Professional Documents
Culture Documents
Filozofija Zivota PDF
Filozofija Zivota PDF
Zoran Arsovi
FILOZOFIJA IVOTA
Autor
Doc. dr Zoran Arsovi
Izdava:
Panevropski univerzitet "APEIRON"
Banja Luka, godina 2009.
Odgovorno lice izdavaa,
DARKO Uremovi
Urednik:
Mr ALEKSANDRA Vidovi
DTP i dizajn korica
DUAN Stranati
tampa:
"ART-PRINT", Banja Luka,
d.o.o., grafika - dizajn - marketing
Banja Luka
Odgovorno lice tamparije:
VLADIMIRA Stijak- Ilisi
Tira 500 primjeraka
EDICIJA:
Sadraj
1. TEKOE DA FILOZOFIJA PONE ................................................. 4
2. O FILOZOFSKOJ PROBLEMATICI ................................................ 17
3. FILOZOFIJA TA JE TO? ............................................................... 23
4. UENJE KAO ARCHE FILOZOFIJE............................................. 35
5. EROS I FILOZOFIJA KO JE OVJEK? ....................................... 41
6. TEORIJA I FILOZOFIJA.................................................................... 55
7. ZNANJE I NAUKA ............................................................................... 69
8. ZATO LOGIKA MORA BITI ISPRED SVIH NAUKA? ................ 81
9. TA JE ZNANJE ILI KAKO MI SAZNAJEMO STVARI? ............ 87
10. FILOZOFIJA KAO TRAENO ZNANJE ....................................... 99
11. PRIRODNI I TEORIJSKI STAV USLOV NAUNOSTI. ......... 109
12. USLOV FILOZOFIJE I TEZA O DUI ZEMLJA FILOZOFIJE
I HUMANIZMA ...................................................................................... 127
13. POVIJESNO SITUIRANJE FILOZOFIJE .................................... 138
14. FILOZOFIJA I MIT ......................................................................... 145
15. SOFISTIKI RAZUM I FILOZOFSKI UM .................................. 159
16. SOKRATOVO OTKRIE PSYCHE .............................................. 169
17. UMIJEE DIJALEKTIKE .............................................................. 181
18. ODNOS SA TRADICIJOM .............................................................. 207
LITERATURA: ....................................................................................... 213
11
13
14
15
16
2. O filozofskoj problematici
Baviti se filozofijom ne moemo ukoliko ne dopustimo da se
ona bavi nama. Ne biramo mi filozofiju nego ona nas uzima ili
ostavlja to nam govore, ne bez razloga, svi veliki filozofi.
Zaista, djelatnost koju zovemo filozofija ne moe biti stvar
ambicije linog projekta odluio sam biti filozofom, kao to
se moj prijatelj odluio biti ljekarom. Mnotvo djelatnosti i
nauka (ukljuujui i filozofsku nauku), kao mape ivotnih
djelatnosti, stoje razasute ispred nas kao predmeti izbora. Nain
biranja je prema sklonostima ili prema korisnosti koju taj i taj
poziv donose. esto biramo i da bismo zadovoljili druge.
Nigdje u tom stajanju ili u tom redu djelatnosti nema filozofije,
niti se ona bira na nain drugih djelatnosti. Ona se deava
nepredvieno, iznebuha, spopada, opsjeda, esto prekida sva
ustaljena deavanja silei egzistenciju na temeljna i muna
preispitivanja. Ali, nije to u smislu gole prinude na nju smu,
jer ne moe se na filozofiju siliti. Sada moemo biti i precizniji:
filozofija se i ne ui nego se jedino, kako kae Kant, ui
filozofiranje. A ono je sasvim dobrovoljno, potpuno i svojski
postavljeno na tajanstvenu osnovu slobode.
Sve ovo mnogo je lake za rei, nego shvatiti. Stoga su nam
opisi dragocjeni. Ali oni vie govore o onome ta filozofija nije,
nego to konkretno odgovaraju na pitanje ta jeste filozofija. Pa
jesu li onda oni samo vjet pedagoki trik, jer sve mnogo lii
na pokuaj Mnchhausena da poleti pomou sopstvenih izama,
ili da se za perin izvue iz majine utrobe?6 Da li prethodne
rijei nude bilo kakav orijentir? Sva prividna i izgledna
praznina upuuje na puninu jednog imena, na jedinu izvjesnost
imamo filozofiju, imamo barem i nejasnu predstavu o njoj
(Tugendhat), imamo slutnju unutar naeg bia, pa i rupu
nedostatka posred nas, koja je pozvana da svjedoi.
6
17
18
21
22
3. Filozofija ta je to?
Moemo li sada dati neki odgovor na pitanje ta je to filozofija?
Nigdje dosad ne stoji zapisano ta je to filozofija i, ako
pokuam izraziti definiciju filozofije putem indukcije i
apstrakcije iz postojee filozofske literature, dospjeu u
najboljem sluaju do jedne prazne oznake, koja nikako ali i
nikome ne bi mogla sluiti kao poetak konkretnog
filozofiranja. To to nema definicije filozofije i to ni vie od
2500 hiljade godina nije bilo dovoljno da se ona iznae, ne
govori o nekom deficitu filozofije, nego samo o tome da je rije
o neemu to se stalno i nanovo problematizuje, to ne eli jer
ne moe da miruje u okvirima jedne definicije. Nemogunost
definicije samo je potvrda ivota filozofije.
Ako ne mogu dati definiciju, mogu uraditi neto drugo dati
nacrt nekih njenih optih odredbi koje se potvruju kao
obaveznost svakog puta u filozofiju. Neto to bi, kad je rije o
filozofiji, bilo uslov bez kojeg se ne moe. S druge strane, ono
to je za nju uslov pokazuje se na poseban nain kao uslov
Zapada i Evrope. Evropa je rije koju danas ne vade iz usta.
Vidjeemo koliko je tu brbljanja i blebetanja. Evropa je
izuzetno zahtjevna rije. Ona je takva rije da ve prvi pogled
na dananje Evropljane pokazuje da joj nisu dorasli.
Pokuaemo to pokazati kreui se kroz Hajdegerovo uveno
predavanje ta je to filozofija?8 o kome se i dan-danas mnogo
raspravlja. Pozivajui na razgovor o filozofiji da bi se dolo i do
nekog odgovora na pitanje, Hajdeger izdvaja tri teze:
1. filozofija je po svojoj sutini, a ne samo po imenu grka.
2. izvornu sutinu u novovjekovnoj epohi vode i njome
gospodare zapadno-hrianske predstave. Na temelju tog
postupanja sa izvornom sutinom, ne smije se zakljuivati da je
23
24
27
28
12
30
13
14
32
15
34
36
39
40
42
43
44
46
47
48
50
51
Vidjeti: E. Vejl; ovek kao um, Trei program, Beograd, 1988, str. 295305.
52
53
54
6. Teorija i filozofija
Ve se naznaio veliki problem sadran u osnovnom stavu
modernosti da je prosta injenica imanja uma inila ovjeka
sposobnim za istinu. Mi emo se nastojati s njim suoiti
prizivajui kroz sve teme jasno znanje Grka da, ovakvi kakvi
smo, mi za istinu naprosto nismo vini. Da bi se do nje dolo
potreban je nain ivota a taj nain je najprije iroko shvaena
teorija. ta znai teorija?
U najstarijoj lingvistikoj upotrebi nije prije svega
konceptualna formalizovana konstrukcija koja podrazumijeva
otuenja izmeu subjekta i objekta. Ona je uee u bojoj
procesiji, uee posmatranja, istog posmatranja. U procesiji
fungiraju kao delegati svojih polisa, dakle, radi se o
posmatranju u kome se uestvuje, smijemo li rei, pozvanom
posmatranju u kome ono promatrano obuhvata vie nego se
posjeduje u vidu. To je za Grke teorija27.
Savremenost rije teorija vee za posmatranje. Ali, nije svako
posmatranje teorija, jer sma injenica da neto posmatram ne
znai i da ga vidim. Gledati u neto ne znai i sagledati ga. Ja
mogu da zurim do mile volje oko sebe, a da pritom nita ne
vidim, odnosno, da, iako gledam, ipak putam da mi sve
promie. Ukoliko ne obratim panju na to promicanje, ono e se
zbivati iza mojih lea, odnosno, za njega neu ni znati. I veina
ljudi, iako izgledaju budni, ive tako kao da spavaju rei e
Platon. Filozofija je neka vrsta poziva na buenje. Ona to moe
biti samo zato jer je uvidjela razliku izmeu pukog gledanja i
motrenja tj. sagledanja, jednom rjeju, jer je postala teorija. A
sagledati neku stvar to znai prevaliti put od onoga kako nam
se neka stvar ini da jeste do onoga kako ona uistinu jeste, put
od pukog (prvog) izgleda do onog to je njen sutinski oblik i
27
55
57
58
95.
59
60
61
64
65
iri, ukoliko vie razum zastaje. Ali, tamo gdje razum staje, ne
znai da se ovjekovo miljenje ukoilo, naprotiv, nastaje
obuzetost onim pred im razum staje. ovjek kao istorijsko bie
svjedoi potpunu obuzetost pitanjima koja razum nadilaze bog,
svijet, istina; obuzetost tzv. metafizikim pitanjima.
Kjerkegor uporeuje paradoksalnu strast razuma koji eli sukob
i, ne shvaajui dobro sebe smog, stoji pred vlastitom propau
sa paradoksom ljubavi: kao to paradoks ljubavi potpuno
mijenja onog koji voli tako da smog sebe vie ne prepoznaje...,
tako i paradoks razuma povratno djeluje na ovjeka i njegovo
samosaznanje35. Zaista, da bi se ulo u miljenje, razum mora
propadati do dna sebe smog. U tom se kretanju mora
preokretati i, po cijenu propasti, misliti ono to ne moe a ne
misliti upravo ono to premaa svo miljenje, to zove da se
misli. Iako tako jeste i jedino tako miljenja ima, do dana
dananjeg okupiraju ga navike koje otupljuju senzibilnost i
spreavaju nas da ovo zapazimo, pa onda smi mislimo da
mislimo, a, u stvari, ne mislimo.
Zato paradoks nije neka paraliua rije, o njemu ne treba,
nita loe misliti, naprotiv, mislilac bez paradoksa je kao
ljubavnik bez strasti prosjena muterija (Kjerkegor).
Paradoks je re-akcija na svako onemoguavanje miljenja i, kao
takav, nastoji pomjeriti granice miljenja i iznuditi redefinisanje
osnovnih pojmova, pa i smog pojma miljenja. Naravno:
paradoks jeste jedna logika provokacija i isto tako
provokacija za logiku, okvir logikog zakona se lomi. Zvuk ove
lomljave sugerie nam ... razum nije posljednji sudija istine...36
35
66
37
68
7. Znanje i nauka
im kaemo znanje, odmah se pomisli i na nauku. No, znanje i
nauka i nisu isto. Moe se rei da znanje tek omoguuje nauku,
kao jedan na poseban nain organizovan vid znanja. Nauka
zauzima samo jedno, tano odreeno, polje (teren) znanja gdje
moe da igra svoju ulogu. Fuko precizira: znanje nije neko
epistemoloko (saznajno) gradilite koje nastaje u nauci koja ga
dovrava.38
Nauka je specijalizovani i institucionalizovani vid znanja iji je
cilj pruanje objanjenja koja se mogu opravdati, obrazlagati i
potvrivati. To su sistemska i dobro zasnovana objanjenja.
Ona se mogu davati za pojedinane pojave, za procese koji se
ponavljaju ili za nepromjenjive procese, kao i za statistike
zakonitosti. Naravno, ovo nije jedini zadatak nauke, jer ona
najprije mora utvrditi ta znai injenica u razliitim oblastima
iskustva. injenica fizike i injenica istorije nije ista po svojoj
injeninosti, itd. ta bi bilo objanjenje?
Najkrae to je odgovor koji se dobija na pitanje Zato?
Meutim, odgovor na pitanje Zato nema svaki put istu logiku
strukturu, jer ni svako pitanje Zato nije isto.
Ne moe biti ista struktura odgovora na pitanje zato se aa
zamaglila sa spoljanje strane kad sam u nju sipao hladnu vodu?
i na pitanje zato je vei procent katolika nego protestanata
izvrio samoubistvo u Evropi u zadnje etiri decenije?, jer
premise (polazne pretpostavke) od kojih se polazi nisu istom
jasnoom date i formulisane. U skladu s tim E. Nejgel razlikuje
etiri vrste naunih objanjenja39:
1. Deduktivno objanjenje najstariji model, dugo smatran
uzornim. Zakljuak (eksplikandum) je logiki nuna
posljedica premisa. Ili, premise su dovoljan uslov
38
39
69
71
72
73
74
75
76
77
78
80
83
svijeta do onog gdje se kae kako su znak, simbol i pojam jedini putokazi
ka smislu stvari i njihovom imanentom znaenju. No, kako god stvar stajala,
sve strane u raspravi upuuju na krucijalni znaaj geneze pojma.
Problematikom geneze pojma bave se danas i psihologija i filozofija,
odnosno teorija spoznaje, ali to je i eminentno etiko pitanje/
85
86
88
da se skriva . Fizis
se otkriva da bi uputio na svoje skrivanje. Fizis sm od sebe
doputa da se neto otkrije. To je skrivenost koja kae svoje Ne, pa
imamo ne-skrivenost. Ne-skrivenost za Grke je istina aletija,
(neskrivenost, nezaborav), neodvojiva od lethe -
(skrivenost, zaborav). Sm tren otkrivanja jeste skrivanje. To nam
kau i veliki naunici istraivai prirode svako otkrie najprije je
otkrilo da mi je neto pobjeglo. Kao da je sve bitno u zaboravu, u
skrivanju. Rije izvedenica je od glagola fis-, dakle, to
je glagolska imenica oblikovana nastavkom sis-, koji fiksira
proces kao ono to je najvanije u znaenjskom potencijalu
rijei. Glagol fis- znai, po Hajdegeru, izrastati, vladati, od
sebe smog dolaziti do stajanja /bdenja/ i ostajati u stajanju. 48.
Ve odavno je potvreno od strane nauke o jeziku da se korijen fi dovodi u vezu sa fa- koje nalazimo u u
svijetljenju. Tako bi bilo ono to prelazi u svjetlost
svijetliti, sijati i, stoga, izasjavati pojavljivati se. Meutim,
to jeste, ali jeste i iza-sjavati, ono to je iza sjajenja, izlaenja, ono
to ostaje skriveno ili ono to je izvor svjetlosti. Izvor svjetlosti
nije svjetlo, a nije ni tama, jer tama je samo suprotnost svjetlosti.
ta je izvor svjetlosti, ta je to to iza sija i kako sija to znanje
nikad nee znati, ne stoga to bi ono bilo slabano, nego jer je, po
svom nainu, neadekvatno to to je iza se ne pojavljuje, a forma
znanje je vezana za manifestovanje. Platon e rei: to to je iza
jeste samo Dobro ono svemu daje rast, hranu i postanje.
Uzmimo jednu reenicu kao primjer i vidimo kako je shvatamo
mi, iz naeg pojma znanja, a kako bi Platon traio da se ona shvati:
Dobro je pa ja jesam. I odmah rezonujem: naravno da je dobro
da ja jesam. Mnogo je bolje kad jesam ja, a ne neto drugo.
48
92
99
100
104
53
Opti pojam predmeta nisam izmislio ja, ve sam samo iznova uspostavio
ono to iziskuju svi isto logiki stavovi, istovremeno upuujui na to da je
takav pojam naelno nezaobilazan i da otuda odreuje opti nauni govor.
E. Husserl; Ideen zu einer reinen Phnomenologie, Bd 5, str. 47.
105
107
108
109
110
56
111
112
113
umjeti ili moi iza njega stajati cijelim biem. Zato kaemo: to
je jedinstven habitualni stav60.
Ali, ta se hoe rei sa ovim habitualan?
Jedino to da filozofiju treba postaviti kao cilj, u smislu onog
svagdanjeg ja hou, koje nije, tj. ne znai samo ja imam
momentalno doivljaj akta htijenja... nego ja postavljam sebi
cilj ili sam ga ranije postavio i od tada sam trajno do daljnjega
onaj koji je tako htio, onaj koji ima ovu volju... Moja trajna
volja onda ulazi u moj svagdanji habitus61. U njoj istrajavam.
Ovovrsno do-daljnjeg-istrajavanje karakteristino je dranje
filozofskog stava ne odstupati, ne prestati htjeti biti astan
filozof. Istrajavanje kao takvo ne minimalizuje niti izbacuje
mogunost promjena tavie ono to se zgrualo u trajna
vaenja stalno propitujem, revidiram, kritiki preobraavam.
Svekolike promjene i sm proces mijenjanja, identitet ne
raspruju, nego ga silno osnauju, ali sada kao identitet znaaja
osobe (osobnog znaaja). Ja sam istorija svojih preobraaja
govorie Dostojevski.
Naputajui jedan stav ulazim u drugi, ali opet ne kao to npr.
naputam jednu prostoriju i odlazim u drugu. Stalno gori
pitanje: kako? Tano je da zauzimanjem stava (teorijskog) ja
naputam cijelu jednu, metaforiki reeno, zemlju obitavanja i
odnoenja spram svijeta, ali ne u smislu pukog preseljenja iz
60
114
116
Ibid, s. 94 93.
117
118
119
68
120
71
122
123
124
126
Naa rije dragocjeno uva izgraditi obraz, ne obrazinu, nego onaj obraz
koji se stidi, onaj obraz kojem unutranji glas nepogreivo javlja kad se nije
djelovalo u skladu s principom vlastita bia.
127
74
128
ulaz u peinu
vatra
uzdignuta staza
okovani
zarobljenici
130
132
133
134
77
135
136
137
138
83
139
140
143
86
144
Puko usvajanje sintagme koja postaje slogan nosi u sebi veliku opasnost
da se burni periodi grkoga ivota koji vode nastanku filozofije, a najprije
njegova iva religijska pozadina, samu, kako ree Gadamer u svega
nekoliko rijei. Onda je upravo to saimanje vailo za poetno. No, je li se
tako u svega nekoliko rijei neto nepovratno izgubilo, svjesno zabaurilo;
jesu li tim zabaurivanjem ispali i prvi akordi drevne melodije filozofije? I
je li izgubljeni napjev uzrokom dananje zlovolje kako oko fenomena
mistkog, tako i oko pojma racionalnog? Sintagma koja bi najvie
odgovarala stvari religijski racionalizam Grka nama izgleda najprije kao
besmislena konstrukcija neko drveno gvoe (vidjeti: V. Jeger;
Teologija ranih grkih filozofa, Beograd, 2007, str. 14-16).
88
H. G. Gadamer; Poetak filozofije, Beograd, 2007, str. 41.
145
Isto, str. 17
Gatri, pozivajui se na H. Bedera (Archiv fr Begriffsgeschichte, 1958, s.
82 i dalje) nabraja jedanaest glavnih znaenja rijei logos: 1) bilo ta to je
reeno 2) vrednost 3) razmiljanje ili razgovor sa samim sobom 4) razlog,
dokaz 5) stvarni razlog 6) mjera 7) saobraznost, odnos, proporcija 8) opti
princip, pravilo 9) razumna sposbnost 10) definicija ili formula 11)
idiomatska parafraza za rei. Pod svakom od tih glava postoji jo znatan
skup podznaenja, tako da se rije logos prevodi sa oko sto rijei, a postoji
negdje oko hiljadu njenih izvedenica.
90
146
147
Ono to imenujemo filozofskim kolama dugo ima oblik sakralnopravnih zajednica to smo od sebe ne bi moralo da upuuje na sutinske
veze sa religijom da se sma filozofska znanost i sadrajno neposredno ne
razvija iz religioznih predodbenih krugova i da se u mnoini njenih
smjerova oevidno ne istie izvjesna povezanost sa odreenim religioznim
kultovima to ini vjerovatnom tezu da se filozofija razvija iz misterija i da
sa njima ostaje suto povezana. (W. Windelband/H. Heimsoeth; Povijest
filozofije, str. 44).
148
149
94
150
151
152
103
104
153
154
155
156
157
158
161
162
163
164
165
166
167
168
170
120
121
171
172
125
173
174
175
176
Pri ovom provoenju treba imati na umu istoriju pojma, tj, nain na koji
on u filozofiju probija: najprije, jedna takva predstava slobode koja bi od
politike slobode vodila filozofsko-etikom, pa i psiholokom pojmu
slobode prije Grka nije znana. Istorijski prelom u misli o slobodi zbiva se u
toku persijskih ratova, gdje kontrastni doivljaji prijeteeg ropstva pojam
slobode ire po cijeloj naciji. Krajem V vijeka sloboda postaje jedan od
pojmova koji se koristi u ideoloke i propagandne svrhe.
177
Rije dolazi od pridjeva enkrates koji oznaava onoga koji ima mo ili
pravo raspolagati neim. Budui da se imenica nalazi samo u znaenju
moralnog samosavladavanja i pojavljuje se tek od tog vremena, oito je
skovana upravo za novu misao i prije toga nije nikad postojala kao isto
sudski termin (W. Jaeger; Paideia.., str. 103). Neki autori smatraju da je
sokratovsko insistiranje na , u stvari, pojaano Ksenofontovo
stajalite, dok drugi u vide sokratovski osnov vrline. Ovaj pojam
zadobija svoje moralno znaenje ba u sokratovskom periodu i on, kao
osloboenje razuma od tiranije nagona, nije neka posebna vrlina, ve
fundament i osnov svih vrlina (ibid, str. 257). Zaista bitno je primijetiti da
u lei novi pojam slobode podjela na slobodne i robove
prebacuje se u unutranji osjeaj morala i obrazuje novi pojam unutranje
slobode. Tako je slobodan ili osloboenik gopodar sebe sma i suta
suprotnost ovjeku koji je rob svojim strastima.
178
179
180
181
182
183
ta je elenchos ?
U irem smislu, smatra Robinson, to je ispitivanje osobe u
pogledu njenih iskaza tako to joj se postavljaju pitanja traei
dalje odgovore kako bi se pomou njih moglo odrediti znaenje
i istinosna vrijednost njenog prvog iskaza, a u uem smislu, on
znai oblik unakrsnog ispitivanja i pobijanja140. O onima koji
opovrgavaju dijalektikom Platon e rei: postavljaju pitanja o
onome o emu neko uobraava da neto pravo govori iako ne
govori nita. Zatim, jer pitani zastranjuju, lako proziru njihova
kriva miljenja i svodei ih dijalektikim raspravljanjem u isto
porede ih meusobno, a poreenjem pokazuju da su ona u isto
vrijeme o istome u odnosu na isto na isti nain sama sebi
protivrjena (Sofist 230b). Dakle, Sokrat polazi od msli
sagovornika i podvrgava ih kritikoj provjeri (),
propituje ih, elenhira, da bi ih liio protivrjeja. Konkretno to
znai: poput obada peckati sagovornika traei od njega da
ponovi neki iskaz i pritom objasni ta misli kada to kae (ta
pritom misli? Reci ponovo?). Poto sagovornik raspolae
mahom usvojenim iskazima, pitanje proizvodi prekid koji ne
dozvoljava ponovno utonue u poetske formule i slike. Pitanje,
dakle, provocira nimalo ugodan napor promiljanja radi
definisanja odgovora, a sve sa s ciljem, moderno reeno, da se
pojedinac pomakne iz svog centra, da se izvue iz svoje
oholosti i samodovoljnosti, da se ponuka na odricanje od
egocentrizma i pokua smjestiti u univerzalnost moralnog
zakona. Jer kad je Sokrat tu, znam priati se nee o mladiima
nego o sebi samima, kae Nikija u Lahetu (Platon; Lahet,
187d188b), a, kad on jednom prie u razgovoru, vie ne
puta nego kroz njega vodi kao za ruku141 sve dok sagovornik
140
184
185
186
187
188
189
190
191
192
Ako filozofija i nije himna bogu, jer neposredan odnos je nemogu zbog
uzmaka bogova, no trag svetog kao ono ivo boga toliko je snaan da
obuhvata sve segmente grkog ivota. Ne bi sasvim bez smisla bilo govoriti
o umovanju kao posebnoj slavi boga u posebnim okolnostima um je izraz
najvie prisnosti s bogom. Bogu se u novonastalim prilikama drugaije ne
moe prii.
153
J. Patoka; Die Sorge fr die Seele. Sokrates und Athen, u: Keterische
Essais zur Philosophie der Geschichte, KlettCotta, Stuttgart, 1988, str.
250.
193
194
195
196
160
197
198
199
200
201
168
202
169
203
204
206
207
209
210
177
. ; , : ...,
, 1991, . 256.
212
Literatura:
Aristotel; Metafizika, Beograd, 1971.
Aristotel; Fizika, Zagreb, 1988.
Aristotel; Nikomahova etika, Beograd, 1970.
Aristotel; O dui. Nagovor na filozofiju, Zagreb, 1987.
Aristotel; Retorika, Beograd, 2000.
Arsovi, Z; ivot sa smislom (zbornik radova), Banjaluka,
2009.
Arsovi, Z; Fenomenologija i Evropa, Banjaluka, 2008.
Blumenberg; H; Briga ide preko reke, Beograd, 2004.
Blumenberg;H; Svijetlost kao metafora istine, Podgorica, 1999.
Bodrijar, ; Iluzija kraja, Beograd, 1995.
Brun, J; Sokrat, Zagreb, 2007.
Buber M; Ja i Ti, Beograd, 2000.
Bubner, R; Istorija savremene njemake misli, Beograd, 2001.
Burkhart J, Povest grke kulture I-IV, Novi Sad, 1992.
Derida , Vera i znanje, Novi Sad, 2001.
Derida ; Nasilje i metafizika, Beograd, 2001.
Dimon, . P; Antika filozofija, Novi Sad, 1989.
Dodds, E.R; Greek and the irrational, University of California
Press, 1951.
Doni, M; Filozofija muzike, Beograd, 2008.
Erler, M; Platon, Mnchen, 2006.
Fink, E; Uvod u filozofiju, Beograd, 1978.
Fink, E; Grundfragen der antiken Philosophie, Wrzburg,
1985.
Fink, E; Studien zur Phnomenologie 1930-1939, Den Haag,
1966.
Fink, E; Erzeihungswissenschaft und Lebenslehre, Freiburg,
1970.
Frajdenberg, O. M; Mit u antikoj knjievnosti, Beograd, 1987.
Frnkel, H; Dichtung und Philosophie des frhen
Griechentums, Mnchen, 1969.
213
215
217
218
219