1

Poglavlje 25 Elektrini potencijal

Elektrostatska potencijalna energija
Newtonov zakon gravitacije i Coulombov zakon su matematiki govorei identini zakoni.
Sve to vrijedi za gravitacijsku silu trebalo bi vrijediti i za elektrostatsku silu. Kako je
gravitacijska sila konzervativna sila, i elektrostatska sila bi trebala biti konzervativna sila.
Kada je sila konzervativna mogue je definirati

potencijalnu

energiju sustava . Tako

moemo definirati elektrostatsku potencijalnu energiju sustava U. Kada sustav promijeni

svoju konfiguraciju od poetnog stanja "i" do konanog stanja "f", elektrostatska sila e
izvriti rad na esticama sustava. Odgovarajua promjena potencijalne energije U e tada
biti

U U f Ui W

Kao i kod drugih konzervativnih sila, rad koji izvri elektrostatska sila ne ovisi o izboru
puta izmeu poetne i konane konfiguracije sustava. Recimo da se promjena konfiguracije
sastoji u tome da se nabijena estica u sustavu pomakne iz poetnog poloaja "i" do konanog
poloaja "f" pri emu na nju djeluje elektrostatska sila koja potjee od ostalih nabijenih
estica u sustavu. Uz pretpostavku da se preostali dio sustava nimalo ne promijeni, rad W koji
izvri elektrostatska sila bit e isti za sve putanje estice izmeu toaka "i" i "f".
Definirajmo referentnu konfiguraciju sustava nabijenih estica. Neka to bude takva
konfiguracija u kojoj su sve nabijene estice beskonano daleko razmaknute jedna od druge.
Tada je prirodno i definirati referentnu elektrostatsku potencijalnu energiju jednaku nuli.
Neka je poetna konfiguracija sustava "i" upravo takva da su estice beskonano razmaknute
a konana konfiguracija "f" takva da su estice zauzele svoje konane (stvarne) poloaje blizu
jedna drugoj. Tada je poetna potencijalna energija Ui:

Ui 0
Oznaimo s W rad elektrostatskih sila prilikom pomicanja estica iz beskonanosti u njihove
konane bliske poloaje u konfiguraciji "f".
Zakljuujemo iz da je

U W
Dakle, potencijalnu energiju sustava moemo doznati ako izraunamo potreban rad da se
nabijene estice iz beskonanosti dovedu u njihove konane poloaje.
Elektrostatska potencijalna energija je takoer oblik mehanike energije sustava. Prisjetimo se

2
iz osmog Poglavlja da je mehanika energija sustava sauvana ako u zatvorenom sustavu
djeluju samo konzervativne sile.
Problem 1
estice iz kozmikih zraka stalno udaraju u atmosferu dolazei daleko iz svemira, ak iz
drugih galaksija. Pri tom dolazi do ioniziranja molekula zraka - estice iz svemira udaraju u
molekule zraka i oslobaaju elektrone iz njihovog elektrostatskog omotaa. Osloboeni
elektroni odmah osjete djelovanje elektrostatske sile F zbog postojanja elektrinog polja E u
atmosferi. Blizu povrine Zemlje elektrino polje ima iznos E=150N/C i usmjereno je prema
Zemlji. Kolika je promjena U u elektrostatskoj potencijalnog energiji osloboenog
elektrona kada elektrostatska sila uzrokuje da se elektron giba vertikalno uvis kroz udaljenost
d = 520m (vidi sliku).

O: Znamo da je promjena potencijalne energije povezana s radom W kojeg na elektronu izvri

elektrino polje: U W
Takoer znamo da je rad konstantne sile F uzdu pomaka d jednak: W F d
Konano znamo da su polje i sila povezani preko relacije F qE
U ovom sluaju naboj q je naboj jednog elektrona q e 1.6 1019 C
Dakle, mora biti
W qE d qEd cos
Kut je kut izmeu smjera elektrinog polja i smjera pomaka. Budui je polje usmjereno
vertikalno dolje, a pomak je vertikalno uvis, mora biti 180

Odatle:

W (1.6 1019 C )(150 N / C )(520m) cos180 1.25 1014 J

U W 1.25 1014 J

Ovaj nam rezultat kae da se elektrostatska potencijalna energija elektrona smanjila za

1.25 1014 J nakon to se elektron podigao za 520m.

3
to je vano uoiti kada se govori o elektrostatskoj potencijalnoj energiji?
Elektrostatska potencijalna energija uvijek se pridruuje sustavu nabijenih estica, a ne
jednoj estici. Istina je da neki put kaemo: "Elektron u danom elektrinom polju ima
potencijalnu energiju od 107 J ". Zapravo je to energija elektrona i nabijenih estica koji
stvaraju elektrino polje. Takoer treba imati na umu da pridruivanje odreene vrijednosti za
potencijalnu energiju bilo estici ili sustavu estica kao u ovom sluaju 107 J ima smisla
samo ako je poznata referentna potencijalna energija (nultoka potencijalne energije).
Iz prethodnog primjera (Problem 1) moemo zakljuiti da potencijalna energija ovisi o
iznosu naboja estice, a ne samo o jakosti elektrinog polja u kojem se nabijena
estica nalazi. Meutim potencijalna energija po jedinici naboja imat e jednoznanu
vrijednost u svakoj toki prostora, koja nee ovisiti o naboju estice postavljene u
izabranu toku.
Kao primjer postavimo probni pozitivni naboj iznosa q o 1.6 10 19 C

u onoj toki

elektrinog polja u kojoj ta estica ima elektrostatsku potencijalnu energiju

U 2.4 10 17 J . Tada je potencijalna energija po jedinici naboja:

2.4 10 17 J
J

150
C
1.6 10 19 C

Zamjenimo sada tu esticu s drugom koja ima dvostruki pozitivni naboj

q 2q o 3.2 10 19 C . Lako bi nali da njena potencijalna energija u istoj toki

prostora

(elektrinog

polja)

mora

biti

dvostruka:

potencijalna energija po jedinici naboja ostaje ista: 150

energija po jedinici naboja

U 4.8 10 17 J .

Meutim,

J
. Prema tome potencijalna
C

U
je neovisna o naboju estice, odnosno ovisi samo o
q

elektrinom polju u izabranoj toki prostora. Stoga ima smisla nazvati elektrinim
potencijalom V potencijalnu energiju po jedinici naboja u izabranoj toki elektrinog
polja:

U
q

4
Uoimo da elektrini potencijal nije vektor nego je skalar. Razliku elektinih
potencijala izmeu toaka i i f u nekom elektrinom polju takoer raunamo kao
razliku potencijalnih energija po jedinici naboja izmeu tih toaka:

V V f Vi

Uf
q

U i U

q
q

Iskoristimo sada vezu izmeu promjene potencijalne energije sustava i rada W koji
elektrostatska sila izvri na estici kada je pomakne iz poetnog poloaja i do
konanog poloaja f ( U U f U i W ):
V V f Vi

W
q

Dakle, razlika potencijala izmeu dvije toke jednaka je negativnom radu

elektrostatske sile kada ta sila pomie esticu jedininog naboja izmeu te dvije
toke. Kao i rad, razlika potencijala moe biti pozitivna, negativna ili jednaka nuli.
Pretpostavimo da smo izabrali U i 0

kao nultoku potencijalne energije u

beskonanosti. Tada je i odgovarajui elektrini potencijal poetnog stanja jednak

nuli u beskonano dalekoj toki. U tom sluaju izraz V V f Vi

W
moe se
q

iskoristiti da se definira potencijal V u bilo kojoj toki elektrinog polja kao:

W
q

DEFINICIJA POTENCIJALA

Gdje je W rad koji elektrino polje izvri na nabijenoj estici kada se ta estica
pomie iz beskonanosti do izabrane toke f.
SI jedinica za potencijal je dul po kulonu (

J
). Kako se ta jedinica esto pojavljuje
C

nazvana je i posebnim imenom: volt(V).

Dakle,
1 volt = 1 dul po kulonu

ili

1V

1J
1C

ili

J
C

Definicija volta omoguuje da izrazimo elektrino polje u prikladnijim SI jedinicama

N
nego to su to njutoni po kulonu .
C

Naime:
1

N N 1V C 1J V
1

1
C C 1J 1Nm
m

Volti po metru biti e nam od sada standardni nain za izraavanje jakosti elektrinog
polja.
Sada moemo uvesti jedinicu za energiju koja je prikladna za mjerenja u mikrosvijetu:
elektronvolt (eV). Jedan elektronvolt (eV) je energija jednaka radu potrebnom da se
pomakne jedan elementarni naboj e, kao to je elektron ili proton, kroz razliku
potencijala od jednog volta. Izraz V

W
kae nam da je taj rad jednak qV po
q

apsolutnoj vrijednosti. Prema tome e biti:

1J
1eV e1V 1.6 10 19 C 1.6 10 19 J
C

Mada smo potencijal jednostavno izveli iz elektrostatske potencijalne energije kao

V

U
q

uoimo golemu razliku izmeu te dvije fizikalne veliine.

Elektrostatska potencijalna energija je jedan broj, skalar, koji ima znaenje energije
cjelokupnog sustava naboja postavljenih u vanjsko elektrino polje. Mjeri se u
dulima.
Potencijal je skalarna funkcija prostornih koordinata elektrinog polja neovisno o
tome da li smo nabijeni objekt-esticu stavili u to polje ili ne. Mjeri se u dulima po
kulonu ili voltima i izraava se kao V(x, y, z) za sluaj nabijene estice postavljene u
toku P(x, y, z) elektrinog polja. Kao svojstvo elektrinog polja potencijal je tako
dobro povezan s elektrinim poljem da nam je sasvim dovoljno poznavanje te

6
skalarne funkcije poloaja (potencijala), da bi mogli izraunati vanu vektorsku
funkciju poloaja koju nazivamo elektrino polje.

Rad koji izvri primijenjena sila

Recimo da smo pomakli esticu naboja q od toke i do toke f u elektrinom polju

tako da smo primijenili na esticu neku silu koja je izvrila taj pomak. Pri takvom
pomaku primjenjena sila na esticu vri rad Wapp , a elektrino polje na esticu vri
rad W. Oba doprinosa rada moraju doi do izraaja kao promjena kinetike energije
estice:
K K f K i Wapp W

Pretpostavimo sada da estica miruje i prije poetka pomaka u toki i i na kraju

pomaka u toki f. Tada obje kinetike energije, poetna i konana moraju biti
jednake nuli, pa i njihova razlika mora iezavati. Gornja se jednadba reducira na:

Wapp W
Rad primjenjene sile jednak je negativnom radu koji izvri elektrino polje, ako nema
promjene u kinetikoj energiji estice.
Iskoristimo poetnu jednadbu da poveemo rad primijenjene sile i promjenu
potencijalne energije:

U U f Ui W Wapp
Kako je U qV nalazimo:

Wapp qV

Koristei ovu jednadbu moemo lako izraunati treba li ulagati rad da se estica
pomakne u eljeni poloaj u elektrinom polju ili e se nabijena estica spontano
pomaknuti u elektrinom polju prema mjestu nieg ili vieg potencijala.

Ekvipotencijalne plohe

Sve toke koje imaju isti elektrini potencijal prave ekvipotencijalnu plohu. Nije vano
da li je to zamiljena ploha u elektrinom polju ili stvarna fizikalna povrina nekog
tijela.
Elektrino polje ne vri rad W na nabijenoj estici kada se ona giba izmeu dvije
toke na istoj ekvipotencijalnoj plohi.
To svojstvo proizlazi iz definicije za razliku potencijala: V V f Vi

W
.
q

Za V f Vi oigledno je W=0. Prisjetimo se da je elektrostatska sila konzervativna

sila. To znai da rad (i sukladno tome potencijalna energija i potencijal) ne ovisi o
izabranom putu izmeu toaka i i f na ekvipotencijalnoj plohi. Dakle rad e
iezavati za bilo koji put nabijene estice izmeu toaka i i f na ekvipotencijalnoj
plohi bez obzira da li na tom putu estica izlazi izvan ekvipotencijalne plohe ili ne (vidi
sliku).

Na slici je prikazana obitelj ekvipotencijalnih ploha, pridruenih elektrinom polju koje

je nastalo zbog neke raspodjele naboja. Za putanje I i II rad elektrinog polja
iezava, jer te putanje poinju i zavravaju u tokama na istoj ekvipotencijalnoj
plohi. Za putanje III i IV taj rad nije jednak nuli, ali ima isti iznos za obje putanje jer te
putanje povezuju isti par ekvipotencijalnih ploha.

9
Za tokasti naboj iz simetrije slijedi da su ekvipotencijalne plohe koncentrine sfere s
nabojem u centru takve obitelji ploha.
Za jednoliko, konstantno elektrino polje ekvipotencijalne plohe su ravne povrine
okomite na silnice polja (vidi sliku). U stvari ekvipotencijalne plohe su uvijek okomite

na silnice elektrinog polja, a time i na polje E koje je uvijek tangencijalno na silnice

polja.

Kada E ne bi bilo okomito na ekvipotencijalnu plohu postojala bi komponenta polja

paralelna toj plohi. Ta bi komponenta, odnosno njoj pridruena elektrostatska sila,

vrila rad na nabijenoj estici dok se estica giba po ekvipotencijalnoj plohi. Meutim
iz openitog izraza qV W proizlazi da rad W mora biti jednak nuli za pomicanje
estice izmeu dvije toke na ekvipotencijalnoj plohi jer je V 0 za takve toke.

Zakljuujemo da E ne moe imati komponentu paralelnu ekvipotencijalnoj plohi, to

znai da je E zaista okomito na ekvipotencijalnu plohu. Iz priloene slike vidimo da je

E okomito na ekvipotencijalnu plohu za svaku iz obitelji ekvipotencijalnih ploha

elektrinog dipola.
Kako izgleda obitelj ekvipotencijalnih ploha oko nae glave?
Prije nego to udari grom, elektrino polje na povienom uskom predmetu, bilo da je
to gromobran, vrh stabla ili vrh nae glave, postane vrlo jako pribliavajui se kritinoj
vrijednosti od 3 10 6

V
koja izbacuje elektrone iz molekula zraka. Ve za manje
m

vrijednosti elektrinog polja, kakvo stvaraju visoko nabijeni oblaci za vrijeme

nevremena, neki elektroni poinju naputati nae tijelo i na glavi imamo viak
pozitivnih naboja. Ako nam se kosa pone dizati to je ve znak krajnje opasnosti
kada grom samo to nije udario u nau glavu. Tada nije zgodan trenutak da
fotografiramo za uspomenu dugokosu enu kojoj se kosa die u zrak nego da se svi
to prije maknu iz tog opasnog povienog mjesta. Jedna takva neoprezno
napravljena fotografija izloena u vaoj knjizi pomae nam da rekonstruiramo smjer
silnica elektrinog polja i obitelj ekvipotencijalnih ploha oko glave dugokose ene. Pet
minuta nakon to je brat te ene napravio tu fotografiju grom je udario u tu istu
povienu platformu-vidikovac i usmrtio i ranio vei broj turista.

10

Proraun potencijala iz poznavanja polja

Kada znamo vektore elektrinog polja svuda uzdu puta koji povezuje toke i i f u
tom polju, tada moemo izraunati razliku elektrinog potencijala izmeu te dvije
toke. Da bi napravili taj proraun, odredimo rad koji polje izvri na pozitivni probni
naboj kada se naboj giba od i do f.

Nae polje nije jednoliko nego je to proizvoljno polje, kao u primjeru na priloenoj slici
na kojoj su nacrtane silnice polja. Dok se naboj giba uzdu infinitezimalne udaljenosti

ds u svakoj toki njegove putanje na njega djeluje sila q 0 E . Iz sedmog Poglavlja

znamo da je odgovarajui diferencijalni rad dW koji sila F izvri na esticu za

vrijeme pomaka ds jednak:

dW F ds

dW q 0 E ds
ili
Da bi odredili ukupan rad polja na esticu uzdu cijele putanje od poetne toke i
do konane toke f moramo integrirati:
f

W q 0 E ds
i

11
Uvrstimo ovaj izraz za rad u definiciju razlike potencijala ( V V f Vi

W
).
q0

Dobijemo:

V f Vi E ds
i

Dakle, razlika potencijala toaka i i f jednaka je negativnom linijskom integralu

skalarnog produkta E ds . Ako je elektrino polje svuda poznato taj integral nam
omoguava da izraunamo razliku potencijala izmeu bilo koje dvije toke u tom
polju. Moramo se samo sjetiti da je razlika potencijala jednaka negativnom radu po
jedininom naboju, da je rad jednak skalarnom produktu sile i diferencijala puta i da
je elektrostatska sila jednaka produktu naboja i polja. Ako izaberemo da je nultoka
potencijala u toki i, dakle da je Vi 0 , tada je gornja jednadba jo jednostavnija:
f

V E ds
i

Ova nam jednadba daje potencijal V u bilo kojoj toki f elektrinog polja u odnosu
na nulti potencijal u toki i. ako smo izabrali da je toka i u beskonanosti, tada
nam ova jednadba daje potencijal V u bilo kojoj toki f u odnosu na nulti potencijal
u beskonano dalekoj toki.
Problem 2.
Na slici su prikazane dvije toke i i f u jednolikom elektrinom polju. Udaljenost
izmeu tih toaka je d.
a) Odredite razliku potencijala V f Vi tako da pomiete pozitivni probni naboj q 0
od i do f po putu koji je paralelan silnicama polja (vidi sliku a).
b) Odredite V f Vi tako da pomiete probni naboj q 0 po krivulji icf (vidi sliku b).

O: Da odredimo razliku potencijala izmeu bilo koje dvije toke u elektrinom polju E

trebamo integrirati E ds po putanji koja povezuje te dvije toke, dakle trebamo

12
f

iskoristiti jednadbu V f Vi E ds . Zamislimo da smo naboj pomicali po putu na
i

slici a) (u smjeru silnica polja). Tada ds ima uvijek isti smjer kao i E pa je kut
izmeu ta dva vektora jednak nuli:

E ds Eds cos E ds
f

Ostaje integral:

V f Vi E ds
i

Kako je polje jednoliko, iznos polja E ima istu vrijednost svuda na putanji pa se moe
izvui ispred integrala.
f

V f Vi E ds Ed
i

Negativni predznak znai da je potencijal u toki f manji od potencijala u toki i.

To je openit rezultat. Potencijal se uvijek smanjuje u smjeru silnica polja. Silnice
polja uvijek su usmjerene od vieg prema niem potencijalu.

13
Ako probni naboj pomiemo po putanji na slici b, odnosno po krivulji icf, tada takvu
putanju moemo razloiti u horizontalno gibanje naboja od i do c i u koso gibanje

naboja od c do f. Po horizontalnoj putanji kut izmeu ds i E uvijek je 90, pa je

skalarni produkt E ds jednak nuli (cos90=0).
c

Jednadba Vc Vi E ds nam tada kae da su toke i i c na istom

i

potencijalu: Vc Vi 0 .
Za putanju cf kut =45 pa je dakle :
f

V f Vc E ds E (cos 45 )ds E (cos 45 ) ds

0

Integral iz ove jednadbe upravo je duina linije cf odnosno d/sin45. Dakle, mora biti:

V f Vi E (cos 450 )
jer je sin45=cos45=

d
Ed
sin 450

2
.
2

Ovo je isti rezultat koji smo dobili za putanju na slici a, kao to i mora biti. U
konzervativnom polju razlika potencijala izmeu dvije toke polja ne smije ovisiti o
putanji koja spaja te dvije toke. Moemo sigurno utedjeti i vremena i rada ako
izaberemo takvu putanju koja pojednostavljuje proraun za integral rada po

jedininom naboju: E ds .

Potencijal tokastog naboja

f

Iskoristimo jo jednom izraz za razliku potencijala V f Vi E ds za odreivanje
i

potencijala V nabijene estice u odnosu na nultoku potencijala u beskonanosti.

Neka se toka P nalazi na udaljenosti R od pozitivno nabijene estice naboja q (vidi
sliku).
Zamislimo da smo pomicali pozitivni probni naboj q 0 od toke P do beskonano
daleke toke. Nije vano po kojoj putanji pomiemo naboj q 0 , pa izaberimo
najjednostavniju putanju po pravcu koji radijalno ide od toke P do beskonano
daleke toke. Naimo prvo koliki je elementarni rad po jedininom naboju:

14

E ds E cos ds

Elektrino polje usmjereno je radijalno prema vani u odnosu na fiksni naboj q u

ishoditu. Zbog toga diferencijal pomaka ds i polje E imaju isti smjer. Tada je 0 ,
i cos 1. Da istaknemo da je pomak po radijvektoru zamjenimo oznaku ds s dr.
Naa jednadba za razliku potencijala tada postaje:

V f Vi E dr
R

Neka je nultoka potencijala u beskonanosti V f () 0 tako da potencijal u poetnoj

toki Vi (P) moemo oznaiti kao V (za r = R).
Uvrstimo jo u ovaj integral ve poznati izraz za jakost elektrinog polja E na
udaljenosti r:

q
.
4 0 r 2
1

Jednadba za razliku potencijala je tada:

15

0 V

4 0

0 V

ili

Vidimo da je:

dr

1
4 0 r

q
4 0 R
1

q
.
4 0 R
1

Vratimo se na oznaku r za udaljenost toke P od ishodita. Tada je :

1 q
4 0 r

ELEKTRINI POTENCIJAL TOKASTOG NABOJA q

NA UDALJENOSTI r OD TE ESTICE
Isti izraz bi dobili za negativno nabijenu esticu za koju bi imali: q 0 i V 0 .
Potencijal nabijene estice ima isti predznak kao i ta estica!
Uoimo da potencijal postaje beskonano velik za r = 0, dakle u toki gdje je
smjetena estica koja stvara taj potencijal.
Izraz V

q
4 0 r

vrijedi i za kuglastu raspodjelu naboja kada nas zanimaju toke na

povrini ili izvan te raspodjele. To se moe dokazati koritenjem jednog od teorema

ljuske, koji omoguuje da se stvarna sferna raspodjela naboja zamIjeni s jednakim
ukupnim nabojem u centru te raspodjele.

Potencijal sustava tokastih naboja

U izabranoj toki moemo odrediti i potencijal koji stvara sustav naboja ako
iskoristimo princip superpozicije. Odvojeno raunamo potencijal koji svaki naboj iz
grupe naboja stvara u izabranoj toki koristei izraz

i uzimajui u obzir

4 0 r

predznak naboja. Zatim sumiramo sve potencijale. Za n naboja, ukupni potencijal je:
n

i 1

4 0

V Vi

qi

i 1

16

gdje smo s q i oznaili i-ti naboj iz sustava, a ri je radijalna udaljenost izabrane toke
od tog naboja. Suma u ovom izrazu je algebarska suma, a ne vektorska suma koju
smo koristili za proraun elektrinog polja grupe naboja. Ta injenica je prednost za
proraune potencijala u odnosu na proraune elektrinog polja. Puno lake je zbrajati
skalarne nego vektorske veliine.
Problem 3.
Koliki je potencijal u toki P, koja je u centru kvadrata sa zadanim tokastim nabojima
u svakom vrhu (vidi sliku):

q1 12nC

q2 24nC

q3 31nC

q4 17nC

Udaljenost susjednih naboja je d = 1.3m.

O: Odredimo potencijal V u toki P kao algebarsku sumu potencijala svakog od 4
naboja. Iz openitog izraza
nalazimo:

i 1

4 0

V Vi

qi

i 1

za potencijal sustava naboja

17
4

V Vi
i 1

1 q1 q 2 q3 q 4

4 0 r
r
r
r

Iz Pitagorinog pouka nalazimo: r

d
2

1.3m
2

0.919m .

Zbroj naboja je:

q1 q2 q3 q4 12 24 31 17 10 9 C 36 10 9 C

8.99 10 Nm
V
9

Dakle:

/ C 2 36 109 C

0.919m

350V

Na priloenoj slici b su oznaene i sve druge toke u ravnini koje imaju isti potencijal
kao toka P.
Takva ekvipotencijalna krivulja obuhvaa tri pozitivna naboja. U tri dimenzije to bi bila
ekvipotencijalna ploha, a nacrtana krivulja je presjek te plohe s ravninom u kojoj se
nalaze naboji.
Problem 4.
Na slici a) prikazali smo 12 elektrona (naboja e) pravilno razmjetenih po krugu
polumjera R. Koliki su elektrini potencijal i elektrino polje u centru C kruga u
odnosu na nulti potencijal u beskonanosti?

18
O: Elektrini potencijal V u C je algebarska suma svih elektrinih potencijala od
svakog elektrona. Razmjetaj elektrona po krugu nije vaan nego samo njihova
n

i 1

4 0

udaljenost do centra kruga koja je ista za svaki elektron. Izraz V Vi

V 12

za ukupni potencijal je u ovom sluaju:

qi

i 1

e
4 0 R

Za odreivanje elektrinog polja u centru kruga C situacija je potpuno drugaija, jer je

elektrino polje vektor, pa je vaan razmjetaj elektrona po krugu. Kako je taj
razmjetaj savreno simetrian na slici a) elektrino polje bilo kojeg elektrona u toki
C potpuno se ponitava s poljem dijametralno suprotnog elektrona. Zbog toga je u

toki C E 0 .
Na slici b) elektroni su grupirani na luku kruga kojeg definira kut od 120 (vidi sliku).
Koliki su sada potencijal i polje u centru C?
O: Potencijal ostaje potpuno isti kao za simetrinu raspodjelu elektrona po krugu, jer
je udaljenost elektrona do toke C ostala ista. Elektrino polje vie nije isto, odnosno
nije vie jednako nuli, jer je ukupno polje superpozicija pojedinanih vektora polja, a
raspodjela vektora polja je sada asimetrina. Rezultantni vektor polja bit e usmjeren
prema raspodjeli naboja.

Potencijal elektrinog dipola

Primijenimo jednadbu

i 1

4 0

V Vi

qi

i 1

za potencijal sustava naboja na

sluaj dipola da bi odredili potencijal u proizvoljnoj toki P (vidi sliku na slijedeoj

stranici).
U toki P na udaljenosti r( ) pozitivni naboj stvara potencijal V( ) , a u toki P na
udaljenosti r( ) negativni naboj stvara potencijal V( ) . Tada je ukupni potencijal:
n

V Vi V V
i 1

ili

q r r
q
1 q

4 0 r r 4 0 r r

19

Dipoli koji se pojavljuju u prirodi, a imaju ih mnoge molekule, vrlo su maleni, odnosno
imaju molekularne dimenzije udaljenosti d izmeu teita pozitivnih i negativnih
naboja. Nas obino zanimaju polja i potencijali u tokama koje su daleko od samih
dipola. Za takve toke vrijedi r>>d. U takvoj aproksimaciji vrijedi (vidi sliku):
r( ) r d cos

r( ) r r 2

20
Tada e potencijal biti u vrlo dobroj aproksimaciji:

q
4 0

d cos
r2

gdje se kut mjeri od osi dipola prema radijvektoru toke P. Kao i prije,
pretpostavljamo da smo ishodite koordinatnog sustava stavili tono na pola puta
izmeu dva naboja dipola.
Za dipol koji se sastoji od dva tokasta naboja iznos elektrinog dipolnog momenta je
p q d , pa potencijal dipola postaje:

4 0

p cos
r2

POTENCIJAL ELEKTRINOG DIPOLA

Kako je vektor p usmjeren od negativnog prema pozitivnom naboju kut se mjeri

od smjera vektora p prema smijeru vektora r .

Inducirani dipolni momenti

Mnoge molekule, poput molekula vode, imaju stalne dipolne momente. U nepolarnim
molekulama, pa i u izoliranim atomima, podudaraju se teita pozitivnih i negativnih
naboja. Takve molekule nemaju stalni dipolni moment u odsustvu vanjskog polja.
Meutim, ako stavimo atom ili nepolarnu molekulu u vanjsko elektrino polje, polje
deformira elektronski oblak atoma/molekule i razdvaja centre pozitivnog i negativnog
naboja. Kako su elektroni negativno nabijeni i lake pokretljivi zbog manje mase
njihova gustoa e biti pomaknuta u smjeru suprotnom od smjera vanjskog polja (vidi
sliku).

21

Takav pomak uspostavlja elektrini dipolni moment p u smjeru polja E . Kaemo da

je polje E induciralo pojavu momenta p i da je zbog toga dolo do polarizacije

atoma ili molekule (jer su u vanjskom polju dobili pozitivnu i negativnu stranu). im
nestane vanjskog polja nestane i polarizacije tako da se atomi ili molekule vrate u
svoje prvobitno stanje u kojem nisu imali elektrini dipolni moment.
U poljima koja moemo lako napraviti u laboratoriju deformacije elektronskih oblaka
atoma ili molekula vrlo su malene, a inducirani dipolni momenti su puno manji od
stalnih dipolnih momenata kakve imaju polarne molekule.

Potencijal kontinuirane raspodjele naboja

Jednadbu za proraun potencijala sustava naboja ne moemo upotrijebiti kada su
naboji jednoliko raspodjeljeni (u nabijenom tankom tapu, ili na disku). Tada nema
smisla raunati sumu ogromnog broja naboja radi odreivanja potencijala V u nekoj
toki P. Umjesto toga treba izabrati diferencijalni element naboja dq, nai potencijal

22
tog naboja u toki P, i zatim integrirati po cijeloj raspodjeli naboja. Pretpostavimo i
dalje da je potencijal jednak nuli u beskonano udaljenoj toki. Pretpostavimo
takoer da diferencijal naboja dq moemo smatrati tokastim nabojem. Tada znamo
da je za tokasti naboj dq:
dV

dq
4 0 r
1

gdje dq moe biti bilo pozitivan ili negativan naboj, a r je udaljenost izmeu dq i
odabrane toke P. Za odreivanje ukupnog potencijala V u toki P moramo integrirati
kako bi sumirali potencijale svih diferencijalnih elemenata dq:

V dV

4 0

dq
r

Integriranje treba izvesti tako da se obuhvati cjelokupna raspodjela naboja. Pri tome
nema komplikacija sa komponentama vektora kao kod prorauna elektrinog polja jer
je potencijal skalar.
Da bi primijenili ovu openitu jednadbu razmotrimo dvije kontinuirane raspodjele
naboja, linijski raspodjeljeni naboj i nabijeni disk.

Linijska raspodjela naboja

Neka tanki tap od izolatora ima duinu L i jednoliko raspodjeljen pozitivni naboj
konstantne linijske gustoe . Odredimo potencijal V u toki P na udaljenosti d od
lijevog kraja tapa. Uoimo diferencijalni element tapa dx na udaljenosti x od lijevog
kraja. Taj element ima naboj:

dq dx
koji stvara potencijal dV u toki P na udaljenosti r x 2 d 2 od tog elementa dx.
Drei da je element naboja dq na poloaju dx, udaljenom za r od toke P, zapravo
tokasti naboj, moemo raunati potencijal kao:

dV

1 dq
1

4 0 r 4 0

dx

d 2 2

23

Kako je naboj na tapu pozitivan i kako je V=0 u beskonanosti znamo da elektrini

potencijal mora biti pozitivan (pogledajte izvod jednadbe V

q
). Ukupni
4 0 r

potencijal V u toki P dobit emo integracijom od x=0 do x=L.

Nalazimo:
L

V dV
o

Kako je

dx
x a
2

1
4 0

ln x x 2 a 2

1
2 2

dx

4 0

dx

d 2 2

(provjerite za vjebu da se derivacijom ovog logaritma zaista dobije podintegralna

funkcija x 2 a 2

dobijemo:

1
2

24
L

1

2
2 2
V
ln(
x

)
4 0
0

2
2
V
ln L ( L d
4 0

1
2

) ln d

2
2 2
L

V
ln

4 0
d

jer je:

A
ln A ln B ln .
B

Argument ovog logaritma uvijek je vei od 1 pa je V zaista uvijek pozitivno.

Nabijeni disk
Za nabijeni plastini disk polumjera R i povrinske gustoe naboja raunali smo u
Poglavlju 23 elektrino polje u toki P na osi simetrije diska. Pretpostavili smo
jednoliku raspodjelu naboja samo na gornjoj povrini diska. Za istu konfiguraciju
naboja (vidi sliku) odredimo elektrini potencijal V(z) na bilo kojoj toki na osi z.
Uoimo diferencijalni element u obliku prstena polumjera R' i irine dR'. Naboj tog
prstena e biti:

dq 2 R dR
jer je 2RdR gornja povrina prstena.
Svi djelovi prstena su na istoj udaljenosti r od toke P na osi simetrije diska.
Upotrijebimo jednadbu

dV

dq
4 0 r

potencijalu u toki P:

dV

1 dq
1 (2 R)(dR)

4 0 r 4 0
z 2 R2

za odreivanje doprinosa jednog prstena

25

Ukupni potencijal u P nai emo integracijom od R' = 0 do R' = R:

V
(Iskoristili smo

Za z 0 :

R
dV
2 0 0

xdx
x a
2

RdR
z 2 R2

( z 2 R2 z)
2 0

z 2 R2
2 0
,

R
0

z>0

x 2 a 2 ).

R
2 0

To je rad koji bi trebalo utroiti da se naboj iz beskonano daleke toke dovode u sredite
nabijenog kruga.
Za z R dobijemo manju vrijednost potencijala:

R
2 1

26

Za velike udaljenosti od diska kada je z R :

z
z
R2
2
2
V
1 1 R z

...

2 0
2 0
2z2

R 2 R 2
q
V

4 0 z 4 0 z 4 0 z
gdje je q ukupni naboj na disku.
Dobili smo izraz za potencijal tokastog naboja, to je i logino, jer iz velike udaljenosti itav
disk izgleda kao jedna toka.

PRORAUN POLJA IZ POTENCIJALA

Ako je polje poznato moemo odrediti potencijal koristei izraz do kojeg smo ve doli u
ovom poglavlju:
f

V E ds
i

Sada emo razmotriti pitanje kako odrediti polje, ako je poznat potencijal. Grafiki, taj
problem moemo tako rijeiti bar naelno. Nacrtamo ekvipotencijalne plohe i vektore
elektrinog polja okomite na te plohe. Spajanjem vektora polja postanu vidljive linije polja ili
silnice. Prostorna slika silnica daje nam jasnu predodbu koliko je jako i u kojem smjeru
djeluje elektrino polje za bilo koju toku u prostoru oko naboja.
Da li se ovaj problem moe rijeiti i matematiki, a ne samo grafiki?
Razmotrimo obitelj bliskih ekvipotencijalnih ploha za koje je razlika potencijala izmeu
susjednog para ploha jednaka dV ( vidi sliku ).

27

Neka se pozitivni probni naboj q0 giba po putanji s tako da se pomakne za ds izmeu para
susjednih ekvipotencijalnih ploha. Rad koji elektrino polje izvri na probnom naboju za
vrijeme ovog pomaka je:

dW q0 dV
Ovaj rezultat smo dobili na poetku ovog poglavlja kada smo definirali razliku potencijala
kao:

V V f Vi W q
S druge strane kada smo raunali rad polja pri infinitezimalno malom pomaku ds nali smo
da je:

dW q0 E ds q0 E (cos )ds
Izjednaavanjem tih izraza dobijemo:

q0 dV q0 E (cos )ds
ili

E cos

dV
ds

Kako je E cos komponenta polja E u smjeru ds gornju jednadbu moemo pisati i kao:

Es

V
s

gdje s znai da je Es komponenta polja E u smjeru osi s, a parcijalna derivacija

osigurava da se V mijenja samo uzdu te osi. Poetni problem je tako rijeen.

V
s

28

Polje u smjeru neke osi moemo odrediti ako izraunamo negativnu prostornu promjenu
potencijala u smjeru te osi. Moemo izabrati os s da bude redom x, y i z os.
Tada su x, y i z komponente polja:

Ex

V
x

Ey

V
y

Ez

V
z

Dakle, ako nam je poznata funkcija V( x, y, z ) tada moemo odrediti komponente od E , a

time i samo polje E u bilo kojoj toki tako da izraunamo gornje parcijalne derivacije.
Negativni predznak znai da je elektrino polje usmjereno u smjeru smanjenja potencijala.
Vektor polja pokazivat e u onom smjeru u kojem se potencijal najbre smanjuje. Pozitivni
probni naboj gibat e se upravo u tom smjeru, od mjesta vieg prema mjestu nieg potencijala.
Gornje tri jednadbe za komponente polja mogu se izraziti i kao jedna vektorska jednadba:

E V
gdje je vektorski operator koji zovemo gradijent. U Kartezijevim koordinatama gradijent
je:

i j k
x
y
z
Djelovanjem gradijenta na skalar (potencijal) nastaje vektor (elektrinog polja). Gradijent daje
smjer u kojem se skalarno polje najbre mijenja.
Jednadba E V je diferencijalni oblik jednadbe:
f

V Eds
i

Za jednostavnu situaciju u kojoj je elektrino polje konstantno veza izmeu polja i promjene
potencijala je:

V
s

gdje je s smjer okomit na ekvipotencijalne povrine, a komponenta elektrinog polja iezava

u bilo kojem smjeru paralelnom ekvipotencijalnim povrinama.

29
PROBLEM 5
Odredili smo ve da je elektrini potencijal na bilo kojoj toki osi simetrije za jednoliko
nabijeni disk:

2 0

z 2 R2 z

Koristei ovaj izraz odredite elektrino polje na osi simetrije diska.

O: Trebamo odrediti komponentu E z elektrinog polja:

Ez

z
2 0 z

Ez

z
z

1
1 2

2 0
z R 2 2 0
z 2 R2

z 2 R2 z

To je isti izraz koji smo za elektrino polje nabijenog diska dobili u Poglavlju 23, kada smo
koristili Coulombov zakon. Izvod preko potencijala jednostavniji je i laki.

ELEKTROSTATSKA POTENCIJALNA ENERGIJA SUSTAVA TOKASTIH NABOJA

Kao to odreenoj raspodjeli masa u prostoru moemo pridruiti gravitacijsku potencijalnu

energiju tako i odreenoj raspodjeli naboja moemo pridruiti elektrostatsku potencijalnu
energiju.
Kada pribliimo dva tijela istovrsnih naboja, rad koji smo uloili da to postignemo nije nestao
nego se pojavio kao promjena u elektrostatskoj potencijalnoj energiji ta dva nabijena tijela.
Pri tome pretpostavljamo da smo pribliavanje tijela izveli tako da se kinetika energija tijela
u konanim poloajima nije promijenila u odnosu na kinetiku energiju tijela u poetnim
poloajima. Najjednostavnije je pretpostaviti da su tijela mirovala i na poetku i na kraju
promjene konfiguracije tijela. Konana konfiguracija ima veu potencijalnu energiju, pa nije
stabilna. Kada ih pustimo da rade to hoe bliska nabijena tijela e se poeti udaljavati jedno
od drugog, jer se istovrsni naboji odbijaju. Pri tom e dobiti kinetiku energiju. Dakle, uloeni
rad smo prvo pretvorili u potencijalnu energiju, a zatim u kinetiku energiju.
Za sustav tokastih naboja koje u fiksnim poloajima dre neke sile (bilo koje sile) definiramo
elektrostatsku potencijalnu energiju na sljedei nain:
''Elektrostatska potencijalna energija sustava tokastih naboja jednaka je radu koji je potrebno
izvriti da bi se naboji doveli iz beskonane udaljenosti u njihove konane (bliske) poloaje.''
Pretpostavimo da su naboji stacionarni i u poetnoj i u konanoj konfiguraciji.

30
Kako su elektrine sile konzervativne svejedno je po kojem putu naboje dovodimo u konani
poloaj. Na priloenoj slici su dva pozitivna naboja razmaknuta za r.

Da naemo potencijalnu energiju ovog sustava naboja zamislimo da ih redom pomiemo iz

beskonanosti do konanog izabranog poloaja. Da dovedemo naboj q1 iz beskonanosti nije
potrebno vriti nikakav rad, jer nema elektrostatske sile koja djeluje na q1 . Meutim, kada
nakon toga dovedemo i q2 iz beskonanosti, potrebno je izvriti rad, jer q1 djeluje
elektrostatskom silom na q2 za cijelo vrijeme pomicanja q2 . Tada e ukupni rad biti jednak:

W q2V
Iskoristili smo izraz V W q , koji smo imali na poetku ovog poglavlja kao definiciju za
elektrini potencijal u bilo kojoj toki zadanog elektrinog polja. U tom izrazu rad W je bio
rad koji elektrino polje izvri na nabijenoj estici kada se estica pomakne iz beskonanosti
do konanog poloaja. Kako u gornjem primjeru mi vrimo rad protiv polja predznak je
pozitivan u izrazu W q2V .
Ve smo nali u ovom poglavlju (potencijal tokastog naboja) da potencijal V naboja q1 na
udaljenosti r mora biti:

1
4 0

q1
r

Dakle, elektrostatska potencijalna energija para tokastih naboja je:

U W q2V

1
4 0

q1q2
r

Za istovrsne naboje rad potreban da se oni priblie na udaljenost r je pozitivan zbog toga to
se takvi naboji odbijaju. Tada e i potencijalna energija sustava biti pozitivna. Ako naboji
imaju suprotne predznake, tada se privlae, pa je negativan rad koji mi trebamo uloiti da ih
pribliimo. Potencijalna energija je tada takoer negativna. To znai da e naboji sami lako
doi do svojih konanih stacionarnih poloaja bez da ih mi ''guramo''.

31
PROBLEM 6
Na slici smo postavili tri naboja u obliku trokuta.

Pretpostavimo da je d 12cm i da je q1 q , q2 4q , q3 2q , a da je q 150nC .

Kolika je elektrostatska potencijalna energija ovog sustava naboja?
O: Potencijalna energija U mora biti jednaka radu koji je potrebno izvriti da se naboji iz
beskonanosti postave u zadanu konanu konfiguraciju. Postavimo q1 kao prvi naboj u zadani
poloaj. To ide ''besplatno'', tj. bez ulaganja rada. Da se drugi naboj q2 postavi na udaljenost d
od q1 potrebno je uloiti rad:

U12

1
4 0

q1q2
d

Za dovesti trei naboj q3 u poloaj na slici moramo se ''boriti'' protiv elektrostatskog polja
naboja q1 i protiv elektrostatskog polja naboja q2 . Dakle, ukupni rad dovoenja naboja q3
moemo razloiti na rad potreban da q3 dovedemo blizu q1 i na rad potreban da q3 dovedemo
blizu q2 . Suma tih radova je:

W13 W23 U13 U 23

1
4 0

q1q3
1 q2 q3

d
4 0 d

Ukupna potencijalna energija za ovaj sustav od tri naboja jednaka je sumi energija pridruenih
svakom paru naboja. Svejedno je u kojem redoslijedu sumiramo doprinose:

U U12 U13 U 23

10q 2
U
4 0 d

( q)(4q) ( q)(2q) (4q)(2q)

4 0
d
d
d

32

8.99 10
U

Nm2 C 2 10 150 109 C

(0.12m)

U 1.7 102 J 17mJ

Negativna potencijalna energija znai da bi trebalo izvriti negativni rad da se konstruira
ovakva konfiguracija naboja (poevi od mirnih naboja u beskonanosti). Obrnuti proces da
naboje razdvojimo iz zadane konfiguracije naboja i da ih udaljimo do beskonanosti traio bi
ulaganje pozitivnog rada od 17 mJ.

POTENCIJAL NABIJENOG IZOLIRANOG VODIA

U prolom poglavlju (Poglavlje 24) zakljuili smo da elektrino polje iezava
( E 0 ) u svim tokama unutar izoliranog vodia. Tada smo iskoristili Gaussov zakon da
zakljuimo da e se viak naboja dodan izoliranom vodiu raspodijeliti iskljuivo po povrini
tog vodia. Pokazali smo da ovaj zakljuak vrijedi ak i za vodi koji u sebi ima upljinu
proizvoljnog oblika. Pokaimo sada da za potencijal izoliranog vodia vrijedi sljedee:
''Viak naboja postavljen na izolirani vodi raspodijelit e se po povrini vodia na takav
nain da sve toke vodia, bilo na povrini ili u unutranjosti vodia, budu na istom
potencijalu. To e biti tako ak i kada vodi sadri neku unutranju upljinu i ak kada ta
upljina sadri viak naboja''.
Dokaz za ove tvrdnje proizlazi iz ve izvedene jednadbe za razliku potencijala:
f

V f Vi E ds
i

Kako je E 0 za sve toke izoliranog vodia zakljuujemo da za bilo koji par toaka u
vodiu ''i'' i ''f'' mora vrijediti V f Vi .
Pogledajmo primjer izolirane kugline ljuske napravljene od nekog materijala koji ima osobine
vodia (metal). Neka je ljuska polumjera 1m nabijena na 1.0C . Priloena slika tada
pokazuje kako joj pripadni potencijal i polje ovise o udaljenosti od sredita (centra) ljuske.
1 q
Za toke izvan ljuske izraunali smo potencijal koristei jednadbu V
, jer se
4 0 r
ukupni naboj q na povrini ljuske ponaa kao da je sav koncentriran u centru ljuske.
Ta jednadba vrijedi sve do povrine ljuske. Pretpostavimo sada da smo gurnuli mali probni
naboj kroz neku malu rupicu na ljuski sve do centra ljuske. Unutar ljuske elektrino polje

33
mora biti jednako nuli, pa nije potreban nikakav dodatni rad da naboj gurnemo od unutranje
povrine ljuske do centra ljuske.
Dakle, potencijal svih toaka unutar ljuske mora biti isti kao za toke na povrini ljuske.

Krivulja ovisnosti elektrinog polja ljuske o udaljenosti od centra ljuske moe se dobiti iz
V
V
jednadbe Er
koja je prilagodba jednadbe Es
za proraun komponente polja
r
s
u smjeru pomaka nabijene estice (prilagodba je za sluaj sferne simetrije).
Krivulja ovisnosti potencijala ljuske o udaljenosti r do centra ljuske moe se dobiti iz
f

jednadbe V Eds tako da se integrira po r ako je poznata ovisnost elektrinog polja o

i

radijvektoru r.
Na povrinama proizvoljnog oblika viak naboja nee se raspodijeliti jednoliko na povrini
vodia. Na rubovima i na otrim vrcima koji izlaze iz povrine povrinska gustoa naboja
moe dosegnuti vrlo visoke vrijednosti. Tada i elektrino polje oko takvih vrhova moe
postati vrlo jako, ak toliko jako da izazove ionizaciju zraka. U sluaju nevremena grom e
najradije udariti u istaknute vrhove kao to je vrh stabla, vrh metalnog tapa za golf (ako
igrai golfa neoprezno nastave igrati) ili u gromobran. Metalno tijelo automobila u kojem se
sklonimo prua vrlo dobru zatitu i od udara groma, jer je automobil uplji vodi, pa u
njegovoj unutranjosti elektrino polje ima vrlo niske vrijednosti.

34
Faradayev kavez je openiti naziv za uplji vodi koji slui kao elektrini zastor.
Elektrine pojave u unutranjosti upljeg vodia ovisi samo o obliku unutarnje plohe tog
vodia, kao i o poloaju i jakosti naboja unutar upljine vodia, a ne ovisi o elektrinim
pojavama izvan vodia. Dakle, uplji vodi moe sluiti kao elektrini zastor.
Na priloenoj slici vide se silnice elektrinog polja u sluaju izoliranog vodia, postavljenog u
vanjsko elektrino polje.
Sve toke vodia dospiju na isti potencijal im se uspostavi situacija elektrostatike. To se
dogodi i ako postoji neki viak naboja na povrini vodia i ako nema vika naboja.
Slobodni vodljivi elektroni rasporede se po povrini vodia na takav nain da elektrino polje
koje oni stvaraju upravo ponitava vanjsko polje u svim toama iz unutranjosti vodia. Tada
je E 0 svuda u unutranjosti vodia.

Na povrini vodia raspodjela elektrona je takva da je rezultantno elektrino

polje u svim tokama povrine okomito na tu povrinu.

ELEKTRINI POTENCIJAL I ELEKTRINI NAPON

Potencijal u nekoj toki elektrostatskog polja definira se kao razlika potencijala prema
toki prostora u kojoj je elektrini potencijal jednak nuli. Samo razlika potencijala ima
fizikalnog smisla, pa je zbog toga proizvoljan izbor nultoke za potencijal. U elektrotehnici se
esto izabere da je potencijal tla jednak nuli.

35
Razliku potencijala definirali smo samo za konzervativne sile.
Pozitivni naboji gibaju se od mjesta vieg prema mjestu nieg potencijala.
Kada se naboji gibaju zbog razlike u elektrinom potencijalu izmeu dvije toke polja
kaemo da izmeu te dvije toke postoji elektrini napon. Elektrini napon je rad po
jedininom naboju (do na predznak) potreban da se taj naboj prenese iz jedne toke prostora u
drugu.
Na ekvipotencijalnoj plohi naboj se moe pomicati bez ulaganja rada. Elektrostatsko
polje okomito je na tu plohu u svakoj toki ekvipotencijalne plohe. Drugim rijeima silnice
elektrostatskog polja okomite su na nabijeni vodi u elektrinoj ravnotei.

PROBLEM 7
Kuglica na niti mase m 0.6 g nalazi se u horizontalnom konstantnom elektrinom polju
inteziteta E 700 N C . Kada se odmakne pod kutom od 30 u odnosu na vertikalu tako da se
primakne izvorima elektrinog polja, koliki je naboj na kuglici?
PROBLEM 8
Do iskrenja dolazi u zraku kada intezitet elektrinog polja dosegne 3 106 N C . Koliko naboja
moe nositi metalna kugla dijametra 1cm, prije nego doe do iskrenja?
PROBLEM 9
U Millikanovom eksperimentu jedna kapljica ulja nosi na sebi 4 elektrina naboja i ima masu
od 1.8 1012 g . Dri se u ravnotei izmeu dvije horizontalne nabijene ploe razmaknute 1.8
cm. Koliki napon treba biti izmeu dvije nabijene ploe?