Doktor Tom O'Bryan je kiropraktiar i predava na 'Institute for Functional

Medicine'. Nedavno je odrao manifestaciju pod nazivom 'The Gluten Summit' na

kojem je sudjelovalo 29 svjetskih strunjaka za celijakiju i intoleraciju na gluten.
Osniva je www.thedr.com
Odrasli smo gledajui preporuenu piramidu prehrane, ija je baza kruh, itarice i
tijesto kao temelj nae prehrane, ali to se zahvaljujui najnovijim znanstvenim
istraivanjima promijenilo.
Sada znamo da nema nikakve potrebe za penicom u naem tijelu, jer ona nije
esencijalni nutrijent. Penica i penicni proizvodi su 'comfort food' (tkz. hrana za
utjehu), a ispada da je to najea hrana koju jedemo. Od tosta za doruak do
sendvia za ruak preko tjestenine za veeru i keksa za zasladiti se u
meuvremenu.
to je gluten? To je protein koji se nalazi u penici, rai i jemu. Ako smo
preosjetljivi na gluten i redovito mu se izlaemo, povlaimo lanac koji na koncu
puca, to se manifestira tamo di smo najslabiji... na titnjai, mozgu, srcu... ili
nekoj drugoj slaboj karici u organizmu, koju imamo zahvaljujui genima, stilu
ivota ili neemu iz okolia emu smo bili izloeni i to se je nataloilo u naem
organizmu.
Postoji nekoliko osnovnih pravila, ali prije svega je bitno naglasiti da svaki put kad
stavimo neku hranu u usta, moramo znati da se hranimo neim to nije dobro za
nas i izaziva upale u organizmu ili zdravom hranom koja je protupalna i dobra za
nas. Nema iznimki.
Bolesti titnjae, dijabetes, Alzheimer i svi ostali itisi (konjuktivitis, artritis...) su
upalne bolesti na staninoj razini. Metaforicki govorei, svaki put kad pojedemo
neto to potie upalu, dolijevamo benzin na stanice koje ionako ve gore.
Klasian, farmaceutski pristup je prepisati lijek kojim emo se rijeiti neugodnih
simptoma.
Ako se moete obvezati na odreeni vremenski period (bez varanja!) na temelju
dokaza da bi hrana stvarno mogla biti problem zbog kojeg se ne osjeate dobro i
vidite da vam je bolje, ve ste puno zdraviji! Ako primjetite razliku i prihvatite to
kao problem, automatski ete izbjegavati jesti hranu koja vam ne ini dobro.
U medicinskim asopisima poput 'Journal of Gastroenterology' objavljeni su lanci
o inverziji Alzheimera. Pacijenti oboljeli od Alzheimera bili su otputeni iz
ustanova, jer im je mozak opet poeo normalno funkcionirati. Nisu bili 'oni stari',
ali bili su svjesni i komunikativni. Bili su sposobni vratiti se nazad svome ivotu i
svojim obiteljima.
Ako govorimo o mozgu kao najslabijoj karici, mozda patite od migrena. Ili imate
poremeaj panje. Ili multiplu sklerozu. U 'Journal od Attention Disorders' iz 2006.
objavljena je preporuka da svako dijete koje pati od poremeaja panje ili
hiperaktivnosti treba biti testirano na osjetljivost na gluten, jer je to jako est
uzork.

Problem je u tome to ne postoje dovoljno dobri testovi i to doktori ne

razmiljaju o glutenu osim ako ne radi probleme s probavom i crijevima. Postoji
19 000 lanaka na temu celijakije i svega oko 230 koji povezuju probleme
titnjae s osjetljivou na gluten.
Sva naa saznanja o osjetljivosti na gluten potjeu od promatranja crijeva. Sada
znamo da na svakog pacijenta kojima se simptomi manifestiraju na crijevima
dolazi 8 onih koji nemaju takve simptome!! Imaju simptome na nekom drugom
dijelu tijela. Najee na mozgu. Moe se manifestirati kao poremeaj panje,
problem s pamenjem novih informacija ili gubljenjem sjeanja, dranjem,
hodanjem...
Autoimune bolesti koje su povezane s osjetljivou na gluten najee se
manifestiraju kao celijakija. Nakon toga dijabetes tipa 1. titnjaa je na 3. mjestu.
Kad kaemo da testovi nisu dovoljno pouzdani to je zato to se testira samo alpha
gliadin. Postoje velike anse da ete se podvrgnuti testiranju i dobiti negativne
rezultate. Ali, to ne znai da niste osjetljivi na gluten. Ako testirate samo jedan
dio slagalice, dobit ete nepotpun rezultat.
Celijakija je samo jedan nain manifestacije osjetljivosti na gluten.
43% ljudi koji su osjetljivi na gluten, ali nemaju celijakiju, imaju upalu u crijevima.
Ovisno o lanku, od 17-21% ljudi koji imaju celijakiju imaju i Hashimoto, dok ih
ak 30% ima problema sa titnjaom i poviena antitijela. Drugim rijeima,
postoji vrlo visoka korelacija izmeu osjetljivosti na gluten i problema sa
titnjaom.
Isto tako, znamo da ako ste osjetljivi na gluten i imate Hashimoto postoji malo
manje od 50% vea potreba za lijekom. est mjeseci prehrane bez glutena i
trebat e vam jednaka doza lijeka kao i ljudima koji pripadaju u istu dobnu
skupinu i imaju istu kilau i Hashimoto dijagnozu. Moete spustiti dozu lijeka za
skoro 50% ako se skinete s glutena.
Napravljeno je istraivanje u kojem su sudjelovali ljudi (teine 63,5 kg ) oboljeli od
Hashimota. Gledali su kolika doza lijeka im je potrebna da TSH bude ispod 3, da
se snizi T4 i antitijela. Zatim su gledali koliko broj tih ljudi boluje i od celijakije.
Ispostavilo se da celijakiarima treba puno vea doza da im TSH padne na istu
razinu kao i svima ostalima. Nakon toga su oboljele od celijakije stavili na dijetu
bez glutena. est mjeseci kasnije trebala im je u prosjeku 49% nia doza lijeka tj.
sintetskog T4 hormona, zato to receptori ponu bolje funkcionirati. Gluten
unistava crijevne resice i time remeti apsorpciju hranjivih nutrijenata i lijekova. To
je razlog zato nam s vremenom trebaju sve vee i vee doze.
O'Bryan preporuuje period od est mjeseci striktno, bez povremenih izleta, kao
probu da se osjeti promjena i da se pokae na krvnoj slici i testovima hormona
titnjae. Nakon toga, svatko sam za sebe treba odluiti eli li nastaviti tim putem
ili e se vratiti na staro ili e si povremeno dopustiti uivanje u glutenu i time
ponovo potaknuti upalu.

Njegova preporuka je da se ne uputamo u to sami nego da naemo iskusnog

nutricionista, doktora ili potraimo potporu lokalne udruge za celijakiju.
Prelaskom na prehranu bez glutena, smanjujemo upalu u organizmu i sniavamo
antitijela, koja malo po malo unitavaju titnjau sve dok ju potpuno ne unite te
ona u potpunosti prestane biti funkcionalna.
esti su komentari da je uasno skupo hraniti se bez glutena, ali to nije tako.
Skupi su specijalizirani proizvodi bez glutena poput keksia i tome slinih
proizvoda, ali ionako se na svakodnevnoj bazi ne elimo hraniti time nego
pravom, cjelovitom, neprocesuiranom hranom poput svjeeg voa i povra,
kvalitetnog mesa uz povremeno malo rie ili kvinoje.
Oni koji ele zamjene za kruh i kolae mogu kupiti specijalizirana brana i sami ih
pripremati. Ipak, ne elimo svakodnevno jesti kolae, jer to nije zdravo za nas. S
vremena na vrijeme je u redu, sve dok su bez glutena. Alternative hrani na koju
smo navikli se vrlo jednostavno pronau na internetu ili u lokalnim grupama za
celijakiju. Industrija hrane bez glutena raste i trenutno vrijedi 3,5 bilijuna dolara,
ali nama nije potrebna takva hrana. Nije zdrava.
Postoje doktori koji priaju o opasnostima prehrane bez glutena. Prvi problem
nastaje ako ste se inae hranili nutritivno loe. U procesu pripreme brana izgubi
se svih 27 nutrijenata, a potom se dodaju 4 i onda se to reklamira kao proizvod
obogaen vitaminima i mineralima. Ako je va organizam iscrpljen nedostatkom
vitamina i minerala i ovisi o nutrijentima iz brana, prelaskom na proizvode bez
glutena koji nisu obogaeni, gubimo i to malo te razvijamo jo veu insufijenciju
potrebnih nutrijenata.
Drugi problem je pretjerivanje u bezglutenskim namirnicama, koje onda vodi do
debljanja. Primjerice, svako jutro kupimo kavu i svratimo do pekare na put za
posao. Prelaskom na prehranu bez glutena odreknemo se pekare i jako smo
nesretni zbog toga. Osjeamo se fiziki bolje i poletnije, ali i dalje elimo to
pecivo. Onda jednog dana u ponudi osvanu peciva bez glutena. Presretni,
pomislimo da je to zdravo za nas pa kupimo dva. Ali, to nije zdravo. Samo nije
otrovno.
Bitno je shvatiti razliku izmeu prehrane bez glutena, koja ukljuuje namirnice
koje prirodno ne sadravaju gluten i prehrane namirnicama bez glutena, koje su
samo zamjena za originalnu glutensku verziju.
Doktor O'Bryan preporuuje 3 tjedna striktne prehrane bez glutena i bez mlijenih
proizvoda, ukoliko nalazi to doputaju. Neovisno o tome bolujete li od raka ili
neeg drugog, trebali bi se osjeati bolje, imati vie energije, bolji san, bistriji
um... Ukoliko se pacijenti ne osjeaju bolje nakon tri tjedna preporuuje im se
Paleo prehrana ili SCD dijeta tj. dijeta sa specifinim ugljikohidratima.
Znanstvena istraivanja su pokazala da ljudi ne mogu probaviti gluten. Nae tijelo
nije u stanju razbiti molekulu proteina glutena na aminokiseline i iskoristiti ih.
injenica je da je penica spasila milijune ivota kroz povijest. Ali, penica izaziva
upalne procese kojima trebaju godine da se manifestiraju. Svaki put kad

konzumiramo gluten izazivamo upalu u probavnom traktu i crijeva postaju

propusna. Svaki put. Najbre rastue stanice u naem tijelu su one u crijevima.
Svakih 3-7 dana te stanice se potpuno obnove. Poput zmije koja mijenja svoju
kou.
Svaki put kad konzumiramo gluten mi trgamo crijeva i ona postaju propusna pa
se obnove pa ih potrgamo pa se obnove i tako u krug godinama. Sve dok zbog
struno zvanog 'gubitka oralne tolerancije' izgubimo mogunost zalijeenja zbog
hrane, koja nam radi tetu. Kad stanje u naim crijevima postane patogeno
propusno, upala se iri na ostatak organizma i pogaa najslabiju kariku. I ne samo
to. Crijeva u tako loem stanju onemoguavaju potpunu apsorpciju hranjivih tvari
iz hrane i lijekova koje koristimo. Odjednom smo u deficitu s nutrijentima, nae
stanice gladuju za esencijalnim vitaminima i mineralima, a mi smo predebeli.
Oko 80% ljudi sa simptomima poremeene stitnjae ima uredne nalaze.
Umjesto da se planiramo odrei glutena zauvijek, trebali bi si dati pokusno
razdoblje od minimalno mjesec dana i nakon toga odluiti.
Dakle,gluten je protein koji se nalazi u penici, rai i jemu. Lo gluten je lo za
nas, ali nije svaki gluten lo za na organizam. Gluten spada u 'obitelj' proteina
koji se nalaze u svim itaricama. Postoji gluten u rii i kukuruzu, ali on nije tetan,
osim ako smo osjetljivi na kukuruz. Gluten iz penice, jema i rai je lo i toksian.
Iako, gluten nije najsretniji izbor rijei. Postao je sinonim za cijelu skupinu
proteina koji se nalaze u itaricama, ali bitno je da znamo razliku izmeu loeg
(penica, ra, jeam) i dobrog (kukuruz, ria).
O'Bryan koristi slikovitu usporedbu i usporeujui proteine s ogrlicom od perli.
Svaka perla u ogrlici je aminokiselina. Zadatak probave je razbiti ogrlicu na perle,
tj. proteine na aminokiseline kako bi mogli otii u krvotok i raditi na izgradnji
miia, neurotransmitera ili svega ostalog u naem tijelu, svih enzima. Problem s
glutenom iz penice, rai ili jema je u tome to na organizam nema mehanizme
da razbije te proteine na aminokiseline(ogrlicu s perlama), ve se on raspada na
velike molekule koje se sastoje od 20 ili 15 ili 10 'perli'.
Imunoloki sustav ne prepoznaje takve molekule, ne moe ih iskoristiti pa ih
napada antijelima. Tako se razvijaju intolerancije na hranu.
Ponu se otputati citokini (grupa malih proteina koji su vani za signalizaciju
stanica)interferon gamma, IL1B, tumor necrosis factor alpha i NF-Kappa B. NFKappaB je pojaiva za sve upalne citokine i on je jako povien nakon izlaganja
glutenu ukoliko imamo preosjetljivost na gluten.
Nas probavni trakt dugaak je nekoliko metara i obloen je crijevnim resicama
koje imaju funkciju apsorpcije vitamina, minerala, proteina, masti... Kod celijakije
gluten unitava te resice to dovodi do smanjene apsorpcije nutrijenata. Prije
nego to doe do toga, dolazi do upale. Dobre bakterije u naim crijevima zvane
bakterocidi unitavaju tetne elemente poput glutena. U momentu kad se
bakterocidi ne mogu vie sami nositi s unitavanjem glutena, alju poruku kroz
crijevne resice i onda im u pomo stie zonulin. Zonulin je fizioloki modulator

tijesnih meustaninih veza, koji je ukljuen u transport makromolekula tj.

glutena, on okida NF-KappaB koji zatim unitava tu makromolekulu unitavajui
pritom i zdravo tkivo. Unitenje stanica poizvodi puno upalnih citokina, koji onda
iscrpljuju organizam.
No, to se ne dogaa ako konzumirate gluten rijetko, jednom mjeseno ili rjee.
Svakodnevno hranjenje glutenom dovodi do takvog scenarija.
Vitamin D regulira zonulin i prijelaze makromolekula iz crijeva u krvotok, to znai
da su ljudi koji imaju deficit tog vitamina u veoj opasnosti od razvijanja
autoimunih bolesti.
Gluten izaziva rezistenciju leptina, koji je jedan od glavnih uzronika debljanja.
Kad organizam ne moe razbiti 'ogrlicu s perlama' ona se raspadne na agglutinin
tj. lecitin penice, izmeu ostalog. Taj lecitin radi probleme sa zgruavanjem krvi,
poveava rizik od modanih udara, dovodi do pobaaja...
Doktor William Davis u knjizi 'Wheat Belly' raspravlja o leptinu i inhibitoru amilaze
tripsina i njihovom utjecaju na eer u krvi. Ovisno o glikemijskom indeksu (GI)
hrane koju konzumiramo, tijelo proizvodi potrebnu koliinu inzulina. Hrana
visokog GI (70) su datulje, smokve i bijelo penino brano. Treba teiti tome da
veina hrane bude ispod 50, po mogunosti 40 GI.
Dovoljno je jedno izlaganje glutenu da se aktiviraju antitijela i da krenu napadati
titnjau ili mozak ili neku drugu 'slabu kariku'.
Neka hrana (kava, sezam) na molekularnoj razini izgleda jednako kao gluten i nju
zovemo 'cross-reactive food'. To stvara probleme u situaciji kad izbacimo gluten,
ali nae tijelo i dalje misli da ga jedemo pa stvara antitijela.
O'brayan podrava probiotike, glutamin, vitamin D, kolostrum, riblje ulje i
kurkumu tj. tumeric kao dodatke prehrani, koji su dokazani u vie studija kao
korisni. Spominje i aloe veru, ulje chia sjemenki, DPP-4 s posebnim naglaskom na
govei kolostrum zbog sposobnosti da aktivira gene vezane uz imunitet. Govei
kolostrum bi se trebao uzimati maksimalno dva mjeseca i od velikog je znaaja i
za ljude koji boluju od lyme-a.