il udara more u mramorje?! Niti grmi, nit se zemlja trese nit udara more o mramorje vec etvrto jedan to luduje. Otud ide ua Duan Silni otud ide mrak mu pred oima, a na glavi kosa podignuta. Usne stiska, a zubi krguu od muke mu krvca prokljuala, a ivci se jadni pokidali. Ko li ih je takve vaspitao meni tunom u kolu poslao? A kada je vrata otvorio log ga zamal nile potrefio. Strana slika bee pred oima muzika je odve jaka bila pa je mnoge na pod oborila. Kau momci da brejk to se zove mesto nogu na glavi sad stoje. Jadna majka, vrat jo da polome. Otud leti lopta vragolasta kri, zvei, na komade lomi junaina loptom zamahnuo umal uu nije potrefio. A mome su vrlo tihe bile tihe bile jer su traarile ko je kome ljubav preoteo preoteo, razum pomutio i na teke muke osudio. Serije su odve vane bile domai su sve zaboravile. U paniju sad idemo svi jer jezik smo vema savladali. A kad ih je takve zatekao bez daha je ua ostanuo a kada se malo povratio
i do glasa nekako doao
prolomi se iz grla njegova: Sve u vas kroz prozor pobacati, pobacati, il me nee biti. Zar se tako gazda doekuje u dvorima znanja i umenja?! Zar sam tome ja vas nauio godinama znoj sa lica lio a vi ste mi ivce pokidali, pokidali na sitne komade. Pisae te bogme reenice od svitanja do veeri tamne. Pisaete svaku greku svoju da odmorim ja sad duu moju. Sinu munja, grom se prolomio zaledi se krvca u ilama. Mir nastade na bojnome polju a raja je teka preplaena u korice mobilne vratie a loptama mesto pronaoe. Svi junaci nikom ponikoe i u crnu zemlju pogledae. Iz raje se glasi pojavio pokajnike rei prozborio Oprosti nam uo dragi, mili to smo opet mi ovakvi bili. Tu je ua meka srca bio i uglom se usne nasmeio. Od kada je svijeta i veka vaku ecu nijesam imao. Vi vragovi odve moji jeste opratam vam i ovoga puta.