Kranska etika ljubavi

teoloke kreposti
Openito govorei, krjepost je postojano i vrsto raspoloenje initi dobro Bogoslovne se krjeposti odnose
izravno na Boga; potiu krane da ive u vezi s Presvetim Trojstvom (KKC, 1812). Bog ih ulijeva u due vjernika
da ih osposobi da djeluju kao njegova djeca. Tri su bogoslovne krjeposti: vjera, ufanje i ljubav (usp. 1 Kor, 13:13).
Vjera je bogoslovna krjepost po kojoj vjerujemo u Boga i sve to je On rekao i objavio i to nam Sveta Crkva
predlae vjerovati . Vjerom se ovjek slobodno i u potpunosti predaje Bogu i tei spoznanju i vrenju Boje
volje:Pravednik e od vjere ivjeti (Rim, 1:17).
Kristov je uenik duan ne samo uvati vjeru i od nje ivjeti, nego i ispovijedati je, za nju otvoreno svjedoiti i
iriti je (Mt,10:32-33).
Ufanje (nada) je bogoslovna krjepost po kojoj eznemo za nebeskim kraljevstvom i vjenim ivotom kao za
svojom sreom, stavljajui svoje pouzdanje u Kristova obeanja i oslanjajui se ne na svoje sile, nego na pomo
milosti Duha Svetoga
Ljubav je bogoslovna krjepost kojom Boga ljubimo iznad svega radi njega samoga, a svoga blinjega kao same
sebe iz ljubavi prema Bogu (KKC,1822). Ovo je Kristova nova zapovijed: ljubite jedni druge kao to sam ja vas
ljubio (Iv, 15:12).
etika ljubavi
Znanost definira etiku kao sklop moralnih naela, nauk o moralnosti. Prema tome, kranska etika tie se naela
izvedenih iz kranske vjere, po kojima se onda ravnamo. Premda Boja rije ne govori ba o svakoj situaciji s
kojom se tijekom ivota suoavamo, njezina naela pruaju nam mjerila prema kojima moramo ravnati nae
ponaanje u onim situacijama za koje nemamo izriite upute.

Kranska etika na dobar je nain saeta u Koloanima 3,1-6: Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traite ono to je
gore, gdje se nalazi Krist sjedei Bogu s desne strane! Svraajte misao na ono to je gore, ne na ono to je na zemlji,
jer ste umrli i va je ivot sakriven s Kristom u Bogu! A kad se pojavi Krist, va ivot, tada ete se i vi s njim
pojaviti zaodjenuti slavom. Usmrtite, dakle, ono to je u vaem tijelu zemaljsko: bludnost, neistou, poudu, zle
elje i lakomstvo to je idolopoklonstvo zbog kojih dolazi srdba Boja.
Premda je Biblija vie od popisa koji nam kae to trebamo a to ne smijemo initi, ona nam ipak daje detaljne upute
o tome kako trebamo ivjeti. U Bibliji je sadrano sve to trebamo znati o tome kako trebamo provoditi kranski
ivot. Meutim, Biblija ne govori ba o svakoj pojedinanoj situaciji s kojom emo se tijekom ivota suoiti. Na koji
je nain, onda, ona dovoljna za sve etike dileme s kojima se suoavamo? To je pitanje na koje daje odgovor
kranska etika.

Kada bi neki odrasli kranin inio dobro samo zbog straha od pakla, tu bismo govorili o tekom sluaju
nerazumijevanja svoje vjere, ili ak o vjerskoj patologiji. Takav stav prema Bogu redovito se razvija kod djece, koji
svoje ponaanje isprva ne razvijaju u odnosu na neki cilj, nego u odnosu na autoritet. No, razvojem mentalnih
sposobnosti, kranin je pozvan napustiti takvo razmiljanje, budui je ono i suprotno biblijskoj poruci da straha u
ljubavi nema, nego savrena ljubav izgoni strah (1 Iv 4,18).

Nasuprot tome strahu, kriterij kranske etike je nasljedovanje Krista. On je za kranina utjelovljenje novog
ivotnog stava i novog stila ivota. Ujedno, Isus kao konkretna povijesna osoba posjeduje zornost, opaljivost i
ostvarljivost, koje nedostaju apstraktnom naelu humanosti, na koji izvjesni ateisti pozivaju.

zlatno pravilo
Zlatno pravilo morala je temeljno etiko naelo koje propisuje sljedee:

ini drugima to eli sebi (pozitivna forma)[1]

Ne ini drugima to ne eli sebi (negativna forma, poznata kao srebrno pravilo).

Univerzalnost zlatnog pravila ogleda se u tome to propisuje jednak odnos prema svim ljudima, a ne samo prema
pripadnicima svoje grupe. Tokom historije mnogi filozofi i vjerske voe isticali su razne vidove ovog univerzalnog
moralnog naela kao poeljan odnos u ljudskoj zajednici. Zlatno pravilo nalazi se u temeljima raznih etikih
sistema, kao i u temelju modernog koncepta ljudskih prava. Takoer se nalazi u korijenu razliitih kultura i
predstavlja moralni standard za rjeavanje njihovih sukoba.
Skuptina svjetskih religija je 1993. usvojila Deklaraciju prema globalnoj etici, koja proglaava zlatno pravilo kao
zajedniko naelo za mnoge religije. Inicijalnu deklaraciju je potpisalo 143 predstavnika svih najveih svjetskih
religija, ukljuujui bahai vjeru, brahmanizam, budizam, kranstvo, hinduizam, starosjedilaku
vjeru, islam, ainizam, judaizam,neopaganizam, sikizam, taoizam i zoroastrejstvo.
Zlatno pravilo ne treba mijeati s etikom reciprociteta, u smislu retributivne pravde, ija je poznata maksima "oko za
oko, zub za zub". Nasuprot tome, ono propisuje da ljudima inimo ono to bismo eljeli da oni nama ine, bez
obzira na to ta nam oni zaista ine.

Sv. Toma Akvinski

Da bismo SVI ivjeli u harmoniji, prvo to moramo znati je da smo svi ludo zaljubljeni u istog boga.
Ljubav nastavlja tamo gdje razum posustane.
Stvari koje volimo govore nam tko smo.
Ne postoji nita na ovome svijetu to vie vrijedi od iskrenog prijateljstva.
Od svih duevnih strasti, tuga najvie teti tijelu.
Dobrota nae volje zavisi od namjere naeg cilja.
Kad bih sve jezike ljudske govorio i aneoske,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed to jei
ili cimbal to zvei.

Kad bih imao dar prorokovanja

i znao sva otajstva
i sve spoznanje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premjetao,
a ljubavi ne bih imao nita sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se saee,
a ljubavi ne bih imao
nita mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikoduna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne trai svoje,
nije razdraljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut e.
Jezici? Umuknut e.
Spoznanje? Uminut e.
Jer djelomino je nae spoznanje,
i djelomino prorokovanje.
A kada doe ono savreno,
uminut e ovo djelomino.
Kad bijah nejae,
govorah kao nejae,
miljah kao nejae,
rasuivah kao nejae.
A kad postadoh zreo ovjek,
odbacih ono nejako.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki, a tada licem u lice!
Sada spoznajem djelomino,
a tada u spoznati savreno,
kao to sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav

to troje
ali najvea je meu njima ljubav.