svinjo jedna. (Prev.)

[66]
Govorite li madarski? (Prev.)

[67]
Ne razumijem, prijatelju. (Prev.)

[68]
Najljepe zahvaljujem. (Prev.)

[69]
Troje djece nema hrane, ivio! (Prev.)

[70]
Vidim: sjedi, ne putuje, sjedi, pije, stalno pije, bur. (Prev.)

[71]
ta znai rije dragoviu? (Prev.)

[72]
Dragovi znai isto to i gospodine narednie. (Prev.)

[73]
Svaki vojnik mora imati dokumente. Bez dokumenata zatvorit e vojno kolodvorsko
zapovjednitvo uljivog momka kao bijesnog psa. (Prev.)

[74]
im se ovjek udalji na tri minute, ve se ne uje nita drugo nego: eki, esi. (Prev.)

[75]
No, to je drolja, nee da spava sa mnom! (Prev.)

[76]
Sumnjiv zbog pijunae. (Prev.)

[77]
Pokorno javljam da e neprijateljski oficir jo danas biti poslan u Kotarsko andarmerijsko
zapovjednitvo u Psek. (Prev.)

[78]
Osmatranica. (Prev.)

630

[79]
Slubeno - slobodno od potarine. (Prev.)

[80]
Strametre, gdje je odgovor na okrunicu br. 1789678 - X. Y. Z.? (Prev.)

[81]
estitam vam, gospodine strametre! (Prev.)

[82]
Bode na puku! (Prev.)

[83]
Odio strojnih puaka. (Prev.)

[84]
Dokaz o zloinu (prestupku). (Prev.)

[85]
Moram k tomu jo dodati, da ruska kontuovka... (Prev.)

[86]
Uz izvjetaj br. 2172 javljam... (Prev.)
[87]
Potpuno pijan. (Prev.)

[88]
ivio! Dolje Srbi! (Prev.)

[89]
Neka nas s itavim tim ratom poljube u stranjici (Prev.)

[90]
im visoka gospoda stignu u blizinu tvrave, treba da opale topovi na svim grudobranima i
utvrdama, a komandant mjesta doekuje ih na konju s maem u ruci i izjae pred njih. (Prev.)

[91]
U trenutku kad komandant salutira, ponavlja se topovska paljba, a kad visoka gospoda siu,
paljba se ponovi po trei put. (Prev.)

[92]
Pukovnijski zatvor. (Prev.)

[93]
Bolesnika knjiga 91. pukovnije. (Prev.)

[94]
Nesposoban za ratnu slubu. (Prev.)

631

[95]
Oficirska kola. Obraivanje onih uenika koji moraju ponavljati godinu. (Prev.)

[96]
Evidencija vojnih rezervista. (Prev.)

[97]
Gdje se pjeva, ondje lezi sa sigurnou; zli ljudi ne pjevaju.

[98]
Sto mu gromova, ta radite vi ovdje, civiliste? (Prev.)

[99]
Osam konja ili etrdeset osam ljudi. (Prev.)

[100]
Svinjska, banda. (Prev.)

[101]
eka. (Prev.)

[102]
Nekoliko pljusaka. (Prev.)

[103]
Na dobri blesavko. (Prev.)

[104]
Dresura ili odgoj. (Prev.)

[105]
Pootreni zatvor. (Prev.)

[106]
Pah, ta treba priati o tom klipanu, on ionako mora crknuti! (Prev.)

[107]
Vojnici ionako moraju crknuti! (Prev.)

[108]
Sto mu gromova, lezi! (Prev.)

[109]
Gubitak prava na to da ga potuju njegovi staleki drugovi. (Prev.)

[110]
ovjee! (Prev.)

[111]
632

Korzika krvna osveta. (Prev.)

[112]
Pukovnijska kancelarija. (Prev.)

[113]
U strijelce! No na puku! (Prev.)

[114]
Princ Eugen, plemeniti vitez. (Prev.)

[115]
Bog neka kazni Englesku! (Prev.)

[116]
Dolje Srbi! (Prev.)

[117]
Naprijed! Mar! (Prev.)

[118]
Kad se vratim, kad se vratim, kad se opet vratim, opet vratim. (Prev.)

[119]
I ti, moja draga, ovdje ostaje. Holarjo, holo! (Prev.)

[120]
Eh, servus, Ferdo, to ima novo? Je li veera ve gotova? (Prev.)

[121]
Frajt je podoficir s jednom zvijezdom, kapral je podoficir s dvije zvijezde, a vodnik sa tri. (Prev.)

[122]
Pogled nalijevo! (Prev.)

[123]
Pobjeda i osveta! Bog neka kazni Englesku! Austrijanac ima domovinu. On je ljubi i ima razloga
da se bori za domovinu. (Prev.)

[124]
C. i kr. oficirski bordel, c. i kr. podoficirski bordel i c. i kr. vojniki bordel. (Prev.)

[125]
To je gnusno! (Prev.)

[126]
Gnusno, zaista gnusno! (Prev.)

[127]
633

Odijeljena soba. (Prev.)

[128]
Gospodine, gospodine, gospodine sue! (Prev.)

[129]
Djevojke, djevojke, djevojke sa sela. (Prev.)

[130]
Ne razumijem. (Prev.)

[131]
Razumijete li njemaki? (Prev.)

[132]
Malo. (Prev.)

[133]
Kaite dakle gospoi, ja hou s gospoom govoriti, recite joj da je vani u hodniku pismo od
jednoga gospodina. (Prev.)

[134]
Gospoa je rekla da nema vremena, pa ako to ima, da dadete i reknete meni. (Prev.)

[135]
Gospoi dakle pismo, ali drati jezik. (Prev.)

[136]
Ja odgovor ekati ovdje u predsoblju. (Prev.)

[137]
Majke mu njegove, boga mu njegova, Isukrsta mu njegova i Marije, oca mu njegova, svijet mu
njegov. (Prev.)

[138]
ta to treba da znai, gdje je taj prokleti klipan koji je donio ovo pismo? (Prev.)

[139]
Ja pisao, ne natporunik. Potpis, ime, lano. Divna gospoa. (Prev.)

[140]
Vojna straa. (Prev.)

[141]
Dokazalo o prijestupu. (Prev.)

[142]
Cislajtanija austrijska, a Translajtanija madarska polovica Austro-Ugarske. (Prev.)

634

[143]
Obustaviti vatru! (Prev.)

[144]
Valja izdrati! (Prev.)

[145]
enski rod, obrazovani ovjee, glasi ovaj u, a muki dakle ova uac. Poznajemo svoje ljude.
(Prev.)

[146]
Boe blagoslovi Madare! (Prev.) Zapravo: istem ald meg a magyart.

[147]
Prirast. (Prev.)

[148]
Jednogodinjak. (Prev.)

[149]
Istraivanja o povijesti razvitka spolnog morala. (Prev.)

[150]
to je? (Prev.)

[151]
ivjeli, ruska brao, mi smo braa esi, mi nismo Austrijanci. (Prev.)

[152]
Mrkvojed, glupi rolmopsi, pikova sedmica, prljava svinja, dat u vam par uaka na vae
mjeseasto lice. (Prev.)

[153]
Kad se ljudi oprataju, tada kau jedan drugome: Do vienja!

[154]
kola jednogodinjih dobrovoljaca (= kola za rezervne oficire). (Prev.)

[155]
Nemojte pucati! (Prev.)

[156]
etna opskrbna knjiga. (Prev.)

[157]
Pukovnijska komora. (Prev.)

[158]
Nemojte kucati! Unutra! (Prev.)

635

[159]
Pokorno javljam. (Prev.)

[160]
Dakako, itekako. (Prev.)

[161]
Vjerujte mi da sam ja dosad imao malo od ivota. Ja se udim ovom pitanju. (Prev.)

[162]
U pola godine ja sam poloio dravni ispit i postao doktor. (Prev.)

[163]
Izlazite u lijepo opremljenim svescima. (Prev.)

[164]
Sutra - svete knjige hinduske religije. (Prev.)

[165]
U tom raspoloenju dobio je poziv i poao k njoj. (Prev.)

[166]
Politiki sumnjiv. (Prev.)

[167]
Dakako, moja gospodo, Kramar, Schreiner i Klof (eki politiari). (Prev.)

[168]
Na dogovor sutra... (Prev.)

[169]
U devet sati. Potpis. (Prev.)

[170]
Vojnika plaa. (Prev.)

[171]
Dakle, to je? (Prev.)

[172]
Opet dogovor, neka avo sve to buzorira! (Prev.)

[173]
Deurni podoficir. (Prev.)

[174]
Priprema za odlazak. (Prev.)

[175]
636

Povreda subordinacije. (Prev.)

[176]
Vjerojatno maje govno, gospodine pukovnie. (Prev.)

[177]
Vjebanje u gaanju bojnim mecima. (Prev.)

[178]
avo neka sve to buzorira! (Prev.)

[179]
I Srbi moraju vidjeti da smo mi Austrijanci pobjednici, pobjednici. (Prev. )

[180]
Svi neka se zaklone! (Prev. )

[181]
Gdje je zapovjednitvo bataljona? (Prev. )

[182]
Svi natrag, svi natrag, pravac uvala, jedan po jedan! (Prev. )

[183]
Pravac, uglata glava. (Prev. )

[184]
Laku no! Laku no! Neka ona doe svima umornima! Dan se tiho primie kraju, sve marljive
ruke poivaju dok se ne probudi jutro. Laku no! Laku no! (Prev. )

[185]
Jezik za zube, bijednie! (Prev. )

[186]
Grijesi otaca. Novela od Ludwiga Ganghofera. (Prev. )

[187]
Moja gospodo! (Prev. )

[188]
Drugovi! (Prev. )

[189]
Dakle, moja gospodo! (Prev. )

[190]
Vi, kadete... (Prev. )

[191]
637

Na 228. koti neprijateljsku vatru valja usmjeriti nalijevo. (Prev. )

[192]
Stvar - sa - nama - da - mi - pogledamo - u - tu - obeasmo - tu - Marta - tebe - to - tjeskobno zatim - mi - Marta - mi - toga - mi- hvala - zaista - upravni - kolegij - kraj - mi - obeasmo - mi poboljao - obeasmo - zaista - mislim - ideja - sasvim - vlada - glas - posljednje. (Prev. )

[193]
Gospodine kapetane, pokorno javljam: Isuse i Marijo, ne slae se! (Prev. )

[194]
Roman u dva dijela. (Prev. )

[195]
Sijeno. (Prev. )

[196]
Prirunik vojnog tajnog pisanja. (Prev. )

[197]
Po vodovima pravac u opskrbni magazin br. 6! (Prev. )

[198]
Po zapovijedi, gospodine natporunie! (Prev. )

[199]
Sutra - svete knjige hinduske religije. (Prev. )

[200]
Princ Eugen, plemeniti vitez, htjede za cara opet osvojiti grad i tvravu Beograd. Dade stoga
napraviti most preko kojega e moi ui s vojskom u gradoi ui s vojskom u grad. (Prev. )

[201]
Kad su napravili most da se s topovima i kolima moglo prelaziti preko Dunava, razbie logor kod
Zemuna da protjeraju sve Srbe. (Prev. )

[202]
Grof Radetzky, plemeniti vitez, zakleo se da e istjerati careva neprijatelja iz dvoline
Lombardije. U Veroni je dugo ekao dok je jo stiglo trupa, pa se junak osjeao slobodan i
krenuo s vojskook je jo stiglo trup , pa se junak osjeao slobodan i kreno s vojskom... (Prev. )

[203]
Nije slobodno! Nije slobodno! Vojna komisija, nije slobodno! (Prev. )

[204]
Svi razgovori oficira s oficirima vode se naravno na njemakom jeziku. (Pisac. )

[205]
Dan kada e crknuti podmukla Rusija, bit e dan spasenja za itavu nau monarhiju. (Prev. )

638

[206]
Sjedinjenim silama! (Prev. )

[207]
Brzo skuhati, pa onda krenuti na Sokal. (Prev. )

[208]
To je u njemakom razgovoru glasilo ovako: "Sie haben sich damals auch mit den deutschen
Mitschlern gerauft" (Autor. )

[209]
U razgovoru: "Also, Nazdar!" (Autor. )

[210]
Udo Kraft: Selbsterziehung zum Tod fr den Kaiser. C. F. Amelang's Vertag. Leipzig. (Autor. )

[211]
Dobar mladi. (Prev. )

[212]
Izaao mi je adut. (Prev. )

[213]
estoko navali! Navali estoko u boje ime! (Prev. )

[214]
Vrijedi. (Prev. )

[215]
Drite se hrabro, junaka brao, samo srano obarajte neprijatelja, neka se careva zastava
vijori... (Prev. )

[216]
Pripazite, svinjska bando! (Prev. )

[217]
Za boga i cara! (Prev. )

[218]
C. i kr. boji glavni stan. (Prev. )

[219]
Ala smrdi momak kao bakalar! (Prev. )

[220]
Mora da su mu pune gae. (Prev. )

[221]
Kaite mojoj hrabroj vojsci da je u mom srcu podigla sebi besmrtan spomenik ljubavi i

639

zahvalnosti. (Prev. )

[222]
Smrdi kao ista nunika, kao kakav posrani ista nunika. (Prev. )

[223]
anevi, opkopi, ograde. (Prev. )

[224]
ovjek kao vi, gospodine pukovnie, potrebniji je od beskorisnog natporunika. (Prev. )

[225]
Nasmijane pjesme, Vr i nauka, Bajke i parabole. (Prev. )

[226]
Poliite mi stranjicu! (Prev. )

[227]
Razgovor kapetana Sgnera s natporunikom Lukem vodio se na ekom jeziku. (Autor. )

[228]
Vojni transportni kolodvor. (Prev. )

[229]
Tko veli o... (Prev. )

[230]
Dakle, kako se osjeate? (Prev. )

[231]
Vr-r-lo d-do-do-bro, mo-lim po-pok-ri-va! (Prev. )

[232]
Sveta Marijo, majko boja... (Prev. )

[233]
Triput: ivio! (Prev. )

[234]
Prokleta svinja! (Prev. )

[235]
Nai junaci u Italiji od Vicenze do Custozze, ili... (Prev. )

[236]
Krv i ivot za Habsburga! Za Austriju, cijelu, jedinstvenu, veliku! (Prev. )

[237]
Za cara. boga i domovinu! (Prev. )

640

[238]
Najotrija psovka Isusa i Marije. (Prev. )

[239]
Nai junaki sivi ratnici. (Prev. )

[240]
Vojni vlak (franc. ) (Prev. )

[241]
U osam i po uzbuna, vrenje nude u nunicima, a zatim spavanje. (Prev. )

[242]
Dakle, vidite! U osam i po sranje, a za pola sata spavanje. To je potpuno dovoljno. (Prev. )

[243]
U partijama, naizmjence. (Prev. )

[244]
eh ili Nijemac? - eh, pokorno javljam, gospodine general-majore! (Prev. )

[245]
Dobro. (Prev. )

[246]
Stisni usta, jezik za zube! (Prev. )

[247]
Ljudima. (Prev. )

[248]
Bataljonski povjesniar. (Prev. )

[249]
Po rojevima pod zapovjednitvom rojnih komandanata. (Prev. )

[250]
Prestanite! Diite se! Mirno! Pogled na desno! (Prev. )

[251]
Voljno! Produi rad! (Prev. )

[252]
Pokorno javljam, gospodne general majore, momak je blesav i poznat kao idiot, basnoslovni
glupan. (Prev. )

[253]
to velite, gospodine porunie? (Prev. )

641

[254]
Stranjica (njem. Arsch).

[255]
Vie nee srati? (poljski. Prev. )

[256]
Gotov. (Prev. )

[257]
Ali ne, voljno, voljno, samo produi rad! (Prev. )

[258]
Ta znate valjda, to mislim... Odstup! (Prev. )

[259]
Prvi roj, dii se! U dvojne redove!... Drugi roj... (Prev. )

[260]
Ponovo! (Prev. )

[261]
Itvan-suprunici. (Prev. )

[262]
Dakle, deset forinti, pet forinti koko, pet oko. (Njemaki, a isto to i madarskim improviziranim
jezikom. ) (Prev. )

[263]
Dobar dan, zbogom, prijatelju! (Prev. )

[264]
Zatvoreni bataljon. (Prev. )

[265]
Mirno! Voljno! Mirno! Pogled nadesno! Mirno! Voljno! (Prev. )

[266]
Ponovi! Nadesno! Nalijevo! Poludesno! (Prev. )

[267]
Ponovi! Poludesno! (Prev. )

[268]
Polulijevo! Nalijevo! Lijevo! U frontu! (Prev. )

[269]
Ravno! Okreni se! Klekni! Dolje! Sjedi! Dii se! Sjedi! Dolje! Dii se! Dolje! Dii se! Sjedi! Dii
se! Voljno! (Prev. )

642

[270]
Pravac kolodvor! (Prev. )

[271]
Naprijed mar! Vode stoj! (Prev. )

[272]
Kratkim korakom! (Prev. )

[273]
Punim korakom! Izmijeni korak! Bez koraka! (Prev. )

[274]
Jednakim korakom! Vode, natrag mar! Vode, stoj! Treim korakom! Vode, naprijed!
Korakom! Vode, stoj! Voljno! Mimo! Pravac kolodvor! Treim korakom! Stoj! Okreni se!
Pravac vagon! Treim korakom! Kratkim korakom! Vode, stoj! Voljno! (Prev. )

[275]
Prekini, niani, prekini! (Prev. )

[276]
K nozi! - O desno rame! - K nozi - O desno rame! (Prev. )

[277]
Usta cijevi. (Prev. )

[278]
Cijev. (Prev. )

[279]
Mirno! Pogled nadesno! (Prev. )

[280]
Pred prsa! K nozi! Pred prsa! O desno rame! No na puku! No s puke! Uperi bajonet! Na
molitvu! Kleknite za molitvu! Napuni puku! Pucaj! Pucaj poludesno! Cilj: tabni vagon! Razmak
200 koraka! Gotovo! Niani! Pali! Prekini! Pali! Niani! Prekini! Nian normalan! Opskrbi se
mecima! Voljno! (Prev. )

[281]
Kapu skini! (Prev. )

[282]
Politiki sumnjiv! Oprez! (Prev. )

[283]
Zahodski general. (Prev. )

[284]
Malajska hrana, brano od saga, juha od saga. (Prev. )

643

[285]
Sve natrag! (Prev. )

[286]
Carski i kraljevski artiljerijski divizion. (Prev. )

[287]
Barutni toranj, barutna vrata u Pragu. (Prev. )

[288]
Ratni drugovi. (Prev. )

[289]
Ti stoko, ti svinjo! (Prev. )

[290]
Na zapovjed, gospodine natporunie! (Prev. )

[291]
Kao na fronti. (Prev. )

[292]
Odziv. (Prev. )

[293]
Lozinka. (Prev. )

[294]
Kapa. (Prev. )

[295]
Stoj. (Prev. )

[296]
Srat u, srat u (ajsn mjesto isen, to znai pucati). (Prev. )

[297]
Komandir strae! (Prev. )

[298]
Boe blagoslovi kralja! (Prev. )

[299]
ivjeli! ivjela 14. pukovnija! (Prev. )

[300]
Zastavnik. (Prev. )

[301]
644

Nalijevo krug! Naprijed - mar! (Prev. )

[302]
Imam i rakije, milostivi gospodine vojnie. (Prev. )

[303]
Nita osim dobro. (Prev. )

[304]
Neka ivi na bataljonski komandant! (Prev. )

[305]
Ovdje! (Prev. )

[306]
Mirno! (Prev. )

[307]
Junak. (Prev. )

[308]
rtvovao je. (Prev. )

[309]
Domovina. (Prev. )

[310]
Kad se vratim, kad se vratim... (Prev. )

[311]
Ekshorta, eksorta, propovijed, kratak govor. (Prev. )

[312]
Kuhinjski odio oficirske menae. (Prev. )

[313]
Dajte mi za svaku svinju dva rajnska forinta! (Prev. )

[314]
Junacima Lupkovskog klanca. (Prev. )

[315]
Aneoske bludnice. (Prev. )

[316]
Zaposjednuto! (Prev. )

[317]
Naprijed! (Prev. )

645

[318]
Dio poljske narodne nonje; kontu je dug kaput, muki i enski, s razrezanim rukavima. (Prev. )

[319]
Vrlo jaka votka u krmama. (Prev. )

[320]
Ne razumjeti, ja krunski Tatarin, veliki boe! (Prev.)

[321]
Veliki boe, veliki boe, milosrdni, saali se, smiluj se, priprosti vojnik. (Prev.)

[322]
Tatarin nisam, erkez sam, glave reem. (Prev.)

[323]
Tko zna govoriti njemaki? (Prev.)

[324]
Ja ne znam ta to treba da znai. (Prev.)

[325]
Autor misli ovdje na prvog predsjednika ehoslovake Republike T. G. Masaryka. (Prev.)

[326]
Ne razumijem eki! - Razumijete li njemaki? - Razumijemo. (Prev.)

[327]
Carska i kraljevska vojna magazinska maka. (Prev.)

[328]
Je li tano, Prag br. 16. Josef Boetch? (Prev.)

[329]
Mi moramo pobijediti. (Prev.)

[330]
O, jelo, o jelo, kako je lijepo tvoje lie! (Prev.)

[331]
Pustite to! (Prev.)

[332]
Dakako. (Prev.)

[333]
to. (Prev.)

[334]
646

Novac za menau.

[335]
Ovdje! (Prev.)

[336]
Ovdje, najpokornije javljam, infanterist vejk, ordonans 11. markompanije. (Prev.)

[337]
Na zapovijed! (Prev.)

[338]
Sposoban za slubu na fronti. (Prev.)

[339]
Moete mi poljubiti stranjicu i ti i tvoj kotarski predstojnik. (Prev.)

[340]
Odmah u biti gotov, gospodine porunie! (Prev.)

[341]
to kodi u ratu? (Prev.)

[342]
Za hrabrost. (Prev.)

[343]
Kolajna pohvale. (Prev.)

[344]
Tebe boga hvalimo. (Prev.)

[345]
Barutni toranj, barutna vrata (u Pragu). (Prev.)

[346]
Obrtnika banka, najjaa ehoslovaka banka izmeu dva rata. (Prev.)

[347]
No, da, to je dobro, to je vrlo dobro. (Prev.)

[348]
Zar ne? (Prev.)

[349]
Vjesnik, glasnik, konjanik ordonans. (Prev.)

[350]
Objesite spremu! (Prev.)

647

[351]
Pravac za mnom! Naprijed mar! (Prev.)

[352]
Koja pukovnija? Devedeset prva? Kamo ih vodite? Ali, moja gospodo! Pa to je pogrean pravac!
Ta ja sam naloio da se ide lijevo! (Prev.)

[353]
Na zapovijed, gospodine pukovnie! (Prev.)

[354]
Gospodine kapetane! Zapamtite zauvijek: pukovnik-brigadir! (Prev.)

[355]
Puka manliherica repetirka. (Prev.)

[356]
Odstup, sutra na raport! (Prev.)

[357]
Ne razumije. (Prev.)

[358]
Moskovljani su odnijeli. Poklali su kokoi, silovali djevojke i vratili se (otili). (Prev.)

[359]
No, avo te odnio! (Prev.)

[360]
Slava budi Isusu Kristu! Sada nam dolazi Franjo Josip! (Prev.)

[361]
Znam, znam. (Prev.)

[362]
Nabijte puku! (Prev.)

[363]
Niani! (Prev.)

[364]
Pali! (Prev.)

[365]
Velemona gospodo. (Prev.)

[366]
Naprijed! Naprijed! (Prev.)

648

[367]
eto, razvij se u strijelce! Pravac prvi vod! (Prev.)

[368]
Vlasnik nae c. i kr. 42. pukovnije zove se nadvojvoda Friedrich... (Prev.)

[369]
Naprijed! Pravac za mnom! (Prev.)

[370]
Imao sam jednog druga... (Prev.)

[371]
Zar bi htio drati i frontu straga? Usrane jedan, to je samo za gospodu oficire! (Prev.)

[372]
Pucajte, pucajte! ivahno pucajte! (Prev.)

[373]
Obustavite paljbu, obustavite paljbu! (Prev.)

[374]
Bajonete na puku! Juri! Juri! Naprijed! Naprijed! (Prev.)

[375]
Na okup! (Prev.)

[376]
Prebrojavanje! (Prev.)

[377]
Natrag, natrag! (Prev.)

[378]
Stoj! Tko je to? (Prev.)

[379]
Molim gospodina (poljski). (Prev.)

[380]
Baka, pogrdan naziv za obinog vojnika. (Prev.)

[381]
Latilo Amor. (Prev.)

[382]
Ovdje! (Prev.)

[383]
649

Na molitvu! (Prev.)

[384]
Pogled na desno! (Prev.)

[385]
estitam. (Prev.)

[386]
Sveta jednostavnost (siromatvo duhom)! (Prev.)

[387]
Posrijedi je igra rijei. T'uhek u ekom znai svraak. (Prev )

[388]
eki naziv biljke pomonica crna, preveden doslovno, da bi se sauvala igra rijei. (Prev.)

[389]
to je? (Prev.)

[390]
Da, da, to je istina. To je ovjek, to je jo uvijek ovjek. (Prev.)

[391]
Natrag! Natrag! Svi natrag! (Prev.)

[392]
Lezi! (Prev.)

[393]
Vojnik koga zarobljuju, da od njega saznaju vojne tajne. (Prev.)

[394]
Reci svoje ime!

650