11 POMJERANJA PUNIH NOSAA

11.1 Statiko-kinematska analogija kod tapa

Postoje sluajevi kada se dva, po svojoj fizikoj sutini sasvim
razliita problema, opisuju jednainama koje formalno imaju isti oblik.
Ovakvi sluajevi se nazivaju analogijama. Kod takvih sluajeva e
forma rjeenja za ta dva problema biti slina. Za potpunu analogiju je,
potrebno da osim analognog oblika jednaina budu za oba problema
analogni i konturni uslovi.
Analogija omoguava da se poznate metode rjeavanja, razvijeni za
jednu fiziku pojavu, iskoriste i u drugom sluaju. Ukoliko je uz to
jedan od dva analogna fenomena, dobro izuen, geometrijski jasan ili
na neki drugi nain lako rjeiv, analogija moe pomoi u analizi druge
pojave.
Analogija postoji i kada su u pitanju jednaine koje opisuju ravnoteu tapa i
njegovu deformaciju. Jednaine koje uspostavljaju vezu izmeu pomjeranja i
deformacija mogu se napisati u obliku:

d
ds

dx
dx
cos

dv
dy

tan
dx
dx

Slika 11.1 Element tapa duine ds

(11.1)

(11.2)

Zamislimo sada da je elementu posmatranog tapa pridruen elastini

moment pravog horizontalnog tapa, ija je duina jednaka duini
horizontalne projekcije stvarnog tapa. Taj drugi tap se naziva fiktivni tap.
Fiktivni tap neka je optereen nekim za sada neodreenim optereenjem i
p
momentom . Ta dva optereenja su fiktivna optereenja. Ravnotea
m
elementa fiktivnog tapa se uspostavlja djelovanjem unutranjih sila:
fiktivnog momenta savijanja i fiktivne transverzalne sile . Uslovi ravnotee
vertikalnih sila i momenta za element fiktivnog nosaa su na slici 11.1.

dT p dx 0
(11.3)

dM m dx T dx 0

dT
dM
p
T m
(11.4)
dx
dx
Izmeu ovih izraza i jednaina (11.1) i (11.2) postoji formalna analogija, pri
emu su odgovarajue veliine slijedee:
T
M

cos

tg m

v M

(11.5)

Sa dvije jednaine su definisana fiktivna optereenja:

t 1
M
t
cos EI
h cos
T
N

m tg
t t tg k
GF
EF

Slika 11.2 tap i-k

(11.6)

Ve je reeno da za potpunu analogiju budu analogni i granini uslovi. U

ovom sluaju to znai da uslovi po T i M kod fiktivnog tapa moraju
odgovarati uslovima po i kod stvarnog tapa. Ako se takvi uslovi
obezbijede, dijagrami T i M kod fiktivnog tapa e odgovarati dijagramima
ugiba i nagiba tangente elastine linije kod stvarnog nosaa.
Analogija se sa elementa tapa moe proiriti na cio tap i-k, slika 11.2.
Vrijednosti fiktivne transverzalne sile i fiktivnog momenta savijanja u nekoj
taki c fiktivnog tapa se mogu sraunati posmatrajui dio toga tapa lijevo
ili desno od take c. Tako se za svaku od ovih sila u presjeku dobija:
c

T c T ik p dx T ki p dx
c

M c M ik T ik xc xi p xc x dx m dx
i

M ki T ki xk xc p x xc dx m dx

(11.7)

11.2 Elastine teine

Izrazi za fiktivno optereenje su esto sloene funkcije, posebno kod krivih
tapova i tapova sa promjenjivim poprenim presjekom. U takvom sluaju
izraunavanje fiktivnih sila u presjecima iziskuje rjeavanje komplikovanih
integrala uz znatan utroak vremena. Proraun reakcija i presjenih sila je
znatno laki ako je optereenje u obliku koncentrisanih sila.

Slika 11.3 Elastine teine dobijene diskretizacijom optereenja tapa

Ako se to uini sa fiktivnim optereenjem, dobijene koncentrisane fiktivne sile

e biti vertikalne. Poto se koriste za izraunavanje deformacijskih veliina,
te sile se nazivaju elastine teine. Pretvaranje kontinualnog optereenja u
koncentrisane sile vri se trapeznim pravilom, tako to se kriva linija zamijeni
poligonom. Pri podjeli na n nejednakih duina dobilaju se slijedei izrazi:

W0 1 2 p0 p1
6

(11.8)
Wm m p m 1 2 p m m 1 2 p m p m 1
6
6

Wn n p n 1 2 p n
6
Ako su sve lamele jednake duine, vrijednosti elastinih teina su:

4 p m p m 1

W0
Wm
Wn

2p

p1

m 1

n 1

2pn

(11.9)

Kod skokovite promjene optereenja granice lamela je podesno uzeti na

mjestima diskontinuiteta, pa izraz za elastinu teinu m za taj sluaj glasi:
l
d
l
m d
m1
(11.10)
W
p 2p
2p p
m

m 1

m 1

Ako se eli vea tanost, zakonitost promjene optereenja se aproksimira

polinomom drugog stepena. Uzimajui da su sve lamele jednake duine ,
izrazi za elastine teine imaju oblik:
W0
Wm

7p

24

12

Wm 1

6 p1 p 2

p m 1 10 p m p m 1

24

m 2

6 p m 1 7 p m

(11.11)

Postoje sluajevi kada je fiktivno optereenje raspodijeljeni momenat.

Ukoliko je promjena momenta linearna, kao na slici 11.4 na dijelu svake
lamele rezultujui momenat ima vrijednost:

M m m m m 1 m m
2

M m 1 m 1 m m m m 1
(11.12)
2

Slika 11.4 Dio tapa optereen linijskim momentom

Razlaganjem ovih ukupnih momenata na spregove, ije sile djeluju u
takama diskretizacije dobijaju se slijedee vrijednosti elastinih teina:
m0 m1
W0
2

mm 1 mm 1
Wm
2

mn 1 mn
Wn
2

(11.13)

11.3 Statiko-kinematska analogija kod nosaa

Statiko-kinematska analogija nije ograniena samo na pojedinane tapove.
Ona se moe primijeniti na niz tapova koji su meusobno povezani vezama
ili za druga tijela i oslonce, pa tako formiraju nosa. Tome nizu tapova se
moe pridruiti fiktivni nosa, sastavljen od fiktivnih tapova koji odgovaraju
tapovima kod stvarnog nosaa. Putem tako formiranog nosaa mogu se
nai dijagrami ugiba i nagiba za izabrani potez tapova. Za razliku od
stvarnog nosaa, kod fiktivnog nosaa treba uzeti u obzir uslove na
krajevima oba tapa koji se spajaju u vor. U tabeli 11.1 prikazano je
nekoliko naina meusobne veze tapova, i za oslonce.
Iz tabele 11.1 se moe zakljuiti da ugibi i nagibi elastine linije stvarnog
nosaa, odgovaraju fiktivnim presjenim silama na odgovarajuem fiktivnom
nosau. Svakom stvarnom nosau jenoznano odgovara fiktivni nosa.
Statiki odreenom stvarnom nosau odgovara fiktivni nosa koji moe biti
statiki odreen ili statiki neodreen. Statiki neodreenom nosau
korenspondira fiktivni nosa koji moe biti statiki odreen, statiki
neodreen i statiki predodreen.

Tabela 11.1 Sluajevi veza stvarnog i fiktivnog tapa

Slika 11.5 Statiki odreen fiktivni nosa

Slika 11.6 Statiki neodreen fiktivni nosa

Slika 11.7 Statiki preodreen fiktivni nosa

11.5 Proraun pomjeranja nosaa primjenom principa

virtualnih sila
Princip virtualnih sila moe se primijeniti za proraun bilo kog generalisanog
pomjeranja kod nosaa, ako se na nosa aplicira odgovarajua virtualna sila
P 1,0 . Usljed te sile e se u nosau javiti reakcije oslonaca C i i sile u
presjecima M, T , N .
Polazei od jednaine:

P s C c (N M T ) ds

(11.14)
Vidi se da se prva suma sa lijeve strane svodi na jedan lan: 1 s s .
Zatim se iz jednaine (11.14) moe dobiti izraz:
s

s (N M T ) ds C i ci

(11.15)

Oznaavajui pomjeranje sa i uvodei konstitutivne veze u jednainu

(11.15) dobija se izraz:

MM
NN
TT
t
ds
ds k
ds M t
ds N t t ds C i ci
EI
EA
GA
h
s
s
s
s
s

(11.16)

Ovaj izraz vai za proraun svakog generalisanog pomjeranja, s tim to na

nosa treba nanijeti odgovarajuu generalisanu silu i za to optereenje
izraunati presjene sile. Kod statiki odreenih nosaa prva tri lana izraza
(11.16):
MM
NN
TT
ds
ds k
ds
(11.17)
EI
EA
GA
s
s
s
predstavljaju pomjeranje usljed optereenja. Slijedea dva lana:

t
ds N t t ds
h
s
s
potiu od temperaturnih uticaja, dok je

t M t

(11.18)

c C j c j

(11.19)

dio izazvan generalisanim pomjeranjima oslonaca.

Kod reetkastih nosaa nema momenata savijanja ni transverzalnih sila, a

normalne sile du tapova imaju konstantnu vrijednost, pa se jednaina
(11.16) svodi na:

NN

l N t t l C i ci
s EA
s

(11.20)

Pri tome su:

0
s

NN
l
EA

(11.21)

t N t t l

(11.22)

c C i c i

(11.23)

Slika 11.8 Sluajevi izraunavanja pomjeranja preko virtualnh sila

11.6 Numeriki postupci pri proraunu pomjeranja

Rjeavanje integrala pri proraunu pomjeranja u analitikom obliku je
komplikovano i zahtijeva veliki utroak vremena. Zbog toga se integrali
rjeavaju numerikim postupcima. Najpoznatije metode za rjeavanje su
numerike od kojih izdvajamo dvije: Simpsonova metoda i metoda
Vereagina.
Simpsonovo pravilo se dobija specijalno iz Newton-Cotesove formule koja
glasi:
b

P x dx b a f x
n

k 0

k
0 i 0
i k

n t i
dt
k i

(11.24)
(11.25)

U ovom sluaju je x0=a, x1=(a+b)/2, x2=b. Najprije se izraunaju teine:

1

1
1
0 2t 1 2t 2 dt
20
6
1

1 2t 2t 2 dt
0

2
3

(11.26)

1
1
2 2t 2t 1 dt
20
6
Nakon toga se dobija Simpsonovo pravilo
b

I P2 x
*

b a

dx
f
6

ab

f
b

a 4f

(11.27)

Vereagin je predloio praktian nain odreivanja vrijednosti integrala

M M

dz

U sluaju optereenja jedininom silom, momenat savijanja M0 mijenja se

linearno.

Slika 11.9 Grafiko znaenje Vereaginovog integrala

Elementarna povrina momentnog dijagrama D(Mx) je:

Mx dz dAM

(11.28)

Ordinata M0x

M0x z tg

(11.29)

Iz izraza (11.28) i (11.29) slijedi

Mx M0 x dz dAM z tg

(11.30)

Integral je:

Mx M0 x dz tg
l

z dAM

(11.31)

AM

Statiki moment povrine dijagrama D(Mx) je:

z dA

AM

AM z0

(11.32)

Sada izraz (11.31) moe se napisati kao

M0 x dz AM z0 tg

(11.33)

Ordinata u dijagramu D(M0x)

y 0 z0 tg

(11.34)

Iz izraza (11.33) (11.34) slijedi:

M0 x dz AM y 0

(11.35)

Izraz (11.35) predstavlja Vereaginov integral (Vereaginova metoda).

Pomjeranje i-tog presjeka prema Vereaginovoj metodi se rjeava prema
Izrazu:

AM y 0
1
M
M
dz

x
0
EI l
EI

(11.36)

Kod prorauna punostjenih nosaa koristi se izraz:

Ic
Ic
EIc
t
EIc MM ds NN ds k TT
ds EIc M t
ds EIc N t t ds
I
A
GA
h
s
s
s
s
s
(11.37)
EI
Ci c
0

Kod reetkastih nosaa vrijedi:

EAc NN
s

Ac
l i EAc N t t l i EAc C i ci
Ai
s

(11.38)

Tabela 11.2 Izrazi za izraunavanje integrala

MM ds
s