22 000 DOLARA U TRI MJESECA

no je stigla kao neto to gmie

uz ogradu stubita, plazei vatreni
jezik, i ja pamtim
misionare do koljena u blatu
kako se povlae preko lijepe modre rijeke
i strojnike metke kako odbijaju toke
fontane i Jonesa pijana na obali kako
govori govno govno ti Indijanci
odakle im vatreno oruje?
i ja uoh da vidim Mariju
i ona ree: misli li da e napasti,
misli li da e prijei rijeku?
strah te umrijeti? upitah je, i ona ree
koga nije?
i ja odoh do medicinskog kabineta
i nalih visoku au, i rekoh
napravili smo 22 000 dolara u 3 mjeseca gradei ceste
za Jonesa i malo mora umrijeti
da bi to obavio tako brzo... Misli li da su ovo
zapoeli komunisti? pitala je ona, misli li da su komunisti?
i ja rekoh: prestani se ponaati kao neurotina kuja.
ove male zemlje ustaju jer im pune
depove s obje strane... i ona me
pogleda onom prekrasnom srednjokolskom
slaboumnou
i izie van, mrailo se, ali sam je pustio da ode,
mora znati kad e pustiti enu da ode ako je eli zadrati,
a ako je ne eli zadrati opet je pusti da ode,
tako je to uvijek proces putanja, na jedan ili drugi nain,
tako sam sjedio tamo i ispijao pie i nalio drugo
i mislio: tko je mogao smisliti projektiranje putanje u Staroj Misiji
bi li te odveo tamo gdje se svjetiljke polako njiu
u zelenilu neke daleke noi?
i Jones ue s rukom oko njezina plavog struka
i ona je takoer pila, i ja im prioh i rekoh:
mu i ena? i to ju je razljutilo jer ako te ena ne moe
uhvatiti za jaja i stisnuti, ona je gotova,
i ja nalih jo jednu visoku au, i
rekoh: vas dvoje to moda ne shvaate
ali mi se odavde neemo izvui ivi.
propili smo ostatak noi.
ako bi se zaista umirio, mogao si uti
vodu to se sputala izmeu boanskih stabala,
i ceste koje smo izgradili
mogao si uti kako ih prelaze ivotinje
i Indijanci, divlje budale to nose teak kri.
i napokon posljednji pogled u ogledalo
dok su se pijani ljubavnici grlili
i ja izioh i skinuh slamku
s krova kolibe

onda kljocnuh upalja i

promatrah kako plamen gmie, kao gladni mievi
uz tanke smee vlati, bio je spor ali
stvaran, i onda nestvaran, neto kao opera,
i onda krenuh prema strojnikom tektanju,
ista rijeka, i preko nje me gledao mjesec
i na stazi sam vidio malu zmiju, posve malu,
izgledala je kao egrtua, ali nije mogla biti egrtua,
i uplaila se videi me, i ja je zgrabih iza vrata
prije nego to se mogla smotati i onda sam je drao
njezino se malo tijelo omotalo oko moga runog zgloba
kao prst ljubavi i sva stabla gledahu svojim oima
i ja stavih usta na njezina usta
i ljubav je bila munjevina i komemoracija,
mrtvi komunisti, mrtvi faisti, mrtvi demokrati, mrtvi bogovi i
tamo otraga u onome to je ostalo od kolibe Jones
sa svojom mrtvom crnom rukom oko njezina mrtva plavog struka.

ODVANI BIK
nisam znao
da Meksikanci
to rade:
bik je
bio odvaan
i sad su
ga vukli
mrtva
po areni
za
rep,
odvana mrtva
bika,
ali ne bilo kojeg bika,
ovo je bio poseban
bik,
i meni
posebna
lekcija...
i premda je Brahms
ukrao svoju Prvu iz Beethovenove
Devete,
i premda je
bik
bio mrtav
njegova glava i njegovi rogovi i
njegova utroba mrtvi,
on je bio bolji od
Brahmsa,
dobar kao
Beethoven
i
dok smo izlazili
njegovo je dahtanje i
znaenje
ustrajno plazilo uz moje ruke
i premda su me ljudi naguravali i
gazili po mojim nogama
bik je gorio u meni
moja Isusova
votanica,
odvuen za rep
besposlen
budui da je sve uinio,
i kroz dugake tunele i prijetee poglede,
laktove i noge i oi, ja sam molio za Kaliforniju,
i mrtva bika
u ovjeku
i u meni,
i stisnuo ake
duboko u
depovima, uhvatio mrak,

i nastavio hod.

TRAGEDIJA UA
probudio sam se suha grla i vidio da je paprat mrtva
biljke u loncima ute kao kukuruz;
ostavila me ena
i prazne me boce kao iskrvarena tjelesa
okruivahu svojom neupotrebljivou;
ipak, sunce je jo bilo snano,
i ceduljica moje gazdarice provirivae ispod vrata
nenametljivim utilom; sad bi izvrsno doao
kakav dobar komedija staroga kova, lakrdija
s vicevima o besmislenu bolu, besmislenu
jer je tu, postoji i nita vie;
pomno sam se obrijao starim iletom
ovjek koji je jednom bio mlad i koga se
smatralo genijem; ali
takva je tragedija lia,
mrtva paprat, mrtve biljke;
iziao sam u mrani hodnik
gdje je stajala gazdarica
proklinjui odluno,
aljui me k vragu,
maui svojim debelim oznojenim rukama
i viui
viui zahtijevala stanarinu
jer nas je svijet izdao
oboje.

NE PODNOSIM SUZE
nekoliko je stotina budala
oko guske koja je slomila nogu
nastojalo odluiti
1to bi trebalo uiniti
i .kad je uvar doetao
i izvukao top
i spor je bio zavren
osim za enu
koja je istrala iz barake
tvrdei da je on ubio njezino ljubime
ali je uvar samo protrljao epolete
i rekao joj
pii me v rit,
tui se predsjedniku;
ptica je plakala
a ja ne podnosim suze.
savio sam svoje platno
i otiao nie niz eljezniku prugu:
nitkovi su unitili
moj krajolik.

ZA MARILYN M.
klizei estoko prema radosnom pepelu,
cilju vanilijskih suza
tvoje je sigurno tijelo za mranih noi
palilo svijee mukarcima,
a sad je tvoja no mranija
od dometa votanice
i mi emo te zaboraviti, pomalo,
i nije lijepo
ali su zbiljska tijela blia
i dok crvi dau za tvojim kostima,
tako bih ti volio rei
da se to dogaa medvjedima i slonovima
tiranima i junacima i mravima
i abama,
ipak, ti si nam donijela neto,
neku vrstu male pobjede,
i zbog toga govorim: dobro
i ne alimo vie;
kao osuen i baen cvijet,
mi zaboravljamo, pamtimo,
ekamo. dijete, dijete, dijete,
podiem svoju au kroz cijelu minutu
i smijeim se.

BORODINOV IVOTOPIS
sljedei put kad budete sluali Borodina
sjetite se da je on bio samo kemiar
koji je skladao glazbu da se odmori;
njegov dom bio je prenatrpan svijetom:
studentima, umjetnicima, pijancima, vucibatinama,
on nikad nije znao kako rei: ne
sljedei put kad budete sluali Borodina
sjetite se da je njegova ena njegovim skladbama
oblagala kutije za make
ili pokrivala are s kiselim mlijekom;
ona je patila od zaduhe i besanice
i hranila ga jajima na meko
i kad bi on htio prekriti glavu
da se zatiti od zvukova u kui
ona mu je doputala da se poslui plahtom;
uza sve to netko se uvijek nalazio
u njegovoj postelji
(spavali su odvojeno kad su uope
spavali)
i kako su svi stolci
bili najee zauzeti
on je esto spavao na stubitu
umotan u stari al;
ona mu je nareivala kad da podree nokte,
da ne pjeva ili ne zvidi
ili stavi previe limuna u aj
ili ga pokua istisnuti liicom:
Simfonija br. 2, u b-molu
Knez Igor
U stepama centralne Azije
on je mogao usnuti samo prekrivi oi
komadom tamnog platna;
1887. bio je na balu
u Medicinskoj akademiji
odjeven u sveanu narodnu nonju;
izgledao je napokon iznimno veseo
i kad se sruio na pod
mislili su da se zafrkava.
sljedei put kad budete sluali Borodina
sjetite se...

LITERARNA ROMANCA
naiao sam nekako na nju u dopisivanju ili poeziji ili asopisima
i ona mi zapoe slati vrlo seksualne pjesme o silovanju i poudi,
a budui da su bile protkane lakim intelektualizmom
bio sam donekle zbunjen i sjedoh u kola i odvezoh se na Sjever
preko brda dolina i autoputova
neispavan, mamuran, upravo rastavljen,
nezaposlen, u procesu starenja, umoran, elei vie od svega san
od nekih 5 ili 10 godina, napokon sam naao motel
u sunanu gradiu uz pranjavu cestu,
i sjedoh da popuim cigaretu
razmiljajui: mora da si lud,
i potom izioh na spoj
s jednim satom zakanjenja; ona je bila prokleto stara,
skoro kao ja i bez posebna seksepila
i dala mi vrlo tvrdu nezrelu jabuku
koju sam dugo vakao preostalim zubima;
umirala je od neke neznane bolesti
neto poput zaduhe, i ree:
elim ti otkriti tajnu, a ja rekoh:
znam: ti si djevica od 35 godina.
I onda je izvadila biljenicu, 10 ili 12 pjesama,
ivotno djelo koje sam morao proitati
nastojei da budem ljubazan
ali su bile vrlo slabe,
i ja je izvedoh nekamo, na boksanje,
i ona kaljae u dimu
neprestano kruei pogledom
s publike
na boksae
i stiui ake.
ti se nikad ne uzbudi, a? upitala me.
ali ja se poprilino uzbudih te noi u brdima,
i prevrnuh je 3 ili 4 puta
pomaui joj da dotjera neke svoje pjesme
i ona mi stjera svoj jezik gotovo do polovice grkljana
ali kad se oprostih od nje
bila je i nadalje djevica
i vrlo slaba pjesnikinja.
ja vjerujem: ako je ena drala svoje noge stisnute
35 godina
kasno je
bilo za ljubav
bilo
za poeziju.

BLIZANCI
ponekad bi natuknuo da sam ja kopile a ja bih mu rekao da slua
Brahmsa, i rekao bih mu da naui slikati i piti i da njime ne
vladaju ene i dolari
ali on bi se izderao na me: za ime Boje, sjeti se svoje matere,
sjeti se svoje domovine,
ti e nas sve pobiti!...
kreem se kroz oevu kuu (na koju duguje 8000 dolara nakon 20
godina na istom poslu) i gledam njegove mrtve cipele
nain na koji su njegove noge smotale kou, kao da je bio ljut sadei rue,
a i bio je, i gledam njegovu mrtvu cigaretu, njegovu posljednju cigaretu
i posljednju postelju gdje je spavao te noi, i osjeam da bih je trebao prepraviti
ali ne mogu, jer otac je uvijek tvoj gospodar pa i kad ga vie nema;
pretpostavljam da se to dogodilo i prije i poslije ali ne mogu si pomoi
da ne mislim
umrijeti na kuhinjskom podu u 7 ujutro
dok drugi peku jaja
nije teko
osim ako se to tebi dogodi.
izlazim van i berem naranu i gulim sjajnu koru;
stvari jo ive: trava sasvim dobro raste,
sunce alje dolje svoje zrake oko kojih krui ruski satelit,
negdje besmisleno laje pas, susjedi se naviruju iza zastora.
ja sam stranac ovdje, a bio sam (nagaam) donekle i bitanga,
a ne sumnjam da me i on sasvim dobro oslikao (stari momak i ja
borili smo se kao planinski lavovi) i kau da je sve ovo ostavio nekoj eni
u Duarteu ali mene nije briga neka joj bude: on je bio moj
stari
i umro.
unutra, isprobavam svijetloplavo odijelo
mnogo bolje od svega to sam ikad nosio
i maem rukavima kao strailo za ptice u vjetru
ali mi ne pomae:
ne mogu ga odravati na ivotu
bez obzira koliko smo mrzili jedan drugoga.
izgledali smo sasvim jednako, mogli smo biti blizanci
stari i ja: tako su
govorili. on je imao lukovice u reetu
spremne za sadnju
dok sam ja leao s kurvom iz Tree ulice.
u redu. udijeli nam ovaj trenutak: da stojim pred zrcalom
u odijelu mrtva oca
oekujui da i sam
umrem.

DAN KAD JE KIILO NA LOSANGELESKI KOTARSKI MUZEJ

idov se prignuo i
umro. 99 pukomitraljeza
bilo je otpremljeno u Francusku. netko je dobio treu utrku
dok sam ja pregledavao
propeler starog monoplana
proao je ovjek sa zatitnim ovojem na oku. poelo je
kiiti. kiilo je i kiilo i po vie je bolnikih kola jurilo
zajedno
ulicama, i premda je
sve bilo savreno glupo
ja sam uivao taj trenutak
kao boravak u New Orleansu
kad sam ivio od slatkia
i gledao golubove
u sporednoj uliici s francuskim imenom
dok je iza mene rijeka postajala
zaljev
i oblaci se bolesno vukli preko j
neba koje je umrlo
u vrijeme kad je Cezar izboden,
i onda sam obeao sebi
da u se jednog dana sjeati svega
kako je bilo.
priao mi je ovjek i nakaljao se.
mislite li da e prestati kiiti? ree.
nisam odgovorio. dotaknuo sam
stari propeler i sluao kako
mravi na krovu srljaju preko
ruba svijeta. odlazite, rekoh,
odlazite ili u pozvati
uvara.

UTRKA
tako je to
kad se odsklie u prolost
udeen kao navita viktrola
(sjeate li ih se?)
i ode u sredite grada
i gleda momke kako boksaju
ali otmjene plavue sjede s
drugima
a ti si ostario kao bijednik u kakvu filmu:
cigara u zubima, drobina,
samo ni od kud novaca,
ni od kud snalaljivosti, ni od kud iskustva,
i kao obino
borbe su uglavnom slabe,
i poslije .
opet na parkiralitu
sjedi i gleda ih dok odlaze,
pale posljednju cigaru
i stari automobil,
stari automobil, ne ba premlad ovjek
gube se niz ulicu
dok ih ne zaustavi crveno svjetlo
kao da vrijeme nije problem,
i oni te dostignu:
automobil pun mladei
to se glasno smije,
i ti ih gleda kako kreu
dok
netko iza tebe ne zatrubi
i strese te natrag u ono
to je preostalo
od tvog ivota.
kukavan i samosaalan
ti pritisne do daske
i dostigne mlade
i prijee ih
i drei se volana kao svih prohujalih Ijubavi
juri s njima
prema obali
razmahujui prkosno svojom cigarom i svojim elikom,
smijui se,
ti e ih odvesti oceanu
zadnjih sirena,
morske trave i morskog psa, veselog kita,
svretku mesa i vremena i uasa,
ali oni se napokon zaustave
a ti nastavlja
prema svome oceanu,
cigara ti grize usne
kao to je nekad Ijubav znala.

SVEENIK I MATADOR
u tromu meksikom zraku gledao sam bikovsku smrt
i odrezali su mu ui, a njegova velika glava nije
pokazivala vie straha od hridi.
vozei natrag idueg dana zaustavili smo se u Misiji
i gledali zlatne crvene i plave cvjetove to se
drahu na vjetru kao tigrovi.
stavite ovo u metriki sustav: bik i Kristova tvrava:
matador na koljenima, mrtav bik njegovo djetece;
i sveenik koji zuri s prozora
kao medvjed u kavezu.
vi se moete prepirati na sajmitu i povlaiti svoje
sumnje svilenim koncima: rei u vam samo
ovo: ja sam ivio u oba njihova hrama,
vjerujui sve i nita -moda e oni sad
umrijeti u mome.

LJUBAV & SLAVA & SMRT

sad sjedi s vanjske strane moga prozora
poput starice koja odlazi na trnicu;
sjedi i gleda me,
ivano se znoji
kroz icu i maglu i pasji lave
dok iznenada
ne lupim novinama po mrei
kao da ubijam muhu
i vi ste mogli uti krik
nad ovim ravnim gradom,
i onda je otila.
nain da se zavri pjesma
kao to je ova
jest da se odjednom
umirimo.

NEDJELJE UBIJU VIE LJUDI NEGO BOMBE

s obzirom na okolnosti s kraja tjedna, i premda ima
previe dima, sve je zakreno
i gore nego jarboli popadali u oluji
ne moe nikamo otii
i ako ode, oni svi zure kroz stakla na prozorima
ili ekaju na veeru, i bez obzira kako loa bila
(ne aa, veera)
potroit e vie vremena razgovarajui o njoj
nego jedui je,
i to je razlog zato me se moja ena rijeila:
bio sam seljaina i nisam znao kad se treba nasmijeiti
ili tonije (i gore) znao sam,
ali nisam, i jednog popodneva
s ljudima to su skakali u bazen
i kartali se
i gledali pomno obrijane televizijske komiare
u ukrobljenim bijelim kouljama i finim kravatama
kako se zafrkavaju o tome to im je svijet uinio,
ja sam odglumio glavobolju
i oni mi dadoe sobu mlade djevojke
(bilo joj je oko 17)
i doavola,ja upuzah pod njezine plahte
i pravih se kao da spavam
ali svatko je znao da sam varalica u kripcu,
ali pokuao sam sve vrste trikova nastojao misliti na Wildea iza reetki,
ali Wilde je bio mrtav;
nastojao misliti na Hema kako ubija lava
ili hoda ulicama Pariza
ukraen svojim divljim prijateljima,
kurve obeznanjeno padaju na svoja prekrasna koljena,
ali sve to sam radio jest da sam se motao u njezinim mladim plahtama,
i s uzglavlja, koje je tresla moja ivana oluja,
nekoliko je drangulija palo na me slonii, stakleni psi sa zavodnikim pogledima,
mladi i djevojka to nose vedro vode,
ali nita od Bacha ili pod Ormandyjevom dirigentskom palicom,
i ja konano odustah, otioh u zahod
i pokuah se popiati (znao sam da u biti zaepljen
cijeli tjedan), i onda izioh,
i moja ena, itatelj Platona i e. e. cummingsa
dotri k meni i ree: ooooh, trebao si vidjeti
BooBooa na bazenu! skakao je natrake i ustranu
i to je bila najsmjenija stvar koju si
IKAD vidio!
mislim da nije bilo dugo poslije toga da je doao ovjek
do naega stana na treem katu
oko sedam sati ujutro
i predao mi sudski poziv za rastavu,
i ja se vratih k njoj u postelju i rekoh:

ne brini, u redu je, i

ona zapoe plakati plakati plakati,
ao mi je, ao mi je, ao mi je,
i ja rekoh: molim te prestani,
sjeti se svoga srca.
ali tog jutra kad je otila
oko 8 sati izgledala je
kao uvijek, moda i bolje.
ja se nisam gnjavio ak ni s brijanjem;
nazvao sam da sam bolestan i otiao dolje
do bara na uglu.

POVALJIVANJE
Voditi ljubav na suncu, na jutarnjem suncu
u hotelskoj sobi
iznad prolaza
gdje siromasi eprkaju za boce;
voditi ljubav u suncu
voditi ljubav uz tepih crveniji od nae krvi,
voditi ljubav dok deki prodaju novinske naslove
i kadilake,
voditi ljubav uz fotografiju Pariza
i otvorenu kutiju chesterfieldsa,
voditi ljubav dok drugi ljudi -jadne budale rade.
Taj trenutak prema ovom...
mogu biti godine u nainu njihova mjerenja,
ali samo jedna reenica straga u rnorn mozgu postoji toliko dana
kad ivot stane, zaustavi se i sjedi
i eka kao vlak na tranicama.
Prolazim uz hotel u 8
i u 5; u prolazima su make
i boce i skitnice,
i ja gledam gore na prozor i mislim:
Ne znam vie ni gdje si,
i nastavljam hod i udim se kamo
ivot odlazi
kad stane.

STARAC, MRTAV U SOBI

ova stvar nada mnom nije smrt
ali je stvarna kao ona
i dok crvljivi vlasnici
lupaju na vrata zahtijevajui stanarinu
ja jedem orahe u ljusci
svoje povuenosti
i nastojim ne bih li douo
vanije bubnjare;
zbiljska je, zbiljska
kao vrapeve prebite kosti
u majim ustima a da bih rekao
vie od obinog
jadnog dokaza;
gledam oblake, gledam more suhog
groba...
i ekam lea
i oblikujem samoglasnik
dok moje draesne ene
(supruge i ljubavnice)
ulijetaju kao strojevi
u nekakvu paru alosti
da bi bile otpuhnute u pomraenje;
kost je kost
ali ova stvar nada mnom
dok otvaram zastore na prozoru
i etkam svoje prnje po kavezu,
ova stvar nada mnom
kao cvijet i aka,
vjerujte mi
nije smrt i nije
slava
i kao Quijoteove vjetrenjae
neprijatelj je kojeg
nebo alje
protiv ovjeka;
...ova stvar nada mnom,
veliki boe,
ova stvar nada mnom
to pue kao zmija,
uasavajui moju ljubav za prosjeno,
neki je zovu Umjetnost
neki je zovu poezija;
nije smrt
ali e je umiranje rijeiti snage
i kad moje sijede ruke
ispuste posljednje oajno pero
u nekoj jeftinoj sobi
nai e me tamo
i nikad saznati
moje ime
moje znaenje

niti blago
moga bijega.

LJUBAV JE LIST PAPIRA ISTRGAN NA KOMADIE

sve je pivo bilo pokvareno i kapetan je pao u postelju
i asnik i kuhar
i nismo imali nikoga da zgrabi jedra
i sjeverozapadnjak je parao platno kao noni nokti
i mi smo posrtali kao ludi
trup je razdirao bokove
i sve to vrijeme neki je huligan
drao u kutu pijanu kurvu (moju enu)
i pumpao je
kao da se nita ne dogaa
i maka me je neprestano promatrala
i unjala se po smonici
izmeu zveckava posua
oslikana cvjetovima i lozom
sve dok ja vie nisam mogao izdrati
i ja uzeh stvar
i bacih je
preko
ograde.

VELIKI NITKOV SA SABLJOM

sluajte, otiao sam da me podiaju, bio je savreno dobar dan
dok mi ga nisu predoili, elim rei sjedio sam u stolcu ekajui
svoj red i uzeo asopis uobiajena stvar: ene s
objeenim dojkama, itd., i onda sam okrenuo stranicu i tu
su se nalazile fotke Orijentalaca u polju, neki veliki
nitkov sa sabljom opis slike je govorio da on ima vrlo dobar
zamah, izobilje snage i slika ga je prikazivala kako se pnprema
sa sabljom, i vidjelo se Orijentalca kako klei
zatvorenih oiju, onda ZIP! kleao je bez glave
i mogli ste vidjeti ist vrat, iz kojeg jo nije
iknula krv, budui da je odvajanje bilo tako zapanjujue
brzo, i jo fotki s odrubljenim glavama, i onda fotka tih
glava oputenih u travi bez tijela, obasjanih suncem.
i glave jo izgledaju gotovo ive kao da nisu
prihvatile smrt i onda je brija rekao:
sljedei!
i ja prioh stolcu i moja je glava jo bila na ramenima
i njegova glava ree mojoj glavi:
kako elite?
i ja rekoh: srednje.
i on je izgledao kao dobar razborit ovjek
i inilo se lijepo biti blizu dobrih razboritih ljudi
i ja sam ga elio upitati o glavama
ali pomislih da bi ga to moglo uznemiriti
ili mu moda ak dati kakvu ideju
ili moda bi on mogao rei neto to uope ne bi
pomoglo
i tako sam utio.
sluao sam kako ree moju kosu
i poeo je govoriti o svom dojenetu
i ja sam se pokuavao usredotoiti na njegovo
dojene, to je izgledalo vrlo zdravo i logino,
ali sam i nadalje razmiljao o
glavama.
kad je zavrio s rezanjem
okrenuo me je u stolcu da bih mogao pogledati u
ogledalo. moja je glava jo bila na mojim ramenima.
izvrsno, rekoh mu, i ustadoh sa stolca, platih, i
dadoh mu dobru napojnicu.
iziao sam van i prola je neka ena i orta je imala
glavu na ramenima i svi su vozai automobila imali glave
na ramenima.
trebao sam se usredotoiti na dojke, mislio sam,
to je toliko bolje, sva ta objeenost, ili
na magine i lijepe noge, seks je nakon svega

divna stvar, ali je moj dan bio uniten, trebat e mi cijela no da

prespavam, da se oslobodim glava. strano je biti ljudsko
bie: toliko se toga
dogaa.
vidio sam svoju glavu u izlogu
vidio sam odraz
i moja je glava drala cigaretu
moja se glava doimala umorno i tuno
nije se smijala sa svojom novom
frizurom.
onda
se izgubila
i ja nastavih hod
uz kue pune pokustva i maaka i
pasa i ljudi
i oni su bili sretni i ja bacih cigaretu
na ulicu
vidjeh je kako gori na asfaltu
crvena i bijela, njena nit dima,
i zakljuih da je dobar
dodir sunca.

SAVJET
dok vjetar ponovno pue s mora
i zemlja je izobliena izgredima i neredom
budi oprezan sa sabljom izbora,
pamti
to je moglo biti plemenito prije
5 stoljea
ili ak 20 godina
sada je
najee
beskoristan in
ivi samo jednom,
povijest ima priliku za prilikom
da dokae glupost ljudi.
uvaj se, dakle, rekao bih,
bilo kakva naizgled plemenita
ina
ideala
ili djelatnosti,
bilo za ovu zemlju ili ljubav ili Umjetnost,
neka te ne zanese blizina trenutka
ili ljepote ili politike
koji e uvenuti kao iupani cvijet;
ljubi, da, ali ne kao branu dunost,
i izbjegavaj lou hranu i pretjeran rad;
ivi u nekoj zemlji, mora,
ali ljubav nije zapovijed
bilo ene ili zemlje;
ne uri; i pij onoliko koliko je potrebno
da odri neprekidnost,
jer pie je oblik ivota
u kojem se uivatelj vraa novoj prilici
za ivljenje; nadalje, kaem,
ivi sam koliko je vie mogue;
raaj djecu ako se dogodi
ali nastoj da ne snosi
njihovo podizanje; ne uputaj se u male rasprave
ruke ili glasa
osim ako tvoj protivnik trai ivot tvoga tijela
ili ivot tvoje due; onda,
ubij, ako je potrebno; i
kad doe vrijeme umiranja
ne budi sebian:
smatraj to jeftinim
i ono kamo ide:
ni znaka srama ni neuspjeha
ni zova na tugu
dok vjetar pue s mora
i vrijeme prolazi
izbjeljujui blagim mirom tvoje kosti.

DAN KAD SAM UDARIO NOGOM SVEANJ NOVANICA

i, rekoh, moe uzeti svoje bogate tete i ujake
i djedove i oeve
i svu njihovu smrdljivu naftu
i njihovih sedam jezera
i njihove divlje tuke
i bivole
i itavu dravu Texas,
to znai: svoje grakanje
i svoje subotnje etnje nogostupima,
i svoju jeftinu knjinicu
i svoje nepotene vijenike
i svoje homoseksualne umjetnike moe ih sve uzeti
i svoje tjedne novine
i svoje uvene tornade,
i svoje blatnjave poplave
i sve svoje zavijajue make
i svoju pretplatu na Time,
i radi to hoe, baby,
radi to hoe.
ja sam jo sposoban za kramp i sjekiru (mislim)
i mogu ubrati
25 dolara za 4 runde (moda);
rono, meni je 3 8
ali malo boje moe izbrisati sjedine
iz moje kose;
i mogu jo napisati pjesmu (ponekad),
ne zaboravi to, pa ak ako
i ne plaaju,
bolje je nego ekati smrt i naftu,
i sezonu lova,
i ekati da svijet
zapone.
u redu, protuho, ree ona,
van.
to? rekoh ja.
van. upravo si izveo svoj posljednji
napad bijesa.
umorna sam od tvojih prokletih bjesova:
uvijek se ponaa kao
osoba u O'Neillovoj drami.
ali ja sam razliit, baby,
ne mogu si
pomoi.
ti si razliit, zaista!
Boe, kako razliit!

nemoj zalupiti
vratima
na izlasku.
ali, baby, ja volim tvoj
novac!
nikad nijednom nisi rekao
da voli mene!
to eli
laljivca ili
ljubavnika?
ti nisi ni jedno ni drugo! van, protuho,
van!
...ali baby!
idi natrag O'Neillu!
priao sam vratima,
tiho ih zatvorio i otiao,
mislei: sve to one ele
jest drveni Indijanac
koji govori da i ne
i stoji iznad vatre i
ne podie preveliku galamu;
ali ti polako postaje
sve stariji, mladiu;
idui put igraj
zatvoreniju
obranu.

SPAVANJE
ona je bila niska
odebljala a nekad je bila
lijepa i
pila vino
pila vino u postelji i
govorila i vikala i proklinjala
me
i ja bih joj rekao:
molim te, trebam malo
odspavati.
spavati? spavati? ti kurvin
sine, ti nikad ne spava, tebi
ne treba nikakvo
spavanje!
pokopao sam je jednoga ranog jutra
nosio sam je niz kosine Hollywood Hillsa
ispred mene bjeahu
trnjaci i zeevi i kamenje
i dok sarn iskopao jamu
i poloio je unutra
potrbuke
i vratio zemlju natrag
sunce je izilo i bilo je vrue
i muhe su bile lijene i
ja sam jedva mogao gledati oima
sve je bilo tako
vrue i uto.
uspio sam se dovesti kui i lei u postelju i
spavah 5 dana i 4
noi.

HALO, WILLIE SHOEMAKER

Kinez mi ree nemoj odnijeti pribor
i dade mi odrezak koji nisam mogao prerezati osim masnog dijela
i jedan je mrav kruio oko alice za kavu;
ostavio sam mu napojnicu od deset centi i izvadio cigaretu,
i vani dao staroj protuhi koja je izgledala otprilike
kao to sam se ja osjeao, dao sam mu etvrt dolara,
i onda sam otiao gore da vidim staroga
jaka kao eline grede, spremna za bombardere i plavue,
gore uz zeleno trulo stubite u kojem su stanovali takori
i uz tajnice koje su pokazivale noge ne radei nita
i stari je sjedio tamo i gledao u me
kroz dva para naoala i praznike u Parizu,
i rekao: Mali, ujem da izvodi Marylou,
a ja rekoh: Samo na veere, efe,
i on ree: Samo na veere, a? ti ne bi mogao zadrati
gaice te kante na njoj sa svim zakovicama na Petoj ulici
i molim te sjeti se ti si skladini radnik,
ja sam ef ovdje i plaam te kante i plaam tebe.
Da, gospodine, rekoh, i osjetih da e preskoiti cijelu
stvar
ali on mi gurnu ek preko stola
i ja ga uzeh i izioh
prolazei
uza sve lijepe noge, suknje podignute do stranjice,
Marylouine stranjice, Annine stranjice, Vickyine stranjice, svih njih,
i otioh dolje do bara
i George ree kaj bu sad delal,
i ja rekoh otii u Rusiju ili u Hollywood Park,
i podigoh pogled u asu kad je Marylou ula,
dugaak tanak nos, njeno lice, usne, noge,
prsa, glazba, razgovor ljubav smijeh
i ona ree
dala sam otkaz kad sam saznala
i nitkov je kleknuo i plakao
i poljubio rub moje suknje i nudio mi novac
i ja izioh
a on je cmizdrio kao dijete.
George, rekoh ja, jo jednu au, i ubacih novi u
juke
i sunce izie
i ja podigoh pogled u asu kad je prolazila stara protuha
s mojih etvrt dolara
i malo vie sree
koja se premetnula u sretnu bocu vina,
i nedaleko je proletjela ptica iv iv,
tamo na istonoj strani u samom sreditu grada, bez zafrkancije,
i Kinez je uao na brzu aicu
tvrdei da mu je netko ukrao licu i alicu za kavu
i ja se nagnuh ustranu i ugrizoh Marylou za uho
i cijela se jazbina tresla od glazbe i slobode
i ja odluih da je Rusija predaleko

a Hollywood Park na dohvat ruke.

POJEDI
razgovor je o smrti
kao razgovor o
novcu mi ne znamo ni
cijenu ni
vrijednost,
ipak gledajui dolje svoje ruke
mogu malo
nagaati.
ovjek je stvoren za nagaanje i za
neuspjeh
a ena
za ostalo.
kad doe as
nadam se da u se moi sjetiti sebe
kako jedem kruku.
mi smo bolesni sada
s takvim mnotvom mrtvih
pasa
lubanja
armija
cvijea
kontinenata.
postoji borba to je to:
protiv mehanike
stvari.
pojedi dobru kruku danas
tako da je se
sutra
uzmogne
sjetiti.

POGLED:
Jednom sam u robnoj kui
kupio zeia igraku
i sad sjedi i promatra me
blistavim istim oima:
On eli loptice za golf i staklene
zidove.
Ja elim mirnu oluju.
Nae razoaranje sjedi izmeu nas.

JEDNONONA LJUBAV
posljednja spavaica na mom jastuku hvata
prozorsko ulino svjetlo kroz sumaglicu alkohola.
ja sam bio ulinjak, hinjena krepost koja se tresla kad
bi vjetar stresao vlati trave dokle dopire pogled
a
ti si bila
samostanska djevojka koja gleda opatice kako otresaju
pijesak iz Las Cruces s Bojih haljina
ti si
jueranja
kita cvijea tako tuno
poharana, ljubim tvoje jadne
dojke dok moja ruka see prema ljubavi
u ovom jeftinom hollywoodskom apartmanu to mirie
po
kruhu i plinu i bijedi.
kreemo se upamenim putovima
istim starim koracima izlinjalim stotinama
nogu, 50 ljubavi, 20 godina.
i zajameno nam je vrlo kratko ljeto, i
onda je
ponovno zlma
i ti prelazi preko poda
neka teka nespretna stvar
i uje se ispiranje zahoda, lajanje psa
tresak zatvaranja automobilskih vrata...
otilo je u nepovrat, sve,
ini se, i ja palim cigaretu i
ekam najstarije prokletstvo
od svih.

NAJBOLJI NAIN DA POSTANE UVEN JEST DA POBJEGNE

naao sam labavu kamenu plou pred prodavaonicom sladoleda,
bacio je ustranu i zapoeo kopati; zemlja je bila
meka i puna crvi i uskoro sam bio unutra do
pasa, broj 108;
skupilo se mnotvo, ali se povuklo natrake pred blatom koje sam izbacivao
i dok je stigla policija, bio sam unutra
prekoglave,
plaei krtice, jegulje i komadie zlatom
obloene lubanje,
i oni me pitahu: trai li naftu, blago,
zlato, svretak Kine? trai li ljubav, Boga,
ili izgubljeni lani kljueva? i djevojice s kapajuim sladoledom
navirivahu u moju tamu, i doao je psihijatar
1
sveuilini profesor i filmska glumica u bikiniju, i
ruski pijun i francuski pijun i engleski pijun,
i dramski kritiar i ubira rauna i stara
ljubavnica, i svi su me oni pitali: to
trai?
i uskoro je zapoelo kiiti... atomske su podmornice
promijenile smjer, Tuesday Weld se pokrila novinama,
Jean Paul Sartre okrenuo se u snu, i moja se rupa
napunila
vodom; izioh van crn kao Afrika, izbacujui na usta
zvijezde
i epitafe, moji depovi puni lijepih crvi,
i oni me odvedoe u zatvor i dadoe mi da se
otuiram
i lijepu eliju, bez naplate stanarine, i potpisao sam
ugovore da se pojavim na sceni i televiziji,
da piem gostujuu kolumnu za lokalne novine i
napiem knjigu i reklamiram neke proizvode, imam
dovoljno novca da mi traje nekoliko godina u najboljim
hotelima, ali im iziem odavde, nai u
drugu labavu kamenu plou i zapoeti kopati, kopati,
kopati, i ovaj se put ne vraam... kia, sunce,
ili bikini, i novinari to ustrajno pitaju: zato si to
uinio? a ja samo palim cigaretu i smijeim se...

IZBAVLJENJE I PRIMJESA
predugo izloen dubokoj alosti
postao sam s vremenom
prezasien patnjom,
odluio da dugujem sebi
preivljavanje; to nije lako:
rei sebi da
zasluuje bolje dane
nakon povijesti svoje prolosti;
ali ja sam vidio savrene budale
kako idu dalje (naravno )
a da se nikad nisu
zamislili nad svojim nedostacima;
s druge strane, kornjae takoer gmiu
zemljom, prljave rijei izgrebene
na njihovim oklopima...
ali teko da
uljepavaju obzor.

LABUDOVI HODAJU MOJIM MOZGOM U TRAVNJU KII

biste li da ogulim naranu i
govorim o Saavedri (Miguelu de) Cervantesu?
izlazite! vi ste kao ona muha na
zastoru.
ja nisam omiljen na tritu.
ne smjekam se djeci.
nisam zainteresiran za vojnika
djela.
pijem za ankovima dok mi oi
ne iskoe kao zrele jagode.
smrdim ispod pazuha i ne
istim cipele.
ja ne posjedujem
nita.
ne razumijem mnogo vie od svojih
pogrenih koraka.
razumijem samo uas i
uasnije.
ja ne mogu rimovati.
preumoran sam da bih
ukrao.
ja oslukujem Segovijin
prijazan osmijeh.
gledam svinjsku glavu i
zaljubljujem
se.
hodam hodam
himenotomija
ovjeka o
draesne stvari ovoga vremena
gdje se nalazite?
morate me pronai sada jer sam
uasnut ovim to
vidim!
lijesovi prohujavaju osvijetljeni
oima. oima? magmom!
uem u trgovinu i kupim vino od
mrtva ovjeka
onda odlazim ispod neba preplavljena
gnojem. lovci kaljucaju
na klupama.
hodam...

LJUDSKE MAZGE TUNIH OIJU

svakoga dana
maljevi i
ljudske mazge tunih oiju, &
tamo Krist objeen kao
suha slanina, i sada
to prevaranti nagomilavaju:
mlade djevojke
palae
putovanja u
Pariz, i gledajte:
ak i veliki umjetnici
veliki pisci
to zgru.
ali kamo mi odlazimo
dok veliki pisci spaavaju
vlastite
due?
kamo mi odlazimo ?
...u pakao, naravno, poigravajui se njihovim
sabranim djelima
pod svojim
kolektivnim
miicama.

RAZGOVOR O MORALU, VJENOSTI I OPENJU

gore i dolje niz ulicu oni su se vratili
bez ruku ili nogu ili oiju ili
plua ili pameti ili
ivota, premda je
rat
dobiven
i ravnateljica javne kue stajae u vratima
i ree mi:
ne znai nita, posla e biti
kao i
obino
jer im nisu odstrijelili
druge dijelove
oni e jo htjeti
jebati.
a mrtvi? upitah
ja.
mrtvi su bez novca i bez
osjeaja.
mnogi ivi
takoer ? natuknuh.
da, ali mi takve
ne sluimo.
Bog e vas
voljeti.
sigurna sam da
hoe.
hoete li Njemu
sluiti ?
ja sam Mu uvijek sluila, ti to
zna: ljudi su ljudi i
vojnici su vojnici i
oni vole
jebati, ne voli li
ti?
amen, rekoh
ja.

BILJEKE IZ NEMARNE ZBRKE

prolazi ena i ja je gledam i znam da je njezino postojanje
ispranjeno od misli i muke
da ona ne shvaa da uspjeni ljudi mogu biti tolike
zvijeri
da ona ne zna da sam ja upao u taj
krug
gledam je dok sjedim u prljavoj kuhinji u prljavu
popodnevu
ona hoda sanjajui narane i
kadilake
mentalno je bacam gore na palmino
stablo
fiziki je silujem
duhovno joj pljujem u
oko
shvaam da ona nije nita vie recimo nego
rijei koje je neki djeak ispisao u javnom
zahodu
te bezbrojne i zbunjujue
spoznaje
ovaj prljavi
ivot
njezina je koa bijela i objeena
ona nosi grimizni
kombine
to je ono to uzrokuje
ratove
velike slike
samoubojstva
harfe
geognoziju i
pustinjake.

KARTIRANO
muka koja najjae obvezuje
jest
pokuaj da uspije
pod posveenom
zastavom.
slinost u namjeri
s drugima
dijeli budalu od
istraivaa
to moe nauiti u
svakoj
biljarskoj sali, konjskom trkalitu, baru
sveuilitu ili
zatvoru.
ljudi bjee od kie ali
sjede
u kadama punim
vode.
prilino je alosno znati da su
milijuni ljudi zabrinuti zbog
hidrogenske bombe
a ipak
ve
mrtvi.
ipak i nadalje pokuavaju uspjeti sa
enama
novcem
smislom.
a na kraju e se Veliki Barmen nagnuti naprijed
bijel i ist i moan i mistian
da ti kae da si popio
dovoljno
upravo kad osjea kao
da tek
zapoinje.

ZVIJER
Beowulf je moda ubio Grendela i
Grendelovu majku
ali on
ne bi mogao ubiti
ovo:
kree se unaokolo sa slomljenom kraljenicom i
oima od pljuvake
ima rak
mete metlom
smjeka se i ubija
mikrobe germane gladiole
sjedi u kadi
s komadom sapuna i
ita novine o
Bombi i Vijetnamu i autoputovima
i smjeka se i onda
izie gola
ne upotrebljava runik
odlazi van
i siluje mlade djevojke
ubija ih i
odbacuje u stranu kao
kost s goveeg odreska
ulazi u spavae sobe i gleda
ljubavnike kako se jebu
zaustavlja sat u
1:30
pretvara ovjeka u kamen dok
ita knjigu
zvijer
kvari slatkie
stvara alosne
pjesme
zaustavlja let
ptica
ubila je ak i Beowulfa
odvanog Beowulfa koji je
ubio Grendela i Grendelovu
majku
gledajte
ak i kurve za barom
razmiljaju o njoj
piju previe i
gotovo
zaboravljaju posao.

MILOSRE, MA GDJE BILO, DOI BRZO K MENI I UZMI ME U SVOJE DOBRE RUKE
jalova lica istisnuta iz odvratnih tuba
tijela ograniuju me i zasljepljuju za bilo kakvu
nagodbu.
najradije bih odgmizao u crni vulkanski kokoji
drob i
skrio se skrio skrio.
sluajte, znam da mislite da sam ogoren i
moda lud, dobro
to je u redu
ali naite mi mjesto:
vratar u kasinu
gdje mogu odvajati pijance od njihovih
florina
ili isputati zrak iz gradonaelnikovih
guma
dok godine ne prou i oni
ne spale svijet
dok razlika u licima ne postane
nevana.
ili gledajte sada
dok pitam za stvari
volio bih vam rei
ovo:
volio bih kakvu kantu
uvijek sam elio kakvu kantu
u veini
sluajeva.
mislim na dobar
komad ne ono to
neprestano
dobivam.
elim istu
svilu i haltere i tijelo i
zmijsku kretnju i
dijamantne naunice i
strani naglasak, i miris
malih pamunih
ivotinja.
ne traim polje cvijea u
ugljenokopu.
ne traim od vas da date oi imiima u
peini.
ne traim od vas da otopite bombe kao
snijeg.
ne traim lavovsku ljubimad na travi pred kuom
ili
besplatnu vonju vlakom u
St. Louis.
samo nekoliko stvari.

ili to ili moram prodati

glasovir.

RAZGOVOR U JEFTINOJ SOBI

neprestano slaem prazne boce u dvoritu iza zgrade ali
ih djeca razbijaju o
zidove gotovo istom brzinom kojom ih ja praznim, i
stari g. Sturgeon je umro i
odnijeli su ga niz stubite dok
sam ja bio
u donjem rublju; takori su trali ,
za njim poskakujui s prekrasnim repovima kao
u mladih kurvi upola pijanih
od vina; gledao sam kako
se mijenja signal na ulici i
svoje cipele u ormaru i
svijet je uskoro poeo dolaziti
k meni, razgovarajui o -5mrti i ja
sam gledao na veliku pivsku reklamu, i
upalili smo sva svjetla ali
je jo bilo mrano i
netko je zapalio cigaretu i svi
smo gledali u
plamen; od toga se soba
ugrijala, zidovi dobili sjaj i
razbuktala se krunica
uboreih glasova koji su govorili da
je soba jo ovdje, da su
police jo ovdje, da e ga McDonald
traiti stanarinu.
to je sve to se
ulo.
uskoro je netko otiao po novu bocu i
mi smo razmiljali o
neemu drugom.
ne sjeam se o emu, samo
se signal neprestano mijenjao.

MNOGIM MJESTIMA ZIMA DOE U KOLOVOZU

u mnogim mjestima zima doe u kolovozu,
kao manevarski kolodvor
kad mi prijeemo most,
stotine nas,
radnika, kao marva,
kao Hanibalova pobjeda nad Planinom;
zima stigne u Rim, zima stigne u Pariz
i Miami
i mi prijeemo
srebrni most,
nosei ruak u kutijama maslinaste boje
s kavom dobrih debelih ena
i dva bolonjska sendvia
i oh, kakva poslastica naena negdje
da ugrije nae neosjetljive muke kosti
i dokae nam da ljubav
nije izrezana kao kupon;
...evo nas stiemo,
stotine nas,
crnih lica i osorni
(mi moemo izdrati, doavola!)
preko naeg srebrnog mosta,
puei nae jeftine cigare u teku zraku;
evo nas dolazimo,
bikovi to gaze u odijelima od jeftina pamuka,
sve opaki momci;
ah kvragu, i mi bismo se radije kladili na konje
ili stavili na kocku da izgorimo na plai,
ali mi smo mukarci, doavola, mukarci,
ne vidite li?
mukarci,
to dolazimo preko naega mosta,
uzimljemo na Rim i nau kavu,
ogoreni, odvani i
tupi.

GUBITNIK
sjeam se da sam u sljedeem trenutku leao na stolu,
svi su otili : hrabrost
pod svjetlom, namrgoena, umlaujua...
i onda se neki kit pojavio preda mnom, puei cigaru:
Mali, ti nisi nikakav borac, rekao je on,
a ja ustadoh i sruih ga preko stolca kao
u kakvoj filmskoj sceni,
leao je na svojoj velikoj trtici i
ponavljao: Boe, Boe, to je
tebi? a ja se odjenem
(vjerovali ili ne vjerovali)
gaza jo na mojim rukama i
napiem svoju prvu pjesmu,
i odonda borba
ne prestaje.

U EMU JE PROBLEM, GOSPODO

posluga je bila slaba
i pikolo je neprestano donosio runike
u krivo vrijeme.
pijan, ja ga napokon udarih
postrance u glavu
on je bio slabaan ovjek i pade
kao listopadski list,
sasvim gotov,
i kad stigoe plavci
ja sam ve postavio sofu pred vrata
i stavio lanac,
drugi stavak Brahmsove Prve simfonije
i moja ruka na pola puta do kante
neke drolje dovoljno stare da mi bude baka
i oni razbie prokleta vrata,
odgurnue sofu u stranu;
oamarih drolju koja je vritala
okrenuh se i upitah:
u emu je problem, gospodo?
i neki me mladi koji se nije nikad obrijao
sastavi po glavi svojim pendrekom
i ujutro sam bio u zatvorskom odjelu
svezan lancima za krevet
i bilo je vrue,
znoj se cijedio kroz bijele
besmislene plahte,
i oni su me pitali razne vrste glupih pitanja
i ja sam znao da u zakasniti na posao,
to me je neizmjerno zabrinjavalo.

DOIVLJAJ
nie u hodniku ivi gospoa koja slika
leptire i insekte
i njezina je soba puna malih kipova,
radi s glinom
kad sam je posjetio
sjedio sam na kauu i pio neto,
onda sam zapazio
da nam je jedan kip okrenut leima,
stajao je odsutan, jadni nitkov,
i ja upitah damu
to je krivo s njime?
i ona mi ree: zbrkala sam ga
sprijeda prilino nespretno.
shvaam, rekao sam, i dovrio pie,
vi nemate mnogo iskustva s mukarcima.
ona se nasmijala i donijela mi novo pie,
razgovarali smo o Kleeu,
Cummingsovoj smrti,
Umjetnosti, kako preivjeti itd.
vi biste trebali bolje poznavati mukarce,
rekoh joj.
znam, rekla je ona. sviam li vam se?
naravno, rekao sam ja.
donijela mi je novo pie.
razgovarali smo o Ezri Poundu.
Van Goghu.
svim tim stvarima.
sjela je do mene.
sjeam se da je imala male bijele brie.
rekla mi je da izgledam snano
i mujaki.
ja sam joj rekao da ima lijepe noge.
razgovarali smo o Mahleru.
ne pamtim kad sam otiao.
vidio sam je ponovno nakon tjedan dana
i pozvala me da uem
udesila sam ga ree.
koga? upitao sam.
svog ovjeka u kutu, odgovorila je ona.
fino, rekao sam ja.
eli li ga vidjeti? upitala je ona.
jasno, rekao sam ja.
otila je u kut i okrenula
ga.
bio je zaista dotjeran.
moj boe, bio je na dlaku slian MENI!

tada sam se poeo smijati i ona se smijala

a umjetniko djelo je stajalo pred nama,
vrlo lijepa stvar.

GENIJ MNOTVA
Postoji dovoljno izdajstva, mrnje,
nasilja,
besmisla u prosjenom ljudskom
biu
da se Opskrbi bilo koja vojska bilo kojega
dana.
Najbolji su Ubijai Oni
koji propovijedaju protiv ubijanja.
Najbolje Mrze Oni
Koji Propovijedaju LJUBAV
NAJBOLJE NAPOKON RATUJU ONI
KOJI PROPOVIJEDAJU
MIR
Oni koji propovijedaju BOGA
TREBAJU BOGA
Oni Koji Propovijedaju MIR
Nemaju Mira.
ONI KOJI PROPOVIJEDAJU LJUBAV
NEMAJU LJUBA VI
UVAJ SE PROPOVJEDAA
uvaj se Upuenih.
uvaj se
Onih Koji
UVIJEK
ITAJU
KNJIGE
uvaj Se Onih Koji Preziru
Siromatvo Ili Se Ponose Njime
UVAJ Se Onih Koji Su Brzi Na Pohvalama
JER Za Uzvrat Trebaju POHVALU
UVAJ Se Onih Koji Lako Osuuju:
Oni Su U Strahu Od Onog to Ne Znaju
uvaj Se Onih Koji Uvijek Trae
Mnotvo; Oni Su Nita
Nasamo
uvaj Se
Prosjenog ovjeka
Prosjene Zene
UVAJ SE Njihove Ljubavi
Njihova Je Ljubav Prosjena, Trai
Prosjeno
Ali Njihova Je Mrnja Genijalna
Postoji Dovoljno Genijalnosti U Njihovoj
Mrnji

Da Te Se Ubije, Da Se Ubije
Bilo Koga.
Ne elei Samou
Ne Shvaajui Samou
Oni e Pokuati Da Razore
Sve
to Ne Odgovara
Njihovim Predodbama
Nesposobni
Da Stvaraju Umjetnost
Oni Je Nee
Razumjeti
Svoj Neuspjeh
Kao Stvaraoci Oni
e Uzeti Kao Neuspjeh
Svijeta
Nesposobni Da Ljube U Potpunosti
Oni e VJEROVATI Da Je Tvoja Ljubav
Djelomina
I ONI E TE MRZITI
I Njihova e Mrnja Biti Savrena
Poput Sjajnog Dijamanta
Poput Noa
Poput Planine
POPUT TIGRA
POPUT Kukute
Njihova Najia
UMJETNOST.

KAD USAHNE GRMLJE BOBICA JA U

OTPLIVATI NIZ ZELENU RIJEKU
S KOSOM U PLAMENU
odluna ustrajnost poput
ruina pupoljka ili anarhista
napokon se
istroi
kao moljci u tornjevima
ili ljepotice na plaama
New Jerseyja.
autobusi promoeni ljudstvom
razvoze ga kroz veernje
ulice gdje je Krist
zaboravio na pla
dok se ja kreem uvijek nadolje
prema umiranju
iza sputenih zastora na prozorima
kao ovjek kojega su guili plinom, kamenovali
ili vrijeali danima.
prolazi takor s tovarom ljubavi,
prolazi ovjek u prljavom donjem rublju,
prolazi drobina kao parni valjak,
prolazi lijevi brani Notre Dame u
1932, a meni kao Whitmanu ostaju
ove stvari:
ja sam lice iza prozora
zubobolja
uivalac perina
tekui ovjek to zuri u noni strop
nadimatelj plinova
povraalac otrova
manji od Boga i ni izdaleka tako pouzdan
krvarnik ako sam porezan
ljubavnik kad sam sretan
ovjek kad sam roen.
mnogo vie i mnogo manje.
u est sati ponu nadolaziti kao
plima i veernje novine, i poput lia
bobica sada su neto drukiji,
svaki djeli koe sada je umrljan smeim i kako prolaze
dani postaje sve tamnijim kao bradavica probodena iglom;
moji su zastori sputeni dok znanstvenici odluuju kako
stii na Mars,
kako izii
odavde. veer je, vrijeme za pitu, vrijeme za
glazbu.

Whitman lei tamo kao pjeani rak kao zaleena

kornjaa i ja ustanem i prijeem preko
sobe.

MILIJUNA
gledajte ga
usahnuo ovjek
zacijelo
proao je
svoje
nalazio se pod pokrivaima i kua se stresla od
bombardiranja
on nam se
nasmijeio
nadam se da nikad neu postati tako
star
dio se zida stresao i pao preko njegova
kreveta
kau da je bio ilav momak
kau da je vrijedio milijune
sunana svjetlost probila se kroz rupu na
zidu
sunana svjetlost i dim i
grana stabla
ja sam gotovo dovrio upanje vodoinstalacije
traei neto od vrijednosti
ali nita nije
ostalo
netko je tamo bio
prije
idemo
kad smo se uspeli na vrh brijega
granata je pala u samu sredinu kue koju smo
ostavili
daske su letjele i on unutra tamo dolje
i onda se pojavila vatra brza
crvena
savrena
mi smo otili u umu i Harry se bacio kamenom
na
vjevericu i
promaio.

POLICIJA
3 djeaia tre prema meni
puui u zvidaljke
i viui
uhien si!
pijan si!
i zaponu me
tui po nogama
svojim palicama za igru.
jedan ima ak i
znaku. drugi ima
lisice ali su moje ruke
visoko u zraku.
kad odem u prodavaonicu pia
oni zuje vani
kao pele
izbaene iz gnijezda
kupim litru jeftina
viskija
i3
okoladna
slatkia.

10 LAVOVA I KRAJ SVIJETA

u uvenom nacionalnom asopisu
(da, itao sam ga)
vidio sam fotografiju lavova
kako prelaze ulicu
u nekom selu
i uope ne ure;
to je nain
kako bi trebalo biti
i jednog dana kad
pogase svjetla
i cijela stvar zavri,
ja u sjediti ovdje
u kredastu dimu
mislei na onih 10 prokletih
(da, prebrojao sam ih)
lavova
to su zaustavljali promet
dok su cvjetale rue.
svi bismo to trebali
uiniti
sada
dok jo ima
v
r
e
m
e
n
a.

DANAS SU KOSOVI GRUBI

osamljen kao osueni i iskoriteni vonjak
prostrt preko zemlje
za uporabu i naputanje.
ustrijeljen kao bivi boksa koji prodaje
dnevne novine na uglu.
u suzama kao
postarija djevojka iz kora
koja je dobila posljednju plau.
depni rupi je na mjestu vae gospodstvo vaa
tovanosti.
danas su kosovi grubi
kao
urasli nokti na nozi
za vrijeme noi provedene u
zatvoru pijanka pijanka jadikovanje,
kosovi tre unaokolo i
lete unaokolo
pjevajui uvijek o
panjolskim melodijama i kostima.
i bilo gdje je
nigdje san je podjednako lo kao
pudrijere i ispuhane gume:
zato nastavljamo
s mozgovima i
depovima punim
praine
kao zloesti djeak koji je upravo iziao iz
kole kaite
mi
vi koji ste bili junaci u nekoj
revoluciji
vi koji poduavate djecu i
vi koji mirno pijete
vi koji posjedujete prostrane domove
i eete vrtovima
vi koji ste ubili ovjeka i posjedujete
lijepu enu
vi mi recite
zato sam ja na vatri kao staro suho
smee.
mi bismo zacijelo mogli imati zanimljivu

korespondenciju.
zaposlili bismo potara.
i leptiri bi i mravi i mostovi i
groblja
izumitelji raketa i psi i automehaniari
jo malo
nastavili
dok mi ne bismo potroili potanske marke
i/ili
ideje.
ne sramite se
niega; nagaam da je Bog sve to smislio
kao
brave na
vratima.

MORSKI KONJIC
posjedujem krpelja jednog konja
njegovu duu i njegova muda
posjedujem
nain na koji krui oima
nain na koji jede sijeno
i serka i
stojei spava
on je moj
taj stroj
nalik modrom vlaku s kojim sam se igrao
kad su moje ruke bile manje
i moja pamet u boljem stanju
ja posjedujem tog konja,
jednoga u dana zajaiti svoga konja
niz sve ulice
odjahat emo dalje od stabala
uz planinu
niz dol
krpelj i oi i muda
nas dva
odjahat emo gdje kraljevi jedu
maslake
u gigantskom moru
gdje misao nije strava
gdje oi ne ispadaju
kao djeca subotnje noi
konj kojeg posjedujem i ja kojeg posjedujem
postat emo ponovno plavi i lijepi i
isti
i ja u sjahati i
ekati na te.

KAO LJUBICA U SNIJEGU

to je mogue ranijeg dana
u beznadno podne
brzojavit u ti
koatu
ruku
ukraenu koom
morskog psa
visoki momak sa
utim zubima i epileptinim
ocem
donijet e je
do tvojih
vrata
smijei se
i
prihvati je
i to je bolje
nego
alternativa.

PISMO IZDALEKA
poslala mi je pismo iz male
sobe nedaleko Seine.
kae da ide na plesni
teaj. ustane, kae
u 5 ujutro
i tipka pjesme
ili slika
i kad osjeti da joj se plae
ima posebnu klupu
na obali rijeke.
njezina e knjiga Pjesme
biti objavljena
ujesen.
ne znam to da joj kaem
ali
sam joj rekao
da povadi sve loe zube
i bude oprezna s francuskim
ljubavnicima.
njezinu sam sliku stavio uz radio
blizu ventilatora
i ona se micala
kao neto
ivo.
sjedio sam i gledao je
dok nisam popuio
5 ili 6
preostalih cigareta.
onda sam ustao
i otiao u postelju.

OVJEK U SUNCU
ona mi ita iz New Yorkera
koji ne kupujem, ne znam
kako stie ovamo, ali rije je
o neemu u svezi s Mafijom
o jednom od mafijakih poglavara
koji je previe jeo i kojem je bilo prelako
previe je finih ena mazilo njegove
orahe, i on se udebljao siui dobre
cigare i mlada prsa i sad
dobiva te srane udare -i tako ga
jednog dana netko vozi cestom
u tom velikom automobilu
i on se ne osjea ba dobro
i trai momka da zaustavi i da ga
pusti van i momak ga polegne
uz cestu u prekrasnu suncu.
ne znam je li rije o Kreti
Siciliji ili samoj Italiji
ali on lei u sunevu svjetlu
i prije smrti kae:
kako ivot moe biti lijep, i
onda izdahne.
ponekad mora ubiti 4 ili 5
tisua ljudi prije nego to nekako
povjeruje da je vrabac
besmrtan, novac je pialina i
ti si zapravo uzalud troio
vrijeme.

NE POSJEUJ ME, ALI AKO ME POSJETI...

je zacijelo, bit u kod kue ako nisam vani
ne kucaj ako su svjetla pogaena
ili uje glasove ili
moda itam Prousta
ako netko gurne Prousta ispod mojih vrata
ili jednu od njegovih kostiju za moju juhu,
ne mogu posuditi novac ni
telefon
niti ostatke svog automobila
ali moe uzeti jueranje novine
neku staru koulju ili sendvi od mortadele
ili prespavati na kauu
ukoliko ne vie nou
i moe govoriti o sebi
to je sasvim normalno;
teka su vremena za sve nas
samo to ja ne pokuavam podii obitelj
da bih je poslao na Harvard
ili kupio zemlju za lovite,
ja ne ciljam visoko
nastojim samo poivjeti
jo malo vremena,
ako dakle pokuca bilo kad
i ja ne odgovorim
i ena se ne nalazi unutra
moda imam prebitu eljust
i traim komad ice
ili lovim leptire po papiru kojim
su obloeni moji zidovi
to elim rei jest ako ne odgovorim
ne odgovorim, i razlog je u
tome to jo nisam spreman da te ubijem
ili volim, ili ak prihvatim,
to znai da ne elim govoriti
zauzet sam, bijesan ili zadovoljan
ili moda vjeam omu;
ako su dakle svjetla i upaljena
i uje zvukove
poput disanja ili molitve ili pjevuckanja
radija ili kotrljanja kocki
ili pisanja na stroju odlazi, nije dan
no, sat;
nije rije o neukoj neotesanosti,
ne elim povrijediti nikoga, ak ni kukca
ali ponekad skupim neku vrstu dokaza
koji trae razvrstavanje,
i tvoje plave oi, recimo da su plave
i tvoje vlasi, ako ih ima
ili tvoja pamet -ne mogu ui
dok ue ne pukne ili se zategne

ili dok se ja ne izbrijem u

novim ogledalima, dok se rana
ne zatvori ili otvori
zauvijek.

ZBOGOM, BUDALATINE
leao sam cijeli dan u krevetu
ali sam napisao jednu pjesmu
i sad sam na nogama
gledam kroz prozor
i kako bi romanopisac mogao rei
pijan: oblaci dolaze prema meni
kao sudoperke sa zdjelama
i nonim posudama u rukama neto to dri vrlo zagaenu
vodu.
ali ja sam pijani neromanopisac
ali sad ovdje stoji
jasno oblikovana boca piva
i ja strasno razmiljam
u nekoj vrsti pjenuave besposlene mate
napreem se
ali sve to mogu iakati jesu
etverokuti i krunice koji se
ne slau; u redu dakle
messelgneurs
rei u vam istinu:
ponovno (u krevetu)
itam jo jedan zapisak o D. Thomasu &
jednog e dana upaliti moja srea i sjedit u unaokol.o
i kupiti rog i pitoma orla
i sjedit u na verandi povazdan
na bijeloj verandi uvijek u suncu
jednoj od onih bijelih verandi sa zelenom
lozom unaokolo, i
itati o Dylanu i D. H. dok
mi oi ne ispadnu iz glave za orlovu
hranu i uzmognem slijep svirati
rog. ali ak i sada postaje mranije
veer se tanji u no
kosti dolje
zvijezde iznad
netko proizvodi kripu madraca u
Denveru da bi se jo jedan bljuva mogao roditi.
ja vjerujem da je sve ponjava sunca
i najbolje od svega
jest kad ja prolazim kroz nju
udei se istom ivcu
ivotnosti to ne prestaje:
usprkos zatvorima bolnicama
tvornicama dobrim psima
i nesmotrenim leptirima.
ali sad sam ponovno na prozoru
na radiju daju operu
i ena sjedi u stolcu s moje lijeve strane
i neprestano ponavlja:
BRAT BRATT BRAATT!

i dri knjigu u ruci:

KAKO NAUITI RUSKI LAKO.
ali zbilja nema niega to moe uiniti
lako: ivi ili umri ili prihvati slavu
ili novac ili poraz, sve je teko.
opera kae ovo: mrtve ptice
mrtve zemlje mrtve ljubavi
ovjek ustrijeljen jer je netko mislio
da je kanadski jelen
jelen ustrijeljen jer je netko mislio
da je jelen.
sav isti ivac trajanja
ova ena koja eli govoriti ruski
ja koji se elim opiti
ali treba nam neto za jelo.
ODERANA MAKA ODERANO MESO govori
ena po ruski tako da se ja dovijam
da je gladna, nismo jeli
ima nekoliko sati. KOLJKA
BAJUNETA TUKA SVINJETINA
I SVINJETINA kae ona, i ja prijeem
razmak i obuem hlae i
izlazim da nabavim neto.
ume su daleko a ja nisam
vjet s lukom i strijelom
i netko pjeva na radiju:
ZBOGOM, BUDALASTE STV ARI.
i sve to mogu uiniti jest da uem u prodavaonicu
ivenih namirnica i izvuem novanik s nadom
da je pun. i na taj nain
otprilike ja troim nedjelje.
ostatak tjedna ide bolje
jer uvijek postoji netko tko mi zapovijeda
to da uinim
i premda to izgleda ludo
gotovo svi to ine
bez obzira to.
tako sada ako mi oprostite
(ona upravo jede naranu)
obut u cipele i obui koulju
i izii odavde - bit e
bolje za
sve nas.

PIVSKA BOCA
upravo mi se dogodila stvar vrijedna mirakula:
prevrnula mi se natrake pivska boca
i pavi na pod doekala se dnom i ostala uspravno,
i ja sam je opet poloio na stol da se slegne pjena,
ali fotografije danas nisu bile takve sree
i postoji maleni uski raspor na koi
moje lijeve cipele, ali sve je to vrlo jednostavno:
ne moemo priskrbiti previe: postoje zakoni
o kojima nita ne znamo, razni oblici guranja
dovode nas do gorenja ili smrzavanja; to
ubacuje kosa ravno u maja usta
nije na nama da kaemo, ili zato su neki ljudi
u zatvorima poput pripitomljenih vjeverica
dok drugi njukaju i prekapaju goleme dojke
kroz beskrajne noi -to je
zadaa i strava, a nas se ne poduava
zato. ipak, sretna je okolnost da je boca
pala uspravno, pa premda
imam jednu vina i drugu viskija,
to na neki nain prorie dobru no,
a moda e sutra samo moj nos biti dui:
nove cipele, manje kie, vie pjesama.

ISTINITA PRIA
nali su ga kako hoda auto-cestom
sasvim crvena
sprijeda
uzeo je zahralu konzervu
i odrezao svoju spolnu
maineriju
kao da govori gledajte to ste mi
uinili? moete dobiti i
ostatak.
stavio je dio sebe
u jedan a
dio u drugi
dep
i tako su ga nali
dok je
hodao.
predali su ga
lijenicima
koji su pokuali saiti dijelove
natrag
ali
dijelovi su bili
savreno zadovoljni
stanjem u kojem su
bili.
ponekad razmiljam o svoj dobroj
stranjici
koja je predana
udovitima na
svijetu.
moda je to bio njegov protest protiv
toga ili
njegov protest
protiv
svega.
pojedinani
Mar Slobode
koji se nikad nije progurao
izmeu
koncertnih prikaza i
bejzbolskih
rezultata.
Boe, ili bilo tko,
blagoslovi

ga.

INTELEKTUALKA
ona neprestano
pie
kao dugaki raspriva
to prska
zrak,
i neprestano se
spori;
nema niega
to ja mogu rei
a da to zaista ne postane
neto drugo,
zbog toga
ja zautim;
i napokon
ona obrazloi samu sebe
van iz kue
izuujui
neto kao ne pokuavam
ti se
nametnuti.
ali ja znam
da e se
vratiti, one se uvijek
vraaju.
i
u 5 popodne
ve je kucala na vrata.
putam je unutra.
neu ostati dugo, kae,
ako me ne eli.
u redu je, kaem ja,
moram se
okupati.
ona je otila u kuhinju i
bacila se na
sue.
neto kao biti oenjen:
prihvaa
sve
kao da se
nije ni dogodilo.

SREO SAM GENIJALCA

danas sam u vlaku sreo
genijalca
u dobi od oko 6 godina,
sjedio je pokraj mene
i kako je vlak
jurio usporedno s obalom
stigli smo do oceana
i tada me je on pogledao
i rekao:
nije lijep.
bilo je prvi put da sam to
i sam
spoznao.

SIROMATVO
ovjek kojeg nikad nisi vidio je onaj koji
ti pomae da nastavi,
onaj koji bi mogao jednom
stii.
nema ga na ulicama ili
u zgradama ili na
stadionima,
ili ako je tamo
ja sam ga nekako mimoiao.
on nije jedan od naih predsjednika
ili dravnika ili glumaca.
pitam se postoji li uope.
hodam niz ulice
uz ljekarne i bolnice i
kazalita i kavane
i pitam se postoji li uope.
gledam ve gotovo pola stoljea
i nisam ga vidio.
iva ovjeka, istinski iva,
recimo kad sputa ruke nakon to je
zapalio cigaretu
vidi mu oi
kao oi kakva tigra zagledana
u vjetar.
ali kad se ruke spuste
tamo su
uvijek
druge oi
uvijek uvijek.
i uskoro e za me biti kasno
i ja u proivjeti ivot
s ljekarnama, makama, plahtama, slinom,
novinama, enama, vratima i drugom robom,
ali nigdje
iva ovjeka.

ZALJUBLJENIK U CVIJET
u Valkerie Mountains
meu koopernim paunovima
naao sam cvijet
velik kao moja
glava
i kad se sagnuh da ga
pomiriem
izgubio sam unu koljku
dio nosa
oko
i pola kutije
cigareta.
vratih se
sljedeeg dana
da posijeem prokletu
stvar
ali ga naoh tako
lijepim da sam
umjesto toga
ubio
pauna.

AK JE IZGLEDAO KAO PRISTOJAN MOMAK

uredno je spakirao stvar po raznim dijelovima
poslao noge teti u St. Louis
glavu voi skautske ete u Brooklyn
trbuh razrokom mesaru u Des Moines,
enske je organe poslao mladom sveeniku u Los Angeles;
nadlaktice je bacio psu
i zadrao ruke da bi ih upotrebljavao kao klijeta za
orahe, a od svega
preostalog i izabranih dijelova
kao prsa i guzovi skuhao je juhu
koja je zaudo
bila bolja od okusa koji je ona ikad imala.
potroio je novac iz njezine rune torbice
kupio dobro francusko vino, grah, pola kile marihuane
i dvije male papige; kupio je Keatsova sabrana
djela, etverokutni svileni rubac od metra i pol, kare s
rukama od slonovae i kutiju okolade za svoju
kuevlasnicu.
onda je pio i jeo i spavao tri dana i noi
i kad je dola policija
izgledao je vrlo prijateljski i sabrano
i cijelim putom do postaje
govorio o vremenu, planinskoj boji,
raznim takvim stvarima, nije uope izgledao kao ta vrsta
ubojice.
vrlo udno.

BILJEKA ZA DAMU KOJA JE OEKIVALA RUPERTA BROOKEA

to, to si oekivala? kolarca koji tepa Donnea? ili
nekog praktinijeg ljubavnika koji bi te punio zadahom ivota?
ja sam lakrdija i nikakav gospodin: ja sam hodao Brooklyn Bridgeom
s Craneom u pidami, ali samoubojstvo zatajuje kako stari:
i sve je manje i manje toga za ubijanje.
tako izmeu koe i janjeih rebaraca, morbidnih kravata
drugih ormara, ja snujem planove okrugle kao narane
ispunjene glazbom svoga vjetog mumljanja.
Brooke? ne. ja sam majmun s maslinom izgubljen u
cirkuskom pijesku tvoga smijeha, cirkuski majmuni, cirkuski tigrovi,
cirkuski luaci financija to okreu svoje tajnice prije
17 : 15 ... a to si ti oekivala?
ruiasti obraz to slini Picassove boje na tvoj isueni mozak?
zbog toga je soba bila modra u dimu moga vrenja, pakao,
besmisleno more
i ja sam osjeao da su mi prsti pijani do posljednje kapi tvoga soka,
proli kroz bodljikave okote proklinjui tvoje ime,
nikakav gospodin
nikakav gospodin,
odljubljena ljubav kao zmijski ugriz,
veranda je odzvanjala zujanjem muha, zujanjem muha
i lai, i tvoja su crvena usta vritala,
tvoje su svjetiljke vritale
krei se kao predugo nenaplaeni rauni:
PIJAN! PIJAN PONOVNO!
O, TI IDIOTE!
tako su Yeats, Keats, dojke... bili nita vie nego breskva!
to, to se dogodilo panjolskoj? mom djeaku Lorki?
revoluciji? moram se pridruiti brigadi!
pustite me van!

SREA JE RAZLIKA IZMEU LOEG I DOBROG PJESNIKA

tako pretpostavljam.
ivio sam na tavanu u Philadelphiji
ljeti bi postalo vrlo vrue i zbog toga sam uglavnom boravio u
barovima. nisam imao novca i s ono malo to mi je preostalo
stavio sam mali oglas u novine i rekao da sam pisac
koji trai posao...
to je bila ista la; bio sam pisac
koji trai malo vremena i malo hrane i neto novca
da plati stanarinu za tavan.
nekoliko dana kasnije kad sam napokon stigao kui
odnekud
vlasnica mi je rekla da me je netko
traio. i ja rekoh:
to mora biti zabuna. ona je rekla:
ne, bio je pisac koji je rekao da eli da mu pomogne napisati
povijesnu knjigu.
oh, lijepo, rekao sam ja, znajui da imam stanarinu za jo
tjedan dana mislim, u maneti
tako sam sjedio unaokolo pijui vino na kredit i promatrajui vrue golubove
kako se pate i jebuckaju na mom krovu.
navio bih radio vrlo buno
pio vino i razmiljao kako bih napisao povijesnu knjigu
zanimljivu ali istinitu.
ali se nitkovi nije nikad vratio,
i ja sam se morao napokon pridruiti skupini eljeznikih radnika
koja je odlazila na Zapad
i dobili smo konzerve s hranom ali ne i
otvarae
i razbijali smo konzerve o sjedala i bokove
vagona pranjavih i starih sto godina
hrana nije bila kuhana i voda je imala okus kao
stijenj na votanicama
i ja iskoih u hrpu ipraja negdje u
Texasu
posve zelenu i s kuama lijepa izgleda u
daljini
naao sam park
spavao cijelu no
i onda su me nali i stavili u samicu
i ispitivali me o ubojstvima i
pljakama.
eljeli su rijeiti mnogo toga u knjigama
da bi dokazali svoju djelotvornost
ali ja nisam bio toliko umoran
i oni su me prevezli do sljedeega velikog grada
udaljena pedeset i sedam milja
vei od njih dao mi je nogom u stranjicu
i oni su se odvezli.
ali meni se posreilo:
dva tjedna kasnije sjedio sam u uredu gradske vijenice
napola spavajui u suncu kao velika muha na mom laktu

i ona bi me ponekad odvela dolje na sastanak gradskog vijea

i ja sam vrlo sveano sluao kao da znam o emu je rije
kao da znam kako su oieni fondovi glupoga
grada.
poslije sam otiao u postelju i probudio se sa znakovima zubi po
tijelu, i rekao: Kriste, pazi, duo! moe me zaraziti
rakom! a ja piem novu povijest krimskog rata!
i svi su se okupili u njezinoj kui
svi kauboji, svi kauboji:
debeli, dosadni i prekriti prainom.
i svi smo se rukovali.
ja sam nosio par starih traperica, i oni rekoe
oh, vi ste pisac, da?
i ja rekoh: to moe, neki tako misle.
i neki jo tako misle...
drugi, naravno, jo nisu doli pameti.
dva tjedna nakon toga
protjerali su me iz
grada.

ZA PRODAVAE MILOSRA
opravdano je
svako je umiranje opravdano
svako ubijanje svaka smrt svako
odlaenje,
nita nije uzalud
pa ak ni muhin
vrat,
i cvijet
proe kroz redove vojske
i kao hvalisavi
djeai,
uspravi svoju
boju.

ISTAI
evo ih dolaze
ti momci
siv kamion
upaljen radio
njima se uri
poprilino uzbudljivo:
raskopane koulje
izvjeeni trbusi
izvlae van velike kontejnere smea
guraju ih do viljukaste dizalice
i onda ih kamion uz stranu buku
podie i melje
morali su popuniti molbene obrasce
da bi dobili te poslove
oni plaaju hipoteke na kue i
voze najnovije modele automobila
opijaju se subotom uveer
sad u losangeleskom suncu
jure naprijed i natrag sa svojim kontejnerima smea
sve to smee odlazi nekamo
i oni se meusobno dovikuju
onda se svi popnu na kamion
vozei na zapad prema moru
ni jedan od njih ne zna
da sam ja iv
REX DISPOSAL CO.

ULOV
sirovo, rekao je on,
izvlaei stvar iz vode,
to je to?
lipanjski kit upalih lea, rekao sam ja.
ne, rekao je momak koji je stajao do nas na mulu,
to je morski vjetar tapkalo pijeska.
momak koji je prolazio pokraj nas ree:
to je fandango eskadrila bez pruga.
izvadili smo joj udicu i stvar se osovila i
prdnula. bila je siva i prekrivena dlakom
i debela i zaudarala kao stare arape.
poela je hodati niz mulo i mi smo je slijedili.
pojela je hrenovku i pecivo iz ruku
neke djevojice. onda je skoila na vrtuljak
i jahala na arcu. spala je blizu kraja i
odvaljala se u pilovinu.
podigli smo je.
grop, govorila je, grop.
onda se ponovno vratila na mulo.
dok smo hodali slijedilo nas je veliko mnotvo.
ovo je reklamni trik, rekao je netko,
to je ovjek u gumenom odijelu.
onda je, kako je hodala, poela disati
vrlo teko. pala je na
lea i poela se bacakati.
netko joj je izlio kriglu piva na glavu.
grop, nastavljala je, grop.
onda je bila mrtva.
otkotrljali smo je do ruba mola i gurnuli
natrag u vodu. gledali smo je kako tone i nestaje.
bio je to lipanjski kit upalih lea, rekao sam ja.
ne, ree drugi momak, bio je to morski vjetar tapkalo pijeska.
ne, rekao je drugi ekspert, bio je to fandango eskadrila

bez pruga.
onda smo se razili svatko svojim putom u kolovosko poslijepodne.

OE, KOJI SI NA NEBESIMA

i moj je otac bio praktian ovjek.
imao je ideju.
vidi, moj sinko, rekao je on,
ja mogu isplatiti ovu kuu u svom ivotu,
i onda je moja.
kad umrem ostavit u je tebi.
sad ti u tvom ivotu moe stei kuu
i onda e imati dvije kue
i ostavit e te dvije kue svom
sinu, i on stee kuu u svojem ivotu,
onda kad on umre, njegov sin shvaam, rekao sam.
moj je otac umro pokuavajui ispiti
i au vode. ja sam ga pokopao.
solidan lijes od mahagonija. nakon sprovoda
otiao sam na konjske trke, sreo visoku plavuu.
nakon utrka otili smo u njezin apartman
na veeru i med.
prodao sam njegovu kuu koji mjesec poslije.
prodao sam njegov automobil i njegovo pokustvo
i razdavao sve njegove slike osim jedne
i sve njegove are za voe
(pune voa ukuhana u vruini ljeta)
i predao njegova psa u tenaru.
dva puta sam imao spoj s njegovom ljubavnicom
ali sam odustao
ne stigavi nikamo.
prokockao sam i zapio novac.
sad ivim u jeftinom stanu u Hollywoodu
i iznosim smee iz zgrade da
si snizim stanarinu.
moj je otac bio praktian ovjek.
udavio se aom vode
i utedio na bolnikim
raunima.

MOJ PRIJATELJ, ANDRE

taj je momak nekad predavao na Kanzakom sveuilitu
onda su ga izbacili
zaposlio se u tvornici graha
onda su se on i njegova ena premjestili na obalu
ona se zaposlila i radila dok je
on traio glumaki posao.
ja zaista elim biti glumac, rekao mi je,
to je sve to elim biti.
posjeivao me sa enom.
posjeivao me sam.
ulice su unaokolo pune momaka koji
ele biti glumci.
vidio sam ga juer.
motao je cigarete.
nalio sam mu au bijeloga vina.
moja je ena umorna od ekanja, rekao je,
poduavat u karate.
ruke su mu bile natekle od udaranja
po ciglama i zidovima i vratima.
priao mi je o nekim velikim orijentalnim
borcima. neki je momak bio tako dobar
da je mogao okrenuti glavu za 180 stupnjeva
da bi vidio tko je iza njega. to je vrlo teko izvesti,
rekao je on.
osim toga: tee je tui se s 4 dobro postavljena ovjeka
nego s mnogo ljudi. kad ih je mnogo,
smetaju jedan drugome, i dobar borac koji je
snaan i spretan moe izvrsno proi.
neki veliki borci, rekao je on,
ak uvuku svoja jaja u tijelo.
to je mogue izvesti -barem donekle -jer postoje
prirodne upljine u tijelu... ako se osovi na glavu
shvatit e u emu je stvar .
nalio sam mu jo malo bijelog vina.
onda je otiao.
znate, napisati katkad knjigu za pisaim strojem
nakon svega
nije ni tako bolno.

KARIZMA
ta mi ena neprestano telefonira
premda joj ja kaem da ivim sa enom
koju volim.
neprestano ujem zvukove u okoliu,
telefonira,
mislila sam da si to ti.
ja? ja nisam bio pijan nekoliko
dana.
dobro, moda nisi bio ti, ali sam osjeala kao da je
netko tko mi pokuava
pomoi.
moda je bio Bog. misli li da postoji?
da, On je kuka na stropu.
i ja mislim slino.
uzgajam rajice u podrumu,
kae ona.
to je pametno.
elim preseliti. kamo bih preselila?
sjever je samorazumljiv. na zapadu je ocean. istok je
prolost. jug je jedini smjer.
jug?
da, ali ne preko granice. tamo je smrt za
gringose.
kako bi bilo Salinas? pita ona.
ako voli zelenu salatu,
idi u Salinas.
odjednom ona prekine razgovor. ona uvijek tako radi. i uvijek
ponovno nazove za dan ili za tjedan ili za mjesec.
ona e biti na mom sprovodu s rajicama i
utim stranicama telefonske knjige naguranim u depove
napadno smeeg kaputa na 35 stupnjeva vruine,
ja znam kako treba s gospoama.

POVUCI KONAC, LUTKA SE MIE...

svaki ovjek mora spoznati
da sve ovo moe vrlo brzo
nestati:
maka, ena, posao,
prednja guma,
postelja, zidovi,
soba; sve nae potrebe
ukljuujui ljubav,
poivaju na pjeanim temeljima i bilo kakav uzrok,
bez obzira kako nepovezan:
smrt nekog djeaka u Hongkongu
ili vijavica u Omahi...
moe posluiti kao tvoja propast.
sav tvoj porculan razbijen na
kuhinjskom podu, ulazi tvoja djevojka,
a ti pijan stoji
usred svega toga i ona pita:
boe moj, to se dogaa?
a ti odgovara: ne znam,
ne znam...

MOLBA DJEVICI U PROLAZU

djevojko u kratkim hlaama to grize nokte, mijea stranjicom,
momci te gledaju ini se da u tebi ima vie
nego u Gauguinu, Brahmi ili Balzacu,
svakako vie nego u lubanjama to plivaju pod naim nogama,
epirei se lomi Eiffelov toranj,
okree glave starih prodavaa novina koji su spolno odavna
otili na kvasinu;
tvoje lukave besmislice, tvoj idiotski ples,
zarobljavajui, raskoan - nikada nemoj prati svoje uprljano donje
rublje niti ganjati svoje ljubavi
kroz uliice u susjedstvu nemoj nam upropastiti i tu stvar,
nemoj se predati debljanju i premorenosti,
pristajui na TV i ljigava mua;
ne odrii se toga apsurdna izvlatena migoljenja
da bi subotom zalijevala travu pred kuom ne vraaj nas Balzacu, samoispitivanju,
Parizu
ili vinu, ne vraaj nas
inkubaciji naih sumnji ili pamenju
migoljenja smrti, kujo, izludi nas ljubavlju
i glau, dri morske pse, krvave morske pse,
daleko od srca.

OBA VIJEST
labudovi utopljeni u smrdljivoj vodi,
skinite natpise,
ispitajte otrove,
odvojite kravu
od bika,
nadniare od sunca,
odstranite lavandine poljupce iz moje noi,
istjerajte simfonije na ulice
kao prosjake,
pripremite avle,
ibajte lea svetaca,
omamite makama abe i mieve,
zapalite oaravajue slike,
popiajte se na svitanje,
moja je ljubav
mrtva.

KNJIEVNA RASPRAVA
Markov tvrdi da pokuavam
probosti njegovu duu
ali ja bih vie volio njegovu enu.
poloim noge na stoli za kavu
a on kae:
ne smeta me to stavlja
noge na stoli za kavu
osim to je klimav
i stvar e se
svakog trena
raspasti.
ostavljam noge na stoliu
ali bih vie volio njegovu enu.
radije bih, kae Markov,
ugostio kopaa kanala
ili prodavaa novina
jer su oni dovoljno ljubazni
da ostanu pnstojni
premda
ne razlikuju
Rimbauda od otrova za takore.
moja se prazna limenka piva
kotrlja na pod.
da moram umrijeti
smeta me manje nego
crno pod noktom, kae Markov,
moj je dio igre
da moram ivjeti
to bolje mogu.
grabim njegovu enu u prolazu,
i onda se njezina kanta nae na rnorn trbuhu,
a ona ima fina koljena i prsa
i ja je poljubim.
nije tako loe biti star, kae on,
smirenost ue u ovjeka, ali tu je kvaka:
kako drati smirenost odvojenu
od mrtvila; nikad ne gledati na mladost
kao neto bezvrijedno jer si ti star,
nikad ne gledati na godine kao mudrost
jer ti ima iskustvo. ovjek
moe biti star i budala ima ih mnogo, ovjek moe biti mlad
i mudar -malo ih je. jedan

za Boga miloga, viknuh,

umukni!
on je othodao do svog tapa, uzeo ga i
iziao.
povrijedio si njegove osjeaje, rekla je,
on tebe smatra velikim pjesnikom.
on je presklizak za mene, rekao sam,
previe mudar.
imao sam jednu od njezinih sisa vani.
bila je to udovino
lijepa
stvar.

POBUNA
razlog za pobunu bio je u tome to smo neprestano dobivali grah
a uvar je epao obojena momka koji je svoj bacio na
pod
i netko je dotaknuo gumb
i svatko je grabio svakoga;
ja sam letvom dohvatio najboljeg prijatelja iza uha
netko mi je bacio kavu u lice
(ali ne smeta, ionako nije bila za pie)
i ja izletih u krug
i zauh pucnjavu puaka
i inilo se da svaki zatvorenik ima no osim mene,
i sve to sam mogao bilo je da molim i bjeim
a bio sam bez boga i debeo od igranja
pokera za cente sa sustanarom iz elije,
i upraviteljev glas poe dopirati preko cijelog zatvora,
i poslije sam uo da je u zbrci
kuhar silovao mornara,
a ja sam izgubio kremu za brijanje, kutiju pljuga
i primjerak New Yorkera;
ustrijeljena su takoer 3 ovjeka,
izbodeno pola tuceta,
35 baeno u rupu,
ukinute su sve povlastice u krugu,
pritisak razdraljiv kao losangeleski vlasnici kladionica,
ugaen zatvorski radio,
pravi spokoj,
posjetitelji poslani kuama,
ali sljedeeg jutra ipak smo
dobili potu pismo iz St. Louisa:
Dragi Charles, ao mi je da si u zatvoru,
ali ti ne moe kriti zakon,
unutra se nalazio prignjeeni karanfil,
parfemski miris, mira izvana,
poljupci i gaice,
smijeh i pivo,
i te veeri za objed
ponovno su nas odmarirali natrag
na grah.

POTPUNO UTO CVIJEE

kroz venecijanske zastore vidio sam debela ovjeka u smeu kaputu
(s glavom koju mogu opisati samo kao vrstu zagorjele slastice)
kako izvlai lijes iz kola: bio je siv kao bojni brod
s potpuno utim cvijeem.
stavili su ga na kolica skrivena grimiznom draperijom
ene
koraali su za njega uza strminu... i!
odvratan-uzbunjen-uasan-skret-sjajan-tren svretka svijeta! gotovo ga izgubili, jednom mogao sam vidjeti kako se tijelo kotrlja
kao slobodna kocka u izgubljenoj igri - ruke kao razmahane
vjetrenjae i noge koje napucavaju nogometne lopte jeseni.
uspjeli su ga ugurati u crkvu
a ja sam ostao vani
otvarajui svoju pamet ivu sunanu svjetlu.
u sobi sa mnom ona je pjevala i kovrala svoju
dugaku zlatnu kosu. (to je istina, Arturo, i to je ono to stvar
ini tako jednostavnom.)
Upravo sam ih vidio kako unose tijelo,
ureeno u ja njoj.
jesen je, stabla, telefonske ice,
a ona pjeva neku pjesmu koju ne mogu razumjeti, neku Sveanu Misu
ivota.
ona je i dalje pjevala ali ja sam elio umrijeti
elio sam uto cvijee kao njezine zlatne vlasi
elio sam uto pjevanje i sunce.
to je istina, i to je ono to stvar ini udnom:
htio sam biti otvoren i razmren, i
odbaen.

PROLJETNI LABUD
labudovi takoer umiru u proljee
i vidjeh ga kako pluta
mrtav u nedjelju
postrance
kruei u struji
i ja otidoh do rotunde
a iznad mene
kruahu
bogovi u kolima
psi, ene,
i smrt je
poput mia
-trala niz moj grkljan,
i zauh kako svijet dolazi
sa svojim vreicama za piknik
i smijeh,
i ja se osjetih krivim
zbog labuda
kao da je smrt
stvar stida
i kao budala
otidoh
i ostavih im
svoga lijepog labuda.

NAIN NA KOJI E SE TO ZBITI U

ZATVORU LIJEPIH MLADIH ENA
umrijeti s izmama na nogama
dok pie poeziju
nije tako slavno
kao projahati na konju
niz Broadway
sa ipkom dinamita
u zubima,
ali nije takoer ni
zbrajanje totalne sume
svih planeta
imenovanih ili vidljivih
ovjeku,
a konj je bio siv,
ovjekovo je ime bilo
Sanchez ili Kandinsky,
bilo je 27 stupnjeva
i djeca su ustrajno
vikala,
svinjo svinjo
mi smo umorni
otpuhni nas u pakao.

MORSKI PSI
morski psi kucaju na moja vrata
i ulaze i trae usluge;
kako samo dau na mojim stolcima
gledajui okolo po sobi,
i onda zahtijevaju djela:
vatru, zrak, novac,
ma ta to mogu dobiti pivo, cigarete, poludolare, dolare,
petice, deset centi,
sve to kao da je moje preivljavanje osigurano,
kao da je moje vrijeme nita
a njihova nazonost ima vrijednost.
u redu, mi svi, zacijelo, imamo svoje morske pse,
i postoji samo jedan nain da ih se rijeimo
prije nego to nas istroe i odgrickaju u smrt prestanimo ih hraniti; nai e
drugu meku; vi ste ih tovili
posljednjih tucet puta sad ih pustite
u more.

HOMI, HOMI, HOMI

on je pisao:
ti si budala bez osjeaja za humor,
samo sam se alio kad sam rekao da se D.
pridruuje Legiji stranaca, a
D. je homi upravo toliko koliko i
Winston Churchill.
hm, mislio sam ja, ja sam u dodiru s
najveim mozgovima svoga
narataja. lukavo! Winnie je mrtav i prema tome
ne moe biti
homi.
pismo je nastavljalo:
vi ste kalifornijski momci homo-sretni,
sve to vi radite jest da sjedite unaokolo i razmiljate o
homiima. bez obzira na to poslat u ti proturatne
materijale koje smo napisali ja i drugi, premda
sumnjam da e zaustaviti
rat.
prije deset godina poslao mi je fotografiju na kojoj su
D. i on na nekom pikniku.
D. je bio u odori Legije stranaca,
vidjela se boca vina,
i stol s jednom krivom
nogom.
razmiljao sam o tome deset godina i onda
odgovorio:
nemam nita protiv dvojice Ijudi koji spavaju zajedno
tako dugo dok ja nisam jedan od te dvojice
ljudi.
nisam ukazao na to koji je od njih bio
homi.
kako bilo, danas sam dobio proturatne materijale
u poti, i on je u pravu:
nee zaustaviti rat ni bilo to
drugo.

IVAN GROZNI
nailazio je na potekoe
bilo pri stajanju bilo
prigibanju
bio je debeo s
velikim oima i
niskim elom
trajno se
smijeio
s obzirom na
objeenu eljust
u trenutku
bijesa
ubio je akama
najstarijeg sina
izgledao je kao da mu je neugodno
navrivi
40. godinu
ivota
istaknuo se naprednou
i
u kasapljenju
umro je 1584.
star 54
godine, teak
209
funti
prolog su ljeta
iznijeli njegov
kostur
iz Arhangelske crkve
u Kremlju
da bi napravili
poprsje
naravne veliine
sad je
gotovo dovren
i izgleda kao
voza autobusa
20. stoljea.

BEZ OSNOVE U KLASIClMA

nisam spavao
3 noi
i tri dana
i moje su oi vie
crvene nego
bijele;
smijem se u zrcalo
i sluam
kucanje
sata
i plin
moje pei
mirie
vruim gustim
tekim
mirisom kroz koji
prolaze zvukovi
automobila
natiskanih poput
ornamenata
u mojoj glavi, ali
ja sam itao
klasike
a na mom kauu
namoena vinom
spava neka kurva
koja je po prvi put
ula
Beethovenovu Devetu,
i sluajui
iz pristojnosti
zaspala
od dosade.
samo zamisli, stari, rekla je,
s tvojim mozgom
ti bi mogao biti prvi ovjek
koji e kopulirati
na Mjesecu.

DOLJE ZA KRILA
govore o anelima ili ona
govori o anelima
s prozora debelih stakala to gleda na
Sunset Strip
(ona ima te vizije)
(ja nemam te vizije)
ali moda su anelima drai ljudi s
novcem
keri bogatih farmera to umiru od
raka na grlu u Brazilu.
ja - ja neprestano gledam ta
beskrilna stvorenja podlih pria i kobnih
namjera
i ona kae
kad ja obezvrijedim njezin
san:
ti nastoji da me
povue dolje
za krila
ona e na ljeto otii u Europu Grku, Italiju, najvjerojatnije
Pariz i ona e
odnijeti neke od svojih anela sa
sobom.
ne sve
ali neke.
sad je tu i taj polukineski deko koji je nekad
spavao na izlazima za sluaj poara
crni homoseksualac koji igra - ah i
krasnoslovi Shelleyja u Senzualistu
onda je tu onaj koji ima pravi talent za
kist {Nickey) ali koji jednostavno ne moe
nikako
zapoeti a
tu je i Sieberling koji plae jer je
zaljubljen u svoju mater (zaista).
mnogi e od tih
anela
napustiti grad i
kolati oko
Slavoluka Pobjede
da bi bili fotografirani ili
naganjali nabijae na broju 9
Rue Git-Le-Coeur, i
bit e vrue i
samotno ljeto
za mnoge od nas kad
avao ueta i jo jednom zaposjedne

Hollywood.

POAR
skupile su se
gimnazijalke u uskim suknjama i prvim tiklama
vrapci su odletjeli i debeli se kuevlasnici oprostili od svojih
elektrinih ogledala
skupile su se
mrave domaice sa mrkavim nosovima i prljavim pregaama
skupila su se
vatrogasna kola: ispolirano jadanje nereda to prolijeva
vodenu utrobu
skupili su se
vatrogasci u kacigama
vatrogasci sa sjekirama
boe, GORI
stablo visoko 30 metara
CRVENO IZGARA KUA
zovui
u smjeru Gospodnjem
trava se rastapa i vriti povrinom
tla i
te modrosive slike slatkasta dima cijelo nebo ine
neumjesnim
i sve to vrijeme nitko ne govori nita samo
gleda
to je plamen uinio
kao da je neto konano izbilo
van i kazalo
svoje
skupili smo se svi
zajedno.

CRVI
ovjek mi ree:
ne moraju te zabrinjavati crvi kad si
mrtav
oni nikad ne stignu k tebi
tijelo se mijenja na sve mogue
naine - dok oni
obrade lijes
stvari su se ve dogodile i
uvijek se dogaa
razliito zna, iskopali su ti one stare kraljeve
iz grobnica:
jedan je od njih bio samo
lokvica crne
vode, drugi je imao bradu
dugaku 6 metara a drugi se
premetnuo u neku vrstu kamene
soli.
ma nemoj ? rekao sam ja.
da, rekao je on.
on je znao sve te stvari.
on je ivio visoko u brdima i imao
strahovitu pamet.
prije nego to otioh ispruih ruku i
izvukoh crve iz njegovih
oiju nosnica trbuha cipela vlasi uiju
i onda je on rekao
laku no
i ja rekoh
laku no
uoh u auto i krenuh
i crvi se smijahu
cijelim putom kui.

UNDERGROUND
prostorija je bila prepuna.
urednik mi ree:
Charley, donesi nekoliko stolaca odozgo,
gore ima jo stolaca.
ja ih donesoh dolje i otvorismo pivo i
urednik ree:
ne dobivamo dovoljno oglasa,
brod bi mogao potonuti,
tako su zapoeli razgovor o tome kako da dou
do oglasa.
ja sam neprestano pio pivo
i morao mokriti
i kad se vratih natrag
djevojka do mene ree:
mi bismo trebali evakuirati grad,
to je ono to bismo mi trebali uiniti.
ja rekoh: ja bih radije sluao ]osepha Haydna.
ona ree: samo zamislite,
kad bi svatko napustio grad!
usmrdili bi neko drugo
mjesto, rekoh ja.
ne vjerujem da vi volite
ljude, rekla je ona, povukavi kratku suknju nanie
koliko je bilo mogue.
samo za jeb, rekao sam ja.
potom sam otiao u bar u zgradi do nas i
kupio jo 3 paketa piva.
kad sam se vratio oni su razglabali o Revoluciji.
tako sam ponovno bio u 1935,
samo to sam ja bio star, a oni mladi. bio sam barem
20 godina stariji od bilo koga u sobi,
i razmiljah: kog vraga radim
ovdje?
sastanak je uskoro zavrio
i oni otioe u no,
ti mladi
a ja dohvatih telefon i nazvah
Johna T.;
John, jesi li OK? ja sam noas utuen.
kako bi bilo da doem k tebi i da se
opijem?
dakako, Charley, ekat emo te.

Charley, rekao je urednik, izgleda mi da emo morati

odnijeti stolce natrag
gore.
odnijeli smo stolce natrag gore.
revolucija je
bila
zavrena.

UDO
Raditi s nekom umjetnikom formom
ne znai
zafrkavati se kao trakavica
s punim trbuhom,
niti to opravdava uzvienost
ili pohlepu, ni ozbiljnost
u svakom trenutku, ali pretpostavljam
da to zahtijeva najbolje ljude
u njihovim najboljim trenucima,
i kad oni umru,
a neto drugo ne umre,
mi smo vidjeli udo besmrtnosti:
ljudi dolaze kao ljudi,
odlaze kao bogovi bogovi za koje znamo da su bili ovdje,
bogovi koji nam sada omoguuju da nastavimo
kad sve drugo govori stani.

IDEAL
Waxmanovi, rekla je ona,
on je gladovao,
svi su ga ti graditelji eljeli
kupiti;
on je radio u Parizu u Londonu i
ak u Africi,
imao je vlastiti
koncept
plana...
kakva strahota, rekao sam ja,
arhitekt koji gladuje,
eh?
da, da, on je gladovao i njegova
ena i njegova djeca
ali on je bio vjeran
svojim idealima.
arhitekt koji gladuje,
eh?
da, konano je uspio,
vidjela sam njega i njegovu enu prole
srijede uveer, Waxmani...
bi li ih elio
sresti?
reci mu, rekao sam ja, da ugura 3 prsta
u upak
i da se strese.
ti si uvijek tako jebeno opak, rekla je ona,
prevrnuvi svoju visoku
au skoa i
vode.
uh huh, rekao sam ja, u poast
mrtvome.

DVIJE MUHE
Muhe su bijesni komadii
ivota;
zato su tako bijesne?
ini se da one hoe vie,
ini se gotovo kao da su
bijesne
to su muhe;
to nije moja krivnja;
sjedim u sobi
s njima
i one me bockaju
svojom agonijom;
kao da su
labavo grumenje due
izostavljeno odnekud;
pokuavam itati novine,
ali one me ne putaju na
miru;
jedna izgleda da ide u polukrugovima
visoko uza zid,
bacajui bijedan zvuk
na moju glavu;
druga manja
dri se blizu i zadirkuje moju ruku,
ne govorei nita,
die se, pada,
mili blizu;
koji bog alje te
izgubljene stvari na mene;
drugi ljudi pate od diktata
imperija, tragine ljubavi...
ja patim
od kukaca...
ja se zamahnem za malom,
to ini se samo oivljuje
njezin izazovni nagon:
ona krui bre,
blie, ak stvara
muji zvuk,
a ona gore,
osjetivi novi
vrtlog, ona takoer, u uzbuenju,
ubrzava let,
iznenada pada
poput pljuske,
i one se udruuju
u kruenju moje ruke,
brenui podnojem
sjenila na svjetiljci
dok neto ljudsko
u meni

ne moe vie podnijeti

nesvetost
i ja udarim
smotanim novinama promaim! udarim
ponovno,
one se raziu nasumce,
i ja dohvatim veu
prvu, i ona se bacaka na leima,
ritajui se
kao razdraena kurva,
i ja ponovno zamahnem
novinskom toljagom
i od nje ostane samo mrlja
muje runoe;
mala sada krui
visoko, tiha i hitra,
gotovo nevidljiva;
ne dolazi vie blizu
mojoj ruci;
pripitomljena je i
nedokuiva; putam je
na miru, ona me puta
na miru;
novine su, naravno,
unitene;
neto se dogodilo,
neto je uprljalo moj
dan,
ponekad za to nije potrebno
muko,
ili ensko,
samo neto ivo;
sjedim i promatram
malu;
upleteni smo
u zrak
i ivljenje;
kasno je
za nas oboje.

VATROGASNO SPREMITE
(za Jane, s ljubavlju)
izili smo iz bara
jer smo ostali bez novca
a imali smo nekoliko boca vina
u sobi.
bilo je oko 4 poslijepodne
prolazili smo uz vatrogasno spremite
i ona zapoe
ludovati:
VATROGASNO SPREMITE! oh kako volim
VATROgasna kola, tako crvena i
inae! uimo unutra!
slijedio sam je
unutra. VATROGASNA KOLA! vikala je
i mijeajui svojom velikom
kantom.
ve se pokuavala popeti u jedna
kola, podizala suknju sve do
pojasa, nastojei da se isprui u
sjedalo.
evo, evo, dopustite mi da vam pomognem! dotrao je
vatrogasac.
drugi je vatrogasac priao k
meni: nai su graani uvijek dobrodoli,
rekao mi
je.
drugi je momak bio s njom gore u
sjedalu. vi imate jednu od onih velikih STVARI?
pitala ga je ona. oh, hahaha!, mislim na jedan od
onih velikih LJEMOVA!
Ja imam i veliki ljem, rekao joj je
on.
oh, hahaha!
kartate li? upitao sam svoga
vatrogasca. imao sam 43 centa i nita osim
vremena.
doite otraga, rekao je
on. naravno, mi ne kockamo.
to je protiv

pravila.
razumijem, rekoh mu
ja.
dogurao sam 43 centa na
dolar devedeset
kad sam je vidio kako odlazi gore sa
svojim vatrogascem.
pokazat e mi njihove spavae
prostore, ree mi
ona.
razumijem, rekoh joj
ja.
kad se njezin vatrogasac nakon deset minuta dosklizao
dolje niz motku
klimnuo sam mu da
prie.
to e biti 5
dolara.
5 dolara za
ono?
ne bismo eljeli skandal, zar
ne? obojica bismo mogli izgubiti
posao. naravno, ja sam
nezaposlen.
dao mi je
peticu.
sjedni, moda ih dobije
natrag.
to se igra?
ajnc.
kockanje je protiv
zakona.
kao sve to je zanimljivo. osim toga,
vidi li kakav novac na
stolu?
sjeo je.
sad nas je bilo
5.

kako je bilo, Harry? upitao ga je

netko.
nije loe, nije
loe.
neki drugi momak otiao je
gore.
bili su zaista slabi igrai.
nisu se trudili da upamte
pil. nisu znali jesu li
preostali visoki ili niski brojevi. u osnovi su ili previsoko,
ne drei se niih
brojeva.
kad je drugi momak siao,
dao mi je
peticu.
kako je bilo, Marty?
nije loe. ima... neke fine
pokrete.
daj jo! rekao sam ja. lijepa ista djevojka. ja
je jaem osobno.
nitko nita nije
rekao.
ikakvih velikih poara u posljednje vrijeme? upitao
sam
ja.
nee. nita
posebno.
vi momci trebate
vjebu. daj
jo!
veliki crvenokosi deko koji je polirao
stroj
bacio je svoje krpe i
otiao gore.
kad je siao, dobacio mi je
peticu.
kad je etvrti momak siao, dao sam mu
3 petice za
dvadeset.
ne znam koliko je vatrogasaca

bilo u zgradi ni gdje su

bili. nagaam da ih se nekoliko provuklo pokraj mene
ali ja sam bio dobar
drug.
vani se sputao mrak
kad je zazvonio
alarm.
dadoe se u trku unaokolo.
momci dosklizae niz
motku.
onda je ona dosklizala niz
motku. ona je bila izvrsna s
motkama. zbiljsko ensko. nita nego odlunost
i
kanta.
idemo, rekoh joj
ja.
stajala je maui zbogom
vatrogascima, ali inilo se da oni
nisu vie bili
zainteresirani.
idemo natrag u
bar, rekoh joj
ja.
ooh, ima
novaca?
naao sam neto to nisam znao da
imam...
sjedili smo na kraju anka
s viskijem i pivskim
zaljevaem.
zaista sam se dobro
ispavala.
sigurno, baby, ti treba
sna.
gledaj onog mornara kako me gleda!
mora da misli da sam ja jedna... jedna...
ne, ne misli on to. opusti se, ti ima
stila, pravog stila. ponekad me podsjea na jednu
opernu pjevaicu. zna, jednu od onih prima d.
tvoj stil pokazuje se na tebi

itavoj.
ispij.
naruio sam jo
dvije.
zna, tatice, ti si jedini ovjek koga
VOLIM! mislim, zaista... VOLIM! zna
li?
jasno da znam. ponekad mislim da sam kralj
usprkos sebi.
da, da. to je ono to mislim, neto slino
tome.
morao sam u zahod. kad sam se vratio,
mornar je sjedio na mom
stolcu. ona je pritiskala svoju nogu uz njegovu i
on je govorio.
ja sam preao na drugu stranu i zapoeo igru strelicama s
Harryjem Konjem i prodavaem novina
s ugla.

RASPRAVA O MARALU FOCHU

Foch je bio veliki vojnik, rekao je on, maral Foch;
sluaj, rekao sam ja, ako se ne bude ponaao pristojno,
bit u prisiljen da te opalim po zubima
mokrom krpom.
ja u pisati guverneru, rekao je on.
guverner je moj ujak, rekao sam ja.
maral Foch je bio moj
djed, rekao je on.
opomenuo sam te, rekao sam ja. ja sam
gospodin.
A ja sam Foch, rekao je on.
to je bilo previe. ja ga opalih mokrom krpom.
on zgrabi telefon.
guvernerova rezidencija, ree.
ja ugurah mokru gumiranu rukavicu u
njegova usta i prekinuh icu.
vani su zrikavci zrikali kao
ludi: Foch, Foch, Foch, Foch!
zrikahu.
dohvatih svoju polustrojnicu i oinuh
vragove,
ali bilo ih je takvo mnotvo
da sam morao odustati.
izvukoh mokru gumiranu rukavicu.
predajem se, rekao sam, to je previe:
ne mogu promijeniti svijet.
sve takozvane gospoe u sobi
zapljeskae.
on je ustao i poklonio se galantno dok
vani zrikavci zrikahu.
stavih eir na glavu
i ietah. ja jo vjerujem
da su Francuzi slabi
i da se ne treba
uditi.

JAJE
on ima 17 godina.
mama, kae, kako da razbijem
jaje?
dobro, rekla je ona meni, ne mora
se tako drati.
oh, mama, rekao je on, probila si umance.
ne mogu jesti razljeveno umance.
u redu, rekla je ona meni, tako si snaan,
bio si u klaonicama, tvornicama,
zatvorima, tako si prokleto snaan,
ali svi ljudi ne moraju biti kao ti,
to ne znai da su svi u krivu, a ti
u pravu.
mama, rekao je on, moe li mi donijeti nekoliko boca
kole
kad se vrati kui s posla?
gledaj, Raleigh, rekla je ona, ne bi li ti mogao donijeti
kolu
na biciklu, ja sam umorna nakon
posla.
ali, mama, ono brdo.
kakvo brdo, Raleigh?
ono brdo,
ono tamo, a ja moram voziti preko
njega.
u redu, rekla je ona meni, ti misli da si tako
prokleto snaan. radio si u skupini eljeznikih radnika na
pruzi, sluam o tome svaki put kad se napije:
radio sam u skupini eljeznikih radnika na pruzi.
pa dobro, rekao sam ja, radio sam.
elim rei, to to znai?
svi negdje moramo raditi.
mama, rekao je deko, hoe li mi donijeti te
kole?
ja zaista volim deka. mislim da je vrlo
njean. i kad jednom naui kako razbiti
jaje moda uini neke
neobine stvari. u meuvremenu
ja spavam s njegovom majkom

i nastojim ostati izvan

rasprava.

PODMUKLOST
podmuklo si me napao, rekao je on, kazao si Ruiastom orlu
da me ne tiska.
doavola, Manny, rekao sam, prestani.
ovi pjesnici su vrlo osjetljivi
imaju vie osjetljivosti nego talenta,
ne znam to bih s njima.
upravo veeras zazvonio je telefon i
bio je Bagatelli i Bagatelli je rekao
Clarsten je nazvao i Clarsten je bio ogoren
jer mu nismo poslali potom
antologiju, i Clarsten okrivljuje mene
jer mu nisam poslao potom antologiju
i nadalje Clarsten je
tvrdio da ga pokuavam
unititi, i bio je vrlo
ljut. tako je rekao
Bagatelli.
znate, poinjem se zaista osjeati kao
knjievna velevlast
zavalim se u stolac i motam cigarete
i zurim u zidove
i dobivam kredit za ivot i smrt
pjesnikih karijera.
barem dobivam kredit za
smrtonosni dio.
u zbilji ti deki umiru bez moje
pomoi. sunce je zalo iza oblaka.
nemam nita sa svim tim.
puim Princa Alberta, pijem Schlitz
i opim kad god je mogue. vjerujte u moju
nevinost i moda ja uzmem u obzir
vau.

LJETNE ENE
ljetne ene e umrijeti kao rua
i la
ljetne ene e ljubiti
tako dugo dok cijena nije
zauvijek
ljetne ene
mogu ljubiti bilo koga;
mogu ljubiti ak i tebe
dok ljeto
traje
ali i njima e doi
zima
bijeli snijeg i
hladno zaleenje
i lica tako runa
da e se i sama smrt
okrenuti ustranu trgnuti se od groze prije nego to ih
uzme.

NO KAD SAM UMlRAO

no kad sam umirao
znojio sam se u postelji
i sluao turke
i vani su se borile make
i mogao sam osjetiti svoju duu kako propada kroz
madrac
i u trenutku prije nego to je udarila o pod ja sam skoio
bio sam gotovo preslab za hodanje
ali sam hodao unaokolo i upalio sva svjetla
onda se vratio u postelju
i ponovno je moja dua propadala kroz madrac
i ja sam skoio
u rrenutku prije nego to je udarila o pod
hodao sam unaokolo i upalio sva svjetla
i onda se vratio u postelju
i ona ponovno propade i
ja sam bio na nogama
palei sva svjetla
imao sam kerkicu od 7 godina
i osjeao sam da me ona zacijelo ne eli mrtva
inae bi bilo
svejedno
ali cijele te noi
nitko nije telefonirao
nitko nije navratio s pivom
moja ljubavnica nije nazvala
sve to sam mogao uti bili su turci i bilo je
vrue
a ja sam ustrajno radio na tome
ustajao i lijegao
dok prvo sunce nije ulo kroz prozor
kroz grmlje
i onda sam se vratio u postelju
i dua je napokon
ostala unutra i
ja sam spavao.
sad ljudi navraaju
udarajui na vrata i prozore telefon zvoni
telefon zvoni ponovno i ponovno
dobivam divna pisma u poti
pisma mrnje i pisma ljubavi.
sve je ponovno isto.

RADIO-APARAT S PETLJOM
bilo je to na drugom katu u ulici Coronado
znao sam se napiti
i baciti radio-aparat kroz prozor
dok je svirao i, naravno,
razbio bih staklo na prozoru
a radio-aparat bi leei tamo na krovu
jo svirao
i ja bih rekao svojoj eni:
ah, divna li radio-aparata!
drugog jutra izvadio bih prozor
iz arki
i odnio niz ulicu
staklaru
koji bi postavio drugo staklo.
nastavljao sam bacati radio-aparat kroz prozor
svaki put kad bih se napio
i on bi leei tamo na krovu
jo svirao magini radio-aparat
radio-aparat s petljom,
i svakog bih jutra odnio prozor
natrag staklaru.
ne sjeam se tono kako je to zavrilo
premda pamtim
da smo konano iselili.
nie je ivjela ena koja je radila u
vrtu u kupaem kostimu
i njezin se mu tuio da zbog mene ne moe
spavati nou
zbog toga smo iselili
i u sljedeem sam stanu
ili zaboravio baciti radio-aparat kroz prozor
ili vie nisam osjeao takvu
potrebu.
sjeam se da mi je nedostajala ena koja je radila u
vrtu u kupaem kostimu,
zaista je kopala s onom lopaticom
njezina stranjica u zraku
a ja sam znao sjediti na prozoru
i promatrati kako sunce obasjava cijeli prizor
dok je glazba svirala.

SOLID STATE MARTY

skoro mu je 80 godina i posjetili su
ga neki
dan. sjedio je u stolcu
s krpom gruba platna preko
krila
i kad su uli unutra
prva stvar koju je rekao bila je:
ne dodirujte moje spolovilo!
imao je aru od tri i pollitre
zinfandela u
hladnjaku, bio je upravo
zavrio
5 dana
tekile.
novi glasovir od 600 dolara stajao je u sreditu
sobe,
kupio ga je za
sina.
neprestano naziva da doem k njemu
ali kad to uinim
vrlo je dosadan. slae se sa
svime to kaem i
onda ode na
spavanje.
Solid State Marty .
kad me nema kod njega
on svata uini:
potpali kau
mokri po svom trbuhu
pjeva dravnu himnu.
pozove prostitutke k sebi i
poprska ih
seltzerovom vodom, iupa
telefonsku icu iz
zida
ali prije nego to to uini
telefonira u
Pariz
Madrid
Tokio
tue pse
make
ljude
svojom

srebrnom takom
pria prie o tome
kako je bio
matador
boksa
svodnik
Erniejev prijatelj
Picassov prijatelj
ali kad ga posjetim
on spava
uspravno u stolcu
sjedine se kotrljaju niz
tiho
utljivo jastrepsko lice
njegov sin zapone govoriti
i onda je meni
vrijeme
da odem.

LICE POLITIKOG KANDIDATA NA

ULINOJ OGLASNOJ PLOI
eno ga:
bez previe mamurluka
bez previe svaa sa enom
bez previe ispuhanih guma
nikad pomisli o samoubojstvu
ne vie od tri zubobolje
nikad nije propustio objed
nikad u zatvoru .
nikad zaljubljen
sedam pari cipela
sin na sveuilitu
automobil star godinu dana
police osiguranja
vrlo zelena tratina pred kuom
kante za smee s vrstim poklopcima
bit e izabran.

NITA NIJE DJELOTVORNO KAO PORAZ

uvijek nosi notes sa sobom
kamo god ide, rekao je on,
i ne pij previe, pie otupljuje
osjetila,
budi nazoan kad se ita, zapazi stanke u dahu,
a kad ti ita
budi uvijek umjeren
ne istii previe, gomila je bistrija nego to
pretpostavlja,
a kad neto napie
ne alji smjesta,
stavi u ladicu dva tjedna,
onda izvuci i pogledaj
stvar, i preureuj, preureuj,
PREUREUJ ponovno i ponovno,
uvrsti retke kao vijke to dre luk
mosta od 5 milja,
i dri notes uz krevet,
nadoi e ti misli nou
i te e misli nestati i biti izgubljene
ako ih ne zapie.
i ne pij, svaka budala moe
piti, mi smo ljudi
knjievnosti.
za ovjeka koji uope nije mogao pisati
on je bio otprilike kao i svi
ostali: mogao je zacijelo
govoriti
o tome.

OSAMLJENIK
vrat od 48 i pol
centimetara
u dobi od 68 godina
die utege
tijelo kao u
deka (gotovo)
brijao je
glavu
i pio porto
iz kraga od dvije litre
drao je lanac na
vratima
prozore prekrivene daskama
morao si posebno
kucati
da bi uao
imao je bronane boksere
noeve
toljage
revolvere
imao je prsa kao
hrva
nikad nije izgubio
naoale
nikad nije psovao
nikad nije izazivao
nesreu
nikad se nije oenio nakon smrti
svoje jedine
ene
mrzio je
make
ohare
mieve
ljude
rjeavao je krialjke
zagonetke
odravao je korak s
vijestima
taj vrat od 48 i pol

centimetara
tijekom 68 godina on je bio
neto
sve te daske
na prozorima
prao je svoje donje rublje
i arape
moj prijatelj Red odveo me gore
jedne noi
da ga upoznam
razgovarali smo neko vrijeme
i onda smo otili
Red je pitao: to
misli?
odgovorio sam: vie se boji umiranja
nego mi ostali.
odonda
nisam vidio nijednog od njih.

PONOSNO
MRAVO
UMIRANJE
vidim starce u mirovini u
supermarketima i mravi su i
ponosni su i umiru
oni gladuju stojeke i ne kau
nita. davno prije, meu ostalim laima,
poduavali su ih da je tiina .
junatvo. sada, nakon to su radili cijeli ivot,
inflacija im je postavila zamku. osvru se
ukradu zrno groa
vau ga. napokon obave malu
kupnju, koliko im treba za jedan dan.
druga la kojoj ih se poduavalo:
ne kradi.
radije bi gladovali nego ukrali
(zrno groa nee ih spasiti)
i u malim sobama
dok itaju trne oglase
oni e gladovati
umrijeti bez glasa
mladi plavi momci duge kose
iznijet e ih iz podstanarskih sobiaka
ugurati u kola
i udaljiti se, ti
deki
zgodni oku
to razmiljaju o Vegasu i makama i
pobjedi.
takav je poredak stvari: svatko
dobije okus meda
onda no.

UBOJICA SE SMIJEI
stare ljubavnice jo nazovu
neke iz prole godine
neke iz godine prije
neke iz godina prije toga.
dobro je zavriti sa stvarima
kad ne rade
dobro je takoer ne mrziti
ili tovie ne zaboraviti
osobu s kojom si
promaio.
i drago mi je kad mi kau
da su sretne s nekim ovjekom
zadovoljne ivotom.
nakon to su preivjele mene
zasluuju mnoge radosti.
omoguavam da se njihovi ivoti doimlju bolje
nakon mene.
jer ja sam im dao
usporedbu
nove obzore
nova spolovila
vie mira
dobru budunost
bez mene.
uvijek spustim slualicu,
opravdan.

PIJAN
STARI BUKOWSKI
PIJAN
drim se za rub stola
s trbuinom to visi preko
remena
i zurim u sjenilo svjetiljke
dim se raiava
iznad
Sjevernog Hollywooda
vatrogasci odlau maske
podiu visoko ribljezeleno pivo
dok ja padam niice s kaua
ljubim dlake na tepihu kao dlake
vagine
blie nego to sam joj bio ima
dugo vremena.

POSLJEDNJI DANI SAMOUBILAKOG MOMKA

sad mogu vidjeti sebe
nakon svih tih samoubilakih dana i noi,
kako me izvozi iz jednog od onih sterilnih starakih domova
(naravno, to vrijedi samo ako postanem poznat i sretan)
ne ba normalna i gnjavatorska bolniarka...
vidim sebe kako sjedim uspravno u invalidskim kolicima...
gotovo slijep, oi se okreu natrake u mrani dio lubanje
traei
milost smrti...
Nije li prekrasan dan, g. Bukowski?
O, je, je...
prolaze djeca a ja i ne postojim
i prolaze draesne ene
s velikim vruim bokovima
i toplim guzovima i tvrdim vruim svime
molei da ih se ljubi
a ja i ne
postojim...
Ovo je prvi sunev sjaj u tri dana,
g. Bukowski.
O, je, je.
sjedim uspravno u invalidskim kolicima,
bjelji nego ovaj list papira,
beskrvan,
mozak mrtav , kocka mrtva, ja, Bukowski,
mrtav ...
Nije li prekrasan dan, g. Bukowski?
O, je, je... piam u svoje pidame, slina mi se cijedi iz
usta.
protravaju dva mlada uenika Hej, jesi li vidio onoga starog momka?
Zaboga, da, zlo mi je od njega!
nakon svih prijetnji da u to uiniti
netko drugi je konano poinio samoubojstvo
za mene.
bolniarka zaustavlja kolica, otkida ruu s oblinjeg grma,
stavlja mi je u ruku.
ja ne znam ak ni
to je to. moglo bi biti i moje spolovilo

koliko mi dobra
ini.

NEUGODNA NO
Barmeni su takoer ljudi
i kad je posegnuo za bejzbolskom palicom
mali Talijan ga ja udario bocom
u lice
i nekoliko kurvi je zavritalo.
Upravo sam izlazio
iz mukog zahoda
kad sam vidio barmena
kako se die s poda
i otvara kutiju za cigare
da bi doao do revolvera,
i okrenuo sam se
i iziao na stranji izlaz,
i mora da se Talijan
sluio slabim argumentima
jer sam uo pucanj
upravo kad sam otvorio
vrata automobila.
Odvezao sam se prolazom
i krenuo istono po Sedmoj ulici,
i nisam odmakao ni blok
kad me policajac povukao u stranu.
Nastoji da te ubiju?
upita. Upali
svjetla.
Bio je velik debeo i
neprestano je gurao kacigu
sve dalje i dalje
na potiljak.
Uzeo sam kaznenu ceduljicu i onda se
odvezao do Uniona. Parkirao sam
pred hotelom Reno
i otiao dolje
do Harry'sa.
Tamo je bilo mirno, samo
golema crvenokosa, vea
od policajca.
Ona me zovnula Duo
i ja naruih dvije.

BIJELI P]ESNICI
bijeli pjesnici obino kucaju vrlo rano
i ne prestaju kucati i zvoniti
zvoniti i kucati
premda su svi zastori sputeni;
napokon ustanem s mamurlukom
razmiljajui da takva ustrajnost
mora znaiti sreu, neke vrste
nagradu - ensku ili novanu,
u redu! u redu!, viem
traei neto da prekrijem moje runo
golo tijelo. ponekad se najprije moram pobljuvati,
onda isprati grlo; ispiranje me prisiljava na novo bljuvanje.
zaboravim na njega - otiem do vrata da?
jeste li vi Bukowski?
jesam. uite.
sjednemo i gledamo jedan drugoga on vrlo krepak i mlad odjeven po posljednjoj modi sve boje i svila podmuklo besramno lice vi me se ne sjeate?
pita.
ne.
ve sam bio ovdje. bili ste vrlo kratki. nisu vam se svidjele moje
pjesme.
ima mnogo razloga da ti se ne svide
pjesme.
proitajte ove.
nametnu mi ih. bile su plonije od papira na kojem su bile
natipkane. bile su bez ikakva sredita ili proplamsaja
svjetlosti. bez zvuka. nikad nisam itao nita
bezveznije.
eh, rekao sam, eh, eh.
elite rei da vam se ne
sviaju?
tu nema niega - kao u nonoj posudi ishlapljele pialine.
uzeo je pjesme, ustao i uetao se
uokolo. gledajte, Bukowski. poslat u vam neke ene iz Malibua,
ene kakve nikad niste
vidjeli.
O da, mladiu? upitao
sam.
da, da, rekao je
on.

i izletio kroz
vrata.
njegove su malibuke ene bile kao i njegove
pjesme: nikad
nisu stigle.

MOJ PRIJATELJ WILLIAM

moj je prijatelj William sretan ovjek:
njemu nedostaje mata da bi patio
on je sauvao svoje prvo zaposlenje
svoju prvu enu
moe voziti automobil 85 000 kilometara
bez ikakva kvara
plee kao labud
i ima najljepe prazne oi
s ove strane El Pasa
njegov je vrt kao raj
pete njegovih cipela uvijek su ravne
i rukuje se vrsto
svijet ga voli
kad moj prijatelj William umre
teko da e biti od ludila ili raka
on e zaobii vraga
i otii ravno u raj
veeras ete ga vidjeti na zabavi
nasmijeena
nad martinijem
blaena i ljupka
dok mu neki tip
jebe enu u
zahodu.

POTRES
Amerikanci nemaju pojma to je to tragedija mali 6.5 potres moe ih pokrenuti da blebeu
poput majmuna razbijen je komad porculana,
sruila se Union Rescue Mission 6:00
sjede u automobilima
svi voze unaokolo kamo idu?
malo se uzbuenja probilo u njihove
zatvorene ivote
stranac stoji do stranca
blebeu nerazumljiv strah
tjeskoban strah
tjeskoban smijeh...
moje dijete, moje posude sa cvijeem, moj strop
moj bankovni raun
ovo je samo kaklja
perce
a oni ga ne mogu podnijeti...
zamislimo da su bombardirali grad
kao to su drugi gradovi bili bombardirani
ne A-bombom
nego obinim razaraima blokova
dan za danom,
svakog dana
kao to se dogodilo
u drugim gradovima na svijetu?
kad bi vas ostatak svijeta mogao vidjeti danas
njegov bi smijeh prizemljio sunce
i cvjetovi bi skoili od tla
kao buldozi
i odagnali vas odavde tamo gdje pripadate
bez obzira gdje je to,
i koga je briga gdje bi moglo biti
tako dugo dok je negdje daleko
odavde.

ON JE PISAO U OSAMLJENOJ KRVI

sjedei ovdje
piui
u prijateljevoj kui
naao sam uz pisai stroj crnu knjigu:
Jeffers: Budi ljut na sunce.
esto mislim na Jeffersa,
na njegove hridi i njegove sokole i njegovu
osamljenost.
Jeffers je bio zbiljski samotnik.
da, on je morao pisati.
pokuavam misliti na osamljenike koji nikad ne izbiju
van
u bilo kojem obliku,
i mislim ne, to nije silovito,
to je nekako mrtvo.
Jeffers je bio iv i osamljenik i
on je dao svoju izjavu.
njegove su hridi i njegovi sokoli i njegova izolacija
znaili.
on je pisao u osamljenoj krvi
ovjek uhvaen u kutu
ali kakvu kutu
odupirui se do posljednjega znaka
ja sam podigao svoju hrid, poslao je poruku
ljupkoj djevojci koja je dola na njegova vrata,
idi i podigni svoju.
to je bila ista djevojka koja se povaljala s Ezrom,
i ona mi je pisala da ju je Jeffers odbio
na taj nain.
BUDI LJUT NA SUNCE.
Jeffers je bio hrid koja nije bila mrtva.
njegova knjiga lei sada s moje lijeve strane dok tipkam.
mislim na sve njegove ljude to su se slomili
objesili, ustrijelili,
ispili otrov ...
zakljuani protiv nepodnoljiva ovjeanstva.
Jeffers je bio poput njegovih ljudi:
zahtijevao je savrenstvo i ljepotu
a nije ih bilo
u ljudskom obliku. naao ih je u neljudskim
oblicima. ja sam istroio neljudske oblike,
ljut sam na ]effersa. ne,
nisam. i ako djevojka doe na moja vrata
ja u joj takoer kazati da ode. nakon svega,
tko eli slijediti starog
Eza?

UM U GRMU
Scibellijeva tuga,
prijatelju,
dok se okretao na um u grmu
i bio proboden bajunetom
ovjeka visoka metar i pol koji nije znao ak ni
njegovo ime,
koji mu je onda prerezao grkljan,
uzeo zlato iz njegovih zubi,
oba uha,
onda otvorio njegovu Iisnicu
i rasparao sliku djevojke
ugodna izgleda zvane
jednostavno Laura,
koja je ekala u Kansas Cityju
na bezuha, bezuba
krvava
Scibellija
kojem se samo dogodilo da umre neto prije
nego veina ostatka nas,
takoer u
Nepoznatu
Svrhu.

4. SRPNJA
iznenauje
broj ljudi koji ne mogu osjeati
bol.
njih 40 u sobi
stijenjeno jedno uz drugo
sati tupih razgovora
i ne onesvjeuju
se
ne viu
ne izluuju pa ak
ni da trepnu okom.
ini se kao da ekaju
neto to nikad nee
stii.
udobno im je kao kokoima ili
svinjama u njihovim kokoinjcima i svinjcima.
moglo bi se ak smatrati mudrou
ako ovjek previdi lica
razgovor.
kad 4. zavri
i oni odu natrag u svoje odvojene rupe
onda e me sunce ponovno poljubiti
onda e nogostupi ponovno izgledati dobro.
ponovno u kavezima
oni e sanjati sljedei veliki
praznik
vjerojatno Dan Rada
ubijajui se zajedno na auto-cestama
razgovarajui zajedno
etrdesetero u sobi,
bratii, sestre, majke, braa, strievi,
sinovi, djedovi, bake, supruge, supruzi,
ljubavnici, prijatelji, svi ostali,
etrdesetero u sobi
razgovarajui ni o emu,
razgovarajui o sebi.

VIDIO SAM DANAS STAROMODNU KURVU

u Thriftyjevu dragstoru
dok je kupovala bocu dina i bocu votke
bila je obojena plavua
i vrlo oputena u haljini crnih i bijelih pruga
koja je padala malo ispod koljena
i njezine sise su bile velike
i malo je naginjala debljini
i prodavaica koja ju je posluivala pokazivae gaenje
ali kurva je bila naviknuta na sve to
i ekala na njezin sitni
i stavljanje boca u vreicu
i kad je kurva ietala
hodala je lagano
i ljudi podigoe pogled sa asopisa
i deki oko novinskih kioska pogledae
i ljudi koji su parkirali svoje automobile pogledae
i ja sam hodao iza nje
i gledao
a ona je ula u zeleni automobil
zelen kao biljarski stol
zapalila cigaretu,
i siguran sam odvezla se na neko magino
mjesto
gdje se svijet uvijek smije i
uvijek svira glazba
i pia su dobra
i pokustvo i tepisi lijepi
i planine visoke
i tri njemaka ovara na travi ispred kue,
i kad bi vas ona ljubila vi biste to znali
i cijena ne bi bila doivotna,
modrikasti dim izvija se iz crne
pepeljare malo mokre od piva i raznih pia,
ona bi vas okrenula sigurnou leoparda
koji je uhvatio jelena,
i vi biste je trebali vidjeti u kupaonici
kad pjeva ariju iz jedne od onih
talijanskih opera.

SVRDLO
naa knjiga vjenanja, pie
na koricama.
gledam kroz nju.
trajali su deset godina.
nekad su bili mladi.
sad ja spavam u njezinu krevetu.
on joj telefonira:
elim da mi vrati moje svrdlo.
pnpremi ga.
pokupit u djecu u
deset.
kad stigne eka ne ulazei
unutra.
njegova djeca odlaze s
njim.
ona se vrati u krevet
i ja ispruim nogu
i poloim je do njezine.
i ja sam jednom bio mlad.
ljudski odnosi jednostavno ne
traju.
mislim unatrag na ene u
mom ivotu.
izgledaju kao da ne postoje.
je li uzeo svoje svrdlo? pitam.
da, uzeo je svoje svrdlo.
razmiljam hou li se ikad trebati
vratiti po svoje bermuda
hlae i gramofonsku plou
Akademije St. Martin in
the Fields? pretpostavljam da
hou.

SVRETAK KRATKE AFERE

ovaj put sam pokuao
stojeke.
obino
ne radi.
ovaj put se inilo
da...
ona je neprestano govorila:
o moj Boe, ima
lijepe noge!
sve je bilo u redu
dok se nije odvojila
od poda
i omotala noge
oko moga pojasa.
o moj Boe, ima
lijepe noge!
teila je oko 60
kilograma i visila tu dok sam ja
radio.
bilo je u vrijeme klimaksa
kad sam osjetio bol kako mi
struji ravno uz
kraljenicu.
spustio sam je na
kau i ushodao se unaokolo
po sobi.
bol je ostala.
gledaj, rekoh joj,
bolje je da ode. moram
razviti neki film
u tamnoj komori.
odjenula se i otila
i ja othodah u
kuhinju po au
vode. drao sam punu au
u lijevoj ruci.
bol mi je prostrujala iza
uiju i
ja sam ispustio au
koja se razbila o pod.
uao sam u kadu punu
tople vode i epsomove soli.
upravo sam se ispruio

kad je zazvonio telefon.

kako sam pokuavao ispraviti
lea
bol se irila prema
vratu i rukama.
promaujui unaokolo
uhvatio sam se za strane na kadi
iziao
s udarima zelenog i utog
i crvenog svjetla
to mi je bljeskalo u glavi.
telefon je uporno zvonio.
podigao sam slualicu.
halo?
VOLIM TE! rekla je ona.
hvala, rekao sam ja.
je li to sve to ima
rei?
da.
jedi govna! rekla je ona i
spustila slualicu.
ljubav se osui, mislio sam
i odlazei natrag u
kupaonicu, ak bre
od sperme.

PACIFIC TELEPHONE
ti pada na bludnice, rekla je ona,
ti pada na te kurve,
ja u ti dosaditi.
ne elim da se vie sere po meni,
rekao sam ja,
opusti se.
kad pijem, rekla je ona, boli me
mjehur, pee.
ja u piti, rekao sam ja.
ti eka da zazvoni telefon,
rekla je ona,
neprestano gleda u telefon.
ako neka od tih bludnica nazove ti e
odmah istrati odavde.
ne mogu ti nita obeati, rekao sam ja.
onda je, samo tako, telefon zazvonio.
ovo je Madge, rekao je telefon. moram te
smjesta vidjeti.
oh, rekao sam ja.
u neprilici sam, nastavljala je ona, trebam deset
zelenih - brzo.
bit u odmah tamo, rekao sam i
spustio slualicu.
ona me pogledala. bila je bludnica,
rekla je ona, ozarilo ti se itavo lice.
to je dovraga krivo s
tobom?
sluaj, rekao sam ja, moram izii.
ti ostani ovdje. odmah se vraam.
odlazim, rekla je ona. volim te, ali ti si
lud, ti si osuen.
uzela je svoju runu torbicu i zalupila vratima.
vjerojatno me neki duboko ukorijenjeni zajeb iz djetinjstva
ini ranjivim, mislio sam.
onda sam iziao iz stana i uao u svoj folks.
vozio sam W esternom na sjever s upaljenim radijem.

kurve su etkale gore i dolje

s obje strane ulice i Madge je izgledala
poronije od svih njih.

TO ONI ELE
Valleja koji pie o
samoi dok gladuje do
smrti;
Van Goghovo uho koje je odbila
kurva;
Rimbauda koji je pobjegao u Afriku
traiti zlato i naao
neizljeiv sluaj sifilisa;
Beethovena koji je ogluio;
Pounda koga su vukli u kavezu
ulicama;
Chattertona koji guta otrov za takore;
Hemingwayov mozak to kaplje u
sok od narane;
Pascala koji ree ile
u kadi;
Artauda zatvorena s luacima;
Dostojevskog kako stoji pred zidom;
Cranea kako skae u brodski propeler;
Lorcu kako ga ubijaju panjolske trupe na
cesti;
Berrymana koji skae s mosta;
Burroughsa koji puca u svoju enu;
Mailera kako bode noem svoju.
-to je ono to oni ele:
prokletu predstavu
osvijetljenu oglasnu plou
u sreditu pakla.
to je ono to oni ele,
to mnotvo
beutnih
mutavih
sigurnih
turobnih
oboavatelja
karnevala.

ELJEZNI MIKE
priamo o tom filmu:
Cagney je hranio taj komad
grejpom
bre nego to ga je ona
mogla jesti i
i onda ga je
ona voljela.
to nee uvijek
raditi, rekao sam eljeznom
Mikeu.
on se nasmijao i rekao:
da.
onda je spustio ruku
i dotaknuo remen.
na njemu su visjela
32 enska skalpa.
ja i moj veliki idovski
kurac, rekao je on.
onda je podigao ruke
da bi pokazao
mjeru.
o, da, u redu,
rekao sam ja.
one dou, rekao je
on, ja ih izjebem, one
se malo zadre, ja im kaem:
vrijeme je da odete.
ti si odvaan,
Mike.
jedna od njih nije htjela otii
jednostavno sam ustao i
oamario je... otila
je.
ja nemam tvoj ivac,
Mike. vise unaokolo
perui sue, struui
mrlje govana na zahodskoj
koljci, izbacujui van
stare prognoze za konjske trke...
nikad me nee uhvatiti,
rekao je on,

ja sam nepobjediv.
gledaj, Mike, nema nepobjediva
ovjeka.
jednog dana
e te izludjeti
oi kao djeji
crte kredom. nee biti
kadar ispiti au
vode ili prijei
sobu. postojat e
zidovi i zvukovi vani
s ulice, a
ti e sluati strojnice
i minobacae. to e
biti kad bude elio stvar i
ne bude je mogao imati.
zubi
u konanici nikad nisu
zubi ljubavi.

ZA ALA
ne brini zbog odbijanja, kolega,
ja sam bio odbijen
prije.
ponekad uini greku, uzimljui
krivu pjesmu
ja ee inim greku, piui
je.
ali ja volim nekog konja u svakoj trci
usprkos tome to ga ovjek
koji postavlja jutarnje oklade
rauna kao 30 naprama jedan.
ja sve vie i vie razmiljam o
smrti
senilnosti
takama
naslonjaima
piui erotsku poeziju
mokrim perom
kad mlade djevojke s ustima
kao u barakuda
tijelima kao stablo limuna
tijelima kao oblaci
tijelima kao sijevanje munja
prestanu kucati na moja vrata.
ne brini zbog odbijanja, kolega.
noas sam popuio 25 cigareta
a ti zna o pivu.
telefon je zazvonio samo jednom:
krivi broj.

STETOSKOPSKI SLUAJ
moj lijenik je upravo stigao u svoj ured
iz operacijske dvorane.
sreemo se u mukom zahodu.
prokletstvo, govori mi on,
gdje si je naao? ja upravo uivam
gledati djevojke poput nje!
ja mu kaem: to je moja specijalnost: betonska
srca i lijepa tijela. obavijesti me
ako naie na otkucaje srca.
dobro u se pobrinuti za nju, kae on.
da, i molim te, imaj na umu sva etika
naela svoje asne profesije, kaem ja
njemu.
on najprije zakopa prorez i zatim se opere.
kako je tvoje zdravlje? pita.
fiziki sam zdrav kao tik. mentalno sam
istroen, osuen na svoje malo breme, sve to
sranje.
dobro u se pobrinuti za nju.
da. i obavijesti me o kucanju srca.
on izie.
ja svrim, zakopam se i takoer iziem.
samo to se ja ne perem.
ja sam daleko iznad svega toga.

U SUSJEDSTVU UMORSTAVA
ohari pljuju
spojnice
i helikopter krui i krui
miriui krv
reflektor ispod oka gleda dolje u nau
spavau sobu
5 tipova u ovom dvoritu ima pitolje
drugi
maetu
svi smo ubojice i
alkoholiari
ali postoje i gori u hotelu
preko ulice
oni sjede u zelenim i bijelim veama
banalni i zli
ekajui da ih se poalje u institucije
ovdje svatko od nas ima malu zelenu biljku
u prozoru
i kad se svaamo s naim enama u 3 nou
mi govorimo
tiho
i na svakoj verandi
nalazi se mali tanjur hrane
koju netko uvijek pojede
do jutra
pretpostavljamo
make.

GROUPIE
itao sam prole subote u umi
sekvoja nedaleko Santa Cruza
i ve otprilike dovrio 3/4
kad sam uo dug visok krik
i zaista zgodna
mlada djevojka doe trei prema meni
duga haljina i boanske vatrene oi
i ona skoi na pozornicu
i povika: ELIM TE!
ELIM TE! UZMI ME! UZMI
ME!
rekoh joj : gledaj, nosi se doavola
daleko od mene.
ali ona je nastavila potezati moju
odjeu i bacati se
na mene.
gdje si bila, upitah
je, kad sam ivio
od jednoga okoladnog slatkia dnevno i
slao kratke prie
Atlantic Monthlyju?
zgrabila me za jaja i gotovo
i ih iupala. njezini poljupci imali su
okus juhe od govana.
dvije ene skoie na pozornicu
i
odnesoe je u
umu.
jo sam mogao uti kako vie
dok sam zapoinjao sljedeu pjesmu.
mislio sam, moda sam je trebao
povaliti na pozornici pred
svim tim oima.
ali ovjek nikad ne moe biti siguran
je li rije o dobroj poeziji ili
looj drogi.

SAD, DA TI PODUAVA KREATIVNO PISANJE,

PITAO JE, TO BI IM REKAO?
rekao bih im da prou kroz nesretnu ljubavnu
vezu, hemeroide, trule zube
i da piju jeftino vino,
izbjegavaju operu, golf i ah,
da neprestano mijenjaju poloaj uzglavlja
postelje od zida do zida
i onda bih im rekao da prou
kroz drugu nesretnu ljubavnu aferu
i da nikad ne upotrebljavaju svilenu vrpcu
na pisaem stroju,
izbjegavaju obiteljske piknike
ili da ih se fotografira u
ruinjaku;
neka proitaju Hemingwaya samo jednom,
preskoe F aulknera
zaborave Gogolja
zure u fotografiju Gertrude Stein
i itaju Sherwooda Andersona u postelji
dok jedu Ritzove krekere
da spoznaju da su ljudi koji ustrajno
govore o spolnoj liberalizaciji
ustraeniji od njih samih.
sluajte E. Power Biggsa kako obrauje
orgulje na vaem radiju dok vi
motate duhan Bulla Durhama u mraku
u stranu gradu
s jo jednim danom plaene stanarine
nakon to ste napustili
prijatelje, roake i posao.
nikad se ne smatrajte superiornima i/
ili pravednima
i nikad ne pokuavajte biti.
proite kroz jo jednu nesretnu ljubavnu aferu.
gledajte muhu na zastoru ljeta.
nikad ne nastojte uspjeti.
ne igrajte biljar.
budite s pravom bijesni kad
otkrijete da je ispuhana guma na vaem automobilu.
uzimajte vitamine ali ne diite utege i ne trite.
onda nakon svega toga
preokrenite postupak.
proite kroz dobru ljubavnu vezu.
i stvar
koju bi mogli nauiti
jest da nitko nita ne zna ni Drava, ni mievi,
crijevo za polijevanje ili Sjevernjaa.
i ako me ikad ulovite
da poduavam u klasi kreativnog pisanja

i proitate ovo isto meni

dat u vam smjesta izvrstan
ravno u nestanu
stranjicu.

DOBAR POZIV
dobivam previe
telefonskih poziva.
trae da ieprkaju
kreaturu.
ne bi trebali.
ja nikad nisam telefonirao
Knutu Hamsunu
Erniju ili
Celinu.
nikad nisam telefonirao
Salingeru
nikad nisam telefonirao
Nerudi.
veeras sam dobio
poziv:
halo. vi
Charles Bukowski?
da.
dobro, ja imam
kuu.
da.
javnu kuu.
razumijem.
itao sam vae
knjige. imam
brod za stanovanje u
Sausalitu.
u redu.
elim vam dati
svoj telefonski broj. ako
ikad doete u San Francisco
pozivam vas na pie.
OK dajte mi
broj.
zapisao sam ga.
mi vodimo uzoran lokal. posluujemo
pravnike i dravne senatore,

graane vie klase, uline napadae,

svodnike i slino.
telefonirat u vam kad
stignem gore.
mnogo je djevojaka
proitalo vae knjige. one
vas vole.
zbilja?
zbilja.
pozdravili smo se.
svidio mi se taj
telefonski poziv.

LUDILO
ja ne udaram akama po zidovima
ja samo sjedim
ali ono nasre na mene
kao plima.
ena u dvoritu iza mene urla,
plae svake noi.
ponekad dou iz kotarske bolnice
i odvedu je na dan ili dva.
vjerovao sam da pati zbog gubitka
velike ljubavi
dok jednog dana nije dola k meni i ispriala
mi
izgubila je zgradu s 8 stanova
prevario ju je za njih neki
igolo.
urlala je i plakala nad gubitkom vlasnitva.
poela je plakati dok mi je priala
onda me ustima premazanim ustajalim ruom
i zadahom enjaka i luka
poljubila i rekla:
Hank, nitko te ne voli ako nema novca.
ona je stara, gotovo kao ja.
otila je, jo plaui...
neki dan u 7:30 izjutra dola su dva crna
bolniara s nosilima,
samo to su pokucali na moja vrata.
doi, ovjee, rekao je vii
od njih.
ekajte, rekao sam, grijeite.
bio sam strano mamuran
stojei u poderanom kunom ogrtau
s kosom koja mi je visjela iznad oiju.
ovo je adresa koju su nam dali, ovjee,
ovo je 5437 i 2/5 zar ne?
da.
doi, ovjee, ne pravi nam sranje.
gospoa koju elite nalazi se otraga.
obojica su otili otraga.
ova vrata?

ne, ne, to su moja stranja vrata. idite tim stubitem

iza
vas. vrata to gledaju na istok, ona s poluodvaljenim potanskim
sanduiem.
otili su gore i lupali na vrata. gledao sam ih kako je
odvode. nisu upotrijebili nosila. ona je hodala izmeu njih.
i ja pomislih da odvode krivu osobu
ali nisam bio siguran.

UMJETNIK
ja sam odjednom slikar.
djevojka iz Galvestona daje mi
50 dolara za sliku ovjeka
koji dri tapi slatkia dok
pluta na zamraenu nebu.
onda mi prie mladi sa crnom
bradom
i ja mu prodam tri za 80 dolara.
on voli grube stvari
gdje ispisujem preko itave slike ustrijelite govna ili VELlKA JE UMJETNOST
KONJSKI IZMET, KUPUJTE MEKSIKO JELO.
mogu naslikati sliku za 5 minuta.
upotrebljavam akrilik, ravno iz
tube.
najprije naslikam lijevu stranu
slike s lijevom rukom i onda
zavrim desnu stranu s
desnom rukom.
sad se mladi crne brade
vraa s prijateljem strave
kose i s njima je mlada
plava djevojka.
crna brada je i nadalje naivina:
prodajem mu komadinu smea naranasta psa s rijeju
PAS ispisanom sa strane.
strea kosa eli tri slike
za koje ja traim 70 dolara.
on nema taj novac.
ja uvam slike a
on obeava da e mi poslati
djevojku imenom Judy
s halterima i visokim potpeticama.
ve joj je rekao o meni:
svjetski poznat pisac, rekao je
a ona je rekla: oh ne! i povukla
haljinu preko glave.
to je ono to elim, rekoh mu.
onda smo se pogaali oko uvjeta
ja sam je najprije htio nasaditi
a tek potom da mi ga popui.
kako bi bilo najprije puenje a
nasaivanje poslije? pitao je on.

to nee ii, rekao sam

ja.
tako smo se pogodili:
Judy e me posjetiti i
ja u joj
nakon toga
dati
3 slike.
tako smo ponovno gdje smo bili:
natrag u sustavu zamjene dobara,
jedini nain da tue
inflaciju.
ipak,
volio bih
zapoeti Pokret za liberalizaciju mukaraca:
elim da ena meni dade 3 svoje
slike nakon to
sam je ljubio,
a ako ne zna slikati
moe mi ostaviti
par zlatnih naunica
ili moda odrezak uha
na spomen onome koji je
mogao.

BOLESTAN
imao sam taj noni posao i sjedio bih u postelji
gledajui kroz prozor u kasna popodneva
posljednje bi se sunce provlailo u sobu
kroz lie i granje velikoga zelenog grma
i kad bih se sjetio to me eka
vani, dohvatio bih telefon.
inovnik je znao moj glas:
da, Bukowski, to je ovaj put?
samo zapiite neto, rekao bih mu,
obina prehlada, gripa, triper...
i ja bih spustio slualicu.
bilo je lijepo gledati kako se polako mrai
sluati ljude kako se vraaju kui
parkiraju automobile, pale televizore
proizvode kuhinjsku buku, govore.
onda bih ustao i pio tri ili etiri sata
sam,
onda se vratio u postelju i spavao.
i sljedee noi u tvornici svatko
bi izgledao vrlo malen i smeuran
a ja bih uetao unutra visok i blistav
oi mirne i ravnodune
tajanstveno sigurne;
mukarci nisu shvaali i sve su me djevojke
voljele, i poslovoa bi mi priao
da porazgovaramo o mom izostanku s radnog mjesta
dok bih ja vadio cigaretu, zapalio je i
sluao.

NITA
kad sam radio
na poti
radila je sa mnom
mlada crnkinja
neto je bilo
krivo
s njom
i
neto je bilo
krivo
sa mnom
za
vrijeme jednog objeda
prila
mi je
i rekla:
hajde, plati
mi au.
tako
smo preli
preko ulice
do
Kineza
i
popili pie
i
onda sam ja rekao:
hajde, plati
mi au.
i
ona je platila
i onda smo
opazili momka
onesvijetena u
separeu u kutu
i ona je rekla:
Isuse Kriste,
pa to je
Skinny Minny!
Skinny Minny bio je
visoki uti
nadglednik koji mi je
zadavao
mnogo problema
i bilo
je udno

vidjeti ga tu
dovoljno humana
da se tako
naloe
sada ga
ne mrzim
tako
mnogo, rekao sam
joj.
dovrili smo
naa pia
i izili
da se vratimo natrag na
posao
doi ovuda, rekla
je ona
i odvela me
stranjim prolazom
do iane
ograde
gdje su bile
naslagane neke
prazne kartonske
kutije
bilo je vrlo
mrano i
ona je privukla
jednu kutiju
sjela i
otkopala moje hlae
i poela me lizati
i onda me
uzela
u svoja usta
siui
ja sam se grevito
uhvatio za ianu ogradu
ISUSE, ISUSE,
ISUSE!
i svrio
ona me je
zakopala
i mi smo othodali
natrag na posao
i
zakasnili

***
nakon te
noi
nikad nismo ponovno
izili
zajedno
moda me upotrijebila
da izazove
nekoga
drugog
momka
ali Skinny Minny
nikad se vie
nije doimao tako
loim
ne znam
to je
ta no
znaila
vjerojatno
nije znaila
uope
nita
tek kad
trai
znaenje
dobije
zbrku
oko mjesec
poslije
ona je rekla zbogom
i napustila
zaposlenje
to je
imalo smisla.

LOA KRITIKA
godinama unatrag kad sam ivio na aveniji DeLongpre
tipkajui na onom prozoru suelice nogostupu
on me posjeivao
sveuilini profesor
on me posjeivao s pivom i ja bih popio veinu
piva.
ne pamtim mnogo od razgovora
ali pamtim da nisam bio vrlo uzbuen
njegovim posjetom.
jednog me popodneva posjetio i ja sam imao gripu.
sreli smo se na vratima. ne mogu vas primiti,
rekao sam mu.
onda sam uzeo od njega gajbu od est piva
koju je drao i zatvorio vrata ostavivi ga
pred njima.
sad ve mnogo godina poslije primam knjievne asopise
na koje se ne pretplaujem.
i u njima su prikazi tog profesora o
antologijama u kojima sam zastupljen.
profesor uvijek hvali mnoge, osudi
nekolicinu, i kad doe do mene on me jednostavno
otpuhne sa stranice kao
pepeo cigarete koji je pao na nju.
ja sam zaista imao gripu, znate.
nije me ubila ali ini se da je
unitila moju nadarenost.

VEERNJAKOLA
u razredu pijanih vozaa
kamo nas je poslao odjel 63
dane su nam male ute olovke
da nas se ispita
da bi se vidjelo jesmo li sluali
instruktora.
pitanja kao: najmanja kazna za
drugu osudu zbog pijane vonje jest:
a) 48 dana
b ) 6 mjeseci
c) 90 dana
postoji jo 9 drugih pitanja.
kad instruktor napusti prostoriju
uenici zaponu s pitanjima:
ej, to bih s pitanjem broj 5? teko
pitanje!
je li govorio o tome?
mislim da je 48 dana.
jesi li siguran?
ne, ali tako u
odgovoriti.
neka ena zaokruuje sva 3 odgovora
na sva pitanja
premda nam je reeno da
izaberemo jedan.
za vrijeme odmora siem i
popijem limenku piva
pred prodavaonicom alkohola.
gledam crnu kurvu
na veernjoj etnji.
zaustavlja se automobil.
ona mu prilazi i
razgovaraju.
otvore se vrata.
ona ue i
oni se odvezu.
ponovno u razredu
uenici su se
meusobno upoznali.
nisu ba zanimljivo
drutvo pijanaca
i bivih pijanaca.
zamiljam ih kako sjede za
barom
i sjeam se zato
sam zapoeo piti
u samoi.

nastava ponovno zapoinje.

otkriva se da sam ja
jedini koji je poloio ispit
sa 100 posto.
lijeno se oputam u stolcu
s tamnim naoalama na nosu.
ja sam razredni
intelektualac.

PLATONSKA
ona je eljela platonsko popodne i ja rekoh: u redu
ali to bismo mogli raditi?
i ona ree: volim razgovarati.
tako sam je odveo na konjske trke i mi smo
razgovarali.
imala je indijansku vrpcu oko glave
i govorila o knjievnosti
a ja sam govorio o konjima.
odlazila je na istok zemlje gdje e poduavati
poeziju.
nakon utrka spomenula je da
voli taj panjolski restoran, hrana je zaista
bila dobra, i poto sam dobio 65 dolara na
utrkama takoer sam mislio da moemo.
dekor je bio panjolski
hrana je bila meksika a
ovjek je za glasovirom pjevao amerike pjesme
na engleskom,
zagluujue.
naruili smo pie i veeru
i ona je govorila visokim
i punim glasom
da bih je mogao uti iznad
pjevaa i glasovira.
vikala je: zaista se unaprijed
radujem poduavanju! eljela sam
raditi neto slino jo otkako su
djeca odrasla!
viknuo sam: ah ha!
dobivao sam glavobolju.
vikala je: misli li da se poezija
moe poduavati?
viknuo sam: ne!
vikala je: mislim da ja to mogu!
viknuo sam: eli Ii jo jedno pie?
***
ponovno u mom stanu izvadio sam neto votke

i 7up.
jednog dana, vikala je, izdvojit u
se iz drutva! bit u sama
i zaista napisati neto!
jo je vikala premda je
ovjek za glasovirom bio daleko.
dok je davala razne sveane izjave
motala se unaokolo, poluples
s mnogo mahanja rukama. na trenutke se
pomamno smijala i pljeskala
po mojim nogama i tipala ih.
bogovi mi to nee zanijekati!
vikala je.
otpratit u te do automobila, rekao
sam joj, ova je etvrt
puna silovatelja.
oh, hvala ti, rekla je.
nakon to je ula u automobil
i upalila motor
nagnula se kroz prozor
poljubila me u obraz.
i odvezla se.
dakle, kao to govore:
openje nije sve.
postoji i dua.
vratio sam se u stan
i zapoeo traiti
svoju.

BESPLATNA KAVA
bilo je na telefonu i on je rekao: gledaj, sad sam
s Lisom, ne mogu to uiniti i ona je rekla: znam, razumijem, samo elim
da doe i popije kavu sa mnom, nalazim se na
Westernu udaljena samo blok, upravo sam stigla iz Ute, samo
sam mislila da bismo popili kavu zbog starih vremena on je rekao: u redu
onda je rekao Lisi: vraam se za pet minuta uao je u folks i odvezao se i ona je sjedila
tamo u svom automobilu i on je uao i ona je naruila dvije kave
dok je ekala ispred Pioneer Chickena.
zdravo, rekla je ona, zdravo, rekao je on.
zna, rekla je ona, ti si jedini ovjek koji me moe
nasmijati. ti si zaista smijean i to mi nedostaje.
da, rekao je on.
kako ide? upitala je ona.
fino, rekao je on, zaista dobro.
pozna Cala? upitala je ona. dobro, pokazalo se
da je on prokleti homi. dovoljno je teko
konkurirati drugim enama, ja sam morala konkurirati
mukarcima...
mislim da sam ivio s nekim lezbijkama, rekao je on,
ali nisam siguran.
zaista mi nedostaje, rekla je ona.
gledaj, rekao je on, morao bih krenuti natrag.
razumijem, rekla je ona, onda se nagnula i poljubila
ga.
dovienja, rekao je on, i iziao iz njezina automobila i otiao
do folksa i dok se odvozio ona je jo sjedila
u svom automobilu i on je mahnuo i ona je odmahnula...
bio je savren dan u srpnju i on je otiao natrag
k Lisi koja je sjedila uspravno ukoena u stolcu
kao zaleena za ponovno raanje u boljem vremenu.

PRIVRSTITE POJASEVE
u neko doba
poznavao sam dvije stjuardese zrakoplovnih kompanija
i uo nekoliko
pria iz mlaznih zrakoplova
i ona koju pamtim
odnosi se na uvenog pjevaa
(on je bio veliki seks-simbol)
kad je jednu od dvije stjuardese odveo
u zahod
i opio s njome,
i svi su putnici to
znali
i onda je iziao van
sjeo i poeo piti.
opio se i govorio
svima unaokolo da je
stjuardesa bila
svinja.
nastavljao je piti i
nadalje govorio to
ponovno i ponovno,
da je ona bila
svinja.
kako bilo, let je zavrio
i on se iskrcao
a stjuardesa je poslije
otkrila da ima
spolnu bolest.
to je to
u svemu tome
osim da je jedna od tih
stjuardesa koje sam
poznavao
koja je ivjela u Long Beachu
odselila i nestala
a druga je
sada u nekoj
ludnici u Njemakoj
i ja nikad nisam spavao
ni sa jednom od njih
i uveni pjeva
sad
vie nije uven.

MALO SUNCA
kurve u All-American Burgeru
sjede u zimskom vrtu
smijui se u 2:30 popodne.
zavrile su s jelom
i dvije od njih piju kavu.
trea pije kolu kroz slamku.
kie su prestale.
kie su posvuda upropatavale
posao.
ja itam Herald-Examiner
za stolom u kutu. sunce je na mojim leima,
osjea se dobro. dvije djevojke
(one to piju kavu) nose hlae;
trea (ona to pije kolu kroz slamku)
suelice meni
nosi kratku suknju.
rairi noge i sunce
dopire do ispod stola i ja mogu vidjeti njezine
gaice:
svijetloplave su.
okrenem stranicu novina
ne vidim nita
okrenem ponovno prvu stranu:
meteorolog kae da je
nova oluja na putu.
ustanem i proem pokraj njihova stola.
one hihou kao
srednjokolke.
vani na nogostupu
mrav sme oronuo pas s
povijenim dugakim nogama drhtavo
podie polovicu suhog peciva
i pokuava ga vakati
pecivo visi s jedne strane njegovih
usta
dok ga pokuava smotati niz
grlo.
nije bila osobito blaga
zima.

POLICIJSKI OHARI
taj naslov u hollywoodskim novinama kae:
KURVE I SVODNICI VRAAJU SE KAO OHARI.
molim vas, mislite li da svi ti ljudi imaju lijepu
malu kuu izvan grada? mislite li
da bi im bilo stalo do probijanja stranjicom
kad bi imali neto?
ohari? znate li to me podsjea na
ohare? : policajci to krue
posvuda, oni ne uvaju nita,
oni samo trae da neto upropaste, trae da
neto dokraje.
ne moe vie ui u kavanu a
da ih 3 ili 4 ne sru kavu iz alica
nastojei da se doimlju lijepima i macho.
ti glupi natezatelji vlastitih matera jo su sisali
njihove dojke kad im je ve bilo etiri
godine.
gledaj, Fedra, rekao je on, hoemo li jo jednu
au?
zato ne. ali elim rei, rekla je ona, zna li ti
to ja radim?
da. znam takoer kamo ide, rekao je
on, hapsim tvoju kantu zbog pokuaja da
na brzu ruku neto zaradi na tajnom agentu.
vas momke na televiziji prikazuju tako humanima,
rekla je ona, ali vi niste nita drugo nego drutvo
mentalno sifilitinih kuraca!
izvukao ju je od stola, savio joj
obje ruke na lea i stavio
lisice, onda ju je izveo
odande, drei joj ruke jako visoko,
elei da krikne od bola, naguravao ju je
straga, pokuavajui da izbije jauk,
uspio je samo da se ona spotakne stupajui na nogostup dok
je tui svodnik uzeo njezinu runu torbicu
sa sjedala i otiao u stranji dio do mukog
zahoda.

NEKE MOJE ITATELJICE

svidjelo mi se izii iz one skupe
kavane u Njemakoj
one kiovite noi
neke od ena saznale su da sam
bio tamo
i dok sam izlazio van posve sit i
pijan
ene su mahale
parolama
i vikale na mene
ali sve to sam razumio bilo je moje
ime.
upitao sam njemakog prijatelja to
govore.
one te mrze, rekao mi je on,
one pripadaju Njemakom pokretu za
liberalizaciju ena...
zastao sam i gledao ih, bile su
lijepe i vikale, ja sam
ih sve volio, smijao se, mahao im,
slao poljupce.
onda su me prijatelj, nakladnik i moja
djevojka ugurali u automobil; stroj
se upalio, brisai na prednjem staklu
zapoee lamatati
i dok smo se odvozili u kii
okrenuo sam se natrag
gledao ih kako stoje na tom
stranom vremenu
maui parolama i
akama.
bilo je lijepo to me prepoznaju
u zemlji mog roenja, to je
bilo ono
najvanije...
***
ponovno u hotelskoj sobi
dok sam otvarao boce vina
s prijateljima
one su mi nedostajale,
te bijesne mokre
strastvene ene
noi.

DODAVANJE OD 60 METARA
veina ljudi ne uspijeva jako dobro i ja se obeshrabrim
njihovim postojanjem, takva uzaludnost: sva ta
tijela, svi ti ivoti
to pogreno funkcioniraju: slabi branii, slabe konobarice,
nesposobni perai automobila i nesposobni predsjednici, kukaviki
uvari golova
glupavi
automehaniari
napuhani porezni raunovoe i
tako dalje.
ipak
od vremena na vrijeme
vidim osamljena izvoaa koji obavlja neto s
naravnim savrenstvom
to
moe biti
konobarica u nekoj jeftinoj kavani ili trei rezervni
brani
koji ustaje s klupe s 24 sekunde na satu
i dovrava to pobjedonosno
dodavanje od 60 metara.
to mi doputa da vjerujem da je
mogunost uda ovdje s nama
gotovo svakoga dana
i sretan sam da mi od vremena na vrijeme
neki trei rezervni brani
pokae istinitost tog vjerovanja
bilo to u znanosti, umjetnosti, filozofiji,
medicini, politici i/ili etc.
inae bih smjesta poskidao
sva svjetla ovoga
jebenog grada.

IZIGRAVANJE
postoje samo dva ovjeka s kojima zaista
mogu biti u odnosu na ovom svijetu i
jedan je na svojoj samrtnikoj postelji
a drugi, dakle, njegova je ena
upravo pobjegla od njega.
i ja sjedim ovdje tipkajui
ove stvari
pijan
dok svatko drugi u
susjedstvu
spava izuzevi
dva psa
to laju
na zvuk ovih
tipki.
udno, mislim,
da su najbolji koje poznajem
u nevolji
dok su najgori
zdravi, spokojni i
uspjeni;
oni su takoer iznimno
beutni
i smatraju sebe
mojim prijateljima.
ja nastavljam s tipkanjem ovih
pijanih pjesama
sjedei u ovom stolcu
puei previe
cigareta
i ne razumijem
nita
i napokon
ne elim razumjeti.
samo pijem i
nabijam ove tipke da bih
nagnao pse
da odlaju
no u svitanje.

U SVEZI S DVADESETOM
moja je majka pokucala na moja podstanarska vrata
i ula
pogledala u ladice na komodi:
Henry, nema ni jedne iste
arape?
mijenja li svoje donje rublje?
Mama, ne elim da ovdje kopka
unaokolo...
ujem da postoji ena
koja dolazi u tvoju sobu kasno
nou i pije s tobom, ivi
tu u hodniku.
ona je sasvim u redu...
Henry, moe dobiti stranu
bolest.
daa...
razgovarala sam s tvojom kuevlasnicom, ona je
ljubazna ena, kae da ti mora da ita mnogo
knjiga u krevetu jer kad zaspe
nou knjige padaju na pod,
mogu se uti u cijeloj
kui, teke knjige, jedna u pono,
druga u jedan izjutra, druga u dva izjutra,
druga u etiri.
nakon to je otila odnio sam natrag knjige iz
knjinice
vratio se u sobu i
stavio prljave arape i prljavo
donje rublje i prljave koulje u
kartonski koveg
odvezao se tramvajem do sredita grada
ukrcao na autobus Trailwaysa u
New Orleans
raunajui da u stii s deset dolara
i neka sa mnom ine
to ele.
uinili su.

ZVIJEZDA
bio sam pijan i oni
su me izvukli iz automobila
stavili mi lisice
i prisilili me da legnem dolje
na cestu
u kii.
stajali su u
utim kabanicama
plavci iz 3
patrolna vozila.
voda je namakala
moju odjeu.
pogledavao sam
na mjesec kroz
kine kapi,
razmiljajui,
evo me tu
stara 62 godine
i ponovno me
zatiuju
od mene
sama.
ranije te veeri
prisustvovao sam
premijeri
filma
koji je prikazivao
ivot pijana
pjesnika:
mene.
to je dakle bio
moj kritiki prikaz
njihova
napora.

UVJETOVANOST
posvuda gore i dolje niz avenije
ljudi ive s boli;
spavaju u boli, bude se u boli;
ak su i zgrade u boli,
mostovi
cvijee je u boli
i nema oduka bol sjedi
bol pluta
bol eka
bol jest.
ne pitaj zato postoje
pijanice
ovisnici
samoubojice
glazba je slaba
i ljubav
i scenarij:
ovaj stan sada
dok ovo piem
ili dok ovo itate
va stan sada.

BILJEKA ZA DEKE U SOBI STRAGA

primam sve vie i vie apirografiranih knjiica u poti
koje piu suvremenici koji su me poznavali
u dobrim starim vremenima.
ti suvremenici odreda su pisci
i piu o meni
i ini se da pamte
to sam rekao
to sam uinio.
neto od toga je pretjerano
neto od toga je aljivo
a najvei dio toga je
u vlastitu korist gdje ja ispadam slabo ili
besmisleno
ili tovie ludo
oni uvijek opisuju sebe
kao mirne i pouzdane promatrae
umjesto
(u mnogo sluajeva)
kao nedarovite
dosadne
ulagivae
umiljene i
spore
male prdce
to su bili.
ne osjeam nikakvu gorinu prema onome to oni
piu.
rije je samo o tome da sam ja ve obavio
bolji posao
s tim izvanrednim
predmetom
i sugerirao bih da se
prebace na nekoga drugog ovjeka
upravo onako kako su to uinile
moje ene.

UDO JE NAJKRAE VRIJEME

zna
bilo je jako dobro
bilo je
bolje od
svega
bilo je kao
neto
to smo mogli
podii
drati
gledati
i onda se smijati
tome.
bili smo na
Mjesecu
bili smo na
prokletom Mjesecu,
imali smo ga
bili smo u vrtu
bili smo u
beskrajnoj rupi
nikad takva mjesta
kao ono
bilo je duboko
i
bilo je svijetlo
i
bilo je visoko
stiglo je tako blizu
ludila
smijali smo se tako
snano
tvoj smijeh
i
moj
pamtim kad su
tvoje oi
glasno
rekle ljubav
sad
dok se ovi zidovi
tako tiho

premeu.

MILJENICI
svijet pun sinova uspjenih
ljudi
na biciklima
na hollywoodskoj rivijeri
u 3:11
u utorak popodne.
to je ono zbog ega su neke vojske
umrle da spase
to je ono to mnoge od gospoa
ude:
te ispunjene odlomke
nebia
to se tuda vozaju
ili se zaustavljaju da malo probrbljaju
sjedei i nadalje na biciklima
blagi povjetarac dotie
bezizraajna lica.
ja to slabo razumijem
osim da su moda vojske pobile
krive ljude
ali one to obino ine:
one misle da su neprijatelji
oni protiv kojih ih usmjeravaju
umjesto oni koji
ih usmjeravaju:
oevi
miljenika.

ODJEL ZAMRZNUTE HRANE

godinama se borio protiv toga:
te stvari u svezi sa
enama to se saginju u
supermarketima
ili jednostavno
guraju kolica osjeao je potrebu da zgrabi
guz
i stisne nikakva seksualna
stvar,
vie kao neshvatljiva ala,
samo da bi se uinilo neto drugo
osim uobiajenog,
vie iz drugarstva nego
udnje;
nije znao zato njegov mozak radi
na taj nain
i shvaao je da
je jedna od prednosti
civilizacije
pravo na
neometani mir,
ali se nalazio tu
gurajui kolica
i proao pokraj ene
prignute u
odjelu zamrznute hrane
(nije bila privlana:
njezini su guzovi mlohavo visjeli pod
prostranom kunom haljinom)
i on je vidio svoju ruku
kako kree evo je na, mislio
jei ruka je
zgrabila
guz
i stisnula,
onda
pustila...
imao je osjeaj kao da je stisnuo
staru loptu s plae
nedovoljno napuhanu
meku,
i on je pogledao natrag
i nasmijeio se,
a ena je
kriknula bio je to krik nekoga
koga ubijaju -

onda u djeliu
sekunde
stala i povikala:
Taj me kurvin sin
napao!
(pokazivala je na njega smrtonosnim
prstom privrenim za kraj njezine drhtave
desnice)
Zgrabio me za guzicu!
vidio je debela ovjeka u
u utu demperu i naranastim
kratkim hlaama kako
tri
prema njemu...
ovjekovo lice je
cvjetalo
ogorenjem.
debeljko ga je
zaobiao
uhvatio ga u
kravatu
s lea
uklijetio mu vrat
svojim ramenom
viui:
Koji ti je
vrag, prijatelju?
debeljko je imao straan
tjelesni
miris,
bio je gori od
bola u njegovoj
ruci,
onda je ni od kuda
stigao policajac
i uo je iza sebe
zatvaranje
lisica
onda osjetio
njihovu opaku
vrstou
i otar udarac
iza uha.
odvukli su ga kroz
supermarket
i onda van.
bila je rana veer to se sputala prema
noi
i ugurali su ga na
stranje sjedalo
policijskog automobila.
lica gomile

gledala su ga
unutra
dok je policajac naprijed
govorio u
radio
okretala su se
crvena svjetla
i on se sjeao
posljednjega
to mu je Meg rekla:
Ne zaboravi
papriku, znam
da e
zaboraviti
papriku...

NEBESKI ZNAK
jastrebovi su doli u grad
i obruavaju se dolje
i odnosei golubove.
psi i make
se osvru i
bjee u zaklon
dok pokretna sjena pada
izmeu njih
i sunca.
i ja sam zabrinut
stojim pod palminim liem
i palim cigaretu.
gledam kako jastreb otmjeno
jedri
ponad telefonskih ica,
lijepa je
stvar
taj jastreb
iz ove daljine,
i, naravno,
podsjea me
na smrt
a smrt je savreno
propisana
ipak bacam cigaretu
na tlo
zgazim je,
pogledam gore pticu:
ti, kurvin sine...
okrenem se
otkoraam kroz veu
i u kuu
u trenutku kad telefon
zazvoni.

KAKO SAM ZAPOEO

trebalo mi je nekoliko desetljea da shvatim
zato sam uvijek ja izabiran izmeu
6 ili 7 kandidata za one
nevane poslove skladinog radnika
u onirn malim tvrtkarna
uzdu zernlje.
prvo, bio sam snaan to je znailo da mogu dignuti teke
predmete.
drugo, bio sam ruan to je znailo da ne znaim opasnost za
tajnice.
tree, doimao sam se mentalno zaostalim to je znailo da sam preglup
da bih ukrao.
da sam ja upravljao poslom
i da mi je momak poput mene doao da zatrai
posao
smjesta bih mu ga
dao.
to je zapravo
nain na koji sam ja u svakom sluaju
zavrio u drugoj vrsti
posla.

DRAGI TATA I MAMA

moj je otac volio Edgara Allana
Poea
a moja je majka voljela The
Saturday Evening Post
i ona je prva umrla
sveenik je mahao tamjanovim
dimom iznad njezina
lijesa
i moj ju je otac slijedio
otprilike godinu poslije
i u onom lijesu grimizna baruna
njegovo je lice bilo kao led
obojen uto
moj otac nikad nije volio
ono to sam pisao: ljudi
ne ele itati tu
vrstu stvari.
da, Henry, rekla je moja
majka, ljudi vole
itati stvari koje ih
ine sretnima.
oni su bili moji najraniji
knjievni kritiari
i
oboje su imali
pravo.

ZAGONETKA
moj je susjed simpatian ovjek ali me sasvim
zbunjuje:
ujutro ustaje vrlo rano, odlazi
na posao;
njegova ena radi, imaju dvoje drage
djece;
uveer je doma, ponekad vidim
djecu, zakratko vidim
enu;
do 21:00 sat u njihovoj su kui sva svjetla
ugaena;
i tako je iz dana u dan;
ini se prilino inteligentnim ovjekom
u ranim tridesetim;
jedino je objanjenje njegove
rutine da on mora
da uiva u svom
poslu
vjeruje u
Boga,
seks,
obitelj.
ne znam zato
ali uvijek oekujem
da tamo prijeko iznenada prsne neki prozor
oekujem da ujem kakve krikove
da ujem psovke
da vidim svjetlo u 3 sata ujutro
da vidim
boce to lete
ali sad je ve 5 godina
kako je njegova rutina ostala
nepromijenjena
tako
se ja brinem za te druge
stvari umjesto
njega
to
njegova ena, po mom miljenju, ne
cijeni:
Hank, mogla sam
pozvati muriju
mnogo puta ali
nisam.
ponekad
bih ja volio zbog njih
pozvati muriju

ali ne vjerujem da bi murija

razumjela moje
pritube
njihova crvena svjetla bljeskaju,
bijela lica u
tamnoplavom:
gospodine, nema
zakona
protiv toga to
oni
rade

ZELEN
bio sam pijan pred razbijenim zahodskim ogledalima
u junjakim gradovima nigdine
drei no za podrezivanje blizu vratne vene i
kesei zube.
tada sam prvom shvatio da je kazalini komad
divna zamjena za
zbilju:
jedini je prostor izmeu ina i
hinjenja
ta beskrajna vlas
izbora: izbor
izmeu nita i
nita.
probuditi se ujutro, nai
mjesto
zaposlenja
gdje radnici prihvaaju sve
oslm sna
o bijegu.
postojalo je toliko takvih
mjesta.
postojao je posao u tom gradu
u Louisiani
koji sam naputao svake veeri
umoran i utuen
ponovno u onu no
kad bih punio ae do kraja i
i gledao van kroz
prozor i
razmiljao o djevojci na
poslu
u nelijepoj zelenoj haljini
koja je neprestano proklinjala
gotovo sve.
elio sam je samo pojebati
jednom i
napustiti
grad.
samo sam napustio grad,
to znai da sam obavio izbor izmeu
ostanka nigdje i odlaska
nikamo,
i zamiljam ako je iva ona jo
proklinje
neto
ali ja vie ne drim no za podrezivanje
blizu vratne vene kraj je dovoljno
blizu

sam
po sebi.

O BOLU
moja je prva i jedina ena
slikala
i govorila mi
o tome:
sve je to tako bolno
za me, svaki potez je
bol...
jedna pogreka i
itava je slika
upropatena...
ti nikad ne
e razumjeti
bol...
gle, duice, rekao sam
ja, a zakaj ne dela nekaj lehko
nekaj kaj bi volela
delat?
samo me je pogledala
i mislim da je to bila njezina
prva spoznaja o
tragediji naega zajednikog
bivstvovanja.
takve stvari obino
zaponu
negdje.

IVOTI U KANTI ZA SMEE

noas vjetar snano pue
neki studeni vjetar
i ja mislim na
deke na ulici.
nadam se da neki od njih imaju bocu
crnog.
tek kad si na ulici
opaa da je
sve
neije vlasnitvo
i da na svemu postoje
lokoti.
to je nain na koji funkcionira
demokracija:
uzme to moe,
nastoji to zadrati
i dodati tome
ako je mogue.
to je nain na koji takoer
funkcionira diktatura
samo to oni ili podjarmljuju ili
likvidiraju svoje
propalice.
mi nae samo
zaboravljamo.
u svakom sluaju
pue teak
studeni
vjetar.

KOLOV ANJE
za malom klupom s tintarnicom
muile su me rijei
pjevanje i potpisivanje.
ne znam zato
ali
pjevanje i potpisivanje:
to me je
muilo.
drugi su napredovali i uili
nove stvari
a ja sam samo sjedio i
razmiljao o
pjevanju i potpisivanju.
bilo je neto u tome
to nisam mogao
prevladati.
od toga sam dobivao bol
u trbuhu dok
sam gledao u potiljak svih onih
glava.
gospoa uiteljica imala je
jako ljuto lice
koje je otro zahtijevalo
odgovor
i bilo teko od bijeloga
pudera.
jednoga popodneva
pozvala je moju majku da je
doe vidjeti
i ja sam sjedio s njima
u uionici
dok su one
razgovarale.
on nita ne
ui, rekla je
uiteljica mojoj
majci.
molim vas dajte mu
ansu, gospoo Sims!
on i ne pokuava, gospoo
Chinaski!
moja je majka poela

plakati.
gospoa Sims sjedila je
i promatrala
je.
to je trajalo nekoliko
minuta.
onda je gospoa Sims rekla:
dobro, vidjet emo to
moemo uiniti...
onda sam hodao s
majkom
hodali smo
ispred kole,
mnogo zelene trave
i onda
nogostup.
oh, Henry, rekla je moja majka,
tvoj otac je razoaran
tobom, ne znam to emo
uiniti!
otac, govorio je moj mozak,
otac i otac i
otac.
rijei kao ta.
odluio sam da nita ne nauim
u toj
koli.
moja majka je hodala
uza me.
ona nije znaila uope
nita.
a ja sam imao bol u trbuhu
i ak i stabla pod kojima smo
hodali
izgledala su manje kao
stabla,
a vie kao sve
ostalo.

DOBRA ZABAVA
gledaj, rekla je ona, ispruena na krevetu, ne elim nita
osobno, uinimo to i gotovo, ne elim se zaplesti,
jasno?
zbacila je cipele visokih potpetica...
sigurno, rekao je on, jednostavno hinimo kao da smo
svrili, nema niega to bi bilo manje zapleteno od toga, je li
tako?
kog vraga govori? upitala je ona.
govorim, rekao je on, da bih radije popio
neto.
i on natoi au.
bila je odvratna no u Vegasu i on je priao prozoru i
pogledao van na glupa svjetla.
ti pa peder ? pitala je ona, ti prokleti
peder?
ne, rekao je on.
ne mora se ponaati usrano, rekla je ona, samo zato jer si
izgubio na
kocki toliko smo vozili ovamo da bismo se dobro zabavljali i
sad se pogledaj: sie to pie, mogao si tako i u
Los Angelesu!
tono, rekao je on, stvar s kojom se volim zaplesti jest
jebena boca.
elim da me odvede kui, rekla je ona.
bit e mi zadovoljstvo, rekao je on,
idemo.
bila je to jedna od onih situacija kad nita nije bilo izgubljeno jer nikad
nita nije bilo naeno i dok se ona odijevala on je osjeao
tugu
ne zbog sebe i te ene nego zbog svih tih milijuna
poput njega i te ene
dok su vani mirkala svjetla, sve beznaporno
lano.
ona se brzo spremila: idemo doavola odavde, rekla je
ona.
tono, rekao je on, i zajedno izioe kroz vrata.

NEPOKRETNI TRAPEZ
Saroyan je rekao svojoj eni: moram
kockati da bih mogao
pisati. ona mu je rekla
da kocka.
izgubio je 350 000 dolara
uglavnom na konje
ali ni nadalje nije mogao pisati ni
platiti porez.
pobjegao je pred vlastima i naao utoite
u Parizu.
poslije se vratio, odradio
stvar
zaloivi sve do
stranjice tantijeme u
zamiranju.
jo nije mogao pisati ili
to bi napisao nije
djelovalo
jer onaj silni
odvani optimizam
koji je tako dobro drao sve
na povrini
u vrijeme depresije
pretvorio se u
bljutavu vodu
u
dobrim vremenima.
umro je
legenda u ieznuu
s golemim brkovima dostojnim
strahopotovanja
upravo onakvim kakve je i njegov otac
nosio
u starom Fresnu
armenski nain
u svijetu koji vie
nije
trebao
Williama.

DOBRO, TO JE JEDNOSTAVNO TAKO...

ponekad kad se sve priinja u svom
najgorem izdanju
kad se sve uroti
i izjeda
i sati, dani, tjedni
godine
izgledaju upropateni ispruen na krevetu
u mraku
s pogledom gore u strop
doe mi misao
koju e mnogi smatrati zazornom:
jo je lijepo biti
Bukowski.

KEMIJA STVARI
uvijek sam mislio da je Mary Lou mrava i
da nije bogzna to
dok su gotovo svi ostali deki
mislili da je ona
poeljan komad.
moda je to razlog to je visjela oko mene
u nioj gimnaziji.
i mora da ju je privlaila moja
ravnodunost.
ja sam u onim danima bio drzak i prost
i kad bi me deki pitali:
jesi li ve opalio Mary Lou?
ja sam im odgovarao
istinom: ona mi
je dosadna.
bio je taj tip
predavao je kemiju.
gospodin Humm. Humm je nosio malu leptir
kravatu i crni sako, jeftinu
zguvanu stvar, on je
navodno imao
mozak
i jednog mi je dana dola
Mary Lou
i rekla da ju je Humm zadrao
nakon sata
i odveo u
ormar i
ljubio je i
milovao njezine
gaice.
plakala je: to da
uinim?
zaboravi, rekao sam joj ja,
one kemikalije su mu ispremijeale
mozak. mi imamo uiteljicu iz engleskoga
koja svakog dana podigne suknju sve do
bokova i eli otii u postelju
sa svakim dekom u razredu. mi uivamo u njoj, ali
je ignoriramo.
zato ti ne prebije gospodina Humma?
pitala me ona.
mogao bih, ali bi me premjestili u
Stuart Hall.

u Stuart Hallu su te tukli

do zla boga
i nisu uzimali u obzir matematiku, engleski,
glazbu, strpali bi te jednostavno u mehaniarsku
radionicu
gdje si popravljao stare automobile
koje su preprodavali s velikom
dobiti.
mislila sam da je tebi stalo do mene, rekla je Mary
Lou, ne shvaa li da me je
on ljubio, ugurao mi jezik do
grkljana i uhvatio me rukom za
stranjicu?
u redu, rekao sam ja, mi smo neki dan na engleskom
vidjeli bradu gospoe Lattimore.
Mary Lou se udaljila
plaui...
dobro, ispriala je sve
majci i Humm je dobio svoje, morao je
dati
ostavku, jadni kurvin
sin.
nakon toga deki su me pitali:
hej, to misli o Hummu
koji stavlja ruku na stranjicu tvoje
djevojke?
samo jo jedan tip bez
ukusa, odgovarao sam ja.
ja sam u onim danima
bio drzak i prost i nastavio
gimnaziju, istu onu
koju je pohaala Mary Lou
gdje se potajno
udala
na posljednjoj godini
za momka
kojeg sam poznavao, momka kojeg sam
u piu slao pod stol i kojeg sam nekoliko puta
izmlatio
na mrtvo ime.
momak je mislio da dobiva
neto.
elio je da mu budem
vjenani kum.

rekao sam mu ne hvala i mnogo

sree.
ja nikad nisam mogao vidjeti to
su oni vidjeli u
Mary Lou.
a jadni Humm: kakva
osamljena bolesna stara
bijeda.
kako bilo, onda sam ja otiao na
gradski koled
gdje je jedino napastovanje koje sam
zapazio bilo ono
koje su nanosili tvom
razumu.

POMO OSTARJELlMA
stajao sam danas u repu u banci
kad su starcu ispred mene
ispale naoale (na sreu, u
kutiji)
i dok se on prigibao
vidio sam kako mu je to
teko
i rekoh: ekajte, dopustite da ih
podignem...
ali dok sam ih podizao
njemu je ispao tap
lijep, crno polirani
tap
i vratih mu naoale
onda se sagnuh za tapom
pridravi starog momka
dok sam mu predavao tap.
on nije nita rekao,
samo mi se nasmijeio.
onda se okrenuo
naprijed.
stajao sam iza njega ekajui
na svoj red.

MOJ IN IEZNUA
kad bi mi pozlilo za ankom
kao to bi mi ponekad pozlilo
imao sam mjesto kamo sam odlazio:
u polje visoke trave
naputeno
groblje.
nisam to smatrao nikakvom
morbidnom razonodom.
inilo se jednostavno najboljim
mjestom gdje mogu biti.
nudilo je velikoduno ozdravljenje
estoku mamurluku.
kroz travu sam mogao vidjeti
nadgrobne ploe,
mnoge su bile nagnute
pod udnim kutovima
nasuprot sili tee
kao da moraju
pasti
ali nikad nisam vidio ni jednu koja
bi pala
premda je bilo mnogo takvih
u travi.
bilo je svjee i mrano
s povjetarcem
i esto sam spavao
tamo.
nikad me nita nije
uznemirivalo.
svaki put kad bih se vratio u bar
nakon stanovita izbivanja
s njima je uvijek bilo
isto:
gdje si doavola
bio? mislili smo da si
umro!
ja sam bio njihov barski udak, trebali su me
da bi se sami osjeali
bolje.
upravo onako kako sam ja, ponekad, trebao ono
groblje.

NULA
sjedei ovdje gledam drugu kazaljku TIMEXA kako ide okolo i
okolo...
teko da e ovo biti no koju bi trebalo pamtiti
sjedei ovdje tragam za miteserima odostraga na vratu
dok drugi ljudi ulaze u plahte s lutkama od plamena
ja gledam u sebe i nalazim savrenu prazninu.
ostao sam bez cigareta a nemam ak ni revolvera koji bih uperio.
blokiranost je ovog pisca moje jedino vlasnitvo.
druga kazaljka na TIMEXU jo ide okolo i
okolo...
uvijek sam elio biti pisac
sad sam onaj koji ne moe.
ne mijenja nita na stvari ako odem dolje i gledam kasnu nonu TV
sa enom
ona e me pitati kako je bilo
ja u nonalantno odmahnuti rukom
smjestiti se do nje
i gledati staklenu eljad kako promauje
kao to sam ja promaio.
sad u se spustiti niza stube
kakva slika:
prazan ovjek oprezan da se ne spotakne i tresne svojom praznom
glavom.

JAVNA KUA
moje je prvo iskustvo u javnoj kui
bilo u Tijuani.
bila je to velika zgrada na rubu
grada.
meni je bilo 17, s dvojicom prijatelja.
opili smo se da bismo skupili
hrabrost
onda uli
unutra.
prostorija je bila prepuna
vojnika
uglavnom
mornara.
mornari su stajali u dugim
redovima
viui, i lupajui na
vrata.
Lance je stao u kratki
red (redovi su ukazivali na
starost kurve: krai
red starija
kurva)
i zavrio
posao, iziao odvano
i cerekajui se: dobro, deki, to vi
ekate?
drugi momak, Jack, dodao mi je
bocu tekile i ja potegnuh
gutljaj i dodah mu je natrag i on
potegnu gutljaj.
Lance nas je pogledao: bit u
u kolima, odspavati
malo.
Jack i ja smo ekali dok nije
otiao
onda smo krenuli prema
izlazu.
Jack je nosio taj veliki
sombrero
i ba na izlazu sjedila je neka
stara kurva na
stolcu.
ispruila je nogu
i preprijeila nam
put: doite, deki, izvest u
stvar za vas dobro i
jeftino!

to je nekako preplailo
Jacka na mrtvo i on je
rekao: moj boe, pobljuvat u
se!
NE NA POD! viknula je
kurva
i na to je
Jack strgnuo s glave
sombrero
i pridravajui ga
pred sobom
mora da je u nj izbljuvao
galon.
onda je samo stajao
zurei
u bljuvotinu
i kurva je ;
rekla: izlazi i
odavde!
Jack je istrao kroz vrata sa
sombrerom
i onda je kurva
poprimila vrlo ljubazan izgled
lica i rekla mi:
jeftino! i ja uoh
s njom u sobu
gdje je velik debeo ovjek
sjedio u stolcu i
ja je upitah: tko je
to?
i ona ree: on je ovdje
da nadgleda da me ne
povrijede.
i ja prioh
ovjeku i rekoh: hej, kako vam
ide?
i on ree: dobro,
senor...
i ja rekoh:
vi ivite tu
u blizini?
a on ree: daj
joj
novac.

koliko?
dva dolara.
dao sam eni dva
dolara
onda se vratio
ovjeku.
moda u jednoga dana doi
ivjeti u Meksiko, rekao
sam mu.
gubi se
odavde, rekao je on,
SAD!
kad sam stupio kroz
izlaz
Jack je ekao vani
bez
sombrera
ali se jo
ljuljao
pijano.
Kriste, rekao sam, bila je
izvrsna, zaista je strpala
moja jaja u
usta!
otili smo do automobila.
Lance je spavao, probudili
smo ga i on nas je
izvezao
odande
nekako
smo preli granini
prijelaz
i cijeli put
natrag u
Los Angeles.
zafrkavali smo Jacka zbog
kukavikog
djevianstva.
Lance je to inio na obziran
nain
ali ja sam bio buan
ponizujui Jacka zbog nedostatka
hrabrosti

i ustrajao sam u tome

sve dok Jack nije zaspao
blizu
San Clementa.
sjedio sam do
Lancea i naizmjenino ispijao
s njime posljednju bocu
tekile.
dok je Los Angeles jurio prema
nama
Jack je upitao: kako je
bilo?
a ja sam odgovorio
kao svjetski
ovjek: imao sam i
bolje.

KAVA
ispijao sam kavu za
ankom
kad me ovjek
3 ili 4 sjedala nie
upitao:
sluajte, niste li vi onaj
momak koji je
visio za
pete
s etvrtog kata
hotelske sobe
neku
veer?
da, odgovorio sam, to
sam bio ja.
to vas je nagnalo na
to? pitao je on.
pa sad, to je prilino
zamreno.
onda je pogledao
u stranu.
konobarica
koja je
tu stajala
upitala me:
on se alio,
zar
ne?
ne, rekao sam
ja.
platio sam, ustao, doao
do vrata, otvorio
ih.
uo sam kako ovjek
govori: taj tip je
lud.
vani na ulici
iao sam na sjever
osjeajui se
rijetko
poaenim.

NAJBOLJI OD VRSTE
nema niega za
raspravu
nema niega za
pamenje
nema niega za
zaborav
tuno je
i
nije
tuno
ini se da je
najrazboritija
stvar
koju ovjek moe
uiniti
da
sjedi
s aom u
ruci
dok zidovi
mau
svoje smijeke
rastanka
ovjek proe kroz
sve
to
sa stanovitom
dozom
djelotvornosti i
odvanosti
onda
ode
neki prihvaaju
mogunost
Boga
da im pomogne
da
prou
drugi
krenu ravno
bez okolianja
i za njih
pijem
noas.

U BLIZINI VELIKANA
u neko doba mog ivota
sreo sam ovjeka koji je tvrdio da je
posjetio Pounda u ludnici Sv. Elizabete.
onda sam sreo enu koja nije samo
tvrdila da je posjetila
E.Z.
nego takoer vodila ljubav
s njime pokazala mi je
ak
stanovite odlomke u njegovim
Cantosima
gdje Ezra navodno
nju
spominje.
tako su postojali taj ovjek i
ta ena
i ena mi je rekla
da Pound nije nikad
spomenuo posjet tog
ovjeka
a ovjek je tvrdio da ta
ena nema nita zajedniko
s
majstorom
da je ona obina
arlatanka.
i kako ja nisam bio
izuavatelj Pounda
nisam znao komu bih
vjerovao
ali
jednu stvar sigurno
znam: dok ovjek
ivi
mnogi se pozivaju na odnose
koji to
nisu
a kad umre, eh,
onda je svaija
stranka.
moja je pretpostavka da Pound
nije poznavao ni gospou ni
gospodina
ili ako je poznavao
jedno

ili ako je poznavao

oboje
bilo je to bestidno troenje
ludnikog
vremena.

KORACI
Norman i ja, obojica 19, hodamo nonim
ulicama... osjeamo se veliki, mladi mladi, veliki i
mladi
Norman govori: Isuse Boe, kladim se da nema nikoga
tko hoda gigantskim koracima kao mi!
1939.
nakon to smo sluali
Stravinskog
nedugo
potom
rat je odnio
Normana.
ja sada sjedim ovdje
poslije 46 godina
na drugom katu vrueg
sata po ponoi
pijan
jo
velik
ne
tako mlad.
Normane, ti nikad
ne bi pogodio
to
se dogodilo
meni
to
se dogodilo
svima
nama.
pamtim kako
govori: uspjeti ili
propasti.
nije se dogodilo ni jedno ni drugo
i
nee.

SMRT VELIKANA
on je bio jedini ivui pisac kojeg sam ikad sreo i istinski
potivao i umirao je kad sam ga
sreo.
(mi smo u ovoj utakmici oprezni u pohvalama i prema
onima koji to ine vrlo dobro, ali ja nisam nikad imao taj
problem s J.F.-om)
posjetio sam ga nekoliko puta u
bolnici (nikad nije bilo nikoga kod
njega) i kad bih uao u njegovu sobu
nikad nisam bio siguran spava li
ili?
John?
bio je ispruen na krevetu, slijep
i nakon amputacije:
poodmakla
eerna bolest.
John, ovo je
Hank...
on bi odgovorio i onda bismo malo
razgovarali (uglavnom bi on govorio a ja bih
sluao; nakon svega, on je bio na mentor, na
bog):
Pitaj prainu
ekaj do proljea, Bandini
Slabo crno vino
sve ostalo.
da bi zavrio u Hollywoodu piui
filmske scenarije
to ga je
dotuklo.
najgora je stvar, rekao mi je on,
gorina, ljudi zavre s toliko
gorine.
on nije bio ogoren, premda je imao
svako pravo da
bude...
na sprovodu sam
sreo nekoliko pisaca scenarija
njegovih drugova.
napiimo neto o
Johnu, sugerirao je jedan

od njih.
ne mislim da ja to mogu, rekao sam im
ja.
i, naravno, oni nikad
nisu.

BEZIZGLEDNOST
naravno, izgubio sam mnogo krvi
moda je to bila razliita vrsta
umiranja
ali jo mi je ostalo dovoljno da razmiljam
o
izostanku straha.
bit e lako: stavili su
me u posebni odjel odravan
u toj bolnici
za siromane koji su
umirali.
vrata su bila malo deblja
prozori malo manji
i bilo je mnogo
vozikanja tjelesa
unutra i van
plus
prisutnost sveenika
koji je davao
posljednju pomast.
uvijek si vidio sveenika
ali rijetko si vidio
doktora.
bilo je uvijek lijepo vidjeti
bolniarku one su nadomjetale
anele
onima koji
su vjerovali u te
stvari.
sveenik me ustrajno gnjavio.
bez uvrede, Oe, ali ja u
radije umrijeti bez
toga, aputao sam ja.
ali na vaoj ulaznoj prijavi napisali ste
'katolik.
to je bilo samo zbog
drutvenosti...
moj sine, jednom katolik, uvijek
katolik.!
Oe, apnuo sam ja, to nije
istina...

najbolja stvar tamo bile su

meksike djevojke koje su dolazile
promijeniti posteljinu, one su se glasno smijale,
alile s umiruima i
bile
lijepe.
a najgora je stvar bio
orkestar Armije Spasa koji je
stigao oko
5:30
uskrnjeg jutra
i uveo nas u stari
vjerski osjeaj trube i bubnjevi
i sve zajedno, mnogo
limenih glazbala i
udaranja, strahovita buka
bilo nas je oko 40
u toj sobi
i taj je orkestar
ukoio dobrih
10 ili 15 od nas do
6 ujutro.
i oni su ih odvozili ravno
do mrtvakog dizala
tamo prema zapadu, vrlo
zaposlena dizala.
ja sam ostao u ekaonici Smrti
tri dana.
promatrao sam kako su izvezli blizu
pedeset.
konano su se umorili ekajui
na mene
i izvezli me
odande.
guralo me
zgodno
crnako homoseksualno mome.
eli li znati vjerojatnost
izlaska iz tog odjela?
upitao je on.
da.
50 naprama jedan.
kvragu,
ima li

cigaretu?
ne, ali ti mogu
nabaviti.
kotrljali smo se polako
kad je sunce uspjelo ui kroz
iane mree na prozorima
a ja zapoeo razmiljati o
toj prvoj ai kad
iziem
van.

OTRICA
nikakva parkiralita nije bilo blizu pote gdje
sam radio nou
tako sam naao izvrsno mjesto
(ini se da nikomu nije bilo stalo da parkira tamo)
na zemljanu putu iza
klaonice
i dok bih sjedio u automobilu
prije odlaska na posao
puei posljednju cigaretu
uvijek mi se nudila ista
scena
kako se veer vukla u
no
ovjek koji je proizvodio svinjee glasove i
vitlao velikom krpom
zbijao je svinje iz obora
u krdo
i na pistu
i svinje su divlje trale
gore pistom
prema otrici
to ih je ekala,
i mnogo veeri
nakon to bih to gledao
nakon to bih popuio
cigaretu
jednostavno bih upalio automobil
izvukao se natrake odande i
odvezao daleko od
posla.
moji su izostanci dostigli takve zauujue
razmjere
da sam konano morao
parkirati
uz odreeni troak
iza kineskog bara
gdje su mali zakureni prozori
s neonskim natpisima koji su reklamirali neku
orijentalnu
zdravicu bili sve to sam mogao
vidjeti.
to se doimalo nezbiljskije, i to je bilo
ono to je bilo
i potrebno.

NJIHOVA NO
nikad nisam mogao itati Tender Is the
Night
ali su snimili
televizijsku adaptaciju
knjige
i ona se prikazuje
ve nekoliko
noi
i ja sam potroio
deset minuta
tu i tamo
gledajui patnje
bogatih
dok se oslanjaju
na lealjke za plau
u Nici
ili hodaju po
velikim sobama
s aom u ruci dok
daju
filozofske
izjave
ili
se zajebavaju
na
veernjoj zabavi
ili veernjem
plesu
oni nemaju
pojma
to bi uinili sa
sobom:
kupanje ?
tenis?
vonja uz
obalu?
niz
obalu?
nai
nove krevete?
izgubiti
stare?
ili
se zajebavati s
umjetnou i
umjetnicima?
Nemajui nita protiv ega
bi se borili
oni nemaju nita za to bi se
borili.

bogati su zaista
razliiti
tako i maki majmun
spiralna
repa i
pjeana
buha.

O KONFERENCIJI PEN-a
odvucite pisca od njegova pisaeg stroja
i sve to vam preostane
jest
bolest
koja ga je nagnala
na tipkanje
u
poetku.

JA I MOJ PRIJATELJ
jo nas mogu vidjeti
zajedno
u onim vremenima
kako sjedimo pokraj rijeke
dok su nam lica
zbrkana od
vina
i igramo se s
pjesmom
znajui da je to
sasvim beskorisno
ali je neto to
moe raditi
dok
eka
Imperatori
ustraenih
glinenih lica
gledaju nas dok
pijemo
Li Po guva svoje
pjesme
potpaljuje
ih
puta da plutaju niz
rijeku.
to to
radi? pitam ga
ja.
Li mi dodaje
bocu: one e
doivjeti kraj
bez obzira to se
dogodilo...
pijem za njegovo
znanje
vraam mu bocu
sjedim vrsto na svojim
pjesmama
koje sam uklijetio
preponama
pomaem mu da zapali
jo neto svojih
pjesama

one dobro plutaju

niz
rijeku
osvjetljujui
no
kao to bi dobre rijei
trebale.

LJUBAVNA PJESMA STRIPTIZETI

prije 50 godina gledao sam djevojke
kako mijeaju i kako se svlae
u Burbanku i Folliesu
i to je bilo vrlo tuno
i vrlo dramatino
dok se svjetlo mijenjalo od zelenog preko
grimiznog do ruiastog
uz bunu i jeeu
glazbu,
sad sjedim ovdje noas
puei i
sluajui klasinu
glazbu
ali jo pamtim neka od
njihovih imena: Darlene, Candy, Jeanette
i Rosalie.
Rosalie je bila
najbolja, ona je znala kako,
i mi smo se vrpoljili u sjedalima i
i proizvodili zvukove
dok je Rosalie donosila aroliju
osamljenima
davno je tome.
sada je Rosalie
ili vrlo stara ili
tiha pod
zemljom,
ovo je djeak pritava
lica
koji je lagao o svojim
godinama
samo da bi te
gledao.
ti si bila dobra, Rosalie
1935,
dovoljno dobra da te se pamti
sada
kad je svjetlo
uto
i kad su noi
spore.

JON EDGAR WEBB

imao sam razdoblje lirskih pjesama dolje u New Orleansu,
izbijajui
one nezgrapne krivudave stihove i
ispijajui galone piva.
osjeaj je bio dobar kao krikovi u ludnici, ludnici
moga svijeta
dok su se mievi natjeravali meu
praznim bocama.
ponekad sam odlazio u barove
ali nisam izlazio na kraj s onim ljudima to su sjedili na
visokim stolcima:
ljudi su me izbjegavali, a ene su se uasavale od
mene.
pipniari su traili da
iziem.
ja bih iziao, probijajui se natrag s divnih est boca piva
prema sobi i mievima i onim nezgrapnim krivudavim
stihovima.
to je razdoblje lirskih pjesama bilo pomahnitalo
vrijeme
a odmah iza ugla nalazio se
izdava koji je
svaku stranicu uguravao u stroj koji je ekao, ne odbacujui
nita
i premda sam bio nepoznat
on me je tiskao na prodrljivu papiru
proizvedenu da traje
2000 godina.
taj izdava koji je takoer bio nakladnik i
tiskar
drao se ozbiljno dok bih mu ja predavao deset do
dvadeset stranica
svakog jutra:
je li to sve?
onaj ludi kurvin sin, on je sam bio
lirska
pjesma.

UHVATI DAN
smrdljivo eljade koje je uvijek brisalo nos
rukavom i prdilo u pravilnim
razmacima,
nepoeljano
neotesano
neeljeno.
njegova je svaka trea rije bila obino
smee
i cerio se kroz razbijene ute
zube
njegov je dah smrdio i na
vjetru
neprestano je kopao po svojim raljama
lijevom
rukom
i uvijek je imao
spreman
kakav prljavi vic
budala najniega
reda
naj naj
izbjegavaniji
ovjek
dok
nije dobio dravnu
lutriju.
sad
bi ga trebali
vidjeti: uvijek mlada nasmijana ena pod
svakom rukom
jede na najboljim
mjestima
konobari se tuku da ga dobiju
za svoj
stol
on se podriguje i otprdi cijelu
no
prolijevajui vinske ae
podiui odrezak
prstima
dok
ga njegove ene zovu
original i najduhovitiji
ovjek kojeg sam ikad srela.
a ono to mu rade
u krevetu
prokleta je
sramota.

to mi, meutim, moramo neprestano

pamtiti jest da
50 posto od dravne lutrije otpada na
prosvjetni sustav i
to je vano
kad spozna da
samo jedna osoba od
devet
moe pravilno napisati
zavidljivo.

OBINA PJESMA
s obzirom da ste uvijek eljeli
znati priznat u da nikad nisam volio Shakespearea, Browninga,
sestre Bronte,
T olstoja, baseball, ljeta na obali, obaranje
ruku, hokej, Thomasa Manna, Vivaldija, Winstona Churchilla,
Dudleya
Moorea, slobodni stih,
pizzu, kuglanje, olimpijske igre, Three Stooges, brau
Marx, Ivesa, Ala Jolsona, Boba Hopea, Franka Sinatru, Mickeyja
Mousea, koarku,
oeve, majke, roake, supruge, tesarske poslove (premda su
poeljniji
od prethodnih),
i ne volim Nutcracker Suiteu, Academy Awards, Hawthornea,
Melvillea, bunicu, Silvestrovo, Boi, Dan rada,
etvrti srpnja, Dan zahvalnosti, Veliki petak, Onog koji,
Bacona, dr. Spocka, Blackstonea i Berlioza, Franza
Liszta, hulahup arape,
ui, buhe, zlatne ribice, rakove, pauke, ratne
junake, svemirske letove, deve (ne vjerujem devama) ili
Bibliju,
Updikea, Eriku Jong, Corsa, pipniare, vone muhe, Jane
Fonda,
crkve, vjenanja, roendane, emitiranje vijesti, pse
uvare, puke. 22, Henryja
Fondu
i sve ene koje su me trebale voljeti ali
nisu i
prvi dan proljea i
posljednji
i prvi stih ove pjesme
i ovaj
koji itate
sada.

NOENJE OGRLICE
ja ivim sa enom i etiri make
i ima dana kad se svi mi
slaemo.
nekih dana imam neprilike s
jednom od
maaka.
drugih dana imam neprilike s
dvije
make.
drugih dana,
s tri.
u neke dane imam neprilike sa
sve etiri
make
i sa
enom:
deset oiju gleda u me
kao da sam pas.

NASTO JEI USPJETI

novi dokej koji je stigao iz Arizone
ne poznaje ovaj grad
ali mu je njegov agent ipak osigurao konja
u prvoj trci
prole subote
i dokej je krenuo freewayom
u pravom smjeru
istog dana kad su
USC i UCLA igrali nogometnu
utakmicu
i naao se uhvaen
u jednoj od dvije posebne trake
to ga je odvelo do Rose Bowla
umjesto na trkau
stazu.
bio je prisiljen na vonju sve do
parkiralita
za nogometne utakmice
prije nego to se mogao okrenuti
natrag.
dok je stigao na stazu
prva utrka je
bila zavrena.
drugi dokej je pobijedio s njegovim
konjem.
danas sam tamo na stazi
zapazio na programu da je
novi dokej iz Arizone
imao dobra konja u
estoj trci.
onda su konja u zadnji as
brisali s popisa.
ponekad nastojanje da zapone
s velikim uspjehom
jednako je
nastojanju da postigne erekciju
u tornadu
pa ako i uspije
nitko nema vremena
da opazi.

PONEKAD SE OSJEA T AKO OSAMLJENIM DA TO

JEDNOSTAVNO IMA SMISLA
kad sam bio pisac koji gladuje znao sam itati velike pisce u
velikim asopisima (u knjinici, naravno) i od toga sam se vrlo
loe osjeao jer -budui prouavatelj svijeta i naina, shvatio sam
da oni hine: mogao sam osjetiti lanu emociju, svako
prepredeno prenavljanje, stoga sam mislio da nakladnici nose
mozgove u stranjicama -ili su ispolitizirani da
objavljuju
one koji su na vlasti
ali
ja sam jednostavno nastavljao pisati i malo jesti siao sam sa 197 funti
na 137 ali vrlo dobro uvjebao tipkanje i itanje tiskanih ceduljica koje su odbijale
moje stvari.
bilo je to kad sam pao na 137 funti da sam rekao: kvragu s tim, prestao
tipkati i usredotoio se na pie i ulice i ene s
ulica ti ljudi barem nisu itali Harper's, The Atlantic ili
Poetry, asopis stihova.
i iskreno, bilo je to lijepih i osvjeujuih deset godina odsutnosti
onda sam se vratio i pokuao ponovno da bih otkrio da nakladnici
jo nose
mozgove u stranjicama i/ili etc.
ali ja sam imao 225 funti
odmoren
i pun pozadinske glazbe
spreman da jo jednom nagaam
nasumce.

DOBRA KLAPA, NAKON SVEGA

i nadalje dobivam vijesti od starih nevaljalaca,
ljudi koji piu ve
desetljeima,
svi pjesnici,
jo su za
pisaim strojevima
piu bolje nego
ikad
bez obzira na supruge i ratove i
zaposlenja
i sve stvari to su se
dogodile.
mnoge nisam podnosio zbog osobnih
i umjetnikih
razloga...
ali je ono to sam previdio bila
njihova ustrajnost i
njihova sposobnost
usavravanja.
ti stari nevaljalci
to ive u zadimljenim sobama
praznei
boce...
oni estoko udaraju po
vrpcama pisaih strojeva: oni su doli
da se
bore.

UBOJSTVO
suparnitvo, lakomost, elja za slavom nakon velikih poetaka oni uglavnom
piu kad ne ele pisati, piu po
narudbi, piu za kadilak i mlade
cure i da bi isplatili
stare ene.
pojavljuju se na TV-razgovorima, nazoni su na zabavama
sa svojim drugovima.
veina ode u Hollywood, postanu snajperisti i
ogovaratelji
i imaju sve vie i vie afera s mlaim
i mlaim curama i/ili
momcima.
piu izmeu Hollywooda i zabava,
pisanje po kontrolnom satu
i takoer izmeu gaica i/ili
pridrivaa jaja
i kokaina
mnogima uspijeva da se zapletu s
poreznim organima.
izmeu starih ena, novih ena, novijih i
novijih cura (i/ili)
svi njihovi postoci i iznosi ostatka stotine tisua
dolara sad su odjednom
dugovi.
pisanje postane beskoristan
gr
drkanje neko
velike
nadarenosti.
to se dogaa i dogaa i
nastavlja se dogaati:
osakaenje talenta
kojeg bogovi rijetko
daju
a tako brzo
uzimlju.

RAZVOJ
Van Gogh je odrezao svoje uho
dao ga
prostitutki
koja ga je odbacila s
najveim
gaenjem.
Vane, kurve ne trae
ui
one trae
novac.
pretpostavljam da je to ono zbog ega si bio
tako velik
slikar:
nisi shvaao
nita
drugo.

LET PO ZRAKU
u niim razredima gimnazije izlazio sam
iz
djetinje faze
i razvijao se u
neto
drugo.
osjeao sam kako se to
dogaa.
nisam imao nikakve kontrole
nad tim.
poinjao sam
hodati drukije
govoriti
drukije.
negdje unutar
mene
razvijalo se
udno
samopouzdanje.
drugi mi jednostavno nisu
izgledali
kao
bogzna to.
hodao sam unaokolo
s tim
nemarno prezirnim osmijehom
na
licu...
jednog dana na satu
gimnastike
nastavnik je
uvjebavao
s dekima
skok u dalj
iz zaleta.
duljine su
skokova
mjerili
i
zapisivali.
nastavnik se okrenuo
prema meni:
u redu, Chinaski...

drek,
neu.
to ti je?
mamuran
sam.
ne priaj
gluposti!
hajde i
skoi!
obvezno
je!
u kurac, rekao sam ja.
povukao sam se natrake,
uzeo zalet,
udario dasku
i
uzletio.
kad sam se jednom
digao
odluio sam da
ostanem tamo
gore
samo tako
ni za to.
onda sam se
spustio i
uzvitlao
pilovinu.
razvukli su
metarsku
vrpcu.
ne mogu vjerovati!
rekao je
nastavnik. Chinaski,
jesi li ti ikad prije
skakao?
ne.
ti si za centimetar i pol
krai
od kolskog
rekorda!

da? mogu li se
sada istuirati?
dakako, samo
naprijed.
izlazio sam
polako,
kao da imam
vanijih
stvari
na umu.
osjeao sam
da me gledaju
itav razred
i nastavnik.
zbog toga
sam stao
maio se rukom
odostraga
ukopao je meu
guzove i
poeao se.
zavrivi to,
odetao sam prema
sobi s
tuevima, osjeajui
uenje
i zbunjenost
iza
sebe.

IZGARANJE SNA
izgorjela je stara Narodna knjinica
u Los Angelesu
ona knjinica u sreditu grada
i s njom je otiao
veliki dio moje
mladosti.
sjedio sam tamo na jednoj od onih
kamenih klupa sa svojim prijateljem
Baldyjem kad me je
pitao:
bu se pridruil
brigadi
Abrahama Lincolna?
jasno, rekoh
mu.
ali spoznavi da nisam
intelektualni ili politiki
idealist
poslije sam se izvukao
iz
toga.
bio sam onda
ita
koji je iao iz sobe u
sobu: knjievnost, filozofija,
religija, pa i medicina
i geologija.
rano sam
odluio da budem pisac,
mislio sam da bi to mogao biti
lagan
izlaz a veliki deki romana nisu mi se
inili previe
ilavi.
imao sam vie muke s
Hegelom i Kantom.
stvar koja me je
smetala
u svezi sa svima
jest da im je trebalo dugo
da napokon kau
neto ivo i/
ili
zanimljivo.
vjerovao sam onda da sam

bolji od svih
njih.
preda mnom su jo bila dva
otkria:
a) veina nakladnika misli da bilo to
dosadno ima neto zajedniko s dubokim
stvarima.
b) da e protei desetljea
ivljenja i pisanja
prije nego to postanem kadar
napisati
reenicu koja bi bila
priblino ono
to sam ja elio da
bude.
u meuvremenu
dok su drugi mladii natjeravali
ene
ja sam natjeravao stare
knjige.
bio sam bibliofil, premda
otrijenjen
bibliofil
i to me
zajedno sa svijetom
oblikovalo.
ivio sam u kuerku od perploe
iza samakog hotela
za 3.50 dolara na
tjedan
osjeajui se kao
Chatterton
uguran unutar kakva
Thomasa
Wolfea.
moj najvei problem bile su
potanske marke, omotnice, papir
i
vino,
sa svijetom na rubu
Drugoga svjetskog rata.
jo nisam bio
zbunjen
enom, bio sam djevac
i pisao od 3 do
5 kratkih pria tjedno
i sve su se
vraale
iz New Yorkera, Harper'sa,

Atlantic Monthlyja.
bio sam proitao negdje
da je Ford Madox Ford oblagao
kupaonicu papirima svojih
odbijenica
ali ja nisam imao
kupaonicu i zbog toga sam ih gurao
u ladicu
i kad se toliko napunila njima
da sam je jedva mogao
otvoriti
uzeo sam sve odbijenice
i bacio ih
zajedno s
priama.
pa ipak je
stara losangeleska Narodna knjinica ostala
moj dom
i dom mnogih drugih
skitnica.
mi smo diskretno upotrebljavali
zahode
i jedini od
nas
koje su izbacivali bili su oni
koji bi zaspali za
stolovima
knjinice -nitko ne hre kao
skitnica
osim onoga s kim si
u braku.
kako bilo, ja nisam bio prava
skitnica. imao sam iskaznicu
i iznosio i unosio
knjige
u velikim
hrpama
uzimljui uvijek do
doputene
granice:
Aldous Huxley, D. H. Lawrence,
e. e. cummings, Conrad Aiken, Fjodor
Dos, Dos Passos, Turgenjev, Gorki,
H. D., Freddie Nietzsche, Art
Schopenhauer,
Steinbeck,
Hemingway ,
i tako
dalje...

uvijek sam oekivao da knjiniarka

kae: ima dobar ukus,
mladiu...
ali stara isprena i uvenula
kuja nije znala ni tko je
ona
kamoli
ja.
ali one su police sadravale
stranu krepost: one su mi dopustile
da otkrijem
rane kineske pjesnike
kao Tu Fua i Li
Poa
koji su mogli rei vie u jednom
stihu nego to je veina mogla rei u
trideset ili
stotinu.
mora da ih je
Sherwood Anderson
takoer
itao.
iznosio sam i unosio
takoer Cantos
i Ezra mi je pomogao da
ojaam miie ako ne i
pamet.
to izvanredno mjesto
Narodna knjinica u Los Angelesu
bila je dom za osobu koja je prije
imala
pakleni
dom
POTOCI PREIROKI ZA PRESKAKANJE
DALEKO OD RAZUZDANE GOMILE
KONTRAPUNKT
SRCE JE OSAMLJEN LOVAC
James Thurber
John Fante
Rabelais
de Maupassant
neki na mene nisu
djelovali: Shakespeare, G. B. Shaw,
Tolstoj, Robert Frost, F. Scott
Fitzgerald

Upton Sinclair je na me djelovao

bolje
nego Sinclair Lewis
a Gogolja i Dreisera smatrao
sam savrenim
budalama
ali takvi sudovi dolaze vie
iz ovjekova
prisilnog naina ivota nego iz
njegova razuma.
stara losangeleska Narodna
najvjerojatnije me je sprijeila da
postanem
samoubojica
pljaka
banki
onaj koji
tue ene
mesar ili
policajac na motoru
i premda neki od tih
mogu biti fini
treba
zahvaliti
mojoj srei
i mom usmjerenju
da je ta knjinica bila
tamo kad sam bio
mlad i tragao za neim
za to bih se
uhvatio
kad se inilo da ima vrlo
malo toga
unaokolo.
i kad sam otvorio
novine
i proitao o poaru
koji je
razorio
knjinicu i veinu
njezina sadraja
rekao sam svojoj
eni: znao sam tamo provoditi
vrijeme...
PRUSKI ASNIK
ODVAAN MLADI NA LETEEM TRAPEZU
IMATI I NEMATI

NEMA POVRATKA KUI.

RAK
naao sam njezinu sobu na vrhu
stubita.
bila je sama.
zdravo, Henry, rekla je ona, onda,
zna, mrzim ovu sobu, ovdje
nema prozora.
bio sam strano mamuran.
smrad je bio nepodnoljiv ,
osjeao sam kao da u se
pobljuvati.
operirali su me prije dva dana,
rekla je ona. osjeala sam se bolje sljedeeg
dana ali sad je isto, moda
gore.
ao mi je, mama.
zna, ti si bio u pravu, tvoj je otac
grozan ovjek.
jadna ena. ivotinja od mua, a
sin alkoholiar.
oprosti, mama, odmah se
vraam...
smrad je prodro u mene,
moj se eludac prevrtao.
iziao sam iz sobe
i otiao pola puta niza stubite,
sjeo
i pridravajui se za ogradu,
udisao svje
zrak.
jadna ena.
udisao sam duboko i
uspio da se ne
pobljujem.
ustao sam i vratio se stubitem
natrag u sobu.
on me je poslao u
ludnicu, jesi li to
znao?
da. obavijestio sam ih

da unutra dre krivu

osobu.
izgleda bolesno, Henry, jesi li
dobro?
danas sam bolestan, mama, doi u
natrag i posjetiti te
sutra.
u redu, Henry...
ustao sam, zatvorio vrata, onda
trei siao niza stubite.
iziao sam van, do
ruinjaka.
pustio sam da sve ode u
ruinjak.
jadna ukleta ena...
sljedeeg sam dana stigao sa
cvijeem.
popeo se stubitem do
vrata.
na vratima se nalazio
vijenac.
ipak sam pokuao otvoriti vrata.
bila su zakljuana.
spustio sam se niza stubite
proao kroz ruinjak
i van na ulicu
gdje je bio parkiran moj
automobil.
tamo sam naiao na dvije djevojice
u dobi od 6 ili 7 godina
koje su se vraale kui iz kole.
oprostite mi, moje dame, biste li moda
malo cvijea?
one su samo zastale i zurile u
me.
evo, predao sam buket
vioj djevojici. ti to
podijeli, molim te daj svojoj
prijateljici polovicu.
hvala vam, rekla je via

djevojica, vrlo je
lijepo.
da, vrlo je lijepo, rekla je druga
djevojica, velika vam
hvala.
otile su niz ulicu
a ja sam uao u automobil,
on je krenuo i
ja sam se odvezao natrag
kui.

PONEKAD JE LAKE UBITI NEKOGA DRUGOGA

nikad nisam bio dobar samoubojica, pokuavao sam od vremena na
vrijeme, ali neto bi uvijek otilo u
krivo:
u vrijeme kad sam ivio na Kingsley Driveu i radio na
poti odluio sam da se ponovno iskuam
u tome :
ispio sam est piva i onda pospremio
stan,
ivio sam na treem katu zgrade i
bilo je lijepo sunano poslijepodne
i kao stari samoubilaki profesionalac znao sam to treba
uiniti:
zatvorio sam ljepljivom trakom sve pukotine oko vrata, utisnuo novinski papir
ispod vrata, zatvorio sve prozore, otvorio plin na
penici i svim kuhalima i pokrenuo
plinsko grijanje.
naao sam u hladnjaku posljednje pivo, otvorio ga, otiao
u krevet, sjeo podboivi se jastukom i pozabavio se
pivom, dovrio ga, onda se
ispruio, ravno na lea, zatvorio
oi.
siktavi zvuk neupaljena plina nije bio neugodan; ekajui tako nisam uope alio otii, premda
sam uzeo u obzir da bi smrt mogla biti gora od ivota, izvan
toga nije se javljalo mnogo misli; glavna je
bila:
ovo je vrlo udno, nema
straha.
sluao sam siktanje i onda preao u drugo
podruje: jo sam mogao uti siktanje, ali svuda oko
mene,
uglavnom u glavi, mozgu, lubanji, ili
bilo emu
drugom nalazila se
ta tamna jednolina
crnina; bila je vrlo neugroavajua
crnina...
onda me i ta
ostavila
i nije bilo
niega; nemam pojma koliko je to
trajalo
ali
odjednom! poskoih, sjedoh uspravno u
krevetu: elini mi je povoj obavio glavu
malo iznad oiju
elini prsten obuhvaao je moju glavu
stiui
stiui
snano.

maio sam se i pokuao strgnuti

prsten, onda sam se poeo smijati. smijui se
jo ustao sam
otvorio prozore
prestao se smijati
zatvorio plin na
pei
sve, ponovno sjeo na
rub kreveta, doivio najgoru glavobolju
u ivotu
i onda je
odjednom
nestala
samo lagano udaranje u
sljepooicama.
stoga sam sjedio i razmiljao: moda sad
imam oteenje mozga, dobro, to je
u redu.
odluio sam se za dva paketa od 6
piva.
budui odjeven, sve to sam trebao uiniti bilo je
da obujem
cipele
to sam i uinio, skinuo vrpcu i
novinski papir s vrata, odetao
van i niz ulicu do
prodavaonice pia...
kad sam se vratio i stavljao klju
u bravu
starica je s druge strane hodnika otvorila
vrata i upitala: sluajte, mirie li vama na
plin?
plin? ne, ne mirie mi ni na kakav
plin.
uao sam unutra i otvorio pivo, sjeo na
kau i pustio da mi dobar hladan sok
curi niz grlo, onda sam opazio
staru cigaru u pepeljari, stavio je
u usta, uzeo upalja i
kresnuo...
nastala je eksplozija, proizvela je taj mali
BANG! i okrugli se plamen nalazio
pred mojim licem, bio je silno vru,
estoki krug
crvenog
gotovo veliine djejeg
balona, onda se

izgubio.
mirisao sam opaljenu kosu i moje je lice bilo
nedostojno vrue, uzeo sam konzervu piva
otiao u kupaonicu i pogledao u
zrcalo: moje su trepavice bile gotovo potpuno
spaljene -preostalo je nekoliko zakovranih
spaenih
dlaica i
uope nisam imao obrva
i nos mi je bio manje crven
a vie grimizan
i pramen kovrave izgorene kose
visio mi je s glave nad
licem
i onda sam se ponovno zapoeo
smijati.

TRENUTAK UDA
na konjskoj trci od etvrt milje
u Hollywood Parku
oko 5 popodne
ako sjedite na
razini zemljita
u Paviljonu
ini se da
je
staza
iznad vas
i
u udnu
zasjenjenu
suncu
svila
se
toliko
sjaji
boja
je
kao
svjee ulje
na
platnu
i
lica
dokeja
izgledaju
junaki.
to je
kolosalan
trenutak
onda
savrena
i

mirna
fotografija
poput
sna.
takvi mali
trenuci
odravaju
ljude
na ivotu.
takvi mali
trenuci
tako
veliki
kad
se sve
to
skupi
u jedno
i dri.

PREVIE
Brawley je bio dobriina
normalan kao termofor
onda je
nakupio neto kilometrae
zabrinuo se zbog
godina
ubacivao je vitaminske pilule u usta kao
kikiriki
kad sam ga posjetio
kua mu je bila puna
utega
dizao je i dizao utege
i
sa svakim uzastopnim posjetom
opaao sam da
postaje
nezgrapniji i
modriji
metalna
gromada
oi su mu se
povukle
pod
elo
njegov se smijeh
povijao
kao
gumeni
povez
mazao je uljima
tijelo
i stajao
pred
zrcalima
nisam vie znao
tko je
on
samo je
dizao i
dizao

i
promatrao se i
promatrao
rekao mi je:
morao bi se
posvetiti ovome, ja
sam se
preporodio.
dovienja,
rekoh
mu.
sad kad me ljudi
pitaju: jesi li vidio
Brawleyja
u posljednje vrijeme?
zbilja nisam, kaem
im ja
i onda prijeemo
na
zanimljivije stvari
kao
Nuklearnu
Zimu.

BORAC
Hemingway osjea u grobu
svaki put kad bikovi ponovno tre
kroz ulice
Pamplone.
sjedne
kostur uka
lubanja trai au pia
one duplje trae Sunevo svjetlo.
mladi su bikovi prekrasni,
Erneste
i ti si bio
takoer
ma to
oni govorili
danas.

DRUTVO
Celineova fotografija gleda u
me.
potrebno mu je brijanje.
izgleda kao izopaenjak u
filmovima.
oi vide kroz zidove,
zidove ovjeanstva.
Celineovu je fotografiju dobro
gledati kad
stvari ovdje odu
ukrivo.
noas ga gledam:
vidim kako njegove kosti
pleu:
doktor iz
Hada.

DOBRI STARI PISAI STROJ

bilo mi je 50 godina kad me taj ovjek
izvukao s trita obinog
radnika
da bih mogao sjediti itave dane
i itave noi i
pisati.
obeao mi je stanovitu svotu
za cijeli ivot
bez obzira to se dogodilo.
novca nije bilo ba toliko
ali je bio
novac.
i njegovo ohrabrenje
s obzirom da ga ja nisam imao previe
bilo je to sigurno vraka
stvar
posebno stoga to je bio
urednik-nakladnik.
kupio mi je ak i taj
veliki pisai stroj na kojem sam mogao
slobodno lupati
sjajan i moan
staromodni stroj.
(slao mi je takoer male
omotnice pune
potanskih maraka, vrlo ljubazna
gesta).
i ja bih sjedio u kratkim hlaama
pio sko i pivo i
udarao po stroju.
i onda jedne noi
mislim oko 2:30 izjutra
nisam vie mogao
tipkati
pa sam nazvao svog
dobroinitelja:
hej, ove se tipke zaglavljuju!
neto je pokvareno u ovom
jebenom stroju!
gledaj, rekao je on, stroj je
u redu, mora
razviti osjeaj za
ritam...
jebeni stroj nije dobar!
viknuo sam i

spustio slualicu.
dobro, sljedeega dana i sljedee
noi
otkrio sam da je bio
upravu:
da je
stroj radio vrlo dobro,
tako dobro, zapravo, da je
novac koji je i nadalje slao
postao postotak umjesto
milostinje.
i
nakon 14 godina stroj je jo
radio ali
ja sam postao dragocjen i
nabavio elektrini
koji sada koristim
i koji pie bre
(ako ne i bolje)
i stari stroj
sad sjedi dolje
na pisaem stolu moje ene
i ponekad zaboravim na
njega
ali ima trenutaka
kao noas
kad mislim o tom borbenom
mahnitom pisaem stroju dolje.
imali smo toliko sree zajedno, ali
ono ega se najbolje sjeam jest onaj
telefonski naziv u 2:30 izjutra
kad sam se alio da se
tipke zaglavljuju.
to ne govori previe
u korist moje zahvalnosti.
pisci, moj prijatelju, mogu ponekad
samo pisati.

RED
on vodi knjiaru
u samoj blizini Hollywood Boulevarda
a sada je taj dio Hollywooda
skitnika etvrt,
prostituirani mladii
nou gospodare ulicama;
grube djevojke, crnci,
zbunjena djeca iz
unitenih obitelji, ona su
ustraena, podmukla, bespomona i
glupa i
sve to je ostalo od tog dijela
grada jest
hollywoodski
Musso's i Frederick's
ali Red je takoer tamo,
lukavi starobrooklynki Red,
skuplja knjiga, onaj koji e preivjeti,
Henry Miller mu je jednom
rekao: Gdje samo pronalazi sve moje
jebene knjige, Red?
Red ima najveu zbirku
knjiga Chinaskoga knjiga bilo gdje u gradu,
vjerojatno u zemlji.
dri ih naslagane na
radnom stolu u velikim hrpama
i neke posebne stvari u
vitrini
i onda me odvodi u sobu
straga
i tamo se nalaze kutije i kutije
knjiga
Chinaskoga.
boe moj, Red, nadam se da nee
zaglibiti!
drim na skladitu ono to volim...
Red poznaje scenu, zakljuava
u 4 ili 4:30 prije nego to ulice
postanu rune ali ne zaista, samo
neljudske i nepravedne.
on je do 5 doma s
Minom.
moda e jesti kod
kue.
moda odu do
Canterova restorana.

mudri stari brooklynki Red,

on je vidio vie nego
to bi htio
ispriati.
i Pariz je sada mrtav
isto tako i Henry Miller
ali tamo u hollywoodskoj
etvrti skitnica
gdje su ostali samo Musso's
i Frederick's,
tamo je jo
djeli starog
Pariza
i veliki dodir
vrijednosti:
Red Stodolsky.

MOJ PRIJATELJ
sjedim pod ovim
svjetlom
i gledam u
Buddhu.
Buddha se
smije
meni
i
svemu:
stigli smo
tako daleko
i otili
nikamo.
ivjeli smo
tako dugo
i
jedva
uope.
Buddha se
smije.
Buddha je
ova porculanska
statua
to noas sjedi
nasuprot
meni
dok pjesme
ne
stiu.

MASE
svi ogoreni, jadni, osamljeni ljudi s osjeajem da su prevareni,
s osjeajem da su ih prevarile silnice, optuuju ivot, optuuju
okolnosti, optuuju druge dok su zaista
oni
savreno neprobavljivi, pokorno neizvorni,
kukaviki i tihi, utonuli u samosaaljenju, ne uinivi
nita dobro, oni jo osjeaju da su prevareni, puui
zemljom sa
svojim pritubama, svojim mrnjama mrtvih oiju usred nigdine, ti milijuni ljudskih
greaka, idui iz dana u dan i iz noi u no kroz
svoje jalovo povrno djelovanje,
povrjeuje samu zemlju, povrjeuje sve,
to traenje
uas cijele te
uzaludnosti.

PARIZ
nikad
pa ni za mirnijih vremena
nisam nikad
sanjao
da vozim bicikl kroz taj
grad
s beretkom
na glavi
i
Camus
mi se uvijek
penjao
na onu
stvar.

UMORAN U SUMRAKU
puim cigaretu i opaam komarca
splotena na zidu i
mrtva
dok orguljaka glazba iz dubine stoljea svira kroz
moj crni radio
i dolje moja ena gleda iznajmljenu kasetu na
videu.
ovo je prostor izmeu prostora, kad
stalni rat popusti samo na trenutak, kad
uzima u obzir bezobzirne godine:
borba je bila zamorna... ali, ponekad,
zanimljiva, kao ovo
mirno odmaranje ovdje u
sumraku dok zvuk stoljea prolazi
kroz moje tijelo...
ovoga
starog psa
to se mirno odmara u
sjeni
ali spreman.

BILJEKA O PISCU
Henry Charles Bukowski, prema vlastitim rijeima dijete amerikog vojnika i njemake kurve, roen je
16. kolovoza 1920. u Andernachu u Njemakoj. Njegov otac, pripadnik amerike okupacijske vojske, sin je
njemakih imigranata, premda se Bukowski u svojim pismima katkad sam nazivao Poljakom. U treoj
godini dolazi s roditeljima u Los Angeles, gdje, uz mladenake prekide (deset godina pijanevanja koje ga je
gotovo stajalo ivota) te skitnju uzdu i poprijeko Sjedinjenih Drava, boravi cijeli ivot, najee u
zaputenijim i mranijim etvrtima, iako je u meuvremenu bio oenjen i milijunaicom iz Teksasa. Tek
nakon pedesete godine i stanovita komercijalnog uspjeha, posebno u Njemakoj i drugim europskim
zemljama (u Rimu je postojao ak i enski klub koji je nosio njegovo ime!), preselio se u bolji dio San
Pedra, luke mamutskoga grada u kojoj, kako je poznato, ivi i dvadesetak tisua hrvatskih useljenika i
njihovih potomaka.
Od godine 1939. do 1941. pohaao je Los Angeles City College, takozvane junior years, vrstu ope
edukacije s naglaskom na urnalizmu, i s te dvije godine zavrio s formalnim obrazovanjem. U pismu Johnu
Williamu Corringtonu iz sijenja 1963. govori o tome da je kolarina iznosila dva dolara, ali je stari kazao
da ih vie ne moe slati. Moda. Ipak, sigurno je samo da Bukowski, poput Kafke, kojeg je, uzgred,
neobino cijenio i volio, nikada nije nalazio lijepe rijei za svog oca. Kako bilo, ostatak njegova ivota
danas je ve preao u legendu i vrstu folklora, barem u onim amerikim krugovima koji, dosljedni boljoj,
vitmanovski biblijskoj, tradiciji amerike knjievnosti, ustrajavaju u elji da budu korekcija amerikoga
akademskog ivota ili, drugim rijeima, ustrajavaju na nemirenju s amerikim datostima, bez obzira na
njihova mogua sakralna podrijetla.
Iako je Bukowski s pisanjem zapoeo rano, kasnei kao i uvijek u ivotu prvu priu objavio je u dvadeset i
etvrtoj godini, a poeziju je poeo redovitije pisati kad mu je ve bilo trideset i pet godina. Od tada pa do
smrti u San Pedru, 9. oujka 1994, objavio je vie tisua pjesama, nekoliko velikih zbirki kratkih pria,
nekoliko romana, korespondenciju s velikim kanadskim pjesnikom Alom Purdyjem, ukratko, vie od
etrdeset i pet knjiga. Prema njegovu scenariju snimljen je film Barfly, o isjeku njegova ivota (u glavnim
ulogama Mickey Rourke i Faye Dunaway), a svoj trijumfalni posjet Europi, Francuskoj i Njemakoj potkraj
sedamdesetih opisao je u monografiji bizarna naslova Shakespeare Never Did This (Ovo Shakespeare nije
nikad uinio).
Na Bukowskog me 1966. prvi upozorio profesor engleske knjievnosti na Sveuilitu Loyola u Los
Angelesu. Taj profesor, Hugh Fox, ovjek ekoidovskoga podrijetla, i sam minoran ameriki pjesnik, bio
je oenjen poznatom peruanskom pjesnikinjom koja je u to doba pripremila svojevrsnu alternativnu
antologiju amerike poezije na panjolskom, u kojoj je najistaknutije mjesto zauzimao upravo Charles
Bukowski. S pravom? Dovoljno da pobudi radoznalost. Tako sam Bukowskog najprije itao u panjolskom
prijevodu. Iako nisam sluao njegova predavanja, profesor mi je nedvojbeno bio sklon i obeao mi je u vie
navrata da e me upoznati s Bukowskim, ali te kolske godine nikako nismo nikada uspjeli uskladiti
vikende, a sljedee je godine ve bio preao na Michigansko sveuilite u Ann Arboru. Pa ipak, od njega mi
je ostala spoznaja da se negdje u dubinama holivudskoga krtinjaka nalazi istinski izniman pjesnik i,
navodno, bitno nemogu ovjek koji je, jak kao medvjed, znaio opasnost u bilo ijem stanu, u bilo ijoj
kui. Sve je, navodno, bilo u najboljem redu dok se Buk, kako su ga zvali njegovi prijatelji, ne bi napio;
onda bi porazbijao sve ae i polupao sve pokustvo i, ako je to bilo ikako mogue, iupao sve cvijee,
grmlje i sva stabla pred kuom. Ne znam koliko je u tome bilo istine: neke stvari nalaze se u priama i
pjesmama samoga Bukowskog, neke su obraene u njegovim pismima, knjievnom obliku koji je u
izumiranju, a koji je Bukowski, usprkos telefonu, njegovao cijeloga ivota. S druge strane, sigurno je da je
moj profesorski prijatelj, katkad nimalo laskavo, uao u neke pjesme i prie (ali nema smisla otkrivati koje, s
obzirom na to da je vie profesora doivjelo istu sudbinu). Bitno je sljedee: taj odnos i to stajalite nije bilo,
niti je moglo biti, bezazleno i bez posljedica za Charlesa Bukowskog. Douglas Blazek, moda njegov
najbolji uenik, i sigurno jedan od njegovih najstarijih poklonika i promotora, urednik poznatog
underground asopisa Ole, izrazio je to u predgovoru malom izboru pod naslovom A Bukowski Sampler: on
je jedan od onih tipova koje knjievni kritiari dre ispod jastuka, ali javno preziru i osuuju... Za sada, on
je ezoterino oboavan, popularan meu onima koji poznaju izdanja malih kua; ali inae ga nai uvaeni
literarni moroni i dalje ignoriraju. U svakom sluaju, prole su tri godine prije negoli to sam i osobno
upoznao Charlesa Bukowskog. U meuvremenu kupio sam sve njegove knjige koje su bile dostupne, i

nastavio s tom praksom sve do danas, kad ga objavljuje i velika kua kao to je Harper. Jednu od tih knjiga,
Crucifix in a Deathhand {Raspelo u ruci mrtvaca), ograniene edicije, velikog formata i s grafikama Noela
Rockmorea, runo sloenu i tiskanu list po list na grafikom papiru, proizvedenu u kunoj radinosti i s
namjerom da traje dvije tisue godina, kupio sam svojedobno za pet dolara (cijena sniena sa sedam i pol
dolara) u knjiari na Hermosa Beachu (koja se zvala i, nadam se, jo zove po Kierkegaardovu uvenom
naslovu Either Or), a prije devet godina, kada sam se vraao u Hrvatsku, svaka bi je knjiara u Los Angelesu
bila rado otkupila za osam stotina dolara. Vrijeme se, oigledno, promijenilo i svojim hodom mijenjalo
druge stvari.
Charlesa Bukowskog upoznao sam u ljeto 1969. u Veniceu kad je itao svoju poeziju na kraju
Washingtonova bulevara na samom rubu pjeane plae u kavani s imenom koje je odgovaralo poeziji
Charlesa Bukowskog: Other Side Cafe. Tog kasnog poslijepodneva kavana je bila prepuna, sluali su ga
podjednako humanisti i tehnokrati, mnotvo enske i muke mladei (sa svojih dvadeset i devet godina bio
sam vjerojatno jedan od starijih ljudi u publici), sjedilo se po podu, ulaznica se naplaivala dva dolara i,
uope, Bukowski se nalazio u svom elementu: oputen i nonalantan, svako toliko otvarao je svoju
termosicu i natezao aj. Ono to me je iznenaivalo bio je njegov nain itanja, delivery, i njegovo savreno
ravnoduno lice igraa pokera; imao sam dojam kao da dolazi izravno iz eseja Marka Twaina How to Tell A
Story. Iz toga je slijedio zakljuak: osim to se zna zafrkavati, za razliku od drugih amerikih pjesnika, ima
muki glas staroga puaa (nita od Ginsbergova, Ferlinghettijeva ili Capoteova soprana u oktavi),
Bukowski takoer nedvojbeno poznaje ameriku, i ne samo ameriku, knjievnost. Sirovost i surovost,
poput njegove hinjene ravnodunosti i nezainteresiranosti, imaju druge izvore. Kad sam mu priao nakon
itanja i zamolio ga za razgovor o eventualnom prevoenju na hrvatski, Bukowski je bio mekan kao
ameriki Teddy bear, uope pristojan i dobrohotan ovjek: iziao je sa mnom na plau i rekao mi, otprilike,
da radim to hou, jer njemu ionako ne mogu odmoi ni pomoi. Naime, kad je potpisivao ugovor s
izdavaem, bio je toliko pijan da uope nije znao to potpisuje, a John Martin, vlasnik kue Black Sparow
Press u Santa Barbari i sigurno jedan od velikih dobroinitelja Charlesa Bukowskog, koji mu je svojedobno
darovao pisai stroj samo da pie i obeao stalan prihod bez obzira na rezultate, nikada nee doznati da li je
neto objavljeno na hrvatskom ili nije. Drugom prigodom u istoj kavani napisao je djevojci koja je bila sa
mnom: Death is the Exclamitory (sic) of Either the Sun or You. Ja sam se sloio. Dvanaestak godina poslije
pokazalo se da je Bukowski predvidio stvari: djevojka koju je Los Angeles Times 1967. ili 1968, dok smo
jo studirali zajedno, ocijenio kao jednu od deset najukusnije odjevenih ena u Los Angelesu, umirala je
sporom smru od vrlo rijetke nasljedne bolesti: jedan u milijun. ista konjska trka. Loto.
Bukowski je, kao strastveni igra na konje, poput strastvenog kockara Dostojevskog, imao ugraen osjeaj
za nesreu: siguran gubitak i daleku nadu.
Gubitak i daleka nada, osloboeni bilo kakve vjere u demokraciju, Boga, ovjeka ili bilo to drugo, odreuju
u dobroj mjeri i samu bit pjesnitva Charlesa Bukowskog. Uz visoku konzervu piva, upravo je long shot
konjskih trka najpouzdaniji vodi kroz labirinte njegova pjesnitva: svijet kao otjelovljenje bezizglednosti
kojom se kree vrsta ljudskih konja koji nikada ne stiu i nikada nee stii svome cilju, i to bez obzira na
opravdanost sumnje u smisao bilo kakva cilja i njegovo postojanje. S formalne strane, s pojavom te poezije
zatvara se jo jedan krug na spirali vremena. Nakon uene poezije Ezre Pounda i T. S. Eliota sredinom
pedesetih, kad se oglaava Charles Bukowski, razni ljudi u Sjedinjenim Dravama zahtijevaju povratak i
predviaju sirovu i surovu poeziju. Prevara je gotova, poruuje Bukowski u ve spomenutu Blazekovom
asopisu. U pjesmi pak naglaava da je poezija prefina / i nedostaje joj grubost / kockanja (Zadnja runda).
Za Bukowskog koji se ponosi svojim klaenjem (ivot kao sluaj !), te rijei nisu nuno nikakav pokuaj
osmiljavanja pjesnitva, nego preslikavanja istinskog ivota: pjesma i ivot su jedno. Prema njegovu
priznanju, uz ranog Sherwooda Andersona, najvie cijeni Ferdinanda Celinea i Antonina Artauda, a to
prevedeno u njegov postupak znai da Bukowski nikada ne govori ono to treba rei (danas bismo kazali:
politiki korektno) nego samo i jedino ono to mora rei. U stanovitu smislu, njegova poezija je stalna borba
da ne podlegne onome to bi ga pretvorilo u govornika potrebnog, to je uporno osuivao u svojim
suvremenicima, zapoinjui od kasnijeg Allena Ginsberga. Bojao se uspjeha: u pismu Kirbyju Congdonu iz
1966. kae: udna je stvar da se svi oni slau sa mnom, to me zabrinjava. Postojao je, vjerujem, rimski
vladar koji je kazao 'Narod je pljeskao. Mora da sam rekao neto krivo.' Ja znam to je mislio.
Ono to mora Bukowski izraava estoko i s uvjerenjem zla proroka koji nikad ne trai bilo kakvu milost za
sebe, ali nikad nije spreman ni podariti je drugima. Njegovo je pjesnitvo zapravo vrsta sadomazohizma s

jasno odreenim korijenom: razmiljam o dobrim ljudima kojih ima posvuda i koje guta eljezno nebo. I to
nije vlast i to nije kapitalizam i to nisu ljudi koje mue drugi ljudi, to su mueni ljudi jer su bili roeni da bi
umrli. Gledano iz tog kuta, to pjesnitvo, uz spontanost i jednostavan, lakonski izriaj zauujuih
rezultata, dovodei u pitanje i stavljajui na kocku sebe sama, govori neposrednom i neposredovanom
snagom koja izgoni skrivena psihopata u nama natrag u zbilju. Drugim rijeima, Charles Bukowski, danas
opepriznat u svijetu kao otac amerikoga prljavog realizma, svojom poezijom izvre ponutricu: mrane
dijelove due i krvavo srce, nerijetko cijelu utrobu, ponekad isjeckanu u tripice; i onda, uz smijeak, mirno
naputa mesnicu.
Ako vam se ponekad uini da je utroba vaa, vjerojatno ste u pravu, ali ne morate se zbog toga previe
zabrinuti: ni drugi nisu bolje sree.
Boris Maruna