Zabrana selama

Ovih dana je aktuelna tema zabrane noenja hidaba nakon to je VSTV donio zakljuak o
zabrani noenja vjerskih obiljeja u pravosudnim institucijama. No, ovaj pokuaj guenja
vjerskih sloboda, nije prvi, ak i u postkomunistiko vrijeme kojeg ivimo. Ako na internetu
potraimo termin zabrane selama, nai emo sluaj koji se desio u Maglaju 2000-te. godine.
No, i bez interneta, na perosnalnom planu, vjerujem da je veliki broj muslimana naiao na
neku vrstu pokuaja zabrane selama. Prije desetak godina, kada sam radio kao vjerouitelj,
pojedini direktori, branili su djeci da meusobno nazivaju selam na hodnicima tih kola. Nisu
to mogli braniti vjerouiteljima, ali kako vrijeme prolazi, moda, vrlo brzo, budu i imali
potrebnu zakonsku regulativu. Juer je moj kolega, Ismet Bai, na svom facebook profilu
objavio informaciju da je jedan slubenik suda u Zenici, nakon to je nazvao selam pokrivenoj
kolegici, upozoren od sudije da to vie ne ini.
U situaciji kada nam brane osnovna ljudska prava, trebamo se upitati dvije stvari: kako se
protiv toga boriti, te koliko smo mi tome doprinijeli? Oba ova pitanja imaju jedan odgovor.
U prvome redu, valja znati da je selam, kao imperativ, naveo Uzvieni Allah:



O vjernici, u tue kue ne ulazite dok doputenje ne zatraite i dok ukuanima selam
ne nazovete, to vam je bolje, pouite se! (Kur'an, Nur, 27)
Selam nije samo puki pozdrav, mada, meu muslimanima, ima i onih koji selam ne smatraju
toliko bitnim ili sutinskim, no selam je i bitniji nego mnogi od nas to mislimo. Od Ebu
Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Neete ui u Dennet sve dok ne
budete vjerovali, a neete biti potpuni vjernici sve dok jedni druge ne zavolite. elite li da
vam ukaem na neto ega ako se budete pridravali, tada ete se meusobno i zavoljeti?
irite selam meu sobom! (Muslim, 54) Allahov poslanik, s.a.v.s., je, u ovom hadisu, ulazak
u Denet uvjetovao imanom, a iman je uvjetovao irenjem selama. to govori da je selam, u
meumuslimanskoj komunikaciji, sutinski. Imam Buhari u svom Sahihu od Ammara ibn
Jasira, r.a., biljei da je rekao: Ko bude posjedovao tri vrline, takav je obuhvatio i upotpunio
iman: da bude pravedan prema svima, da iri i naziva selam svakome i da udjeljuje i pomae
drugima iako je i sam u oskudici:' U ovome hadisu, Allahov poslanik, s.a.v.s., nas
obavjetava da je potpunog imana onaj koji iri i svakome naziva selam. No, ako analiziramo
nae stanje, vidjet emo da naa praksa odudara od Poslanikovog, s.a.v.s., savjeta. Ovdje
prvenstveno, mislim na nain nazivanja selama, a sekundarno na samo irenje selama.
Od Ebu Umame, r.a., se prenosi: Neko je upitao: 'Allahov Poslanie, kada se dvojica ljudi
susretnu, koji e od njih dvojice prvi nazvati selam?; a on odgovori: 'Onaj koji je odabraniji
kod Uzvienog Allaha. (Ebu Davud, 5197; Tirmizi, 2694; Tirmizi i Hilali hasen) Iz hadisa
je vidljivo da pri nazivanju selama postoji i segment koliine imana, pa ko ima vei iman, taj
e nastojati selam nazvati prvi. Suprotno ovome je da onaj koji nema jak iman, njemu i nije
stalo do nazivanja selama, barem to nee nastojati initi prvi. U prvome redu, selam je dova
za naeg, brata, sestru, porodicu itd. No, kada dovimo za neku svoju potrebu, imamo
tendenciju svog sebe unijeti u dovu. Gorimo od enje da nam Uzvieni Allah tu dovu ili
potrebu ispuni. Kada, s druge strane dovimo, kroz selam, za svoga brata, kojeg moemo a i ne
moramo poznavati, imamo tendenciju da nam se selam otme iz ruku. Enes, r.a., pripovijeda
da mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Sinko moj, kada ue meu svoju porodicu, nazovi im
selam. To e donijeti blagoslov i tebi i tvojim ukuanima. (Tirmizi, 2698; Tirmizi i Hilali
hasen) Selam donosi dobro, ne samo onome kome je nazvan, ve i onome koji naziva. Ako
1

dalje razradimo, gornju tezu o intimnoj dovi i dovi za naeg brata kroz selam, moemo rei da
selam nazivamo, isto radi ispunjavanja forme. Selam postaje, i kod onih koji vjeru ne djele
na sutinu i formu, ironino je, formalan. Kada ovome dodamo i naine nazivanja selama, npr.
zbrzamo ga kroz zube, izgovaramo ga polovino, smrknuti smo kao da kunemo a ne da
donosimo dovu, maemo rukama kao iaret itd. Ne treba zaboraviti i tendenciju naega naroda
da izbjegava selam. U mome mjestu, iako nema nemuslimanskog ivlja, kada se ue u kakvu
trgovinu ili market, pozdravlja se kao u pola Beograda: zdravo, dobar dan, ao, dovienja itd.
Iz priloenog je sasvim jasno da za odumiranje selama nisu krivi samo oni koji ga,
formalnopravno, brane, ve i mi to ga nekvalitetno i suvie malo nazivamo! Jer kako bi neko
branio neto to je opeprihvaeno na svim nivoima? S druge strane, vrlo je lahko braniti
neto to prakticira vrlo mali dio stanovnitva, koji je veinom vezan za damiju. Da li se to
planski radi, je sasvim druga tema.
Ako bismo traili rjeenje ovog problema, mogli bi ga nai u hadisu Tufejla ibn Ubejja ibn
Ka'ba koji pripovijeda: Obiavao sam doi kod Abdullaha ibn Omera, r.a., pa bih se zajedno
sa njim zaputio na pijacu. Kada bismo doli na pijacu, Abdullah ibn Omer ne bi proao ni
pored prodavaa slabovrijedne robe, ni pored trgovca, ni pored siromaha, niti pored bilo
koga drugog a da mu ne bi nazvao selam. Jednom sam doao kod Abdullaha ibn Omera pa je
zatraio od mene da zajedno s njim krenem na pijacu. Ja ga upitah: 'ta ti ustvari radi na
pijaci, jer ti niti ta kupuje, niti se o robi raspituje, niti se cjenka, niti sijeli po sijelima na
pijaci? Sjedi ovdje da malo porazgovaramo!' Na sve to, Abdullah ibn Omer, r.a., ree mi:
'Posluaj me, trblati!' - jer je Tufejl bio trbuast - 'na pijacu idemo radi selama, da ga
nazivamo onome koga sretnemo. (Malik, 2/961-962; Nevevi sahih) Abdullah ibn Omer,
r.a., je iao na pijacu da bi svoju brae i sestre, trgovce i kupce, upozorio, kroz selam, na
dunjaluk. Naime, ljudi imaju tendenciju na pijacama, ili kod nas u trnim centrima, biti
zaslijepljeni dunjalukom.
Problem kod ovog rjeenja jeste to bi mnogi, osobu koja bi se danas ponaala na opisani
nain, proglasili radikalom, vehabijom ili u najmanju ruku zatucanim. Ovakvo gledite sasvim
dovoljno govori o nama. Govori koliko je imana imao ibn Omer, r.a., a koliko mi!
Na kraju, odgovor, na pitanja s poetka, bi bio: rjeenje svakog problema mora krenuti sa
radom ispred svojih vrata, te ako mi ne promijenimo nae stanje, nee niko.