enidba bega Ljubovia

Zaprosio bee Ljubovia

Hajku curu bega engijia
Koja ima stotine prosaca
od dobrijeh kua i otaca
Nijedan se ne dopade buli
nijednoga cura ne kabuli
No se mlada ljepotom ponosi
kano cvijet dok se ne pokosi
Nije cvijet to ga ovce pasu
no Turkinja evojka na glasu
kakve su joj noge ko u srne
dva se oka sokolova crne
Ljepote joj u svijetu nema
porasla je cura za harema
od toliko silenih balija
evojci se dopade Alija
Kako nee mila brao moja
Ljubovi je gospodskoga soja
A Alija delija na glasu
britku sablju nosi o kajasu
Konja jae to ga drugi nema
mlai mu ga hrani i oprema
sav u srmi od glavi do pete
lake sluge oko njega lete
Sam je osto kao iza groma
od cijelog Ljubovia doma
Svi padoe u boj ka junaci
a on osta u naruje majci
Pa potroi sedam kesa para
dok s engiem svadbu ugovara
Dolo vrijeme da evojku vode
A Ljubovi Nevesinju ode
Sluge nose kafu na tabaci
a on staroj kazivae majci
za enidbu u engia bega
poe stara blagoslivljat njega
A neka si, hairli ti bilo
to je meni po volji i milo
Pii sine na sve kadiluke
kupi svate i Srbe i Turke
pred Turcima pau erifliju

pred Srbima Ivkovi Iliju

ne ostavi Osman barjaktara
Lakeia iz grada Mostara
On je bio sluga kue nae
I sad ga prizivaju pae
Jo bi stala baba na nabraja
kad eto ti vraga i belaja
jedno mlado knjigonoe doe
pita ko je beg Ljubovi oe
ne naziva alaj ni selama
ka da kue tu bijae sama
baci begu knjigu iz njedara
natrag ode i ne progovara
Beg dohvati knjigu sa serdade
otvori je i itati stade
Pa je baci i na noge vrnu
vie u njoj pogibiju crnu
sam sa sobom zbori i prijeti
sutra emo jedan umrijeti
A stara ga pogleduje majka
vidi majka da je muka jaka
Pa ga pome zapitkivat stara
okle knjiga, to ti progovara
beg objesi sablju o duvaru
pa na majku okrenu se staru
majko moja ne mogu ti kriti
za nas nema nita crnje biti
Knjiga loa od grada Mostara
od Turina Osman barjaktara
Pa mi pie Turin na uranku
da je moju preprosio Hajku
I prosidba moja da ne vai
jo me krvnik u svatove trai
ne zove me ko drugoga svata
no da vodim pod evojkom ata
Da dojae bula do Mostara
ja da vodim za kraj od ulara
Ili sutra na polje stolako
da kuamo oruje junako
On me eka a ja imam volje
s njim se sresti na stolako polje
Pa da vide i Srbi i Turci
sablja moja u kakvoj je ruci

Beg to ree u velikoj tuzi

pa govori Huseinu sluzi
prije zore i bijela dana
nek je vranac spreman za megdana
Onda majka preklinje Alila
nesrena ti moja hrana bila
Ako noas ne poslua majku
Pa mu pusti od Zagorja Hajku
Posluaj me moj Halile sine
takva srea neka tebe mine
prezri njega i umiri sebe
pa e majka oeniti tebe
boljom curom od boljega soja
posluaj me mila sreo moja
Al Alija nee ni da uje
na bijelim dvorim jadikuje
Nema brae nema bratueda
majka moli i ii mu ne da
e je stara pa je doma nema
ona konja u podrumu sprema
Pa ga alje e joj milo nije
A sve kriju od sina Alije
Sprema vranca pa mu zobi dala
onda stara prie do astala
Pa Osmanu knjigu uvezuje
Huso pie baba nareuje
Oj Osmane od Mostara grada
nek te snau jadi iznenada
to uinje od moga Alila
dabogda ti crna svadba bila
dabogda te engia odiva
na odaku ne zatekla iva
pa Aliji mometu nejaku
pie megdan i cvijelja majku
pa sad mora odak Ljubovia
da podnosi zulum Lakeia
kad je baba knjigu napravila
pa sa Husom vranca otpravila
Ode Huso niz polje jaui
osta baba na kuli plaui
U odaju kod Alije svrnu
te mu kaza pogibiju crnu
Za megdana da se ne oprema

jer mu vranca u podrume nema

tad Aliju novi jad zadesi
triput skide sablju i objesi
Pa on majci zbori od nevolje
majko mila bi li bilo bolje
da poginem na junako polje
sad mi drugi zarunicu vode
zato majko duu ogrijei
pa mi mojeg konja odrijei
Tvoja briga za jedincom sinom
ne slae se sa ljudskom vrlinom
Nije majko mana za tri dana
ve je majko mana dugotrajna
nee vie biti kadiluka
gdje me nee stii moja bruka
da su meni braa na emanu
ne bi bilo prie o megdanu
Nit bi mogla za njina ivota
na nas pasti ovolka sramota
majko moja ti si tome kriva
dabogda me ne gledala iva
Vie neu oruje nositi
niti drugu evojku prositi
U to doba vranac Ljubovia
pred bijele dvore Lakeia
Svi svatovi izili da vide
ko na vrancu Ljubovia ide.
tad Lakei primi konja vrana
kao ratni plijen sa megdana
tad krenue svati iz Mostara
trista svata Osman barjaktara