Professional Documents
Culture Documents
Elektronika PDF
Elektronika PDF
Nndor Burny
OSNOVI ELEKTRONIKE
-skripta-
PREDGOVOR
Ova skripta je namenjena studentima Vie tehnike kole u Subotici i obuhvata predavanja
koja se dre iz predmeta Osnovi elektronike. Namera autora je bila da sakupi sva saznanja koja su
potrebna za savladavanje drugih predmeta vezanih za elektroniku kao i za kasniji inenjerski rad.
Ko god preduzme slian poduhvat, suoie se sa preobimnou materijala. Istorija
elektronike je stara svega sto godina, ipak se nagomilala ogromna koliina naunih i tehnikih
dostignua. U toku brzog razvoja iznalaene su nove komponente koje su omoguile nove primene,
meutim esto i stare komponente i principi su ostajale u opticaju.
Sa aspekta studenata ovi problemi se manifestuju u suoavanju sa puno novih pojmova. Sa
sigurnou se moe tvrditi da je broj novih pojmova u elektronici viestruk u odnosu na neke druge
predmete. Situaciju dalje oteava to to te nove pojmove treba upoznati zajedno sa njihovim
meusobnim vezama.
Te meuzavisnosti predstavljaju drugu oteavajuu okolnost za autora. Teko je rasporediti
gradivo u neki logian red tako da nema potrebe za stalnim pozivanjem na kasnija poglavlja. U
izlaganju elektronike, izuzev zadnjih dvadeset godina, vladao je istorijski redosled. Elektronske
komponete i kola su prouavana po onom redu kako su pronalaena. Poev od osamdesetih godina
pojavio se niz svetskih udbenika koji istorijski redosled vie ne smatraju obavezujuim. Opte
prihvaenog novog principa ureivanja meutim nema. Neki autori rasporeuju gradivo po
vanosti: tako se digitalna elektronika opisuje pre linearnih kola. Drugi autori slian raspored
objanjavaju sa pedagokim aspektima: lake je shvatanje prekidakog rada elektronskih
komponenti nego razumevanje obrade analognih signala.
Ova skripta uzima u obzir nove tendencije, sa druge strane prilagoava se vremenskim
ogranienjima nastave na Vioj koli. Izlau se samo saznanja vana za svakodnevnu praksu i to u
saetoj formi.
Poto osnovu ine elektroske komponete, prva tema je upoznavanje sa njima (1. deo).
Povezivanjem nekoliko komponenti se dobijaju elementarna kola (2. deo). I najsloenije primene se
baziraju na tim elementarnim kolima. Ambicija treeg dela je da daje pregled o svim danas
korienim elektronskim kolima, funkcionalnim blokovima. Daje se samo kratak opis
funkcionisanja. Eventualna teorijska pozadina se moe nai u etvrtom delu i u navedenoj literaturi.
Svugde su izbegavani sloeni prorauni poto je to danas zadatak raunara i simulacijskih softvera.
elim da studenti uspeno koriste ovu skriptu i da postanu strunjaci koji ive od svog
znanja.
Autor.
1. ELEKTRONSKE KOMPONENTE
Kao i bilo koja druga oblast tehnike, i elektronika je bazirana na osnovnim, za nju
specifinim komponentama. Radi boljeg pregleda te komponente se dele na pasivne i aktivne.
Atribut aktivan se odomaio jer su aktivne komponente sposobne za pojaanje i prekidanje signala,
dok pasivne komponente imaju drugu primenu (slabljenje, filtracija, ogranienje, podeavanje itd.).
Praksa ponegde odstupa od navedenog principa. Ranije su se pod aktivnim komponentama
podrazumevale elektronske cevi, dok danas tu ubrajamo sve poluprovodnike komponente, ak i da
nemaju efekat pojaanja ili prekidanja. Ima i suprotnih primera.
Drugi slini udbenici se obino ne bave i pasivnim komponetama. Poto program Vie
tehnike kole ne predvia drugi predmet u tu svrhu, smatralo se vanim da se izloe elementarna
saznanja iz oblasti pasivnih komponenti. U inenjerskoj praksi proraun, izbor, nabavka i ugradnja
pasivnih komponeti se ne moe smatrati za drugorazredni zadatak. U obavljanju tog zadatka eli da
pomogne prva glava.
Druga glava je posveena poluprovodnikim komponentama. Opte je prihvaeno da
savremeni udbenici elektronike se ne bave elektronskim cevima. Primena elektronskih cevi nije u
potpunosti prestala ali je toliko suena da u ovakvoj uvodnoj literaturi nije opravdano njihovo
navoenje. Kod drugih autora opis poluprovodnikih komponeti je mnogo detaljniji, sa dubljom
teoretskom osnovom. Praksa pokazuje da studenti nakon diplomiranja nemaju puno koristi od toga.
Simboliki reeno, ako nekoga elimo nauiti da ije, naglasak ne treba staviti na hemijski sastav
igle.
U skladu sa ovim pricipima daje se kratak opis poluprovodnikih komponeti, kod svih je
naglasak na istim praktinim aspektima (grafiki simbol, struktura, karakteristike, modeli, tipovi,
kuita). Smatra se da je to dovoljno za savladavanje kasnijih delova gradiva.
boja
crna
braon
crvena
narandasta
uta
zelena
plava
ljubiasta
siva
bela
zlato
srebro
cifra
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
-
mnoilac
1
10
100
1000
10 000
100 000
1000 000
0,1
0,01
tolerancija
1%
2%
5%
10%
RNTC
RPTC
(a)
(b)
Postoje dve oblasti primene NTC otpornika: merenje temperature i ogranienje udarnih
struja pri ukljuivanju ureaja. Pri ukljuivanju NTC otpornik je hladan, otpornost mu je velika zato
uspeno limitira struju i na taj nain zatiuje ulazno kolo ureaja i mreni osigura. U toku rada
otpornik se greje, opada mu otpornost i time se smanjuju gubici i ograniava dalje zagrevanje.
Osnovni podaci za takve otpornike, pored dimenzija su: otpornost (u hladnom stanju) i najvea
efektivna vrednost struje na kojoj se jo mogu primeniti.
Dobar deo PTC otpornika se takoe koristi za merenje temperature; u novije vreme su
razvijeni PTC otpornici za zatitu od preoptereenja. Ove poslednje redno vezuju sa potroaem. U
hladnom stanju otpornost im je mala i omoguavaju normalno funkcionisanje ureaja. Pri
preoptereenju otpornost im naglo poraste i time praktiki prekidaju dalje napajanje potroaa. im
se ohlade, otpornost im padne i ponovo ukljuuju potroa. Vaniji podaci za ove otpornike su
nazivna otpornost, nazivna struja i struja iskopavanja.
Kod varistora zavisnost v=f(i) je nelinearna ali vai simetrino ponaanje za pozitivne i
negativne napone. Slika 1.2. prikazuje tipinu karakteristiku varistora. Sutina te krive je da do
nazivnog napona varistor ne proputa znaajnu struju, a preko izvesnog praga struja naglo poraste.
Varistori se obino vezuju paralelno na ulaz potroaa i ostvaruju zatitu potroaa od prenapona.
(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
(a)
(b)
(c)
1.1.2. Kondenzatori
Kondenzatori su elektronske komponente koje u svom unutranjem elektrinom polju mogu
da akumuliu znaajnu energiju. Energija se akumulie u izolacionom sloju (dielektrik) izmeu dve
metalne povrine kada na te metale povrine nanesemo elektricitet suprotnog polariteta. Pri tome se
pojavljuje potencijalna razlika izmeu metalnih povrina to se moe izmeriti na izvodima koji se
prikljuuju na te metalne povrine.
Obino vai linearna veza izmeu koliine naelektrisanja (Q) i napona (V): Q=CV, gde je C
(jedinica je Farad) koeficijent srazmernosti koji se zove kapacitet kondenzatora. Akumulisana
energija se moe izraunati po formuli:
CV 2
W
......................................................................................................................(1.1.)
2
Kapacitet kondenzatora se obino proraunava po formuli za ploaste kondenzatore:
C
0 r S
......................................................................................................................(1.2.)
d
gde je:
0 - dielektrina konstanta vakuuma,
r - relativna dielektrina konstanta primenjenog izolatora,
S - veliina metalnih povrina,
d razmak izmeu metalnih povrina (to se poklapa sa debljinom izolacionog sloja).
Glavni cilj pri konstrukciji kondenzatora je postizanje to veeg kapaciteta odnosno
akumulacione sposobnosti u to manjoj zapremini. Zato je poeljno da se koristi to tanji sloj
dielektrika. Smanjenje mera ograniava mehanika vrstoa dielektrika i opasnost od proboja.
Po konstrukciji razlikujemo etiri vrste kondenzatora: elektrolitski kondenzatori, blok
kondenzatori, keramiki kondenzatori i promenljivi kondenzatori.
a) Elektrolitski kondenzatori imaju etvoroslojnu strukturu. Velika povrina se postie
primenom tanke metalne folije (aluminijum, tantal, zlato). Povrina jedne folije (anoda) se oksidie.
9
Taj tanak oksidni sloj igra ulogu izolatora (dielektrik). Druga metalna folija ne nalee direktno na
oksidni sloj ve se izmeu postavlja sloj papira natopljen dobro provodnim elektrolitom.
Opisana struktura ispoljava usmerako dejstvo poto elektroni iz anode preko oksidnog sloja
mogu da preu u elektrolit meutim joni elektrolita ne mogu proi preko oksidnog sloja do anode.
Zbog usmerakog efekta elektrolitske kondenzatore moemo optereivati samo naponom jednoga
smera, zato se za njih ponekad koristi naziv polarizovani kondenzatori. U manjim serijama
proizvode se i elektrolitski kondenzatori bipolarnog tipa tako to se oksidiu povrine kod obe
folije. Glavni nedostatak je to se na ovaj nain postie upola manji kapacitet.
Zahvaljujui vrlo maloj debljini oksidnog sloja (opseg 1nm-10nm), kod elektrolitskih
kondenzatora mogu se postii veliki kapaciteti u maloj zapremini. Radni vek im je relativno kratak
zbog isuivanja elektrolita. Sa porastom temperature isuivanje se ubrzava, pri porastu za 7-10K
radni vek se prepolovi.
Osnovi podaci kod elektrolitskih kondenzatora su: kapacitet, nazivni napon, ekvivalentna
redna otpornost (ESR, uzima u obzir gubitke), maksimalna radna temperatura, tolerancija i
oekivani radni vek.
Brojne vrednosti kapaciteta se redovno biraju iz niza E6 (videti kod otpornika pod takom
1.1.1). Toleancija je redovno 20% ili jo gora. Kapacitet aluminijumskih elektrolitskih
kondenzatora redovno spada u opseg od 1F do 100mF.
Po naponu razlikujemo niskonaponske (6,3V-100V) i visokonaponske (100V-400V)
elektrolitske kondenzatore. Savremeni elektrolitski kondenzatori se redovno prave u radijalnoj
izvedbi, telo kondenzatora je valjkastog oblika. Ranije je aksijalna izvedba bila uobiajena, takoe
sa valjkastim telom. Za manje kapacitete i napone prave elektrolitske kondenzatore i za povrinsku
montau. Navedene mehanike izvedbe su prikazane kod otpornika (slika 1.4).
Tantalski elektrolitski kondenzatori se redovno prave u suvoj izvedbi tako da se kod njih ne
manifestuje isuivanje. Na alost primenjena tehnologija ne omoguava realizaciju kondenzatora
velikog kapaciteta. Obino se koriste u profesionalnim ureajima za filtraciju i odvajanje
jednosmerne komponente.
Zlatni kondenzatori su vrlo velikog kapaciteta (red veliine 1F), ali radni napon im je svega
nekoliko Volti. Ekvivalentna redna otpornost (ESR) im je velika. Koriste ih za besprekidno
napajanje potroaa sa malom potronjom (na pr. memorije).
b) Blok kondenzatori se dobijaju motanjem. Ranije su namotavali naizmenino postavljene
trake metala i izolatora. Danas se koriste metalizovane plastine folije. Nakon prikljuivanja izvoda
aktivni deo kondenzatora se ubacuje u plastino kuite i zalije vetakom smolom.
Glavni podaci za blok kondenzatore su kapacitet, nazivni napon, tolerancija i faktor gubitaka
(tg). Kapacitet im obino spada u opseg od 100pF do 10F, vrednosti se uzimaju iz niza E6 ili
E12. Radni napon moe biti od 50V do nekoliko kV. Tolerancija je znatno bolja nego kod
elektrolitskih kondenzatora (10%, 5%). Faktor gubitaka na odreenoj frekvenciji je odnos snage
gubitaka i reaktivne snage kondenzatora:
tg
P
......................................................................................................................(1.3.)
Q
Gubici blok kondenzatora pri modelovanju se uzimaju u obzir pomou rednog ili paralelnog
otpornika (RS, RP). Na vrlo visokim frekvencijama dolazi do izraaja i redna induktivnost
kondenzatora (LS). Primenu kondenzatora limitira rezonantna uestanost koja je odreena
formulom:
10
1
LS C
.................................................................................................................(1.4.)
Dati kondenzator se samo ispod te uestanosti ponaa kao kondenzator a iznad je induktivnog
karaktera.
Blok kondenzatori se redovno proizvode u radijalnoj izvedbi, telo kondenzatora je u obliku
paralelopipeda (slika 1.4). Ranije je aksijalna izvedba bila uobiajena.
Zahvaljujui stabilnom ponaanju blok kondenzatora se koriste u preciznim vremenskim i
filtarskim kolima.
Jedna posebna oblast primene blok kondenzatora je filtracija mrenih smetnji. Najvaniji
parametar tih kondenzatora, pored kapaciteta i napona je rezonantna uestanost poto se efekat
filtriranja ostvaruje samo ispod rezonantne uestanosti.
Kondenzatore za filtraciju smetnji delimo na dve klase: postoje takozvani X kondenzatori
koji se povezuju izmeu linija za napajanje i postoje Y kondenzatori koji se vezuju od linija za
napajanje prema uzemljenju. Konstrukcija tih kondenzatora je slina ali se Y kondenzatori prave sa
znatno debljim slojem izolatora (dielektrika) poto pri njihovom proboju vod za uzemljenje moe da
doe pod napon i moe da ugrozi korisnika.
c) Keramiki kondenzatori se formiraju od dvostrano metalizirane keramike ploice.
Kapacitet koji se moe postii na ovaj nain je relativno mali: od 1pF do 100nF sa tim da vee
vrednosti se postiu sa vieslojnom strukturom. Lako se dobijaju visokonaponski keramiki
kondenzatori. Rezonantna uestanost im je vrlo visoka zato se uspeno koriste za filtraciju i
sprezanje signala visoke uestanosti. Vrednosti kapaciteta se redovno biraju iz niza E6. Tolerancija
je relativno loa (20%), zavisnost od temperature je izraena. Mehanika izvedba je redovno
radijalna telo kondenzatora je u obliku diska, eventualno pravougaone ploe (videti sliku 1.4).
d) Promenljivi (podeljivi) kondenzatori se redovno koriste za podeavanje rezonantnih kola
i filtara. Promena kapaciteta se postie promenom meusobnog poloaja dve ploe ili dva sistema
ploa. Red veliine kapaciteta je od 1pF do100pF sa tim da kod istog kondenzatora odnos
maksimalnog i minimalnog kapaciteta redovno nije vei od deset.
Ako je kondenzator predvien za podeavanje u toku rada, govorimo o obrtnom
kondenzatoru, jednostruko (fabriko) podeavanje se vri sa trimer kondenzatorom. Obrtni
kondenzatori se prave sa odgovarajuom osovinom i dugmetom za runo podeavanje, a trimer
kondenzatori se nametaju uz pomo alata.
Grafike oznake za razne tipove kondenzatora su navedene na slici 1.5.
Slika 1.5. Grafike oznake za razne tipove
kondenzatora: a) opta oznaka, b) polarizovani
(elektrolitski) kondenzator, c) obrtni kondenzator,
d) trimer kondenzator.
+
(a)
(b)
(c)
(d)
1.1.3. Kalemovi
Kalemovi su elektronske komponente koje mogu da akumuliu znaajnu energiju u svom
magnetnom polju. Magnetno polje se formira pod uticajem elektrine struje koja prolazi kroz
provodnike. Mera magnetnog polja je magnetni fluks (). Kod linearnog elementa vai:
11
LI ......................................................................................................................(1.5.)
gde je:
L induktivnost kalema,
I struja kalema.
Koliina akumulisane energije se proraunava po formuli:
W
LI 2
......................................................................................................................(1.6.)
2
(ND ) 2
10 7. ..........................................................................................................(1.7.)
l 0,45D
gde je:
N broj navojaka,
D unutranji promer,
l duina kalema.
Zadata formula vai za relativno dugake kalemove (l>0,3 D). Za kratke (pljosnate)
kalemove moe se primeniti modifikovana formula:
L
(ND ) 2
2
(l 0,45 D 0,01
D
)
l
10 7 ........................................................................................(1.8.)
12
Ae
.....................................................................................................(1.9.)
l0
gde je:
N - broj navojaka,
AL - faktor induktivnosti,
0 - permeabilnost vakuuma [ 410-7 H/m],
Ae - povrina preseka jezgra,
l0 - visina vazdunog procepa.
Veliina procepa se odreuje tako da ni pri vrnoj vrednosti struje jezgro ne doe u zasienje:
l0
0 NI m
, ....................................................................................................................(1.10.)
Bm
gde je:
Im - vrna vrednost struje,
Bm najvea dozvoljena magnetna indukcija.
Drugo ogranienje pri projektovanju kalema pored zasienja je zagrevanje. Zagrevanje se
javlja zbog gubitaka u provodnicima i u jezgru. Proraun gubitaka je relativno sloen zadatak.
Realna slika o zagrevanju se esto moe stvoriti samo uz merenje na realizovanom kalemu.
Pri korienju kalema na malim signalima glavna stvar nije zagrevanje ve faktor dobrote
koji je dat formulom:
Q
L
...........................................................................................................................(1.11.)
RS
gde je RS ekvivalentna redna otpornost kalema koja uzima u obzir gubitke u kalemu.
Slino kao kod kondenzatora, i kod kalemova postoji rezonantna uestanost iznad koje
kalem se vie ponaa kao kondenzator zbog parazitnog kapaciteta izmeu susednih navojaka i
slojeva.
Na jedno isto jezgro moe se namestiti i vie od jednog namotaja, pri tome treba uzeti u
obzir da se polja koja potiu od pojedinih namotaja, algebarski sabiraju. Strujno kompenzovani
kalemovi, kod kojih se na jednom zatvorenom jezgru nalaze dva istovetna namotaja, vrlo su vani
13
za primenu. Po jedan od tih namotaja se povezuje na red u linije za napajanje odreenog ureaja. Pri
povezivanju treba voditi brigu da se ponite polja koja su rezultat radnih struja a struje smetnji treba
da se prigue u to veoj meri.
Kalemovi sa jezgrom se uglavnom koriste za filtraciju, usrednjavanje i kanjenje signala, a
postoje i radiotehnike primene. Grafiki simboli za kalemove su prikazani na slici 1.6.
(b)
(c)
(d)
1.1.4. Transformatori
Skoro bez izuzetaka transformatori se prave sa jezgrom od feromagnetnog materijala. Na
jezgru se redovno nalaze dva ili vie namotaja. Zahvaljujui zajednikom magnetnom polju koje
obuvata namotaje, mogu se preneti signali odnosno energija iz jednog namotaja u drugi.
Jezgra se realizuju od istih materijala kao jezgra kalemova (taka 1.1.3) s tim da je ovde
jezgro obino zatvoreno. Vrlo retko, na primer kod indukcionog grejanja se koriste transformatori
sa vazdunim jezgrom (bez feromagnetnog materijala). Namotaji se prave od bakarne ice sa lak
izolacijom, ree od lima ili cevi.
Osnovi podaci za odreeni transformator su nazivna snaga, radna frekvencija, prenosni
odnos i koeficijent sprege. Snaga je ograniena zasienjem i zagrevanjem. Radna uestanost
uglavnom zavisi od materijala jezgra ali na viim frekvencijama bitan faktor je i raspored namotaja.
Prenosni odnos je odnos napona i struja na odgovarajuim namotajima to priblino
odgovara odnosu broja zavojaka u tim namotajima. U sluaju dva namotaja na primer vai:
N1 V1 I 2
, ................................................................................................................(1.12.)
N 2 V2 I 1
gde je:
N1, N2 - brojevi zavojaka,
V1, V2 naponi na odgovarajuim namotajima,
I1, I2 struje kroz odgovarajue namotaje.
Koeficijent sprege ima veze sa rasipanjem magnetnog fluksa transformatora. Ako bi sav
fluks prolazio kroz oba namotaja, koeficijent sprege bi bio jedinini odnosno 100% . U svakom
realnom sluaju postoji rasipanje polja, to smanjuje koeficijent sprege ispod jedinine vrednosti.
Posledica toga je promena prenosnog odnosa pri optereenju transformatora
Transformatore sa koeficijentom sprege blizu 100% se koriste u jedinicama za napajanje i
pojaavaima. Transformatori sa loijom spregom su predvieni za punjae akumulatora, za aparate
za zavarivanje i za indukciono zagrevanje.
Glavna primena transformatora je prenos signala odnosno energije sa visokim stepenom
iskorienja, bez galvanske sprege. U toku prenosa nivoi signala se mogu proizvoljno menjati to
omoguava prilagoenje impedanse.
Jednu posebnu vrstu transformatora ine autotransformatori i regulacioni transformatori.
Kod njih ulazni napon se prikljuuje izmeu dve take jednog jedinstvenog namotaja, a izlaz se
14
skida sa druge dve take. Izostavljanjem drugog namotaja nazivna snaga transformatora kod datog
jezgra se moe poveati. Nedostatak je to u ovom sluaju postoji galvanska sprega izmeu ulaza i
izlaza.
Regulacioni transformator je specijalan autotransformator kod koga prikljuna taka izlaza
se moe pomerati pomou jednog klizaa i time se moe kontinualno podeavati izlazni napon.
Jedan deo transformatora se moe nai kao gotova komponenta (na primer mreni
transformatori) dok druge mora korisnik da proraunava i da mota na odgovarajue elino ili
feritno jezgro.
Grafike oznake za razne tipove transformatora su prikazane na slici 1.7.
(a)
(b)
(c)
(d)
I
V
10
12
t[h]
14
t[h]
0
(a)
(b)
(a)
16
(b)
1.1.6. Hladnjaci
Hladnjaci su elektromehanike komponente. Uloga im je da sauvaju druge komponente
velike snage od pregrevanja. Preuzetu toplotu izbacuju u okolinu (obino u okolni vazduh).
Redovno se prave od aluminijuma uz odgovarajue oblikovanje da se dobije velika povrina
(rebrasti profili).
Za hladnjake najvaniji podaci su toplotna otpornost i dimenzije. Toplotna otpornost se
rauna po formuli:
RT
T
..........................................................................................................................(1.13.)
P
gde je:
T prirataj temperature hladnjaka,
P snaga predata hladnjaku.
Hladnjak se mora tako dimenzionisati da temperatura elementa koji se hladi ne poraste iznad
dozvoljene vrednosti. Treba polaziti od najvie mogue temperature okoline i treba uzeti u obzir i
unutranje prirataje temperature komponente koja se hladi. Po potrebi efekat hlaenja se moe
pojaati dogradnjom ventilatora ili cirkulacijom tenog medijuma kroz hladnjak.
U veini sluajeva komponenta koja se hladi ne sme da bude u galvanskoj vezi sa
hladnjakom. Ranije za izolaciju je korien liskun poto je liskun dobar elektrini izolator a ujedno i
dobar provodnik toplote.
Zbog loih mehanikih osobina (krtost) danas se umesto liskuna koristi silikonska guma.
Zahvaljujui svojoj elastinosti, silikonska guma ve pod laganim pritiskom ispunjava neravnine na
kontaktnim povrinama hladnjaka i elementa koji se hladi. Takoe je prednost da se efekat hlaenja
ne kvari ni nakon velikog broja ciklusa grejanja i hlaenja, isto se ne moe rei u vezi liskuna.
Ako je mogue, hladnjak treba postaviti van kutije ureaja (moe da se koristi kao jedan zid
kutije), inae se moe oekivati pregrevanje celog ureaja. Alternativno reenje je da se obezbedi
kanal za prolaz vazduha za hlaenje kroz kutiju (pravei odgovarajue rupe).
Hladnjaci se obino ne obeleavaju na elektrinim emama.
1.1.7. Prekidai
Uloga prekidaa je modifikacija elektrinih kola po potrebi (povezivanje ili razdvajanje
izvesnih taaka). Upravljanje sa njima moe biti mehaniko (pritiskom, povlaenjem...),
elektromagnetom (sopstvenom ili spoljnom strujom), pod uticajem temperature (reagovanje na
sopstveno grejanje ili spoljno grejanje), ili elektronsko (solid state releji).
Osnovni podaci kod prekidaa su broj polova i broj poloaja, opteretljivost i parametri
upravljanja. Pol je pokretni deo prekidaa koji moe da spaja odreene izvode prekidaa. Kod
prostijih prekidaa postoji samo jedan pola ali za istovremeno obavljanje sloenijih funkcija
prekidanja prave se viepolni prekidai.
Broj poloaja definie u koliko razliitih poloaja se moe dovesti pol. U veini sluajeva
nakon prebacivanja prekidai ostaju u novom poloaju, inae je re o tasteru.
U vezi opteretljivosti navode se izvesni naponi i struje. to se tie napona, vano je koliki
napon moe da izdri prekida u toku iskljuivanja i u iskljuenom stanju. U vezi struje potrebno je
znati termiku struju (vrednost koju prekida moe da tolerie u ukljuenom stanju) i struju
prekidanja (struja koja moe da postoji pre iskljuivanja odnosno u toku iskljuivanja).
17
Bitno je znati da i u pogledu napona i u pogledu struje vae bitno drugaiji podaci pri
naizmeninoj i pri jednosmernoj struji za isti prekida. Mnogo je lake prekinuti naizmeninu struju
jer elektrini luk koji se javlja izmeu kontakata u toku prekidanja, prirodno se gasi pri prolascima
naizmenine struje kroz nulu to nije sluaj kod jednosmerne struje. Iz ovog razloga naizmenina
opteretljivost prekidaa je uvek daleko vea od jednosmerne.
Mehaniki prekidai se mogu aktivrati prebacivanjem, potiskivanjem, povlaenjem,
okretanjem itd.
Kod elektromagnetnih prekidaa (releji, kontaktori, zatitni prekidai) treba zadati struju,
napon i otpornost namotaja koji vri upravljanje. Treba znati da li se upravljanje vri jednosmernom
ili naizmeninom strujom.
Namotaji elektromagnetnih prekidaa koji se upravljaju naizmeninom strujom su manji od
onih za jednosmernu struju. U toku aktiviranja krene velika struja kroz namotaj zbog male
impedanse namotaja. U toku ukljuivanja zatvori se jezgro namotaja, poraste impedansa i pobudna
struja padne na malu vrednost (koju prekida moe da izdri trajno).
Pri upravljanju jednosmernom strujom vrednost struje se ne menja u toku ukljuivanja,
namotaj se dimenzionie tako da moe trajno da izdri veliku struju koja je potrebna za
ukljuivanje.
Kod svakog elektromagnetnog prekidaa postoji izvestan histerezis u upravljanju: potreban
je znatno vei signal za aktiviranje nego to je potrebno za odravanje stanja. U ovom pogledu
problemi se obino pojavljuju pri iskljuivanju: ako upravljaki signal ne padne ba na nultu
vrednost, prekida moe (grekom) da ostane u ukljuenom stanju.
Kod elektronskih prekidaa struju ne prenose mehaniki kontakti ve se otvara/zatvara
izvestan poluprovodniki kanal. Poto i tu ima potrebe za galvanskim odvajanjem kanala od
upravljakog signala, obino se koristi optika sprega.
S obzirom da postoji velik broj razliitih vrsta prekidaa, koristi se i veliki broj grafikih
oznaka. Nekoliko od njih je prikazano na slici 1.10.
1.1.8. Elementi za spajanje
Pod elementima za spajanje se podrazumevaju razliiti elektronski elementi ija uloga je da
omoguavaju elektrino sprezanje i rasprezanje izmeu odreenih delova ureaja. Tu ubrajamo
redne stezaljke, konektore, utikae itd.
Redne stezaljke su metalni kontakti sa vijkom zaliveni u plastini nosa. Kod nekih postoje
izvodi za lemljenje, kod nekih ne. Njihova uloga je da unutranje oienje ureaja uine lakim i
pouzdanijim.
Konektori se sastoje iz metalnih vrhova ili aura koji su zaliveni u plastini nosa. Tako
formirane komponente se leme u tampanu plou ili se montiraju na kabel. Sastavljanjem dela sa
vrhovima i dela sa aurama moemo meusobno spajati tampane ploe, kabel sa tampanom
ploom, itd.
Utikai omoguavaju spajanje odreenih taaka jedno po jedno. I ovi se sastoje od metalnih
vrhova i aura ali su znatno masivnije izvedbe. Obino se koriste za povezivanje instrumenata u
merno kolo.
Osnovni podaci u vezi elemenata za spajanje su broj kontakata (vrhovi ili aure), dimenzije i
opteretljivost u pogledu napona i struje. Struja je limitirana zagrevanjem usled prelazne otpornosti
kontakata a napon je odreen probojnim naponom plastinog nosaa.
18
(a)
(b)
(c)
(d)
1
2
3
4
5
1
2
3
4
5
(a)
(b)
(c)
1.1.9. Osigurai
U vanrednim situacijama (preoptereenje, kratak spoj) u elektronskim ureajima se
pojavljuju prevelike struje. Te prekostruje mogu da stvaraju znaajne probleme za ureaj i okolinu,
moe da nastupi i poar.
Protiv prekostruja ureaj se moe zatititi primenom osiguraa. Zatita se ostvaruje na taj
nain to osigura u kritinom momentu odvoji potroa od izvora energije. Treba odmah naglasiti
da osigurai ne mogu da se koriste za tano ogranienje struje odnosno snage jer postoje velike
tolerancije meu krivama okidanja pojedinih osiguraa. Takoe je vano napomenuti da je okidanje
osiguraa relativno spor proces sem ako je prekostruja viestruka od nazivne (kratak spoj).
Iz sporosti okidanja sledi da se osigurai ne mogu koristiti za zatitu poluprovodnikih
komponenti ali uspeno tite tampane veze, oienja, prekidae, konektore i druge
elektromehanike komponente
Na osnovu principa rada razlikujemo topljive, elektromagnetne i termike osigurae.
Aktivni deo kod topljivih osiguraa je jedna tanka nit koja se usled prekostruje pregreje i
istopi i time prekine strujni krug u kome se nalazi. Vreme reagovanja (topljenja) se moe fabriki
podeavati zato razlikujemo brze, obine i spore osigurae koji se redom obeleavaju slovima F, M
i T. Brzi osigurai pruaju bolju zatitu ali kod potroaa kod kojih se regularno pojavljuju
prekostruje nakon ukljuivanja (motor, transformator, prekidako napajanje) neophodno je koristiti
spore osigurae.
to se tie mehanike izvedbe topljivih osiguraa, postoje staklene, porculanske i ploaste
izvedbe. Kod staklenih osiguraa nit se namesti du osovine jedne staklene cevice iji krajevi se
zatvaraju metalnim kapicama. Sline konstrukcije su i osigurai predvieni za povrinsku montau
stim da se koristi keramiko telo i dimenzije su znatno mamje. Stakleni osigurai se ili montiraju na
19
elastine metalne nosae u tapanoj ploi ili se postavljaju u plastina kuita montirana na zid
kutije.
Telo porculanskih osiguraa je vretenastog oblika, aktivni deo se nalazi du osovine, krajevi
su zatvoreni sa metalnim kapicama. Obino se primenjuju u energetici jer se na ovaj nain mogu
proizvesti osigurai za veliki napon i veliku struju.
Ploaste osigurae najvie primenjuju u industriji automobila. Dve ploice koje ujedno ine
izvode povezuju sa tankom provodnom trakom, a zatim se sve to zalije u plastino kuite. Ovako
dobijeni osigurai su relatino sporog okidanja, pogodni su za niske napone i velike struje.
Elektromagnetni osigurai su u stvari prekidai koji se iskljuuju sopstvenom strujom. Vrlo
su popularni jer nakon aktiviranja mogu se ponovo vratiti u radni poloaj (nita ne pregori) i ujedno
mogu da slue i kao prekidai za ukljuivanje/iskljuivanje ureaja (mada ne mogu da podnesu
toliki broj prekidanja kao pravi prekidai).
Termikih osiguraa ima dve vrste: topljive i bimetalne izvedbe. Topljivi termiki osigurai
sadre specijalnu leguru koja se topi na tanoj temperaturi i time se prekine strujni krug. Ugrauju
se u namotaje transformatora i motora, nametaju se pored grejaa i na taj nain pruaju zatitu od
pregrevanja.
Aktivni deo bimetalnih termikih osiguraa ini jedno pare lima presovano od dve vrste
metala. Usled razliitog termikog koeficijenta irenja, pri promeni temperature, dolazi do
deformacije lima. Na odreenoj temperaturi deformacija bude tog nivoa da se prekinu kontakti
vezani na lim i time se prekine strujni krug. Lim moe da se greje usled struje kroz njega (u sluaju
zatite motora) ili od okoline (zatita grejaa).
Za razliku od drugih osiguraa termiki osigurai iskljuuju pri dosta tanoj vrednosti struje
odnosno temperature. Kod bimetalnih osiguraa redovno postoji i mogunost podeavanja praga
iskljuivanja.
Pored dimenzija osnovni tehniki podaci za osigurae su nazivna vrednost struje i napona
(kod termikih osiguraa i temperatura). Nazivnu struju osigurai mogu da izdre trajno, reagovanje
se deava iznad te struje. Vreme reagovanja zavisi od veliine prekostruje to se daje u vidu
dijagrama
Nazivni napon predstavlja maksimalnu vrednost napona koju osigura moe da trpi u toku
prekidanja strujnog kola. U sluaju pogrenog dimenzionisanja moe da se desi da pri prekidu niti
struja nastavi da tee kroz nastali elektrini luk. Tako nastaju veliki gubici to dovodi do razaranja
tela osiguraa i razorno dejstvo moe da se proiri i na okolinu.
I kod osiguraa vai primedba koja je data kod prekidaa: mnogo lake se prekida
naizmenini strujni krug poto se u tom sluaju luk prirodno gasi pri prolascima naizmenine struje
kroz nulu. Osigurai konstruisani za veliki jednosmerni napon su zato nesrazmerno veliki.
Grafiki simboli za razne tipove osiguraa su dati na slici 1.12.
Slika 1.12. Grafiki simboli
osiguraa: a) topljivi osigura, b)
elektromagnetni osigura, c)
bimetalni osigura.
(a)
(b)
(c)
1.1.10. Senzori
Senzori su komponente koje primaju i pretvaraju neelektrine signale sredine u kojoj se
nalaze. Veliina koju treba detektovati i pretvarati moe biti temperatura, pomeraj (translacija,
rotacija, istezanje), pritisak, svetlost ili drugo elektromagnetno zraenje, magnetno polje itd.
20
(a)
(b)
(c)
ice sa lak izolacijom se uglavnom koriste za namotaje elektrinih maina. Lak je dobar
elektrini izolator, podnosi dosta visoke temperature, na alost mehaniki je jako osetljiv poto se
koristi vrlo tanak sloj laka. Ipak za namotavanje su ove ice najbolje jer omoguavaju racionalno
korienje prostora za motanje (izolacioni sloj zauzima samo mali deo preseka), takoe preko njih
se ostvaruje efikasan prenos toplote iz unutranjosti elektrinih maina.
PVC izolacija je jeftina, elastina i veliki joj je probojni napon. Nedostatak je to se PVC
ve na 70oC omeka a oko 0oC je ve jako krut, lomljiv. Takoe je nedostatak to su joj veliki
dielektrini gubici na visokim frekvencijama, zato se ne moe koristiti u radiotehnici. Gubici
polietilena su znatno manji, zato se na primer izolacija antenskih kablova pravi od polietilena.
Prednost gumene izolacije je to izdrava visoke temperaturu i ne gubi elastinost u irokom
temperaturnom podruju.
Osnovni tehniki podaci u vezi kablova su broj ila (provodnika), presek provodnika, sastav
i konstrukcija izolacionog sistema. Provodnici se mogu praviti od pune ice i od licni. Licnasti
kablovi se mnogo lake savijaju i oblikuju i tee se lome. Presek kabla moe biti okrugao ili
pljosnat (trakasti kablovi). Za prenos osetljivih signala koriste se irmovani kablovi. Kod tih
kablova ispod spoljne izolacije nalazi se metalni plat koji priguuje razne smetnje.
1.1.12. Kutija ureaja
U veini sluajeva elektronski ureaji se ugrauju u kutiju koja sa jedne strane pridrava,
fiksira odreene blokove i komponente, sa druge strane prua zatitu od mehanikih oteenja,
praine, hemikalija i stranih polja. Kutija se moe napraviti od metala ili od plastike. Prednost
plastike je to obezbeuje besplatnu izolaciju to ini suvinim druge metode zatite od opasnog
napona dodira. Mana je to veina plastinih materijala se omeka pri porastu temperature, loe
odvode toplotu nastalu u kutiji i postoji opasnost od poara.
Metalne kutije (elik ili aluminijum) bolje podnose mehanika optereenja i poviene
temperature. Kod njih obavezna je primena zatitnog uzemljenja. Pri unutranjoj montai mora se
paziti da se delovi ureaja pod opasnim naponom ne smeste blizu metalnih delova kutije.
Pri montai delovi ureaja se mogu fiksirati direktno na zidove kutije ili na neki ram ili ine.
Poeljno je drati se pravila da spolja treba da su pristupani samo oni vijci koji slue za otvaranje
kutije.
Kod velikoserijskih proizvoda proizvoai konstruiu svoju kutiju ili im to neko drugi
iskonstruie. Kod pojedinanih i maloserijskih proizvoda na raspolaganju je veliki izbor gotovih
tipskih kutija. U sluaju skromnijih zahteva, uz pomo odgovarajuih alata za seenje i savijanje
lima kutija se moe napraviti i u kunoj reiji.
22
Poluprovodnika dioda je dvoslojne strukture (slika 1.15) koja se formira tako da se u jedan
deo poluprovodnike ploice (P sloj) dodaju primesni atomi iji je broj valentnih elektrona manji od
broja valentnih elektrona polaznog poluprovodnika dok se u drugi deo (N sloj) dodaju atomi sa
veim brojem valentnih elektrona. U P sloju na mestu valentnih elektrona postoji manjak elektrona
to odgovara pozitivnom naelektrisanju (upljina), isto moe da se pomera pod uticajem elektrinog
polja i moe da uestvuje u provoenju elektrine struje. U N delu postoje slobodni elektroni koji
takoe mogu da provode struju.
23
A
P
N
K
Povezivanjem diode u spoljno kolo struja moe da potekne od P sloja prema N sloju a u
suprotnom smeru ne moe da doe do proticanja struje. To se objanjava time to elektrino polje
usmereno od P dela prema N delu moe da prebaci upljine u N oblast i elektrone u P oblast, a pri
suprotnom smeru elektrinog polja ne postoje nosioci koji bi prelazila preko granine oblasti (PN
spoj). Postojei nosioci naelektrisanja pod uticajem spoljnog polja e se u ovom sluaju udaljiti od
granine oblasti. Time se objanjava usmerako dejstvo diode.
Nakon dopiranja primesnim atomima na poluprovodniku ploicu se prikljue izvodi (na P
deo se prikljuuje anoda A, na N deo katoda K) i ugrade je u odgovarajue kuite.
Strujno-naponska karakteristika poluprovodnike diode je eksponencijalna, moe se opisati
sledeom formulom:
I I S (e
V
VT
1) I S (e
qV
kT
1) .........................................................................................(1.14.)
gde je:
IS struja zasienja,
faktor koji zavisi od primenjenog poluprovodnika (konstanta),
VT termiki napon,
q naelektrisanje elektrona,
k Boltzmanova konstanta,
T apsolutna temperatura.
Stvarna karakteristika je prikazana na slici 1.16. Obino se smatra da je ova karakteristika
dobra aproksimacija idealne karakteristike sa slike 1.14. U inverznom smeru struja je zaista
zanemarljiva (I=-IS0) , meutim u direktnom smeru neophodno je uzeti u obzir konaan prag
otvaranja odnosno pad napona (obino spada u opseg od 0,5V do 1V). U sluaju velikog inverznog
napona kod stvarne diode se pojavljuje proboj (slika 1.16).
Pri priblinoj analizi elektronskih kola sa diodama koriste se modeli dati na slici 1.17. U
direktnom smeru pad napona se uzima u obzir sa naponskim generatorom konstantnog napona (VD),
nezavisno od vrednosti struje, dok u inverznom smeru prosto prekidamo granu koja sadri diodu.
Smer polarizacije diode (direktan ili inverzan) treba odrediti iz preostalog dela kola. Na visokim
frekvencijama odnosno u prekidakom reimu treba uzeti u obzir parazitne kapacitete
poluprovodnikih slojeva i konano vreme ukljuivanja/iskljuivanja.
Pored osnovne varijante poluprovodnike diode razvijeno je i nekoliko posebnih vrsta. To
su: Zener-ova dioda, tunel dioda, varikap dioda i Schottky-jeva dioda. Grafiki simboli za razne
diode su dati na slici 1.18.
Zener-ova dioda je predviena da trajno radi u probojnoj oblasti, naravno inverznu struju
odnosno snagu gubitaka (proizvod napona i struje) treba ograniiti. Poto je probojni napon
relativno stabilne vrednosti, Zener-ove diode su pogodne za formiranje izvora referentnog napona
ali mogu da se koriste i za ogranienje napona (zatita od prenapona).
24
~
~
+
A I
D
VD =const.
K
(a)
A I =0
D
(b)
Karakteristika tunel diode nije monotono rastua, ve sadri jedan segment sa negativnom
diferencijalnom otpornou. Zahvaljujui negativnoj otpornosti sa tunel diodom se mogu
konstruisati oscilatori, modulatori itd. za visoke uestanosti.
Slika 1.18. Grafiki simboli za
razne diode: a) obina dioda, b)
Zener-ova dioda, c) tunel dioda,
d) varikap dioda, e) Schottkyjeva dioda. Kod svih oznaka
gornji kraj je anoda.
(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
- Dioda se kratkotrajno moe opteretiti sa vrnom strujom koja je obino za red veliine
vea od radne struje. Detaljniji katalozi posebno daju ponavljajuu (IFRM) i jednostruku vrnu
vrednost struje (IFSM).
- Probojni napon (VBR) je najvei napon do koje dioda moe da se primenjuje.
- Pri naglom prelasku iz direktnog smera u inverzni, kroz diodu moe u kratkom vremenu da
proe znaajna struja dok se ne isprazne svi nosioci naelektrisanja iz okoline PN spoja. To kratko
vreme je vreme oporavka diode (trr). Po ovom kriterijumu diode delimo na obine, brze i ultrabrze.
U zavisnosti od struje, napona i oblasti primene poluprovodnike diode se ugrauju u razna
kuita, od koji je nekoliko prikazano na slici 1.19.
(a)
(b)
(c)
(d)
Slika 1.19. Razni oblici kuita za diode: a) kuite za povrinsku montau SOD123, b) aksijalno kuite DO-41, c) plastino kuite TO-220AC, d) metalno kuite
DO-4 sa navojem.
26
C
P
B
P
P
E
(a)
(b)
Tipian nain polarizacije NPN tranzistora je dat na slici 1.21. Po navedenoj emi spoj
kolekto-baza (CB) je inverzno polarizovan odakle bi sledilo da ne provodi struju odnosno da u
glavnom strujnom kolu nema struje. To e i vaiti sve dok ne pokrenemo struju u pomonom
strujnom kolu. Pri pozitivnoj polarizaciji spoja BE krene pomona struja, dovode se nosioci
naelektrisanja u blizinu spoja kolektor-baza to dovodi do nastanka glavne struje.
VEE
VCC
RE
RC
Postepenom promenom struje u pomonom strujnom kolu struja u glavnom strujnom kolu se
takoe menja postepeno (to je takozvani linearni ili pojaavaki reim), a skokovita promena
dovodi do ukljuivanja/iskljuivanja glavne struje (prekidaki reim). U oba sluaja snaga signala
primenjenog u pomonom strujnom kolu je za redove veliina manja od snage regulisane u
glavnom strujnom kolu.
Osnovni problem oko matematikog opisivanja tranzistora je da treba dati vezu izmeu tri
napona (VBE, VCB, VCE) i tri struje (IC, I E, IB). Olakavajua okolnost je da su samo po dva napona i
dve struje meusobno nezavisne, trea se uvek moe izraziti kao zbir ili razlika prve dve.
Od raznih matematikih modela za opisivanje tranzistora zlatnu sredinu (u pogledu
sloenosti i tanosti) ine Ebers-Moll-ove jednaine. Za NPN tranzistor te jednaine su sledee:
I E I SE (e
V BE
VT
1) R I SC (e
VBC
VT
1) ..............................................................................(1.15.)
27
I C I SC (e
V BC
VT
1) F I SE (e
VBE
VT
1) ............................................................................(1.16.)
gde je:
ISE struja zasienja spoja BE,
ISC - struja zasienja spoja BC,
F - faktor strujnog pojaanja od emitora prema kolektoru,
R faktor strujnog pojaanja od kolektora prema emitoru.
Odgovarajuim promenama predznaka jednaine (1.15) i (1.16) se mogu primeniti i na PNP
tranzistor. Prvi lanovi na desnim stranama jednaina daju struje odgovarajueg PN spoja za sluaj
da ne postoji meusobni uticaj PN spojeva, dok drugi lanovi upravo potiu od meusobnog uticaja
(tranzistorski efekat).
Pri grafikom prikazivanju navedenih jednaina ne moe se govoriti o krivama nego o
familijama krivih. Oblik krivih zavisi od toga, izmeu kojih promenljivih se prikazuje veza, ali i od
toga koji izvod se smatra za ulaz, izlaz i referentnu taku. Slika 1.22 prikazuje tipinu familiju
ulaznih karakteristika a na slici 1.23 su izlazne karakteristike. U oba sluaja emitor je uzet za
zajedniku taku u pomonom i glavnom strujnom kolu. U ovakvom sluaju govorimo o vezi
tranzistora sa zajednikom bazom. Na slian nain se moe formirati i veza sa zajednikim
kolektorom i zajednikom bazom.
IB[uA]
VCE=0V
VCE=0,2V
100
VCE=5V
80
60
40
20
-5
V [V]
IC[mA]
IB=40uA
4
IB=30uA
IB=20uA
IB=10uA
IB=0uA
28
10 12
VCE[V]
I C I B ........................................................................................................................(1.17.)
gde je:
faktor strujnog pojaanja od baze prema kolektoru.
Napon VBE je priblino konstantne vrednosti u celom aktivnom reimu. Po tome u aktivnom
reimu za priblini proraun tranzistorskih kola moemo koristiti mrene modele prikazane na slici
1.24 (modeli za velike i male signale). Pri upotrebi tranzistora na visokim frekvencijama potrebno
je uzeti u obzir i parazitne kapacitete izmeu slojeva poluprovodnika to je na slici 1.24.b
naznaeno isprekidanom linijom.
C
IB
+ VBE=const.
C
r
IB
gmVbe
C
(a)
(b)
VBEsat
=const.
C
VCEsat
=const.
E
Ako se tranzistor naizmenino nalazi u zasienju i zakoenju i ini brze prelaze preko
aktivnog reima, govorimo o prekidakom reimu. U prekidakom reimu rade tranzistori u
digitalnoj tehnici i u energetskoj elektronici.
Inverzni aktivni reim nastupa ako, u odnosu na aktivni reim, emitor i kolektor zamene
mesta. Ovakva kombinacija se retko primenjuje.
Granice oblasti sigurnog rada daju se preko takozvanog SOAR dijagrama (safe operating
area oblast sigurnog rada) (videti sliku 1.26). Pored osa IC i VCE navedena oblast je omeena
29
IC
ICM
III
IV
II
V
BVCE CE
(a)
(b)
(e)
(c)
(f)
(d)
(g)
P
S
N
D
N
G
G
D
(a)
(b)
Princip rada jfeta je relativo prost. Bez polarizacije PN spojeva (VGS=0) kanal provodi
relativno dobro. Pri inverznoj polarizaciji isprazne se nosioci naelektrisanja iz dela kanala u okolini
PN spoja i time se smanjuje provodnost kanala. Kontrola kanala moe da bude postepena
(pojaavaki reim) ili skokovita (prekidaki reim).
Kod jfetova se ne primenjuje direktna polarizacija. To prilino uproava modelovanje jer se
uvek moe uzeti da je struja upravljake elektrode (gejt) uvek jednak nuli. Ponekad tranzistori sa
efektom polja se zovu i unipolarni tranzistori jer, u zavisnosti od tipa, struju provode ili samo
elektroni ili samo upljine.
Matematiki opis jfeta daje formula:
2
V
VDS VDS
GS
............................................................................(1.18.)
I D I DSS 2
1
VP
VP VP
gde je:
31
V
V
I D 2 I DSS GS 1 DS .........................................................................................(1.19.)
VP
VP
RDS
VP
. ..................................................................................................(1.20.)
VGS
2 I DSS
1
VP
.....................................................................................................(1.21.)
ID
IDSS
VGS
Vp
32
I D[mA]
VGS=0V
VGS=-1V
VGS=-2V
VGS=-3V
VGS=Vp
0
VDS[V]
Cgd
G
Cgs
D
g mVgs
ID=f(VGS,VDS)
S
(a)
(b)
Jfetovi imaju brojnu primenu i u analognoj i u digitalnoj tehnici i kao diskretne i kao
integrisane komponente. Poto se ne proizvode komponente za vee snage, koriste se samo nekoliko
kuita za povrinsku montau i kuite TO-92 spomenuto kod bipolarnih tranzistora.
Osnovni tehniki podaci za jfetove su probojni naponi (BVGS, BVDS), maksimalna struja
drejna (IDMAX) i maksimalna snaga gubitaka (PDMAX). Ovi podaci odreuju granice oblasti sigurnog
rada. Dodatni podaci su napon stiskanja kanala (VP) i struja zasienja (IDSS).
1.2.4. Mosfetovi
Drugu grupu unipolarnih tranzistora odnosno tranzistora sa efektom polja ine mosfetovi
razliite vrste. Skraenica MOS (metal-oxide-semiconductor) upuuje na troslojnu strukturu od
metala, silicijum dioksida kao izolatora i poluprovodnika (slika 1.32).
Al
SiO2
Si
33
Sloj poluprovodnika (Si-silicijum) ini kanal iju provodnost treba da modifikuje napon
doveden na sloj metala (Al-aluminijum). Eventualnu galvansku spregu izmeu sloja metala i
poluprovodnika spreava sloj oksida sa izolacionim svojstvom.
Kanal moe biti od N tipa ili P tipa poluprovodnika; po tome razlikujemo N kanalne i P
kanalne mosfetove. Za razliku od jfetova gde je dovedni napon na gejt mogao samo da smanji
provodnost kanala, ovde smo svedoci dvojakog ponaanja. Kod takozvanih mosfetova sa ugraenim
kanalom zavisno od smera polarizacije na gejtu provodie struju bolje ili loije nego bez
polarizacije. Kod mosfetova sa ugraenim kanalom bez polarizacije nema struje kroz kanal.
Grafiki simboli i prenosne karakteristike za sva etiri mogua tipa mosfeta su prikazane na slici
1.33.
D
G
S
G
S
ID
ID
VGS
(a)
ID
S
ID V
GS
VGS
VGS
(b)
(c)
(d)
D
G
(a)
(b)
Familija izlaznih karakteristika je u svakom sluaju slina (slika 1.35) s tim da se razlikuje
opseg za napon VGS i razliit je smer struje ID i napona VDS kod N kanalnih i P kanalnih izvedbi.
34
I D[mA]
VGS5
VGS4
VGS3
VGS2
VGS1
0
VDS[V]
Za mosfetove sa ugraenim kanalom vai isti matematiki model kao za jfetove. Kod
varijante sa indukovanim kanalom meutim u triodnoj oblasti koristi se jednaina (za N tip kanala):
2
I D K 2VGS VT V DS V DS
........................................................................................(1.22.)
gde je:
K odgovarajua konstanta,
VT prag otvaranja.
Za male vrednosti VDS jednaina 1.22 se uproava na oblik (Omska oblast):
I D K 2VGS VT VDS .................................................................................................(1.23.)
U ovom sluaju moe se smatrti da je kanal ustvari naponom kontrolisana otpornost sledee
vrednosti:
R DS
1
2 K VGS VT
......................................................................................................(1.24.)
Poveanjem napona VDS iznad granice VDS=VGS-VT ulazi se u oblast zasienja. Tu prestaje
dalji porast struje, vai formula:
2
I D K VGS VT .........................................................................................................(1.25.)
Ako je VGS<VT, mosfet ne provodi struju
Slian matematiki model vai za mosfetove sa indukovanim P kanalom, s tim da treba
promeniti odreene predznake odnosno smerove napona i struje.
to se tie mrenog modela, mosfet se moe zameniti sa kontrolisanim strujnim
generatorom ali treba uzeti u obzir razlike izmeu pojedinih oblasti rada (slika 1.36.a). Za male
signale strujni generator se moe linearizovati, a na visokim frekvencijama treba uzeti u obzir uticaj
35
parazitnih kapaciteta mosfeta (slika 1.36.b). Isti modeli su dati kod jfetova, razlika je samo u
jednainama koje prate te modele.
Cgd
G
Cgs
D
g mVgs
ID=f(VGS,VDS)
S
(a)
(b)
Osnovni tehniki podaci u vezi mosfetova su granice oblasti sigurnog rada (BVGS, BVDS,
IDmax, PDmax) i parametri modela (VP odnosno VT, IDSS odnosno K, a za male signale gm). Kod veine
diskretnih mosfetova prag otvaranja (VT) je standardizovan, spada u opseg od 2V do 4V, a kod jedne
manje grupe (takozvani logic level tipovi) je izmeu 1V i 2V .
Mosfetovi se prave za razne snage. Za manje snage (PDmax<1W) koristi se kuite TO-92 ili
neko od kuita za povrinsku montau. Za vee snage su karakteristina plastina kuita TO-220 i
TO-247, metalno kuite TO-3 i razni moduli (videti sliku 1.27). Veliki broj mosfetova se koristi u
integrisanoj tehnici za neka analogna kola ali su mnogo brojnije digitalne primene.
Struktura snanih mosfetova odstupa od gore prikazane. Princip rada je isti, meutim kanal
potrebnog velikog preseka i male duine ostvaruju vertikalnim rasporedom, okomito na ravan
poluprovodnike ploice (slika 1.37). Veina tih komponenti je sa N tipom kanala poto su im
karakteristike bolje u odnosu na P tipove. Kanal N tipa se formira u uzanoj P oblasti ispod gejta,
pod uticajem pozitivnog prenapona na gejtu. Elektroni koji ine glavnu struju polaze iz N oblasti
ispod sorsa, prolaze kroz kanal ispod gejta i ulaze u N oblast koja je vezana na drejn. Komponente
velike snage dobijaju tako to ostvare velik broj elija prikazanih na slici 1.37 po celoj povrini
poluprovodnike ploice i nak kraju ih spoje paralelno.
G
S
N
SiO2
N
P
N
1.2.5. Tiristori
Kao prva komponenta koja je mogla da regulie znaajne nivoe snage pojavio se tiristor
krajem 1950-tih godina. Nasuprot ogrnienoj upravljivosti (problematino je iskljuivanje tiristora)
sve do dananjeg dana je u irokoj upotrebi.
Struktura tiristora, ekvivalentna ema za objanjenje principa rada i grafiki simbol su
prikazani na slici 1.38. U etvoroslojnoj strukturi naizmenino su smeteni P i N slojevi. Tiristor se
36
preko izvoda sa gornjeg i donjeg sloja (A-anoda, K-katoda) ukljuuje u glavno strujno kolo u kojoj
e funkcionisati kao prekida. S unutranjeg P sloja pravi se izvod za upravljaku elektrodu (G-gejt)
A
A
Q1
P
N
P
N
Q2
G
K
(a)
(b)
(c)
Bez upravljake struje tiristor ne provodi glavnu struju ni u kom smeru, ak i da postoji
odgovarajui polarizacioni napon izmeu anode i katode. Prelazak u provodno stanje i odravanje
tog stanja se moe pratiti preko ekvivalentne eme na slici 1.38. Upravljaka struja koja se propusti
od gejta prema katodi pobuuje NPN tranzistor (Q2), usled ega nastaje struja kolektora tog
tranzistora. Struja kolektora NPN tranzistora upravlja PNP tranzistorom (Q1) pokree struju
kolektora tog tranzistora. Ta kolektorska struja ulazi u isti vor kao upravljaka struja tiristora, pa
ga moe zameniti. Na taj nain nastaje samodree provodno stanje. Glavna struja moe da tee od
anode prema katodi bez stalnog prisustva upravljake struje, dovoljno je dovesti jedan kratak
impuls struje (nekoliko s) na gejt.
Iz ekvivalentne eme moe se izvesti i matematiki model tiristora. Polazei od Ebers-Mollovih jednaina za pojedine tranzistore izvodi se formula za struju anode:
IA
1 I G I CO1 I CO 2
.................................................................................................(1.26.)
1 1 2
gde je:
1, 2 faktori strujnog pojaanja za pojedine tranzistore,
ICO1, ICO2 struje zasienja pojedinih tranzistora.
Pre ukljuivanja (paljenja) faktori strujnog pojaanja su jednaki nuli. Pod dejstvom
upravljake struje 1 i 2 raste, kad se postigne kritina vrednost 1+ 2=1, dalje IA moe da opstane
i pri IG=0.
Na osnovu ekvivalentne eme ne moe se zakljuiti jednoznano da se tiristor ne moe
iskljuiti prekidanjem struje gejta odnosno eventualnom promenom smera upravljake struje.
Takvim pokuajima meutim moemo modifikovati samo provodnost delova ploice oko gejta,
ostali delovi ostaju u provodnom (samodreem) stanju. Do iskljuivanja tiristorske strukture dolazi
samo ako, zbog spoljnih razloga, struja u glavnom strujnom kolu padne na malu vrednost (IA<IH),
eventualno pokua da krene u suprotnom smeru. U naizmeninim strujnim kolima struja prirodno
pada na nulu i menja smer, dok u jednosmernim kolima moraju se primeniti posebna kola za
gaenje tiristora.
Tiristor se moe opisati sa dve karakteristike: jedna je ulazna karakteristika (igra ulogu pri
dimenzionisanju kola za paljenje), druga je izlazna karakteristika (opisuje ponaanje tiristora u
glavnom strujnom kolu. Ulazna karakteristika (slika 1.39.a) praktiki odgovara karakteristici jednog
PN spoja, eventualno vre prespajanje spoja jednim otpornikom.
37
IA
IG
IG>0 IG=0
IH
VRRM
~
~
~
~
VAK
VDRM
VGK
(a)
(b)
38
I12
M1
V12
M2
A
0
iG(t)
G
K
Dijak je dvosmerna komponenta kao trijak samo to nema gejt nego se pali dovoenjem u
probojnu oblast. Dijaci se koriste u raznim kolima za paljenje. Grafiki simbol i karakteristika je
prikazana na slici 1.42.
I12
1
V12
2
Slino dijaku, i SIDAC je komponenta bez gejta, ali sa znatno manjim padom napona u
provodnom reimu. Koristi se za zatitu od prenapona i u kolima za paljenje. Grafiki simbol i
karakteristika su dati na slici 1.43.
39
I12
1
V12
2
Tiristori se prave za vrlo irok opseg napona i struje (gornja granica je vie kA i kV).
Nekoliko od poznatijih kuita za tiristore je prikazano na slici 1.44.
(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
(f)
Slika 1.44. Kuita tiristora: a) kuite TO-92, b) kuite TO-220, c) kuite TOP-3,
d) kuite TO-208AA, e) kuite TO-209AB, f) kuite TO-200AB.
1.2.6. IGBT
IGBT-i su komponente energetske elektronike koje ine prelaz izmeu bipolarnih tranzistora
i mosfetova. Sam naziv IGBT (Insulated Gate Bipolar Transistor bipolarni tranzistor sa
izolovanim gejtom) upuuje na srodstvo sa bipolarnim tranzistorom. Znaajna je slinost da glavnu
struju ine obe vrste nosilaca (elektroni i upljine).
Po strukturi pak IGBT jako lii na vertikalni mosfet, samo je sa strane kolektora (C) dodat
jedan jako dopiran P+ sloj (slika 1.45.a). Stvarne komponente se dobijaju paralelnim spajanjem
velikog broja ovakvih elija. Grafiki simbol IGBT-a je prikazan na slici 1.45.b.
40
G
SiO2
Slika 1.45. a)
Struktura i b) grafiki
simbol za IGBT.
IGBT szerkezete (a)
N
G
P
N
P+
(a)
(b)
IC
VGE5
IC
VGE4
VGE3
VGE2
VGE1
VCE
VGE
VT
(a)
(b)
41
Poto se ne proizvode komponente za male snage zato se koriste samo kuita TO-220 i
vea od toga (TO-247 i moduli). esto, radi efikasnije primene, vei broj IGBT-a i drugih
komponenti se ugrauje u isto kuite.
1.2.7. Optoelektronske komponente
Optoelektronika je jedna posebna grana elektronike koja se bavi razvojem i primenom
komponenti koje su zasnovane na fotoelektrinom efektu. Taj efekat, kod koga pri nestanku para
elektron-upljina dobija se foton ili pri padu fotona na poluprovodniku ploicu nastaje par
elektron-upljina, objasnio je A. Einstein.
Veina savremenih optoelektronskih komponenti je na bazi poluprovodnika ali postoje i
elektronske cevi kod kojih nastaje emisija elektrona pod uticajem svetlosti ili zrae svetlost pri
bombardovanju sa elektronima.
Klasifikacija optoelektronskih komponenti se vri po tome da li primaju svetlost ili zrae
svetlost. Glavni predstavnici prijemnika svetlosti su fotootpornici, fotoelementi, fotodiode i
fototranzistori. Grafiki simboli tih komponenti su dati na slici 1.47.
(a)
(b)
(c)
(d)
=0
42
IV
(b)
Tu emo spomenuti i indikatore sa tenim kristalima, mada oni nisu na bazi poluprovodnika.
Teni kristali su anizotropni materijali koji se okreu pod uticajem elektrinog polja i time im se
menja sposobnost proputanja svetlosti (zbog toga su neka polja crna a druga su providna). Njihova
prednost u odnosu na LED indikatore je izuzetno mala potronja, nedostatak je meutim da u mraku
mogu da se uine vidljivim samo uz pozadinsko osvetljenje.
43
44
RC ..............................................................................................................................(2.1.)
Slika 2.1. RC
niskopropusnik.
alultereszt kapcsols.
Vi
Vo
Odgovarajui Bode-ovi dijagrami pojaanja i faze su dati na slici 2.2. Sutina tih dijagrama
je da do gornje granine uestanosti:
1
..............................................................................................................................(2.3.)
45
RC niskopropusnik prenosi signale uglavnom bez linearnih izoblienja, a preko toga amplituda
izlaznog signala pada obrnuto srazmerno sa porastom uestanosti, a fazni pomeraj se pribliava
vrednosti od 90o.
Vo /Vi [dB]
1/
(log)
arg(Vo/Vi )
(log)
- /4
- /2
vi (t)
t
Vm
vo(t)
0
t
0
(a)
(b)
(c)
(d)
0
Vm
0
Vm
0
Vm
46
2.1.2. RC visokopropusnik
Zamenom mesta otpornika i kondenzatora u niskopropusniku dobija se RC visokopropusnik
(slika 2.5).
C
Vi
Vo
..................................................................................................................(2.4.)
Vi 1 jRC
Odgovarajui Bode-ovi dijagrami su prikazani na slici 2.6. Iznad donje granine uestanosti
(L=1/) ovo kolo prenosi signale bez slabljenja i faznog pomeraja. Na niskim frekvencijama je sve
vee slabljenje i javlja se pozitivni fazni pomeraj.
Vo/Vi [dB]
1/
(log)
/2
arg(Vo/Vi )
/4
(log)
vi (t)
t
0
Vm
vo(t)
0
47
t
0
Pri dovoenju periodine povorke pravougaonih signala bitan je odnos periode signala
(T=1/f) i vremenske konstante (=RC). Tri karakteristina sluaja su prikazana na slici 2.8. U
sluaju velike vremenske konstante izlazni signal lii na ulazni, samo je eliminisana jednosmerna
komponenta i moe se zapaziti postepeni pad amplitude. Nasuprot ovome, pri maloj vremenskoj
konstanti, na izlazu se dobija naizmenina povorka igliastih impulsa. Amplituda impulsa se
poklapa sa veliinom skoka na ulazu.
Vm
(a)
0
(b)
Vm
(c) 0
Vm
Vm
(d) 0
-Vm
R1
V
I
O I
48
} xR
(b)
(a)
R1
R1+R2
V =xV
V =V
R2
C1
R1
VI
C2
R2
VO
}N1
N1
V = N VI
0
O
V N
0
C1
C2
V =V
C1
C1+C2
I O
Transformatorski razdelnik (slika 2.13) ujedno ukida galvansku vezu izmeu ulaza i izlaza.
Naravno transformator moe i da poveava napon umesto da ga smanjuje.
49
VI
N1
N
N2 VO= N2VI
1
Vo
jC1 R2
...................................................(2.5.)
( j )
Vi
1 j (C1 R1 C1 R2 C 2 R2 ) 2 C1C 2 R1 R2
1
C1C 2 R1 R2
. ............................................................................................................(2.6.)
R1
C1
VI
R2
C2 VO
Iznad i ispod centralne uestanosti izlazni signal se prvo smanjuje postepeno, zatim
srazmerno, odosno obrnuto srazmerno sa promenom uestanosti. To se vidi i iz Bode-ovog
dijagrama (slika 2.15). Na ovaj nain se ne moe dobiti uzani propusni opseg (velika selektivnost)
ali kolo je pogodno za prostija filtriranja.
Vo /Vi [dB]
(log)
2.1.5. LC filtri
Odgovarajuom kombinacijom kalemova i kondenzatora i najsloeniji zadaci filtriranja se
mogu obaviti, jedino snaga signala se ne moe poveati. U principu mogue je razraditi razliita LC
kola, meutim u praksi se najee koriste lestviaste mree. Na slici 2.16 su prikazane uobiajene
veze lestviastih mrea za realizaciju filtara propusnika niskih, visokih i opsega uestanosti.
50
Teorija LC filtara je vrlo sloena ali je takoe dobro razraena. Na raspolaganju su gotove
formule iz kojih se lako izraunava red filtra (broj LC elemenata), odnosno vrednosti konkretnih
induktivnosti i kapaciteta u kolu. Takoe postoje pristupani softveri za projektovanje LC filtara.
L1
R1
(a)
Vi
C1
Vi
C2
L1
Vi
L1
R2
Vo
R2
Vo
R2
Vo
C3
L2
L2
R1
(c)
C3
C2
C1
R1
(b)
L2
C2
C1
L3
C3
R1
R3
Vi
C1
C2
51
Vo
R2
R4
Vo/Vi [dB]
/2
(log)
arg Vo /Vi
(log)
- /2
0 L
1
...........................................................................................................(2.8.)
R
0 RC
Data veza se podjednako koristi i u linearnoj obradi signala i u impulsnoj tehnici.
Q
Vi
Zi
Vo/Vi [dB]
Vo
(log)
Zi
(log)
52
L
C
Ii
R
Vo
Yi
Vo/Ii [dB]
(log)
Yi
53
(log)
VIHmin
GATE-1
VILmax
NM(low)
VOLmax
54
GATE-2
Opteretljivost izlaza logikog kola mogla bi se definisati pomou konkretnih otpornosti ili
struja ali u praksi se radije navode relativne vrednosti. Te relativne vrednosti treba da definiu,
koliko ulaza od slinih logikih kola moe da pobuuje izlaz razmatranog logikog kola, tako da ne
doe do logike greke. U nekim sluajevima, poto se pobuuju delimino kapacitivni potroai,
opteretljivost opada na visokim frekvencijama. Takoe treba uzeti u obzir da opteretljivost nije
jednaka pri niskom i visokom logikom nivou. Za ispravan rad naravno treba uzimati manju
vrednost.
Brzina logikih kola, odnosno kanjenja koja ograniavaju brzinu su predstavljena na slici
2.24. Smatra se da je na ulazu idealni pravougaoni signal a na izlazu se dobija signal sa konanim
vremenom porasta i opadanja i sa odgovarajuim kanjenjima prednje ivice i zadnje ivice. U
primeni su sledee definicije:
- kanjenje silazne ivice: tdHL=t1 t0
- vreme opadanja: tf= t2-t1
- kanjenje uzlazne ivice: tdLH=t4-t3
- vreme porasta: tr=t5-t4
- vreme propagacije silazne ivice: tpLH= t dLH+tf
- vreme propagacije uzlazne ivice: tpLH=tdLH+tr.
vi(t)
vo(t)
t0 t1 t2
t3 t4 t5
U toku rada logika kola troe izvesnu snagu iz napojne jedinice. Ta snaga se pretvara u
toplotu. Primenjena snaga se sastoji iz statikog dela i dinamikog dela. Statiki gubici su prisutni
pri zadravanju logikog kola na pojedinim logikim nivoima, dok dinamiki gubici potiu iz
prekidakog rada tranzistora i znaajni su na viim uestanostima.
Koriena snaga (potronja) je konstrukcijski povezana sa brzinom kola: brzina se redovno
moe poveati samo uz poveanje potronje. Tako se deava da kola najvee brzine i najvee
sloenosti moraju se hladiti forsirano.
2.2.2. Logika kola sa diodama
Najprostija logika kola (logike kapije) se mogu konstruisati povezivanjem dioda,
otpornika i jedinica za napajanje.
Na slici 2.25 je prikazana ema dvoulaznog diodnog I kola. Ulazne promenljive su oznaene
sa A i B, a izlazna promenljiva sa Y. Povezivanjem bilo kog (ili oba) ulaza na masu, izlaz e biti
iznad 0V za vrednost pada napona na diodi, to e se ovde tumaiti kao nizak logiki nivo (logika
nula). Povezivanjem oba ulaza na napon napajanja VCC, kroz diode nema struje i na izlazu se moe
meriti napon VCC, to e se tumaiti kao visoki logiki nivo (logika jedinica).
55
VCC
R
D1
A
Y
D2
B
Kombinaciona tabela koja sadri sve mogue varijacije ulaznih promenljivih je prikazana na
slici 2.26. Prema konvencijama koje se koriste u Boole-ovoj algebri, za ovo kolo se moe napisati
jednaina: Y=AB.
0
0
1
1
0
1
0
1
0
0
0
1
Na slian nain se moe konstruisati diodno ILI kolo (slika 2.27). Tu e se visoki logiki
nivo na izlazu dobiti ako bilo koji ulaz ili oba ulaza dignemo na visoki nivo (VCC). Vezivanjem oba
ulaza na masu, na izlazu se moe meriti 0V to se tumai kao logika nula. Pripadajua
kombinaciona tabela je data na slici 2.28, a Boole-ova jednaina glasi: Y=A+B.
D1
A
D2
Y
56
0
0
1
1
0
1
0
1
0
1
1
1
Treba napomenuti da su navedena diodna logika kola od ograniene koristi. Pre svega, nisu
ispunjeni uslovi u vezi ulaznih i izlaznih logikih nivoa dati na slici 2.23. Dolazi do daljeg
pomeranja logikih nivoa ako, radi realizacije sloenijih logikih funkcija, meusobno poveemo
ovakva logika kola.
2.2.3. Logiki invertor sa tranzistorom
Veza bipolarnog tranzistora prikazana na slici 2.29 ostvaruje logiku NE funkciju. Oblik
prenosne karakteristike V0=f(VI) je prikazan na slici 2.30. Promenom vrednosti otpornosti mogua
su odgovarajua podeavanja na karakteristici.
VCC
R3
R1
A
(VI )
(VO)
R2
VCC
VO
0
0
VCC
Prikazani logiki invertor se moe smatrati za pravo logiko kolo poto daje stabilne logike
nivoe i ima odgovarajue margine smetnji. Mogu se pojaviti problemi oko brzine rada poto,
zavisno od nivoa zasienja, iskljuenje tranzistora moe da traje relativno dugo.
2.2.4. DTL i TTL kola
Sloenija logika kola moemo izgraditi kombinacijom kola iz taaka 2.2.2 i 2.2.3 (DTL
Diode Transistor Logic sklopovi) ili isto u tranzistorskoj tehnici (TTL Transistor Transistor
Logic sklopovi).
Slika 2.31 prikazuje DTL NI kolo zajedno sa svojom kombinacionom tabelom. Komponente
D1, D2, R1 ostvaruju logiku I funkciju, na njih se nadovezuje tranzistorski invertor. Diode D3 i D4
su potrebne radi podeavanja ulaznih logikih nivoa. Bez njih bilo bi nesigurno zakoenje
tranzistora odnosno ne bi se mogala obezbediti odgovarajua margina smetnji pri niskom logikom
nivou na ulazu.
VCC
R3
R1
Y
D1
D3
D4
A
D2
R2
0
0
1
1
0
1
0
1
1
1
1
0
Na slici 2.32 je prikazano TTL NI kolo. Izlazni stepen je reen na slian nain kao kod DTL
kola, s tim da je potreban jedan dodatni tranzistor (Q2) za pojaanje struje. U ulaznom stepenu
ulogu dioda igra jedan specijalan vieemitorski tranzistor (Q1).
Ako se na bilo kom ulazu pojavi nizak logiki nivo, tranzistor Q1 e raditi na ivici aktivnog
reima poto dobija baznu struju iz VCC-a preko otpornika R1 ali mu je kolektorska struja priblino
nulte vrednosti. U tom sluaju tranzistori Q2 i Q3 su zakoeni i na izlazu je visok logiki nivo.
Dovoenjem visokog logikog nivoa na sve ulaze, tranzistor Q1 prelazi u inverzni aktivni reim
(emitor na viem potencijalu od kolektora), daje baznu struju za tranzistor Q2 koji onda pobuuje
tranzistor Q3 i na izlazu se uspostavi nizak logiki nivo.
58
VCC
R1
R2
R4
Q1
Y
A
Q2
B
C
Q3
R3
Uz pomo slinih tranzistorskih kola mogu se reiti i druge i sloenije logike funkcije.
Familija TTL kola je bila prva familija logikih kola koja je proizvedena u integrisanoj tehnici i to u
velikim koliinama i sa puno razliitih logikih funkcija. Dugo godina su inili osnovu digitalne
elektronike.
Prvobitne varijante TTL kola su do danas ve zastarele ali novije varijante su i dan danas
konkurentne. Zavisno od podfamilije, potronja i brzina im je osrednja ili velika u odnosu na druge
familije logikih kola. Napon napajanja im je redovno 5V, ulazni logiki nivoi su VIHmin=2V,
VILmax=0,8V, a izlazni VOHmin=3,5V, VOLmax= 0,3V (tipine vrednosti; kod pojedinih kola odnosno
kod razliitih proizvoaa mogu se pojaviti odstupanja). Moe se uoiti izvesna asimetrija u
marginama smetnji za nizak i visok logiki nivo. Manja margina smetnji pri niskom logikom nivou
je opravdana jer zasieni tranzistor obezbeuje izlaznu taku male impedanse to dobro priguuje
smetnje.
2.2.5. ECL logika kola
I ECL (Emitter Coupled Logic) kola se ostvaruju bipolarnim tranzistorima. Poto je
zasienje bipolarnog tranzistora glavna prepreka za postizanje vee brzine, kod ovih kola se aktivni
reim koristi za predstavljanje jednog od logikih nivoa. Iz aktivnog reima mogu je brz prelazak u
zakoenje i kontra. Jedno prosto kolo, ILI funkcija ostvarena u ECL tehnici, prikazana je na slici
2.33, zajedno sa svojom prenosnom karakteristikom.
Dovoenjem niskog logikog nivoa (V1<-1,5V) na oba ulaza, zakoi se Q1 i Q2, a Q3 je u
aktivnom reimu. Zahvaljujui aktivnom reimu, Q3 odvodi jedan deo bazne struje tranzistora Q4
to dovodi do smanjenja struje kolektora istog tranzistora i do smanjenja izlaznog logikog nivoa na
nizak nivo. Ako se na bazu bilo kog od tranzistora Q1 ili Q2 dovede visok logiki nivo (V2>-1V),
dotini tranzistor prelazi u aktivni reim i zakoi tranzistor Q3. Pri tome Q4 dobije veu baznu struju
i podie izlaz na visoki logiki nivo.
59
R1
R2
Q4
-2
-1
0
Q1
Q2
(VI1 )
(VI2 )
VI
Q3
Y
-VBB
-1
(VO )
R3
-2
R4
VO
(a)
(b)
-VEE
Slika 2.33. ILI kolo u ECL tehnici (a) i prenosna karakteristika (b).
Pored ovde prikazanog ECL ILI kola realizovano je puno drugih logikih kola na slian
nain i razvoj time nije stao. Izale su na trite nove familije ECL10K i ECL 100K. ECL kola nisu
pogodna za industrijsku primenu, redovno se koriste u realizaciji centralnih jedinica velikih
digitalnih raunara.
2.2.6. I2L logika kola
Razvojem digitalne tehnike pojavila se potreba za integracijom to sloenijih funkcija na
silicijumsku ploicu date povrine. Tako su prvo razvijena SSI kola (Small Scale Integration), zatim
MSI (Medium Scale Integration), LSI kola (Large Scale Integration) i VLSI kola (Very Large Scale
Integration), uz sve veu gustinu pakovanja.
Jedan pravac razvoja je bio razvoj to manjih tranzistora i drugih komponenti, sa druge
strane istraivana su kola sa to manjim brojem elemenata po elementarnoj logikoj funkciji. Tako
je formirana I2L familija logikih kola. Osnovne komponente su i ovde bipolarni tranzistori, ovde
redovno u izvedbi sa vie kolektora (slika 2.34).
A+B
VCC
VCC
IG1
VCC
IG2
IG3
A
Q1
A
Q2
B
60
A+B
Q3
Prikazano kolo istovremeno ostvaruje vei broj logikih funkcija. Nizak logiki nivo na
izlazu je predstavljen zasienjem tranzistora koji formira taj izlaz (VOL=VCEsat 0,1V). Visoki
logiki nivo na izlazu je definisan ulaznim naponom tranzistora koji ini ulazni deo sledeeg kola
(VOH=VBEsat0,8V). Moe se zakljuiti da je kod I2L kola udaljenost logikih nivoa (logika
amplituda) male vrednosti, odavde sledi da e biti male margine smetnji i primena ovih kola u
industrijskoj sredini nije preporuljiva.
2.2.7. MOS logika kola
Logika (digitalna) kola se mogu izgraditi i na bazi mosfetova u prekidakom reimu.
NMOS logika kola koriste iskljuivo N kanalne mosfetove, a u CMOS tehnici se kombinuju N
kanalne i P kanalne komponente. Realizacije isto na bazi P kanalnih komponneti nisu uobiajene.
NI kolo (kapija) realizovana u NMOS tehnici zajedno sa uproenom ekvivalentnom emom
je prikazana na slici 2.35. Zbog redne veze prekidaa u donjoj grani, struja prema masi moe da se
uspostavi samo ako na oba ulaza (na gejtove) dovedemo visoki logiki nivo (vei od praga
provoenja mosfetova). U istom kolu trei mosfet (Q3) igra ulogu aktivnog optereenja umesto
otpornika prema napajanju.
VDD
VDD
Q3
Y=AB
Y=AB
Q2
Q1
SW2
SW1
(a)
(b)
VDD
Q3
Y=A+B
A
Q1
Q2
Y=A+B
A
(a)
SW1
SW2
(b)
Slika 2.36. NILI kapija realizovana u NMOS tehnici (a) i ekvivalentna ema sa prekidaima (b).
61
U CMOS tehnici logiki invertor se moe smatrati za osnovno kolo. Odgovarajue kolo sa
svojom prenosnom karakteristikom je prikazano na slici 2.37. Pri postepenom rastu signala na ulazu
N kanalni mosfet Q1 prelazi iz zakoenog stanja u zasienje, zatim u triodnu oblast. Isto se deava
sa P kanalnim mosfetom Q2 u suprotnom sluaju kada ulazni signal pada postepeno od VDD prema
masi. Pragove otvaranja (VT) podeavaju na taj nain da prenosna karakteristika bude simetrina u
odnosu na taku VDD/2.
VO
VDD
VDD
Q2
A
(VI )
Y=A
(VO)
VDD /2
Q1
VI
0
(a)
(b)
Slika 2.37. Logiki invertor u CMOS tehnici (a) i odgovarajua prenosna karakteristika (b).
Vana osobina CMOS kola je da kroz MOS kanale prolazi struja samo za vreme prelaza
izmeu logikih nivoa, inae je potronja kola zanemarljiva. Zahvaljujui ovome, CMOS kola su
jako pogodna za realizaciju prenosnih ureaja sa baterijskim napajanjem (kalkulatori, runi satovi,
merni instrumenti itd.).
Ipak, treba znati da sa porastom radne frekvencije potrona CMOS kola raste znaajno.
Potronja je prouzrokovana estim punjenjem i pranjenjem ulaznih parazitih kapaciteta mosfetova
(kapacitet gejta).
Druga dobra osobina CMOS kola su velike margine smetnji. Izlazni logiki nivoi su u
okolini napona napajanja i mase, a prelaz izmeu logikih nivoa je relativno nagli i deava se u
okolini polovine napona napajanja. Prema tome, teoretski gledano, margine smetnji bi imale
vrednosti od blizu VDD/2. U stvarnosti, zbog nesigurnosti pragova mosfetova, za realne margine
smetnji se moe uzeti vrednost od 0,3VDD .
Slino CMOS inveroru konstruisano je CMOS NI i NILI kolo. Ovi su prikazani na slici 2.38
i 2.39, zajedno sa odgovarajuim ekvivalentnim emama.
U primeni je veliki broj CMOS logikih kola niske integracije (SSI) sa prostijim i sloenijim
logikim funkcijama. Prvobitne varijante se ve danas mogu smatrati zastarelim ali ima novijih
razvojnih rezultata. Vrlo je popularna recimo HCMOS serija kod koje je postignuta velika brzina uz
malu potronju. CMOS kola su prisutna i u LSI i u VLSI tehnici.
62
VDD
A
VDD
SW3
SW4
Y=AB
Q3
Q4
B
Y=AB
SW2
Q2
A
Q1
(a)
SW1
(b)
VDD
B
VDD
Q4
A
SW4
SW3
Y=A+B
Q3
Y=A+B
A
Q1
Q2
(a)
SW1
SW2
(b)
Slika 2.39. CMOS NILI kolo (a) i odgovarajua ekvivalentna ema (b).
63
VO
VI
VI
(a)
(b)
VO
VO
VI
VI
(c)
(d)
64
+
Vi
RI
Io
Ii
Vo
Vi
Io
Ii
Vo
Vi
Io
RO
AVVi
RI
(a)
+
RI
RO
Vo
(b)
Ii
Vi
AI Ii
Io
RO
RMIi
(c)
RI
GMVi
RO
Vo
(d)
65
unutranja otpornost pojaavaa mala u odnosu na otpornost potroaa. Modelovanje izlaznog dela
kod pojaavaa sa velikom izlaznom otpornou je opravdano raditi sa strujnim generatorom.
2.3.2. Pojaavai sa povratnom spregom
Pojaavai se mogu koristiti u osnovnoj formi ali radi poboljanja parametara esto se
primenjuje povratna sprega. Povratna sprega je jedan vrlo rasprostranjeni postupak u tehnici.
Sutina povratne sprege je da se jedan deo izlaznog sinala kombinuje sa ulaznim signalom, to
dovodi do promene parametara sistema.
Tumaenje povratne sprege je dato pomou slike 2.42. Blok A je u ovom sluaju pojaava a
blok je kolo povratne sprege (redovno se konstruie od pasivnih komponenti).
Xi
Xe
Xo
Xr
Ulazni signal (Xi) se na ulazu kombinuje sa signalom povratne sprege (Xr) pomou kola za
sabiranje (oduzimanje). Tako nastaje signal greke (Xe). Osnovni pojaava u stvari pojaava signal
greke A puta, i formira izlazni signal (Xo). Kolo povratne sprege formira signal povratne sprege od
izlaznog signala. Polazne jednaine kojima se moe opisati rad kola sa povratnom spregom su
sledee:
X o AX e ..................................................................................................................(2.11.)
X e X i X r ............................................................................................................(2.12.)
X r X o ...................................................................................................................(2.13.)
Reavanjem gornjeg sistema jednaina po promenljivoj Xo dobija se veza izmeu ulaznog
signala i izlaznog signala:
Xo
A
X i ..........................................................................................................(2.14.)
1 A
A
................................................................................................................(2.15.)
1 A
U kolima gde se signal povratne sprege oduzima od ulaznog signala (smanjuje ga),
govorimo o negativnoj povratnoj sprezi, inae je re o pozitivnoj povratnoj sprezi. Kod
pojaavakih kola redovno se primenjuje negativna povratna sprega. U ovom sluaju vai
nejednaina Ar<A, poto je 1+A>1.
Pad pojaanja predstavlja izvestan gubitak ali se lako nadoknauje ( na primer, ugradnjom
novog pojaavakog stepena). Dobitak je meutim viestruk. Prvo se moe navesti da je pojaanje
66
sa povratnom spregom (Ar) manje osetljivo na promene parametara aktivnih elemenata nego samo
osnovno pojaanje (A). Izraunavanjem izvoda od funkcije Ar prema jednaini 2.15 i deljenjem sa
Ar dobija se sledea zavisnost:
dAr
1 dA
........................................................................................................(2.16.)
Ar
1 A A
koja kae da su relativne promene pojaanja sa povratnom spregom (1+A) puta manje od
relativnih promena pojaanja polaznog pojaavaa bez povratne sprege. To je znaajan dobitak
poto se parametri obinih pojaavaa menjaju znaajno pod uticajem promene temperature, pri
promeni radne take ili pri zameni komponenata.
Na slian nain se moe pokazati da e se nelinearna karakteristika osnovnog pojaavaa
znaajno linearizovati pod uticajem negativne povratne sprege. Mogui rezultat je prikazan na slici
2.43.
Xo
A2
A1
A1r
A2r
Xi
67
Ii
Io
Vi
Ve
RI
Ie
Io
RO
AV Ve
Vo
Ii
RL
Vr
Vi
RI
RO
Vo
RL
Ir
(a)
(b)
Ie
Ii
AI Ie
Io
+
Vi
RI
Ii
Io
RO
RM I e
Vo
RL
Vi
Ir
Ve
RI
GMVe
RL
Vr
(c)
(d)
68
Vo
VCC
VCC
V1
(V2-V)1
V2
Vo
-VCC
-VCC
(a)
(b)
VO A(V2 V1 ) .........................................................................................................(2.17.)
znai vri pojaanje razlike napona. Ako se razlika napona ne menja, sami ulazni naponi mogu da
se menjaju u irokim granicama (unutar napona napajanja) bez znaajnijeg uticaja na izlazni napon.
Sa obzirom da je naponsko pojaanje reda veliine 105 a izlazni napon je ogranien na opseg
od otprilike 10V, ulazna razlika napona redono ne prelazi vrednost od 0,1mV.
Iz dosada reenih sledi da je opravdana idealizacija operacionog pojaavaa u sledeem
smislu: A, Ri, Ro0, V2-V10.
2.3.4. Kola sa operacionim pojaavaima
Lako se zakljuuje da se operacioni pojaavai sami za sebe teko ili nikako ne mogu
koristiti. Veliko pojaanje, sa jedne strane nije neophodno, sa druge strane zbog velikog pojaanja
pojaava se ne moe kontrolisati. Ulazni opseg je tako uzan da e i najmanja smetnja ili ofset
dovesti do neeljenih reakcija (zasienje, izoblienje).
Primenom negativne povratne sprege svi ovi problemi se eliminiu, operacioni pojaava
postaje komponenta koja je iroko primenjiva. Polazei od velikog pojaanja povratna sprega e biti
vrlo jaka, dobija se kolo sa vrlo stabilnim ponaanjem. U daljem tekstu e se prikazati najpoznatije
primene operacionih pojaavaa.
a) Sleditelj napona.
Kod ovog kola (slika 2.46) kompletan izlazni napon je vraen na invertujui ulaz. S obzirom
na veliko pojaanje operacionog pojaanja vaie uslov VI=V1=V2, iz ega sledi da izlazni napon
prati ulazni napon: VO=VI.
69
VCC
VI
VO
-VCC
Sleditelj napona se koristi kao odvojni stepen poto mu je naponsko pojaanje tano
jedinino, ulazna otpornost je izuzetno velika (mnogo vea i od ulazne otpornosti samog
operacionog pojaavaa) a izlazna otpornost je zanemarljiva (mnogo manja od izlazne otpornosti
operacionog pojaavaa).
b) Invertujui pojaava
Invertujui pojaava sa precizno definisanim pojaanjem moe se ostvariti prema emi sa
slike 2.47. Tu se zapravo radi o strujom upravljanom naponskom pojaavau sa negativnom
povratnom spregom. U takvim sluajevima pri analizi bilo bi potrebno pretvoriti realni naponski
generator koga ine elementi VI i RI u realni strujni generator i tako sprovesti analizu.
R2
VCC
R1
A
VI
VO
-VCC
Postoji meutim prostija metoda. S obzirom na uslov V1=V2 , i poto je neinvertujui ulaz
vezan na masu, zakljuimo da je invertujui ulaz na takozvanoj virtuelnoj masi. Virtuelna masa ne
znai stvarnu vezu sa masom, ve samo ukazuje na injenicu da, zahvaljujui povratnoj sprezi,
potencijal invertujueg ulaza je 0V, isto kao potencijal mase. Odavde sledi da e se kroz otpornik R1
uspostaviti struja:
I R1
VI
.....................................................................................................................(2.18.)
R1
Poto je ulazna struja operacionog pojaavaa zanemarljiva zbog velike ulazne otpornosti,
moe se staviti IR2=IR1. Zapravo negativna povratna sprega u ovom kolu radi na taj nain da se
menja izlazni napon dok se ne izjednae struje otpornika. im se pojavi razlika, invertujui ulaz se
70
pomeri sa virtuelne mase. Pri tome izlazni napon se pomeri u tom smeru da se ponovo izjednae
struje otpornika. Izlazni napon se moe izraunati iz formule:
VO V1 R2 I R 2 ..........................................................................................................(2.19.)
Poto je V1=0, sledi:
Ar
VO
R
2 . ........................................................................................................(2.20.)
VI
R1
RO
R
R
VI 1 O VI 2 O VI 3 ...............................................................................(2.21.)
R1
R2
R3
Proizvoljno su uzeta tri ulaza, na ovaj nain se moe sumirati i vei broj ulaza po potrebi i
faktori mnoenja u zbiru se mogu birati slobodno. Pri dimenzionisanju jedino treba paziti da se izlaz
operacionog pojaavaa ne preoptereti po struji i po naponu. Poto vie ulaza deluje istovremeno,
treba nai kritini trenutak i za to vriti izbor otpornika.
VI1
R1
VI2
R2
VI3
R3
RO
VCC
VO
-VCC
71
d) Neinvertujui pojaava.
I sleditelj napona je neinvertujueg karaktera, ali mu se ne moe podeavati pojaanje.
Nasuprot tome, pojaanje sklopa na slici 2.49 se moe podeavati u izvesnim granicama. Ovde se
radi o naponskom pojaavau sa naponskom povratnom spregom.
R2
VCC
R1
A
VI
VO
-VCC
VI
.....................................................................................................................(2.22.)
R1
S obzirom na veliku ulaznu otpornost operacionog pojaavaa ista struja protie i kroz otpornik R2.
Na osnovu toga, izlazni napon se moe raunati po formuli:
VO VI R2 I R1 VI
R
VI
R2 1 2 VI , .............................................................(2.23.)
R1
R1
VO
R
1 2 .......................................................................................................(2.24.)
VI
R1
Nasuprot invertujuem pojaavau (slika 2.47), ovde se ne moe podesiti pojaanje manje od
jedinice. Ako se pojavi takva potreba, ulazni napon se moe smanjiti otpornikim razdelnikom na
koji se moe povezati sleditelj napona (slika 2.46) radi rastereenja razdelnika od strane potroaa.
e) Pojaava razlike dva napona (diferencijalni pojaava).
Postoje takvi sluajevi u elektronici da nijedan kraj od izvora signala nije uzemljen. Tada se
moraju posmatrati oba kraja i potrebno je pojaati razliku napona izmeu njih. Operacioni
pojaava ve samo po sebi se ponaa kao pojaava razlike napona, naalost, zbog prevelikog
pojaanja, ne moe se koristiti direktno. Primenom povratne sprege meutim moe se konstruisati
odgovarajui diferencijalni pojaava (slika 2.50). Pretpostavljamo rad u linearnom reimu, prema
tome vai teorema superpozicije. Po toj teoremi mogu se izraunati odzivi pojaavaa posebno na
jedan i drugi ulazni signal, zatim se ukupan odziv (rezultantni izlazni napon) dobija kao zbir
navedena dva odziva.
72
VIA
VIB
R1
R2
VO
R1
R2
R2
VIA ............................................................................................................(2.25.)
R1
Napon VIB se prvo razdeli u odnosu R2/(R1+R2), tako se dovodi na neinvertujui ulaz
operacionog pojaavaa, zatim se pojaava sa pojaanjem neinvertujueg stepena:
VOB
R2
R1 R2
R2
R
1
V IB 2 VIB . .........................................................................(2.26.)
R1
R1
R2
....................................................................................................(2.27.)
R1
vO (t )
1
v I (t ) dt. ...............................................................................................(2.29.)
RC
Tu je raunat neodreeni integral ulazne promenljive, kod konkretnih prorauna treba uzeti
u obzir i poetnu vrednost napona na kondenzatoru. Treba znati da na ulaz integratora ima smisla
dovesti samo signal sa nultom srednjom vrednou. Ve i mala jednosmerna komponenta e u
dovoljno dugom periodu dovesti izlaz integratora u zasienje.
C
R
vI
vO
g) Kolo za diferenciranje.
Zamenom RC elemenata se dobija kolo za diferenciranje prikazano na slici 2.52. Poto je
struja kondenzatora srazmerna sa izvodom ulaznog napona, za izlazni napon se dobija formula:
vO (t ) RC
dv I (t )
........................................................................................................(2.30.)
dt
Prikazano kolo se dosta retko koristi. Razlog tome je velika osetljivost na smetnje i sklonost ka
zaoscilovanju.
R
C
vI
vO
menja brzo. Svako kolo koje pokazuje velike promene na izlazu pri malim promenama na ulazu,
moe da se koristi kao pojaava.
Kod pojaavakih kola treba reiti sledee zadatke:
a) Treba realizovati kolo sa dovoljno velikim nagibom prenosne karakteristike.
b) Aktivnu komponentu (komponente) u kolu treba tako polarizovati da kolo radi na delu
karakteristike sa velikim nagibom.
c) Ulazni i izlazni signal treba tako spregnuti sa pojaavaem da prisusutvo izvora signala i
potroaa ne menja polarizaciju (nametenu radnu taku).
Ve i sa jednom aktivnom komponentom se moe postii znaajno pojaanje, pod
pretpostavkom da su gornji zadaci adekvatno reeni. U sluaju poluprovodnikih reenja aktivna
komponenta moe biti bipolarni tranzistor, jfet ili mosfet. Tiristor zbog bistabilnog ponaanja nije
pogodan za realizaciju pojaavake karakteristike. Primena IGBT-a nije nemogua ali nije
uobiajena. Pojedine pojaavake konfiguracije su svoj naziv dobili po tome, koja od tri izvoda je
zajednika za ulazno i izlazno kolo.
Pojaava sa zajednikim emitorom se moe izvesti iz logikog invertora sa bipolarnim
tranzistorom prema slici 2.53. Na slici 2.53.b polarizacija je reena otpornikim razdelnikom
vezanim prema naponu napajanja (VCC ). Kod pojaavakih kola obino izvor signala ne poseduje
takvu jednosmernu komponentu koja bi mogla obezbediti potrebnu baznu struju za tranzistor. Na
slici 2.53.c kolo je dopunjeno sa emitorskim otpornikom male otpornosti. Bez tog otpornika radna
taka tranzistora bi bila jako osetljiva na promene parametara tranzistora (pri zameni tranzistora,
promeni temperature itd.).
Na slici 2.53.d izvor signala (Vg) i potroa (RL) su priklueni na osnovno kolo preko
kondenzatora. Spreni kondenzatori (CS1, CS2) sa okolnim otpornicima ine propusnike visokih
uestanosti to omoguava prenos naizmeninih signala do neke donje granine uestanosti ali
ujedno spreavaju poremeivanje radne take tranzistora. Umesto kapacitivne sprege mogli bi
primeniti i induktivnu (transformatorsku spregu). U tom sluaju kod prorauna treba modelovati
transformator. Kondenzator CE na radnim frekvencijama premoava otpornik RE i time poveava
pojaanje tranzistorskog stepena.
Pod analizom pojaavaa podrazumeva se odreivanje parametara Av, Ai, Ri, Ro. Kod
tranzistorskih pojaavaa analizi prethodi postupak modelovanja. Modelovanje se sastoji od
sledeih koraka:
a) Iskljue se naponi napajanja (i eventualni drugi izvori jednosmernog napona i struje). Pri
iskljuivanju naponskog generatora na mesto generatora stavlja se kratak spoj a kod strujnog
generatora mesto generatora ostaje u prekidu. Naponi napajanja se iskljuuju jer nemaju direktan
uticaj na naizmenine signale u kolu, oni samo odreuju radnu taku tranzistora i time vre
posredan uticaj na odziv. U ovom smislu moe se primeniti teorema superpozicije prema kojoj
vrimo posebnu analizu za jednosmerni i naizmenini reim.
b) Tranzistor se zameni sa odgovarajuom ekvivalentnom emom. Najpraktinije je koristiti
ekvivalentnu emu za reim malih signala prikazan na slici 1.24.b (takozvana hibridna
ekvivalentna ema) jer je ta ema, uz male izmene (ubacivanjem parazitnih kapaciteta) pogodna i za
analize na visokim frekvencijama. Parametri tog modela (ekvivalentne eme) se raunaju na sledei
nain:
r
VT
, ......................................................................................................................(2.31.)
IC
75
gm
IC
, ........................................................................................................................(2.32.)
VT
gde je:
faktor strujnog pojaanja tranzistora,
VT termiki napon,
IC mirna struja kolektora.
VCC
VCC
RB1
RC
RC
Q
RB
RB2
VO
VI
(a)
(b)
VCC
RB1
VCC
RC
RB1
RC
CS2
RG
CS1
RB2
Q
RB2
Vo
RE
Vg
RE
(c)
RL
CE
(d)
Pojedine faze modelovanja su prikazane na slici 2.54. Na slici 2.54.c moe se primetiti da je
emitor tranzistora vezan na masu koja je zajednika taka za ulazno i izlazno kolo. Zbog ovoga se
kae da je re o kolu sa zajednikim emitorom.
CS2
CS1
RG
Q
RB1
RB2
Vo
Vg
RE
CE
RL
RC
(a)
RG
CS1
CS2
g mV1
RB1 RB2
Vo
Vg
RE
CE
RL
RC
(b)
RG
Vg
RB1 RB2 r
g mV1
RC
RL
Vo
(c)
Dobijeno kolo je linearno zato se mogu primeniti metode analize uobiajene kod linearnih
kola. Vrednosti parametara pojaavaa sa zajednikim emitorom donekle zavise od izbora
komponenti ali se uglavnom kreu u sledeim opsezima: Av=10...100, Ai=10...100, Ri=1k...10k,
Ro=1k...10k. Drugim reima, naponsko i strujno pojaanje su znaajni, a ulazna i izlazna
otpornost su umerene vrednosti. Poto ovaj sklop pojaava i napon i struju, dobija se veliko
pojaanje snage.
77
VDD
RD
RD
VDD
RG1
RD
RG2
RG
RS
(a)
RG
(b)
RS
(c)
78
VCC
RB1
CS1
RG
Q
CS2
Vg
RB2
RE
RL
Vo
RG
Vg
RL
gmV
79
VCC
RC
RB1
CS2
CS1
RG
RL
CB
RB2
RE
Vg
RG
RE
gmV1
V1
RC
RL
Vo
Vg
80
VCC
RC1
Q1
RC2
vO1
vO2
vI1
Q2
vI2
IG
-VEE
Ako je razlika ulaznih npona jednaka nuli, kolo je u ravnotei. Kolektorske struje pojedinih
tranzistora su identine, jednake su polovini struje strujnog generatora vezanog na emitore. Pri tome
je i izlazna razlika napona jednaka nuli. Vano je napomenuti da se ulazni naponi mogu menjati u
irokim granicama bez uticaja na kolektorske struje i na razliku napona na izlazu, sve dok nema
razlike izmeu ulaznih napona.
Ako se pojavi razlika napona na ulazima, kolo izlazi iz ravnotee. Zbir kolektorskih struja i
dalje ostaje konstantan ali vei deo te struje e provoditi tranzistor iji je bazni napon (poklapa se sa
ulaznim naponom) vilji. Pri malim razlikama ulaznih napona promena struje je linearna funkcija
razlike napona ali ako ulazni napon bude vei nekoliko puta od termikog napona (VT25 mV),
nagib prenosne karakteristike opada i dolazi u zasienje. U graninom sluaju jedan od tranzistora
preuzima svu struju strujnog izvora dok drugi tranzistor ostaje bez struje (zakoi se).
IG
iC1
vO1-vO2
i C2
vI1-vI2
IG/2
0
vI1-vI2
(a)
(b)
81
vO 2 vO1
, ..............................................................................................................(2.33.)
vI 2 vI1
v O1 v O 2
...............................................................................................................(2.34.)
vI1 vI 2
i redovno ima vrednost mnogo manju od jedinice. Kao mera kvaliteta diferencijalnog pojaavaa
redovno se ne definiu pojedina pojaanja ve odnos tih pojaanja:
CMRR
Avd
. .................................................................................................................(2.35.)
Avc
Skraenica CMRR potie od engleskih rei common mode rejection ratio to se moe
prevesti u faktor potiskivanja srednje vrednosti. Poto kod savremenih diferencijalnih pojaavaa
faktor potiskivanja ima vrlo veliku vrednost, pogodnije ga je izraziti u decibelima:
CMRR[dB] 20 log10
Avd
. .............................................................................................(2.36.)
Avc
82
IG
Q
D1
R1
R3
D2
R2
Integrisanoj tehnici je vie prilagoeno kolo prikazano na slici 2.63, poznato kao strujno
ogledalo. Struja otpornika je priblino konstantna (ako je VCC=const.), a ujedno je priblino jednaka
i struji kolektora tranzistora Q1 (zanemaruju se bazne struje oba tranzistora). Poto su naponi bazaemitor za oba tranzistora jednake vrednosti i pretpostavlja se rad u aktivnom reim, i kolektorske
struje e biti priblino jednake. Kolektorska struja tranzistora Q2 predstavlja izlaznu struju strujnog
izvora (strujnog ogledala).
VCC
R
IG
Q1
Q2
83
IG <IDSS
I G =I DSS
(a)
(b)
Slika 2.65 prikazuje strujni izvor sa mosfetovima. Ovde e jednakost napona VGS obezbediti
jednakost upravljake struje i struje strujnog izvora. Svakako je preduslov da mosfetovi budu iste
konstrukcije (iste su vrednosti parametara).
Pri izgradnji pojaavaa umesto otpornikog potroaa vrlo rado se koriste strujni izvori i
strujna ogledala. Strujni izvori, pored obezbeenja potrebne struje za polarizaciju tranzistora,
zahvaljujui velikoj unutranjoj otpornosti izvora, omoguavaju i postizanje velikog pojaanja. Kod
otpornikog optereenja veliko pojaanje se moe dobiti velikom vrednou otpornosti ali bi ujedno
morali poveati i napon napajanja radi odravanja potrebne struje tranzistora u radnoj taki.
Poveanje napona napajanja je krajnje nepoeljno jer dovodi do velikih gubitaka i moraju se
primeniti specijalni visokonaponski tranzistori.
VDD
IG
Q1
Q2
84
VCC
Q2
Q1
Q3
Vo
Vi
VCC
Q1
Q2
Q3
Q4
vO
vI2
vI1
RL
IG
-VEE
v1
Ad
Av
Ai
vO
v2
Slika 2.69 prikazuje detalje tih pojaavakih stepeni za sluaj realizacije sa bipolarnim
tranzistorima. Pojedini stepeni (na primer ulazni diferencijalni pojaava) se esto realizuju sa
jfetovima ili mosfetovima. Postoje i takve izvedbe operacionih pojaavaa koji koriste samo jfetove
ili samo mosfetove.
85
Kod realnih operacionih pojaavaa naponsko pojaanje nije beskonano ali je vrlo veliko,
reda 105...106. Manji deo tog pojaanja potie od ulaznog diferencijalnog pojaavaa a vei deo od
naponskog pojaavaa (drugi blok). Naponsko pojaanje treeg dela je jedinino.
Ulazna otpornost operacionog pojaavaa je u stvari ulazna otpornost diferencijalnog
stepena na ulazu. Raznim tehnikama (smanjenje struje polarizacije, primena tranzistora sa velikim
strujnim pojaanjem, kompenzacija bazne struje) ulazna struja se moe svesti na malu vrednost.
Zahvaljujui tome, ulazna otpornost operacionih pojaavaa je redovno od puno M ili G, kod
mosfet ulaznih stepeni bude i reda T. Izlazna otpornost, zahvaljujui odvojnom stepenu (stepen sa
zajednikim kolektorom) je relativno mala, reda 10.
Veina operacionih pojaavaa je predviena na dvostruko napajanje (jedno pozitivno i
jedno negativno napajanje sa zajednikom referentnom takom, masom), na primer 15V. Opseg
promene ulaznih i izlaznih napona je redovno za 1V do 2V ui od opsega napona napajanja.
Korienje kompletnog opsega napona napajanja je ostvarivo samo kod CMOS izlaznih stepeni.
VCC
Q1
IG2
Q2
Q6
CC
Q3
Q4
Q5
Q7
vO
vI2
vI1
IG1
-VEE
prema preporukama proizvoaa. Ako nema posebnih prikljuaka za kompenzaciju ofseta, moe se
koristiti jedno od kompenzacionih kola sa slike 2.71. Na sreu, dobar deo kola sa operacionim
pojaavaima moe da se koristi bez kompenzacije ofseta.
VOS
IB1
vI1
A
R1
vI2
IB2
VCC
R2
POT
Vg
vO
R2
R1
A
R4
VCC
POT
R3
Vo
R4
-VEE
R3
Vg
Vo
R5
-VEE
Slika 2.71. Razna kola za kompenzaciju ulaznog ofset napona operacionih pojaavaa.
Operacioni pojaavai ne pojaavaju podjednako prostoperiodine signale svih fekvencija.
Naponsko pojaanje reda 105 vai smo na niskim uestanostima a na viim frekvencijama dolazi do
pada pojaanja. Slika 2.72 prikazuje dve uobiajene frekvencijske karakteristike (Bode-ovi
amplitudski dijagrami): sa fabrikom frekvencijskom kompenzacijom i bez kompenzacije.
Kod frekvencijski kompenzovanog pojaavaa pojaanje opada ve poev od 10Hz, uz
nagib od 20dB/dec. Kod nekompenzovanih pojaavaa prva prelomna taka na Bode-ovom
dijagramu se moe oekivati oko 105Hz i pojavljuju se dodatne prelomne take na viim
frekvencijama. Sve to dovodi do naglog opadanja pojaanja ali na znatno viim frekvencijama nego
kod kompenzovanih pojaavaa.
Pored oigledne mane ipak uglavnom koristimo operacione pojaavae sa fabrikom
frekvencijskom kompenzacijom poto je kod njih obezbeena stabilnost (ne dolazi do
zaoscilovanja). Fabrika kompenzacija se vri unutranjim kapacitivnim premoavanjem
87
naponskog pojaavakog stepena (CC na slici 2.69). Kompenzacija se moe obaviti sa integrisanim
kondenzatorom relativno malog kapaciteta (reda 10pF).
A[dB]
A[dB]
100
100
10
1
1 10 10 10 10 105
(a)
10
f[Hz]
105
10
106
f[Hz]
(b)
gde je:
II ulazna struja integratora,
CC kapacitet kompenzacionog kondenzatora (u povratnoj grani).
Poto II ne moe da bude vei od struje strujnog generatora za polarizaciju ulaznog stepena
(IIIG), maksimalna brzina promene izlaznog napona je data formulom:
I
dvO
G . .............................................................................................................(2.38.)
dt max C C
Ova veliina se u engleskoj strunoj literaturi naziva slew rate i oznaava se sa SR. Kod
obinih operacionih pojaavaa slew rate je obino reda veliine 1V/s. Sa jfet i mosftet ulaznim
stepenima (zahvaljujui veoj struji polarizacije) postiu se vrednosti od 10V/s. Vrednosti od
100V/s i vie se sreu vrlo retko.
vI (t)
t
vO(t)
88
v1
t
VAR
v2
t
89
VCC
VCC
R1
R2
D1
D1
A
D1
v1
D2
D2
(a)
D2
(b)
(c)
D
D
VREF
(a)
(b)
D
vO
VREF
R
vI
vO
vI
+
VREF
R
VREF1
D1
vI
D2
vO
vO
+ VREF2
VREF2
VREF1
U oba sluaja prvi i trei lan u jednaini 2.39. se ne moe koristiti, srena okolnost je to se
filtracijom lako mogu odstraniti. Proizvod ulaznih signala (drugi lan) upravo daje traeni rezultat:
spektar moduliueg signala se pojavi levo i desno od frekvencije nosioca. Pri demodulaciji mnoi
se ulazni radiofrekvencijski signal sa signalom lokalnog nosioca i dobija meufrekvencijski signal
ili signal u osnovnom opsegu.
Slika 2.78. Principska
ema mnoaa sa
kvadratnom prenosnom
karakteristikom.
vm
x2
+
vo
Na slici 2.79 je prikazano kolo meaa sa jfetom. Izvor VGG vri polarizaciju jfeta na
najnelinearniji deo prenosne karakteristike. Kalem L1 spreava uzemljenje signala preko VGG. Dva
ulazna signala (na primer antenski signal vRF i signal lokalnog oscilatora vLO) sumiraju se u
odreenom odnosu u zavisnosti od otpornosti otpornika Rg1 i Rg2 i dovode se na gejt. Uloga CS1 i CS2
je odvajanje jednosmernih nivoa. Meufrekvencijski izlazni signal (vMF) se formira na rezonantnom
kolu L0C0. Ostale komponente se ponitavaju zbog filtarskog delovanja rezonantnog kola. Na slian
nain se mogu konstruisati i meai sa bipolarnim tranzistorima.
VDD
Co
Lo
Rg1
CS1
vLO
Rg2
vMF
CS2
Q
vRF
L
VGG
b) Prekidaki mnoai.
Efekat mnoenja se moe postii i prekidanjem ulaznog signala na visokoj frekvenciji.
Teoretski osnovi ovog postupka su relativno sloeni. Princip rada se moe shvatiti razvojem
prekidakog signala u Fourier-ov red. Na ovaj nain se prekidanje signala svodi na mnoenje sa
sinusoidama. Pojedini umnoci se mogu izdvojiti filtriranjem i tako se dolazi do modulisanog
odnosno demodulisanog signala.
Kolo na slici 2.80 prikazuje modulator sa diodnim prekidaima. Pod uticajem pravougaonog
signala vo diode D1 i D2 se otvaraju i zatvaraju svake poluperiode. Sam pravougaoni signal se ne
prenosi ni prema ulazu ni prema izlazu zahvaljujui odgovarajuem rasporedu namotaja
transformatora T1 i T2. Za vreme pozitivne poluperiode pravougaonog signala ulazni signal (vm)
92
prolazi bez priguenja preko transformatora i dioda i stie na izlaz (vRF). Za vreme negativne
poluperiode pravougaonog signala diode se zakoe, spreavaju prolaz ulaznog signala. Jedini uslov
rada je da amplituda signala vo bude vea od amplitude signala vm. Signal vo ne mora biti
pravougaoni, slini rezultati se dobijaju i sa sinusnim signalom odgovarajue amplitude. Umesto
diodnog prekidaa moe se koristiti i tranzistorski prekida.
T1
D1
T2
vm
vRF
D2
vo
Ig=kVo
R=f(Vm)
vRF
Danas mnoaka kola koja rade na ovom principu uglavnom se realizuju u integrisanoj
tehnici (slika 2.82). Signal vo menja struju strujnog generatora izgraenog sa tranzistorom Q3.
Pojaanje diferencijalnog pojaavaa konstruisanog tranzistorima Q1 i Q2 je linearna funkcija struje
strujnog izvora. Signal vRF doveden na diferencijalni ulaz e se pojaati manje ili vie u zavisnosti
od signala vo. Na taj nain na izlazu se dobija signal vMF kao proizvod dva ulazna signala.
Nepotrebne komponente na izlazu se mogu odstraniti filtracijom i odgovarajuom vezom
transformatora. U sluaju velikih ulaznih signala ovo kolo se ponaa slino kao prekidaki mnoa
prikazan pod takom b).
93
vMF
T3
VCC
C5
R
C6
Q1
T2
C3
vRF
Q2
C4
D1
D2
Q3
T1
vO
C2
C1
D3
2.4.3. Usmerai
Usmerai (ispravljai) pretvaraju naizmenine napone i struje u jednosmerne. Pri
ispravljanju mogu se struje i naponi promenljivog smera usmeriti svi u jedan smer (punotalasni
ispravljai), druga mogunost je da se odseku signali neodgovarajueg smera (polutalasni
ispravljai).
Usmerako dejstvo se redovno postie poluprovodnikim diodama. Zahvaljujui
nelinearnosti svoje strujno naponske karakteristike, diode samostalno (bez spoljnog upravljakog
94
signala) razdvajaju pozitivne signale od negativnih. U direktnom smeru diode skoro bez prepreke
provode struju a u inverznom smeru sve do probojnog napona struja je zanemarljiva.
Umesto dioda mogu se primeniti upravljivi poluprovodniki elementi (na primer, tiristori),
na taj nain dobija se mogunost upravljanja sa izlaznim signalom (struja, napon).
Dobar deo usmeraa radi sa znaajnim nivoima snage ali se i kod obrade malih analognih
signala sreu usmerai. U daljem tekstu prikazana su razna usmeraka kola.
a) Polutalasni usmera.
Sa jednom diodom se mogu realizovati polutalasni usmerai prikazani na slikama 2.83, 2.84
i 2.85. Najprostija je analiza pri isto otpornom potroau (slika 2.83). Ovde struja tee tano za
vreme pozitivne poluperiode ulaznog napona, oblik te struje se poklapa sa oblikom napona na
potroau.
vI
D
t
R
vI
vO
vO
t
U sledeem kolu (slika 2.84) prikljuen je redni RL potroa. Tu e porast struje na poetku
pozitivne poluperiode ulaznog napona biti postepen a na kraju poluperiode ne prestaje pri prolasku
kroz nulu. U sluaju velike induktivnosti kalema struja moe biti i neprekidna (nikad ne pada na
nulu).
vI
D
Slika 2.84.Polutalasni
usmera sa rednim RL
potroaem.
iO
t
R
vI
iO
L
t
Trei tipian sluaj je usmera sa paralelnim RC potroaem (slika 2.85). Koristi se toliki
kondenzator da talasnost izlaznog napona ne bude vea od neke vrednosti.
95
vI
D
vI
t
R
vO
vO
t
U sluaju trofaznog napona na ulazu polutalasni usmera se moe ostvariti prema slici 2.86.
Tu ni pri isto otpornom potroau nee nikad pasti izlazni napon na nulu. Paralelnim vezivanjem
kondenzatora sa otpornim potroaem, talasnost izlaznog napona se moe dalje smanjiti. Pri rednom
RL potroau talasnost struje se smanjuje usled trofaznog napajanja.
R
D1
S
D2
T
D3
R
vO
b) Punotalasni usmera.
Okretanjem naponskih i strujnih signala oba smera u jedan smer dobijaju se punotalasni
usmerai. Po jednoj metodi (slika 2.87) koristi se transformator sa srednjim izvodom i dve diode, a
po drugoj metodi (slika 2.88) primenjuju se etiri diode u mosnom spoju. Kod prvog reenja
potrebna su dva namotaja transformatora da bi u svakoj poluperiodi postojao pozitivan signal kojeg
e odgovarajua dioda sprovesti na izlaz. Kod mosnog spoja naizmenino provode po dve
dijagonalno postavljene diode. U ovom sluaju ulaz i izlaz nemaju zajedniku referentnu taku.
D1
R
vO
vI
D2
96
D1
D3
vO
vI
D2
D4
D1
D3
D5
R
vO
S
T
D2
D4
D6
97
A
v
vO
Uz vee ulaganje moe se konstruisati i punotalasni precizni usmera (slika 2.91) koji nosi
naziv detektor apsolutne vrednosti. Pri pozitivnom ulaznom naponu izlaz operacionog pojaavaa
A1 se pomera u negativnom smeru, otvara diodu D1 i zakoi diodu D2. Kroz otpornik R2 ne tee
struja, prema tome neinvertujui ulaz pojaavaa A2 je na virtuelnoj masi. Pod tim uslovima oba
stepena rade kao invertujui pojaavai:
R R
vO v I 3 5 ....................................................................................................(2.40.)
R1 R4
Ako su svi otpornici iste otpornosti, izlazni napon se poklapa sa ulaznim. Pri negativnom
ulaznom naponu die se izlaz operacionog pojaavaa A1, zakoi se dioda D1 i otvara se dioda D2.
Vae sledee jednaine:
vI
v
vA
A
, ....................................................................................................(2.41.)
R1 R2 R3 R4
R5
. ...................................................................................................(2.42.)
vO v A 1
R3 R4
R3
R4
R5
D1
Slika 2.91.
Punotalasni
precizni usmera sa
operacionim
pojaavaima
(detektor apsolutne
vrednosti).
R1
A1
vI
A2
D2
vO
vA
R2
98
Ako su svi otpornici iste vrednosti, na izlazu e se pojaviti ulazni napon sa suprotnim
predznakom. Prema tome, ovo kolo daje za bilo koji ulazni signal signal iste apsolutne vrednosti ali
uvek pozitivnog smera na izlazu. Eventualne manje greke se mogu minimizirati uparivanjem
otpornika i primenom operacionih pojaavaa sa malim ulaznim ofsetom.
2.4.4. Umnoavai napona
Ponekad se javlja potreba za takvim usmeraem koji moe da daje vei izlazni napon od
amplitude ulaznog naizmeninog napona. Pri manjim snagama nije opravdano dizanje napona sa
transformatorom ve se koristi jedno od ovde prikazanih kola.
Od amplitude ulaznog naizmeninog napona otprilike dva puta vei jednosmerni napon e
se pojaviti na izlazima sklopova sa slika 2.92 i 2.93.
D1
C1
vO
vI
D2
C2
U kolu na slici 2.92 za vreme pozitivne poluperiode ulaznog naizmeninog napona puni se
kondenzator C1 na vrnu vrednost ulaznog napona a za vreme negativne poluperiode puni se
kondenzator C2 na istu vrednost. Ako je mala talasnost izlaznog napona (kondenzatori su dovoljno
velikog kapaciteta) izlazni jednosmerni napon e biti dvostruka vrednost amplitude ulaznog
naizmeninog napona.
Na slici 2.93 prvo se kondenzator C1 napuni na vrnu vrednost ulaznog naizmeninog
napona, zatim se zbir ulaznog napona i napona na kondenzatoru C1 iskoristi za punjenje
kondenzatora C2 na dvostruku vrednost amplitude naizmeninog napona. U odnosu na zajedniku
masu ulaza i izlaza ovde je izlazni napon negativan. Okretanjem dioda moe se dobiti i pozitivan
izlazni napon.
C1
vI
D2
D1
C2
vO
Za postizanje vrlo velikih napona i vrlo malih struja koristi se umnoava napona prikazan
na slici 2.94. Broj dioda i kondenzatora se moe birati proizvoljno, naalost poveanjem broja
stepeni opteretljivost izlaza naglo pada. Kondenzator C1 se puni na vrnu vrednost ulaznog napona,
a ostali kondenzatori na dvostruku vrnu vrednost. U principu polazei od ulaza prema izlazu
99
trebalo bi ugraditi sve manje kondenzatore ali radi uniformnosti redovno se koriste isti
kondenzatori.
C1
C3
D1
vI
D2
Cn-1
D3
C2
D4
Dn
Dn-1
C4
vO
Cn
vI
. ...............................................................................................................(2.43.)
RI S
Q
D
vI
vI
vO
(a)
vO
(b)
vI
VT
v O RI S e . .................................................................................................................(2.44.)
R
Q
A
vI
vO
101