eerna repa

OSNOVI TEHNOLOGIJE EERA

Glavne energetske tvari u ljudskoj hrani su ugljini hidrati, bjelanevine i masti.
Dnevne potrebe se kreu od 2500- 3000 kalorija.
Glavni izvor ugljikohidrata predstavljaju krobne sirovine i njihovi proizvodi.
Iskoritenje kroba u ljudskom organizmu nije potpuno i iznosi 92%, jer se on nalazi u
stanicama, ije se membrane ne rastavaraju.
Posebno mjesto zauzima s a h a r o z a, koja je vrlo rasprostranjena u prirodi.
Od svih vrsta ugljikohidrata, saharoza(eer) se proizvodi u najveoj koliini i ona u svijetu
danas pokriva prosjeno 8% kalorija u ishrani svakog ovjeka, u razvijenim zemljama njeno
kalorino uee u ishrani se kree i do 18%.

Saharoza je lako probavljiva i njena resorpcija poinje u elucu ve poslije nekoliko minuta,
to znai da se nadoknauje brzo izgubljena energija (naporni sport, teki fiziki rad,
bolesnici i dr.).
Slatkoa saharoze oznaava se sa koeficijentom 100, fruktoza ima koeficijent 173.
Iako je fruktoza slaa od saharoze, njen tehnoloki znaaj je mnogo manji, jer se tee
dobija, a uvanje je komplicirano radi visoke higroskopnosti kristala.
Najvanije osobine saharoze su: velika hranjivost, brza i laka probavljivost uz potpunu
resorpciju u organizmu, ugodan sladak ukus i vrlo velika postojanost.

Razvoj i dosadanje stanje proizvodnje i potronje eera u svijetu i kod nas

Sirovine za dobivanje eera: - eerna repa

- eerna trska
eerna trska i proizvodnja eera imaju porijeklo iz
Indije, dok su danas Antili i Kuba glavni proizvoai
eera iz e. trske (uzgoj u tropskom pojasu cijele
zemljine kugle). Pojedine sorte sadre i do 15-l7%
saharoze.
Proizvodnja eera iz eerne repe novijeg je datuma
Najjai proizvoai eera u svijetu su: Ukrajina, Kuba,
Brazil, SAD, Indija, Meksiko i Francuska (gotovo 50%
svjetske potrebe eerom).
Prosjena potronja eera po glavi stanovnika u svijetu
iznosi oko 21kg, kod nas 11 kg.

Bioloko-tehnoloke osobine eerne repe

Prve godine iz sjemena izraste korijen teine 0,3-1,0 kg i lie teine 0,5 kg po biljci. U
drugoj godini iz korijena koji je prezimio, izraste stablo visoko i do 2m sa liem, a na
stabljici se stvaraju cvijetovi i sjeme. Za proizvodnju eera iskljuivo se koristi
korjen poslije druge godine razvoja.
Na korjenu se razlikuju etiri dijela: glava, vrat, tijelo i rep.
Glava korjena je nadzemni dio repe, iz kojeg izrasta lie. (ne sadri eere, ree se i
koristi kao stona hrana).
Vrat korjena je dio repe koji se prostire ispod najniih listova do najgornjeg postranog
korijenja. Iskljuivo se koristi za proizvodnju eera.
Tijelo korjena je dio repe koji se prostire od najgornjeg postranog korjenja do donjeg
uskog dijela repe na kojem presjek korjena ima promjer oko l cm. Na boku ovog dijela
repe nalaze se dvije udubine valovitog oblika iz kojih raste postrano korijenje, koje
prodire u zemlju do 40-50 cm dubine, crpei hranu. U tehnolokom smislu ovo je
najvaniji dio repe jer je u njemu i najvea koliina eera.
Rep korjena je donji najdui dio repe koji se protee od presjeka s promjerom 1cm do
najsitnijeg vodenog korjenja, kojim se biljka snabdjeva vodom iz tla. On slui repi i za
uzimanje hrane iz tla, ako je u gornjim slojevima nedostatna. Rep je ponekad dug i do
1,75 m. U nekim sluajevima postoji dva ili vie repova s mnogobrojnim korjenjem, jer
biljka treba dosta hrane i vode. Rep se prilikom vaenja odsjeca i slui kao stona
hrana, jer sadri izvjesne koliine eera.

Proizvodnja eerne repe za industriju

Za proizvodnju eera vana je u prvom redu kakvoa korjena eerne repe (kultivar, klimatski
uvjeti, osobina tla, nivo primjenjene agrotehnike i dr). U drugoj godini iz repinog korjena izbijaju
cvjetna stabla u kojima se stvara plod i sjeme. Sjeme je u botanikom smislu sloen plod, koji se
sastoji od 1-5-7 prostih jednosjemenih plodova. Od ukupne teine ploda na sjeme otpada prosjeno
30%. Hektolitarska teina sjemena pri normalnoj vlazi od 14% iznosi u prosjeku 25kg.
Zdravo sjeme je mrko ute boje i za sjetvu se ne koristi sjeme sitnije od 3mm.
eerna repa je biljka umjereno vlanog i umjereno toplog klimata, ali dobro podnosi visoke i niske
temperature i otporna je na mraz.
Najintenzivnije nakupljanje eera se vri pri dnevnoj temperaturi od 22-23 oC.
Potrebe eerne repe za vlagom su umjerene, ali ravnomjerno rasporeene oborine tijekom god. su
najvanije.
Vegetacijski period za eernu repu traje 140-180 dana. Za klijanje sjemena potrebiti su kisik, voda i
odgovarajua temperatura (minimal.4-5oC, maksimalna 28-30oC, optimalna 20-25oC).
Dobra kao predusjev za uzgoj penice, a najbolje prinose daje poslije mahunarki (djetelina,
grahorica i dr.).
Sjetva je obino u oujku ili poetkom travnja, a ranija sjetva daje bolje prinose.
Dubina sjetve je 2-3 cm , razmak izmeu redova je 40-45 cm, a izmeu biljaka 17-20 cm.
Maksimalni rast lia postie se u srpnju mjesecu.
Korijen raste za vrijeme cijele vegetacije, a maksimum postie u srpnju i kolovozu, kada je i porast
sadraja eera najvei.
Repa je zrela kada je odnos teine korjena i teine lista 2:1

Vaenje i transport eerne repe

Vrijeme vaenja eerne repe odreuju obino ekonomski momenti, kako tvornica eera,
tako i proizvoaa repe.
Ekonomski puno ugovorene repe = eeranama e biti rentabilnije da kampanja pone
ranije, kako se ona ne bi protegla i na mjesec sijeanj, kada nastaju potekoe u transportu i
preradi repe, a takoer u koritenju kapaciteta eerana. Produenjem kampanje u sijenju
mjesecu moe uzrokovati velike gubitke eeranama . (+ izbjegavanje kinih perioda i
oslaobaanje povrine za druge kulture)

Repa u naim uvjetima tehnoloki sazrijeva u prvoj polovini rujna mjeseca, kada bi se
trebalo otpoeti sa vaenjem i preradom.
U suhim i toplim godinama repa sazrijeva ve u kolovozu, kada se gubi lisna masa. Zbog
toga oko 60% naih eerana kampanju poinje u drugoj polovini kolovoza, dok 40%
eerana kampanju poinje u prvoj polovini rujna.
Prvo se ree glava sa liem i baca na hrpe, a onda se vadi korjen, koji se otresa od zemlje i
baca na drugu hrpu. Lie i repine glave te korijen se moraju odmah otpremiti sa polja, dok
su jo svijei (korijen stajanjem gubi na sadraju eera).
Povrijeeni korjen napadaju mikroorganizmi, pa mu se skrauje sposobnost dueg uvanja
na skladitu. Na otkupnim stanicama repa se mjeri na automatskim vagama, poslije ega se
utvruje postotak neistoe i to procjenom ili pranjem prosjenog uzorka. Neistoa se
odbija od teine naene na vazi i tako se dobiva teina repe koja se plaa prozvoau.

uvanje eerne repe

Prerada eerne repe pri optimalnim uvjetima traje 80-100 dana neprekidnog danononog rada
i zato se naziva kampanjom, to znai da eerane u prosjeku stoje neiskoritene 9 mjeseci.
Zbog toga se i razvila znanost o uvanju repe s minimalnim gubicima u eeru, ime se
kampanja moe produiti na 120-150 dana.
uvanja repe - poslije odsjecanja lia i dijelova glave, prestaju procesi stvaranja eera i
primanja vode u korjen, ime ne prestaje ivot biljke. On se nastavlja u disanju korjena, pri
emu se proizvodi energija i oslobaa se toplina.
Disanje je proces sagorijevanja saharoze pomou kisika iz zraka. U prvoj fazi dolazi do
fermentativne razgradnje na glukozu i fruktozu, a zatim do njihove oksidacije na ugljini
dioksid i vodu, uz oslobaanje energije.
Bez obzira na nain uvanja, uvijek dolazi do gubitka eera uslijed disanja.
Intenzitet disanja ovisi o temperaturi i to su one nie, gubici su u pravilu manji. Povienje
temperature za 10o C dovodi do poveanja gubitaka za 2-2,5 puta. Osim temperature na
uvanje repe utjee i vrijeme - duina uvanja, to se korjen uva due u svjeem stanju, gubici
su vei.
Gubici nastaju i uslijed djelovanja mikroorganizama - uglavnom plijesni i bakterija, a to
zavisi o samom oteenju repe tijekom vaenja.
Zdrava i neoteena repa ne podlijee njihovom utjecaju, jer ima prirodan imunitet. Mjesta
gdje je odsjeena glava repe, brzo se zalijee. Prilikom zamrzavanja repe, prestaje ivot
stanica, jer dolazi do koagulacije bjelanevina i prskanja staninih membrana. Repa poslije
odmrzavanja je odlian supstrat za razvoj mikroorganizama i vie se ne moe uvati. eernu
repu napadaju uglavnom plijesni i bakterije .

Pri uvanju repe potrebito je slijedee:

1.Odravati to niu temperaturu, jer se time smanjuju gubici eera uzrokovani disanjem, a
usporava se rad mikroorganizama (ne ispod 0o C da se repa ne bi smrzla).
2.Treba uvati zdravu i neoteenu repu s neoslabljenim imunitetom, tj. treba paziti da nema
odumrlih dijelova, koji lako podlijeu truljenju, a takoer repa ne smije biti promrzla i uvela.
3. Treba paljivo odabrati repu koja se skladiti na due vrijeme i ne mijeati ju sa repom
koja moe biti izvor zaraze.
Postoje 3 osnovna naina uvanja: uvanje repe u svjeem stanju; uvanje repe u
smrznutom stanju; uvanje repe u osuenom stanju.
uvanje repe u svijeem stanju -Repu treba vaditi u stanju pune zrelosti, jer je tada
najotpornija prema vanjskim utjecajima i kada sadri najveu koliinu saharoze. Rep repe
odrezati na dijelu repe gdje je promjer l cm. Ako se rep ne odree, repa poinje venuti.
Glavu repe rezati tako da rezani dio iznosi 4-5% korjena.
Kod mehanikog vaenja stroj ree repu na odreenoj visini od nivoa tla
Repa se uva u prizmama na centralnim skladitima unutar tvornikog kruga ili na raznim
mjestima u blizini transportnih puteva. Prizme ili trapovi su na povienim terenima koji su
prije toga oienim i zalijevani krenim mlijekom, da bi se sprijeila infekcija. Prizme
imaju trapezoidni oblik, irine 10 m i visine 1,5 m.

uvanje repe u smrznutom stanju.

U ovakovom stanju repa se moe dugo uvati bez gubitaka i njezino odmrzavanje poinje na
-5o C. Na odmrzloj repi, koja nema vie imuniteta, mikroorganizmi se mogu poeti razvijati
ve na 00 C. Ovaj nain uvanja ekonomian je samo u zemljama sa niskom temperaturom i
prirodnim smrzavanjem, ime se kampanja moe produiti i do 240 dana. Za nau zemlju
ovaj nain uvanja ima samo teorijsko znaenje.
uvanje repe u osuenom stanju Osim smrzavanjem, ivot stanica prestaje i suenjem, tj.
dobivanjem slatkih suhih rezanaca. Repa se ree na rezance, te sui s toplim zrakom do 135 o
C. Ova metoda konzerviranja pokazala se dosta nerentabilnom i nepogodnom, jer se
sueni rezanci jako mrve, dobiva se nedovoljno koncentrirani difuzni sok, jer se mora
dodavati voda za bubrenje rezanaca kod daljnje prerade.
Kemijski sastav eerne repe
eerna repa sastoji se od 75-76% vode i 24-25% suhih tvari U vodi koja ispunjava vakuole
repinih stanica nalaze se rastvoreni eeri i razne organske i mineralne tvari. Ovaj rastvor se
zove normalni sok repe.
Repa se sastoji od osnovnih sastavnih dijelova:
Sok repe (rastvor eera i neeera).............. 92,1%
Sr repe (nerastvoreni neeeri) ................... 5,0%
Vezana voda (koju dre koloidi sri).............2,9%
Sastav normalnog soka repe: na 100 kg repe ima 92,1% normalnog soka, a u njemu se nalazi
oko l7,5 kg eera, 2,5 kg neeera i ostatak oko 72,1 kg ini voda .

Tehnoloke osobine glavnih spojeva eerne repe

Monosaharidi repe. Od monosaharida najvanije su glukoza i fruktoza, kao osnovne
sastavne jedinice, od kojih je izgraena saharoza.
Polisaharidi repe. Najvanija je saharoza (C12H22O11 i ona je disaharid) koja je glavni
sastavni dio eerne repe.
Od fizikalnih osobina saharoze potrebno je znati slijedee:
-saharoza se kristalizira u monoklinskom sistemu i topi se na 185 o C;
-saharoza se dobro topi u vodi i njezina rastvorljivost raste sa porastom temperature;
-topivost saharoze raste s porastom koncentracije (pri manjim koncentracijama sporije, pri
veim bre).
Kemijske osobine saharoze: djelovanjem kiselina na saharozu stvaraju se reducirani eeri;
(utjecajem kiselina na saharoza u vodenom rastvoru prima jednu molekulu vode i raspada se
na glukozu i fruktozu).
Drugi C-H spojevi od tehnolokog znaaja su: Celuloza, koja kod repe predstavlja jedan od
najvanijih dijelova staninih zidova, ona daje vrstou tkivu i izgrauje u znatnom dijelu
sr repe (do 25%).
Ostale tvari su: Lignin, pektini, organske kiseline, bjelanevine, masti repe itd.

Tehnoloki postupak prerade eerne repe

Moe se podijeliti u 5 osnovnih faza i to:
1-priprema repe za ekstrakciju
2-ekstrakcija eera iz repinih rezanaca difuzijom
3-ienje difuznog soka defekacijom i saturacijom
4-koncentriranje soka uparavanjem
5-kristalizacija eera.

Priprema repe za ekstrakciju odvija se u

slijedeim fazama:
primanje repe u tvornicu
istovar repe u repine silose
hidrauliki transport repe u tvornicu
uklanjanje lia, pijeska, kamena
dizanje repe u tvornicu (repin elevator)
pranje repe u stroju za pranje
izdvajanje korjenia i repinih ulomaka
rezanje repe u rezance
mjerenje i transport rezanaca za difuziju.

Priprema repe za ekstrakciju odvija se u slijedeim

fazama:

Dovoz repe u tvornicu na preradu -eljeznicom, motornim

vozilima.
U krugu tvornice repa se jo jednom mjeri i istovara u
repine silose (kanale).
U hidraulike transportere dolazi oneiena repa s grubim
neistoama, gdje se one uklanjaju pomou posebnih
hvataa kamena, slame i trave, koji su ugraeni odmah
ispred njenog ulaza u tvorniku halu.
Tijekom transporta repa se die u stroj za pranje, gdje se
temeljito opere istom vodom i gdje se uklanjaju sve druge
zaostale neistoe.
Strojevi za pranje izabacuju opranu repu na mehanike
reetke, gdje se repa cijedi i gdje se uklanjaju preostale
neistoe, sitni repini korjenii i ulomci, koji su nastali
pri transportu i pranju.
Oprana repa pada u elevator, koji je die u rezalice.
ista repa se mjeri automatskim vagama, a kod novijih
tvornica repini rezanci se mjere poslije izlaska iz rezalica..

Repa se ree na specijalnim rezalicama za repu u rezance,

koji se pomou transportnih traka ili grabljastih transportera
prenose na difuziju. Rezanje repe je prva vana operacija, jer od
kvaliteta dobijenih rezanaca ovisi i kvalitet sokova, njhova
daljnja prerada, kao i samo iskoritavanje eera.
Repa se ree u rezance, da bi se omoguila ekstrakcija eera iz
stanica, na osnovi difuzije, pri emu molekule eera prelaze iz
komadia repe u vodu, koja ih okruuje.
Ako su rezanci tanji, biti e vea povrina repe u dodiru sa
vodom i krai put prijelaza molekula eera tijekom difuzije, to
znai da e difuzija tei krae vrijeme, te da e biti bolja
ekstrakcija eera iz repe. Stoga je poeljno da se repa sijee na
duge, tanke rezance, koji u presjeku imaju oblik slova "V"
Dobra ekstrakcija moe se postii, ako rezanci imaju veliku
povrinu, ako su podjednake debljine, te ako su dosta dugi.
Rezanci krai od l cm oznauju se kao mrvice i oteavaju
cirkulaciju soka.
Kvalitet rezanaca kontrolira se "Silinovim brojem" ili vedskim
brojem."Silinov broj" oznaava duljinu 100 g rezanaca
izraenu u metrima (najbolji je 20 m ).

Ekstrakcija eera iz repinih rezanaca

Odvija se u difuznim aparatima razliitih konstrukcija. Difuzna baterija sastoji se od 10-16
difuzera, od kojih se 8-14 nalazi u cirkulacionom sustavu ekstrakcije, dok su
2 izvan pogona, od kojih se jedan puni, a drugi prazni repinim rezancima.
Difuzeri su meusobno tako povezani, da se voda za ekstrakciju kree kroz sve difuzere, ali
se pri tome svaki difuzer moe iskljuiti iz cirkulacionog kruga, a da se tijek cirkulacije ne
prekine.
Za pravilan tijek difuzije potrebito je da se repini rezanci zagriju do 60 o C. Ovo se obavlja
sa sokom, koji se zagrijava u sustavu katalizatora ili parnih injektora, koji su ugraeni
izmeu pojedinih difuzera, te zagrijavaju sok prilikom prelaska iz jednog difuzera u drugi.
Difuznim postopkom dobiva se difuzni ili sirovi sok, u koji prelazi glavna koliina
saharoze i znatan dio neeera repe. Ovaj sok odvodi se na daljnju preradu.
Poslije zavrene ekstrakcije u difuznoj bateriji, iz zadnje posude se izbacuju izlueni
rezanci i difuzna otpadna voda. Izlueni rezanci sa 4,5% suhe tvari odlaze na presanje i
suenje, ili se koriste kao svijei za stonu hranu, a otpadna difuzna voda puta se u kanal.
Na difuziju u velikoj mjeri djeluje temperatura, ona je bra na viim temperaturama, jer se
molekule bre kreu. Vana je i povrina difuzije, odnosi koncentracija na graninom sloju,
vrijeme trajanja difuzije i duina puta difuzije.

Priprema repinih rezanaca za ekstrakciju

Kako bi se saharoza uspjeno ekstrahirala iz repinih rezanaca difuzijom pomou vode,

rezanci se moraju zagrijati do temperature koagulacije bjelanevina, iznad temperature od
60o C.
Proces koagulacije eera nazivamo plazmolizom. Najpovoljnija je temperatura od 73-75o
C, a da vrijeme trajanja difuzije ne prijee 60 minuta. Ako je temperatura via od 80 o C,
rezanci se omekaju i razljigave, a difuzija je oteana.
Iz 100 kg repe dobiva se 120 kg difuznog soka. Difuzija tee samo do momenta, kada se
koncentracija eera u untranjosti rezanaca i izvan njih ne izjednai. Pri tome se dobiva vrlo
razblaeni sok. Da bi se koliina eera u soku poveala, dovodi se on u drugu posudu
difuzera, koja je napunjena svijeim rezancima, dok se na rezanac u prvoj posudi-difuzeru
ponovno dovodi voda.
Kako rezanci u drugom difuzeru sadre veu koliinu saharoze, od one u dovedenom soku, u
sok e prodifundirati nova koliina saharoze, poveavajui njegovu koncentraciju, a voda
dovedena u prvi difuzer ekstrahirati e opet polovinu preostale koliine eera.
Princip ekstrakcije sprovodi se u praksi tako, da se voda stalno dovodi na rezance, koji su
najvie ekstrahirani, pri emu se postie maksimalan pad koncentracije saharoze, dok se
razblaeni sok odvodi iz difuzera u difuzer sa sve veim sadrajem eera. Ovakav nain
rada naziva se diskontinuirani.

Rad kontinuiranih difuznih aparata.

Aparati se nazivaju difuzni tornjevi, graeni u obliku visokog cilindra, u kojem je
smjeten puni transporter. Toranj je vii od 15 m, a promjer mu je ovisno od kapaciteta
3-5 m. Sirovi rezanci kontinuirano se dodaju pri dnu tornja, a puni transporter ih lako
transportira prema gore.
Nasuprot rezancima kree se vrua voda, koja se dodaje pri vrhu tornja, a difuzni sok
izlazi s dna ispod ulaska rezanaca. Iskoritavanje eera iz sirovih rezanaca i
koncentracija difuznog soka odreeni su visinom tornja i brzinom kretanja rezanaca i
vode kroz toranj. Prednost tornja je u tome, to se u njemu s manje vode rezanci mogu
bolje izluiti, pa osim boljeg iskoritenja eera dobiva se vie koncnetrirani difuzni sok.
Vea je i produktivnost rada, jer je dodavanje i odvoenje rezanaca iz tornja kontinuirano
i potpuno mehanizirano.
Difuzni toranj zauzima mnogo manje prostora, pa su pri gradnji nove tvornice investicije
manje. Ako je repa promrzla ili natrula, rad u difuznim tornjevima je otean.
Borba protiv mikroorganizama je u obraanju panje na temeljito pranje repe i odravanje
istoe pri difuziji, a takoer provoenje temperaturnog reima pri difuziji, jer se iznad
70o C mikroorganizmi ne javljaju.

ienje difuznog soka

Difuzni sok koji se dobiva, sadri eere, neeere u rastvorenom i koloidnom stanju, mrve
rezanaca, kao i mehaniku neistou. Zbog odvajanja grubih neistoa i dijelia rezanaca, difuzni
sok se puta preko sita u hvataima mrva, a zatim ide na kemijsko ienje.
Poslije toga se izdvojeni talog sa koloidima i istaloenim i apsorbiranim neeerima filtrira sa filterpresama i vakum-filterima.
U novije vrijeme razraeni su za ienje soka kontinuirani i potpuno automatizirani postupci, koji
se temelje na istovremenoj obradi soka s krenim mlijekom i CO 2, tako da se istovremeno obavlja i
defekacija i saturacija, to se naziva defekosaturacioni postupak.

Koncentriranje soka uparavanjem

Difuzijom i preiavanjem na svakih 100 kg preraene repe dobija se oko 135 kg rijetkog soka. Iz
ovako rijetkih nezasienih otopina eer se ne moe kristalizirati, a zbog toga se mora ispariti suvina
voda. Isparavanje vode obavlja se u dvije faze: uparivanje, pri emu se dobija gusti sok i ukuhavanje
gustog soka u eerovinu. U obje faze potrebito je na svakih 100 kg preraene repe ispariti vie od
115 l vode. Gusti sok je poprilino koncentrirana otopina eera, iz koje treba ispariti jo izvjesna
koliina vode, kako bi dolo do kristalizacije. Uparivanjem gustog soka dobija se eerovina, iz koje
se eer brzo kristalizira, a ubrzavanje kristalizacije pospjeuje se i dodavanjem manje koliine
eera u prahu. Postupak ukuhavanja gustog soka je slijedei: u nulti upariva dodaje se rijetki sok,
koji se kuha na 116o C, prebacuje se u prvi i kuha na 109o C, potom u drugi sa temperaturom kuhanja
od 100o C, u treem se kuha na 85o C, da bi se u etvrtom uparivau zavrilo kuhanje na 55 o C, a
izlazi gusti sok.

Kristalizacija eera
Dobijeni gusti sok ili eerovina koncentrira se uparavanjem, sve dok rastvor ne postane toliko
prezasien, da u njemu pone kristalizacija eera.
Gusti sok se kuha u 3 stupnja kristalizacije, pri emu se dobiju tri eerovine (A, B i C) .
eerni kristali se odvajaju centrifugiranjem eernog sirupa iz kojeg se izdvajaju kristali
razliite veliine kasnije sortirani sitima. Na centrifugama se izdvaja zadnji matini sirup zvan
melasa, iz kojeg se ostatak eera ne moe vie dobiti redovitom kristalizacijom, pa se melasa
skladiti u velike cisterne, i koristi se kao sirovina za druge industrije.
Suenje kristala
Kristalni eer se prije pakovanja i skladitenja mora osuiti toliko, da se sadraj vlage kree
u granicama od 0,03-0,05%, a da se ohladi do temperature oko 30o C, koja je i priblina
temperatura skladitenja. Suenje se obavlja u razliitim suarama u vidu tornjeva i kaskada,
gdje se sa gornje strane baca topli i vlaan eer, koji se padanjem preko kaskada rastresa i
mijea sa hladnim zrakom, koji ulazi u toranj s doljnje strane i struji gore. Zrak se pri tome
prolazei kroz toranj zagrijava od eera i izlazi na vrhu tornja. Osueni i ohlaen eer
izlazi na dnu tornja.
Sortiranje kristala
Poslije suenja eer dolazi na tresilice ili vibratore, gdje se kroz sita
raznih otvora prosijava i sortira prema veliini kristala.

Skladitenje eera
eer se proizvodi tijekom jedne kampanje oko 100 dana, a
troi se cijele godine, pa se 70-80% proizvodnje jedne
tvornice sprema u posebna skladita sa termo i hidro
izolacijom, a ponekad i sa ureajima za klimatizaciju, jer je
eer vrlo osjetljiv na promjene temperature i relativne
vlanosti zraka. Konzumni eer uva se u velikim podnim
skladitima, gdje se pakovane koliine, stavljene na drvene
palete gomilaju do visine l5 m. Relativna vlaga zraka ne smije
prei granicu od 65-70%. Za uvanje eera u rinfuzi koriste
se silosi, ija unutranjost zidova je premazana vodenim
staklom ili specijalnim lakovima. Promjer silo komora je
obino 16-26 m, visine 20-30 m, a graene su od betona
Klasifikacija bijelog eera
Kod nas prema naim normama eer se naziva "eer iz eerne repe", a po kakvoi se dijeli
na konzumni rafinirani i konzumni bijeli eer. Prema obliku eer se proizvodi u kockama,
kristalu i u prahu
Prerada izluenih rezanaca - Od 100 kg repe dobija se oko 45 kg presanih rezanaca.
Izlueni rezanci predstavljaju nuzproizvod koji se u stoarstvu moe koristiti u sirovom ili
suhom obliku

Melasa
U industriji eera pod melasom se smatra zadnji matini sirup koji
nastaje pri vie stupnjevitoj kristalizaciji gustog soka, dobijenog
preradom repe. Melasa je jako viskozna tekuina, mrke boje, koja sadri
oko 50% saharoze, 35% neeera i 15% vode. Iz 100 kg melase moe se
dobiti 40 kg eera. U Europi se melasa slabo prerauje, dok primjerice
se u SAD-u prerauje oko 80% melase.