Inka Mikulin

KRATKI PRIKAZ GLAVNIH IDEJA

U RADU H. MATURANE I F. VARELE

Ranih sedamesetih Maturana i Varela su iznijeli i razradili svoju teoriju kroz seriju
lanaka. Dva su kljuna lanka Biology of Cognition (Maturana, 1970) i Autopoiesis:
The Organization of the Living (Maturana & Varela, 1973) koji bili podloga za knjigu
Autopoiesis and Cognition: The Realization of the Living .
U meuvremenu je Varela publicirao 1979. knjigu pod naslovom Principles of Biological
Autonomy. Ove dvije knjige su kameni temeljci njihove teorije. Osamdesetih godina
Maturana i Varela zajedniki stvaraju knjigu The Tree of Knowledge koja je imala svrhu
upoznati iru publiku s njihovim radom.
Varela je s Evanom Thompsonom i Eleanor Rosch napisao knjigu The Embodied Mind
1991. u kojem su stvorili podruje tzv. enaktivne*1 kognitivne znanosti.
Humberto Maturana , biolog poeo se baviti bilogijom kognicije jo 50-tih godina prolog
stoljea. Zajedno s Jerryjem Lettvinom napisao je nekoliko lanaka (jedan od njih je
Anatomija i fiziologija vida abe) o vidu abe u kojima podrazumijeva da postoji
objektivna, apsolutna realnost , izvan ivotinje , neovisna o njoj, koju ivotinja moe
percipirati , spoznati. Takvu informaciju dobivenu percepcijom aba moe koristiti da bi
proizvela ponaanje adekvatno percipiranoj situaciji. U tim lancima autori govore o
retinalnim ganglijskim stanicama kao detektorima obiljeja iz okoline i detekciji plijena i
neprijatelja.
1961. godine Maturana i Frank poinju raditi ispitivanja vida golubova .Kad im se pridruuje
Gabriela Uribe i kad poinju prouavati kolorni vid golubova, 1964. postaje im jasno da
takav pristup koji su do tada imali u istraivanjima vodi u velike tekoe. Naime, oni otkrivaju
da se ne moe objasniti razliita kromatska iskustva promatraa tako da se prikazuje obojeni
vanjski svijet preko aktivnosti ivanog sustava, jer ivani sustav koristi geometrijske
relacije za odreivanje kolornih razlika.Otkrili su da mapiranje vanjskog svijeta nije
adekvatan pristup i shvatili su da moraju postaviti novo pitanje. Bio im je potreban drugaiji
pristup i drugaija epistemologija. Poeli su se pitati: to ako , umjesto, da pokuavamo
povezati aktivnost retine sa fizikim stimulusima izvan organizma, uinimo obrnuto i
pokuamo povezati aktivnost retine s kolornim vidom subjekta?
Novi pristup zahtijevao je da shvate ivanu aktivnost .kao odreenu samim ivanim
sustavom, a ne vanjskim svijetom, tako da vanjski svijet ima samo ulogu otponca /trigger
role/ za oslobaanje interno odreene aktivnosti ivanog sustava.
*1(op.aut. u nedostatku hrvatske rijei za englesku rije enactiv,prevedeno je kao enaktivno, u slovenskom usporedbe radi
termin se prevodi s enaktivni)

Jo fundamentalnije otkrie je bilo da na percepciju ne bi trebalo gledati kao na tenju za

vanjskom realnou, nego vie kao na specifikaciju iste, jer nije mogue razlikovati percepciju
od halucinacije u samom djelovanju ivanog sustava kao zatvorene mree.
Iz ovog su proizale dvije posljedice:
1. da istraivai moraju shvatiti nerazluivost rada ivaanog sustava na percepciji i
halucinaciji. Ovo zahtijeva promjenu pitanja Kako organizam dobiva informaciju o
svojoj okolini? u Kako se deava da organizam ima strukturu koja mu dozvoljava da
adekvatno djeluje u sredini u kojoj postoji?
2. da istraivai trebaju novi jezik koji bi govorio o fenomenu percepcije i kognicije.
U knjizi The Tree of Knowledge, Maturana i njegov bivi student , a u vrijeme pisanja
knjige kolega, Francisco Varela bazirajui se na spoznajama iz biologije kognicije
postavljaju neke nove teze i predlau novi jezik za razumijevanje tih spoznaja.
U kasnijem tekstu objasnit u neke od najznaajnijih termina tog novog jezika.
Knjigu zapoinju jednim jednostavnim pokusom(Marriotov pokus): nacrtajmo na papir
kri i toku , pokrijmo lijevo oko i drimo papir na udaljenosti od 40-tak cm. U jednom
trenutku crna toka e nestati.Slika toke u tom poloaju pada na na taj dio mrenice na
kojem izlazi vidni ivac i zato taj dio ne reagira na svjetlost.
To se mjesto zove slijepa pjega. Kad ne bismo izveli ba ovaj pokus nikad ne bismo opazili
neto to je cijelo vrijeme tu, a to je da ne vidimo da ne vidimo.
U drugom pokusu s gledanjem boja pod razliito obojenim svjetlosnim izvorima ( npr.
naranu vidimo kao iste boje na danjem svjetlu (duge valne duine svjetlost, crvene) i
umjetnom fluorescentnom svjetlu (kratke valne duine svjetlost, plave)) zakljuujemo da boju
predmeta ne odreuju osobine svjetlosti koja dolazi od njih nego je doivljaj boja pojedincu
omoguava stanje aktivnosti u njegovom ivanom sustavu, koje odreuje njegova struktura.
Ovo vrijedi i za doivljaje gibanja, oblika i drugih spoznajnih modalnosti.
Ovi pokusi pokazuju koliko je kruto nae doivljavanje utvreno u naoj strukturi. Mi ne
doivljavamo boje svijeta nego doivljavamo svoj kromatini prostor.
To da doivljavamo svijet nije sporno, ono to Maturana i Varela ele pokazati je da je
nerazluiva naa povijest biolokih i socijalnih aktivnosti od toga kako doivljavamo svijet.
Djelovanje ivanog sitema je strukturalno determinirano i zato struktura okoline ne moe
odrediti promjene u ivanom sistemu, pa znanje organizma ne moemo opisati kao
reprezentacije okoline. Maturana i Varela predlau spas od suprotnosti reprezentacionalizma i
solipsizma tako da se drimo vrste logike i stalno imamo na umu da sve izreeno je izreeno
od opaaa i da kad govorimo o spoznaji uzmemo u obzir iri kontekst *2.
*2 U literaturi o percepciji ima nekoliko poznatih primjera koji govore tome u prilog, od percpecije prostora, boja i veliina:
1. U zapadnom svijetu sobe su skoro uvijek etverokutne, a i mnogi objekti , kao npr. kutije su etverokutne. Mnogi pak
objekti kao to su ceste i eljeznike pruge predstavljaju paralelne linije koje se zakrivljuju u udaljenosti i tako daju osjeaj
perspektive .Zapadnjaci imaju vizualnu okolinu bogatu znakovima za perspektivu i udaljenost.
Postoji nekoliko studija koje su uinjene s percepcijom ljudi koji su ivjeli u drugaijoj kulturi (1). Ljudi koji ive u svijetu
bez znakova za udaljenost su Zului. Njihov svijet se opisuje kao cirkularna kultura; kolibe su im okrugle i imaju okrugla
vrata, oni ne obrauju svoju zemlju u ravnim linijama, nego zaobljenim linijama i openito vrlo malo ima kutova i ravnih crta
u njihovoj okolini. Openito sve optike iluzije za njih ne vrijede.
2.Eleanor Rosch je 70-tih godina imala priliku posjetiti u Novoj Gvineji ,narod Dani (6, str 169). Ljude kamenog doba, koji
imaju samo dvije boje: mola za svijetle boje i mili za tamne boje.
3.Raeni su i eksperimenti s ljudima koji ive u gustim praumama (1), i oni nemaju osjeaj za udaljenost, jer su takve
udaljenosti nepoznate u praumi.
Kad ih se odvede izvan ume i pokau im se udaljeni predmeti , oni ih ne vide kao udaljene , nego kao malene. Slinu
distorziju mi doivljavamo kad gledamo s velike visine dolje. Ljudi koji rade na visinama , zidari, npr. izvjetavaju da vide
predmete dolje bez distorzije.

Svijest o samima sebi i refleksija procesi su u kojima spoznajemo kako spoznajemo, i taj
posebni poloaj spoznavanja vlastitog spoznavanja je neto to je zapadnoj kulturi
nerazumljivo i autori kau kao da je to neki tabu u zapadnjakoj znanosti, kao da nam se
zavrti u glavi radi krunosti,...jer upotrebljavamo instrument analize za analizu instrumenta
analize. (4, str 20.)
Procesi koji su upleteni u nae aktivnosti odreuju na ustroj i nae ljudsko djelovanje i ine
nau spoznaju i time odreuju i naa pitanja o tome kako spoznajemo. Naa struktura, prema
tome, omoguava spoznaju koja se pojavljuje u opisu.
Dvije stvari su kljune za razumijevanje onog to predlau autori:
1. neodvojiva povezanost djelovanja i iskustva iz ega proizlazi da je svaki poetak
spoznavanje i svako poznavanje je poetak (4.str22). Zbog toga je jezik nae
ishodite spoznaje i na alat za spoznaju, a refleksija krajnja granica spoznaje.
2. Sve to je reeno rekao je netko. Ne moemo iskljuiti promatraa iz svega to
zovemo spoznajom. Svojstva spoznavanja su klju za spoznaju svega to spoznajemo.
Spoznavanje je uinkovito djelovanje koje ivom biu omoguuje da ivi u odreenoj
okolini i time stvara svoj svijet.
Autopoeza
Sredinji koncept Maturaninog i Varelinog rada jest autopoeza. Maturana kae da su termin
stvorili 1972. godine kombinirajui grki auto i poesis (autopoiesis, samostvaranje) da bi ga
formalno definirali na slijedei nain:
Autopoetski sistem je organiziran (definiran kao jedinica ) kroz mreu procesa proizvodnje
(transformacije i destrukcije) komponenata koje proizvode komponente od kojih je sistem
sastavljen.
Poto je spoznavanje djelatnost spoznavatelja i time ukorijenjeno u samom nainu njegovog
ivog bia tj. u njegovoj organizaciji , nije mogue spoznavanje shvatiti samo prouavanjem
ivanog sustava nego ivog bia u cjelini.
to jest ivo bie?
Molekularna mrea i interakcije koje proizvode same sebe i odreuju vlastite granice su iva
bia. Ovakvu organizaciju nazivamo autopoetska organizacija.
Najvanija karakteristika autopoetskog sistema je da sam sebe zbog svoje dinamike pone
razlikovati od okoline, ali na takav nain da je s tom okolinom nerazdvojivo povezan.
Sva su iva bia autopoetska i po svojoj organizacija identina, ali se razlikuju po svojoj
strukturi.
Autopoetska teorija je jedini primjer definicije ivota koja uzima u obzir cijeli ivi sistem. Sve
ostale definicije ivog sistema u biologiji su samo nabrajanje funkcionalnih atributa ivog
sistema (razmnoavanje, metabolizam ...)koji objanjavaju samo to ivi organizam ini, a ne
i to jest. Stoga je autopoeza postala glavni predmet interesa u prouavanju umjetnog ivota.

Organizacija i struktura
Organizacija oznaava takve odnose koji vrijede izmeu dijelova sistema tako da ih to ini
pripadnicima odreenog razreda.
Maturana istie da organizacija dolazi od grke rijei organon i znai instrument , te je
upotrebom te rijei elio istaknuti instrumentalnu participaciju komponenata u stvaranju neke

cjeline , jedinstva. Organizacija sistema definira identitet tog sistema, njegova svojstva kao
jedinice i okvir u kojem ga doivljavamo kao jedinstvenu cjelinu.
Struktura oznauje dijelove i odnose koji ine odreenu jedinicu i ostvaruju njenu
organizaciju.
Dihotomija organizacija/struktura je grafiki dobro ilustrirana u radu slikara Giuseppea
Arcimbolda iz 16. st. koji je stvarao portrete u kojem su lica sastavljena od voa, povra, riba
itd.
Promatra
Maturanin poetni rad na kogniciji naglaava individualne ive sisteme. Kao rezultat toga
autopoetska teorija ima svoje temelje u nainu kako se ivi sistemi odnose prema domenama
u kojima djeluju. Ovakva orijentacija podrazumijeva i nain kako autopoetska teorija se
odnosi i prema sebi samoj kao znanstvenoj teoriji i prema svim drugim fenomenima. Sistem
koji spoznaje svijet, spoznaje ga samo u terminima perturbacija svog ivanog sistema koji
operacijski zatvoren (njegove transformacije se dogaaju unutar njegovih granica). U mjeri
u kojoj ivani sistem rekurzivno povezuje svoje komponente (kao u naem mozgu) ,
organizam je sposoban generirati , odravati i ponovno uspostavljati svoja vlastita stanja kao
da su doslovne reprezentacije vanjskih fenomena.
Takva stanja su stanja drugog reda u smislu da proizlaze iz iskustva , a nisu doslovne
zabiljeke iskustva. Ta stanja se nazivaju opisi u autopoetskoj teoriji, a organizam koji
djeluje unutar tog opisa je promatra. Primarno takva operacija je injenje razlika koje
odreuju okolinu sistema koji promatra objekt i/ili druge.
Maturana kae da je promatra ivi sistem koji razlikuje i odreuje neto kao jedinicu i entitet
razliit od njega samoga koji moe biti upotrijebljen za manipulaciju ili opisivanje u
interakcijama s drugim promatraima.
Promatra je kljuni koncept u autopoetskoj teoriji jer je promatra toka iz koje sve poinje
i temelj za svako razumijevanje stvarnosti kao fenomena ljudske domene, jer sve to je reeno
je reeno od promatraa.
Temeljna operacija u promatranju je razlikovanje. Razlikovanjem entiteta kroz akcije
promatra je sposoban djelovati kao da su okolnosti izvan njega , ali u stvari promatra nije
odvojen od tih okolnosti. Tome je tako jer cijela i jedina domena u kojoj promatra djeluje je
njegov zatvoreni ivani sistem.

Strukturalna determiniranost
Strukturalna determiniranost je princip koji kae da su promjene koje se dogaaju u ivom
sistemu kontrolirane njegovom strukturom.
Aktualna promjena u ivom sistemu je kompenzirajue ponaanje proizvedeno strukturom
sistema koji doivljava promjene u okolini ili promjene drugih ivih sistema .Dana
perturbacija moe biti okida za promjene stanja sistema, ali ta okinuta promjena je funkcija
organizacije i strukture samog sistema. Ako ivi sistem ue u interakcije koje nisu definirane
njegovom organizacijom te interakcije ostaju izvan kognitivne domene.

Strukturalno sparivanje
Strukturalno sparivanje je termin za objanjenje djelovanja odreenog sistema s drugim
sistemom ili svojom okolinom.
Strukturni spoj koji pri tom nastaje je povijest ponavljajuih interakcija koje dovode do
strukturne usklaenosti izmeu dva ili vie sistema (4, str 65).
Kad imamo dva iva sistema (A i B) koji su u interakciji jedan s drugim, svaki od njih ini dio
sredine onog drugog. S promatraeve toke gledita A-ove strukturalne promjene su zasiene
interakcijama s B-om u zajednikoj sredini i obratno.U toj ko-ontogenezi njihova ponaanja
od A i B postaju konsenzualna, tj. oni su napravili konsenzus o koordinacijama svojih
ponaanja.
Zato Maturana i Varela govore o ko-evoluciji, a ne o evoluciji.

Jezikovanje
Konsenzualno ponaanje je ponaanje izmeu dva sistema koja ive zajedno i do toga ne bi
dolo da nisu ivjeli zajedno.Ova ponaanja mogu biti opisana kao interakcije u okolini, a
Maturana i Varela to nazivaju lingvistikim ponaanjem.
Posebnost ljudskog djelovanja u jeziku koje autori nazivaju jezikovanje, je da ljudi jedini
upotrebljavaju jezik da bi priali o jeziku i tu izvire refleksija i svijest o samima sebi.Kad god
dajemo opise mi smo u jezikovnom podruju. Ljudi stvaraju jezike kroz socijalno djelovanje i
ljudi su ljudi jedino u jeziku.
Margaret Mead je nauila govorni jezik mnogih plemena na Samoi, tako da je pokazivala na
objekte i ekala da pripadnici plemena izgovore rije za to. Von Foerster (7, str 11.) kae da
mu je priala kako je posjeivala jedno pleme i pokazivala im na razliite predmete i ovi su
joj uvijek odgovarali "u mulu". Primitivan jezik, mislila je, upotrebljavaju samo jednu rije!
Kasnije je shvatila, da "u mulu" znai, "pokazati prstom".
Von Foerster(7, str12) kae da je Rene Descartes da je bolje razmiljao trebao umjesto
Cogito ergo sum rei Cogito ergo sumus, jer bez jezika ne bi mogao doi do toga, a jezik
je uvijek u funkciji ko-ontogeneze.
Nastanak jezika kod ljudi stvara i fenomen uma i samospoznaje
Bez primjerene povijesti interakcija nije mogue stupiti u ljudsko podruje *3.

*3 Za ovaj stav je ilustrativna pria koju je G.Bateson opisao da mu je priao dr. Stutterheim, vladin arheolog na Javi.

Neto prije dolaska bijelog ovjeka, bila je oluja uz javanski obalu u blizini jednog od veih gradova. Nakon oluje ljudi su
sili na plau i nali, iscrpljenog i skoro mrtvog, velikog bijelog majmuna neznane vrste. Religijski eksperti su objasnili da je
ovaj majmun bio lan suda Beroenae, boga mora, te da je radi nekog prekraja Bog izbacio majmuna, te je boji bijes bio
iscrpljen kroz oluju. Rada je izdao nareenje da bijelog morskog majmuna treba drati na ivotu, privezana lancima uz
jednu stijenu na obali. Tako je i uinjeno. Doktor Stutterheim mi je rekao da je osobno pregledao tu stijenu i da je na njoj
naao grubo urezani zapis na latinskom, nizozemskom i engleskom jeziku sa imenom ovjeka i podacima o stradalom brodu.
Oito da ovaj mornar koji govori tri jezika nikada nije uspostavio verbalnu komunikaciju sa svojim porobiteljima. On je
svakako bio nesvjestan premisa u njihovim mozgovima koje su ga obiljeile kao bijelog majmuna i stoga NEpotencijalnog
primaoca verbalnih poruka: vjerojatno nikada nije pomislio da oni dvoje njegovu ljudskost. Moda je i on dvojio njihovu.

U knjizi The Embodied Mind (1991), Varela, Thompson i Rosch dovode u pitanje
prouavanje kognicije kao alata za otkrivanje vanjskog svijeta s jedne strane ili kao projekcije
unaprijed datog unutarnjeg svijeta. U elji da nau srednji put izmeu Scile i Haribde
realizma i idealizma, oni ne prouavaju kogniciju kao otkrivanje vanjskog svijeta ili
projekciju unutranjeg nego unose svakodnevno iskustvo u smislu utjelovljene akcije.
Istraivanje poinje primjeivanjem fundamentalne cirkularnosti koja utjee na sva ta
istraivanja: um je ovsan o svojoj strukturi , a znanje o toj strukturi je postignuto umom.
Drugi nain da se to opie je bilo koja izjava o svijetu ili o umu je uinjena od istraivaa koji
ostaje izvan cilja istraivanja. Ovakva pozicija , ostajanja izvan iskljuuje istraivaa od
fenomena koji istrauje , pa ak ako je njegovo istraivanje temeljeno na samom fenomenu.
Dobar primjer za to je rad Jeana Piageta koji u svojim istraivanjima genetske
epistemologije dolazi do toga da dijete nije ni objektivist ni idealist, a svoju teoriju iznosi kao
da je sam objektivistiki znanstvenik. Autori to nazivaju zanimljivom tenzijom u
Piagetovom radu.
Varela i autori poinju od pretpostavke da iskustvo nuno prethodi upoznavanju svijeta.
Potekoe u objanjavanju toga autori vide u u dugom filozofskom ratu problema um tijelo.
Autori predlau da to pitanje uope nije potrebno i da treba pitati: Koje su relacije tijela i
uma u aktualnom iskustvu, kako se ta relacija razvija i u kakvim oblicima se pojavljuje? (6,
str.30).
Odgovor lei u iskustvenom postizanju znanja kroz interakciju percepcije i ponaanja
(enaktivna teorija), jer je odnos tijela i uma poznat u terminima onoga to oni mogu initi
(6, str.30).Um i tijelo reciprono sudjeluju u iskustvu. Autori odbacuju Kartezijanski dualizam
uma i tijela i nazivaju Kartezijanskom anksioznou elju ili da imamo neku sigurni i vrsti
oslonac u objektivnosti , jer inae ostaje samo kaos kao alternativa.
Ovaj binarni apsolutizam se na kognitivnu znanost odraava ili kao dominatna kognitivna
znanstvena paradigma u obliku kognitivizma ili u obliku konekcionizma. Oni nude
perspektivu enaktivizma koja je u suprotnosti s obje alternative.Enaktivna kognitivna znanost
preuzima hermeneutiki pogled da znanje ovisi o bivanju u svijetu koji je neodvojiv od naih
tijela ili jezika i nae drutvene povijesti, u kratko od naeg utjelovljenja. Time kognicija
postaje utjelovljena akcija koja je uvijek u bilokom, psiholokom i kulturalnom kontekstu.
Saeta usporedba ove tri perspektive je prikazana u 1.1.tablici (modificirano po Whitakeru,
8):

Tablica1.1.

TRI TRADICIJE U KOGNITIVNOJ ZNANOSTI

KOGNITIVIZAM
METAFORA
ZA UM:
Digitalni
kompjuter

KONEKCIONIZAM

Paralelna
distributivna
mrea

ENAKTIVIZAM

???
neodvojivo od
iskustva i svijeta

METAFORA ZA
KOGNICIJU:
Procesiranje
simbola
SVIJET U ODNOSU S NAMA:
Odvojen
objektivan
Reprezentiran
(u simbolima)

Pojavljivanje
globalnih stanja

Stalna interakcija
sa sredinom

odvojen
objektivan

angairan
iznijet na vidjelo

Reprezentiran
(u obrascima
aktivacije mree)

Prezentiran
(kroz akcije)

UM VS.
TIJELO/SVIJET:
Odvojen
Kartezijanski dualizam
(um i tijelo
hermetiki odvojeni
jedan od drugog)
EKSPONENTI:
Chomsky,Fodor

Odvojen
Neodvojiv
Epifenomenoloki dualizam
Fenomenologija
(um povezan s tijelom i
(um i svijet u
svijetom kroz pojavnosti)
meudjelovanju kroz
povijest interakcija)

Dennet

Rorty, Piaget,
Maturana,Varela

LITERATURA:
1.Gregory R.L. (1966), Eye and Brain , World University Library.
2.Kenny Vincent (1989). Life, the multiverse and everything; An introduction to the
ideas of Humberto Maturana. In Self-Organisation in Psychotherapy, [ed.] A.L.
Goudsmit, Springer-Verlag: Heidelberg.
3.Maturana, H.R. (1988). Reality; The Search for Objectivity or the Quest for a
Compelling Argument. Irish Journal of Psychology, Special Issue on "Radical
Constructivism, Autopoiesis and Psychotherapy", Vincent Kenny (ed.), Volume 9, no.
1.pp25-82.
4.Maturana, H.R. in Varela, F.J. (1998). Drevo spoznanja. Studia humanitatis, Ljubljana.
5.Varela, F.J. (1981).Describing the logic of the living. In Zeleny, M.(ed.), Autopoiesis; A
theory of living organization. Oxford: North Holland.
6.Varela, F.J., Thompson E. I Rosch E., (1991.) The Embodied Mind, The MIT Press.

7. von Foerster, Heinz (1993). Ethics and Second-Order Cybernetics. V: Psychiatria

Danubina 5. Zagreb: Medicinska naklada. 12: 33-47.
8. Whitaker, Randall (1992) Venues for Contexture: A critical analysis and enactive
reformulation of group decision support systems, Ume (Sweden): Ume Universitet,
ADB (Dept. of Administrative Data Processing / Informatics) dissertation / report UMADPRRIPCS 15.92, 1992.