Hrvatski studiji Sveuilita u Zagrebu

Odjel za povijest

Povijest i kultura grkog svijeta

Grka kolonizacija Istonog Jadrana
Skripta

Predmet: Povijest i kultura grkog i rimskog svijeta

Predava: dr. sc. Vlatka Vukeli
Skriptu izradio: Tibor Jelii Szrsn

Zagreb, 2013./2014.

PRVI STANOVNICI ISTONOG JADRANA I PANONIJE

ILIRI
Od 6. st. pr. Kr. u grkim izvorima, od Hekateja iz Mileta, javljaju se prve vijesti o narodima koji su ivjeli uz
istonu obalu Jadrana, a grki pomorci s njima tada uspostavljaju prve kontakte.
Iliri su zajedniko ime za prastanovnike podruja od sjevernog Jadrana do Save i Dunava te Morave na istoku
do granice Grke na jugu. Za Grke su Iliri bili skupina naroda koji su ivjeli sjeverno od njih i od Makedonaca na
prostoru dananje Albanije. O Ilirskom jeziku danas jako malo znamo poto Iliri nemaju pismo.
Kolapjani
Podruje naroda Kolapijana (Colapiani, ) prostiralo se i van granica dananje Hrvatske, a obuhvaalo
je sjeverni dio Cazinske Krajine, te moda ulazila u donje Pounje. Na istoku su graniili sa Oserijatima, a prema
nekima i sa Breucima (Breuci). Sjeverno od Kolapijana nalazili su se Varcijani (Varciani), dok su na sjeveroistoku
bili Latovici (Latovici). Ime su dobili po mjestu obitavanja, tj. u dolini rijeke Kupe (Colapis, Kulpis). Segeani
nisu izriito spomenuti kao Kolapijani, ali se pretpostavlja da naziv Segestani oznaava kolapijansku civitas
Andizeti
O Andizetima nema posebnih podataka, osim onoga kod Strabona, da je to jedan od panonskih naroda. Neki
autori ih smjetaju na podruje Podravine, do utoka Drave u Dunav, ali moda toponim Andautonije ima veze s
njihovim etnikim imenom.
Varciani
No na to se podruje Turopolja i okolnih krajeva od ua Sutle do ua Lonje u Savu smjetaju Varciani, o
kojima nema posebnih podataka.
Oseriati
Oseriati (Oseriates) jo su jedan Strabonov junopanonski narod, a smjetaju se u dio Posvine oko ua Vrbasa
u Savu, no i o njima je vrlo malo podataka. Njihovo sredite moglo je biti na podruju Donje Doline kraj
Bosanske Gradike. Graniili su sa Segeanima na zapadu i Japodima na jugozapoadu.
Iasi
Etniki prostor Iasa bio je u Podravini. Krajnje toke njihova podruja mogle bi se odrediti poloajem Varadina
i Daruvara. Ime je preivjelo rimsko doba u imenu termalnog naselja Aqua Iasae.
Breuci
Starosjedilaki panonski narod ije podruje treba traiti izmeu Save i Drave u istonoj Slavoniji zajedno s
Amantinima, koji su ivjeli istonije od njih, prema Srijemu. Zaetnici panonsko-delmatskog ustanka 6.-9. g.
Amantini, a donekle i Breuci, bili su pod ujtecajem keltskih Skordiska, koji su se nakon keltskih seoba u 3. st. pr.
Kr. skrasili na lijevoj obali Dunava od Srijema do erdapa. Breuko se podruje vjerovatno prostiralo i na desnu
obalu Save juno od Dervente i Brkoga.
1

Kornakti
U rimsko doba pojavljuju se i Kornakti, sudei prema toponimu dananji Sotin, vjerovatno ih treba smjestiti na
podruje Podunavlje. Etnika situacija je nejasna i zamrena jer se mijeaju i keltski elementi.
Skordisci
Na rubnim podrujima hrvatskih zemalja, na sjeveroistoku nalazili su se Skordisci, keltski narod.
Taurisci
Kasnoeljeznodobni narod, koji je imao jo izrazitija keltska obiljeja. Vojno su bili vrlo jaki pa ih valja smatrati
savezom vie etnikih srodnih i slinih plemena. Kontrolirali su promet i trgovinu na najistonijem rubu Alpa
izmeu sjevernog Jadrana i doline Save prema Panoniji.
Latobici
Obitavaju na irem podruju Krkoga, na granici Hrvatske i Slovenije, a vjerovatno su bili dio Tauriska.
Arheologija se slae da su Iliri skupina plemena koji su se doselili u velikim seobama na prelazu iz 2. u 1.
tisuljee tj. u 13.,12.,11. i 10. st. pr. Kr. U sklopu migracija, na nae podruje tj. istoni Jadran i zalee, dola
su indoeuropska plemena. Ista takva indoeuropska plemena su naselila u istom vremenskom periodu i
Apeninski polutok. Cijela juna Europa i veliki dio srednje Europe u to je vrijeme naseljena indoeuropljanima.
Plereji, Ardijeji, Daorsi ive uz rijeku Neretvu, a imali su gradinu iznad Stolca, na vojno stratekoj uzvisini, kovali
su novac i gradili bedeme prema Grkom uzoru, tj. gradili su velikim kamenim blokovima.
Dolina Neretve i pravac sa Jadrana prema unutranjosti Bosne i prema Dinaridima, jako je vaan, a Daorsi
vjerovatno kontoliraju taj put.
Delmati
Na podruju izmeu Krke, Cetine i u unutranjosti ive Delmati. Izvorno su ivjeli u unutranjosti na krakom
podruju, njihova je glavna gradina Delminium za koji se nezna tono gdje je bio smjeten. Sinjsko, Livanjsko,
Glamoko i Duvanjsko polje su vane plodne povrine koje dre Delmati.
Delmati se bave stoarstvom na tim poljima, gradine su na uzvisinama oko polja, a jedna od tih gradina na
Duvanjskom polju je bio Delminium. Izvorno su bili kopneni narod koji se kasnije spustio na obalu
Liburni
ive izmeu rijeke Krke i Rae i to su sigurne granice, rijeka je barijera i zato su Liburni jednostavno definirani
granicom. ive na podruju ravnih kotara oko Krke, na svim otocima od Kornata, Krka i Cresa pa sve do Rae.
Otvoreno je pitanje priobalja ispod Velebita jer tu Liburni granie sa Japodima, ne zna se tono jeli granica na
obali ili na Velebitu. Vjeruje se da su Liburni drali obalu, poznati su kao gusari, imali su jaku mornaricu kojom
su kontrolirali svoje podruje. Liburni su imali vojnu postaju na Krfu odakle su ih istisnuli Grci.
Japodi
Japodi ive u zaleu, nastanjuju Liku i Gorski kotar, gravitiraju prema moru, ali je Velebit prepreka prema
daljnjem irenju.
2

Histri
Histri su dali ime Istri, nisu ivjeli na cijelom poluotoku tj. ivjeli su do Rae koja je bila resurs vode i prirodna
granica sa Liburnima. Sjeverni dio Istre je tromea Liburna, Histra i Japoda. Svi oni ive na gradinama koje su
njihova tipina naselja, primjer su dananji kauni. Histri se bave ratarstvom i stoarstvom, sade masline i
vinovu lozu za vlastitu upotrebu. Za Histre kao i za Liburne se kae da su poznati i na zlu glasu kao gusari.

EGEJA I PROCESI KOLONIZACIJE

Ishodite svega onoga to nazivamo antikom civilizacijom (priobalno podruje i otoje Egejskog mora). Prve
egejske civilizacije javljaju se na Kikladima i Kreti, oko 3. i 2. tis. pr. Kr., zatim se ire na vei dio Grke i Male
Azije, a kasnije prodiru i u mnoge druge krajeve. Grci su zbog oskudice prirodnih resursa u matinoj zemlji bili
prisiljeni traiti nova podruja za uspjeniji gospodarski ivot i na taj nain pripomogli brzom napretku
Sredozemlja. Grka kultura je najdublje pustila korijene u junoj Italiji, posebno na Siciliji, ali dolazi i do
najudaljenijih dijelova Sredozemlja. Iz Grke se civilizacija irila i na zapadne negrke narode, sredinom 7. st.
pr. Kr. Etruane i Rimljane. Ti su narodi postupno unosili svoja vlastita iskustva i nadahnua odstupajui od
izvora.
Sama grka kolonizacija zapoinje oko 750. pr. Kr.
Jadran spaja Sredozemlje sa srednjom Europom, a plovidba je, zbog razvedenosti, pravaca vjetrova i struja,
najpogodnija u istonoj obali kojom e se iz tog razloga kretati civilizacijski tokovi. Grka civilizacija u neke
dijelove Hrvatske postupno prodire u razdoblju izmeu 7. i 6. st. pr. Kr. Prodor Grka je isprva neizravan, odvija
se preko trgovaca i njihovih proizvoda.
Veze s istonim dijelovima Sredozemlja intenziviraju se od poetaka arhajske civilizacije 780. g. pr. Kr., to
potvruju importirani predmeti (grke crnofiguralne vaze, korintske posude, toreutiki predmeti, kacige i
knemide, koroplastika i sl.), a dokaz su gospodarskih veza centara antike civilizacije i naroda na Jadranu.

ARHAJSKO DOBA
Prva grka kolonija na istonoj obali Jadrana osnovana je krajem 6. st. pr. Kr. Etruani su znatno blie istonoj
obali Jadrana, pogotovo otkad su na uu Poa uspostavili svoju luko-trgovaku ispostavu (Spina), ipak
predmeti etrurske produkcije rijetki, izuzetak je bucchero vaza iz Visa. U nae krajeve arhajske izraevine
stizale i ranije, trgovakim putem. Crnofiguralna grka keramika, o kojih se istiu posude korintske produkcije.
Dvije ouvane posude iz Blata na Koruli, jedna piksida iz Salone, posude iz Visa, Pule i fragment iz Zadra
pokazuju majstorstvo lonarske proizvodnje. Posue je stizalo preko korintske kolonije Korkyre (Krf).
Crnofiguralni proizvodi rad su dobrih lonara i osrednjih slikara, a to sugerira da je vrhunska antika roba
zaobilazila istonu obalu Jadrana i zavravala na bogatoj etrurskoj trnici u Spini na uu rijeke Po.
Najkvalitetniji primjerak iz Nezakcija, ta je vaza svojim sigurnim i dugim linijama te sloenom ikonografijom
najljepi primjerak crnofiguralnog slikarstva.
Istona obala Jadrana u stalnom trgovakom dodiru s junom Italijom, otkuda stie, geometrijski oslikano, tzv.
daunijsko posue, koje iskazuje visoke oblikovne vrijednosti i znatne dekorativne kvalitete. Grki novac
najee je eginski, atenski, ali i novac drugog podrijetla.

S vremenom dolazi do izrastanja produkcijskih centara u kojima su se poeli izraivati umjetniki predmeti
prema grkim i italskim uzorima - vanije od importa!!! Poznajemo 3 takva sredita, a to su: Istra, podruje
Japoda (Lika i zapadna Bosna) i srednja Dalmacija (osobito otoci).
Istra
u Istri se razvila se produkcija kamene plastike, to upuuje na arhajski utjecaj, najvie takve kulture otkriveno
u Nezakciju koji je ishodite i glavno produkcijsko sredite
.
Japodska umjetnost
Veoma znaajno civilizacijsko podruje nalazi se u dolini rijeke Une, u kojoj se razvija specifina japodska
umjetnost, s jasnim arhajskim odbljescima. Razdoblje razvoja japodske umjetnosti traje priblino od 6. do 4.
st. pr. Kr I nema dokaza da se taj stil odrao i kroz helenistiko doba.
Kamena plastika svoj iskaz zasniva na grafikom likovnom jeziku, grebanje po ravnoj kamenoj povrini.
Sredite produkcije nadgrobnih spomenika, stela, urna i sarkofaga, nalazilo se u okolici Bihaa. Na hrvatskoj
strani Une jo nije otkrivena produkcija skulptura pod arhajskim utjecajima. Jantarne figurice u Kompolju.
Konjanici i ene su najee koriteni motivi japodske plastike.
Srednja Dalmacija
Takoer se javlja arhajska umjetnost, i mnogo importirane robe grke, junoitalske provincije. Skulptura
nastala u ilirskoj sredini Dalmacije, gdje su grki utjecaju bili najdublji, nema nikakve veze sa sjevernom
Italijom. Iz Isse potjee jedna mala keramika glava bradatog tzv. htonikoga Dioniza, importirana iz Taranta
svjedoi o prodoru arhajskih stilskih tendencija prije osnutka grke kolonije
Liburni su ispoetka zauzeli vei dio Jadrana dok ih nisu s Krfa u 8. st. (735. g.) istjerali korintski kolonisti pod
vodstvom tiranina Hersikrata.
Strabo, Geogr., 6, 2, 4:
Prije 627. g. starosjedioci Dirahija (Dyrrhachium) uz pomo korintskih kolonista s Krfa (Korkyra) istjeruju
Liburne iz svog grada, preimenovavi ga u Epidamno.
Ap., Ill., 2, 3, 9:

KLASINO DOBA I HELENIZAM

Tijekom ranoklasinog doba doba jo uvijek nema velikih grkih kolonija na istonom Jadranu. Jedina postojea
kolonija je Korkyra Melaina. Korkyra Melaina je grka naseobina koju su osnovali Kniani na do danas
neutvrenom poloaju negdje na Koruli, ona je ujedno najstarija grka kolonija na hrvatskom dijelu Jadrana. I
Pseudo-Skimno i Strabon spominju knidski polis na ovom otoku. U rimsko doba Korkyra Melania nije bila grad
Herodot novodi da su Fokejci bili prvi Grci koji su svojim prekomorskim pohodima otkrili Jadran. Ime Jadran se
prvenstveno odnosilo na najsjeverniji dio Jadranskog mora, a juni dio - Jonski zaljev. Fokejska prisutnost se
potvruje toponimima koji zavravaju na -ussa, pa tako imamo Celadusse (Kornatski otoci), Elaphussa (Bra) i
Mellitussa (Mljet). Fokejci se nisu dugo zadrali na Jadranu, a njihov boravak potvruje nalaz ulomka
klazomenske keramike naen na forumu grada Jadera (Zadar).
Jader je bio vana luka i pristanite brodovima koji su dolazili sa zapadne obale. Na tom prostoru prijetila je
velika opasnost od gusarenja kojim su se bavili Liburni, Histri i drugi Iliri, a Grci i drugi pomorci luksuznim
predmetima plaali su danak za siguran nastavak plovidbe. Korinani su i u 8. st. pr. Kr. prvi vrsto zaposjeli
ulaz u jonski i adrijski zaljev. Zaposjeli su otok Korkiru istjeravi odatle Liburne. Vremenom su se odnosi Korkire
i metropole Korinta pogorali. Korkirani su razvili svoje privredne veze sa oblinjim i daljim ilirskim krajevima.
Osnovali su Epidamnos (Dyrachium) 627. g. pr. Kr. , a 588. g. pr. Kr. su zajedno sa Korintom osnovali Apoloniju.
Funkcija im je bila uglavnom trgovina sa zaleem Iliride, a posebno eksploatacija rudnika srebra kod grada
Damastija koji se nalazi vjerovatno negdje izmeu Ohrida i Debra, a kovnica mu je djelovala do 330. g. pr. Kr.
Korintski trgovaki interes se proirio i sjevernije Jadranom. Razvili su proizvodnju miomirisa i lijekova, a u vezi
s time i produkciju svoje keramike malih dimenzija. Te posude naene su posvuda na otocima i obali istonog
Jadrana : na Koruli, Visu, Solinu, Zadru, Ninu, Vizaama u Istri, Oaniima, Vidu i u Tivtu u Boki Kotorskoj. To
su posude tipa alabastra, pikside, aribala, oinohoe i kotile-skifosa. Jedan od kljunih motiva za korintsku
plovidbu Jadranom je bila perunika sa obale Neretve. Korkirejci su u svojoj vlasti imali i dio Korkire Melanie
(Korula), a jedan dio su prepustili Knianima koji su im bili pomogli protiv Korinana. Tono mjesto knidske
naseobine se ne zna.
Herakleja je grad ija se lokacija jo uvijek ne zna, ali je novac sa njegovim natpisom naen u najveem broju
na otoku Hvaru, u samom gradu Hvaru. Kovan je u 4. st. pr. Kr. a nestaje krajem istog, a ne zna se zato je tako
kratko trajalo.
Narona je bila jo jedno vano sredite, a danas selo Vid kod Metkovia. Imala je mijeani ilirsko-helenski
karakter.
Dionizije Stariji je postao tiranin Sirakuze poetkom 4. st. i postao najmoniji vladar na Sredozemlju poslije
Peloponeskih ratova. Zauzeo je strateki vanu taku , otok Vis - Issa.
Issa je bila vano uporite jadranskih i sirakukih Grka, imala je prostranu luku, a plodna zemlja je omoguavala
uzgoj vinove loze i maslina. Pseudo-Skimno (Periegeza) navodi da na Issi postoji sirakuka kolonija. PseudoSkilaks (Periplus) daje najvrijedniji podatak o njenom postojanju u 4. st. pr. Kr. Nalazi potonulih brodova sa
mnotvom amfora potvruju bogatu trgovinu vina koje se izvozilo sa Isse. Nakon propasti Dionizijeve vlasti,
Issa na Koruli osniva svoju naseobinu u dananjoj Lumbardi 2 km od dananjeg grada Korula.
Nakon to su u 3. st. pomogli Rimljanima u borbi protiv Ilirske drave, osnovali su emporije u Traguriju (Trogir)
i Epetiju (Stobre). U Saloni je u Cezarovo doba postojala grka zajednica, koju neki takoer smatraju isejskom
naseobinom
Pharos (Stari Grad) na Hvaru je osnovan 385./384. g. pr. Kr. Parani su ve tokom 6. st. pr. Kr. osnovali
naseobinu na Hvaru. Pharos je od samog poetka bio naseobina agrarnog karaktera.
Tragurion je bio isejska kolonija (subkolonija) i vani emporij, te sastavni dio isejske zajednice (koinon) sa
zajednikim civitatom. Kasnije je doao kao i Issa pod rimsku vlast i postao oppidum civium romanorum.
Epeteon (Stobre), imao je istu vezu sa Issom kao i Tragurion ali u rimsko doba nije postao oppidum civium
romanorum.
5

Lumbardska psefizma govori o raspodjeli terena. Teritorij je razluen na 2 cjeline: na grad, podruje za
stanovanje (za upravu i sl.) i na teritorij gdje e doseljenici dobiti parcele za obraivanje (svaki po 3 pletara).
Svakome se dodjeljuje prostor za stanovanje, te posebno dio teritorija (zemlja). Dionizije Stariji je htio osnovati
koloniju prvenstveno zbog osiguravanja prikladne baze na Jadranu (vojne baze zbog njegovih dalekosenih
planova). Issa je prvo bila u zavisnom poloaju prema matici Sirakuzi. A u poetku je njena vojna uloga bila
primarna, a to se oitavalo u prvoj povijesno utvrenoj pomorskoj bitci na Jadranu, a koja se odigrala
osnutkom kolonije na Pharosu (kada je grka flota pritekla u pomo ugroenim Faranima).

URBANIZAM I ARHITEKTURA
Osnutkom Isse u 4. st. pr. Kr. i Pharosa 385. g. pr. Kr. grka je civilizacija jo dublje penetrirala u autohtone
plemenske sredine na Jadranu. S grkim kolonijama zapoinje i razvitak antike urbane civilizacije
Issa i Pharos spoj su grkog modela i terenske dalmatinske situacije. Oba su grada okruivale zidine izgraena
od velikih kamenih blokova. Matrica gradskih komunikacija pokazuje pravilnu mreu (ortogonalno postavljene
ulice) s planiranim javnim prostorima i zdanjima.
itav obalni rub uz more obzidan velikim kamenim blokovima koji su vidljivi u moru, to pokazuje da su znatna
financijska sredstva bila usmjerena na sigurno pristajanje brodova. Tu se vidi velika graditeljska vjetina zidanja
u moru. Kameni blokovi polagani su bez veziva. Pomorska luka je ove gradove bila od ivotne vanosti.
Zapadno i istono od grada nalazile su se nekropole.
Grci na Jadran donose nove ideje o neselju i naseobinskom standardu. Na uzvienjima je bilo teko primjeniti
sisem grke gradogradnje s hipodamskim rasporedom ulica i gradskih sadraja.
Hibridnu urbanu strukturu pokazuju grka naselja, isejske kolonije Tragurij i Epetij smjetene na prirodno
dobro zatienom podruju, a to su otok (Tragurij), poluotok (Epetij).
U Traguriju dolazi do mijeanja dviju matrica. Epetij je zbog specifine izduenosti gradskog podruja
smjetenog na poluotoku imao je brojne poprene (S-J) i malobrojne uzdune (I-Z) komunikacije.
Potreba za snanom obranom zbog neprijateljske okoline uvjetuje izgradnju velikih i jakih zidina. Danas su i u
Trguriju i u Epetiju su ouvani dijelovi gradskih zidina podignutih od megalitskih blokova. Poloaj grada na
otoku/poluotuku svjedoi da je obrana bila primarna zadaa.
Grci su na nae obale donijeli i podjelu zemljita i sreene vlasnike odnose. Vaan spomenik tog civilizacijskog
dostignua je natpis psefizma iz Lumbarde. Natpis svjedoi o osvajanju isejskih naselja u Lumbardi na otoku
Koruli i pokazuje kako je bilo podijeljeno zemljite u gradu i izvan njega. Osim parceliranja zemljita spominje
se i podjela estica za gradnju kua, a to je dokaz razvijenog urbanizma. Grci su drali gradsko i izvangradsko
podruje jedinstvenom cjelinom koja mora biti pravno sreena, oblikom logina i poteno podijeljena.
Grcima je za plovidbu iz Grke u junu Italiju kljuan otok Krf (Korkyra). Plovilo se u vizualnom kontaktu sa
obalom.
Grci 734. g. pr. Kr. predvoeni Hersikratom tu osnivaju koloniju. Hersikrat zauzeo otok Korkyru i od tuda
istjerao Liburne. Pretpostavljamo da su Liburni imali vie postaja na Jadranu i bili pomorska sila dok nisu
potisnuti prema sjeveru. Grci su eljeli nadzor mora osigurati za sebe. Zanimanje za kolonizaciju unutar
Jadrana je sporo, ne intenzivno kao prema junoj Italiji. Grci tono znaju gdje i to ele, stoga je malo kolonija
koje nisu uspjele. Prve kolonije osnovane su 734-733. g. pr. Kr. u Jadranu (Korkyra).
627. g. pr. Kr. Korkyrani osnivaju koloniju Epidamnos, kasnije se paralelno sa imenom Epidamnos javlja i drugo
ime : Dyrrachion, dananji Dra (Dirahion je lokalno, autohtono ime), a osnovan u suglasju sa lokalnim
stanovnicima Taulantima. Neko vrijeme su postojale 2 naseobine, Grka kolonija i autohtono naselje
gradinskog tipa koje se kasnije spojilo u jedno pa se napokon par stotina godina gubi Grki naziv i ostaje samo
Dirahion (Dra).

Epidamnos ima izvrstan poloaj za Grku koloniju, smjeten na moru, blizu ua rijeke koja se sputa iz planina
u zaleu. Nalazi se na mjestu gdje je komunikacija iz unutranjosti dolazila do mora. Mjesto svakako mora biti
utvrena luka, vana zbog prometa sa unutranjosti.
Od Epidamna i dalje prema istoku pruala cesta koja je dolazila do sjeverne Grke i zavravala dalje na
Bosporu, koja je bila vana kopnena veza izmeu Jadranskog i Crnog mora, a koju su kasnije koristili Rimljani.
Tu je kovan novac po standardu i teinskim mjerama korkirskog novca.
Novac je srebren sa motivom dva stilizirana etverokuta i cvijetom, pronaen u velikom broju na naoj obali,
nosi natpis Dyrr.
Matica osniva koloniju, a kolonija novu koloniju, ali uvijek postoji svijest o porijeklu.
Drugu koloniju osnivaju ponovno Korkirani zajedno sa Korinanima 588. g. pr. Kr. i to je Apolonija, te tako
pokrivaju prazninu u etapama plovidbe. Apolonija je danas selo Pojane.
Jo dva grada u Albaniji, veoma su vane Grke naseobine, Lissos, ne zna se kad je osnovan (Lje) bio je vaan
centar i vojna postaja, nastavio je postojati do kraja antike.
Drugo je naselje Butrintos (Butrint), tono nasuprot Korkyre, na jugu. Butrint nije kolonija!!! Vjerovatno su
Butrint Korkyrani koristili kao nadzor za prolaz prema sjeveru.
Korkyra Melaina (melaina = crna), osnovali su je Kniani, Dorani iz Grkog polisa u Maloj Aziji, a osnovali su je
uz pomo Korkyrana. Korkyra, Korint, Epidamno, Apolonija sve su dorske kolonije. Crna Korkira, Korula,
navodno nazvana tako zbog crne makije koja raste na otoku. Danas meutim, na Koruli nema konkretnih
ostataka grke kolonizacije. Stoga se kao lokacija uzima ili krajnji istoni ili krajnji zapadni dio. Krajnji zapad je
Vela luka, zatiena i dobra luka. Na drugom kraju je grad Korula, na poluotoiu takoer mogue mjesto za
koloniju.
Interes matice je pronai nova trita za svoje proizvode, nove izvore hrane, poslati stanovnike iz grada da se
smanji populacija. U osnivanje kolonije su ili dobrovoljci, u svakoj obitelji u kojoj je bilo vie brae drijebom
se izabirao jedan koji je morao ii i nije se smio vratiti osim ako cijela organizacija nebi propala. Cilj je bio
demografski rasteretiti maticu. Nakon toga gotovo 2 stoljea nije bilo aktivnosti na Jadranu. Oko 390. g. pr. Kr.
osnovana je kolonija Issa. U Sirakuzi, na jugoistonom kraju Sicilije, vlast je 404. g. pr. Kr. preuzeo tiranin
Dionizije stariji. Dionizije je bio populara, na elu Sirakuke vojske i u saveznitvu sa drugim Grkim kolonijama
na Siciliji uspio je poraziti Feniane i potisnuti ih te je zavladao kao tiranin. Dioniziju je Jadran bio interesantan
kako bi poveao trgovinu Sirakuze i u tom smjeru. Poeo osnivati naseobine na Jadranu, od 404. do oko 390. g.
pr. Kr. osnovao je Anconu. Time je ojaao utjecaj u Adriji, a pomae osnivanje kolonije u Issi jer mu treba luka
radi kontrole plovidbe. Kolonije u naem dijelu Jadrana su gotovo posljednje koje su osnovane. 385 g. pr. Kr.
Dorani uz pomo Dionizija starijeg osnivaju Pharos (Hvar). Osnivaju ga Parani, stanovnici jednog od otoia u
Egejskom moru. Nakon to odluuju poduzeti korak kolonizacije, trae pomo od Dionizija Pharos je osnovan
385. g. Pr. Kr. na podruju dananjeg Starigrada. U zaleu Starigrada nalazi se veliko plodno polje kakvog nema
ni na jednom drugom naem otoku. Na Hvaru i Visu ima ostataka koji dokazuju postojanje Grke kolonije.
Par godina nakon osnutka, Iliri sa okolnih gradina pokuali su istjerati Grke. Pharani su pozvali u pomo
Dionizijevu mornaricu, a Dionizijeva mornarica je problem rijeila vrlo brzo otlerala Ilire.
Pharos se nalazi u dubokom zaljevu i nije tako dobro sauvan kao Issa, jer se podruje kasnije urbaniziralo.
Stanovnici su dobivali par tisua m2 za obraivanje, moda do pola hektara, rijetko vie. Dionizije stariji umro
je 367. g. pr. Kr., a naslijedio ga ja Dionizije mlai koji nije uspio odrati interesnu sferu na Tirenskom, Jonskom
i Jadranskom moru. Pharos i Issa su se tada osamostalil, te trae nove saveznike.
Nekoliko javno postavljenih natpisa, uklesanih u kamen na glavnom trgu u gradu, navode odluku vijea da su
Pharani uputili poslanstvo itavom nizu gradova u Grkoj i kako trae pomo i saveznitvo. Issa je imala vie
uspjeha i preivila kao samostalni polis do dolaska Rimljana. Pharos nestaje sa meunarodne scene,
pretpostavljamo da nije uspio odravati saveze. Pharos nije naputen, ali nije vie bio isti Grki grad,
pomijeani Iliri i Grci. Oko 290. g. pr.Kr. Issa osniva svoju koloniju na Koruli. Koloniju dokumentira natpis
naen u Lumbardi.
7

1877. g. pronaen je Grki natpis koji predstavlja tekst odluke isejskog gradskog vijea o osnivanju kolonije.
Taj je natpis poznatiji pod nazivom Lumbardska psefizma (psefizma - odluka, zakljuak ). Psefizma je
nadopunjena fragmentima naenim na nalazitu. Natpis kae da je Issa poslala koloniste i da je odluila da
svaki poslanik dobije komad zemlje u gradu i izvan grada, zatim slijedi popis doseljenika. Prema popisu imena,
moemo vidjeti da su sva Dorska, na popisu u psefizmi ima otprilike 200 ljudi to pomnoeno sa 4 (ene i
djeca) daje broj od 800 ljudi, bili su mala zajednica. Prijevod govori da su Isejci u dogovoru sa Pilom i Dazom, a
to su tipina Ilirska imena, sklapaju ugovor, to znai da su od Ilira otkupili zemlju za osnivanje kolonije i da su
sa Ilirima bili u dobrim odnosima. Issa je osim Lumbarde osnovala dvije naseobine koje nisu dobile status
kolonije, Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobre). To su bili trgovaki punktovi u kojima Isejci ive samo dio
godine. Osnovane su kako bi Isejski trgovci bili u praktinijem kontaktu sa zaleem. Najpoznatiji Trogirski
spomenik je reljef sa likom Grkog boga Kairosa, boanstvo sretnoga trenutka
Salona je bila delmatsko naselje na gradini i oito centar autohtonog stanovnitva, a s njima Grci trguju i
komuniciraju uz njihovu dozvolu. Kasnije na istom mjestu rimljani osnivaju grad, Salona, koja postaje najvei
grad na Jadranu, postavljaju i svoju parcelaciju koju su nauili i preuzeli od Grka