UNIVERZITET U ZENICI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA B/H/S JEZIK I KNJIEVNOST

Seminarski rad
Iz predmeta
Teorija knjievnosti BiH I
Tema
DIDAKTIKO-MORALNE PORUKE ALHAMIJADO KNJIEVNOSTI

Mentor:
Doc.dr. Muris Bajramovi

.
Decembar 2012., Zenica

SADRAJ:
1

Studentica:
Bajrambai Tijana

1.UVOD

2.GLAVNI DIO

1.2. Poruka kao motiv

2.2. Moralne poruka u ilahijama

3.2. Moralne poruke u kasidama

4.2. Bosanska poslanica

3. ZAKLJUAK

I
2

Ovaj rad bavit e se temom didaktiko-moralnih poruka alhamijado knjievnosti.

Pokuat e u pravom svjetlu ukazati na karakter i stil spomenute vrste. Kroz interpretaciju
najpoznatijih pjesama i pjesnika izdvojit emo vrste tih poruka, i nain na koji su izreene.
Kako bi ovaj seminarski rad bio to jasniji, sada emo pristupiti objanjavanju osnovnih
pojmova o kojima e ovdje biti rije.
Didaktika je grana pedagogije koja prouava ope zakonitosti obrazovanja. Otkriti zakonitosti
znanja znai utvrditi one stalne uzrono-posljedine veze i odnose u procesu stjecanja
obrazovanja. Time se nastavi ne oduzima njena odgojna strana, naprotiv nastava ostaje
jedinstveni, odgojno-obrazovni proces, uz napomenu da njezine odgojne probleme prouava
teorija odgoja. Didaktika potie od grke rijei 'didaskein' to znai pouavati, predavati,
propisivati. Pojam koji uvijek veemo uz didaktiku je moral. Moral je u najirem smislu oblik
drutvene svijesti, skup nepisanih pravila, obiaja, navika i normi koji su prihvaeni u ivotu
neke zajednice. Didaktika i moral provlae se skoro kroz sva djela alhamijado knjievnosti.
Alhamijado knjievnost je njievnost pisana na bosanskom jeziku, arapskim pismom. To je
iskvarena arapska rije, "el ademijje", to znai strani, nearapski. Ona je, s jedne strane, po
svojim idejama, motivima i sadrini oslonjena na pobono-didaktiki vid naslijeene
orijentalne knjievnosti, a s druge strane, na muslimansku narodnu poeziju po obliku i
knjievnom izrazu. Ona izlazi iz okvira orijentalne knjievnosti i njena knjievna i poetska
vrijednost, znatno je manja. To je zato to su je pisali manje obrazovani i kreativni ljudi, koji
nisu bili poznavaoci orijentalne knjievnosti. Najstariji do sada pronaen tekst bonjake
knjievnosti na narodnom jeziku je ljubavna pjesma Hirvat Turkisiiz 1588./89.

II

1.2. POUKA KAO MOTIV:

Pisanje na narodnom jeziku, mogli bismo rei, predstavlja neki oblik buenja
nacionalne svijesti Bonjaka u tadanjoj Otomanskoj imperiji. Potreba za pisanjem pjesama sa
didaktiko-moralnim porukama, vjerovatno je proizala iz elje da se na neki nain ukae na
vanost obrazovanja i irenja pismenosti meu rajom, te kakvog-takvog bosanskog pisma, tj.
bosanice ili prilagoene arebice. Pisali su ih ljudi prosjene naobrazbe, te su ti savjeti,
moralni i poboni, do te mjere pojednostavljeni da su suhoparni, bez mnogo kvalitetne
poetike.
Pojedine pjesme teko su razumljive dananjem itaocu, zbog prekomjerne upotrebe
turcizama, pa su negdje ak po itavi stihovi zatrpani turskim izrazima. Kako Abdurahman
Nametak pie u svojoj Hrestomatiji, sva naa alhamijado poezija, izuzev Muhameda Uskufija
Hevaija, didaktikog je karaktera, valjda s ciljem da se ivot ljudi svede na onaj stil koji je
bogougodan i bogobojazan.
Pouka je bitno obiljeje ukupnog korpusa alhamijada. Negdje je taj motiv skrajnut, a u
nekim pjesmama je preovladavajui. U njima se, najee, pjesnik obraa djeci da bi ih od
malena pouio kako da ive. I ovdje je sasvim vidljiva ona crta islamske didaktike koja
zahvata ukupnost ovjekovu, i materijalni i duhovni ivot. To dvoje se ne dijeli ni u jednoj od
ovih pjesama, pa se dijete pouava kako da se ponaa u kui, na ulici, u koli, ali i kako da
izgradi bogougodan karakter. Najkarakteristinija pjesma u ovom ciklusu je 'Hajde, sinak, te
ui', nepoznatog pjesnika iz XVIII stoljea. Tu je tako jasno i izriito izraen islamski zahtjev
za naukovanjem, pa se neukost i nemar prema znanju jednae sa grijehom prema Bogu,
sramotom pred ljudima, izvorom nesree. Nigdje kao ovdje znanje nije podignuto na tako
visok stupanj... U moralno-pounoj poeziji openito se upuuju savjeti pa su neke od pjesama
i naslovljene kao 'nasihati' (savjeti) tonom u kome nema prijetnje, zastraivanja niti
proklinjanja, ovjeku se prilazi blago, sa porukom koja se lahko prima. Zato su ove pjesme
bile omiljene u narodu., pie dr. Muhsin Rizvi. 1
Stvaranje bonjake alhamijado literature, koja predstavlja na neki nain i didaktiku
strategiju, radi lakeg pregleda konkretno u ovom seminarskom radu, moemo podijeliti u
nekoliko karakteristinih vrsta. Neke od tih vrsta imali smo i u divanskoj knjievnosti, ali se
ovdje bitno razlikuju po tematici. To bi bile:
1

Hukovi, Muhamed, Zbornik alhamijado knjievnosti, Preporod, Sarajevo 1997., 85. str.

1. Ilahije ( sadre pobonu didaktiku)

2. Kaside
3. Poslanice
4. Pozivi i poruke

2.2. MORALNE POUKE U ILAHIJAMA:

Moralne poruke se kriju i u ilahijama, koje inae nemaju svjetovni, ve duhovni karakter.
Ilahije su pobone pjesme i ovim nazivom i pojmom se u ovoj knjievnosti obuhvata sve to
je ispjevano u slavu Boga s ciljem zadobijanja Boije milosti.2 Mnogo se razlikuju od onih
koje su nastale u divanskoj knjievnosti. Nisu stilizirane, niti uljepane, ve su napisane tako
da bi prije 'ule u uho' prosjenom ovjeku. Ono to nas zanima ovdje jesu one ilahije koje
pored pobonog imaju i etiki karakter. Te ilahije obraaju se najee derviima s uputama
kako se pribliiti Bogu. U nekima se iznose konkretni uvjeti koje je potrebno ispuniti da bi
ovjek bio dervi, koji su etike i religiozne prirode, s napomenom da dervi ne smije
zgrijeiti kad se jednom pokaje.... Stilsko-sadrinski preobraaj ilahije ide od direktnog
obraanja Bogu... do pobonih pjesama koje pored stvarnog karaktera bogosluenja, sadre i
davanje opih preporuka imaginarnom subjektu.3 Ovdje emo interpretirati dvije ilahije.
Jedna od njih je Ako hoe dervi bit, vrsnog pjesnika, ejha Abdurahmana Sirije, a druga
Abdija, Murad-bega engia, koja je toliko poznata da je bila temelj mnogim drugim
spjevovima, a i u narodu je dobila zavidno mjesto. Treba napomenuti ovdje da ovu pjesmu
Abdurahman Nametak u Hrestomatiji bosanske alhamijado knjievnosti naziva ilahijom, s
obzirom da je ispunjena pobonom didaktikom, dok u Zborniku alhamijado knjievnosti,
Muhamed Hukovi je odvaja od ilahija i upisuje pod Moralno-poune pjesme. Nije ni udo,
s obzirom da tadanji pjesnici nisu odvajali duhovno od materijalnog, i sve pjesme, bilo da su
kaside, ili ilahije, one su moralke. U vezi s tim, ovaj rad e se ipak posluiti Hrestomatijom
bosanske alhamijado knjievnosti.

Ako hoe dervi bit Abdurahman Sirria

2
3

Rizvi, Muhsin, Panorama bonjake knjievnosti, Ljiljan, Sarajevo, 1994., 94. str.
Rizvi, Muhsin, Panorama bonjake knjievnosti, Ljiljan, Sarajevo, 1994., 95. str.

Pjesnik se direktno obraa derviima s uputama kako ivjeti, kako se ponaati i kako zadobiti
Boiju ljubav. Osnova je da svaki dervi mora imati isto srce i vjerovati u jednog Boga, a
kada se jednom pokaje vie ne smije zgrijeiti. Kao najveu radost pjesnik navodi ljepotu
robovanja, i sramotu traenja neeg zauzvrat. ovjek koji ne ljubi Boga uporeen je sa
ivotinjom ili kako kae Sirria: .. Od hajvana je gori, ko god akom ne gori... 4 Osim
konkretnih uputa derviima, pjesnik spominje i spoznaju o prolaznosti ivota, i spas koji je u
uzdanju u jedinog Allaha. Pjesnik je naveo svoj mahlas, po kojem zakljuujemo da se radi o
Abdurahmanu Sirriji. Kao to je to sluaj u ovoj ilahiji: On se izravno obraa pastvi
savjetima kako treba ivjeti, kakav ovjek mora biti u svojoj dui i poslovima da bi zadobio
Boiju naklonost. Nisu to misaone pjesme... Sve je u njima svedeno na praktian savjet i
uputu..5

Abdija Murad-beg engi

Abdurahman Nametak je ovu pjesmu upisao pod ilhaije, vjerovatno iz razloga to se pjesnik
oslanja na islamske zakone i Boije zapovijedi. Upravo zbog udaljavanja od svog primarnog
znaaja i transformacije ilahije u duhovnu didatiko-pounu lektiru, najvei broj naih
pjesama naslovljen je sa ilahija.6 Ovdje je pojam morala izjednaen sa poslunosti Bogu s
jedne strane, i podsticanjem na obrazovanje s druge strane. Pjesnik naglasak ipak stavlja na
slubu Bogu. Poruuje Abdiji da klanja pet vakat-namaza i ljubi Boga, te e tako pronai
prijatelja. ( Misli se na Boga.) Osim toga, pjesnik ga ui i drugim ljudskim vrijednostima, kao
to su: poletnost i marljivost (Ti bresposlen ne sidi, valjae ti, Abdija), nesvadljivost i
potenje (Nemoj init kilu-kal, uzmi svakog ti halal), dareljivost i dobrodunost (Hesab
davat za sevap). Dalje, pjesnik kritiki pristupa svijetu i ovjeku, uope, te kae: Al je insan
muan halk, naopako kreno svak. Moda bi mogli zakljuiti i to da je Abdija takoer dervi,
jer mu pjesnik zabranjuje ljubav, koja nije spram Allaha: Nemoj init hasreta, sem na Boga,
Abdija! Kao negativne pojmove pjesnik spominje jo i: licemjerje, priljivost, ogovaranje i
krivo se kleti Bogom. I u ovoj pjesmi naglaena je ideja prolaznosti i vienje ovjeka kao
putnika, koji putuje na ovom svijetu do onog svijeta zajedno sa svojim grijesima i dobrim
djelima. Prepoznajemo prijetnje Dehenemom, Sudnjim danom i propadanjem sa Siratuprije, te se moe rei da je ova pjesma pisana sa dozom zastraivanja, to se sukobljava sa
gore navedenom konstatacijom da je veima pjesama napisana u mirnom tonu, bez toga.
4

Hukovi, Muhamed, Zbornik alhamijado knjievnosti, Preporod, Sarajevo, 1997., 70. str.
Nametak, Abdurahman, Hrestomatija bosanske alhamijado knjievnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1981., 22. str.
6
Nametak, Abdurahman, Hrestomatija bosanske alhamijado knjievnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1981., 23. str.
5

3.2 MORALNE POUKE U KASIDAMA:

Dok je u orijentalnoj knjievnosti kasida bila pjesma pohvalnica, u alhamijado
literaturi, to je pouna pjesma. Za razliku od ilahije koja se koristi pobonom didaktikom,
kasida je svjetovnog karaktera. Ni ove pjesme nemaju poetsku vrijednost. Stihovani oblik je
izabran samo radi popularnijeg prenoenja odgojne sadrine. Njihovo savjetovanje je
konkretno i direktno bez metaforinosti sa dobrim zapaanjem djeije prirode i smislom za
djeiju psihologiju. Sa svojom sadrinom kasida ne ostaje samo na mlaoj generaciji, ve se
upuuje i starijima kao kritika... 7 Ovdje emo interpretirati dvije kaside. Jedna od njih je
Savjeti enama koju je napisao Edhem, imam iz Zenice, a druga Pjesma protiv pijenja
duhana, Hasana Kaimije.

Savjeti enama Edhem, imam iz Zenice

Meu didaktikim spjevovima je i ova kasida, u kojoj se Edhem, imam iz Zenice, obraa
enama sa svojim vienjem onoga kako bi se trebala ponaati svaka moralno osvijetena ena.
Vjerovatno, pod pretpostavkom da su ene prevrtljive i sklone ejtanluku, rasipnitvu,
traanju i razmaenosti, pjesnik im savjetuje Odbac'te zlu ud od sebe! Savjetuje im da
budu vjerne i poslune svojim muevima i Bogu, te izraava i svoje pogrdno miljenje o
njima. Ova pjesma je vjerni prikaz tadanjeg naina ivota i hijerarhijskog poretka, pod
okriljem patrijarhata, kada se moral ene mjerio njenim odnosom prema mukarcu koji je,
uslovno reeno, posjeduje. Sudei po pjesmi, svaki dobar savjet eni vrtio se oko mua s
jedne strane, i njene priklonjenosti vjeri, s druge strane. Nije udo, s obzirom da je mukarac
u praksi, i bio centar svakog njenog djelovanja. Izdvojit emo ovdje nekoliko zasebnih
stihova: Mua dobro sluajte ; Muu bud'te ugodne.; Svom muu ugodi.; Muu hair ne
kvarite. i td. Neposlunost prema muu, izdvaja se kao grijeh nad grijesima, te pjesnik
iznosei svoj kritiki sud, prijeti dehenemskom vatrom.

Pjesma protiv pijenja duhana Hasan Kaimija

Rizvi, Muhsin, Panorama bonjake knjievnosti, Ljiljan, Sarajevo, 1994., 96. str.

Kritiziranje i poduavanje u alhamijadu nije ogranieno samo na mlade. Pjesma protiv

puenja duhana izraz je borbe koja se vodila u Osmanskoj carevini meu pristaama i
protivnicima uivanja kahve i duhana. (Kaimija upotrebljava termin piti kako govore Turci,
koji su nam donijeli duhan, ali i svoju terminologiju).8
U ovoj kasidi, pjesnik se obraa starijoj generaciji, iznosei kritiki sud o njihovim loim
navikama. Kaimija tvrdi da je uivanje duhana grijeh, i da bi se svako ko eli isto mrijet,
trebao okaniti te loe navike. Njegovi savjeti, pokrijepljeni su realnim injenicama i
negativnim posljedicama uivanja duhana. Ovo ne samo da je kasida, ve je i neka vrsta
teksta o medicini i higijeni. Zato, da ne bi bilo smrada, prljavtine koja ostaje poslije duhana,
bolesti i mladih i starih, i trokova, treba se ostaviti toga. Pjesnik ak i preuveliava sve te
negativne strane, kako bi njegove, nimalo isprazne, rijei imale neki utjecaj. Pa kae : Smrdi
kao hala. U njegovim savjetima, ponovo moemo vidjeti onu dozu zastraivanja kao i u
prethodnim pjesmama. Ko za duhanom umrije, u paklu se ugrije.
Ove kaside uz karakter propovijedi i prodike, imaju i otrinu tona, za razliku od kasida
upuenih omladini, koje imaju toplinu savjeta i upuivanja. Ali upravo ta negativna kritika
konkretizacija daje im ivost, i onu plimu ive i slikovite atmosfere dnevnog ivota...9

4.2.

BOSANSKA POSLANICA:

Ovu smo poslanicu uvrstili u seminarski rad, samo zato to ona oslikava taj imperativ
znanja i elje za obrazovanjem koji je u tolikoj mjeri prisutan u alhamijado pjesnitvu. I ovdje
vidimo koliko je visoko znanje tada bilo podignuto, izjednaeno sa pojmom mo, to danas
i nije u tolikoj mjeri. Ta elja za znanjem i naukom, nigdje u knjievnom stvaranju nije toliko
izraena koliko u alhamijadu. Bosanska poslanica kae ovako: Znanje je snaga, znanje je
mo. Uimo se, brao, dan i no.

III

8
9

Hukovi, Muhamed, Zbornik alhamijado knjievnosti, Preporod, Sarajevo, 1997., 130. str.
Rizvi, Muhsin, Panorama bonjake knjievnosti, Ljiljan, Sarajevo, 1994., 97. str.

Nota didaktike provlai se kroz cijeli alhamijado sistem. Iako, alhamijado knjievnost
daleko zaostaje za orijentalnom, ova didaktika nit je ipak ini na neki nain posebnom i
interesantnom. Interesantna je iz razloga to nam prenosi sliku ivota prosjenog ovjeka, tu
vrevu razliitih miljenja, neslaganja, savjeta i kritikih osvrta jednog ovjeka spram drugog.
Neke savjete smo gore povezali i sa stanjem tog drutva, te njegovog ureenja. Ove pjesme,
kada je rije o moralkama, bude taj glas mikrohistorije, ili historije malih ljudi i njihovih
zanimanja, problema, saznavanja i shvatanja moralnosti. Moramo priznati da je zanimljivo
posmatrati i uporeivati savjete koje bi danas nekom poklonili, i savjete koji su stvorili jedan
mali dio bosanskohercegovakog knjievnog stvaranja. Ona iskae iz kolosjeka svih ostalih
vrsta, i koliko je povezana sa Orijentom, toliko i nije, iako su didaktiko-moralne poruke
pisane pod snanim utjecajem islama, koji je doao sa Orijenta. Ipak, ona je vezana iskljuivo
za muslimansku sredinu i sa ostalim kulturama nema dodirnih taaka. Ovaj rad je pokuao tu
sliku prenijeti iz antikvarnice starih uionica i mekteba u neku dananju uionicu. Moralke su
nam pokazale i tu elju i potrebu za obrazovanjem i naukom, a alhamijado, uope, borbu za
vlastitu pismenost Bonjaka. Poto su ove pjesme i nastale, usljed navoenja na obrazovanje,
pokazuju i vrijednost svoje psiholoke i pedagoke strane. Zbog svega ovoga, slobodno
moemo rei, iako ova knjievnost, kako smo naveli, nema posebnu poetiku i stihovana je
samo da bi se lake pamtila, bilo bi nepravedno kada bi je zanemarili, ili kada bi je zvali
hibridnom knjievnosti, kako je u kritici prozvana.

IZVORI:

1. Memija, Emina; Hadiosmanovi, Lamija, Antologija bonjake knjievnosti na

orijentalnim jezicima, Alef, Sarajevo, 1997.

LITERATURA:
1

Bali, Smail, Kultura bonjaka: muslimanska komponenta, R&R, Zagreb, 1994.

Durakovi, Esad; Nametak, Fehim; Buturovi, enana, Bonjaka knjievnost u

knjievnoj kritici, Alef, Sarajevo, 1998.

Hukovi, Muhamed, Alhamijado knjievnost i njeni stvaraoci, Svjetlost, Sarajevo,

1986.

Hukovi, Muhamed, Zbornik alhamijado knjievnosti, Preporod, Sarajevo, 1997.

Nametak, Abdurahman, Hrestomatija bosanske alhamijado knjievnosti, Svjetlost,

Sarajevo, 1981.

Rizvi, Muhsin, Panorama bonjake knjievnosti, Ljiljan, Sarajevo 1994.

JEDINICE DOSTUPNE NA INTERNETU NA DAN 29.12.2012.:

1. http://www.camo.ch/alhamijado.htm
2. http://bs.wikipedia.org/wiki/Alhamijado_knji%C5%BEevnost
3. http://www.akos.ba/bogatstvo-izraza-o-knjizevnom-zivotu-bosnjaka-osmanskogperioda/

10