Professional Documents
Culture Documents
01 Lepirica PDF
01 Lepirica PDF
41/2012.
UDC: 551.4.03(497.5)
REZIME: U radu su opisane osnovne geomorfoloke karakteristike Bosne i Hercegovine. Nastanak i razvoj savremenog reljefa istraivanog podruja vezuje se za aktivnost
neotektonskih pokreta u periodu pliocen/kvartar. U Bosni i Hercegovini dominira planinski reljef. Sa morfogenetskog stanovita najzastupljeniji su derazijski, fluviodenudacijski
i kraki reljefni oblici. Fluvijalna morfoskulptura, prostorno, manje je zastupljena. Uglavnom prevladava u prostranim zavalskim ulegnuima na sjeveru Bosne i manjim zavalskokotlinskim udubljenjima Vanjskih i Sredinjih Dinarida. Periglacijalni i fluviokrki reljef,
tragovi fosilnog glacijalnog reljefa, kao i ostali reljefni oblici, otonog su rasprostranjenja
i mikrolokacijskog karaktera. Na osnovu morfolokih, morfostrukturnih i morfogenetskih
karakteristika analiziranog terena, moe se istai da je reljef Bosne i Hercegovine polimorfnog, polifaznog i poligenetskog obiljeja.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Dinaridi, neotektonski pokreti, reljef, geomorfoloki procesi i oblici
Abstract: This paper describes basic geomorphological characteristics of Bosnia and
Herzegovina. The genesis and the morfoevolution of the recent relief of the area that
was researched is related to the activities of neo-tectonic movements during Pliocene/
Quaternary. Bosnia and Herzegovina is dominated by a mountainous relief. From a geomorphologic standpoint, the most pronounced relief shapes and occurrences are those
of derasional, fluviodenudational and karst landforms. The fluvial morpho sculpture is
less present. It features mainly in wide, basin-like depressions in northern Bosnia, and
smaller basins in the Outer and Central Dinarides. Periglacial, fluviokarstic and traces
of the glacial relief with other landforms of different genetic types have an island-like
distribution and micro-location character. Based on morphological, morpho-structural and morpho-genetical characteristics of the researched area, it can be said that the
relief of Bosnia and Herzegovina is of polymorph, polyphase and polygenetic disposition.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Dinarides, neotectonic movements, relief, geomorphological processes and landforms
nama. Subvertikalne stjenovite litice, visoke preko 400 m, nastale su reversnim rasjedanjem. Osnovna su morfoloka znaajka: Prenja, vrsnice, Velea i abulje. Veliki kuk,
relativne visine oko 1000 m, u masivu vrsnice, najvei je stjenski odsjek u Bosni i Hercegovini. Neotektonsko izdizanje, preko 7000 m, debele karbonatne ploe Vanjskih Dinarida, odrazilo se sputanjem freatske zone (dubinske karstne izdani) i formiranjem
dugih epifreatskih sistema peina i jama u krakom podzemlju. Na Dinari je nedavno
otkrivena, dosad najdublja jama u BiH, zvana Nevidna voda, duboka 654 m. Visoki i duboki karst Vanjskih Dinarida sa velikim krakim poljima, Jovan Cviji nazvao je dinarskim holokarstom.
Morenski nanosi, pouzdan su indikator glacijalnog procesa. Geoloki su otkriveni
u visokim uvalama i niskim podnojima Prenja, vrsnice, Vrana, Velea, abulje, Orjena, Dinare i atora. Vie dijelove spomenutih planina obiljeavaju egzaracijski oblici
pleistocenog glaciokrkog reljefa koji su umnogome preoblikovani recentnim geomorfolokim procesima. Dakle, uz naglaenu polimorfiju egzo i endokrakih oblika i pojava, ovdje su zastupljeni genetski razliiti tipovi karsta (subkutani, goli, pokriveni, kupolasti, glaciokarst).
Padinske fasade planina Vanjskih Dinarida, oblikovane na preteno vodonepropustljivijoj litolokoj podlozi gornjotrijaskih dolomita, paleogenog flia i seriji prominskih
naslaga, prostorno su ogranienijeg rasprostranjenja. Disecirane su jarugama i viseim
dolinama stalnih bujinih vodotokova. Geomorfoloka su znaajka Ujilice, sjevernih
padina Jadovnika, centralnog Grmea, sjeveroistonog Prenja i sjeverne abulje. U klastokarstu june Tunice i jugoistone Kamenice, razvijenom u promina konglomeratima, zapaaju se oblici vrtaa, jama i peina.
Visokogorski pojas Dinarida BiH, obrubljen je sa sjeveroistoka i jugozapada, neto
niim sredogorskim morfostrukturama, prosjenih visina izmeu 1000 i 1600 m n.v..
Jugozapadni sredogorski okvir, prua se istonom i zapadnom Hercegovinom. Predstavljen je borano-navlanim, okrenim hrbatima i masivima: Zavelima 1347 m n.v., Radovana 1133 m n /v, Vrania 1117 m n.v., Jastrebinke 1138 m n.v., Snjenice 1263 m n.v.,
Sitnice 1419 m n.v., Trusine 1171 m n.v., Bjelanice 1395 , Hrguda 1109 m n.v. i Vidue 1328 m n.v.. To su planinske morfostrukture dominantno predstavljene derazijskom
i krakom morfoskulpturom, sa reljefnim pojavama fragmentarno ouvanih reliktnih
suhih dolina.
Sjeveroistoni planinski pojas, u sredinjoj i istonoj Bosni, izraavaju planinske
morfostrukture neotektonski izdignute u okviru Centralnog dinarskog ofiolitnog pojasa. Preovladavaju borano-navlani masivi i hrbati, gusto disecirani viseim derazijskim
dolinama stalnih manjih vodotokova. Predstavljeni su planinskim uzvienjima: Konjuha 1328 m n.v., Uzlomca 1001 m n.v., Borje 1078 m n.v. i Varde 1344 m n.v.. (fotografija 2).
Na jugozapadnom rubu ofiolitne zone, paralelno sa spomenutim uzvienjima, pruaju se borano-navlani sredogorski masivi i hrbati Lisca 1350 m n.v., Vuje planine 1411
m n.v., Ravan planine 1303 m n.v., emerske planine 1472 m n.v. i Ozrena 1452 m n.v..
Oblikovani su na jursko-krednom fliu, kombinovanim djelovanjem derazijsko-fluviodenudacijskih procesa.
Srednje visoke planinske morfostrukture, sjeveroistonog dinarskog pojasa, preteno karbonatnog litolokog sastava su : Manjaa 1236 m n.v., Tisovac 1173 m n.v., Gola
8 | 41, 1-17, 2012.
planina 1006 m n.v., emernica 1339 m n.v., Rana planina 1478 m n.v., Dnoluka planina 1242 m n.v., Galica 1627 m n.v., Zvijezda 1349 m n.v., Romanija 1652 m n.v., Trebevi 1629 m n.v., Ravna planina 1371 m n.v., Sljemenska planina 1307 m n.v., Djedinska
planina 1156 m n.v., Javornik 1160 m n.v., Devetak 1424 m n.v., Javor 1537 m n.v., Gosina planina 1102 m n.v., Bokanica 1275 m n.v., Suica 1238 m n.v., Zvijezda 1675 m n.v.,
Vuevica 1492 m n.v. i Kova 1532 m n.v..
Egozogeomorfoloki su preoblikovane, derazijsko-erozijsko-korozijskim procesima,
na tektoniziranim mezozojskim krenjacima i dolomitima, istone i zapadne Bosne.
U Bosni, posebno u istonoj Bosni, drinski mezoarija ima veliko rasprostranjenje,
predstavljen je jednom karbonatnom trijaskom ploom koja je navuena preko ibarskog mezoarijaa, a zahvata prostor izmeu Viegrada, Rogatice, Sokolca do Olova a
na severoistoku Devetak i Javor (Anelkovi, M. 1982). Razvoj subkutanog kra vrtaa, prostranih uvala, peina i jama upravo se vezuje poloenije terene planinskih povri i pedimente Javora, Romanije, Gosine planine, Bokanice i Devetaka u istonoj Bosni.
Na zapadu, unutar prostranog planinskog masiva Manjae, reljefno je istaknut boginjavi kr vrtaa, uvalski sistemi i manja kraka polja.
Planinske povri reljefno obiljeavaju visoke i prostrane planacijske nivoe. U bosanskohercegovakim Dinaridima predstavljene su neotektonski destruiranim fragmentima, nekadanjih, prostranijih tercijarnih paleoplanacijskih nivoa. Dakle, to su genetski
zreliji reljefni oblici, ije povrine nerijetko premauju 100 km2. Morfografski pripadaju kategoriji visoravanskog reljefa. Povri, izmeu Lebrnika i Crvnja, egzogeomorfoloki preoblikovane na durmitorskom fliu, na visinama 1150-1250 m n.v., prostorno su
najvee. Slinog litolokog sastava je povr Vuje planine, u centralnoj Bosni, disecirana brojnim viseim dolinama. Ipak treba naglasiti da u veem dijelu planinskog pojasa dominiraju okrene povri oblikovane na mezozojskim krenjacima. Morfogenetski
su obiljeene razliitim tipovima karsta (subkutani, goli, subnivalni, glaciokr) i nagla | 41, 1-17, 2012. 9
enom gustoom vrtaa. U istonoj Hercegovini pruaju se povri Rudina, Bahtijevika povr i povr Podveleja. Neotektonski poremeene visoke povri Nevesinjske Crne
Gore, Glogova, Plase i Male vrsnice nalaze se u sjevernoj Hercegovini. U istonoj Bosni, najprostranija je Glasinaka povr, prosjenih visina oko 950 m n.v.. Zagorska, Vuevska i Metrevaka povr pruaju se u jugoistonoj Bosni. Blago nagnuta visoka planinska povr Vueva, sjeverno od najvieg hrbata Maglia, poligenetski je oblikovana na
visinama od oko 1400 m n.v.. Reljefno izraava sjeverozapadni fragment, nekadanjeg
prostranog neogenog planacijskog nivoa, u iji su sastav ulazile sadanja Pivska i Jezerska povr, te prostorno manje povri, recentne predgorske stepenice, Obzira i Ljubinje,
u susjednoj Crnoj Gori. Rasjednim neotektonskim pokretima, spomenuti je paleoplanacijiski nivo izdignut i razbijen na manje fragmente. Egzogeomorfoloki, bilo je to popraeno dubinskim fluvijalnim usjecanjem planinskih tekuica i oblikovanjem klisurastokanjonastih dolina: Tare, Pive, gornje Drine, Suice, Drage i Sutjeske.
Povri Podova u zapadnoj Bosni (Pljevski, Janjski, Podgorijski i Dragni podovi) disecirane dolinama Janja, Vaganca i Plive, prosjenih su visina oko 900 m n.v.. Povr
Grabovnice planine, obiljeena urunim vrtaama, te prostrana povr Krug planine i
Pakline planine, pruaju se u jugozapadnoj Bosni. Njihove subhorizontalne plohe sa pojavama manjih uzvienja i okrenih greda, gusto su izbrazdane vrtaama i jamskim otvorima. U dinarskom planinskom pojasu prevladavaju povri koje su, de facto, predgorske stepenice planinskih uzvienja kao to je Krug predgorska stepenica Cincara ili
Podveleje predgorska stepenica Velea. Postojee brojne geomorfoloke hipoteze (abraziona, weathering hipoteza, fluvijalno-inundacijska, fluviokrka i druge), nisu dosada
uspjele precizno razrijeiti genezu ovih prostranih planacijskih oblika. Smatramo da su
dinarske povri strukturni oblici, nastali navlanom tektonikom tokom paleogena. Naknadnim radijalnim neotektonskim pokretima, razbijene su na manje fragmente i izdignute na razliite visinske nivoe.
Niske povri ili zaravni oblikovane u kru, formirane su u niem predgorskom visinskom pojasu na sjeverozapadu i jugoistoku BiH. Niske zaravni na sjeverozapadu pruaju se izmeu dolina Une, Korane i Sane, na visinama 340-360 m n.v.. Njihove okrene plohe poligenetski su oblikovane na trijaskim, jurskim i krednim karbonatima.
Morfoloki izraavaju jugoistone fragmente prostrane pliocene Unsko-koranske zaravni, duge oko 130 km. U makroregiji Niske Hercegovine niske zaravni oblikovane su na
krednim krenjacima. Najprostranije su Brotnjanska, Dubravska i zaravan Lug-Poljice,
s povrinom od preko 100 km. Predstavljene poloenim okrenim plohama, sa kojih se
uzdiu usamljene okrene grede i humovi. Na zaravnima dominira kraki reljef, obiljeen naglaenom gustoom manjih vrtaa i pojavama krapa, kamenica i jamskih otvora.
Morfogenetski razvoj prostranih zaravni u dinarskom kru, J. Rogli vezuje za proces rubne korozije krenjaka. Nastanak procesa objanjava povrinskim pritjecanjem
voda i formiranjem naplavne ravni od vodonepropusnijih naslaga. Na rubovima naplavnih ravni, vremenom se intenzivira bona korozija okolnih krenjakih naslaga to rezultira proirivanjem zaravni na raun vieg krenjakog terena. Zaravni u dinarskom
kru potjeu iz srednjeg i gornjeg pliocena. To je period tektonske stabilnosti i erozije
kad je u dinarskom kru bila topla i periodino vlana klima. (Rogli, J.1957)
Sjeverna peina). Vjetrenica, duga 6230 m, bogata speleotemom, dosada je najdui istraeni peinski sistem u Bosni i Hercegovini. Geomorfoloki analizirajui ovo podruje
dinarskog holokarsta J. Cviji (1926.) navodi:Mladi su, dakle, procesi izdizanja zemljita i intenzivnog skaravanja: pri kraju pliocena i docnije.
Pobra su genetski mlaa, nia gorska i predgorska uzvienja, formirana u pliokvartarnom periodu. Izraavaju orografski okvir zavala i kotlina. Predstavljaju dijelove nekadanjih prostranijih neogenih pull-apart bazena koji su bili zahvaeni neotektonskim
izdizanjem okolnih planinskih morfostruktura. U njihovom sastavu prevladavaju klastiti to se odrazilo fluviodenudacijskim razvojem padina blago zatalasanih dinarskih
pobra, gusto diseciranih vododerinama, jarugama i derazijskim potonim dolinama.
Niska predgorska pobra, prostorno preovladavaju u sjeveroistonoj, sjevernoj i sjeverozapadnoj Bosni. Preteno derazijsko- fluviodenudacijski oblikovana na neogenim sedimentima, obiljeena su slabo ralanjenim reljefom (30-100 m/km). Srednjobosansko
pobre sa najviim vrhom Hum 1280 m n.v., najprostranije je u Sredinjim Dinaridima.
Prua se dinarskim pravcem, na duini veoj od 70 km. Neotektonski odraava zatvaranje i izdizanje prostrane miocene pull-apart strukture sarajevsko-zenikog bazena.
Visoko pobre Kleke planine 1220 m n.v., neotektonski izdignuto iznad dolina Rame
i Volujice nalazi se jugozapadu Sedinjih Dinarida. Denudacijski je oblikovano na mekoj neogenoj podlozi. Predstavlja strukturno izdvojeno, samostalno pobre, rasjedno
odvojeno od susjednih morfostruktura. Biogradsko, Dreanjsko, Zovidolsko i Nekudinsko pobre izraavaju neto prostranija pobra u Vanjskim Dinaridima. Oblikovana
na su gornjoeoceno-oligocenim naslagama Prominske serije, na junim rubovima Nevesinjskog polja. Biogradsko (1121 m n.v.) i Dreanjsko pobre (1107 m n.v.) najvia su u
geomorfolokoj makroregiji Bosanskohercegovakog dinarskog kra. Neto je nie, Tribanjsko predgorsko pobre, iznad Livanjskog polja, s prosjenim visinama od oko 900
m n.v.. Neotektonski se vezuje za stariju morfostrukuturu planine Tunice. Ostala pobra izdignuta na rubovima zavala, velikih krakih polja i kotlina nia su i prostorno
manja.
Ulegnua krakih polja ili zavale polja u kru orografski su zatvorena okolnim uzvienjima. Najvea kraka polja pruaju se na jugozapadnom rubu visokoplaninskog
pojasa. Predstavljena su neotektonski sputenim, prostranim zavalama Livanjskog, Glamokog, Kuprekog, Duvanjskog, Nevesinjskog i Gatakog polja, ije povrine premauju 100 km2. Prostorno najvee je Livanjsko polje s povrinom od 405 km2 (fotografija
3) Kraka polja morfogenetski su obiljeena fluvijalnom, fluviomovarnom, fluviodenudacijskom, krakom, abrazijskom, fosilnom glacijalnom i mjestino eolskom morfoskulpturom. Subhorizontalne plohe nekih krakih polja izbrazdane meandrirajuim
koritima ponornikih bujinih tokova izraavaju pojave stalnih i periodinih jezera, te
brojnih lokvi (Briinsko jezero, Gubinsko jezero, Veliki i Mali dralovac u Livanjskom
polju, Krenica u Bekijskom polju, Turjaa i Rastievsko jezero u Kuprekom polju, Bukvensko i Opaiko jezero u Glamokom polju). Njihovi rubovi su zastrti neprekinutim plavinskim lepezama od heterogenih kvartarnih nanosa. U rasjednim zonama, na
morfolokom kontaktu niih okrenih planinskih padina sa ravnima krakih polja, formirane su zone snanih krakih vrela, ponora i estavela, razliitih po trajanju i koliini proticaja. Sa zaravnjenog dna krakih polja uzdiu se manja osamljena krenjaka
12 | 41, 1-17, 2012.
uzvienja i niske okrene krake grede. Pretpostavljamo da su to geoloki mlae, kompresijske pop-up strukture. Neotektonski su izdignute izmeu ustrmljenih paraklaza
reversnih rasjeda, nagiba (> 45). Navodimo kao primjere: nisko krenjako uzvienje
Gradinu na sjeveroistonom rubu Duvanjskog polja, krenjaku gredu Ljut izmeu Dabarskog i Fatnikog polja, Veliku gredu izmeu Gornjeg i Donjeg Gatakog polja te Vide izmeu Kljukog i Gatakog polja.
U tektonskim ulegnuima velikih krakih polja litoloki prevladavaju tercijarne klastine naslage predstavljene preteno vodonepropusnim, neogenim i paleogenim: pjearima, glinama, laporima i konglomeratima. Debljina miocenih klastita u Duvanjskom polju mjestimino premauje i preko 1500 metara to ukazuje na intenzivno
neotektonsko tonjenje. Kvartarne krovinske naslage izraavaju pijesci, ljunci, gline, ilovae i kameno krje. Njihova debljina u veim krakim poljima premauje 30 m.
Smatramo da je neotektonsko tonjenje reljefnih udubljenja velikih krakih polja geodinamskog karaktera. Pretpostavljamo da je uzrokovano: enormnim prinosom neogenih i paleogenih sedimenata sa neotektonski izdignutih navlanih antiklinala to
je rezultiralo fleksurnim izvijanjem litosfere i stvaranjem duboke izostatske depresije.
(Allen, P.A, Homewood, P. And Wiliams, G.D., 1986). Kasniju strukturnu fazu razvoja
unutargorskog ulegnua krakih polja obiljeava prelaz monoklinala (ili fleksura) u reversne rasjede. Jovan Cviji, u svojim geomorfolokim opservacijama, spominje naglaenije neotektonsko tonjenje jugozapadnog okvira velikih krakih polja, kamo je generalno usmjereno otjecanje ponornikih tokova. U tim rubnim podrujima koncentrisane
su aktivne ponorske zone. Oigledan primjer pruaju Livanjsko, Duvanjsko, Gatako,
Kupreko, Nevesinjsko i Dabarsko polje. U ulegnuima velikih krakih polja formirano
je nekoliko akumulacijskih zona odnosno depocentara. Izraavaju plitka reljefna udubljenja (ili bazene, sa geolokog stanovita) meusobno odvojena manjim uzvienjima
razliite grae i postanka. Prostorno najvee Livanjsko polje obiljeeno je sa tri akumulacijske zone. To su: bazen Bukog jezera na jugoistoku, sjeverozapadni bazen sa Velikim i Malim dralovcem i centralni dio Livanjskog polja. Ulegnua Nevesinjskog, Gatakog i Glamokog polja obiljeena su sa po dvije akumulacijske zone. Paleodepresije
krakih polja zapunjene su tercijarnim klastinim naslagama koje izraavaju hidrogeoloke barijere. Utjecalo je to, da inundacijski period u mnogim krakim poljima, traje
vrlo dugo, ak i preko est mjeseci godinje. Za vrijeme visokih voda i prinosa golemih
koliina nanosa u humidnijem razdoblju godine (u prosjeku od novembra do maja), dolazi do zaepljavanja ponora i plavljenja niih dijelova krakih polja. Tada i ponori veeg kapaciteta gutanja kao to su: Biogradski ponor (kapacitet gutanja 110 m3/sec.), ponor Kovai (preko 60 m3/sec.) i ponor Srevii u Gatakom polju (preko 65 m3/sec.), po
P. T. Milanoviu (1979), ne mogu prihvatiti enormne koliine poplavnih voda. U inundacijskom razdoblju u kvartarnim naslagama polja u kru zapaaju se dinamine pojave
aluvijalnih vrtaa ponora, iji je nastanak uzrokovan sufozijom. Dugi inundacijski period hidroloki izraen poplavnim vodama, ija visina moe dostizati dekametarske veliine, rezultira bonim proirivanjem ravni polja na raun padina okolnih karbonatnih
uzvienja. Procjeujui se kroz tlo i pripovrinske rastresite kvartarne nanose, povrinske vode dubinski cirkuliu rasjednim pukotinama kojima su presjeeni vodonepropustljiviji tercijarni sedimenti. Pri tome dubinskom korozijom rastvaraju i oblikuju okre | 41, 1-17, 2012. 13
LITERATURA
Allen, P.A, Homewood, P. And Wiliams, G.D. 1986): Foreland basins. Special Publication International Association of Sedimentologists, No. 8, pp. 3-12.
Anelkovi, M. (1982): Geologija Jugoslavije Tektonika. Rudarsko-geoloki fakultet,
Beograd.
Bakari, S. (1967): Tragovi glacijalnih i periglacijalnih procesa u Mostarskoj kotlini.
Geografski pregled, br. XI-XII, str. 47-82.
Behlilovi, S. (1964): Geologija abulja planine u Hercegovini. Posebna izdanja Geolokog Glasnika, knj. IV, Geoloki zavod, Sarajevo.
Bognar, A. (2001): Geomorfoloka regionalizacija Hrvatske, Acta Geographica Croatica, Vol.34, str. 7-29.
Bognar, A. (1987): Reljef i geomorfoloke osobine Jugoslavije. Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb.
Buatlija, I. (1972): Morfostrukturne i morfoskulpturne karakteristike reljefa Bosne i
Hercegovine, IX kongres geografa Jugoslavije, Sarajevo.
, . (1924): I. , .
, . (1926): II. , .
ali, J. (2009): Uvala Contribution to the study of karst depressions (with selected
examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides), Dissertation. University of Nova
Gorica.
ii, S., Pami, J. (1979): Geologija Bosne i Hercegovine. Knjiga I. Geoinenjering, Sarajevo.
ii, S., Mojievi, M., Pape, J. (1984): Geologija Bosne i Hercegovine. Knjiga II. Geoinenjering, Sarajevo.
Dimitrijevi, M.D. (1995): Geologija Jugoslavije. Geoinstitut, Beograd.
Florensov, I. A. (1978): Oerki strukturnoj geomorfologiji. Nauka, Moskva.
Gams, I. (2005): Tectonics impact on Poljes and minor basins (Case studies of Dinaric
Karst). Acta Carsologica, 34/1, pp. 25-41.
Gams, I., Zeremski, M., Markovi, M., Lisenko, S.& Bognar, A. (1985): Uputstvo za izradu detaljne geomorfoloke karte SFRJ u razmeru 1: 100 000. Beograd.
Grund, A. (1910): Beitrge zur Morphologie des Dinarischen Gebirges. Geographische
Abhandlungen, Band IX, Heft 3.
Goudie, A.S. (2004): Encyclopedia of Geomorphology. Routledge, London - New York.
Grupa autora (1990): Enciklopedija Jugoslavije. Tom III. JLZ, Zagreb.
Grupa autora (1987): Veliki atlas Jugoslavije. Liber, Zagreb.
Herak, M. (1983): Geologija. kolska knjiga, Zagreb.
Huggett, R. J. (2003): Fundamentals of Geomorphology. Routledge, London and New
York.
Katzer, F. (1909): Karst und karsthydrographie. Instituts fr Balkanforschung in Sarajevo, Sarajevo.
Katzer, F. (1926): Geologija Bosne i Hercegovine. Direkcija dravnih rudarskih preduzea, Sarajevo.
Lepirica,A. (2008): Geomorphological characteristics of the massif Prenj, Acta Carsologica, 37/2-3, pp. 307-329.
Lepirica,A. (2009): Reljef geomorfolokih makroregija Bosne i Hercegovine, Zbornik
Radova Prirodno-matematikog fakulteta, Svezak Geografija, br. 6, Tuzla.
Markovi, M. (1983): Osnovi primenjene geomorfologije, Geoinstitut, Beograd.
Milanovi, P.T. (1979): Hidrogeologija karsta i metode istraivanja. Institut za koritenje
i zatitu voda na kru, Trebinje.
Mojievi, M., Pami, J. (1975): Mezozojska evolucija sredinjih dijelova dodirnog podruja Unutranjih i Spoljanjih Dinarida u svjetlu tektonike ploa. II god. Zn. skup,
JAZU, Zagreb.
Picha, F. J. (2002): Late orogenic strike slip faulting and escape tectonics in frontal Dinarides Helenides, Croatia, Yugoslavia, Albania and Greece. AAPG Bulletin Vol 86,
Issue 9, pp. 1659-1671.
Sweeting, M. M. (1972): Karst Landforms. Macmillan, London.
Tari, V. (2002): Evolution of the northern and western Dinarides: a tectonostratigraphic
aproach. EGU Stephan Mueler Special Publication, Series 1, pp. 223-236.
Studija Geografija i geoekologija. Elektroprojekt, Zagreb.