Professional Documents
Culture Documents
Lekcije o Veri - A. T. Jones & E. J. Waggoner
Lekcije o Veri - A. T. Jones & E. J. Waggoner
o veri
A. T. Jones & E. J. Waggoner
www.najvaznijevesti.com
Naslov originala: Lesson on Faith by Alonzo Trevier Jones & Ellet Joseph Waggoner
Sadraj
1. iveti verom ..................................................................................................... 3
2. Lekcije o veri .................................................................................................... 6
3. Radi nas ............................................................................................................ 22
4. Stvaranje ili evolucija ........................................................................... 24
5. Spasonosna vera......................................................................................... 32
6. Hristos svretak zakona................................................................... 34
7. Neosvojivi ivot ......................................................................................... 36
8. Vera ..................................................................................................................... 38
9. Izobilna blagodat za sve...................................................................... 40
10. Hoe li biti blagodat ili greh? ..................................................... 42
11. Ne primajte uzalud blagodati Boje .......................................... 44
12. Greno telo ................................................................................................ 47
13. Mrtvi formalizam - 1 ............................................................................ 49
14. Mrtvi formalizam - 2 ............................................................................ 51
15. Boji propovednici ................................................................................ 53
16. Sauvani Bojom reju ........................................................................ 55
17. Sila rei - 1 ................................................................................................... 57
18. Sila rei - 2 ................................................................................................... 59
19. iveti kroz re .......................................................................................... 61
20. Studije u Galatima Galatima 1,3-5 ............................................. 63
21. Galatima 2,19.20......................................................................................... 65
22. Galatima 3,10-14 ........................................................................................ 67
23. Galatima 5,3 ................................................................................................. 69
24. Galatima 5,16-18 ........................................................................................ 72
25. Galatima 5,22-26 ........................................................................................ 75
26. Hriansko savrenstvo .................................................................... 78
1. iveti verom
E. J. Waggoner
Pravednik e od vere iv biti (Rimljanima 1,17).
Ova izjava je saetak onoga ta apostol ima da kau o jevanelju. Jevanelje je sila Boja na
spasenje, ali samo svakome koji veruje. U njemu je otkrivena Boja pravednost. Boja pravednost
je savreni Boji zakon, a zakon je opet prepis Njegove pravedne volje. Sva nepravednost je greh ili
prestup zakona. Jevanelje je Boji lek za greh; zato njegovo delo mora da bude dovoenje ljudi u
sklad sa zakonom da se delovanje pravednog zakona ogleda u njihovom ivotu. Ali, to je u
potpunosti delo vere pravednost Boja otkriva se iz vere u veru vere u poetku i vere do kraja
kao to je pisano: Pravednik e od vere iv biti.
Ovo je istina kroz sve vekove, i to od ovekovog pada u greh, a bie istina i sve dok Boji sveci
ne budu imali Njegovo ime na svojim elima i videli Ga onakvog kakav jeste. Apostol je ovu izjavu
uzeo od proroka Avakuma (2,4). Da je nisu otkrili proroci, prvi hriani za nju ne bi znali, jer su
imali samo Stari zavet. Rei da su ljudi u drevna vremena imali nesavrenu ideju vere u Hrista, znai
rei kako u ona vremena nije bilo pravednih ljudi. Ali, Pavle se vraa na poetak i citira primere
spasonosne vere. On kae: Verom prinese Avelj Bogu veu (uzvieniju prevod Bakoti) rtvu
nego Kain, kroz koju dobi svedoanstvo da je pravednik (Jevrejima 11,4). Za Noja kae da je verom
sagradio koveg za spasenje svog doma, kojim osudi sav svet, i posta naslednik pravde po veri
(Jev. 11,7). Mi kaemo da je njihova vera bila vera u Hrista, jer je to bila vera na spasenje, a osim
Isusovog imena nema drugog imena pod nebom danog ljudima kojim bi se mi mogli spasti (Dela
4,12).
Suvie je onih koji pokuavaju da ive hrianskim ivotom snagom vere koju sami primenjuju,
poto su shvatili svoju potrebu za oprotenjem greha u svom prolom ivotu. Oni znaju da samo
Bog moe da oprata grehe i da to ini kroz Hrista, ali misle da kad su jednom zapoeli trku onda
moraju da nastave da tre u svojoj sopstvenoj snazi. Znamo da mnogi tako misle, prvo zato to su
uli da neki tako kau, i drugo, poto postoji mnotvo hriana po imenu koji ni ne pokazuju
delovanje vee sile od svoje sopstvene. Ako neto i kau na drutvenom sastanku1, osim ponavljanja
iste fraze: elim da budem hrianin tako da mogu biti spasen, oni priaju samo prola iskustva,
govore o radosti koju su imali kada su poverovali. Oni ne poznaju radost ivljenja za Boga i hodanja
s Njim verom, a onaj koji o tome pria, govori za njih nerazumljivim jezikom. Ali, apostol ovaj
predmet vere jasno iznosi sve do slavnog carstva, u sledeem veoma upeatljivom primeru:
Verom Enoh bi prenet - da ne vidi smrti, i vie se ne nae, jer ga Bog premesti. Jer pre
no to je prenet bi posvedoen da je ugodio Bogu. A bez vere ne moe mu se ugoditi; jer ko
prilazi Bogu mora verovati da ima Boga i da on uzvraa nagradom onima koji ga trae.
(Jev. 11,5.6 arni)
Zapazite argument kojim dokazuje da je Enoh prenesen verom: Enoh je prenesen zato to je
hodio s Bogom i dobio svedoanstvo da je ugodio Bogu; a bez vere je nemogue ugoditi Bogu. Ovo
je kao dokaz dovoljno. Bez vere ne moe se uiniti nita to zasluuje Boje odobravanje. Bez vere i
najbolja dela koja ovek moe da ini nee dostii savrenu Boju pravednost koja je jedino merilo.
esto su se vernicu koji su iveli u 19. veku okupljali na takozvane drutvene sastanke na kojima bi priali svoja
iskustva, potvrivali svoju veru i izmenjivali misli prim. prev.
Gde god da se nae prava vera to je dobro, ali ni najbolja vera da Bog uzima teret prolih greha nee
koristiti oveku, ako se ne pokazuje u sve veoj meri do kraja njegovog ivota.
Od mnogih smo uli da su ustanovili kako je teko initi ono to je ispravno. Nikako nisu mogli
da budu zadovoljni sa svojim hrianskim ivotom, poto je stalno bio obeleen neuspesima, pa su
bili u iskuenju da obeshrabreni i odustanu. Nije ni udo to se obeshrabre. Stalni neuspeh svakoga
e obeshrabriti. I najhrabriji vojnik na svetu obeshrabrie se ako u svakoj bici bude poraen.
Ponekad e takvi ljudi sa alou rei da su izgubili poverenje u sebe. Jadne due. Kad bi samo
potpuno izgubili poverenje u sebe i potpuno se pouzdali u Onoga koji je silan da spase, onda bi
mogli da priaju drugaije iskustvo. Onda bi se radovali Bogom kroz Gospoda svog Isusa Hrista.
Apostol kae: Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se (Filipljanima 4,4). Onaj ko se
ne raduje u Bogu, iako je izloen iskuenjima i nevoljama, ne bori se u dobroj borbi vere. On vodi
jadnu borbu samopouzdanja i poraza.
Sva obeanja o konanoj srei namenjena su pobedniku. Koji pobedi, kae Isus, dau mu da
sedne sa mnom na prestolu mom, kao i ja to pobedih i sedoh s Ocem svojim na prestolu
Njegovom (Otkrivenje 3,21). Koji pobedi, dobie sve, kae Gospod (Otk. 21,7). Pobednik
pobeuje. Dobiti sve ne znai pobediti; to je samo nagrada za pobedu. Sada se pobeuje. Pobede
koje treba da izvojujemo su pobede nad telesnim eljama, i eljama oiju, i ponosom ivota, pobede
nad sobom i sebinim poputanjem. Onaj ko se bori i vidi da se neprijatelj povlai, moe da se
raduje; niko ga ne moe spreiti da se raduje, jer radost dolazi spontano kada vidi da se neprijatelj
povlai. Neki se uasavaju od pomisli da moraju stalno da se bore sa sobom i svetovnim eljama. To
je zato to jo ne znaju ta znai radovati se pobedi. Oni su doivljavali samo poraz. Ali neprestana
borba ne mora da bude tuno iskustvo ako se stalno pobeuje. Stari veteran koji je proao stotine
bitaka i koji je u svakoj bio pobednik, ezne da se nae na bojnom polju. Aleksandrovi vojnici, koji
pod njegovom komandom nisu znali za poraz, uvek su nestrpljivo ekali da ih povede u borbu.
Svaka pobeda jaala je njihovu snagu koja se raala iz iste hrabrosti i srazmerno tome umanjivala
snagu neprijatelja. Kako onda da stalno pobeujemo u naoj duhovnoj borbi?
Posluajmo voljenog uenika:
Ja sam sa Hristom raspet na krstu. Tako ne ivim vie ja, nego Hristos ivi u meni. A
to sad ivim u telu, ivim verom u Sina Boijeg, koji me je zavoleo i sebe predao za mene.
(Gal. 2,19.20)
U tome je tajna snage. Hristu, Sinu Bojem predana je sva vlast na nebu i na zemlji i On obavlja
delo. Ako On ivi u srcu i ini delo kroz nas, zar je hvalisanje ako kaemo da moemo izvojevati
stalne pobede? Da, hvalisanje je, ali hvalisanje u Gospodu, a ono je dopustivo. Kae psalmista:
Gospodom se hvali dua moja, a Pavle kae: A ja sam daleko od toga da se hvalim (diim grki
original) iim drugim sem krstom Gospoda naega Isusa Hrista, kojim je svet za mene raspet, i ja za
svet. (Gal. 6,14)
Smatralo se da su Aleksandrovi vojnici nepobedivi. Zato? Da li zato to su po prirodi bili
snaniji i hrabriji od svih svojih neprijatelja? Ne, ve zato to ih je vodio Aleksandar. Njihova snaga
bila je u njegovom vostvu. Pod nekim drugim voom esto bi doivljavali poraz. Kad je vojska
Unije u panici beala napadnuta od neprijatelja kod Vinestera, eridanova prisutnost okrenula je
poraz u pobedu. Bez njega su ljudi bili rulja koja se tresla od straha. S njim na elu bili su
nepobediva vojska. Da ste posle bitke sluali primedbe vojnika koji su sluili pod ovakvim i slinim
voama, uli biste kako se u svim njihovim radostima meaju pohvale njihovim generalima. Bili su
4
jaki jer je on bio jak; bili su nadahnuti istim duhom kojim je on bio nadahnut.
No, na je vojskovoa Gospod nad vojskama. On se sam suoio sa najveim neprijateljem i
pobedio ga. Oni koji slede Njega neminovno e pobeivati. O, kad bi se oni koji tvrde da su Njegovi
sledbenici pouzdali u Njega, oni bi, zahvaljujui stalnim pobedama koje bi postizali, uzdizali hvale
Njemu koji ih je pozvao iz tame k svojoj udesnoj svetlosti.
Jovan kae da onaj koji je roen od Boga verom pobeuje svet. Vera se hvata Boje ruke i
Njegova velika sila deluje. Kako Boja sila moe da deluje u oveku i ostvari ono to on sam nikako
ne bi mogao, niko ne zna da kae. Bilo bi to isto kao i rei kako Bog moe dati ivot mrtvome. Isus
kae: Vetar duva gde hoe i fijuk njegov uje, ali ne zna odakle dolazi i kuda ide. Tako je sa
svakim koji je roen od Duha (Jovan 3,8). Samo Duh zna kako deluje u oveku da savlada njegove
poude i uini ga pobednikom nad oholou, zaviu i sebinou. Nama je dovoljno da znamo da je
to uinjeno i da e biti uinjeno za svakoga koji vie od svega eli da se to ostvari u njemu, i ko se
uzda u Boga da e to On uiniti.
Mi ne moemo rei kako je Petar bio osposobljen da hoda po vodi dok su se oko njega dizali
talasi, ali znamo da je na Gospodnju zapovest to mogao. Dokle god je svoj pogled usmeravao na
Uitelja, boanska sila ga je osposobljavala da hoda tako lako kao da se ispod njegovih nogu nalazi
vrsta stena; ali kad se osvrnuo na talase, moda sa oseanjem ponosa zbog onoga to ini, kao da je
on sam to inio, strah ga je obuzeo i on je poeo da tone. Vera ga je osposobila da hoda po talasima;
a strah ga je doveo do toga da je poeo tonuti.
Apostol kae: Verom padoe jerihonski zidovi kad se sedam dana obilazilo oko njih (Jev.
11,30 arni). Zato je to napisao? Sve, naime, to je unapred napisano, napisano je nama za
pouku, da strpljivou i utehom Pisma imamo nadu (Rim. 15,4 arni). Postoji li mogunost da
ikad budemo pozvani da se borimo protiv naoruane vojske i osvajamo utvrene gradove? Ne, Jer
naa borba nije protiv ljudi od mesa i krvi, nego protiv poglavarstva, protiv vlasti, protiv vladara
ovog mranog sveta, protiv zlih duhova na nebesima (Efescima 6,12 arni). Ali, pobede koje su
verom u Boga izvojevane nad vidljivim neprijateljima u telu, zapisane su da nam pokau ta e vera
ostvariti u naem sukobu sa vladarima ovog mranog sveta. Boja milost, u odgovoru na nau veru,
jednako je mona u ovim bitkama kao i u onima, jer apostol kae:
Mi, dodue, ivimo u telu, ali se ne borimo kako telo hoe; jer oruje naeg vojevanja
nije ljudsko, nego je silno u Bogu - da rui utvrenja, te ruimo mudrovanja, i svako
uzviavanje koje se die protiv bogopoznanja i zarobljavamo svaku misao - za poslunost
Hristu. (2. Kor. 10,3-5 arni)
Vera nije osposobljavala znamenite ljude iz prolosti da pobeuju samo telesne neprijatelje. O
njima itamo da ne samo to pobedie carstva, ve izvrie pravednost, dobie obeanja, i to je
najlepe i to najvie ohrabruje, oni ojaae od nemoi, postae jaki (Jev. 11,33.34). Njihova slabost
putem vere postala je u njima jaina, jer se Hristova sila pokazuje u slabosti. Ko e optuiti izbrane
Boje? Bog je taj koji opravdava; a mi smo sazdani u Hristu Isusu za dela pravedna. Ko e nas
rastaviti od ljubavi Boje? Nevolja li ili tuga? Ili gonjenje? Ili glad? Ili golotinja? Ili strah? Ili ma?
Ali u svemu ovome pobeujemo Onog radi (kroz Onoga Sinod SPC) koji nas je ljubio.
(Rimljanima 8,35.37)
2. Lekcije o veri
A. T. Jones
A bez vere nije mogue ugoditi Bogu. Jer sve to ne potie od vere - greh je (Rim. 14,23
arni), a greh ne moe biti ugodan Bogu.
Zato Duh prorotva na prvoj stranici asopisa Pregled i Glasnik (Rewiev & Herald) od 18.
oktobra 1898. kae: Saznanje o tome ta Pismo eli da kae kad od nas zahteva da gajimo veru,
mnogo je vanije od svakog drugog znanja koje moemo stei. I zbog toga emo odsada pa nadalje,
na ovome mestu, u svakom broju Pregleda iznositi biblijsku lekciju o veri ta je ona, kako nastaje,
kako je pokazati da bi svaki itaoc ovog asopisa mogao da stekne pomenuto saznanje koje je
vanije od svakog drugog znanja koje moemo stei.
RH, 29. novembar 1898
Da bismo mogli znati ta Pismo eli da kae kad od nas zahteva da gajimo veru, bitno je pre
svega da znamo ta je vera.
Jasno je da ne bi imalo svrhe zahtevati od nekoga da gaji veru, ako ne razume ta je vera.
alosna je istina, iako je Gospod to savreno jasno objasnio u Svetom pismu, da mnogi vernici ne
znaju ta je vera. ak se moe dogoditi da znaju definiciju vere, ali ne znaju ta ona zaista jeste. Ne
shvataju misao koja se nalazi u definiciji.
Zbog toga sada neemo uzeti definiciju, ve emo radije navesti i prouiti jedan primer vere,
sluaj koji se tako jasno istie da svi mogu sami da vide ta je ona.
Vera dolazi reju Bojom. Prema tome moramo da je potraimo u Rei.
Jednog dana je neki kapetan doao Isusu i rekao Mu: Gospode, sluga moj lei uzet kod kue i
mui se strano. I ree mu: ja u doi i izleiu ga. A kapetan odgovori i ree: Gospode, nisam
dostojan da ue pod moj krov; nego samo reci jednu re, i ozdravie moj sluga. Jer i ja sam ovek
pod vlau, imam pod sobom vojnike, pa kaem ovome: idi, i ide, i drugome: doi, i dolazi, i sluzi
svome: uini to, i uini. A Isus uvi zadivi se i ree onima koji su ga pratili: zaista vam kaem, ni u
koga u Izrailju ne naoh tolike vere. (Mat. 8,6-10 arni)
Upravo je to ono to Isus proglaava verom. Kad shvatimo ta je to, nali smo veru. Znati ta je
to, znai znati ta je vera. U to ne moe biti sumnje jer je Hristos Zaetnik vere (Jev. 12,2 SSP 1) i
On kae da je ono ta je taj kapetan pokazao bilo vera da, tolika vera.
ta je onda u ovome vera? Kapetan je eleo da se neto uini. eleo je da to Gospod uini. Ali,
kad je Gospod rekao: Ja u doi i uiniu to, kapetan ga je zaustavio govorei: Samo reci re i
dogodie se.
ta je kapetan oekivao da e izvriti delo? SAMO reci re. Na ta se oslonio da e isceliti
njegovog slugu? Na SAMO reci re.
Onda, brate i sestro, ta je vera?
RH, 6. decembar 1898
kae.
Poto je to vera i poto vera dolazi Bojom reju, jasno je da Boja re, da bi mogla da usadi
veru, mora nauavati da sama re ima u sebi silu da ostvari ono to kae.
I upravo je to istina po ovom pitanju: Boja re upravo to ui i nita drugo, tako da je ona zaista
verna re re puna vere.
Vei deo prve glave Svetog pisma je lekcija o veri. Ova glava ima est vrlo jasnih izjava koje
nesumnjivo usauju veru; u stvari ima ih sedam, kada to poveemo sa prvim stihom.
Usaivanje vere je uenje da Boja re sama po sebi ostvaruje ono to je u njoj izreeno.
Proitajmo onda prvi stih u Bibliji. U poetku stvori Bog nebo i zemlju. Kako ih je stvorio?
Reju Gospodnjom nebesa se stvorie, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova.
Jer On ree, i postade (Psalam 33,6.9). Pre nego to je progovorio, toga nije bilo; nakon to je
progovorio, postade. Nastalo je samo izgovorenom reju. ta je uinilo da to nastane? Sama re.
Ali, nad bezdanom bee tama. Bog je eleo da bude svetlo, ali svetla nije moglo da bude dok je
vladala tama. Opet je progovorio. I ree Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. Odakle je dola
svetlost? Izgovorena je re, i ona je sama proizvela svetlost. Rei Tvoje kad se jave, prosvetljuju.
(Psalam 119,130)
Nije bilo svoda, nije bilo atmosfere. Bog je eleo da nastane svod. Kako ga je stvorio? Potom
ree Bog: Neka bude svod i bi tako. ta je dovelo do nastanka svoda? ta je prouzrokovalo da se
to ostvari? Samo re. On je progovorio i postalo je. Sama izgovorena re je uinila da to nastane.
Zatim je Bog poeleo da nastane kopno. Kako e ono nastati? Opet je progovorio. Potom ree
Bog: Neka se sabere voda to je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokae suvo. I bi tako.
A onda nije bilo vegetacije. Odakle e ona doi? Ponovno je Bog progovorio. Opet ree Bog:
Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi seme, i drvo rodno, koje raa rod po svojim vrstama,
u kome e biti seme njegovo na zemlji. I bi tako.
Opet je progovorio. Potom ree Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom I bi tako.
Zatim je opet progovorio. Potom ree Bog: Neka zemlja pusti iz sebe due ive I bi tako.
I tako je reju Gospodnjom sve stvoreno. Samo je izgovorio re i bilo je tako. Izgovorena re
proizvela je to je rekla.
Tako je bilo prilikom stvaranja. Tako je bilo i prilikom otkupljenja. On je leio bolesne, izgonio
avole, stiao oluju, oistio gubavce, podizao mrtve, opratao grehe sve to svojom reju. Dakle, i u
svemu ovome: On ree i postade.
A On je isti jue, danas i zauvek. On je uvek Stvoritelj. I uvek ini sve samo svojom reju. I uvek
moe da sve uini svojom reju, jer upravo je osobina Boje rei da ona sadri boansku silu kojom
ostvaruje ono to je reeno.
Zato vera zna da se u Bojoj rei nalazi ova sila i oekuje da sama re uini ono to kae i oslanja
se da e sama re uiniti ono to kae.
Uenje o veri je uenje da je priroda Boje rei takva. Uenje da ljudi pokau veru je uenje da
oekuju da Boja re uini ono to kae i da se oslanjaju da e uiniti ono to je rekla. Gajenje vere
praksom dovodi da rasta poverenja u silu Boje rei da e uiniti ono to ta re kae i do oslanjanja
na to da e ona sama ostvariti ono to kae.
A saznanje o tome ta Pismo eli da kae kad od nas zahteva da gajimo veru, mnogo je vanije
od svakog drugog znanja koje moemo stei.
Gajite li takvu veru?
RH, 27. decembar 1898
Saznanje o tome ta Pismo eli da kae kad od nas zahteva da gajimo veru, mnogo je vanije
od svakog drugog znanja koje moemo stei. (Elen Vajt)
U Svetom pismu nije mnogo toga reeno o potrebi da imamo veru, ali mnogo, mnogo toga je
reeno o gajenju vere.
Razlog tome je to je svim ljudima data poetna vera, i sve to treba da ine je da je neguju.
Niko ne moe da ima vie vere nego to je dobio ako ne neguje tu veru koju je dobio. A ljudima nije
poznato nita to tako brzo raste kao vera kad se gaji jer raste vrlo vera vaa. (2. Sol. 1,3)
Vera je oekivanje da e Boja re sama ostvariti ono to kae, i oslanjanje samo na re da
ostvari ono to kae. Negovati poverenje da e samo re ostvariti ono to kae, znai negovati
veru.
Vera je dar Boji (Efe. 2,8) i u Svetom pismu je jasno reeno da je data svakome. Prema meri
vere koju je Bog svakom dodelio (Rim 12,3 arni). Ova mera vere koju je Bog svakome dodelio
je kapital kojim je za poetak Bog darovao svakog oveka koji dolazi na svet (Jovan 1,9), i od
svakoga se oekuje da trguje s tim kapitalom da ga gaji na spasenje svoje due.
Ne postoji opasnost da bi upotrebom ovaj kapital mogao da se umanji. Naprotiv, ako ga
koristimo on e se umnoiti. Rae vrlo. A kad raste, osigurani su Gospodnja pravednost, mir i
radost sve do potpunog spasenja due.
Ponavljam, vera dolazi Bojom reju. Zato je pisano: Blizu ti je re u ustima tvojim i u srcu
tvom, to jest re vere koju propovedamo (Rim. 10,8). Tako je vera, ta re vere, u ustima i u srcu
svakog oveka.
Kako to moe biti? Evo kako: Kada je prvi par u vrtu sagreio, oni su potpuno poverovali
sotoni. Potpuno su se predali sotoni. On ih je potpuno zarobio. I tada je postojao savren sporazum
i mir izmeu njih i sotone. Ali, Bog nije pustio da tako ostane. On je ovaj sporazum raskinuo;
unitio je ovaj mir. A to je uinio svojom reju kad je sotoni kazao: I jo meem neprijateljstvo
izmeu tebe i ene i izmeu semena tvog i semena njenog. (1. Mojsijeva 3,15)
Samo Bog moe da stalno stavlja neprijateljstvo izmeu eninog semena i zmijinog semena.
Posle ovekovog prestupa njegova je priroda postala zla. Izmeu sotone i palog oveka tada je
vladao mir. Da se Bog nije umeao, ljudi bi stvorili savez protiv neba, i umesto meusobnog
ratovanja, ratovali bi samo protiv Boga. Ne postoji uroeno neprijateljstvo izmeu palih anela i
palih ljudi. I jedni i drugi su zli zahvaljujui otpadu, a zlo e, gde god postojalo, uvek sklopiti savez
protiv dobra. Pali aneli i pali ljudi se udruuju. Lukavi general palih anela je proraunao, da ako
moe da navede ljude da se pridrue pobuni, kao to je naveo i anele, oni e biti njegova orua da
se u komunikaciji s drugim ljudima udrue u pobuni protiv neba. im se neko odvoji od Boga, on
ne poseduje silu neprijateljstva prema sotoni. Neprijateljstvo izmeu oveka i sotone na zemlji je
stavljeno natprirodno. Ako na ljudsko srce svakodnevno ne deluje Boja sila obraenja, nee biti
sklonosti da neko bude naklonjen religioznosti, ve e ljudi radije birati da budu sotonini
zarobljenici nego slobodni ljudi u Isusu Hristu. Kaem, Bog stavlja neprijateljstvo. ovek ga ne
moe staviti. Da bi se njegova volja pokorila Bojoj volji, to se mora dogoditi kroz sklonost
ovekovog srca i volje da bude na Gospodnjoj strani. (Neobjavljeno svedoanstvo) 2
2
Ovo neprijateljstvo prema sotoni, ova mrnja prema zlu, koje Bog svojom reju stavlja u svakog
oveka, ini da svaka dua tei za izbavljenjem, a to izbavljenje se nalazi samo u Isusu Hristu. (Rim.
7,14-25)
Prema tome, ova Boja re, koja u svaku duu usauje neprijateljstvo prema sotoni, ova mrnja
prema zlu koja trai izbavljenje koje se nalazi samo u Isusu Hristu, je dar vere ljudima. To je mera
vere (Rim. 12,3) koju je Bog dao svakom oveku. To je re vere (Rim. 10,8) koja je u ustima i u
srcu svakog oveka na svetu.
To jest, re vere koju mi propovedamo. Ako, dakle, svojim ustima ispovedi da je Isus
Gospod i poveruje u svom srcu da ga je Bog vaskrsao iz mrtvih, bie spasen. Jer srcem se
veruje za pravednost, a ustima se ispoveda na spasenje. (Rim. 10,8-10 arni)
Zato nemoj u srcu svom rei: Ko e nam se popeti na nebo da nam je skine? Niti kai:
Ko e nam sii u dubinu, ili ko e nam otii daleko da nae veru i da nam je donese? Jer je
vrlo blizu ova re, u ustima tvojim i u srcu tvom, to jest re vere koju propovedamo. (5.
Moj. 30,11-14; Rim. 10,6-8)
Recite to, i pokaite tu veru koju je Bog dao vama i svakom drugom na svetu, jer razumeti
kako da pokaemo veru je nauka jevanelja. 3
RH, 10. januar 1899
10
ikakve materije od koje su oni sastavljeni. Bog je preko Hrista izgovorio re koja je trebala da
proizvede svetove, pa i samu materiju od koje su oni trebali da budu sainjeni.
On ree i pokaza se. Pre nego to je progovorio nije bilo svetova; nakon to je progovorio,
svetovi su nastali. Tako je Boja re, izgovorena preko Isusa Hrista, u stanju da stvori ono to nije
postojalo pre nego to je ta re izgovorena, i to nikad ne bi postojalo da ta re nije izgovorena.
To isto se dogaa i u ovekovom ivotu. U njegovom ivotu nema pravednosti. U oveku nema
pravednosti iz koje se ona moe pokazati u njegovom ivotu. Ali, Bog je poslao Hrista da oveku
objavi pravednost. Hristos je samo progovorio re i u mranoj praznini ovekovog ivota pojavila se
pravednost za svakoga ko eli da je primi. Tamo gde, pre nego to je ova re primljena, nije bilo ni
pravednosti ni iega to bi moglo da proizvede pravednost, nakon primljene rei postoji savrena
pravednost, pa i sam Izvor iz koga ona istie. Boja re primljena verom odnosno Boja re od
koje se oekuje da uini ono to kae i na koju se oslanja da e uiniti to to ona kae proizvodi
pravednost u oveku i u ivotu tamo gde je ranije nije bilo. Tanije, u prvobitnom stvaranju Boja
re je stvorila svetove tamo gde nikada ranije nijednog nije bilo. On je progovorio, i to je tako za
svakoga ko veruje: odnosno za svakoga ko prima. A sama re to proizvodi.
Opravdavi se dakle, verom [oekujui i oslanjajui se samo na Boju re], imamo mir s
Bogom kroz Gospoda svog Isusa Hrista (Rim 5,1). Tako je to, slava Gospodu! A hraniti se ovim
blagoslovom znai negovati veru.
RH, 17. januar 1899
Saznanje o tome ta Pismo eli da kae kad od nas zahteva da gajimo veru, mnogo je vanije
od svakog drugog znanja koje moemo stei. (Elen Vajt)
Vera je oekivanje da e Boja re uiniti ono to kae i oslanjanje samo na nju da e ostvariti to
to kae.
Avram je otac svih koji su od vere. Prema tome, izvetaj o Avramu daje uputstva o veri ta je
ona i ta ini za onoga koji je ima.
ta emo dakle rei za Avraama, oca svog (po veri stari engleski prevod), da je po telu naao?
Jer ta govori pismo?
Kada je Avram imao vie od osamdeset godina, i njegova ena Sara je bila stara a on nije imao
dece, Bog ga izvede napolje i ree mu: Pogledaj na nebo i prebroj zvezde, ako ih moe prebrojati. I
ree mu: Tako e ti biti seme tvoje.
I poverova Avram Bogu, a On mu primi to u pravdu (1. Moj. 15,5.6). Avram je prihvatio
Boju re i oekivao da se ispuni ono to je ta re rekla. I u tome je bio u pravu.
Meutim Sara se u svom oekivanju nije oslonila samo na Boju re. Pribegla je svom planu da
pribavi to seme. Rekla je Avramu: Gospod me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne
bih li dobila dece od nje. (1. Moj. 16,2)
Avram je za trenutak odstupio od svoje savrene vere. Umesto da se vrsto dri svog oekivanja
i oslanja samo na Boju re, on prista na re Sarinu.
Shodno tome, rodilo se dete, ali cela stvar se Sari pokazala tako nezadovoljavajuom da se
odrekla svog sopstvenog plana. I Bog je pokazao svoje negodovanje potpuno zanemarujui injenicu
da se rodilo neko dete. On je promenio Avramovo ime i nastavio da govori kako e ga uiniti ocem
narodima preko obeanog semena, pa je i sklopio savez sa Avramom i obeanim semenom. Takoe
je promenio ime Sari, jer e ona kroz to obeano seme biti mati mnogim narodima. Avram je
11
primetio ovo potpuno ignorisanje deteta koje se rodilo, i da bi skrenuo Gospodnju panju na njega,
rekao je: Neka iv bude Ismailo pred Tobom!
Ali, ree Bog: Zaista Sara ena tvoja rodie ti sina, i nadenue mu ime Isak; i postaviu zavet
(savez original; eng. prevod) svoj s njim da bude zavet (savez) vean semenu njegovom nakon
njega. A i za Ismaila usliio sam te; evo blagoslovio sam ga, i dau mu porodicu veliku, i umnoiu
ga veoma; i rodie dvanaest knezova, i nainiu od njega velik narod. A zavet (savez) svoj uiniu s
Isakom kad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba. (1. Moj. 17,15-21)
U svemu ovome Avram i Sara su nauili da, u pozivanju na obeanja i ispunjenju Boje rei, sve
drugo ne dolazi u obzir osim oslanjanja na tu re samo. Sara je nauila da je njen plan doneo samo
nevolju i nemir i odloio ispunjenje obeanja. Avram je nauio da je sluajui Sarin glas propustio
da uje Boji glas i da sada mora da napusti ceo ovaj plan i ponovno se okrene samo Bojoj rei.
Meutim, sada je Avram imao devedeset devet, a Sara osamdeset devet godina. I sada se
ispunjenje te rei inilo daljim nego ikad i zahtevalo je snanije oslanjanje na Boju re veu veru
nego ranije. Sada je bilo potpuno jasno da nema nikakve mogunosti oslanjanja ni na ta drugo
osim samo na re. Sada su za ostvarenje onoga ta je ova re izrekla potpuno zavisili od nje same.
Sva dela, smiljanja, planovi i napori sa njihove strane su bili iskljueni. Ostala im je samo vera
samo ta re, i potpuno oslanjanje na tu re, da bi se ostvarilo ono to je ta re izrekla.
I poto je sada put bio otvoren samo za re da deluje, ona je delovala i obeano seme se
rodilo. I tako verom, iako bespomona, potpuno se oslanjajui na re i sama Sara dobi silu da
stvara potomstvo i preko vremena svoje starosti, zato to je smatrala vernim onoga koji joj je
obeao. (Jev. 11,11 arni)
I zato se i rodie od jednoga, i to gotovo mrtvoga, po mnotvu Kao zvezde nebeske i kao
neizbrojljivi pesak na morskoj obali. (Jev. 11,12)
Tako se ispunila re koju je Bog rekao Avramu, kad ga izvede napolje i ree mu: Pogledaj na
nebo i prebroj zvezde, ako ih moe prebrojati. Tako e ti biti seme tvoje.
Ovo je boanska lekcija o veri. I to je ono to Sveto pismo eli da kae kada nam govori o
potrebi da gajimo veru. Jer to je Avramu uraunato u pravednost, Boju pravednost koja je od vere.
I nije samo radi njega napisano - da mu je uraunato, nego i radi nas, kojima e se
uraunavati, zato to verujemo u onoga koji je vaskrsao iz mrtvih Isusa, Gospoda naega,
koji je predan za nae grehe i podignut radi naega opravdanja. (Rim. 4,23-25 arni)
Tako i svi koji su od vere, blagoslovie se s vernim Avraamom (Gal. 3,9). Svi koji iskljuuju
odbacuju sva dela, planove, smiljanja i napore sa svoje strane, i potpuno bespomoni zavise samo
od Boje rei da e ostvariti ono to kae to su oni koji su od vere i koji su sa vernim Avramom
blagosloveni Bojom pravednou.
O, razumeti kako da pokaemo veru je nauka jevanelja. A nauka jevanelja je nauka nad
naukama. Ko ne bi napregao svaki nerv da je razume?
RH, 24. januar 1899
Kada su Avram i Sara odbacili sve planove neverstva, a koji su proizveli Ismaila, te su zadrali
samo veru tj. oslonili se samo na Boju re, rodilo se pravo dete obeanja.
Sluanjem Sarinog glasa (1. Moj. 16,1) Avram je skrenuo s puta strogog oslanjanja na Boju re,
12
sa vrste prave vere. A sada, poto se vratio samo rei, pravoj veri, morao je da proe ispit pre nego
to se sa sigurnou moe rei da mu je vera uraunata u pravednost.
Sada se pouzdao u istu Boju re i umesto Ismaila dobio je Isaka, pravo dete Bojeg obeanja. I
sada kad je dobio Isaka, moralo je da se utvrdi da li e se uzdati u istu Boju re i kada se radi o
samom Isaku.
U skladu sa time Bog je rekao Avramu: Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog, Isaka, pa idi u
zemlju Moriju, i spali ga na rtvu tamo na brdu gde u ti kazati.
Avram je dobio Isaka iskljuivo tako to se pouzdao u Boju re. Isak je bio to seme obeano
reju Gospodnjom. Nakon Isakovog roenja Bog je potvrdio ovu re izjavom: jer e ti se u Isaku
seme prozvati (1. Moj. 21,12). A sad je dola Boja re: Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog
Isaka, i spali ga na rtvu.
Bog je objavio Avramu: Umnoiu seme tvoje da ga bude kao zvezda na nebu. I blagoslovie se
u semenu tvom svi narodi na zemlji. jer e ti se u Isaku seme prozvati. A sada: Prinesi Isaka na
rtvu paljenicu!
Ali, ako prinese Isaka na rtvu, ako Isak izgori, ta e biti sa obeanjem da e se u njemu
blagosloviti svi narodi? ta e biti sa obeanjem: Umnoiu seme tvoje da ga bude kao zvezda na
nebu? Sada je tu bila re: Prinesi Isaka na rtvu paljenicu. Avram se uzdao samo u Boju re kada se
radilo o Ismailu, ali ovde se radilo o vie nego uzdanju u Boju re kada je bila re o Isaku trebalo
se uzdati u Boju re nasuprot Bojoj rei.
I Avram se uzdao, nadajui se protivno nadi. Bog je rekao: Umnoiu seme tvoje da ga bude
kao zvezda na nebu; u Isaku e ti se seme prozvati; prinesi Isaka na rtvu paljenicu. Avram nije
insistirao na tome da Bog uskladi ove tekstove. Za njega je bilo dovoljno da zna da su sve ove izjave
bile Boja re. Znajui to, on e se pouzdati u re, slediti re, a Gospodu prepustiti da uskladi ove
tekstove, ili da ih objasni, ako to bude potrebno.
Avram je rekao: Bog je kazao: Prinesi Isaka na rtvu paljenicu. I ja u to uiniti. Bog je rekao:
jer e ti se u Isaku seme prozvati. Pa i ovo: Umnoiu seme tvoje da ga bude kao zvezda na
nebu. Jednom sam se umeao u obeanje i spreio njegovo ostvarenje dok se nisam odrekao svega
to sam uinio i vratio se samo na re. A onda, udom, Bog mi je dao Isaka, obeano seme. A sada
On kae: Prinesi Isaka, obeano seme, na rtvu paljenicu. Uiniu to. Bog mi ga je dao udom, i Bog
moe udom da ga obnovi. Ali, ako ga prinesem na rtvu paljenicu, on e biti mrtav, a jedino udo
koje ga moe vratiti je udo da ga vrati iz mrtvih. No, Bog je u stanju i to da uini, i On e uiniti, jer
Njegova re bee: Umnoiu seme tvoje da ga bude kao zvezda na nebu i u Isaku e ti se seme
prozvati. Vraanje Isaka iz mrtvih za Boga nee biti nita vie od onoga to je On ve uinio, jer to
se tie potomstva, moje i Sarino telo su ve bili mrtvi, a ipak je Bog iz njih izveo Isaka. On moe da
vaskrsne Isaka, i On e to uiniti. Blagosloven bio Gospod!
Reio je. Ustao je, uzeo svoje sluge i Isaka i otiao na trodnevno putovanje; i poe na mesto
koje mu kaza Bog. A kad treeg dana ugleda mesto iz daleka, ree Avram momcima svojim:
Ostanite vi ovde s magarcem, a ja i dete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratiemo se k
vama (1. Moj. 22,5). Ko e ii dalje? Ja i dete. Ko e se vratiti? Ja i dete idemo onamo, pa kad se
pomolimo Bogu, vratiemo se k vama. Avram je oekivao da e se Isak sa njim vratiti, isto kao to
je sa njim i otiao.
Avram je oekivao da prinese Isaka na rtvu paljenicu, a zatim je oekivao da vidi Isaka kako
ustaje iz pepela i sa njim se vraa. Jer Bog je rekao: U Isaku e ti se seme prozvati, i: Umnoiu seme
tvoje da ga bude kao zvezda na nebu. I Avram se pouzdao samo u re koja se uvek ostvaruje. (Jev.
11,17-19)
13
ONOME pak koji ne radi, a veruje u onoga koji opravdava bezbonika, njegova vera se
uraunava u pravednost. (Rim 4,5 arni)
Ovo je jedini nain na koji bilo ko na ovom svetu moe da postane pravedan. Prvo mora da
prizna da je bezbonik, zatim da veruje da Bog opravdava tj. smatra pravednim bezbonika, i on je
pravedan zahvaljujui upravo Bojoj pravednosti.
Svako na svetu je bezbonik. Bezbonik znai ne nalikovati Bogu. A pisano je: Jer svi
sagreie i izgubili su slavu [dobrotu, karakter] Boju.
Prema tome, svako ko prizna da ni u emu nije nalik Bogu, time priznaje da je bezboan.
A istina je da svako, i to u svemu, nije nalik Bogu. Jer svi su skrenuli, svi su zajedno postali
beskorisni; nema toga koji ini dobro, nema ba ni jednog. (Rim 3,12 arni)
Prema tome, poto na zemlji nema nikoga ko nije bezbonik, i poto Bog pravda bezbonika, to
sa Boje strane ini opravdanje, pravednost i spasenje potpunim, besplatnim i osiguranim svakoj
dui na zemlji.
A ono to bilo ko treba da uini da bi sve to osigurao za sebe jeste da to prihvati da veruje da
Bog opravdava, lino i pojedinano, onoga ko je bezboan.
Iz toga sledi da je, koliko god to udno zvualo, jedina priprema za opravdanje da osoba prizna
da je bezbonik.
A onda, poto je tako okvalifikovana, poto je izvrila takvu pripremu, sve to se od nje trai da
bi dobila opravdanje, potpuno, besplatno i osigurano, jeste da veruje da je Bog opravdava, i to takvu
kakva jeste bezbonu.
Mnogima je lako da poveruju kako su bezboni, pa ak i da to priznaju, ali verovati da ih Bog
opravdava, to je za njih previe.
A jedini razlog zato ne mogu da veruju da ih Bog opravdava je taj to su bezboni, vrlo
bezboni.
Kada bi mogli da nau neto dobra u sebi, ili kad bi mogli da se potrude da budu bolji, mogli bi
imati malo hrabrosti da se nadaju da e ih Bog opravdati. Da, oni bi da se opravdaju delima, a onda
da izjave da veruju u opravdanje kroz veru.
Ali, time bi uklonili svaki razlog za opravdanje, jer ako ovek moe da nae dobro u sebi, on ga
ve ima i nije potrebno da ga dobije iz nekog drugog izvora. Ako se moe trgnuti i sam initi bolje,
onda mu nije potrebno nikakvo opravdanje iz nekog drugog izvora.
Prema tome, kontradiktorno je rei da sam tako bezboan da ne vidim kako bi me Gospod
mogao opravdati. Jer ako nisam bezboan, onda nema potrebe da budem pravedan, jer to ve jesam.
Nema sredine izmeu pobonosti i bezbonosti.
14
Ali, kada se neko smatra toliko bezbonim da ne vidi mogunost nade u opravdanje, to je
trenutak da se pojavi vera; u stvari samo tada ona i moe da se pojavi.
Vera je oslanjanje jedino na Boju re. Dokle god se ovek oslanja na sebe, dokle god postoji
neki zamislivi razlog za nadu da ovek moe da se osloni na sebe ili na bilo ta drugo, tu ne moe
biti vere; tu nema mesta za veru, poto je vera oslanjanje samo na re.
Ali, kad je nestao svaki zamislivi razlog za nadu u bilo kakvo oslanjanje na sebe ili na bilo ta
drugo, kad sve to moe da se vidi ne prua nikakvu nadu za opravdanje, i kada to prizna, onda
hvatajui se za Boje obeanje, samo za re, nadajui se protivno nadi, dolazi vera i verom ovek
nalazi potpuno i besplatno opravdanje, bez obzira kako bezboan bio.
Jer zauvek stoji napisano: Onome pak koji ne radi, a veruje u onoga koji opravdava
bezbonika, njegova vera se uraunava u pravednost (Rim. 4,5). A pravda (pravednost arni)
Boja verom Isusa Hrista (Rim. 3,22). Kog postavi Bog da pokae svoju pravdu (pravednost
arni) oprotenjem preanjih greha. (Rim. 3,25)
To znai pokazati veru. Pokazuje li veru? Jer razumeti kako da pokaemo veru je nauka
jevanelja.
RH, 7. februar 1899
Opravdavi se, dakle, verom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svog Isusa Hrista. (Rim. 5,1)
Poto je vera oslanjanje jedino na Boju re, na ono to ta re kae, onaj koji je opravdan kroz
veru jednostavno se smatra pravednim oslanjanjem samo na tu re.
A poto je ta re Boja re, oslanjanje samo na tu re je oslanjanje samo na Boga, na Njegovu
re. Prema tome, opravdanje znai da se osoba smatra pravednom oslanjajui se samo na Boga, i to
samo zato to je On to obeao.
Svi smo mi zajedno grenici greni i bezboni. Zato smo svi podloni Bojoj osudi (Rim. 3,919). Meutim za sve nas postoji mogunost da izbegnemo Boji sud (osudu). A jedini nain da
izbegnemo Boji sud je da se uzdamo u Boga.
Kada je David sagreio prebrojavanjem naroda i tako izazvao straan Boji sud, Gospod mu je
dao mogunost da bira eli li da sedam godina vlada glad ili da tri meseca bei pred svojim
neprijateljima ili da bude tri dana pomor u zemlji. David nije bio u stanju da izabere. Sve je
prepustio Gospodu, neka On izabere, govorei: Neka zapadnemo Gospodu u ruke, jer je milost
Njegova velika. (2. Sam. 24,11-14)
Kada se za pravednost oslonimo samo na Boga, na Njegovu re, u miru smo s Bogom jer tako
stvarno stiemo pravednost i mir e biti delo pravde, to e pravda uiniti bie pokoj i bezbrinost
doveka. (Isa. 32,17)
Kad se za pravednost oslanjamo samo na Boga i Njegovu re, imamo mir kroz Gospoda naega
Isusa Hrista, jer je On mir na, koji oboje sastavi Boga i oveka u jedno, i razvali
neprijateljstvo, telom svojim, da iz oboga Boga i oveka naini sobom jednog novog oveka,
inei mir. (Efe. 2,14.15)
Osim toga, kad se za pravednost oslanjamo samo na Boga i Njegovu re, imamo mir s Bogom
kroz Gospoda naega Isusa Hrista, jer Bog njegovim posredstvom sve izmiri sa sobom, stvorivi
mir njegovom krvlju na krstu, te da njegovim posredstvom izbavi sve to je na zemlji i to je na
nebesima. Pa i vas koji ste nekada bili otueni i neprijateljski nastrojeni svojim smeranjem u zlim
delima, sada je izmirio smru njegovog ljudskog tela, da vas svete, neporone i besprekorne postavi
15
preda se, ako samo ostanete u veri ako nastavite da se oslanjate samo na Boga u Njegovoj rei.
(Kol. 1,20-23 arni)
Kada je tako jasno prikazao put, tako potpuno opravdanje i tako siguran mir za sve, a od svih
ljudi trai samo da to jednostavno prime, prihvatajui to od Njega i oslanjanjui se za to samo na
Njega, zato onda ne bi svaka dua na zemlji bila tako opravdana i imala mir s Bogom kroz Gospoda
naega Isusa Hrista?
Na to misli Pismo kad nas poziva da pokaemo veru. Pokazujete li veru? Jeste li opravdani
kroz veru? Imate li pravednost po veri? Imate li mir kroz Gospoda naega Isusa Hrista? Imajte veru
Boju! (Mar. 11,23)
RH, 14. februar 1899
16
17
18
dobiju besplatno oprotenje. Kaoto je oprotenje greha tj. Boja pravednost koja je data umesto
greha potpuno besplatna, tako je i Bojom pravednou kao besplatanim darom dolo opravdanje
koje donosi ivot svim ljudima. (Rim. 5,18 SSP)
Zato svaka dua koja moli Boga za oprotenje greha, istom tom molbom u stvari trai da joj Bog
da pravednost umesto greha. Svaka dua koja moli Boga za oprotenje greha moli iskljuivo
oslanjajui se na Boju re, jer ona sadri oprotenje. A vera je potpuno oslanjanje na tu re za ono
to ona kae. Zato pravednost potpuno zavisi od vere.
Jer svaki koji moli, prima (Mat. 7,8 eng. prevod). Vi ste mnogo puta molili Gospoda da vam
oprosti grehe. Odnosno, molili ste Ga da vam da neto umesto greha. Ali, kada molite Gospoda da
vam da neto umesto greha, time traite da vam da ono to daje jedino ili moe dati umesto greha, a
to je pravednost. To znai moliti oprotenje od Gospoda.
A On oprata kada Ga molite On daje zamenu za vae grehe. On kae da to ini i On to
stvarno ini. Veran je jer On nikad nee da odbije i pravedan da nam oprosti grehe nae. A
jedino to daje umesto greha je Njegova pravednost.
Zato se onda, kada Ga molite, ne biste zahvalili za pravednost koju vam besplatno daje u
zamenu za vae grehe?
Zar ne vidite da je isto tako jednostavno dobiti pravednost, kao to je i moliti Boga za
oprotenje greha? Nema sumnje, tako je.
Kada verujete da, kada molite za oprotenje, dobijate pravednost u zamenu za svoje grehe, i
kada sa zahvalnou primate tu pravednost kao Boji dar, to znai pokazati veru.
Pa ipak, kako je tano da trpimo mnoge nevolje i jade zbog naeg neverstva i neznanja kako da
pokaemo veru. 5
Ti ima veru? Imaj veru Boju. Ovde su oni koji imaju veru Isusovu. (Otk. 14,12)
RH, 14. mart 1899
Jer, u Hristu Isusu ne vredi ni obrezanje ni neobrezanje, nego vera koja je delotvorna kroz
ljubav (koja kroz ljubav radi Karadi). (Gal. 5,6 SSP)
Za one, na koje je apostol mislio kada je pisao ovaj tekst, obrezanje je bilo sve, i to zbog onoga
ta je predstavljalo.
A to to je obrezanje predstavljalo za one ljude bila su dela i samo dela. Ono je bilo najvee od
svih dela vee od samog stvaranja jer, kako su to rabini govorili: Obrezanje je tako veliko da bez
njega Sveti i Blagosloveni ne bi stvorio svet. Ono je tako veliko kao sve druge zapovesti, jednako
svim zapovestima zakona. (Farrar, Life of Paul, gl. 11, beleka; gl. 35. beleka)
Ali, to to je za njih bilo tako veliko, Gospod je uklonio kao udarcem reima: Obrezanje nije
nita (1. Kor. 7,19); u Hristu Isusu obrezanje ne vredi nita. A s obzirom na to ta im je obrezanje
znailo, time je jednostavno reeno da dela nisu nita i da u Hristu Isusu dela nita ne koriste.
Onda su i svima drugima, koji s obzirom na to mogu da budu skloni da se hvale nedostatkom
dela i na taj nain opravdavaju greh, jednakom snagom upuene rei: Obrezanje nije nita. Jer, u
Hristu Isusu ne vredi ni obrezanje , to je s tim povezano jednostavno znailo da odsutnost dela
nije nita i u Hristu Isusu odsutnost dela nita ne koristi.
Prema tome, dela nisu nita i nedostatak dela nije nita. U Hristu Isusu ni dela ni nedostatak
dela nita ne vrede.
5
19
Prema tome, ova izgovorena Gospodnja re potpuno i zauvek iskljuuje obe kategorije od bilo
kakvih zasluga i bilo kakve osnove da zasluge trae u sebi, ili u bilo emu to su oni uinili ili nisu
uinili.
A ovo sve vai i danas kao to je uvek vailo. Danas, bilo da je neko van Hrista ili u Hristu, niti
dela niti ne-dela nita ne vrede, jer je pisano: Jeste li vi u Hristu? Niste ako ne priznate da ste
zabludeli, bespomoni, osueni grenici. Vae roenje, va ugled, vae bogatstvo, vai talenti,
vae vrline, vaa pobonost, vaa ljubav prema oveku ili bilo ta drugo u vama ili to je povezano s
vama, nee stvoriti jedinstvo izmeu vae due i Hrista. (Testimony for the Church, br. 31, str.
44.45)
I ta onda? Jesu li svi ostavljeni u potpunoj praznini? Ne, ne! Hvala Gospodu to postoji neto
to vredi za sve i vredi zauvek. Iako je tano da u Hristu Isusu ne vredi ni obrezanje ni
neobrezanje, niti vrede dela ili ne-dela, isto je tako vena istina da vredi u Hristu Isusu vera,
koja kroz ljubav radi. (Gal. 5,6)
Zapazite da ne vrede vera i dela ve VERA, koja kroz ljubav DELA (radi). Sama vera je u
stanju da dela (radi) i ona to ini jedino to vredi za svakoga bilo gde i u bilo koje vreme.
Vera dolazi samo od Boga i ona dela; ona radi samo Boja dela. Prema tome, onaj ko u Hristu
Isusu ima veru koja radi, ima ono to pokazuje da se Bog javio u telu, vrei Boja dela. I zato
je ovo delo Boje da verujete onog koga On posla. (Jovan 6,29)
I tako, dok ste u Hristu, ako u vama ima ita dobroga, to u celosti moe da se pripie blagodati
saoseajnog Spasitelja. Vaa povezanost sa crkvom, ili to to vas braa potuju, bie uzaludni ako
ne verujete u Hrista. Nije dovoljno verovati da On postoji, morate verovati u Njega. Morate se u
potpunosti osloniti na Njegovu spasonosnu blagodat. (Testimony for the Church, br. 31, str. 44.45)
Ti ima veru? Imaj veru Boju. Ovde su oni koji imaju koji veru Isusovu.
RH, 28. mart 1899
Hou da kaem: Po duhu hodite pa neete udovoljavati poudama tela. (Gal. 5,16
kombinacija prevoda Karadi-SSP)
Kakvo blagosloveno obeanje! A ono je namenjeno svakom ko veruje.
Setite se telesnih elja. Kako su sveproimajue! Kako su neumoljivi njihovi zahtevi! Kako je
okrutna njihova vladavina! Kako je strano ropstvo u kome se ovek nalazi!
Svako je to iskusio tei da ini dobro koje bi eleo, a ini zlo koje mrzi; ima volju da ini bolje,
ali kako da to uini ne nalazi; po unutranjem oveku uiva u Bojem zakonu, ali nalazi da je u
njegovim udovima drugi zakon koji se suprotstavlja zakonu njegovog uma i zarobljava ga zakonom
greha, koji je u njegovim udovima. Na kraju uzvikuje: Ja nesreni ovek! Ko e me izbaviti od tela
smrti ove? (Rim. 7,14-24)
Hvala Bogu to postoji izbavljenje. Ono se nalazi u Hristu Isusu i u Duhu naega Boga (Rim.
7,25; 8,1.2). A kad vas je zakon Duha koji oivljava u Hristu Isusu oslobodio od zakona grehovnog i
smrti, onda ivite u Duhu (po duhu hodite Karadi) pa neete udovoljavati poudama tela. Ne
samo to dolazi do izbavljenja od ropstva propadljivosti, nego i do slavne slobode Boje dece, za
svaku duu koja prima Duha i hodi po Duhu.
Po duhu hodite pa neete udovoljavati poudama tela.
Pogledajte popis telesnih elja: Preljuboinstvo, kurvarstvo, neistota, besramnost,
idolopoklonstvo, aranja, neprijateljstva, svae, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi,
20
zavisti, ubistva, pijanstva, deranja, i ostala ovakva. Nita od toga vas nee ispuniti; sve to moete
da pobedite ako hodite u Duhu. To kae verna Boja re.
Zar to nije poeljna mogunost? Zar nije vredno imati tako neto? I kada to moemo da imamo
ako traimo i uzmemo, zar onda nije vredno traenja i uzimanja?
Prihvatite izbavljenje koje je Hristos osigurao za vas. Stanite i stojte vrsto u slobodi kojom nas
je Hristos oslobodio.
Itite (molite arni), i dae vam se (Mat. 7,7). Jer svaki koji ite (moli), prima. Primite
Duh Sveti. Nego se jo ispunjavajte Duhom (Efe. 5,18), zapravo hodite u Bojem Svetom Duhu
kojim ste zapeaeni za dan izbavljenja. (Efe. 4,30)
RH, 14. mart 1899
21
3. Radi nas
E. J. Waggoner
Za nadu i ohrabrenje hrianina etvrto poglavlje Rimljanima poslanice je jedno od najbogatijih
u Svetom pismu. U Avramu imamo primer pravednosti verom i nama je predstavljeno udesno
nasledstvo obeano onima koji imaju Avramovu veru. A to obeanje nije ogranieno. Avramov
blagoslov pripada neznabocima kao i Jevrejima. Nema nikoga ko bi bio tako siromaan da u njemu
ne bi mogao da uestvuje, jer je od vere, da bude po blagodati, da obeanje bude sigurno svemu
potomstvu. (Rim. 4,16 arni).
Poslednja reenica u sedamnaestom stihu vredna je posebne panje. Ona sadri tajnu
mogunosti uspeha u hrianskom ivotu. Ona kae da je Avram verovao Bogu koji oivljuje
mrtve, i zove ono to nije kao ono to jeste 1. To je obeleje Boje sile, a ona sadri stvaralaku silu.
Bog moe da nazove neto to nije kao da jeste. Kad bi neko drugi to uinio, kako biste ga nazvali?
Laovom. Kad bi neko rekao da neto jeste, a u stvari nije, to bi bila la. Ali, Bog ne moe da lae. Pa
kad Bog nazove neto to nije kao da jeste, oigledno je da ono tako postaje. Odnosno da nastaje na
Njegovu re.
Svi ste uli, kao primer poverenja, izjavu devojice da kad mama kae da je tako onda je tako
iako nije tako. Tako je upravo sa Bogom. Pre vremena za koje je reeno da je bilo u poetku,
postojala je pusto; nije bilo nieg: Bog je progovorio i nastao je svet. Reju Gospodnjom nebesa se
stvorie, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova. Jer On ree i postade; On zapovedi i pokaza
se (Psalam 33,6-9). To je sila o kojoj je re u Rimljanima 4,17. Nastavimo sa itanjem, da vidimo
snagu ovih rei u vezi s ovim. Jo uvek govorei o Avramu, apostol kae:
Protivno svakoj nadi, Avraam se nadao i poverovao je da e postati otac mnogih
naroda, kao to je reeno: Toliko e ti biti potomstvo. Nije se pokolebao u veri kada je
uzeo u obzir svoje ve obamrlo telo - bilo mu je skoro sto godina - i Sarinu mrtvu utrobu. I
nije sa nevericom gledao na Boije obeanje, nego se osnaio u veri i dao slavu Bogu,
potpuno uveren da Bog moe i da uini ono to je obeao Zato mu se i urauna u
pravednost. (Rim. 4,18-22 SSP)
Ovde uimo da se Avramova vera u Boga, kao Onoga koji stvara svojom reju, pokazala imajui
u vidu da je On u stanju stvoriti pravednost u oveku koji je nema. Oni koji posmatraju kuanje
Avramove vere sve do Isakovog roenja i tamo stanu, gube svu istinitost i lepotu svetog izvetaja.
Isak je bio jedini po kome je njegovo seme nazvano, a to seme je bio Hristos (vidi Gal. 3,16). Kad je
rekao Avramu da e u njegovom potomstvu biti blagosloveni svi narodi na zemlji, Bog mu je
objavio jevanelje (Gal. 3,8). Zato je Avramova vera u Boje obeanje bila direktna vera u Hrista kao
Spasitelja grenika. I upravo mu je ta vera uraunata u pravednost.
Zapazimo snagu te vere. Njegovo sopstveno telo bilo je u stvari mrtvo od starosti, a i Sara je bila
u istom stanju. Isakovo roenje od takvog para nije bilo nita manje nego donoenje ivota od
mrtvoga. To je bio simbol Boje sile da oivi duhovni ivot onih koji su mrtvi u prestupima i
gresima. Gledano sa ljudske strane, ovo proroanstvo se nije moglo ispuniti. Sve se tome protivilo,
ali se njegova vera uhvatila i drala nepromenjive Boje rei i Njegove sile da stvori i oivi. Zato mu
koji nebie poziva u bie arni; ono to nije poziva da bude SSP; na iju re postaje ono ega nema D.
Stefanovi; zove nepostojee kao postojee Sinod SPC
22
23
24
ste naizgled postigli veliki napredak, da vam dobro ide i da je sve lepo i prijatno. A onda bez ikakvog
upozorenja dolazi neka kataklizma ili erupcija, i sve propada? Pa ipak, uprkos svih tih uspona i
padova, vi ulaete sledei napor i tako ste kroz ovaj proces, inae dugotrajan, doli do ovde gde ste
sada. I kad pogledate sve to unazad, moete proceniti da postoji neki napredak, ako sudite prema
svojim oseanjima. Da li je to vae iskustvo? Da li je to nain na koji ste napredovali?
Drugim reima, da li ste evolucionista? Nemojte izbegavati odgovor. Iskreno priznajte jer ovog
poslepodneva elim da se izvuete iz evolucionizma. Postoji nain da izaemo iz njega i svako ko je
u ovaj dom doao kao evolucionista, moe da izae kao hrianin. Prema tome, kada opisujem
evolucionistu tako jasno da vidite sebe, kaite da je tako, priznajte da ste evolucionista, a onda
sledite korake koje e vam Bog dati i tako ete biti osloboeni svega toga. Ali otvoreno vam kaem,
ako je ovo to sam opisao bilo vae iskustvo, ako je to bila vrsta napretka koji ste uinili u svom
hrianskom ivotu, onda ste evolucionista, priznali vi to ili ne. Meutim, najbolje je da to priznate,
pa da prestanete sa tim i budete hrianin.
Jo jedna faza evolucije: Evolucija, to se nje same tie, smatra materiju venom. I
pretpostavljajui to, ideja stvaranja je elimisana iz onih podruja ivota na koja se primenjuje.
Ako od sebe oekujete princip koji e osigurati va napredak, do kog mora doi da biste mogli
dostii Boje carstvo i da na kraju sve ispadne dobro, ako pretpostavite da je to u vama i da ga
moete pokrenuti i pravilno nadgledati kada je ve pokrenut ako ste tako oekivali, posmatrali i
beleili svoj napredak, vi ste evolucionista. Jer itam dalje ta je evolucija: Jasno je da je nauka o
evoluciji direktno suprotstavljena nauci o stvaranju. Ideja o evoluciji, primenjena na oblikovanje
cele zemlje, protivi se ideji o neposrednoj stvaralakoj volji.
Tako definiu evoluciju oni koji su je stvorili da je svet i sve to je u njemu nastalo samo po
sebi, i da ovaj princip, koji ga je doveo do stanja u kakvom je sada, u stvari potie iz njega samog. I
on je dovoljan da sve to proizvede. Poto je tako, prirodno je da se evolucija neposredno protivi
stvaranju.
A sada to se tie sveta i svega ta je na njemu. Vi ne verujete da je sve nastalo samo od sebe. Vi
znate da, to se toga tie, niste evolucionista, jer verujete da je Bog sve stvorio. Svako od vas ko je
ovog poslepodneva ovde rei e da veruje da je Bog stvorio sve svet i sve to je na njemu. Evolucija
to ne priznaje. Kod nje nema mesta za stvaranje.
Meutim, postoji jo jedna faza evolucije, koja se tako izjanjava kao da se uopte ne suproti
stvaranju. Oni koji su nainili ovu evoluciju o kojoj sam vam itao, ne kriju da su nevernici ljudi
bez vere jer nevernik je jednostavno ovek koji nema vere. Pa ak i osoba koja se pretvara da ima
veru, a u stvari je nema, ona je nevernik. Naravno, re nevernik danas ima mnogo ogranienije
znaenje. Ljudi koji su nainili evoluciju o kojom sam vam itao, bili su takvi ljudi, ali kad su
proirili ovu vrstu nauke, meu njima je bio i veliki broj onih koji su bili hriani, koji su izjavljivali
da su ljudi vere, koji su tvrdili da veruju u Boju re koja ui o stvaranju. Ovi ljudi, koji sami nisu
poznavali Boju re, ne znajui da je to Boja re, ve je njihova vera bila samo forma vere bez sile
ti ljudi, oarani tom novom naukom koja se pojavila, poeleli su da uz pomo nje budu popularni.
A u sutini nisu eleli da priznaju da potpuno odbacuju Boju re i put vere. Nisu bili spremni da
kau da mogu da ive bez Boga, i bez nekakvog stvaranja, pa su izmislili posebnu vrstu evolucije sve
sa Stvoriteljem u njoj. Ova faza evolucije nazvana je teistika evolucija. Bog je pokrenuo stvar, bez
obzira ta ona bila, ali od tada ona ide sama od sebe. On ju je pokrenuo i nakon toga ona je bila u
stanju da sama ostvari sve to je do sada uinjeno. Meutim, to je samo improvizacija, trik da se
spasi obraz. I pravi evolucionisti zato otvoreno kau da je to samo faza prelaza sa kreacionistike na
evolucionistiku hipotezu. U stvari to je evolucija, jer izmeu stvaranja i evolucije nema sredine.
25
Bilo da pripadate ovoj vrsti ljudi ili ne, postoje mnogi, ak i meu adventistima sedmog dana
ne toliko njih kao to je znalo da bude, hvala Gospodu koji veruju da nam je Bog potreban da nam
oprosti nae grehe i da nas tako stavi na pravi put, ali nakon toga mi sami treba da sa strahom i
drhtanjem radimo na svom sopstvenom spasenju. Zbog toga se boje i drhte sve vreme, ali ne
ostvaruju nikakvo spasenje, jer nemaju Boga koji bi u njima stalno delovao da hoe i uini kao to
Mu je ugodno. (Fil 2,12.13)
U Jevrejima 11,3 zapisano je da verom poznajemo da je svet reju Bojom oblikovan
sastavljen, sreen, izgraen da je sve to vidimo iz nita postalo. Zemlja koju imamo nije bila
nainjena od stena. Ljudi nisu nainjeni o majmuna i nedostajuih karika, a majmuni i
nedostajue karike nisu nainjene od punoglavaca, a punoglavci nisu nastali od protoplazme,
tamo na samom poetku. Ne. Mi shvatamo da je svet stvoren Bojom reju, i to tako da je vidljivo
postalo od nevidljivog. (arni)
Zato je sve to je vidljivo postalo od nevidljivog? Zato to je ono od ega je nainjeno bilo
nevidljivo. A razlog zato je bilo nevidljivo je zato to ga uopte nije ni bilo. Nije ni postojalo. Svet je
stvoren Bojom reju, a Boja re ima tu sposobnost, to svojstvo, da kad je izgovorena, ne samo da
ini da neto postane, ve ini da nastane materija (supstanca) od ega se to sastoji i od ega je
nastalo.
Poznat vam je i drugi biblijski tekst koji glasi: Reju Gospodnjom nebesa se stvorie, i duhom
usta Njegovih sva vojska njihova. Jer On ree, i postade (Psalam 33,6.9). Na osnovu ovoga
postavljam pitanje: Nakon to je On progovorio koliko je dugo trebalo da neto nastane? Da bi neto
postalo koliko je prolo vremena nakon izgovorene rei? Sedam dana? Ne. est meseci? Ne. ak i
ona evolucija koja priznaje Stvoritelja, smatra da su nakon to je On progovorio prola neodreena
bezbrojna razdoblja, ili est neodreenih razdoblja, u oblikovanju onoga to se vidi. Ali, to je
evolucija, a ne stvaranje. Evolucija se deava dugim procesima, dok se stvaranje deava izgovorenom
reju.
Kad je Bog, izgovaranjem rei, stvorio svetove, za ovaj je rekao: Neka bude svetlost. Koliko je
vremena prolo izmeu rei: Neka bude svetlost i trenutka kada se svetlost pojavila? elim da ovu
stvar ispravno razumete, da bi ste mogli zakljuiti jeste li evolucionista ili kreacionista. Dozvolite da
vas ponovno pitam: Da li je prolo est dugih razdoblja izmeu trenutka kad je izgovorena re i
njenog ostvarenja? Kaete: Ne. Da li je za to bila potrebna sedmica? Ne. A dan? Ne. Ni sat? Ne. Ni
minut? Ne. Nije prola ni sekunda od trenutka kada je Bog rekao: Neka bude svetlost i svetlost se
pojavila. im je re izgovorena pojavila se svetlost. Da, tako je bilo. Zadravam se na ovome zato to
elim da se to uvrsti u vaem umu. Bojim se da ete to zaboraviti kad vas pitam neto drugo. Prema
tome, jasno je da kada je Bog rekao: Neka bude svetlost nije proao ni sekund izmeu onoga to je
Bog izgovorio i pojave svetlosti, zar ne? Prema tome, ovek koji tvrdi da je odreeno vreme prolo
izmeu rei koju je Bog izgovorio i pojave stvari je evolucionista. Ako on to vreme produava na
bezbrojne vekove, on je jednostavno jo vei evolucionista od onoga koji misli da je za to trebalo da
proe jedan dan. On je to isto, ali i jo vie.
Zatim je Bog rekao: Neka bude svod. I ta se dogodilo? Bi tako. Koliko je onda trebalo
vremena da se pojavi svod kad je Bog izgovorio rei: Neka bude svod da rastavlja vodu od vode.
Da li se to dogodilo istog trena? Da. ta je onda ovek koji smatra da je trebalo da proe
neodreeno, veomo dugo razdoblje izmeu izgovaranja ove rei i njenog ostvarenja? On je
evolucionista. Ako smatra da je izmeu izgovaranja rei i nastanka same stvari proao dan ili sat ili
minut, takav ovek ne priznaje stvaranje.
Kada je Gospod rekao: Neka se sabere voda to je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokae
26
suvo, i kada je rekao: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, to nosi seme, i drvo rodno, I bi
tako. Onda je Bog postavio dva velika svetla na nebu i zvezde, i kada je izgovorio ovu re, bi tako.
Rekao je: Neka vrve po vodi ive due, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski i bi tako.
Kada je Bog rekao: Neka zemlja pusti iz sebe due ive po vrstama njihovim, stoku i sitne ivotinje i
zveri zemaljske po vrstama njihovim, i bi tako. Kad god je progovorio uvek je bilo tako. To je
stvaranje.
Kao to vidite, savreno je logino i razumno da evolucionista ostavlja po strani Boju re i da
joj ne veruje, jer se evolucija suproti stvaranju. Kada se evolucija protivi stvaranju, a stvaranje je
uinjeno Bojom reju, onda se evolucija u stvari protivi Bojoj rei. Naravno da kod pravog
evolucioniste nema mesta za tu Re, a ni evolucionisti koji su to pola-pola oni koji prihvataju
stvaranje i Boju re, ali samo da bi se stvari pokrenule. Za evoluciju je potrebno dugo vreme,
beskrajni i neodreeni vekovi, i zato ona prosto mora da odbaci stvaranje.
Pravi evolucionista je svestan da stvaranje mora da bude trenutno, ali on ne veruje u trenutno
delovanje i zato ne veruje u stvaranje. Nemojte zaboraviti da je stvaranje trenutno. U suprotnom
nije stvaranje. A ako nije trenutno onda je evolucija. Vratimo li se na stvaranje u poetku, kada Bog
progovara, u Njegovoj rei je stvaralaka sila koja proizvodi ono to ta re kae. To je stvaranje, a
poto je Boja re ista jue, danas i zauvek, ona ivi i traje zauvek. Ona u sebi ima veni ivot. Boja
re je iva. ivot koji je u njoj je ivot Boji veni ivot. Zato je ona re venog ivota, kao to je
Gospod Isus rekao, i po prirodi stvari ona ostaje i traje zauvek. Zauvek je to Boja re. Zauvek je u
njoj stvaralaka sila.
Zato je Isus, kada je bio ovde, rekao: Rei koje vam rekoh duh su i ivot su. Rei koje je Isus
izgovorio su Boje rei. One su proete Bojim ivotom. One su veni ivot, ostaju zauvek i u njima
je stvaralaka sila koje stvara ono to kae.
Ovo je prikazano u mnogim sluajevima u Hristovom ivotu, kao to je i zapisano u Novom
zavetu. Ne moram ih sve citirati, ali spomenuu jedan ili dva, tako da shvatite ovaj princip. Seate se
kako je Isus, posle odrane propovedi na Gori, siao i kako je pred Njega izaao kapetan govorei:
Gospode, sluga moj lei uzet kod kue i mui se strano. I ree mu: ja u doi i izleiu ga. Na to je
kapetan rekao: Nisam dostojan da ue pod moj krov. Nego, samo reci re i moj sluga e
ozdraviti. Isus se okrenuo prema onima to su ili za Njim i rekao: Zaista vam kaem, ni u koga u
Izrailju ne naoh tolike vere. (Mat. 8,8-10 arni-SSP)
Izrailj je imao Sveto pismo. Poznavali su Boju Re. Hvalili su se da su narod Knjige, Boji
narod. itali su je, propovedali u svojim sinagogama: Re moja uinie ta mi je drago (Isaija
55,11). Kada su itali tu Re, govorili su: Tano je, to treba da se ini. Vidimo potrebu za tim i mi
emo to initi. Mi emo uiniti to ona (Re) kae. inili su najbolje to su mogli da to ostvare.
Trebalo im je dugo vremena, tako dugo da to nikad nisu ni ostvarili. Stvarno ispunjenje rei bilo je
tako daleko da su najvei meu njima bili prisiljeni da uzviknu: Kada bi samo jedna osoba mogla
makar jedan dan da dri ceo zakon i da ne pogrei ni u jednoj taki, odnosno, kada bi samo jedna
osoba mogla da dri jednu taku zakona koja se odnosi na pravilno svetkovanje subote onda bi
nevolje Izrailja dole kraju i Mesija bi konano doao. I tako, premda su poeli da ine ono ta
zakon kae, trebalo im je zato tako dugo vremena da to nikad nisu ni uspeli. ta su oni bili?
Postojala je Boja re koja kae: nego e (Re) uiniti ta mi je drago. Prema tome, ona je
izgovorena sa stvaralakom silom. I iako su tvrdili da priznaju stvaralaku silu Boje rei, oni su je
potpuno izostavili iz svog sopstvenog ivota i govorili: Mi emo to uiniti. Oekivali su da e sami
pokrenuti proces koji bi ih doveo do stanja kada bi se re i oni sloili. ta su oni bili? Bojite se da
kaete, bojite se jer ste to i sami bili? Ne bojte se rei da su bili evolucionisti, jer su to i bili, a to su i
27
mnogi od nas. Njihov pristup je bio protivan stvaranju. U njemu nije bilo stvaranja. Oni nisu postali
nova stvorenja. U njima nije nastao novi ivot. Stvar nije bila ostvarena Bojom ve sopstvenom
silom. I toliko su bili udaljeni od verovanja u stvaranje da su odbacili Stvoritelja i raspeli Ga da bi ga
uklonili sa sveta. Evolucija to uvek ini. Ne zaboravite da se evolucija direktno protivi stvaranju.
Upravo su to bili ljudi koje je Isus imao pred sobom kada je dao ovu izjavu o veri u Izrailju. Tu
je bio Rimljanin koji je odrastao meu jevrejskim narodom, narodom koji je prezreo Isusovo uenje.
Ovaj kapetan je pratio Isusa i gledao Ga kako govori, uo je Njegove rei i video kako deluju, dok
nije sam sebi rekao: ta god ovaj ovek kae ostvaruje se. Kad neto kae to se i dogodi. Iskoristiu
ovu prednost. Pa je doao Isusu i rekao ono to je zapisano. Isus je savreno dobro znao da ovaj
ovek razmilja o sili Njegove rei koja to moe i da ostvari, pa je odgovorio: Dobro, doi u i
izleiu tvog slugu. O ne, moj Gospode, Ti ne mora da doe. Kao to vidite, ovaj ovek je
proveravao da li u toj rei postoji sila ili ne. Zato je rekao: Samo reci re i ozdravie sluga moj. A
Isus je odgovorio: Idi, neka ti bude kako si verovao. I bi izleen sluga u onaj as. U trenutku kad su
izgovorene rei: Neka ti bude, koliko je dugo trebalo da onaj ovek ozdravi? Dvadeset godina? Ne.
Zar nije trebalo da doivi mnoge uspone i padove pre nego to bude izleen? Iskreno recite. Ne, ne!
Kada je re izgovorena, ona je uinila ono ta je iskazala i to istog trenutka.
Jednom drugom prilikom Isus je prolazio i jedan gubavac ga je vidio iz daleka i prepoznao. I on
je morao da se uhvati za ovu blaenu istinu o stvaralakoj sili Boje rei. Rekao je Isusu: Ako hoe,
moe me oistiti. Isus je zastao i rekao: Hou, oisti se. I tek to mu to ree, a guba ode s njega, i
osta ist (Mar. 1,41.42). Ne smemo sebi da dozvolimo da pomislimo da je postojao ni najmanji
period vremena izmeu izgovaranja rei i njenog ostvarenja: Tek to mu to ree i gubavac je bio
ist.
Kao to vidite, Boja re na poetku stvaranja je imala u sebi stvaralaku silu da ostvari ono to
je sadravala u sebi. Takoe vidite da je Isus, kada je doao na ovaj svet da ljudima pokae put ivota
i da ih spase od njihovih greha, uvek iznova pokazivao, ovde, tamo i svuda, svim ljudima i za sva
vremena, da ista ta Boja re ima u sebi istu stvaralaku silu, tako da kada je ta re izgovorena,
stvaralaka sila u njoj to i ostvari.
Onda, da li ste evolucionista ili kreacionista? Ova re je upuena vama. Proitali ste je. Tvrdite
da je verujete. Za razliku od evolucionista vi verujete u stvaranje. A da li ete sada verovati u
stvaranje kada se tie vas samih? Hoete li se danas postaviti tako da neete dopustiti da se ita
isprei izmeu vas i stvaralake sile te rei nikakvo razdoblje vremena?
Isus je jednom oveku rekao: Oprataju ti se gresi. Koliko je dugo trebalo da se to ostvari?
Nije prolo nikakvo vreme izmeu izgovorene rei oprataju i ostvarenja onoga to je reeno. Iste
ove rei upuene su i vama danas: Oprataju vam se gresi. Zato doputate do proe neko vreme
izmeu ove rei koja vam je upuena i njenog ostvarenja? Malo pre ste rekli da je svako ko ostavlja
minut ili ak sekund da proe izmeu izgovorene Boje rei i njenog ostvarenja evolucionista.
Odlino, to je istina. A sada vas pitam: Zato onda, kad On kae da vam oprata, treba da prou
dani pre nego to to prihvatite, pre nego to se to ostvari u vama? Rekli ste da je onaj drugi ovek
evolucionista. ta ste vi onda? Da li ete prestati da budete evolucionista i postati kreacionista?
Ovaj dan bie za mnoge od posebnog znaenja, jer je vreme da mnogi odgovore na ovo pitanje
ovako ili onako. Ako iz ovog doma izaete kao evolucionista, u opasnosti ste. to se tie vas sada,
radi se o ivotu i smrti. Rekli ste da je evolucija neverstvo i to je tako. Prema tome, ako izaete iz
ovog doma kao evolucionista, gde se onda nalazite? ta ste odluili? Ako izaete iz ovog doma bez
prihvatanja oprotenja greha vi ste evolucionista, jer dozvoljavate da proe vreme izmeu
izgovorene rei i njenog ostvarenja.
28
Prema onome to sam proitao, vidite da je svako ko doputa da proe neko vreme izmeu
izgovorene rei i njenog ostvarenja evolucionista. Boja re se obraa vama: ovee, oproteni su ti
gresi. eno, oproteni su ti gresi. [Stareina Corliss: Zar ne pie: Bie ti oproteni gresi?] Ne.
Oproteni su ti gresi sadanje vreme, posebno naglaeno. Oproteni su ti gresi. Zahvaljujem
Bogu to je tako, jer stvaralaka sila koja se nalazi u rei oproteni uzima sve grehe i od oveka
stvara novo stvorenje. Ja verujem u stvaranje. A vi? Verujete li da se u vama upuenim reima
oproteni su nalazi stvaralaka sila? Ili ste evolucionista pa kaete: Ne mogu da vidim kako to
moe da bude jer sam stvarno lo? Pokuavao sam da inim ono to je ispravno, ali sam mnogo puta
pogreio. Imao sam mnogo uspona i padova, a padova je bilo mnogo vie. Ako to kaete onda ste
evolucionista, jer to je evolucija.
Mnogi su dugo, dugo teili da imaju isto srce. Oni kau: Verujem u oprotenje greha i u sve
to, i ja bih to sve prihvatio kada bih bio siguran da to moe da se ostvari kod mene, jer u mom srcu
je puno zla i toliko toga to treba da pobedim, tako da nemam poverenja. Ali, postoje rei: Uini
mi isto srce (Psalam 51,10). isto srce nastaje stvaranjem i ni na koji drugi nain. A ono
(stvaranje) se ostvaruje Bojom reju. Jer On kae: I dau vam novo srce, i nov u duh metnuti u
vas (Jez. 36,26). Da li ste sada evolucionista ili kreacionista? Da li ete izai iz ovog doma sa zlim
srcem ili s novim srcem stvorenim Bojom reju, koja ima stvaralaku silu da proizvede novo srce?
Ova re vam daje novo srce. Svakome ona to isto kae i ako dopustite da proe neki trenutak
izmeu izgovorene rei i novog srca, onda ste evolucionista. Ako dopustite da proe neko vreme
izmeu izgovorene rei i njenog ostvarenja u vaem ivotu, onda ste evolucionista.
U ovom domu ima onih koji su rekli: Da, ja to elim. Moram to imati. Verujem da e ta re
ostvariti ono to kae, ali onda produavaju to vreme do sledeeg sastanka, pa i dalje, dok godine
prolaze, a oni ostaju evolucionisti. Dok se mnogi kolebaju oko tajne vere i pobonosti, mogli su da
ree problem izjavom: Znam da je Isus Hristos zauvek moj deo. Sila koja e to proizvesti je Boja
re i kad je prihvatimo, stvaralaka sila ostvaruje ono to je izreeno. Prema tome, moete da reite
celokupno pitanje tajne vere i pobonosti izjavom da znate kako je Hristos zauvek va deo.
Tajna je to kako Bog moe da se ispolji u grenom telu kakvo je nae. Ali, ovde se ne radi o toj
tajni. Pitanje je: Da li postoji neto takvo kao to je stvaranje? Da li postoji neto kao Stvoritelj koji
moe da stvori isto srce? Ili je sve to samo evolucija? Od danas pa do kraja sveta pitanje koje bi
moralo da se postavlja meu adventistima je: Veruje li u Stvoritelja? I ako veruje, kako onda On
stvara? Naravno, rei ete da stvara Bojom reju. Odlino. Da li On stvara svojom reju i u vaem
sluaju? Da li ste vi kreacionista samo za evolucioniste, dok ste za prave kreacioniste u stvari
evolucionista? Da li je tako?
Jo neto. Re kae: Oisti se. On je davno u prolosti rekao: Neka bude svetlost. I bi
svetlost. Gubavcu je rekao: Oisti se i tek to mu to ree bio je ist. Sada kae tebi: Oisti se i
ta se tada deava? ta kaete? [Glas: Tako je.] Onda se, due svoje radi, otvorite toj stvaralakoj
rei. Prepoznajte stvaralaku silu u Bojoj rei koja vam dolazi iz Biblije. Jer ta Boja re u Bibliji
izgovorena vama danas je ista ona (re) kao i kad je bila izgovorena prilikom stvaranja svetova, koja
je donela svetlost iz tame, pa i oienje gubavca. Ova re izgovorena vama danas, ako je prihvatite,
stvara od vas nove ljude u Hristu Isusu. Ova re, izgovorena u potpunoj tami, a koja je odjeknula u
prostoru vaeg srca, ako je prihvatite, donee Boju svetlost. Ova re izgovorena vama danas,
obolelom od gube greha, ako je prihvatite, istog trena e vas oistiti. Prihvatite je! Prihvatite!
Kako mogu da budem ist? Stvaralakom silom rei: Oisti se. Zato pie: Vi ste ve oieni
reju koju vam govorih (Jovan 15,3). Jeste li? Hoete li od ovog trenutka biti kreacionista? Ili ete i
dalje biti evolucionista?
29
Pogledajte kako je ovo blagosloveno. Kad itate ovu re, kad je primite i razmiljate o njoj, ta
ona ini za vas sve vreme? O, to je stvaranje. U vama je stvaralaka sila koja proizvodi ono to re
kae i vi ivite u prisutnosti ove stvaralake sile. U vaem ivotu se odvija stvaranje. Bog u vama
stvara pravednost, svetost, istinu, vernost sve to je dobro i blaeno.
A kad je tako, vae svetkovanje subote dovee do neega, jer je subota uspomena na stvaranje
znak da onaj ko je svetkuje poznaje Stvoritelja i da je upoznat sa procesom stvaranja. Ali, ako ste
evolucionista, onda je vae svetkovanje subote lano.
Ako iz dana u dan ne priznajete Boju re kao stvaralaku silu u svom ivotu, vae svetkovanje
subote je prevara, jer je subota uspomena na stvaranje. Ona je znak izmeu mene i vas, da znate da
sam ja Gospod Bog va, Stvoritelj svega.
U drugom poglavlju Efescima poslanice, od osmog do desetog stiha itamo: Jer ste blagodau
spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar je Boji, a ne na osnovu dela, da se niko ne bi hvalio. Jer, mi
smo njegovo delo, stvoreni u Hristu Isusu za dobra dela koja je Bog unapred pripremio da u njima
hodimo (ivimo arni). (kombinacija prevoda Karadi-SSP)
Nema potrebe da oekujete da iz sebe iznedrite bilo kakva dobra dela. Pokuavali ste.
Evolucionista to pokuava i stalno pokuava, ali u tome ne uspeva. Zato pokuavati da inite dobra
dela, ako ve znate da neete uspeti? Posluajte! U vama nikad nee biti nikakvo dobro odsad pa sve
do kraja sveta, osim ako ga ne stvori sam Stvoritelj svojom reju, koja u sebi ima ovu stvaralaku
silu. Nemojte to zaboraviti! Kad izaete iz ovog doma da li elite da hodite u dobrim delima? To
moe da se ostvari samo ako budete stvoreni u Isusu Hristu za ta dobra dela. Prestanite pokuavati!
Gledajte u Stvoritelja i prihvatite Njegovu stvaralaku re. Re Hristova [neka] se bogato useli
meu vas pa e se ova dobra dela pojaviti. Biete hrianin. A onda, poto ivite sa Stvoriteljem i
nalazite se u prisutnosti ove stvaralake sile, imaete ovaj prijatan, pravi mir i istinsku snagu i rast,
koji i pripadaju hrianinu.
Kad vam On kae da smo njegovo delo, stvoreni u Hristu Isusu za dobra dela koja je Bog
unapred pripremio da u njima hodimo (ivimo), onda prihvatite Stvoritelja, prihvatite samo dobra
dela koja su stvorena u vama, i ne obraajte panju na bilo koje drugo delo koje tu nije stvoreno, jer
nita nije dobro osim onoga to je Gospod stvorio.
Sada ste nanovo (iznova) stvoreni u Hristu Isusu. Tako On kae. Zahvalite Mu to je tako. ta?
Hoete li biti evolucionista kada se radi o ovom stihu? Ovo je sadanje vreme: Mi smo Njegovo
delo. Mi smo stvoreni u Hristu Isusu za dobra dela. Jeste li? Re je izgovorena. To je stvaralaka re.
Koliko ete dopustiti da proe vremena izmeu ove Boje rei i trenutka da budete nanovo
stvoreni? Po pitanju stvaranja u poetku rekli ste da je evolucionista svako ko dopusti da proe i
jedan minut izmeu te rei i ostvarenja. ta ste sada po pitanju ove Boje re koja stvara ljude u
Isusu Hristu za dobra dela? Da li ste evolucionista? Hajde da svi budemo kreacionisti.
Da li vidite da na ovaj nain nee biti potreban dug, muan proces da se pripremimo za susret
sa Gospodom slave? Toliko mnogo ljudi gleda na sebe. Po prirodi stvari oni znaju da je potrebno
mnogo vremena, ne bi li se potpuno pripremili za susret sa Njim. I ako se to dogaa evolucijom,
onda nikad nee biti ostvareno. Ali, ako se to deava stvaranjem, onda e biti sigurno i brzo
uinjeno. Rei koje sam ranije spomenuo su rei koje svako treba da sam uzme k srcu. Dok se
mnogi kolebaju oko tajne vere i pobonosti, mogli su da ree problem izjavom: Znam da je Isus
Hristos zauvek moj deo.
Vidite li koliko dugo smo bili evolucionisti? Hoemo li da prestanemo sa tim? Hajde da
budemo kreacionisti i odbacimo ovo drugo. Budimo pravi svetkovatelji subote. Verujmo Gospodu.
On reju daje oprotenje. On reju daje isto srce. On reju daje svetost. On je stvara. Neka je On
30
stvori u vama. Prestanite da budete evolucionista i pustite da ova stvaralaka re deluje za vas, da
ova stvaralaka sila deluje u vama, da se ostvari ono to ona kae. I da pre nego to napustite ovaj
dom Bog moe da vas pripremi za susret s Njim. I zaista upravo u ovome Ga stvarno susreete. I
kada ste Ga tako sreli i tako Ga sreete svakog dana, zar neete biti spremni za susret s Njim? Vi
verujete da je stvorio svetove kad je progovorio, da se pojavila svetlost kad je izgovorio re, i da je
onaj gubavac bio trenutno oien kad je Isus progovorio. Ali, u vaem sluaju mislite da treba da
proe vie vremena od izgovaranja ove rei do njenog ostvarenja. O, zato elite da budete
evolucionista? Stvaranje, stvaranje je istinito!
Vi i ja treba da pozivamo ljude na veeru. Treba da kaemo ljudima: Doite, sve je spremno.
Kako mogu da pozovem nekoga govorei da je sve spremno, a ja sam nisam spreman? To je
besmisleno. Moje rei nee dopreti do njega. One ostaju samo prazan zvuk. Meutim, ako je u tom
pozivu stvaralaka sila rei, koja je nas pripremila, koja je nas oistila od greha, koja je nas stvorila za
dobra dela, koja nas dri kao to se Sunce dri puta koji je Bog zacrtao, onda e, kad krenemo i
kaemo svetu koji lei u zlu: Doite, sve je spremno, oni zaista uti. ue u tom pozivu tonove
glasa Dobrog pastira i radosno e sami doi Njemu po tu stvaralaku silu, da i od njih naini nova
stvorenja i pripremi ih za veeru na koju su pozvani.
Eto, tu se nalazimo u istoriji ovog sveta. Boji znak je stavljen na ovaj narod. Ali ne zaboravite,
On nikad nee staviti svoj znak na nekoga ko nije oien od svake prljavtine. Bog nikad nee
staviti svoj peat na neto to nije istina, to nije dobro. Hoete li Ga moliti da svoj peat
pravednosti stavi na neto to je potpuno nepravedno? Valjda se ne biste usudili da to uinite. Vi
znate da je On suvie pravedan da bi tako neto mogao da uradi. Prema tome, On vas mora oistiti
da bi zatim mogao staviti svoj peat na to Njegovo delo. On ne moe da stavi svoj peat na vae delo.
Njegov peat pripada dokumentu koji je On sam odobrio. Dopustite Mu da upie svoj karakter u
vae srce i onda e moi da i svoj peat stavi tamo. On moe svoj peat odobravanja staviti na vae
srce samo kada je Njegova stvaralaka re ostvarila svoj cilj u vaem srcu.
Vi moete da vidite u ijoj smo Prisutnosti. Moete da vidite koliko bi trebalo vremena da se
iscrpi ovakva tema. Ali brao, sada kad zavrimo, zavrimo u prisutnosti stvaranja. Nemojmo vie
biti evolucionisti. Ne dopustimo da proe trenutak izmeu Boje rei upuene vama i njenog
ostvarenja u vama. I tako, ivei uz stvaranje, hodajui sa Stvoriteljem, podrani stvaralakom silom,
pa i nadahnuti tom stvaralakom silom s takvim narodom Bog moe vrlo brzo da pokrene i
preokrene svet.
Ako ste na poetku mislili da je ovo neprikladan predmet za priliku kao to je ova [bilo je to
zavrno bogosluenje u molitvenoj sedmici], sada vidite da je ovo striktno izlaganje istine. Postoje
samo dva puta. Nema srednjeg. Svaki ovek i ena na svetu su ili kreacionista ili evolucionista.
Evolucija je neverstvo. Ona je smrt. Stvaranje je hrianstvo. Ono je ivot. Izaberite stvaranje,
hrianstvo i ivot, da biste iveli. Budimo zauvek kreacionisti i samo kreacionisti. I neka sav narod
kae: Amin.
RH, Februar 21, 28; Mart 7, 1899
31
5. Spasonosna vera
E. J. Waggoner
32
eli rei da su vera i neposlunost nespojivi. Bez obzira koliko prekritelj zakona ispovedao veru,
injenica da je prekritelj zakona pokazuje da nema vere. Ali, posedovanje vere pokazuje se
uspostavljanjem zakona u srcu (umu), tako da taj ovek ne grei protiv Boga. Neka niko ne
proglaava veru beznaajnom.
Meutim, zar apostol Jakov ne kae da sama vera ne moe da spase oveka i da je vera bez dela
mrtva? Pogledajmo malo njegove rei. Mnogo je onih koji su ih sa iskrenom namerom pretvorili u
mrtvi legalizam. On kae da je vera bez dela mrtva i to se potpuno slae s onim to smo upravo
citirali i napisali. Jer ako je vera bez dela mrtva, nedostatak dela pokazuje odsutnost vere. Jer ono to
je mrtvo ne postoji. Ako ovek ima vere, nuno e se pojaviti dela, a ovek se nee hvaliti ni jednim
ni drugim jer vera iskljuuje hvalisanje (Rim. 3,27). Hvale se samo oni koji se potpuno uzdaju u
mrtva dela ili oni ije je ispovedanje vere isto izrugivanje.
ta onda da kaemo za tekst u Jakovu 2,14 koji glasi: Kakva je korist, brao moja, ako ko
govori da ima veru, a nema dela? Moe li ga vera spasti?(arni). Odgovor je nagoveten u pitanju:
naravno da ne moe. Zato ne moe? Jer je nema. Kakva je korist ako neko kae da ima veru, ako
svojim zlim ivotom pokazuje da je nema? Treba li da obezvredimo silu vere samo zato to ona ne
ini nita za oveka koji je lano ispoveda? Pavle govori o nekima koji tvrde da znaju Boga, ali Ga se
svojim delima odriu (Titu 1,16). ovek o kome Jakov govori pripada takvima. injenica da nema
dobrih dela da nema Duhovnih rodova pokazuje da nema vere uprkos svojim glasnim izjavama,
pa ga vera ne moe ni spasti, jer vera nema sile da spasi oveka koji je ne poseduje.
Bible Echo, 1. avgust 1890
33
34
ta je zakonu bilo nemogue? Nije mogao da oslobodi osude ni jednu jedinu krivu duu. Zato
nije mogao? Jer je zbog tela bio slab. U zakonu nema ni trunke slabosti. Slabost je u telu. Nije kriv
dobar alat to ne moe da izradi vrst stub od trulog drveta. Zakon ne moe da oisti ovekov proli
izvetaj i proglasi ga bezgrenim. A stoji i to da jadni, pali ovek nema snage da se odupre svome
telu tj. da ga osposobi za vrenje zakona. I zato Bog onome ko veruje uraunava Hristovu
pravednost. Jer je On doao u obliju grenog tela da bi se u naem ivotu mogla ispuniti
pravednost zakona. Zato je Hristos svretak zakona.
Da zakljuimo! Ustanovili smo da je cilj zakona bio da da ivot radi poslunosti. Svi ljudi su
sagreili i zato su osueni na smrt. Ali, Hristos je uzeo na sebe ljudsku prirodu i On e dati svoju
sopstvenu pravednost onima koji prihvate Njegovu rtvu. I kada zahvaljujui Njemu konano budu
bili (iz)vritelji zakona, On e ispuniti svoj konani cilj, da ih krunie venim ivotom. I zato
ponavljam, ono to ne moemo dovoljno da cenimo, da je Hristos postao (uinjen) za nas mudrost
od Boga i pravednost i posveenje i otkupljenje. (1. Kor. 1,30 SSP)
Bible Echo, 15. februar 1892
35
7. Neosvojivi ivot
E. J. Waggoner
U njoj bee ivot, i ivot bee svetlost za ljude. I svetlost svetli u tami, i tama je ne prihvati (ne
obuze Karadi) (Jovan 1,4.5 arni). U izvornom tekstu ova poslednja re je nadvlada. Time
daje veoma utenu poruku za vernika. Da vidimo o emu se radi.
Hristos je svetlost sveta (vidi Jovan 8,12). Njegova svetlost je Njegov ivot, kao to to nalazimo u
citiranom tekstu. On kae: Ja sam svetlost sveta. Ko ide za mnom, nee hodati u tami, nego e imati
svetlost ivota (SSP). Ceo svet je bio u tami greha. Ova tama je predstavljala nedostatak znanja o
Bogu, kao to apostol Pavle kae da neznaboci imaju smisao tamom pokriven (njihov razum je
pomraen) i oni su, zbog svog neznanja, koje dolazi od okorelosti njihovog srca, odvojeni od Boijeg
ivota. (Efe. 4,18 Karadi-SSP)
Sotona, gospodar tame ovoga sveta, uinio je sve to je mogao da prevari ljude u pogledu
pravog Bojeg karaktera. Naveo je svet da veruje da je Bog kao ovek okrutan, osvetniki
raspoloen i opasan. ak su i Jevreji, narod koga je Bog izabrao da prenosi Njegovu svetlost svetu,
odstupili od Boga, i dok su tvrdili da su odvojeni od neznaboaca, bili su umotani u neznaboaku
tamu. Onda je doao Hristos i narod koji sedi u tami vide veliku svetlost, i onima to sede u zemlji i
senci smrti, njima svetlost sinu (Mat. 4,16 arni). Njegovo je ime bilo Emanuilo, Bog s nama.
Bog bee u Hristu (2. Kor. 5,19). Bog je pobio sotonine lai, ali ne glasnim argumentima, ve
jednostavno ivei svoj ivot meu ljudima tako da su svi mogli da ga vide. On je primerom
pokazao silu Bojeg ivota i mogunost da se ona ogleda (ispolji) u ljudima.
ivot kojim je Hristos iveo bio je neumrljan grehom. Premda se posluio svim svojim
umeem, sotona nije mogao da uprlja taj isti ivot. Njegova svetlost je sijala nepokolebivim sjajem.
Poto sotona nije mogao da proizvede ni najmanju senku greha u tom ivotu, nije mogao da ga
dovede pod svoju vlast, vlast groba. Niko nije Hristu mogao da oduzme ivot. On ga je dobrovoljno
poloio. I iz istog razloga, kad ga je poloio, sotona ga nije mogao spreiti da ga ponovno uzme.
Rekao je: Zato me Otac voli to svoj ivot polaem - da bih ga opet uzeo. Niko ga ne uzima od
mene, nego ga ja sam od sebe polaem. Imam vlast da ga poloim i vlast da ga opet uzmem. Tu
zapovest sam primio od svoga Oca (Jovan 10,17.18 SSP). U istom smislu su i rei apostola Petra
kad se radi o HRISTU: ali ga Bog oslobodi smrtnih bolova i podie ga, jer nije bilo moguno da ga
smrt dri (Dela 2,24 arni). Tako je prikazano pravo Gospoda Isusa Hrista da postane poglavar
sveteniki po sili (na osnovu sile SSP) neunitivog ivota (Jev. 7,16 arni)
Ovaj beskonaan, neumrljan ivot Hristos daje svima koji veruju u Njega. Kao to si mu dao
vlast nad svakim ovekom, da svemu - to si mu dao - da veni ivot. A ovo je veni ivot, da
poznaju (upoznaju SSP) tebe, jedinoga pravoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao (Jovan 17,2.3
arni). Hristos prebiva u srcu svih koji veruju u Njega. A ja vie ne ivim, nego ivi u meni
Hristos. A to sad ivim u telu, ivim verom Sina Bojeg, kome omileh, i predade sebe za mene.
(Gal. 2,20. Vidi i Efe. 3,16.17)
Hristos, svetlost sveta, prebiva u srcu svojih sledbenika i ini da oni postaju svetlost svetu.
Njihova svetlost ne potie od njih samih nego od Hrista koji nastava (boravi) u njima. Njihov ivot
ne potie od njih samih ve se Hristov ivot ispoljava u njihovom smrtnom telu (vidi 2. Kor. 4,11).
To znai iveti hrianskim ivotom.
iva svetlost koja dolazi od Boga je tok koji se nikad ne prekida. Psalmista uzvikuje: Jer je u
Tebe izvor ivotu, Tvojom svetlou vidimo svetlost (Psalam 36,9). I pokaza mi istu reku vode
36
ivota, bistru kao kristal, koja izlaae od prestola Bojeg i Jagnjetovog (Otk. 22,1). I Duh i nevesta
govore: Doi. I koji uje neka govori: Doi. I ko je edan neka doe, i ko hoe neka uzme vodu
ivota za badava. (Otk. 22,17)
Tada im Isus ree: zaista, zaista, kaem vam, ako ne jedete tela Sina oveijeg i ne pijete krvi
njegove, nemate ivota u sebi. Ko jede moje telo i pije moju krv - ima ivot veni, i ja u ga
vaskrsnuti u poslednji dan (Jovan 6,53.54 arni). Ovaj Hristov ivot jedemo i pijemo gostei se
Njegovom reju, jer On je dodao: Duh je ono to oivljava; telo ne pomae nita. Rei koje vam ja
rekoh duh su i ivot su (Stih 63). Hristos prebiva u svojoj nadahnutoj Rei i kroz nju dobijamo
ivot. Ovaj ivot je besplatan za sve koji ga primaju, kao to smo malopre itali. I opet itamo da je
Isus stajao i vikao: Ko je edan neka doe k meni i pije. (Jovan 7,37)
Ovaj ivot je svetlo hrianina i on je ono to ga ini svetlom za druge. To je Njegov ivot. I za
njega je blaena uteha da bez obzira koliko gusta bila tama kroz koju mora da proe, ne postoji tama
koja bi imala mo da ugasi to svetlo. To svetlo ivota pripada njemu dokle god pokazuje veru, i tama
mu ne moe nakoditi. Zato oni koji ispovedaju Gospodnje ime imaju pouzdanje da mogu rei:
Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; ako padoh, ustau; ako sedim u mraku, Gospod e mi
biti videlo. (Mih. 7,8)
Bible Echo, 15. oktobar 1892
37
8. Vera
E. J. Waggoner
A sve to nije od vere greh je. (Rim. 14,23 Sinod SPC)
Prema tome opravdavi se uinjeni pravednim verom, imamo mir s Bogom kroz
Gospoda svog Isusa Hrista. (Rim. 5,1)
Ljudi se spasavaju verom, a ne delima, jer ste blagodau spaseni kroz veru; i to nije od vas, dar
je Boji, ne od dela, da se niko ne pohvali. (Efe. 2,8.9)
Gde je, dakle, hvalisanje? Iskljueno je. Po kojem zakonu? Po zakonu dela? Ne, nego po
zakonu vere. Smatramo, naime, da se ovek opravdava verom bez dela Zakona. (Rim. 3,27.28
SSP)
Jevanelje iskljuuje hvalisanje, a ono je prirodna posledica svih pokuaja opravdanja delima.
Meutim, jevanelje ne iskljuuje dela. Naprotiv, dela dobra dela su jedan od velikih ciljeva
jevanelja. Jer, mi smo njegovo delo (posao Karadi), stvoreni u Hristu Isusu za dobra dela koja
je Bog unapred pripremio da ih inimo (da u njima hodimo Karadi). (Efe. 2,10 SSP)
Tu nema ni najmanje protivrenosti. Razlika je izmeu naih dela i Bojih dela. Naa dela su
uvek nesavrena. Boja dela su uvek savrena. Zato su nam potrebna Boja dela da bismo bili
savreni. Meutim, mi nismo u stanju da inimo Boja dela, jer je On beskonaan, a mi nismo nita.
Ako neko misli da je sam u stanju da ini Boja dela, to je najvia drskost. Mi se smejemo
petogodinjem deaku koji misli da moe obavljati oev posao. Koliko je nerazumnije da slabaan
ovek misli da moe da ini dela Svemoguega.
Dobrota je apstraktan pojam. Ona je delovanje, a delovanje se vidi samo kod ivih bia. Poto je
samo Bog dobar, vrede samo Njegova dela. Pravedan je samo onaj ko ima Boja dela. Poto niko od
ljudi ne moe da vri Boja dela, iz toga nuno proizlazi da ih Bog mora nama dati, da bismo bili
spaseni. Upravo to On ini za sve koji veruju.
Kada su Jevreji u svojoj samodovoljnosti pitali: ta da radimo da bismo inili dela Boja? Isus
je odgovorio: Ovo je delo Boje da verujete onog koga On posla (Jovan 6,28.29 arniKaradi). Vera dela (tj. radi [u ovom sluaju re dela je glagol a ne imenica]) (Gal. 5,6; 1. Sol. 1,3).
Ona unosi Boja dela u onoga koji veruje, poto se Hristos nalazi u srcu (Efe. 3,17), a u Njemu je sva
punina Boja (Kol. 2,9). Isus Hristos je isti jue i danas i doveka (Jev. 13,8 arni) i zato Bog nije
samo bio, nego On i jeste, u Hristu, pomirivi svet sa sobom. Prema tome, ako Hristos verom
nastava u srcu, u ivotu e se ogledati (ispoljavati) Boja dela, jer je Bog to ini u vama da hoete i
uinite kao to Mu je ugodno. (Fil. 2,13)
Kako se to dogaa mi ne moemo da shvatimo. Nije potrebno da znamo kako je do toga dolo
poto mi ne moramo da to uinimo. Dovoljna nam je injenica. Mi nismo u stanju da razumemo
kako Bog ini svoja dela, niti moemo da inimo ta dela. Prema tome, hrianski ivot je uvek
misterija, ak i za hrianina. On je ivot sakriven sa Hristom u Bogu (Kol. 3,3). Sakriven je ak i od
samoga hrianina. Hristos u oveku, nada slave, tajna je jevanelja. (Kol. 1,27)
Mi smo u Hristu stvoreni za dobra dela koja je Bog ve pripremio za nas. Treba samo da ih
prihvatimo verom. Prihvatiti ova dobra dela znai prihvatiti Hrista. Koliko ranije je Bog pripremio
ova dobra dela za nas? dela [su] bila gotova (svrena arni) od postanja sveta. Jer negde ree
za sedmi dan ovako: i poinu Bog u dan sedmi od svih dela svojih. I na ovom mestu opet: Nee
oni koji ne veruju ui u pokoj moj (Jev. 4,3.5). Ali mi koji verovasmo ulazimo u pokoj.
Prema tome subota sedmi dan sedmice je Boji odmor (pokoj). Bog je dao subotu kao znak
38
da ljudi mogu znati da je On Bog i da On posveuje (Jez. 20,12.20). Svetkovanje subote nema
nikakve veze sa opravdanjem delima, ve je ono, naprotiv, znak i peat opravdanja verom. Ona je
znak da ovek naputa svoja grena dela i prihvata Boja savrena dela. Poto subota nije delo ve
odmor, ona je znak poinka u Bogu kroz veru u naega Gospoda Isusa Hrista.
Nijedan drugi, osim sedmog dana sedmice, ne moe da bude znak savrenog odmora u Bogu,
jer je samo tog dana Bog poinuo od svih dela svojih. Upravo za poinak sedmog dana On kae da
nevernici ne mogu da u njega uu. Subota je od svih dana sedmice jedini dan odmora i ona je
nerazdvojno povezana sa Bojim savrenim delom.
U drugih est dana, ukljuujui i nedelju, Bog je radio. Tih dana i mi moemo i treba da
radimo. Ali, i svakog drugog dana mi moemo da poinemo u Bogu. To e biti sluaj ako su naa
dela u Bogu uinjena (Jovan 3,21). Prema tome, ljudi treba da poivaju u Bogu svakog dana u
sedmici, ali samo sedmi dan moe da bude znak tog poinka.
Dve stvari treba da zapazimo kao oigledne zakljuke o iznesenim istinama. Jedna je da je
odvajanje bilo kog drugog dana sedmice osim sedmog, kao znak prihvatanja Hrista i poinka u
Bogu kroz Njega, u stvari znak Njegovog odbacivanja. Poto bi to bilo menjanje Bojih puteva
ljudskim putevima, to bi u stvari bio znak ovekove pretpostavke svoje superiornosti nad Bogom i
ideje da se on moe spasiti sopstvenim delima. Ali, takve pretpostavke nemaju ni svi oni koji
svetkuju drugi dan. Mnogi od njih iskreno vole Gospoda i primaju Ga u poniznosti, a svetkuju dan
koji Bog nije dao kao znak poinka u Njemu. Oni jednostavno jo nisu saznali za potpuno i ispravno
izraavanje vere. No, njihova iskrenost i injenica da Bog prihvata njihovu nelicemernu veru, ne
menja injenicu da je dan koji svetkuju znak uzvisivanja iznad Boga. Kad takvi uju milostivo
upozorenje, oni e napustiti taj znak otpada, kao to bi napustili i kuu izloenu zarazi.
Druga je stvar da se ljudi ne mogu prisiliti da svetkuju subotu, poto je ona znak vere, a niko se
ne moe prisiliti da veruje. Vera nastaje spontano kao posledica sluanja Boje rei. Niko nikad ne
moe sebe prisiliti da veruje, a jo manje da na to natera nekog drugog. ovek se moe silom
zaplaiti tako da e tvrditi da veruje, pa se on moe i ponaati kao da veruje. Odnosno, ovek koji se
vie boji oveka nego Boga, moe biti prisiljen da lae. Ali, nikakva la nije od istine (1. Jov. 2,21).
Poto je subota znak savrene vere, ona je znak savrene slobode na slobodu slave dece Boje
(Rim. 8,21) slobode koju daje Duh, jer je subota, kao deo Bojeg zakona, duhovna. I zato neka se
niko ne vara milju da je to ispravno svetkovanje Boje subote, ako je ono bez vere iskljuivo u
Boju re. To je samo spoljanje (formalno) svetkovanje, pa neka se tu radi i o Bogom odreenom
danu (sedmom danu). A sve to nije od vere greh je.
Bible Echo, 17. avgust 1896
39
Blagodat Boija nezasluiva milost i naklonost (ne moe se zasluiti bilo im. Nije pravilna upotreba rei
nezasluena jer ona u svom znaenju ostavlja mogunost da se milost zaslui, to nije mogue u sluaju blagodati).
Iako rei milost i blagodat imaju slino znaenje, one nisu isto. Osnovna razlika bi se mogla izraziti u sledeem: milost
predstavlja Boje kanjavanje u mnogo manjoj meri nego to nai gresi zasluuju, a blagodat predstavlja jo i dodatne
Boje blagoslove (pored milosti) uprkos injenici da ih ne zasluujemo. Milost je oslobaanje od osude u odreenoj meri
ili oslobaanje od osude u potpunosti. Blagodat je pruanje dodatne naklonosti prema nedostojnima pored milosti.
Oigledno je da je blagodat iri pojam od milosti koja predstavlja samo jedan njen aspekt.
Na alost, u Savremenom srpskom prevodu i svim poznatijim hrvatskim prevodima prevodioci nisu pravili razliku u
znaenju izmeu ova dva pojma tako da su i re blagodat prevodili reju milost, to je pogreno prim. izdavaa
1
40
biti uinjeni kao Isus 2, koji je oblije Boga. Zato je i napisano: A svakome od nas dana je blagodat
po meri Hristovoga dara. Da se sveti priprave dok svi ne doemo do jedinstva u veri i
poznanju Sina Boijeg, do savrenog oveka, do pune mere Hristovoga rasta. (Efe. 4,7.12.13
arni)
Da li elite da budete kao Isus 3? Onda prihvatite blagodat koju je On dao u takvoj punini i to
besplatno. Primite je u onoj meri u kojoj vam je On dao, a ne u meri u kojoj mislite da je zasluujete.
Pokorite joj se da moe u vama i za vas ostvariti svrhu zbog koje je data, i ona e to uiniti. Ona e
vas uiniti kao Isusa 4. Ona e ostvariti cilj i elju Onoga koji je dao. Dajte sebe Bogu (Rim. 6,13).
Molimo vas da ne primite uzalud blagodat Boju. (2. Kor. 6,1)
RH, 17. april 1894
Like Jesus (eng.) poput Isusa, nalik Isusu (misli se u karakternom pogledu). Prevod slini Isusu je pogrean jer ne
odraava originalnu autorovu misao o ispoljavanju Hristovog ivota (a time i karaktera) kroz nas to nas upravo ini
identinim Isusu u karakternom pogledu, a ne odraava ni uenje Svetog pisma po ovom pitanju. Da je autor hteo da
kae slian koristio bi re similar. Na alost, kod savremenih prevodilaca postoji tendencija uzrokovana njihovim
pogrenim teolokim shvatanjima da izraze kao to su like Jesus, as Jesus prevode sa slini Isusu, to je teoloki
neprihvatljivo i pogreno. Ta tendencija je u manjoj ili veoj meri izraena i u nekim savremenim prevodima Svetog
pisma, tako da je izdava ovog dela smatrao neophodnim da istakne ovu injenicu. (Videti novije prevode Rimljanima
8,3.4; Jevrejima 2,17; 4,15; ... i uporediti ih sa starijim prevodima, kao i grkim ili latinskim izvorima.)
3
Ibidem (isto).
4
Ibidem.
2
41
42
A. T. JONES & E. J. WAGGONER LEKCIJE O VERI 10. HOE LI E BITI BLAGODAT ILI GREH? www.najvaznijevesti.com
43
44
A. T. JONES & E. J. WAGGONER LEKCIJE O VERI 11. NE PRIMAJTE UZALUD BLAGODATI BOJE www.najvaznijevesti.com
A. T. JONES & E. J. WAGGONER LEKCIJE O VERI 11. NE PRIMAJTE UZALUD BLAGODATI BOJE www.najvaznijevesti.com
46
47
vama isti um koji je i u Hristu Isusu. I dau vam novo srce, i nov u duh metnuti u vas. (Jez.
36,26)
Neka vas ne obeshrabri grenost u telu. Samo zahvaljujui svetlosti Bojeg Duha i pronicljivosti
Hristovog uma vi moete da vidite toliku grenost u svom telu. I to vie grenosti vidite u svom
telu, to imate vie Bojeg Duha. To je siguran test. Kad vidite da u vama izobiluje grenost, zahvalite
Gospodu to imate toliko Bojeg Duha da je moete videti, i tako znati za sigurno da gde se umnoi
greh onde se jo vie umnoi blagodat, da bi kao to je greh vladao pomou smrti, tako i blagodat
vladala pomou pravednosti, koja vodi u veni ivot kroz Isusa Hrista, naeg Gospoda. (Rim. 5,21
arni-SSP)
RH, 18. april 1899
48
49
50
51
Prava pobonost uzdie misli i postupke; i onda je spoljanja forma religije u skladu
sa unutanjom istotom hrianina; a ove ceremonije potrebne u slubi Bogu nisu samo
beznaajni obredi, kao kod licemernih fariseja. (2SP, str. 218)
Bible Echo, 4. februar 1895
52
53
kroz vas. On e to i uiniti ako ne primite uzalud Njegovu blagodat. Samo ako budete dopustili
blagodati da vlada. Ako budete saraivali s Njim.
Tano je da je tajna kako to moe da bude. Tajna je kako Bog moe da obznani (objavi) sebe na
nekome mestu, a jo manje na svakome mestu kroz osobe kakve smo vi i ja. Ali, iako je to tajna, to je
iva istina. Meutim, da li mi verujemo u Boju tajnu? Nema sumnje da verujemo. Onda, nikad ne
zaboravite da je tajna Boja to to se Bog javi u telu. Prema tome, tajna Boja je da se Bog javio u
vama i u meni koji verujemo. Verujmo to!
Takoe, nemojte zaboraviti da Boja tajna nije da se Bog javio u bezgrenom telu, ve da se
javio u grenom telu. Nikakva tajna ne bi bila da se Bog javio u bezgrenom telu u telu koje nije
imalo nikakve veze sa grehom. To bi bilo potpuno jasno. Ali, da se On moe javiti u telu
optereenom grehom i sa svim sklonostima prema grehu, kakvo je nae to je tajna. I to je slavna
injenica, hvala Gospodu! Verujte u to. I pred celim svetom, i na radost svakome na svetu, On je u
Isusu Hristu prikazao da je ova velika tajna u stvari injenica u ivotu oveka. Jer kao to deca
imaju telo i krv, tako i On uze deo u tome (Jev. 2,14). Zato bee duan u svemu da bude kao
braa(Jev. 2,17). Zato Bog Njega nas radi uini grehom (2. Kor. 5,21). Gospod pusti na Nj
bezakonje svih nas (Isa. 53,6). I tako je u naem telu, s naom prirodom optereenom bezakonjem i
sam uinjen grehom, Isus Hristos iveo na ovom svetu, iskuan u svemu kao i mi. Ali Bog je uvek
uinio da u Njemu pobeuje i da iri miris svoga poznanja o Njemu na svakome mestu. Tako se Bog
javio u telu u naem telu, u ljudskom telu optereenom grehom bio uinjen grehom, slab i
iskuavan kao i mi. I tako je tajna Boja objavljena svim narodima za poslunost vere. O, verujte je!
I to je tajna Boja danas a bie i zauvek: Bog se javi u telu, u ljudskom telu, u telu optereenom
grehom i izloenom iskuenju. U ovom telu Bog e ispoljiti poznanje o sebi na svakome mestu gde
se vernik nae. Verujte u to i hvalite Njegovo sveto ime!
Ovo je tajna koja danas treba da se ponovo objavi u poruci treeg anela da je (u)poznaju svi
narodi za poslunost verom. To je tajna Boja koja treba da se u ovo vreme svri (Otk. 10,7) ne
samo u smislu da se zavri za svet, ve u smislu da potpuno zavri svoje velianstveno delu u
verniku. Ovo je vreme kad Boja tajna treba da se zavri, u smislu da Bog treba se da javi u telu
svakog pravog vernika, na svakome mestu gde god se on nae. To je, u delu i u istini, dranje Bojih
zapovesti i vere Isusove.
Ali ne bojte se, jer ja nadvladah svet (Jov. 16,33). Ja sam otkrio Boga u telu. Vera je naa
pobeda koja pobedi svet. Zbog toga i sada: hvala Bogu koji nam svagda daje pobedu u Hristu i na
svakom mestu preko nas iri miris svoga poznanja. (2. Kor. 2,14 arni)
RH, 29. septembar 1896
54
55
A. T. JONES & E. J. WAGGONER LEKCIJE O VERI 16. SAUVANI BOJOM REJU www.najvaznijevesti.com
verom sauvala za spasenje (1. Pet. 1,5). Boja sila se pokazuje kroz Njegovu re i zato je Njegova
re silna. Vera dolazi od sluanja Boje rei. Zato je to verna re, re ispunjena verom. Pa kad kae
da vas je sila Boja verom sauvala za spasenje, to je samo na drugi nain reeno da ste sauvani
tom Bojom reju za spasenje, spremno da se otkrije u poslednje vreme (1. Pet. 1,5 arni).
Verujte toj rei, uzdajte se u nju i traite njenu odravajuu silu.
RH, 13. oktobar 1896
56
57
Reju Gospodnjom nebesa se stvorie, i duhom usta Njegovih sva vojska njihova. On ree, i
postade; On zapovedi, i pokaza se (Psalam 33,6). Verom shvatamo da su svetovi sazdani Bojom
reju, i to tako da ono to se vidi nije nastalo od neeg vidljivog (Jev. 11,3 SSP). Isprva uopte nije
bilo svetova. tavie, nije bilo nikakve materije od koje su nainjeni. Nije bilo niega. Onda je Bog
progovorio i svi svetovi su bili na svojim mestima. Odakle su onda ti svetovi doli? Pre nego to je
progovorio, nije bilo nijednog. Nakon to je progovorio postali su. Prema tome, odakle su doli? ta
ih je proizvelo? ta je proizvelo materiju od koje su sainjeni? ta je uinilo da postoje? Sve je to
uinila izgovorena re. A ova re je sve to nainila jer je bila Boja re. U toj rei je bio boanski
ivot i duh, stvaralaka sila da uini sve ono to je re rekla. Takva je Boja re.
A to je re koja vam je kao evanelje objavljena (1. Pet. 1,25 arni). Boja re je u Bibliji
ista ista po ivotu, ista po duhu, ista po stvaralakoj sili potpuno ista kao ona koja je stvorila
nebesa i sve to je u njima. Isus Hristos je izgovorio tu re prilikom stvaranja: i On izgovara re u
Bibliji. Prilikom stvaranja, re koju je izgovorio stvorila je svetove. U Svetom pismu re koju
izgovara spaava i posveuje duu. U poetku je re koju je izgovorio stvorila nebo i zemlju. U
Svetom pismu re koju izgovara stvara u Hristu Isusu oveka koji tu re prihvata. Na oba mesta i
svuda u Bojem delu re je ta koja to ostvaruje.
Neka se re Hristova bogato useli u vas. Primite je ne kao re ljudsku, ve kao istinitu re Boju
koja delotvorno ini u vama. A onda, kako pada dad ili sneg s neba i ne vraa se onamo, nego
natapa zemlju i uini da raa i da se zeleni, da daje seme da se seje i hleb da se jede, tako e biti re
moja kad izae iz mojih usta: nee se vratiti k meni prazna, nego e uiniti ta mi je drago, i sreno
e svriti na ta je poaljem. Nama je poslata re o ovom spasenju (Dela 13,26 arni). A sad
vas poveravam Bogu i Rei njegove blagodat, koja je u stanju [doslovno, puna sile] da vas izgradi i
da vam da nasledstvo meu svima posveenima. (Dela 20,32 eng. prevod-SSP)
RH, 20. oktobar 1896
58
59
glasi: Hou, oisti se. I odmah ete biti oieni kao onaj gubavac. Verujte toj rei i hvalite
Gospoda za njenu silu oienja. Ne verujte da se to dogodilo samo s onim gubavcem. Verujte za
sebe ovde, sada, odmah. Jer vama je sada upuena re: Hou, oisti se. Prihvatite je ba kao i ljudi
u ono doba, i ona e odmah delovati u vama da ostvari ono to je Ocu ugodno.
Neka svi koji spominju Hristovo ime, danas prime Njegovu re kao istinitu Boju re, oslanjajui se
na tu re da e uiniti ono to kae. Pa e, kao to je Hristos voleo crkvu i sebe dao za nju, da je
posveti, oistivi je vodenim kupanjem u rei, da sam sebi postavi slavnu Crkvu, koja nema mrlje, ni
bore, ili tako to, nego da bude sveta i neporona (Efe. 5, 26 arni-Karadi), tako biti i sada
Bogu na slavu.
RH, 27. oktobar 1896
60
61
nije dovoljno da sada, u ovom trenutku, kao nikad ranije kaete da se sad javi pravednost Boja
u vama i na vama koji verujete u Isusa?
te se opravdavaju za badava - Njegovom blagodau - na osnovu iskupljenja u Hristu Isusu,
koga je Bog postavio kao rtvu izmirenja - Njegovom krvlju - koja se verom usvaja, da se pokae
Njegova pravednost, jer je Bog u svojoj strpljivosti opratao grehe uinjene u prolosti (Rim. 3,25
arni). Zar ne biste sada radije imali Boju pravednost nego svoje grehe? Kaete: Da. Odlino. Bog
je sada odredio Hrista Isusa da pokae svoju pravednost oprotenjem prolih greha. Da li ete
se sada, ovog trenutka, reiti greha i uzeti pravednost koju je pripremio da vam da, i koju sada, ovog
trenutka, besplatno daje? Opravdavaju za badava. Biti je sadanje vreme. Bio je prolo vreme.
Bie je budue, ali opravdavaju je sadanje. Prema tome, Gospod kae vama i za vas koji
verujete u Isusa: te se opravdavaju [sada, ovog trenutka] za badava Njegovom blagodau na
osnovu iskupljenja u Hristu Isusu [zahvaljujui Bojoj] strpljivosti.
Meutim, Gospod jo ne naputa ovaj predmet. On naglaava sadanju silu i blagoslov ove
beskonane injenice. Da bi svoju pravednost pokazao u sadanje vreme (stih 24). Prvo kae da se
Boja pravednost pokazuje u svima i na svima koji veruju, a onda govori o svima takvima kao
besplatno opravdanima, da bi onda sve to naglasio reima: Da bi svoju pravednost pokazao u
sadanje vreme. O jadna, sumnjiava duo koja drhti, zar ovo uveravanje nije dovoljno da ovog
trenutka prihvati Boju pravednost? to znai da si sada (ovog trenutka) za badava opravdana
Njegovom milou? I da ti je sada, u sadanje vreme, pokazana pravednost za oprotenje svih
tvojih prolih greha?
Zar to nije dovoljno? Dovoljno je da zadovolji Gospoda jer On kae. Da bi svoju pravednost
pokazao u sadanje vreme, da bude sam pravedan i da opravda onoga koji veruje u Isusa. Ako je to
potpuno dovoljno da zadovolji Gospoda, zar nije dovoljno da zadovolji vas? Zar neete sada
prihvatiti puninu ovog blagoslovenog dara pravednosti koji je ivot, tako da Gospod, kad vidi trud
svoje due, opet bude zadovoljan, i da tako, vaom radou, bude dvostruko zadovoljan? To je sve
to trai od vas. Jer Onome pak koji ne radi, a veruje u onoga koji opravdava bezbonika, njegova
vera se uraunava u pravednost. (Rim. 4,5 arni)
Ovde je Boja re, re pravednosti, re ivota, namenjena vama sada, u sadanje vreme.
Hoete li kroz nju biti uinjeni (postati) pravedni sada? Hoete li kroz nju iveti sada? Ovo je
opravdanje verom (kroz veru). To je pravednost kroz veru (verom). To je najjednostavnija stvar na
svetu. Jednostavno se radi o tome hoe li sada biti u vama ostvarena Boja re ili nee. Bog je
rekao Avramu: Prebroj zvezde, ako ih moe prebrojati Tako e ti biti seme tvoje(1. Moj. 15,5).
I poverova Avram Bogu, a On mu primi (urauna) to u pravdu (pravednost) (16. stih). Ali, ovo
urauna nije samo radi njega zapisano nego i radi nas kojima e se uraunati, ako verujemo u
Onoga koji je iz mrtvih vaskrsao Isusa, naeg Gospoda, koji je predat za nae grehe i vaskrsnut radi
naeg opravdanja. Poto smo, dakle, opravdani verom, imamo mir s Bogom kroz naeg Gospoda
Isusa Hrista. (Rim. 4,23-5,1 eng. prevod-SSP)
To je istina sada, u sadanje vreme. To je istina u Njemu. Neka u sadanje vreme bude istina
i u vama.
RH, 10. novembar 1896
62
63
To su nai gresi, Oni su nama pripadali i mi smo za njih odgovorni. To to je ovaj sadanji zli
svet takav kakav je, naa je krivica. Njegovo zlo lei u naoj linosti, u naim gresima. Ali, Bogu
hvala, On je Sebe dao za nas, za nae grehe i za sve to je nae, i to je uinio zato da bi nas oslobodio
od sadanjeg zlog sveta.
elite li da budete osloboeni od sadanjeg zlog sveta? Onda Mu dopustite da ima i vas, i vae
grehe, i sve drugo to je vae, jer sve je to On kupio i zato Mu s punim pravom pripada. Molim vas,
ne kradite Mu ono to je Njegovo vlasnitvo, jer tako jo uvek ostajete u ovom zlom svetu, a to je
besmisleno, ukoliko zaista elite da se iz tog sveta izbavite. Ne inite jo jedan greh vie,
zadravanjem onoga to vam ne pripada.
Kako su to bili nai gresi, a On je Sebe dao za njih, potpuno logino sledi da je On Sebe dao
nama, u razmenu za nae grehe. Dakle, kada je platio Sobom tvoje grehe, oni su postali Njegovi;
kada je Sebe dao tebi u zamenu za tvoje grehe, On je postao tvoj. Dopusti Mu da uzme tvoje grehe,
jer su oni sada Njegovi, a ti od Njega uzmi Njega samog, jer je On sada tvoj i tebi pripada.
Blagoslovene li razmene! U Njemu ima, kao svoje potpuno vlasnitvo, svu puninu boanstva
telesno (utelovljenu), i sve je to po volji Njegovoj. Hvala nek je Bogu.
Kako da mu ne odamo slavu u sve vekove ? I zato ti, i svi drugi ljudi ne bi na to rekli:
Amin?
RH, 29. avgust 1899
64
65
Adam razapet, cela ljudska rasa stara grena ljudska priroda bila je razapeta zajedno s Njim. Zato
je pisano: To znamo, da je na stari ovek RASPET S NJIM, da bi greno telo bilo obesnaeno
(uniteno eng. prev), da mi vie ne robujemo grehu. (Rim. 6,6)
Zato svaka dua, s oseanjem i sigurnou koji potiu od savrene pobede hrianske vere,
zaista moe da uzvikne: Ja sam s Hristom razapet; moja stara grena ljudska priroda raspeta je s
Njim, da bi ovo telo greha bilo uniteno, i da ja odsad ne bih vie sluio grehu. Ipak, ja ivim; ali ne
ja, nego to Hristos ivi u meni; i uvek nosim u svom telu umiranje Gospoda Isusa Njegovo
raspee, jer sam ja razapet zajedno s Njim, da se i ivot Isusov, takoe ispolji u ovom mom telu. Jer
ja to ivim, jednako sam predat smrti, Hrista radi, da se ivot Njegov pokae u mom smrtnom telu
2. Korinanima 4,10.11. Stoga, ivot koji sada ivim u telu, ivim verom Bojeg Sina, koji me je
voleo i Sebe predao za mene.
U ovoj blagoslovenoj injenici raspea Gospoda Isusa Hrista, koje je uinjeno radi svakog
ljudskog bia, ne samo da lei temelj vere svakog oveka, nego se u njoj daruje dar vere svakoj dui.
Hristov krst ne predstavlja samo Boju mudrost koju nam On pokazuje, ve je to svemona sila
Boja koja se kroz krst ispoljila, da bi nas izbavila od sveg greha i vratila Bogu.
O, grenie, ti brate i ti sestro, veruj u ovu spasonosnu silu! Primi je! Predaj se toj monoj istini!
Kai s punom sigurnou koju ti donosi vera, i govori to svagda: Ja sam s Hristom razapet; pa ipak
ivim; ali ne ja, nego Hristos ivi u meni, a ivot koji sada ivim u telu, ivim verom Sina Bojeg,
koji me je zavoleo i Sebe predao za mene! Govori ove rei jer su one istina, sama istina, i mudrost, i
sila Boja koja spasava duu od svih greha.
RH, 24. oktobar 1899
66
67
kletve zakona. Hvala Bogu za to. Uinjen je kletvom nas radi, jer je On taj koji je visio na drvetu.
Poto je sve to neto to je ve ostvareno, razreenje od kletve posredstvom Hristovog krsta
besplatan je dar Boji svakoj dui na ovoj zemlji. Kad ovek primi ovaj besplatan dar iskupljenja od
celokupne kletve, svitak ga i dalje prati; ipak, Bogu hvala, on sada ne nosi kletvu, ve svedoanstvo o
pravednosti Boijoj koja verom Isusa Hrista dolazi za sve koji veruju; jer nema razlike (Rim.
3,21.22). Uzvieni cilj ovog Njegovog dela naeg iskupljenja od kletve, jeste da Avraamov
blagoslov doe na mnogoboce u Hristu Isusu. Ovaj Avramov blagoslov, zapravo je Boja
pravednost koja, kao to smo ve videli u ovom prouavanju, moe da doe samo od Boga, kao
Njegov besplatan dar koji se prima verom.
Jer koji ine dela zakona pod kletvom su; kako nas je Hristos... iskupio od kletve zakona,
onda nas je On iskupio i od dela Zakona, koja su nita drugo do greh jer su to naa sopstvena dela.
Umesto njih, On nam je podario dela Boja dela vere koja je i sama dar Boji; ova dela su, pak,
sama pravednost. Ovo je delo Boije, da verujete u onoga koga je on poslao (Jovan 6,29). Ovo je
pravi odmor nebeski mir poinak Gospodnji. Ko, naime, ue u njegov mir taj je poinuo od
svojih dela kao i Bog od svojih. (Jev. 4,10)
Tako nas je Hristos iskupio od kletve Zakona i od prokletstva naih sopstvenih dela, da bi
blagoslov Avramov, a to je pravednost, i dela Boja, mogli da dou na mnogoboce u Hristu
Isusu. Sve ovo slui jednom cilju da mi posredstvom vere primimo obeanog Duha. Stoga sad
nema osude za one koji su u Hristu Isusu, koji ne hode po telu nego po Duhu. Jer me je zakon Duha
ivota, u Hristu Isusu oslobodio od zakona greha i smrti (Rim. 8,1.2 kombinacija arni-KJV).
Jer ono to zakon nije mogao, zato to je zbog tela bio slab, uinio je Bog na taj nain to je poslao
svoga Sina u obliju jednakom obliju grenog tela, i za greh, i osudio greh u telu, da bi se
pravednost, koju zakon zahteva, ispunila na nama (u nama KJV, Karadi) koji ne ivimo po
telu nego po duhu. (Rim. 8,3.4)
Neka je hvala Bogu za neopisivi dar Njegove pravednosti, koju nam daje u zamenu za nae
grehe, i za Njegova dela vere koja nam poklanja kao zamenu za naa dela Zakona, ime nam je
obezbedio iskupljenje koje je u Isusu Hristu. Hristos nas je iskupio od kletve zakona time to je on
postao (bio uinjen eng. prevod) kletva za nas.
RH, 19. decembar 1899
68
Kao to bi, na primer, bila obaveza da se redovno plaaju rauni za domainstvo prim. prev.
69
margini 2.
Dalje, ova re je upotrebljena u Gospodnjoj molitvi (Matej 6,12): Oprosti nam dugove nae,
kao to mi opratamo dunicima svojim. U Lukinoj verziji (11,4) ove molitve jasno se izraava
znaenje greha: Oprosti nam nae grehe, jer i mi opratamo svako svom duniku.
Spasitelj takoe koristi istu re i u Luki 7,41.42: Dvojica su bili duni jednom zajmodavcu;
jedan je dugovao pet stotina dinara, a drugi pedeset. Kako nisu imali da vrate, oprosti obojici.
Ova re moe da se nae i u prii u Mateju 18,23-25. Tamo gde itamo re grenik u
Jevanelju po Luki 13,4, pored kojeg u margini stoji dunik, takoe imamo referencu koja nas
upuuje na priu iz Mateja 18. To je parabola u kojoj se kae da je neki car hteo da se obrauna sa
svojim slugama. Doveli su mu jednog od njih koji mu je dugovao deset hiljada talanata oko
14.400.000 dolara 3; ovaj ovek nije ima nita ime bi platio tako veliki dug. Gospod otpusti ga i dug
mu oprosti. Meutim, otiavi od gospodara, ovaj sluga nae drugog slugu, svog kolegu, koji je
njemu bio duan oko petnaest dolara. Kad ovaj nije imao da mu vrati, on ga baci u tamnicu i ne
oprosti mu dug. Tada car pozva svog dunika i predade ga muiteljima dok mu ne plati sav dug.
Tako e i otac moj nebeski uiniti vama, ako svaki ne oprosti od sveg srca svoga bratu svome.
(Matej 18,23-25)
Upravo to predavanje dunika muiteljima dok ne isplati sav dug, predstavlja sadraj
znaenja rei dunik, jer ona podrazumeva da dunik mora da ispata svoju krivicu. Greh se
naziva jo i opheilema, to znai da on ukljuuje i ispatanje (kaznu) i plaanje (namirenje) duga.
Iz stiha koji prouavamo, naroito onog dela koji kae: duan da izvri sav zakon, paljivi
italac e moi da zakljui mnogo vie nego to je ukazivanje na obinu obavezu da se prihvate
zahtevi koje Zakon stavlja pred oveka i da se da sve od sebe kako bi se ti zahtevi ispunili. Citirane
rei govore da italac nije samo pod obavezom da prizna kao vaee zahteve Bojeg Zakona, nego je
on aktuelni dunik od kojeg se trai da vrati Zakonu sve to se od njega zahteva. Dalje, stih mu
govori da e, takav kakav je, ostati veiti dunik, jer nema ba nita, niti u sebi ima snage da stekne
bilo ta, ime bi otplatio dug.
Ova njegova prezaduenost ne potie samo od njegove obaveze da dri Zakon od sad pa
nadalje, ve i od obaveze da nadoknadi sav dug iz prolosti sve to se nagomilalo u prolosti,
zakljuno sa dananjim danom.
Prema tome, svaki je ovek veni dunik po svemu to je obuhvaeno stihom Galatima 5,3 kao i
drugim srodnim stihovima koje smo ovde citirali, jer svi su sagreili i izgubili su slavu Boju. Ko
god hoe da se obree da bi se kroz to spasao, trai spasenje delima koja su rod samopravednosti i
stoga preuzima obavezu da plati Bojem Zakonu celokupan svoj dug, od poetka, pa sve do kraja
svog ivota. Takoe, on na ovaj nain preuzima i obavezu da ispata svu krivicu koja se odnosi na
njegove nagomilane prestupe.
To znai biti dunik celom Zakonu; to je ono to se htelo rei u stihu: I ponovo svedoim
svakom oveku koji se obrezuje da je duan da izvri sav zakon (dunik celom Zakonu eng.
prevod). Ne samo da je dunik, nego preduzimanjem ovog koraka (obrezanja), on svojevoljno
King Dejms verzije, kao to stoji i u grkom originalu u Luki 13,4 prim. prev.
Tolika je bila obraunata vrednost u Donsovo vreme, krajem 19. veka. U vreme prevoenja ovog teksta (septembar
2011. god), pri ceni od 41,2 dolara za uncu srebra (28,34 gr) obraunata vrednost 10.000 talanta srebra bila je oko 381
milion dolara. Talanat (ili talenat) je bio jedinica mere (otprilike 26,2 kg) i ujedno najvea novana vrednost kod Helena
i na helenistikom istoku. Srebrni talanat je vredeo oko 6.000 denariusa (srebrni metalni novac). Obzirom da je 1
denarius bio uobiajena radnika dnevnica, talanat je otprilike vredeo dvadeset godina rada obinog oveka; drugi izvor
kae da je 1 talanat bio mesena plata za oko 200 veslaa prim. prev.
2
3
70
71
72
greha), koji je u mojim udovima. O, bedan li sam ja ovek; ko e me izbaviti od ovog smrtnog tela?
(Rim. 7,21-24 kombinacija KJV-arni). Ovde je opisan ovek koji je potinjen telu, zakonu
greha koji je u udovima. ak i kad eli da slomi silu tela i pone da ini dobro, ova sila ga i dalje
vodi u ropstvo i dri ga pod vlau tela, zakona greha koji je u udovima njegovim.
Meutim, postoji osloboenje od ove sile. Kada je ovek (iz Rimljana 7) povikao: O,bedan li
sam ja ovek; ko e me izbaviti od ovog smrtnog tela?, odgovor je odmah dat: Bogu hvala kroz
Isusa Hrista, Gospoda naega (Rim. 7,25). Postoji put osloboenja; samo je Hristos Oslobodilac.
Ovaj ovek, iako osloboen, nije lien dalje borbe; nije postavljen u stanje gde nee morati da se
bori protiv tela. Rat e morati da se nastavi i to nije neki ko bajagi rat; ne radi se o borbi s utvarom.
Evo oveka iz 1. Korinanima 9,26.27: Tako se borim, ne kao borac koji bije vetar (eng. prevod). S
im se, dakle, on bori? ta bije? itajte: Nego muim svoje telo (drim ga pod kontrolom) i
potinjavam ga, da ne bih ja, koji sam drugima propovedao, sam pretrpeo brodolom. (eng. prevod)
Tako je, dakle, u sreditu borbe hrianin i njegovo telo protiv kojeg se on bori; telo sa svojim
sklonostima i poudom. On mora da dri telo pod kontrolom, da ga potinjava uz pomo nove sile
Bojeg Duha, kojoj je on sada potinjen i iji je sada podanik, od trenutka kad je osloboen od sile
tela i zakona greha.
Ovo je jo jae izraeno kada se grki izraz koji stoji tamo gde se kae muim svoje telo (1.
Kor. 9,27), potpunije prevede. Bukvalno znaenje ovog izraza bilo bi udariti u lice, napraviti
modricu na oku i na licu. U skladu s ovim, neki prevode ovaj tekst na sledei nain: Ja se ne borim
kao bokser koji udara u prazno (u vazduh), ve nanosim udarce (modrice bukv. prevod) svom telu
i bacam ga u ropstvo.
Tako sedmo poglavlje Rimljanima prikazuje oveka koji je potinjen sili tela i zakonu greha koji
je u udovima, ali koji istovremeno ezne za osloboenjem. U Prvoj Korinanima poslanici (devetom
poglavlju), govori se o telu koje je potinjeno oveku pomou jedne nove sile sile Bojeg Duha. U
citatu iz Rimljanima poslanice, telo je to koje vlada, a ovek je ispod. U Poslanici Korinanima
ovek vlada, dok je telo potinjeno.
Ovaj blagosloveni preokret situacije deava se prilikom obraenja. Obraenjem ovek biva
doveden u stanje posedovanja Boje sile i pod vlast Bojeg Duha, tako da pomou te sile on biva
uinjen gospodarem nad telom i svim njegovim sklonostima i poudom; pomou Duha, on raspinje
telo sa njegovim tenjama i grenim eljama kroz dobru borbu vere.
Ljudi se ne spasavaju tako to su odmah i konano osloboeni tela, nego primanjem sile kojom
mogu da nadvladaju sve zle sklonosti i elje tela i upravljaju njima. ovek ne razvija karakter (a ne
bi ni mogao), tako to e biti osloboen i prenesen u carstvo gde nema nikakvog iskuenja, nego
primanjem sile na tlu gde postoji iskuenje, ba na onom terenu gde treba da nadvlada svako
kuanje.
Ako bi ljudi bili potpuno poteeni tela, takvog kakvo je, onda Isus nije ni morao da dolazi na
ovaj svet. Kada bi ljudi mogli da budu spaseni tako da na ovoj zemlji vie nemaju nikakva iskuenja i
da odmah budu premeteni u oblast gde nema nikakvog kuanja, onda Isus ne bi morao da dolazi
na zemlju. Ali sa takvim osloboenjem ovek nikad ne bi mogao da razvije karakter. Zato, umesto
pokuaja da potpuno oslobodi oveka od grenog tela u kojem se ovaj nalazi, Isus je doao na ovaj
svet i Sebe stavio U TELO, ono isto u kojem se ovek nalazi, suoivi se sa telom TAKVIM KAKVO
JE, sa svim njegovim sklonostima i eljama, i boanskom silom koju je doneo posredstvom vere, On
osudi greh u telu (Rim. 8,3). Na taj nain je Hristos celom oveanstvu doneo boansku veru koja
do oveka prenosi boansku silu, neophodnu za njegovo osloboenje od sile tela i zakona greha,
obezbeujui mu tako sigurnu prevlast nad telom, takvim kakvo je.
73
Umesto da oveka spase tako to e od njega da napravi mlitavo i bezkarakterno stvorenje koje
e iveti tamo gde nema nikakvog iskuenja, Isus je doao oveku upravo tamo gde se on nalazi,
usred svih iskuenja. Hristos je doao u potpuno istom telu koje ovek ima; u takvom telu On se
sukobio sa svim moguim iskuenjima koja telo poznaje i pobedio svako od njih, donevi tako
pobedu svakoj dui na ovom svetu. Neka je blagosloveno njegovo ime.
Svaka dua koja primi i odri veru Isusovu moe da ima ovu pobedu u njenoj punini; jer ovo
je pobeda koja je pobedila svet: naa vera. (1. Jov. 5,4)
RH, 18. septembar 1900
74
75
postigao, uzeo je telo, a to je moralo biti ono telo u kojem je postojalo pomenuto neprijateljstvo.
Zato se kae da je On u Svom telu ukinuo neprijateljstvo, kako bi u Sebi, od dvoje od Boga i od
otuenog oveka nainio jednog novog oveka, stvarajui (na taj nain) mir (Efescima 2,14.15
kombinacija prevoda arni-KJV)
Isus Hristos je ukinuo u Svom telu neprijateljstvo, da oboje Jevreje i mnogoboce, to jest
celo oveanstvo u jednom telu pomiri s Bogom, posredstvom krsta, ubivi tako neprijateljstvo u
Sebi (Efe. 2,16 na osnovu margine u verziji King Dejms 2). Neprijateljstvo je bilo u Njemu, jer je
bilo u Njegovom telu; i tu, u Svom telu, On je ubio (nadvladao) i ukinuo neprijateljstvo. Ovo je
mogao da postigne samo tako to je zaista bio u telu.
Isus je preuzeo na Sebe prokletstvo u svoj njegovoj punini, u istoj meri u kojoj ono poiva na
oveanstvu. On je to uinio postavi kletva (bivi uinjen kletvom eng. prev) nas radi (Gal.
3,13). Meutim, kletva nezasluena nee doi, niti ikad dolazi. Uzrok kletve je greh. On je uinjen
kletvom radi nas, zbog naih greha. Da bi se suoio s kletvom koja je nad nama, On je morao da se
suoi s grehom koji je u nama. Prema tome, Bog je Onoga koji nije znao greha... uinio grehom za
nas, da mi budemo uinjeni pravednou Bojom U NJEMU (2. Kor. 5,21 kombinacija prevoda
arni-KJV).
Na taj nain, On je Sebe u potpunosti postavio u isti nepovoljan poloaj u kojem se nalazi celo
oveanstvo, jer je u svim pojedinostima bio uinjen kao i mi, pa je stoga i mogao da bude u svemu
kuan kao i mi. Pa ipak, ni jednoj jedinoj tenji ili sklonosti tela On nikada nije dao ni najmanje
doputenje, ak ni u svojim mislima. Svaka od tih sklonosti praktino je bila u svom korenu
umorena silom Bojom koju je, posredstvom boanske vere, On doneo oveanstvu.
Budui pak da deca imaju telo i krv, tako i On uze udela u tome, da smru satre onoga koji ima
dravu smrti, to jest avola, i da izbavi one koji su strahujui od smrti celog ivota bili u ropstvu. Jer
zaista nije uzeo na Sebe prirodu anela, ve je uzeo na Sebe seme Avramovo. Stoga je bilo potrebno
da u svemu bude nainjen kao Njegova braa, da bude milosrdan i veran prvosvetenik u onom to
pripada Bogu, da uini pomirenje za grehe naroda; jer u emu postrada i iskuan bi u onome moe
pomoi i onima koji se iskuavaju. (Jev. 2,14-18)
Ovu pobedu koju je Hristos ostvario u ljudskom telu, Sveti Duh je doneo na spasenje svima koji
su danas u istom tom ljudskom telu i veruju u Isusa. Posredstvom Svetog Duha prisustvo Samog
Hrista dolazi verniku, jer ovo je Njegova nepromenljiva elja, da vam dade po bogatstvu svoje slave
da njegovim Duhom budete ojaani za unutranjeg oveka, da se Hristos verom useli u vaa srca, da
budete u ljubavi ukorenjeni i utemeljeni, da biste vi sa svima svetima mogli razumeti ta je irina, i
duina, i visina, i dubina, i poznati Hristovu ljubav koja prevazilazi nae saznanje, da budete
ispunjeni do sve punoe Boije. (Efe. 3,16-19)
Delo osloboenja od krivice greha i njegove sile dri vernika u pobedonosnom poloaju koji mu
daje snagu da nadvlauje elje, tenje i sklonosti tela, pomou sile Bojeg Duha. Ovo se upravo
danas ostvaruje linim prisustvom Isusa Hrista u ljudskom telu u telu vernika, ba onako kako se
ostvarivalo Hristovim linim prisustvom u ljudskom telu, pre hiljadu osamsto sedamdeset godina 3.
Hristos je uvek isti. On je isti jue i danas i doveka (Jev. 13,8). Hristovo Jevanelje je uvek isto
isto jue i danas i doveka. Ono je danas isto kao i pre hiljadu osamsto sedamdeset godina. Onda je
bilo: Bog se javi u telu (1. Tim. 3,16); i danas je isto to: Bog se javi (u istom tom) telu telu
grenih ljudi, u ljudskoj prirodi, upravo onakvoj kakva je ona.
2
3
76
Jevanelje je: Hristos u vama, nada slave (Kol. 1,27); Hristos u vama, takvima kakvi ste, sa
svim vaim gresima, grenou i svim drugim odlikama; jer je On dao Sebe za nae grehe i za nau
grenost. Dakle, Hristos te je kupio tebe, ba takvog kakav si, i ti si sada prihvaen (uinjen
prihvatljivim bukv. prevod) (Efe. 1,6 KJV) u Njemu. On te je primio takvog kakav si, a
Jevanelje Hristos u (tebi), nada slave dovodi te pod vladavinu milosti Boje. Posredstvom
Svetog Bojeg Duha, koji te ini pokornim Hristovoj i Bojoj sili, ti donosi rodove Duha koji se
sada vide na tebi, umesto dela telesnih.
Kredo je prihvaeno od strane crkve, standardno ispovedanje vere, tzv. Vjeruju prim. prev.
77
78
79
ljubavi?
Sledei tekst imamo u Koloanima 1,19-22: Jer, Bogu se svidelo da u njemu nastani svu puninu
i da kroz njega - uspostavivi mir njegovom krvlju na krstu - sa sobom potpuno pomiri sve, bilo na
zemlji, bilo na nebesima. Nekada ste, zbog svojih zlih dela, i vi bili otueni od Boga i neprijateljski
raspoloeni. Ali, sada vas je smru Hristovog ljudskog tela Bog pomirio sa sobom da vas pred sebe
postavi (predstavi, prikae eng. prevod) svete, bez mane (bez krivice) i besprekorne. (SSP)
Prvo, On nas je stvorio sa tom svrhom. Zbog greha smo tu svrhu potpuno zanemarili, cela
svrha je osujeena, ali On je pretrpeo krst. Bilo je Bogu ugodno da to uini i bilo je ugodno Hristu
da to uini, da bi se Njegov prvobitni cilj mogao ostvariti. injenica je da nas je pomirio svojim
krstom, da bi se u nama mogao ostvariti ovaj prvobitni cilj namera koju je imao od postanka sveta,
da budemo sveti i bez krivice pred Njim u ljubavi. Hristova krv, pomirenje koje je zahvaljujui Isusu
Hristu doneseno svetu, tu je zato da bi nas On mogao prikazati (predstaviti) svetima da bi mogao
da ostvari upravo ono to je nameravao pre postanka sveta da vas i mene predstavi pred sebe ...
svete, bez mane (bez krivice) i besprekorne.
Put do hrianskog savrenstva je put krsta. Drugog puta nema. Za vas i za mene nema drugog
puta. Jedini put koji nas dovodi do hrianskog savrenstva je put krsta. On je proao tim putem i
doneo ga, i jedini nain da vi i ja zadobijemo savrenstvo je preko krsta. On se sam pobrinuo da to
ostvari. Mi u tom ostvarenju nemamo nikakvu ulogu.
A sada zapazite (Efe. 4,7-13) ta je u tome stvarno ostvareno i kako je potpuno zadovoljio nau
potrebu.
A svakome od nas data je blagodat po meri Hristovoga dara (Efe. 4,7 arni). Razmislite! U
naem dosadanjem prouavanju, ta je uinio Hristov dar? On je doneo mir Njegovom krvlju na
krstu (Kol. 1,20 arni), i pomirio je sve sa Bogom. On je odluio da nas pred sebe postavi svete,
bez mane i besprekorne (22. stih SSP). U ovome je mera Hristovog dara. I ona je ostvarila cilj za
sve tako to je otvorila put za sve. I svakome od nas je u ovom trenutku data blagodat u istoj meri.
Dakle, ono to nam je krst doneo i stavio na dohvat ruke, to nam Boja blagodat daje i ostvaruje u
nama.
Nastavimo da itamo i videete da je to sve tako, sve do samog savrenstva: A svakome od nas
dana je blagodat po meri Hristovoga dara. Zato kae: Pope se na visinu i zarobi roblje, dade darove
ljudima. A re pope se ta drugo znai, nego da je siao u donje delove zemlje? Taj to je siao, to je
isti onaj koji se i popeo vie svih nebesa - da sve ispuni. I on je sam dao jedne za apostole, a druge za
proroke, jedne za evaneliste, a druge za pastire i uitelje (Efe. 4,7-11 arni). Sa kojim ciljem?
Da se sveti priprave za delo slube (12. stih). Brao, ako su svi ovi darovi dati sa tom svrhom, ta
radimo ako ne prihvatamo ovu injenicu i ne teimo za tim darovima i ne molimo za njih i ne
primamo darove koji e da ostvare ovaj cilj? ta mi to u protivnom radimo?
Da se sveti priprave za delo slube, za izgradnju Hristova tela; DOK dati su s nekim ciljem.
Doneseni su nam sa svrhom, odreenom, jasnom svrhom, DOK se ona ne ostvari. Oni su dati da se
sveti priprave za delo slube, dok svi ne doemo do jedinstva u veri i poznanju Sina Bojeg, do
savrenog oveka, do pune mere Hristovoga rasta. (13. stih)
Prema tome, jedini cilj je savrenstvo. Boje merilo je samo jedno. Budite vi dakle savreni, kao
to je savren Otac va nebeski. Mi to savrenstvo ne bismo mogli meriti niti dostii da nam nije
dato. Ono je svrha naeg stvaranja. A kada je greh taj cilj poremetio, On je krvlju svog krsta omoguio
njegovo ostvarenje, i darovima Svetog Duha uinio sigurnim (izvesnim) svakom verniku.
Zato ponovno pitam: Zato se ne bismo neprestano suoavali sa hrianskim savrenstvom i za
80
81
eng. prevod)
[Glasovi: Boe sauvaj!]
Kaete: Boe sauvaj! U pravu ste. Bog je protiv toga da greimo da bi se blagodat umnoila, a
vi ste to poduprli. Da li to onda Bog postavlja zabranu da se vie uopte ne grei? Slaete li se?
Podupirete li Boju zabranu da se pod vladavinom blagodati ini greh?
[Glasovi: Da.]
Zar On ne eli da se vi i ja uvamo da ne greimo? A kada znamo da On to eli, onda to sa
pouzdanjem moemo da oekujemo. Ako ne oekujemo, to se nikad nee ni dogoditi.
Prema tome, prvi stih u estom poglavlju Rimljanima poslanice pokazuje da Bog eli da se
uvamo da ne greimo.
ta kae drugi stih? Kako emo mi, koji smo umrli grehu, i dalje u njemu iveti? (arni). Da,
kako emo i dalje u njemu iveti? ta ovaj stih eli da kae? Da ne nastavljamo vie da ivimo u
grehu. Poto smo mrtvi sledi sahrana. Pogrebeni (sahranjeni) smo s Njim krtenjem u smrt i vaskrsli
tako da u novom ivotu hodimo (ivimo). Ovo znamo: na stari ovek je raspet sa Hristom da se
obesnai (uniti Sinod SPC) greno telo, da vie ne robujemo (sluimo) grehu (Rim. 6,6 SSParni). Ovo je put kojim treba da idemo, i to je put krsta.
Zapazite sada ovde tri stvari: Ovo znamo: na stari ovek je raspet sa Hristom. S kojim
razlogom? Da se uniti greno telo. A s kojim ciljem? Da vie ne sluimo grehu. Dokle god
greno telo nije uniteno, sluiemo grehu. A dokle god stari ovek nije razapet, nije ni greno telo
uniteno. Zbog toga, da bismo se sauvali da ne greimo moramo da idemo putem raspea i
unitenja.
Prema tome, jedino pitanje za svakoga od nas je: Da li bih radije da budem razapet i uniten ili
da greim? Ako ste jednom zauvek reili da biste ovog trenutka radije bili razapeti i uniteni nego da
greite, onda vie nikad neete greiti. raspeti sa Hristom da se uniti greno telo, da vie ne
robujemo grehu. Dakle, osloboenje od sluenja grehu mogue je samo raspeem i unitenjem. Da
li birate greh ili raspee i unitenje? Hoete li da izaberete unitenje i tako izbegnete greh? Ili ete
izabrati greh, ali takoe i unitenje? To je pitanje. Nema alternative. Onaj koji misli da zaobie
unitenje tj. da ga izbegne, bie uniten. A onaj koji bira unitenje izbei e unitenje.
Prema tome, put unitenja Hristovim krstom je put spasenja. Isus Hristos je pristao da bude
uniten na krstu da bi vama i meni doneo spasenje. Boji Sin je prihvatio unitenje na krstu da bi
vama i meni doneo spasenje. Hoemo li prihvatiti unitenje za spasenje? Hoete li? Spasenje nikad
nee nedostajati onome ko u svakom trenutku svog ivota dri u svojoj ruci kao venu ponudu, da
zameni unitenje za spasenje. (Mar. 8,35)
Ali, upravo tu poinju tekoe. Unitenje nije prijatno. To unitenje starog oveka nije lako. Po
prirodnom izboru nije lako odluiti se za unitenje, ali za onoga ko to uini, lako je. Lako je kada je
uinjeno, i kada se to desi lako je zauvek nastaviti sa tim.
Kada treba da to uradimo? Kada to On eli da nas pokae (predstavi) bez mane pred svojom
slavom? Sada. A jedini put je put unitenja. Sada je vreme da se izabere unitenje. Sada je vreme da
se predate u nepovrat unitenju. Ali, ako se povlaim, ako ustuknem pred unitenjem, pred ime
sam onda ustuknuo? Pred spasenjem. Jer na stari ovek je raspet sa Hristom da se uniti greno
telo, da vie ne robujemo grehu.
Zato, ako se dogodi neto to me izlae pritisku koji lii na unitenje, to je u redu. Jer sam
izabrao unitenje da ne bih sluio grehu. Takvo predanje unosi radost u hrianski ivot, trajni mir i
zadovoljstvo to sam sauvan da ne greim. A to vredi vie od sveg unitenja kome vi i ja moemo
82
biti izloeni. Ono vredi. Prema tome, ne radi se o nekom tekom izboru. To je najlepi izbor koji je
ponuen oveku.
Raspee i unitenje, da bi zatim prestali da sluimo grehu to je put hrianskog savrenstva.
Zato? Jer ko je umro - oprostio se greha (Rim. 6,7 arni). Hvala Gospodu to se onaj ko je
umro oslobodio greha. Zato je najvanije pitanje u mom ili vaem ivotu: Jesam li mrtav? I ako
nisam, pa se dogodi neto to izazove smrt, a jedina posledica toga je osloboenje od greha, tu cenu
vredi platiti.
Pogledajte i sledei stih: Ako smo pak umrli s Hristom, verujemo da emo i iveti s njim
(arni). Prvi stih izraava nameru da emo biti osloboeni od greha. esti stih kae da od sada vie
ne sluimo grehu. Sedmi kae da je onaj ko je mrtav osloboen greha. A osmi: ako smo umrli s
Hristom, mi emo iveti s Njim. A da li On ivi u pravednosti ili u grehu?
[Glasovi: U pravednosti.]
Odlino! Onda je jasno da prvi, drugi, est, sedmi i osmi stih u estom poglavlju poslanice
Rimljanima svi oni svedoe da treba da se uvamo da ne greimo.
A ta rei za deveti stih? Znajui da Hristos, vaskrsnut iz mrtvih, vie ne umire - smrt vie
nema vlast nad njim (SSP). Zbog ega je smrt uopte ovladala Njime? Zbog greha ne svojih ve
naih, Onoga koji nije znao greha Bog je uinio grehom za (radi) nas (arni). Tada smrt vie nije
imala vlast nad Njim. On je zauvek pobedio greh i sve njegove posledice. ta onda ovaj stih govori
vama i meni? Mi smo vaskrsli s Njim. to je, naime, umro - umro je grehu jednom za svagda, a to
ivi - Bogu ivi (10. stih arni). A zatim, deveti i deseti stih takoe kazuju da ne treba da
greimo.
Jedanaesti stih. Tako i vi sebe smatrajte mrtvima grehu, a ivima Bogu u Hristu Isusu. Neka,
dakle, greh ne vlada u vaem smrtnom telu pa da se pokoravate njegovim poudama (SSP). I ovde
ponavlja da ne treba da greimo.
Ne dajte svoje udove grehu za orue nepravednosti; nego, dajte sebe Bogu kao oiveli iz mrtvih
i svoje udove dajte Bogu za orue pravednosti. Jer, greh nee imati vlast nad vama, poto niste pod
Zakonom, nego pod blagodau (stihovi 13 i 14 SSP-arni). Vladavina blagodati uzdie duu
iznad greha, dri je na tom mestu, vlada nasuprot sile greha i izbavlja duu da ne grei.
ta dakle? Hoemo li greiti kad nismo pod zakonom nego pod blagodau? Boe sauvaj! (15.
stih). I tako se u estom poglavlju Rimljanima poslanice, od prvog do etrnaestog stiha stalno govori
i ponavlja o izbavljenju od greha i greenja. To je predivno. Ali, ima jo neto to sledi. Obratimo se
savrenstvu. (Jev. 6,1 arni)
Sluajte: Zar ne znate da ste sluge onoga kome se pokoravate, onoga kome se kao sluge
predajete da mu budete pokorni - bilo greha, to vodi u smrt, bilo poslunosti, to vodi u
pravednost? (stih 16 SSP). Osloboeni od sile greha, kome se sada pokoravate? Bogu. Onda ste
Njegove sluge, osloboeni za slubu pravednosti. Bog ne eli da nam ivot bude prazan time to nas
spreava da greimo. Njegova je namera da aktivno, razumno sluimo i da posledica bude samo
pravednost. Divno je to smo slobodni od greha i sauvani da vie ne greimo. A predivna je stvar to
to smo pozvani da budemo sluge pravednosti, kako bi i naa sluba bila sluba pravednosti.
Neka svaka dua zato kae: Hvala Bogu to, iako ste bili sluge greha, od srca ste posluali
primer nauke, kome ste predani; poto ste osloboeni greha, postali ste sluge pravednosti (stihovi
17 i 18 arni-SSP). Zahvalite za to Bogu! On kae da ste to postali i kad to On kae, onda je tako!
Zahvalite Mu za to! Zahvalite Mu to vas je izbavio od greha i zahvalite Gospodu to ste sluge
pravednosti. On vas je uinio takvima, jer On to kae!
Ali, ni to jo nije sve. Ljudskim jezikom govorim zbog slabosti vaeg tela. Kao to ste svoje
83
udove davali da slue neistoti i sve veem bezakonju, tako sada dajte svoje udove da slue
pravednosti, to vodi posveenju. Kad ste bili sluge greha, bili ste slobodni od pravednosti (stihovi
19 i 20 SSP). Gospod ovde govori o vaem i mom iskustvu. Kad ste bili sluge greha, bili ste
slobodni od pravednosti. Vi znate da je to istina. Uzmite sada dopunu ovome: I kakav ste plod
tada donosili? Ono ega se sada stidite, jer je konani ishod toga smrt! Ali, sada kad ste osloboeni
greha i kad ste postali Boje sluge, plod koji donosite vodi posveenju, a konani ishod toga je veni
ivot. (stihovi 21 i 22 SSP)
Mi nismo robovi grehu, slobodni od pravednosti, ve smo sluge pravednosti osloboeni od
greha. Dok sam razmiljao o tome i dok mi je Gospod hranio duu svim ovim, setio bih se s
vremena na vreme jedne Miltonove reenice, gde govori o pesmama anela kao tonovima odavno
izvedenih umilnih melodija. Ovo esto poglavlje Rimljanima poslanice je jedna od odavno
izvedenih umilnih melodija.
Ono poinje sa osloboenjem od greha. to je neto velianstveno. Zatim nastavlja sa
osloboenjem od greenja. to je isto velika stvar. Nakon toga se govori o slugama pravednosti. I to
je velika stvar. Iza toga sledi svetost, a to je svakako velika stvar. I nakon svega toga veni ivot, to je
stvarno velianstveno. Zar to nije onda Gospodnja odavno izvedena umilna melodija? O, prihvatite
je, bavite se njom, prepoznajte ove svete zvuke i dozvolite da vas proimaju dan i no. A to je neto
to ini dobro dui.
I to je put ka hrianskom savrenstvu. To je put raspea, unitenja grenog tela, slobode od
greenja, slube pravednosti, svetosti, savrenstva u Isusu Hristu kroz Duha Svetog na veni ivot.
Pogledajmo ponovo tekst koji govori da su darovi predvieni za usavravanje svetih, dok svi
ne doemo do jedinstva u veri i poznanju Sina Bojeg, do savrenog oveka, do pune mere
Hristovoga rasta. To je uzor. Put kojim je Hristos doao na ovaj svet greha, u grenom telu vaem
i mojem, optereen gresima sveta, taj put kojim je iao u savrenstvu i za savrenstvo je put koji je
stavljen i pred nas.
On se rodio od Duha Svetoga. Drugim reima, Isus Hristos se nanovo rodio 1. Prvoroeni od
Boga je doao sa neba na zemlju, rodivi se ponovo. Ali, sve u Hristovom delu je bilo suprotno od
naeg: On, koji je bezgrean, uinjen je grehom, da bismo mi u Njemu postali pravednost Boja. On,
ivi, Knez i Zaetnik ivota, umro je da bismo mi mogli da ivimo. On, kome su izlasci od poetka,
od venih vremena, prvoroeni od Boga, ponovo se rodio, da bismo se i mi mogli ponovo roditi.
Da se Isus Hristos nikad nije nanovo rodio, da li bismo vi i ja mogli da se ikada nanovo rodimo?
Ne. Ali, On se nanovo rodio, iz sveta pravednosti u svet greha, da bismo se mi mogli nanovo roditi
iz sveta greha u svet pravednosti. On se ponovo rodio i uzeo uee u ljudskoj prirodi da bismo se
mi mogli ponovo roditi i imati uee u boanskoj prirodi. On se ponovo rodio za zemlju, za greh i
za oveka, da bismo se mi mogli ponovo roditi za nebo, za pravednost i za Boga.
Brat Kovert (Covert) kae da nas ba to ini braom. Nema sumnje da nas to ini braom. I On
se ne stidi nazvati nas braom (vidi Jev. 2,11)
A onda se nanovo rodio, Svetim Duhom, jer je pisano i reeno Mariji: Duh Sveti doi e na
tebe i sila Svevinjega osenie te; zato e se to sveto dete zvati Sin Boji. (Luka 1,35 arni)
Isus, roen od Duha Svetoga, napredovao je u mudrosti i rastu (Luka 2,52) do punine ivota i
karaktera na ovome svetu, tako da je mogao rei Bogu: Ja Tebe proslavih na zemlji; posao svrih
koji si mi dao da radim (Jov. 17,4). Boji plan i Boji um su u Njemu dostigli savrenstvo.
Born again nanovo, ponovo, iznova roen, roen odozgo (videti Jovan 3,3); (fig) osoba obraena do line vere u
Isusa Hrista prim. izdavaa
1
84
Isus, ponovno roen Svetim Duhom, roen s telom i krvlju kao mi. On koji je zaetnik naeg
spasenja je uinjen savrenim kroz stradanje (Jev. 2,10 SSP). Iako je bio Sin, nauio se
poslunosti iz onoga to je pretrpeo. I poto je bio uinjen savrenim, postao je izvor venog
spasenja svima koji su Mu posluni (koji Ga posluae Karadi) (Jev. 5,8.9 SSP). I tako je Isus u
ljudskom telu postao savren zahvaljujui stradanju, jer i mi u ovom svetu stradanja moramo da
ostvarimo savrenstvo u ljudskom telu.
I dok je sve vreme napredovao, bio je stalno savren. Vidite li to? U ovome mnogi pogreno
shvataju misao o hrianskom savrenstvu. Oni misle da je jedina mera krajnji cilj ili konanost 2.
No, to jeste u Bojem planu, ali se taj krajnji cilj ne ostvaruje na samom poetku. Pogledajte ponovo
etvrto poglavlje Efescima poslanice. To je predlog upuen vama i meni kako moemo da
dostignemo ovo savrenstvo, do pune mere Hristovoga rasta. itamo trinaesti stih; poveite ga
sada sa stihovima 14. do 16: dok svi ne doemo do jedinstva u veri i poznanju Sina Bojeg, do
savrenog oveka, do pune mere Hristovoga rasta. Da ne budemo vie nejaki (mala deca Karadi)
koje ljulja i nosi svaki vetar nauke koja ljudskom prevarom i lukavstvom dovodi do zabludnog
lukavstva. Nego drei se istine mi treba u ljubavi da uzrastemo u svemu - do Onoga koji je glava,
Hristos.
Ovo se u vama i u meni ostvaruje rastenjem. Tamo gde nema ivota ne moe biti ni rasta. To je
rastenje u Bojem pozna(va)nju, rastenje u Bojoj mudrosti, rastenje u Bojem karakteru, rastenje u
Bogu. Zato sve ovo moe biti jedino zahvaljujui Bojem ivotu. A ovaj ivot je novoroenjem
usaen u oveka. On je nanovo roen Svetim Duhom i Boji ivot je usaen u njega, da u Njemu
moemo da uzrastemo u emu? u svemu.
Vi se seate: Carstvo je nebesko kao ovek koji poseja dobro seme u polju svom (Mat. 13,24).
Seme je re Boja (Luka 8,11). Seme je posejano. ovek zna da ono raste nou i danju, ali ne zna
kako. Ali kakvo je to seme? Ono je savreno, jer ga je stvorio Bog. Ono nie. A ta moemo rei za tu
klicu?
[Vernitvo: I ona je savrena.]
Stvarno?
[Glasovi: Da. ]
Ali, ona nije klas. Ona nije uspravna i snana stabljika. Ona je samo klica koja izviruje iz tla. Ali
kakva je ona? Zar nije savrena?
[Vernitvo: Da.]
Ona je u fazama svoga napredovanja u svim tim trenutcima savrena, kao to e biti i na kraju
kad dostigne zrelost. Da li to vidite? Neka u tome vie ne bude pogrenog shvatanja. Odbacite ga!
Kada se ova klica pojavi iz tla, stanite i pogledajte je. ovek mora da joj se divi. Predivna je zato
to je savrena. Ona je vlat koja na zemlji ne moe da bude savrenija. Ali ona je samo vretenastog
izgleda i jedva viri iz tla. To je sve to se nje tie, ali je savrena. Savrena je zato to ju je Bog stvorio.
Bog je jedini koji je imao bilo kakve veze sa tim. Zar to ne vidite? Ona je potpuno u redu. Tako i vi i
ja ponovo roeni od tog dobrog semena Boje rei roeni Bojom reju i Svetim Duhom, roeni
od savrenog semena i kada to seme proklija, raste i poinje da se pojavljuje meu ljudima, oni
vide Hristove osobine. A kakav je On? Savren. Kakav je onda hrianin?
Ultimate (eng) krajnje, konano savrenstvo, najbolje uopte.
Savreno bi znailo krajnje, konano, najbolje u tom trenutku napredovanja (da neto ili neko ne moe bolje u tom
trenutku), a krajnje, konano bi znailo krajnje i konano savrenstvo uopte posle koga vie nema napredovanja, (tj. da
od toga uopte nije mogue bolje, da je napredak dostigao krajnju, najviu taku) prim. izdavaa
85
[Vernitvo: Savren.]
Ako budemo ponovo roeni silom Isusa Hrista, i sam Bog bude upravljao ovim delom, kakvo
e onda biti ono to e se pojaviti? Bie savreno. I to je u tom trenutku hriansko savrenstvo. U
tom trenutku vas Isus Hristos izvodi pred svoj presto svete, bez mane i bez krivice.
Ova klica raste i die se iznad tla pa se pokazuje druga vlat. Sada su dve i svaka je jednako lepa.
Pojavljuje se i trea. Sada je to stabljika koja nastavlja da raste. Ovo je sada sasvim druga slika od one
prve. Druga slika, ali ne savrenija od one prethodne. Ona je blia konanom (krajnjem,
ultimativnom) savrenstvu, blia ostvarenju Boje (konane) namere. Ali, onakva kakva sada stoji,
iako je blia konanom savrenstvu, nije savrenija nego to je bila u trenutku kad je nikla iz tla.
S vremenom izrasta do pune visine. Oblikuje se glava. Pojavljuje se cvet. I zbog toga je svakako
lepa. Konano se pojavljuje pun klas, savren. I zrna ita, a svako od njih je savreno. Delo, Boje
delo, je zavreno. Savreno je. Ono je dostiglo savrenstvo u skladu s onim to je Bogu bilo na umu
kada ga je zapoeo.
To je hriansko savrenstvo. Do njega dolazi rastenjem. Ali, rast je mogu jedino zahvaljujui
Bojem ivotu. Poto je Boji ivot izvor, ono moe da raste samo u skladu sa Bojim poretkom.
Samo On moe da oblikuje rast. Samo On zna uzor savrenstva. A Hristos je taj uzor. Bog savreno
zna uzor i On moe uiniti da rastemo do savrenstva u skladu s tim uzorom, jer ista sila, isti ivot je
u ovom rastenju kao to je bio u rastenju izvornog uzora, Isusa Hrista.
I kao to je Isus poeo, od svog roenja, kao malo dete u ljudskom telu, i rastao i zavrio delo
koje Mu je Bog poverio da ga izvri, tako emo i vi i ja, nanovo roeni, u Njemu rastui u svemu,
doi do dana kada emo u pravednosti rei, kao to je On rekao: Ja Tebe proslavih na zemlji; posao
svrih koji si mi dao da radim. Jer pisano je: Nego u dane glasa sedmog anela kad zatrubi, onda
e se svriti tajna Boja (Otk. 10,7). Mi smo u tim danima. Nama je predana ova tajna da je
objavimo svetu. Ona treba da bude zavrena za svet, a treba da se zavri i u onima koji je imaju.
Ali, ta je ta tajna Boja? Hristos u vama, nada slave (Kol. 1,27). Bog se javi u telu (1. Tim.
3,16). Dakle, u ove dane treba da se svri ova tajna u sto etrdeset etiri hiljade. Boje delo u
ljudskom telu. Njegovo delo na vama i na meni treba da bude zavreno. Mi treba da budemo
savreni u Isusu Hristu. Duhom Svetim treba da uzrastemo u oveka savrenog, do pune mere
Hristovoga rasta.
Zar to nije vredno imati? Zar Boiji put nije dobar put do savrenstva? Zato ostavivi
poetniku nauku o Hristu, pohitajmo ka savrenstvu; i nemojmo iznova postavljati temelj
pokajanja od mrtvih dela, i vere u Boga, i nauke o krtavanjima, i o polaganju ruku, i o vaskrsenju
mrtvih, i o sudu venome (Jev. 6,2 Sinod SPC). On nas je oslobodio od nesigurnog temelja koga
smo imali dok smo bili u grehu. Neka jedini temelj bude sluba pravednosti za posveenje, sa
venim ivotom na kraju.
U svakoj dui koja e se suoiti sa sudom i zadrati se u blizini (suda), predajui sebe raspeu i
unitenju, to e biti ostvareno na Boji nain i u kratkom periodu u kom je obeao da e nas dovesti
u pravednost. Prema tome, samo je Bog, Boja procena, Njegovo merilo, i Hristov uzor i Njegovo
delo, uvek, u svemu, svuda i zauvek! Ne bojte se! Neka vam Hristos bude na poetku, na kraju i sve
vreme.
RH, 18. i 25. juli, 1. avgust 1899
86