Poslovne

I dio
finansije

1. Preduzee i cilj preduzea

Preduzee je privrednopravni entitet koji raspolae
resursima za obavljanje date privredne djelatnosti s ciljem da u
dugom roku maksimira dobitak.
Ponekad usljed negativnih endogenih i egzogenih uticaja,
preduzee u tome ne uspjeva zbog ega posluje ak i sa
gubitkom. U takvim okolnostima preduzee ne maksimira
dobitak i trudi se da prvo izae iz zone gubitka a potom tei
maksimiranju dobitka. Izlazak preduzea iz zone gubitka je
cilj iznad svih ciljeva, jer od ostvarenja tog cilja zavisi
njegov opstanak. Kad preduzee posluje s gubitkom, ono prvo
gubi sopstveni kapital i kada nivo gubitka pree nivo sopstvenog
kapitala, preduzee gubi i tui (pozajmljeni) kapital, pada u
totalnu prezaduenost, to se zavrava nestankom preduzea
putem steaja (steaj je prinudna likvidacija preduzea). Sa
nestankom preduzea nastaje niz negativnih okolnosti za
razliite interesne grupe vezane za preduzee :

SKRIPTA

vlasnici preduzea gube svu ili u boljem sluaju dio imovine

(kapitala)
povjerioci gube dio imovine uloene u potraivanja
zaposleni ostaju bez posla

 drava ostaje bez dijela budetskih prihoda

Zbog toga interesne grupe vezane za preduzee koje posluje u
zoni gubitka ulau napore da se preduzee izvede iz zone
gubitka, pri eu se ponedine grupe odriu svojih prava ili ih
minimiziraju :
Vlasnici preduzea novim ulaganjem nadomjetaju
izgubljeni kapital ili prihvataju da se gubitak otie na teret
njihovog kapitala
Povjerioci - prihvataju da se dio gubitka otpie na teret
njihovog potraivanja ili
- prolongiraju naplatu svojih potraivanja ili
- konvertuju dio svojih potraivanja u kapital,
ime postaju i vlasnici preduzea
Radnici prihvataju da se zarada i broj zaposlenih smanji,
ako je taj broj prevelik
Drava raznim fiskalnim olakicama i donacijama olakava
izlazak preduzea iz zone gubitka
Sam izlazak iz zone gubitka preduzee ne spaava od propasti
je rpreduzee propada i kada postane plateno nesposobno, a
plateno nesposobno preduzee je kada je dugorona imovina,
uveana za gubitak iskazan na strani aktive, vea od kapitala
uveanog za dugorona rezervisanja i dugorone obaveze.

Otuda se u uslovima platene nesposobnosti za vrhunski cilj

preduzea proglaava finansijsko saniranje koje e preduzee
uiniti plateno sposobnim. Interesne grupe :
vlasnici preduzea - se odriu naplate uea u neto
dobitku (dividende) ili
- odlau tu naplatu
- smanjuju uee u neto dobitku
- prihvataju dodatna ulaganja
kapitala (dokapitalizacija)
povjerioci reprogramiraju svoja potraivanja ili ih konvertuju
u kaptial
zaposleni se odriu prava na rast zarada utvrenih
kolektivnim ugovorima
drava esto prihvata da olaka fiskalni teret
Vrhunski cilj preduzea u dugom roku jeste maksimiziranje
dobitka, jer bez ostvarenja tog cilja
nema rasta i razvoja preduzea, ime se ugroava
konkurentnost njegovih uinaka, to dovodi u pitanje
opstanak preduzea
nije mogue nai nove investitore koji e uloiti dodatni
kapital u preduzee, jer druga preduzea obezbjeuju vie
prinose na uloeni kapital

 nije mogue odrati, pa ni poveati, one komponente

kapitala koje su besplatne, ne zahtijevaju nikakve izdatke,
kao to su emisiona premija, rezervni (obavezni i statutarni)
kapital i zadrani (neisplaeni) dobici, koji imaju pozitivan
uticaj i na finansijski rezultat, jer finansijski rezultat ne terete
nikakvi izdaci po osnovu koritenja besplatnog kapitala, i na
povjerioce, jer besplatne komponente sopstvenog kapitala
poveavaju ukupan kapital, a ukupan sopstveni kapital je,
garantna supstanca za povjerioce
Vrhunski cilj preduzea u dugom roku jeste maksimiranje
dobitka jer bez ostvarenja tog cilja preduzee ne moe vjeito
opstati, a svako preduzee je u osnovano na naelu stalnosti, tj.
vjeitog opstanka (going concern).
U kriznim situacijama prevagu nad vrhunskim ciljem
preduzea imaju kratkoroni ciljevi : izlazak preduzea iz zone
poslovanja s gubitkom i osposobljavanje preduzea da plaa
obaveze o roku dospijea, tj. da bude plateno sposobno a to
ostvarenje je uslov za postizanje vrhunskog cilja preduzea.
U savremenoj literaturi sreu se i drugaija miljenja o
vrhunskom cilju preduzea. Sree se miljenje da je vrhunski cilj
preduzea stvaranje bogatsktva vlasnika preduzea, . Bogatstvo
vlasnika preduzea je posljedica maksimiranja dobitka njegovog

preduzea. Visok dobitak preduzea, pri datoj cijeni kapitala,

odbacuje visoku prinosnu vrijednost kapitala, a to je prinosna
vrijednost kapitala via, vee je bogatstvo vlasnika preduzea.
To bogatstvo je rezultat dvije varijable dobitka i cijene kapitala
vii dobitak i nia cijena kapitala, vea prinosna vrijednost
kapitala, i obrnuto, nii dobitak i via cijena kapitala, nia
prinosna vrijednost kapitala. Uz to treba imati u vidu da je cijena
kaptiala (diskontna stopa), uslovljena izmeu ostalog i
zaraivakom moi preduzea visinom dobitka vii dobitak,
nia cijena kapitala, i obrnuto nii dobitak, via cijena kapitala.
2. Poslovne funkcije preduzea i njihovi zadaci
U ekonomskom smislu, poslovni process iu preduzeu
sainjeni su od odreenih dijelova procesa rada poslovnih
funkcija. Zadatak menadmenta je usklaivanje poslovnih
funkcija i obezbjeenje usova za njihovo koordinisano i
sinhronizovano sadejstvo. Prema srodnosti poslova koje
obavljaju u okviru preduzea , osnovne poslovne funkcije
preduzea su : nabavna, proizvodna, prodajna i finansijska.

NABAVNA FUNKCIJA
FINANSIJSKA FUNKCIJA
PRODAJNA FUNKCIJA

PROIZVODNA FUNKCIJA

Nabavna funkcija blagovremeno i pod najpovoljnijim uslovima

obezbjeuje snabdjevanje procesa proizvodnje potrebnim
inputima. To zahtjeva permanentno odravanje strukturne
usklaenosti i odgovarajui sortiment zaliha sirovina i
repromaterijala s potrebama i dinamikom ulaganja u
proizvodnju, odravajui pri tome optimalni nivo zaliha. Nabavna
funkcija nastoji da obezijedi vei broj izvora nabavki i
najpovoljniji nain plaanja. Njen zadatak je da obezbijedi:

nabavku patenata, licenci i programa za proizvodnju uopte

nabavku osnovnih sredstava
nabavku materijala, energije i usluga
obezbjeenje kadra

Proizvodna funkcija obezbjeuje nesmetano funkcionisanje

procesa proizvodnje u cjelokupnom njenom kompleksnom
obliku, stvarajui nove vrijednosti sposobne da se verifikuju na
tritu. Osnovni zadatak joj je da permanentno unaprjeuje
process proizvodnje i odrava maksimalan nivo produktivnosti
rada (pomou optimalnog korienja kapaciteta i radnog

vremena, smanjenja trokova poslovanja i karta,

unaprjeenjem tehnologije i organizacije rada itd.) Proizvodna
funkcija :
vri tehniko unaprjeenje procesa proizvodnje
odrava maine i ureaje za proizvodnju
proizvodi uinke preduzea
Prodajna funkcija usmjerava aktivnosti na izbor odgovarajuih
kanala distribucije proizvedenih novostvorenih vrijednosti. Ona
odrava stalan kontakt s kupcima i tritem i obezbjeuje
minimalnu koliinu zaliha. Napore usmjerava na ugovaranje to
povoljnijih poslova prodaje. Bavi se naroito :
istraivanjem trita za prodaju uinaka
prodajom uinaka
Finansijska funkcija obezbjeuje nesmetano odvijanje procesa
proizvodnje i stvara uslove za proirenje proizvodnje i prodaje.
Komplementarna je sa drugim poslovnim funkcijama i ne moe
se tretirati odvojeno od njih. Finansije su esto od presudnog
znaaja za rast, razvoj kao i opstanak preduzea na tritu.
Finansijska funkcija se stara o :
ispitivanju kreditnog boniteta dunika i naplati potraivanja
plaanju obaveza

 investiranju
finansiranju
Finansijska funkcija obuhvata tri glavne odluke preduzea :
1. Odluku o investiranju promaena investicija dovodi
najee do nestanka preduzea pa se zato ove odluke
donose sa najveom panjom na osnovu investicionih
projekata ili ocjene boniteta
2. Odluku o finansiranju - njena operacionalizacija dovodi do
promjene finansijskog i prinosnog poloaja preduzea
3. Odluku o dividendi visina dividend utie na promjenu
finansijskog poloaja i trine cijene akcija
Sve odluke moraju biti u funkciji maksimiranja dobitka u dugom
roku. Finansijska funkcija priprema i zastupa ove odluke, a
odluke donosi uprava preduzea.
3. Odnos finansijske funkcije i drugih poslovnih funkcija
Preduzee se moe posmatrati s proizvodnog, trinog i
finansijskog aspekta. Finansijska politika u duem periodu u
preduzeu postaje determinirajua, a nerjetko i limitirajua u
odnosu na ostale politike funkcionalnih podruja u preduzeu
(ako postoji apsolutna platena sposobnost, ne moe se postii
vei obim proizvodnje od onog koji doputaju raspoloiva
novana sredstva, a u sluaju platene nesposobnosti

proizvodnja je limitirana). Ipak finansijska politika nema

povlaen poloaj, jer svaka druga politika moe uzrokovati
ometanje ili zastoj u njoj. Bez finansijskih sredstava ne moe se
nita nabaviti ni investirati, zbog ega je finansijska politika
jedna od najvanijih dijelova poslovne politike svakog
preduzea.
Dobra finansijska politika doprinosi rentabilnosti poslovanja
jer odluuje o najboljim i najjeftinijim oblicima finansiranja,
odabira ih, smanjuje trokove finansiranja i kontrolie investicije.
Finansijska funkcija je u sukobu sa funkcijom nabavke,
proizvodnje i prodaje jer ovjek tei da obavi posao sa to manje
napora.
Nabavna funkcija ne vodi rauna o sinhronizaicji
momenta nabavke i aktiviranja osnovnog sredstva,
odn. utroka materijala, odn. prodaje robe i rokovima
plaanja nabavljenih inputnih komponenti procesa
poslovanja. Za finansijsku funkciju je ovo bitno. Visina
nabavne cijene uslovljava finansijski rezultat, a
zajedno sa sinhronizacijom momenta nabavke i
aktiviranja, odn. utroka, tj. prodaje, utie i na obim
imobilisanih sredstava, a vei obim sredstaa zahtjeva
vee izvore finansiranja, ije je pribavljanje u domenu

finansijske funkcije i lake je pribaviti manji nego vei

dodatni kapital, pa manji pozajmljeni kapital izaziva
manje rashode finansiranja, to poveava dobitak, to
stvara uslove za jaanje onih komponenti kapitala koje
su besplatne, to poveava neto dobitak. Duina roka
plaanja obaveza prema dobavljaima bitno utie na
finansiranje i trokove finansiranja. Obaveze prema
dobavljaima su besplatni izvori finansiranja u
ugovorenom roku plaanja, krai rokovi zahtjevaju
vee kreditne izvore finansiranja i vee rashode
kamata, to smanjuje dobitak, dok dui rokovi plaanja
ovih obaveza imaju obrnut uinak na finansiranje i
rashode finansiranja manje kreditno pozajmljivanje,
manji rashodi fansiranja i vei dobitak;
Proizvodna funkcija e lake obaviti svoj zadatak ako
manje vodi rauna o visini cijene kotanja, kvalietu
uinka i duini procesa proizvodnje artikala i
isnhronizaciji momenta proizvodnje i momenta utroka
poluproizvoda. Za finansijsku funkciju je od interesa da
cijena kotanja uinka bude to nia, da proces
proizvodnje artikala bude to krai, da sinhronizacija
proizvodnje utroka poluproizvoda bude potpuna jer
sve to vodi do smanjenja obima imobilizacije

sredstava, smanjuje rashode finansiranja i poveava

dobitak;
Prodajna funkcija ima zadak da proda proizvedene
artikle, nabavljenu robu i usluge koje e biti uinjene
po najviim moguim cijenama. Ali, za finansijsku
funkciju je bitno da se moment prodaje proizvoda to
vie priblii momentu zavretka njegove proizvodnje,
da se prodaja vri sa to kraim rokovima naplate
potraivanja od kupaca i da se prodaja vri onim
kupcima iji finansijski poloaj obezbjeuje sigurnost
naplate potraivanja. Pribliavanja momenta
proizvodnje i prodaje proizvoda i momenta nabavke i
prodaje robe smanjuje zalihe proizvoda i robe, prodaja
sa to kraim rokovima naplate potraivanja i prodaja
sigurnim platiama smanjuje obim potraivanja od
kupaca, nie zalihe proizvoda i robe i nia potraivanja
od kupaca olakavaju finansiranje, smanjuju rashode
finansiranja i poveavaju dobitak.
Opisani sukobljeni interesi poslovnih funkcija u dobro
organizovanom preduzeu ublaavaju se ili ak i ukidaju kroz
usaglaavanje politika funkcionalnih podruja sa politikom i
vrhunskim ciljem preduzea, jer politike poslovnih preduzea su,
u stvari, dijelovi njegove politike.

4. Mjesto finansijske funkcije u preduzeu

Zbog znaaja koji finansijski menadment ima za preduzee i
injenice da su finansije u preduzeu nerijetko usko grlo,
finansijski menadment u hijerarhijskoj strukturi preduzea treba
da bude lociran uz njegovo centralno rukovodstvo. Upravljanje
finansijama nije nezavisno, ono je kauzalno povezano s
ciljevima preduzea i zbog toga je ono njima podreeno. Te veze
su raznovrsne zbog ega finansijska uprava ima posebno visoko
mjesto u organizacionoj strukturi preduzea i jak uticaj na
njegovu poslovnu politiku.
Zadaci finansijskog menadmenta ogledaju se u usklaivanju
finansijskih operacija preduzea i prisutnosti, praenju i
korienju ansi na finansijskim tritima. Zato je kod
finansijskog menadmenta od izuzetne vanosti povezivanje
dobitka, rizika i vremena kod :
finansiranja preduzea u razliitim fazama ivotnog ciklusa
preduzea
optimalne strukture kapitala preduea
procjene vrijednosti preduzea
dividendi i cijene akcija preduzea
gotovinskih tokova i likvidnosti
finansijskog planiranja i kapitalnog budetiranja

Problemi i malaksalost na bilo kojem od ovih segmenata imaju i

finansijske posljedice. S druge strane, neadekvatno djelovanje
na finansijske funkcije
e, u pravilu, sruiti sve
napore drugih poslovnih
funkcija, dok racionalno
upravljanje s novcem,
moe uveati efekte poslovanja preduzea. Novanim
sredstvima treba upravljati tako da se i njihovim obrtom
poveava dobitak.. Proizvodni proces poinje u trinoj fazi
(nabavka), prolazi kroz fazu transforacije (proizvodnja) i
zadrava se u trinoj fazi (prodaja).
Opisane trine faze(koje pokreu priliv i odliv robe i usluga)
prouzrokuju paralelno kretanje novca samo sa suprotnim
pravcem kretanja. Naime, nabavka pokree rijeku odliva novca,
a prodaja rijeku priliva novca. Ta meuuslovljenost moe izazvati
problem likvidnosti prouzrokovan iz vremenskog i kvantitativnog
raskoraka dviju suprotnih rijeka (struja), koje mogu usloviti
pojavu kreditnih odnosa. Na nepodudarnost priliva i odliva
novanih sredstava utiu : vrijeme lagerovanja zaliha materijala i
uinaka (roba) namijenjenih prodaji, vrijeme rajanja procesa
proizvodnje, strukture cijena i uslovi nabavke prodaje.

U cilju ostvarenja vrhunskog cilja preduzea maksimiranja

dobitka u dugom roku finansijska funkcija razvija finansijski
menadment koji e :
s poslovno-finansijskog aspekta obezbijediti kontinuitet, rast
i razvoj preduzea,
stalno uvati, jaati i iriti dobar finansijski ugled preduzea
maksimalno iskoristiti povoljne trendove konjunkture,
naroito na tritu novca i kapitala
minimizirati negativne uticaje dekonjunkture i monetarnih
poremeaja
minimizirati finansijske rizike poslovanja preduzea
Kontinuitet, (stalnost) odnosno opstanak preduzea uslovljeni su
razvojem preduzea bez stalnog razvoja preduzea , u smislu
prilagoavanja njegovog poslovanja nemogue je izdati trinu
konkurenciju, a to najee zahtijeva i rast preduzea. Koliko
god je finansijske mogunosti teko stei, toliko se one lako
gube, to upozorava na potrebu stalnog uvanja, jaanja i
irenja dobrog finansijskog ugleda preduzea. Uslov za to je
dobar finansijski poloaj i korektan finansijski odnos prema
dunicima i povjeriocima. Od finansijskog ugleda zavisi kurs
hartija od vrijednosti koje kotiraju na tritu novca i kapitala, a to
neposredno utie na mogunost pribavljanja dodatnog kaptiala i

novca ak i iz zarada. Rastom trine vrijednosti akcija raste i

iri se finansijski ugled preduzea.
Uslov stalnosti, rasta i razvoja preduzea i njegovog finansijskog
ugleda je iskorienje povoljnih trendova na tritu novca i
kaptiala ,minimiziranja negativnih uticaja dekonjukture i
monetarnih poremeaja i minimiziranje finansijskog rizika.
U vrijeme povoljne konjukture poveava se obim poslovanja to
rezultira poveanim finansijskim rezultatom. Ako se iz
poveanog finansijskog rezultata ne akumulira to vie za
razvoj, s finansijske take gledita ta ansa je zauvijek
proputena. U uslovima velike ponude novca i kapitala
mogunost pribavljanja takoe biva najpovoljnija, i ako se ne
iskoristi, opet ostaje zauvijek proputena ansa.
U sluaju pada obima poslovanja a time i finansijskog rezultata
preduzee lake podnosi oscilacije na tritu novca i kapitala
kad je vie finansirano iz sopstvenog kapitala i ako je vii nivo
skrivenih oblika samofinasniranja, a to se uglavnom stvara u
konjunkturnim periodima. Monetarni poremeaji, koji su praeni
prije svega padom vrijednosti novane jedinice, manje e se
negativno odraziti na finansijski poloaj ukoliko se vie uspije u
smanjenju inflatornih gubitaka, poveanju inflatornih dobitaka i
odravanju realne vrijednosti sopstvenog kapitala.

U oblasti finansijskog rezultata i naplate potraivanja prisutan je

finansisjki rizik. Njegovo minimiziranje u oblasti finansijskog
rezultata postie se strukturiranjem kapitala sa stanovita
vlasnitva u zavisnosti od poslovnog rizika i prijevremenom
otplatom dugova kada oni postanu preskupi, to je opet
uslovljeno visinom sopstvenog kapitala i skrivenim oblicima
samofinansiranja.
U oblasti naplate potraivanja minimiziranje finansijskog rizika
postie se izborom dunika sa visokom kreditnom sposobnou
i obezbjeenjem potraivanja hipotekom, zalogom, garancijom
treih lica i prodajom uz obezbjeenje sigurnosti naplate kad
god je kreditni bonitet kupca slab ili nepoznat.
Svoju misiju finansijska funkcija nee moi ostvariti ako druge
poslovne funkcije preduzea i njegova uprava ne prihvate ciljeve
finansijske politike i svojim odlukama sprijee sprovoenje
finansijske strategije i taktike. Preduzee moe doi u krizni
poloaj i kada finansijska funkcija u potpunosti ostvari svoju
ulogu . To se deava u uslovima krupnih trinih ili monetarnih
poremeaja ili dejstva nekomercijalnih rizika U tom sluaju,
uloga finansijske funkcije je da pronae oblike sanacije koji e
obezbijediti opstanak i uspjeh preduzea uz najbezbolnije
posljedice po povjerioce i dunike.

5. Poslovi finansijske funkcije

Finansijske funkcije je veoma bliska raunovodsvenoj funkciji
koja je u sutini informaciona i kontrolna funkcija. Da bi njihov
meusobni odnos bio skladan, efikasan i racionalan, nuno je
pored obezbjeenja meusobne saradnje, izvriti precizno
razgranienje i podjelu poslova :

u vezi sa izradom raunovodstvenih dokumenata

kontrole novanih dokumenata
voenja analitike evidencije
finansijskog planiranja
finansisjkse analize
informisanja

Vrste i obim poslova koje obavlja finansijska funkcija uslovljeni

su veliinom i organizacionom strukturom preduzea. Poslovi
finansijske funkcije:
kontrola ispravnosti novanih dokumenata po osnovu kojih
se obavlja primanje i izdavanje gotovine bilo bezgotovinski
bilo gotovinski
voenje blagajnikih poslova
pribavljanje kredita i dokumentata prema zahtjevu kreditora
za obezbjeenje kredita
emisija nove serije akcija

 emisija dugoronih i kratkoronih h.o.v.

prodaja raspoloivih h.o.v. prije dospjea za naplatu;
obraun rada zaposlenih, obraun ugovorenih kamata na
potraivanje i obaveze
naplata potraivanja;
plaanje obaveza
plasman slobodnih novanih sredstava
priprema i operacionalizacija odluke o otkupu sopstvenih
akcija, i o prodaji otkupljenih sopstvenih akcija.
zamjena domae valute za stranu i obratno.
ocjena kreditnog boniteta dunika (prije nastanka
potraivanja ili za postojee dunike);
podizanje tube protiv dunika od kojih nije izvrena
naplata potraivanja u roku dospijea
finansijsko planiranje koje obuhvata : planski bilans uspjeha
i stanja, plan tokova gotovine, plan tokova obrtnog kapitala i
dinamiko planiranje priliva i odliva gotovine; analiza
prinosnog, imovinskog i finansijskog poloaja preduzea;
obavljanje poslova upravljanja imovinom, obavezama i
kapitalom iz svog domena
poslovi u vezi sa investicionim projektima : ako se
investicioni projekat odnosi na investiranje u postojei
kapacitet, finansijska funkcija po pravilu sama sainjava
takav investicioni projekat a ako se radi o investicionom

projektu po kome se investira u novi kapacitet, takav

investicioni projekat po pravilu sainjava specijalizovana
institucija, a finansijska funkcija kritiki ocjenjuje taj
projekat;
saradnja sa drugim poslovnim funkcijama (sa nabavnom
funkcijom utvruje : uslov i rokove plaanja dobavljaa,
momenat i veliinu lansiranja narudbe; sa proizvodnom
funkcijom utvruje: strukturu proizvodnje, vrijeme trajanja
proizvodnje gotovog proizvoda, korienje realnog
kapaciteta; sa prodajnom funkcijom : ocjenjuje kreditni
bonitet kupca, utvruje uslove prodaje i rokove naplate);
sainjavanje prijedloga raspodjele neto dobitka i otpisa
gubitka
ako je preduzee nelikvidno, sainjavanje programa
finansijskog saniranja, a ako preduzee posluje s gubitkom,
sainjavanje programa ekonomskog saniranja;
sprovoenje, zajedno s raunovodstvom, procedure
osnivanja zavisnih preduzea, spajanja sa drugim
preduzeima, pripajanja drugih preduzea, podjele
postojeeg preduzea na dva ili vie novih preduzea i
slino.

6. Konflikt ciljeva menadmenta i akcionara i drutvena

odgovornost

Razvoj finansija uslovio je formiranje savremenih korporacija,

gdje je dolo do odvajanja upravljake od vlasnike funkcije. U
velikim korporacijama moe doi do toga da sami vlasnici ne
uspijevaju formulisati svoje ciljeve, a jo manje u takvim
uslovima kontrolisati i/ili uticati na menadment. Posljedica toga
moe biti da menadment vie djeluje u vlastitom interesu
umjesto u interesu akcionara.
Primarni cilj vlasnika kapitala moe biti dividenda i rast trine
cijene akcija, poveanje bogatstva i imovine vlasnika, dok cilj
menadmenta moe biti profit, rast i razvoj korporacije. U isto
vrijeme zaposleni su zainteresovani za vee plate, a fiskus za
vee poreze i druga socijalna davanja. Pored suprotstavljenih
interesa i ciljeva nerijetko se interesi menadera i vlasnika
kapitala podudaraju (opstanak preduzea na tritu). Vlasnik
kapitala se nada da e menaderi raditi u njegovom najboljem
interesu. Da bi oni zaista i ostvarili svoju funkciju i ispunili
oekivanja vlasnika kapitala, neophodno je da budu motivisani,
to se ugrauje u ugovor izmeu dviju strana. Radi ispunjenja
ugovora organizuje se i provodi nadzor kojim se agent
obavezuje na sistemske kontrole ostvarivanja privilegija
menadmenta, reviziju finansijskih izvjetaja i ogranienja
menaderskih odluka.

Nadzorna funkcija izaziva trokove. Smatra se da to je manje

uee menadmenta u vlasnitvu korporacije, manja je i
vjerovatnoa da e se oni ponaati u najboljem interesu
vlasnika. Postoje i druga gledita koja ukazuju da trite
kaopitala, daje dovoljne signale o uspjenosti menadmenta.
Maksimiranje dobitka primarni cilj poslovanja preduzea. U
skladu s ovim ciljem, menader moe i dalje poveavati dobit
izdavanjem novih akcija i tako dobijeni novac iskoristiti za
investiranje u kupovinu trezorskih zapisa. U veini preduzea to
bi kao posljedicu moglo imati smanjenje udjela prethodnih
vlasnika u ostvarivanju dobiti, to dovodi do smanjenja zarade
po akciji. Zbog toga se esto maksimiranje zarade po akciji
zagovara kao dokaz maksimiranja dobiti. Metim ovaj pokazatelj
ne potuje vremensku vrijednost novca. Osnovano je
pretpostaviti da e veoma mali broj akcionara podravati onaj
projekat koji obeava prvi prinos nakon sto godina, bez obzira
na to koliki je taj prinos.
Drugi nedostatak ovog pokazatelja je rizik. Naime, jedni
investicioni projekti su riziniji od drugih. Zbog toga e oekivano
kretanje zarade po akciji biti rizinije kod rizinijih projekata, kod
kompanija koje imaju veu fluktuaciju dobitka i koje u strukturi
kapitala imaju vei racio duga. Najzad, ovaj cilj (zarada po akciji)
ne uzima u obzir ni politiku dividendi. Ako bi ovo bio primarni cilj,

preduzee nikad ne bi isplaivalo dividendu. Prema tome

preduzee zaradu po akciji uvijek moe obezbijediti
zadravanjem dobiti, a rast njenim investiranjem po bilo kojoj
pozitivnoj stopi prinosa.
Oigledno je da trina cijena akcija uzima u obzir i sadanju i
oekivanu buduu zaradu po akciji, trajanje i rizik tih zarada,
vremenski raspon, politiku dividendi i ostale faktore od uticaja na
trinu cijenu akcije. Ona predstavlja zapravo barometar
uspjenosti poslovanja preduzea i pokazuje koliko je
menadment u funkciji cilja vlasnika kapitala.
Profit treba nastojati ostvarivati vodei rauna o ouvanju
prirodne okoline, posebno zemlje, vode, vazduha, uma,
potroaa i zaposlenih. Ukoliko preduzee eli biti respektovano
u konkurentskom okruenju, pored ostvarenja svojih ciljeva,
nemad drugog izbora nego da djeluje na drutveno odgovoran
nain, to je uzemljama razvijene demorkatije takoe jedan od
faktora opstanka korporacije.

7. Osobine menadera
Osnovna karakteristika menadera u razvijenim zemljama
Zapada je izuzetna sposobnost preduzenikog razmiljanja.
Osobine koje menader treba da ima :

1. Hrabrost. Uslov za ostvarenje karijere uspjenog

menadera ima samo onaj koji zadacima pristupa
neustraivo i uvijek sebi zadaje ciljeve koji se na prvi
pogled ine nedostinim. Sve je vanije ne oslanjati se na
recepte prolosti, ve traiti nova rjeenja.
2. Spremnost na rizik. Mnogo veim rizicima izlae se
menader koji otvara nove puteve i ulazi u nove izazove
nego onaj koji samo izvrava svoje zadake. Ovdje se mogu
dopustiti greke, ali se ne smiju ponoviti.
3. Vlastita inicijativa. Onaj ko eka da interesantni poslovi
dou sami od sebe teko e ih doekati. Traiti nove
kontakte, upozoriti na sebe, pokretati stvari u svom
okruenju, sposobnosti su koje jasno karakteriu
rukovodioce koji preduzetniki misle.
4. Upornost. Brzo proputanje u sluaju prvih tekoa ili brzo
povlaenje zbog nesigurnosti rezultata pokazuje nedostatak
preduzetnikog duha. Prigovore i upozorenja treba ozbiljno
razmotriti. Pri tome je vano posjedovati sposobnost
instinktivnog osjeanja, naroito pri razluivanju bitnih stvari
koje vode uspjehu i koje treba slijediti, i stvari na koje ne
treba troiti previe energije.
5. elja za uspjehom. Posjedovanje samo elje da se uspije
nije i pokretaka sila koja vodi ka uspjehu. Samo onaj ko
svoj uspjeh vee za rezultate i uvjerjiva ostvarenja profita

za preduzee moe raunati na uspjeh. U protivnom, ako

se uspjeh ogranii samo na sebe, onda je bolje osnovati
vlastito preduzee i u njemu traiti svoju egzistenciju.
6. Svijest o trokovima. Ko nije u stanju tretirati sredstva
preduzea kao svoja, vlastita, nee uspjeti u svom putu ka
usponu. Mora se razvijati svijest o trokovima ne samo
svog podruja rada nego i cijelog preduzea jer pokrenute
inicijative i poslovne odluke ostvaruju trokove na svim
nivoima. Nedostatak brige o sistemu kao cjelini moe biti
ozbiljna prepreka takvom licu da mu se u budunosti
povjere kompleksniji zadaci i odgovornosti u preduzeu.
7. Mreno razmiljanje. Bitna karakteristika menadera je i
gledanje preko okvira svog podruja. ak i u preduzeima
gdje vladaju okotale hijerarhijske strukture borba za
realizaciju projekta na nivou preduzea upravo je dokaz
line hrabrosti i spremnosti na eventualni rizik.
8. Porez na dohodak
Poresko okruenje je vana komponenta poslovnog ambijenta.
Porezi su novani transferi koji ne znae plaanje za neku
posebnu uslugu i koje administrativne jedinice javnog prava
nameu radi ostvarivanja prihoda svima onima kod kojih postoji
injenica za koju zakon vezuje obavezu plaanja poreza.
Razlikuju se dvije vrste poreskih prihoda :

 Direktni obaveza, izdatak koji direktno pada na teret

poreskog obveznika
Indirektni javljaju se prilikom troenja dohotka (PDV,
akcize, carine)
U savremenim poreskim sistemima porez na dohodak fizikih
lica je jedan od najsloenijih oblika poreza koji karakterie :
velika izdanost, bilansna predvidljivost i pogodnost za
realizaciju brojnih fiskalnih i ekstrafiskalnih ciljeva oporezivanja.
U teoriji postoje tri koncepta oporezivanja dohotka fizikih lica :
cedularni koncept, koji polazi od toga da svaki prihod
fizikog lica treba oporezovati odvojeno, primjenom
odgovarajueg poreza u pravilu sa proporcionalnom
stopom;
sintetiki (globalni) koncept koji se zasniva na pretpostavci
da sve prihode koje poreski obveznik ostvari treba
oporezovati sveobuhvatnim porezom ija je stopa, po
pravilu, progresivna
mjeoviti koncept se primjenjuje tako to se u osnovi,
cedularni koncept oporezivanja nadovezuje na
komplementarni porez na ukupan prihod preko nekog
zakonom utvrenog iznosa. Cedularno oporezivanje vri se
primjenom proporcionalne stope, a na iznos preko

zakonom utvrenog iznosa obino se primjenjuju

progresivne poreske stope.
Poreskim zakonima obavezno se definiu sljedei elementi :

obveznik poreza
poreska stopa
poreska osnovica
poreska izuzea (standardni i nestandardni odbici)

Obveznik poreza u sintetikom konceptu oporezivanja moe

biti pojedinac, to se primjenjuje u veem broju zemalja, kao i
kod nas, ili porodica. Pri ovakvom sistemu bitan je ukupno
ostvareni dohodak po svim osnovama, a ne kako pojedinac
njime raspolae. Fizika lica dejstvu poreskih propisa odreene
drave mogu biti izloena na osnovu dravljanstva, rezidenstva i
izvora dohotka, pri emu je rezidenstvo najei kriterijum, ali
nerjetko se dopunjuje i kriterijumom izvora dohotka. Poresku
osnovicu poreza na dohodak fizikih lica ini zbir ostvarenih neto
prihoda, izuzev zakonskih izuzea koja su preteno primanja
socijalnog karaktera. Rije je o prihodima po osnovu ugovora o
radu, samostalnih djelatnosti, poljoprivrede i umarstva,
autorskih prava, patenata i tehnikih unaprjeenja,
nepokretnosti, kapitala, kapitalnih dobitaka i slino.

Gotovo sve zemlje u tranziciji, pa i nau zemlju, karakterie

postepena zamjena cedularnog poreza na dohodak sintetikim
porezom na dohodak koji nesumnjivo bolje zadovoljava
dugorone ciljeve jednakosti, neutralnosti, efikasnosti , kao i to
da se njime potpunije mogu ostvariti i finansijski (fiskalni) ciljevi
drave.
Provodei poreske reforme od 2001. do danas dolo je do
znaajnih promjena, gdje se sa modela oporezivanja neto plata
prelo na oporezivanje bruto plata ime je model oporezivanja u
Republici Srpskoj usklaen sa evropskim modelom
oporezivanja. Pri tome su progresivne poreske stope
zamijenjene niom proporcionalnom stopom, uvedene su
poreske kartice koje omoguavaju umanjenje poreske osnovice
za paualno odmjerene trokove izdravanja lanova
porodinog domainstva, kao i za iznos plaenih kamata na
iskorieni stambeni kredit. Paualni iznos neoporezivog
godinjeg dohotka povean je u2009. godini na 3.600 KM, da bi
sredinom 2010. taj inos bio smanjen na 3.000 KM. Izmjenama
zakona koje su poele da se primjenjuju poetkom februara
2011., institut godinjeg linog poreskog odbitka je ukinut. U toku
2010. godine zbirna stopa poreza i doprinosa bila je oko 34%
(nije fiksna jer se mijenja u zavisnosti od visine plate i uea

neoporezivog dohotka u ukupnim bruto primanjima), to je

ekvivalentno stopi od oko 51,5%, na neto platu.
Od februara 2011., zbirna stopa doprinosa je 33% i stopa
poreza 10%. Kako je dolo do ukidanja neoporezivog linog
odbitka, zbirna stopa je sada fiksna i iznosi 39,7% (to nije prosti
zbir stopa doprinosa doprinosa i poreza jer doprinosi ne ulaze u
oporezivi dohodak), a ekvivalentna stopa na neto platu je 65,8%.
Posljednje promjene u nainu oporezivanja dohotka uticae na
poveanje trokova zarada to e svakako biti destimulativno za
investitore.
Poreska stopa. Na dohodak od kraja 2010. godine poreska
stopa bila je 8%, da bi se potom poveala na 10%, to je jo
uvijek ispod prosjene poreske stope u zemljama Evropske
Unije, gdje je prosjek na nivou od oko 26%.
Poreska osnovica. Kako smo ve istakli, dohodak fizikih lica
je zbir oporezivih prihoda ostvarenih u poreskoj godini. Dakle,
ovaj dohodak predstavlja razliku izmeu ukupnog rpihoda koji je
ostvarilo fiziko lice i trokova koje je imalo pri njegovom
ostvarenju i ouvanju.
Poreska izuzea
Zakonodavac (drava, entitet i dr.) regulie na koja lina
primanja se ne plaa porez. Kako e se zakonodavac opredijeliti

zavisi od mnogih faktora kao i od uspostavljenih ciljeva

ekonomskom politikom zakonodavca. U RS je na kraju 2010.
godine brisala oslobaanja od plaanja poreza na prihode od
ulaganja u hartije od vrijednosti. lanom 6. posljednje izmjene
Zakona o porezu na dohodak potpisano je da se prihodima od
kapitala koji se oporezuju smatraju i prihodi od dividendi i udjelu
u dobiti. Posljedice ove mjere jo uvijek su nepoznate, ali to e u
svakom sluaju negativno uticati na obim direktnih stranih
investicija u RS, nivo zapoljavanja i rast BDP-a.
Dakle, ovaj porez je specifian poreski oblik jer je jedino
kod njega prisutno podurdaranje poreskog izvora, poreskog
objekta i poreske osnovice. On izaziva visoke administrativne
trokove i na odgovarajui nain naruava privatnost poreskih
obveznika. U tom smislu, najee koriene definicje dohotka
su :
1. Dohodak je pokazatelj ekonomske snage i odnosi se na
odreenu osobu (subjekt).
2. Dohodak je neto veliina.
9. Porez na dobit
Porez na dobit pripada grupi direktnih poreza. Predmet
oporezivanja ovim porezom je dobit preduzea kao razlika
izmeu prihoda koji se ukljuuju u oporezivanje i rashoda

neophodnih za ostvarivanje oporeskih prihoda. Pri tome treba

istai, da se nerijetko znaajnije razlikuju raunovodstvena i
oporeziva dobit. Razlika je posljedica propisa kojima se ureuje
porez na dobit gdje se za osnov koriste prihodi i rashodi utvreni
u skladu sa propisima kojima je ureena oblast raunovodstva,
ali je priznavanje prihoda i rashoda u poreskoj prijavi stvar
nadlenosti fiskusa (zakonodavca). esto se prihodi podudaraju
sa onim iskazanim u bilansu uspjeha, ali kod rashoda u pravilu
postoje razlike i oni su nerijetko manji nego to su iskazani u
bilansu uspjeha.U prilog istovremene primjene i poreza na
dohodak i poreza na dobit navode se sljedei argumenti :
Primjena poreza na dobit omoguuje oporezivanje ne samo
dijela dobiti koji je podijeljen vlasnicima kapitala nego i
onog dijela koji ostaje za samofinansiranje preduzea
(nerasporeena dobit).
Primjenom poreza na dobit oporezuje se i dobit koja ne
pripada fizikim licima
Dio neto dobitka koji je podijeljen stranim vlasnicima
kapitala, a koji je ostvaren u zemlji, mogao bi biti izuzet od
oporezivanja, ako ne bi postojala obaveza plaanja poreza
na dobit.
Primjenom poreza na dobit mogu se bre, lake i uspjenije
ostvariti neki od ciljeva poreske politike, tako to e se

propisati odreena poreska oslobaanja i olakice za

nerasporeeni dio dobiti i tako uticati na raspolaganje
ostvarenom dobiti.
Oporezivanjem dobiti moe se realizovati zahtjev za
neutralnou u plaanju poreza.
Oporezivanje dobiti moe se opravdati i injenicom da se
obveznici plaanja ovog poreza koriste javnim dobrom.
Meutim, daleko najrasprostranjenije je miljenje da je
osnovni motiv uvoenja ovog poreskog oblika u poreske sisteme
savremenih drava onaj finansijski.
Izbor poreskog oblika kojim se oporezuje dobit moe imati
znatnog uticaja na samofinansiranje, tednju, organizacioni oblik
privrjeivanja i slino.
U zavisnosti od ureenja odnosa izmeu poreza na dobit
preduzea i poreza na dohodak fizikih lica, moe se govoriti o
razliitim konceptima oporezivanja dobiti preduzea. U teoriji i
praksi najzastupljenija su dva koncepta oporezivanja dobiti
preduzea:
1. Klasian sistem
2. Sisem poreske integracije (bilo na nivou akcionara ili na
nivou preduzea), koja moe biti
a. potpuna
b. djelimina

Elementi sistema poreza na dobit preduzea su:

poreski obveznik
poreska osnovica
poreska stopa
poreski podsticaj
grupno oporezivanje
transferne cijene

Poreski obveznik. Polazi se od dva kriterijuma:

1. oblika preduzea koja podlijeu oporezivanju
2. rasprostiranja poreske obaveze.
U drutvima lica zbog naglaenih personalnih svojstava postoji
neograniena odgovornost lanova prema obavezama tog
drutva. Drutva lica su obveznici poreza na dohodak.
Komanditno drutvo ima mjeovita svojstva, tako da u tim
drutvima najmanje jedan osniva ima ulogu ortaka te za
obaveze drutva odgovara i svojom linom imovinom, dok ostali
lanovi odgovaraju do visine uloga.
U drutvima kapitala u kojima je potisnut lini element
pravo na podjelu dobiti, odnosno obaveze snoenja gubitaka,
postoji samo do visine uloga. Praktino, obveznik poreza na

dobit preduzea je drutvo kapitala, koje obuhvata akcionarsko

drutvo i drutvo sa ogranienom odgovornou
Drugi bitan elemenat za definisanje obveznika poreza na
dobit preduzea je rasprostiranje poreske obaveze, koje
podrazumijeva utvrivanje dviju injenica :
rezidenstva - Status rezidenta se moe odrediti na osnovu
mjesta registracije ili mjesta iz kog se ostvaruje efektivna
uprava i kontrola. Najvei broj zemalja lanica OECD-a
status fiskalnog rezidenta preduzea odreuje
alternativnom primjenom oba navedena
kriterijuma.Nerezidentom se smatra preduzee koje nije
registrovano i koje nema sjedite efektivne uprave i
kontrole na teritoriji odreene drave, ve na toj teritoriji
posluje posredstvom stalne poslovne jedinice. Nerezidentni
obveznik plaa porez samo na dobit koju stana poslovna
jedinica ostvari poslovanjem na teritoriji nerezidenta.
izvora dohotka - teritorija na kojoj je dobit ostvarena
(primjena u Latinskoj Americi)
Poreska osnovica. Dobit je finansijski rezultat poslovanja za
poreski period koji se po pravilu podudara s kalendarskom
godinom , osim u sluaju likvidacije kada se poreska prijava

dostavlja u odreenom roku od dana zavretka postpuka

likvidacije.
Preduzeu se oporezuje njegova ostvarena dobit. Dakle
utvrivanje ostvarene dobiti ili gubika u bilansu uspjeha ima dvije
namjene. Izvjetajni bilans uspjeha potreban je i vlasnicima i
upravljaima kao zbir informacija o ostvarenom poslovanju o
indikatorima za uticaj na njega. Poreski bilans kao specijalni
bilans, slui za utrivanje dobiti ili gubitaka u svrhu oporezivanja.
Oporeziva dobit utvruje se poreskim bilansom kome je cilj da
izvri korekcije knjigovodstvene dobiti na osnovu normi
utvrenih zakonom. Poreskim bilansom koriguju se prihodi i
rashodi. U okviru prihoda korekcija se najee vri na strani
transfrenih cijena, to utie na poveanje poreske osnovice, za
razliku izmeu veih trinih i transfernih cijena koje su
primjenjivane kod priznavanja prihoda. Na rashodnoj strani
korekcije su znatno veeg obima:
utroeni materijal i vrijednost nabavljene trgovinske robe
iskazuju se po prosjenim cijenama;
pri obraunu amortizacije koristi se princip stabilnosti;
limitiraju se odreeni rashodi izdaci za humanitarne,
kulturne, vjerske, naune, obrazovne svrhe i lanarine.

Postupak izraunavanja poreske obaveze moe se

prikazati sljedeim algoritmom:
Prihodi rashodi =

Raunovodstvena dobit/gubitak
+ stavke poveanja dobiti ili
umanjenja gubitka
- stavke umanjenja dobiti ili
poveanja gubitka
= DOBIT nakon umanjenja ili
uveanja
- Poreski gubitak/
= Poreska osnovica x poreska
stopa (X%)
=Poreska obaveza olakice i
oslobaanja
= KONANA PORESKA
OBAVEZA

Poreska stopa. Stope poreza na dobit preduzea su

razliite od zemlje do zemlje, ak i unutar zemlje, na
subnacionalnom nivou. One su najee proporcionalne i po

pravilu jednoobrazne. Neke zemlje primjenjuju progresivne

poreske stpe, ija visina zavisi od razreda u kome se nalazi
utvrena poreska osnovica. Visina ovih stopa zavisi od
fiskalnih i razvojnih ciljeva zakonodavca.
Poreski podsticaji. Sistem poreskih olakica predstavlja
veoma bitnu korektivnu komponentu poreskog optereenja po
osnovu odreenog poreskog oblika. Obveznicima se pruaju
poreski podsticaji radi stimulisanja privrednog rasta,
ublaivanja regionalnih i sektorskih dispariteta u privredi,
podsticanja zaposlenosti, poboljanja i ekoloke situacije i
slino. Pored toga, poreski podsticaji mogu doprinjeti i
unaprjeenju meunarodne konkurencije (stimulacija izvoza).
Postoje dvije grupe podsticaja : oni kojima se utie na
poresku osnovicu i oni kojima se utie na visinu poreza.
Podsticaji koji umanjuju poresku osnovicu :

ubrzana amortizacija,
prenoenje poslovnih gubitaka
investiciona ulaganja
osnivanje pravnog lica

Poreski podsticaji koji umanjuju porez :

u novoosnovanoj poreskoj jedinici,

 po osnovu ulaganja inostranog kapitala

po osnovu zapoljavanja
Meu poreskim podsticajima kojima se umanjuje porez
najznaajniji su svakako investicioni poreski krediti. U praksi je
mogue nekoliko situacija.
obvezniku koji je ostvario dobit u novoosnovanoj
poslovnoj jedinici u nedovoljno razvijenim podrujima
umanjuje se porez na dobit preduzea za odreeni
vremenski period i uz ispunjenje odgovarajuih
uslova ;
umanjenje po osnovu ulaganja stranog trajnog
kapitala;
umanjenje koje se daje obvezniku koji na neodreeno
vrijeme zaposli nove radnike, uz potovanje principa
stalnosti zapoljavanja i neotputanja u odreenom
vremenskom periodu.
Meu podsticajima koji se daju u vidu uticaja na osnovicu
za oporezivanje treba razlikovati :
podsticaje koji odlau poresku obavezu;
podsticaje koji definitvno umanjuju poresku obavezu.

Grupno oporezivanje. Grupu kompanija u smislu

poreskog zakonodavstve ine matina kompanija i njene filijale.
U zakonodavstvima savremenih drava razliito s u odreeni
uslovi koji moraju da se ispune da bi se moglo govoriti o
pomenutoj grupi.Grupa kompanija ima pravo da vri tzv. grupno
oporezivanje i poresko konsolidovanje. Pogodnosti poreskog
konsolidovanja sastoje se u tome to se grupnim oporezivanjem
moe ostvariti prebijanje gubitaka izmeu kompanija unutar
grupe, ime se umanjuje ukupna oporeziva dobit grupe
kompanija.
10. Problem transfernih cijena i nominalna i efektivna stopa
poreza na dobit
Transferne ciijene.
Transferne cijena su cijene faktora proizvodnje, odnosno
sredstva za rad i usluga koje se ostvaruju u transakcijama
izmeu povezanih lica. U finansijskoj teoriji cijenom nadohvat
ruke smatra se cijena koja bi se ostvarila na otvorenom tritu
za iste ili sline poslovne transakcije izmeu nepovezanih lica.
Postojanje transfernih cijena, cijena meu povezanim licima, s
poreske take gledita im za cilj smanjivanje poreskog tereta
kod svih povezanih lica. Naravno, cijena van dohvata ruke nije
uvedena samo da sprijei neodgovarajue odreivanje cijene
sredstava i usluga u transakcijama izmu povezanih lica i na taj

nain smanjivanja poreskih obaveza, ve i da bi se izbjegao

uticaj na transfer tehnologije, korienja prava intelektualne
svojine, pruanja tehnike pomoi. Povezanim licem se smatra
svako lice (preduzee) koje na posredan ili neposredan nain
uestvuje u upravljanju, kontroli ili kapitalu drugog preduzea
(lica), odnosno ima znaajnijeg udjela na poslovne odluke.
Uticaj poreza na dobit stalno se poveava usljed postojanja
poreskih paradoksa. esto se deava da se dobit dijeli
akcionarima putem dividende i na taj nain se izlau dodatnom
oporezivanju preko poreza na dohodak, iako postoje naini da
se za sredstva transferiu na drugi nain, recimo otkupom
akcija, to bi podrazumijevalo manju poresku obavezu. Uz to
preduzea nedovoljno koriste pogodnost koju im prua sistem
obrauna amortizacije, to je nedopustivo, jer se za iznos
amortizacije smanjuje poreska osnovica poreza na dobit a time i
poreski dug. Razlog za nedovoljno korienje pogodnosti je to
to menaderi sijede svoj sopstveni interes.
Nominalna i efektivna stopa poreza na dobit
Porez na dobit vri uticaj na finansijske izvjetaje
preduzea bilans uspjeha i bilans stanja. Neto dobit, koja
predstavlja vezu izmeu ova dva bilansa zavisi od veliine
poreza na dobit. Naime, od bruto dobiti koja se dobija u bilansu
uspjeha kao razlika izmeu prihoda i rashoda preduzea odbija

se porez na dobit i dobija se neto dobit, koja se dalje dijeli : u

vidu dividende akcionarima, a drugi dio se prenosi na raun
nerasporeene dobiti u bilansu stanja, ili u rezerve. Kolika e biti
neto dobit i koliko e ona uveati kapital preduzea zavisi
prvenstveno od visine poreza na dobit. Visina ovog poreza zavisi
od visine oporezive osnovice i poreske stope.Oporeziva dobit se
u veoj ili manjoj mjeri razlikuje od bruto dobiti iz bilansa uspjeha
i utvruje se u poreskom bilansu koji se podnosi poreskoj upravi.
Poreska stopa se primjenjuje na ovako dobijenu osnovicu i
dobija se iznos poreza. U zavisnosti od broja i veliine izvrenih
korekcija, iznos poreza koji se utvrdi u poreskom bilansu moe
biti neznatno ali i znaajno razliit od onog iznosa koji bi se
dobio prostom primjenom poreske stope na bruto dobit
preduzea.
Efektivna stopa poreza na dobit
Efektivna sotpa poreza na dobit =

(tekue poreske obaveze / raunovodstveni dobitak prije

oporezivanja);
(plaeni porez / raunovodstveni dobitak prije oporezivanja)

Razlika izmeu propisane i efektivne poreske stope je

posljedica stalnih razlika izmeu raunovodstvene i oporezive
dobiti. Ove razlike nastaju tako to se odreene stavke prihoda
ili rashoda priznaju po raunovodstvenim pravilima ili po
poreskim propisima, ali ne i po jednima i drugima. Na primjer, u
mnogim zemljama se prihodi od kamate na dravneobveznice
ne oporezuju, dok se svakako priznaju kao prihod u bilansu
uspjeha. U sluaju stalnih razlika ne priznaju se odloeni porezi,
jer se odnose samo na poresku obavezu perioda u kojoj su
nastale. Kada bi postojale samo one, rashodi po osnovu poreza
na dobit bil ibi jednaki tekuim poreskim obavezama. Ovdje se
ini opravdano ukazati na MRS 12 Porez na dobit u skladu s
kojim je potrebno objelodaniti objanjenje odnosa izmeu
rashoda po osnovu poreza na dobitak (prihoda) i
raunovodstvenog dibitka u jednom (ili oba) od dvaju oblika.
brojano usaglaavanje izmeu rashoda po osnovu poreza
na dobitak (prihoda) i proizvoda raunovodstvenog dobitka
i propisane poreske stope :
brojano usaglaavanje izmeu prosjene efektivne
poreske stope i vaee poreske stope
Na osnovu ovih objelodanjivanja postaju jasni razlozi zbog kojih
je efektivna poreska stopa odstupala od propisane.
Utvrivanjem razlike izmeu efektivne i zakonske poreske stope

u prethodnom obraunskom periodu olakava se predvianje

rashoda po osnovu poreza na dobit za naredne periode.

11. Porez na dobit i struktura kapitala

Meuzavisnost poreza na dobit i strukture kapitala moe se
sagledati narednim algoritmom.
Ukupan prihod
- Poslovni rashod
= Poslovni dobitak
- Rashodi na ime kamata
= Dobitak prije oporezivanja
- Porez na dobit
= Neto dobitak
SVPU = T x DO
SVPU sadanja vrijednost poreske utede
T stopa poreza na neto dobitak
DO trina vrijednost dugoronih obaveza
Ovdje bi se moglo zakljuiti da vei iznos obaveza donosi veu
poresku utedu i veu ukupnu vrijednsot preduzea. Meutim,
kada se odluuje o strukturi izvora finansiranja preduzea,
moraju se uzeti u obzir jo neki zahtjevi : rentabilnost, struktura

imovine, stopa inflacije i zatita povjerilaca. Pored ovoga,

poreska uteda nije sasvim izvjesna u sluaju smanjenja
poslovnog dobitka ili ostvarenja poslonog gubitka, kada se ona
smanjuje ili se potpuno eliminie njen efekat. Ako preduzee ode
u steaj ili likvidaciju sve oekivane budue poreske utede
nestaju. Ne smije se ni iskljuiti mogunost promjene poreskih
stopa. Meutim, ovo elaboriraranje predstavlja samo jedan od
argumenata pomjeranja strukture kapitala ka pozajmljenom.
12. Porez na dobit i stepen samofinansiranja preduzea
Treba razlikovati interne i eksterne izvore samofinansiranja.
Preduzee koje posluje u trinim uslovima privrjeivanja stvara
samo interne izvore finansiranja : amortizaciju, naplatu glavnice,
dugoronih plasmana, dugorona rezervisanja, akumulirani neto
dobitak i efekte revalorizacije koji su nadoknaeni iz ukupnog
prihoda.
Kao to je navedeno, jedan od internih izvora
samofinansiranja preduzea je akumulirana dobit, odnosno
finansijski rezultat koji je preduzee ostvarilo u toku godine.
Dobitak se utvruje kada se od ukupnih prihoda poslovne
godine oduzmu svi rashodi, s tim da se od tako dobijenog
rezultata treba odueti pripadajui iznos poreza u skladu sa

vaeim zakonskim propisima. Koliko e preduzee svog bruto

rezultata reinvestirati, zavisi od vie faktora.
Prvi faktor, koji smanjuje bruto rezultat je porez na dobit, to
govori da je uticaj mjera fiskalne politike na proces
samofinansiranja preduzea direktan. Mjere fiskalne politike
direktno utiu na sistem raspodjele dobiti, ali i dohotka, veliinu
akumulacije i potronju, te na ovaj nain stimuliu, odnosno
destimuliu proces samofinansiranja. Pravilnim izborom visine
poreske stope i poreske osnovice moe se pozitivno uticati,
odnosno pospjeivati proces samofinansiranja. Ukoliko
preduzee prilikom planiranja obima proizvodnje i prodaje za
predstojei period predvidi vei obim potrebnih sredstava za
plaanje poreza, ovaj viak predstavlja latentnu rezervu i moe
se koristiti kao izvor samofinansiranja. Poreska politika moe
imati i negativno dejstvo, (promjene poreske stope ili osnovice
navie u toku poslovne godine).
Porez na dobit utie i na iskazanu stopu rentabilnosti
preduzea, gdje razlikujemo stopu bruto i stopu neto prinosa.
Naime, stopa bruto prinosa dobija se iz odnosa zbira bruto
dobitka i rashoda kamata, na jednoj i prosjene imovine, na
drugoj strani. Stopa neto prinosa na ukupnu imovinu rauna se
iz odnosa zbira neto dobitka i rashoda kamata, na jednoj strani i
prosjene imovine, na drugoj. S obzirom na to da je u brojniku

neto dobitak, koji se dobija kada se od bruto dobitka oduzme

porez na dobit, veliina ovog pokazatelja rentabilnosti ovisan je
o veliini poreske stope i poreske osnovice, odnosno iznosa
poreza na dobit koji se plaa drava. Porez koji se plaa,
odnosno rashodi po osnovu poreza na dobit, mogu da se dobiju
primjenom propisane poreske stope na raunovodstveni dobitak.
Kod nas raunovodstveni prihodi i rashodi predstavljaju
polaznu osnovu pri utvrivanju oporezivog dobitka, da bi se
poslije toga izvrila odreena usklaivanja rashoda i prihoda
kako bi se uvaile razlike izmeu raunovodstvenih i poreskih
pravila u njihovom priznavanju.
Korekcija neto dobitka u bilansu uspjeha. U bilansu uspjeha
iskazuje se :

dobitak prije oporezivanja (razliku izmeu prihoda i

rashoda iskazivati u bilansu uspjeha)

porez na dobitak utvren u poreskom bilansu

neto dobitak = dobitak prije oporezivanja porez na

dobitak.
Neto dobitak u bilansu uspjeha koriguje se na vie i na nie a u
skladu sa Meunarodnim raunovodstvenim standardom 12
Porez na dobitak. MRS 12 Porez na dobitak zahtjeva da se
kvantificiraju privremene razlike u porezu na dobitak. Ako se u

doglednoj budunosti oekuje da e se porez na dobitak

smanjiti, to smanjenje se iskazuje u bilansu stanja na poziciji
Odloena poreska sredstva a u bilansu uspjeha na poziciji
Smanjenje poreskih rashoda, to poveava neto dobitak.
Obrnuto, ako se u bliskoj budunosti oekuje poveanje poreza
na dobitak, to oveanje u bilansu uspjeha se iskazuje na
poziciji poreskih rashoda a u bilansu stanja na poziciji Odloene
poreske obaveze. U bilansu stanja na poziciji nerasporeeni
dobitak prenosi se korigovani neto dobitak iz bilansa uspjeha.
Taj nerasporeeni dobitak vei je od stvarnog neto dobitka za
iznos odloenih poreskih sredstava i manji za iznos odloenih
poreskih obaveza.U korigovanom neto dobitku eliminisane su
privremene razlike u porezu na dobitak koje se kvantificiraju u
zemljama koje primjenjuju Meunarodne raunovodstvene
standarde finansijskog izvjetavanja i Meunarodne
raunovodstvene standarde.
Dobici i gubici ostvaren i u okviru pozicije kapitala.
Preduzea koja primjenjuju Meunarodne raunovodstvene
standarde finansijskog izvjetavanja i Meunarodne
raunovodstvene standarde po MSR 1 Prezentacija
finansijskih izvjetaja ostvaruju dobitke i gubitke u okviru
odreenih stavki (pozicija) kapitala. Ovi dobici i gubici ne
ukljuuju se ni u bilans uspjeha ni u poreski bilans.

Prema paragrafima 81 i 82 MRS 1 Prikazivanje

finansijskih izvjetaja zahtjeva da se bilansira ukupan rezultat
koji obuhvata dobitak ili gubitak utvren u bilansu uspjeha i
dobitak ili gubitak ostvaren u okviru kapitala.
Saglasno prednjem bilans dobitka ili gubitka utvrenog u
okviru kapitala i ukupan dobitak ili gubitak izgleda ovako :
1. Pozitivne kursne razlike po osnovu upisanog neuplaenog
kapitala
2. Pozitivna emisiona premija po osnovu prodaje akcija iznad
nominalne vrijednosti
3. Pozitivna emisiona premija po osnovu otkupa i ponitenja
sopstvenih akcija i u djela ispod knjigovodstvene vrijednosti
4. Pozitivne kursne razlike na ueu u kapitalu preduzea u
inostranstvu
5. Pozitivne kursne razlike ostvarene od jedinica u
inostranstvu
6. Revalorizaciona rezerva prenijeta na nerasporeeni dobitak
po osnovu otuenih ili amortizovanih sredstava
7. Poveanje nerasporeenog dobitka po osnovu smanjenja
poreza na dobitak
I PRIHOD OSTVAREN U OKVIRU KAPITALA (1 DO 7)
8. Negativne kursne razlike po osnovu upisanog neuplaenog
kapitala,

9. Negativna emisiona premija po osnovu otkupa i ponitenja

sopstvenih akcija i udjela iznad knjigovodstvene vrijednosti
10.
Negativne kursne razlike na uee u kapitalu
preduzea u inostranstvu
11.
Negativne kursne razlike ostvarene od jedinica u
inostranstvu
12. Smanjenje nerasporeenog dobitka po osnovu poveanja
poreza na dobitak.
II RASHODI OSTVARENI U OKVIRU KAPITALA (8 DO 12)
DOBITAK U OKVIRU KAPITALA (I-II), I >II
GUBITAK U OKVIRU KAPITALA (II-I), II>I
Ukupan rezultat je:
1. Neto dobitak u bilansu uspjeha
2. Dobitak u kapitalu
I Ukupno (1 + 2)
3. Gubitak u bilansu uspjeha
4. Gubitak u kapitalu
II Ukupno (3 + 4)
UKUPAN DOBITAK (I-II), I>II
UKUPAN GUBITAK (II-I), II>I
13. Obuhvatanje poreza na dobit u finansijskim izvjetajima
Ovdje se u osnovi postavlja pitanje da li poreske posljedice
poslovnih dogaaja treba da se obuhvate u periodu kada utiu
na oporezivi dobitak ili u periodu kada se priznaju u finansijskim

izvjetajima. Pri tome treba razlikovati : integrisani model, model

odloenih poreza i model privremenih razlika.
Integrisani model. Prema ovom modelu, koji je kod nas u
primjeni bio do primjene MRS/MSFI, porez na dobit je
predstavljao :
element raspodjele dobiti
nije bio rashod
jednak je poreskoj obavezi
Primjena ovog modela nije uvaavala naelo nastanka
poslovnog dogaaja i on je umanjivao iskaznu mo finansijskih
izvjetaja. Dvije osnovne posljedice primjene ovog modela :
1. Iako je zaraivaka mo preduzea nepromijenjena,
dobitak poslije oporezivanja znaajno opada, to moe
navesti na pogrean zakljuak.
2. Ne moe da se uspostavi veza izmeu dobitka prije
oporezivanja i pridruenog poreza na dobitak.
Model odloenih poreza. Porez na dobit predstavalja za
preduzee rashod jer dovodi do odliva ekonomskih koristi i
smanjenja dobiti koja ostaje na raspolaganju vlasnicima. Rashod
po osnovu poreza na dobit priznaje s eu vidu poreske posljedice
svih poslovnih dogaaja nastalih datom obraunskom periodu.
Na ovaj nain omoguava se povezivanje rashoda po osnovu

poreza na dobit sa ostvarenim (raunovodstvenim) dobitkom.

MRS/MSFI zahtjevaju primjenu ovog modela i na njemu
zasnovanog metoda obaveza. S tim u vezi, MRS 12 propisuje
tretman poreza na dobit.
Prema MRS 12, tekue poreske obaveze i poreska sredstva se
priznaju i predstavljaju iznos koji treba da se plati ili vrati po
osnovu oporezivnog dobitka. Priznavanjem odloenih poreskih
obaveza i odloenih poreskih sredstava uvaavaju se budue
poreske posljedice nastalih poslovnih dogaaja.
Privremene razlike. U osnovi odloenih poreskih obaveza i
sredstava nalazi se koncept privremenih razlika.
Odloene poreske obaveze iznoisi poreza na dobitak plativi u
buduim poreskim periodima u odnosu na oporezive privremene
razlike.
Odloena poreska sredstva iznosi poreza na dobitak
nadoknadivi u buduim periodima koji se odnose na odbitne
privremene razlike, neiskoriene poreske gubitke prenijete u
naredni period, neiskorieni poreski kredit prenijet u naredni
period.
Privremene razlike su razlike izmeu iznosa knjigovodstvene
vrijednosti nekog sredstva ili obaveza prikazane u izvjetaju o
finansijskoj poziciji i njihove poreske osnovice. Privremene
razlike mogu biti

a) oporezive privremene razlike koje e za rezultat imati

oporezive iznose prilikom odraivanja oporezivog dobitka
buduih perioda kada se knjigovodstvena vrijednost
sredstava ili obaveze nadoknadi ili izmiri.
b) odbitne privremene razlike koje e za rezultat imati iznose
koji se mogu odbiti pri odreivanju oporezivog dobitka
buduih perioda kada se knjigovodstvena vrijednost
sredstva ili obaveze nadoknadi ili izmiri.
Privremene razlike nastaju prevashodno kao posljedica
priznavanja odreenih stavki prihoda i rashoda u bilansu
uspjeha i u poreskom bilansu, ali u razliitim obraunskim
periodima. Razlike u vremenu priznavanja prihoda i rashoda
vodie k tome da raunovodstveni dobitak bude vei u jednom
periodu od oporezivog, dok e u narednim periodima biti obrnut
odnos tako da e se razlike ponititi, pa se zato i nazivaju
privremenim.
Vrste privremenih razlika su:
oporezive privremene razlike
odbitne privremene razlike.
Oporezive privremene razlike nastaju kada je raunovodstveni
dobitak vei od oporezivog jer su odreeni prihodi priznati prema
raunovodstvenim pravilima u tekuem periodu, a za poreske
svrhe bie priznati u nekom narednom periodu, ili su odreeni

rashodi priznati u poreske svrhe u tekuem periodu, dok e

prema raunovodstvenim pravilima biti priznati u nekom
narednom periodu. Oporezive privremene razlike rezultiraju u
odlonim poreskim obavezama. Primarni cilj modela odloenih
poreza je da prikae procijenjene poreze koji e biti plaeni u
buduim periodima kao odloene poreske obaveze u bilansu
stanja.
Odbitne privremene razlike nastaju kada je raunovodstveni
dobitak manji od oporezivog, jer su odreeni prihodi priznati u
poreske svrhe u tekuem periodu, a prema raunovodstvenim
pravilima e biti priznati u nekom narednom periodu, ili su
odreeni rashodi priznati prema raunovodstvenim pravilima u
tekuem periodu, dok e za poreske svrhe biti priznat u nekom
narednom periodu. Odbitne privremene razlike rezultiraju u
odloenim poreskim sredstvima.
Ukidanje odbitnih privremenih razlika obezbjeuje korist
preduzeu u smislu umanjenja buduih poreskih plaanja, to je
mogue samo ukoliko e preduzee u budunosti ostvariti
dovoljno oporezivog dobitka, jer ukoliko posluje tako da ne
ostvaruje oporezivi dobitak, onda i nema obavezu plaanja
poreza na dobit, koja bi bila umanjena realizacijom odloenih
poreskih sredstava. Odloeno poresko sredstvo se priznaje
samo do iznosa do kojeg je vjerovatno da e biti realizovan.

14.Porez na dobit pravnih lica u zemljama OECD-a i Evropske

unije
Posmatrajui poreske sisteme zemalja lanica Evropske unije
s poetka 90ih godina prolog vijeka, primijeene su oite
razlike meu njima, koje su se ogledale u razliitim poreskim
oblicima, poreskim stopama i poreskim osnovicama. Decembra
1997. ministri zemalja lanica Evropske unije usvojili su paket
mjera o reformi poreske politike. Ideja vodilja ovih i buduih
promjena je fokus na poresku koordinaciju, a ne na
harmonizaciju poreza, to je u skladu s razliitim elementima
ovog poreskog paketa.
Jedan od zakona koji je neposredno vezan za porez na dobit
je i zakon o kompanijama. Ovaj zakon omoguio je
kompanijama da nesmetano posluju u dvije ili vie zemalja
Evropske unije kao jedan entitet, to je dovelo do
pojednostavljenja organizacione strukture evropskih
multinacionalnih kompanija, a time i do znaajnih uteda u
trokovima i poveanja efikasnosti.
Nakon donoenja Zakon o kompanijama poelo se sa
usaglaavanjima poreza na dobit meu zemljama lanicama.
Jedinstvenom tritu kakvo EU zeli da postane je neophodna
zajednika poreska osnovica i jedinstveni standardi za
izraunavanje oporezivog profita. Primjena ovog prijedloga

rezultirae u eliminaciji konkurencije izmeu zemalja lanica u

vezi s poteskom osnovicom.
Usaglaavanje poreske osnovice ima i pozitivne i negativne
efekte na poresku optereenje. Najznaajniji su:
Ekonomska efikasnost. Jedinstvena poreska osnovica
elitninisae razlike u tretmanu oporezivog profita meu
zemljama lanicama. To e rezultirati u pravinom i
jedinstvenom tretmanu preduzea u Evropskoj uniji;
Pojednostavljenje administracije i transparentnost;
Efektivnost i ekonomsko blagostanje.
Potencijalni nedostaci. Doi e do smanjenja potrebe za poreskim
planiranjem, to moe preduzeima stvoriti problem
minimiziranja poreza koji plaaju. Takoe je nejasno kako e
jedinstvena poreska osnovica uticati na visinu poreskih prihoda
u budetu.
O jedinstvenoj stopi poreza na dobit na podruju Evropske unije
ne moe da se govori ali se trend smanjenja stope poreza na
dobit u veini zemalja Evropske unije nastavlja i u narednim
godinama. Slina situacija je i u zemljama lanicama OECDa(Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj Talas smanjenja
stopa poreza na dobit zahvatio je vei broj zemalja lanica
OECD-a, ali ne i Sjedinjene Drave, sa obaranjem svojih

poreskih stopa, studije pokazuju da mogu oekivati vie stranih

direktnih investicija iz Sjedinjenih Drava. U cilju poveanja
konkurentske sposobnosti svojih privreda, svaka zemlja lanica
OECD-a pronalazi nain da umanji stopu poreza na dobit u mjeri
u kojoj to dozvoljavaju fiskalna i budetska politika. To potvruje
i injenica da nijedna zemlja nije poveala svoju poresku stopu
tokom prethodne dekade (2001-2010).
Dok su nominalne poreske stope padale, vlada Evropske unije
je proirivala poresku osnovicu odnosno razlika izmeu
oporezive dobiti i stvarnog ekonomskog profita se smanjila ime
pad poreskih stopa nije bio praen promjenama poreskih prihoda od poreza na dobit. Pad propisanih stopa poreza na dobit
korporacija u veini zemalja OECD-a nije doprinio smanjenju
odnosa poreskih prihoda koji se ubiraju na ovaj nain i BDP-a.

15.Osnovni pojmovi o PDV-u

Porezom na dodatu vrijednost od 1. januara 2006. godine
zamijenjen je tada postojei porez na promet proizvoda i usluga.
Osnovna, zajednika karakteristika jednog i drugog oblika
poreza je da se njima oporezuje potronja. PDV je uveden u
preko 140 zemalja svijeta i zato se smatra najrasprostranjenijim
oblikom poreza.

PDV je viefazni porez koji se obraunava i plaa u svim fazama

proizvodnje i prometa nekog proizvoda i usluge sve do krajnjeg
potroaa. To znai da se oporezuje samo nova vrijednost koja
je dodata u svakoj fazi i razlika u cijeni koja je zaraunata u sferi
trgovine od svakog pojedinog trgovca zakljuao sa
maloprodajom i prodaje robe krajnjem potroau.
Postoje tri faktora koja utiu na izbor oblika poreza na dodatu
vrijednost, odnosno koja odreuju predmet oporezivanja:
a) u zavisnosti od toga kako se tretira nabavka stalne imovine
mogu se uvesti sljedei oblici poreza na dodatu vrijednost:
proizvodni oblik,
dohodovni oblik,
potroni oblik.
b) svaki od ovih oblika moe se zasnivati na dva naela:
oporezivanje po naelu porijekla,
oporezivanje po mjestu krajnje potronje - odredita.
c) PDV se moe utvrivati pramenom tri razliita metoda:
metodom sabiranja,
metodom oduzimanja,
kreditnom metodom (metodom fakture).

Potroni oblik poreza na dodatu vrijednost omoguava da poreski

obveznik prilikom izraunavanja dodate vrijednosti od vrijednosti
prodaje (realizacije) oduzme sve trokove (kako za
repromaterijal tako i kapitalna ulaganja). ime se spreava
dvostruko oporezivanje kapitala (jednom pri njegovoj kupovini, a
drugi put na proizvodu ili usluzi koja je njime proizvedena
odnosno izvrena).
Kreditni metod se primjenjuje pri utvrivanju poreske obaveze
koja predstavlja razliku izmeu poreske obaveze na ostvarene
prodaje i poreske obaveze za izvrene nabavke. Ovim metodom
se ne izraunava dodata vrijednost ve obveznik poreza
sueljava PDV zaraunat u fakturama kupcima i PDV obraunat
u fakturama dobavljaa i razliku plaa dravi ako je pozitivna,
odnosno zahtjeva povraaj od drave ako je razlika
negativna.Faktura je osnovni dokaz postojanja poreza na
dodatu vrijednost i pretpostavka za uspjenu kontrolu obrauna i
plaanja poreza. Poreskom obvezniku je u interesu da je porez
u prethodnoj fazi ispravno obraunat i plaen jer od visine toga
iznosa zavisi njegova krajnja obaveza ime se smanjuje poreska
evazija
Plaanje poreza prema mjestu krajnje potronje, podrazumijeva
oporezivanje prometa dobara i usluga prema mjestu potronje

bez obzira na to da li su proizvedeni u zemlji ili su pak uvezeni.

Tako i roba koja naputa zemlju pri izvozu osloboena je poreza
na dodatuvrijednost ali se oporezuje u zemlji u kojoj se troi.
Ovim se postie da uvezena i domaa roba ravnopravno
konkuriu na domaem tritu.
16.ta razlikuje PDV od poreza na promet
Pod pretpostavkom jednakih stopa poreza na promet i PDV-a i
uvaavanjem njihovih karakteristika, tj. da se PDV-om oporezuje
svaka faza proizvodnje i prometa a da se porez na promet
obraunava i plaa u maloprodaji, na kraju bi se ubrao isti iznos
poreza.
Razlika izmeu poreza na dodatu vrijednost i poreza na promet
u maloprodaji je u tome to se porez na dodatu vrijednost plaa
postepeno u svakoj fazi proizvodnje, dok se porez na promet
ubire jednokratno tek u fazi maloprodaje. Zbog toga PDV
pripada grupi viefaznih poreza, dok porez na promet u maloprodaji pripada grupi jednofaznih poreza. Porez na dodatu
vrijednost je u sutini oporezivanje krajnje potronje dobara i
usluga ali na indirektan nain.
Proces oporezivanja dodate vrijednosti odvija se na sljedei
nain:

 Svako preduzee pri prodaji proizvoda i usluga u fakturi

kao posebnu stavku iskazuje porez na dodatu vrijednost po
propisanoj poreskoj stopi koja se primjenjuje na prodajnu
vrijednost fakturisanih dobara i usluga.
Kupac tih dobara i usluga obraunati porez na dodatu
vrijednost plaa svom dobavljau zajedno s fakturnom
vrijednou, ali porez na dodatu vrijednost obraunat u
fakturi dobavljaa ne ukljuuje u nabavnu vrijednost
kupljenih ve ga knjii u okviru aktivnih vremenskih
razgranienja (AVR) na raunu akontacionog poreza na
dodatu vrijednost.
Kada kupac proda svoja dobra ili usluge, obraunava porez
na dodatu vrijednost po propisanoj stopi koja se primjenjuje
na fakturnu vrijednost prodatih dobara i usluga, a
obraunati porez na dodatu vrijednost iz fakture kupca
knjii u okviru pasivnih vremenskih razgranienja (PVR) na
raunu naplaenog poreza na dodatu vrijednost.
Na dan dospijea roka za plaanje poreza na dodatu
vrijednost uporeuju se salda rauna akontacionog poreza
na dodatu vrijednost i saldo rauna naplaenog poreza na
dodatu vrijednost. Ako je saldo rauna akontacionog
poreza nii od salda rauna naplaenog poreza na dodatu
vrijednost, razlika se plaa dravi. Ukoliko je saldo rauna
akontacionog poreza vii od salda rauna naplaenog

poreza, za razliku se podnosi nalog dravi za povraaj vie

plaenog poreza na dodatu vrijednost, ili se odobrava
poreski kredit.
17. Uticaj poreza na dodatnu vrijednost sa aspekta rokova
naplate potraivanja i rokova plaanja obaveza
Fiskalni propisi o porezu na dodatu vrijednost utvruju rok plaanja
ovog poreza dravi (obino je to svakih 30 dana) nezavisno od
momenta naplate potraivanja od kupca, odnosno od momenta
plaanja obaveza prema dobavljau. To znai da se tokovi
plaanja obaveza prema dobavljaima i tokovi naplate potraivanja
od kupaca (PDV je iskazan u fakturima), vremenski ne podudaraju
s rokovima plaanja dravi jer se ova razlika plaa na dan utvren
fiskalnim propisima, bez obzira na to da li je ili nije naplaen porez
na dodatu vrijednost sadran u fakturi kupaca i plaen porez na
dodatu vrijednost sadran u fakturi dobavljaa.
Sva preduzea koja prodaju na krae a kupuju na due
rokove (Trgovinsko predizee na malo) razlike izmeu stvarno
naplaenog poreza na dodatu vrijednost od kupca i Stvarno
plaenog poreza na dodatu vrijednost dobavljau, imae dodat-

nu gotovinu koja e pozitivno djelovati na njihovo finansijsko

naprezanje, a time i na finansijski poloaj.
Preduzea koja prodaju na due a kupuju na krae rokove
(Trgovinsko uvozno preduzee) plaanja imae dodatno
finansijko naprezanje u visini plaenog porezai na dodatu vrijednost fiskusa i plaenog poreza na dodatu vrijednost dobavljaa,
sve dok se porez na dodatu vrijednost u fakturi kupcu ne naplati.
18.Uticaj poreza na dodatnu vrijednost sa aspekta manje
naplaenog od plaenog poreza
Preduzee koje na dan obrauna i plaanja poreza na
dodatu vrijednost ima vei iznos poreza na dodatu vrijednost
iskazan na raunu akontacionog poreza na dodatu vrijednost
od iznosa iskazanog na raunu naplaenog poreza na dodatu
vrijednost, po fiskalnim propisima ima pravo na povraaj
razlike poreza na dodatu vrijednost u visini razlike izmeu
salda tih dvaju rauna. Meutim, prema fiskalnim propisima
povraaj nije automatski ve u propisanom roku koji, prema
naem saznanju, iznosi najmanje 30 (za izvoznike), a ponekad
i 60 dana, pa ak i est mjeseci
Ako je akontacioni porez na dodatu vrijednost sadran u
fakturi dobavljaa ve plaen, sve dok se ne naplati povraaj
poreza od drave preduzee ima dodatno finansijsko. Ovo

dodatno finansijsko naprezanje bilo bi znatno ublaeno samo

ako bi fiskalni propisi priznavali automatizam u povraaju.
ovakav automatizam ni u jednoj zemlji nije uveden zato to on
omoguio da gotovinom na raunu drave raspolae ne samo
drava ve i poreski obveznik koji ima pravo na povraaj
poreza na dodatu vrijednost
Odloeni rok povraaja poreza na dodatu vrijednost naroito
negativno djeluje na finansijsko naprezanje, a time i na finansijski
poloaj kod preduzea kod kojih se nabavke obavljaju znatno
prije nego to se vii prodaja. To se naroito odnosi na preduzea
koja imaju dug ciklus proizvodnje i kratak ciklus prodaje.
19. Uticaj razliite visine dodatne vrijednosti na finansiski
poloaj preduzea
Visina dodate vrijednosti koja se indirektno oporezuje veoma
je razliita kod pojedinih preduzea. Ova razlika je naroito
izraena kod industrijskih u odnosu na trgovinska preduzea.
Dodata vrijednost kod industrijskih preduzea ravna je razlici
izmeu prodajne cijene uinka i trokova koji su proizali iz utroka
komponenti na koje je pri nabavci obraunat i plaen porez na
dodatu vrijednost, kao to su trokovi materijala, goriva i energije i
trokovi usluga (uglavnom, proizvodnih). Ta dodata vrijednost kod
industrijskih preduzea osjetno je via nego kod trgovine zato to

su drugi trokovi industrijskog preduzea pojedinih proizvoda

izrazito visoki (trokovi zarada, amortizacije, rezervisanja i
nematerijalni trokovi), znatno su vii od komponenti trokova
trgovinskog preduzea na koje se ne obraunava i ne plaa porez
na dodatu vrijednost po jedinici prodate trgovinske robe.
Saglasno navedenom, razlika izmeu akontiranog poreza na dodatu.
vrijednost, plaena putem isplate fakture dobavljaa i naplaenog
poreza na dodatu vrijednost od kupca u apsolutnom iznosu, bie
vea kod proizvodnog nego kod trgovinskog preduzea. Ukoliko npr.
industrijsko i trgovinsko preduzee naplauju potraivanja u roku 60
dana, a porez na dodatu vrijednost se plaa mjeseno (30-dnevno),
industrijsko preduzee iz naeg primjera imae dvostruko vee
finansijsko naprezanje od trgovinskog po osnovu plaanja fiskusu
poreza na dodatu vrijednost prije nego to naplauje potraivanje od
kupca.
Budui da trgovinsko preduzee, naroito maloprodajno, znatno bre
naplauje prodatu robu nego to industrijsko naplati prodate uinke,
negativni uticaj na finansijsko naprezanje, a time i na finansijski
poloaj industrijskog preduzea, bie jo jai.
20. Mogue smanjenje negativnog uticaja poreza na dodatu
vrijednost (U ispitnim je poreza na dohodak,vjerovatno
greka) na finansijsko naprezanje i finansijski poloaj

Teorijski, postoje dva naina da se izbjegne ili barem smanji

negativni uticaj poreza na dodatu vrijednost: na finansijsko
naprezanje i finansijski poloaj. Prvi nain odnosi se na organizaciju
velikih preduzea, a drugi na rokove naplate potraivanja i rokove
plaanja obaveza kod svih preduzea.
Organizacija velikih preduzea. Velika preduzea, iji pojedini
dijelovi obavljaju razliitu djelatnost ili iji su dijelovi iste djelatnosti
geografski odvojeni, imaju alternativu da formiraju ili segmente
preduzea (profitne i investicione centre) za koje e bilansirati
finansijski rezultat ili da ih odvoji u zavisna preduzea. Ako se od
dijelova preduzea formiraju zavisna preduzea, a uz to je intenzivan
transfer uinaka izmeu zavisnih preduzea, porez na dodatu
vrijednost e negativnije uticati na finansijsko naprezanje, a time i na
finansijski poloaj, nego ako dijelove preduzea proglasi za
segmente i za njih obrauna finansijski rezultat u skladu sa MSFI 8
(Meunarodni standard finansijskog izvjetavanja) - Segmenti
poslovanja.
Razlozi su sljedei:
- Budui da su zavisna preduzea pravna lica, ona su i poreski
obveznici, a to znai da se na sve uinke koji se transferiu izmeu
zavisnih preduzea obraunava porez na dodatu vrijednost.
- Ako se bilansira po segmentima (profitnim centrima), transfer
uinaka izmeu njih ne podlijee porezu na dodatu vrijednost, jer

profitni centri nisu pravna lica, pa ni poreski obveznici, jer je poreski

obveznik samo preduzee. U tom sluaju se i izbjegava dodatni
negativni uticaj po osnovu transfera uinaka izmeu profitnih centara.
Naplata potraivanja od kupaca i plaanje obaveza prema
dobavljaima.
Preduzee koje uspijeva da naplauje potraivanja od kupaca u
kraim rokovima nego to su rokovi plaanja obaveza prema
dobavljaima, bie u situaciji da je naplaeni porez na dodatu
vrijednost vii od plaenog tako da plaanje razlike dravi ne izaziva
dodatno finansijsko naprezanje. Meutim, ako preduzee naplauje
potraivanja od kupca u duim rokovima nego to plaa obavezu
prema dobavljaima, bie u situaciji da razliku izmeu poreza na
dodatu vrijednost obraunatog kupcima i onog obraunatog od
dobavljaa plaa fiskusu, iako porez na dodatu vrijednost nije
naplaen od kupaca, to e izazvati dodatno finansijsko naprezanje,
a time i pogoranje finansijskog poloaja.
21.Finansijska politika
Vrhunski cilj politike preduzea je maksimiranje dobitka u dugom
roku, zato to je ostvarenje tog cilja ustov za vjeiti opstanak
preduzea, jer ukoliko preduzee ne maksimira dobitak, ono ne
moe da pribavi kapital za proizvodnju konkurentnog uinka na

tritu, potranja za njegovim uinkom e prestati i preduzee e

nestati.
Kapital se moe pribaviti:
zadravanjem (akumuliranjem) dijela neto dobitka u
preduzeu;
dokapitalizacijom (pronalaenje novih investitora.);
dugoronim pozajmljivanjem kapitala.
Problem je u tome to se ni jedna ova alternativa pribavljanja
kapitala ne moe ostvariti bez ostvarenja vrhunskog cilja politike
preduzea, jer:
ako preduzee ne ostvaruje dobitak nema ta ni da zadri,
akumulira;
ako preduzee ne ostvaruje dobitak, ne moe da plaa
dividendu, a svaki akcionar tei da stopa dividende na uloeni
kapital u preduzee bude via od kamatne stope, jer budui da
je posljednji u isplatnom redu, svi povjerioci naplauju svoja
potraivanja iz steajne ili likvidadone mase prije vlasnika
kapitala; vlasnid kapitala dobijaju samo ostatak steajne iz
likvidadone mase/ ako je ima. Ako preduzee ne maksamira
dobitak, ono ne moe obezbijediti dividendu iznad kamate i
razumljivo putem emisije nove serije akcija ne moe pribaviti
potrebni dodatni kapital;

 bitna komponenta, pored finansijskog poloaja, kreditnog

boniteta dunika, jeste njegova zaraivaka mo, odnosno
visina ostvarenog dobitka. Razlozi su sljedei: ako preduzee
posluje s gubitkom, gubitak e dovesti preduzee u lo
finansijski poloaj, jer e dovesti da dugorono vezana imovina
uveana za gubitak iskazan u aktivi bude vea od kapitala
uveanog za dugorona rezervisanja i dugorone obaveze, to
ugroava plaanje obaveza; ako preduzee ne ostvaruje
dovoljno dobitka da putem akumuliranja dobitka ne supstituie
otplaenu glavnicu dugoronih obaveza u visini razlike izmeu
dospele glavnice dugoronih obaveza i amortizacije i naplate
dugoronih finansijskih plasmana, doi e opet u lo finansijski
poloaj. Kada je finansijski poloaj lo ili postoji opasnost da
finansijski poloaj postane lo, kreditor takvom traiocu zajma
nee uzajmiti.
Svako funkdonalno podruje preduzea - razvoj, nabavka,
proizvodnja, prodaja i finansije - ima svoju politiku i ciljeve te
politike. Izmeu politika funkcionalnih podruja postoji
horizontalna i vertikalna veza.
Horizontalna veza izmeu. politika funkcionalnih podruja
postoji zato to ostvarenje cilja jednog funkcionalnog podruja

postaje sredstvo za ostvarenje cilja drugog. Na primjer, politika

razvoja ima za cilj tehnoloko usavravanje i rast preduzea koji
e dovesti do proizvodnje konkurentnog uinka, ali se taj cilj ne
moe ostvariti bez ostvarenja cilja finansijske funkcije koja treba
da obezbijedi kapital za rast i razvoj, a proizvodna funkdja ne
moe proizvesti konkurentan uinak bez ostvarenja clja razvojne
funkcije.
Vertikalna veza izmeu politika funkcionalnih podruja
ostvaruje se kroz politiku preduzea. Sve politike funkcionalnih
podruja treba da doprinose ostvarenju politike preduzea,
otuda politika preduzea ima ulogu koordinatora kreiranja i
provoenja politika funkcionalnih podruja.
22.Cilj finansijske politike
Vrhunski cilj finansijske politike je finansijska snaga
preduzea, koja podrazumijeva:
trajnu sposobnost plaanja,
trajnu sposobnost finansiranja,
trajnu sposobnost investiranja,
trajnu sposobnost poveanja imovine vlasnika,
trajnu sposobnost zadovoljavanja finansijskih interesa
uesnika u prezeu.

Trajna sposobnost plaanja podrazumijeva da preduzee u

momentu dospijea roka plaanja bilo koje obaveze ima
gotovine najmanje u visini dospelih obaveza. U teoriji i praksi
poznata su etiri koncepta, kao sastavni dijelovi finansijske
politike, za plaanje obaveza, odnosno za odravanje likvidnosti
preduzea, i to:
puna sigurnost,
ogranieni rizik,
puno pokrie obaveza.

improvizovana likvidnost
Puna sigurnost zahtijeva da preduzee ima toliko visoku likvidnu
rezervu (gotovinu iznad dospelih obaveza) da i najvei
poremeaji u mobilizaciji kratkorono vezane imovine ne mogu
da dovedu do nemogunosti isplate dospjelih obaveza (do
nelikvidnosti).
Likvidna rezerva, u principu, ne doprinosi ostvarenju dobitka, jer
se na njoj ne ostvaruje nikakav prinos osim u sluaju kada
banka plaa kamatu na depozite po vienju koja je izrazito niska
(nia od stope rentabilnosti), preduzee rtvuje maksimiranje
rentabilnosti za raun osiguranja pune sigurnosti u odravanju
likvidnosti.

Ogranieni rizik podrazumijeva takoe da preduzee ima likvidnu

rezervu, ali osjetno niu nego kod koncepta pune sigurnosti,
koja e omoguiti plaanje dospjelih obaveza i kod manjih
poremeaja u mobilizaciji kratkorono vezane imovine. , pa
njegovo prihvatanje znai da se podjednako pridaje znaaj i
likvidnosti i rentabilnosti.
Puno pokrie obaveza sputa likvidnu rezervu na nulu uz tenju
da svakog dana mobilizacija kratkorono vezane imovine bude
jednaka dospjelim obavezama za plaanje. odravanje
likvidnosti iskljuivo zavisi od usklaenosti mobilizacije
kratkorono vezane imovine i dospjea obaveza za plaanje
kako po roku, tako i po obimu. Koncept punog pokria obaveza
favorizuje rentabilnost na raun odravanja platene
sposobnosti preduzea.
Improvizovana likvidnost u sutini, znai odsustvo svake politike
likvidnosti, jer dok se finansijska politika iskljuivo bavi pitanjem
maksimiranja rentabilnosti, problem likvidnosti se preputa
stihiji. Ovakva politika, ne moe biti dugorona, jer njena
primjena, po pravilu, dovodi do dugorone nelikvidnosti koja je
pogubna ne samo za dunike ve i povjerioce.

Na drugoj strani su sankcije za nelikvidno preduzee - zakonske

i trine. Zakonske sankcije mogu da budu otre i blage.
Zakonske sankcije su vrlo otre ako privredno zakonodavstvo
ne tolerie nelikvidno preduzee u duem roku, ve ga stavlja u
steaj i u kraem vremenskom razdoblju bez obzira na visinu
dospjelih neplaenih obaveza. Zakonske sankcije su blage ako
privredno zakonodavstvo doputa da preduzee bude nelikvidno
u duem roku.
Trine sankcije prema nelikvidnom duniku preduzimaju
povjerioci. One,mogu da budu otre i blage. Otre sankcije su
ako banke odbijaju da prolongiraju dospjele obaveze i
pribjegavaju prinudnoj naplati dospjelih potraivanja uz visoke
zatezne kamate, ako dobavljai prestaju sa isporukom
nelikvidnom kupcu, pribjegavaju prinudnoj naplati dospjelih
potraivanja uz visoku zateznu kamatu, a nove isporuke
uslovljavaju ne samo izmirenjem dospjelih potraivanja, ve i
kupovinom uz avansno plaanje ili obezbjeenje sigurne naplate
(avalirana mjenica, neopozivi akreditiv, i si.). Trine sankcije za
sluaj nelikvidnosti preduzea su blage ako banke toleriu
kanjenje naplate svojih dospjelih potraivanja ili ih
reprogramiraju na due rokove, ako dobavljai toleriu kanjenje
naplate svojih potraivanja do odreenog limita i ako nove

isporuke ne uslovljavaju avansnim plaanjem ili obezbjeenjem

naplate.
Trajna sposobnost finansiranja podrazumijeva da je
preduzee sposobno da finansira dati obim poslovanja iz
raspoloivih izvora finansiranja ili da smanjenje postojeeg
izvora finansiranja nadomjesti drugim izvorom finansiranja ili da
ih nadomjesti novim zaduenjem
Trajna sposobnost investiranja podrazumijeva da preduzee
viak slobodne gotovine uloi u investicioni projekat koji
obeava poveanje dobitka ili da za finansiranje tog projekta
pribavi dodatne izvore finansiranja
Trajna sposobnost poveanja imovine vlasnika. Imovina
vlasnika preduzea kapital vlasnika. Knjigovodstvena vrijednost
kapitala se poveava ako se:
pri prodaji akcija ostvaruje premija (aija),
pri raspodjeli neto dobitak akumulira za rezerve i za zadrani
dobitak.
Trajna sposobnost zadovoljenja finansijskih interesa uesnika
u preduzea. Uesnici u preduzeu su vlasnici kapitala (akcionari ili

vlasnici udjela kapitala), zaposleni i drava. Interesi uesnika u

preduzeu su najee suprotstavljeni.
23 . Naelo finansijske stabilnosti
Naelo finansijske stabilnosti tie se odnosa dugorono vezane
imovine i sopstvenog kapitala uveanog za dugorona
rezervisanja i za dugorono pozajmljeni kapital (trajni i
dugoroni kapital). Finansijska stabilnost izraava se koeficijentom finansijske stabilnosti koji se utvruje na sljedei nain:
1. Stalna imovina;
2. Stalne zalihe, dati avansi i stalna imovina namijenjena
prodaji;
3. Gubilak iznad kapitala;
4. Dugorono vezana imovina i izgubljena imovina
(1+2+3);
5. Kapital umanjen za gubitak do visine kapitala
6. Dugorona rezervisanja;
7. Dugorone obaveze
8. Trajni i dugoroni kapital (5+6+7)
9. Koeficijent finansijske stabilnosti (4/8).
10.
Slobodni kapital (8-4) uz uslov da je 8>4
11.
Nedostajui kapital (4-8) uz uslov da je 4>8

Prema savremenim shvatanjima dugorono vezana imovina

izjednaava se sa stalnom imovinom i trajno obrtnom imovinom
(stalne zalihe). Dugorono vezanu imovinu ine: nematerijalna
ulaganja ,osnovna sredstva i dugorona finansijska ulaganja iji
je rok naplate dui od 12 mjeseci od dana bilansa. Stalne zalihe
su zalihe materijala, nedovrene proizvodnje i gotovih
proizvoda, koje se pri datom obimu proizvodnje ne smanjuju,
stalno se odravaju u istom iznosu. Ukoliko se gubitak bilansira
na strani pasive kao korektivna, odbitna stavka od kapitala,
gubitak iskazan u aktivi je u stvari dio gubitka koji prevazilazi
nivo kapitala, tada je kapital ravan nuli. Suprotno, ako se ukupan
gubitak bilansira na strani aktive kao smanjenje imovine, u gore
navedenom obraunu koeficijenta finansijske stabilnosti uzima
se ukupan gubitak i bruto ukupan kapital (bez odbitka gubitka).
Stalna imovina namijenjena prodaji je specifian oblik obrtne
imovine. Nastaje u uslovima kada nakon odreenog perioda
upotrebe entitet prestane da je koristi za obavljanje djelatnosti
jer je odlueno da se proda ime se zapoinju aktivnosti na
pronalaenju kupca. Da bi se sredstvo moglo klasifikovati kao
sredstvo namijenjeno prodaji potrebno je da bude dostupno za
momentalnu prodaju u svom trenutnom stanju i da njegova
prodaja bude vrlo vjerovatna.

Kapital obuhvata sve oblike kapitala ukljuujui i zadrani

(akumulirani) dobitak. Dugorona rezervisanja nastaju kada je
predvidiv ciklini budui rashod kada se za iznos tog oekivanog
rashoda terete rashodi tekueg perioda u korist dugoronih
rezervisanja.. Kada taj rashod nastane dugorona rezervisanja
se gase jer se njima pokriva rashod.
Dugorone obaveze obuhvataju sve obaveze iji je rok dospjea
za naplatu dui od 12 mjeseci od dana bilansa.
Koeficijent finansijske stabilnosti moe da ima vrijednost 1,
manju od 1 i veu od 1.
Kada je koeficijent finansijske stabilnosti jedan, preduzee ima
prihvatljivu fihansijsku. stabilnost.
Kada je koeficijent finansijske stabilnosti manji od jedan,
finansijska stabilnost je dobra, a to se koeficijent stabilnosti
vie pribliava nuli, finansijska stabilnost je sve bolja, postoji
slobodni kapital za investiranje. Kad je koeficijent finansijske
stabilnosti vii od jedan, finansijska stabilnost je loa javlja se
nedostajui kapital i to koeficijent finansijske stabilnosti vie
nadmauje jedan, finansijska stabilnost je sve loija.
Kada je jednom postignuta prihvatljiva ili dobra finansijska
stabilnost, nastaje problem njenog permanentnog odravanja s

ciljem da se prihvatljiva ili ak dobra finansijska stabilnost ne

preobrati u lou finansijsku stabilnost
Lake je odravati finansijsku stabilnost kada je vie zastupljen
kapital a manje dugorona rezervisanja i dugorone obaveze,u
odravanju finansijske stabilnosti bitnu ulogu imaju i stalne
zalihe i visina dobitka.
Teko je odravati finansijsku stabilnost u sljedeim uslovima:
u strukturi stalne imovine dominiraju sredstva koja se nikada
ne mobiliu (zemljite) i sredstva koja se vrlo sporo mobiliu
(graevinski objekti, na primjer), a u okviru dugoronih
finansijskih plasmana mali je udio dugoronih hartija od
vrijednosti ili se dugorone hartije od vrijednosti ne kotiraju na
berzi efekata;
u strukturi trajnog i dugoronog kapitala dominiraju dugoroni
dugovi a uz to preduzee nije ispunilo uslove za prodaju
sopstvenih hartija od vrijednosti preko beize efekata;
preduzee posluje sa niskim neto dobitkom, tako da preko
njegove raspodjele ne moe poveati kapitala i zadravanje
nerasporeenog dobitka mnogo ne pomae jer je i suvie nizak.
ukoliko koefidjent obrta zaliha opada, stalne zalihe se
poveavaju a finansijska stabilnost se pogorava. Isto se
dogaa i kada djene zaliha rastu.

Dugoro
no
vezana
imovina
I gubitak
iznad
kapitala

Kapital
Dugoron
a
rezervisan
ja
Dugoron

Dugoro
no
vezana
Imovina

Kapital
Dugoron
a
rezervisan
ja
Dugoron

Dugoro
no
vezana
imovina

Kapital
Dugoron
a
rezervisan
ja
Dugoron

Loa finansijska stabilnost

Prihvatljiva finansiska
stabilnost
Dobra finansiska stabilnost

Naelo finansijske stabilnosti, zahtijeva jaanje dugorono

raspoloivih izvora, a u okviru njih posebno sopstvenog kapitala,
jer se on nikome ne vraa. Sopstveni kapital se stvara

emitovanjem i prodajom osnivakih i novih serija akcija i

akumuliranjem dobitka.
24 . Naelo rentabilnosti
Rentabilnost je, u sutini, ostvarenje prinosa na kapital, iz ega slijedi
da bez ostvarenja cilja preduzea - maksimiranja dobitka u dugom
roku - prinos na kapital nije mogue ostvariti. Razumljivo je da i
preduzee i pojedinac kao vlasnik kapitala tei da prinos na kapital
bude to vei, to se podudara sa ciljem preduzea - maksimiranjem
dobitka. Meutim, ako se prinos na kapital posmatra u vidu stope
prinosa (stope rentabilnosti), stopa prinosa uslovljena je strukturom
kapitala i obaveza sa kamatom, te visinom kamatne stope kao cijene
pozajmljenih izvora finansiranja.

25. Naelo likvidnosti

U teoriji i praksi sree se

Likvidnost imovine
Likvidnost preduzea
Solventosnost preduzeca
Likvidnost imovine je, u sutini, sposobnost i vrijeme date
imovine da se mobilie u gotovinu. Najkrae vrijeme i najveu
sposobnost mobilizacije u gotovinu ima imovina uloena u
hartije od vrijednosti koje se kotiraju na berzi efekata. Potom
slijede potraivanja iz poslovanja, tj. od kupaca. Zatim slijede
kratkoroni finansijski plasmani koji e se konvertovati u
gotovinu za ugovoreni broj mjeseci koji ne moe da bude vii od
12 mjeseci. Onda dolaze zalihe proizvoda i robe koje e se
konvertovati u gotovinu kada budu prodate i naplaene, pa
zalihe nedovrene proizvodnje koje e se konvertovati u
gotovinu kada bude zavrena proizvodnja proizvoda, prodati
naplaen proizvod, pa zalihe materijala koji e se konvertovati u
gotovinu kada budu utroene za proizvodnju proizvoda, kada
bude proizveden, prodat i naplaen proizvod. Stepen likvidnosti
stalne imovine je dug, konvertovanje u gotovinu traje vie

godina, a kod odreene stalne imovine (zemljite, na primjer)

konverzije u gotovinu i nema, osim ako se ta imovina ne proda.
Likvidnost preduzea je sposobnost preduzea da plati
obaveze u momentu njihovog dospijea. Ta sposobnost
preduzea je vrsto povezana sa finansijskom stabilnosti, ali i sa
rokovima mobilizacije kratkorono vezanih sredstava i rokovima
dospijea kratkoronih obaveza. Kada je koeficijent finansijske
stabilnosti jedan, preduzee je sposobno da odrava likvidnost
(da bude plateno sposobno) s aspekta dugoronog
finansiranja, a s gledita kratkoronog finansiranja, preduzee
e odravati likvidnost ako su rokovi i obim mobilizacije
kratkorono vezanih sredstava jednaki obimu i rokovima
dospijea kratkoronih obaveza.
Ukoliko je koeficijent finansijske stabilnosti vii od jedan, tada su
kratkorone obaveze vee od kratkorono vezanih sredstava pa
je, nemogue toliko skratiti rokove naplate kratkoronih
potraivanja i produiti rokove plaanja kratkoronih obaveza da
bi se likvidnost odrala. U takvim okolnostima, po pravilu,
preduzee :je nelikvidno.
Dakle, preduzee, a i cijela ekonomija, su likvidni u uslovima
kada se imovina nesmetano transformie iz novanog u robni
oblik, i obrnuto.

Solventnost je krajnja likvidnost, odnosno mogunost isplate

obaveza ne o roku dospijea ve kad-tad, makar iz steajne
(likvidacione) mase. Preduzee je solventno kad god je gubitak
manji od kapitala, a kada gubitak prede nivo kapitala, preduzee
je insolventno, imovina je manja od dugova, dolo je do totalne
prezaduenosti, pa se dugovi ne mogu platili u visini razlike
izmeu dugova i imovine.
26. Naelo finansiranja u skladu sa rizikom
1. Prihodi od prodaje
2. Varijabilni rashodi
1. Prihodi 3. Mara pokria (1-2)
od prodaje
4. Poslovni fiksni rashodi
2.
Varijabilni rashodi
3. Mara 5. Poslovni dobitak (3-4)
pokria (1 - 2)
6. Rashodi kamata
4.
Poslovni fiksni rashodi
7.
Dobitak
redovne
5.
Poslovni dobitak (3 aktivnosti (5-6)
4)
8.
Rizici
ostvarenja
Faktor
poslovnog rizika,
finansijskog rezultata
(leverida) 8.1. Poslovni (3/5)
(3/5)
82. Finansijski (5/7)
83. Ukupan (3/7 ili 8.1.x
8.2)

Poslovni rizik je visok, po pravilu, kod preduzea koja imaju visoke

poslovne fiksne rashode, a to su prije svega ona preduzea koja
imaju visoka ulaganja u osnovna sredstva zbog ega je amortizacija,
kao najvii fiksni troak, visoka. Naravno, poslovne fiksne rashode
ine i drugi trokovi, ine ih oni trokovi koji nastaju nezavisno od
obima proizvodnje, a to su, u principu, svi ili najvei dio reijskih
trokova ija visina zavisi od veliine preduzea i racionalnosti
njegovog organizovanja
U osnovi ovog naela je rizik:

povjerilaca da nee naplatiti svoja potraivanja zbog

prezaduenosti preduzea. Zatita od rizika naplate potraivanja
utoliko je vea to je vee uee sopstvenog kapitala i rentabilnosti
preduzea.
Sopstveni kapital povjeriocima predstavlja garantnu supstancu da e
njihova potraivanja biti plaena o roku dospijea. Otuda povjerioci
radije stupaju u poslovni i finansijski odnos s preduzeem iji je
sopstveni kapital vii. Sve dok dunik ne ostvari gubitak vii od
garantne supstance povjerioci su zatieni s tim to je zatita utoliko
vea to je garantna supstanca odnosno sopstveni kapital vii. Taj
zahtjev je u skladu i s naelom finansijske stabilnosti.

poslovanja s gubitkom. Naime, ako su rashodi po osnovu

amortizacije i reijskih trokova visoki, veliki je rizik od ostvarenja

negativnog poslovnog rezultata u uslovima dekonjunkture. Da bi se u

takvim okolnostima smanjio rizik ostvarenja bruto dobitka, jedini je
izlaz u smanjenju rashoda finansiranja, to je u neposrednoj vezi sa
ueem pozajmljenog kapitala. Kamate, odnosno rashodi
finansiranja mogu se smanjiti putem pomjera-nja strukture kapitala
ka sopstvenom kapitalu.
27.Naelo finansijske elastinosti
Finansijska elastinost preduzea znai prilagoavanje preduzea u
dva suprotna smjera:

u pogledu mogunosti pribavljanja dodatnog kapitala,

u pogledu mogunosti smanjenja kapitala ili njegovog

rentabilnog upoljavanja.
Pribavljanje dodatnog kapitala neophodno je zbog:

novog investiranja,

promjene uslova nabavke i prodaje,

ili zamjene skupljeg jeftinijim kapitalom.

Preduzea ije su hartije od vrijednosti ukljuene na listu kotacije
berze efekata neuporedivo lake pribavljaju dodatni kapital nego to
je to sluaj sa preduzeima ije se hartije od vrijednosti ne kotiraju na
beizi efekata. Ako preduzee ima potrebu za dodatnim sopstvenim

kapitalom iz bilo kog razloga a njegove hartije od vrijednosti su

ukljuene na listu kotacije berze efekata, ono e postupiti ovako:

prvo e prodati kupljene hartije od vrijednosti (otkupljene a ne

ponitene sopstvene akcije, kupljene dugorone i kratkorone
dunike hartije od vrijednosti - obveznice, komercijalne zapise,
depozitne certifikate i si.);

ako se prodajom kupljenih hartija od vrijednosti ne moe pokriti

potrebni dodatni kapital, preduzee e izvriti emisiju i prodaju novih
sopstvenih hartija od vrijednosti (akcija, obveznica, komercijalnih
zapisa, na primjer).
Na ovaj nain vrlo brzo e preduzee pribaviti dodatno potrebni
kapital.
Ukoliko hartije od vrijednosti ne kotiraju na berzi efekata, preduzee
e mnogo tee pribaviti dodatno potrebni kapital, jer:

ako pribavlja sopstveni dodatni kapital, prvo mora da nae

investitore koji su voljni da uloe kapital u preduzee,

ako pozajmljuje mora da nae kreditora, da ga uvjeri da ima

dobar prinosni i finansijski poloaj (kreditni bonitet) i da se sa
kreditorom dogovori o kreditnim uslovima, koji su utoliko tei to je
kreditni bonitet slabiji (kredit sa zalogom - hipotekarni ili lombardni - ili
sa garancijom treeg lica).
Kada preduzee ima potrebu da smanji kapital jer je
prekomjerno likvidno, bitno da li se hartije od vrijednosti kotiraju

ili ne kotiraju na listi kotacije berze efekata. Ako se hartije od

vrijednosti kotiraju na listi kotacije berze efekata, preduzee koje
ima viak gotovine:

ako finansijska stabilnost pokazuje da je viak gotovine

dugoroan otkupie sopstvene akcije ili e prevremeno otplatiti
kreditnu obavezu. Da li e preduzee otkupiti dio sopstvenih akcija i
na taj nain smanjiti izdatke za dividendu ili e prije vremena otplatiti
kreditni dug i na taj nain smanjiti rashode kamata, preduzee e
uporeivati stopu dividende i kamatnu stopu.

ako je viak gotovine kratkoroan,preduzee e ga uloiti u

kupovinu kratkoronih hartija od vrijednosti radi prodaje.
Ako preduzee ima slobodnu gotovinu a njegove se hartije od
vrijednosti ne kotiraju na berzi efekata, sopstveni kapital moe
smanjiti samo uz direktnu nagodbu sa vlasnicima, to je teko postii
kako u pogledu pronalaenja vlasnika koji je voljan prodati svoj udio
kapitala, tako i zbog teke nagodbe oko cijje kapitala
28. Naelo nezavisnosti
Nacelo nezavisnosti odnosi se na slobodu vodjenja poslovne i
finansijske politike, kao dijela poslovne politike, u odnosu na
zelje i namjere povjerilaca. Ako preduece pri odlucivanju ne
mora uvazavati zahtjeve povjerilaca ono je nezavisno, a u
suprotnom ono je zavisno. Odlucivanje nezavisno od povjerilaca

utoliko je vece sto preduzece ima bolju finansijsku stabilnost,

vecu rentabilnost, premanentnu likvidnost i elasticnost. Udio
sopstvenog kapitala u strukturi pasive bitno utice na nezavisnost
preduzeca ( sto je veci sopstveni kapital povjerioci su vise
zasticeni, jer je manja vjerovatnoca da ce gubitak preci nivo
sopstvenog kapitala,a dok se to ne dogodi imovina je veca od
obaveza,pa povjerioci mogu naplatiti svoja potrazivanja kad-tad
makar iz stecajne mase. Kada preduzece ima slab prinosni i
finansijski polozaj, a time slab i kreditni bonitet banke tesko
odobravaju taj kredit, a kad ga odobre on je poveoma
nepovoljnim uslovima(obicno se daju sa zalogom, hipotekarni i
lombardni). Kod hipotekarnog zalozena je neka nekretnina koju
preduzece ne moze otudjiti dok ne vrati kredit, a ako kredit nije
vraceno roku kreditor moze prodati tu nekretninu pri cemu se ta
prodaja vrsi bez saglasnosti vlasnika (preduzeca)i u principu
ispod trzisne fer vrijednosti( trz.fer vrijednost je trzisna cijena
dobra postignuta u potpunoj obavijestenosti i nezavisnosti kupca
i prodavca bez pritiska na bilo koga od njih. Preduzece gubi po
dva osnova izgubilo je nekretninu i gubitak u visini razlike
izmedju ostvarene prodajne cijene i fer vrijednosti. Slicno je i sa
lombardnim ( ako je kredit dat na osnovu zaliha kreditor ih moze
prodati po cijeni nizoj od fer vrijednosti ako duznik ne isplati
kredit o roku). Postoje i dugi vidovi ucjena kreditora. Tako je
devedesetih godina u Jugoslaviji bila cesta pojava da banka da

kredit pod uslovom kupovine akcija banaka od strane

preduzeca( odnos kredita i kupljenih akcija bio je 1:2 a u boljim
slucajevima 1:3 u korist kredita). Kad preduzece izgubi
nezavisnost, njegovi dobavljaci uslovljavaju prodaju takvom
preduzecu s avansnim placanjem,ili placanjem putem
potvrdjenog neopozivog akreditiva, ili pak placanjem avaliranom
mjenicom.Preduzece koje izgubi nezavisnost ulazi u jedan
veoma tezak period ucjena povjerioca koji se cesto zavrsava
stecajem.
29. Naelo optimalnog aktivizacionog dejstva slike
finansiranja
Sliku finansiranja pruza bilans stanja koji je dostupan javnosti
putem njegovog publikovanja,a kada se ne publikuje,
zainteresovani dolaze do bilansa u neposrednom kontaktu s
preduzecem. Zasliku finansiranja zainteresovani su i sadasnji i
buduci povjerioci. Bilans ima optimalno aktivizaciono dejstvo :
- ako je finansijska stabilnost dobra, koeficijent finansijske
stabilnosti je osjetljivo nizi od jedan, odnosno dugorocna
finansijska ravnoteza je znatnopomjerena ka trajnim i
dugorocnim izvorima finansiranja;
- ako su devizne
obaveze u uslovima opadnja kursa domace valute niske, ili jos
bolje, ako ih nema nikako; - ako je relativno visok dobitak i uz to
prelomna tacka (donja tacka rentabiliteta)sto vise pomjerena

koordinatnom pocetku,sto znaci da je poslovni, finansijski a time

i ukupan rizik ostvarenja pozitivnog finansijskog rezultata nizak;
- ako je udeo sopstvenog kapitala u ukupnoj pasivi relativno
visok.
Bilans ne pruza optimalno aktivizaciono dejstvo slike finasiranja:
- ako je finansijska stabilnost losa, koeficijent finasijske
stabilnosti osjetno visi od jedan;
- ako su devizne obaveze visoke a kurs domace valute opada;
- ako preduzece posluje na granici pozitivnog finasijskog
rezultata,a narocito ako posluje s gubitkom;
- ako je udeo
sopstvenog kapitala u ukupnoj pasivi relativno nizak. Posojeci
povjerioci ce preispitati uslove poslovanja u pogledu
poostravanja tih uslova ili prekida poslovanja, novi povjerioci
nece prihvatiti poslovanje. Osnovni zadatak ovog nacela je da
javnosti emituje sto bolje signale, po mogucnosti optimalnu sliku
finasiranja, da bi pridobilo javnost za projekte.
30. Vertikalna pravila finasiranja
Pravila finasiranja
Pravila finasiranja imaju ulogu standarda. U teoriji i praksi ova
pravila su poznata pod nazivom vertikalna pravila finasiranja,
sto se odnosi na strukturu kapitala sa stanovista vlasnistva , i
horizontalna pravila finasiranja, sto se odnosi na relacije

imovine posmatrane sa stanovista roka imobilizacije i kapitala

posmatranog sa stanovista roka raspolozivosti. Pravila
finasiranja imaju za cilj da krz njihovu operacionalizaciju svedu
poslovanje preduzeca na najmanji rizik od negativnog
finansijskog rezultata,nelikvidnosti, zavisnosti a da se pri svemu
tome stvori sigurnost poverilaca da ce svoja potrazivanja moci
da naplate od duznika.
Pravilo o odnosu sopstvenog i pozajmljenog kapitala na jednoj
strani uzima u obzir sve vrste sopstvenog kapitala ( osnovni
kapital, emisione premije, rezervni kapital i zadrzani dobitak) i na
drugoj, uzima u obzir sve vrste obaveza( dugorocnih i
kratkorocnih) . Zapravo ovdje se radi o strukturi pasive
posmatrane sa stanovista kapitala i dugova pri cemu se iz
pasive iskljucuju tranzitorne pozicije pasive( dugorocna
rezervisanja, i pasivna vremenska razgranicenja). Numericki
odnos sopstvenog i pozajmljenog kapitala nije utvrdjen zato sto
je taj odnos uslovljen nizom varijabli, a prije svega uslovljavaju
ga:
- rentabilnost;
- struktura imovine ;
- zastita povjerilaca ;
-inflacija.
Rentabilnost je zaradjivacka moc preduzeca, a izrazava se
putem stope prinosa na kapital. Kod razmatranja uticaja

rentabilnosti na vlasnicku strukturu uzima se u obzir :

- stopa prinosa na ukupan kapitala, racunata iz odnosa
poslovnog dobitka i ukupnog kapitala;
- stopa prinosa na sopstveni kapital, racunata iz odnosa bruto
dobitka i sopstvenog kapitala;
- prosjecna
kamatna stopa pozajmljenog kapitala.
Kad je stopa prinosa na ukupan kapital visa od prosjecne
kamatne stope preduzece ostvaruje dobitak i na pozajmljenom i
na sopstvenom kapitalu, iz finasiranja se ostvaruje pozitvan
finansijsko rezultat u visini razlike izmedju stope prinosa na
ukupan kapital i prosjecne kamatne stope pomnozene sa
pozajmljenim kapitalom. To ima za posljedicu da je stopa prinosa
na sopstveni kapital iznad stope prinosa na ukupan kapital. Uz
uvazavanje cilja da se maksimira stopa prinosa na sopstveni
kapital,preduzece bi trebalo pomjerati vlasnicku strukturu u
korist pozajmljenog jer to vodi ka maksimiranju stope prinosa na
sopstveni kapital. Ovo permanentno usaglasavanje vlasnicke
strukture kapitala s ciljem maksimiranja stope prinosa na
sopstveni kapital objektivno nije moguce iz sljedecih razloga:
- procedura smanjena i povecanja sopstvenog kapitala nije
jednostavna ;
kamatna stopa cesto nije fiksna jer se veze ili za stopu inflacije ili
za kamatnu stopu na finansijskom trzistu;

- vlasnicka struktura kapitala uslovljena je i drugim

ciniocima,narocito strukturom imovine, zastitom povjerilaca i
inflacijom.
Struktura imovine je zapravo odnos stalne i obrtne imovine,a u
okviru stalne imovine bitan uticaj ima na vlasnicku strukturu
visina imovine koja se amortizuje (nematerijalna odnosno
neopipljiva ulaganja i sva osnovna sredstva koja se amortizuju).
Kada preduzece ima visoka ulaganja u stalnu imovinu, pogotovo
u onu koja se amortizuje ono po osnovu amortizacije ima visoke
fiksne poslovne rashode,i visok poslovni rizik ostavrenja
poslovnog dobitka, da bi ukupan rizik ostvarenja bruto dobitka
bio prihvatljiv finansijski rizik mora da bude nizak,odnosno
rashodi kamata.
Zastita povjerilaca . Povjerioci su zasticeni sve dok nivo gubitka
ne predje nivo sopstvenog kapitala duznika, jer je imovina veca
od obaveza, sto znaci da su obaveze pokrivene imovinom, one
se mogu isplatiti uz uslov da gubici pri unovcenju imovine ne
budu visi od iznosa imovine koji premasuje obaveze.
Inflacija. Visoka inflacija zahtijeva pomjeranje vlasnicke strukture
ka sopstvenom kapitalu.
Odnos osnovnog i rezervnog kapitala. Savremeno privredno
zakonodavstvo ,po pravilu, odredjuje visinu rezervnog kapitala

(Zakon o privrednim drustvima npr.) utvrdjujuci stopu rezervnog

kapitala u odnosu na osnovni. Taj rezervni kapital ima status
'zakonske rezerve' . Preduzece moze i statutom odrediti
tzv.statutarnu rezevu kapitala. I statutarna i zakonska se
formiraju iz raspodjele neto dobitka, s tim sto je zakonska
obavezna a statutarna dobrovoljna. Osnovna funkcija rezervnog
kapitala je zastita osnovnog kapitala odnosno akcijskog kapitala
akcionara i udjela vlasnika udjela. Naime kod likvidacije ili
stecaja preduzeca iz likvidacione (stecajne) mase prvo se
podmiruju troskovi likvidacije , potom se placaju obaveze, a
ostatak likvidacione mase dijeli se vlasnicima kapitala
srazmjerno njihovim nominalnim ucescima u kapitalu. Gubitak u
poslovanju preduzeca se moze otpisati putem dopune imovine ili
smanjenjem kapitala. Dopuna imovine se vrsi ako vlasnici
preduzeca uplate preduzecu gotovinu u visini gubitka, dakle
vlasnici nadomjestaju( dopunjuju izgubljenu imovinu (kod
ortackih i jednoclanih drustava kapitala). Smanjenje kapitala
( ako preduzece ima statutarnu ili zakonsku rezervu kapitala
iznad zakonom propisane rezerve ili zadrzani nerasporedjeni
dobitak iz ranijih godina u visini gubitka , gubitak se jednostavno
otpisuje na teret statutarne rezerve kapitala ili ako ovaj nacin nije
moguc gubitak se otpisuje na tert osnovnog kapitala.

OSNOVNI KAPITAL POSLIJE OTPISA GUBITKA= (postojeci

osnovni kapital + raspolozive zakonske rezerve nepokriveni
gubitak) / 1+ stopa zakonske rezerve u odnosu na osnovni
kapital izrazena decimalnim brojem
ZAKONSKA REZERVA POSLIJE OTPISA GUBITKA = osnovni
kapital poslije pokrica gubitka * stopa obaveznezakonske
rezerve u odnosu na osnovni kapital
Dobro vodjeno preduzece ce nastojati da rezervni kapital iznad
zakonske i statutarne rezerve iz raspodjele dobitka maksimira.
Drugi razlog teznja ka maksimiranju rezervnog kapitala je u
tome sto je taj izvor finasiranja besplatan, za njegovo
posjedovanje ne placa se nikome nista.
31. Horizontalna pravila finansiranja
Zlatna pravila finansiranja. Zlatno bankarsko pravilo formulisao
je davne 1854.godine njemacki naucnik Hbner. Pravilo glasi : '
kredit koji neka banka moze dati, a da pri tome ne dodje u

opasnost u pogledu isplate svojih obaveza, mora da odgovara

kreditu koji banka uziva i to ne samo po iznosu nego i po

kvalitetu (tj.rokovima dospjeca) kredita.' Dakle ovdje se radi o
potpunoj konvergenciji (podudarnosti) izmedju rokova
imobilizacije novca i tokova raspolozivosti izvora finasiranja .

Ovo pravilo je opovrgao Adolf Wagner 1857.koji je ukazao da

jedan dio kratkorocnih obaveza, kao rezultat tekucih uplata i
isplata ostaje ' kao trajni talog' iz koga se mogu finansirati
dugorocna ulaganja, da bi teoriju i jednog i drugog nadopunio
1879. Karl Knies stanovistem 'da se likvidnost banke moze
takodje osigurati pomocu cijene postojece aktive koja se u
slucaju potrebe moze monetizovati neovisno od njenih do tada
vazecih rokova dospjeca'. Iz toga je nastala danas
opsteprihvacena shiftability theory (teorija promjene). Po ovoj
teoriji plasmani banke treba da su tako usmjereni da se,
posebno kod prilagodjavanja likvidnosti raspolaze u dovoljnoj
mjeri sa takvom aktivom cija se likvidnost moze brzo postici
,prije njene predvidjene dospjelosti i bez gubitka njene
nominalne vrijednosti.
Odstupanje od ovog pravila dakle, ne mora da dovede u pitanje
likvidnost i rentabilnost banke ako se obezbjedi : -obnavljanje
kratkorocnih depozita ;
- talozenje novca, (nece svi klijenti u isto vrijeme povuci svoje

depozite po vidjenu,kako je nivo tih depozita stalno prisutan on

zapravo postaje dugorocno rasploziv i moze se dugorocno
plasirati;
-povezanost klijenata banke,
banke nastoje poslovno povezati svoje klijente i obezbjediti vecu
rocnu transformaciju kratkorocnih depozita u dugorocne
plasmane;
medjubankarsko kreditiranje, kada banka moze korisititi kredite
drugih banaka i centralne banke. Banka nikada ukupan novac
na depozitnim racunima po vidjenju ne plasira u vidu kredita, vec
samo njegov dio. Banka se oslanja na likvidnu rezervu koju drzi
kod centralne banke na osnovu koje moze da u slucaju
nelikvidnosti , dobije kredit za za likvidnost od centralne banke.
U poslovnoj politici banka se trudi da zadobije povjerenje stedisa
jer stedni ulozi povecavaju kreditni potencijal banke, sto
omogucava davanje kredita i na bazi stednje gradjana.(racuna
se da sve stedise istog dana nece podici svoju ustedjevinu).
Ipak u odredjenim okolnostima dolazi do panike medju
stedisama i drugm deponentima da ce banka postati nelikvidna i
pasti u stecaj. Tada vlasnici depozita masovno podizu gotovinu
iz banke zbog cega banka pada u stecaj.Takva okolnost
primorala je SAD da najzad poslije dugog oklijevanja osnuju
centralnu banku Federalne rezerve.

Zlatna bilansna pravila. Nastala su poslije zlatnog bankarskog

pravila, koje je i bio osnov za njihovo definisanje. Zlatna bilansna
pravila zahtijevaju da imovina iskazana u aktivi po iznosu i roku
vezanosti (imobilizacije) odgovara izvorima finasiranja
iskazanim u pasivi po iznosu i roku raspolozivosti. Zbog stalne
promjene roka vezanosti imovine i roka raspolozivosti izvora
finasiranja nastala je ideja da se imovina i izvori finasiranja
agregiraju u dva segmenta :
-

dugorocno
vezana imovina i dugorocno raspolozivi izvori finasiranja ;
- kratkorocno vezana imovina uvecana za gotovinu i kratkorocni
izvori finansiranja. Ove dvije jednacine (nejednacine)poznate su
u teoriji i praksi i kao finansijska ravnoteza : -dugorocna ( koja
na lijevoj strani obuhvata dugorocno vezanu imovinu a na
desnoj strani dugorocno raspolozive izvore finasiranja) ;
- kratkorocna ( koja na lijevoj strani obuhvata kratkorocno
vezanu imovinu uvecanu za gotovinu, a na desnoj kratkorocno
raspolozive izvore finansiranja). Zlatna bilansna pravila tretiraju

samo dugorocno vezanu imovinu i dugorocno raspolozive izvore

finasiranja.Stanje dugorocne i kratkorocne ravnoteze se moze i
graficki prikazati :

Postoje dva shvatanja i dvije teorije :

a)Zlatno bilansno pravilo u uzem smislu. Kao dugorocno
ulozena sredstva po zlatnom bilansnom pravilu u uzem smislu
smatraju se samo osnovna sredstva.Dugorocno vezanim
srdstvima treba smatrati :
-nematerijalna ulaganja,
-osnovna sredstva,
- dugorocne finasijske plasmane,
- otkupljene sopstvene akcije,
- gubitak iskazan u aktivi.
Nematerijalna (neopipljiva) ulaganja obuhvataju sadasnju
(neotpisanu) vrijednost: ulaganja u razvoj; patenata, licenci,
koncesija, i drugih prava; ulaganja iznad knjigovodstvene
vrijednosti 'goodwill' ; ulaganja u ostalu nematerijalnu imovinu
( troskove zakupa koriscenje drzavnog zemljista,programe za
racunare softver)

Osnovna sredstva obuhvataju sadasnju (neotpisanu)

vrijednost :zemljista ; suma; gradjevinskih objekata ; opreme;
alata i inventara; visegodisnjih zasada; osnovnog stada; ostalih
osnovnih sredstava; osnovnih sredstava u pripremi; avansa za
osnovna sredstva.
Dugorocni finasijski plasmani obuhvataju : ucesca u kapitalu
drugih preduzeca; date dugorocne kredite; kupljene dugorocne
HOV; otkupljene sopstvene akcije.Gubitak iskazan u aktivi nije
sredstvo to je u stvari ispravka vrijednosti sopstvenog kapitalau
pasivi .Gubitak i otkupljene sopstvene akcije mogu se bilansirati
kao odbitne pozicije od sopstvenog kapitala. Zlatno bilansno
pravilo u uzem smislu zahtijeva da dugorocni izvori finasiranja
budu jednaki dugorocno vezanim sredstvima. Dugorocni izvori
finansiranja obuhvataju : kapital; dugorocna rezervisanja;
dugorocne obaveze. Kapital obuhvata: osnovni kapital, emisionu
premiju, rezerve, zadrzani (nerasporedjeni) dobitak. Sopstveni
kapital je trajno raspoloziv ,dugorocna rezervisanja do njihovog
iskoriscenja odnosno ukidanja, a dugorocne obaveze do
njihovog dospijeca za placanje.
DIFfinasiranje DVI TOI (A - aktiva , R- pasiva, DIF
dugorocni izvori finasiranja, DVI dugorocno vezana imovina,
TOI- trajna stalna obrtna imovina,i stalna imovina namjenjena
prodaji.

b) Zlatno bilansno pravilo u sirem smislu nastalo je zato sto ZBP

u uzem smislu nije obezbjedjivalo premanentnu likvidnost
preduzeca. Prema ovom pravilu u dugorocno vezanu imovinu ,
pored stalne imovine uvecane za upisani neuplaceni kapital i za
gubitak iskazan u aktivi, spadaju i trajna stalna obrtna sredstva.
U njemackoj literaturi postoji pet grupa razlicitih misljenja o
trajnim obrtnim sredstvima. Prva to su minimalne ili gvozdene
zalihe koje se stlno moraju obnavljai na odredjenom nivou da se
obim proizvodnje i realizacije ne bi prekinuli,smanjili ili ogranicili.
Druga- to je pogonski kapital koji obuhvata gvozdene zalihe ,
odobrene komercijalne kredite i dio gotovine u kasi. Treca to
su ukupne zalihe. U francujskoj literaturi dva misljenja: Prvo to
su nominalne zalihe koje omogucuju normalan preduzeca, a
druga dok preduzece funkcionise vezane zalihe se mijesaju
samo u svojim celijama .
U americkoj literaturi : prvo to su obrtna sredstva 'vezana u
gotovini, potrazivanjima od kupaca i zalihama razlicitih vrsta cije
prisustvo je uslovljeno normalnim obimom poslovanja u toku
godine; drugo trajna obrtnasredstva podrazumijevaju ukupno
procjenjene potrebe za obrtnim sredstvima u toku godine i ona
trebaju biti pokrivena dugorocnim izvorima, trece- srednja
vrijednost izmedju minimalnih i mesecnih potreba za obrtnim
sredstvima u toku godine. Treba shvatiti da su obrtna sredstva

ravna minimalnim odnosno gvozdenim zalihama, odnosno

stalnim zalihama. DIF finansiranje DVI + TOI
c) Kriticki osvrt na zlatna bilansna pravila. Smatra se da imaju
malu prakticnu vrijednostza odrzavanje likvidnosti. Prema Hrleu
ZBP u uzem smislu vazi samo uz odredjene pretpostavke,tj.
obezbjdjenje supstitucija.Moze se zakljuciti da je umjesto
pridrzavanja ZBP za odrzavanje likvidnosti dovoljno obezbjediti
da priliv gotovine bude jednak odlivu ,odnosno primanja budu
jednaka izdavanju. Supstitucija se najcesce obezbjedjuje iz
raspodjele neto dobitka , a ako to nije moguce ide se na novu
emisjiju akcija,ili na novo zaduzenje, ili na prolongiranje
dospjelih obaveza.Pretpostavka za jednakost primanja i
izdavanja gotovine jeste postovanje ZBP u sirem smislu.

32. Ostala pravila finasiranja

Pravilo 2:1 ( current-ratio ili bankers-ratio ). Ovo pravilo
zahtijeva da odnos obrtne imovine i kratkorocnih obaveza bude
2:1 (tj. da se 50 % imovine pokriva iz dugorocnih obaveza, a 50
% iz kratkorocnih izvora finasiranja,a iz toga slijedi da pravilo ne
uzima u obzir strukturu obrtne imovine). Kod preduzeca koja
imaju ucesce stalnih zaliha u obrtnoj imovini iznad 50 % pravilo
2:1 ne obezbjedjuje permanentnu plateznu sposobnost. Kod

preduzeca koja imaju ucesce stalnih zaliha u obrtnoj imovini

ispod 50 % pravilo 2:1 u principu obezbjedjuje plateznu
sposobnost.
Pravilo finasiranja 1:1 ( acid-test ) . Ovo pravilo zahtijeva da
kratkorocna potrazivanja uvecana za kratkorocne HOV i za
gotovinu budu jednaka kratkorocnim obavezama. Pravilo 1:1 cije
su zalihe jednake bilansiranim zalihama obezbjedjuje
permanentno odrzavanje likvidnosti. Kod preduzeca koja imaju
sezonske zalihe pravilo 1:1 zahtijeva da sezonske zalihe budu
pokrivene dugorocnim izvorima finansiranja. ( one tokom ciklusa
sezone prvo rastu a potom opadaju).
Pravilo odnosa gotovine i kratkorocnih obaveza . Ovo je u
sustini pokusaj da se odredi visina gotovine u odnosu na
kratkorocne obaveze.U literaturi postoje dva takva pokusaja
prema jednom gotovina treba da iznosi 20 % od kratkorocnih
obaveza a prema drugom 12 %. Ovi odnosi u praksi i teoriji nisu
prihvaceni zbog sljedecih razloga: - ako preduzece ima 20 %
gotovine u odnosu na kratkorocne obaveze i taj odnos se
permanentno odrzava , to znaci da preduzece kratkorocne
obaveze isplacuje u prosjeku za 5 dana, kratkorocne obaveze
su raspolozive samo 5 dana,
- ako preduzece ima 12 %,preduzece isplacuje kratkorcne

obaveze za 8,3 dana sto znaci da su kratkorocne obaveze

rapolozive 8,3 dana.

33. Definicija i uloga novanog trita.

Susret suficitarnih i deficitarnih subjekata jeste novcano trziste
na kome se novac u momentu pozajmljivanja krece od
suficitarnih ka deficitarnim subjektima, a u momentu vracanja
duga novac se krece od duznika ka povjeriocu. Dakle 'kupljeni'
(pozajmljeni) novac placa se ( vraca) novcem, a razlika izmedju
iznosa vracenog i pozajmljenog novca je cijena novca, koja je za
suficitarnog subjekta (povjerioca) prihod, a za deficitarnog
subjekta (duznika) rashod. I upravo taj prihod od pozajmljenog
novca (prihod od kamate) jeste motiv da suficitarni subjekat
pozajmi. Pozajmljivanje novca na kratak rok vrlo je korisno i sa
mikro i makro stanovista. Sa makro stanovista pozajmljeni
novac na kratak rok ubrzava obrt novcane mase, tako da se sa
istom novcanom masom obavi veci broj trasnsakcija. Sa mikro
stanovista , suficitarni subjekat uposljava likvidna sredstva iznad
likvidne rezerve i na taj nacin doprinosi povecanju dobitka,a u
momentu naplate potrazivanja po osnovu pozajmljivanja novca

on opet dolazi do likvidnih sredstava koja koristi za placanje

svojih dospjalih obaveza ili ih ponovo pozajmljuje. Razvoj
novcanog trzista pocinje pojavom banaka. Subjekti koji imaju
novac drze ga kao depozit u banci. Banka na osnovu ovih
depozita odobrava kratkorocne kredite deficitarnim subjektima.
Subjekti kojima je potreban novac emituju i prodaju kratkorocne
HOV koje kupuju subjekti koji imaju novca iznad likvidne rezerve
-to je primarno trziste. Subjekti koji su ih kupili imaju mogucnost
da ih prodaju i prije roka dospijeca i tako dodju do novca u
momentu kad im je novac potreban, sto predstavlja sekudarno
trziste novca. Kada zeli da poveca novcanu masu Centralna
banka kupuje kratkorocne HOV , a kada zeli da smanji ona
emituje i prodaje sopstvene kratkorocne HOV. Trgovanjem
kratkorocnim HOV na novcanom trzistu formira se ravnotezna
kamatna stopa. Novcano trziste ima karakter otvorenog trzista
direktno ili indirektno dostupno je svakom ko nudi i svakom ko
trazi novac. Za efikasno djelovanje novcanog trzista potrebno je
da se ostvare sljedeci preduslovi : 1) da se ostvari stednja ; 2)
da postoji ekonomski interes vlasnika slobodnog novca za
ulaganje u kratkorocne HOV ; 3) da postoji sigurnost da ce
vlasnik kupljenu HOV moci istu u svako doba prodati i pretvoriti
je u novac ; 4) da se osigura vlasnicima HOV odrzavanje iste
vrijednosti ulozenih sredstava,koja bi mogla biti smanjena
inflacijom ili drugim uticajima; 5) da postoji sirok krug

institucionalnih investitora, koji ce vlasnicima sredstava

omoguciti najpovoljnija ulaganja, brzu i efikasnu manipulaciju
kupoprodaje i brzo pretvaranje u gotov novac; 6) da postoji
dovoljan br. Finansijskih institucija; 7) da postoji odgovarajuca
sluzba za davanje informacija o svim pokazateljima kretanja
novcanog trzista i o bonitetu subjekata.
34. Vrste novanog trita
a) Medjubankarska kupovina novca je trziste kratkorocnih
kredita na kome banka koja ima visak likvidnih sredstava daje
kratkorocni kredit banci kojoj su potrebna likvidna sredstva. Tu
postoji dnevni i terminski novac.Dnevni novac koji banka koja
ima visak likvidnih sredstava pozajmjuje banci kojoj nedostaju
likvidna sredstva sa rokom od jednog dana ili sa otkaznim rokom
od jednog dana. Svako pozajmljivanje novca sa rokom vracanja
od 30 dana smatra se trgovanjem dnevnim novcem.
Terminskim novcem se smatra novac koji banka koja ima visak
likvidnih sredstava ponudi sa rokom vracanja od jednog do tri
mjeseca a ponekad i do 12 mjeseci. U okviru terminskog
novcanog trzista razlikujemo mjesecni i godisnji ultim. Rok
vracanja pozajmljenog terminskog novca ne moze da bude kraci
od 30 dana, ni duzi od 12 mjeseci.

b) Prodaja i kupovina kratkorocnih HOV. Kratkorocne HOV

kojima se trguje na novcanom trzistu moraju da imaju bonitet i
da se ne rediskontuju kod centralne banke. Kratkorocne HOV
koje se prodaju i kupuju na novcanom trzistu najcesce su :
depozitni certifikati; blagajnicki zapisi; blagajnicki zapis centralne
banke; bankarski akcept; komercijalni zapisi; trasirane mjenice;
drzavne obveznice; ugovor o otkupu (reotkupu), derivati HOV
(fjucersi). Primarno trziste HOV ( kada se emitovana HOV prvi
put prodaje ) . Sekundarno trziste HOV je takvo trziste na
kome se vrsi druga i svaka naredna prodaja date HOV.
35. Institucionalne forme novanog trita
Postoje tri forme novcanog trzista : - institucionalno novcano
trziste( to je posebna finasijska organizacija (berza) preko koje
se obavlja kupovina i prodaja novca i kratkorocnih HOV u ime i
za racun svojih clanova (brokera i dilera),posluje na principu
agenta posrednika) ;
- neinstitucionalno novcano trziste ( to je direktan susret
suficitarnih i deficitarnih subjekata , cijena HOV, odnosno
kamatna stopa se utvrdjuje direktnom pogodbom);
-mjesavina institucionalnog i neinstitucionalnog trgovanja
novcem ( postoji kada se trgovanje obavlja i neposrednim
susretomsuficitarnih i deficitarnih subjekata i preko posebne
finasijske organizacijeza trgovanje novcem i kratkorocnim HOV.

Ucesnici na trzistu novca su: -centralna banka kao monetarna

vlast;
- komercijalne banke
kao osnovni ucesnici i nosioci trgovine novcem;
-posebne finasijske organizacije:penzioni fondovi, osiguravajuce
organizacije, investicioni fondovi;
specijalizovane i ovlascene organzacije (brokeri i dileri) .
Sva druga pravna i fizicka lica ucestvuju na trzistu novca ili
preko svoje banke ili preko ovlascene posrednicke firme.
36. Instrumenti novanog trita depozitni certifikat i
blagajniki zapis
Depozitni certifikat (DC) je prenosiva potvrda koja glasi na
deponovanu sumu novca u banci na odredjeni rok i uz
odredjenu kamatu. Izdaje ga poslovna banka. Rijec je o jednoj
od najmladjih HOV .Banka koja na ovaj nacin pribavi novac
moze od Centralne banke biti oslobodjena izdavanja za
obaveznu rezervu.Kupci ovog finansijskog instrumenta mogu biti
sva pravna i fizicka lica koja imaju interes za njegovo
posjedovanje.Emituje se po nominalnoj vrijednosti,a kamata koja
se racuna na bazistvarnog broja dana do roka dospijeca dodaje
se glavnici i placa se o roku dospijeca.Kratkorocni ( do godinu
rok dospijeca) srednjorocni ( obicno najduze do 5 godina),
najcesce se emituje sa rokom dospijeca od tri mjeseca do jedne

godine. Depozitni certifikat glasi na donosioca i sadrzi sljedece

podatke: -oznaku da je depozitni certifikat;
- ime banke koja
ga emituje;
- iznos na koji je emitovan ;
- rok dospijeca;
- kamatna stopa ;
- datum i mjesto izdavanja;
- vazece pravo ;
- potpis ovlascenog lica. Smatra se da DC ima prednosti u
odnosu na obicne oricene depozite zbog : prenosivosti DC i
otuda vece likvidnosti deponenta; mogucnosti da se sredstva
deponuju po visoj kamatnoj stopi ak je kamata ogranicena na
orocene depozite; manjeg kreditnog rizika; prelaska prava
svojine prodajom iz ruke u ruku i anonimnosti vlasnika;
moguscnosti banaka da upravljaju svojom pasivom. Kamata
odnosno prinos na DC zavisi od kreditnog boniteta
banke,dospijeca i ponude i traznje za DC.
Blagajnicki zapis je prenosiva potvrda koja glasi na odredjeni
novcani iznos deponovan u banci, sa odredjenim rokom
dospijeca i odredjenom kamatnom stopom. Iznos na koji glasi
blagajnicki zapis odredjuje izdavalac a moze da glasi
alternativno na ime ili donosioca. Blagajnicki zapis je s rokm
dospijeca od mjesec dana do godinu dana i sadrzi sljedece

osnovne elemente : -oznaku za da je blagajnicki zapis;

- ime izdavaoca;
- ime upisnika, odnosno oznaku da glasi na donosioca;
-nominalnu vrijednost;
- visinu kamatne stope;
- rok dospijeca;
- datum izdavanja;
- vazece pravo i
potpis ovlascenog lica. Ovi podaci su stampani na licu i
poledjini. Primarno trziste blagajnickih zapisa poslovnih banaka
je prodaja blagajnickih zapisa drugim poslovnim bankam,
preduzecima i drugim pravnim i fizickim licima. Sekundarno
trziste blagajnickih zapisa poslovnih banaka je svaka njegova
dalja prodaja. Trziste blagajnickih zapisa je najlikvidnije trziste.
Kamate na blagajnicke zapise su izuzete iz drzavnih poreza na
prihod. On se kotira na bazi bankarskog diskonta/eskonta a ne
na bazi cijene.
P-stopa prinosa na blagajnicke zapise, D-diskontna vrijednos
(razlika izmedju nominalne vr. I placene cijene), N-nominalna
vrijednost, t-broj dana koji ostaje do dospijeca. p= D/N*360/t
Cijena =N-D
Blagajnicki zapis centralne banke je takodje kratkorocna HOV
koja glasi na donosioca i ima sljedece osnovne elemente :-

oznaku da je blagajnicki zapis;

- izdavaoca, mjesto izdavanja i datum;
- serijski broj blagajnickog zapisa;
- nominiran je na okruglu vecu sumu;
- rok dospijeca, koji moze da bude od sedam do devedeset
dana;
kamatnu stopu koju nosi;
- naznaku da glasi na donosioca, i
potpis guvernera centralne banke.
Kamatnu stopu po kojoj se emituje blagajnicki zapis centralna
banka objavljuje na novcanom trzistu sa ciljem da se sve ostale
bazne kamatne stope formiraju zavisno od rizika iznad kamatne
stope po kojoj se emituje blagajnicki zapis centralne banke. Prvo
se utvrdjuje cijena na dan dospijeca po obrascu :
G+
( G *k *d ) / 36500 = cijena na dan dospijeca.
( G-glavnica, nominalni iznos blagajnickog zapisa centralne
banke; k nominalna kamatna stopa po kojoj je emitovan BZ; dbroj dana dospijeca, broj dana na koji je emitovan blagajnicki
zapis centralne banke).
Cijena na dan prodaje = cijena na dan dospijeca / ( 1 + k/100 +
d/365 )

k- nova kamatna stopa,tj.vladajuca kamatna stopa na novcanom

trzistu; d- broj dana do dospijeca.
37. Instrumenti novanog trita komercijalni zapis i
bankarski akcept
Komercijalni zapis je neosigurana sopstvena mjenica
preduzeca sa fiksnim rokom dospijeca. Izdavalac komecijalnog
zapisa obecava da ce imaocu komercijalnog zapisa platiti sumu
naznacenu u komercijalnom zapisu plus kamatu po kamatnoj
stopi na dan dospijeca. Banka moze obezbjediti garanciju kroz
akreditiv ili kreditnu liniju odobrenu preduzecu izdavaocu
komercijalnog zapisa. Preduzeca izdaju komercijalne zapise sa
cljem da pribave kratkorocne izvore finansiranja. Komercijalni
zapis mora da sadrzi: - oznaku da je komercijalni zapis;
- nominalni iznos;
- rok dospijeca;
- visinu kamatne stope;
- pravni osnov ;
- mjesto i datum izdavanja;
- potpis ovlascenog lica. Ovi elementi upisuju se na lice
komercijalnog zapisa, a uz to se upisuje i procenatpopusta na
cijenu robe izdavaoca ako se taj popust odobrava imaocu
komercijalnog zapisa. Preduzece stimulise prodaju svoje robe
uz popust imaocu komercijalnog zapisa, a destimulise ga da

komercijalni zapis naplati u gotovu. Cijena izvora finansiranja

uslovljena je :
- visinom
bankarske provizije za garanciju ;
-visinom kamatne stope po kojoj je komercijalni zapis emitovan;
- nacinom obracuna bankarske provizije, tj.da li banka racuna ili
ne racuna proviziju srazmjerno vremenu dospijeca
komercijalnog zapisa na naplatu. Prvu prodaju ( primarno
trziste ) komercijalnih zapisa preduzece vrsi samo ili preko
banke garanta. Imalac komercijalnog zapisa mogao bi ga prodati
(sekundarno trziste).Trzisna cijena komercijalnog zapisa pri
prodaji na novcanom trzistu utvrdjuje se tako sto se nominalna
vrijednost uvecana za kamatu na dan dospijeca
eskontuje(diskontuje) sa vladajucom kamatnom stopom na
novcanom trzistu uzimajuci u obzir broj dana od prodaje do
dospijeca. Stopa prinosa na komercijalne zapise visa je nego na
blagajnicke iz tri razloga:prvo investitor u komercijalne zapise
izlozen je kreditnom riziku; drugo, interes kamata zaradjen iz
investiranja u komercijalne zapise je izuzet iz drzavnih i lokalnih
poreza na prihod; trece komercijalni zapis je manje likvidna HOV
od BZ.
Bankarski depozit je u stvari trasirana mjenica na banku i
akceptirana od banke, kojom se neopozivo naredjuje isplata
mjenicne sume novca imaocu mjenice po naredbi izdavaoca

mjenice na odredjeni dan. Rok dospijeca je od 30-270 dana, a

najcesce tri mjeseca. Rijec je o diskontnoj HOV. Zbog vece
rizicnosti prinos je veci nego drzavne HOV, ali je i premija
nezantno visa jer su banke koje kreiraju akcepte prvoklasne
svjetske banke. Trziste bankarskih akcepata je u stvari dilersko
trziste.Mjenica akceptirana od banke( bankarski akcept) glasi na
ime i moze se prenositi indosamentom. Sadrzi sljedece
elemente :
- oznaku da je mjenica;
- neopozivu naredbu da se isplati mjenicna suma;
- ime onoga ko ce izvrsiti placanje (trasat) ;
- oznaku vremena placanja;
- oznaku mjesta gdje ce se placanje izvrsiti;
- ime onoga kome ce se ili po cijoj naredbi placanje izvrsiti
(remitent);
-datum i mjesto izdavanja, i
potpis izdavaoca (trasanta). A banka na ovu mjenicu jos
dodaje :
- oznaku
akcepta;
- ime akceptanta;
- datum i mjesto akcepta, i
potpis akceptanta.
38.Instrumenti novanog trita trasirana mjenica, dravne
obveznice i ugovor o otkupu hartija od vrijednosti

Trasirana mjenica je takva mjenicakojom izdavalac mjenice

(trasant) nalaze trecem licu (trasatu) da plati mjenicnu sumu na
dan dospijeca licu naznacenom u mjenici (remitentu). Trasiranja
mjenica se moze izdati sa rokom dospijeca,plativa po vidjenju,
plativa za odredjeni broj dana od izdavanja i plativa na odredjeni
dan. U slucaju da trasat ne plati mjenicnu sumu o roku
dospjeca ,mjenica se protestuje, i za njenu isplatu odgovorni su
trasant i sva lica koja su je indosirala. Elementi su strogo
propisani mjenicnim zakonom i sadrze: - oznaka da je mjenica;
- neopoziva naredba da se isplati mjenicna suma;
- ime onoga ko ce izvrsiti placanje(trasat);
-- oznaka vremena placanja;
- oznaku mjesta gdje ce se placanje izvrsiti;
- ime onoga kome ce se ili po cijoj naredbi placanje izvrsiti
(remitent) ;
--datum i
mjesto izdavanja;
potpis izdavaoca (trasanta). Trasirana mjenica ukljucuje se u
novcano trziste njenim eskontom kod banke. Banka naravno
moze trasiranu mjenicu koju je eskontovala reeskontovati kod
druge banke.
Drzavna obveznica je HOV koju emituje drzava sa ciljem da od
suficitarnih subjekata njenom prodajom prikupi novac radi
pokrica tekuceg deficita budzeta. Time se gasi potreba da se

deficit drzavnog budzeta pokriva dodatnom emisjjom centralne

banke, sto je bitno za odrzavanje novcane mase na
nepromjenjenom nivou,a time i odrzavanje stabilne vrijednosti
novcane jedinice. Drzavne obveznice izdaju se na okruglu sumu
i sa unaprijed utvrdjenim rokom dospijeca za naplatu. Prva
prodaja drzavnih obveznica moze se izvrsiti aukcijom
(licitacijom) koju moze da organizuje centralna banka ili druga
finansijska organizacija kojoj drzava povjeri prodaju. To je ujedno
primarno trziste tih drzavnih obveznica. Diskontna vrijednost
drzavnih obveznica ,ako se obveznica pri prvoj prodaji prodaje
po diskontnoj vrijednosti, izracunav se tako sto se uzima u obzir
nominalna vrijednost po kojoj ce se obveznica otkupisti u
momentu dospijeca,diskontna stopa i broj dana dospijeca za
placanje obveznice.
Ugovor o otkupu HOV (repo transakcija) jedan transaktor
prodaje neku HOV drugom uz obavezu da ih prvo otkupi po
unaprijed utvrdjenoj cijeni u odredjenom roku dospijeca. U
sustini rijec je o kratkorocnom kreditu izmedju dva transaktora
pokrivena odredjenom HOV kao kolateralom. Repo transakcija
moze da traje samo dan,jedan do tri mjeseca ali i duze.Prodajna
i kupovna cijena odredjena je ugovorom s tim da razlika u cijeni
pripada kreditoru u repo-transakciji koja se dobije prema
formuli : K = G * repo dospijece/365 .

39.Funkcionisanje novanog trita

Svakog radnog dana ovlasteni ucesnici (brokeri/dileri)
dostavljaju novcanom trzistu i trzistu kratkorocnih HOV ponudu
(internetom,faksom, elektornskom postom, telegaramom ili
telefonom) sa sljedecim podacima: - ime ponudjaca;
- tekuci racun ponudjaca;
- iznos novca koji se nudi;
- rok pozajmljivanja;
- kamatna stopa na godisnjem nivou. Isto tako dostavljaju
traznju sa sljedecim podacima:
-ime
trazioca;
- tekuci racun trazioca;
- iznos novca koji se trazi;
- rok vracanja,
- kamatna stopa na godisnjem nivou. Za one ponude i traznje
koje se podudaraju u sva tri elementa (iznos, rok, kamatna
stopa) izradjuje se odmah zakljucnica i obavjestava zastupnik
ponudjaca da je njegova ponuda prihvacena i zastupnik trazioca
da je njegova traznja zadovoljena. Ponuda i traznja koje nisu
usaglasene najkasnije u 11 casova saopstavaju se i ovlastenim
ucesnicima koji su podnijeli ponudu i onima koji su podnijeli
traznju. Na osnovu tog obavjestenja novcano trziste sacinjava
zakljucnicu koja sadrzi: - ime kupca i njegov tekuci racun; - ime

prodavca i njegov tekuci racun; - pozajmljeni iznos; - proviziju; kamatnu stopu; - rok vracanja pozajmice i placanje provizije, a
sacinjava se u tri primjerka ( po jedan kupcu i prodavcu i jedan
trzistu novca i kratkorocnih HOV).
Funkcionisanje trzista kratkorocnih HOV. Ponuda se popunjava
na sljedeci nacin:
-Kolona 1 '
Oznaka kursne liste' unosi se broj pod kojim je kratkorocna
HOV registrovana na kursnoj listi. Kolona 2 ' Izdavalac '
upisuje se ime izdavaoca kratkorocne HOV.
Kolona 3 'Garant ' upisuje se ime garanta za isplatu
kratkorocne HOV.

Kolona 4 ' Nominalna vrijednost' iz kratkorocne HOV upisuje

se njena nominalna (emisiona) vrijednost bez kamate.
Kolona 5 'Rocnost' upisuje se rok na koji je izdata
kratkorocna HOV (npr. 30 dana, 60 dana, 90 dana). Kolona 6
' Datum dospijeca' - unosi se datum kada kratkorocna HOV
dospijeva za naplatu.
Kolona 7
'Kamatna stopa (godisnja)' upisuje se kamatna stopa na
godisnjem nivou koji nosi(na koju je izdata) kratkorocna HOV.
Kolona 8 ' Cijena za 1 KM' iskazuje se na sest decimala i
odnosi se na 1 KM nominalne vrijednosti i kratkorocne HOV.
Da bi se odredila cijena za 1 KM nominalne vrijednosti, najprije
se izracunava donja i gornja granicna cijena.

Ako se uporedi cijeli obrazac ponude sa obrascem traznje, vidi

se da su identicni, sto znaci da se sve kolone obrasca traznje
popunjavaju kao i kod obrasca ponude, osim kolone 8 ' Cijena
za 1 KM nominalne iskazane vrijednosti. O ovu kolonu kupac
upisuje cijenu koju je spreman da plati za kratkorocnu HOV koju
zeli da kupi. Tu cijenu kupac utvrdjuje tako sto utvrdjuje koliku bi
kamatu ostvario na gotovini koju zeli uloziti u kratkorocne HOV
za broj dana od dana kupovine kratkorocne HOV do dana
dospijeca pod uslovom da tu gotovinu na toliki broj dana
deponuje kod banke. Na osnovu zakljucnice trziste sacinjava
kursnu listu u kojoj se iskazuje : - oznaka kratkorocne HOV na
kursnoj listi;
- naziv izdavaoca kratkorocne HOV;
- naziv garanta kratkorocne HOV;
- rocnost;
- pocetna cijena za 1 KM;
- zakljucena cijena za 1 KM ;
- datum posljednje prodaje. Za kratkorocne HOV koje nisu bile
predmet kupoprodaje na dan sastavljanja kursne liste upisuje se
cijena iz prethodne kursne liste. Novcano trziste i trziste
kratkorocnih HOV javno objavljuje kursnu listu.
40. Pojam i uloga trita kapitala

Kapitalom se smatra novac raspoloziv u roku duzem od godinu

dana. Trzistem kapitala u najsirem smislu podrazumijeva se
susret subjekata koji imaju i nude kapital i subjekata koji ga
traze. Osnovna funkcija trzista kapitala je okupljanje subjekata
na odredjenom mjestu i u odredjeno vrijeme radi suceljavanja
ponude kapitala i traznje kapitala. Raspolozivi kapital se preko
trzista kapitala plasira po trzisnim zakonitostima i uslovima, to je
najbolja garancija da ce ogranicena kolicina kapitala biti ulozena
tamo gdje ce odbaciti najvece efekte, sto ce dovesti do brzeg
rasta nacionalnog dohotka. Rast nacionalnog dohotka ima
visestruke pozitivne posljedice: - sa rastom nacionalnog dohotka
raste standard stanovnistva;
- sa rastom nacionalnog
dohotka raste nacionalno bogatstvo ;
- sa rastom nacionalnog dohotka raste i kapital , sa rastom
kapitala dolazi i do privrednog razvoja, cime se dalje uvecava i
nacionalni dohodak,i nacionalno bogatstvo i zivotni standard. U
kojoj mjeri je trziste kapitala u jednoj zemlji efikasno zavisi od : visine akumulirane stednje;
- razvijenosti i efikasnosti bankarskog sektora;
- veceg ili manjeg podsticanja stednje poreskom politikom;
- razvijenosti i rasprostranjenosti razlicitih vrsta dugorocnih HOV;
- razvijenosti i efikasnosti berzi za trgovinu dugorocnim HOV ;
- efikasnosti novcanog trzista ;
- politicke, ekonomske i monetarne stabilnosti ;

- razvijenosti trzisnog ambijenta i trzisne otvorenosti. Uticaj

centralne banke na trziste kapitala neuporedivo je manji sto ga
cini daleko manje zavisnim od monetarne vlasti.
41. Formiranje ponude i tranje kapitala
U smislu predmeta rada i funkcionisanja trzista kapitala, kapital
predstavlja novcana sredstva raspoloziva u duzem roku od
godine dana. Ta novcana sredstva (kapital) poticu iz tri izvora :
- odlozene potrosnje, tacnije stednje ;
- transformacijom mobilisanog novca u kapital u bankama;
- pribavljenog kapitala u inostranstvu.
Stednja odnosno odlozena potrosnja formira se u okviru sektora
stanovnistva u vidu razlike izmedju ukupnih primanja novca
stanovnistva i ukupne potrosnje novca za tekuce potrebe
stanovnistva i u okviru privrednog i javnog sektora u vidu
akumuliranog neto dobitka. Visina stednje zavisi od :
-visine novcanih primanja i motiva stednje stanovnistva;
-visine ostvarenog neto dobitka i njegove raspodjele;
- razvijenosti i uspjesnosti funkcionisanja sekundarnog trzista
HOV. Visina novcanih primanja stanovnista u cvrstoj je
korelacionoj vezi sa nacionalnim dohotkom, visi nacionalni
dohodak obezbjedjuje veca primanja iz raspodjele nacionalnog
dohotka. Iz novcanih primanja stanovnistvo najprije pokriva

tekucu potrosnju, a razliku izmedju novcanih primanja i

izadavanja za tekucu potrosnju cini stednja. Materijalni motivi
stednje leze u teznji pojedinca da uveca imovinu a nematerijalni
da neizvjesnu buducnost bar u materijalnom smislu ucini
izvjesnom.
Visina ostvarenog neto dobitka i njegova raspodjela. Vrhunski
cilj svakog preduzeca je da maksimira neto dobitak, to je osnova
opstanka, rasta i razvoja. Motivi akumuliranja neto dobitka su:
- supstitucija pozajmljenog kapitala s ciljem da se prosta
reprodukcija finansira iz sopstvenih sredstva;
-stvaranje sopstvenog kapitala za rast i razvoj preduzeca;
- pomjeranje strukture kapitala u korist sopstvenog radi sticanja
sto vece autonomije u vodjenju poslovne politike. Javni sektor
takodje akumulira dio viska prihoda sa razlicitim motivima:
- stvaranje kapitala za razvoj javnog sektora;
- stvaranje kapitala za razvoj javnih preduzeca;
- stvaranje kapitala za usmjeravanje razvoja privrede i
finansiranje posebnih programa od opsteg drustvenog i
drzavnog znacaja.
Instrumenti za stimulisanje stednje su u podrucju bankarskog
monetarnog i fiskalnog sistema. Poreske olaksice pri
oporezivanju bruto dobitka, do kojeg obicno dolazi usljed
investiranja, snazno podsticu motive akumuliranja dohotka.

Razvijenost i uspjesnost sekundarnog trzista HOV snazno utice

na povecanje stednje svih oblika zato sto vlasnici kapitala imaju
siroku lepezu mogucnosti ulaganja u dugorocne HOV razlicitog
stepena rizika i razlicite stope prinosa, putem prodaje i kupovine
brzog mijenjanja strukture ovog portfelja dugorocnih HOV ,
dolazenja do gotovine putem prodaje.
Transformacija mobilisanog novca u kapital u bankama. Banke
profesionalno mobilisu novac u depozite stvarajuci time pasivu ,
a i izvor finansiranja. Banka nastoji da raznim oblicima stimulise
orocenu stednju. Banka nastoji da njeni deponenti depozita po
vidjenju budu medjusobno poslovno povezani. Sto vise uspije u
ovim naporima banka ima vise mogucnosti da 'preradi' ,
transformise novac u kapital. Mnoge banke su bankrotirale
upravo zbog pretjerane transformacije novca u kapital jer nisu
uzimale u obzir pretpostavke koje mogu podstaci stedise na
masovno podizanje stednih uloga, koje su ne samo ekonomske
vec i politicke prirode.
Pribavljanje kapitala iz inostranstva na kreditnoj osnovi
povecava u momentu pribavljanja domacu ponudu, a u
momentu vracanja je smanjuje. Pribavljanje kapitala iz
inostranstva na vlasnickoj osnovi povecava ponudu kapitala na
domacem trzistu u momentu pribavljanja, a ne smanjuje domaci
kapital po osnovu otplate glavnice ( jer se ona ne otplacuje),

vec samo po osnovi odliva dijela neto dobitka koji pripada

inostranim vlasnicima uz uslov da se ne reinvestira u zemlju.
Ukupna ponuda kapitala u okviru zemlje moze se kvantitativno
izraziti sljedecim obrascem:
PK= FK + MK IK AK
Gdje je
PK = ponuda kapitala, FK = formirani kapital iz svih izvora, MK =
ponovno aktivirani kapital ulozen u dugorocne HOV koje se
kotiraju na trzistu kapitala i naplacena glavnica dugorocnih
finansijskih plasmana,
IK =odliv kapitala u inostranstvo po osnovu otplate dugorocnih
dugova inostranih povjerilaca i isplate dividende i naknade za
akcionarski kapital i uloge stranih lica, AK = ulozeni kapital
domacih vlasnika u realnu aktivu.
Vlasnici kapitala su ponudjaci (prodavci) kapitala , a to su: gradjani pojedinci; - preduzeca ; - banke i finasijske organizacije;
- drzavne i paradrzavne institucije i sve organizacije javnog
sektora. Traznju kapitala na trzistu kapitala formiraju
preduzetnici ciji skup aktivnosti cini preduzetnostvo. Motivi
preduzetnostva su ostvarenje dobitka.

42. Institucionlne forme trit kpitl i oblici trgovnj

kpitlom
U njirem smislu trite kpitl predstvlj mjesto susret
ponude i trnje z kpitlom, koji moe biti neposredn,
posredn preko bnke ili druge fin. institucije i preko
profesionlne institucije koj se bci orgnizcijom trgovnj
kpitlom.
Neposredni, direktni kontkt direktn kontkt ponu i
trioc kpitl je neorgnizovni vid trit kpitl, gdje se
trguje ili u obliku dugoronog kredit ( zjm ) ili pk u vidu
kupoprodje dugorone HoV to esto biv kod prve prodje.
Bnke i druge fin. orgnizcije to su bnke i druge
finnsijske orgnizcije to se bve pribvljnjem kpitl u vidu
emisije sopstvenih kcij, emisije sopstvenih dugoronih
obveznic, uzimnjem dugoronih kredit i primnjem u depozit
ulog n dugi rok pri emu se bnk jvlj u ulozi trioc. Kod
prve prodje mogu se jviti ili ko posrednici n komisionioj
osnovi ( ugovor o posredovnju u prvoj prodji dugoro. HoV ,
regulie se obvez posrednik u prunju strune pomoi,
pripremnje odluke o emisiji, provizij z usluge oko
posredovnj u prodji, eventuln obvez posrednik d
otkupi z sebe osttk dugoro. HoV koje nije uspio prodti

drugim investitorim ) ili ko investitori ( otkupljuju utorizovne

dugoro. HoV z svoj portfelj doznujui preduzeu njihovu
protivvrijednost ). Ako se rdi o reltivno velikoj nominlnoj
vrijednosti dugoro. HoV fin. orgnizcije esto osnivju
konzorcijume. Prv prodj dugoro. HoV vri s epo prvilu
izvn berze dugoro. HoV, osim ko se ne rdi o drugoj seriji
dugoro. HoV koj se kotir n berzi.
Velike bnke se esto jvljju ko posrednici u drugoj
kupoprodji dugoro. HoV i imju posebn odjeljenj koj se
profesionlno bve trgovnjem dugoro. HoV. On primju od
komitent bnke nloge ponude njihovih dugoro. HoV i
nloge trnje odreenih dugoro. HoV i po ponuenoj i trenoj
cijeni dugoro HoV. Kd se ponud i trnj podudrju u ob
element bnk u ime ponu i u ime trioc izvrv
kupoprodju ( tzv. trgovnje u sebi) , s osttkom dugoro.
HoV izlzi n institucionlno orgnizovno trite u ime svojih
komitent.
Profesionlne posrednike orgnizcije z trgovnje
dugoro. HoV
- populrno nzvne berze dugoronih HoV.
Dugorone HoV koje se kotirju n berzi
populrno se zovu efekti. N berzm se n
tno odreeni dn i u tno odreeno vrijeme

putem jvne licitcije ( ukcije ) kupuju/prodju

dugoro. HoV. N berzm se njee vri
drug i svk nredn prodj/kupovin dugoro.
HoV ponekd se vri i prv kupoprodj
dugoro. HoV, iz eg slijedi d postoje dv
trit, primrno ( n kome se vri prv prodj
dugoronih HoV) i sekundrno ( n kome se vri
svk nredn prodj dugoronih HoV ).

43. Dugorone hartije od vrijednosti

U prirpemi za izdavanje dugoronih hartija od vrijednosti postoji
itava procedura koja se sastoji od : utvrivanja koliko treba
pribaviti kapitala emisijom i prodajom dugoronih h.o.v., koju
vrstu dugoronih h.o.v. emitovati s obzirom na strukturu kapitala,
kolika treba da bude nominalna vrijednost jedne dugorone
h.o.v., kolika treba da bude kamata ako se izdaju dugorone
obveznice, kolika treba da bude fiksna dividenda, opredjeljenja
kako e se izvriti prva prodaja i s tim u vezi kontaktiranje s
bankama i finansijskim organizcijama koje se bave
posredovanjem, odnosno investiranjem u dugorone h.o.v. . Na
kraju se priprema i usvaja odluka o emisiji dugoronih h.o.v.
ime se one autorizuju.

U pogledu zatite investitora u svijetu postoje u osnovi dva

sistema. Siastem koji obezbjeuje javnosti maksimalno
pouzdane informacije o bonitetu izdavaoca hartija od vrijednosti,
njegovoj kreditnoj sposobnosti, izgledima dase ostvari profit.
Primjenjuje se u SAD-u. Drugi sistem je u stvari, paternalistiki
sistem i primjenjuje se u evropskim zemljama. Sutina ovog
sistema je u tome da ovlaeni organ, na osnovu strune ocjene
boniteta izdavaoca dugoronih hartija od vrijednosti, daje
odobrenje za emisiju dugoronih hartija od vrijednosti, ime se
eli smanjiti rizik buduih investitora.
Akcije
Prodajom akcija preduzee stie sopstveni kapital, trajni izvor
finansiranja. Prodaja akcija koje je preduzee emitovalo je uvijek
prva prodaja (prodaja na primarnom tritu). Ako se emitovane
akcije prodaju iznad nominalne (emisione) vrijednosti,
preduzee stie sopstveni kapital u visini nominalne vrijednosti
prodatih akcija plus emisiona premija. Razlika izmeu prodajne i
nominalne vrijednosti je emisiona premija (aija ili kapitalni,
emisioni dobitak). U knjigovodstvu je na raunu Akcijski kapital
iskazana nominalna vrijednsot prodatih akcija, a premija se
iskazuje na posebnom raunu Emisiona premija.

Akcija ima tri vrijednosti : nominalnu, bilansnu i trinu.

Nominalna vrijednost je, u stvari, emisiona vrijednost. Bilansna
vrijednsot je vea od nominalne vrijednosti u uslovima ako
preduzee na strani pasive iskazuje kapitalni dobitak,
akumulirani neto dobitak i rezerve u veem iznosu od gubitka.
Suprotno, ako je gubitak vei od zbira kapitalnog dobitka,
akumuliranog neto dobitka i rezervi, bilansna vrijednost je manja
od nominalne vrijednsoti. Trina vrijednost akcije je cijena po
kojoj se akcija prodaje na sekundarnom tritu hartija od
vrijednosti.
Akcija je vlasnika h.o.v. koja glasi na dio osnovnog kapitala
emitenta. Kupovinom akcija kupac (Investitor) postaje suvlasnik
preduzea. Kupac akcija, sada ve vlasnik (imalac) akcije, za
obaveze preduzea (akcionarskog drutva) odgovara uloenim
kapitalom u preduzee.
Akcije mogu da budu:
osnivake akcije emituju se u vrijeme osnivanja a.d.
akcije ranijih emisija koje su emitovane prije sadanje
emisije.
Akcija, kao vlasniki papir se sastoji iz dva dijela :

1. Plat, na kojem se oznaavaju: firma, vrsta akcije,

nominalna vrijednost, broj i serija akcije, datum i potpis
izdavaoca.
2. Talon kupona za naplatu dividende oznaka broja
akcije, vrijeme kada se naplauje dividenda i iznos
dividende akko se radi o preferencijalnoj akciji.
Akcija moe da glasi na donosioca i na ime. Pri prvoj kupovini
akcija koje se izdaju pri osnivanju a.d. protivvrijednost kupljenih
akcija moe se uloiti u vidu stvari i prava u a.d. Pri osnivanju
a.d. mogu se izdati privremene akcije. Privremena akcija je, u
stvari, obina potvrda o uplati stanovitog iznosa akcionarskom
drutvu.
U osnovi postoje obine akcije i preferencijalne (prioritetne)
akcije.
a) Obina akcija
Obina akcija je vlasniki papir koji vlasniku ne garantuje
ostvarenje dividende po osnovu obine akcije. Vlasnik obine
akcije ostvarie dividendu ako preduzee ostvari neto dobitak,
pri emu, cio neto dobitak ne pripada vlasnicima obinih akcija.
Iz ostvarenog neto dobitka prvo se izdvaja fiksna dividenda na
preferencijalne akcije, potom se odluuje koliko e se od ostatka
neto dobitka izdvajati z apreduzee zadanog (akumuliranog)

net odobitka i stvaranja rezervi iz neto dobitka, potom koliko e

se izdvojiti za dividendu vlasnika obinih akcija.
Ako je finansijski poloaj preduzea takav da se ostvarena
dividenda ne moe isplatiti, moe se donijeti odluka da se
dividenda koja pripada vlasnicima obinih akcija konvertuje u
obine akcije po trinoj vrijednosti. Tako nastaju dividendne
akcije. U nekim zemljama, s ciljem da se zatite akcionari,
zakonskim propisima se ograniava izdavanje dividendnih
akcija, npr. akcionarskog kapitala. Da bi doao do gotovine,
akcionar moe prodati dividendnu akciju na sekundarnom
tritu, a u takvim situacijama se esto vri i tzv. dijeljenje akcija
(jedna obina akcija se zamjenjuje sa nekoliko novih akcija
manje nominalne vrijednosti). Izmeu dividendnih akcija i
dijeljenih akcija razlika je neznatna (prve imaju pokrie u
dividendi konvertovanoj u akcionarski kapital, a druge u ranije
uplaenom akcionarskom kapitalu)
Vlasnik obine akcije snosi potpun rizik ostvarenja neto
dobitka u preduzeu i rizik gubitka. Iz likvidacione mase se prvo
isplauju obaveze prema povjeriocima, zatim se isplauju
vlasnici preferencijalnih akcija, a na kraju ostatak likvidacione
mase dijele vlasnici obinih akcija.
Vlasnici obinih akcija stiu pravo upravljanja preduzeem, koje
se ostvaruje preko skuptine akcionara koja :
prihvata bilans preduzea i izvjetaj uprave preduzea

bira upravni odbor

odobrava fuziju preduzea i druge statusne promjene
bira nezavisnog revizora bilansa
donosi i mijenja statut preduzea
odreuje plate preduzetnicima (menaderima)
odluuje o novoj emisiji akcija

Statutom preduzea utvruje se koliko obinih akcija ini glas u

skuptini. Veina sitnih vlasnika obinih akcija kod velikih
preduzea ne ostvaruje svoje upravljako pravo na skuptini
zbog prostorne udaljenosti i zbog nemogunosti da s eudrue
da bi imali natpolovinu veinu glasova u skuptini. Iskustvo je
pokazalo da je dovoljno imati 30-40% obinih akcija da bi se
dobila vodea uloga u skuptini, a time i u upravljanju
preduzeem.

Sadanja vrijednost je u stvari trina vrijednost obine

akcije.
P=

ili

P=Nx

P = trina vrijednost obine akcije

D = isplaena dividenda po jednoj obinoj akciji
K = vladajua kamatna stopa na tritu kapitala
N = nominana (emisiona) vrijednost akcije
Sd = stopa dividende raunata iz odnosa ostvarene dividende i
nominalne vrijednosti obine akcije
Trina vrijednost akcije odreuje se pomou Capital asset
pricing model-a (CAPM). Ovaj model se zasniva na injenici da
investitor kod aktive sa rizikom zahtjeva dodatni oekivani
prihod. to stope dividende manje variraju manji je rizik i
obratno.
Stepen relativne varijacije stope dividende statistiki se zove
beta. Stepen relativne varijacije izraunava se na osnovu
stvarne stope dividende posmatranog preduzea i stope
dividende grupe prvoklasnih korporacija. Ako je beta 1, to znai
= stopa prinosa na bezrizina ulaganja (npr. dravne obveznice)
da stopa dividendekrp
posmatranog
preduzea identino varira sa
= beta faktor
km = stopaprvoklasnih
dividende grupe prvoklasnih
orporacija Ako je beta 2,
stopom dividende grupe
korporacija.
to znai da stopa dividende posmatranog preduzea dvostruko
vie varira od stope dividende prvoklasnih korporacija. Ako je
beta 0,5 , to znai da stopa dividende posmatranog preduzea
upola manje varira od od stope dividende prvoklasnih
korporacija.
K = krp + (km krp)

A = stopa dividende posmatranog preduzea =

B = stopa dividende grupe prvoklasnih korporacija =

C = Izraunavanje kovarijanse

D = izraunavanje varijanse

Faktor =

Trina vrijednost akcije je nia kada je cijena kapitala via i

obrnuto.
b) Preferncijalne akcije
Preferencijalne akcije (povlaene ili prioritetne) takoe su
vlasnike h.o.v. ij je osnovna karakteristika u tome to nose
fiksnu dividendu, obino u procentu od nominalne (emisione)
vrijednosti), ali bez prava uestvovanja njihovih vlasnika u
upravljanju preduzeem preko skuptine akcionara. Pravo
upravljanja se iskljuuje zato to preferencijalna akcija ima
fiksnu dividendu, to znai da vlasnik preferencijalne akcije ne
snosi rizik ostvarenja neto dobitka. U sluaju likvidacije,
preferencijalne akcije se isplauju iz likvidacione mase odmah
poslije isplate obaveza pa prije isplate obinih akcija. Za
preferencijalnu akciju se esto kae da je hibridna dugorona
h.o.v. Preferencijalna akcija sa stanovita trokova finansiranja
je nepovoljnija od dugorone obveznice, razlozi za njeno
izdavanje su :
Ako je vlasnika struktura kapitala nepovoljna (nizak
sopstveni kapital), preduee izdaje preferencijalne akcije s
ciljem da proiri krug investitora (kupaca) privlaei time

one investitore koji nisu spremni da preuzmu rizik obinih

akcionara i u pogledu ostvarenja neto dobitka, a time i
dividende, i u pogledu povraaja kapitala iz likvidacione
mase.
Preduzee izdavanjem preferencijalnih akcija eli da
izbjegne irenje kruga akcionara koji upravljaju preduzeem
preko skuptine akcionara
Preferencijalna akcija moe da bude:
1. S pravom kumuliranja dividende neisplaene fikne
dividende se kumuliraju i iskazuju kao obaveza za
neisplaenu dividendu i isplauju se prije isplate dividende
na obine akcije (u sluaju likvidacije isplauje se iz
likvidacione mase, zajedno sa nominalnom vrijednou
preferencijalnih akcija)
2. S pravom participacije - pored fiksne dividende, uestvuje i
u raspodjeli neto dobitka u manjem iznosu nego obina
akcija.
3. Konvertibilna mogu se zamijeniti za obine akcije, u
utvrenim rokovima i u utvrenom odnosu (konverzijom se
ukida fiksna dividenda, ime se smanjuju trokovi
finansiranja a stopa dividende na obine akcije moe
porasti zbog rasta njihove trine vrijednosti i ugleda
preduzea)

4. Opoziva preduzee pri izdavanju moe zadrati pravo

njihovog opoziva, praktino njihovog otkupa, pri emu se
otkup vri po nominalnoj vrijednosti uveanoj za otkupnu
premiju (obino do 10%).
Fiksna dividenda se isplauje iz neto dobitka, a neto dobitak je
razlika izmeu bruto dobitka i poreza na finansijski rezultat. Iz
toga slijedi da se i fiksna dividenda oporezuje jer ulazi u poresku
osnovicu. Otuda proizilazi da je troak finansiranja iz kapitala
pribavljenog prodajom preferencijalnih akcija jednak zbiru fiksne
dividende i dijela poreza na finansijski rezultat koji otpada na
fiksnu dividendu.
Kamata ne ulazi u poresku osnovicu, poreska osnovica se po
osnovu kamate smanjuje a time se smanjuje i porez na dobitak,
zo znai da fiskus na indirektan nain plaa dio kamate
preduzea, a preduzee je napravilo utedu u porezu na dobitak
zahvaljujui trokvoima kamata.
Dividenda na obine akcije ulazi u poresku osnovicu jer se
isplauje kao i fiksna dividenda na preferencijalne akcije iz neto
dobitka, sa razlikom u tome to s edividenda na obine akcije
isplauje samo ako je ostvaren neto dobitak, dok se fiksna
dividenda na preferencijalne akcije isplauje i kad je preduzee
u gubitku. Plaa se dividenda na obine akcije plus dio poreza
koji otpada, koji u sebi apsorbuje dividendu na obine akcije.

R=

ili

R=Nx

R = trina vrijednost preferencijalne akcije

D = fiksna dividenda u apsolutnom iznosu
K = vladajua kamatna stopa na tritu kapitala
N = nominana vrijednost preferencijalne akcije
Sd = stopa fiksne dividende raunata iz odnosa fiksnedividende
i nominalne vrijednosti preferencijalne akcije
Dugorone obveznice
Dugorone obveznice su povjerilake hartije od vrijednosti
kojima se potvruje da je povjerilac (kupac, imalac dugorone
obveznice) platio duniku (izdavaocu dugorone obveznice)
protivvrijednost dugorone obveznice i da e dunik isplatiti
povjeriocu kamatu po ugovorenoj kamatnoj stopi u ugovorenim
rokovima i platiti glavnicu o roku dospjea. Dugorone
obveznice moe izdati drava, preduzee, banka i druge
finansijske organizacije, a mogu glasiti na ime ili donosioca.
Sadraj obveznice ima dva dijela :
1. naznaenje obveznice, ime izdavaa, nominalna vrijednost,
kamatna stopa, ime povjerioca, datum izdavanja i potpis
ovlaenog lica

2. kuponi za naplatu kamata ili anuitetni kuponi

Da bi preduzee moglo emitovati dugorone obveznice,
prethodno mora pribavit isaglasnost da se moe dugorono
zaduiti. Tom saglasnou se tite budui zajmodavci (kupci
obveznica) pa je njeno dobijanje uslovljeno kreditnom
sposobnou preduzea.
Postupak izdavanja dugoronih obveznica : utvruje e obim
kapitala koji e se pribaviti, vrsta, kamatna sotpa i nominalna
vrijednost pojedinanih obaveza, zatim se pribavlja saglasnost
za zaduenje i na osnovu toga donosi odluka o izdavanju
dugoronih obveznica; nakon toga se vri zakljuivanje ugovora
sa bankom kojim se reguliu prava povjerilaca i obaveze
dunika; banka postaje legalni predstavnik svih buduih kupaca
obveznica i obino se naziva staralac, njene dunosti su :
potvruje emisiju dugoronih obveznica uz prethodnu
provjeru ispunjenosti zakonskih uslova
kontrolie izvrenje obaveza od preduzea iz ugovora
prema draocima dugoronih obveznica
preduzima zatitne mjere u interesu dralaca dugoronih
obveznica ako preduzee dunik ne izvrava obaveze iz
ugovora.

Prva prodaja dugoronih obveznica vri se ili direktno nekoj

finansijskoj instituciji, ili se preodaju publici preko specijalizovane
finansijske organizacije kao posrednika. Prva prodajna cijena
zavisi od odnosa kamate koju nosi dugorona obveznica i
vladajue kamatne stope na dugoronu tednju koju plaaju
banke.
Ako su te stope jednake, dugorone obveznice se prodaju
po nominalnoj vrijednosti.
Ako je upisana kamatna stopa na dugoronoj obveznici
iznad vladajue kamate na dugoronu tednju, dugorona
obveznica e se prodati iznad nominalne vrijednosti i
ostvarie se premija od prodaje
Ako je upisana kamatna stopa na dugoronoj obveznici
ispod vladajue kamatne stope na dugoronu tednju,
dugorona obveznica e se prodati ispod nominalne
vrijednosti i ostvarie se diskont od prodaje
Metoda pravolinijske amortizacije .U knjigovodstvu
preduzea, raun premije i raun diskonta predstavljaju
korektivne raune osnovnog rauna dugoronog duga. Ti
korektivni rauni se postepeno gase, tako to se pri svakom
obraunu i isplati kamata po dugoronoj obveznici koriguje iznos
kamate koji se knjii na teret trokova odnosno rashoda. Premija

se smanjuje za iznos smanjenja trokova kamata. Diskont s

smanjuje za iznos poveanja trokova kamate.
Premijom, odnosno diskontom tokom roka dospijea
dugorone obveznice koriguju se trokovi kamata (sa
premijom na nie, sa diskontom na vie), to smanjuje
stanje na korektivnom raunu premije, odnosno diskonta,
svodei to stanje u godini dospjea za isplatu glavnice
dugoroene obveznice na nulu.
Stvarna kamatna stopa, kao cijena duga, nia je od upisane
kamatne stope na dugoronoj obveznici kada je pri prodaji
ostvarena premija, a via je od upisane kamate stope kada
je pri prodaji ostvaren diskont.
Efektivna metoda obrauna. Ona obezbjeuje da ut oku roka
dospijea dugorone obveznice po godinama, odnosno
polugoditima, kamate kao troak u manjoj mjeri variraju, kod
diskonta imaju tendenciju poveanja, a kod premije tendenciju
smanjenja, zbog toga to se kamatna stopa za obraun trokova
kamata primjenjuje na sadanju vrijednost obveznice, to znai
da se ta kamata obraunava primjenom kamatne stope na
nominalnu vrijednost obveznice korigovanu navie za
neotpisane premije i nanie za neotpisani diskont. Na drugoj
strani, kamata za plaanje draocu na dugorone obveznice
obraunava se od nominalne vrijednosti, a razlika izmeu

kamate obraunate kao troak i kamate za plaanje predstavlja

amortizaciju premije, odnosno diskonta.
Trina vrijednost dugorone obveznice kvantitativno se utvruje
tako to se godinja kamata za preostalo vrijeme do dospijea i
nominalna vrijednost dugorone obveznice diskontuju na
sadanju vrijednost uz primjenu diskonta u visini vladajue
kamatne stope na dugoronu tednju.
P = I x

P = trina vrijednost dugorone obveznice

I = godinji iznos kamate koji nosi dug.
obveznica
k = vladajua kamatna stopa na dugoronu
tednju
N = nominaln vrijednost dugorone

+ N x

Utvrena trina cijena nije cijena po kojoj se dugoona

obveznica prodaje na sekundarnom tritu, ve samo izvjesna
orijentacija kupcu i prodavcu pri kupovini i prodaji na
sekundarnom tritu dugoronih hartija od vrijednosti.
Loa strana finansiranja iz kapitala pribavljenog emisijom
dugoronih obveznica je u tome to glavnica, nominalna
vrijednost za itavu emisiju dospijeva za plaanje odjednom, to
izaziva veliko finansijsko naprezanje.
Vrste obveznica u razvijenim zemljama :

1. Obezbijeena i neobezbijeena obezbijeena je izdata

sa zalogom (najee je to nepokretna imovina, a mogu biti
i druge hartije od vrijednosti), neobezbijeene se izdaju bez
zaloga (izdaju se preduzeu sa prvoklasnom kreditnom
sposobnou)
2. Kuponske i registarske kuponske su one koje imaju
odtampane kupone za naplatu kamata, registarske
nemaju kupone za naplatu kamata, ve se ime vlasnika
uvodi u knjige preduzea i o dospijeu kamate, preduzee
mu alje kamatu. Prve glase na donosioca, a druge na ime.
3. Dohodovne dugorone obveznice isplata fiksne kamate
se uslovljava ostvarenjem poslovnog dobitka.Neisplaena
kamata se kumulira isplauje kada to omogui visina
poslovnog dobitka. Izdaju je preduzea koja su prola
sanaciju.
4. Participirajue dugorone obveznice koje vlasniku, pored
kamate obezbjeuju i pravo uea u raspodjeli neto
dobitka. Izdaju se s ciljem da se privue to vie
zajmodavaca.
5. Konvertibilna moe se zamijeniti za obinu akciju.
6. Dugorone obveznice s pravom povlaenja - preduzee ih
moe povui u cjelini ili djelimino prije roka dospijea.
Povlaenje se moe obaviti na dva naina :

a) preduzee kupuje dug. obveznicu na sekundarnom

tritu po trinoj cijeni
b) ugovorom se predvia povlaenje obveznica
sistemom lutrije (ona koja bude izvuena se otkupljuje
uz premiju opoziva)

Vrjednovanje finansijskih derivata

Inicijalna fer vrijednost finansijskih derivata je njihova trina
vrijednost utvrena u nezavisnoj transakciji koja je obavlejna
izmeu voljnih i obavjetenih strana. Za forvord, fjuers i svop
ugovore inicijalna fer vrijednost je jednaka nuli jer se visina
obaveza kupca i prodavca meusobno potiru. Za opcije,
inicijalna fer vrijednost je jednaka vrijednosti premije koja se
praa pri ulasku u opcioni sporazum.
Naknadno vrjednovanje finansijskih derivata je mjerenje fer
vrijednosti nakon inicijalnog sticanja. Derivati ija je inicijjalna
vrijednost bila jednaka nuli tokom trajanja ugovorenog
aranmana mijenjaju trinu vrijednost jer dolazi do usklaivanja
vrijednosti osnovne aktive.
Ostale dugorone hartije od vrijednosti

Danas najvei rast prometa na finansijskim tritima imaju ostale

dugorone h.o.v. koje se nazivaju izvedenim hartijama od
vrijednosti. Njihova vrijednost je izvedena iz neke druge imovine
ili nekog drugog finansijskog instrumenta i mogu se smatrati
izrazito rizinim finansijskim instrumentima.
Terminski ugovori (forvord, fjuers, svop, opcije, varanti i prava)
Rije je o ugovorima za isporuku roba i finansijskih
instrumenata u neko budue vrijeme. Da bi se umanjio rizik
fluktuacije cijena roba, kamatnih stopa i kurseva stranih valuta,
bilo je potrebno fiksirati ih, to se postiglo kreiranjem izvedenih
finansijskih instrumenata derivata. Terminski ugovori mogu biti
standardizovani i nestandardizovani.
Opcija je ugovor koji daje pravo, ali ne i obavezu njenom
vlasniku da kupi ili proda neku vrstu imovine po unaprijed
dogovorenoj cijeni (cijeni realizacije) unuar odreenog razdoblja
(3, 6 ili 9 mjeseci, ponekad i godina dana).Praktino ne postoji
imovina za koju se ne bi mogao sastaviti neki derivat, ali se
najee sastavljaju za hartije od vrijednosti. Mogunost sticanja
akcija u budunosti moe obezbijediti i realizovati terminskim
ugovorom ili opcijama za sticanje akcija.
Forvord ugovori
Klasini standardizovani terminski ugovori koji na dan
zakljuenja sadre osnovne elemente : uslovi i koliina, nain,

mjesto i uslovi isporuke, cijene isl. Forvord ugovorima se ne

predvia mogunost prodaje pozicija prije utvrenog roka
dospjea pa se iz tog razloga njima ne trguje na berzi (nii
stepen likvidnosti).
Fjuers ugovori
Za razliku od forvord ugovora, imaju visok stepen
standardizacije i isporuka se ne vezuje za odreeni dan, ve za
odreeni mjesec, postoji vie slobode u pogledu isporuka prije
roka dospjea uz uslov da prodavac obavijesti kupca o tome
kada e se isporuka izvriti. Njima se moe trgovati na berzi,
dakle imaju vei stepen likvidnosti. Na dan dospjea uobiajeno
ne dolazi do predaje finansijskih instrumenata ve samo do
isplate razlike izmeu ugovorene i trine cijena.
Hederi (hedgers) nastoje da ugovaranjem terminskih poslova
zatite svoje investicije u aktivu na koju su fjuersi kreirani uz
minimalan rizik. Pomou fjuersa se tite od promjena cijena
osnovne aktive.
pekulanti (speculators) trgovinom fjuersima ostvaruju profit,
na osnovu razliek u cijeni.
Funkcionisanje fujuersa je zasnovano na postojanju berze
fjuersa (mjesto trgovanja) i klirinke kue koja povezuje kupca i
prodavca i garantuje sigurnost isporuka i plaanja. Pored toga
postoje i dodatni sistemi :

 Sistem mari ili margina obavezuju uesnike da u

momentu kupovine/prodaje poloe 5-15% od vrijednosti
ugovora na ime depozita, kao djeliminu zatitu za klirinku
kuu
Dnevno prilagoavanje dnevno obraunava
dobitke/gubitke i prebacuje ih dnevno sa rauna jednog na
raun drugog uesnika
Cjenovni limiti minimalne i maksimalne granice u okviru
kojih mogu da se kreu budue cijen.
Vrste fjuersa :
Robni fjuersi
Finansijski fjuersi likvidni terminski ugovori o kupoprodaji
odreene koliine finansijskih instrumenata u budunosti,
sa unaprijed definisanim uslovima kupoprodaje.
Prema tipu finansijskih instrumenata dijele se na : valutne ili
devizne, kamatne, fjuerse na h.o.v. i fjuerse na trine
indekse.
Svop ugovori
Baziraju se na buduoj cash-flow razmjeni izmeu dva uesnika.
Obino obuhvataju period od 2 do 15 godina. Njima se obavlja
finansiranje izmeu matinih i zavisnih preduzea koja posluju
na razliitim valutnim podrujima.

Opcije na obine akcije

Razlikuju se prema :
mogunosti izvrenja (Amerike i evropske, poseban tip
azijske)
karakteru vezane imovine (robne i finansijske)
pokrivenost (pokrivene i nepokrivene posjedovanje i
neposjedovanje vezane imovine)
vremenu trajanja kratkoroni fin. instrumenti, ali mogu
postojati i dugorone opcije
zauzetoj investicionoj poziciji

kupovna (call) opcija

prodajna (put) opcija

Kupovna (call) opcija
Pravo iz opcije njen vlasnik e
iskoristiti u sluaju da je trina
cijena h.o.v. vea od cijene
realizacije opcije. Time vlasnik
ostvaruje dobitak razlikom
izmeu vee trine od
vrijednosti koju stie uz manju
cijenu realizacije. Emitent e pretrpjeti odreeni gubitak.

Kupci call opcije pekuliu na porast cijena vezane imovine

(h.o.v.) koja je predmet opcije. Tako se kupac call opcije
pojavljuje kao bik (bull). S druge strane emitent call opcije
pekulie na pad cijena, pa se
pojavljuje kao medvjed (bear).
Prodajom call opcije emitent
ostvaruje trinu premiju i ona
predstavlja njegov dobitak sve
dok je trina cijena akcija u
nultom nivou ili manja. Sa
poveanjem trine cijene, dobitak se smanjuje ili nestaje kada
se izjednae vrijednost call opcije i cijena vezane imovine. Call
opcija je slina varantu, s tim to call opcije emituje investitor na
tritu, dok varant emituje akcionarsko drutvo kao opcije za
kupovinu vlastitih akcija. Za kupca call opcije praktino nema
nikakve bitne razlike izmeu nje i varanta, kao samostalne
hartije od vrijednosti.
Minimalna vrijednost call opcije predstavlja razliku tekue trine
cijene akcija ili druge imovine i cijene realizacije te akcije,
odnosno druge imovine garantovane u opciji.
V0 = max (Pt E;0)

V0 =minimalna vrijednost call opcije po dospjeu

Pt = tekua trina cijena akcije (imovine)

E = cijena realizacije opcije

Call opcija ne moe imati viu cijenu od cijene akcije koja je
izdata, jer je nerazumno kuovati akciju putem opcije kada se to
moe jeftinije kupiti direktno.
Maksimalna cijena call opcije : V0 max = Pt . Stvarna cijena call
opcije moe biti neto via od njene minimalne cijene, ali e
uvijek biti nia od njene maksimalne vrijednosti, dakle formira se
izmeu gornje i donje granice cijene.
Prodajna (put) opcija
- Pravo ali ne i obaveza
vlasnika da proda vezanu
imovinu, odnosno h.o.v. po

cijeni realizacije u odreenom roku dospjea. Ne radi se dakle, o

obavezi jer e vlasnik opcije iskoristiti svoje pravo prodaje u
sluaju da cijena vezane imovine padne ispod cijene realizacije.
U sluaju pada trine cijene vezane imovine ispod cijene
realizacije, put opcija se nee iskoristiti, pa e njen kupac
pretrpjeti gubitak u visini plaene premije, odnosno cijene
njenom prodavcu.
Emitent put opcije prIma premiju prilikom njene prodaje. U
sluaju da tekua trina cijena ne padne ispod cijene realizacije
do trenutka dospjea opcije, emitent
e ostvariti dobitak u visini primljene
premije, jer se opcija nee
realizovati. Ako se opcija realizuje u
vrijeme dok je cijena realizacije nia
od tekue trine cijene za iznos d
ovisine premije, prodavac e
ostvariti odreeni dobitak. Ako
trina cijena padne ispod cijene
realizacije umanjene za iznos
premije, prodavac opcije pretrpjet
e gubitak u visini razlike izmeu
cijene realizacije i tekue trine

cijene uveane za iznos

premije.
Minimalna cijena put opcije odreena je odnosom cijene
realizacije i tekue cijene vezane imovine za koju je emitovana,
to podrazumijeva da se radi o cijeni put opcije neto prije
momenta njene realizacije.
Xt = max (E - Pt;0)
Xt =minimalna vrijednost put opcije
Pt = trina cijena vezane imovine
E = cijena realizacije put opcije
Maksimalna cijena put opcije: Xt max =E
Stvarna (realna) vrijednost opcije bie uvijek via od minimalne
cijene.
Varanti
Varanti su posebna vrsta dugoronih h.o.v.. Izdaju se akop
reduzee namjerava da povea akcijski kapital novom emisijom
akcija. Varanti se mogu emitovati uz obveznice i preferencijalne
akcije ili kao samostalne hartije od vrijednosti. Ako se emituju uz
hartije od vrijednosti i mogu biti :
odvojivi od instrumenata uz koje su izdati
neodvojivi

Varanti nose fiksno utvreno vrijeme u kojem se moe iskoristiti

pravo na kupovinu akcija.Ako se opozovu obveznice s
varantima, ne opozivaju se i varanti koji se mogu odvojiti od
obveznica. Za razliku od opcija, varanti su dugorone hartije od
vrijednosti. Korienjem varanta kao poslastice akcionarska
drutva pribavljaju jeftinije dugove, jeftiniji preferencijalni kapital,
jer investitori prihvataju nie kamatne stope, nie preferencijalne
dividende.
Teorijska vrijednsost varanta:
Vi = Rv (Pt Ve)
Vi =teorijska vrijednost varanta
Rv = broj akcija koje se mogu kupiti korienjem jednog varanta
P = tekua trina cijena akcije
Ve = cijena realizacije varanta (kupovina cijena opcije)
Teorijska vrijednost moe biti manja od nule u sluaju da cijena
obinih akcija ne bude vea od cijene realizacije, pravo iz
varanta nee biti iskoriteno : Vvmin = max ( Pt - E;0) Vv
vrijednost varanta. Ovako definisana teorijska vrijednost
predstavlja minimalnu trinu cijenu varanta :

Trina vrijednsot varanta ima dvije komponente :

teorijsku vrijednost varanta - Teorijska vrijednost predstavlja
njegovu minimalnu cijenu. On ima i gornju granicu
vrijednosti, koja je odreena tekuom trinom cijenom
akcije, koja se moe ostvariti realizacijom varanta
vrijednost premije koju kupac plaa iznad donje granice
cijene varanta. Premija se nadovezuje na minimalnu
vrijednost varanta kao cijena opcije kupovine obinih akcija
preduzea emitenta po unaprijed utvrenoj fiksnoj cijeni.
Premija je utoliko vea ukoliko je vaenje varanta due i to
je tekua cijena obinih akcija blia cijeni realizacije
varanta.
Neiskupljive obveznice (irredeemable bonds)
Dugorone hartije od vrijednosti koja obezbjeuje vlasniku fiksnu
kamatu, ali njen vlasnik ne uestvuje u upravljanju preduzeem

koje je emitovalo neiskupljivu obveznicu, po emu je slina

uobiajenoj dugoronoj obveznici. Obaveza isplate fiksne
kamate nije vezana za finansijski rezultat. Ova obveznica nema
fiksirani rok dospjea i predstavlja trajni izvor finansiranja.
Neiskupljiva dugovnica (irredeemable debenture)
Vlasniku obezbjeuje fiksnu kamatu bez obzira na finansijski
rezultat, ali nije fiksiran rok isplate glavnice , predstavlja trajni
izvor finansiranja. U razvijenim zemljama se javljaju tri vrste :
1. hipotekarne neiskupljive dugovnice
2. garantovane neiskupljive dugovnice
3. neisplative dugovnice sa pravom na uee u raspodjeli
neto dobitka preduzea
Pravo
Hartija od vrijednosti koja postojeim akcionarima obezbjeuje
pravo kupovine akcija iz nove serije u odreenom omjeru prem
astarim akcijama, po nioj cijeni od trine cijene.
Teorijska vrijednost prava =

Nakon datuma prihvatanja prava, trina cijena obine akcije e

se smanjiti za teorijsku vrijednost prava :
Trina cijena akcije
=
Teorijska vrijednost prava
(poslije datuma prihvatanja prava)
periodu sa pravom)

Trina cijena akcije (u

Dugoroni certifikati
Isprava o deponovanju novca kod banke ili druge finansijske
organizacije na rok dui od godinu dana. Njima se mogu plaati
obaveze njegovim indosiranjem ako glasi na ime, odnosno
njegovim prenosom ako glasi na donosioca

44. Specijlizovni posrednici u trgovnju i nini trgovnj

dugoronim HoV
Specijlizovni posrednici u trgovnju dugoronim HoV
populrnos e zovu meetri ( brokeri, dileri, mkleri ili senzli ) i
predstvljju sponu izmeu kupc i prodvc.
Brokeri posluju n principu gent i z svoju uslugu npluju
proviziju, kupuju u ime i z run ili u svoje ime i z run

klijent. U izvjesnim slujevim i kreditirju svoje klijente i

pruju strune usluge.
Poslovi brokerskih firmi su :
- nliz dugoronih HoV s ciljem identifikcije dobrih
ulgnj,
- procjenjivnje politikih i ekonomskih uticj n trite
dugoronih HoV,
- prunje informcij klijentim,
- primnje is reivnje nlog klijent z kupovinu i prodju
dugoronih HoV,
- relizcij primljenih nlog z kupovinu i prodju.
Dileri rde n principu principl, kupuju HoV u svoje ime i z
svoj run, ztim ih prodju klijentim ostvrjui rzliku u cijeni
izmeu prodte i kupljene HoV, ime snose i rizik ostvrenj
pozitivne rzlike u cijeni. U izvjesnim slujevim rde i n
principu gent. Funkciju diler moe d obvlj posebn fin,
orgnizcij.
Mkleri ( senzli ) - pod ovim imenom jvljju se posrednici u
NJemkoj ( u Frncuskoj kurtijeri ). Nstupju u svoje ime i z
svoj run ili u tue ime i z tui run, ko dileri.
Nin trgovnj dugoronim HoV :

1. neposrdn kupoprodj izmeu prodvc i kupc ( bez

posrednik, iz ruke u ruku ),
2. kupoprodj n ncionlnom tritu ( over the counter=
trite preko altera , preko posrednik njee bnk,
``trgovnje u sebi``)
3. preko berze dugoronih HoV ( berz efekt , jvno trite
dugoronih HoV zsnovno n principu ukcije)

45. Berz dugoronih HoV ( efekt )

- je institucionlno orgnizovno i regulisno, sekundrno
trite dugoro, HoV s strogo utvrenim prvilim
trgovnj i kriterijum koji se morju ispuniti z uvoenje
dugoro. HoV u berzu rdi prodje. Berz ne moe imti u
vlsnitvu HoV kojim se trguje niti ih sm moe kupovti
ili prodvti. Cijen se utvruje n licitciji sueljvnjem
ponude i trnje svke pojedine HoV kojom se trguje.
Jedn od funkcij berze je vrednjovnje dugoro.HoV.
Drug funkcij verze se sstoji u tome to on stvr
kontinuirno likvidno trite dugoro. HoV z kupc,
predstvlj dugoro. ulgnje li prodjom dolzi do te iste
n berzi dolzi do gotovine. Z investitore je to povoljno jer
svoj dugoro ulgnj u dugoro. HoV moe mobilisti u
gotovom ko to zhtijev odrnje njegoe likvidnosti, ko i

z emitent jer se njegov kcij jednom uveden u berzu

kontinuirno kotir to odrv njenu sigurnost rdi
prodje. Tre funkcij berze je jvn promocij uspjenih
preduze, rst cijen kcij prduze pokzuje trebd rst
tog preduze i rest njegovog neto dobitk. etvrt
funkcij, on predvi i nticipir uspjenost poslovnj.
Pd cijen dugoro. HoV nekog prduze prethodi
njegovom debklu i obrtno.
Tipovi berze :
1. engleski tip orgnizovne ko kcionrsk drutv od
lnov berze, nisu pod direktnom kontrolom drve, strogi
uslovi z prijem u lnstvo, broj lnov fiksirn,bnke i
druge fin. orgnizcije ne mogu biti lnovi. Njznjnije
dvije berze ovog tip su Londonsk berz i NJujork
berz.
2. frncuski tip rde pod neposrdnom kontrolom drve,
imju krkter jvnih prduze, bnke ne mogu biti lnovi
berze, lnove postvlj mnistrstvo finnsij ( prik
berz ), svke godine birju sindiklnu komoru od 8
lnov, ovkv tip je rzvijen u romnskim zemljm.
3. mjeoviti tip drv zstuplje u smoj uprvi berze i
bnke mogu biti lnovi, broj mjest lnov nije ogrnien,
ovkv tip je rzvijen u NJemkoj, Austriji i vjcrskoj.

Nin rd berze efekt:

1. HoV koje se kotirju n berzi ( postoje dv tip HoV, one
koje je izdl drv ili nek u teritorijln jedinic ili je
drv grnt i HoV koje su izdl preduze, bnke ili neki
dr. prvni subjekti. HoV koje je izdl drv se prihvtju
bez ikkve provjere dok HoV koje je izdlo preduzee,
bnk podlijeu provjeri bonitet ( bilns z 5 god., ocjen
od revizor, nom. iznos dugoro. HoV i njihov broj, cilj
emisije, kod obveznic rokove i nin mortizcije visinu
km. stope, podtke o uprvi prduze i sl. Z prihvtnje
kotcije n berzi prvi uslov je pozitivn ocjen bonitet
drugi br. emitovnih kcij.)
2. HoV koje se ne kotirju n berzi ( one HoV z koje nisu
ispunjeni uslovi u pogledu bonitet d se uvedu n berzu,
trguje se mimo berze ``crn berz``)
Nlozi z prodju i kupovinu
Bitne su 3 stvri:
1. veliin nlog ( koliinu, vrstu dugoro. HoV klijent
odreuje z prodju, odnosno kupc z kupovinu )
2. rok ( klijent odreuje vrijeme izvrenj koje moe biti
promptno ili terminsko, otvoreno ili do poziv.
3. ogrnienje cijene ( ogrnienj mogu biti rzliit, ``pod
njpovoljnjijim uslovim`` gdje se prodje po njvioj cijeni i

`` s limitirnom cijenom`` gdje klijent oznv donju

grnicu cijene po kojoj prihvt prodju ).

Uesnici :
1. berznski posrednici ili meetri ( brokeri)
2. berznski trgovci ( dileri )
3. ostli uesnici bez ovlenj z trgovnje ( predstvnici
bnk, novinri i drug publik )
Licitirnje dugoro. HoV
nkon odrne licitcije ovlteni uesnik koji je prodo i
ovleni uesnik koji je kupio odreene dugoro HoV prve
zkljunicu. Prem roku rzlikuju se dvije vrste poslov :
1. promptni poslovi ( ks poslovi )- relizuju se odmh nkon
zkljunice, prodvc predje efekte kupc pl,
2. terminski poslovi - u zkljunici se utvruje rok kd e se
izvriti, tj. kd e prodvc predti efekte kupc pltiti, n
njim s eesto prve pekulcije.
Formirnje kursne liste
Utvruje je posebn komisij, osnov z utvrivnje su dnevnici
ovltenih uesnik, berznske knjige i tblice u kojim s
eevidentirju svi nlozi z ponudu i trnju i relizcij tih

nlog,ne iskzuju se ekstremno visoke i niske vrijednosti,

sdrin se rzlikuje od berze do berze. Krkteristik svih
kursnih list je d nose tnu oznku st i dn kd je i gdje
obvljen kupoporodj.. Kurs se iskzuje u procentu ili u
psolutnoj vrijednosti.Jvno se publikuje, u posebnim fin.
publikcijm koje slue ko informcij o kretnju ponude i
trnje i o cijeni n berzi pojedinih vrst dugoro. HoV koje
koriste potencijlni kupci i prodvci. U klirinkim kum svi
meetri imju svoje rune preko kojih se vri obrun
kupoprodjnih trnskcij obvljenih n berzi.

46. Distribucij hrtij od vrijednosti

Je jvn ponud upis i uplte emitovnih HoV to jeste
primrn prodj. Odobrnjenje dje komisij z distribuciju HoV.
Emitent podnosi zhtjev koji sdri :
-

zhtjev z odobrenje prospekt z distribuciju HoV,

odluku izdvoc o emisiji HoV,
doluku izdvoc o dostribuciji HoV,
primjerk prospekt z distribuciju HoV, primjerk
skrenom prospekt, poziv n upis HoV, osnivki kt,
bilns stnj i uspjeh, izvjetj nezvisnog ovltenog
revizor o obvljenoj reviziji bilns, potvrdu bnke o stnju

n novnom runu izdvoc, sglsnost ndlenog

orgn ko je tko zkonom ureeno.

Prospekt z distribuciju hrtoj im dv dijel :

1. Uvodni dio prospekt koji sdri
1.1. izdvlc HoV ( nziv, sjedite, mtini broj, visin
osnovnog kpitl ),
1.2.HoV koje se nmjervju distribuirti ( redoslijed emisije,
kls,serij, d li je dunik ili vlsnik.. )
1.3. ukupn nominln vrijednost HoV,
1.4. br. komd HoV i njihov nom. vrijednost ( ukupn br. HoV
koje se nmjervju distribuirti, nom. vrijednost jedne HoV,
kod dunikih HoV br. kupon uz pojedinnu HoV. ),
1.5.prodjn cijen HoV ( nvodi s ecijen po kojoj se nudi
HoV,ko se nudi krtkoron linij ond s edje diskontn stop
ko se nudi dunik HoV nvodi se kmtn stop),
1.6. prv i obveze iz HoV ( sv prv i obveze, d li su
zmjenjive z druge HoV, d li je HoV grntovn... )
1.7. nin i vrijeme upis i uplte ( obin postupk upis i
uplte ili ukcij ),
1.8. mjesto upis i uplte nziv i sjedite bnke, trite n
kome se trguje Hov, krtk pregled osnovnih podtk o
izdvocu.

2.Osnovi prospekt
2.1.Detljni podci o HoV ( ukupn nom. vr. HoV koje se
distribuirju, opis HoV, prv i obveze, nmjen sredstv
pribvljenih od prodje HoV, lice koje vodi registr, kliring i
sldinirnje HoV, trite n kome se trguje, upis i uplt, prg
uspjenosti, prvo pree kupovine... )
2.2.podci o izdvocu HoV ( osnovni podci, ime, sjedite i
dres, kpitl izdvoc, knjigovodstven vrijednost kcij i
trgovnje HoV izdvoc, vlsnici kcij izdvoc. ),
2.3. poslovnje i imovin izdvoc ( djeltnost, stln imovin,
finnsijski podci ),
2.4. podci o lnovim uprvnog i ndzornog odbor, nknde
i drug dvnj izdvoc lnovim uprvnog odbor, uee
zposlenih u osnovnom kpitlu izdvoc, odgovorn lic z
sdrinu prospekt...
47. Devizno trite
Globlizcij robnih i finnsijskih trit us vijetu dovel je do
brzog rzvoj deviznih trit prije sveg z tekue, ksnije i
z investicione projekte. N rzvoj su uticl dv fktor :
vlutn konvertibilnost i brz rzvoj kompjuterskih i
telekomunikcionih tehnologij. Uvoenjem evr redefinisne su
kljune vlute, dolr, evro i jen. Dev, trite se znjnije rzvij
ukidnjem fiksnih deviznih kursev, pojvom fluktuirjuih

deviznih kursev i rstom konvertibilnosti vlut. Poslovi u vezi

s deviznim depozitim, kupovinom i prodjom deviz,
poslovim s fin. derivtim u devizm, trgovinom
krtkoronim HoV u devizm i sl. dju obiljeje deviznog
trit. Ono je iri pojm od devizbe berze jer obuhvt i crno
devizno trite, posebn znj im u povezivnju ncionlnih
privred s meunrodnim tr. okruenjem. ovdje je rije o
tritu n kome se prodju kovertibilne vlute, tj. devize. NIje n
jedinstven nin u svijetu orgnizovno.
Formirnje kurs n dev. tritu je pod uticjem centrlne bnke,
koj kupovinom i prodjom deviz n dev. tritu utie n visinu
kurs uzimjui u obzir kretnje kursev n strnim deviznim
tritim i svoju deviznu politiku. N tj nin on sprjev
pretjernud eviznu fluktuciju dev. kursev kd ocijeni d bi se
oni negtivno odrzili n stbilnost domeg trit i pltni
bilns zemlje. Kursevi formirni n dev. tritus e jvno
objvljuju i ovltene bnke primjenjuj u kupoprodji deviz
izmeu sebe i svojih komitent, ko i prduze. Mr se
oitv u rzlici izmeu kupovnog i prodjnog dev. kurs.
rzlikujemo:
- promptno ( relizcij kupoprodje deviz vri se odmh ),
- terminsko ( podrzumijev se svk relizcij zkljuene
kupoprodje poslije dv dn, ne due od 6 mjeseci

uobijeni rokovi su od 30 do 90 dn, osnovn svrh je

eliminisnje rizik deviznog kurs te su ove trnskcije
pogodne z izvoznik i z uvoznik, glvni dio se obvlj
preko SVOP trnskcij.)
- derivtno devizno trite ( vlutni fjuersi su ugovori o
kupovini ili prodji odreene vlute po odreenom
deviznom kursu s isporukom u odreenom buduem
terminu, vlutne opcije su sprecifini sporzumi o rzmjeni
vlut, po kojim jedn ugovorn strn im prvo li ne i
obvezu d kupi ili prod odreenu vlutu po ugovorenom
kursu koji je formirn u momentu zkljuenj sporzumne
trnskcije. ).
48. Skriveni oblici smofinnsirnj
Skriveno finnsirnje imju on preduze iji bilns sdri
ltente rezerve. Ltentne rezerve nstju ili potcjenjivnjem
ktive ili precjenjivnjem psive. Kod osnovnih sredstv
ltentne rezerve se stvrju kd je mortizcioni period kri
od vijek trjnj osnvnih sredstv i kd se primjenjuje metod
degresivne mortizcije ( primjer vidi u knjizi, str. 207. )
Kod zlih mterijl ltentne rezerve se stvrju kd se zlihe
u bilnsu stnj bilnsirju po nbvnim cijenm koje su nie
od posljednjih nbvnih cijen. Ako cijene imju tendenciju rst

 utrok mterijl se obrunv po LIFO metodi, zlihe

mterijl u bilnsu stnj bie iskzne po prvim ulznim
cijenm koje su nie od posljednjih ulznih cijen poto su
posljednje ulzne cijene njblie vldjuim cijenm n dn
bilnsirnj. Stvrn vrijednost zlih je vrijednost zlih
obrunt po posljednjim nb. cijenm, one su vrednovne
po niim, prvim ulznim cijenm tko d rzlik izmeu te dvije
vrijednosti predstvlj skriveno smofinnsirnje zlih, jer je z
iznos te rzlike potrebno mnje izvor finnsirnj. Kd cijene
imju tendenciju pd, posljednje ulzne cijene su nie od prvih
ulznih cijen.
Kod zlh nezvrene proizvodnje, poluproizvod i gotovih
proizvod ltente rezerve se stvrju ko se primjenjuje sistem
obrun po vrijbilnim trokovim ili sistem obrun po
proizvodnim trokovim, uz uslov d je pun cijen kotnj
ni od neto prodjne cijene. td rzlik izmeu vrijednosti
zlih nezvrene proizvodnje, poluproizvod i gotovih
proizvod, obrunt po punoj cijeni kotnj i vrijednosti tih
zlih obruntih po cijeni kotnj utvrenoj n bzi
vrijbilnih trokov, odnosno cijeni kotnj utvrenoj po
proizvodnim trokovim predstvlj skriveno smofinnsirnje
pri emu je on vee primjenom cijene kotnj n bzi

vrijbilnih trokov, to opet smnjuje potrebu z izvorim

finnsirnj.

Ltente rezerve n strni psive nstju kd se obveze

precijene, li uz uslov d se ne precjenjeni iznos obvez
stvrno i ne plti povjeriocu. td tj precijenjeni iznos predstvlj
skriveno smofinnsirnje.
Ltentne rezerve, do njihovog ktivirnj, prdstvljju skriveni
oblik smofinnsirnj. Rzlik izmeu tr. vrijednosti imovine
prduze i bilnsne vrijednosti imovine je skriveno
smofinnsirnje uz uslov d je tr. vrijednost imovine prduze
ve od bilnsne vrijednosti imovine, jer bilns td sdri
ltentne rezerve.

49. Interni izvori smofinnsirnj

Su oni koje preduzee ko entitet stvr u sebi bilo
mobilizcijom osnovnih sredstv i dugoronih plsmn,
dugoronim rezervisnjem n teret prihod, kumulirnjem
dijel neto dobitk z sebe ili pk pokrivnjem evekt
revlorizcije ukupnim prihodom. Prem tome interni izvori
smofinnsirnj su : mortizcij, nplen glvnic

dugoronih potrivnj, dugoron rezervisnj n teret

prihod kumulirni neto dobitk i efekto revlorizcije
ndonkeni iz ukupnog prihod.
Amortizcij vri se mobilizcij uloenog kpitl u osnovn
sredstv, s tim to je mobilizcij indirektn. Njprije se putem
mortizcije osnovn sredstv trnsformiu u robni oblik obrtne
imovine, jer je mortizcij sdrn u zlihm nezvrene
proizvodnje, poluproizvod i gotovih proizvod, potom s
etrnsformie u potrivnje od kupc, jer je mortizcij
sdrn u prodjnoj cijeni i njzd se trnsformie u gotovinu
pri nplti potrivnj od kupc i td je zist izvren
mobilizcij osnovnih sredstv u visini mortizcije i budui d
je likvidn predstvlj izvor finnsirnj.
Nplt glvnice dugoronih plsmn vri se direktn
mobilizcij u gotovinu. IM ire znenje : kod dugoro. krdit
to dkko nplen glvnic, kod prodje kupljenih kcij i
kupljenih dugoro. obveznic to je plen cijen pri kupovini. Iz
ovog se jsno vidi d se prinos koji se ostvruje po osnovu
plene cijene kod rnije kupljenih sd ve prodtih kcij i
dugoronih obveznic, ne smtr izvorom smofinnsirnj jer
to predstvlj prihod z preduzee.
Dugoron rezervisnj terete ukupn prihod stvrjus e
z : pokrie trokov privoenj zemljit prvobitnoj nmjeni,

pokrie rizik z dobro i o roku izvrenje posl, pokrie trokov

servisirnj proizvod u grntnom roku, rezervisnje z
trokove restruktuirnj, z nknde i druge beneficije
zposlenih. Budui d su rspoloiv due od godinu dn, on
isto tko rpedstvljju izvor smofinnsirnj sve do njihovog
iskorienj z pokrie nvedenih trokov ili do njihovog
ukidnj u korist prihod kd su dugoron rezervisnj ve
od trokov koji ih terete.
Akumulirni neto dobitk - neto fin. rezultt koje je preduzee
ostvrilo u toku poslovne godine. Ako bi preduzee u cjelini
kumulirlo z povenje kpitl, td bi on u cjelini
predstvljo izvor smofinnsirnj. Meutim on podlijee
rspodjeli : kcionri, vlsnici ulog, menderi po osnovu
premije z ostvreni rezultt, ekstr premije menderim. S tim
u vezi, smo onj dio neto dobitk koi je kumulirn z
preduzee bilo ko zdrni dobitk, bilo z rezervni kpitl
predstvlj izvor smofinnsirnj.
Efekti revlorizcije ndokneni iz ukupnog prihod U
uslovim kd se stop inflcije mjeri viecifrenim brojem vri se
revlorizcij ktive i psive, pri emu se primjenjuje
lterntivno ili koncept idividulne vrijednosti kpitl ili koncept
relne vrijednosti kpitl u okviru kog su dvije vrijnte
( relne vrijednosti bruto, odnosno ukupnog kpitl i vrijnt

relne vrijednosti ento odnosno sopstvenog kpitl ). Efekti

revlorizcije psive poevju psivu s ciljem d se njen
vrijednost iske vrijednou novne jedinice n dn
bilnsirnj. Akos u engtivni efekti revlorizcije vei od njenih
pozitivnih efekt, rzlik meu njim povev rshode i
pokriv se iz ukupnog prihod. Budui d su ti efekti
revlorizcije ndokneni iz ukupnog prihod, oni predstvljju
izvor smofinnsirnj.
Moe d bude usvojen koncept d se vri i revlorizcij
rshod s ciljem d se rshodi isku vrijednou novnih
jedinic kojim su iskzni prihodi d bi fin. rezultt bio reln.
Efekti revlorizcije rshod tkoe predstvljju pozitivne
efekte.
- Ako su negtivni efekti revlorizcije vei od zbir pozitivnih
efekt, rzlikom meu nji povevju se rshodi i
pokrivju iz ukupnog prihod. TAd je izvor z
smofinnsirnje iz efekt revlorizcije efekt
revlorizcije rshod plus pomenut rzlik negtivnih
efekt revlorizcije, ndoknen iz ukupnog prihod.
- Ako je zbir pozitivnih efekt revlorizcije vei od
negtivnih efekt, rzlik meu njim je revlorizcion
rezerv koj s ebilnsir n strni psive, izvor z

smofinnsirnje su efekti revlorizcije rshosd, jere su

ndokneni iz ukupnog neto prihod.
50.Eksterni izvori smofinnsirnj
- nstju emisijom kcij, novim ulozim vlsnik ulog,
ulgnjem kpitl inokosnog vlsnik u inokosno
preduzee i prodjom dugoronih obveznic iznd
nominlne vrijednosti.
- Ako preduzee prod ili emituje obine kcije ili
preferencijlne, ono formir kcionrski kpitl u visini
nominlne vrijednosti prodtih kcij, koji je dkko izvor z
smofinnsirnje. Ako ej ostvren prodjn cijen vi od
nominlne, rezlik izmeu njih predstvlj emisioni dobitk
koji se iskzuje n strni psive, to tkoe predstvlj
izvor z finnsirnje. Isto tko, i svki drugi otkup kcij
predstvlj smnjenje kcionrskog kpitl time i
smnjenje tog izvor smofinnsirnj. Kod ulog kpitl i
kpitl inokosnih vlsnik smo njihovo povenje po
osnovu dodtnog ulgnj vlsnik ulog, odnosno
inoskosnog vlsnik predstvlj novi izvor z
smofinnsirnje, nrvno u visini tkvog dodtnog
ulgnj.

51. Bruto i neto sredstva za samofinansiranje i razvrstavanje

sopstvenih izvora finansiranja po roku raspoloivosti i
trokovima finansiranja
Pri bilansiranju sredstava za samofinansiranje prihvata se da
preduzee ima svoj entitet, to znai da se posmatra odvojeno
od vlasnika. Logika je u tome da se preduzee shvata kao
kontinualna jedinica (dakle, jedinica koja vjeito traje, opstaje) i
da to moe ostvariti ako stalno obnavlja utroena sredstva
(prosta reprodukcija), a za razvoj i rast (proirena reprodukcija)
nuno je da iz finansijskog rezultata i uvea uloene imovine, to
je takoe povezano s vjeitim trajanjem i razvojem preduzee
iri trite, a to je trite ire vea je vjerovatnoca vjeitog
trajanja.Naime, teko je zamisliti preduzee koje vjeito opstaje
a da ne obnavlja utroena sredstva, a isto tako je teko zamisliti
preduzee koje bi za svaki rast i razvoj pribavljalo u 100 %
iznosu ulaganja kapitala iz nove emisije akcija i novog dodatnog
zaduenja, to je , osim u teorijskom sluaju, gotovo nemogue
prosto zato to je to preduzee rizino, nema kredintog boniteta.
Shvatajui preduzee kao kontinualnu jedinicu sa entitetom, pod
bruto sredstvima za samofinansiranje podrazumijevaju se
sredstva koje je preduzee stvorilo u sebi, a to su:

 Naplaena glavnica dugoronih plasmana ukljuujui i

kupovnu vrijednost prodatih ranije kupljenih dugoronih
hartija od vrijednosti
Amortizacija
Dugorona rezervisanja na teret ukupnog prihoda
Akumulirani neto dobitak
Efekti revalorizacije nadoknaeni iz ukupnog prihoda
Zbir navedenih elemenata predstvalja bruto sredstva za
samofinansiranje, uz uslov da bilans uspijeha ne iskazuje
gubitak.Ako preduzee u bilansu uspijeha iskazuje gubitak,
jasno je da nema akumuliranog neto dobitka, te su onda bruto
sredstva za samofinansiranje ravna razlici izmeu zbira
naplaene glavnice dugoronih hartija od vrijednosti,
amortizacije, efekata revalorizacije nadoknaenih iz ukupnog
prihoda i gubitka iskazanog u bilansu uspijeha.
Neto sredstva za samofinansiranje su ravna razlici izmeu bruto
sredstava za samofinansiranje i zbira otplaene glavnice
dugoronih obaveza, nominalne vrijednosti otkupljenih
sopstvenih akcija i iskoritenih, odnosno prihodovanih
dugoronih rezervisanja.Iz navedenog je jasno da se pri
bilansiranju bruto i neto sredstava za samofinanisranje ne uzima
u obzir akumulirana dividenda na preferencijalne akcije.
Akumulirana dividenda na preferencijalne akcije je , ustvari,

odloena obaveza plaanja ostvarene dividende, to znai da

izvor finansiranja nije dugoroan, ve kratkoroan ili evenutalno
srednjoroan.Ako je obaveza za akumuliranu dividendu
srednjorona (raspoloiva preko jedne a najvie do pet godina),
onda bi se ostvarena akumulirana dividenda mogla tretirati kao
poveanje bruto sredstava za samofinansiranje, a pri utvrivanju
neto sredstava za samofinansiranje otplate obaveza za
akumuliranu dividendu tretirala bi se kao odbitna stavka isto kao
i otplaena glavnica dugoronih obaveza.
Razvrstavanje spostvenih izvora finanisranja po roku
raspoloivosti i trokovima finansiranja
Teorijski, ako se posmatra vie preduzea razliitog svojinskog
oblika, mogu postojati slijedei sopstveni izvori finansiranja:

Nerasporeeni neto dobitak i rezervni kapital

Akcijski kapital
Emisiona premija
Ulozi drutva sa ogranienom odgovornosti, ortakih i
komadintnih drutava
Inokosni kapital
Dravni kapital
Revalorizacione rezerve
Dugorona rezervisanja

 Premija ostavrena prodajom dugoronih obveznica iznad

nominalne vrijednosti
U okviru ovih spostvenih izvora za samofinansiranje slijedei
izvori su trajnog (permanentnog) karaktera:

Rezervni kapital
Akcijski kapital
Emisiona premija
Ulozi
Inokosni kapital
Dravni kapital

Uz uslov da se rezervni kapital ne potroi za pokrie gubitaka i

da se akcionarski kapital ne smanji povlaenjem (otkupom)
sopstvenih akcija.Saglasno navedenom, pomenuti izvori su
uslovno trajnog karaktera.
Dugorona rezervisanja su spostveni izvori dugoronog
karaktera, raspoloivi su due od godinu dana ali bez precizno
utvrenog roka, bie ugaeni pokriem trokova koji ih terete ili
ukidanjem u korist prihoda ako su trokovi koji ih terete manji od
dugoronih rezervisanja.Pri razmatranju trokova finansiranja po
osnovu sopstvenih izvora finanisranja opet polazimo od entiteta
preduzea, i samo oni sopstveni izvori finansiranja koji ne

iziskuju nikakav izdatak su bez trokova finansiranja, odnosno

besplatni su, a to su:

Odloeni neto dobitak i rezervni kapital

Dravni kapital
Emisona premija
Dugorona rezervisanja
Premija ostvarena prodajom dugoronih obveznica

Na drugoj stani, akcionarski kapital, ulozi i inokosni kapital u

irem smislu izazivaju trokove finanisranja u vidu dividende
(akcionarski kapital), naknade (za uloge) i prisvajanja neto
dobitka po osnovu inokosnog kapitala od strane vlasnika.Ti
trokovi finansiranja nisu trokovi, odnosno rashodi u smislu
utvrivanja bruto dobitka, ali jesu za preduzea izdaci iz neto
dobitka.i upravo zato to nisu rashodi pri utvrivanju bruto
dobtika, oni su ukljueni u poresku osnovicu, pa otuda ti izdaci
kotaju preduzee vie nego to oni stvarno iznose za iznos
poreza na dobitak koji otpada na njih.Ako podjemo od
predpostavke da preduzee ima izdatak bilo po osnovu
dividende, naknade vlasnicima za uloge, ili po osnovu uea
inokosnog vlasnika u raspodijeli dobitka od 1000, a stopa poreza
na bruto dobitak je 20%, onda je stvarni izdatak tog preduzea
izazvan finansiranjem 1000 plus 250 poreza na dobitak koji
otpada na stvarni izdatak (1000x(25/100), pri emu je (20x100) /

(100 20)= 25%. Drugim rijeima, da je izdatak od 1000 bio u

vidu kamate, on ne bi bio uvean za 250 po osnovu poreza na
dobitak koji otpada na njega, naprotiv, ostvarila bi se uteda, jer
kamata ne ulazi u poresku osnovicu.Postavlja se pitanje zato
se preduzee umjesto akcijskog kapitala, inokosnog kapitala
lanova drutva sa ogranienom odgovornosti, ortakih i
komadintnih drutava ne finansira iz dugorono pozajmljenog
kapitala?
Prvo,tada ne bi bilo vlasnika preduzea, a to znai da ni
preduzetnik nema kome polagati raun o stanju i rezulatatu,
pa bi mogao da radi bukvalno ta hoce
Drugo, bez spostvenog kapitala preduzee bi bilo bez
garantne supstance, pa bi svaki gubitak bio gubitak
povjerilaca, to bi bilo pretjeran rizik za povjerioce, pa
takvom preduzeu ne bi ni pozajmljivali
Trece, dividenda, osim dividende na preferencijalne kacije,
kao naknada za uee u kapitalu je varijabilna, zavisi od
ostvarenog neto dobitka, to nije sluaj s kamatom, pa se
pri finanisranju iz akcionarskog kapitala,uloga, kapitala, kao
i drugih oblika sopstvenog kapitala smanjuje finanijski rizik
ostvarenja pozitivnog finanisjkog rezultata.

52. Zajednika ulaganja

Meu preduzeima razliitih zemalja, zajednika ulaganja
(joint venture) jedan su od najviih oblika poslovne saradnje.
Ovaj vid saradnje domaih i stranih preduzea naroito je
prisutan na poetku 21. vijeka, kada je poveana
internacionalizacija i globalizacija privrede. Prve su poele sa
ulaganjem u inostranstvu amerike kompanije (u 19. vijeku).
Tokom poslednjih godina prolog vijeka, amerike kompanije su
u traganju za tritima svojih novih proizvoda otvarale svoje
pogone u inostranstvu putem direktnih investicija (SDI).
Postoje tri glavne kategorije stranih direktnih investicija (SDI):
vlasniki kapital ulaganje kapitala u akcije strane
kompanije,
reinvestirana zarada dio zarade inostranog investitora
koja nije isplaena u vidu dividendi, ve je rasporeena za
uveanje kapitala podrunice (filijale),
intrakompanijske pozajmice davanje sredstava na zajam
u okviru jedne transnacionalne kompanije, kako izmeu
matinog preduzea i filijala, tako i izmeu samih filijala.
Osnovni oblici stranih direktnih investicija (SDI) su:

 greenfield investicije izgradnja potpuno novih objekata ili

proirenje postojeih,
brownfield investicije hibridni model koji kombinuje
akviziciju i greenfield investiciju (investitor skoro u
potpunosti zamjenjuje proizvodne pogone, opremu i
proizvodnu liniju),
merderi spajanje dva preduzea, koja mogu biti
horizontalno ili vertikalno uvezana,
akvizicije kupovina akcija drugog preduzea.
Za koju e se vrstu stranih direktnih investicija odluiti inostrana
kompanija zavisi od: raspoloivih mogunosti, interesa, ciljeva,
politike i ekonomske situacije u zemlji, kao i privredne
razvijenosti zemlje u koju namjerava investirati. Poseban uticaj
na ulaganja u inostranstvu imali su zapoeti procesi tranzicije u
zemljama centralne i istone Evrope, pa i na podruju prethodne
Jugoslavije, i danas RS i BiH. Zajednika ulaganja su obino
strategijski i dugorono orijentisana. U procesu selektiranja
zemalja s kojima preduzea iz inostranstva nastoje izgraditi
kontakte utie vei broj faktora: makroekonomska i sektorska
situacija kao i opta vladina politika , komercijalni i politiki rizik,
investiciona klima, trini uslovi poslovanja, ekonomska
infrastruktura i fiziki i socio kulturni faktori.
Pojam i ciljevi zajednikih ulaganja

Zajedniko ulaganje (eng. joint business ventures) je

ulaganje kapitala u zajedniki posao (poduhvat), od strane dva
preduzea. Najee je to domae i strano preduzee.
Zajedniki posao obavlja se u jednom preduzeu (domaem), a
ulog kapitala drugog preduzea (stranog) u preduzee koje
obavlja zajedniki posao je dugorona obaveza od nekoliko
godina (koliko traje zajedniki posao). Dugorona obaveza po
osnovu zajednikog ulaganja nije pod kamatom, ve se na
osnovu tog uloga i kapitala preduzea koje izvrava zajedniki
posao utvruje proporcija raspodjele neto dobitka iz zajednikog
poduhvata. Obaveza po osnovu uloga partnera u zajednikom
poslovanju moe da se postepeno vraa u toku zajednikog
posla ili na kraju zajednikog poduhvata.
U irem smislu, pod pojmom zajedniki poduhvat
(posao), se podrazumijeva ugovorni aranman u okviru kojeg
dvije ili vie strana preduzimaju ekonomsku aktivnost koja je
predmet zajednike kontrole. U uem smislu, to su preduzea
koja pokazuju sledee karakteristike: oba partnera ulau kapital i
time srazmjerno snose rizik; investitori su iz razliitih privrednih
podruja; dugoronost, odnosno trajnost saradnje na ugovornoj
osnovi, podjelu rizika i dobiti, mogunost povraaja uloga i dr.

Da bi se neka ekonomska aktivnost mogla nazvati

zajednikim ulaganjem, mora posjedovati najmanje dva
elementa:
ugovorno, obligaciono dispozitivno regulisanje odnosa,
uspostavljenu zajedniku kontrolu nad ugovorenom
ekonomskom aktivnou (zajednicom ekonomskih
interesa), to podrazumijeva da ne postoji dominacija
nijednog od uesnika.
Kljuni element definicije je zajednika kontrola, a kontrola je
mo upravljanja finansijskim poslovnim politikama pravnog lica
radi sticanja koristi od ekonomskih aktivnosti. U skladu s tim,
treba razlikovati subjekte (stranke) u zajednikom poduhvatu,
koji mogu biti:
ili partneri koji imaju zajedniku kontrolu, te stoga i udio u
kontroli, a da bi postojala podjela kontrole, moraju postojati
barem dva partnera,
ili ulagai koji nemaju zajedniku kontrolu, te stoga nemaju
ni udio u kontroli, to pak podrazumijeva da zajedniki
poduhvat moe biti i bez ulagaa.
Partneri (uesnici) u zajednikom poduhvatu mogu se dogovoriti
da jedan od njih bude voditelj ili menader i da prima naknadu
za taj posao, ali to ne znai da moe sam da formulie politiku

preduzea. Zajednikim poduhvatom upravlja odbor koji ine

predstavnici partnera, po pravilu, u srazmjeri s kapitalom
uloenim u zajedniki poduhvat.
Ciljevi zajednikog ulaganja su sledei:
a) za preduzee koje vodi posao zajednikog poduhvata:
pribavljanje kapitala bez kreditnog zaduenja,
osvajanje tehnologije proizvodnje novog proizvoda ili
modernizacija
tehnologije proizvodnje postojeeg proizvoda,

proirenje domaeg ili stranog trita sa novim ili

modernizovanim proizvodom,
sticanje industrijske svojine inovacije, trajno
unapreenje uslova rada,
marketinga (know how).
b) za preduzee koje ulae u posao zajednikog poduhvata:
osvajanje novih trita,
proizvodnja proizvoda (zajednikog) po nioj cijeni
kotanja,
prodaja patenata ili licence,
prodaja know how.

Oblici zajednikog ulaganja mogu da budu:

ulaganje partnera u postojee preduzee,
ulaganje partnera u dio postojeeg preduzea,
ulaganje partnera u novoosnovano preduzee.
53. Vrednovanje zajednikog ulaganja i utvrivanja proporcije
raspodjele neto dobitka, pokria gubitka i stope naknade za
uloeni kapital
a) Vrednovanje zajednikog ulaganja partnera koji vodi
(obavlja) zajedniki posao.
Zajedniko ulaganje preduzea koje vodi zajedniki posao je
zapravo kapital tog preduzea. Ukoliko se ulae u postojee
preduzee, vrijednost kapitala postojeeg preduzea utvruje se
procjenom. Ukoliko se ulae u dio postojeeg preduzea,
vrijednost kapitala tog dijela preduzea takoe se utvruje
procjenom. Ukoliko se radi o novoosnovanom preduzeu,
procjena se vri na bazi trine vrijednosti imovine i gotovine
koja se unosi u novoosnovano preduzee.
b) Vrednovanje zajednikog ulaganja partnera koji ulae u
preduzee koje vodi zajedniki posao.
Uloene stvari (oprema, npr.) vrednuju se po vladajuim trinim
cijenama. Uloena gotovina vrednuje se na bazi iznosa

uplaene gotovine. Problem je vrednovanje nematerijalnih prava

neopipljivih sredstava, kao to su: patenti, licence i know
how. Patenti i licence, u principu, imaju trinu cijenu pa se oni
mogu vrednovati po trinoj cijeni. Problem je vrednovanje
knowhowa. Partner koji ulae teie da se ova nematerijalna
vrijednost procijeni u to veem iznosu jer je to prodaja njegove
industrijske svojine. Na drugoj strani, partner koji vodi zajedniki
posao ima interes da vrijednost knowhowa bude to nia,
kako se proporcija raspodjele neto dobitka po osnovu
procijenjenog uloga partnera ne bi pomjerala u njegovu korist i
kako bi ulog partnera lake vratio. Taj problem se rijeava tako
to se projektuje novani tok za period koliko traje zajedniki
poduhvat u dvije varijante: 1. novani tok sa prenosom
industrijske svojine (know-how); 2. novani tok bez prenosa
industrijske svojine (know-how). Zatim se razlika izmeu
novanog toka po varijanti 1. i 2. diskontuje na sadanju
vrijednost, ime se dobija sadanja vrijednost te razlike, koja
predstavlja vrijednost know how.
Utvrivanja proporcije raspodjele neto dobitka, pokria
gubitka i stope naknade za uloeni kapital
Proporcija raspodjele neto dobitka izmeu partnera i
pokria gubitaka utvruje se na bazi vrijednosti kapitala koji su
partneri uloili u zajedniki poduhvat. Ukoliko se iz zajednikog

poduhvata ostvaruje neto dobitak iznad iznosa stope naknade

za uloeni kapital, koji su zajedniki utvrdili partneri, partneru koji
je uloio kapital priznaje se dio neto dobitka koji mu pripada po
proporciji, ali ako je taj dio neto dobitka vii od iznosa dobijenog
umnokom uloenog kapitala i stope naknade, razlika se tretira
kao povraaj novca.
Stopa naknade utvruje se na sledei nain:
bilans uspijeha projektuje se za period koliko traje
zajedniki poduhvat u tri varijante pesimistika,
optimistika i najvjerovatnija. Iz odnosa prosjeno
projektovanog neto dobitka po svakoj varijanti i ukupno
uloenog kapitala u zajedniki poduhvat izraunava se
stopa prinosa (rentabilnosti) na uloeni kapita. Zatim se
utvrdi standardna greka (Sd).
najnia stopa prinosa,
najvia stopa prinosa.
Na osnovu najnie i najvie oekivane stope prinosa partneri
utvruju stopu naknade, koja je uvijek via od najnie, a nia od
najvie oekivane stope prinosa.
54. Sadrina ugovora o zajednikom poduhvatu i obraun
finansijskog rezultata zajednikog poduhvata i raspodjela neto
dobitka

Ugovor o zajednikom poduhvatu sadri:

ugovorne strane,
predmet poslovanja u zajednikom poduhvatu,
iznos kapitala uloen u zajedniki poduhvat, sa
specifikacijom vrste uloenih sredstava,
period poslovanja zajednikog poduhvata,
proporciju raspodjele neto dobitka i pokria gubitka,
stopu naknade za uloeni kapital,
rok plaanja kapitala koji nije vraen neto dobitkom iznad
stope naknade,
sastav i nadlenost odbora za upravljanje zajednikim
poduhvatom,
obavljanje komercijalnih poslova,
nain rjeevanja sporova.
Obino ovaj ugovor ima i aneks koji sadri:
nain vraanja kapitala partneru koji je uloio kapital u
zajedniki poduhvat, i to onog dijela koji nije vraen iz
raspodjeljenog neto dobitka da li se vraa u gotovu ili u
protivvrijednosti proizvoda,
pravo reinvestiranja neto dobitka,

 saradnju u proizvodnji proizvoda, razvijanju tehnologije i

voenju marketinga,
metode obrauna amortizacije, utroka materijala,
sainjavanja kalkulacije cijene kotanja uinka,
eventualno standardizaciju trokova i nain utvrivanja
kada je odstupanje stvarnog od standardnog troka
objektivnog, a kad subjektivnog karaktera,
imenovanje revizora bilansa zajednikog poduhvata,
da li se iz neto dobitaka isplauje premija menaderima za
ostvareni rezultat u skladu sa standardom i ekstrapremija
za ostvareni rezultat bolji od standarda i ko utvruje
standarde za mjerenje uspjeha menadera,
ako preduzee koje vodi posao zajednikog poduhvata
nema rezervni kapital u visini zakonom propisanog,
saglasnost da se iz neto dobitka prvo namiri obavezna
rezerva.
Obraun finansijskog rezultata zajednikog poduhvata i
raspodjela neto dobitka
Finansijski rezultat zajednikog poduhvata obraunava se u
skladu sa nacionalnim propisima koji treba da su usaglaeni s
MRS/MSFI, uz potovanje ugovorenog metoda obrauna

amortizacije, nain obrauna utroka materijala (LIFO, FIFO,

HIFO...), nain sainjavanja kalkulacije cijene kotanja uinaka
uz preciziranje trokova koji se disponiraju na zalihe i trokova
koji se direktno disponiraju na rashode. Ako se primjenjuje
sistem obrauna po standardnim trokovima, odstupanje
stvarnih od standardnih trokova iskazuje se korektivnim
raunima, a analizom tog odstupanja utvruje se da li je ono
objektivno ili subjektivno.
Neto dobitak se rasporeuje na sledei nain:
najprije se odvaja dio neto dobitka za rezerve ako je to
ugovorom o zajednikom poduhvatu predvieno,
potom se odvoji dio neto dobitka za premiju i ekstrapremiju
menadera, ako je to ugovorom predvieno,
ostatak neto dobitka dijeli se na partnere srazmjerno
ugovornoj proporciji,
ako se primjenjuje metod standardnih trokova, za iznos
pozitivnih subjektivnih odstupanja stvarnih od standardnih
trokova poveava se dio neto dobitka koji pripada partneru
koji vodi posao zajednikog poduhvata na teret dijela neto
dobitka koji pripada partneru koji je uloio kapital; u sluaju
negativnog subjektivnog odstupanja stvarnih od
standardnih trokova postupa se obrnuto,

 kada je kvantifikovan dio neto dobitka koji pripada partneru

koji je uloio kapital u zajedniki poduhvat izraunava se
koliko od tog dijela otpada na naknadu, a koliko na povrat
uloenog kapitala.

55. Oblici zajednikog poduhvata

Zajedniki poduhvat prema MRS 31 odnosi se na:
zajedniki kontrolisano poslovanje,
zajedniki kontrolisanu imovinu,
zajedniki kontrolisana pravna lica (preduzee - entitet).
Svi zajedniki poduhvati imaju dvije osnovne karakteristike:
1. dva ili vie uesnika vezani su ugovornim
aranmanom (sporazumom)
2. ugovorni aranman ustanovljuje zajedniku kontrolu.
Zajedniki kontrolisano poslovanje obuhvata koritenje
imovine (sredstava) i drugih resursa uesnika umjesto osnivanja
akcionarskog drutva, drutva sa ogranienom odgovornou ili

drugog subjekta (entiteta), ili finansijske strukture koja je

odvojena od samih uesnika. Svaki od uesnika u zajedniki
kontrolisanom poslovanju djeluje u korist vlastite nekretnine,
postrojenja, opreme i vodi vlastite zalihe; svaki stvara vlastite
rashode i obaveze, te sam pribavlja finansijka sredstva koja
predstavljaju njegove vlastite obaveze. Pitanje podjele
zajednikih prihoda i rashoda predmet je ugovora o
zajednikom ulaganju. Ne moraju sastavljati finansijski izvjetaj,
sami odluuju.
Zajedniki kontrolisana imovina podrazumijeva
zajedniko ulaganje u kojem uesnici kontroliu i esto
zajedniki posjeduju imovinu unesenu ili kupljenu za potrebe
zajednikog ulaganja. Svaki uesnik moe uestvovati u
proizvodnji (uincima) ili prihodu od imovine, te svi snose
dogovoreni dio rashoda. Ne podrazumijeva osnivanje
akcionarskog drutva, doo ili drugog entiteta, ili pak finansijske
strukture odvojene od samih uesnika. Obino je raunovodstvo
organizovano kod jednog od uesnika. Ne moraju sastavljati
finansijski izvjetaj, sami odluuju.
Zajedniki kontrolisano pravno lice (preduzee entitet) podrazumijeva zajedniko ulaganje koje ukljuuje
osnivanje akcionarskog drutva, drutva sa ogranienom
odgovornou ili drugog subjekta u kojem svaki od uesnika ima

svoje uee. Zajedniki kontrolisana pravna lica posluju na isti

nain kao i ostala preduzea, s tom razlikom to se ugovorom
izmeu uesnika ugovara zajednika kontrola nad ekonomskom
aktivnou subjekata. Ona kontroliu imovinu zajednikog
poduhvata, snose obaveze i rashode i stvaraju prihode, a u cilju
njegovog finansiranja moe zakljuivati ugovore i uzimati
zajmove. Obino sastavljaju finansijski izvjetaj.

56. Finansijski i raunovodstveni aspekt pojedinih vrsta

zajednikih ulaganja
Raunovodstveno i finansijsko obuhvatanje zajednikih
ulaganja zavisi od vrste zajednikog poduhvata.
Zajedniko kontrolisano poslovanje
U zajedniki kontrolisanom poslovanju svaki uesnik u
svom raunovodstvu na odvojenim raunima iskazuje:

imovinu koju kontrolie,

obaveze koje stvara,
rashode koje snosi,
prihode koje zarauje prodajom robe ili usluga iz
zajednikog poslovanja.

Na osnovu navedene raunovodstvene evidencije sainjava se i

poseban finansijski izvjetaj o zajednikom poslovanju koji u
sutini obuhvata sve ono to je iskazano na posebnim
knjigovodstvenim raunima.
Zajedniki kontrolisana imovina
Svaki uesnik u zajedniki kontrolisanoj imovini na
odvojenim raunima iskazuje:
svoj dio imovine u zajedniki kontrolisanoj imovini po
vrstama imovine, a ne kao ulaganje u zajedniki poduhvat,
obaveze koje su nastale u vezi sa zajedniki kontrolisanom
imovinom,
prihode od prodaje ili koritenja svoga dijela u proizvedenoj
koliini proizvoda na osnovu zajedniki kontrolisane
imovine,
rashode nastale u vezi sa zajedniki kontrolisanom
imovinom, a nadoknauju ih drugi uesnici.
Zajedniki kontrolisano pravno lice (preduzee entitet)
Zajedniki kontrolisano pravno lice podrazumijeva
osnivanje korporacije, ortakog drutva ili drugog pravnog lica
(entiteta) u kojem svaki od participanata ima svoj interes

(kapital) i za koje se vodi raunovodstvo kao i za svaki pravni

subjekt. Raunovodstvo se organizuje na principima dvojnog
knjigovodstva i vaeim propisima. Interesi partnera za uloena
sredstva evidentiraju se u zajednikom preduzeu na raunima
kapitala. Sva unijeta imovina mora biti procijenjena i od
participanata odobrena, tj. data saglasnost, a inventar ovako
procijenjene imovine mora biti sastavni dio ugovora o
zajednikom preduzeu. Finansijsko izvjetavanje zajednikog
preduzea je kao i kod drugih preduzea, s tim to se u
raspodjeli rezultata moraju potovati odredbe ugovora o
zajednikom ulaganju. Kada se radi o konsolidovanim
finansijskim izvjetajima, MRS 31 propisuje da se uee u
zajedniki kontrolisanom pravnom licu objavljuje koristei se:
kvotnom konsolidacijom (osnovni postupak),
Equity metodom (doputeni alternativni postupak).
Kvotna konsolidacija odraava bit i ekonomsku stvarnost
uea participanata u zajedniki kontrolisanom pravnom licu, a
to je kontrola nad njegovim ueem u buduim ekonomskim
koristima. Koritenje kvotne konsolidacije znai da participant
nerijetko u svojim konsolidovanim finansijskim izvjetajima
objavljuje sline iznose u vezi sa svojim ueem u odreenom
zajednikom poduhvatu, bez obzira na to ima li zajedniki

poduhvat oblik zajedniki kontrolisanog poslovanja, zajedeniki

kontrolisane imovine ili zajedniki kontrolisanog pravnog lica.
Metod kvotne konsolidacije se koristi u preduzeima koje
partneri zajedniki posjeduju i njima zajedniki upravljaju.
Equity metoda izvjetavanja podrazumijeva da se uee
participanata u zajedniki kontrolisanom pravnom licu poetno
priznaje po troku, tj. nabavnoj vrijednosti, a knjigovodstveni
iznos se poveava ili se smjanjuje kako bi se priznalo uee
participanata u dobiti i gubicima zajedniki kontrolisanog
pravnog lica. Ovaj metod se koristi kod onih preduzea koja
imaju uee u dobiti i gubicima zavisnih preduzea 20 50 %
glasakih prava.

57. Pojam i vrste kredita

Pod kreditom treba podrazumijevati duniko povjerilaki
ili imovinsko pravni odnos u kojem povjerilac ustupa duniku
odreenu vrijednost na odreeno vrijeme i uz odreenu
naknadu. Kredit u velikoj mjeri ukljuuje povjerenje jer kreditor
nikad nije dovoljno siguran da e se sredstva koja posuuje
adekvatno i iskoristiti zbog ega zahtijeva raznovrsna osiguranja
za mogunost njihovog povrata. Bitna karakteristika kredita je

naelo povratnosti. Kada je rije o kreditiranju, treba ukazati da

je:
kredit banke jo uvijek dominatan oblik izvora finansiranja,
mogunost zaduivanja, limitirana kreditnom sposobnou
dunika,
cijena kredita visoka, posebno u uslovima globalne
finansijske krize.
Imamo razne vrste kredita, koji se dijele po razliitim kriterijima:
Roku vraanja: kratkoroni, srednjoroni i dugoroni
krediti.
Kratkoroni krediti su krediti s rokom
otplate do godinu dana. Koriste se za finansiranje
sezonskih zaliha i druge kratkorono vezane obrtne
imovine. Srednjoroni krediti su krediti s rokom otplate od
1 - 5 godina, dok su dugoroni krediti, krediti s rokom
otplate preko 5 godina. Koriste se za finansiranje ulaganja
u stalnu imovinu, stalne zalihe i stalnu imovinu namijenjenu
prodaji.
Obezbjeenju: nepokriveni i pokriveni krediti.
Nepokriveni (otvoreni) krediti predstavljaju kredite koje je
kreditor dao korisniku kredita na osnovu povjerenja
zasnovanog na kreditnoj sposobnosti korisnika kredita i

uopte njegovog ugleda. Nema nikakvo pokrie ni

garanciju. Pokriveni krediti su krediti koji su odobreni ili na
osnovu zaloga, ili na osnovu garancije treeg lica.
Predmetu: robni i finansijski krediti.
Robni krediti su krediti dati u robi, pri emu se u njih
ukljuuju i komercijalni krediti. Iako su u stvari oba kredita
robna, treba napraviti razliku izmeu robnog i komercijalnog
kredita. Robnim kreditom se smatra onaj kredit koji je dat u
robi i koji se vraa u robi, dok se pod komercijalnim
kreditom podrazumijeva kredit koji je dat u robi a vraa se u
novcu. Finansijski kredit je kredit koji je dat u novcu i koji
se vraa u novcu.
Svrsi: proizvoaki i potroaki krediti.
Proizvoaki krediti su krediti koji se daju radi finansiranja
proizvodnje i prometa robe i usluga. Potroaki krediti su
krediti koji se daju graanima radi kupovine razliitih
potronih dobara i usluga. On se koristi za tano definisanu
namjenu.
Namjeni: investicioni krediti i krediti za obrtnu imovinu.
Investicioni krediti su krediti iz kojih se finansiraju
dugorona ulaganja u stalnu imovinu i trajna obrtna
sredstva. Krediti za obrtna sredstva su krediti iz kojih se

finanasiraju obrtna sredstva izuzev trajnih obrtnih

sredstava.
Davaocu: domai i inostrani krediti.
Domaim kreditima se smatraju krediti dobijeni od
domaih kreditora, dok se inostranim kreditima smatraju
oni od inostranih kreditora.

58. Meuuslovljenost obima i strukture imovine i izvora

finansiranja
Nabavka pojedinih dijelova imovine podrazumijeva
raspolaganje odgovarajuim izvorima finansiranja. Potrebno je
da se prisjetimo da se izvori finansiranja sa stanovita vlasnitva
dijele na trajne (osnovni kapital, emisiona premija, rezervni
kapital i nerasporeeni dobitak) i pozajmljene izvore finansiranja
(krediti, obveznice, komercijalni zapisi i sl.). Na obim i strukturu
izvora finansiranja utie obim i struktura imovine preduzea, to
je u neposrednoj vezi sa osnovnom djelatnou preduzea,
duinom trajanja procesa proizvodjne i organskim sastavom
imovine.Za strukturiranje izvora finanasiranja znaajan je i rok
vezanosti pojedinih dijelova imovine. Pojedini dijelovi imovine
preduzea nemaju jednaku sposobnost i vrijeme da se mobiliu

u gotovinu. S obzirom na sposobnost i vrijeme mobilizacije, tj.

likvidnosti pojedinih dijelova imovine preduzea moe se govoriti
o kratkorono i dugorono vezanoj (imobilizaciji) imovini.
Pri tome, najkrae vrijeme i najveu sposobnost
mobilizacije u gotovinu ima imovina uloena u HOV koje se
kotiraju na berzi efekata, jer se svakodnevno mogu konvertovati
u gotovinu na toj berzi. Potom slijede potraivanja iz poslovanja,
tj. od kupaca, zatim kratkoroni finansijski plasmani, zalihe
proizvoda i robe, zalihe nedovrene proizvodnje, pa zalihe
materijala. Stepen likvidnosti stalne imovine, izuzev dugorone
HOV, izrazito je dug, konvertovanje u gotovinu traje vie godina,
a kod odreene stalne imovine (zemljite, npr.) konverzije u
gotovinu i nema, osim ako se ta imovina ne proda. Cjelokupna
imovina preduzea se moe podijeliti na imovinu vezanu u
dugom i kratkom roku.
Dugorono vezana imovina je imovina koja se u preiodu
duem od godinu dana mobilie u gotovinu ili se pak nikada ne
mobilie (zemljite, trajna obrtna imovina), tj. zadrava svoj oblik
sve dok traje proces reprodukcije. Pod dugorono vezanom
imovinom treba podrazumijevati:
nematerijalna ulaganja,
osnovna sredstva,

dugoroni finansijski plasmani,

otkupljene sopstvene akcije,
gubitak iskazan u aktivi,
trajna obrtna imovina (stalne zalihe).

U dugorono vezanu imovinu treba podrazumijevati i:

trajnu obrtnu imovinu (stalne zalihe),
stalnu imovinu namjenjenu prodaji.
Stalne zalihe obuhvataju: zalihe materijala, nedovrene
proizvodnje i gotovih proizvoda, koje se pri datom obimu
proizvodnje ne smanjuju, odnosno stalno se odravaju u istom
iznosu.
Stalna imovina namijenjena prodaji nastaje u uslovima
kada je nakon odreenog perioda upotrebe entitet prestane
koristiti za obavljanje djelatnosti, jer je odlueno da se proda,
ime zapoinju aktivnosti na pronalaenju kupaca. Da bi se
sredstvo moglo klasifikovati kao sredstvo namijenjeno prodaji,
potrebno je da bude dostupno za momentalnu prodaju u svom
trenutnom stanju i da njegova prodaja bude vrlo vjerovatna.

Prethodno opisana dugorono vezana imovina

(imobilizacija) po pravilu treba biti finansirana sopstvenim
kapitalom i dugorono pozajmljenim izvorima iji je rok vraanja
dui od godinu dana.
Dugorono vezanu imovinu moemo da klasifikujemo u tri
skupine.
Prvu skupinu ini zemljite koje se nikada ne mobilie u
gotovinu, jer se na zemljite ne obraunava amortizacija.
Zadravajui svoju vrijednost, zemljite se mobilie u gotovinu
samo kada se odlui da se proda. U ovu skupinu ulaze i trajna
obrtna sredstva, tj. stalne zalihe (minimalne ili gvozdene zalihe)
koje se takoe ne mobiliu u gotovinu. Do njihove mobilizacije u
gotovinu dolazi samo u uslovima likvidacije preduzea kada se
vri prodaja zaliha, ili pak djelimine mobilizacije kada se smanji
obim poslovanja zbog nemogunosti nabavke sirovina pa se
zbog toga smanjuju minimalne zalihe, odnosno mobiliu u
gotovinu. U ovu skupinu dugorono vezane imovine treba
ukljuiti i gubitak koji nema sposobnost mobilizacije u gotovinu
jer praktino predstavlja izgubljenu imovinu u poslovanju.
Drugu skupinu dugorono vezane imovine ine osnovna
sredstva, i to preteno graevinski objekti koji imaju izrazito dug
period mobilizacije u gotovinu (dvadeset i vie godina).

Treu skupinu ini sva ostala materijalna i nematerijalna

imovina kao i stalna imovina namijenjena prodaji, oprema i
dugoroni finansijski plasmani koji se mobiliu u gotovinu od 1
20 i vie godina.
Da bi se stvorili uslovi za odravanje likvidnosti preduzea,
prva skupina dugorono vezane imovine trebala bi se finansirati
trajnim izvorima, tj. sopstvenim kapitalom, dok bi se druga i trea
skupina mogla finansirati dugoronim kreditima ili nekim drugim
pozajmljenim izvorima. Da bi se ti uslovi osigurali, neophodno je
da se postigne konvergencija, odnosno jednakost dugorono
vezane imovine, s jedne, i trajnih i dugoronih izvora
finansiranja, s druge strane.
U uslovima naruene dugorone finansijske ravnotee
neophodno je pristupiti izraunavanju potrebnog dodatnog
kapitala za uspostavljanje dugorone finansijske ravnotee, i pri
tom se menadment odluuje na dugoroni kredit.
Kratkorono vezanu imovinu ine kratkorona
potraivanja iji je rok dospijea krai od jedne godine, a
koeficijent obrta vei od jedan kao i sezonske (povremene)
zalihe. Rije je o svim obrtnim sredstvima osim novanih
sredstava i stalnih (minimalnih, gvozdenih) zaliha. ine ih: HOV,
kratkorona potraivanja iz poslovanja, aktivna vremenska
razgranienja, dati avansi dobavljaima, preplaeni porezi i

doprinosi, potraivanja od radnika, sezonske zalihe i kratkoroni

plasmani. Kratkorona vezana imovina treba se finansirati iz
kratkoronih izvora finansiranja.
Uspostavljanje konvergencije, odnosno jednakosti izmeu
kratkorono vezane imovine, s jedne, i kratkorono raspoloivih
izvora, s druge strane, postie se kratkorona finansijska
ravnotea to odrava likvidnost preduzea. Ako doe do
naruavanja kratkorone finansijske ravnotee i ugroavanja
plaanja obaveza prema dobavljaima, najee menadment
preduzea posee za kratkoronim kreditima.

59. Kvantifikacija potrebnih dodatnih sredstava za preduzee

Definisanje potrebe preduzea za odgovarajuim oblikom
finansiranja finansijski menader treba uskladiti sa: postojeim
trinim uslovima, dostupnou izvora i
fleksibilnou/neizvjesnou vezanom za karakteristike
pojedinog finansijskog instrumenta.
Kvantifikacija potrebnih dodatnih sredstava vri se po roku
vezanosti na:
a) kratkorona potrebna sredstva koja obuhvataju sredstva za
finansiranje sezonskih zaliha, poveanje potraivanja od

kupaca po osnovu prolongiranja roka naplate potraivanja i

sredstava za kupovinu kratkoronih HOV radi prodaje,
b) dugorono potrebna sredstva koja obuhvataju sredstva za
finansiranje investiranog projekta, nabavke, nekretnina,
postrojenje i opreme radi zamjene dotrajalih dijelova
imovine, kupovinu akcija drugih preduzea, kupovinu
dugoronih HOV radi prodaje i sredstva potrebna za
uspostavljanje finansijskke stabilnosti i stvaranje uslova za
odravanje likvidnosti.
Prije donoenja konane odluke o finansiranju neophodno
je sagledati uticaj te odluke na prinosni i finansijski poloaj
preduzea.
Takoe, potrebno je govoriti i o problemu dodatnog
kreditnog zaduenja. Naime, dodatno kreditno zaduenje
zahtijeva utvrivanje roka otplate kredita, uslove kredita u
pogledu kolateralnog obezbjeenja i cijenu kredita.
Rok otplate kredita je sa stanovita korisnika povezan s
namjenom kredita, a uslovi su mu najprihvatljiviji ako
obezbjeenje od rizika povrata kredita ne izaziva dodatne
trokove i ne mobilie pojedine dijelove imovine za vrijeme
njegove otplate.

Pored toga to je u uslovima globalne svjetske krize

Evropska centralna banka (ECB) snizila baznu kamatnu stopu
sa ak 5,40% na 1,25%, kamatne stope u veini banaka u BiH
su porasle za prosjeno dva procentna poena. To je pokazatelj
jo uvijek nedovoljne konkurencije izmeu poslovnih banaka i
pored znaajnog neiskoritenog kreditnog potencijala. Meutim,
Centralna banka BiH smanjila je obaveznu rezervu poslovnih
banaka s namjerom poveanja kreditnog potencijala poslovnih
banaka za skoro milijardu konvertibilnih maraka.
Globalna finansijska kriza i kreditni potencijal banaka
Globalna finansijska kriza podstakla je zapadnoevropske
banke koje su prisutne u regionu zbog smanjenja kreditne
aktivnosti da zamrznu dalje tirenje poslovne mree banaka
keri (filijala) i ponu s planovima gaenja onih filijala koje ne
donose dobit. Ako se ima u vidu da je oko etiri petine
bankarskog kapitala na ovim prostorima u vlasnitvu stranih
investitora, mogue je da doe do izvlaenja depozita iz
bankarskog sistema i pone se iznositi iz BiH i drugih zemalja. U
takvim okolnostima u cilju pribavljanja depozita dolazi i do
poveanja kamatnih stopa na depozite (pasivne kamatne stope),
to za posljedicu ima dalji rast cijene kredita prema privredi i
stanovnitvu, to dadatno optereuje realni sektor.

Dalje, problem nekim bankama iz Zapadne Evrope

predstavlja teka finansijska kriza koja je zahvatila i matine
drave tih banaka (tj. drave iz kojih date banke potiu).
Postoje tri glavna rizika za zapadnoevropske banke koje
imaju svoje filijale u Istonoj Evropi. Prvo, loi kreditni plasmani
su u porastu zbog neispunjenja obaveza od domaih klijenata,
posebno onih koji su kreditne pozajmice uzimali u stranim
valutama iji je kurs porastao u odnosu na domau. Drugo, rizik
da ove valutne razlike znae da se sredstva lokalnih filijala
zapadnoevropskih banaka smanjuju u odnosu na njihove
obaveze, to bukvalno jede njihov kapital. Tree, rizik od
masovnog povlaenja deponovanih sredstava iz lokalnih filijala
od banaka majki (zapadnoevropskih banaka koje su vlasnici
filijala u Centralnoj i Istonoj Evropi), ili nelikvidnost tih filijala. U
svakoj od navedenih situacija matine banke iz zapadne Evrope
morae da interveniu sa sopstvenim svjeim kapitalom
(likvidnou).
U takvom bankarskom okruenju traioci kredita e cijeniti
potrebu za kreditom i sagledavati sopstvene mogunosti
vraanja kredita o roku dospijea ime se kvantifikuje tranja
kredita na kratki i dugi rok. S obzirom na mogunosti ugovaranja
varijabilne i fiksne kamatne stope traioci kredita morae veu
panju posvetiti onim odredbama ugovora o kreditu s

varijabilnom kamatnom stopom koji definiu uslove i kriterijume

za promjenu kamatne stope, koji mogu biti vladajua kamatna
stopa na tritu kapitala u momentu obrauna kamata ili pak
vladajua stopa inflacije u momentu obrauna kamate. U prvom
sluaju se obino uzimaju referentne kamatne stope za
odreeno podruje, kao to su: LIBOR, PRIMA RATE,
EURIBOR, a zatim se ugovara kamatna stopa koja se dodaje na
tu izabranu referentnu kamatnu stopu. U drugom sluaju je
osnov za utvrivanje varijabilne kamatne stope stopa inflacije i
ugovara se kako se na bazi vladajue stope inflacije i realnog
dijela kamatne stope utvruje nominalna kamatna stopa. Pri
tome, za stopu inflacije obino se uzima stopa rasta potroakih
cijena u periodu za koji se vri obraun kamata.
60. Oblici kredita kontokorentni kredit i kreditna linija
Kontokorentni (overdraft) kredit je kratkoroni kredit po
tekuem raunu. Banka sa komitentom zakljuuje ugovor o
kontokorentnom kreditu na osnovu kreditnog boniteta komitenta.
Tim ugovorom se utvruje da e komitent cjelokupno svoje
poslovanje obavljati preko tekueg rauna, to znai da e se
sve naplate potraivanja i isplate obaveza komitenta odvijati
preko njegovog tekueg rauna. Utvruje se visina dugovnog
salda tekueg rauna (to u stvari predstavlja kontokorentni
kredit), zatim, rok kontokorentnog kredita (rok eliminisanja

dugovnog salda na tekuem raunu), stopa aktivne kamate

(obraunava se na dugovni saldo tekueg rauna), stopa
pasivne kamate (obraunava se na potrani saldo tekueg
rauna), itd. On je formalno bez pokria, ali u sutini je sa
pokriem jer svaki priliv novanih sredstava na tekui raun
klijenta predstavlja otplatu kredita.
Prednosti poslovanja preduzea preko tekueg rauna uz
koritenje kontokorentnog kredita su viestruke:
prvo, preduzee je lieno potrebe da se obraa banci za
kratkoroni kredit kada je njegov priliv gotovine manji od
odliva gotovine do visine kontokorentnog kredita;
drugo, preduzee ne mora da dri likvidnu rezervu ili je dri
u mnogo manjem iznosu, to smanjuje suprotnost izmeu
likvidnosti i rentabilnosti;
tree, zahvaljujui pasivnoj kamati banke obraunate na
potrani saldo tekueg rauna svaki iznos na tekuem
raunu je automatski ukamaen, to poveava rentabilnost.
Preduzea u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini posluju
preko iro rauna, a ne tekuih rauna. iro raun, za razliku od
tekueg, ne moe imati potrani saldo, tako da su naa
preduzea uskraena za prednosti koje omoguava
kontokorentni kredit.

Kredit po kreditnoj liniji je kratkoroni kredit bez pokria,

odobren na osnovu kreditnog boniteta klijenta banke. Klijent
banke zakljuuje okvirni kredit za finansiranje povremenih
obrtnih sredstava u datom razdoblju, koji ne moe da bude dui
od 12 mjeseci. Klijent povlai novana sredstva od banke po
tom ugovoru povremeno, u ratama koje nisu unaprijed utvrene,
zavisno od njegovih potreba za likvidnim sredstvima. Limit
ugovorenog okvirnog kredita ne moe se prekoraiti, ali se ne
mora u potpunosti ni iskoristiti, s tim to se iskoriteni kredit u
ugovorenom roku mora vratiti.
Prednosti kredita po kreditnoj liniji:
prvo, odjednom se obezbjeuje kratkoroni kredit za due
vremensko razdoblje;
drugo, kredit se povlai od banke onog momenta kada je
priliv gotovine manji od odliva gotovine, ime se smanjuju
trokovi finansiranja, to ne bi bio sluaj kada bi se kredit
odjednom povukao iz banke.
61. Oblici kredita revolving i lombardni kredit
Revolving kredit je kratkoroni kredit koji se pri dospijeu
roka za povraaj ne otplauje ve se obnavlja ugovor za njegovo
dalje koritenje. To je neosigurani kredit koji se daje na bazi

kreditnog boniteta korisnika kredita. Raspoloivost i koritenje

kredita garantuje banka. Poto se automatski (nakon jedne
godine) obnavlja, on zapravo postaje srednjoroni izvor
finansiranja. Trokove finansiranja revolving kredita ine:
redovne kamate koje dunik plaa za iskoriteni dio kredita (koje
su neto vie od kamata na kratkorone kredite) i posebna
provizija od oko 0,5% na prosjeni saldo neiskoritenog kredita.
Lombardni kredit je kratkoroni kredit koji se daje na
osnovu zaloga dragocjenosti, zaliha i HOV koje su u posjedu
korisnika, kredita a kotiraju se na tritu novca, odnosno tritu
kapitala. Kada se odobrava lombardni zajam, on se odobrava
ispod trine vrijednosti zaloga, bilo da su to HOV ili roba,
obino 60% - 80% od tog iznosa. Ugovorom o zaloenom
kreditu, korisnik kredita se obavezuje da zalog dopuni novim
HOV, odnosno novom robom ako prije vraanja zaloenog
kredita padne trina vrijednost zaloenih HOV, odnosno
zaloene robe, a kreditor se ovlauje da zalog proda ako
dunik ne vrati kredit i time naplati kredit. Sve dok su HOV i roba
u zalogu, preduzee ih ne moe prodati, a ako njihova trina
vrijednost znatnije poraste u toku zaloga, preduzee proputa da
ostvari zaradu, budui da se zalog ne moe prodati. Lombardni
kredit bez obzira na visinu kamatne stope, za preduzee je
esto nepovoljan jer smanjuje finansijsku elastinost. Za razliku

od toga, za banku je veoma povoljan jer je na kratak rok, a uz to

je i pokriven.
62. Oblici kredita akceptni, rambursni i avalni kredit
Akceptni kredit sutina ovog kredita je u tome da
komitent banke (trasant) izdaje mjenicu, banka akceptira
mjenicu kao glavni dunik (trasat) obavezujui se time da e ona
iskupiti mjenicu ako sam trasant to ne uini iz ma kog razloga.
Time se samo poveava bonitet i kvalitet akceptirane mjenice.
Trasant (banin komitent) moe akceptiranu mjenicu eskontovati
u drugoj banci i time doi do gotovine ili njome moe putem
indosiranja platiti svoju obavezu.
Rambursni kredit jeste kratkoroni akceptni kredit koji se
koristi za plaanje uvezene robe iz prekomorskih zemalja. Moe
da bude indirektan i direktan.
Indirektan rambursni kredit je ako akceptiranje mjenice ne
vri banka uvoznika, ve neka trea banka, koja je esto i iz
tree zemlje, rambursna banka. Kod indirektnog rambursa
javljaju se sledei uesnici: kupac uvoznik, banka uvoznika,
rambursna banka, banka izvoznika i prodavac izvoznik. Kupac i
prodavac najprije zakljuuju ugovor o kupoprodaji u kome se
utvruje da e se plaanje izvriti mjenicom akceptiranom od
rambursne banke. Potom kupac daje nalog svojoj banci da na

teret njegovog rauna doznai sredstva rambursnoj banci, koja

e akceptirati mjenicu kojom se plaa uvoz. Banka uvoznika
zakljuuje ugovor s rambursnom bankom na osnovu koga
rambursna banka akceptira mjenicu vuenu na nju i akceptiranu
mjenicu dostavlja banci izvoznika sa nalogom da je urui
prodavcu (izvozniku) kada od njega primi dokumenta o otpremi
robe (uvjerenje o porijeklu robe, fakturu i sl.) koja se prenose na
rambursnu banku. Nakon prijema naloga banka izvoznika
izvjetava prodavca (izvoznika) da e mu po prijemu
dokumenata o otpremi robe predati akceptiranu mjenicu od
rambursne banke. Prijemom dokumenata o otpremi robe banka
izvoznika izdaje prodavcu (izvozniku) akceptiranu mjenicu od
rambursne banke, koju on moe eskontovati , prodati ili naplatiti
od rambursne banke o roku dospijea, a dokumenta o otpremi
robe banka izvoznika dostavlja rambursnoj banci. Rambursna
banka e dokumenta o otpremi robe zadrati kod sebe ako do
tada nije primila pokrie od banke uvoznika za akcept, a ako je
primila pokrie ili kad primi pokrie, dokumenta dostavlja banci
uvoznika. Banka uvoznika predaje dokumenta o otpremi robe
kupcu (uvozniku) sa kojima on vri preuzimanje robe od
brodara.
Kod direktnog rambursa banka uvoznika je istovremeno i
rambursna banka. Posmatrano sa stanovita obaveze

rambursne banke i banke izvoznika prema prodavcu (izvozniku)

razlikujemo tri vrste rambrusa:
1. opozivi nepotvreni ramburs rambursna banka se nije
obavezala da e akceptirati mjenicu;
2. neopozivi nepotvreni rambrus rambrusna banka se
obavezuje da e akceptirati mjenicu, ali se banka izvoznika
ne obavezuje da e akceptiranu mjenicu eskontovati;
3. neopozivi potvreni rambrus rambrusna banka se
obavezuje da e akceptirati mjenicu, a banka izvoznika se
obavezuje da e akceptiranu mjenicu eskontovati.
Avalni (garancijski) kredit je poseban kratkoroni kredit
koji banka obezbjeuje svom klijentu davanjem avala na
njegove mjenine obaveze da on, u stvari, odloi plaanje svojih
obaveza do dospijea mjenice za naplatu. Dakle, banka avalom
preuzima bezuslovno, neopozivo jemstvo da e ona isplatiti
avaliranu mjenicu ako to ne uini njen klijent. Da bi banka dala
aval, ona ispituje kreditni bonitet svog klijenta i ukoliko je kreditni
bonitet prihvatljiv, banka odreuje limit do koga e nivoa avalirati
mjenice svog klijenta.
63. Oblici kredita vinkulacioni, hipotekarni i investicioni
kredit

Vinkulacioni kredit je davanje avansa kupcu za plaanje

robe koja od prodavca putuje kupcu. On se oslanja na tovarni
list u suvozemnom prometu. Banka ili njena poslovna jedinica
plaa kupljenu robu na osnovu fakture i duplikata tovarnog lista,
u kome se banka pojavljuje kao poiljalac, iz avansa. Na osnovu
duplikata tovarnog lista banka stie pravo fiducijarne svojine nad
robom. Kupac plaa banci vrijednost kupljene robe, a banka mu
uruuje fakturu i duplikat tovarnog lista. S duplikatom tovarnog
lista kupac preuzima robu od eljeznice.
Hipotekarni kredit je dugoroni kredit koji se daje na
osnovu zaloga (hipoteke) na nepokretnu imovinu (zemljite,
kue, stanovi). Banka odobrava dugoroni kredit klijentu na
osnovu trine vrijednosti njegove nepokretne imovine na koju
se stavlja hipoteka, pri emu je, dugoroni kredit manji od trine
vrijednosti nepokretne imovine. Hipoteka se upisuje u zemljine
knjige, to znai da se ne moe otuiti sve dok se dugoroni
kredit ne vrati banci i tada banka, skida hipoteku. S obzirom na
nain vraanja, postoje dvije vrste hipotekarnog kredita:
1. hipotekarni kredit koji se vraa odjednom po isteku roka
hipoteke i uz plaanje kamate u ugovorenim rokovima
(polugodinje ili godinje) do dospijea roka za naplatu
glavnice hipotekarnog kredita;

2. hipotekarni kredit koji se vraa putem anuiteta

(polugodinjih ili godinjih) koji sadri dio otplate glavnice i
dospjelu kamatu.
Investicioni kredit je dugoroni kredit za finansiranje
ulaganja u stalnu imovinu i trajna obrtna sredstva. Odobrava se
na osnovu investicionog projekta kojim se dokazuje trina
valjanost, rentabilnost i likvidnost projekta uz iskazivanje
ukupnog obima ulaganja i strukture izvora finansiranja
(sopstveni izvori, dugoroni krediti i eventualno drugi izvori).
Banka ispituje valjanost investicionog projekta sama ili to
povjerava specijalizovanim organizacijama. Ako je investicioni
projekat prihvatljiv, ispituje se i kreditni bonitet investitora i ako je
prihvatljiv i kreditni bonitet investitora, banka odobrava
dugoroni investicioni kredit. U toku izvoenja investicija po
investicionom projektu kamata se ne plaa, iako je banka
obraunava. To je tzv. interkalarna kamata koja poveava
glavnicu odobrenog dugoronog kredita i nematerijalna
(osnivaka) ulaganja. Moe se ugovoriti i odloeni rok plaanja
poslije zavretka izgradnje (ulaganja) po investicionom projektu
od npr. dvije do tri godine (grejs period). Otplata dogoronog
investicionog kredita vri se putem anuiteta, obino
polugodinjih. To je kredit s pokriem (npr. garancija druge

banke, zalaganje objekta koji se gradi...), mada moe da bude i

bez pokria.
64. Cijena kredita
Na cijenu kredita, po pravilu utie: odnos ponude i tranje
novanih sredstava, visina stope inflacije i veliina rizika. Cijena
kredita je zapravo kamatna stopa, pri emu razlikujemo:
nominalnu, stvarnu, realno pozitivnu, realno negativnu, relativnu
i konformnu kamatnu stopu.
Nominalna kamatna stopa je ugovorena kamatna stopa,
tj. kamatna stopa po kojoj se vri obraun kamata. Moe da
bude fiksna i varijabilna. Fiksna nominalna kamatna stopa je
upisana u ugovoru o kreditu i po njoj se vri obraun kamata sve
do konane otplate kredita. Varijabilna kamatna stopa se mijenja
u toku otplate kredita.
Pri tom mogu da se ugovore dva osnova za utvrivanje visine
varijabilne kamatne stope:
1. vladajua kamatna stopa na tritu kapitala u momentu
obrauna kamate u ugovoru o kreditu, po pravilu, blie se
odreuje koje je to trite kapitala i za koje dunike je
relevantna kamatna stopa koja se uzima za varijabilnu
kamatnu stopu. Tako npr. u nekim zapadnim zemljama ili
kod meunarodnih kredita, varijabilna kamatna stopa se

vezuje za Libor (kamatne stope koje meusobno

zaraunavaju londonske banke) ili Prime Rate (kamatne
stope koje amerike banke zaraunavaju svojim najboljim
dunicima).
2. vladajua stopa inflacije u momentu obrauna kamate
ugovorom o kreditu fiksira se realni dio kamate, tj. dio
kamate iznad stope inflacije ugovara se kako se utvruje
vladajua stopa inflacije, i kako se na bazi vladajue stope
inflacije i realnog dijela kamatne stope utvruje nominalna
kamatna stopa. Za stopu inflacije obino se uzima stopa
rasta cijena na malo u periodu za koji se vri obraun
kamate, a uveanje stope inflacije za realni dio kamate
moe da se vri ili dodavanjem ugovorenog realnog dijela
kamatne stope na stopu inflacije, ili revalorizacijom
ugovorenog realnog dijela kamatne stope sa stopom
inflacije plus stopa inflacije. Prvi nain se primjenjuje kada
je stopa inflacije relativno niska, kada se mjeri
jednocifrenim brojem. Drugi nain se primjenjuje kada je
stopa inflacije visoka, kada se izraava viecifrenim brojem.
Postupak je takav da se realni dio kamatne stope
revalorizuje, a zatim se revalorizovanom dijelu dodaje stopa
inflacije.

Stvarna (efektivna) kamatna stopa je via od nominalne

kada se kamata obraunava i plaa anticipativno ili kada kreditor
zahtijeva da korisnik kredita kao uslov za dobijanje kredita oroi
odreenu sumu novca, ili kada od korisnika kredita zahtijeva da
do roka otplate na svom a vista raunu uvijek dri odreenu
sumu novca, ili pak kada se za obraun kamata u toku godine
primjenjuje relativna kamatna stopa. Takoe, naplata trokova
obrade kreditnog zahtjeva poveava stvarnu, odnosno efektivnu
kamatnu stopu traioca kredita.
Realno pozitivna kamatna stopa javlja se kada je
nominalna, odnosno stvarna stopa via od stope inflacije.
Realno negativna kamatna stopa se javlja kada je
nominalna, odnosno stvarna kamatna stopa nia od stope
inflacije.
Relativna kamatna stopa je proporcionalni dio godinje
kamatne stope za obraunski period kamata u toku godine.
Relativna kamatna stopa za obraun kamate u toku godine
primjenjuje se kada je godinja kamatna stopa relativno niska.
Pri tome, njena primjena u toku godine dovodi do toga da
stvarna godinja kamatna stopa bude neto via od nominalne.
Konformna kamatna stopa je godinja kamatna stopa
diskontovana na obraunski period u toku godine. Primjena

konformne kamatne stope obezbjeuje da se pri obraunu

kamate u toku godine godinja kamatna stopa ne poveava, to
znai da je stvarna kamatna stopa jednaka nominalnoj. Zbog
toga se konformna kamatna stopa primjenjuje kada je godinja
kamatna stopa visoka.

65. Specifini oblici finansiranja

Specifini oblici finansiranja su : finansiranje iz spontanih
(autonomnih izvora), finansiranje iz faktoringa, finansiranje iz
forfetinga, finansiranje iz lizinga i franizing aranman.
(Objanjeni su u narednim pitanjima)
66. Finansiranje iz spontanih (autonomnih) izvora
Spontani, esto se zovu i autonomni, izvori finansiranja formiraju
se po osnovu obaveza iz poslovnih odnosa sa dobavljaima, iz
obaveza prema radnicima i fiskusu i ostalih obaveza.Prema
tome, spontani izvori finasiranja su obaveze:

Prema dobavljaima
Za primljene avanse od kupaca
Za obraunate a neplaene kamate
Za obraunatu a neplaenu dividendu i obraunatu a
neplaenu naknadu za ulog vlasnika kapitala

 Za neisplaene neto zarade radnicima

Za obustavljene a nedoznaene zarade po sudskim i
administrativnim zabranama
Za poreze i doprinose iz zarada
Za obracunate a neplaene premije osiguranja
Za porez na dodatu vrijednost
Za porez na dobitak
Za carine, takse i druge dabine
Karakteristika svih ovih spomenutih spontanih izvora finansiranja
je u tome to su oni raspoloivi u kratkom, strogo utvrenom
roku i u tom roku su besplatni.Pri tome, rokovi dospijea se
utvruju:
Za obaveze prema dobavljaima i za obaveze za avanse
kupaca, kupoprodajnim ugovorima sa dobavljaima,
odnosno kupcima.
Za obaveze po kamatama, ugovorom o kreditu, odnosno
ugovorom o emisiji obveznica.
Za obaveze po dividendi i po naknadi za uloge statutom
preduzea.
Za obaveze po osnovu neto zarada kolektivnim ugovorom
ili internim aktom preduzea.

 Za obaveze po osnovu premija osiguranja ugovorom o

osiguranju, a za sve ostale. obaveze, u principu, rok
dospijea odreen je zakonskim propisima.
Budui da su spontani izvori besplatni u toku raspoloivosti, za
preduzee je od posebne vanosti da rokovi raspoloivosti budu
to dui, naroito kod obaveza prema dobavljaima.to su
rokovi raspoloivosti izvora dui, preduzee e manje koristiti
kredit i time smanjiti trokove finasiranja. Ako se pomenute
obaveze ne plate u roku dospijea, preduzee ne samo to je
time postalo nelikvidno, ve se tada na dospjele neisplaene
obaveze plaa zatezna kamata, ija je stopa uvijek vea od
stope redovne kamate, to izaziva osjetno poveanje trokova
finansiranja.Zatezna kamata se, u principu, jedino ne plaa za
kanjenje isplate neto zarada i dividendi, ali ako se uredno ne
isplauje yarada i dividenda, po pravilu dolazi do konflikta sa
radnicima, odnosno akcionarima, to moe imati dalekosene
negativne posljedice za preduzee. Visina stope zatezne kamate
utvruje se ugovorom ili zakonskim propisima.
Zbog svega navedenog preduzee mora da nastoji da se
ugovore to dui rokovi za plaanje, a potom da strogo vodi
rauna da se sve pomenute obaveze plate na dan dospijea
kako zbog odravanja likvidnosti i time izbjegavanja svih
negatvnih posljedica koje proistiu iz nelikvidnosti po ugled pa i

opstanak preduzea, tako i zbog izbjegavanja poveanja

trokova finasiranja po osnovu zateznih kamata i izbjegavanja
konflikta sa radnicima i akcionarima.
67. Finansiranje iz faktoringa
Faktoring potie od engleske rijei factor koja ima vie znaenja:
agent, komisionar, posrednik. Tvrdi se da se ugovor o faktoringu
razvio u 19. Vijeku u Americi.Naime, tada su engleski izvoznici
prodavali robu u Americi preko agenata na bazi komisionog
posla.Tako su agenti postali faktorinzi, odnosno specijalizovane
organizacije za faktoring poslove koje su kasnije prihvatile i neke
banke. U evrposkim zemljama faktoring se poeo razvijati
ezdesetih godina ovog vijeka, pri emu je godinji rast faktoring
poslova 15 do 20 %. Danas je u zapadnom svijetu razvijena
veoma iroka mrea faktoring firmi koje se esto povezuju u
multinacionalne kompanije za faktoring ukljuujui u sebe
banke, osiguravajua drutva i druge finasijke organizacije.
Faktoriranje je prodaja (cesija) kratkoronih potraivanja od
kupaca faktoru ili faktoring firmi.U poslovnoj praksi faktoring
omoguava rjeavanje finasijskih problema i problema prodaje.
Sutina faktoringa svodi se na to da preduzee proda svoja
kratkorona potraivanja odmah nakon fakturisanja u cijelosti ili

dijelimino faktoring firmi i nakon toga moe odmah ili naknadno

dobiti potrebnu gotovinu.
Faktoring firma uz naknadu ( proviziju od 1 d 3% ) otkupljuje
potraivanja prije isteka roka plaanja, preuzima poslove
naplate, opominjanja, knjigovodstvene poslove i poslove rizika
naplate potraivanja. Prednosti faktoriranja potraivanja za
preduzee su to se time:
a) Ubrzava priliv novca i olakava likvidnost
b) Smanjuju trokovi naplate potraivanja
c) Prenosi rizik na faktoring firmu
Prodajom potraivanja prije roka naplate oslobaa se gotovina
vezana u potraivanjima koja se moe upotrjebiti za finansiranje
drugih poslovnih aktivnosti u preduzeu.Time se smanjuje
prosjeno stanje kratkoronih potraivanja, njihov broj dana
vezivanja, to poveava koeficijent obrtaja potraivanja od
kupaca i pozitivno djeluje na rentabilnost u likvidnost preduzea.
Najvei nedostatak faktoriranja je to je to skup nain
finasiranja. Obino se preduzea odluuju na ovaj vid
finansiranja kada:
a) Ne mogu na drugi nacin obezbjediti potrebnu gotovinu
b) Prodaju robu na kredit
c) Treba da naplate izvezenu robu

Preduzea , bilo mala, srednja ili velika, u svijetu savremenih

finansija sve vie koriste faktoring kao nain zadovoljavanja
svojih novanih potreba nastalih kao posljedica poveanja
prodaje i po tom osnovu poveanja salda na raun
Potraivanje od kupca. Od 1984. do 1995, godisnji promet u
faktoring fimrmama u Velikoj Britaniji je porastao sa 4,4 na 30,4
milijarde funti. U toj zemlji inae postoji 46 firmi koje se bave
pruanjem faktoring usluga sa oko 15.000 klijenata iji se
pojedinani promet kree od 50.000 do 15 miliona funti.
Ugovorom o faktoringu moe se ugovoriti da faktoring firma
prihvata:
Cesiju potraivanja svog komitenta na faktoring firmu, pri
emu faktoring firma isplauje cedirana potraivanja
komitentu uz diskont.
Naplatu potraivanja komitenta u svoje ime i za njegov
raun uz odobrenje kredita komitentu
Ispitivanje kreditnog boniteta kupaca komitenta.
Marketnig istraivanja za rain komitenta
Voenje knjigovodstva komitenta
Ugovori su u prncipu dugoroni (do 10 godina, na primjer), pri
emu faktoring organizacija u principu ne prihvata male ugovore
jer jos samo veliki ugovori omoguuju da njene naknade za

uinjene usluge budu relativno niske i time kurentne u odnosu

na druge faktoring firme.
Vrste faktoringa
Otvoreni faktoring.Postoje dvije vrste otvorengo faktoringa.
Prva vrsta se sastoji u tome da komitent faktoring firme cedira
na nju svoja potraivanja, o emu obavjestava kupca da je
cesija izvrena i da je obavezan svoje obaveze platiti faktoring
firmi. Time faktoring firma postaje povjerilac kupca njenog
komitenta preuzimajui na sebe sve rizike npalate cediranog
potraivanja.Za sedirana potraivanja faktoring firma plaa
odmah svom klijentu knjigovodstvenu vrijednost cediranih
potraivanja uz odbitak eskontne kamate, trokova i provizije.
Visina ovih odbitaka uglavnom zavisi od kreditnog boniteta
kupca i od obima prometa koji klijent ostvaruje preko faktoring
firme. Tako klijent faktoring firme dolazi do gotovine praktino
putem prodaje svog potraivanja. Meutim, iako klijent ima
dugoroan globalni ugovor sa faktoring firmom, faktoring firma
prihvata cediranje sa onih potraivanja kod kojih nije u pitanju
dobar kreditni bonitet dunika i za koje postoje nepobitni
dokumentovani dokazi da se sa pravne take gledita ta
potraivanja mogu osporiti.
Drugi vid otvorenog faktoringa sastoji se u tome da komitent
cedira svoja potraivanja na faktoring firmu samo radi naplate,

to znai da ona vri naplatu u svoje ime a za rain komitenta i,

naravno, naplaujui za to od komitenta proviziju za svoju
uslugu. Pri tome faktoring firma na temelju cediranih
potraivanja daje klijentu kratkoroni kredit uz odgovarajuu
kamatu. Visina tog kredita je uvjek nia od cediranih potraivanja
i kree se od 75 % - 85% od cediranih potraivanja. Fakoring
firma naplaena cedirana potraivanja umanjuje za dati kredit,
kamatu na kredit i za proviziju i klijentu doznauje razliku. Klijent
je time praktino dobio gotovinu po osnovu kredita uz zalog
potraivanja.
Zatvoreni ili skriveni faktoring. Sutina zatvorenog ili
skrivenog faktoringa je u slijedeem: izvoznik prodaje robu
faktoring firmi ta gotovinu koju faktoring firma isplauje iz
sredstava banke namjenjenih za kreditiranje izvoza, tako da se
banka javlja u svojstvu skrivenog principala, preko istog
izvoznika roba se preprodaje inozemnom kupcu na kredit, pri
emu izvoznik vri prodaju u ime a za raun faktoring firme.
Faktoring firma naplauje izvezenu robu od inostranog kupca i
vraa kredit banci. Pri tome faktoring firma ostvaruje razliku u
cijeni.
Pravi faktoring i kvazifaktoring. Kod pravog faktoringa vre se
kumulativno sve funkcije otvorenog faktoringa (obje varijante),

zatvorenog faktoringa i vrenje usluga, a kod kvazi-faktoringa

vri se samo jedna ili dvije od ovih funkcija.
Usluge faktoring firme
U bilo kome preduzeu i u bilo kome vremenu potraivanja od
kupca dio su godinjeg prometa (realizacije) koji moe biti
nenaplaen i da se vodi na tom raunu.Na primer, preduzee sa
godinjim prometom (realizacijom) od pet miliona moe
potraivanja od kupca u iznosu od milion ili 20 %.Ovako veliko

potrivanje objektvino moe stvoriti problem likvidnosti

preduzea koje, inae, dobro posluje.U tom sluaju, faktoring
firma isplauje klijentu do 80 % vrijednosti fakture.Preostalih 20
% faktoring firma isplauje klijentu kada se faktura naplati od
kupca.Naravno, za unaprijed isplaen iznos novca zaraunae

naknadu i kamatu.Trokovi obino varijaju od klijenta do klijenta

u zavisnosti od obima prodaje, vrste djelatnosti i prosjene
vrijednosti fakture.Pokazaemo faze tipine faktoring
transakcije.

U prvoj fazi roba se isporuuje kupcu kome se alje i faktura. U

drugoj fazi prodavac prodaje faktroing kompaniji pravo na
fakturisani iznos za, recimo, 80 % nominalne vrijednosti. U treoj
fazi, nekoliko nedelja kasnije, kupac plaa faktruru faktoring
kompaniji.Na kraju faktoring firma prenosi preostalih 20 %
prodavcu, naravno umanjenih za kamatu i naknade.Faktoring
firme veoma esto odbijaju klijente kao neodgovarajue za
njihove usluge. Pri tome one trae iste i nezaloene dugove
tako da bi mogle biti relativno sigurne da e plaanje fakture
zaista biti izvreno.Takoe ele da budu upoznate sa
poslovanjem kupaca i da budu zadovoljne kompetentnou
njihovog menamenta, to obezbeuju na bazi relevantnih
informacija bonitetu klijenata i njihovih kupaca.Meutim, slabosti
faktoringa su trokovi i njegova nedostupnost kompanijama sa
mnogo transakcija male vrijednosti.
Voenje evidencije o kupcima

Faktoring firme, uz naknadu, preuzimaju i poslove evidentiranja

prodaje na kredit, provjere kreditnog boniteta kupca, dostave
faktura, naplatu zakanjelih plaanja i osiguravanja da e dug
biti plaen.Faktoring kompanije su iskusne profesionalne firme
za naplatu dugova koje znaju sve trikove u trgovini i zbog toga
obino mogu efikasnije izvriti trgovinu.
Osiguranje kredita
Treba razlikovati faktoring bez obaveze i sa obavezom regresa.
Bez obaveze regresa: Veina faktoring aranmana se pravi bez
obaveze regresa, to znai da faktoring firma prihvata rizik
neplaanja od kupca.Za prihvatanje ovog rizika faktoring firma
firma nee traiti samo veu naknadu, ve i kontrolu nad
procjenom kreditne sposobnosti prilikom odobravanja kredita i
ostalim aspektima upravljanja dunicima (kupcima), kako bi
smanjili rizik naplate.Kontigent potraivanja, u ovom sluaju
zbog iskljuenog rizika faktoring firme u naplati potraivanja, ne
pripada klijentu ve faktoring firmi.
Obaveza regresa: Neki klijenti preferiraju faktoring sa regresom
gdje zadrzavaju rizik neplaanja duga, ali zato nastavljaju da
odravaju vezu sa svojim kupcima u procesu naplate duga,
ponekad uz prisilnu intervenciju faktoring firme. U tom sluaju
dunik (kupac) obino ne zna da je faktoring firma konani

primalac plaenog duga poto prodavac-klijent nastavlja sa

naplatom duga djelujui kao agent faktoring firme. U ovom
sluaju, kontigent potraivanja ostaje kod klijenta.
Prodaja faktura uz diskont: Prodaja faktura uz diskont je
tipina povjerena usluga sa regresom, u kojoj se odvojene
(obino nekoliko odabranih) fakture zalau u finansijskoj kui, a
za uzvrat finansijska kua odmah isplauje do 80 % nominalne
vrijednosti faktura. Kompanija prodavac garantuje da e
finansijskoj kui platiti fakturni iznos i odgovorna je za naplatu
potraivanja. Kupci uopte ne znaju da je faktura prodata uz
diskont. Bez obzira na to da li je kupac platio ili nije, firma
prodavac je obavezna da finansijskoj kui prenese ukupni
faktoring iznos, da bi joj nakon toga ona vratila preostalih 20 %
umanjenih za naknadu i kamate. Razlika izmeu prodaje faktura
uz diskont i faktoringa je u tome to se prodaja faktura uz
diskont koristi samo za mali broj faktura i to je ona, obino, sa
obavezom regresa od kompanije prodavca.Potraivanja od
kupca esto prodaju mala i srednja preduzea kojima se ne
isplati zapoljavanje novih radnika i angaovanje posebnog
odeljenja za naplatu potraivanja. S tim u vezi troak faktoriranja
potraivanja zavisi od:

Strukture prodaje: obim poslova u odnosu na broj faktora i

u odnosu na broj klijenata

 Obima prodaje: obim poslova realizovan u zemlji faktora ili

u inostranstvu ili ukupan obim prodaja
Uslova prodaje: u gotovu ili uz eskont i ostali uslovi
Osnovne usluge: plaanje ili ne, sa garancijom kreditnog
rizika.
68. Finansiranje iz forfetinga
Forfeting, kao oblik finansiranja, javlja se kod krupnih
pojedinanih poslova o isporuci opreme, izgradnje objekata po
sistemu klju u ruke ili izvoenja investicionih radova sa
odloenim rokovima plaanja od pola godine do nekoliko godina.
Dakle, sa stanovnitva prodavca-proizvoaa radi se o prodaji
njegovih proizvoda, odnosno usluga investitoru na bazi
komercijalnog, odnosno robnog kredita. Ako prodavac
-proizvoa nema sopstvenih sredstava da finansira komercijalni
kredit, on zakljuuje ugovor s bankom o forfetingu. Sutina tog
ugovora je u sljedeem:
Prodavac-proizvoa cedira na banku svoja potraivanja od
investitora (kupca) uz prenos i instrumenata za naplatu tih
potraivanja o rokovima dospijea koje je ugovorio sa
kupcem (mjenica, dokumentarni akreditiv, garancija treeg
lica, na primjer).

 Banka prihvata cesiju potraivanja i isplauje nominalnu

vrijednost prenjetih potraivanja prodavcu (proizvoau) uz
odbitak eskontne kamate, provizije i svojih trokova vezanih
za taj posao, pri emu se banka obavezuje da e ona
snositi rizik naplate cediranih potraivanja, odnosno da
nee traiti regres nenaplaenih potraivanja od
proizvoaa-prodavca.
Na opisani nain prodavac-proizvoa dolazi do gotovine;
praktino on je prodao svoj komercijalni kredit banci i budui da
mu je banka isplatila prenjeta potraivanja u gotovu, sada banka
kreditira kupca investitora, naplauje cedirana potraivanja o
rokovima dospijea uz pomo prenesnih instrumenata plaanja i
time, ustvari, vraa datu gotovinu prodavcu-proizvoau, a
budui da su cedirana potraivanja vea od date gotovine za
iznos eskontne kamate, provizija i trokova, banka ostvaruje
prihod u visini razlike izmeu cediranih potraivanja i date
gotovine. Zakljuivanje ugovora o forfetingu najee se
praktikuje kod izvoznih poslova izvoz opreme, izgradnja
objekata i izvoenje investicionih radova ali to nikako ne znai
da se taj sistem finansiranja ne moe primjeniti i kod istih takvih
poslova u zemlji. Prodavcu proizvoau forfeting obezbjeuje
da moe kupcu ponuditi povoljnije rokove plaanja, to mu daje
veu ansu da ugovori posao, a kupcu (investitioru) obezbjeuje

se kredit za finansiranje njegovih investicionih ulaganja. Da li e

banka prihvatiti ugovor o forfetingu ili ne, u najveoj mjeri zavisi
od kreditne sposobnosti kupca (investitora), koju banka seriozno
ispituje i budui da se radi o dugoronom poslu, za banku je
takav posao dosta rizian. Zbog toga ona ispituje i procjenjuje i
nekomercijalne rizike kod svih poslova. I upravo zbog relativno
visokog rizika eskontna stopa je visoka. S druge strane, na
konanu odluku o prihvatanju ugovora o forfetingu utie i stepen
sigurnosti instrumenata za obezbjeenje plaanja.Iz svih tih
razloga prodavac proizvoa ne bi smio da zakljui ugovor o
poslu pa da potom ide u banku da zakljui ugovor o forfetingu.
Iz navedenog je jasno da postoje i izvjesne slinosti ali i razlike
izmeu forfetinga i faktoringa. Slinosti su u tome to prodavac
dolazi do gotovine ne ekajui naplatu potraivanja, a razlike su:
to forfeting poslove uvjek rade banke, dok faktoring
poslove najveim dijelom rade faktoring firme, a banke
manjim dijelom.
to kod forfeting poslova banka preuzima rizik naplate
potraivanja dok kod faktoring poslova faktoring firma,
vidjeli smo, ne mora uvijek na sebe preuzeti rizik.
to se forfeting ugovor zakljuuje uvijek o svakim
pojedinanom poslu (potraivanju), dok se kod faktoring
poslova moe ugovoriti tzv. globalna cesija to znai da

se sva potraivanja od kupca koja su nastala i koja e

nastati cediraju na faktoring firmu po unaprijed zakljuenom
ugovoru o globalnoj cesiji
to se kod faktoring poslova uvijek radi o kratkoronim
potraivanjima, potraivanjima sa uobiajenim rokovima
naplate koji u principu ne prelaze est mjeseci, a po pravilu,
mnogo su krai, ak ponekad i ispod mjesec dana, dok su
kod forfetinga potraivanja uvijek dugorona, sa rokom
naplate, u principu, od nekoliko godina.
Najzad, kod faktoring poslova kamatna stopa je uvjek nia,
njen osnov je vladajua kamatna stopa na tritu novca jer
su rizici manji, dok je kod forfeting poslova kamatna stopa
via, njen osnov je vladajua kamatna stopa na tritu
kapitala jer su rizici vei.
69. Finansiranje iz lizinga
Rije lizing potie od engleske rijei to lease koja znai zakup.
U poslovnom smislu zaista se radi o davanju opreme u zakup,
ali lizing aranman esto ne obuhvata samo davanje opreme u
zakup ve i:
Obuku kadrova korisnika lizinga za rukovanje opremom
Prenoenje na korisnika lizinga njanja i iskustva (KNOWHOW) iz oblasti tehnike, tehnologije i tehnike

dokumentacije koja je vezana za opremu koja predstavlja

predmet u govora o lizingu
Servisiranje, odravanje i zamjena dotrajalih dijelova
opreme koja je predmet ugovora o lizingu.
Lizing poslovi su se poeli razvijati poetkom XX vijeka u
Sjedinjenim Amrikim Dravama, a kasnije su prihvaeni u
Evropi i Japanu. Lizing posao moe se zakljuiti direktno izmeu
proizvoaa opreme i korisnika opreme ili izmeu
specijalizovane firme za lizing poslove i korisnika opreme,
odnosno lizinga. U ovom drugom sluaju esto se takav lizing
aranman naziva finansijski lizing. Samim ugovorom o lizingu
utvruje se rok zakupa, koji je uvijek viegodinji, ali se vrlo
esto ugovaraju i opcije: opcija za produenje roka lizinga,
odnosno obnavljanje ugovora o lizingu poslije isteka prvobitno
ugovorenog roka ili opcija prava na otkup preme od korisnika
lizinga po isteku roka zakupa.
Zakup je slian kupovini na kredit po tome to vlasnik opreme
(zakupodavac) prenosi pravo korienja opreme na korisnika
(zakupca) koji mu za uzvrat plaa redovnu zakupninu u
ugovorenom vremenskom periodu. Osnovna razlika je u tome
to zakupac nikada ne postaje vlasnik, ve lizing kompanija
zadrava pravo vlasnitva. Najvee svjetske lizing kompanije su
Ford Financial Services, a na tritu Velike Britanije dominiraju

filijale klirnikih banaka, GE Capital i GMAC, iji je vlasnik

General Motors, a koje su sredinom devedesetih objavile da
vrijednost njihovih ugovorenih lizing poslova iznosi preko deset
milijardi funti godinje. S tim u vezi, finansijska filozofija lizinga
temelji se na spoznaji da je vlasnitvo luksuz i da je bitno
racionalno korienje sredstava u zakupu. Prema informacijama
finansijskih i lizing asocijacija u 1995. godini vrijednosti novih
lizinga ugovora je premaila deset milajrdi funti. Ova forma
finansiranja zajedno sa kupovinom na kredit (forma u kojoj
kupac postaje vlasnik nakon otplate poslednje rate kredita) ini u
prosjeku 30 % ukupnih fiksnih ulaganja u britanskim firmama,
odnosno 50 % kada se radi o malim firmama. Naredna ilustracija
pokazuje da tipina lizing transakcija obuhvata kompaniju koja
eli da koristi sredstvo i koja se obaraa finansijskoj kui koja
nabavlja sredstvo, te ga zatim iznamljuje zakupcu.
Cijena
zakupa,
odnosno
naknade
za zakup
obuhvata:

amortizaciju opreme, kamatu na sredstva data u zakup, trokove

servisiranja, odravanja i zamjene dotrajalih dijelova opreme,
trokove osiguranja opreme kod korisnika lizinga ako korisnik
opreme ne vri sam osiguranje i time plaa trokove osiguranja,
trokove prouzrokovane pripremanjem i zakljuivanjem ugovora
o lizingu, trokove obuke kadrova korisnika lizinga za rukovanje
opremom, a ako se korisniku lizinga prenose znanja i iskustva
(KNOW-HOW) iz oblasti tehnike i tehnologije, uz prenos
tehnike dokumentacije, naknada za te usluge se ugovara
posebno, takoe ugovorom o lizingu, ali ta naknada nije sastavni
dio cijene zakupa, vee je odvojena od te cijene i plaa se, po
pravilu, odjednom. Cijena zakupa se plaa u ratama, obino
polugodinje a rjee godinje, i to unaprijed. Davalac lizinga pri
utvrivanju cijene zakupa, po pravilu,kalkulie se amortizacijom,
tako da se data oprema u lizing amortizuje do isteka ugovora o
lizingu, to znatno podie cijenu zakupa, utoliko vie to je krai
rok ugovora o lizingu to je nepovoljno za korisnika lizinga, tim
prije to se u sluaju opcije otkupa opreme ne uzima neotpisana
vrijednost opreme u u momentu otkupa, ve se cijena otkupa
utvruje slobodnom pogodbom.Naravno pri tome obe strane
uzimaju u obzir vladajue trine cijene te opreme i preostali
vijek trajanja opreme koja se otkupljuje. Ugovorom o lizingu, po
pravilu, ugovara se da korisnik lizinga, ako ne otkupi opremu,
snosi trokove demontae opreme, trokove transporta i

osiguranja vraanja opreme davaocu lizinga nakon isteka roka

zakupa.
Za korisnika lizinga prednost je u slijedeem:
to korienjem lizinga ne mora angaovati spostvena
sredstva, odnosno, ne mora se dodatno dugorono zaduiti
radi finansiranja nabavljene opreme.
to putem lizinga moe razviti i usvojiti savremenu tehniku i
tehnologiju proizvodnje sopstvenog proizvoda, ime njegov
proizvod biva kurentniji na tritu, to obeava opstanak na
tritu a time i opstanak preduzea.
to se rizik zastarijevanja opreme usljed razvoja nauke,
tehnike i tehnologije prevaljuje na davaoca lizinga.
to se nabavkom opreme putem lizinga ne kvari struktura
kapitala (vertikalno pravilo finansiranja) i ne kvari
dugornona finansijska ravnotea (zlatno bilansno pravilo u
irem smislu).
Za korisnika lizinga finansiranje iz lizing aranmana je
nepovoljno jedino u tome to su trokovi po osnovu cijene
naknade, u principu, vii nego kada bi se oprema kupila, ak i
putem dugoronog dodatnog zaduenja.
Vrste zakupa

Prema karakteru i stepenu obaveza, odnosno nainu

iznajmljivanja, treba razlikovati poslovni od finansijskog zakupa.
Poslovni (operativni) zakup je kratkoroni ugovor ili ugovor koji
se moe raskinuti jednostranom najavom. Poto se ne oekuje
da e ovakav ugovor trajati cjelokupni vijek upotrebe sredstava,
finansijske kue su odgovorne da nakon prekida korienja
sredstava nau alternativu za njegovu dalju upotrebu.U tom
sluaju, sredstvo e biti ili prodato na sekundarnom tritu ili
iznajmljeno drugom klijentu. U svakom sluaju finansijska kua
snosi rizik vlasnitva nad sredstvom. Ukoliko oprema zastari
prije nego to se oekivalo, gubitak snosi zakupodoavac, a ako
sredstvo nije ispravno, odnosno ako ne posjeduje oekivane
karakteristike, vlasnik, odnosno finansijska kua, mora da plati
popravku tog sredstva. Uobiajeno je da kod poslovnog zakupa
obaveza popravki, odravanja i osiguranja sredstva ostaje
obaveza zakupodavca. Sasvim je jasno zato se operema, koja
brzo zastarijeva, veoma esto uzima pod poslvni zakup.Tako je,
na primjer, fotokopir aparat koji koriste univerziteti mnogo bolje
uzeti u zakup, jer u sluaju kvara radnici na univerzitetu ne
moraju da rjeavaju taj problem. Isto tako veoma brzo se
instaliraju najnoviji modeli i zamjenjuju stari fotokopir aparati.
Ista logika se primjenjuje na raunare, faks-maine i slino.Na
primer gradjevinske kompanije veoma esto koriste opremu koju

pribavljaju putem poslovnog zakupa (ponekad se naziva zakup

postrojenja). Meutim, on se korsiti u sluaju kada se radi o
malim vrijednostima opreme. Prema nekim procjenama, iznos
lizing naknade kree se u rasponu od 130 do 160 % u odnosu
na nabavnu vrijednost sredstava.
Finansijski zakup. Kod finanisjkog zakupa (koji se takoe naziva
kapitalni zakup ili zakup sa potpunom otplatom) zakupodovac
oekuje da nadoknadi ukupne ili skoro sve trokove opreme,
kao i da ostvari kamatu u roku trajanja zakupa. Kod ovakve vrste
zakupa zakupac obino nema pravo da raskine ugovor o
zakupu. Iako nema zakonsko pravo vlasnitva, zakupac e
morati da snosi rizike i koristi koje prate vlasnitvo: zakupac je
obino odgovoran za popravke, odravanje, osiguranje i snosi
sve posljedice u sluaju da potranja bude ispod oekivane,
odnosno ako oprema bude zastarijevala bre nego to se
oekivalo. Veina finansijskih zakupa obuhvataju primarni i
sekundarni period. U toku primarnog perioda zakupodovac
prima ukupan iznos i plus kamatu. U sekunadrnom periodu
zakupac plaa veoma malu (nominalnu) zakupninu.
Pored poslovnog i finansijskog treba razlikovazi direktni i
indirektni zakup, to se moe sagledati na narednos ilustraciji.

Prednost i nedostaci zakupa

Sve prednosti koje ima kupovina na kredit moe se primjeniti i
na zakup: mali inicijalni izdaci, izvjesnost, dostupnost kada drugi
izvori finansiranja nisu dostupni, fiksna kamatna stopa i poreske
olakice. Kod poslovnog zakupa javlja se jo jedna prednost
prenos rizika zastarijevanja opreme i zakupodavca. Kada se radi
o poreskim prednostima, razlike izmeu zakupa i kupovine na
kredit veoma su male. Plaena zakupnina kod poslovnog lizinga
se tretira kao stavka koja se ne oporezuje, to je relativno
ispravno. Meutim, u Velikoj Britaniji kod finansijskog zakupa
poreski tretman je povezan sa savremenim rauvodstvenim
tretmanom a prema SSAP 21. Ovakav tretman je uveden kako
bi se sprijeila neka vrsta kreativnog raunovodstva (misli na
pronalaenje rupa u finansijskom zakonodavstvu da bi se
ostvarila maksimalna zarada na naizgled poten nain), prema

kojem stari sistem omoguava kompanijama da njihova pozicija,

gledano iz apsekta odnosa dugovi/kapital, bude bolja ako se
oprema iznajmljuje nego ako se ona kupuje. Prije donosenja
SSAP 21 kopanije su bile u mogunosti da smenje svoj
dugovi/kapital racio na taj nain poboljaju svoje anse za
dobijanje dodatnih sredstava putem zakupa. Da bi se pojavili u
bilansima stanja finansijski zakup se prema SSAP 21 danas
mora kapitalizovati. Sredstva se evidentiraju u bilansu stanja na
strani aktive, a obaveze prema osnovu ugovora o zakupu
evidentriaju u pasivi. U toku narednih godina sredstvo se
amortizuje, a obaveze se smanjuju otplatom glavnice
zakupodavcu. Uticaj se vri i na bilans uspjeha: trokovi
amortizacije i kamate se oduzimaju kao rashodi.
Poreske vlasti primjenjuju slina pravila razdvajajui trokove
kamata od kapitalnih trokova. Kamatna stopa koja je
uobiajena za ugovor o zakupu ne oporezuje se u relevantnoj
godini. Kapitalni trkovi za svaku godinu se izraunavaju
alociranjem stope amortizacije (poreska olakica) na svaku
godinu vijeka upotrebe sredstva. Finansijski zakup obino se
definie kao zakup u kome je sadanja vrijednost novanih
plaanja zakupa iznosi najmanje 90 % od fer vrijednosti
sredstva (obino njegova novana sredstva).

Neke kompanije mogu imati znatne poreske prednosti po

osnovu zakupa iz razloga to sredstvo zakonski ne pripada
zakupcu. Preduzea koja imaju dovoljnu dobit mogu kupiti
sredstvo i na taj nain redukovati svoju oporezivu dobit,
otpisivanjem dijela vrijednosti sredstva (recimo 25 %) na teret
godinje dobiti. Meutim, komapnije koje imaju malu dobit ili
gubitak nisu u mogunosti da koriste ove investicione olakice,
odnosno poreske prednosti.
Otklanjanje dileme kupiti ili zakupiti
U praksi je veoma komplikovano uporeivati realne trokove
zakupa i kupovinu na kredit. Prema tome, neophodno je uzeti u
obzir trokove kapitala i poreski tretman alternativnih resursa
finansiranja.Dalje komplikacije nastaju zbog vremenske
odreenosti poreskih obaveza i olakica, kao i zbog rezidualne
vrijednosti sredstva na kraju primarnog lizing perioda. Tome se
moe dodati i problem koji nastaje zbog zoga to se poreska
pravila esto mijenjaju, tako da metoda kalkulacije koja je
primjenjiva u jednom vremenskom periodu veoma brzo
zastarijeva.
Pojednostavljenje pretpostavke su:
a) Ne postoji oporezivanje
b) Sredstvo nema vrijednost na kraju zakupa

c) Trokovi kapitala koji se mogu primjeniti na opremu isti su

kao i kamatna stopa na termisnke kredite, ovo vrijedi amo
ako investitori smatraju da su zakup i bankarski kredit
perfektna alternativa jedan drugome s obzirom na kapitalnu
strukturu (dug/kapital itd.) i rizinost novanog toka.
70. Bilansiranje lizinga
Lizing moe da bude operativni i finansijski lizing. Pri korienju
operativnog lizinga zakupac plaa ugovorenu zakupninu.
Zakupnina se moe obraunavati mjeseno ili za cijeli period
ugovorenog zakupa. Ako zakupodovac obrauna zakupninu
mjeseno, zakupoprimac zakupninu evidentira na teret rauna
Trokova zakupa u okviru poslovnih rashoda u korist obaveza
prema dobavljaima. Ukoliko zakupodavac zakupninu obrauna
za dui period od godine dana, to se po pravilu dogaa kod
zakupa zgrada, zakupoprimac evidentira zakupninu na teret
rauna Dugoroni zakup u okviru nematerijalnih ulaganja u
korist Dobavljaa. Dugoroni zakup se amortizuje za onoliko
godina za koliko se zakup plaa.
Finansijski lizing je uvijek dugoroan, a po pravilu u vrijednosti
finansijskog lizinga ukljueni su trokovi kamata. Iz finansijskog
lizinga, po pravilu nabavlja se oprema (maine) koja se
evidentira na teret rauna Opreme u korist rauna Dugorone

finansijske obaveze. Meutim, prije ovog knjienja neophodno je

iz vrijednosti finansijskog lizinga iskljuiti kamate, jer se Opreme
tereti u korist Dugoronih finansijskih obaveza za iznos
finansijskog lizinga iz koga je iskljuena kamata, tj. za iznos
glavnice odnosno sadanje vrijednosti, a trokovi kamata u
momentu dospijea za plaanja evidentriaju se na teret rauna
Glavnica
Trokovi
odnosno kamata u okviru finansijskih rashoda u korist Obaveza
zasadanja
kamate. Ugovoreni finansisjki lizing, po pravilu, plaa se u
vrijedno
st
jednakim
anuitetima. Anuitet sadri glavnicu i kamate. Postupak
utvivanja glavnice u anuitetu je slijedei:
=

A x

+ Ax

+ ... + A x

A = anuitet; k = kamatna stopa; 1,2,....,n = godina dospjea za

plaanje.
Iznos kamate u anuitetu se utvruje ovako :
Anuitet Glavnica u anuitetu = kamata u anuitetu
71. Franizing aranman

Strogo uzevi franizing nije finanijski vec trgovaki posao, a u

nekim sluajevima posao o proizvodnji i prodaji, ali kako se svi
pa i franizing poslovi tiu finansiranja, to emo opisati sutinu
franizing poslova, tim prije to su specifini sa finanisjke take
gledita.Franizing poslovi kao dio strategije rasta i razvoja
preduzea su plod trgovake prakse (SAD) krjem XIX i
pocetkom XX vijeka. Prve firme koje su se bavile franizing
poslovima bile su: Singer Sewing Machine Com (1863), General
Motors (1896), Coca-Cola (1882), a kasnije franizing poslovi
prenijeti su i u Evropu i Japan. U osnovi, postoje dvije vrste
franizing poslova: prometni franizing i proizvodni franiizing.
Prometni franizing: Prometni, koji se esto zove i poslovni,
franizing odnosi se na prodaju robe preko maloprodajne mare
krajnjim potroaima.Davalac franizinga je veliki proizvoa te
robe ili veletrgovinsko preduzee, a korisnik franizinga su
trgovci na malo. Ugovorom o franizingu davalac franizinga
prenosi korisniku franizinga pravo iskljuive prodaje robe
davaoca franizinga na tritu korisnika franizinga, pri emu
koristi ime i ig te robe. Osim toga, davalac franizinga prenosi
na korisnika franizinga:
Svoju formulu (nain) poslovanja
Svoje metod prodaje
Svoje pravo industrijske svojine za dobar plasman

Korisnik franizinga:
Prodaje proizvode (ili vri usluge) po unificiranim nalazima i
upustvima davaoca franizinga
Plasman vri pod firmom i poslovnim znakom davaoca
franizinga, a svi uesnici u sistemu franizing poslova
javljaju se kao jedinstvena cijelina u odnosu na trea lica.
Prednost franizinga za davoca jeste u tome to on preko ve
izgraenih prodajnih objekata korisnika franizinfa iri trite (ne
ulaui svoja sredstva u prodajne objekte), jaa kurentnu
sposobnost i time sa trinog apsekta stvara uslove za rast i
razvoj preduzea.Prednost franizinfa za korisnika je u tome to
u promet ukljuuje ekskluzivne proizvode za koje je trite
ispitao davalac franizinga, to stie znanje od davaoca
franizinga o nainima poslovanja i metodima prodaje, koji su
provjereni i ve su dali dobre rezultate, a sve to omoguuje
korinsiku da ostvaruje vei promet a time i vei dobitak.
Proizvodni franizing. Proizvodni, koji se esto zove
industrijski, franizing obuhvata pored prava na prodaju
proizvoda davaoca i pravo na proizvodnju tog proizvoda od
korisnika franizinga.Time se proizvodnja artikala pribliila
mjestu prodaje, to, dakako, bitno smanjuje trokove transporta i

proizvod ini kurentnijim jer cijenu ne terete transportni

trokovi.Davalac franizinga u ovom sluaju:
Pomae korinsiku franizinga u osvajanju proizvodnje i
kontroli artikala u organizaciji proizvodnje i prodaje
prenosei time na korisnika franizinga svoju poslovnu
koncepciju
Vri obuku kadrova korisnika franizinga za proizvodnju i
prodaju artikala
Prenosi znanje i iskustva (KNOW-HOW) u poslovanju
Prenosi licencno pravo na proizvodnju artikala i zatitni ig
proizvoda
Za davaoca franizinga industrisjki franizing je, u stvari, prodaja
znanja s podruija proizvodnje i marketinga, ali kako je u to
istovremeno i stvaranje konkurencije za plasman proizvoda
izraenih u spostvenim pogonima, davalac franizinga odreuje
kapacitet i kontrolie obim proizvodnje kod korisnika franizinga,
a uz to ponekad uslovljava da korisnik franizinga, pored
proizvodnog, prihvati i prometni franizing, to znai da korisnik
franizinga prodaje i proizvod koji je proizveo davalac
franizinga. Za korisnika franizinga industrijski franizing je
privlaan zato to su rizici ulaganja u izgradnju proizvodnih
kapaciteta bitno smanjeni kako u smislu osvajanja proizvodenje
proizvoda tako i u pogledu njegovog plasmana (prodaje).

Ugovorom o prometnom franizingu, izmeu ostalog, regulie

se:
Da davalac franizinga daje korisniku franizinga svoju
formulu poslovanja, svoj metod plasmana proizvoda (ili
usluge), znanje i iskustvo (KNOW-HOW) i vri obuku
kadrova korisnika franizinga.
Da korisnik franizinga, pored plaanja nabavne cijene
prodate robe, odnosno usluge, plaa naknadu davaocu
franizinga koja se odreuje u procentu (na primjer, 2 do
5%) od vrijednosti prodatih proizvoda, odnosno usluga.Ova
naknada je zapravo cijena za prenos formule poslovanja,
metoda plasmana, znanja i iskustva i obuku kadrova od
davaoca franizinga na korinsika franizinga, pri emu, zato
to se obraunava od ostvarene prodaje, praktino
predstavlja uee u raspodjeli ostvarene mare kao razlike
izmeu prodajne i navabne vrijednosti prodatih proizvoda,
odnosno usluga.
Ugovorom o proizvdnom (industrijskom) franizingu izmeu
ostalog, regulie se:
Saradnja davaoca i korisnika franizinga oko izbora lokacije
proizvodnog pogona, pripremanja investicionog projekta,

vrenja tehnikog nadzora u toku izgradnje, izrade planova

proizvodnje i marketing itraivanja
Prenos licencnog prava proizvodnje artikla, zatitnog iga
proizvoda, prenos prava na upotrebu firme, obuku strunih
kadrova, prenoenje znanja i iskustva (KNOW-HOW)
Utvruje se naknada u fiksnom iznosu koju korisnik
franizinga plaa davaocu franizinga za opisane usluge, tj.
za prodaju znanja.
72. Donoenje odluke o finansiranju
Odluka o finansiranju pripada grupi izuzetno vanih odluka
finansijskih menadera koja ukljuuje i odluku o tome treba li se
preduzee finansirati iz sopstvenih i/ili pozajmljenih izvora
finansiranja
Definisanje potrebe preduzea za odgovarajuim oblikom
finansiranja finansijski menader treba uskladiti sa:
postojeim trinim uslovima (nominalnim i efektivnim
(stvarnim) trokom pojedinog oblika finansiranja),
dostupnou izvora,
fieksibilnou/neizvjesnou vezanom za karakteristike
pojedinog finansijskog instrumenta
Donoenje finansijske odluke ukljuuje

 koliko kapitala pribaviti iz pozajmljenih izvora;

da li reinvestirati dobit i po tom osnovu jaati sopstveni
kapital, ili pak isplatiti dividende, te ako e se isplatiti, po
kojoj stopi;
da li kapital pribaviti na tritu hartija od vrijednosti ili putem
banaka;
da li kapital pribaviti na dugi ili kratki rok;
da li emitovati vlasnike ili povjerilake (dunike) hartije od
vrijednosti;
koju vrstu hartija od vrijednosti emitovati i kada.
Ove odluke reflektuju se na desnu stranu bilansa stanja, tj.
pasivu, koja informie kako je finansirana imovina preduzea,
to se moe ilustrovati na sljedei nain:
Investiranje
Kratkorono
vezana imovina

Finansiranje
Kratkorono
raspoloivi izvori
finansiranja
Dugorono vezana Dugorono
imovina
raspoloivi izvori
finansiranja

73. Determinante donoenja odluke o odnosu duga i

sopstvenog kapitala

Odluka o strukturi kapitala je kompleksna i ona treba

respektovati i drugu stranu medalje - investicione mogunosti, i
to one s pozitivnom neto sadanjom vrijednosti. Naravno, ne
treba zanemariti ni drugi takoe bitan faktor, tj. buduu politiku
dividendi. Ali ono to ovdje treba konstatovati je da se ova
odluka ne iscrpljuje samo odlukom o odnosu duga i sopstvenog
kapitala. Ona ukljuuje i druge inae meusobno povezane
odluke o:
iznosima i dinamici potreba za finansijskim sredstvima,
vrsti i ronosti izvora,
uticaju finansijskih odluka na oekivani prinos i rizik,
mogunost servisiranja duga,
vjerovatnou bankrota preduzea.
Problemi donoenja optimalnih odluka o finansiranju su brojni i
sloeni, a javljaju se i u procesu osnivanja preduzea, tekueg
poslovanja i razvojnog finansiranja.
Leverage (leveridz)
Nain koji izaberemo za finansiranje svoje poslovne aktivnosti
ili projekta imae uticaja na zaradu po akciji i prinos na sopsteni
kapital. Finansijski leverid pokazuje promjenu neto dobitka do
koje dolazi usljed promjene poslovnog dobitka. Finansijski

leverid moe biti pozitivan kada preduzee koristi sredstva koja

je dobilo uz fiksni troak da bi zaradilo vie nego to su plaeni
fiksni trokovi finansiranja i negativan kada ne zaradi toliko
koliko iznose njegovi trokovi finansiranja. Poveanje
finansijskog leverida poveava prinos u povoljnijim uslovima,
ali kada se uslovi pogoraju, poveava gubitak. Cilj nije
maksimiranje zarade po akciji, ve maksimiranje vrijednosti
akcija. Mogue je da e, kako se poveava dug kompanije, njen
rizik usloviti opadanje cijene akcija, uprkos poveanoj zaradi.
Ciljna (eljena) struktura kapitala
Cilj optimizacije strukture kapitala.
Optimalna struktura kapitala maksimizira vrijednost firme.
Kada je prosjena cijena kapitala minimalna, vrijednost
kompanije je maksimalna. Razlog tome je to prosjena cijena
kapitala (wighted average cost of capital, WACC) u stvari
predstavljaodgovarajuu diskontnu stopu novanih tokova
kompanije, jer kako diskontna stopa opada, sadanja se
vrijednost novanih tokova poveava.
Cilj menadera je maksimiziranje vrijednosti kompanije,
odnosno pronalaenje kombinacije dugova, sopstvenih
sredstava i preferencijalnih akcija, koja minimizira prosjenu
cijenu kapitala.

Pretpostavlja se da je optimalna kombinacija u sutini eljena

struktura kapitala firme, zbog ega je osnovano postaviti i
sljedee pitanje:
Zato se ne finansiramo iskljuivo iz dugova? Pojedini jzvori
finansiranja imaju razliitu cijenu. Takoe, treba imati u vidu da
je cijena duga poslije oporezivanja nia od cijene duga prije
poreza, odnosno javljaju se utede u poslu jer se kamata
nadoknauje iz poslovnog dobitka, onog prije kamate i poreza.
Ukoliko je dug jeftiniji u odnosu na sopstveni kapital.
Kada u strukturi kapitala nema duga, prosjena cijena kapitala je
jednaka cijeni sopstvenog kapitala. Kako se udio duga
poveava, prosjena cijena kapitala se smanjuje. Znaajnije
poveanje uea duga uzrokuje da investitori smatraju
kompaniju rizinijom, te cijena i duga i sopstvenog kapitala
kasnije raste.
Poreski tretman duga
Zbog uteda u porezu prednost se moe dati finansiranju iz
dugova, ali do nivoa prihvatljivog duga.
Iako nema jedinstvenog pravila i jednaine za izraunavanje
optimalnog racija duga nekog preduzea, odabir kombinacije
finansiranja nekog preduzea ili projekta zavisi uveliko od onih

koji donose odluke o finansiranju, odnosno od njihove averzije

prema riziku.
Averzija prema riziku jedan je od limitirajudih faktora korienja
duga u finansiranju preduzea, a naroito ulaganja u
prezadueno preduzee. Kkreditori su veoma osjetljivi na
poveanje uea duga u ukupnoj strukturi kapitala jer se
naruava naelo finansiranja u skladu s rizikom, gdje moe doi
u pitanje naplata duga s kamatom te zahtijevaju viu kamatnu
stopu u koju ugrauju i premiju za povean rizik ulaganja, to se
moe ilustrovati na sljedei nain:

Slika ukazuje na to da sa porastom racija duga kamatna stopa

raste tako da se progresivno poveavaju trokovi finansiranja.
Ta progresija, izazvana prekomjernim ueem duga u strukturi
kapitala, upravo pokazuje da postoji granica finansiranja dugom,
te da se preduzee iz ovog razloga ne moe iskljuivo finansirati
iz pozajmljenih izvora.. Finansiranjem iz vlastitog kapitala
smanjuju se rizici ostvarenja neto dobitka.

Optimalna struktura kapitala je zapravo onaj finansijski leverage

kod kojeg je stopa prinosa na sopstveni kapital najvia, to se
moe ilustrovati na sljedei nain

Slika pokazuje da stopa prinosa sopstvenog kapitala raste s

poveanjem stepena finansijskog leveragea, tj. zaduivanja,
zbog pozitivnog uticaja finansiranja dugom i djelovanja uteda u
porezu.
Pored pozitivnog uticaja na stopu prinosa na sopstveni kapital,
to je interes prije svega vlasnika kapitala, poreske utede s

poveanjem racija duga pozitivno djeluju i na rast vrijednosti

preduzea, to pokazuje naredni grafikon.

Osjenena oblast prikazuje vrijednost koju pruaju poreske

utede korie- njem duga u strukturi kapitala
Agencijski trokovi i trokovi finansijskih neprilika
Kako se nivo dugova poveava, i iznos sopstvenog kapitala
koji akcionari mogu da izgube se poveava. Ovo moe
rezultovati u poveanju rizika ulaganja u preduzee iznad nivoa
prihvatljivog za vlasnike obveznica. Osnovni zadatak finansijskih
menadera da poveaju bogatstvo svojih akcionara. U
ostvarivanja tog cilja finansijski menaderi, mogu ugroziti
interese vlasnika obveznica u preduzeu i da u tome pretrpe
gubitke. Da bi se zatitili, vlasnici obveznica esto zahtijevaju da
preduzee koje emituje obveznice prihvati nagodbe kojima se
ograniava delovanje menadmenta.
Zbog postojanja ovih trokova neto efekat zaduivanja moe
negativno uticati na vrijednost preduzea, te menadment treba
odrediti granice poveanja racija duga, odnosno nivo
finansijskog leveragea. U osnovi, optimalni nivo finansijskog
leveragea je u onoj taki u kojoj se izjednaavaju koristi i
trokovi duga. Koristi od zaduenja proizlaze iz dejstva utede u
porezu i snienja agencijskih trokova.
Finansijske neprilike javljaju se kada preduzee nije u stanju
servisirati obaveze prema kreditorima, ili ih servisira s velikim

potekoama, a krajnji ishod finansijskih neprilika moe biti

steaj odnosno bankrot preduzea, gdje vlasnici preduzea
gube vlasnitvo nad preduzeem, a povjerioci preuzimaju
upravljanje i vlasnitvo.
Pri optimalnom nivou duga finansijske neprilike stt neizvjesnije,
a korist od dugova (zbog uteda u porezu) nadmauju trokove
finansijskih neprilika. Ako u takvim prilikama preduzee nastavi
da se zaduuje, finansijski rizik e rasti, a snosie ga vlasnici
kapitala zbog poveanja finansijskog rizika, to e izazvati veu
zahtijevanu stopu prinosa na sopstveni kapital.
Istovremeno, u takvom preduzeu raste i vjerovatnoa
nastupanja finansijskih neprilika iji trokovi mogu izazvati
smanjenje vrijednosti preduzea, to pokazuje naredna relacija

Vrijednost = Vrijednost
preduze
preuzea
a
koja se
finasira
iskljuivo
sopsvenim
kapitalom

+ Sadanja
vrijednost
Uteda u
porezu

- Sadanja
vrijednost
Troka
finansijskih
neprilika

U svijetu realne ekonomije pored trokova finanstjskih

neprilika javljaju se i agencijski trokovi koji proizlaze iz
razliitih, nerijetko suprotstavljenih, interesa. konflikti interesa na
relaciji principala i agenata mogu da proizvedu dvije relacije:
PRINCIPALI
vlasnici
akcionari, udioniari

AGENTI
menaderi
imaoci obveznica

U uslovima korienja finansijskog leveragea u finansiranju

preduzea agencijski trokovi imaju dvostruke implikacije.
Prvo, postoji teorijski stav da upotreba duga u finansiranju
preduzea smanjuje mogunost menadera da rade u korist
svojih ciljeva jer su un nametnute fiksne finansijske obaveze,
kamate po osnovu duga, a to moe da rezultira smanjenje

agencijskih trokova, to upuuje na zakljuak daje smanjenje

agencijskih trokova praktino korist proistekla iz zaduivanja
preduzea.
Drugo, teorijsko gledite ukazuje da upotreba duga u
finansiranju preduzea izaziva drugu vrstu agencijskih trokova
koji se javljaju na relaciji:
vlasnici kapitala
povjerioci.

imaoci obveznica, odnosno

Ovi trokovi se poveavaju s rastom racija duga iznad

optimalnog nivoa to u preduzeu neminovno dovodi do
poveanja trokova finansijskih neprilika, jer u uslovima
poveanja racija duga vlasnici obveznica zahtijevaju vie
kamatne stope.
Manji racio duga treba da imaju preduzea s velikim
mogunostima, sa preteno rizinom nematerijalnom imovinom i
manjom rentabilnou.
Preduzea s visokim racijom duga koja ne mogu servisirati
obaveze po dugu interno generisanom gotovinom moraju
strukturu kapitala uravnoteiti emisijom akcija-mladica,

prilagoavanjem politike dividendi takvoj situaciji i pribjegavanjem izdavanja dividendnih akcija ili pak prodajom imovine.
Drugi faktori koji utiu na strukturu kapitala preduzea:
veliina preduzea, perspektive razvoja, pravni oblik preduzea,
stabilnost tranje i cijena, poslovni leverage, stopa rasta, uslovi
na finansijskom tritu, kreditni standardi, faza ivotnog vijeka
preduzea i drugo.
74. Finansiranje emisijom obveznica (dugom)
Obveznica je povjerilaka hartija od vrijednosti kojom se
potvruje da je povjerilac (investitor) platio duniku (emitentnu)
protuvrijednost obveznice i da e emitent isplatiti povjeriocu
kamatu po ugovorenoj kamatnoj stopi u ugovorenim rokovima i
platiti glavnicu o roku dospijea. Izdaju ih drava i preduzea.
Prema nainu isplate glavnice i kamate, obveznice mogu biti
jednokratno i viekratno isplative. Jednokratno isplative su one
bez kupona i u praksi se veoma rijetko emituju, a ukoliko se
emituju, one obavezuju izdavaoca da pozajmljeni iznos novca
(glavnicu i kamatu) investitorima vrati na dan dospijea.

U praksi razvijenih zemalja, posebno SAD-a, dominira izdavanje

viekratno isplative obveznice s kuponima. Korporativne
obveznice najee izdaju kao kuponske. One obavezuju
emitenta da u ugovorenim rokovima (najee polugodinje) na

dan dospijea isplate investitorima kamate u iznosima koji su

jednaki rezultatu mnoenja kamatne stope i nominalnog iznosa
(vrijednost na dan dospijea) obveznice. Kada obveznica
dospije za plaanje, vlasnik prima i glavnicu, odnosno nominalni
iznos, to se moe pokazati na narednom grafiku
Svaka kupoprodaja viekratno isplativih obveznica pokree
odreene novane tokove kod emitenta i investitora. S
novanim tokovima vezani su i rizici, posebno rizici naplate
investitora od emitenta. Taj rizik se u osnovi kree od nula za
dravne obveznice do veoma visokog rizika koje emituju

preduzea koja su u finansijskim problemima (obveznice s visokim prinosima poznatim kao junk bonds).
Primjenom metode diskontovanja moemo doi do vrijednosti
viekratno isplative obveznice koja je zapravo jednaka iznosu
sadanjih vrijednosti buduih isplata fiksnih periodinih
(najee polugodinjih) kamatnih prinosa uveanih za sadanju
vrijednost nominalnog iznosa obveznica. Dakle, jednaina za
izraunavanje trine vrijednosti obveznice je:

ili uz pomo finansijskih tablica:

Vo = sadanja trina vrijednost viekratno isplative obveznice u

vremenu nula,
K = ugovoreni fiksni godinji prinos vlasnika, odnosno iznos
kamate,
G = glavnica duga, odnosno nominalna vrijednost obveznice,
kd = zahtijevana stopa prinosa, trina stopa kapitalizacije
za prinos slinog stepena rizika,

n = broj perioda obrauna i isplate fiksnih iznosa kamate,

odnosno broj godina korienja zajma.

b)Isplata kamata na polugodinjem nivou

S obzirom na to da se u razvijenim zemljama najee emituju
viekratne isplative obveznice s polugodinjom isplatom kamata,
prethodna jednaina se restrukturira na sljedei nain:

odnosno koristei diskontne faktore drugih, i etvrtih tablica:

Pitanje naina isplate kamata je predmet ugovora izmeu
emitenta i potencijalnih investitora (kupaca). Njime se reguliu:
nominalna vrijednost, kuponska kamatna stopa i datumi
dospijea isplate kamate, datum dospijea glavnice odnosno
nominalne vrijednosti obveznice, kolateral i klauzula opoziva. Na
osnovu ovih elemenata osnovano je zakljuiti da zbog svoje
prirode obveznice koje emituje isto preduzee mogu imati
razliiti rizik, a time i razliitu zahtijevanu stopu prinosa (kd).

U momentu emisije obveznica emitent utvruje kuponsku

stopu koja je na nivou tekue kamatne stope, to znai da je
nominalna vrijednost obveznice jednaka njenoj trinoj
vrijednosti. Tako izdate obveznice nazivaju se novim emisijama,
a ostale koje se nalaze u prometu zrele. Kod zrelih, prethodno
emitovanih obveznica, trine vrijednosti odstupaju od
nominalnih zbog promena do kojih je dolo u odnosu na
kuponske i tekue kamatne stope. Iz tih razloga e se
obveznice s viom kuponskom stopom u odnosu na tekuu
trinu stopu zbog vee potranje prodavati uz premiju (po
vrijednosti vioj od nominalne), dok e se one s niom
kuponskom stopom prodavati uz diskont.
Dok su investitori u obveznice zainteresovani da ostvare to
veu efektivnu (stvarnu) stopu prinosa na svoja ulaganja, dotle
emitenti tih obveznica stvaraju troak kamata i novane izdatke
po osnovu korienja pozajmljenog kapitala. Sljedee bitne
determinante cijene kapitala po osnovu obveznica su trokovi
njihove emisije i poreske utede koje emitentu pravi troak i
odbitna su stavka kod osnovice za oporezivanje. Preduzea
koja posluju s gubitkom ne mogu da koriste ove poreske utede,
Ali za one koji koriste poreske utede cijenu duga kod
viekratno isplative obveznice treba smanjiti za uinak poreskih
uteda, prema jednaini:

k* = k' (1-r),
gdje je:
k* = cijena druga poslije oporezivanja kod viekratno isplatne
obveznice,
k' = cijena duga prije oporezivanja,
r =poreska stopa na dobit izraena detimalnim brojem.
75.Finansiranje emisijom preferencijalnih (prioritetnih) akcija
Preferencijalne (prioritetne) akcije su korporativne hartije od
vrijednosti s karakteristikama povjerilakih i vlasnikih hartija,
zbog ega ih esto nazivaju hibridnim izvorima finansiranja.
Prioritetni akcionari imaju pree pravo na dividendu i uee na
likvidacionoj masi ukoliko doe do likvidacije preduzea.
Prioritetne akcije imaju odreene slinosti i s obveznicama, ali
obaveza isplate dividende nije zakonska,. Prioritetni akcionari
su zatieni kroz emisiju kumulativnih akcija, to podrazumijeva
da se zaostale dividende moraju isplatiti prije bilo koje isplate
dividendi obinim akcionarima. Ove akcije imaju neke
karakteristike obinih akcija jer ni jedne ni druge nemaju utvren
rok dospijea, niti su opozive, pa jedini novani tok proizlazi iz
dividendi, iji je tok neogranien.

Dividende se ne oduzimaju od poreza, to ini cijenu ovog

kapitala nakon oporezivanja viom od cijene duga slinog rizika.
Osnova za vrednovanje akcija je dividenda.Trina vrijednost
preferencijalnih akcija najee se utvruje metodom
diskontovanja beskonanog niza oekivanih prioritetnih
dividendi. Trina vrijednost preferencijalnih akcija dobija se na
sljedei nain:

Vo - trina vrijednost preferencijalne akcije,

D = godinji iznos ugovorene prioritetne dividende,
kp - zahtevana stopa prinosa, odnosno trina
stopakapitalizacije za prinos slinog rizika, n = period obrauna i
isplate prioritetne dividende (n=).

Prethodna jednaina moe se svesti na oblik:

Na osnovu prethodne formule moe se zakljuiti da trina

vrijednost preferencijalnih akcija (Vo) zavisna od:

toka prioritetnih dividendi u budunosti,

visine diskontne stope trina vrijednost preferencijalnih

akcija bie vea to je vea ugovorena prioritetna dividenda, a
diskontna stopa nia.
Na osnovu prethodne formule moe se izraunati i stopa prinosa
koji oekuje prioritetni akcionar od ulaganja svog kapitala u
preferencijalne akcije:

76. Sopstveni izvori finansiranja i prosjena cijena kapitala

Izraunavanje cijene kapitala iz sopstvenih izvora finansiranja
je mnogo tee od izraunavanja cijene duga i cijene kapitala
pribavljenog emisijom preferencijalih i obinih akcija. Novani
tokovi kod obveznica su predvidivi. Znamo sa sigurnou kolika
e biti plaena kamata i otplata glavnice, to nije sluaj kod

obinih akcija. Dividende e biti isplaivane i poveae se u

budunosti samo ako se povea rentabilnost. Budui da kod
cijene kapitala iz sopstvenih izvora postoji vea nesigurnost, za
njeno izraunavanje se koristi nekoliko metoda.
Tri koriena metoda za izraunavanje cijene kapitala iz sopstvenih izvora.
1.Capital Asset Pricing Model (CAPM)
Pomou ovog modela izraunavamo zahtijevanu stopu
prinosa na sopstveni kapital.
Osnovna formula modela glasi:
ke=Rf+(Rm-Rf)
Znaenje simbola je:
ke = zahtijevana stopa prinsa,
Rf = nerizina stopa prinosa,
Rm = trina stopa prinosa.
2.Gordonov model rasta

Cijena kapitala pribavljenog emisijom obinih akcija moe

se doboto na sljedei nain :
ke= D1/P0+g
Navedeni simboli znae:

ke = cijena kapitala pribavljena emisijom obinih akcija

D1=iznos dividende na kraju prve godine
P0=sadanja trita cijena akcije
g=stopa rasta dividende
3.Prinos na obveznice plus premija
Trei metod koji se koristi za izraunavanje cijene kapitala iz
sopstvenih izvora ukljuuje prilagoavanje cijene duga
dodavanjem premije za rizik. Ovaj metod se bazira na injenici
da se prinos na obveznice moe izraunati priblino tano, jer
su svi ulazni podaci poznati. Dodavanjem premije za rizik na
sopstveni kapital postie se dobra procjena cijene sopstvenog
kapitala.
Jednaina glasi:
k e =k d +
>
gdje je = premija za rizik na sopstveni kapital.
Za rizinije akcije se koristi premija na rizik od 5%, a za manje
rizine 3%. Bolji metod procjene je korienje istorijskih
podataka prilikom izraunavanja ke i kj u razliitim trenucima u
prolosti. Pronai ete da je $ prilino stabilna i da istori- jske

premije na rizik mogu biti koriene za izraunavanje trenutne

cijene kapitala iz sopstvenih izvora.
Prosjena cijena kapitala
Prvi korak je odrediti eljenu kombinaciju dugova,
preferencijalnih akcija i sopstvenih izvora finansiranja. eljena
kombinacija predstavlja kombinaciju, koja rezultuje u najnioj
prosjenoj cijeni kapitala.. Za sada emo pretpostaviti da je ona
ve uspostavljena.
Da bismo pronali ponderisanu prosjenu cijenu kapitala
(WACC), treba da pomnoimo cijenu svake komponente sa
udjelom koji ona zauzima u eljenoj kombinaciji. Ovaj metod je
prikazan u jednaini:
WACC = dkd(1-T)+pkp+eke
gdje je:
d- udio duga u eljenoj strukturi kapitala,
kd= cijena duga,
p = udio preferencijalnih akcija u eljenoj strukturi kapitala,
kp = cijena kapitala od emisije preferencijalnih akcija,
e= udio sopstvenog kapitala u eljenoj strukturi kapitala,
ke = cijena sopstvenog kapitala,
T = stopa poreza na dobitak.

Neophodno je obratiti panju da suma pondera mora biti 100%.