Podravina 3

PODRAVINA
asopis za multidisciplinarna istraivanja
Broj 3
Volumen II.
Lipanj 2003.
Cijena 100 kuna
ISSN 1333-5286
UDK 908 (497.5-3 Podravina)
Vol. 3
Year II.
June 2003.
Price 100.-
ISSN 1333-5286
UDK 908 (497.5-3 Podravina)
Podravina
Uredniko vijee
Editorial board
Dr. Zvonimir BARTOLI (akovec), Dr. Miljenko BILEN (Zagreb), dr. Neven BUDAK (Zagreb), Tomislav URI (Varadin), dr.
Dragutin FELETAR (Koprivnica/Zagreb), Ernest FIER (Varadin), dr. Ivan GOLUB (Zagreb), dr. Mira KOLAR-DIMITRIJEVI (Zagreb),
dr. Juraj KOLARI (Zagreb), dr. Milan KRUHEK (Zagreb), eljko KRUELJ (Koprivnica/Zagreb), mr. Julio KURUC (Koprivnica), dr. Mijo
LONARI (Zagreb), dr. Luka LORBER (Maribor), mr. Goran MARKULIN (Koprivnica), dr. Antun Mijatovi (Zagreb), dr. Gza PLFFY
(Budimpeta), Hrvoje PETRI (Koprivnica/Zagreb), dr. Ljudevit PLAKO (Krievci), Marijan POLJAR (Koprivnica), dr. Eckhard
THOMALE (Karlsruhe), dr. eljko TOMII (Zagreb), dr. Jaroslav VENCALEK (Ostrava), dr. Laszlo VANDOR (Zalaegerszeg), mr. Dinko
VRGO (Koprivnica), mr. uro ZALAR (Koprivnica)
Urednitvo
Editorial Staff
Dr. Dragutin FELETAR, dr. Mira KOLAR-DIMITRIJEVI,
eljko KRUELJ, dr. Luka LORBER, Hrvoje PETRI
Odgovorni urednik
Editor-in-chief
Dr. Dragutin FELETAR
Urednik
Editor
Hrvoje PETRI, e-mail: h.petric@hinet.hr
Grafika oprema
Graphic design
Branimir KLARI
Lektura
Language editing
Aleksandra SLAMA
Prijevodi
Translations
Sunica HARAMIJA (njemaki/german), Sado TERZI (engleski/english)
Tajnik urednitva
Staff secretary
Petar FELETAR
Nakladnik
Publisher
MERIDIJANI, 10430 Samobor, Obrtnika 17
tel. 01/33-62-367, e-mail: meridijani@meridijani.com
Za nakladnika
Journal director
Petra SOMEK
Dodatna adresa urednitva

Additional mailing address
Dr. Dragutin FELETAR, 48000 Koprivnica, Trg mladosti 8
tel. 048/626-780
Sunakladnici (sponzori)
Co-publishers
GRAD KOPRIVNICA
KOPRIVNIKO-KRIEVAKA UPANIJA
PODRAVKA KOPRIVNICA
PODRAVSKA BANKA KOPRIVNICA
INA - NAFTAPLIN UREVAC - MOLVE
ASOPIS SE IZDAJE UZ POTPORU MINISTARSTVA ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE REPUBLIKE HRVATSKE
Priprema
Prepress
Meridijani
Tisak
Print by
BOGADI OFFSET, Koprivnica, 1000 primjeraka
Podravina
KAZALO
FEUDAL NOBILITY BUDOR FROM BUDROVAC

IN THE PERIOD FIFTEENTH TO EIGHTEENTH CENTURY . . . . . . . . . . . . . . .str. 5
2. Luka LORBER:
PRENOS ZNANJA IN TEHNOLOGIJ
KOT SPODBUJEVALEC REGIONALNEGA RAZVOJA
TRANSFER OF KNOW-HOW AND TECHNOLOGY
AS STIMULATION FOR REGIONAL DEVELOPMENT . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 76
3. Mirela SLUKAN-ALTI:
KARTOGRAFSKI IZVORI ZA POVIJEST UREVCA
OD SREDNJOVJEKOVNE UTVRDE DO IDEALNOGA GRADA
CARTOGRAPHIC SOURCES FOR THE HISTORY OF UREVEC
FROM A MEDIAEVAL FORTRESS TILL AN IDEAL CITY . . . . . . . . . . . . . . . .str. 90
4. Mira KOLAR-DIMITRIJEVI:
URBAR PAVLINSKOGA SAMOSTANA U STREZI 1477. GODINE
THE URBAR (FEUDAL LAW REGULATION ON SERFDOM DUTIES
AND OBLIGATIONS) OF THE PAULINE CONVENT STREZA IN 1477 . . . . .str. 103
5. Borislav GRGIN:
ODNOS SREDINJE VLASTI I GRADA KOPRIVNICE ZA VLADAVINE
UGARSKO-HRVATSKOGA KRALJA MATIJAA KORVINA (1458. - 1490.)
KOPRIVNICAS POSITION AND TREATMENT BY CENTRAL GOVERNMENT
DURING THE REIGN OF KING MATHIAS KORVIN (1458. - 1490.) . . . . . . . .str. 124
6. Ratko VUETI:
PROSTORNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNIH
KRALJEVSKIH GRADOVA U PODRAVINI
SPATIAL DEVELOPMENT OF MEDIEVAL ROYAL BURGS
AND TOWNS IN PODRAVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 133
7. Hrvoje PETRI:
PRILOG POZNAVANJU MOBILNOSTI STANOVNITVA KOPRIVNICE
DO POETKA 17. STOLJEA
A CONTRIBUTION TO BETTER UNDERSTANDING
OF POPULATION MOBILITY IN EARLY 17TH CENTURY KOPRIVNICA . . . .str. 142
8. Dragutin FELETAR:
CEHOVI I BRATOVTINE U PODRAVINI
KRAJEM SREDNJEGA I POETKOM NOVOGA VIJEKA
GUILDS AND FRATERNITIES IN PODRAVINA
IN THE LATE MIDDLE AGES AND AT DAWN OF THE NEW WORLD . . . . . .str. 173
9. Emil OKONAJ:
CIJENA KOPRIVNIKE POVELJE IZ 1356. GODINE
THE PRICE OF KOPRIVNICAS ROYAL CHARTER
(FREE ROYAL BOROUGH) ISSUED IN 1536 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 195
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I ASOPISA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 199
KAZALO
1. Gza PALFFY:
PLEMIKA OBITELJ BUDOR IZ BUDROVCA
U RAZDOBLJU OD 15. DO 18. STOLJEA
Podravina
U TREEM BROJU ASOPISA PODRAVINA SURAUJU:
Autori lanaka
1. Dr. sc. Gza PLFFY, Institut za povijest Maarske akademije znanosti, Budimpeta
2. Doc. dr. sc. Luka LORBER, Oddelek za geografijo, Pedagoka fakulteta, Maribor
3. Dr. sc. Mirela SLUKAN-ALTI, Zavod za arhivistiku i pomone povijesne znanosti, Hrvatski
dravni arhiv, Zagreb
4. Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVI, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
5. Doc. dr. sc. Borislav GRGIN, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
6. Mr. sc. Ratko VUETI, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
7. Hrvoje PETRI, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
8. Prof. dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb
9. Emil OKONAJ, Srednja kola, Koprivnica
Struni recenzenti
10. Dr. sc. Zdenka PAI, Univerza v Mariboru, Maribor
11. Prof dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb
13. Dr. sc. Josip KLJAI, Hrvatski institut za povijest - Podrunica za povijest Slavonije, Baranje i
Srijema, Slavonski Brod
14. Mr. sc. Gordan RAVANI, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
16. Prof. dr. sc. Lajos GECSENYI, Magyar Orszagos Leveltar, Budimpeta
17. Dr. sc. Katarina HORVAT-LEVAJ, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
18. Dr. sc. Andrej MEGA, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
19. Prof. dr. sc. Neven BUDAK, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
20. Doc. dr. sc. Borislav GRGIN, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
Autori prikaza
21. Prof. dr. sc. Zvonimir BARTOLI, Visoka uiteljska kola, akovec
22. Tatjana TKALEC, Institut za arheologiju, Zagreb
23. Mr. sc. eljko HOLJEVAC, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
24. Silvija PISK, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
25. Mr. sc. Ivica UTE, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb
26. Daniel PATAFTA, postdiplomand, Odsjek za povijest, Zagreb
28. Prof dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Zagreb
Slubeni prevoditelji
30. Sunica HARAMIJA, za njemaki, Koprivnica
31. Sado TERZI, za engleski, Koprivnica
PODRAVINA se referira u sekundarnim asopisima:

1. ABSTRACTS JOURNAL, All-russian institute of scientic and tehnical information, Moscow
2. HISTORICAL ABSTRACTS, ABC CLIO Library Santa Barbara, California
PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.
Podravina
FEUDAL NOBILITY BUDOR FROM BUDROVAC

IN THE PERIOD FIFTEENTH TO EIGHTEENTH CENTURY*
Dr. sc. Gza PLFFY

Institut za povijest
Maarska akademija znanosti
Budimpeta
Primljeno: 15. 5. 2003.

Prihvaeno: 23. 5. 2003.
Rad ima dvije pozitivne recenzije
UDK/UDC 929.52 Budor
Izvorni znanstveni lanak
Original scientific paper
Summary
This study deals with life of lower nobility Budors and their family members, small-holders
of Podravina estate Budrovac (near urevac), in the period from 15th to 18th century.
As research material for this comprehensive study, the author in great part used the nobility
charter (Armales) granted to the Budor family, archived by the Croatian Academy of Arts and
Sciences HAZU, Zagreb.
Based on historic data at disposal, the author has thoroughly described the life of Andrija
Budor (16th century), Vid Budor (the second half of 16th century), Ivan Budor (turn of 16th to
17th century), while the remaining family members (until their family line finally ended in 18th
century) were only partially covered in the study.
Beside the Budors, this study deals with the military and political situation of that time
(especially the fighting with the Turks), as well as numerous important people and figures of
that era (the Zrinski family in particular).
Key words: lower nobility, feudal estate, fighting with the Turks, Slavonnia, Hungary, Croatia, Drava,
guild, fraternities, guild regulations, centralism, craftsmen, artisans functions, marketplaces, towns.
1. Uvod: specijalna plemika povelja iz 1610. godine

Dana 1. prosinca 1610. godine u maarskoj dvorskoj kancelariji (Cancellaria Aulica Hungarica) u
Beu kraljevski tajnik (1610. - 1640.),1 znamenit po izdavanju knjiga, prije svega po objavljivanju
pobonih stihova Valenta/Blinta Balassija, Lorinc Ferenczffy (1577. - 1640.), sastavio je specijalnu
* lanak je nastao uz potporu hrvatskih istraivanja u sklopu zajednikog projekta Maarske akademije znanosti i Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, kao i uz potporu OTKA-e (Ny. Sz. F 034181)
1 Holl, 1980. i novije; vidi jo MIL I. 585. str.
dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR
PLEMIKA OBITELJ BUDOR IZ BUDROVCA

U RAZDOBLJU OD 15. DO 18. STOLJEA*
Podravina
plemiku povelju - shodno obiajima tog doba - na pergameni.2 Armal o potvrivanju plemstva i
proirenju grba (litterae armales) izveden je u obliku knjige i na 12 papirnatih stranica (folija), a na
ukupno 21 stranici ispriana je osobito detaljno pria o jednom gotovo nepoznatom slavonskom
(hrvatskom) plemiu. Opisan je dotadanji viedesetljetni ivotni put Ivana Budora iz Budrovca i tim
je dokumentom pruena odlina mogunost njegovu buduem biografu (ali ujedno i buduim
pokoljenjima povjesniara) da moe razmatrati prethodne dogaaje, kao i zbivanja onda ve stare
personalne unije Ugarske i Hrvatske na ijem se teritoriju odigravao petnaestogodinji rat (1591./93. 1606.).
Ferenczffy je uistinu imao dobru mogunost temeljito upoznati ratne dogaaje na prijelazu iz 16. u
17. stoljee pa je ve poetkom prosinca 1610. drugi put izradio taj dokument. Prvu, znatnije krau
varijantu od konane, sastavio je jo 30. rujna 1610. u carskom gradu u Beu3, nekoliko dana prije
njegova proglaenja4 kraljevskim tajnikom. Meutim, prema velikoj vjerojatnosti, neobino savjestan,
time nije bio zadovoljan i ve onda je podnio zahtjev na temelju kojega e kraljevski tajnik obilno
dopuniti tekst, tako da dostojno prikae biografiju Budora.
Vjerojatno mu je ponudio jo vei iznos koji je novopeenom tajniku mnogo znaio. Na Budorov
zahtjev Ferenczffy je na posljetku desetak mjesta u tekstu obogatio novim podacima i paljivo stilistiki
uredio tekst.
Povelja je napisana u ime kralja Matije II. To je bila povelja o priznavanju plemstva Budorima, a uz
to se moe ponositi i slikom grba na naslovnoj stranici. Grb je bio u obliku tita s osobinama renesanse.
U desnom polju tita vidi se ruka u oklopu koja dri ma, na kraju maa je jedna turska glava u kacigi
okiena nojevim perjem, a turska je glava jo probodena i kopljem. Na lijevom polju vide se dva anela
koji dre krunu, a na njoj je apljino perje. tit je na naslovnici okruen drugim grbovima i figurama.
Prema loem obiaju toga vremena, u povelji nije nita napisano o tim grbovima, ali Budor je sigurno
dobro znao to simboliziraju.5 Desno na grbu vidi se u maniristikom stilu postolje na kojem je u platu
boje zlata i ruiastoj odjei stajao kralj Sveti Stjepan, u desnoj ruci drei ezlo, u lijevoj pak kuglu s
kriem, dok je iznad glave grb Arpadovia, ukraen crvenim i srebrnim sjenanim poljima. Nasuprot
njemu, na drugoj strani, na stajalitu iste visine u crvenom platu u desnoj ruci dri kuglu s kriem, u
lijevoj sjekiru s dugom drkom, a iznad glave mu se nalaze tri brda s maarskoga grba, iznad kojih se
istie kruna s dva kria.
Na sredini minijature iznad obiteljskoga grba - u daljnjem redoslijedu - bio je vidljiv grb ujedinjenih
kraljevstava Slavonije, Hrvatske i Dalmacije u takvom posebnom obliku da je dalmatinski tit u obliku
srca bio stavljen na slavonsko-hrvatski tit. Slike na povelji na kojima su vladari i grbovi oito govore
o tome da je cijeli ivotni put vlasnika povelje i njegove obitelji bio usko povezan s povijeu dviju
drava: s jedne strane Ugarskoga Kraljevstva koje je osnovao Sveti Stjepan, s druge strane posredstvom
Svetog Ladislava s njim je poelo ujedinjavanje 1091., zatim u vrijeme kralja Kolomana I. 1102. u
Biogradu ujedinjeno u personalnu uniju s Hrvatskom ili, tonije, sa slavonskim i hrvatskim (odnosno,
s njima isprepletenim dalmatinskim) posjedima.
3
4
5
Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXIX: A 44 (originalan primjerak, dalje vidi Budor Armales, u cijelosti u Dodacima), StA HKA
Fam.-Akt. B-P. 318.fol. 1-10. (istodobni prijepis, na ovaj nas je primjer upozorio Lajos Gecsnyi, na emu mu zahvaljujemo)
i Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXIX: A 44. (prijepis sastavljen 10. svibnja 1747.). Sadraj originala u jednom zagrebakom
listu 19. st., kratak popularan prikaz bez mnogo nedostataka i bez kritikih primjedbi: Laszowski, 1899. 336. - 338. str. U Beu
se uva original iz 1896., pod nadzorom upravitelja Hofkammerarchiva Lajosa Thallczyja MOL Y 1, 1066/1896 i I. 199/1896.
Holl, 1980. 33. str.
OSzK Kt. Fol. Lat. 1818. fol. 97. - 101. Djelomino izdanje: ldsy III.. 60. - 65. str. No.115
O znaenju osobnih opisa kraljeva, svetaca i ostalih opisa te o znaenju dravnih grbova i njihovoj simbolici upozorio je
rpd Mik. Mik-Sink, 2000. 318. - 323. str.: No.V-12-16 (daljnje diskusije te problematike sastavili smo u posebnoj studiji).
Podravina
2. Rezultati historiografskih istraivanja hrvatskoga,

slavonskog i maarskog nieg plemstva
U novom vijeku istraivanja nieg plemstva u vremenu osmanske opsade nisu spadala u najdrae
teme maarske historiografije. Iako je u drugoj polovici 19. i u prvom dijelu 20. stoljea nastalo vie
radova9 o najvanijim veleposjednikim obiteljima, do danas nema obiteljskih modernih monografija
ni o jednoj od 50-ak obitelji koje su imale vodstvo u maarskom i hrvatskom unutarnjepolitikom,
vojnom i gospodarskom ivotu. tovie, i u sluaju nekoliko vodeih politikih maarskih i hrvatskih
obitelji (primjerice, trakoanski Drakovii, monyorokereki Erdodyji ili Frankopani, Zrinski,
Ndasdyji, Rvayi itd.) temeljni je problem to to ne znamo ni osnovne biografske podatke o njima.
Naalost, nemamo detaljan pregled o djelovanju toga plemikog drutva. Svu teritorijalnu i drutvenu
arolikost mogue je slijediti samo uz pomo temeljitih malih monografija i studija. Ipak, tijekom 80ih godina 20. stoljea, u prvom redu zahvaljujui radu Ferenca Maksaya, J. Jnosa Varge, Ble
Plmnyja, Lajosa Gecsnyija, Emme Ivnyija i Istvna Gyrgyja Ttha, u prethodnim godinama pak
radu Ptera Dominikovitsa i Irn Bilkei, uslijedile su znatne promjene. Ferenc Maksay je, prvenstveno
na temelju poreznih popisa, zavrio istraivanja10 do sredine 16. stoljea, a u svojoj je studiji
nagovjetajem problema obratio pozornost na proces plemike inflacije.
J. Jnos Varga u zasebnoj je studiji pokazao najvanije osobitosti metode rada Zapadnopodunavskog
povjerenitva, i to na primjeru obitelji Battynyi11 iz 17. stoljea. Bla Plmny i Lajos Gecsnyi
istodobno su, detaljno analiziravi sastav manjih teritorija, oslikali sloj nieg plemstva upanija Ngrd
i Gyor (ur), istraujui osobitosti njihovih karijera i stanje njihovih posjeda. S dravnog gledita dobro
mogu posluiti zavrena istraivanja Irn Bilkei o niem plemstvu upanije Zala nakon Mohake bitke,
kao i istraivanja Ptera Dominikovitsa o upanijama Sopron i Moson s kraja 16. stoljea. Na posljetku,
Na kraju studije nalaze se odgovarajui bibliografski podaci (zbog opsenosti ovdje ih neemo navesti), prije svega rad
Josipa Adameka i noviji rad Sndora Bene
7 Za daljnju literaturu vidi: Breu, 1970.; Kampu, 1995. i Plffy-Pandi-Tobler, 1999., odnosno prije svega MZ I. - II., jo u
novijem, popularnijem obliku uri-Feletar, 1997. i Kruhek, 1999., i nova monografija Petri-Feletar D.-Feletar P.: Novi Zrin,
2001.
8
Karakteristian primjer je najnovija obrada urote Wesselnyi-Zrinski-Frankopan iz 1992. i 2. izdanje : Mijatovi 1999., jo rad
Gyule Paulera (Pauler, 1876.), a nijedan od novih maarskih saetaka ili studija ne citira noviju, bogatu hrvatsku literaturu.
9 Sve to navedeno prua dobar bibliografski pregled: MCSI, 1984.
10
Maksay, 1991.
11 Maksay, 1984. i Varga J., 1981.
Ova studija eli dokazati na primjeru Budora iz Budrovca da je ambicija Lorinca Ferenczffyja,
maarskog kraljevskog tajnika i naruitelja grba Ivana Budora, bila pokazati uzak zajedniki ivot dviju
drava u to doba. I kasnijih stoljea povijest dviju susjednih drava stalno se ispreplitala (primjerice,
urota vrste Wesselnyi-Zrinski-Frankopan i seljaki ustanci u novom vijeku) ili preko istaknutih osoba
(primjerice, dvojice Nikola Zrinskih ili Jurja Rattkaya).6 Neki su istraivai usko povezani jer su
istraivali zajednike teme na podruju knjievnosti i povijesti umjetnosti ili dravnu obranu, unutarnju
politiku i svakodnevni ivot te upravljanje i drutvo na podruju bogate prolosti. Tu su znaajne
hrvatske migracije na zapad Ugarske. O devastaciji posjeda i tvrave obitelji Zrinski (uglavnom Novi
Zrin), usprkos istraivakim pokuajima, prilino malo znamo.7 Temeljni je problem jo i danas to to
se s dvije strane Drave u manjoj ili veoj mjeri ne dodiruju istraivanja (u prvom redu zbog jezinog
razloga), stoga se, bez obzira na nekoliko iznimaka, ne poznaje ona druga polovica historiografije.8
Podravina
Istvn Gyrgy Tth je u vie svojih studija nastavio istraivanja povijesti pismenosti plemstva upanije
Vas u 17. i 18. stoljeu, izgradivi na tim dogaajima vei pregled o rairenosti itanja i pisanja izmeu
plemstva i seljatva u novom vijeku u Maarskoj.12
Ti vei pregledi i poneke studije te prikazivanja upanijskog plemstva, uz ostale izvrsne studije,
upuivali su na skrivene mogunosti istraivanja plemikog sloja. O gospodarskoj djelatnosti Pla
Eszterhzije je 1991. posebnu monografiju13 napisala Emma Ivnyi. koja je ve u prvoj polovici 80-ih
godina paljivo opisala i put14 dvojice asnika iz redova nieg plemstva pogranine utvrde iz 17.
stoljea. To su Ferenc Nagy iz Gyngysa, zamjenik zapovjednika u pograninoj utvrdi prema Kanii
(1680. - 1695.), i Mihly Libercsey, kapetan iz Gcsa. Lajos Gecsnyi se prije bavio jedva poznatom
obitelji iz zapadnog Podunavlja, Falussyjevima iz Katafalve. Podatke o slubenikoj obitelji Zeke iz
Petohzija iz upanije Sopron temeljito je istraio Pter Dominikovits.15 Istraivanja zapadnog
Podunavlja prolih su godina obogaena novim podacima o slubama upanijskoga nieg plemstva,
njihovoj slubi kod velikaa, stanju njihovih dobara i, u novo doba, mogunostima njihove pravne
karijere.16
Zahvaljujui svemu tome, pomou monografskih saetaka raspolaemo sve oblikovanijom slikom o
zapadnopodunavskom plemstvu 16. i 17. stoljea, gotovo dovoljnom za jednu monografiju.17 O drugim
dijelovima Maarskoga Kraljevstva (primjerice, o sjeveroistonom dijelu ili o upanijama
Pozsony/Poun i Nyitra, koje su od kljune vanosti), meutim, posjedujemo prilino neznatne
informacije. Slino je stanje u vezi s plemikim slojem na podruju juno od Drave gdje su leale
nekadanje slavonske upanije (Varadinska, Krievaka i Zagrebaka) o kojima se nae znanje temelji
gotovo iskljuivo na monografijama Nade Klai i Josipa Adameka te na jednom varadinskom
izlobenom katalogu.18 Istraivanje plemstva hrvatsko-slavonskih prostora, uz ve spomenute tekoe,
znatno je oteavalo i to to su arhivski materijali tih upanija iz 16. i 17. stoljea gotovo uniteni
(primjerice, ne postoje zapisnici spomenutih slavonskih upanija), a od pojedinih obiteljskih arhiva
ostali su samo odlomci.19
12
Plmany, 1982. (vie obiteljskih studija); Gecsnyi, 1988. Bilkei, 1997.; Dominikovits, 1999.; Dominikovits, 2001. i Tth I. Gy.,
1996., osnovno o niem plemstvu srednjeg vijeka jo Kubinyi, 1984.
13 Ivnyi E., 1991.
14
Ivnyi E., 1983. i Ivnyi E., 1984, usporedi jo i put asnika pogranine utvrde Lszla Kisfaludyja i Istvna Miskeyja u 17. st.
Bnkti, 1973. i Kiss ., 1975., kao i o borbenoj svakodnevici Mihlyja Ibrnyija, zamjenika zapovjednika iz Vrada, istonog
dravnog teritorija - Izspy, 1983. Jedna ranija, prilino bogata podacima, ali ne i znaajna za drutvenu povijest, studija o
putu podunavskog zamjenika zapovjednika i kanikog zapovjednika, Jnosa Bornemisza iz Thenglda: Takts, 1984.
15 Gecsnyi, 1993., odnosno Dominkovits, 2002b. i Dominkovits 2000., usp. jednu studiju o sluaju o obitelji Chernel iz upanije
Sopron: Horvth, 2001., i vie opih podataka - Kubinyi, 1984.
16 Dominkovits, 2002a.; Dominikovits, 2002b. i usp. O posjedniku szplakog vlastelinstva Gaboru Kvru govori studija
Bilkeia, 1993. i Hillera, 2000.
17 Vjerojatno iz spisa Dominikovitsa Ptera
18
Klai N., 1976.; Adamek, 1968., 1980., 1981a., 1985., 1987. (s daljnjom literaturom) i Lonari, 1996., i novije o Pavlu
Ritteru Vitezoviu (iako bez maarskih veza) Blaevi, 1999. Od ranije literature osnovno o plemstvu Varadinske upanije:
Strohal, 1932.; usp. jo: Klai N., 1973., i idak, 1974., odn. novije 1. - 4. lanak i posljednji u HBL, iako s teitem na 19. i
20. str., Kolar, 2002.
19 O svemu ovome pregled informacija pruaju: Arhivski fondovi, 1984., 60. - 61. i 98. - 101. str. Usprkos tome, nisu sauvani
obiteljski arhivi u Hrvatskoj, a u Budimpeti se ti arhivi mogu pronai, npr.: Ndasdy (MOL E 185, arhiv obitelji Ndasdy),
Batthyny (MOL P 1313-P 1314, arhiv obitelji Batthynyi), Petho (MOL P 235, arhiv obitelji Petho, usp. jo NSK Zagreb,
Rukopisi, Petho-dopisivanje) i Eszterhzy (MOL P 108, arhiv obitelji Eszterhzy), obiteljska arhivska graa sauvana je
dijelom i u Bratislavi (SNA UAE, o tome vidi Filipovi), a dijelom je u Beu sauvan preostali Erdodyjev arhiv (StA HHStA
Archiv Erdody). Tu se uva znatna koliina grae, dosad jedva upotrebljavanih dokumenata o djelatnosti Zagrebake,
Krievake i Varadinske upanije u vezi s povijesti hrvatsko-slavonskog nieg plemstva.
Podravina
3. Obitelj Budor iz Budrovca na kraju srednjega vijeka

Obitelji Budor nije pripadala znaajnija uloga u hrvatskom i ugarskom niem plemstvu, iako se iz
obiteljske povijesti, rodoslovlja i heraldikih prirunika ipak znalo neto o njihovu postojanju.22 Drugi
svezak Hrvatskog biografskog leksikona, koji je izdan 1989., spominje Budore (autor Josip Buturac), a
navedeni su i u njegovu malom lanku23 koji je prethodio tome. Ali o Budorovoj obitelji bilo je vrlo
malo hrvatskih i maarskih istraivanja.
Budorovi preci, na temelju priopenog u uvodu povelje, prvobitno potjeu iz Vespremske upanije
(ex nobilibus parentibus comitatus Vesprimiensis., Dodaci fol. 2v.).24 Odande su se preselili
vjerojatno u prvoj polovici 13. stoljea u Slavoniju,25 tonije u Krievaku upaniju, gdje su stekli
posjede. U plemikoj povelji spomenuto je ime njihova prvog pretka (vidi 1. obiteljsko stablo),
preminulog 1284. godine, ali Budori su ve u vrijeme kralja Bele IV. u vojnikoj slubi palatina (1261.
- 1267.) Henrika Koszegija/Gisingovca. Sagud Budor i vie njegovih roaka poznati su pod imenom
Gorbonok26 (de Gorbonok/Gorbonuk) (neko mjesto izmeu Klotra i Podravskih Sesveta).
Gorboniko je trgovite pak lealo u sjeveroistonom dijelu Krievake upanije.27 Sagudov je sin bio
taj koji je dao to ime, ali 1326. godine odjednom se pojavilo ime Budor (ili Bodor), koje su nosili jo i
uz gorbonoki predikat.28 Budorove se praunuke Adama te njegove prapraunuke Blaa i Nikolu ve
20
Tusor, 1999.
Vidi najnovije, opeg karaktera, kao i srodne izvore o temi, s potpunom bibliografijom dosadanje literature Buek et.alii,
2002., 381.-397. str.
22 Nagy, I., I. 258. str.; Kempelen, II. 462. str.; Bojnii, 1899. 23. str.; Strohal, 1932. 165. str. i najnovije u radu o meimurskom
plemstvu: Kalan, 1999. 23. str. Usporedi jo prikupljene podatke Ivana Bojniia u hrvatskim dravnim arhivima: HDA,
Zbirke, Mape plemstva, Budor
23 HBL 2. 443.-444. str. i Buturac, 1989. 99.-102. str. (zahvaljujem Dragutinu Feletaru i Hrvoju Petriu, to su mi skrenuli
pozornost na ovo posljednje), usporedi s jo vie zanimljivih srednjovjekovnih podataka: Cvekan, 1990. 11.-37. str. 24. Ranije
u navodima, Budorova je plemika povelja esto spominjana u obliku Budor-Armales, u glavnom smo pak tekstu upuivali
na Dodatke, navodei odgovarajui broj folije (papirnati list) kako bi se navedena mjesta tamo mogla bre pronai.
24 Ranije u navodima, Budorova je plemika povelja esto spominjana u obliku Budor-Armales, u glavnom smo pak tekstu
upuivali na Dodatke, navodei odgovarajui broj folije (papirnati list) kako bi se navedena mjesta tamo mogla bre pronai.
25 Kako stoji u tekstu, uvrenje plemstva (1. prosinca 1610.): in dicto regno nostro Sclavoniae sedes fixisse et bona
haereditaria acquisivisse. Uo. Fol. 2v.
26 Miles Henrici palatini HDA, Zbirke, Mape plemstva, Budor, odnosno nobilis de Gorbonok U: Zbirka rodoslovlja, Kut. 1.
Budor i Budor Armales, fol. 2v.
27 Osnovno o lokaciji: Cvekan, 1990. 11. - 22. str. i 46. - 49. str., usp. jo Heller, 1974. 118. - 199. str.; Buturac, 1989., 99. str.;
Romhnyi, 2000. 27. str. i Engel, 2001.
28 Vidi izvore u 26. biljeci i usp. jo Buturac, 1989. 99. str.
21
Prema tome, novije su studije osobito vane, primjerice nedavni zanimljiv rukopis Ptera Tusora o
Gyrgyju (Jurju) Gregorczyiju, koji je sredinom 17. stoljea obavljao vane dunosti na pograninim
prostorima prema Kanii, u obrani Hrvatske i Maarske od Turaka, te je do pogibije bio jedan od
zapovjednika banske vojske pjesnika i ratnog voe Nikole Zrinskog.20
Dakle, maarska i hrvatska historiografija moraju jo istraiti mnogo grae i odgovoriti na brojna
pitanja, za razliku od, primjerice, eke21 koja je stvorila nove monografije o djelovanju plemstva u
novom vijeku. Taj je posao, meutim, mogue zavriti jedino usko povezanim zajednikim radom jer,
kao to i ova studija dokazuje, za samo jednu obitelj moramo traiti podatke u Zagrebu, Budimpeti,
Beu, Bratislavi i drugdje. Voljeli bismo kada bi naa studija o tom vanom zajednikom putu uinila
jedan korak dalje.
10
Podravina
SAGUD NOBILIS DE GORBONOK

(1284.)
Budor (Bodor)
de Gorbonok
(1326.)
Mato
de Gorbonok
ala
de Gorbonok
Toma Lepa
Saul
de Gorbonok
Grgur
de Gorbonok
Grgur
de Gorbonok
Ilka
Petar
Budor
Doroteja
Stjepan
Budor
(1357.)
Ivan
Juraj
Jakov
(1415.)
Juraj
presbiter
alka
Klokoevi Mikls
Elizabeta
Bla
( prije 1502.)
1. ? / 2. Katarina
Dominik
Nikola
( prije 1476.)
Adam
(1448.)
Elizabeta od Temerje
Toma
Vuk
Klement
literatus
Petar
Ivan
Juraj
Ivan
Krsto
Ivan
Mihajlo
( prije 1529.)
Doroteja Safari
Ladislav
Katarina
Ivan od Bliznafa
Andrija
( oko 1533.)
1. Sofija
2. Barbara Madarsz
vidi genealogiju 2
Veronika
Slika 1: Rodoslovno stablo obitelji Budor (1)
spominje s budrovakim (de Bwdrowcz) pridjevom,29 koje otkriva preseljenje iz Krievake upanije
na selo juno od urevca (danas Budrovec u Hrvatskoj).30 Otad pa do 17. stoljea lanovi obitelji u
29
O Adamu: Uo. 99. str. i MOL Df. 232114. (1503.); o Blau: Blasius Budor de Budrowcz, Kukuljevi, I 215. str.: No. CXLVII.
(1478.); domina Katherina relicta quondam Blasii de Budrowz MOL Dl. 101308. (1502.); o Nikoli: Nicolaus Budor de
Budrowz (1502.) 0. 612. str.: No. 2722. i No.2726. (1471.). Naravno, u kasnijim se izvorima naknadno ve i Sagud i Budor
pojavljuju s budrovakim predikatom, vidi npr. Stipii-amalovi, 1959., 348. str.: No. 1470. (13. studeni 1413. Budur de
Budrouch ili 360. str.: No. 1653. te 8. studeni 1423. Sagud de Budrocz)
30 To naselje ne treba mijeati s druga dva Budrovca u Vukovarskoj upaniji (danas oba Budrovci), ali ni s onim u Virovitikoj
upaniji gdje se na virovitikom vlastelinstvu nalazio trei Budrovac (danas Budrovac Lukaki). Za to, kao i za ostalu
identifikaciju hrvatskih i slavonskih naselja, koristio sam podatke Engela Pla (Engel, 2001.) i imena mjesta Georga Hellera
(Heller, 1977., 1978., 1980.a i 1980.b)
Podravina
31
Osim ranije navedenih obiteljskih arhiva, vidi kronolokim redom pripremljene temeljne podatke, Buturac, 1989., 100. - 102.
str., usporedi jo brojne izvrsne, ali ponajvie po Buturcu navedene podatke: Stipii-amalovi, 1959. - 1963.
32
1532./33. godine jo je zasigurno ivio: HDA Arhiv Budor, 24. sijenja 1532., Krievci i Uo. 1533., nedostaje dan i mjesec,
Krievci
33
familiaris domini Balthasar [Batthynyi] 1494:MOLL DI. 106868.
34 Prije travnja 1494., primjerice, zastupao je svoga gospodara na sudu u Budimu u nazonosti kralja. Uo.DI.101178. (13.
travnja 1494.)
35 Jedan od konkretnih Andrijinih (listopad 1501.) izlazaka pred Turke; vidi: Tkali, 1896., 14. - 15. str.: 11.
36 HDA Arhiv Budor 18. srpnja 1529., nenavedeno mjesto (original, kopija 17. st., jedan moderniji prijepis 19. st.); izdanje:
Laszowski, 1934., 51.-57. str.
37 Naalost, ne znamo datum njegova roenja, ali znamo da je njegov otac Nikola prije 1476. god. umro (HBL 2. 443. str.). Tako
je oko 1510. Andrija ve zasigurno bio u 40-im godinama.
38 Pisma Andrije Budora Klari Rozsgonyi, pisana rukom fidelis servitor, 9. rujna 1512., Budrovec, i 27. rujna 1512., Uo. MOL
Dl. 22339. i 22345., usporedi jo Reiszig, 1900., 123. str.
39 MOL Dl. 37912. (28. sijenja 1513.; parnica Jurja Brandenburkog i Benedikta Rattkaya), Uo. Dl.37913. (8. veljae 1513.
parnica Jurja Brandenburkog i Benedikta Rattkaya), usporedi jo parnice Uo. Dl. 37948. (19. sijenja 1514.) i Gulin, 1995.,
67. str.: No. 10, odnosno Laszowski, 1906., 565. str.: 19. (8. oujka 1517.).
40 O daljnjoj djelatnosti vidi: Zagrebaki biskupi, 1995., 230. str.
41 MOL Dl. 37949. (11. veljae 1517.) i Dl. 37582. (10. svibnja 1518.). Nekoliko analogija o zapadnozadunavskoj obitelji
Chernel: Horvth, 2001., 375. - 376. str., usporedi jo: Kubinyi 1984.
42 Vlastitom rukom pisana pisma: MOL Dl. 22339. i 22345., oba 1512., odnosno Uo. Df. 232402. [1514]. Uz to, obrazlae kako
je kolovao svoje sinove, o tome vidi oporuku: ut videlicet ipsum [o sinu Vidu] in scolis vel aliis locis in expensis meis
sustentare valeam, odnosno Item habeo in auro florenos octo, hii sint ad necessitates Johannis et Mathiae filiorum meorum,
qui nunc studiis vacant. HDA, Arhiv Budor, 18. srpnja 1529. i s manjim pogrekama u pisanju: Laszowski, 1934., 52. i 56.
str. Slino dri i Josip Buturac u svom saetku srednjovjekovne povijesti obitelji Budor: Buturac, 1989., 99. str.
cijelosti su koristili taj poasni dodatak imenu, i to ranije radije Budrovci, a kasnije pak u obliku
Budroveki ili Budrc(z)i.
Do kraja srednjeg vijeka obitelj Budor pripadala je brojano najjaem, ali ne i najsiromanijem sloju
slavonskoga nieg plemstva - bila je jedna od tzv. dobrostojeih obitelji.
Iako Budori uistinu nisu imali veliku ulogu u podruju dravnog ivota, a ni u ivotu Krievake
upanije, ipak su se njihova seoska imanja stalno poveavala. Iz 15. stoljea sauvan je srodan izvor pravo na posjedovanje. Meutim, on ne omoguava detaljnu rekonstrukciju ivota lanova obitelji.31
Prvi o kojemu imamo opirnije informacije neak je spomenutoga Blaa (vidi 1. rodoslovno stablo). To
je bio Andrija, koji je umro 1533. godine.32 U mladosti (1494.) je bio slubenik33 ranijeg Baltazara
Batthynyija, jajakog bana (1493. - 1495.), kojemu je uz razne dunosti34 esto sluio orujem, kao i
kasnijim gospodarima.35 U srpnju 1529. u njegovoj oporuci pronaeno je mnogo razliitih vrsta oruja,
meu ostalim jedan turski ma (framea Thurcalis) i jedno koplje (hastae banderiae) ukraeno
zastavom.36
Andrija je na poetku 16. stoljea bio ve prestar37 za sve ozbiljnije prijetee borbe protiv Turaka.
Borio se za razliite gospodare, odnosno openito bi sluio kod aktualnog hrvatsko-slavonskog bana ili
nekog drugog hrvatsko-maarskog plemia. Primjerice, 1512. godine sreivao je stvari oko slavonskih
posjeda Klare Rozgonyi, udovice preminulog bana Jurja Kaniaja/Kanikog/Kanizsaya (1507. - 1510.).
Mogli bismo rei da je djelovao kao gospodarski i pravni savjetnik.38 Kasnije, 1513. godine, pojavio se
kao slubenik (homo banalis)39 palatina Imre Pernyija (1504. - 1519.) i bana (1511. - 1513.) te 1517.
u slubi bana Petra Berislavia (1513. - 1520.). Te 1517. godine i zatim 1518. djelovao je u dravnom
Saboru u Budimu, bio je odvjetnik (procurator) u parnici za posjede izmeu ostrogonskog
(esztergomskog) nadbiskupa i kardinala Tome Erdodyja Bakcza/Bakaa (1498. - 1521.) i guvernera40
Zagrebake biskupije, odnosno Jurja Brandenburkog, markiza Krievake upanije. Izmeu ostalih,
zastupao je biskupa, oito zahvaljujui odlinom poznavanju lokalnih uvjeta i vie desetljea slavonske
djelatnosti.41 Drutveno priznanje i uenost, koje se zacijelo moe potvrditi,42 dobro oznaavaju vie
11
12
Podravina
puta spomenuta magistarska titula43 i odvjetnitvo. Slavonski su redovi u proljee 1528. u Krievakoj
upaniji odrali sabor - osim vicebana Ivana Svetakog, na tome saboru izabrali su voe, meu kojima
i Budora, koji e u Slavoniji slubovati i utvrditi cijenu namirnica za mjesnu vojsku.44
4. Dvije drave u novom poloaju: nove mogunosti

za obitelj Budor pola stoljea nakon Mohaa
4.1. U graanskom ratu i osmanski pritisak
Slavonski su redovi ve 1528. dobro uoili da su temeljne posljedice Mohake bitke (1526.) i u
Ugarskoj i u Hrvatskoj stvorile potpuno novo stanje. Osmanlije su nakon stabilizacije uprave u Srijemu,
a potom u Jajcu, 1528. godine doista postali svakodnevna prijetnja Hrvatskoj, Slavoniji i junoj
Ugarskoj.45 Ugroenu javnu sigurnost na poetku srpnja 1538. zgodno je prikazao spomenuti Kristofor
Batthynyi koji je stanovao u utvrdi Greben, tada jo u Krievakoj upaniji. On je bratiu Katarine
Svetkovi, ene Franje Batthynyija, uputio brine rijei: Moj savjet tebi je, da nikako nikuda ne ide,
jer e se moj gospodar vjeno ljutiti i biti bijesan na tebe. Ja to od tebe takoer neu primiti sa
zadovoljstvom jer i ti sam razumije, da nije potrebno da u ovakvo vrijeme odlazi tamo (poimence u
Kristallc, danas Kretelovac u Hrvatskoj), gdje e u svakom grmu strahovati od neprijatelja.46
Politika i egzistencijalna nesigurnost postupno su jaale. Premda su hrvatski redovi 1. sijenja 1527.
na Cetini (slijedei odluku maarskih redova 17. prosinca 1526. u Pozsonyu/Pounu) za kralja izabrali
Ferdinanda I.,47 na hrvatsko-slavonskom teritoriju bilo je mnogo pristaa Jnosa/Ivana Szapolyaija
(Zapolje), primjerice ban Krsto Frankopan (1526. - 1527.), koji je ve 11. studenoga 1526. okrunjen za
vladara. Time su hrvatsko-slavenski posjedi imali ne samo dva kralja, nego i dva bana. Tako je Franjo
Batthynyi od 1527. do 1531., kao lan Habsburke vladajue strane, takoer obavljao slubu bana.
Graanski rat, stalne provale Osmanlija, kao i svakodnevna pustoenja postrojbi u kojima su u slubu
primljeni i Austrijanci i panjolci, svakodnevni su ivot slavonskih upanija pretvorili u kaos.
Jedna se znaajna grupa mjesnog plemstva priklonila Osmanlijama, poglavito u Ugarskoj, a
posjednici Batthynyji, Ndasdyji, Erdodyji, Keglevii i Zrinski su uurbano napustili svoje domove te
su sjeverno od Drave, uglavnom u zapadnoj Ugarskoj, potraili svoje novo mjesto stanovanja.48 Mnogo
je, meutim, bilo i takvih koji su, usprkos svim tekoama, ostali vjerni zemlji svojih predaka. Pokraj
sve zaotrenije granice te u kaosu borbe i unutarnje politike, vladar ili neki velika dobio je mogunost
bespravnog stjecanja posjeda. Mogli bismo to nazvati lovom u mutnom. Andrija Budor i njegovi
potomci - kako se ini - znali su dobro iskoristiti ivot s tim mogunostima.
Iako ne znamo detaljno, sigurno je da je stari Andrija Budor najkasnije do srpnja 1528. postao
povjerenik49 bana Franje Batthynyija (1525. - 1531.). Nakon toga bio je na strani Ivana
43
Bez pretenzije Stipii-amalovi, 1961., 518. str.: No. 3775. (1505.), Tkali, 1896., 106. str.: No.94. (1511.); MOL Dl.
37912. (1513.), Dl. 37948. (1514.) itd. O prestinom naslovu magistra KMTL 422. (uvodni lanak Engela Pla)
44 Rezolucija Sabora slavonskih redova, 19. travnja 1528. g., Krievci: ii I., 151. str., No 97.
45 Mauran 1958., 93. - 113. str., i novije: Mauran, 1991., 27. - 32. str., Barta, 1995., osobito 19. str., odnosno Pavlievi, 2002., 85.
- 86. str.
46 Plffy-Pandi-Tobler, 1999., 86. - 87. str. No. 42 (7. srpnja 1538., Nmetjvr).
47 Kruhek, 1997., posebice 15. - 24. str.
48 Breu, 1970., Kampu, 1995. i s novim izvorima Plffy-Pandi-Tobler, 1999.
49 Miseram temporibus proxime elapsis urum familiarem meum ad Vestras Dominaciones, Andream scilicet Budor... Franjo
Batthynyi namjesniku palatina i savjetniku Stjepanu Bthoryju 6. srpnja 1528., p. ii I., 158. str. No. 102 - ba to svjedoi
Budorova oporuka 1529. g., kada navodi sljedee: Item magnificus dominus Franciscus de Bathyan etc. pro serviciis meis
reservitis..., Laszowski, 1934., 55. str.
Podravina
50
Barta, 1995., 9. - 12. str.

Redom navoena: MH I. 214. - 215. str.: No. 238 (8. studenoga 1529., Budim), Uo. 357. - 358. str. No. 372. - 373. (26. lipnja
1530., Budim); o vezi sa Zapoljom/Szapolyaiem usporedi jo: Laszowski, 1929., 198. str., No. 189., odnosno o epelovcu
Dokal, 1956., 152. str., i Buturac, 1989., 101. str.
52 Stipii-amalovi, 1961., 507. str.: No. 3654. (1503.) i Buturac, 1989., 99. str., odn. usporedi jo u zahtjevu za posjed prije
15. oujka 1525. spomenuti dvorac Andrije Budora fortalicium in Bwdrowcz constructum MOL Df. 232710. O do danas
preostalim ostacima: Feletar, 1988. 73. str. (najnoviji maarski spisi o srednjovjekovnim dvorcima ne izvjetavaju o njemu,
Koppny, 1999.)
53 O svemu u velikom broju spisi o kasnosrednjovjekovnom pravu na posjede (Stipii-amalovi, 1959. - 1963., passim i
Buturac, 1989., 100. - 102. str.). Osim toga vidi istodobne saetke: Adamek-Kampu, 1976., 13. str.: No. 3 (1495: Temerje),
26. str.: No. 7. 1507: Bliznafo 9, 27. str.: No.8. (1507: Otok i Temerje), 34. str.: No. 10. i 36. str.: No. 11 (1507: Budrc), 52.
str.: No. 19. (1512: Biznafo), 58. str.: No. 21. (1513: Bliznafo), 104. str. No.35. (1517: Budrc), 122. str.: No.42. (Bliznafo), o
Veselovcu i Savlovcu: MOL Df. 232710. (1525.), kao i spisi obiteljskog arhiva: HDA, Arhiv Budor, Kut. 1. passim, odnosno
Budorova oporuka: Laszowski, 1934., 50. - 51. str. usporedi jo: Dokal, 1956., 147. str. (Bliznafo) i 149. str. (Bresztovc)
54 1529. god. svjedoenje oporuke: Blasius et Iwan familiares mei, Laszowski, 1934., 57. str.
55 MOL Dl. 33135. (21. svibnja 1479.)
56 Corpus vero meum sepulturae praedecessorum et progenitorum meorum in claustro Gorbonok habitae, prout voluntati
divinae placuerit, Laszowski, 1934., 51. str., odnosno otkrivena novija povijest samostana Svetog Stjepana: Cvekan, 1990.,
23. - 37. str.
51
Zapolje/Szapolyaija kojem se nije prikljuio zbog uvjerenja, nego vjerojatno zbog koristi. Premda je
smru Krste Frankopana 27. rujna 1527. u Martijancu kod Varadina hrvatsko-slavonski kralj Ivan
izgubio najznaajnijeg vou stranke i tako znatno oslabio,50 ipak su se njegove zamisli ostvarile.
Batthynyi je mogao ponuditi i Ferdinandovu zatitu Budoru, dok je on bio priznat i od drugog kralja,
Ivana Szapolyaija. tovie, 1529. od njega je dobio i nova imanja, a u lipnju sljedee godine stekao je
nove posjede.
Prije nego to je dobio posjede od Ferdinanda, Budor je stekao imanje pisara Pavla Miketinekog,
Pavlovake (nekad u Rakovekom vlastelinstvu, danas Pavlovec Vrboveki u Hrvatskoj) i Gorenake
(mjesto nije sigurno) posjede u Krievakoj upaniji, zatim je darovao obiteljsko ime mjestu Budrovac
u ijoj je blizini dobio selo Tibonec, te plemiku kuriju smru tibonekog Stjepana Vakajia. Dana 26.
srpnja 1530., tovie, proirio je svoje imanje jo nekim posjedima osim tih koje je spomenuo u oporuci
(epelovec).51
Uza sve to, Andrija Budor je batinu stekao uglavnom preko obitelji i svoje dvije ene, Sofije i
Barbare Madarsz (usp. 1. rodoslovno stablo), raspolagao je pokojim znaajnim posjedom svojih
predaka u Gorbonoku (oko Klotra Podravskog) i Budrovcu. U drugim je mjestima, meu ostalim, imao
preko strica Blaa, zbog osmanskih provala, oko 1470. utvrenu kuriju, to jest dvorac (castellum)52 s
dodacima (alodij, ribnjak, mlin i vrt). Manje su se parcele nalazile nedaleko od Budrovca, na Jarnu
(neko na kraju Klotra Podravskog), Temerju, Blacu (neko oboje u istonom kotaru Krievake
upanije, nedaleko od Koprivnice), Ivanovcu (neko u okolici Hampovice), Ataku (danas Otok),
Sredice i na Brestovcu (neko oko Kutnjaka i Kuzminca). Nekoliko ih je bilo u jugozapadnom dijelu
Krievake upanije: na Bliznafu (neko pokraj Sesveta), Jalovcu (neko pokraj Fodrovca i Erdovca),
Ebreu (jo i Obreu, danas Obre), Veszelovcu (jo i Veselkovcu, neko oko Gradeca i Podjalea),
Savlovcu (neko na kraju Presenog i Vojnoveca Kalnikog) i na Potoku (Potok Kalniki) itd.53 Dapae,
u slubi velikakoga gospodara i nii je plemi imao svoje slubenike,54 kao njegov spomenuti stric
Bla, krajem 15. stoljea.55
Na mjestu obiteljske grobnice, u gorbonokom franjevakom samostanu, na vjeni je pokoj56
poloen Andrija, iji je sin Vid (Vitus) nastavio oev put. Moda je i simbolino to je Andrija svojem
sinu Vidu, koji je tada jo bio u djejoj dobi (in tenera aetate constitutus), meu ostalim stvarima
ostavio pozlaen srebrni ma i ostruge da se njima podmire trokovi njegova uenja i drugi izdaci ako
13
14
Podravina
on umre.57 Prema tome, Vid je roen izmeu 1515. i 1520. godine i posluao je savjet svog oca te se
dobro posluio i maem i ostrugama. Nauio je to je trebao nauiti i uradio je to je trebao uraditi.
Nakon uenja, koje je mogao nastaviti u kakvoj kaptolskoj ili trgovinoj koli, prema kraju 1530., poput
svojih prethodnika, nije primio upanijsku administracijsku slubu, nego je za svoju karijeru izabrao
kolu za vitezove. U sljedeoj etvrtini stoljea Vidje sudjelovao u svim vanijim akcijama na granici
protiv Osmanlija, koje su se odigravale na jugozapadu Maarske i u Slavoniji.
Slijedei oca, Vid je svoje vojnitvo gotovo zasigurno poeo kod guvernera bana Tome Ndasdyja
(1537. - 1539.). Naime, 1542. jo je bio u njegovoj slubi,58 to nikako nije bilo sluajno. S jedne strane,
njegov je otac zasigurno poznavao Ndasdyja59 koji je 1525. ve bio tajnik kralja Ludovika II.
S druge strane, mnogo ranije roen njegov polubrat od oeve prve ene Sofije, Siksto/Sixtus (vidi
2. rodoslovno stablo), takoer je bio u slubi bana, a kasnije u slubi palatina. Tek to su dva brata
primila slubu, razila su se. Siksto je do kraja 30-ih godina 16. stoljea ve ivio na zapadu Ugarske,60
to jest spadao je meu spomenute maarske i hrvatske plemie koji su na poticaj svojih povjerenika
preuzeli premjetenje sjevernije. Godine 1528. bio je tajnik Ane Drgffy (ena Ladislava Kaniaja),
1539. bio je u Himfalvi, u upaniji Vas, tijekom godine kad je pao Budim (1541.) u Rajki u upaniji
Moson, a 1546. pak kod Ndasdyjeva kapuvrskog vlastelinstva iz Szergnyja (upanija Sopron)
svjedoi njegovo pismo gospodaru kada je bio tajnik Tome Ndasdyja (secretarius noster).61 Godine
1551. Siksto je jo ivio. Spomenut je u jednoj parnici.62 O njegovu kasnijem ivotu i potomcima,
naalost, nisu pronaeni podaci. Vjerojatno je umro bez nasljednika pa tako Budorovoj obitelji nije
osnovana zapadnougarska loza.
Vid Budor je, osim to je dobrovoljno pristupio u vojniku slubu, iz obiteljskih interesa bio prisiljen
ostati u domovini svojih predaka. Godine 1542. bio je u slubi ranijeg bana Tome Ndasdyja, odnosno
izravno pod zapovjednitvom donjolendavskog Stjepana Bnffyija, te neuspjeno sudjelovao u
pokuaju oslobaanja prethodne godine palih Budima i Pete.63 Vrativi se kui, uskoro je trebao
pokopati brata Matiju ( 1545.).64 Obrana i vodstvo obiteljskih slavonskih posjeda, uz njegova brata
Ivana o kojemu imamo posljednju vijest iz 1551.,65 postaju njegov glavni zadatak. Time je, razumije se,
naslijedio sve obiteljske posjede. Usprkos tome, sljedeih godina upotpunjavao je vojniko iskustvo,
vie puta odlazei daleko od kue. Godine 1540., primjerice, kod Tihanyja se borio s Osmanlijama i u
toj borbi ozlijedio ruku,66 a 1546./47. se borio, pod zapovjednitvom Petra II. Erdodyja (1504. - 1567.),
kasnijeg bana (1556. - 1567.), u Schmalkaldenovu ratu u Saskoj. Vid je tada bio jedan od maarskih
57
Laszowski, 1934., 52. str.

Laszowski, 1898., 140. str., djelatnost Ndasdyija je do dananjih dana, naalost, ostala neistraena.
59 Zamolba Ivana Budora Ludoviku II. za posjed i kraljevo odobrenje za to, s potpisom njegova tajnika Tome Ndasdyja
(secretarius): 15. oujka 1525., Budim: MOL Df. 232710.
60 Godine 1553. zacijelo jo ivi u Krievakoj upaniji, u selu Magalovec (neko na sjeveroistonom dijelu Krievake upanije,
na krajevima Sibenik/Bakovice), ime je nastao spomenuti razdor. Reiszig, 1900., 126. str.
61 MOL E 185 MKA Arhiv obitelji Ndasdy, Missiles, Budor Vid Ndasdy Tmasu.
25. listopada 1539., Himfalva,; 6. sijenja 1541., Rajka i 25. oujka 1546., Szergny; 1546., tajnik Ndasdyja: Zalamegyei
Levltr, Zalaegerszeg; XII. 1: A Zalavri s Kapornaki Konventek Hiteleshelyi Levltra Fasc. 1. Nr. 17. (Zahvaljujem na
suradnji Irn Bilkei iz Zalaegerszega)
62 HDA, Arhiv Budor, 31. oujka 1551., Ormosd.
63 Laszowski, 1898., 140. str.; o Ndasdyjevu putu i ulozi 1542. godine te novije: Bessenyei, 1999., 20. str.; odnosno o pohodu
1542. Meyer, 1879.; Krolyi, 1880a.,; Krolyi, 1880b.; Traut, 1892. i najnovije Liepold, 1998., 237. - 252. str.
64 HDA, Zbirke, Zbirka rodoslovlja, Kut. 1. Budor
65 HDA, Arhiv Budor, 31. oujak 1551., Ormosd
66 Laszowski, 1898., 140. str.
58
Podravina
4.2. Dvije drave - jedna domovina: Budorovo uspjeno pronalaenje izlaza

Temeljite promjene u cijeloj Slavoniji, ali posebno u Krievakoj upaniji, kao i u ivot obitelji
Budor, donijela je 1552. godina. Osmanlije su 1543. zauzeli Valpovo, a godinu dana prije Orahovicu i
Drenovac, kao i prostor istono od rijeke Ilove. Tako su 1544. Osmanlije zaposjeli Pakrac i Bijelu
Stijenu, zatim posjed Tome Ndasdyja, Veliku (danas Kraljeva Velika) i staru Batthynyjevu utvrdu,
Kretelovac. Sljedee su godine zauzeli Moslavinu, koja lei zapadno od Ilove. Time je ve polovica
posjeda Krievake upanije bila u njihovu vlasnitvu. Istinska je tragedija uslijedila u Slavoniji, iako
je do tog vremena maarska ratna povijest (suprotno od hrvatske) na nju obratila tek neznatnu
67
Tindi, 1984., 336. str.: IX. 149. Erdody je, prema vlastitoj tvrdnji, sudjelovao u ratu sa 200 konjanika: SNA AE Lad. 2. 2.
Fasc. 9. No. 1. fol. 3., usp. jo Krolyi, 1877., 848. str. i Martian, 1910., 53. str. (najnovije biografske studije ne izvjetavaju
o slubi kasnijeg bana) HBL 4. 68. str.
68 Capitaneus Regiae Maiestatis 18. rujna 1546.: MOL P 1342., Arhiv obitelji Lippay Capsa 17. Fasc. 2. fol. 32-33 i 18. rujna
1553.: MOL P 1313., Arhiv obitelji Batthynyi, Miscallenea Series II. No. 104.
69 1549. navodi o njemu: Laszowski, 1898., 140. str.
70 Povijest gorbonokog dvorca, vidi: Cvekan, 1990., 17 - 22. str.
71 Limitatio gentium in arcibus finitimis regni Sclavoniae, StA HHStA Hungarica AA Fasc. 55. 1548. fol. 155-164. i MOL E
211 MKA Lymbus Series II., Ttel 3. fol. 3.-8. O uurbano sastavljenom prijedlogu namjesnitva 1547. god. na dravnom
saboru u Pozsonyu/Pounu: 3. tc. : CJH, 1526-1608., 190.-191. str.
72 Plffy, 1999b. Posebno 36. - 37. str.
73
Szalay, 1861., 73 - 74. str.: No. LXVIII.O putu Marka Horvata novije vidi: Szakly,
1987., 46 - 80. str.
74 Plffy, 1999b., 38. str.
husara koje u pjesmi spominje poznati pisac kronika Sebastijan Tindi: Doao je Pter (Petar) Erdody
sa 150 konja.67
Vrativi se iz inozemstva Vid Budor je jo jedno vrijeme djelovao u Slavoniji kao kraljevski
(konjaniki) zapovjednik,68 ostavi u slubi Petra Erdodyja.69 Ne moe se iskljuiti da je kao kapetan
slubovao ba na nekadanjem obiteljskom sjeditu, u Gorbonoku, posebno u utvrenom dvorcu.70
Godine 1548., prema planovima, 25 konjanika i 20 pjeaka trebalo se pobrinuti71 za obranu. Budor se
vjerojatno vratio nekadanjem gospodaru, u meuvremenu podunavskom dravnom zapovjedniku
(1542. - 1546. i 1548. - 1552.)72, Tomi Ndasdyju. Marko tani, kasnije poznati sigetski (szigetvrski)
zapovjednik (1556./57. te 1558. - 1561.), a tada jedan od kapetana Ndasdyjeve vojske, u rujnu 1550.
godine o tome je podnio izvjetaj iz Pcoda (pokraj Bakhze u upaniji Somogy blizu Drave) Stjepanu
Zichyju, podunavskom zapovjedniku i njegovom pretpostavljenom: Vid Budor je ove noi stigao, kako
bi javio sigetsku (szigetvrsku) vijest.73
Iz toga podatka moe se zakljuiti da je vjerojatno Budor tada slubovao u Sigetu (Szigetvru):
podunavski je zapovjednik bio tamo stacioniran sa 100 vojnika lakog konjanitva. No mogue je da je
preko zapovjednika Ndasdyja u baranjsko-somogyske utvrde, podrazumijevajui Siget (Szigetvr),
Pcod i druge, spadalo meu 200 konjanika.74 O kojem je god sluaju rije, sigurno je da je Budor iao
preko dobro poznatih terena jer su sigetska i okolne tvrave leale blizu Drave. Za njega Drava nije
znaila nita drugo nego jednostavnu prirodnu i upanijsku granicu izmeu junopodunavskih i
slavonskih upanija.
15
16
Podravina
ANDRIJA BUDOR ( oko 1533.)

1. Sofija
2. Barbara Madarsz
Sixtus
( poslije 1551.)
Barbara
Jeronim Akcs
Matija
( prije 1631.)
Franjo
( prije 1649.)
presbiter
Stjepan
( prije 1650.)
Stjepan
Doroteja Orahczy
Ivan
( poslije 1551.)
Izabela
Stjepan Balogh
Vid
(1515./20.-1581.)
Ana Herkffy ( prije 1592.)
Mihajlo
( 1571.-1576.)
Ivan
(oko 1565. - prije 1622.)
Elizabeta Petho od Gerse ( poslije 1618.)
Matija
( poslije 1551.)
Magdalena ( prije 1601.)

Grgur Lackovi
Zuzana ( prije 1668.)

1. Gapar Petrievi ( prije 1656.)
1. Josip Ottoi ( prije 1663.)
Eva
Baltazar Benczy
Gapar ( 1660.)
1. Barbara Gerczy
2. Barbara Mami ( 1658.)
3. Ana Marija Rosaur
Doroteja
agilis Stjepan Rozmani
Zuzana ( prije 1631.)

Grgur Gubasczy
Margareta ( prije 1631.)

Gapar Radovi ( prije 1631.)
Petar Peni
Katarina
Stjepan Bedekovi
Izabela ( poslije 1676.)

1. Mihajlo Kanizsay ( oko 1650.)
2. Martin Verni ( prije 1661.)
3. Stjepan Balogh ( prije 1676.)
Barbara
Nikola Kakamrcsay
Ana ( prije 1661.)

Sebastijan Szerdahely
literatus ( prije 1649.)
Ivan ( 1689.)
Magdalena Bedekovi
( poslije 1666.)
Franjo
( oko 1664.)
Ivan ( 1689.)
Magdalena Konei
Stjepan
Magdalena
Krsto Mikuli
Judita
Barbara
1. agilis Toma Grabrovec
2. agilis Juraj Jurai
Juraj ( poslije 1697.)

Barbara Dvornii
Nikola (1682.-1739.)
Klara Pekler
Slika 2: Rodoslovno stablo obitelji Budor (2)
Elizabeta
Gapar Jankovi
Magdalena
Franjo Ladnyi
Barbara ( prije 1682.)

Stjepan Bednyey ( prije 1668.)
Podravina
75
Virovitiku su upaniju u tili as progutali osvajai. O tome Mauran, 1958., posebno 115. - 128. str. (O Gorbonoku: 123.
str., kao i Barabs I. 164. - 168.: No. CXII-CXIII. [6. kolovoza 1552.]), kao i novije Feletar, 1988., 76.-78. str.; Cvekan, 1990.,
23. i 37. str.; Mauran, 1991., 28. - 32. str.; Kruhek, 1992., 5. - 9. str.; Pavlievi, 2002., 85. - 87. str., odn. o turskoj vlasti
nad posjedima Moaanin, 2001.
76 Brojne su obrade te teme, vidi novije: Kruhek, 1992., 3.-38. str. ; Kruhek, 1995b., 141.-159. str. Plffy, 1996., 185. i 190. str.;
Kaser, 1997., 99.-109. str. i Kruhek, 2000.; od ranije literature (bibliografskim podacima): Rothenberg, 1970.; Klai N., 1973.
i Vojna krajina, 1984. (odgovarajue poglavlje)
77
O ulozi Kostajnice i o povijesti 16. st. novije: Kruhek, 2001., posebno 76. - 80. str.
78 U 76. u biljeci pokraj odgovarajueg poglavlja vidi jo: Lopai, 1890., i Simoniti, 1991.
79 Engel, 1996. I. 223. str.; Teak-imek-Lipljin, 1999., Zsoldos, 2001., 279. str.
80 Vidi, primjerice, pismo kralja Rudolfa iz 1577.: in comitatu Zagrabiensi ultra Colapim, illa scilicet parte comitatus, quae hoc
tempore Croatia dicitur, Barabs, I. 559. str. No. CXCIII.
81 Tako navodi temeljna i hrvatska povijest: Klai N., 1973., posebno str. 255. - 261. str.; iz literature na maarskom jeziku rijetko
se kao primjer upotrebljava: Bnis-Degr-Vagra, 1996., 136. - 137. str., i Bak, 1997., 63. str.
82 Daljnja istraivanja zahtijevaju tono vremensko navoenje.
83 Zsoldos, 2001.
84 ii III (21. - 26. str., No. 14, 18. srpnja 1558.), Klai V., 1982., 602. str., i povijest Sabora; usporedi jo: Horvat R., 1942., i
Sabol, 1995. (9. - 60. str.) te Josip Kolanovi
pozornost. Virovitica, azma, Dubrava i Ustilonja te podruje Siska i rijeke azme, a time i vei dio
Krievake upanije, bili su okupirani. Nakon to su je poetkom kolovoza 1544. napustili branitelji,
Osmanlije su spalili i gorbonoku utvrdu.75
U Krievakoj su se upaniji od urevca preko Koprivnice do Ludbrega, kao i do Krievaca i
juno prema Cirkveni, prostirali prostori koji su ostali pod kraljevskom vlau (time su ujedno
Batthynyji i Ndasdyji izgubili sve svoje vane slavonske posjede). Uope nije sluajno to su beki
vojskovoe ba u tim tvravama ustanovili krajem 50-ih godina 16. stoljea slavonsko pogranino
zapovjednitvo (Slawonische/Windiche Grenze)76 koje je organiziralo obranu. U Slavoniji i Hrvatskoj
gotovo da se vie nije imalo to braniti. Osmanlije su nakon nekoliko godina, 1556., opsadom
Kostajnice na Uni (danas Bosanska Kostajnica u Bosni) doveli u golemu opasnost77 i Zagrebaku
upaniju te su od 1530. postupno sagraene pogranine utvrde (Kroatische Grenze).78 Od Slavonije79
su ostali sve ugroenija Zagrebaka upanija i spomenuti sjeverozapadni okrajci Krievake upanije.
U to se vrijeme Hrvatska veoma smanjila (Reliquie reliquiarum ili ostaci ostataka neko slavnog
Hrvatskoga Kraljevstva), a primorski su se posjedi smanjili na zajednike posjede sjeverno od bihakosenjske crte.
Zbog tih korjenitih promjena srednjovjekovni zemljopisni i politiki teritorijalni pojmovi postupno
su dobivali nov sadraj. Iako su Varadinska, Krievaka i Zagrebaka upanija i dalje inile dio
Slavonije,80 sve ee su poele koristiti hrvatski atribut na svom teritoriju jer od srednjovjekovne
Hrvatske nije ostalo gotovo nita (reliquiae reliquiarum / ostaci ostataka - kako piu suvremeni
izvori).81 Simbolino bismo mogli rei da se u drugoj polovici 16. stoljea Hrvatska zbog osmanskih
prodora smanjila na Slavoniju, to jest dva su se podruja na dugo vrijeme takorei ujedinila. To posebno
stanje dobro je predoeno time to se sredinom stoljea izmeu maarskih grbova pojavila i Slavonija
(regnum Sclavoniae, odnosno rex regni Sclavoniae),82 to je u srednjem vijeku bilo potpuno
nezamislivo. Tako je podruje izmeu Drave i Save pripalo pojmu Ugarskoga Kraljevstva (regnum
Hungariae).83
Naglo smanjenje hrvatskih i slavonskih teritorija uvelike je pridonijelo procesu ujedinjenja, o emu
su hrvatski redovi posljednji put odrali samostalni Sabor 1558. u Zagrebakoj upaniji, u
Steninjaku.84 U 16. i 17. stoljeu hrvatski i slavonski redovi e uvijek zajedno zasjedati, poglavito u
Zagrebu ili Varadinu, te zajedno donositi odluke o obrani svoje domovine. Hrvatski sabor i
17
18
Podravina
slavonska skuptina, koja je nastala nakon Mohake bitke, ujedinili su se te preuzeli dio organizacije i
obiaja85 slavonske skuptine. Ujedinjenje je oznaavalo to da se djelomino ujedinila sudbina
Krievake i Zagrebake upanije jer su 1558. imali zajednikog upana Ambroza Gregorijanca
(comes comitatuum Zagrabiensis et Crisiensis),86 i to je postupno postalo pravilo. Ujedinjenju je
presudno pridonijelo i to to se vei dio hrvatskog plemstva, kao i jedne slavonske grupe, zbog
osmanskih prodora selio prema sjeveru, to jest prema zatienijim upanijama - Zagrebakoj i
Varadinskoj (ili jo dalje prema Maarskoj).87 Zbog svih tih dogaaja oslabljena se Slavonija, kao
dio Ugarskoga Kraljevstva, ujedinila sa smanjenim Hrvatskim Kraljevstvom.
Vida Budora su se te korjenite promjene i te kako ticale jer je zauvijek izgubio brojne posjede u
Krievakoj upaniji. Ono to je preostalo dospjelo je u neposrednu blizinu ili na prvu crtu bojita.
Obiteljska gnijezda i grobovi, npr. Gorbonok, doivjeli su pustoenje.88 Vid je tako mogao izabrati
izmeu dvije odluke: slijediti polubrata te se preseliti na zapad Ugarske, ime bi ostavio sve svoje
posjede novim doseljenicima (poglavito Vlasima koji su u velikom broju, kao izbjeglice, dolazili u
Slavoniju),89 ili i dalje, ostajui u slubi oruja, pokuati stei nekoliko sigurnijih utoita u Podravini.
Vid se odluio za ovo posljednje, iako je to bio mnogo tei izbor.
Godine 1556. Vid Budor je ponovno sudjelovao u borbi protiv Osmanlija, osobito pod
zapovjednitvom palatina Tome Ndasdyja (1554. - 1562.), i to opet na podruju sjeverno od Drave.
Kada je budimski paa Hadim Ali (1556. - 1557.), nakon uspjenog osvajanja Kaposvra, Korotne i
Babcse (Bobovca), u lipnju 1566. zauzeo Siget (Szigetvr), nastojao je zavriti osvajanjem junog
Podunavlja. Beki su vojskovoe prikupljali vojsku da to sprijee. Ferdinand Tirolski, nominalni
nadvojvoda, i palatin Tomo Ndasdy, kao i vojni intendant Szorza Pallavicini I., vodili su austrijsku,
moravsku, maarsku, hrvatsku i slavonsku vojsku te vratili Babcsu (Bobovec) i tim borbama oslobodili
Siget (Szigetvr) od opsade, a zatim su trijumfirali u bitki pokraj rijeke Rinye.90
U prvom ozbiljnijem uspjehu kranske vojske nakon Mohake bitke Vid Budor je junaki izvrio
svoju ulogu kao konjanik, tj. husar. Kada je iz jedne bitke vraao svoje postrojbe, Osmanlije su ih poeli
goniti to je on, navodno, prvi primijetio. Viteki je stao nasuprot njima, samog je Skender-bega ranio,
a on sam pretrpio je manje ozljede. Usprkos tome, i dalje je ostao aktivan pa je u blizini Szentlorinca
(istono od Szigetvra) u jednoj novijoj akciji kopljem na smrt izbo jednog Osmanliju, a na slian je
nain kod Sigeta (Szigetvra) porazio jo jednog. Zatim je u jednoj bitki, koju je vodio Franjo Tahy tada zapovjednik konjice,91 kopljem ranio Kunovi-bega. Na posljetku je kod Grsgla dokrajio jo
etvoricu Osmanlija.92
85
Hrvatski sabor, odnosno kasnosrednjovjekovna glavna skuptina (sudska skuptina, generalis congregatio) i pokrajinska
skuptina (isprva generalis congregatio, kasnije conventus /diaeta [statuum] regni Sclavoniae). Postupno su o ujedinjenju
otkriveni temeljni nedostaci hrvatsko-maarskog istraivanja. Dosadanja istraivanja kasnosrednjovjekovne Slavonije o
manje poznatom slavonskom sudu i pokrajinskim skuptinama: Tringli, 1998., posebno 293. - 307. str., usporedi s brojnim
izvrsnim primjerima: Kukuljevi I., 213. - 277., i novije Kubinyi, 1994., 295. str.
86 Uo 41. str.: No 24 (1. rujna 1558.) i Buturac, 1991., 12. str.; jo: Klai V., 1982., 613. str. i Bak, 1997., 110 str.
87 Kao primjer, Franii, vidi obiteljsko rodoslovlje: MOLP 1313, arhiv obitelji Batthynyi, Genealgik/Rodoslovlja, Karton 149.
pol. 151.-152., i dijelom izdanje Plffy-Pandi-Tobler, 1999., 259. - 261. str. No 170 ili Kruii (maarski Krusicsi, usp.
Perojevi, 1931. i Matunk, 2001. 5.-20. str.) i kasnije u Maarskoj, obitelji sa spomenutim Horvt(h) atributom (pr. obitelj
Horvth-tani: usp. Ivnyi B, 1918. i Szakly, 1987.), novije o tim obiteljima istrauje suradnik Ivan Jurkovi na pulskoj
Katedri za povijest
88 Martin Stier: na zemljopisnoj karti 17. st. Gorbonok se nalazio na najzapadnijem dijelu osmanskog podruja (Closter);
Krmpoti, 1997., 43. str., No. 21; usp: Cvekan, 1990., 23. i 26. str.
89 Vidi 76. biljeku
90
Dokumentirano jedinstvenim bogatstvom (bekih, grakih, budimpetanskih i prakih) arhivskih materijala, ali jo u velikom
dijelu neobraeno. O ratnom pohodu 1556. godine vidi: Bende, 1968.
91 Barabs, II., 327. - 344., str.: No. CII
92 Laszowski, 1898., 140. str.
Podravina
93
Izvjee Szeklyja o njegovoj slubi, 1. rujna 1554. god. StA HKA HFU rote Nr. 6. 1556. god., veljaa, fol 6-9 i jedno drugo
izdanje MH III., 485. - 488. str.; No. 431.; usporedi jo Horvat R., 1995., 158. - 159. str.
94 S obzirom na to da se po Engelu Plu (Engel, 2001.) u Krievakoj upaniji nalazilo pet sela pod imenom Sv. Nikola
(Szentmikls), naalost, gotovo je nemogue utvrditi tono mjesto te borbe.
95 Laszowski, 1898., 140. str.; Vidi: u vezi s tim dogaajima: Lopai, 1885.b., 220. - 231. str. i Horvat R., 1940., 10. - 11. str.
96 Od 18. svibnja 1557. Zrinski, po nalogu ratnog vijea, vodio je 400 konjanika i 100 maarskih pjeaka (StA KA Best. No.
40.) od 28. oujka istodobno je sa 100 konjanika i 100 pjeaka pojaao dotadanji broj vojnika na hrvatskim krajevima. sTa
KA HKR Prot. Reg. Bd. 141. fol. 16.
97 22. rujna 1561., prije imenovanja Zrinskog: Barabs, 1, 571. - 574. str: No CCCLXXVII., 3. listopada nalog Zrinskog: StA
HKA HFU rote Nr. 10., 1561. listopada fol. 158. - 166.; 20. listopada, pismenu opomenu na poslunost sigetskoj
(szigetvrskoj) vojsci i graanstvu: StA KA Best No. 100. Na posljetku je 2. studenoga Zrinyi ve bio u Szigetvru. Timar,
1989., 16., 341. i 348. str.
98 Uo. (kao prethodna biljeka)
99 Naalost, na temelju dosadanjih znanja ne moemo utvrditi moe li se Dervi-beg poistovjetiti s prije poznatim mohakopeukim (1547. - 1557.), zatim s kasnijim szegedskim (1557. - 1560.) begom. Dakle, nakon 1560. Ivan je nestao iz javnog
ivota. (Dvid, 1999a. i Dvid, 1999b. 65.-68.str.). Emilij Laszowski, vie puta naveden, u svojim izvjetajima (popularnog
karaktera) ne daje nam izvore; tako o tome nismo mogli nita tono utvrditi.
100 Laszowski, 1898., 140. str.
101 Herbersteinovo imenovanje 20. sijenja 1564., StA KA HKR Prot. Reg. Bd. 143. fol 9., 17. svibnja - pismena opomena na
poslunost koprivnikoj utvrdi: Va. fol. 59, 1. lipnja njegov prethodnik, Kasper Raab, stupio je na slubu Herbersteinova
asnika: Uo. fol. 66., povijest pogranine utvrde vidi: Horvat R., 1995., poglavito 5. - 8. str.
U drugoj polovici 50-ih godina 16. stoljea Vid Budor se ponovno vratio u Slavoniju. Tada je
sudjelovao u akciji protiv osmanskih osvajanja, ovaj put pod zapovjednitvom koprivnikog,
urevakog i prodavikog (Prodavi/Virje) kapetana (od 1554.)93 Luke Sekalja. U selu Sv. Nikola u
Krievakoj upaniji94 zaklao je u pohodu jednog Osmanliju, zatim je u Varadinskoj upaniji poeo
bitku s poekim begom Ulamom, pustoei okolicu i kreui se prema kui. Navodno se tada sukobio
s begom i slomio tri koplja. Na posljetku je u drugoj akciji kod Virovitice junaki svrio s jednim
Osmanlijom koji je ubio njegova hrvatskog suborca, poznatog Gojka.95
Nakon toga je Budor oko 1560. pronaao novoga gospodara, samog Nikolu Zrinskog, ranijeg bana
(1542. - 1556.), kojemu je prema nalogu Dvorskog ratnog vijea slijedio odlazak iz slube banskog
asnika.
Od 1557. drao je Zrinski vie stotina lakih konjanika i pjeaka u hrvatsko-slavonskim pograninim
krajevima.96 U studenome 1561. Zrinskom je uslijedio ulazak u asniku slubu,97 na nekadanje mjesto
svoje ranije slube, u Sigetu (Szigetvru), gdje se zadrao jednu do dvije godine. Iako pronaeni
izvjetaji o tvravi nisu spominjali njegovo ime,98 znamo da je jednom prilikom, kada je sa 100
szigetvrskih konjanika krenuo prema Siklsu, u tamonjoj borbi kopljem izbo dvojicu Osmanlija na
smrt. tovie, kada je razbojnik Dervi-beg99 poslao svoje ljude u pljaku niz Csurg (orgov) i
Babcsu (Bobovec), Budor i Zrinski u pratnji konjanikog kapetana viteki su se borili, uhvativi
jednog vanijeg Osmanliju i njegova konja.100
Godine 1556. u velikom pohodu Osmanlija na junak vie nije bio u Sigetu (Szigetvru), nego je
obavljao slubu u koprivnikoj utvrdi na ijem je elu ve dvije godine bio Achacius von
Herberstein.101 Budorov povratak kui u prvom je redu bio logian. Prije svega se moe obrazloiti
zatitom posjeda jer ih je iz Koprivnice mogao lake braniti nego iz Sigeta (Szigetvra). Time je,
meutim, bio primoran na oprotaj od svoga gospodara Zrinskog koji je ubrzo poginuo junakom smru
u obrani kljune utvrde junog Podunavlja. Tijekom velikih opsada Vid Budor nije besposliario. Davao
je sve od sebe da pod zapovjednitvom koprivnikog husara, nekadanjeg saskog zapovjednika
konjanitva, bana Petra Erdodyja, zatiti Varadinsku upaniju od eta osmanske lake konjice koja je,
poput najezde skakavaca, poplavila njezinu okolicu. Dapae, ni nakon 1566. godine nije se smirio te je
19
20
Podravina
ubrzo, negdje prije kasnog ljeta 1567. godine, kada su tri sandakbega pola nanovo pljakati
Moslavinu, krenuo u borbu protiv njih zajedno s Petrom Erdodyjem i Matijom Kegleviem. I premda
je ponovno ranjen u nogu, ipak je uspio ubiti Turina.102
Vid Budor se gotovo kao 50-godinjak povukao iz aktivnog ratovanja, kroivi u vlastelinsku
slubu. Od 1567. do oujka 1569. bio je katelan Thurczyjeva trakoanskog dvorca (castellanus arcis
Trakostyan), sve dok nije zajedno s pisarom Petrom Koeviem tvravu i vlastelinstvo predao
kraljevskom povjereniku Jurju Drakoviu,103 zagrebakom biskupu (1568. - 1575.) i hrvatskoslavonskom banu (1568. - 1575.) koji je postao novi vlasnik. Istodobno sa slubom u Trakoanu, i to
samo djelomino vojnikom a vie posjedniko-upravljakom, poeo je poveavati svoju obitelj.
Vjerojatno sredinom 1550. godine104 oenio se Anom Herkffy/Herkovi105 iz Zajezde, koja potjee iz
stare, poznate hrvatske obitelji, a roakinja je njegova suborca Petra Pataia koji je kod Sigeta
(Szigetvra) poginuo junakom smru.106
Brak je Budorima donio mnogo koristi. Herkovii su spadali u otmjenije nie plemstvo nego Budori
(vie lanova njihove obitelji bilo je vicebanovima u kasnom srednjem vijeku) pa su ih takvi roaci, kao
i prijanji Pataii, samo jo vie jaali.107 Posredstvom obitelji Herkovi u Varadinskoj su upaniji
sudjelovali u obrani tvrava u zaleu, prije svega na Zajezdi i Vidovcu,108 te nekadanjega grebenskoga
vlastelinskog posjeda u Szentillyju (Obresu, danas Obre) itd.109 Doli su do manjih posjeda koji su
dijelom nadoknadili gubitak posjeda u Krievakoj upaniji, a nalazili su se na mirnijem teritoriju.
Dapae, vidoveka je kurija do izumiranja obitelji imala funkciju sredita posjeda. Primjerice, 11.
listopada 1573. godine ovdje se odralo vjenanje Magdalene Budor i Grgura Lackovia, tajnika grofa
Zrinskog (secretarius dominorum comitum de Zrynyo),110 to je ujedno znailo da je Vid Budor i
nakon junake sigetske pogibije ostao usko povezan s meimurskim visokim dravnim gospodarom.
Brak je ujedno pridonio i izvjetavanju o Vidovoj uspjenoj vojnikoj karijeri. On je, slino kao i
njegov otac, stekao veliko potovanje u slavonskim krugovima. Na to upuuje i jedan kasniji spomen
(1579.) kada je u sporu obitelji Petho u jednoj parnici dobio ulogu sasluavanja svjedoka jer je bio
banski podanik (homo banalis).111
U danima oko 15. svibnja 1592. umrla je112 Ana Herkovi, koja je cijelo desetljee ivjela bez mua
jer je Vid umro oko 1581. godine.113 U Varadinskoj je upaniji ta nia plemkinja najzad s troje muke
djece (Ivan, Mihael i Matija) i estero enske (Magdalena, Barbara, Suzana, Katarina, Margareta i
102
Laszowski, 1898., 140. str.

ii III., 240. str.; Br. 179 i HBL 3., 443. str.
104 Zasigurno prije 1561. navodi da je Vidovec, u mojoj domovini, a u pismu na maarskom jeziku Kristfu Batthynyiju,
kojemu je na posjed dola ena. MOLP 1314, arhiv obitelji Batthynyi, Ivnyi - Jegyzk (naalost, pismo je vjerojatno prije
II. svjetskog rata - nestalo).
105 O Anni Herkovi vidi: HDA arhiv Budor, kut 1. passim, odnosno Gulin, 1995., 73. str.; Br. 52.
106 Petho
, 1753., 121. str., Bojnii, 1908., 89. str., i Matasovi, 1930., 111. str.
107 Rodoslovlje obitelji, vidi: Matasovi, 1930.
108 Odlomak dokumenta obiteljskog arhiva (HDA, arhiv Budor, kut 1. passim), uz to vidi i: Adamek - Kampu, 1974., 194. i 196.
str. i Br. 63 (1566.), 203.-204. str; Br. 66 (1567.), 219.-220. str.; Br. 72 (1568.), 236. str.; Br. 78 (1570.), 291.-292. str. Br.78
(1570.), 291.-292. str.; Br. 96 (1576.), 323. - 324. str., Br. 105 (1582.). I Zajezda i Vidovec
109 O tome vidi: Ivan Budor i Suzana - izdano preko Nikole Istvnffyja, palatinskog namjesnika - povelja iz sredine 1590. godine.
O Herkovievoj batini. HDA arhiv Budor, izmeu 1590. i 1600. (godina se otkinula s dokumenta) 10. rujna, Vinice
110 MOL E 185 MKA, obiteljski arhiv Ndasdy, pozivnica za vjenanje Vida Budora Franji Ndasdyju, 6. rujna 1573., Vidovec
111 MOL P 235 arhiv obitelji Petho
, Com. Varasd., FASC. 2 Br. 102 (21. veljae, 1579. Zagreb) i u ovom istom dopisu Uo. No.
116.
112 HDA Arhiv Budor, bez datuma, iz 90-ih godina 16. stoljea: lanovi obitelji Budor dali su pripremiti iskaz o zajmu na
maarskom jeziku.
113 HDA, zbirke, zbirka rodoslovlja, Kut 1. Budor, odnosno usporedi: 1582. godine u popisu poreza ve se spominje njegova
udovica. Adamek - Kampu, 1973., 323. str., No. 105
103
Podravina
5. Obitelj u slubi oruja dviju domovina: vojnika karijera Ivana Budora

5.1. kola za vitezove u Slavoniji i Maarskoj
Ivan Budor se vjerojatno rodio oko 1565. godine, a na temelju onoga to stoji u povelji,120 oko 1580.
godine izrastao je iz djejeg u mladenako doba (adolescentiae annos excedens; Dodaci fol. 2v.).
Jo nije posve ni odrastao kada je poao oevim i djedovim stopama. Pokraj granice je poeo
usvajati vjetinu ratovanja. Iako o njegovu odgoju nemamo konkretnih informacija, o kasnijem ivotu
pretpostavljamo da je bio na akovekom dvoru kod Jurja Zrinskog (1549. - 1603.)121 ili je vojnu slubu
postupno obavljao na mjestu dogaaja (primjerice, Kanii). Tu je, raniju oevu vezu, kasnije uvrstila
114
Nobilis quondam Michael, HDA, Arhiv Budor, 16. rujna 1576., Varadin (1570. jo je bio iv. Uo)
Na kraju studije detaljno su navedeni podaci o izvorima publikacija, a uz obitelj Bedekovi vidi jo: Nori, 1931., i novije:
HBL. 1., 576. - 577. str., i vie podataka o obiteljima Bedekovi i Gubasczy i dr. MOL P 235, Arhiv obitelji Petho Com.
Varasd. Fasc. 1-4 (Csom 1-2) passim, odnosno vidi i u historiografskom uvodu u spomenutim obiteljskim arhivima (Erdody,
Ndasdy, Batthynyi i dr.). Od ostale literature: Bojnii, 1899., i novije: vie zanimljivih podataka Lonari, 1996.,
Varadinska upanija: Strohal, 1932., 178. - 179. str.
116 Nagy I., 257. - 266. str., i Bojnii, 1899., 145. str.
117 Zanimljivo je primijetiti da su posredstvom Andrije Kerecsnyija Budori uli u rodbinstvo s Illyevlgyskom (Illyavlgy) obitelji,
od kojih je Katalin ( 29. travnja 1589.) bila ena Ambrusa Miskolczyja, disgyorskog velikaa; njegov se nadgrobni
spomenik moe vidjeti u Miskolclavaskoj crkvi. Gyulai, 1994., 189. - 194. str., usporedi jo: HDA, Arhiv Kerecsenyi, 13.
oujka 1576. i MOL E 201 MK Coll. Kukuljevi Fasc. VII. No. 53 (1584.)
118 Lszlva biografska studija: kosfy, 1937.; o vicebanstvu Mihlyja: Klai V., 1982. 600. str., o vicepalatinstvu vidi
spomenutu barunsku diplomu
119 Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXVII: A 10, 15. rujna 1561., Be, originalan primjerak
120 Sicuti in serie genealogiae tuae manifeste liquet, Budor - Armales, fol. 2v.
121
Nedavno izala biografija: tefanec, 2001.
115
Izabela) razveselila svog suprunika (vidi 2. rodoslovno stablo). to se sinova tie, Mihael 1576. vie
nije bio iv, a Matija, prema naim saznanjima, nije imao potomaka.114 est se keri relativno uspjeno
udalo, s dobrim mirazom. Sve su se udale uglavnom za pripadnike slojeva slinih njihovu, a neke od
njih su za mueve dobile pripadnike otmjenijeg slavonsko-hrvatskog nieg plemstva. Dok je Magdalena
uvrstila obiteljsku vezu sa Zrinskim udajom za Grgura Lackovia, Katarinu je oenio Stjepan
Bedekovi Komora, Suzanu Grgur Gubasczy, Margaretu Gapar Radovi, Izabelu Stjepan Balog i, na
posljetku, Barbaru Jeronim Akch, ime je uvrena pozicija obitelji u Varadinskoj upaniji. lanovi
tih niih plemikih obitelji u 16. i 17. stoljeu dali su nekoliko podupana i slubenika toj najzapadnijoj
slavonskoj upaniji.115
Od mukih potomaka Vida Budora najotmjeniju je enu dobio Ivan. Dobitkom ruke Elizabete Gersei
Petho, Ivan je uao u usku vezu s obitelji koja je u Slavoniji, a posebno u Varadinskoj upaniji, u
vrijeme ranog novog vijeka imala veliku ulogu, a istodobno se irila na maarske posjede sjeverno od
Drave kojima je upravljala njihova barunska obitelj.116 Posredstvom njegove punice Fruzsine
Kerecsnyi iz Knyaflda (vidi 2. rodoslovno stablo), Ivan je stekao roake koji su imali dobre veze u
Maarskoj.117 Jedan brat Fruzsinina oca Andrije bio je slavni Ladislav koji je bio sigetski (szigetvrski)
zapovjednik (1554. - 1556.), a potom gyulski zapovjednik (1561. - 1566.). Drugi je pak brat bio raniji
hrvatsko-slavonski viceban (1557. - 1558.), zatim, uz Tomu Ndasdyja, vicepalatin118 ija je sluba bila
priznata na bekom dvoru. Sve to odlino pokazuje kako je obitelj Kerecsnyi dobila barunski grb od
kralja Ferdinanda u rujnu 1561. godine.119 Meutim, i Ivanova je karijera bila dostojna njegovih
otmjenih roaka.
21
22
Podravina
njegova sestra Magdalena udajom za Grgura Lackovia, tajnika Jurja Zrinskog, koji ga je mogao
preporuiti svom gospodaru. Budor je opravdao tu preporuku poznavanjem specijalnog umijea
ratovanja, istaknuvi se u prvoj vitekoj borbi u jesen 1580. godine, kada Juraj Zrinski prestaje djelovati
kao vojnik.
Iako se Ivan Budor 1610. tek sjeao da se prva znaajnija bitka u kojoj je sudjelovao dogodila oko
1580. (circa annum millesimum quingentesimum octuagesimum), vidimo da ga memorija nije
prevarila, kao ni kod brojnih drugih dogaaja.122 U plemikoj je povelji opisan sukob Jurja Zrinskog,
Franje Ndasdyja,123 Baltazara Batthynyija te slavonskog pograninog zapovjednika Veita von
Hallegga (1568. - 1583.), koji je vodio kranske ete protiv poekog bega Skendera. Sukob se
dogodio 28./29. rujna 1580., to znamo na osnovi opisa dvojice povjesniara koji su te dogaaje
najvjetije opisali: viniki posjednik, Nikola (Mikls) Istvnffy (1538. - 1615.) iz Kisasszonyfalve, na
latinskom jeziku, i Grgur (Gergely) Petho iz Gersja (oko 1570. - 1629.), viceban i varadinski
upan,124 koji je napisao kroniku na latinskom i maarskom jeziku o najezdi Osmanlija. osim u tim
kronikama, ta je najezda navedena i u suvremenim spisima.125 Tada su na Poeko polje (in agrum
Poseganum) stigle hrvatske, maarske i njemake ete (otprilike 2500 vojnika) i temeljito potukle
poekog bega koji je unitavao okolicu Varadina. Posjekli su oko 250 Osmanlija (meu njima i samog
bega), 430 su ih zarobili i k tomu zaplijenili 20 zastava.126 U toj je bitki sudjelovao Ivan Budor. Tijekom
borbe je kopljem je oborio jednog Osmanliju, a vie je njih pak maem poslao na drugi svijet (Dodaci
fol. 2v-3r). Vijest o tom dogaaju stigla je u Prag ve krajem listopada, odakle je venecijanski izaslanik
o tome detaljno obavijestio voe Venecije.127
Budor je 1583. slubovao prilino daleko od svog zaviaja. Kao i njegov otac, krenuo je sjeverno od
Drave i pokraj rudarskoga grada Garama, titei liniju njegova sredita, a na Lvu (danas Levice u
Slovakoj) preuzeo je slubu (Dodaci fol. 3r.). Njegov je put iz vie razloga vodio u sjedite Ferenca
Doba128 iz Ruszke, koji je bio glavni zapovjednik pogranine utvrde i kapetan Dunninnenskog okruga
(1582. - 1589.). To je mjesto gdje ga je general lako mogao uzeti u tzv. popisane vojnike koji su od
kralja dobivali plau. Razlog je djelomice bilo to to je junako dijete Egrija oenilo Juditu Kerecsnyi,
mladu Budorovu roakinju, to jest sestrinu njegove punice Fruzsine Kerecsnyi. Dvije su se obitelji
druile jo 90-ih godina 16. stoljea, usprkos udaljenosti od vie stotina kilometara.129 Osim toga,
zapovjednik Dob bio je u prijateljskoj vezi s Budorovim gospodarom Jurjem Zrinskim koji ga je
preporuio kao povjerenika svojem suborcu generalu.130
Ta vojna sluba daleko od rodnog kraja bila je odlina kola Budoru jer je sa suborcima mogao
ratovati s jaim osmanskim (budimskim, ostrogonskim/esztergomskim, ngrdskim, szcsnyskim i
122
Problem je bio u spomenutoj dopuni teksta plemike povelje (listopad/studeni 1610.), kraljevski tajnik Lorinc Ferenczffy
pojedine dogaaje nije prikladno kronoloki prilagodio. Razumljivo, za neke se bitke vjerojatno ni sam Budor nije mogao
sjetiti.
123 Biografija Fekete bg: Nagy L.,1987.
124 Biografija Petho
i procjena njegove kronike: Morvai, 1912.
125 Istvnffy, 1622., 555. - 557. str., Petho
, 1753., 127. str., odnosno StA KA HKR Akten Exp. 1589. kolovoz No. 88 fol 26. i
StA HHStA Turcica Kart. 43. Konv. 1. fol. 31, odnosno od literature usporedi jo: Gruber, 1879., 28. - 29. str., novije:
Cvekan, 1990. 37. str., Petri, 2000.,70. str.; tefanec, 2001., 102.-103. str., Pavlievi, 2000., 89. str.
126 Prema plemikoj povelji, sukob se odigrao na nekadanjim posjedima Budorovih predaka, u blizini razorenoga gorbonokog
dvorca (infra dirutum castellum Grabrounicza vocatum; usp. Heller, 1978., 80. - 81. str.). To isto potkrepljuje i Istvnffyjeva
informacija (ultra Gorbonocum castrum iam olim dirutum), Istvnffy, 1622., 556. str.
127 Krpti -Kravjnszky, 1993., 242. str., No. 93, i Klai V., 1982., 432. str.
128
Dobva biografija. Takts, 1928a.
129 Povezano s ovim, vidi primjerice Dobvo pismo Budorovoj punici, Fruzsini Kerecsnyi, 4. studenoga 1594., vidi jo: HDA,
zbirke, zbirka rodoslovlja, Kut 1., Kerecheni fol. 3-4
130 O prijateljstvu Doba i Zrinskog: Takts, 1928a., 382. i 401. str.
Podravina
23
Grb obitelji Budor iz 1610. godine

(Arhiv HAZU, Zagreb)
131
Do tog vremena jedva poznati zamjenik podunavskog zapovjednika (1582. - 1584.) i lvajski dozapovjednik. Jedlicska,
1897., 409. str., No. 686 i Brtfai Szab, 1910., 299. - 300. str.
132 Klai V., 1982., 633. str. Vidi najnovije (gdje je 1601. postavljen njegov pounski nadgrobni spomenik): Mik-Plffy, 2002.
133 Lszl Pethe o osmanskom zarobljenitvu (1584. - 1586.), odakle su njegova brata oslobodili Mrton, vcski biskup (1582.
- 1587.), i Mikls Plffy, komromski zapovjednik (1584. - 1589.): Jedlicska, 1897., 190.-191. str., No. 218, i Szarka, 1947.,
56. str.; 85. biljeka
134 O Budorovoj levajskoj slubi lanovi su obitelji od razliitih zajmova izdali iskaz na maarskom jeziku. HDA, bez datuma,
90-ih godina 16. stoljea
135 ivot i banovanje, vidi prvenstveno Horvat K., 1900., i novije: HBL 1, 70. - 72. str.
136 O dogaaju Petho
, 1753., 928. str.; Gruber, 1879., 34. str., Horvat K., 1900., 13.str. i Krpti-Kravjnszky, 1933., 260 str.
No. 202.
fleskim) postrojbama. Njegov izravni zapovjednik bio je Dobv zamjenik, dozapovjednik

lvajske utvrde, Andrs Forgcs iz Ghymesa,131
uz kojega je Budor stjecao vojniko iskustvo.
Redovito je sudjelovao u akcijama protiv osmanskih tvrava (Ostrogon/Esztergom, Prkny,
Ngrd, Szcsny, Drgely itd.) s ciljem obrane
od protivnikih napada.
Plemika povelja posebno istie junatvo u
borbi pokraj Vereblyja (danas Vrble u Slovakoj) gdje su osloboeni mnogi kranski
zarobljenici. Tada su slijedile jo dvije borbe s
ostrogonskim (esztergomskim) Osmanlijama.
Raniji pohod s nesretnim zavretkom 1584., u
kojem je u osmansku zasjedu upao slavonski
protonotar Imre Pethe iz Hethesa132 (1578. 1586.), sin poznatog Lszla (umro 17. studenoga
1617.), i tako zavrio u zarobljenitvu.133 Kasnije
su pak izveli uspjean protuudar te protjerali neprijatelja i ponovno oslobodili mnoge zarobljenike
(Dodaci for.3.r.).134
Budor se izmeu 1584./85. ponovno vraa u svoju domovinu, to jest u Slavoniju (in Patriam
dehinc tuam, in regnum videlicet nostum Sclavoniae, Dodaci fol. 3r.). Dakako, i dalje je ostao u slubi
oruja, vjerojatno u slubi povjerenika Jurja Zrinskog, dijelom po nalogu, a dijelom i svojom voljom.
Tijekom sljedeih godina sudjelovao je u vie znaajnih borbi protiv Osmanlija. Godine 1585.,
primjerice, sudjelovao je u jednom od najveih pohoda kada je u lipnju ban Tomo Erdody (1584. 1595.)135 s postrojbama preao Unu kod Kostajnice i prodro u Bosnu.136 I premda su ih kod tvrave na
obali Une Osmanlije doekali s velikom snagom i topovskom paljbom, Budor je jo jednom pokazao
da se, poput svog djeda, dobro snalazi s kopljem te je u sukobu ubio jednog Osmanliju, a zatim je
drugom maem odsjekao glavu. Tada je poinio manje junako djelo: uzeo je zastavu koja je pala iz ruke
barjaktaru kojeg su ubili jednim metkom te je taj simbol zadrao tijekom cijele bitke (Dodaci fol. 3v.).
24
Podravina
Budor i njegovi suborci zbog aktivnih Osmanlija su sljedee godine nisu mogli besposliariti.
Primjerice, 5. i 6. prosinca 1586., kada je poeki beg Ali s otprilike 3500 konjanika i 500 pjeaka
opljakao okolicu Ivani Grada i stekao bogat plijen u Slavoniji, ban Erdody, njegov mlai brat i
slavonski general Hallegg su ga protjerali.137 U bitki koja je trajala nekoliko dana sudjelovao je i Budor.
U to teko zimsko doba, bodui maeve u tursku krv, nekoliko je neprijatelja raskomadao, a druge je
pak odveo u zarobljenitvo (Dodaci fol. 3r.v.). U toj bitki pao je i sam Ali-beg, iju su glavu poslali u
Graz nadvojvodi Krolyju Erdodyju.
U kasnijim pothvatima Budor je najvjerojatnije ratovao ve kao kaniki vojnik. Na prijelazu 1585. i
1586. na otprilike etiri godine preuzeo je slubu kod pogranine utvrde u junom Podunavlju. Kao to
je Vida Budora poveo Nikola Zrinski, tako je njegov sin Juraj, dijete szigetvrskog junaka, poveo Ivana
Budora ovaj put u Kaniu gdje je Juraj Zrinski ve drugi put bio zapovjednik (1582. - 1590.).138
Razumije se, na je junak bio sve aktivniji sudionik u ratnim pothvatima. Prema njegovu vlastitu
prianju, krajem kolovoza 1586. ve je bio primoran na ozbiljno prihvaanje odgovornosti jer je Tirjaki
Hasan, szigetvrski beg (1585. - 1587.),139 s golemom snagom provalio na meimurske posjede Jurja
Zrinskog i zarobio brojne kmetove i stoku.
Za njima su Zrinski kaniki vitezovi poli pokraj granice te su Turke iznenada na jednom dijelu kod
movare oko potoka Kanie, kod sela Palin, snano napali i dijelom oslobodili zarobljenike.140 Budor
se u toj bitki prvenstveno borio kopljem pa nije sluajno to je ono na tako vidljivu mjestu u njegovu
grbu. Unato znatnoj nadmoi, na posljetku je Budor jedva uspio sauvati ivot (Dodaci fol. 3v.). Za
nekoliko je dana (poetkom rujna) ve ponovno bio u borbi jer su kaniki konjanici napali turske ete
koje su pljakale oko Csesztrega te su pobili gotovo sve do jednog. Robovi su bili osloboeni, a Budor
pak nije pustio da pobjegne osmanski asnik, poznati Mustafa, koji je na rijeci Muri pokuao kriom
pobjei amcem od koe (Dodaci fol. 3v-4r.). Na kraju rujna ve su na prakom dvoru tuno odjekivali
uspjesi Osmanlija koje su donijeli dogaaji kasnog ljeta,141 a o tome je najvie znao jedan od
najpoznatijih pijuna drugog dijela 16. stoljea Jnos Trombits,142 koji je poetkom listopada 1586.
sljedeim rijeima podnio izvjetaj svome nadreenom, Miklsu Plffyju, komaromkom zapovjedniku
(1584. - 1589.): Turcima, tim psima, ne valja vjerovati, jer oni zasigurno kau da su tamo pokraj
Balatona, prema Komru (Kiskomrom, danas Zalakomr) zauzeli tri dvorca, i kako su sada tamo
(Ferenc) Ndasdy, moj gospodar Boldizsr/Baltazar Batthynyi i Juraj Zrinski, moj gospodar, s
vojskom.143
Godine 1587. kod Kanie se okrenula ratna srea, ije je plodove Budor takoer obilno uivao. Na
Veliki etvrtak (13. travnja) Juraj Zrinski i Franjo Ndasdy vodili su postrojbe u ijim je redovima bio
i na junak, uspjeno udarivi na Klmncsehsko (upanija Somogy), imuno trgovite (Dodaci fol. 3r4v.).144 Jo je vei plijen dospio Budoru krajem 16. stoljea u jednoj od najznamenitijih hrvatsko137
O novijim kranskim uspjesima: Petho, 1753., 129. str., Gruber, 1879., 34. str. Lopai, 1887., 51. - 52. str., Horvat K.,
1900., 19. - 21. str., Ivi, 1916., 339. str. No. XXVI/II; Krpti-Kravjnszky, 1933., 264. str. No. 229; Klai V., 1982., 452. 454. str., vidi jo ii IV. 202. str., No.81.
138 Vndor, 1994., 323. - 324. str.; Plffy, 1997a., 279. str. i tefanec, 2001., 88. str.
139 O kasnijem budimskom pai i rumelijskom beglebegu Tirjaki Hasanu te szigetvrskom bijegu (izmeu 1583. i 1596.) Dvid,
1993., 169. - 174. str.
140 Takts, 1915., usp. jo novije Gecsnyi, 1994.
141 Krpti-Kravjnszky, 1993., 263. str.: No. 223. (30. rujna 1586. Prag). O toj provali Osmanlija vidi, pored Istvnffyjeve studije
(Isvnffy, 1622., 564. str.), zanimljivu tvrdnju Pethoja Gergelyja: Prva takva pljaka u Meimurju - prije nje nikada tako
Osmanlije nisu unitili. Petho, 1753., 128. - 129. str., kao i podatak jednog suvremenog rukopisa: Ivi, 1916., 339. str.: No.
XXVI/II., te jo na temeljima spomenutih izvora: Gruber, 1879., 33. - 34. str. i novije tefanec, 2001., 103. i 188. str.
142 Vjeto napisana biografija: Szakly, 1995.
143 Jnos Trombits Miklsu Plffy, 2. listopad 1586., Komrom; Jedlicska, 1897., 280. str. No. 402
144 O tom dogaaju izvjetava kronika Grgura Petho
a: Petho, 1753., 129. str.
Podravina
145
O tome najnovije: Plffy, 2000., 114. str., usp. jo brojne odline podatke navedene u spisu i kod povjesniara, kao i Budai
bask levelezse, 1915., Krpti-Kravjnszky, 1933. i iz hrvatske literature, dobro upotrebljiv (iako poglavito na temelju
povjesniara) Gruber, 1879., vidi jo ma. Nagy L., 1987. passim.
146 O srknyszigetskoj bitci vidi jo arhivsku grau StA HHStA Hungarica AA Fasc. 119-120.fol.passim, najtemeljitiji:
Istvnffy, 1622., 576.-580. str., usp. jo. Gruber, 1879., 34.-36. str.; Takts, III. 171.-173., Vndor, 1994., 324. str., nadalje
vie novijih podataka od Fridericusa Latomusa koji je o bitki pisao stihove na latinskom jeziku (1594.), moderno izdanje
tefanec, 2001., 104., 227. - 228. i 261. - 293. str.
147 Biografija Sehszvra RMKT XVI/11., 431. - 433. str., i novije: cs, 2002., vidi jo Dvid, 1993., 170. - 171.
148 Gbor Bethlen Imri Thurz, 13. veljae 1621., Velika subota: Szilgyi, 1879., 250. str.: No. CCXXXVI
149 Lopai, 1887., 54. str., i Lopai, 1889., 471. str.
150 Brli, 1946. - 1953a., 57.-58. str. i Brli, 1946. - 1953c., 84.-85. str.
151 Petho
, 1753., 130 str.
152 Darovnica, naalost, tek uobiajenom formulacijom opisuje Budorovu slubu: ipse Sacrae primum regni Coronae et deinde
Sacratissimae Caesareae Regiaeque Maiestati, domino nostro clementissimo, pro locorum et temporum varietate iuxta
suae possibilitatis exigentiam fideliter exhibuisse ac impendisse dicitur: HDA, Arhiv Budor, 17. rujna 1591., Pozsony/Poun
(darovnica), odnosno pismeno registrirana kod zagrebakog Kaptola
153 HDA, Arhiv Drakovi, Archivum Maius Fasc. 40. No. 21 (21. oujka 1588.)
maarskih bitaka protiv Turaka,145 koja se dogodila 9./10. kolovoza 1587. sjeverno od Kanie, pokraj
Kacorlak-Srknyszigeta.146 Ujedinjene pogranine utvrde Kania i Varadin, kao i ete privatnih
posjednika, temeljito su pokraj granice Korszak potukle osmanskog mangupa Sehszvra (na
maarskom Ssvr), szigetvrskog bega.147 Vojska se kui vraala u velikom broju i s golemim
plijenom. Uspjeh je bio doista velik, a od etiri sandaka bega koja su sudjelovala u bitki, u sukobu su
pala dva, turska je pljaka u potpunosti propala i Sehszvr beg je jedva uspio umaknuti. S punim
pravom Budor spominje u svojoj povelji tu bitku memorabilis victoriosa pugna Sarkanyzigethana
(Dodaci fol. 4r.). ak i Gbor Bethlen, knez iz Erdelja (1613. - 1629.), govori o njezinoj vanosti 20ih godina 17. stoljea.148
Iako je Juraj Zrinski u cijelosti do proljea 1590. ostao zapovjednik u Kanizsi, Budor ga je,
pretpostavljamo, na poetku 1589. ostavio i vratio se u Slavoniju. Ovaj put nije napustio pograninu
slubu, nego je, kao i neko njegov otac, pristupio koprivnikim husarima. U redovima tih husara
sudjelovao je i slavni slavonski zapovjednik prije svoje smrti 15. travnja 1589.149 Veit von Halleg
(Dodaci fol 4r.). Vodio je pohod na virovitiku utvrdu, muevno se borei protiv Osmanlija. Budorovi
zapovjednici nalazili su se u blizini Drave (Ivan Globizer i Stjepan Grasswein),150 a njegov
pretpostavljeni, konjaniki porunik (ductor), bio je kasniji hrvatski ban Benedikt Thurczy (1615. 1616.).
Dvije godine prije, pokraj Globizera (koprivnikoga kapetana), B. Thurczy je sudjelovao u
srknyszigetskoj bitki, o emu Grgur Petho izvjetava u svojoj kronici: U ovoj bitki su kraninu
Benediktu Thurczyju (koji je kasnije postao banom) odsjekli desnu ruku.151
Ivan Budor je do 1593. ostao vojnik koprivnike utvrde (miles praesidii Caproncensis Sacrae
Caesareae Regiaeque Maiestatis). Bio je zapovjednik nad nekoliko konjanika i ve je prolo
desetljee otkako je za svoje vitetvo izborio gospodarevo priznanje. Zacijelo je intervencijom Jurja
Zrinskog kod kraljevskog namjesnika Istvna Fejrkvyja (1587. - 1596.) u jesen 1591. Budor dobio
mali posjed Gertltovec (moda Gerletinec, u blizini Zajezde), u Varadinskoj upaniji, s plemikom
kurijom pokojnih Andrije i Barbare Bozi (curia nobilitaris).152 Kao i njegovi djed i otac, i Ivan je
postao sve poznatiji u cijeloj zemlji. To potvruje i podatak da ga je 1588. povjesniar Nikola (Mikls)
Istvnffy, pri navoenju jednog posjeda u Varadinskoj upaniji, spomenuo kao kraljeva podanika
(homo regius).153 Krajem svibnja 1589. godine na hrvatsko-slavonskom saboru u jednoj je odluci
pismeno spomenuto njegovo ime. Naime, tad se odvijao posao utvrenja urevca, o ijem je izvrenju
25
26
Podravina
Budor trebao dati potvrdu (schedas).154 To ovlatenje ujedno je nagovijestilo znatno napredovanje Ivana
Budora.
5.2. Dugi turski rat na kraju stoljea (1591. - 1606.)

Iako je Budorov ivot, kao i ivot brojnih pograninih slubenika, i dotad bio buran, 1591. u
hrvatsko-slavenskim krajevima razbuktao se novi turski rat koji e dugo trajati i jo poveati njihove
pustolovine i nedae.155
Tijekom sljedee godine je Juraj Zrinski, prije vojnik u slubi koprivnike pogranine utvrde, a sada
njezin gospodar i podunavski okruni zapovjednik (kapitan) (1582. - 1598.), sudjelovao u svakom
vanijem ratnom dogaaju koji se odigravao na podruju Ugarskog i Hrvatsko-Slavonskog Kraljevstva.
Poetkom kolovoza 1591. u vojsci bana Tome Erdodyja je sudjelovao i Budor sa skupinom konjanika
iz Koprivnice, i to u osloboenju opkoljene sisake utvrde koju je zauzeo bosanski paa Hasan (Dodaci
fol. 4.r.). Tako su banove ete, nakon protjerivanja beglerbega, 15. kolovoza 1591. ponovno zaposjele,
potom digle u zrak, jo 1545. godine palu Moslavinu.156 U tom je uspjehu, pod vodstvom Stjepana
Grassweina,157 prvog ovjeka koprivnike utvrde, Budor ponovno aktivno sudjelovao (Dodaci fol. 4.r.).
Poetkom listopada 1591. godine Budorov je ivot ponovno izloen velikoj opasnosti. Tada je,
naime, velik bosanski paa, s otprilike etiri-pet tisua vojnika i sa est topova, nanovo krenuo u
pohode, ovaj put u Slavoniju. Obilazei Ivani, kao juni klju slavonskog zapovjednitva, osmanske
su postrojbe 5. listopada zauzele i razorile Bojakovinu (Zagrebaka upanija) i lupoglavski
(Krievaka upanija) dvorac (castellum), smanjivi tako kransku vlast nad tim podrujima. Iako je
osmansko lako konjanitvo sljedea tri dana vatrom i eljezom zasipalo okolicu, Budorovi su se
pretpostavljeni uzdali u njegovu sposobnost. Zasigurno nije sluajnost to su ba njega poslali da
potakne vojnike slubenike na izvianje osmanskih postrojbi.
Budor se i tom prilikom dokazao kao dobar vojnik. U povelji je, kao u romanu, detaljno opisano
kako jednog dana kree na pustolovni put. Tako je stigao do Klotra Ivania i slavonskih eta koje je
vodio Mihael Sekelj (Szkely), potom je izvidio Gradec i dospio u smrtnu opasnost, dolazei do samog
osmanskog tabora, izmeu Szentlorinca i Lovreine (danas Velika Lovreina). Meutim, kako su ga
otkrili, bio je prisiljen na brz bijeg, ali su slavonske ete ubrzo ipak protjerale pau koji je ostavio
topove. Na posljetku se Budor, nakon to je u utvrdi Gradec zamijenio svog konja, uputio sa 25 husara
za bjeeim Osmanlijama i vratio se trei dan s vie robova (Dodaci fol. 4v-5r).158 Kranske ete,
naprotiv, nisu uspjele sprijeiti beglerbega Hasana koji je, usprkos porazu, ostao aktivan i 6. studenoga
zauzeo utvrdu Ripa na obali Une.159
154
Zakljuak Hrvatsko-slavonskog sabora, 29. svibnja 1589., Zagreb: Huic labori advigilabit dominus capitaneus
Kapronczensis, cui adiunctus est egregius Joannes Bwdor, qui schedas dabit colonis; ii IV., 247. str., No. 94., i 254. str.
No. 95., povijest urevca i njegova uloga u sustavu nove granine obrane, vidi Horvat R., 1940., 7. - 21. str., i Kruhek,
1982./83.
155 O ratu, kao i o razlozima njegova izbijanja, novije vidi: Niederkorn, 1993.; Fodor, 1997. i Tth S.l., 2000., od starije literature
na hrvatskom jeziku vidi jo Gruber, 1879., 39. - 230. str. i Horvat K., 1910.
156 O dogaajima opirno Kolanovi, 1993., 24., 310. - 340. i 388. - 410. str., i Kruhek, 1994., 38. - 40. str., od starije literature
vidi jo Gruber, 1875., 43. - 45. str. i Horvat K., 1900., 32. str.
157 U povelji se vie puta navodi i Ivan Grasswein. Stjepan Grasswein i njegovo zapovjednitvo (1589. - 1597.); Brli, 1946. 1953c., 84.-85. str.
158 O dogaaju znamo jedino iz Budorove povelje.
159
Lopai, 1890., 268. str. i Ivi, 1916., 337. str., No. XXVI/I
Podravina
160
O spomenutom dogaaju u odjeljku: Gruber, 1879., 51. - 78. str.; Horvat R., 1903., 22. - 39. str.; Horvat K.,1900., 39. - 53.
str. i noviji brojni, ranije nepoznati izvori: Kolanovi, 1993., 24. i 348 - 374. str., odnosno, vidi jo novu monografiju Petrinje:
Golec, 1993., 55. - 60. str. i Kruhek, 1994., 40. - 47. str.
161 Monografija povijesti glavnoga grada; Kruhek, 1995a.
162 O sisakoj bitki (dalje obilnom literaturom). Gmry, 1894.; Barbari; 1993.; Kolanovi, 1993.; Goldstein - Kruhek, 1994. i
najnoviji Tth S. L., 2000., 79. - 81. str.
163 Grasswein je iz tvrave u blizini Drave vodio 100 vojnika pod carsko-kraljevskom zastavom. Gruber, 1879., 86. str., Gmry,
1894., 632. str. i Goldstein-Kruhek, 1994. 97. str. (s lankom Ante Nazora)
164 tefanec, 2001., 106. str.: 107. biljeka, usporedi jo Tth S. L. 2000., 78. - 79. str.
165 Istvnffy, 1622., 607. str.; Gruber, 1879., 105. - 106. str.; Horvat R., 1903., 67. - 71. str.; Golec, 1993., 62. - 63. str. i Kruhek,
1994., 56. - 58. str. (spomenuto i sudjelovanje Zrinskoga)
166
Kolanovi, 1993., 26. i 532. - 537. str. i Kruhek, 1994., 58. - 60. str.
Bosanski paa ni sljedee godine nije dopustio naem junaku da miruje. Od 12. travnja 1592. nadalje
kod ua rijeka Kupe i Petrinjice otprilike su 6 tjedana gradili ogradu petrinjskoj utvrdi. Ban Erdody i
Andreas Freiherr von Auersperg, akoveki zapovjednik (1539. - 1593.), vodili su kranske ete. U
srpnju su pokuali zauzeti novu tvravu Brest zbog brzog kretanja Hasan-pae. Sukob je zavrio
neuspjehom. Premda je u taborovanju i manjim te veim sukobima Budor ve dobro upoznao svoje
koprivnike pretpostavljene (Stjepan Grasswein i Benedikt Thuroczy), ustrajno je 6 tjedana sudjelovao
u izvravanju njihovih naredbi (Dodaci fol. 4v-5r.). Sve to, dakako, nije moglo utjecati na dogaaje koji
su krenuli tunim tokom. Povrh toga, izmeu veljae i srpnja 1591. bosanske su turske ete zauzele
vanu bihaku utvrdu, brojne okolne manje tvrave (Hrastovicu, Goru, Sokolovac, Drenik, Izai itd.)
i time dovele hrvatske pogranine krajeve u iznimno teak poloaj.160 U cijeloj su nesrei bile tri dobre
stvari: s jedne strane, sisaki su se branitelji uspjeno oduprli kada je iz Bresta, 22. srpnja, ponovno na
njih krenuo Hasan-paa. S druge strane, kod sutoka rijeka Korane i Kupe 1579. dijelom je novom
gradnjom utvrena karlovaka utvrda.161 Na posljetku su, 22. lipnja 1593. godine, zapovjednik vojske
Ruprecht von Eggenberg, hrvatski zapovjednik Andreas von Auersperg i ban Tomo Erdody vodili
kranske postrojbe u Sisakoj bitki i temeljito potukli Osmanlije.162 U velikoj i nezaboravnoj pobjedi
(magna et memorabilis victoria) sudjelovao je i Budor, borei se junaki (Dodaci fol. 5.r.). U jednom
od najveih uspjeha petnaestogodinjeg rata slavonski plemi vie nije bio pod zapovjednitvom
koprivnikoga kapetana Grassweina,163 nego je zacijelo Juraj Zrinski u slubi u Bajcsavru preuzeo
zapovjednitvo nad Budorom, premda sam hrvatsko-maarski velika nije sudjelovao u bitki kod
Siska.164 Uskoro je, meutim, stigao podunavski zapovjednik pa je Budor ve pod njegovim vodstvom
poslan u opsadu Petrinje sredinom kolovoza (Dodaci fol. 6v.),165 to je na posljetku, unato znatnom
broju kranske vojske, zavrilo porazom. Povrh toga, s vojskom je stigao Mehmed rumelijski
beglerbeg i 30. kolovoza zauzeo sisaku tvravu. Tako je oko sutoka rijeka Kupe i Save i dalje bilo
kljuajue bojite.166
Ivan Budor je, prije nego to je napustio Koprivnicu, poao u pohode u okolicu Save. Dakako,
nastavio je uobiajen, oito i najdrai nain ivota. Drao je vanim da u plemikoj povelji naknadno
doda dva dogaaja koja su se vjerojatno dogodila 1592. godine. Prva pria govori o tome kako se na
junak posluio nainom borbe protunapada lakih konjanika, to se pokazalo odlinim izborom. Jednom
prilikom u zimsko doba (vjerojatno na kraju 1592.), kada su Osmanlije iskoristili teku hladnou,
rairivi se po zaleenim krajevima Mure i Drave (njemu je pijuniranje ve prelo u naviku), Ivan je
svoj ivot doveo u veliku opasnost. Ipak je natjerao neprijatelje u bijeg (Dodaci fol. 5r-v). Dogodilo se
istodobno i to da je sa suborcima naletio na tursku zasjedu, kao jednom kod jvra (penes Dravum
apud castellum Vijwar vocatum). Tada je doista imao sreu to nije proao tuno kao njegov suborac
Ivan Suhodolski (Szuhodoly) koji je umro junakom smru (Dodaci fol. 5v.).
27
28
Podravina
Vjerojatno na poetku 1593. godine Budor je, uz pomo svoga gospodara, ponovno doao sjeverno
od Drave, tonije u Bajcsavr (njemaki Weitschawar). Tu je bio pod zapovjednitvom Kristofora
Allyja, zapovjednika Bajcsavra (1562. - 1600.), koji je preuzeo slubu konjanikog zapovjednika
tajerskih redova (Dodaci fol. 6v.). Nova mijena cijele karijere naeg junaka bila je simbolina.
Bajcsavr je, naime, 1578. bio juno od Kanie, u movari potoka Kaninice, kao to je u povelji
neobino saeto: ad aquas palustres Canisianas. Tu je bila sagraena utvrda Bajcsavr. Iako se
nalazio u neposrednoj blizini Kanie kao kljua jugozapadnog Podunavlja, u elji da obrane svoje
krajeve tajerski su redovi financirali njezinu gradnju. S vojno-zapovjednikog gledita, to je bio dio
slavonskog zapovjednitva. Ratno stanje se i dalje pogoravalo pa su utvrda i s njom manje straarnice
(Fityehza/Fiehaza i Murakeresztr/Murski Krstur ili Murski Krievci) u tom vojnom podruju stvorili
zasebno zajednitvo (zajednika oblast: bajcsavrska granica / weitchawarische
Grenzhauptmannschaft), kojemu je prvi voa 1578. bio nitko drugi ve Juraj Zrinski, Budorov patron.
tovie, on je drao nenjemake konjanike i pjeake u tvrave Bajcsavr koja je bila u obliku peterokuta
te sagraena od cigle i drveta. Te vojnike su otpoetka dali njihovi hrvatski i maarski plemii, iako je
utvrda 90-ih godina 16. stoljea izgubila mnogo od svog znaaja. Strateki je bila na vanoj lokaciji, ali
je zbog pjeanih temelja utonula u movaru. Usprkos tome, u obrani meimurskih posjeda Zrinskih i
tajerskih teritorija tvrava je neosporivo dobro ispunila svoju zadau.167
Svakodnevni ivot bajcsavrskih vojnika jedva se razlikovao od ivota njihovih vojnikih kolega
koji su se nalazili 25 kilometara junije, preko Drave, u Koprivnici. Budor je ovdje bio esto prisiljen
ii u obranu od osmanskih postrojbi. Primjerice, 16. travnja 1593.168 istaknuo se u obrani fiehaskog
straarskog mjesta juno od Bajcsavra. Naime, dogodilo se to da su boboveki (baboki), segedski i
breniki Osmanlije fiehaski dvorac (fortalitium Fittiehaza vocatum) napali tijekom noi. No, o
njihovu su planu ve ranije doznali krani, zbog ega su Budor i Nikola Malakczy, bajcsavrski
zapovjednik,169 zapovijedili vrstu obranu toga straarskog mjesta. Tako je s nekoliko vojnika tamo
otiao i Budor koji je nadolazee Osmanlije potisnuo sa svojim bajcsavrskim i legradskim
vojnicima.170 Iako su opsjedatelji tri puta pokuavali provaliti vrata straarnice, branitelji su svaki put
pruili otpor i napokon napadae prisilili na bijeg. Tako je vei dio Osmanlija zavrio u oblinjoj
movari (Dodaci fol. 5v-6r.)
Tijekom bajcsavrskog slubovanja Budor se, nakon Sisake bitke, sjeverno od Drave s velikom
vojnom silom vie puta odazvao na mjesta usplamtjelog ratovanja. Njegov gospodar, Juraj Zrinski, sve
je ee zvao na oruanu slubu jer je dobro znao da se samo uz pomo tako vrstih ratnika kao to je
Budor moe zatititi. Time se moe objasniti to se 3. studenoga 1593. Budor, uz vodstvo svojega
gospodara (sub ductu comitis a Zrinio), borio u Szkesfehrvrskoj (Stolni Biogradskoj) bitki
(Dodaci fol. 7r.) u kojoj su, prema jednom iskazu, Zrinski i Franjo Ndasdy sudjelovali s otprilike 7000
upanijskih vojnika.171
167
Roth, 1970., 151. - 214. str. i novija viegodinja arheoloka i arhivska istraivanja, Kovcs, 2002., usp. jo. Kovcs-PlffyVndor, 2000., 85.-102. str.; o obrani Meimurja, poglavito sa 17. st., MZ II. i Kiss I., 1993.
168 Dogaaj se nesumnjivo ba tada dogodio, a na taj isti je dan spomenut i u jednom ondanjem rukopisu (Ivi, 1916., 341.
str. No. XXVI/II). Navedena kronika Grgura Pethoa (Petho, 1753., 133. str., usp. jo. Bozsky, 1993., 287. str. i Toifl, 2002.,
33. str. U Budorovoj povelji, vjerojatno zbog naknadnog umetanja, nije se nalazilo na kronoloki odgovarajuem mjestu.
Pethova kronika nije izvjetavala o tom dogaaju kao to je to stavljeno u povelji. O 1578. sagraenoj, ali ve 1588. vie
puta napadanoj straarskoj utvrdi: Vndor, 1994., 345. str. i Kelenik, 1995b., 167 str.
169 O smrti Malakczyja 10. veljae 1603. i o njegovu spomeniku: Kalan, 1999., 44. str.; Lvei, 2000., 81. - 82. str.; tefanec,
2001., 86., 98. - 99. str., usp. jo. Kovcs, 2002., 36. str.
170 U Petho
vu izvjetaju, vjerojatno je pokrenuo Malakczy
171
Gmry, 1896b., 520. str., usporedi jo tefanec, 2001., 84. str. Szkesfehrvrska (prema starijim pretpostavkama
Pkozdska) bitka; vidi jo Gmry, 1896.a; kosfy, 1939.; Nagy L, 1987., 172. - 175. str.; Veress-iklosi, 1990., 109. - 118.
str. i najnovije Tth S. L., 2000., 140. - 143. str.
Podravina
172
Biografska studija: Plffy, 1999a., 247. - 248. str

O tim dogaanjima Gmry, 1895., odnosno novije Veress, 1983., 137. - 141. str. i Veress, 1998., 42. - 48. str.
174 Gmry, 1986.a, 463. str. i Petho
, 1753., 135. str.
175
Sudski slubenik Gapar Petrievi, slavonski viceprotonotar (viceprothonotarius regni), Josip Rattkay, Ivan Patai, Juraj
Fodrczy i njegovi roaci Adam i Juraj Herkovi. MOL P 235, Arhiv obitelji Petho, Com. Varasd., Fasc 2. No. 137. (3. sijenja
1594.)
176 O ovim dogaanjima Petho
, 1753., 136. str., Gruber, 1879., 117. - 118. str., Antonitsch, 1975., 87. - 88. str.; Maar 1988., 9.
str.; Bozsky, 1993., 288. str. i novije Tth S. L. 2000., 150. str.
177 O tom dogaaju Csorba, 1978., 137. - 143. str., i novije Tth S. L., 2000., 152. - 153. str.
178
Tth S. L., 1998., 27. - 28. str.
179 O opsadi Gyo
ra (ura) Kozics, 1891.; Mohl, 1913., 18. - 30. str.; Lengyez, 1959., 169. - 212. str. i novije Veress, 1993., 65.
- 84. str., odnosno Tth S. L., 2000., 154. - 163. str.
173
Vojsku je u bitku poveo Ferdinand grof Hardegg, zapovjednik (1592. - 1594.)172 iz Gyora (ura), i
donio pobjedu koja je Podunavlju bila prijeko potrebna. Veliki vezir Sinan-paa (1593. - 1595.) 6.
listopada zauzeo je Veszprm, zatim 11. listopada utvrdu Palota.173 Zrinski je pobijedio vie eta:
Sokollupasazade Hasana, budimskog beglerbega (1593. - 1594.), ali to je bila samo polovina uspjeha
jer 1593. godine pali Szkesfehrvr (Stolni Biograd) nisu mogli ponovno zauzeti. Povrh svega, u toj
je bitki bio ranjen Juraj Zrinski dok je u jednom sukobu pao s konja.174
Tijeom privremenog zatija na ratitu Budor je imao vremena stjecati iskustvo upravljanja. Na
samom poetku sijenja 1594. godine, primjerice, u utvrdi Ivanec sudjelovao je kao sudac (electus
arbiter) u parnici gerseiskog Gabora Pethoa i povjesniara Grgura, koji su se zavadili. Tu je oito dobio
poziv175 zahvaljujui svojoj eni Elizabeti Petho, ali i tomu to je bio sve poznatiji. Takve naloge,
meutim, nije dugo ispunjavao jer se u proljee 1594. obnovio veliki rat koji je velikom snagom
nastavio Budorov gospodar Juraj Zrinski.
Na je junak u borbenim akcijama, naravno, vrsto pratio svoga gospodara Zrinskog - nije iskljueno
da je on sam bio lan tjelohraniteljskog vojnitva, to jest osobne zatite meimurskog velikaa. Na
kraju oujka 1594. pod zapovjednitvom Zrinskog Budor je krenuo u pohod na obale Drave, prije u
ponovnom zaposjedanju Berzencze (Brenice) (22. - 23. oujka), zatim u zauzimanju naputenih
Csurga (orga) i Segesda (24. oujka, Dodaci fol. 7.v.). Istodobno Babcsu (Bobovec) zbog nabujale
rijeke Rinyje nisu mogli ponovno zauzeti.176 Dok si je Budor kao bajcsavrski vojnik osiguravao
redovitu pograninu plau, njegova su se dobra i dalje poveavala. Uskoro su se u tome otvarale nove
mogunosti. Od svibnja do lipnja 1594. godine ratovao je, uz svoga gospodara, u prvoj opsadi
Ostrogona (Esztergoma, 4. svibnja - 29. lipnja), gdje je carsko-kraljevsko ratovanje vodio zapovjednik
Matija.177 Budor je sudjelovao u vie navala, valjano se borei (Dodaci fol. 7.r.), a bio je i mogui
oevidac smrti Blinta Balassija (30. svibnja). Pribliavale su se vijesti o Sinanu, velikom veziru koji
je vodio vojsku za suzbijanje opsade. Meutim, opsjedatelji su na posljetku kod Dunava natjerali
krane da se povuku prema Komrom - Gyoru (uru). Veliki vezir, iskoristivi to 23. srpnja, nakon
nekoliko dana blokade zauzeo je Tatu,178 a zatim je krenuo na opsadu Gyora (ura).
Budui da je Zrinski iao dalje s postrojbama, zapovjednik Matija je ostao u taboru. Ivan Budor je
alosno mogao gledati kraj jedne od najvanijih ugarskih pograninih utvrda (kao to je u plemikoj
povelji rekao: totius Christianitatis propugnaculum - duga njezina opsada, zatim pad).179 Otprilike
dva mjeseca prije toga Budor je sudjelovao u borbi kada su maarski husari upali u turski tabor (Dodaci
fol. 7.r.). Velik zadatak pao je na njega i kada su 8. rujna, na zapovijed velikog vezira, osmanske
postrojbe prele s Mosona na Dunav i s velikom snagom napale kranski tabor (bitka kod Szigetkza).
Budor se i tada borio na strani Zrinskoga, ali kad su Osmanlije napali, u borbi su mu pogodili konja. U
velikoj zbrci ipak je uspio nabaviti novog konja, zatim se sukobio s Osmanlijama koji su odsplavarili i
Tatarima koji su konjima preli preko vode. Usprkos junakoj borbi, sljedei dan (9. rujna) zbog
29
30
Podravina
pritisaka Osmanlija na kranski tabor kranska se vojska morala povui, ali su Budor i njegovi
suborci ostali na bojitu.180 Tako su s velikim tekoama dospjeli do Magyarvra, odakle se osam dana
kasnije tabor povukao u Bruck na Leithi. Kako su osmanske i tatarske konjice prelazei tamonje
movare progonile i esto napadale tabor, bilo je iznimno vano da Budor i slini u borbi iskusni
pogranini ratnici do kraja brane oslabjelu vojsku (Dodaci fol. 7. r-v.).
Slijedei tu injenicu, Budor se ipak sigurno vratio u Bajcsavr. U pismu Zrinskog od 20. rujna
naveden je i Budor kao zapovjednik husara u Bajcsavru. Zrinski je pourivao zaostalu vojniku
najamninu, naglaavajui da je Budor estit i dobar vitez koji to s pravom zasluuje.181 Meutim,
krajem srpnja i poetkom kolovoza 1595. ponovno ga nalazimo kao gospodara tabora (Dodaci fol. 7.v.).
Juraj Zrinski tada je ponovno pokuao zauzeti Babcsu (Bobovec) i susjedne tvrave (Barcs/Bar i
Drvaszentmrton/Dravski Sveti Martin) te je njegove pokuaje tada okrunio uspjehom - kako je i sam
o tome podnio izvjee kasnijem palatinu (1609. - 1616.) Gyrgyju/Jurju Thurzu: Ovih dana ili smo
tamo i Gospodin je bez nae pomoi, prestraivi pogane protjerao iz tri mjesta: Babcse (30. srpnja),
Barcsa/Bara i Szentmrtona! Svetog Martina (na samom poetku kolovoza).182 Tada se razmiljalo o
moguoj opsadi Sigeta (Szigetvra), ali za to Zrinski ni zajedno sa slavonskom vojskom nije raspolagao
odgovarajuom vojnom silom. Tako je Babcsu (Bobovec) opskrbio straom i uvrstio jer je vjerovao
da tvrava moe biti veoma korisna: To je mjesto samo po sebi snano i kad bi se moglo izgraditi, i
Maarima i Slavoncima i tajercima bilo bi na veliku pomo i korist.183
Budui da se tijekom sljedeih godina glavno bojite velikog turskog rata preselilo prema istoku
zemlje, Zrinski i njegovi vojnici mogli su se malo odmoriti. Ve u ljeto 1597. godine dolo je vrijeme
za novu mobilizaciju. Na nagovor Franje Ndasdyja, postrojbe je predvodio nadvojvoda Nika.
Kranski vojnici krenuli su u ponovno zauzimanje Ppe, jednog od vanih uporita sjevernog
Podunavlja, izgubljenog 3. listopada 1594. godine. U opsadi koja je trajala od 13. do 20. kolovoza 1597.
Budor je sudjelovao na strani Zrinskoga (Dodaci fol. 5v.).184 Okolnim zapovjednicima nije bilo lako
vrbovati vojsku iz tvrava u okolici Rbe te kasnije voditi direktno pod Ppu.185 Pretpostavlja se da je
Budor, nakon uspjene ekspedicije, ostao u slubi Zrinskoga i nije se vie vraao u Bajcsavr.
U kasno ljeto 1600. cjelokupno puanstvo junog Podunavlja i uzdu Drave moglo je iskusiti to
znai kad cijela osmanska vojska, a ne samo postrojbe nekoliko sandak-begova, krene protiv jednog
dijela zemlje. Ustvari, sablasno su se ponavljali dogaaji iz sigetskog vojnog pohoda 1566., samo ovaj
put 100 kilometara zapadnije. Ivan Budor time je stekao isto iskustvo kao i njegov otac Vid u gorkim
doivljajima 1566. tijekom obrane Varadinske upanije. Meutim, suprotno od svog oca, Ivan je bio
primoran na otpor na sjeveru, a ne juno od Drave. Nakon to je veliki vezir Ibrahim-paa (1599. 1600.) zauzeo 4. rujna 1600. Babcsu (Bobovec),186 gotovo nezadrivo je prodro na zapad u osvajanje
Kanie. Budorov je zadatak tada bio u prvom redu obrana posjeda Zrinskih u Meimurju. To je doista
bilo potrebno jer su ti turski pohodi voeni iskljuivo s namjerom pljake na podrujima poznatima po
plodnoj zemlji. Budor je s njemakim tekim konjanicima i pjeadijom, koji su sluili u Slavoniji,
180
To u potpunosti potvruju i drugi izvori iz tog vremena; vidi pr. Lengyel, 1959., 182. - 184. str.
Takts, 1929., 255. str. (pogreno umetnuto ime Jnos Bthor)
182 Juraj Zrinski Gyrgyu/Jurju Thurzu, u ostrogonski/esztergomski tabor. 12. kolovoza 1595., akovec: MOLE 196 MKA,
Arhiv obitelji Thurz, Fasc. 43. No. 1. O tim dogaajima usp. jo Petho, 1753., 138. - 139. str.; Kerecsnyi, 1992., 30. - 32.
str., Tth S. L., 2000., 177. - 178. str.
183 Vidi u prethodnoj biljeci spomenuto pismo
184
U plemikoj povelji dogaaj je zbog jednoznane naknadne prilagodbe naznaen u pogreno vrijeme
185 O monografijskom otkrivanju ekspedicije: Plffy, 1997b., o Zrinskom i njegovim novim problemima, 59. i 65. str.
186 Plffy, 1997c., 199. - 201. str.
181
Podravina
187
O opsadi Kanie i ormakoj postrojbi: Cerwinka, 1968.; Tth S. L., 1982. (O sudjelovanju Zrinskog i njegovih postrojbi 261.
i 268. str., usporedi jo Petho, 1753., 148. str. i tefanec, 2001., 106. - 108. str.); Molnr,1987., 78. - 81. str.; Ivanics, 1992.,
45. - 47. str.; Vndor, 1994., 330. - 335. str. i novije Kelenik, 1997., odnosno Tth S. L., 2000., 314. - 323. str., iz starije
hrvatske literature usporedi jo: Gruber, 1987., 175.-180. str.
188 Gruber, 1879., 181. - 188. str.; Stauffer, 1886.; Horvat K., 1910., 149. - 207. str.; Horvat R., 1917., 166. str., odnosno novije
Molnr, 1987., 84. - 91. str.; Vndor, 1994., 356. - 359. str.; Krenn, 1998., i Tth S. L., 2000., 342. - 344. str.
189 Verczaichnu der Besterkhung, welche Herr Obrist in Windischland [Johann Sigmund Freiherr von Herberstein] in
denselben Grniczhesern zuthun begert , StA KA IHKR Akten Croatica 1600. Nov. No. 1. fol. 6-8. (1600. nov. 14.) i Toifl,
2000., 38. - 39. str.
190
Vidi iz znaajnog izvornog materijala pl. StA KA HKR Akten Exp. 1601. oujak No. 187., Uo..Exp. 1601. lipanj No.
1.,Uo.Exp. 1601. kolovoz No. 1. i Uo. 1602. svibanj No. 1.
191 Iz knjievnosti prije svega: Mller, 1976.; Mller, 1978.; Vndor, 1994., 359. - 362. str., i Kelenik, 1995a.
192 Simon, 1997., odnosno projekt Zrinskoga Uo. 67. str.
193 1602. u studenome, naprimjer, Budor i plemii Varadinske upanije alili su se na Hrvatsko-slavonskom saboru Hansu
Siegmundu Freiherru von Herbersteinu, slavonskom zapovjedniku (1594. - 1603.), zbog pustoenja,. ii IV. 434.: No. 195.
preuzeo obranu u okolici Letenyja. Jednom je prilikom, meutim, ponovno loe proao. Naime,
kopljem se toliko smiono borio da je zajedno s konjem pao u jarak te je zamalo umro, no prijatelji su
ga spasili (Dodaci fol. 7v-8r.). Budor je, usprkos svemu tome, nastavio borbu. Pod vodstvom vrhovnog
zapovjednika Philippea Emmanuela de Mercoeura poetkom listopada 1600. do Kanie je stigla
posebna vojska kojoj su se pridruile i ete Jurja Zrinskog (s oko 2000 pjeaka i 1000 konjanika).
U tzv. viednevnoj kaniko-ormakoj bitki (7. - 13. listopada 1600.) kranske ete nisu mogle izai
na kraj s vojskom velikog vezira Ibrahima187 pa nisu mogle sprijeiti pad kljune utvrde jugozapadnog
Podunavlja u turske ruke (22. listopada). Budor je pod zastavom Jurja Zrinskog (signa dicti comitis a
Zrinio secutus) doivio poraz kada su Turci iznenadili njihove topove s vojnicima (Dodaci fol. 8.r.).
Osloboenje Kanie, gdje je vojska stavljena pod zapovjednitvo Szkhelyja, nije uspjelo ni
sljedee godine, iako je nadvojvoda unutarnje Austrije, Ferdinand, uz znatnu potporu vojske pape
Klementa VII. (1592. - 1605.), od 10. rujna do 16. studenoga vodio borbe za tvravu.188 Budor, kojeg
je tada ponovno pokrenuo Juraj Zrinski iz murskih eta, ni tada nije izostao (Dodaci fol. 8r.). Pad
Kanie znaio je temeljnu prekretnicu u ivotu cijele regije uz Dravu i Muru. Velikom dijelu Zaladske
upanije, murskim posjedima Zrinskih, ali i tajerskoj prijetila je neposredna opasnost. Slavonski
krajevi dospjeli su u jo teu situaciju, a urevac i Koprivnicu bilo je ve i sa sjevera lako napasti.
Stoga je sasvim logino Ratno vijee unutarnje Austrije uredilo stacionar velikog dijela vojske u
urevcu, umjesto kao dotad u Bajcsavru, gdje ga je i godinama zadrao tijekom dugog rata koji je
uslijedilo.189 Zbog svega toga, Dvorsko ratno vijee je nakon vojnih savjetovanja odranih u Beu,
Schottwienu, Grazu i Pozsonyu/Pounu,190 poelo izgradnju sasvim nove uprave, zapoevi uz rijeke
Zale i Rbe, nasuprot tzv. krajevima Kanie (gegenber von Kanischa liegende Grenze), a koja je na
posljetku nastala 1620. godine.191 U organizaciji te nove uprave koristili su i miljenja najsposobnijih
veleposjednika i mueva najvinijih voenju ratova, meu kojima su bili Ndasdy i Franjo Batthynyi
te dakako Juraj Zrinski.192
Sljedeih godina okolno je stanovnitvo stalno ivjelo u strahu jer tu su bili kaniki Osmanlije, ali i
njemaki te lokalni vojnici koji su esto inili prekraje.193 Stigli su i novi neprijatelji - Tatari. S obzirom
na to da je Tatare sultanovo odugovlaenje u ratovanju nakon 1594. esto ostavilo da zimuju u
Ugarskoj, nastojali su se opskrbljivati iz krajeva na bojinici i kranskog zalea. Sve je to prouzroilo
golemo pustoenje naih podruja. Gazi Giraj II., tatarski kan (1596. - 1607.), posljednji je put boravio
s vojskom u Ugarskoj na prijelazu iz 1602. u 1603. godinu. U zimskim mjesecima logorovao je u
krajevima oko Kanie, Peuha, Koppnyja, Szekszrda i Simontornyja. Glavni zadaci Tatara bili su
31
32
Podravina
osiguranje i opskrba hranom tvrava Kanie koja je leala na rubu bojinice, a to im je dalo odrijeene
ruke za pljakanje cijelog jugozapadnog Podunavlja.194
Ve krajem 1602. vodili su Tatari po dva vea pohoda u krajeve Meimurja i okolicu Rbe, a krajem
sijenja i poetkom veljae idue godine, proavi sa oko 12.000 konjanika, opljakali su posjede
Zrinskih, Ndasdyja i Batthynyija u zapadnom Podunavlju, otjeravi golem broj sluga i stoke.195
Tatarska napast, na posljetku, naalost nije zaobila ni Budorovu uu domovinu, Slavoniju.
Gazi Giraj kan i sigetski (szigetvrski) beg Tirjaki Hasan, tada kaniki paa (1601. - 1604.),
pokrenuvi golemu silu i opremivi se topovima, provalili su 13. travnja 1603. u krajeve oko urevca
i Koprivnice. Kao to je Budorova plemika povelja detaljno zabiljeila, osmansko-tatarske postrojbe
prvo su zauzele tvravu Prodaviz (Prodavi, Virje), a zaobiavi Koprivnicu spalile su i Rasinju.
Nakon toga Tatari su se podijelili u dvije skupine. Jedna je dalje pustoila oko Krievaca i spalila
Topolovac, a druga je s oko 6000 ljudi provihorila preko Varadina, pa ak i Vinice. Obavijetena o
tome, slavonska pogranina vojska, a meu njima i Budor, nije ostala besposlena. Osim asne obrane,
nije ba bilo mogunosti za neto vie protiv velike neprijateljske sile. Preko noi je Budor jurio iz
Meimurja u Ludbreg gdje je, skupivi strau, protjerao neprijatelja. U okolici Varadinskih Toplica
uspio je potui i pobiti tri tatarske postrojbe, a nakon toga su teki konjanici i meimurski vojnici bili
prisiljeni povui se u sigurniju tvravu Varadin. Tom akcijom, u kojoj se i vremeni Budor junaki
borio, osloboeno je mnogo zarobljenika (Dodaci fol. 8r-v.).196 Usprkos tome, tursko-tatarski plijen bio
je golem pa se tatarski kan s pravom hvalio ekspedicijom samom sultanu Mehmedu II. (1596. - 1603.):
Tako smo sjajna djela uinili, kako ve odavno nismo. Sluga tvog Velianstva stigao je na takva mjesta,
na kakva nitko jo nije.197
Obitelj Zrinski je nakon teke tatarske pljake njihovih posjeda u Varadinskoj upaniji snaao jo
jedan teak udarac. Naime, 4. svibnja 1603. u Vpu (upanija Vas) umro je Juraj Zrinski. Slavonsko
nie plemstvo ni sljedeig godina nije promijenilo gospodara (u to doba nije to bila rijetkost du cijele
drave),198 nego je odmah potpalo pod slubu sina bivega gospodara, Nikole Zrinskog mlaeg (umro
24. oujka 1625.).
U svojoj plemikoj povelji Budor, na alost, nije detaljno naveo svoje zasluge, samo je spomenuo
da je zaista u mnogim mjestima i dugo sluio domovini (Dodaci fol. 8v.). Sigurno je da je do
Zsitvatorskog mira 11. studenoga 1606. (mir na itvi), koji je okonao dugi turski rat, Budor slijedio
svoga mladoga gospodara u jo mnoge vojne pothvate. To potvruje jedna darovnica Zrinskoga iz ljeta
1611. u kojoj svom glavnom starom pobonom sluzi i njegovim roditeljima, kojima je on ve osam
godina u ratovima i u ostalim stvarima na slubi, uz ostale prihode (800 forinti), darovao u
meimurskom selu Nagymihalc (danas Gornji Mihaljevec) jednu kuu s dvoritem.199
U te velike pothvate spada i znaajan pohod 12. listopada 1603. tijekom kojeg su Sigmund Friedrich
Freiherr von Trauttmansdorff, slavonski general (1603. - 1630.), i mladi Zrinski vodili ete na dva
utvrena poloaja na mostobranima blizu Drave. Napali su utvrde kod Drvatamsija, juno od
Barcsa/Bara, most spalili, a osmanske straare sasjekli.200 Sljedee godine na je junak mogao
194
Ivanics, 1992., 168.-169. str.

Istvnffy, 1622., 793. str.; Petho, 1753.; Molnr, 1987., 93. - 94. str. i Ivanics, 1992., 169. str.
196 Istvnffy, 1622., 793. - 794. str.; Petho
, 1753., 153. - 154. str. i detaljno (uglavnom na prijanju osnovu) Gruber, 1879., 196.
- 197. str., usporedi jo Horvat R., 1993., 65. str.
197 Dvid - Fodor, 1983., 454. str. i Ivanics, 1992., 169. str.
198 U vezi s Katalfi Falussyma (od Bnffyja do Batthynyija pa do Cskyaka): Gecsnyi, 199., 239.-240. str. i u vezi sa Zekeima
(od Erdodyja do Ndasdyja): Dominikovi, 2000., 42. str.
199
HDA, Arhiv Budor, 1. lipnja 1611., Monyorkerk
200 O dogaaju znamo iz kronike Grgura Petho
a. Posebana je zanimljivost da je nedavno restaurator Mrton Rzss uspio
pronai i procijeniti jedno straarsko mjesto na tadanjoj sjevernoj obali korita Drave. Rzss, 2002., 137. - 142. str.
195
Podravina
6. U vlastelinskoj, upanijskoj i stalekoj slubi:

uredska karijera Ivana Budora
Iako se ne moe porei da je Ivan Budor u desetljeima nakon petnaestogodinjeg rata sudjelovao u
nekoliko protuosmanskih akcija, o emu svjedoe i raspoloivi podaci, dugo mirno razdoblje (1606.
- 1660.) donijelo je temeljnu promjenu u njegovu ivotu. To je vrijeme veinom provodio u skladu s
ve uobiajenim obiteljskim ivotom. Kao to su prije uinili njegov djed Andrija i otac Vid, Ivan se
ve nakon 40. godine odmarao i zamijenio vitetvo mirnijom upravno-uredskom slubom. Od svojih se
predaka razlikovao zato to nije samo preuzeo vlastelinsku slubu uz jednoga gospodara (Nikola
Zrinski), nego se sve aktivnije ukljuio u upravu Varadinske upanije te u upravu i javni ivot
Hrvatsko-Slavonskoga Kraljevstva. ak je i dovrio oevo uspjeno stjecanje posjeda u mirnijoj
pozadini i njihovo trajno zadravanje. U mnogim dijelovima drave pismeni i vjeti asnici pograninih
postrojba preuzimanje upanijske slube nisu smatrali rijetkou. Naime, to se moglo uoiti na gotovo
svim podrujima Ugarskoga Kraljevstva bliskim bojinici, tako i susjednoj Zali, ili Gyoru i Veszprmu,
kao i udaljenijem Ngrdu, pa ak i Petanskoj upaniji.206
Viegodinje zajedniko ratovanje i jo tjenja veza s Jurjem Zrinskim i njegovim sinom gotovo su
predodredili Ivana Budora da nakon vojne slube stupi meu stolne glavne smjerne sluge ili
povjerenike (primarii familiares207). Prema pronaenim podacima, od 1615. pa sve do smrti Budor je
bio ravnatelj meimurskih posjeda (comitis Nicolai a Zrinio bonorum gubernator, odnosno na
gubernator),208 to svjedoi o njegovoj izgraenoj povjerljivoj vezi sa Zrinskim. Isto to esto navodi
Budorov armalis. U stjecanju plemike snage najvaniji Budorov povjerenik bio je onaj grof Zrinski s
201
Petho, 1753., 156. str.

Uo. 168. str.
203 Uo. 176. str.
204
ii IV. 507. str.: No. 234. i usporedi jo Uo. 517. str.: No. 238. (3. rujna 1608.)
205 Tako je Budora nazvao Petho
Gergely, Budorov suvremenik.
206 Mnogi primjeri iz Zale: ZMA, 2000., posebno 252., 263. - 264. str.; iz Gyo
ra (ura): Gecsnyi, 1984.; 1988.; iz Ngrda:
Plmny, 1982. i Ivnyi E., 1984.; iz Pete, 2001., 443. str., novije s vie podataka Plffy, 1995., 159. - 166. str.
207 3. rujna 1608.: familiares spectabilis ac magnifici domini Nicolai comitis perpetui a Zrinio, ii IV. 519. str.: No. 238. i ii
V. 650. - 651. str.: No. 401.; 20. oujka 1610.: Adamek, 1987., 88. str.; 24. veljae 1615.: primarius familiaris Laszowski,
1941., 367. - 368. str.: No. 289.; 3. oujka 1615.: na veran sluga, Laszowski, 1950., 50. str.: No.71. i prije 1622., familiaris
suus, ii V. 348. str. No. 204. O familiji Nikole i Jurja Zrinskog: Horvat R.,1993., 65. str.; o pojmu smjerni sluga ili sluga
poglavar sa zapadnog Podunavlja (obitelj Batthynyi), usporedi Varga J., 1981., 12, - 14. str.
208 24. veljae 1615.: Laszowski, 1941., 367. - 368. str.: No. 289. i prije 1622. Laszowski, 1951., 61. str.: No. 81.
202
sudjelovati u uspjenoj akciji u kojoj je Juraj Prasczy, kapetan Nikole Zrinskog, vodio vojsku iz
Meimurja u spaavanje tvrave Lendave u dananjoj Sloveniji, koju su kaniki Osmanlije drali pod
opsadom.201 Na posljetku, Budor je sluio u postrojbi Zrinskoga jo 1605., kad su zapovjednik
Trauttmannsdorf, Ivan Drakovi II., Franjo Batthynyi, hrvatsko-slavonski ban (1595. - 1608.),
zapovjednik Podunavlja (1604. - 1609.) i Zrinski, kao zapovjednik kneza Stjepana Bocskaja, sili u
okolicu Rbe u borbu protiv Grgura Nmetha gdje je Nemeth sramotno pobjegao pred njima.202 Izmeu
travnja i srpnja 1608. grof Zrinski je ve u vrijeme konflikta u Prag otpratio nadvojvodu Matiju i
starijeg mu brata, cara Rudolfa,203 a Budor ve tada sigurno nije nosio oruje. Naime, 4. lipnja 1608. u
Zagrebu ga hrvatsko-slavonski sabor ve spominje kao upanijskog suca Varadinske upanije (iudex
nobilium comitatus Varasdiensis204). Nova sluba najavila je da je poelo mirnije razdoblje u ivotu
istaknutog junakog ovjeka.205
33
34
Podravina
kojim je od ratovanja pod Pragom (1608.) s nadvojvodom Matijom, kasnijim ugarskim kraljem (1608.
- 1619.), jo u vroj vezi. Na kraju, upravo nas u to uvjeravaju i mnoge zadae koje je obavio u ime
svoga gospodara.
U rujnu 1608. godine Ivan Budor je sa svojim ogorom Grgurom Lackoviem, kojemu je Zrinski
takoer bio povjerenik, zastupao interese svoga gospodara na hrvatsko-slavonskom stalekom
dravnom saboru u Zagrebu, osobito u razbuktaloj svai meimurskog vlastelina i gomirskih Vlaha.
Dvije godine kasnije bio je kod palatina Gyrgyja/Jurja Thurza (1609. - 1616.), i to u vezi s
rjeavanjem jednog novog dogaaja. Njegov zadatak sastojao se od toga da izvue od palatina naknadu
tete koju je Grgur Petho, ondanji zapovjednik u Babcsi (Bobovcu, 1599. - 1600.), prouzroio
Zrinskima preko tamonjih njemakih vojnika. U veljai 1615. sa svojom prvom enom (Anom
Ndasdy) iao je kao opunomoeni predstavnik na zagrebaki Kaptol u vezi s jednim sporazumom oko
bespravno prisvojene pokretnine u meimurskom Nedeliu. Na posljetku, oko 1610. vie je puta
rjeavao parnice i prodaju posjeda svoga gospodara.209
Ivan Budor je sudjelovao u slinim aktivnostima i upravljanju te u javnom ivotu Varadinske
upanije. Iako o njegovoj sudskoj slubi, u nedostatku uvelike opustjele upanijske dokumentacije,
znamo samo iz podataka za 1608. godinu, ipak je nedvojbeno da je u prvim desetljeima 17. stoljea
imao vanu ulogu u funkcioniranju upanije. Tonije, naao je svoje mjesto u drugoj liniji upanijskog
plemstva gdje je sluio domovini. Dobar je primjer tome to je 11. studenoga 1607. Jnos (Ivan) Petho
iz redova nieg plemstva hrvatsko-slavonske politike elite nakon podupana i suca potpisao potvrdu
kojom upanija potvruje Budora kao ondanjeg kapetana ratovanja (1585. - 1586.), nakon Tome
Erdodyja (velikog upana Varadinske upanije i bana).210
Iako su Budorova upanijska ovlatenja bila raznovrsna, njihov je karakter veim dijelom odgovarao
slubi upanijskog suca ili assessora. Neki podaci o upravljanju upanijom upuuju na Budorovu
radinost.211 U ljeto 1617. Budor je, zajedno s podupanom Grgurom Pethom i sucem Ivanom
Vragoviem, sudjelovao s vie prijatelja iz nieg plemstva u popisu one pokretne imovine pokojnoga
Gbora/Gavra Pethoa i ene mu (Suzana Rvay), koja je bila pod nadzorom Petra Drakovieva u
tvravi Klenovnik. Iste te godine ujesen raspravljao je na glavnoj skuptini Varadinske upanije s
podupanom Pethom o jednoj molbi podunavskoga gospodara Franje Batthynyija. Odmah nakon
dugog turskog rata, krajem prosinca 1606., bio je jedan od povjerenika pozvanih na sasluanje svjedoka
u dvorcu Ivanec na temelju odluke upanijskog suda, a u vezi s jednim sjenikom.212
Na upanijskom sudu Budor je esto sudjelovao i u ostalim raznolikim sudskim poslovima. To je
potpuno razumljivo jer je takve ovlasti izvravao jo 1594. godine. Zahvaljujui tome, stekao je vee
praktino pravno iskustvo. U prosincu 1617. bio je ak zamjenski sudac (substitutus iudex) suda na
kojem je pod vodstvom suca Ivana Vragovia Grgur Petho raspravljao tubu svoga brata Krste u Beli
protiv straara, a u vezi s izvjesnom izdajom (ratione certae infidelitatis). Nekoliko mjeseci kasnije
209
Po redu navoenja: ii IV., 519. str.: No. 238. i ii V. 650. - 651.: No. 401. (3. rujna 1608.); HDA, Arhiv Budor, 18.
studenoga 1610., Pozsony/Poun; Laszowski, 1941., 367. - 368. str., No. 289. (24. veljae 1615.); Uo. 50. str.: No. 71. (3.
oujak 1615.) i MOL P 1314 Batthynyi cs. Vidi: Missiles No. 7780. (u vie parnica Ivana Budora - Ferencu Batthynyiju,
25. rujna 1617., Vidovec)
210
MOL A 57 Lib. Reg.Vol. 19. pp. 208. - 209. Za imenovanje Erdodyja usporedi jo: NSK Zagreb R 6475/2.; Horvat K., 1900.,
90. - 91. str. i Teak-imek-Lipljin, 1999., 20. - 21. str.
211
U zadnja dva desetljea izaao je, uz znaajnije radove, i dobar broj upanijskih zapisnika - vidi Gyor (ur): Gecsnyi,
1988.; Zala: Turbuly, 1994. i ZMA, 2000., 23. - 46.; Sopron: Dominkovits, 2000.; Turbuly, 2000. i Dominkovits, 2002b.; PestPilis-Solt: Szakly, 2001. itd., na hrvatskom usporedi: Goldstein, 1996., posebno 39. - 55. str.
212 Po redoslijedu spominjanja: MOL P 235 Petho
cs. Com. Varasd, Fasc. 3. No. 228. (7. lipnja 1617.; popis je traio
Ferenc/Franjo Petho); MOL P 1314 Batthynyi cs., Missiles No. 7780.; MOL P 235 Petho cs., Com. Varasd., Fasc. 3. No.
166. (30. prosinca 1606).
Podravina
213
Dokumentacija dviju parnica: Uo. Fasc. 3. No. 234. (18. prosinca 1617. in domo parochiali apud ecclesiam Sanctae
Margarethae sub castro Bela i No. 235. (26. veljae 1618., in domo et curia nobilitari generosi domini Gregorii Pethe de
Gersse sub Bela)
214 ii V., 130. str., No. 79. (12. listopada 1615.) i Uo. 196. - 197. str.: No. 121. (4. - 5. sijenja 1619.). O djelovanju banskog
stola: Klai V., 1982., 630. - 634. str. i Bnis-Degr-Varga, 1996., 138. str., odnosno zakletvi prisjednika, Dek, 1868., 242.
str.
215 ii V., 37. - 38. str.: No. 18. (20. travnja 1610.)
216 Uo. 57. str. i Adamek, 1985., 10. - 11. str.: No. 5. (11. sijenja 1611.); odnosno ii V., 51. str., No. 23. (23. rujna 1610.) i
Uo. 62. str.: No. 29. (25. listopada 1611.)
217 Az utak csinlsrl val vgezs [O obavljanju izgradnje putova]: MOL P 235 Petho
cs., Com. Varasd., Fasc. 3. No. 238.
(21. sijenja 1619.)
218 Tonije o razgovoru iz 1617. i uz to vezanim problemima s obraunom: ii V., 182. str., No. 113. (16. kolovoza 1618.)
219
Vidi o obitelji i tvravi Kerecsnyi (Krievaka upanija) i njihovim kmetovima: Uo. 39. str.: No. 18. i Uo. 42. str.: No. 18. (20.
travnja 1610.)
220 Uo. 160. str.: No. 98. (6. prosinca 1617.)
221 Naredba Matije II. zagrebakom Kaptolu, 20. kolovoza 1610., Pozsony/Poun: Adamek, 1985., 7. - 8. str., No. 2., i
Laszowski, 1941., 325. str., No. 241. (21. rujna 1612.)
222 Plffy, 1995., 159.-166. str.: poglavlje Inteligencija pograninog pravnika, usporedi novije: Dominikovits, 2002a., kao i stariji
primjer: Ivnyi E., 1984.
223 U prvom redu na temelju teko prihvatljiva modela upanije Vas: Tth I. Gy., 1996.
sudjelovao je na Pethovu sudu, i to u prisutnosti brojnih sudaca i pravno obrazovanih osoba gdje su,
kao i inae, presude donosili na hrvatskom jeziku.213 U listopadu 1615. i u sijenju 1619. bio je izabran
za porotnika Hrvatsko-slavonskog sabora i Banskog stola nieg plemstva (assessor tabulae banalis)
zbog ega je, prema tadanjim obiajima (uz polaganje zakletve pod rukovodstvom svagdanjeg
vicebana i slavonskog suca, prothonotarius regni), sudjelovao u prvostupanjskim ili albenim
raspravama.214
Budor, kao nekadanji vitez pograninih utvrda u slubi dviju domovina, nije preuzeo samo ulogu
sudskog porotnika. Njegovo vojno iskustvo i poznavanje kraja rezultirali su time da su mu stalei u
travnju 1610. povjerili nadzor nad 50 slavonskih pjeaka (haramiarum superintendens), iji je zadatak
bio hvatati i banu izruivati pljakae koji su harali du Drave te pustoili plemstvo i siromano
stanovnitvo. Budorovo mjesto slubovanja bio je elekovec (juno od Legrada)215 u Krievakoj
upaniji. Poetkom idue godine stalei su ga poslali u odbor koji je istraivao seljaki ustanak u
Brezovici (Krievaka upanija), vlastelinstvo Veliki Kalnik, ali 1610. i 1611. godine Sabor ga je vie
puta poslao i u kontrolu spisa Franja Medosczyja.216 Na posljetku je poetkom 1619. godine, prema
nalogu stalekog sabora, putovao (zajedno sa Stjepanom Gerczyjem) k ponovno zavaenoj brai Petho
u vezi s popravkom puta, mosta i nasipa. Budor je postigao dogovor meu braom sastavljanjem
ugovora na maarskom jeziku o podjeli zavrnih radova u selima Bela i Ivanec.217
U sluaju potrebe, naravno, zauzimao se na saboru za svoje roake, kao primjerice 1618. u obrani
udovice nedavno preminulog Stjepana Radovia protiv Grada Varadina.218
Budorovo odlino poznavanje slavonskih krajeva i dravnih poslova nagovjetavalo je da e stalei,
kad se prui prilika, na temelju njegova izvjetaja informirati nadvojvodu Ferdinanda o raznovrsnim
stvarima koje se tiu posjeda.219 Budor je potkraj ivota jednom bio i sudac Krievake upanije (iudex
nobilium comitatus Crisiensis).220 U ljeto 1610. godine u vezi s brezovakim seljakim ustankom, pri
nastavljenom sasluavanju svjedoka, spominje se kao mogui kraljevski ovjek (homo regius), a
jednom prilikom (1612.), slino kao i njegov djed, djelovao je i kao odvjetnik (procurator), i to na
zagrebakom Kaptolu.221 Taj posljednji sluaj oito dokazuje njegovu iskuanu uenost i izvjebanu
pismenost (na hrvatskom, maarskom i latinskom jezuku) te ujedno osnauje prijanji dojam222 da
pismenost niih slojeva drutva i pograninih vojnika nikako nije bila na tako niskom stupnju kao to
to tvrde pojedina istraivanja.223
35
36
Podravina
Preuzimanje upravne uloge te uloge u javnom ivotu pripomoglo je Budoru da, napredujui tragom
svog oca, proiruje posjede u mirnijem zaleu. Prema plemikom pismu, Ivan Budor raspolagao je
1610. godine manjim i veim dijelovima posjeda u Varadinskoj, Zagrebakoj i Krievakoj upaniji
(Dodaci fol. 10.r.). Ni u tom sluaju njegova plemika povelja ne grijei. Posjedi su mu se u to doba
zaista prostirali preko tri upanije.
U Varadinskoj upaniji su posredstvom Herkovia steeni dvorac (kurija, lat. curia) Vidovec, kao
i zajezdski i szentillyeiski (jo i obreki) posjedi.224 Osim toga, zajedno s Ivanovom suprugom
Elizabetom Petho na kraju stoljea posjedovao je u trgovitu Vinici 15 kua,225 1597. stekao je zemljite
i vrt u Varadinu.226 Time se Ivan mogao, barem djelomino, potvrditi i u slobodnom kraljevskom gradu
Varadinu (gdje ga jo 1617. spominju kao zemljoposjednika).227 Sve to nije bilo nita posebno jer je
stjecanje povlatenih posjeda (Kania, Gyor/ur), kua, prava na vlasnitvo u slobodnim kraljevskim
gradovima ili naseljavanje istoka u to vrijeme bila poznata pojava.228 U Varadinskoj upaniji Ivanu
Budoru pripadala je jo 1591. dobivena gertloveka kurija za koju je kasnije Gyrgy/Juraj Thurz od
palatina dobio noviju potvrdu.229 Tu je i nekoliko manjih dijelova posjeda elinec.230 Imao je neke
manje rascjepkane posjede u Krievakoj upaniji, to jest Vrak na sjeverozapadu, iza graninih
tvrava, kao i u Otoku (danas Veliki Otok), Bolfanu (Bollffangh aliter Ebres sive Jaksincz / Ebres
aliter Jakssincz Sz. Bollffangh), Gervaovcu (danas Grbaevec u okolici Kuzminca), Szentmihlyju,
Martinovcu (oko nekadanjeg Jakupovca Kapelskog) itd.231
Ti su posjedi obitelji Budor esto donosili vie problema nego koristi. Oko jednog dijela stalno su
se parniili s obitelji Sekelj (Szkely), a veinu drugog dijela - slino kao ostala naselja pod navalom
doseljenika232 nakon petnaestogodinjeg rata - koju je djelomino sagradila obitelj Sekelj (Szkely),
zaposjeli su Vlasi.233 Bogaevo, u podruju smjetenom na jugozapadu upanije koje je posjedovao
zajedno sa suprugom, i Orehovec smatrani su mirnim posjedima.234
U Budorovim prihodima vaniju su ulogu mogli igrati neto mirniji posjedi u Zagrebakoj
upaniji. Zahvaljujui gospoi Elizabeti, na prijelazu iz 16. u 17. stoljee pojavio se Ivan kao jedan od
224
Adamek-Kampu, 1976., 350. - 351. str., No. 115. (Zajezda i Vidovec: 1588.), 359. - 360. str., No. 118. (Zajezda i Vidovec:
1596.), 543. str.: No. 123. i 565. str.: No. 124. (Vidovec: 1598., itd.) i HDA, Arhiv Budor, 12. oujka 1609., Pozsony/Poun
225 Adamek-Kampu,1976., 536. str., No. 123. i 564. str.: No. 124. (Vinica, 15. kua: 1598.) 581. str., No. 125. (Vinica, 15 kua:
1600.) i Ivan Budor kod Franje Batthynyja, 2. kolovoza 1617., Vinicze MOL P 1314 Batthynyi cs., Ivnyi biljeke
(naalost, pismo je vjerojatno tijekom 2. svjetskog rata izgubljeno); u 17. st. tu ivi vie lanova obitelji, vidi npr. HDA, Arhiv
Budor, 2. studenoga 1655., 2. travnja 1661. i 31. kolovoza 1662., Vinica
226 Quendam hortulum suum civilem haereditarum intra moenia civitatis... Barbari-Kolanovi, III., 115. str., No. 29. (4. oujka
1597., izdanje za 10 forinti)
227 Barbari-Kolari, IV., 258. str., No. 215. (16. lipnja 1617.)
228 O Gyo
ru (uru): Gecsnyi, 1984. i Gecsnyi, 1986.; odnosno o Koicama: Nmeth, 2001.
229 O tome znamo iz 1626.: HDA, Arhiv Budor, 28. kolovoza 1626., Vidovec
230 Adamek-Kampu, 1976., 540. str., No. 123
231 Atakra: Uo. 366. str. No. 119. (1596. Otok), 446. str., No. 121. (1598., Veliki Otok), 575.: No. 125. (1600., Veliki Otok); Zent
Bollffangh aliter Ebres sive Jaksincz, Zent Myhalij alias Miholijzko polie circa fluvium et praesidium Caproncza: Arhiv Budor,
18. veljae 1625. Vidovec, odnosno Adamek, 1987., 20. i 29. - 30. str.
232 Za ovo uglavnom Kaser, 1997., 118. - 133. str.
233 Za parnienje: Uo. 1602., 1609., 1613., 1616., 1617., i ii IV. 520.: No.238.; za Vlahe: Zakljuci I. 8. (27. svibnja 1631.) i
Lopai, 1885a. 152.:No. XCVI. (19. prosinca 1628.).
234 Adamek-Kampu, 1796., 455. str.: No. 121. (1598., Bogaevo), 575. str.: No. 125 i 575. str.: No. 125. (1600., Bogaevo i
Sv. Petar Orehovec) usporedi jo HDA, Arhiv Budor, 9. lipnja 1629., Bogaevo
Podravina
7. Potomci Ivana Budora: sudbina obitelji do izumiranja sredinom 18. stoljea

Potomci Ivana Budora samo su djelomino, jednostavno podijelivi posjede, nastavili obiteljsku
tradiciju. Njih je pratilo niz nepovoljnih okolnosti i sluajnosti. Ivan i njegova supruga imali su etiri
djeaka (Ivan, Gapar, Stjepan, Franjo) i etiri djevojice (Eva, Ana, Izabela, Suzana) koji su doivjeli
lijepu dob, a ocu je povrh toga uspjelo bogato ih poeniti (vidi 2. rodoslovno stablo).
Njihovi brani drugovi, kao u sluaju Ivana i njegovih sestara, dolazili su iz takvih plemikih obitelji
Varadinske upanije koje su sve redom (ak i usprkos porastu prestia naeg junaka) smatrane mnogo
uglednijima od Budora. Gaparova prva supruga Barbara bila je bliska roakinja (moda neakinja)
Stjepana Gerczyja, banskog prisjednika njezina oca, dok je Suzanu oenio Gapar, takoer sin jednog
suca Banskog stola i kapetana, zagrebakog podupana, poznatog Ivana Petrievia ( 1625.).240 Mlai
Ivan je suprugu izabrao iz stare i otmjene hrvatske obitelji Bedekovi (Magdolnu); Annu je pred oltar
odveo pisar Sebastijan Szerdahelyski, Izabelu je oenio Mihael Kaniaj/Kanizsay241 koji je, slino
Budorima, bio obrazovan u hrvatskom, maarskom i latinskom jeziku.242
235
Adamek-Kampu, 1976., 399. str.: No. 121. (Glavnica Velizlavia, 1598.) i 570. str.: No. 125. (1600., Glavnica
Wenczezlawya), Adamek-Kampu, 1796., 432. str.: No. 121. (1598., Zelina), usporedi jo: ii IV., 412. str.: No 179. (25.
sijenja 1601.), ii V., 321. str.: No.190. (14. oujka 1622.) i 348. str.: No. 204. (24. svibnja 1623.), poneto Lopai, 1894.,
180. str. (10. studenoga 1630.)
236 Adamek-Kampu, 1976., 571. str.: No. 125;
237 HDA, Arhiv Budor, 1. lipnja 1611., Monyorkerk
238 Nobilis Benedictus Jwssich familiaris egregii Joannis Budor de Budrocz, HDA, Arhiv Budor, 28. veljae 1614., Zagreb; u
vezi s ovim dogaajima vidi: Varga J., 1981., 50. - 51. str.
239
Posljednji spomen (21. sijenja 1619.): MOL P 235 Pethocs.,Com. Varasd., Fasc. 3. No. 238.; ve nekoliko puta igra ulogu
(14. oujka 1622.): ii V. 321. str.: No. 190., usporedi jo Laszowski, 1951., 61. str.: No. 81. (9. lipnja 1622.)
240 Petrichevich - obiteljsko stablo i Kempelen, Ptlk. 521. str., poneto Petrichevich, 1942., posebno 186. - 193. str.
241 HDA, Arhiv Drakovi, Archivum maius Fasc. 86. No. 7. (14. lipnja 1641.)
242
Za ove obitelji, uz ve navedene izvore, vidi jo: Bojnii, 1899., Strohal, 1932., 165. - 168. str. i Lonari, 1996.
posjednika Glavnice, a dopalo ga je nekoliko veih dijelova posjeda grada Zeline, zbog rodbinskih veza
s Kerecsnyima, te iz zaloga Jurja Zrinskoga (Donja Zelina).235 Na posljetku je i u Novakovcu
Bisakom sa suprugom 1600. godine posjedovao 11 kua.236 Vanim moemo smatrati i to to je Budor
od Nikole Zrinskog 1611. godine u meimurskom Velikom Mihaljevcu dobio jednu kuu s dvoritem,
pa makar samo u zalog.237 To je jednim dijelom otvorilo put obitelji k stjecanju posjeda u okolici
akovca, a drugim dijelom Budori su tom svojom domovinom smjetenom sjeverno od Drave postali
posjednici i u Zaladskoj upaniji. Pokraj svega toga, Ivan Budor je, slino svojim precima, imao i
povjerenike.238
Ivan Budor je izmeu sijenja 1619. i oujka 1622. godine preminuo,239 a moe se rei da je
nedvojbeno uspjeno ivio. Nakon to je 30 godina kao konjanik igrao vanu ulogu u obrani hrvatske,
slavonske i maarske domovine, u drugoj polovici ivota s uspjehom je nastavio djelovati te sebi i
obitelji osigurao budunost kako u vlastelinskoj slubi grofa Zrinskog, tako i u upravi Varadinske
upanije i javnom ivotu Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. Napredujui utrtom stazom svog djeda i
oca, Ivan je u pogledu svake svoje slube, imovine i drutvenog priznanja bio uspjean lan
slavonskoga nieg plemstva. Pitanje je bilo samo kako e njegovi potomci raspolagati batinom koju
im je ostavio.
37
38
Podravina
Iako je uspjeno sklapanje brakova brojne djece Ivana Budora svjedoilo o njegovu drutvenom
usponu i poznatosti, s gledita kasnijeg razvoja obitelji nikako nije bilo u svemu povoljno. Naime,
ionako neveliki i na etiri upanije rascjepani posjedi dodatno su se usitnili na brojne nasljednike, a i
oeve dunosti su se podijelile meu sinovima. Slubu pograninih tvrava (barem prema naim
dosadanjim saznanjima) nijedan od njih nije nastavio ni juno ni sjeverno od Drave, mada je za to bilo
mogunosti kako u banskim i slavonskim, tako i u krajevima nasuprot Kanie. To potvruju zvanja bana
(1598. - 1626.) i glavnog kapetana nasuprot Kanie (1622. - 1626.) Juraja Zrinskog mlaeg;
berkievinskog kapetana (prije 1639.) i egerszegskog vicegenerala (1641. - 1656.) Petra Keglevia,
zatim Jurja Gregorczyja pokupskog (oko 1639. - 1642.), pa egerszegskog (1642. - 1648.) te na
posljetku sredikog kapetana (1649. - 1652.).243 Ivan mlai Budor ( 1663. god.) ipak je na jednom
podruju slijedio oev, pa ak i djedov vojniki put, tonije u slubi u inozemstvu kao to je u to vrijeme
inilo mnogo drugih hrvatskih niih plemia. Vie je puta 20-ih i 30-ih godina 17. stoljea ratovao u 30godinjem ratu (1618. - 1648.), prvo vjerojatno u pukovniji Jurja Zrinskog mlaeg, a kasnije u drugim
hrvatskim regimentama.244 Vid je odlazio u rat, a uglavnom je bratu Gaparu povjerio upravljanje
svojim posjedima (davi mu ih u zalog), kao i obavljanje nekih drugih poslova.245
Uope nije sluajno to je Vid to prenio ba Gaparu. U slubi povjerenika u prvom je redu slijedio
oca, iako je gotovo sigurno da je Ivan mlai sa Zrinskim dospio na bojite 30-godinjeg rata. Samom
je Gaparu uspjelo ouvati otmjeno oevo mjesto u Meimurju, poglavito na dvoru pjesnika i
vojskovoe Nikole Zrinskoga (1620. - 1644.) gdje je bio otmjeni sluga i jedan od kapetana meimurske
ete246 te mu je ak uspjelo u odreenom pogledu i nadvisiti poloaj koji je imao otac. U istraivanju o
Zrinskima jedva da mu se spominje ime.247 Gapar je isto tako zahvaljujui povjerenikoj slubi dospio
i do zastupnitva u maarskom saboru. U jesen 1638. godine on je ve (kao jo vrlo mlad) zastupao na
glavnoj skuptini u Krmendu u Zaladskoj upaniji,248 a onda su 40-ih i 50-ih godina 17. stoljea
uslijedila sve ozbiljnija ovlatenja. U oujku 1649. godine, kad se zbog svog banskog dostojanstva i
obrane pokupskih krajeva Zrinski nije mogao pojaviti na pounskom saboru, kao vlastite zastupnike uz
Martina Lipia i Jurja Smbra,249 poslao je i Budora na sabor u glavni grad Pozsony/Poun (ablegatus
ad dietam Posoniensen nuncius).250
243
O Zrinskom: Horvat R., 1993., 68. - 70. str., o Kegleviu kao berkievinskom kapetanu (prije 8. svibnja 1639.): StA KA HKR
Prot,Exp. Bd. 280. fol. 384., odnosno kao o vicegeneralu nasuprot Kanii: Deak, 1868., 244. str., i Plffy, 1997a., 280. str.;
o Gregorczyju: Tusor, 1999., usporedi jo poneto o ranijem hrvatsko-slavonskom vicebanu (1598.), pa veszprmskom
zapovjedniku (1609. - 1615.) o Jurju Kegleviu Plffy, 1998., 148. str.
244 O 30-godinjem ratu u hrvatskoj i maarskoj povijesti pogledati s obzirom na Zrinske: Ballagi, 1882., 23. - 25. str., 113. 167. str.; Bauer, 1941., 48. - 49. str. i novije Vrkonyi, 1992., 149. - 151. str., usporedi jo poneto o Petru Kegleviu na
osnovi vlastita dnevnika: Dek, 1868., 241. - 242. str., odnosno Gmry, 1888.
245 Ipse superioribus annis et temporibus ad bellum imperiale discendens universa et quaelibet bona ac jura sua
possessionaria, paterna et materna, avitica...egregio Caspari Budor fratri suo carnali et uterino ex certo censu sive arenda
hactenus possidendan tradidisset..., o vjeri Ivana Budora mlaeg prije zagrebakog Kaptola: HDA, Arhiv Budor, 12. oujka
1637., Zagreb, odnosno o potpunoj punomoi Ivana Budora za Gapara Budora u rjeavanju svake stvari pred zagrebakim
Kaptolom, Uo.
246 Vidi 1657.: meus servitor, meus capitaneus unius turmae, Csapodi-Klaniczay, 1958., 495. str.: No. 237. (23. srpnja 1657.,
akovec; na taj mi je podatak obratio pozornost Gbor Hausner, na emu mu ovim putem zahvaljujem. Gapar Budor je
jo 1644. sudjelovao u sjeverno-maarskim ratnim operacijama protiv veana i Jurja I. Rkczija.
247 Iako je istraivanje o Zrinskome gotovo opsega jedne knjinice, u otkrivanju familijarnih odnosa veim dijelom je manjkavo.
248 Kolega zastupnik bio mu je Juraj Stepkovi, Turbuly, 1996., 76. str.: No. 1355. (6. svibnja 1638.)
249 Izdanje pismenog naloga: Bene-Hausner, 1997., 48. str.: No. 48. (6. oujka 1649.). Budor se spominje i u Pounu.
Zsilinszky, 1893., 17. str.
250 Poimence zajedno sa zagrebakim kanonikom Jurjem Ratkayem i slavonskim sucem Ivanom Zakmardijem. Vrativi se sa
sabora 30. svibnja u Zagreb, stalei su podnijeli izvjetaj sa sjednice o svojim nalozima: Zakljuci I. 147. str.: No. XXXII.: 1
lan i usporedi jo: Bene, 2000., 18. str.: 31. biljeka i 89. str.: 208. biljeka, pa Bene, 2001. 10. str.: 31. biljeka i 51. str.:
75 biljeka; dalje iz starije literature Horvat K., 1905., 81. str.
Podravina
251
Put zajedno s Jurjem Maleniem i Nikolom Pataiem: Zakljuci I. 197. - 202. str.: No. XLI.; Zsilinszky, 1893., 97. str. i Horvat
R., 1993., 81. str.
252 O njegovu ivotu i djelatnosti: Zagrebaki biskupi, 1995., 333. - 339. str.
253 1665.: 100. tc.5:CJH, 1608. - 1657., 642. - 645. str.
254 Zakljuci I. 226. str., No. XLVI. (4. veljae 1658.); odnosno Dobroni, 1953., 175. str., 185. i 189. str. (1656.)
255
HDA, Arhiv Budor, 16. listopada 1659., Pozsony/Poun. O nasljedstvu Mikulia vidi jo Uo. 1650. i 1659., odnosno StA
HKA HFU rote Nr. 204. 1659. fol. 145.-159. (na posljednji spis skrenuo mi je pozornost Istvn Nmeth iz Budimpete, na
emu mu i sada zahvaljujem)
256 O daljnjem zastupanju za Zrinskoga usporedi jo pr. iz 1658.: Adamek, 1987., 237. p
257 Semper turbulentus est, Csapodi-Klaniczay, 1958., 495. str.: No. 237. (23. srpnja 1657., akovec)
258 MOL A 57 Lib. Reg. Vol.15. pp. 442.-443. (1. listopada 1656.)
259 O vi Poppel, 8. veljae 1639., Vidovec: MOL P 1314 Batthynyi cs., Missiles No. 7779.
260 MOL A 57 Lib. reg. Vol. 15. p. 369 i Adamek, 1985., 458.: No. 225
Na ugarski su sabor 1655. godine hrvatsko-slavonski stalei ponovno poslali Gapara Budora kao
jednog od svojih zastupnika,251 a on je uspjeno obavio posao. Sabor je, na pourivanje Ugarske
komore, izaslao komisije u ispitivanje nepravilnosti u ubiranju tridesetina zbog kojih su se prihodi
vladara iz dana u dan smanjivali. Prema ve ustaljenoj praksi, posebne komisije poslali su u gornju
Ugarsku, u dijelove oko Podunavlja te u Hrvatsku i Slavoniju. Na posljednje spomenuto podruje
stalei su odabrali i poslali, uz Petra Petretia, zagrebakog biskupa (1667. - 1669.),252 igmunda
Keglevia, Jurja Malenia, Tomu Ivanovia i Gapara Budora.253 Ti zadaci su, slino oevim, svjedoili
o njegovoj strunosti i iskustvu, priznatosti te o poznavanju krajeva s obje obale Drave. U veljai 1658.
Sabor ga nije sluajno poslao s vojnim savjetom unutarnje Austrije iz Graza u voenje pregovora u vezi
s ispaom konja pograninih vojnika, a vie je puta zastupao i Grad Zagreb u razliitim stvarima.254 ak
je u jesen 1659. godine Gapar vodio istragu u vezi s prodajom pokretne imovine obitelji Mikuli, gdje
je ponovno djelovao kao povjerenik i ve se pojavio kao vitez sa zlatnom mamuzom (eques auratus).255
Tu titulu je moda mogao dobiti od svoga gospodara Nikole Zrinskog zbog zagovornitva,256 a ona mu
je i osigurala uspon u karijeri.
Grofovi Zrinski (Nikola i Petar) su, kao i ostale svoje povjerenike, Gapara Budora u brojnim
sluajevima zaposlili u izvravanju privatnih poslova, posebno u Varadinskoj i Zagrebakoj upaniji.
To je istina iako je Gapar (prema primjedbi Nikole Zrinskog) uvijek bio nemiran ovjek. Ako su ga
interesi tako usmjeravali, bio je spreman i sa svojim gospodarom ui u ozbiljniji konflikt ili ga ak
optuiti kao jednom prilikom 1657. godine.257 ini se da je Gapar od oca naslijedio izvanrednu
samosvijest, ali kod njega je samopouzdanje ponekad prelazilo u tvrdoglavost. Zrinski se, usprkos
estim sukobima, nisu odrekli njegove usluge, to pak dobro potvruje njegovu primjenjivost i
priznatost. Uz sve nabrojene sluajeve, u jesen 1656. nastupao je i u ime Petra Zrinskog u jednom
postupku u vezi s posjedom Anne Sank u Staniu, u Zagrebakoj upaniji, koji je zajedno s
tamonjom kurijom dala grofu Zsigmundu Sznthzyju.258 Uz to je Gapar, poput oca, uvijek bio
spreman zastupati podunavsku i slavonsku veliku gospodu, kao poetkom 1639. kada je, pourujui
isplatu jednog duga i zastupajui interese udovice Franje Batthynyija, ve Poppel Lobkowitz, iao k
obitelj Malakczy te kasnije preporuio svoju pomo u kupnji odreenih slavonskih posjeda.259 Kad bi
mu se pruala prilika, naravno, preuzimao je ovlatenje i u drugim sluajevima, kao u prosincu 1658.
godine kada je zajedno s Petrom Fodrczyjem zastupao interese kmetova s vlastelinstva Moslavine u
njihovoj svai s varadinskim upanom Emerikom Erdodyjem.260
Iako pronaeni podaci ute o njegovim upanijskim slubama, ne bi uope bilo iznenaujue da se
tu i tamo pojavi kao sudac u Varadinskoj ili eventualno u Zagrebakoj ili Krievakoj upaniji, kao i
njegov otac.
39
40
Podravina
Gapara Budora ve poetkom 1661. spominju kao pokojnog.261 Druga dva brata, Franjo i Stjepan,
umrla su prije njega. Franjo, koji je odabrao crkveni ivot i napisao oporuku u proljee 1642., umro je
u varadinskom franjevakom samostanu prije 1649. godine.262 O Stjepanu, koji je preminuo prije
1650. godine,263 znamo jo manje. Moda je preuzeo manju ulogu u upravljanju Varadinskom ili
Zagrebakom upanijom kao njegov sin, Stjepan mlai, koji je 1699. bio pomoni sudac u Zagrebakoj
upaniji.264 Brakovi njegovih dviju keri (vidi 2. rodoslovno stablo) Doroteje i Barbare nagovijestili su
da potomci Stjepana Budora teko mogu nastaviti obiteljsku tradiciju. Slino su proli uvojnieni sinovi
Ivana mlaeg, Franjo i Ivan,265 koji su nastradali u ponovnom ratu protiv Osmanlija. O Franjinim
potomcima nita ne znamo, a o Ivanovu (to je ime, evo, ve trei put u obitelji) sinu Stjepanu i keri
Magdaleni, koja je bila supruga Kristofora Mikulia, suca u Krievakoj upaniji, na posljetku smo
pronali podatke iz 1700. godine.266 Odranje obitelji prelo je na Gaparovu granu s obzirom na to da
je Stjepan sigurno umro bez mukog nasljednika.
Iako se Gapar tri puta enio, obitelj je s muke strane krajem 14. stoljea gotovo izumrla. Za razliku
od oca, njega blagoslov djetetom nije usreio. Od prve ene Barbare Gerczy nije ostalo potomaka, a
druga supruga Barbara Mami, podrijetlom iz mnogo skromnije obitelji, uz tri djevojice (Barbara,
Elizabeta i Magdalena), podarila mu je samo jednog sina Jurja (vidi 2. rodoslovno stablo). No, trea
ena, udnog imena Ana Marija Rosaur, rodila mu je samo jednu ker (Juditu). Ni sklapanje brakova
njegove djece nije bilo toliko uspjeno kao u sluaju njegova oca ili djeda, a zbog njegovih supruga i
keri obiteljski posjedi su se postupno i dalje usitnjavali. Iako su brani drugovi Gaparove djece svi
redom potekli iz poznatih hrvatskih ili slavonskih nieplemikih obitelji (Juraj je oenio Barbaru
Dvornii, Elizabeta se udala za Gapara Jankovia mlaeg, Barbara za Stjepana Bednyeyja, a
Magdalena za poznatog zapisniara, pisca i genealoga Varadinske upanije Franju Ladnyija),267
znaaj i uloga njihovih obitelji nisu se mogli usporediti s gerseskim Pethovima, Petrieviima ili
Bedekoviima. Sve to znailo je da ni preostala Gaparova grana kasnije nije znala naslijediti i ouvati
drutveni uspon svojih predaka.
Gaparov jedini sin, Juraj, prema oskudnim podacima, ne samo da nije mogao nastaviti djedovu,
nego ni oevu ulogu. Situaciju je, naravno, znatno otealo to to su veliki patroni obitelji, Zrinski, nakon
Wesselnyi-Zrinsko-Frankopanske urote (1670. - 1671.) izgubili uloge, a na samom poetku 18.
stoljea obje su grane izumrle. Iako se Juraj 1683. i 1684. godine pojavio kao sudac Varadinske
upanije, a 1697. kao zagrebaki pomoni sudac,268 u javnom ivotu upanija i Hrvatsko-slavonskoga
261
HDA, Arhiv Busor, 3. sijenja 1661., Kloko

Admodum reverendus Franciscus Budor praesbiter, oporuio je 5. travnja 1642., u kuriji roaka Mihlya Kanizsaya: HDA,
Arhiv Budor, 5. travnja 1642., odnosno prije smrti 1649.: Uo. 25. sijenja 1649., Varadin (elio bih napomenuti da u Bologni
ueni zagrebaki kanonik s kraja 16. st., suprotno dosadanjem vjerovanju, nije potekao iz Budorove obitelji, HBL 2. 444.
str.)
263 MOL E 201 MKA Coll., Kukuljevi Fasc. I. No. 95. (22. svibnja 1650.)
264 HBL 2., 44. str.
265 Brizzi- Accorsi, 1988., 190. str.
266 Egregius Stephanus et nobilis domina Magdalena alias Cristophori Mikulich judlium comitatus Crisiensis consors, filius vero
et filia Joannis olim filii alteris Joannis tertii Joannis filii Viti condamBudor, HDA, Arhiv Mikuli, 26. travnja 1700., Zagreb,
usporedi jo: HDA, Zbirka rodoslovlja, Kut. 1. Kerecheni fol. 2; Vidi Bojnii. 1899., 101. str. i Bene, 2000., 34. str.: 73
biljeka, Bene, 2001., 20. str.: 73. biljeka
267 11. kolovoza 1683.: judex nobilium comitatus Varasdiensis, Zakljuci I. 441. str.: No. XCIX.: 8. lan, usporedi jo Brli,
1946. - 1953b., 110. str.: No. XVI.: 17. veljae 1684.: judlium comitatus Varasdiensis MOL P 235 Petho cs., Com. Varadin,
Fasc.4. No. 357.; 15. travnja 1697.: vicejudex nobilium comitatus Zagrabiensis
268 Uz podatke u prethodnoj biljeci, vidi jo MOL E 201 MKA Coll. Kukuljevi, Fasc. I. No. 136. (bez 1668.) i Uo. Fasc. III. No.
97. (9. lipnja 1671.)
262
Podravina
8. Pouke biografije obitelji Budor za suivot na Dravi

Iako ova studija, u prvom redu zahvaljujui Ivanovu osobnom armalu, uvodi itatelja u viestoljetni
ivotni put jedne slabo poznate slavonske nieplemike obitelji, koja nikad nije igrala znaajniju ulogu
u dravi, svejedno je vrlo prikladna da nam svrati pozornost na brojne politike, vojne i drutvenopovijesne probleme dviju drava, naglaavajui potrebu za daljnjim istraivanjima. Za to postoji
posebno velika potreba. Kako smo ve i naveli u uvodu, historiografija Maarske i Hrvatske u prolim
je desetljeima prilino slabo zajedniki funkcionirala, a na podruju znanosti uz Dravu je povuena
kruta granica, to je predstavljalo znaajnu prepreku zajednikom povijesnom istraivanju i
razumijevanju. Meutim, kako i dokazuje sudbina Budorovih, Drava nikad nije znaila vrstu granicu,
ak je i povezala i skovala sudbinu Ugarskoga Kraljevstva i hrvatsko-slavonskih krajeva, kao to ih je
i rastavljala.
U odnosima dviju drava najosnovniju promjenu donio je prodor Osmanlija u Primorsku Hrvatsku,
tako i u Slavoniju, koja je od srednjeg vijeka dio Ugarskoga Kraljevstva, iako je (slino Erdelju) imala
posebnu pokrajinsku upravu.275 Tijekom turskih vojnih pohoda dobar dio istonog teritorija
srednjovjekovne Hrvatske potpao je pod stranu okupaciju ili vojnu upravu, a sredinom 50-ih godina 16.
stoljea Slavonija se izmeu Drave i planine Gvozd suzila na samo jedan uski zapadni pojas - tonije
na krajeve Zagrebake upanije i zapadni dio nekad velike upanije Krievci, kao i na Varadinsku
269
Dokal, 1996., 233. str.

12. travnja 1706.: Zakljuci II., 309. - 310. str.: 5 lan i 1716. - 1717.: ZMA, 2000., 391. str. A HKK I. - II. - u svesku, naprotiv,
nije se pojavio, to dobro potvruje da nije mogao igrati nikakvu ozbiljniju ulogu u javnom ivotu Hrvatske i Slavonije
271 O Meimurju: MZ II. 448., 453. str. i Kalan, 1999., 23. str.; O Borsfrru i Szentmrtonu: MOL A 57 Lib. Reg. Vol. 31. p. 371.
(1717) i Uo. Vol. 38. pp. 301.-305. (1740.)
272 MOL A 57 Lib. Reg. Vo. 31. p. 371.
273 Iz te je obitelji i Franjo Pekler koji je 1700., meu ostalim, bio odvjetnik Stjepana Budora i njegove sestre Magdalene. HDA,
Arhiv Mikuli, 26. travnja 1700., Zagreb
274 Zsoldos, 2001., 275. - 280. str.; o kasnijem srednjem vijeku: Kubinyi, 1998., 353. - 356. str.
275 Engel, 1996., I. 223. str.; Teak-imek-Lipljin, 1999., 9. str.; Zsoldos, 2001., 279. str.
270
kraljevstva nikad se nije mogao ni pribliiti poziciji svoga djeda. Njegovi svakodnevni upanijski
upravni poslovi nisu dosezali dalje od parnienja oko postupno usitnjenog obiteljskog imetka i
zastupanja ili mirenja svadljivih nasljednika.269
Iako mu je jedini sin Nikola (1682. - 1739.) pohaao i beki hrvatski kolegij (1699. - 1700.)270,
nastavivi usvajati vii poloaj prema staroj obiteljskoj tradiciji, njegov ivotni put svejedno nije imao
uzlaznu putanju - ni pri slubi zamjenskog suca u Varadinu (1706.), ni kao glavni sudac u
meimurskom kotaru (1716. - 1717.) u Zaladskoj upaniji, gdje je nosio nie inove.271 U nedostatku
ozbiljnije sposobnosti i patrona (u Slavoniji koju su ponovno bili zauzeli Turci), nije uspio vratiti nita
od nekadanjih obiteljskih posjeda. Samo je bio sposoban poveati dobra u Meimurju (jednom kurijom
u Zebancu, trukovcu i Plekovcu) i posjede istono od njih (Borsfa i Ttszentmrton).272
Najvei je problem bio to Nikola nakon smrti 1739. godine nije ostavio nijedno muko dijete s
Klarom Pekler273 (podrijetlom iz jedne manje poznate slavonske obitelji). Time je muka grana jedne
junake slavonske obitelji,274 koja se borila i ustajala protiv svake tekoe, prisile i izazova od kraja 15.
do poetka 17. stoljea, nakon polustoljetnog postupnog propadanja odvedena u grob.
Time je povijest obitelji Budor, koja je ivjela na granici dviju drava, sredinom 18. stoljea dola
do svoga kraja. Slina je sudbina stigla i mnoge druge maarske obitelji: Falussyjeve, Zekeove i
hrvatske nieplemike obitelji Vragovie i druge.
41
42
Podravina
upaniju.276 Sve to pratile su korjenite promjene srednjovjekovnih politikih i zemljopisnih prilika.

Prestankom postojanja Primorske Hrvatske pojam Hrvatska poeo se ee koristiti i za juniji, a
kasnije i sjeverni dio smanjene Slavonije.
Proces integracije Hrvatske i Slavonije potvrdio je i proces udruivanja Hrvatskog sabora te
postupno razvijenog pokrajinskog sabora slavonskih stalea (conventus/diaeta statuum regni
Sclavoniae) 1558. godine. Taj je proces iznimno vaan, a zajedniki Hrvatsko-slavonski sabor uvelike
je ovisio o teritorijalnom preureenju hrvatskih podruja. Srednjovjekovna slavonska glavna sudska
skuptina (generalis congregatio), uz posredstvo bana, u poetku je uglavnom rjeavala probleme
obrane od Osmanlija.277 Isto tako, ujedinjenje je oznailo djelomino ispreplitanje sudbina Zagrebake
i Krievake upanije, kao i pojavljivanje naslova rex regni Sclavoniae u naslovima habsburkih
kraljeva koji su vladali i Ugarskom. Na kraju, ali nikako manje vano, taj je proces u 17. stoljeu
temeljito pripomogao sve intenzivnijem stapanju hrvatskog i slavonskog plemikog drutva te
nastanjivanju na sjever i zapad hrvatskog teritorija. Rije je o masovnim razmjenama ljudi, neovisno o
tome govore li i dopisuju li se na hrvatskom, maarskom, latinskom ili njemakom jeziku.
Usprkos tome, pojam Slavonija nije nestao. Gotovo polutisuljetni obiaji stanovnika uz Dravu i
Savu, a pogotovo meu plemstvom koje je ve u srednjem vijeku veinom govorilo hrvatski (samo
malen dio maarskim jezikom), zaista su snano dalje ivjeli. Rije je, dakle, bila o tome da su latinski
Sclavonia, njemaki Windischland, a maarski Ttorszg,278 zajedno s nazivom Hrvatska, u prvom redu
podrazumijevali podruje Varadinske i Krievake upanije, odnosno podruje juno od Drave. To
shvaanje odlino odraava i plemiko pismo Ivana Budora koji se sredinom 80-ih godina 16. stoljea
ovako izrazio o svojoj domovini Slavoniji u koju se vraao iz sjeverne Maarske: In Patriam dehinc
tuam, in regnum videlicet Sclavoniae (Dodaci fol. 3.r.). Kod banskog stola (tabula banalis) ostala je i
dunost slavonskog suca (prothonotarius regni Sclavoniae) koja je jo u kasnom srednjem vijeku igrala
vanu ulogu, a koji je jo u 17. stoljeu koristio (1496. god. obnovljeni) slavonski grb i peat.279
S obzirom na utemeljenost toponima Slavonija, ne treba uditi to su se brojne istinske slavonske
nieplemike obitelji, koje su govorile ili znale hrvatski (primjerice: Alapy/Alapi, Fodrczy, Gerczy,
Gotal, Gregorinczy/Gregorijanec, Gubasczy, Hssgyi, Herkffy/Herkovi, Kasztellnffy/Katelanovi, Kerecsnyi, Konszky/Konjski, Ladnyi/Ladanjski, Miletinczy/Miletineki, Orahczy/Orahoveki,
Petho, Ravenni, Szemcsey/Svetaki, Szerdahelyi, Tahy, Thurczy/Turoci, Urnczy, Zabky/Zaboki),
jo jedno znaajno vrijeme smatrale Slavoncima, a ne Hrvatima. To je jo razumljivije ako znamo da je
slavonsko plemstvo ve od kasnog srednjeg vijeka raspolagalo posebnim (pecularis) slobodama,
obiajima i pravima (libertates, consuetudines et iura), kao to su plaanje poreza, pravosue, biranje
dravnoga kapetana, imenovanje vicebana, upravljanje upanijom, trgovina solju, selidba kmetova koje
su maarski vladari iznova potvrivali itd.280
276
O kasnosrednjovjekovnim opim upanijskim skuptinama: Tringli, 1998., posebno 293. - 307. str., i Sabol, 1995., 15. - 23.
str. (poglavlje je rad Josipa Kolanovia)
277 To su u poetku uglavnom nazivali generalis congregatio, kasnije conventus diaeta, to omoguava razlikovanje od glavne
sudske skuptine. Nekoliko primjera iz 70-ih godina 15. stoljea: Kukuljevi, I. 213. - 217.str. No. CXLVI-CXLVII. (1477. 1478.) i 272. - 273. str.: No. CLXXXVI (1525.), kao i novije: Plosfalvi, 2000., 66. str. (1443.), 90. str. (1446.) i 96. str. (1447.)
278
O njemakim izrazima vidi: Petar Keglevi, travanj 1534., Waan in Khrabaten und Windischenland (StA HKA Fam.-Akten
D-T 138. fol.18-19.), vie primjera maarske upotrebe rijei: Petho, 1753., 127., 132., 134. str. (Tht s Horvt Orszg)
279
Nekoliko primjera odluka hrvatsko-slavonskog stalekog sabora: Lecta per me magistrum Joannem Zakmardy de
Diankoucz prothonotarium regni (natpis njegova peata: SIGILLVM NOBIL[I]VM REGNI SCLAVONIE 149V [sic! =
1497.]), MOL P 235 Petho cs. Com. Varasd, Fasc. 4. No. 306.(4. svibnja 1645.) i Uo. No. 325. (17. svibnja 1650.); o obnovi
grba 1496.: Kukuljevi, I. 234. - 235. str.: No. CLVIII.; o peatu: Bojnii, 1901., 69. str. o radu sudaca (s listom): Klai V.,
1982., 632. - 634. str.; ivotopis suca Zakmardija: Horvat K., 1905.
280 Brojni dobri primjeri: Kukuljevi, I. 179. - 277. str., i III. 3. - 20. str., izmeu njih povlastice slavonskog plemstva dodane
maarskim zakonskim lancima (Articuli nobilium regni Sclavoniae, Uo. 11. - 13. str.)
Podravina
281
O Pergoievu radu, ije se istraivanje kajkavske hrvatske knjievnosti smatra prvim tiskanim spomenikom, vidi novije:
tefanec, 2001., 229. - 233. str., usporedi jo: Strohal, 1932., 180 str., te Z. Bartoli, Ivanu Pergoi: Decretum, 1574.,
akovec, 2003.
282 Zsoldos, 2001., 274. - 275. str., usporedi: Goldstein, 1996., 21. - 38. (poglavlje je napisao Borislav Grgin)
283
U vezi s tim, kao primjer ukorjenjivanja u Ugarskoj Damjana Horvata i njegov ivot kao hrvatskog bana (1471. - 1475.):
Karbi, 2002.
284 Uz podatke iz navedenih izvornih izdanja vidi: Strohal,1932., 178. - 179. str.; Klai V., 1982., 600. i 634. str., neto novije:
Lonari, 1996.
285 Uz velik broj objavljenih upanijskih regesta svezaka iz novije produkcije bez zahtjeva za cjelovitou, vidi o Zali: ZMA,
2000., 23. - 46; o Sopronu: Turbuly, 2000.; o Gyoru (uru): Gecsnyi,1988. i o Peti: Szakly, 2001., 439. - 462. str.,
usporedi jo Bnis-Degr-Varga, 1996., 137. str. i Goldstein, 1996., posebno 39. - 55. str.
286 Bnis-Degr-Varga, 1996., 125. str. i Mlyusz, 1988., 32. - 33. str.
287 U srednjem vijeku veina slavonskih banova imala je dva vicebana koji su uglavnom (ali ne uvijek) bili upani Krievake i
Zagrebake upanije. Engel,1996., I. 16., 252. str.; Kubinyi, 1998., 353. - 354. str. i Tringli, 1998., 299. str., usp. jo:
Kukuljevi, I., 213. - 277.
O vanosti i sreenosti maarskog prava te uporabi hrvatskog jezika govori i injenica da je uz potporu
Jurja Zrinskog 1574. u Nedeliu - u radionici Rudolfa Hoffhaltera i u hrvatskom prijevodu Ivana
Pergoia, varadinskog biljenika - svjetlo dana ugledalo poznato djelo Hrmasknyv
(Tripartitum).Istvna Werboczyja281 Taj je maarski zbornik obiajnog prava ve u prvom izdanju 1517.
uvrstio najvanije karakteristike slavonskog plemikog obiajnog prava. Na grbu armalisa Ivana Budora
upravo zbog tih plemikih sloboda i privrenosti korijenima slavonski je grb mogao prethoditi
hrvatskome. Usprkos ujedinjenju dviju pokrajina, oko Save i Drave ostale su karakteristine ugarske
(kraljevske) mjesne uprave, institucije i upanije koje su na podruju Primorske Hrvatske u srednjem
vijeku izostale.282 Hrvatskim plemiima koji su se selili na sjever nije bilo ni na kraj pameti odrei se svega
toga jer je taj ustroj dobro funkcionirao, a i nali su se u ve djelomino poznatoj strukturi iz srednjeg
vijeka283 (uglavnom zahvaljujui posjedima u Zagrebakoj upaniji, slubama i srodstvima). Povrh toga,
nudila se odlina mogunost za napredovanje i gradnju karijere. Time je jedna znaajna grupa hrvatskog
plemstva od sredine 16. stoljea ugodnije ivjela, primjerice novi Budorovi roaci i upanijski zastupnici,
pa i Bedekovii, Dvorniii, Melenii, Pataii, Petrievii, Radovii i Vragovii ili njegovi vicebanski i
sudaki drugovi, kao i pomoni suci iju su dunost sve vie obnaali Berislavii, Keglevii, Mrnjavii,
Mikulii, Pataii i Petrievii.284 Tek je na podruju nekadanjeg hrvatskog pravnog i obiajnog poretka
moglo biti potrebe za odreenim promjenama te prilagodbom slavonskim navadama i propisima. Budui
da izbjeglom hrvatskom plemstvu (Franii, Kruii, Horvth-Stanii itd.), znatno sjevernije, u
udaljenijim upanijama Ugarskoga kraljevstva (Zala, Somogy, Vas, Sopron, ali i jo dalji Szepes)
prilagodba nije prouzroila ozbiljnije tekoe, mnogo lake se mogla provesti u bliim krajevima u uoj
domovini Ivana Budora - u Varadinskoj, Zagrebakoj i preostaloj Krievakoj upaniji.
Zbog toga, kao to i moemo pratiti prema kasnijem uredskom ivotu Ivana Budora, organizacija,
uprava, djelatnost i sudstvo Varadinske, Zagrebake ili Krievake upanije nalikovali su
funkcioniranju maarskih upanija sjeverno od Drave, npr. Zale, Soprona, Gyora (ura) ili izbjegle
Pete.285 Znatne razlike postojale su, uz ve spomenuti dravni porez i plemiko pravo, i u upanijskoj
javnoj upravi. Ban je, naime, sam imenovao zajednikog upana Zagrebake i Krievake upanije
izmeu vlastitih ljudi kojima je vjerovao, a to je uglavnom bio njegov zamjenik, viceban. Iako ta pitanja
ekaju daljnje istraivanje, ini se da upani, suci i porotnici Zagrebake i Krievake upanije nisu
igrali tako veliku ulogu u upanijskom upravljanju i pravosuu kao njihovi maarski kolege te da su
bili pod snanim utjecajem bana, odnosno njegova zamjenika. Ta situacija u mnogome je nalikovala
odnosima erdeljskih upanija.286 To uope nije iznenaujue. Naime, te su razlike i u Slavoniji287 i u
43
44
Podravina
Erdelju veim dijelom postojale ve i u 14. i 15. stoljeu288 i u prvom su redu bile u meusobnoj
ovisnosti s posebnom upravom dviju pokrajina.
Sve to u cjelini znailo je da su se ugarske i hrvatske stoljetne tradicionalne pravne institucije i
kasnosrednjovjekovni obiaji, usprkos ujedinjenju dviju drava i dvaju plemstava, odrali na cijelom
podruju snano sve do danas. Dakle, usprkos ujedinjenju Hrvatske i Slavonije, veze nisu oslabjele, ak su
se odrale sline pojave meu podrujima juno i sjeverno od Drave. To je dobro pokazao i tijek Budorova
vojnog ivota pri obrani od Osmanlija, koji je branio krajeve u Hrvatskoj i Maarskoj. Novija istraivanja
otkrivaju da je sustav izgradnje obrane sjeverno i juno od Drave bio slian, to jest podjednako su se gradili
generalati (Grenzgeneralat) koji su upravljali pograninim tvravama. To se odnosi i na okrune uprave
(Kreisgeneralati) koje su vodile upanijske i plemike vojne poslove, a koji su odgovarali kasnijem
hrvatsko-slavonsko banskom ustroju juno od Drave, uz funkciju upravitelja banskih krajeva
(Banalgrenze).289 Iako se nakon postavljanja vojnog vijea unutarnje Austrije 1578. hrvatskim i slavonskim
krajevima centralno ve upravljalo iz Graza,290 to nije znailo da je prestala suradnja s maarskim
obrambenim zonama. tovie, upravo je nastojanje bajcsavrskog kapetanskog podruja (1578.) dokazalo
da i dalje postoji prijeka potreba za tijesnom suradnjom izmeu slavonske i kanike uprave, kao i izmeu
maarskih, hrvatsko-slavonskih i tajerskih stalea. Sve to esto predstavlja problem samo povjesniarima
koji razmiljaju u okvirima dananjih samostalnih drava. Vodeim hrvatskim i maarskim politiarima,
kapetanima ili obinim pograninim konjanicima onoga doba (kakav je desetljeima bio i glavni junak ove
studije), to nije prouzroilo nikakve tekoe. Usprkos ujedinjenju Hrvatske i Slavonije, to nije imalo
nikakvo znaenje za granicu na Dravi, koja nije imala pravo granino znaenje.
To sve dobro predoava vojniki ivot Vida i Ivana Budora koji su stalno putovali i djelovali izmeu
Sigeta (Szigetvra) i Koprivnice ili Kanie i Varadina. U tome se nisu od njih razlikovala ni velika
mona gospoda - negdanji ban, szigetvrski junak Nikola Zrinski i njegovi potomci (Juraj ili pjesnik i
vojskovoa Nikola Zrinski). No, nisu samo meimurska gospoda i njihovi slubenici iz upanije Zala
ili amo-tamo izmeu svoje hrvatsko-slavonske i maarske domovine. Ugarsko kraljevstvo i
Slavonsko-hrvatska drava imali su jednu politiku elitu, neovisno o tome govore li njihove obitelji i
podanici maarskim, hrvatskim ili njemakim jezikom. Zahvaljujui tome su se Alapy/Alapii,
Bnffyji, Drakovii, Erdodyji, Keglevii, Pethoi i Tahiji i kao politiari i kao pogranini asnici bez
problema kretali sjeverno i juno od Drave, a u obje su drave raspolagali posjedima, obnaali tijekom
ivota razne dunosti i govorili oba jezika. Ni meu niim plemstvom (Gerczy, Gregorczy,
Konszky/Konjski, Malakczy, Pataii) nije bilo neobino ako je netko sudjelovao u borbi protiv
Turaka u Podunavlju ili u slavonskim ili banskim krajevima.
Moemo spomenuti i jedan upeatljiv konkretan primjer tijesne suradnje vojnika u Podravini, koji
nam je ostavio Grgur Petho (vrnjak i suradnik Ivana Budora), kao raniji viceban, a kasnije baboki
glavni kapetan i na kraju varadinski podupan, koji je iao amo-tamo za poslovima. On 1579. u kronici
na maarskom jeziku istie: Nikola Malakczy, natporunik Nikole Zrinskog u Slavoniji, pored Drave
kraj Drnja dobro je potukao brenike Osmanlije, gdje ih je mnogo vanih palo u boju.291 Ovi redovi
odlino opisuju gotovo zajedniko disanje susjednih krajeva. I glavni kapetan Bajcsavra, ija se
utvrda nalazi sjeverno od Mure, u slavonskoj pograninoj pokrajini, potukao je brenike Turke pokraj
288
Janits, 1940., 13. - 15. str. (u 14. st. su podvojvode bili upani Fehr upanije) i 26. - 29. str.; Mlyusz 1988., 31. - 33. str.,
Engel, 1996., I. 11. i 246. str. i Zsoldos, 2001., 279. - 280. str.
289 Plffy, 1996., 192. - 199. str., o banskim krajevima osnovno: Kruhek, 1984., 1994. i 1995., 303. - 323. str., neto Kaser,
1997., 278. - 281. str.
290 O tome (s daljnjom literaturom) u 76. biljeci
291 Petho
, 1753., 127. str.
Podravina
292
Nova monografija od 70-ih godina 16. stoljea o naselju koje je sluilo i kao pogranina tvrava: Petri, 2000., posebno 68.
- 71. str.
293 Plffy, 1995., 72. - 77. str. i novije: Plffy, 2003.
294 Iz dosadanjih hrvatskih istraivanja uglavnom radovi Josipa Adameka i Klai V., 1982., 625. - 628., 296.
295 Vidi navedene naslove u uvodu historiografije Ivnyi E., 1984.,Gecsnyi, 1993.; Dominikovits, 1995., 2000., 2002a. i 2002b.
296 HDA, Arhiv Budor, 7. travnja 1626., usporedi jo: Strohal, 1932., 183. - 184. str.
297 Primjer: Jaz Plenar Mihly, Vicezudacz Varasdynzke Graczke megye ili garantno pismo: Idem, qui supra Michal Prenar
vicejudlium comitatus Varasdiensis manu propria. MOL O 235 Arhiv obitelji Petho, Com. Varasd., Fasc.4: No.281 (23.
svibnja 1626.), odn. Uo.
298
Precizno, neutralno otkrivanje ovih konflikata zadatak je kasnijih istraivanja; novije u prvom redu Bene, 2000., 127. - 128.,
i 177. - 179. str., neto Vrkonyi, 2002., kao i u vezi sa svaom povjesniara oko urote zrinsko-frankopanske koja se
nastavlja u 2. pol. 19. st. (pr. Klmn Thaly, Gyula Pauler, odn. Franjo Raki)
299 Novije u vezi s Jurjem Rattkayem i palatinom Ivanom Drakoviem (1646. - 1648.): Bene, 2000., 12., 121. - 123., 128., 139.
- 141. i 166. - 180. str. Ovdje ujedno elim zahvaliti kolegi Sndoru Benu na njegovim savjetima koji su obogatili ovu studiju.
Drnja, na junoj obali rijeke.292 No, ne zaboravimo ni to da su se Nikola Malakczy i ostali vojnici
pograninih pokrajina nenjemakog materinskog jezika slavonske i hrvatske glavne kapetanije u to
vrijeme zaklinjali na hrvatsku verziju vojnog statuta donesenog 1578. godine, koji je jo 1566. u gornjoj
Maarskoj sastavljen za maarske konjanike i pjeake generalskog tabora Lazarusa Freiherra von
Schwendija, kao i za vojnike ponovno zauzetih tvrava oduzetih Ivanu igmundu, erdeljskom knezu.
Na taj nain najraniji hrvatski vojni pravilnici svjedoe o uskoj povezanosti dviju drava.293
Uz civilnu i vojnu upravu, mnogo se slinosti moe uoiti i u sastavu, ivotu i mogunostima izgradnje
karijere plemia.294 Srednjovjekovni obiaji nali su se jednim dijelom i u organizaciji upanija, ali i u
ivotu pristiueg izbjeglog plemstva. Kao to moemo doznati iz Budorove sudbine, u naseljima u mirnijoj
pozadini drave otvarale su se mogunosti za stjecanje posjeda, uspjenu pograninu vojnu slubu, za
slubu povjerenika kod jednog ili vie velikih gospodara, za aktivno sudjelovanje u upravljanju upanijama
blizu bojita ili du cijele drave, za sklapanje povoljnih brakova, uenje, stjecanje iskustva u pravnoj struci
ili uenju prava. U tom pogledu hrvatske i slavonske plemie ekali su isti izazovi i tekoe kao i njihove
drugove iz sjevernog Podunavlja ili upanije Ngrd,295 iako su jamano postojale i mjesne posebnosti, kao
to otkrivaju novije studije.
elio bih naglasiti da je razliita jezinost ili makar razliita (hrvatska, slavonska i maarska) plemika
svijest o vlastitu identitetu samo rijetko prouzroila tekoe u zajednikom ivotu. Naime, rani novi vijek
tek je upoznao zametke problema to izviru iz konflikata etnikoga karaktera. Plemstvo je u veem dijelu
bilo viejezino, iako je neosporno da je velika veina pristiuih izbjeglih hrvatskih plemia i Junih
Slavena te Vlaha nedvojbeno govorila nekim dijalektom hrvatskoga jezika (kajkavski, tokavski, akavski).
Kao odlian primjer toj viejezinosti slui ugovor iz travnja 1626. godine Franje Budora i njegova brata
Ivana mlaeg o jednom njihovu podaniku. Taj je ugovor u cijelosti napisan hrvatskim jezikom i poinje
rijeima Ja Budor Ferencz, a potpis na dnu je u latinskom obliku - Franciscus Budor.296 Prije nego
to bismo, meutim, pomislili da imamo posla s nekakvim kuriozitetom, potrebno je napomenuti da se i u
arhivima drugih obitelji, primjerice gerejskih Pethoa, nalazi dosta vanih potvrda u slinom obliku.297
Dakle, ujedinjenje i zajedniki ivot Hrvatske i Slavonije u 16. i 17. stoljeu uglavnom su uspjeno
zavreni, usprkos svim tekoama i nedaama. To, naravno, ne znai da se, usprkos bliskom hrvatskomaarskom suivotu, nisu ve u to doba pojavili korijeni odreenih politikih, dravnopravnih i
crkvenih suprotnosti i nepravdi (iniuria - tako su ih zvali u ono doba) ili pak kulturno-jezinih
konflikata koji su se u kasnijim stoljeima pojaavali, sluei kao temelj estokih politikih,
nacionalnih i povijesnih svaa.298 O tenjama za odcjepljenje od Ugarskoga Kraljevstva nismo nali
podatke, iako je u tim okvirima od sredine 17. stoljea bilo sve vie pristaa autonomije ireg politikog
kruga, samostalnog stalekog zastupanja i ravnopravnosti, kao i programa prosvjete na hrvatskom
jeziku.299 Za zajednitvo protiv velikog osmanlijskog neprijatelja u to je vrijeme postojala jo vea
45
46
Podravina
potreba nego u srednjem vijeku. Kao to vidimo u sluaju obitelji Budor, za mnoge se tada i
samoodranje pretvorilo u pitanje. ini se da je toga bilo svjesno i stanovnitvo svih slojeva koje je
ostalo u toj zajednikoj dravi i domovini hrvatskog i slavonskog plemstva te je bilo sposobno drati
se starih obiaja i mirnog suivota, kao i prilagoditi se nametnutim pritiscima i mogunostima koje su
se esto inile bezizlaznima. Zbog svega toga, dijelom pod vodstvom velike gospode, a dijelom putem
vlastitih veza, mogli su zajedno funkcionirati i na podrujima sjeverno od Drave. Slube Ivana Budora
obavljene u obje domovine i njegova cijela karijera to savreno dokazuju.
9. Dodaci
Darovnica (armalis) plemstva Ivanu Budoru 1610. godine
Be, 1. prosinca 1610.
II. Mtys magyar kirly nemessg-megerosto oklevele (armlisa)
budrci Budor Jnos s csaldja szmra
(Ugarski kralj Matija II. daje plemstvo (armalis) Ivanu Budoru i njegovoj obitelji)
Eredetije: Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXIX: A 44, fol. 1-12. Fggopecstes, eredeti pldny,
pergamenen, knyvalakban avagy fzetformtumban.
Egykor msolata: StA HKA Fam.-Akt. B-P 318. fol. 1-10.
Ksobbi msolata: Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXIX: A 44. Az eredetivel 1747. mjus 10-n Derg
Dvid varasdi alispn ltal turniscsei (Varasd megye) krijban sszehasonltott s arrl Galln
Pl vrmegyei jegyzo ltal ksztett msolat.
Kivonatolt, npszerusto formban trtnt rvid ismertetse egy 19. szzadi hetilapban (szmos
azonostsi hibval, mindenfle kritikai kommentr nlkl): Laszowski, 1899. 336-338. o., v. mg
emltsszeruen Bojnii, 1899. 23. o.
Az oklevl elso utbb jelentosen kiegsztett s nyelvileg gondosan tstilizlt vltozata 1610.
szeptember 30-rl a Magyar Udvari Kancellria 1610. vi stlusknyvben (Stylus Maioris
Cancellariae inclyti regni Hungariae millesimi sexcentesimi decimi etc.): OSzK Kt. Fol. Lat. 1818.
fol. 97-101. Ez utbbi pldny cmerlersnak s narratijnak kiadsa: ldsy III. 60-65.: No. 115.
Az armlis december 1-n kelt eredeti pldnynak a szeptember 30-n szerkesztett vltozattl val
szvegeltrseit az albbiakban kurzvan jelljk; a kisebb stilisztikai javtsok s finomtsok
jelzstol viszont eltekintnk. A nemeslevl kzzttelekor mindenben a bevett humanista helyesrsitrsi gyakorlatot kvettk.
[fol. 1r.: sznes, festett cmerkp, fol. 1v.: res]
[fol. 2r.:]Matthias secundus divina fa-[fol. 2v.:]vente clementia Hungariae, Dalma-[fol. 3r.:]tiae,
Croatiae, Sclavoniae, Ramae, Serviae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae Bulgariaeque etc. rex,
designatus in regem Bohemiae, archidux Austriae, dux Burgundiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae et
Wierthembergae, marchio Moraviae, comes Habspurgi, Tyrolis et Goritiae, tibi fideli nostro generoso
Ioanni Bvdor de Budrocz, filio egregii quondam Viti, filii Andreae, filii Nicolai, filii Adami, filii Iacobi,
filii Stephani, filii Bodor, filii olim comitis Sagud, nobilis de Gorbonuk, salutem et gratiae ac
clementiae nostrae regiae erga te continuum incrementum.
Podravina
Multa sunt, quae illustrium virorum memoriam aeternitati consecrare ac perpetuam conservare
solent, sed cum iis, quae ad regna et imperia vel rite gubernanda, vel latioribus terminis propaganda
spectant, nulla res maiorem vim habere posse intelligitur virtute militari, in eaque fortiter aeditis a
quopiam facinoribus illos vel comprimis omni liberalitatis et munificentiae genere prae coeteris
exornandos ducimus, quos egregia in plenis periculorum rebus gesta atque facinora coeteris amplius
commendarint. Tanto libentius uberioreque voluntate eius instituti nostri signa aedimus, quanto graviori
digniorique obiecta ratione ad perficiendum illud invitamur, dupplicem hinc fructum experti et quod is,
[fol. 3v.:] qui se recte ac fortiter gessit, virtutis proemium auferat, et caeteri hoc exemplo, ad quaevis
pericula virtutis et honoris gratia obeunda facilius accendantur.
Quod ipsum in te quoque Ioanne Bvdor de Budrocz postulantibus ita et jure quodam proprio
virtutibus tuis ac insignibus in Sacram regni nostri Hungariae Coronam et consequenter Maiestatem
quoque Nostram meritis exigentibus libenter facimus. Quandoquidem te intelligimus, sicuti in serie
genealogiae tuae manifeste liquet, antiqua et celebri regni nostri Hungaria ante quadringentos annos ex
nobilibus parentibus comitatus Vesprimiensis oriundum in dicto regno nostro Sclavoniae sedes fixisse
et bona haereditaria acquisivisse, te quoque virtute et armis semper clarorum vestigia viriliter secutum,
ut a primis adolescentiae tuae annis, spretis cunctis vitiorum illecebris, quibus aetas illa plerunque
irretiri et corrumpi consuevit, duram virtutis viam tibi terendam proponendo, militari disciplinae te
addixisse, in eaque non vulgari operae praetio facto, durante praesertim illo aperto quindecennali bello
Turcico diversis expeditionibus generalibus et particularibus interfuisse.
[1580. szept. 28.] Atque inprimis circa annum millesimum quingentesimum octuagesimum,
adolescentiae annos excedens, prima militaria specimina tunc edidisse, cum scilicet ductoribus
spectabilibus et magnificis quondam Georgio de Zrinio et Francisco de Nadasd comitibus, item
Balthasare de Batthian et Vito ab Halekar generali Sclavoniae ac aliis capitaneis validus exercitus regius
contra Turcas, in agrum Poseganum populabundos irrumpere volentes, te quoque in eo praelio cum
Possegano Skander bege forte, infra dirutum castellum Grabrounicza vocatum, obvio et in agro
Warasdiensi excurrere volenti acriter commisso interfuisse et spectantibus iisdem [fol. 4r.:] belli
ducibus Turcam hasta deiecisse ac stricto ense, sanguine tincto plurimos sauciasse et prostrasse.
[1583-1584] Post hanc vero pugnam te in praesidium Leua conferendo, sub ductu et auspiciis
magnifici quondam Francisci Dobo de Ruzka, eotunc generalis capitanei partium regni nostri Hungariae
Ultradanubianarum per biennium militando, cum Turcis sub idem praesidium soepe discursantibus
manus conservisse, nonnunquam ad praesidia Turcica, Strigonium, Palank, Parkanij, Nograd, Szchn
et Drgel vocata, per nostratos irruptionibus et excursionibus factis, continue interfuisse.
[1583] Sub idemque tempus, dum Turcae versus Nitriam depopulationem fecissent, circa oppidum
Verebl ipsi milites praesidii Leua, ductore egregio quondam Andrea Forgach de Ghijmes
vicecapitaneo, Turcis occurrissent et eosdem memorabili coede prostrassent, ei conflictui te quoque
interfuisse, et non segnem operam navasse, ubi multi quoque captivi Christiani sunt eliberati.
[1584] Praeterea cum Strigonienses Turcae eosdem milites Leuenses ad pugnam provocassent et
nonnullos falcatores abduxissent, iidem Leuenses ad insidias Turcicas haudprocul positas delapsi, et
cum eisdem congressi, a Turcis fugati essent, ubi magnificus Ladislaus Pethe in captivitatem quoque
incidisset, ei quoque fortunae ludibrio praesentibus Francisco et Iacobo Dobo interfuisse. Insuper cum
Turcae Strigonienses et alii confiniarii versus montanas civitates populandi excurrissent, ipsique
Leuenses talione reddita eosdem Turcas fudissent et fugassent, ac e manibus eorum multos captivos
liberassent, hic quoque non solum interfuisse, sed et boni militis ac virtutis officia praestitisse, ductore
dicto Andrea Forgach existente.
Expleto biennio in Patriam dehinc tuam, in regnum videlicet nostrum Sclavoniae reversus, ubi
[1586. dec. 5-6.] sub idem tempus Alibegus Poseganus in finibus Sclavoniae circa praesidium Iuanicha
depopulatus et praeda onustus ovans pedem referre voluisset, supradicti Thomas Erdeodij banus et
47
48
Podravina
frater eius Pe-[fol. 4v.:]trus ac dictus Vitus Halikar hostem ipsum insecuti fuissent, commissa in medio
hyemis rigore egregia pugna ipsum debellassent et spoliis exuissent, tunc te quoque ensem Turcico
sanguine respersisse, aliquot hostium detruncasse et nonnullos in servitutem abduxisse.
[1585. jn.] Item sub ductu et tempore banatus praefati comitis Thomae Erdeodij, dum idem unacum
fratre Petro et Gabriele Tahij ultra fluvium Vnn vocatum, sub castrum Turcicum Kosztanicza
excursionem exercendae virtutis militaris causa fecissent, eosdemque Turcae displosione machinarum
destinato excepissent, et stragem ducentorum hominum et amplius commisissent, te hastam in
Turcicum latus confregisse, alterius caput amputasse, et vexillum e manibus vexilliferi Christiani
sclopeto icti, in terra deiectum, strenue elevasse et durante pugna tenuisse et viriliter reduxisse.
[1586-1589] Posthaec sub generali capitaneatu dicti comitis quondam Georgii a Zrinio per
quadriennium Canisae stipendium merens, [1587. pr. 13.] cum eodem comite a Zrinio, ductore
Francisco de Nadasd et aliis belliducibus ad nundinas Turcicas in oppido Kalmanchehij celebrandas
cursio dacta a nostratibus fuisset, ibidem quoque hastam confregisse viriliter, hunc decolasse, alterum
vero Turcam captivum coepisse.
[1586. aug. 30.] Item cum Haszan Passa, Zigethanus praefectus trans Muram fluvium, in Insulam
Murakez irruptionem fecisset et praedam hominum et pecorum ingentem copiam abegisset, per
nemusque Canisiense apud desertam possessionem Palin vocatam revertendo transire voluisset,
Canisiensesque milites cum eo aperto Marte conflixissent, ei quoque conflictu interfuisse, hasta Turcam
transverberasse, ubi commilitones aliquot liberando vix ipsam mortem evasisse Ex eadem Turcica
cohorte turma quaedam versus oppidum Cheztregh iisdem diebus [1586. szept. eleje] cum excurrisset
et multos agricolas, utriusque sexus homines in captivitatem redigendo reverse fuisset, quam insecuti
milites Canisiani prope Berzencze impetu facto usque ad unum internecioni dederunt, captivosque
Christicolas eliberarunt, inter illos [fol. 5r.:] te etiam non postremum fuisse et antesignarium Turcicum
Muztaficza vocatum, qui fluvium Mura cymba ex corio facta occulte tranare solebat, vivum coepisse.
[1587. aug. 9-10.] In anno Domini millesimo quingentesimo octuagesimo septimo in memorabili
victoriosa pugna Sarkanij Zigethana, cum Saaswar Bassa, ductoribus quondam comitibus Georgio a
Zrinio, Francisco de Nadasd, Balthasare de Batthian ac Ioanne Adamo Trautmansdorffero et aliis
laudabiliter commissa, interfuisse, hasta Turcam quendam strinxisse, hunc decolasse, alium in
servitutem abduxisse.
[1589. pr. elott] Tandem relicta Canisa in praesidium nostrum Caproncza te contulisse et ibidem
stipendium merens, sub Ioanne Glubiczar et Stephano Graizwein capitaneis Caproncensibus et Vito
Halekar generali Sclavoniensi existentibus, cum magnificus quondam Michael Zkel de Keuend, quem
secuta est phalanx utriusque ordinis Sclavonica, et magnificus Benedictus Thuroczij equitatum
Caproncensem ductitavit, et sic sub praesidium Turcicum Verocze excursionem fecissent, tu quoque
illum ductorem secutus, viriliter militando ad cancellos portarum ipsius praesidii Turcas interfecisse,
sauciasse et retrocedere coegisse, ac in agro eiusdem singulare certamen commisisse.
[1591. aug. eleje] Cumque in subsidium praesidii Zizegh dictus comes Thomas Erdeodij banus
contra Haszon Bassam Bosznensem, postea vezirium profectus fuisset, valido cum exercitu, ipsumque
praesidium liberasset, et Turcam obsidionem solvere coegisset, illi quoque expeditioni interfuisse.
[1591. aug. 15.] Similiter cum in initio rupti foederis idem banus castellum Monoszlo coepisset,
praesente Albano Greizuein Iuanicziensi, quem sequenbantur dictus Albanus et Ioannes Greizuein
Capronczensis capitanei cum exercitibus suis, te quoque ei bello interfuisse et strenui militis officia
impigre praestitisse.
[1592. pr. 12. utn] Cumque non multo post tempore dictus Haszon Bassa vezirius Turcicus
praesidium Petrinia ex congesta terra et trabibus quadratis in spa-[fol. 5v.:]cio sex hebdomadarum
exaedificasset, [1592. jn.] cumque iidem Thomas Erdeodij banus, Andreas Augsperger generalis
Carolostadiensis, necnon Ioannes Greiszuein et Benedictus Thuroczij ductoribus et primipilares, ab
Podravina
incoepto opere frustra repellere voluissent, ac e regione in citeriori ripa fluvii Colapis apud castellum
Brezt vocatum castrametati fuissent, te quoque in iisdem castris interfuisse, ac per sex hebdomadas
plures noctes insomnes duxisse vigilias agendo, necnon multos labores militares exantlasse, in diversis
velitationibus et levibus pugnis utrinque illatis.
[1591. okt. 5. s a kvetkezo napok] Praeterea sub idem tempus ipse Haszon Bassa penes praesidium
Iwanch proficiscens, castella Bosiako et Lupoglaua vocata, in Sclavonia habita, cum ingenti exercitu
expugnata, demolitus fuisset et magnam circumiacenti regioni igne et ferro vastitatem per triduum
inferens, hominum utriusque sexus innumerabilem praedam abegisset, hic tu ab ipsis Ioanni Greizuein
et Benedicto Thuroczij Iuanicham praemissus ad confortandos anomis eorum militum et Turcica
agmina exploranda, quod iter octo milliarium uno die conficiens, exercitum Sclavonicum, quem
Michael Zkel ductitavit, in loco Kloszter vocato invenisse, et de adventu auxiliarium copiarum
Caproncensium eidem nuncium attulisse, quem cognito Turcae ibidem prope esse, altero die versus
castrum Lorechina deflectens, per aliam, quam veneras, viam reverti voluisses, ipseque exercitus
Christianus, cui te ibi interfuisse, a latere Turcam insequens, eam noctem in castello Gradecz prope
dictum castrum Lorechina, ubi Turcae erant castrametati, peregerunt, illinc te quoque cum tribus
equitibus res et molitiones Turcicas exploratum nostri praemisissent, qui jussa peragens, cum Turcam
versus nostrates et castellum Gradecz recta aciem dirigere vidisse et nunciasse, a Turcis exceptus, celeri
fuga repulsum esse, et ibi penes ipsum Gradecz Turcae iter facientes, selectos nostris obiecerunt,
quibus cum donec per proximum amnem transissent, nostris satis negotii erat datum fudendo Turcarum
postrema agimina, nonnunquam repulsam passi sunt, praesertim ad ipsum amnem, Turcarum agmina
erant [fol. 6r.:] disposita, cum aliquot maioribus falconetis ipse quoque Haszon Passa reversus, cum
suos videret retundi, acriter cum nostris pugnasset, tandem nostri superiores evadentes, ipsum in fugam
convertissent, ac instando illis vexilla triginta, falconetas aliquot, tubicines et timpanistas ademerunt.
His tu omnibus non otiosus spectator hic interfuisse, et virilis pugnantis officia rite praestitisse. Hac
pugna finita, te ad Gradecz reversum esse, ubi novo equo et armis instructus, cum viginti quinque
equitibus vestigiis Turcicis insistens, tertio die aliquot Turcas captivos coepisse et adduxisse.
[1593. jn. 22.] Praeterea cum idem Haszon Passa secundo praesidium Zizek arctissima obsidione
cinxisset, ac ponte navale fluvium Colapim stravisset, penes alterum fluvium Odra, ibi videns nostros,
ductore Ioanne Ruperto ab Eckenpergh, comite Thoma Erdeodij, Andrea Ausperger at aliis adventare,
obviam nostris procedens, magnam et memorabilem suo casu victoriam Deo propitio praebuit, nam
terga vertens, cum in pontem ipsum acrius insilvissent, fracto ponte in fluvium submersi, alii a tergo
insecuti in ipsum flumen praecipitati sunt. Cui quidem praeclarae victoriae te interfuisse, et rei bene
gerendae occasioni plurimis spectantibus non defuisse. [erosen tstilizlva]
[1592 vge?] Cum taliter in praesidio ipso Caproncza merens Patriae foris bonam operam
praestare, non minus etiam in praesidio ipso, tanquam domi existens, militaria exercitia habuisse, nam
cum Turcae limitanei virtutis experiundae causa, praesertim frigore congelatis fluminibus Drava et
Mura, sub praesidium ipsum Kaproncza discursassent, aut econtra iidem milites nostrates Turcis in
ditione ipsorum similem molestiam creassent, hic quoque tam sustinendis, quam inferendis injuriis illis
militaribus participem te praebuisse, praesertim autem in indagatione insidiarum, ubi soepius magna
vitae discrimina adire coactus es, sic etiam in persecutione similium excursantium Turcarum non
minorem laborem perpessum esse.
[1592 tjn] In eo exercitio quodam tempore cum quatuor commilitonibus in Turcicas insidias
prolabens penes [fol. 6v.:] Dravum apud castellum Vijwar vocatum, in Turcas mille quingentos equites
simul et pedites incidisse, amisso uno commilitone, Ioanne nempe Zuhodolij, vix aegre te reverti
potuisse, ubi hastae quoque ipsius vexilla seu insigna per Turcam a tergo fugienti erepta esse; hasta
nihilominus permanente et equo suo quoque sauciato ac indispositum ibidem exercitum nostrum, cui
49
50
Podravina
Glubiczer et Trautmansdorfer praefuerant, incolumen reversum esse, ubi alterum nactus equum iterum
Turcam insecutum fuisse.
[1593. pr. elott] His itaque peractis et aliis plurimis fortiter rebus gestis, cum relicto praesidio
Caproncza in aliud praesidium Baicha vocatum, ad aquas palustres Canisianas extructum te conferens,
sub capitaneatu egregii olim Christophori Alija ductuque et auspiciis dicti quondam comitis Georgii de
Zrinio in stipendio Styriacorum procerum militasse, ibi quoque Turcis inferentibus injuriam et soepius
ulciscendis semper te praesentem exhibuisse.
[1593. aug. kzepe] Tandem cum ductoribis belli praefati Eckenbergero, comite de Zrinio et aliis
dum nostri praesidium Petrinija obsidere voluissent, iamque ad Colapim pervenissent, caesaris
Turcarum ingens exercitus eius praesidii defensioni destinatus, de repente adventans ipsis bellum
intulisse, ubi commissae acriter pugnae, illic interfuisse, et pro virili sua diimicasse, tandem illinc cum
eodem exercitu nostrate impari longe Turcarum numero pugnando retrocedente, hic cum sui similibus,
postremum agmen exercitus strenue ab insultu hostili per duo fere milliaria tutatum esse.
[1597. aug. 13-20.] Expugnationi nostra praesidii Papensis, in castris serenissimi archiducis
Maximiliani, domini et fratris nostri observandissimi, cum ipso comite a Zrinio interfuisse, et honestam
inter milites operam et reipublicae Christianae impendisse.
[1593. pr. 16.] Item cum Turcae Babolchenses et Segesdienses ac Berzencenses conjunctis viribus
fortalitium nostrum Fittiehaza vocatum noctis in silentio clandestine intercipere voluissent, quorum
praemissa astucia milites nostri limitanei celeriter advolassent, te quoque cum ipsis in illud fortalitium
ingressum fuisse, Turcasque adve-[fol. 7r.:]nientes fortiterque insultum facientes ac portam terna vice
occupantes, iterumque repulsam facientes, praesentem fuisse hic quoque inter eosdem milites inclusos,
quid pietatis Patriae debebatur, masculo pectore imbutus, non obscure impendisse, et Turcas in fugam
conversos et in nemus proximum diffugientes cum coeteris gutturetenus aquam intrando Turcarum
aliquot captivos ad suos reduxisse.
[1593. okt.] Posteaquam autem Sinan Bassa vezirius Vesprimium et Palatam expugnasset, eam
iniuriam nostri ferre nolentes, ductoribus comitibus ab Hardeck, Zrinio et Nadasd, necnon Palffij et
aliis, levatis Cis- et Ultradanubianorum comitatuum gentibus, [1593. nov. 3.] in agro Albae Regalis
consedissent, ubi Ali Passa Budensis cum ingenti exercitu Turcarum cum nostris acri pugna commissa
aperto Marte conflixit, et in primo conflictu statim amissis aeneis machinis et Ianicharorum cohortibus,
cum equitatu terga dedit et in fugam conversus est, quem tota die nostri insecuti, aliquot millia
Turcarum trucidassent. Isti ergo pugna te quoque interfuisse, hasta Turcam confodisse, et plurimos
decolasse, sauciasse, nec nonnullos coepisse, et te inter alios militares viros sub ductu eiusdem comitis
a Zrinio non postremum exhibuisse. [ill. erosen tstilizlva]
[1594. mj.-jn.] Item tempore primariae obsidionis Strigoniensis Majestate nostra Regia
praesente, cum annexa propugnacula Vgrijwar et Vijzwar appellata nostri invasissent, ei impetui te ibi
quoque interfuisse, coesis utrinque magna hominum multitudine, [1594. jl. 19-23.] interim Sinan
Passa cum totius Orientalis Imperii viribus adveniens, Tatam praesidium deditione coepit, illinc [1594.
aug.-okt.] recta progressus Iaurinum, totius Christianitatis propugnaculum, validissima obsidione et
incredibili apparatu cinxit, qua obsidione durante, cum irruptio in Turcas facta fuisset, ibi quoque
viriliter interfuisse. Ad ultimum nostris imperante et praesente nostra Majestate ultra Danubium e
regione castrametantibus, cum Turcae superato Danubio et ponte strato, in ulteriori ripa vallum et
fossas nostris eripuissent, et ibi agminatim [fol. 7v.:] confertissime sese contra nostrates parassent,
nostri econtra intentes eosdem eiicere vallo et repellere magna clade affectos esse, ubi quoque hic lateri
comitis a Zrinio adhaerendo equum sclopeto ictum amisisse, cum Turcas in Danubium et pontem
propulsassent et pedes armis instructus stricto et tincto ense sanguine ad suos reversum esse. Cum
autem taliter amisso equo in castra longo intervallo dissita te receptum esse, et novum equum nactum
fuisse, cumque iterum Turcae per pontem praefatum et Tartaris per aquam natantibus vallum recipere
Podravina
voluissent, nostrique eosdem hostes egregie excepissent, ibi quoque acceptam superioris conflictus
injuriam egregio commisso duello honorifice ultum fuisse; altero die exercitus noster undiquaque
cimcumsoeptus per Turcam, cum retrocedere et Danubium transire coactus fuisset, ibi indesinenter
pugnatum est, ubi ultimum agmen illic quoque tenens, strenue sese in eo periculo gessisse, et sic usque
ad Owar magna cum difficultate perventum est, et ibi octo dies cum toto exercitu transegerunt. Cumque
post octiduum ex Owar castra versus civitatem Pruck mota fuissent, statim Turcae simul et Tartari
nostros adorti, loca inaccessibilia et palustria transeuntes ab oppido Moson conspecti nostros non
levibus pugnis provocasse et infestasse, tunc quoque extremum agmen cum aliis strenue tutatum esse.
His peractis, [1594. mrc.] expugnationibus castrorum Turcicorum, Segesd, Berzence, [1595. aug.
eleje] Bars et Babolcha non solum interfuisse, sed etiam inter primi agminis milites praecurrendo Turcis
ipsis, quantum in se erat, incommodasse, et aliis quoque particularibus expeditionibus sese non
subduxisse.
[1600. szept.-okt.] Procedente tempore, cum Ibrahim Passa Turcarum vezirius praesidium Canisa
obsedisset, et copias suas ad convehenda alimenta et excubias agendas versus oppidum Letenie
vocatum emisisset, militesque dicti comitis a Zrinio cum cataphractis Sclavonicis et peditibus trans
Muram fluvium in eosdem [fol. 8r.:] Turcas excubitores impetum fecissent, te quoque prae caeteris
omnibus praecurrentibus in hostium confertissimum cuneum irrumpendo, hasta Turcam equo
deturbasse, ubi quoque cum equo in quandam fossam praecipitem dedisse, et jamjam obrutum fuisse,
nisi a commilitionibus sublevatus, iterum stricto ense hostem insecutum fuisse.
[1600. okt. eleje] Sub iisdem diebus, cum illustrissimus princeps Philippus Emanuel Dux
Lotharingiae in subsidium Canisianorum militum venisset, ibi quoque in ejusdem exercitu, signa dicti
comitis a Zrinio secutus, in spacioque aliquot dierum in conspectu Turcarum positis in castris
perseverasset, praesertim vero ad dispositas machinas aeneas Turcarum factae irruptionis et
quotidianae pugnae viriliter praesentem fuisse.
[1601. szept-nov.] Sic etiam cum serenissimo archiduce Ferdinando eadem Canisa sequenti anno
per pontificium exercitum obsessa fuisset, eiusdem obsidioni interfuisse, et Patriae servitia praestitisse.
[1603. pr.] Item cum post biennium Turcae et Tartari, ductoribus Tartarorum chano Murzan dicto et
Hazon Bassa Zigethano penes praesidium Zenth Georgijwara, valido cum exercitu, in regnum nostrum
Sclavoniae irrupissent et castellum Prodauiz coepissent, indeque ad Capronczam iter facientes castrum
Raszinia combussissent, ibi diviso ad duas partes exercitu, pars una versus Crisium, altera nempe sex
millium Tartarorum in agrum Varasdiensem populabunda ultra castrum Vinicze irruissent, quo cognito
te de nocte consurgentem ad praesidium Ludbregh et eiusdem loci militibus se coniunxisse, et a latere
Turcica agmina praementes iverunt versus Thermas Varasdienses, ibique consistentes tria agmina
Tartarorum fudisse, et usque ad internecionem delevisse. Quibus fusis et delectis, cum aliis Turcis et
Tartaris obviis et palantibus pugnam leviter committendo Varasdinum reversisse cum cataphractis et
militibus insulae Murakez. Quo tempore multos Christianos de manibus hostium liberasse, inter quos
praefatos milites ibi te quoque optime versando, sanguine Turcico manus et gladium [fol. 8v.:] imbuisse;
sic etiam non minori fide et constantia ad latus moderni comitis Nicolai a Zrinio adhaerendo, pro
locorum et temporum diversitate plurima praestitisse Patriae servitia et impendisse.
Quae vero in militaribus tuis functionibus triginta et eo amplius annis diversis locis et excursionibus
expeditonibusque particularibus et generalibus per te gesta cum laude actaque sunt, illa recensere nimis
longum foret.
Haec autem a nobis tanquam memoratu digna ideo fusius explicata sunt, ut posteritas tua rerum
fortiter per te gestarum celebris nostro testimonio, tanquam calcari quodam admonita tuis vestigiis
diligenter insistat, virtutesque tuas aemulando et sequendo, se principibus suis fidelitatis et constantiae
studis optimisque meritis gratam et acceptam exhibere quovis tempore studeat, te itaque Ioannem Bvdor
de Budrocz, ut meritus es, ac tui causa generosam dominam Elizabetham Petheo, consortem, necnon
51
52
Podravina
Stephanum, Franciscum et Gasparum, filios, ac Annam et Evam filias tuos, in coetum, numerum et
ordinem verorum, antiquorum et indubitatorum, a quatuor avis, paternis et maternis natorum dicti regni
nostri Hungariae regnorumque et partium ei subiectarum nobilium adscribimus, assumimus, cooptamus
et annumeramus, atque arma seu nobilitatis tuae insignia antiqua, quo ea tanquam virtutum et
meritorum tuorum lucidum argumentum ad gratam posteritatem transmittere ac per manus tradere
possis, ex speciali nostra gratia tibi tuisque coniugi, filiis et filiabus praedictis [fol. 9r.:] vestrisque
haeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis, jam natis et nascituris denuo clementer
concedimus et elargimur:
Scutum nimirum militare erectum linea perpendiculari a summo per medium ducta, hinc in album,
illinc in rubrum campos divisumm, cuius fundum viridis campus obsidet, in qua quidem rubra scuti area
duo Angeli, candida veste amicti, alis aureis expansis, vultibus serenis et capillis sparsis, sibique in
vicem oppositi erecti stare, ac Coronam Regiam cristis ardearum nigris in fasciculo erecte assurgentibus
decoratam elevasse. In alba porro scuti parte ex viridi monticulo brachium humanum cataphractum
prominere, ac strictum ensem, cum infixo cuspidi illius, absecto capite Turcico, galea plumis strutionum
ornata tecto, ac fragmine hastae per medium traiecto, capulotenus tenere conscipiuntur. Scuto
incumbunt duae galeae seu cassides clatratae sive apertae vetustae nobilitatis decora regiis coronis
ornatae, ex quarum illa inferiori per omnia conformis, fasciculus cristarum ardearum, hac autem
brachium humanum cum absecto capite Turcico, priori similem prominere cernuntur. A cono autem sive
summitate galerum laciniis seu lemniscis, hinc argenteis et nigris, illinc vero aureis et rubris, in scuti
oram defluentibus, illudque ambiendo apprime adornantibus, prout haec omnia in capite seu principio
prae-[fol. 9v.:]sentis nostri privilegii manu et artificio pictoris propriis suis coloribus lucide ob oculos
posta visuntur.
Decernentes et ex nostra scientia animoque deliberato concedentes, ut tu Ioannes Bvdor ac per te
dicti coniunx, filii et filiae tui, eadem arma sive nobilitatis insignia ubique in praeliis, seriis vel ludicris,
certaminibus, hastiludiis, torneamentis, duellis, monomachiis, aliisque omnibus et quibusvis actionibus
exercitiisque militaribus et nobilitaribus, necnon sigillis, velis, cortinis, aulaeis, annulis, vexillis,
clypeis, tentoriis, vasis, tabulis, picturis, domibus, sepulchris, generaliter vero in quamlibet rerum et
expeditionum generibus sub merae, vetustae ac syncerae nobilitatis titulo, quo vos haeredesque et
posteritates vestras utriusque sexus universas ab omnibus cuiuscunque nationis, status, dignitatis,
conditionis et praeeminentiae homines existant, denuo insignitos et exornatos dici, nominari haberique
et reputari volumus ac mandamus ferre, gestare illisque uti, ac insuper omnibus et singulis honoribus,
gratiis, privilegiis, indultis, libertatibus, juribus, praerogativis et immunitatibus, quibus coeteri a
quatuor avis, paternis et maternis nati, veri ac indubitati soepefati regni nostri Hungariae partiumque ei
subiectarum nobiles, de jure vel consuetudine usi sunt hactenus et gavisi, utunturque et gaudent ubique
locorum et terrarum, tam intra, quam extra iudicia et comitia, sicuti antea, ita a modo deinceps,
perpetuis semper temporibus [fol. 10r.:] frui et gaudere possitis et valeatis, haeredesque et posteritates
vestrae utriusque sexus universae valeant atque possint.
Praeterea quo in regnis et provinciis nostris, quibus divinitus praefecti sumus, pax, securitas inter
fideles subditos nostros ubique servetur, ac malefactorum et nocivorum hominum temeritas et malitia
debita adnimadversione compescatur, justi vero et innocentes, commoda atque grata fruantur quiete et
tranquillitate.
Id etiam tibi Ioanni Bvdor pro recensitis fidelibus servitiis tuis ac per te praescriptis filiis et filiabus
vestrisque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis ex speciali nostra gratia et de regiae
nostrae potestatis plenitudine annuendum et concredendum, in eoque plenam ac omnimodam
facultatem vobis dandam et attribuendam duximus, ut vos in territoriis bonorum vestrorum in
comitatibus Zagrabiensi, Crisiensi et Varasdiensi passim existentium habitorum pertinentiarumque
earundem quarumlibet patibula, rotas, palos ac aliorum tormentorum genera erigere, universosque fures
Podravina
Laurentius Ferenczffij
manu propria
[a pergamenlap legaljn:] Renovatio armorum egregii Joannis Budor de Budrocz.
[fol. 12r-v.: res]
et latrones, plagiarios, veneficos, incendiarios, intoxicatotes, incantatores et incantatrices, homicidas et

alios quoscunque malefactores, intra verias metas et territoria bonorum vestrorum praefatorum
pertinentiarumque earundem universarum, quocunque nomine vocatarum, publice et manifeste
deprehensos ac detentos, prout justicia ipsa et communis consue-[fol. 10v.:]tudo legesque dicti regni
nostri Hungariae partiumque ei subiectarum requirunt, secundum eorum excessus et demerita condignis
poenis afficere, omniaque et singula, quae in praemissis juxta dicti regni nostri, uti praemissum est,
leges et consuetudinem fieri consueverunt, facere et expedire possitis et valeatis, haeredesque et
posteritates vestrae utriusque sexus universae valeant atque possint; imo assumimus, cooptamus
denuoque elargimur, concedimus et annuimus praesentium per vigorem.
In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam praesentes literas nostras privilegiales secreto
sigillo nostro, quo tanquam rex Hungariae utimur impendenti communitas, tibi Ioanni Bvdor ac dictis
consorti, necnon filiis et filiabus tuis vestrisque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis,
jam natis et nascituris clementer duximus dandas et concedendas.
Datum per manus fidelis nostris nobis dilecti, reverendi Valentini Lpes episcopi ecclesiae
Nittriensis locique ejusdem comitis perpetui, consiliarii et per Hungariam aulae nostrae cancellarii, in
civitate nostra Vienna, prima die mensis Decembris, anno Domini millesimo sexcentesimo decimo,
regnorum nostrorurm Hungariae et reliquorum anno tertio, reverendissimis ac venerabilibus in Christo
patribus dominis, Francisco Forgach de Ghimes Sanctae Romanae Ecclesiae [fol. 11r.:] presbytero
cardinale, Strigoniensi et Demetrio Napragi Colocensis et Bachiensis ecclesiarum canonice unitarum
archiepiscopis, fratre simone Brattvlith Zagrabiensis, Nicolao Micatio Varadiensis, Petro Domitrovith
electo Quinqueecclesiensis, Francisco Ergelio Vespremiensis, eodem Demetrio Napragi administratore
Iauriensis, Paulo Almassi electo Vaciensis, dicto Valentino Lpes Nittriensis, Matthia Herovitio electo
Chanadiensis, Ladislao Maitini electo Sirmiensis, Georgio Mathessi electo Tininiensis et Ioanne
Thelegdino electo Bozniensis ecclesiarum episcopis ecclesias Dei foeliciter gubernantibus, Agriensis,
Transsylvaniensis, item Segniensis et Modrvsiensis cathedralibus sedibus vacantibus; item
spectabilibus et magnificis comite Georgio Thvrzo de Bethlemfalva regni nostri Hungariae palatino,
comite Sigismundo Forgach de Ghimes iudice curiae nostrae [fol. 11v.:], comite Thoma Erdeodij de
Moniorokerk regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae bano, Ioanne Draskowijth de
Trakostian tavernicorum, Francisco de Batthian agazonum, Andrea Doczy de Nagyluche
cubiculariorum, Thoma Zechij de Rhimazech dapiferorum, Georgio Drugeth de Homonna
pincernarum, Petro de Reua curia nostrae et Nicolao Istuanffij de Kisazzonijffalua ianitorum
nostrorum regalium magistris, Stephano Palffij de Erdeod comite Posoniensi coeterisque quamplurimis
dicti regni nostri comitatus et honores.
Matthias
Valentinus Lepes
episcopus Nittriensis
manu propria
53
54
Podravina
10. Izvori i literatura

10.1. Arhivsko gradivo (neobjavljeno)
Dravni arhivi
Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb (Arhiv HAZU), Armales
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb (HDA)
Obiteljski i osobni arhivski fondovi
Obiteljski arhivski fondovi
Arhiv Budor,
[703.] Arhiv Budor - Budrovac 1529. - 1744.
Arhiv Drakovi, [711.] Drakovi - Bojakovina, Trakoan, Varadin, Bukovec 1249. - 1854.
Arhiv Kerecheni, [727.] Arhiv Kerecheni - Zelina 1533. - 1644.
Arhiv Mikuli,
[748.] Mikuli - Belec, Martijanec 1527. - 1739.
Zbirke
[884.] Mape plemstva
[888.] Zbirka rodoslovlja
Magyar Orszgos Levltr, Budapest (MOL)
A szekci: Magyar Kancellriai Levltr
A 57 - Libri regii (Lib. reg.)
E szekci: Magyar kincstri levltrak
Magyar Kamara Archvuma (MKA)
E 185 - Archivum familiae Ndasdy (Ndasdy cs. lt.)
E 196 - Archivum familiae Thurz (Thurz cs. lt.)
E 201 - Collectio Kukuljevicsiana (Coll. Kukuljevics)
E 211 - Lymbus
P szekci: Csaldi levltrak
P 108 - Esterhzy csald hercegi gnak levltra, Repositoriumok (Esterhzy cs. lt.)
P 1313 - A herceg Batthyny csald levltra (Batthyny cs. lt.), A Batthyny csald trzslevltra
P 1314 - A herceg Batthyny csald levltra (Batthyny cs. lt.), Missiles
P 1314, Ivnyi-jegyzk - A herceg Batthyny csald levltra (Batthyny cs. lt.), Ivnyi Bla mg Krmenden
kszlt gpiratos jegyzke az egykori hercegi levltr missiliseirol
P 1342 - A herceg Batthyny csald levltra, A Lippay csald levltra (Lippay cs. lt.)
P 235 Com. Varasd. - Festetics csald keszthelyi levltra, Gersei Petho csald (Petho cs. lt.), Comitatus
Varasdiensis
U szekci: Oklevlgyu
jtemnyek
Dl. - Diplomatikai levltr
Df. - Diplomatikai fnykpgyu
jtemny
Y szekci: A Magyar Orszgos Levltr levltra
Y 1 - ltalnos iratok
Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb (NSK Zagreb)
Rukopisi (R)
Orszgos Szchnyi Knyvtr, Budapest (OSZK)
Kzirattr (Kt.)
Fol. Lat. - Folia Latina
Podravina
55
sterreichisches Staatsarchiv, Wien (StA)

Haus-, Hof- und Staatsarchiv (HHStA)
Turcica - Trkei I. (Turcica)
Archiv Erdody - Familienarchiv Erdody (Depositum)
Hofkammerarchiv (HKA)
Fam.-Akt. - Familienakten
HFU - Hoffinanz Ungarn
Kriegsarchiv (KA)
Best. - Sonderreihe des Wiener Hofkriegsrates, Bestallungen
HKR Akten - Akten des Wiener Hofkriegsrates
HKR Prot. - Protokolle des Wiener Hofkriegsrates
IHKR Akten - Akten des Innersterreichischen Hofkriegsrates
Slovensky nrodny archv, Bratislava (SNA)
Archvy rodu Erdody
stredny archv rodu Erdody (AE)
10.2. Objavljeni izvori

Adamek-Kampu,
1976.
Adamek, Josip - Kampu, Ivan: Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeu.
(Sveuilite u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, Izvori za hrvatsku povijest, 3.) Zagreb, 1976.
ldsy III.
A Magyar Nemzeti Mzeum knyvtrnak cmereslevelei. 3. kt. 1601. - 1657. Lerta ldsy Antal.
Sajt al rend.: Czobor Alfrd. (A Magyar Nemzeti Mzeum knyvtrnak cmjegyzke II.:
Cmereslevelek, 3.) Budapest, 1937.
Arhivski fondovi,
1984.
Arhivski fondovi i zbirke u arhivima i arhivskim odjelima u SFRJ. SR Hrvatska. Glavni i odgovorni
urednik: Sredoje Lali. Redaktor toma za SR Hrvatsku: Josip Kolanovi. Beograd, 1984.
Barabs, I-II.
Zrnyi Mikls a szigetvri hos letre vonatkoz levelek s okiratok. Kzrebocstja Barabs Samu. I.
kt. Levelek. 1535. - 1565., II. kt. Levelek. 1566. - 1574., Oklevelek. 1534. - 1602. s Ptlk. 1535. 1567. (MHH I.: Diplomataria, XXIX-XXX.) Budapest, 1898. - 1899.
Barbari, 1993.
Dokumenti o sisakoj bitki 1592. - 1598. Uredio Josip Barbari. Sisak, 1993.
Barbari-Kolanovi, III. Barbari, Josip - Kolanovi, Josip: Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varadina /
Protocolla magistratus liberae et regiae civitatis Varasdini. Svezak III. 1597. - 1602. Varadin, 1992.
Barbari-Kolanovi, IV. Barbari, Josip - Kolanovi, Josip: Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varadina /
Protocolla magistratus liberae et regiae civitatis Varasdini. Svezak IV. 1606. - 1621. Varadin, 1993.
Bartoli, 2003.
Bartoli, Zvonimir: Ivanu Pergoi - Tripartitum 1574., Matica hrvatska, akovec 2003.
Bene-Hausner, 1997. Zrnyi Mikls vlogatott levelei. Vlogatta, a szveget gondozta s a jegyzeteket rt Bene SndorHausner Gbor. (Rgi Magyar Knyvtr, Forrsok, 6.) Budapest, 1997.
Brizzi-Accorsi, 1988.
Brizzi, Gian Paolo - Accorsi, Maria Luisa (cur.): Annali del Collegio Ungaro-Illirico di Bologna 1553. 1764. Bologna, 1988.
Bojnii, 1908.
Bojnii, [Ivan]: Zanimivo pismo iz Sigeta od god. 1566. U: Vjesnik Kr. Hrvatsko-SlavonskoDalmatinskoga zemaljskoga arkiva 10. (1908.) 89.
Budai bask
levelezse, 1915.
A budai bask magyar nyelv

ulevelezse. I. kt. 1553. - 1589. Szerk.: Takts Sndor-Eckhart FerencSzekf
u Gyula. Budapest, 1915.
Buturac, 1991.
Buturac, Josip: Regesta za spomenke Krievaca i okolice 1134. - 1940. Krievci, 1991.
CJH, 1526. - 1608.
Magyar trvnytr / Corpus Juris Hungarici. 1526. - 1608. vi trvnyczikkek. Magyarz jegyzetekkel
ksri Mrkus Dezso. Budapest, 1899.
Hungarica AA - Ungarische Akten (Hungarica), Allgemeine Akten
56
Podravina
CJH, 1608. - 1657.
Magyar trvnytr / Corpus Juris Hungarici. 1608. - 1657. vi trvnyczikkek. Magyarz jegyzetekkel
ksri Mrkus Dezso. Budapest, 1900.
Csapodi-Klaniczay,
1958.
Zrnyi Mikls sszes m

uvei. II. kt. Levelek. Kiad.: Csapodi Csaba-Klaniczay Tibor.
Budapest, 1958.
Dvid-Fodor, 1983.
Dvid Gza-Fodor Pl: Magyar vonatkozs trk llamiratok a tizentves hbor korbl. I-II. U:
Hadtrtnelmi Kzlemnyek 30:2. (1983.) 278.-296. o. s 30:3. (1983.) 451.-467. o.
Dek, 1868.
Dek Farkas: Keglevich Pter naplja. U: Magyar Trtnelmi Tr 13. (1868.) 238.-249. o.
Dobroni, 1953.
Dobroni, Lelja: Povijesni spomenici grada Zagreba / Monumenta historica civitatis Zagrabiae. Svezak
devetnaesti: Spisi o gradskim kmetovima 1615. - 1665. Knijge gradskih prihoda i rashoda 1614. 1669. Zagreb, 1953.
Filipovi,
1978. - 1979.
Filipovi, Ivan: Ispisi iz Sredinjeg arhiva obitelji Erdody u Sredinjem dravnom arhivu Slovake u
Bratislavi. U: Arhivski vjesnik 21.-22. (1978. - 1979.) 181. - 200. o.
Gulin, 1995.
Gulin, Ante: Povijest obitelji Rattkay. Genealoka studija i izvori (1400. - 1793.). (Djela Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, Razred za drutvene znanosti; Knjiga 72.) Zagreb, 1995.
HKK I. - III.
Hrvatske kraljevinske konferencije / Conferentiae regnorum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Svezak

I. 1689. - 1716. Za tisak priredili: Josip Barbari, Josip Kolanovi, Andrija Lukinovi i Vesna ojat.
Zagreb, 1985. Svezak II. 1717. - 1728. Za tisak priredili: Josip Kolanovi, Andrija Lukinovi i Vesna
ojat. Zagreb, 1987., Svezak III. 1728. - 1741. Za tisak priredili: Josip Kolanovi, Andrija Lukinovi i
Vesna ojat. Zagreb, 1988.
Istvnffy, 1622.
Isthvanfi, Nicolaus: Historiarum de rebus Ungaricis libri XXXIV. Colonia Agrippina, 1622.
Ivi, 1916.
Ivi, Aleksa: Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku. U: Starine 35. (1916.) 295 .374. o.
Jedlicska, 1897.
Jedlicska Pl: Adatok erdodi br Plffy Mikls a gyori hosnek letrajza s korhoz 1552. - 1600.
(Eredeti trtneti forrsmunka) Eger, 1897.
Krolyi, 1880a.
Krolyi rpd: Kiadatlan levelek a nmet birodalom magyarorszgi nagy hadivllalatnak

trtnethez 1542. U: Trtnelmi Tr 1880. 490-540. o.
Krpti-Kravjnszky,
1933.
Krpti-Kravjnszky Mr: Rudolf uralkodsnak elso tz ve (1576. - 1586). A velencei kir. llami
levltr csszri udvarbl val kvetjelentsei alapjn. Budapest, 1933.
Kolanovi, 1993.
Sisak u obrani od Turaka. Izbor grae 1543. - 1597. / De Sisciae arcis a Turcis defensione.
Documenta selecta ab a. 1543. usque ad a. 1597. Za tisak priredili Jozo Ivanovi, Josip Kolanovi,
Andrija Lukinovi, Fedor Moaanin i Ivan Pomper. Uredio Josip Kolanovi. (Monumenta historica, 2.)
Zagreb, 1993.
Krompotic, 1997.
Krompotic, Louis: Relationen ber Fortifikation der Sdgrenze des Habsburgerreiches von 16. bis 18.
Jahrhundert. Hannover, 1997.
Kukuljevi, I. - III.
Kukuljevi aliter Bassani de Sacchi, Johannes: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Pars I. III. Zagreb, 1862.
Laszowski, 1906.
Laszowski, Emilij: Povijesni spomenici plem. opine Turopolja neko Zagrebako polje zvane /
Monumenta historica nob. communitatis Turopolje olim campus Zagrabiensis dictae. Svezak trei:
1527. - 1560. s nadopunjkom k sv. I. i II. 1347. - 1525. Zagreb, 1906.
Laszowski, 1929.
Laszowski, Emilij: Povijesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba prijestolnice kraljevine dalmatinskohrvatsko-slavonske / Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae metripolis regni
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak dvanaesti: Isprave godine 1526. - 1564. Zagreb, 1929.
Laszowski, 1934.
Laszowski, E[milij]: Oporuka Andrije Budora od Budrovca g. 1529. U: Vjesnik kr. dravnog arkiva u
Zagrebu 6. (1934.) 50. - 57. o.
Laszowski, 1941.
Laszowski, Emilij: Povijesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba prijestolnice kraljevine dalmatinskohrvatsko-slavonske / Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae metripolis regni
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak sedamnaesti: Isprave godine 1601. - 1617. Zagreb, 1941.
Laszowski, 1951.
Laszowski, Emil: Graa za gospodarsku povijest Hrvatske u XVI. i XVII. stoljeu. Izbor isprava velikih
feuda Zrinskih i Frankopana. (Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, Knjiga 1.) Zagreb, 1951.
Podravina
Lopai, Radoslav: Spomenici hrvatske krajine / Acta historiam confinii militaris Croatici illustrancia.
Knjiga II. Od godine 1610. do 1693. (MSHSM, XVI.) Zagreb, 1885.
Lopai,
1885b. - 1887.
Lopai, Radoslav: Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz tajerskoga zemaljskoga archiva u
Gradcu. U: Starine 17. (1885.) 151. - 231. s 19. (1887.) 1. - 80. o.
Lopai, 1889.
Lopai, Radoslav: Spomenici hrvatske krajine / Acta historiam confinii militaris Croatici illustrancia.
Knjiga III. Od godine 1693. do 1780. i u dodatku od g. 1531. do 1730. (MSHSM, XX.) Zagreb, 1889.
Lopai, 1894.
Lopai, Radoslav: Hrvatski urbari / Urbaria lingua Croatica conscripta. (MHJSM, V.) Zagreb, 1894.
MH I.
Laszowski, Emilij: Habsburki spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije / Monumenta

Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. Kniga I.: Od godine 1526. do godine 1530.
(MSHSM, XXXV.) Zagreb, 1914.
MH III.
Laszowski, Emilij: Habsburki spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije / Monumenta

Habsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. Kniga III.: Od 1544. godine do godine 1554.
(MSHSM, XL.) Zagreb, 1917.
MHH
Monumenta Hungariae Historica/Magyar trtnelmi emlkek
MHJSM
Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium
MSHSM
Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium
MZ I.
Monumenta Zrnyiana. Pars oeconomica. Tomus I. Bona Maritima (1627. - 1685.). Digessit,
introductione Germanica et indice instruxit Vera Zimnyi. Operis socius in revisione philologica
textuum Gyozo Kenz. Budapest, 1991.
MZ II.
Monumenta Zrnyiana. Pars oeconomica. Tomus II. Insula Murakz (1635. - 1720.). Digessit,
introductione Germanica et indice instruxit Istvn N. Kiss. Operis socius in revisione philologica
textuum Gyozo Kenz. Budapest, 1991.
Nori, 1931.
Nori, Vjekoslav: Regesta arkiva obitelji pl. Bedekovi-Komorski. 1267. - 1600. U: Vjesnik kr.
dravnog arkiva u Zagrebu 5 (1931.) 143. - 162. o.
Plffy-Pandi-Tobler, Plffy, Gza - Pandi, Miljenko - Tobler, Felix: Ausgewhlte Dokumente zur Migration der
1999.
Burgenlndischen Kroaten im 16. Jahrhundert / Odabrani dokumenti o seobi gradianskih Hrvata u
16. stoljeu. Eisenstadt/eljezno, 1999.
Petho, 1753.
Rvid magyar kronika sok rend-bli fo historis Knyvekbol nagy szorgalmatossggal egybe
szedettetett s irattatott Pettho Gergelyt
ul. Kassa, 1753. (Budapest, 1993. Reprint kiads a Dharma
Kiad gondozsban.)
Petrichevich, 1942.
Petrichevich Horvth Emil, br: A Petrichevich csald trtnetnek regeszti. Elso rsz. II. kt. 1069.
- 1942. (A Mogorovich nemzetsgbeli Petrichevich csald trtnete s oklevltra, I/1.) Pcs, 1942.
RMKT XVI/11.
Rgi Magyar Kltok Tra. XVI. szzadbeli magyar kltok m

uvei. XI. kt. Az 1580-as vek kltszete
(1579. - 1588.). Kozrvri Mtys, Decsi Gspr, Decsi Mihly, Tolnai Fabricius Blint, Pcsi Jnos,
Murd Dragomn (Somlyai Balzs), Szepesi Gyrgy, Vajdakamarsi Lorinc, Skaricza Mt, Zombori
Antal, Tardi Gyrgy, Tasndi Pter, Heged
us Mrton, Moldovai Mihly s ismeretlen szerzok nekei.
1579. - 1588. Sajt al rend.: cs Pl. Budapest, 1999.
Stipii-amalovi,
1959. - 1963.
Stipii, J. - amalovi, M.: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. U: Zbornik

Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 2. (1959.) 289. - 379., 3. (1960.)
563. - 643., 4. (1961.) 465. - 554. s 5. (1963.) 533. - 578. o.
ii I.
ii, Ferdo: Hrvatski saborski spisi / Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. Knjiga
prva: Od godine 1526. do godine 1536. (MSHSM, XXXI.) Zagreb, 1912.
ii III.
trea: Od godine 1557. do godine 1577. (MSHSM, XXXIX.) Zagreb, 1916.
ii IV.
etvrta: Od godine 1578. do godine 1608. Dodatak od 1573. do 1605. (MSHSM, XLI.) Zagreb, 1917.
ii V.
peta: Od godine 1609. do 1630. godine. S dodatkom od god. 157. do god. 1628. (MSHSM, XLIII.)
Zagreb, 1918.
Lopai, 1885a.
57
58
Podravina
Szakly, 1987.
Szakly, Ferenc: Egy vgvri kapitny htkznapjai. (Horvth Mrk szigetvri kapitny levelezse
Ndasdy Tams ndorral s szervitoraival, 1556. - 1561.) U: Somogy Megye Mltjbl: Levltri
vknyv 18. (1987.) 45. - 126. o.
Szalay, 1861.
Szalay, goston: Ngyszz magyar levl a XVI. szzadbl. 1504. - 1560. (Magyar Leveles Tr, I.)
Pest, 1861.
Szilgyi, 1879.
Bethlen Gbor fejedelem kiadatlan politikai levelei. Kiadta Szilgyi Sndor. Budapest, 1879.
Timr, 1989.
Timr Gyrgy: Kirlyi Sziget. Szigetvr vrgazdasgnak iratai 1546. - 1565. (Baranya trk kori
forrsai, I.) Pcs, 1989.
Tindi, 1984.
Tindi Sebestyn: Krnika Sajt al rendezte Sugr Istvn. A bevezetot Szakly Ferenc rta.
(Bibliotheca Historica) Budapest, 1984.
Tkali, 1896.
Tkali, Ivan Krst.: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba priestolnice kraljevine dalmatinskohrvatsko-slavonske / Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae metripolis regni
Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak trei: Isprave 1500. - 1526. Zagreb, 1896.
Turbuly, 1996.
Turbuly, va: Zala vrmegye kzgy

ulsi jegyzoknyveinek regeszti. II. 1611. - 1655. (Zalai
Gy
ujtemny, 39.) Zalaegerszeg, 1996.
Zakljuci I.
Zakljuci hrvatskog sabora / Prothocolla generalium congregationum Statuum et Ordinum regnorum

Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak I. 1631. - 1693. Pripremili: Josip Buturac, Mirko
Stanisavljevi, Ranko Sui, Vesna ojat, Bartol Zmaji. Zagreb, 1958.
Zakljuci II.
Zakljuci hrvatskog sabora / Prothocolla generalium congregationum Statuum et Ordinum regnorum

Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak II. 1693. - 1713. Pripremili: Josip Buturac, Mirko
Stanisavljevi, Ranko Sui, Vesna ojat, Bartol Zmaji. Zagreb, 1958.
Zsilinszky, 1893.
Zsilinszky Mihly: A magyar orszggy

ulsek vallsgyi trgyalsai a reformtitl kezdve. III. kt.
1647. - 1687. Budapest, 1893.
10.3. Literatura
cs, 2002.
cs Pl: Ssvr bg histrija. Historia cladis Turcicae ad Naduduar, 1580. U: Hadtrtnelmi

Kzlemnyek 115:2. (2002.) 381. - 388. o.
Adamek, 1968.
Adamek, Josip: Seljaka buna 1573. Zagreb, 1968.
Adamek, 1980.
Adamek, Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea. (Graa za
gospodarsku povijest Hrvatske, Knjiga 18.; Odjel za hrvatsku povijest, Centar za povijesne znanosti
Sveuilita u Zagrebu, Monografije, Knjiga 8.) Zagreb, 1980.
Adamek, 1981a.
Adamek, Josip: Ekonomsko-drutveni razvoj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u 16. i 17. stoljeu. U:

Drutveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. stoljea do poetka 20. stoljea). Ured.: Mirjana Gross. Zagreb,
1981. 15. - 40. o.
Adamek, 1981b.
Adamek, Josip: Povijest vlastelinstva Bojakovina i okolice. Zagreb, 1981.
Adamek, 1985.
Adamek, Josip [u suradnji s Josipom Barbariem, Josipom Kolanoviem, Andrijem Lukinoviem,

Vesnom ojat]: Seljake bune u Hrvatskoj u XVII. stoljeu. Graa. (Centar za povijesne znanosti
sveuilita u Zagrebu, Odjel za hrvatsku povijest, Izvori za hrvatsku povijest, 6.; Historijski arhiv Sisak,
Graa, Svezak 2.; Arhiv Hrvatske, Posebna izdanja Arhivskog vjesnika, Svezak 3.) Zagreb, 1985.
Adamek, 1987.
Adamek, Josip: Bune i otpori. Seljake bune u Hrvatskoj u XVII. stoljeu. Zagreb, 1987.
kosfy, 1937.
kosfy Barna: Knyafldi br Kerechny Lszl, az alfldi fokapitny. U: Hadtrtnelmi

Kzlemnyek 38. (1937.) 184. - 204. o.
kosfy, 1939.
kosfy, Barna: A pkozdi tkzet 1593-ban. U: Magyar Katonai Szemle 5. (1939.) 207. - 216. o.
Antonitsch, 1975.
Antonitsch, Evelyne: Die Wehrmanahmen der innersterreichischen Lnder im dreizehnjhrigen

Trkenkrieg 1593. - 1606. (unter besonderer Bercksichtigung Steiermark). Bd. I-II. Ungedr. phil.
Diss. Graz, 1975.
Bak, 1997.
Bak, Borbla: Magyarorszg trtneti topogrfija. A honfoglalstl 1950-ig. (Histria knyvtr:

Monogrfik, 9/I.) Budapest, 1997.
Podravina
Ballagi, Aladr: Wallenstein horvt karablyosai 1623. - 1626. Budapest, 1882.
Bnkti, 1973.
Bnkti, Imre: Kt katonskod nemes a XVII. szzadban: Kisfaludy Lszl s Miskey Istvn (Adatok
egy trsadalmi rteg jellemzshez) U: Arrabona. A Gyori Mzeum vknyve 15. (1973.) 257. - 271. o.
Barta, 1995.
Barta, Gbor: Az elfelejtett hadszntr 1526. - 1528. (Megjegyzsek a trk-magyar szvetsg

elotrtnethez) U: Trtnelmi Szemle 37:1. (1995.) 1. - 34. o.
Brtfai Szab, 1910.
Brtfai Szab, Lszl: A Hunt-Pazman nemzetsgbeli Forgch csald trtnete. Esztergom, 1910.
Bauer, 1941.
Bauer, Ernest: Hrvati u tridesetogodinjem ratu. (Redovno izdanje Matice hrvatske) Zagreb, 1941.
Bende, 1968.
Bende Lajos: Sziget 1556. vi ostroma. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyyek 15:2. (1968.) 281. - 310.
Bene, 2000.
Bene, Sndor: Egy kanonok hrom kirlysga. Rttkay Gyrgy horvt histrija. (Irodalomtrtneti
fzetek, 148.) Budapest, 2000.
Bene, 2001.
Bene, Sndor: Ideoloke koncepcije o stalekoj dravi zagrebakoga kanonika. U: Rattkay, Juraj:
Spomen na kraljeve i banove Kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Glavni urednik: Valenti,
Mirko. (Biblioteka Hrvatska povjesnica; Hrvatska latinistika historiografija, Knjiga 4.) Zagreb, 2001. 4.
- 103. (uvodna studija)
Bessenyei, 1999.
Bessenyei Jzsef: Ndasdy Tams a politikus s llamfrfi. U: Ndasdy Tams (1498. - 1562).
Tudomnyos emlkls: Srvr, 1998. szeptember 10. - 11. Szerk.: Sptei Istvn. (A Ndasdy Ferenc
Mzeum kiadvnyai, 3.) Srvr, 1999. 9. - 27. o.
Bilkei, 1993.
Bilkei, Irn: Csnyi kos Egy zalai kznemes plyja a XVI. szzadban. U: Zalai Gy
ujtemny 34.
(1993.) 7. - 16. o.
Bilkei, 1997.
Bilkei, Irn: Zala megye nemessge a Mohcs utni kt vtizedben. U: Zalai trtneti tanulmnyok.
Szerk.: Kli Csaba. (Zalai Gy
ujtemny, 42.) Zalaegerszeg, 1997. 21. - 60. o.
Blaevi, 1999.
Blaevi, Zrinka: Primjerak Vitezovieva djela Oivljena Hrvatska iz ostavtine grofa L. F. Marsiglija.
U: Senjski zbornik 26. (1999.) 197. - 228. o.
Bojnii, 1899.
Bojnii, Ivan von: J. Siebmachers grosses und allgemeines Wappenbuch in einer neuen, vollstndig
geordneten und reich vermehrten Auflage mit heraldischen und historisch-genealogischen
Erluterungen. IV. Bd. 13. Abt. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nrnberg, 1899. (Reprint:
Zagreb, 1999.)
Bojnii, 1901.
Bojnii, Ivan: Peat kraljevine od godine 1497. U: Vjesnik Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga

zemaljskog arkiva 3. (1901.) 69. o.
Bnis-Degr-Varga,
1996.
Bnis Gyrgy - Degr Alajos - Varga Endre: A magyar brsgi szervezet s perjog trtnete. 2. bov.
kiad. Zalaegerszeg, 1996.
Bozsky, 1993.
Bozsky, Pl Gero: Segesdi krnika. (A Veszprmi Egyhzmegye Mltjbl, 15.) Szeged, 1993.
Breu, 1970.
Breu, Josef: Die Kroatensiedlung im Burgenland und in den anschlieenden Gebieten. Wien, 1970.
Brli, 1946. - 1953a.
B[rli], A. E.: Ivan Globiczer, veliki kapetan koprivniki (1572. - 1581.). U: Zbornik Muzeja grada
Koprivnice 4. (1946. - 1953.) 57. - 58. o.
Brli, 1946. - 1953b.
Brli, A. E.: Prilozi za povijest obitelji Natulia. U: Zbornik Muzeja grada Koprivnice 4. (1946. - 1953.)
108. - 112. o.
Brli, 1946. - 1953c.
Brli, A. E.: Tri Grasweina, vel. kapetani Koprivniki. U: Zbornik Muzeja grada Koprivnice 4. (1946. 1953.) 84. - 86. o.
Buturac, 1989.
Buturac, Josip: Feudalna gospotija i plemiki rod Budor. U: Podravski zbornik 15. (1989.) 99. - 102. o.
B
uek et alii, 2002.
Bek, Vclav - Hrdlika, Josef - Krl, Pavel - Vybral, Zdenk: Vk urozenych. lechta v eskych
zemch na prahu novovku. Praha-Litomyl, 2002.
Cerwinka, 1968.
Cerwinka, Gnther: Die Eroberung der Festung Kanizsa durch die Trken im Jahre 1600. U:
Innersterreich 1564. - 1619. Im Auftrag der Steiermrkischen Landesregierung herausgegeben im
Zusammenhang mit der Ausstellung Graz als Residenz-Innersterreich 1564. - 1619. Hrsg.:
Alexander Novotny-Berthold Sutter. (Joannea. Publikationen des Steiermrkischen Landesmuseums
und der Steiermrkischen Landesbibliothek Bd. III) Graz, [1968.] 409. - 511. p
Cvekan, 1990.
Cvekan, Pakal: Od Gorbonuka do Klotra Podravskog. Povijesno-kulturni prikaz prigodom 700

godina dolaska franjevaca u Gorbonuk (1292. - 1992.). Slavonski Brod, 1990.
Ballagi, 1882.
59
60
Podravina
Csorba, 1978.
Csorba Csaba: Esztergom hadi krnikja. Budapest, 1978.
Dvid, 1993.
Dvid Gza: Szigetvr 16. szzadi bgjei. U: Tanulmnyok a trk hdoltsg s a felszabadt
hbork trtnetbol. A szigetvri trtnsz konferencia eloadsai a vros s a vr felszabadtsnak
300. vforduljn. Szerk.: Szita Lszl. Pcs, 1993. 159. - 191. o.
Dvid, 1999a.
Dvid, Gza: Az elso szegedi bg, Dervis letplyja. U: Aetas 1999./4. 5. - 18. o.
Dvid, 1999b.
Dvid, Gza: Mohcs-Pcs 16. szzadi bgjei. U: Pcs a trkkorban. Szerk.: Szakly, Ferenc. A
szerkesztsben kzrem
ukdtt: Vony Jzsef. (Tanulmnyok Pcs trtnetbol, 7.) Pcs, 1999. 51.88. o.
Dokal, 1956.
Dokal, Kamilo: Srednjovjekovna naselja oka Streze. Prilog naoj srednjovjekovnoj topografiji. U:
Starine 46. (1956.) 145. - 202. o.
Dokal, 1996.
Dokal, Kamilo: Hrvatski kolegij u Beu / Collegium Croaticum Viennense 1624. - 1784. (Hrvatski
povijesni institut u Beu, Dissertationes et subsidia, I.) Wien - Zagreb, 1996.
Dominikovits, 1995.
Dominikovits, Pter: A petohzi Zeke csald a 16.-18. szzadban (Vzlat). U: Vera (nem csak) a
vrosban. Tanulmnyok a 65 ves Bcskai Vera tiszteletre. Szerk.: . Varga Lszl. (Rendi
trsadalom polgri trsadalom: Supplementum) Budapest-Salgtarjn, 1995. 15. - 21. o.
Dominkovits, 1999.
Dominkovits, Pter: Sopron vrmegye XVI. szzad vgi birtokos trsadalma. U: Soproni Szemle 53:2.
(1999.) 99. - 122. o.
Dominkovits, 2000.
Dominikovits, Pter: Kzigazgatstrtnet - csaldtrtnet. Egy 16.-18. szzadi Sopron vrmegyei

hivatalviselo csald, a petohzi Zekk. U: Fejezetek Gyor, Moson s Sopron vrmegyk
kzigazgatsnak trtnetbol. Szerk.: Horvth, Jzsef. Gyor, 2000. 39. - 67. o.
Dominkovits, 2001.
Dominkovits, Pter: Moson vrmegye birtokos trsadalma a 16. szzad vgn. U: Arrabona. A Gyori
Mzeum vknyve 39. (2001.) 299. - 328. o.
Dominkovits, 2002a.
Dominkovits, Pter: Egy kora jkori gyvd plyakpe Szepsy (Zepsy) Jnos. U: Aetas 2002/2-3.
sz. 32 - 54. o.
Dominkovits, 2002b.
Dominkovits, Pter: Familirisi szolglat vrmegyei hivatalvisels. Egy 17. szzadi Sopron
vrmegyei alispn, gloshzi Rcsey (Rechey) Blint. U: Korall 9. sz. (2002. szept.) 32. - 54. o.
uri-Feletar, 1997.
uri, Tomislav - Feletar, Dragutin: Navik on ivi ki zgine poteno: kratka povjesnica Zrinskih i
Frankopana deset povijesnih gradova. (Biblioteka Historia Croatica, Knjiga 14.) Zagreb, 1997.
Engel, 1996.
Engel, Pl: Magyarorszg vilgi archontolgija 1301. - 1457. I. - II. (Histria knyvtr: Kronolgik,
adattrak, 5.) Budapest, 1996.
Engel, 2001.
Magyarorszg a kzpkor vgn. Digitlis trkp s adatbzis. CD-ROM. Szerk.: Engel, Pl.
Trinformatika: Kollnyi, Lszl - Sallay, gnes. Budapest, 2001.
Feletar, 1988.
Feletar, Dragutin: Podravina. Opine urevac, Koprivnica i Ludbreg u prolosti i sadanjosti. Knjiga
1. Povijesno-geografski pregled od paleolita do 1945. godine. Koprivnica, 1988.
Fodor, 1997.
Fodor, Pl: Egy nagy hbor elojtka. (Megjegyzsek az 1591. - 1593. kztti oszmn politikrl) U:
Hd a szzadok felett. Tanulmnyok Katus Lszl 70. szletsnapjra. Foszerk.: Hank, Pter. Szerk.:
Nagy, Mariann. Pcs, 1997. 77. - 82. o.
Gecsnyi, 1984.
Gecsnyi, Lajos: Katonk s polgrok a gyori vgvrban a XVI-XVII. szzadban. U: Hadtrtnelmi

Kzlemnyek 31:4. (1984.) 664. - 686. o.
Gecsnyi, 1986.
Gecsnyi, Lajos: Vrosi nkormnyzat Gyortt a XVII. szzadban. U: Arrabona. A Gyori Mzeum
vknyve 22-23. (1986.) 99. - 127. o.
Gecsnyi, 1988.
Gecsnyi, Lajos: Gyor megye kzigazgatsa s tisztikara a XVII. szzadban. U: Levltri Szemle
38:3. (1988.) 14. - 34. o.
Gecsnyi, 1993.
Gecsnyi, Lajos: Egy kznemesi csald a 17. szzadban (A Falussyak). U: Hzi Jeno Emlkknyv.
Emlkknyv Hzi Jeno Sopron vros folevltrosa szletsnek 100. vfordulja tiszteletre. Szerk.:
Dominkovits, Pter - Turbuly, va. Sopron, 1993. 237.-253. o.
Gecsnyi, 1994.
Gecsnyi, Lajos: A vgvri harcok taktikja. (Trk lesvets Gyor alatt 1577-ben) U: Scripta manent.
nnepi tanulmnyok a 60. letvt betlttt Gerics Jzsef professzor tiszteletre. Szerk.: Draskczy,
Istvn. Budapest, 1994. 165 - 175. o.
Podravina
Hrvatske upanije kroz stoljea. Ured.: Ivo Goldstein et alii. Zagreb, 1996.
Goldstein-Kruhek,
1994.
Sisaka bitka 1593. Ured.: Ivo Goldstein - Milan Kruhek.

Zagreb - Sisak, 1994.
Golec, 1993.
Golec, Ivica: Povijest grada Petrinje (1240. - 1592. - 1992.). Zagreb, 1993.
Gmry, 1888.
Gmry, Gusztv: Eltnt magyar ezredek. Adalkok a XVII. szzadbeli magyar hadgy trtnethez.
U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 1. (1888.) 527. - 537. o.
Gmry, 1895.
G[mry], G[usztv]: Veszprm s Vrpalota eleste 1593-ban. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 8.

(1895.) 254. - 259. o.
Gmry, 1894.
Gmry Gusztv: A sziszeki csata 1593-ban. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 7. (1894.) 613. - 634. o.
Gmry, 1896a.
Gmry, Gusztv: A pkozdi csata 1593. november 3. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 9. (1896,) 453.
- 464. o.
Gmry, 1896b.
Gmry, Gusztv]: A csszri s magyar sereg hadereje a pkozdi csatban. U: Hadtrtnelmi

Kzlemnyek 9. (1896.) 519. - 520. o.
Gruber, 1879.
Gruber, Dane: Borba Hrvata sa Turci od pada Sigeta do mira itva-Dorokoga (1566. - 1606.).
Zagreb, 1879.
Gulin, 1995.
Gulin, Ante: Povijest obitelji Rattkay. Genealoka studija i izvori (1400. - 1793.). (Djela Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, Razred za drutvene znanosti; Knjiga 72.) Zagreb, 1995.
Gyulai, 1994.
Gyulai, va: A miskolci Avasi templom 16. szzadi srkvei. U: A Herann Ott Mzeum vknyve 32.
(1994.) 185. - 206. o.
HBL 1 - 4.
Hrvatski biografski leksikon. 1. A - Bi. Zagreb, 1983., 2. Bj - C. Zagreb, 1989., 3. - . Zagreb, 1993.,
4. E - Gm. Zagreb, 1998.
Heller, 1977.
Heller, Georg: Comitatus Varasdiensis. (Verffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an der

Universitt Mnchen Series A, Bd. 8.) Mnchen, 1977.
Heller, 1978.
Heller, Georg: Comitatus Crisiensis. (Verffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an der

Universitt Mnchen Series A, Bd. 10.) Mnchen, 1978.
Heller, 1980a.
Heller, Georg: Comitatus Zagrabiensis A-L. (Verffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an

der Universitt Mnchen Series A, Bd. 11/1.) Mnchen, 1980.
Heller, 1980b.
Heller, Georg: Comitatus Zagrabiensis M-Z. (Verffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an

der Universitt Mnchen Series A, Bd. 11/2.) Mnchen, 1980.
Hiller, 2000.
Hiller, Istvn: Politikai krnyezetvltozs s alkalmazkodkpessg. Ersy Zsigmond klns

alispnsga Sopron vrmegyben. U: Soproni Szemle 54:1. (2000.) 5. - 18. o.
Horvat, K., 1900.
Horvat, Karlo: Toma Erdedi - Baka ban hrvatski. Zagreb, 1900.
Horvat, K., 1905.
Horvat, Karlo: Ivan Zakmardi protonotar kraljevstva hrvatskoga. Zagreb, 1905.
Horvat, K., 1910.
Horvat, Karlo: Vojne ekspedicije Klementa VIII. u Ugarsku i Hrvatsku. Zagreb, 1910.
Horvat, R., 1903.
Horvat, Rudolf: Borba Hrvata s Turcima za Petrinju. Petrinja, 1903.
Horvat, R., 1917.
Horvat, Rudolf: Prilog za opsadu Kanie god. 1601. U: Vjesnik Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga
zemaljskog arkiva 19. (1917.) 166. - 167. o.
Horvat, R., 1940.
Horvat, Rudolf: Povijest Gjurgjevca. Zagreb, 1940.
Horvat, R., 1942.
Horvat, Rudolf: Stari hrvatski sabori. Zagreb, 1942.
Horvat, R., 1993.
Horvat, Rudolf: Poviest Meimurja. Predgovor: Zvonimir Bartoli. Bibliografija: Dragutin Toma.
(Knjinica Matice hrvatske, akovec, Knjiga 3.) akovec, 1993. [Az 1944. vi zgrbi kiads reprintje,
bevezetovel s a Murakz bibliogrfijval.]
Horvat, R., 1995.
Horvat, Rudolf: Poviest slob. i kr. grada Koprivnice. Zagreb, 1995. [Az 1943. vi zgrbi kiads
reprintje bevezetovel s Horvat bibliogrfijval.]
Horvth, 2001.
Horvth, Richrd: A Chernelhzi Chernelek a kzpkorban. U: Soproni Szemle 55:4. (2001.) 369. 382. o.
Holl, 1980.
Holl, Bla: Ferenczffy Lorinc: Egy magyar knyvkiad a XVII. szzadban. Budapest, 1980.
Goldstein, 1996.
61
62
Podravina
Ivanics, 1992.
Ivanics, Mria: A csszri felmento sereg tja Kanizsra egykor brzolsok tkrben (1600.
szeptember 16-oktber 13.) U: Zalai Mzeum 4. (1992.) 45. - 53.
Ivnyi, B., 1918.
Ivnyi, Bla: A Grdeczi Horvth-Stansith csald trtnethez. U: Kzlemnyek Szepes vrmegye

mltjbl 10:2-4. (1918.) 102. - 143. o.
Ivnyi, E., 1983.
Ivnyi, Emma: Gyngysi Nagy Ferenc vicegenerlis. U: Zalai Gy

ujtemny 18. (1983.) 115. - 130. o.
Ivnyi, E., 1984.
Ivnyi, Emma: Egy XVII. szzadi vrkapitny (Libercsey Mihly, 1612. - 1670.). U: Mlyusz Elemr
Emlkknyv. Szerk.: H. Balzs, va - Fgedi, Erik - Maksay, Ferenc. (Trsadalom- s
m
uvelodstrtneti tanulmnyok) Budapest, 1984. 173. - 187. o.
Ivnyi, E., 1991.
Ivnyi, Emma: Esterhzy Pl ndor kzigazgatsi tevkenysge (1681. - 1713.). (A Magyar Orszgos
Levltr kiadvnyai III. Hatsg- s hivataltrtnet, 10.) Budapest, 1991.
Izspy, 1983.
Izspy, Edit: Ibrnyi Mihly vradi vicekapitny. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 30:2. (1983.) 171. 196. o.
Janits, 1940.
Janits [Borsa] Ivn: Az erdlyi vajdk igazsgszolgltatsi s oklevlad m

ukdse 1526-ig.
Budapest, 1940.
Jedlicska, 1897.
Jedlicska Pl: Adatok erdodi br Plffy Mikls a gyori hosnek letrajza s korhoz 1552. - 1600.
(Eredeti trtneti forrsmunka) Eger, 1897.
Kalan, 1999.
Kalan, Vladimir: Meimursko plemstvo (XVII. - XIX. st.) Katalog izlobe. akovec, 1999.
Kampu, 1995.
Povijest i kultura gradianskih Hrvata. Ured.: Kampu, Ivan. Zagreb, 1995.
Karbi, 2002.
Karbi, Marija: Od hrvatskoga sitnog plemia do ugarskoga velikaa i hrvatskog bana: Damjan Horvat
od Litve i njegova obitelj. U: Croato-Hungarica: uz 900 godina hrvatsko-maarskih povijesnih veza / a
horvt-magyar trtnelmi kapcsolatok 900 ve alkalmbl. Ured./szerk.: Jauk-Pinhak, Milka - Kiss Gy.
Csaba - Nyomrkay, Istvn. (Biblioteka Hungarologica Zagrabiensis, 1.) Zagreb/Zgrb, 2002. 119. 125. o.
Krolyi, 1877.
Krolyi rpd: Magyar huszrok a schmalkaldi hborban. U: Szzadok 11. (1877.) 642.-654. s 841.
- 854. o.
Krolyi, 1880b.
Krolyi, rpd: A nmet birodalom nagy hadi vllalata 1542-ben. j adalk klviszonyaink
trtnethez. Kiadatlan levltri anyag alapjn. Budapest, 1880.
Krpti-Kravjnszky,
1933.
Krpti-Kravjnszky, Mr: Rudolf uralkodsnak elso tz ve (1576. - 1586). A velencei kir. llami
levltr csszri udvarbl val kvetjelentsei alapjn. Budapest, 1933.
Kaser, 1997.
Kaser, Karl: Freier Bauer und Soldat. Die Militarisierung der agrarischen Gesellschaft an der
kroatisch-slawonischen Milit(rgrenze (1535. - 1881.). (Zur Kunde Sdosteuropas, II/22.) Wien-KlnWeimar, 1997. s ugyanez horvtul Uo.:, Slobodan seljak i vojnik. Povojaenje agrarnog drutva u
Hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini (1535. - 1881.) Tom I. Rana krajika drutva (1545. - 1754.), Tom II.
Povojaeno drutvo (1754. - 1881.) (Povijest i historija sorozat) Zagreb, 1997.
Kelenik, 1995a.
Kelenik, Jzsef: A Kanizsa elleni vgvidk katonai erejnek vltozsai 1633. - 1638. U: Hadtrtnelmi
tanulmnyok. (Zalai Gy
ujtemny, 36/I.) Zalaegerszeg, 1995. 5. - 51. o.
Kelenik, 1995b.
Kelenik, Jzsef: A kanizsai vdelmi vezet s termszetfldrajzi adottsgai a XVI. szzad 70-es
veinek vgn. U: Vgvr s krnyezet. Szerk.: Petercsk, Tivadar - Petho, Erno. (Studia Agriensia,
15.) Eger, 1995. 163. - 174. o.
Kelenik, 1997.
Kelenik, Jzsef: A kanizsai-sormsi tkzet 1600. oktber 7.-13. U: Zalai Mzeum 7. (1997.) 37. - 43. o.
Kempelen, I. - XI.
Kempelen Bla: Magyar nemesi csaldok. I-XI. kt. Budapest 1911. - 1932.
Kerecsnyi, 1992.
Kerecsnyi Edit: A Kanizsa krnyki vghzak helyzete a vr 1594-96 kztti protokollumai tkrben.
In Zalai Mzeum 4. (1992.) 29. - 34. o.
Kiss, ., 1975.
Kiss, kos: A XVII. szzadi Miskeyek krdshez. U: Arrabona. A Gyori Mzeum vknyve 17.
(1975.) 363. - 366. o.
Kiss, I., 1993.
Kiss, Istvn.: A murakzi rgi kettos katonai szerepe a 17. szzadban. (Vgvrak s
katonaparasztok) U: Vgvrak s rgik a XVI. - XVII. szzadban. (Studia Agriensia, 14.) Eger, 1993.
123. - 144. o.
Podravina
Klai, Nada: Ostaci ostataka Hrvatske i Slavonije u XVI. st. (od mohake bitke do seljake bune
1573. g.) U: Arhivski vjesnik 16. (1973.) 253. - 325. o.
Klai, N., 1976.
Klai, Nada: Drutvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI. i XVII. stoljeu. (Biblioteka Istorija)
Beograd, 1976.
Klai, V., 1982.
Klai, Vjekoslav: Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX. stoljea. Knjiga 5. etvrto
doba: Vladanje kraljeva iz porodice Habsburga (1527. - 1740.). Za tisak prired.: Trpimir Macan.
Zagreb, 1982.
KMTL
Korai magyar trtneti lexikon (9.-14. szzad) Foszerk.: Krist Gyula. Szerk.: Engel Pl-Makk Ferenc.
Budapest, 1994.
Kolar, 2002.
Kolar, Mira: Plemstvo Hrvatske i Slavonije prema Maarskoj. U: Croato-Hungarica: uz 900 godina
hrvatsko-maarskih povijesnih veza / a horvt-magyar trtnelmi kapcsolatok 900 ve alkalmbl.
Ured./szerk.: Jauk-Pinhak, Milka-Kiss Gy. Csaba-Nyomrkay Istvn. (Biblioteka Hungarologica
Zagrabiensis, 1.) Zagreb/Zgrb, 2002. 51. - 66. o.
Koppny, 1999.
Koppny, Tibor: A kzpkori Magyarorszg kastlyai. (M

uvszettrtneti fzetek, 26.) Budapest, 1999.
Kovcs-Plffy-Vndor, Kovcs, Gyngyi - Plffy, Gza - Vndor, Lszl: A rgszeti s az rott forrsok sszevetsnek
2000.
lehetosgeirol: A bajcsai vr (1578. - 1600.) kutatsnak jabb eredmnyei / Archologische und
schriftliche Quellen im Vergleich: Neuere Ergebnisse der Erforschung der Grenzburg Weitschawar
(Bajcsavr) (1578. - 1600.). U: Archaeolgiai rtesto 125. (1998. - 2000.) [2002.] 85. - 119. o.
Kovcs, 2002.
Weitschawar / Bajcsa-Vr. Egy stjer erodtmny Magyarorszgon a 16. szzad msodik felben.
Killts a zalaegerszegi Gcseji Mzeumban 2002. mjus 31. - 2002. oktber 31. Killts a
budapesti Hadtrtneti Mzeumban 2002. november 21. - 2004. janur 31. Szerk.: Kovcs Gyngyi.
A szerk. munkatrsa: Kofalvi Csilla. Zalaegerszeg, 2002.
Kozics, 1891.
Kozics, Lszl: Gyor vr 1594-tol 1598-ig. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 4. (1891.) 489. - 508. s
683. - 702. o.
Krenn, 1998.
Krenn, Peter: Die gescheiterte Rckeroberung von Kanischa 1601 und ihre Auswirkungen auf das
Landeszeughaus in Graz. U: A Nagykanizsn 1997. mjus 15-17. kztt megrendezett nemzetkzi
konferencia eloadsai. Szerk.: H. Simon Katalin. (Npek a Mura mentn/Vlker an der Mur/Ljudi uz
Muru/Ljudje ob Muri, 2.) Zalaegerszeg, 1998. 197. - 202. o.
Kruhek, 1982. - 1983. Kruhek, Milan: Stari urevaki grad u sistemu granine obrane od 16. do 19. stoljea. Godinjak
zatite spomenika kulture Hrvatske 8 - 9. (1982. - 1983.) 85. - 105. o.
Kruhek, 1984.
Kruhek, Milan: Stvaranje i utvrivanje obrambene granice na Kupi u toku XVI. i XVII. stoljea. U:
Vojna krajina. Povijesni pregled historiografija rasprave. Ured.: Dragutin Pavlievi. Zagreb,
1984. 215. - 257. o.
Kruhek, 1992.
Kruhek, Milan: Izgradnja obrambenog sustava slavonske granice u tijeku 16. stoljea. U: Povijesni
prilozi 11. (1992.) 3. - 38. o.
Kruhek, 1994.
Kruhek, Milan: Rat za opstojnost Hrvatskog kraljevstva na kupskoj granici. Borbe za kaptolski katel u
Sisku i druge utvrde na Kupi 1591. - 1595. godine. U: Sisaka bitka 1593. Ured.: Ivo Goldstein - Milan
Kruhek. Zagreb - Sisak, 1994. 33. - 66. o.
Kruhek, 1995a.
Kruhek, Milan: Karlovac: utvrde, granice i ljudi. Karlovac, 1995.
Kruhek, 1995b.
Kruhek, Milan: Krajike utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljea. (Biblioteka
Hrvatska povjesnica. Monografije i studije; Knjiga 1.) Zagreb, 1995.
Kruhek, 1997.
Kruhek, Milan: Cetin: grad izbornog sabora Kraljevine Hrvatske 1527. (Biblioteka Povijesno-turistikih
vodia; Knjiga 1.) Karlovac, 1997.
Kruhek, 1999.
Kruhek, Milan: Posjedi i gradovi obitelji Zrinskih i Frankopana / Die Herrschaften und Schlsser der
adeligen Familien Zrinski und Frankopan. Katalog izlobe. Zagreb, 1999.
Kruhek, 2000.
Kruhek, Milan: Krievaka tvrava i utvrde Krievake kapetanije. U: Povijesni prilozi 20. (2000.) 87. 130. o.
Kruhek, 2001.
Kruhek, Milan: Kostajnica u protuturskoj obrani Hrvatskoga kraljevstva. U: Povijesni prilozi 21. (2001.)
71. - 97. o.
Klai, N., 1973.
63
64
Podravina
Kubinyi, 1984.
Kubinyi, Andrs: A kzpbirtokos nemessg Mohcs eloestjn. U: Magyarorszg trsadalma a trk

ki
uzsnek idejn. Szcsny, 1983. prilis 6-8. Szerk.: Szvircsek, Ferenc. (Discussiones
Neogradienses, 1.) Salgtarjn, 1984. 5. - 24. o.
Kubinyi, 1994.
Kubinyi, Andrs: A Jagell-kori Magyarorszg trtnetnek vzlata. U: Szzadok 128:2. (1994.) 288. 319. o.
Kubinyi, 1998.
Kubinyi, Andrs: Erdly s a mellktartomnyok a Jagell-korban. U: Engel Pl-Krist Gyula-Kubinyi

Andrs: Magyarorszg trtnete 1301. - 1526. (Osiris tanknyvek) Budapest, 1998. 353. - 356. o.
Laszowski, 1898.
L. [=Laszowski, Emilij]: Ratne zgode Vida Budora. U: Prosvjeta [Zagreb] 6. (1898.) br. 4. 140. o.
Laszowski, 1899.
Laszowski, Emilij: Hrvatski junak Ivan Budor. U: Prosvjeta [Zagreb] 7. (1899.) br. 11. 336. - 338. o.
Lengyel, 1959.
Lengyel, Alfrd: Gyor eleste s visszavtele a valsg tkrben. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 6:2.
(1959.) 167. - 221. o.
Liepold, 1998.
Liepold, Antonio: Wider den Erbfeind christlichen Glaubens. Die Rolle des niederen Adels in den
Trkenkriegen des 16. Jahrhunderts. (Europ(ische Hochschulschriften, Reihe 3.: Geschichte und ihre
Hilfswissenschaften, Bd. 767.) Frankfurt am Main - Berlin - Bern - New York - Paris - Wien, 1998.
Lonari, 1996.
Lonari, Magdalena: Plemstvo upanije varadinske portreti, grbovi, grbovnice, rodoslovlja / Der
Adel des Komitats Varadin: Bildnisse, Wappen, Wappenbriefe, Stammbume. Katalog izlobe.
Varadin, 1996.
Lopai, 1890.
Lopai, Radoslav: Biha i bihaka krajina. Zagreb, 1890. (Reprint, Biha, 1991.)
Lovei, 2000.
Lovei, Pl: Kzpkori srkvek a trtneti Zala megye terletn. U: Zala megye ezer ve.
Tanulmnyktet a magyar llamalapts millenniumnak tiszteletre Foszerk.: Vndor Lszl. Szerk.:
Kostyl Lszl. Zalaegerszeg, [2000.] 74.-82. o.
Magyar, 1988.
Magyar, Klmn: A kzpkori Segesd vros s megye trtnete, rgszeti kutatsa. (Egy kirlyni
kzpont a X-XVIII. szzadban) (Somogyi almanach, 45-49. sz.) Kaposvr, 1988.
Maksay, 1984.
Maksay, Ferenc: A sok nemes orszga. U: Mlyusz Elemr Emlkknyv. Szerk.: H. Balzs, va Fgedi, Erik - Maksay, Ferenc. (Trsadalom- s m
uvelodstrtneti tanulmnyok) Budapest, 1984.
277. - 295. o.
Maksay, 1991.
Magyarorszg birtokviszonyai a 16. szzad kzepn. 1-2. kt. Szerkesztette s a bevezeto

tanulmnyt rta: Maksay Ferenc. (A Magyar Orszgos Levltr kiadvnyai II. Forrskiadvnyok, 16.)
Budapest, 1991.
Martian, 1910.
Martian, Julin: Magyarok V. Kroly csszr udvartartsban. (1546./47.) U: Erdlyi Mzeum 27.
(1910.) 53. - 54.
Mlyusz, 1988.
Mlyusz, Elemr: Az erdlyi magyar trsadalom a kzpkorban. (Trsadalom- s m

uvelodstrtneti
tanulmnyok, 2.) Budapest, 1988.
Matunk, 1901.
Matunk, Mihly: Korpona vrkapitnyai. Korpona, 1901.
Matasovi, 1930.
Matasovi, Josip: Prilog genealogiji Pataia. U: Narodna starina: asopis za historiju i etnografiju
Junih Slovjena 9. (1930.) 409. - 448. o.
Mauran, 1958.
Mauran, Ive: Turska osvajanja u Slavoniji (1526. - 1552.) U: Osjeki zbornik 6. (1958.) 93. - 134. o.
Mauran, 1991.
Mauran, Ive: Turske provale i osvajanja u Slavoniji od kraja 14. do sredine 16. stoljea. U: Peti
znanstveni sabor Slavonije i Baranje. Zbornik radova. Osijek, 1991. 17. - 64. o.
Mauran, 1998.
Mauran, Ive: Hrvati i Osmansko Carstvo. Zagreb, 1998.
MCSI, 1984.
Magyar csaldtrtneti s cmertani irodalom 1561. - 1944. Ban Klmn gy

ujtst javtotta s
kiegsztette Kczy T. Lszl s Gazda Istvn. (Tudomnytr) Budapest, 1984.
Meyer, 1879.
Meyer, Christian: Die Feldhauptmannschaft Joachims II. im Trkenkriege von 1542. U: Zeitschrift fr
Preu(ische Geschichte und Landeskunde 16. (1879.) 480. - 538. o.
Mijatovi,
1992. s 1999.
Mijatovi, Anelko: Zrinsko-Frankopanska urota.

Zagreb, 1992., 2. izd. Zagreb, 1999.
Mik-Plffy, 2002.
Mik, rpd - Plffy, Gza: A pozsonyi Szent Mrton-templom kso renesznsz s kora barokk
sremlkei (16-17. szzad). U: M
uvszettrtneti rtesto 50. (2002.) 1.-2. sz. 107. - 172. o.
Podravina
Trtnelem - kp. Szemelvnyek mlt s m

uvszet kapcsolatrl Magyarorszgon. Killts a Magyar
Nemzeti Galriban 2000. mrcius 17-szeptember 24. Szerk.: Mik, rpd s Sink, Katalin.
Budapest, 2000.
Moaanin, 2001.
Moaanin, Nenad: Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. (Bibliotheca Croatica:

Slavonica, Sirmiensiaa et Baranyensia; Studije; Knjiga 3.) Slavonski Brod, 2001.
Mohl, 1913.
Mohl, Antal: Gyor eleste s visszavtele. 1594. - 1598. Gyor, 1913.
Molnr, 1987.
Molnr, Lszl, V.: Kanizsa vra. Budapest, 1987.
Morvai, 1912,
Morvai, Istvn: Gersei Petho Gergely lete s krnikja. Budapest, 1912.
Mller, 1976.
Mller, Veronika: Az egerszegi vr a XVII. szzadban. (Zalaegerszegi fzetek, II.) Zalaegerszeg, 1976.
Mller, 1978.
Mller, Veronika: A zalai vgek mindennapi problmi a XVII. szzad elso felben. U: Zalai
Gy
ujtemny 8. (1978.) 81. - 94. o.
Nagy I., I - XII.
Nagy, Ivn: Magyarorszg csaldai czmerekkel s nemzkrendi tblkkal. I-XII. kt. Pest, 1857. - 1868.
Nagy L., 1987.
Nagy, Lszl: Az eros fekete bg. Ndasdy Ferenc. (Korok s emberek sorozat) H. n., 1987.
Nmeth, 2001.
Nmeth, Istvn, H.: Vrospolitika s gazdasgpolitika a 16-17. szzadi Magyarorszgon. (A felsomagyarorszgi vrosszvetsg). Doktori disszertci. Etvs Lornd Tudomnyegyetem,
Blcsszettudomnyi Kar, Budapest, 2001.
Niederkorn, 1993.
Niederkorn, Jan Paul: Die europ(ischen M(chte und der Lange Trkenkrieg Kaiser Rudolfs II. (1593.
- 1606.). Wien, 1993. (Archiv fr sterreichische Geschichte, Bd. 135.)
Plffy, 1995.
Plffy, Gza: Katonai igazsgszolgltats a kirlyi Magyarorszgon a XVI. - XVII. szzadban. Gyor, 1995.
Plffy, 1996.
Plffy, Gza: A trk elleni vdelmi rendszer trtnete a kezdetektol a 18. szzad elejig. (Vzlat egy
kszlo nagyobb sszefoglalshoz) U: Trtnelmi Szemle 38:2-3. (1996.) 163. - 217. o.
Plffy, 1997a.
Plffy, Gza: Kerleti s vgvidki fokapitnyok s fokapitny-helyettesek Magyarorszgon a 16-17.

szzadban. (Minta egy kszlo fokapitnyi archontolgiai s letrajzi lexikonbl) U: Trtnelmi
Szemle 39:2. (1997.) 257. - 288. o.
Plffy, 1997b.
A ppai vr felszabadtsnak ngyszzves emlkezete 1597. - 1997. A bevezeto tanulmnyt rta s

az okmnytrat sszelltotta: Plffy Gza. (Szerk.: Hermann Istvn) Ppa, 1997.
Plffy, 1997c.
Plffy, Gza: Vrfeladk feletti tlkezs a XVI. - XVII. szzadi Magyarorszgon (A magyar rendek
hadgyi jogkrnek krdshez) U: Levltri Kzlemnyek 68:1-2. (1997.) 199. - 221. o.
Plffy, 1998.
Plffy, Gza: A veszprmi vgvr fo- s vicekapitnyainak letrajzi adattra (16-17. szzad) U:
Veszprm a trk korban. Felolvasls Veszprm trk kori emlkeirol. Szerk.: Tth G. Pter.
(Veszprmi Mzeumi Konferencik, 9.) Veszprm, 1998. 91. - 188. o.
Plffy, 1999a.
Plffy, Gza: A csszrvros vdelmben. A gyori fokapitnysg trtnete 1526. - 1598. (A gyori
fokapitnysg trtnete a 16-17. szzadban, 1.) Gyor, 1999.
Plffy, 1999b.
Plffy, Gza: Ndasdy Tams, a Dunntl fokapitnya (1542. - 1546. s 1548. - 1552.) U: Ndasdy
Tams (1498. - 1562.). Tudomnyos emlkls: Srvr, 1998. szeptember 10 - 11. Szerk.: Sptei
Istvn. (A Ndasdy Ferenc Mzeum kiadvnyai, 3.) Srvr, 1999. 29. - 54. o.
Plffy, 2000.
Plffy, Gza: Az j vdelmi rendszer kiptse. U: Nagy kpes millenniumi hadtrtnet. 1000 v a
hadak tjn. Szerk.: Rcz rpd. Budapest, 2000. 104. - 114. o.
Plffy, 2003.
Plffy, Gza: Die Herkunft der ersten kroatischen Kriegsreglements fr die Soldaten der Windischen
und Kroatischen Grenze (1578.). U: Etnokonfesionalne promjene u Krievakoj upaniji i
Varadinskom generalatu u ranom novom vijeku (cca 1450. - 1800.) Ured.: Hrvoje Petri. Zagreb,
2003. (megjelens alatt)
Plmny, 1982.
Plmny, Bla: Kznemesek a szcsnyi Forgch uradalomban 1542. - 1848. U: Tanulmnyok

Szcsny mltjbl 5. (1982.) 5. - 93. o.
Plosfalvi, 2000.
Plosfalvi, Tams: Cilleiek s Tallciak: Kzdelem Szlavnirt (1440. - 1448.). U: Szzadok 134:1.
(2000.) 45. - 98. o.
Pauler, 1876.
Pauler, Gyula: Wesselnyi Ferenc ndor s trsainak sszeeskvse 1664-1671. I. - II. Budapest, 1876.
Pavlievi, 2002.
Pavlievi, Dragutin: Ope politike i vojnike prilike u Podravini (1527. - 1765.). U: Podravina:
asopis za multidisciplinarna istraivanja 1. (2002.) 83. - 98. o.
Mik-Sink, 2000.
65
66
Podravina
Perojevi, 1931.
Perojevi, Marko: Petar Krui kapetan i knez grada Klisa. Zagreb, 1931.
Petrichevich, 1934.
Petrichevich, Horvth Emil, br: A Petrichevich csald ltalnos trtnete. Elso rsz. I. kt. 1069. 1526. (A Mogorovich nemzetsgbeli Petrichevich csald trtnete s oklevltra, I/1.) Budapest, 1934.
Petrichevich-csaldfa A Mogorovich nemzetsg s a Petrichevich csald leszrmazsa. Kln mellklet Br Petrichevich

Horvth Emil A Petrichevich csald ltalnos trtnete cm
u m
uvhez. (A Mogorovich nemzetsgbeli
Petrichevich csald trtnete s oklevltra, Mellklet.)
Petri, 2000.
Petri, Hrvoje: Opina i upa Drnje. Povijesno-geografska monografija. (Bibliotheca historica Croatica,
Knjiga 24.) Drnje, 2000.
Petri-Feletar D.Feletar P., 2001.
Petri, Hrvoje - Feletar, Dragutin - Feletar, Petar: Novi Zrin. Zrinska utvrda na Muri (1661. - 1664.). U
povodu 330. obljetnice urote Zrinsko-frankopanske. Donja Dubrava - Zagreb, 2001.
Reiszig, 1900.
Reiszig, Ede, ifj.: A Geregye nemzetsg. U: Turul 18. (1900.) 52. - 65. s 117. - 133. o.
Romhnyi, 2000.
Romhnyi, Beatrix, F.: Kolostorok s trsaskptalanok a kzpkori Magyarorszgon. Katalgus.

Budapest, 2000.
Roth, 1969. - 1970.
Roth, Franz Otto: Wihitsch und Weitschawar. Zum Verantwortungsbewutsein der adeligen
Landstnde Innersterreichs in Gesinnung und Tat im trkischen (Friedensjahr 1578. Teil I-II. U:
Zeitschrift des Historischen Vereines fr Steiermark 60. (1969.) 199. - 275. s 61. (1970.) 151. - 214. o.
Rothenberg, 1970.
Rothenberg, Gunther E[rich]: Die sterreichische Militrgrenze in Kroatien 1522. bis 1881. Wien Mnchen, 1970.
Rzss, 2002.
Rzss Mrton: Trk kori orhely Drvatamsi hatrban. U: A hdoltsg rgszeti kutatsa. A
Magyar Nemzeti Mzeumban 2000. mjus 24.-26. kztt megtartott konferencia eloadsai. Szerk.:
Gerelyes Iblya-Koovcs Gyngyi. Budapest, 2002. 137. - 142. o.
Sabol, 1995.
Hrvatski sabor. 2. dopunjeno izd. Ured.: eljko Sabol. Zagreb, 1995.
Simon, 1997.
Simon, va: Magyar nagybirtokosok tervezetei a Kanizsval szembeni vgvidk kiptsrol. U: Zalai
trtneti tanulmnyok. Szerk.: Kli Csaba. (Zalai Gy
ujtemny, 42.) Zalaegerszeg, 1997. 61. - 86. o.
Simoniti, 1991.
Simoniti, Vasko: Vojaka organizacija na Slovenskem v 16. stoletju. Ljubljana, 1991.
Strohal, 1932.
Strohal, Rudolf: Varadinska upanija od g. 1550. - 1660. U: Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih
Slavena 28:2. (1932.) 159. - 192. o.
Stauffer, 1886.
Stauffer, Albrecht: Die Belagerung von Kanizsa durch die christlichen Truppen im Jahr 1601. U:
Mitteilungen des Instituts fr sterreichische Geschichtsforschung 7. (1886.) 265. - 313. o.
idak, 1974.
idak, Jaroslav: Hrvatsko drutvo u Krianievo doba. U: ivot i djelo Jurja Kriania. Zbornik radova.
(Biblioteka Politika misao) Zagreb, 1974. 15. - 34. o.
tefanec, 2001.
tefanec, Nataa: Heretik Njegova Velianstva: povijest o Jurju IV. Zrinskom i njegovu rodu.
(Homines, tempore, loci sorozat) Zagreb, 2001.
Szakly, 1995.
Szakly, Ferenc: Egy hdoltsgi parasztpolgr, aki beavatkozott a nagypolitikba. Nagymarosi, majd
nagyszombati Trombits Jnos, 1559. - 1592. U: Uo.: Mezovros s reformci. Tanulmnyok a korai
magyar polgrosods krdshez. (Humanizmus s reformci, 23.) Budapest, 1995. 219. - 387. o.
Szakly, 2001.
Szakly, Ferenc: A hdolt megye trtnete. U: Pest megye monogrfija. I/2. kt. A honfoglalstl
1686-ig. Szerk.: Torma Istvn kzrem
ukdsvel Zsoldos Attila. Budapest, 2001. 329. - 543. o.
Szarka, 1947.
Szarka, Gyula: A vci egyhzmegye s pspkei a trk hdts korban. (Vcegyhzmegye

multjbl, IV.) Vc, 1947.
Takts, I. - III.
Takts Sndor: Rajzok a trk vilgbl. I. - III. kt. Budapest, 1915. - 1917.
Takts, 1928a.
Takts Sndor: Dob Ferenc generlis. U: Uo.: Rgi magyar kapitnyok s generlisok. 2. bov. kiad.
Budapest, [1928.] 377. - 432. o.
Takts, 1928b.
Takts Sndor: Thengldi Bornemissza Jnos. Milyen volt az lete egy vgbeli kapitnynak? U: Uo.:
A trk hdoltsg korbl. (Rajzok a trk vilgbl IV., bef. kt.) Budapest, [1928.] 343. - 489. o.
Takts, 1929.
Takts Sndor: Steierorszg magyar huszrjai. U: Uo.: Emlkezznk eleinkrol. I. kt. Budapest [1929.]
233. - 258. o.
Teak-imek-Lipljin,
1999.
Teak, Spomenka - imek, Marina - Lipljin, Tomislav: upanija varadinska u srednjem vijeku / Die
Gespanschaft Varadin im Mittelalter. Katalog izlobe. Varadin, 1999.
Podravina
Toifl, Leopold: Bajcsavr trtnete stjer levltri forrsok alapjn. U: Weitschawar / Bajcsa-Vr. Egy
stjer erodtmny Magyarorszgon a 16. szzad msodik felben. Killts a zalaegerszegi Gcseji
Mzeumban 2002. mjus 31. - 2002. oktber 31. Killts a budapesti Hadtrtneti Mzeumban 2002.
november 21. - 2004. janur 31. Szerk.: Kovcs Gyngyi. A szerk. munkatrsa: Kofalvi Csilla.
Zalaegerszeg, 2002. 27. - 40. o.
Tth, I. Gy., 1996.
Tth, Istvn Gyrgy: Mivelhogy magad rst nem tudsz ... Az rs trhdtsa a m
uvelodsben a kora
jkori Magyarorszgon. (Trsadalom- s m
uvelodstrtneti tanulmnyok, 17.) Budapest, 1996.
Tth, S. L., 1986.
Tth, Sndor Lszl: A kanizsai csata, 1600. oktber 7-13. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 33:2
(1986.) 253. - 271.
Tth, S. L., 1998.
Tth, Sndor Lszl: A tatai vr ostromainak szerepe a 15 ves hborban. U: Tata a tizentves
hborban. (Tatn 1997. mjus 23-n megtartott tudomnyos lsszakon elhangzott eloadsok anyaga.)
Szerk.: Fatuska Jnos-Flp va Mria-Gyszi Lszl. (Annales Tataienses, I.) Tata, 1998. 19. - 44. o.
Tth, S. L., 2000.
Tth, Sndor Lszl: A mezokeresztesi csata s a tizent ves hbor. Szeged, 2000.
Traut, 1892.
Kurfrst Joachim II. von Brandenburg und der Trkenfeldzug vom Jahre. Nach archivalischen Quellen
bearbeitet von Dr. Hermann Traut. Gummersbach, 1892.
Tringli, 1998.
Tringli, Istvn: Az 1481. vi szlavniai kzgy

uls. U: Tanulmnyok Borsa Ivn tiszteletre. Szerk.:
Csukovits Eniko. Budapest, 1998. 291. - 318. o.
Turbuly, 1994.
Turbuly, va: Adatok a megyei kzigazgats s tisztikar trtnethez Nyugat-Magyarorszgon a 16.

szzad vgn s a 17. szzad elso vtizedeiben. U: Levltri Szemle 44:3. (1994.) 23. - 34. o.
Turbuly, 2000.
Turbuly, va: Megyei kzigazgats Sopron vrmegyben a stattumok (szablyrendeletek) tkrben

(1589-1771).: U: Fejezetek Gyor, Moson s Sopron vrmegyk kzigazgatsnak trtnetbol.
Szerk.: Horvth Jzsef. Gyor, 2000. 21. - 37. o.
Tusor, 1999.
Tusor Pter: Zrnyi Mikls ismeretlen levele egy gyilkossg gyben. Gregorczy Gyrgy szredicski
kapitny lete s halla. U: Hadtrtnelmi Kzlemnyek 112:3. (1999.) 582. - 601. o.
MIL I.
j Magyar Irodalmi Lexikon. I. A-Gy. Budapest, 1994.
Vndor, 1994.
Vndor, Lszl: Kanizsa trtnete a honfoglalstl a vros trk alli felszabadulsig. U:

Nagykanizsa. Vrosi monogrfia. I. kt. Nagykanizsa, 1994. 215. - 424. o.
Varga, 1981.
Varga, J. Jnos: Szervitorok katonai szolglata a XVI-XVII. szzadi dunntli nagybirtokon.

(rtekezsek a trtneti tudomnyok krbol, j sorozat 94.) Bp, 1981.
Vrkonyi, 1992.
Vrkonyi, Gbor: Magyar katonk a harmincves hbor eurpai hadsznterein. U: Hadtrtnelmi

Kzlemnyek 105:2. (1992.) 149. - 151. o.; Jegyzetek nlkl megjelent mg: U: Politikai portrk,
jogalkotsok, intzmnyek a 17-19. szzadbl. Szerk.: Szabolcs Ott. (A Trtnelemtanri
Tovbbkpzs Kisknyvtra, IV.) Bp, 1995. 36. - 40. o.
Vrkonyi, 2002.
R. Vrkonyi gnes: A Wessselnyi szervezkeds trtnethez 1664-1671. U: Tanulmnyok Szakly

Ferenc emlkre. Szerk.: Fodor, Pl - Plffy, Gza - Tth, Istvn Gyrgy. (Gazdasg- s
trsadalomtrtneti ktetek, 2.) Bp., 2002. 423. - 460. o.
Veress, 1983.
Veress, D. Csaba: Vrak a Bakonyban. A veszprmi, ppai s palotai vr hadtrtnete. Budapest, 1983.
Veress, 1993.
Veress, D. Csaba: A gyori vr. Budapest, 1993.
Veress, 1999.
Veress, D. Csaba: Veszprm a tizentves hborban (1593. - 1606.). U: Veszprm a trk korban.
Felolvasls Veszprm trk kori emlkeirol. Szerk.: Tth G. Pter. (Veszprmi Mzeumi
Konferencik, 9.) Veszprm, 1998. 42. - 54.
Veress-Siklsi, 1990.
Veress, D. Csaba - Siklsi, Gyula: Szkesfehrvr, a kirlyok vrosa. Budapest, 1990.
Vojna krajina, 1984.
Vojna krajina. Povijesni pregled - historiografija - rasprave. Ured.: Dragutin Pavlievi. Zagreb, 1984.
Zagrebaki biskupi,
1995.
Zagrebaki biskupi i nadbiskupi. Autori: Juraj Batelja et alii.

Zagreb, 1995.
ZMA, 2000.
Zala megye archontolgija 1138. - 2000. Szerk.: Molnr Andrs. (Zalai Gy

ujtemny, 50.)
Zalaegerszeg, 2000.
Zsoldos, 2001.
Zsoldos, Attila: Egsz Szlavnia bnja. U: Tanulmnyok a kzpkorrl. Szerk.: Neumann Tibor.
(Analecta mediaevalia, I.) Budapest, 2001. 269. - 281. o. s kzel azonos horvt vltozata: Hrvatska i
Slavonija u kraljevstvu Arpadovia. U: Povijesni prilozi 17. (1998.) 287. - 296. o.
Toifl, 2002.
67
68
Podravina
Zusammenfassung
Die Studie ist bestrebt, am Beispiel einer bis jetzt kaum bekannten slawonischen kleinadeligen
Familie, der Familie Budor von Budrc/Budrovec, auf einige bisher fast unerforschte Probleme der
ungarischen und kroatischen Geschichtsschreibung aufmerksam zu machen. Einerseits versucht sie die
Hauptmerkmale und Eigenheiten darzustellen, die fr die Karrieremglichkeiten und das Alltagsleben
des auf dem Gebiet Slawoniens zwischen der Drau und der Save lebenden Adels im 16. und 17.
Jahrhundert charakteristisch waren. Andererseits untersucht sie all das innerhalb des Rahmens der
grundlegenden Vernderungen, infolge deren whrend des Vordringens der Osmanen das
sptmittelalterliche Slawonien (die Komitate Agram/Zagreb, Kreuz und Warasdin) - das bis 1526 ein
organischer Teil des Ungarischen Knigreiches war, obwohl es (hnlich wie Siebenbrgen) oft eine
eigene Verwaltung hatte - allmhlich mit Kroatien vereinigt wurde, dessen Territorium die Trken fast
zur Gnze besetzten. Abschlieend legt die aufgrund von Budapester, Zagreber und Wiener
Archivforschungen geschriebene Zusammenfassung besonderes Augenmerk auf die sehr engen
Kontakte zwischen den sdlich und nrdlich der Drau gelegenen Gebieten bzw. auf die aus dem
gemeinsamen Schicksal entspringende sehr effektive Zusammenarbeit zwischen dem kroatischslawonischen und dem ungarischen Adel.
Dem am 1. Dezember 1610 vom ungarischen Knig Matthias II. ausgestellten Adelsbrief (siehe
Beilage) fr das bedeutendste Familienmitglied, Johann (um 1565 bis vor 1622), den man gleichzeitig
auch als dessen ausgesprochen wertvolle, 21 Seiten umfassende Biographie bezeichnen kann,
bersiedelte die Familie Budor ursprnglich irgendwann im 13. Jahrhundert aus dem Komitat
Veszprm nach Slawonien, wo sie im Mittelalter im Komitat Kreuz Gter erwarb. Der Ahnherr war der
mit dem Prdikat de Gorbonok erwhnte Sagud ( 1284). Sein Sohn war Budor (auch Bodor, 1326),
dessen Urenkel, Adam ( 1448), und seine Nachfolger bis zum Aussterben der Familie im Jahre 1739
schon ber ihr neues Landgut das Prdikat de Budrc(z) (heute Budrovac in Kroatien, sdlich von
urevac) erwarben. Die Familie Budor war im 15. Jahrhundert eine der sog. bene possessionati
Familien, die die zahlenmig strkste, aber nicht die rmste Schicht des slawonischen Kleinadels
bildeten. Obwohl die Familienmitglieder weder im Leben des Landesteils noch im Leben des Komitats
Kreuz eine bedeutende Rolle spielten, nahmen ihre Landgter in geringem Ausma stndig zu. Das
erste, schon bekanntere Mitglied der Familie, Andreas ( 1533), der Enkel von Adam, kmpfte in seiner
Jugend gegen die Osmanen, spter diente er dank seiner rtlichen und praktischen Erfahrungen bzw.
seiner Bildung mit seiner Ortskenntnis, seinem Wissen und seinen wirtschaftlichen Fachkenntnissen
den jeweiligen kroatisch-slawonischen Banen als Diener (familiaris).
Nach der Schlacht bei Mohcs im Jahre 1526 geriet die Familie Budor in eine sehr schwierige
Situation. Whrend der Brgerkrieg zwischen den zwei ungarischen Knigen, Ferdinand I. und Johann
Szapolyai, auch das Gebiet zwischen der Drau und der Save nicht verschonte, drngten auch die
Osmanen allmhlich vorwrts, sowohl in Kroatien als auch in Slawonien. Infolge dessen begannen sich
allmhlich gegen die 1550er Jahre die zwei Gebiete zu vereinigen. Das Territorium des einstigen
mittelalterlichen Kroatischen Knigreiches ging fast vllig verloren (vgl. den Ausdruck der
zeitgenssischen Quellen: Croatia ist reliquiae reliquiarum). Die kroatischen Adeligen zogen in groer
Zahl nach Norden (nmlich insbesondere nach Slawonien, dann nicht selten weiter nach Westungarn
und in die Steiermark), so da man immer hufiger dazu berging, die Bezeichnung Croatia zuerst auf
die sdlichen Gebiete des slawonischen Komitats Agram (sdlich vom Flu Kulpa), danach auch auf
die nrdlicheren Territorien zwischen der Drau und der Save auszudehnen. In der zweiten Hlfte des
16. Jahrhunderts wurde also das reduzierte Gebiet Slawoniens mit dem darauf geschobenen
Kroatischen Knigreich vereinigt. Infolge der osmanischen Eroberung wurde also auf den Gebieten
zwischen der Drau und der Save die zwei regna (Kroatien und Slawonien) zu einem, d.h. zur
Podravina
gemeinsamen Heimat der kroatischen und der slawonischen Adeligen. Diese besondere Situation wird
gut veranschaulicht durch die endgltige Vereinigung der Versammlungen bzw. Landtage Kroatiens und
Slawoniens (sabor, conventus, dieata regni Croatiae/Sclavoniae) im Jahre 1558, das Aufkommen des
Titels rex regni Sclavoniae in der Titulatur der ungarischen Knige aus der Familie Habsburg, die
Verknpfung der Schicksale der Komitate Agram und Kreuz und schlielich, aber nicht in letzter Linie,
die beginnende Vereinigung des kroatischen und des slawonischen Adels.
Die Familie Budor suchte in diesen schweren Jahrzehnten mittels zweier verschiedener Strategien
einen Ausweg. Andreas Sohn Sixtus ( nach 1551) bersiedelte - hnlich vielen kroatischen und
slawonischen Adeligen (vgl. die heutigen burgenlndischen Kroaten) - gegen Ende der 1530er Jahre
nach Westungarn, sein anderer Sohn Veit (lat. Vitus, ung. Vid, 1515/20-1581) hingegen blieb trotz aller
Schwierigkeiten in seiner Heimat. Die Suche nach einem Ausweg gelang letzterem, trotz der trkischen
Eroberung der alten Familiengter im Komitat Kreuz, besser. Sixtus hatte nmlich keine Nachfolger,
Veit hingegen gelang es, im Komitat Warasdin und in den sichereren Teilen der Gespanschaft Kreuz, die
von den trkischen Streifzgen weniger betroffen waren, Wurzeln zu schlagen. Darin spielte sein
langjhriger Militrdienst eine bedeutende Rolle; er war seit den 1530er Jahren fast an allen
wichtigen, an der Grenze gegen die Osmanen gefhrten Kmpfen beteiligt, die sich in Sdwestungarn
und in Slawonien abspielten. Zuerst diente er dem Ban Thomas Ndasdy (1537-1539), dann nahm er
im Jahre 1542 an dem groen, aber gescheiterten Kriegsunternehmen der Truppen des Heiligen
Rmischen Reiches und der sterreichischen und ungarischen Einheiten fr die Befreiung der im
Vorjahr gefallenen Stdte Pest und Ofen (Buda) teil. Er kmpfte sogar 1546-1547 unter dem
Kommando des spteren Bans (1556-1567) Peter Erdody als Husar auch im Schmalkaldischen Krieg.
Anschlieend nahm er bald am nrdlichen Ufer der Drau (z.B. in der wichtigen Grenzfestung
Szigetvr), bald am sdlichen Ufer (z.B. in der Grenzburg Kopreinitz) militrische Dienste.
Eine bedeutende Vernderung im Leben Veits bewirkte, da er gegen 1560 in der Person des Helden
von Szigetvr 1566, Nikolaus von Zrin (ung. Zrnyi, kroat. Zrinski), einen neuen Herrn fand. Von da an
verband sich auf ca. ein Jahrhundert das Schicksal der Familie Budor mit dem der kroatischungarischen hochadeligen Familie. Am Ende seines Lebens, als Veit schon zu alt zum Militrdienst war,
diente er in der Herrschaftsverwaltung: Er wurde Kastellan der Burg Trakon (castellanus arcis
Trakostyan), und in der Zwischenzeit heiratete er seinem Stande gem eine vornehmere Frau, Anna
Herkffy (Herkovi) von Zajezda ( 1592). Die Vorteile des langen Militrdienstes, der Verbindung zur
Familie Zrnyi, des Dienstes in der Verwaltung der Burg Trakon und der gnstigen Heirat zusammen
ermglichten seiner Familie die Verankerung im Hinterland des Komitats Warasdin bzw. die
Verheiratung seiner sechs Tchter.
Die Geschichte der Familie erreichte durch den Sohn von Veit, Johann (um 1565 bis vor 1622), ihren
Hhepunkt, der sich aus der vornehmsten Schicht des slawonischen Adels seine Ehefrau whlte,
nmlich Elisabeth Petho von Gerse ( nach 1618). Die erste Hlfte seines Lebens, d.h. seine
militrische Karriere, kann man dank seines erwhnten wertvollen Adelsbriefes aus dem Jahr 1610 fast
von Jahr zu Jahr genau folgen:
- vor 1580 wurde Johann vermutlich am Hof des Georg Zrnyi (1549-1603), des Sohnes von Nikolaus
Zrnyi, in Csktornya auf der Murinsel oder am Ort des Militrdienstes seines Herrn (z.B. in
Kanischa) erzogen;
- 1580-1583 diente er in Slawonien (28./29. September 1580: Teilnahme am Sieg ber den Beg von
Pozsega/Poega);
- 1583-1584 diente er in Lewenz (ung. Lva, heute Levice in der Slowakei) unter dem Kommando des
bergstdtischen Grenzobersten (1582-1589) Franz Dob, des Freundes von Georg Zrnyi und des
Husarenkapitns Andreas Forgch;
69
70
Podravina
- ab 1585 war er weiterhin der Diener (familiaris) von Georg Zrnyi - er nahm an zahlreichen Aktionen
gegen die Osmanen unter dem Kommando des Bans Thomas Erdody (1584-1595) teil (z.B. im Juni
1585 bei Kostajnica, 5./6. Dezember 1586 bei Ivani);
- 1585/86-1589 diente er neben Georg Zrnyi in der Festung Kanischa - er nahm an allen wichtigeren
Kmpfen an der Grenze teil, nmlich Ende August 1586 an der Verteidigung der Murinsel gegen die
Trken, am 13. April 1587 am Raubberfall auf dem Markt von Klmncsehi im Komitat Somogy, am
9./10. August an der berhmten Schlacht bei Srknysziget, nrdlich von Kanischa;
- 1589-1593: Johann Budor war Husar in der Grenzfestung Kopreinitz (in Slawonien) in der
Reitertruppe des spteren Bans (1615-1616) Benedikt Thurczy - er kmpfte weiterhin fast jeden Tag
mit den Trken, z.B. Anfang August 1591 Befreiung von Sisek, 15. August Zurckeroberung von
Moslavina, im Oktober Kmpfe in der Nahe von Gradec und Lovreina, an der Grenze des Komitats
Agram und Kreuz; Juli 1592 erfolgloser Angriff gegen Petrinja und Kmpfe neben der kleinen Burg
der Banalgrenze Brest;
- 1593-1597: offiziell war er Grenzsoldat in Weitschawar (Bajcsavr, sdlich von Kanischa) unter
Georg Zrnyi (also wieder nrdlich der Drau) - trotzdem zeichnet er sich in zahlreichen militrischen
Aktionen und Expeditionen gegen die Osmanen aus, vor allem unter den Fahnen seines Herrn: April
1593 Verteidigung des Wachthauses zu Fityehza neben Weitschawar, 22. Juni die berhmte Schlacht
bei Sisek, August wieder eine erfolglose Belagerung von Petrinja, 3. November Schlacht bei
Stuhlweienburg; 22./23. Mrz 1594 Rckeroberung von Berzence in Sdtransdanubien, 24. Mrz
Eroberung der Burgen Csurg und Segesd daselbst, Mai/Juni erste Belagerung von Gran,
Juli/September Ereignisse um Raab, erfolgloser Entsatzversuch von der trkischen Belagerung, dann
Flucht; Ende Juli/Anfang August 1595 Eroberung der Grenzburgen entlang der Drau (Babcsa,
Barcs und Drvaszentmrton); 13.-20. August 1597 Rckeroberung von Ppa an der Raaber Grenze;
- 1597-1603: Budor war Soldat der eigenen Reitertruppe von Georg Zrnyi - Oktober 1600 nach dem
Fall von Kanischa Verteidigung der Murinsel, 7.-13. Oktober Schlacht bei Kanischa und Sorms;
September-November 1601 erfolgloser Versuch der Rckeroberung von Kanischa; April 1603 Kampf
mit den nach Slawonien einbrechenden Tataren.
Nach dem Tod seines Herrn im Jahre 1603 stellte sich Johann Budor in den Dienst von dessen Sohn
Nikolaus Zrnyi ( 1625). Bald verlie er aber wegen seinem hohen Lebensalter den Militrdienst, und
er nahm in den letzten anderthalb Jahrzehnten seines Lebens Dienste in der Verwaltung der
Herrschaften der Familie Zrnyi und des Komitats Warasdin bzw. des vereinigten Kroatiens und
Slawoniens auf. In diesem Punkt vervollkommnete er die erfolgreiche Auswegsuche seines Vaters,
nmlich den Besitzerwerb im friedlicheren Hinterland und die dauerhafte Verwurzelung. Johann war
nmlich vom ersten bis ins dritte Jahrzehnt des 17. Jahrhunderts zur gleichen Zeit einer der
vornehmsten Diener der Familie Zrnyi (primarius familiaris), sogar seit 1615 ihr
Herrschaftsverwalter auf der Murinsel, und Stuhlrichter (judex nobilium) im Komitat Warasdin (1608)
und im Komitat Kreuz (1617), ein wichtiger Gestalter des Lebens der Gespanschaft Warasdin als
Mitglied der zweiten Linie des Komitatsadels, Mitglied zahlreicher Gerichte (unter anderen der
Banaltafel [tabula banalis]), sogar in verschiedenen Angelegenheiten ein anerkannter Experte der
kroatisch-slawonischen Stnde. Seine mit dem frheren Militrdienst zusammenhngenden grndlichen
Ortskenntnisse, seine Bildung, seine kroatischen, ungarischen und lateinischen Sprachkenntnisse, seine
Erfahrungen in der praktischen Justiz und seine vornehme Verwandtschaft spielten eine sehr groe
Rolle bei seiner Anerkennung und bei der weiteren, obwohl bescheidenen Zunahme seiner Gter (unter
anderem im Komitat Agram und auf der Murinsel, d.h. schon in der Gespanschaft Zala).
Johann Budor machte eine fr die Verhltnisse des Ungarischen Knigreiches typische, aber
zweifellos sehr erfolgreiche Karriere. Nachdem er ca. 30 Jahre lang in der Verteidigung seiner
Podravina
kroatischen, slawonischen und ungarischen Heimat als Husarenoffizier eine wichtige Rolle gespielt
hatte, lie er sich in der zweiten Hlfte seines Lebens erfolgreich nieder und versicherte seine Zukunft
durch Dienste in der Herrschaftsverwaltung der Grafen Zrnyi und in der Verwaltung des Komitats
Warasdin bzw. im ffentlichen Leben des vereinigten Kroatien-Slawonien. Dem ausgetretenen Pfad
seines Vaters und Grovaters folgend, machte Johann sowohl in bezug auf seine mter und sein
Vermgen als auch auf seine gesellschaftliche Anerkennung unter den Adeligen in Slawonien einen
gewaltigen Schritt vorwrts.
Die Nachfolger Johanns konnten das von ihrem Vater hinterlassene Erbe leider nicht mehr so
erfolgreich bewirtschaften. Obwohl seine Shne seine Aufgaben geteilt noch weiter versahen (Kaspar
war der vornehme Diener des berhmten Dichters und Feldherren Nikolaus Zrnyi, Johann d.J. [ vor
1663] wurde Soldat im Dreiigjhrigen Krieg), verkleinerte sich das Vermgen unter seinen vier
Shnen und seinen vier Tchtern sehr schnell. Das grte Problem bestand - neben der reduzierten
Bedeutung der Familie und neben dem Treubruch der Familie Zrnyi im Jahre 1671 - darin, da der
Zweig der drei Shne Johanns (Johann d.J., Franz und Stefan) innerhalb einer Generation ausstarb.
Die familire Tragdie stellte sich dann beim Enkelkind von Kaspar [ 1660], Nikolaus, ein. Obwohl
er, den Traditionen der frheren Familienmitglieder folgend, noch kleinere mter im Komitat Warasdin
(1706) und im Komitat Zala (1716-1717) bekleidete, war er unfhig, ohne ernstere Begabung und ohne
das Patronat eines Grogrundbesitzers in dem von den Trken befreiten Komitat Kreuz von den
ehemaligen mittelalterlichen Gtern der Familie irgend etwas zurckzubekommen. Mit seinem Tod im
Jahre 1739 verschwand eine uralte slawonische Familie von der Bhne der ungarisch-kroatischen
Geschichte.
Die Geschichte der Familie Budor liefert der kroatisch-ungarischen Frhneuzeit- und
Adelsforschung zahlreiche allgemeine Lehren. Einerseits bezeugt sie ausgezeichnet, da die
kroatischen, slawonischen und ungarischen Adeligen wegen des durch die trkischen Angriffe
erzeugten gemeinsamen Schicksals zu einer sehr engen Zusammenarbeit fhig waren. Fr sie bedeutete
die Drau noch keine stabile Grenzlinie; der Flu verband das Schicksal des Ungarischen Knigreiches
und der vereinigten kroatisch-slawonischen Gebiete eher, als da er es getrennt htte. Ein bedeutender
Teil des kroatisch-slawonischen Adels bewegte sich problemlos sowohl nrdlich als auch sdlich der
Drau als Politiker, als Grenzsoldaten, als Komitatsbeamte oder sogar als Diener einer hochadeligen
Familie, whrend sie in beiden Lndern Gter besaen, verschiedene mter bekleideten und die
Sprachen beider Lnder beherrschten. Andererseits nannten sich die eingewurzelten, aber grtenteils
bereits auch im Sptmittelalter kroatischsprachigen slawonischen (klein)adeligen Familien (z.B. die
Alapy, Fodrczy, Gerczy, Gotal, Gregorinczy, Gubasczy, Hssgyi, Herkffy, Kasztellnffy,
Kerecsnyi, Konszky, Ladnyi, Miletinczy, Orahczy, Petho, Raveni, Szemcsey, Szerdahelyi, Tahy,
Thurczy, Urnczy, Zabky usw.) im 16. und 17. Jahrhundert noch lngere Zeit vor allem slawonisch
und nicht kroatisch. Die Vereinigung der zwei Gebiete und die allmhliche Verschmelzung mit dem von
Sden her bersiedelnden kroatischen Adel bedeuteten gegen Mitte und Ende des 17. Jahrhunderts
schon die Anfnge eines neuen, grtenteils ein kroatisches Selbstbewutsein besitzenden Adels.
Schlielich kann man trotz der allmhlichen Verschmelzung des kroatischen und des slawonischen
Adels sehr viele verwandte Zge und Eigenheiten zwischen der Zusammensetzung, dem Alltagsleben
und den Karrieremglichkeiten der kroatisch-slawonischen und der ungarischen Adelsgesellschaften
feststellen. Mit dem starken Weiterleben der sptmittelalterlichen Traditionen und dem hnlichen
Aufbau und der Funktion der Komitate hing eng zusammen, da man sowohl nrdlich als auch sdlich
der Drau durch erfolgreichen Grenzsoldatendienst, einen lngeren, einem oder mehreren
Grogrundbesitzern geleisteten Familiaris-Dienst, aktive Teilnahme an der Komitatsverwaltung,
gnstige Eheschlieungen, Bildung, juristische Kenntnissen oder praktische Justizerfahrungen die
Mglichkeit haben konnte, sich im friedlicheren Hinterland anzusiedeln und Gter zu erwerben.
71
72
Podravina
Obendrein verursachten die unterschiedliche Sprache oder das unterschiedliche (kroatische,

slawonische und ungarische) adelige Selbstbewutsein (zu dieser Zeit noch nicht Nationalbewutsein)
fast keine Probleme im Zusammenleben der Adeligen. Die Vereinigung, dann das Zusammenleben
Kroatiens und Slawoniens im 16. und 17. Jahrhundert vollzogen sich unter anderem deshalb trotz aller
Schwierigkeiten und Leiden erfolgreich und harmonisch.
Die Studie bringt die mittelalterliche Genealogie (Tafel I) und die Genealogie der Familie Budor
vom 16. bis zum 18. Jahrhundert (Tafel II) in zwei Tafeln, und in der Beilage wird die mehrmals
erwhnte lateinische Adelsbesserung und Wappenvermehrung von Johann Budor von Budrc (Knig
Matthias II., Wien, 1. Dezember 1610) verffentlicht.
Rezm
A tanulmny egy ez ideig alig ismert szlavniai kznemesi famlia, a budrci Budorok pldjn, a
magyar s a horvt trtnetrs ltal ez ideig alig kutatott problmkra igyekszik felhvni a figyelmet.
Egyrszt megksrli bemutatni azokat a legfbb jellegzetessgeket, amelyek a 16-17. szzadban a
Drva-Szva kztti Szlavnia terletn l nemessg karrierlehetsgeit s mindennapjait jellemeztk.
Msrszt: mindezt azon alapvet vltozsok keretben vizsglja, amelyek sorn az oszmnok jelents
elrenyomulsnak ksznheten a kskzpkori Szlavnia (Zgrb, Krs s Varasd megye) amely
1526-ig a Magyar Kirlysg szerves rsze volt, br (Erdlyhez hasonlan) gyakran klnkormnyzattal
brt fokozatosan egyeslt Horvtorszggal, amelynek csaknem teljes tengermellki terlett a
trkk szlltk meg. Vgl a budapesti, zgrbi s bcsi levltri kutatsok alapjn kszlt
sszefoglals kln figyelmet fordt a Drvtl szakra s dlre fekv terletek tovbbra is fennmarad,
igen szoros kapcsolataira s a horvt-magyar nemessgnek a sorskzssgbl ered hatkony
egyttmu
kdsre.
A Budor csald legjelentsebb tagja, Jnos (1565 k.-1622 e.) 1610. december 1-n kelt nemeslevele
szerint amely egyttal pratlanul rtkes, 21 oldal terjedelmu letrajza eredetileg valamikor a
13. szzad els felben Veszprm megybl telepedett t Szlavniba, ahol a kzpkorban Krs
megyben szerzett birtokokat. sk a gorboniki elnvvel emltett Sagud ( 1284) volt. Az fia volt Budor
(msknt Bodor, 1326), akinek ddunokja, dm (1448) s utdai azutn a csald 1739. vi
kihaltig mr j birtokukrl kaptk a budrci elnevet (ma Budrovac Horvtorszgban, urevactl
dlkeletre). A Budor csald a 15. szzadban egyike volt a szlavniai kznemessg legnpesebb rtegt
alkot, br nem a legszegnyebb sorba tartoz, n. bene possessionati famliinak. Br a csald
tagjai igazn jelents szerepet sem az orszgrsz, sem Krs vrmegye letben nem tltttek be,
birtokaik csekly mrtkben folyvst gyarapodtak. A csald els mr ismertebb tagja, dm unokja,
Andrs (1533) fiatalabb korban fegyvervel a trkk ellen, ksbb helyi, gyakorlati tapasztalatnak
s tanultsgnak ksznheten pedig helyismeretvel, tudsval s gazdasgi szakrtelmvel
familiarisknt ltalban az aktulis horvt-szlavn bnokat szolglta.
Az 1526. vi mohcsi veresg utn a Budor csald igen nehz helyzetbe kerlt. Mikzben a kt kirly,
I. Ferdinnd s Szapolyai Jnos kztti polgrhbor a Drva-Szva kzt sem kerlte el, a trkk is
fokozatosan nyomultak elre, mind a tengermellki Horvtorszgban, mind Szlavniban. Ennek
kvetkeztben az 1550-es vekre fokozatosan megindult a kt terlet egyeslse. Az egykori Horvt
Kirlysg terlete csaknem teljesen elveszett (reliquiae reliquiarum), nemessge tekintlyes szm
szakabbra hzdsval viszont a Croatia elnevezst egyre gyakrabban kezdtk hasznlni elbb a
szlavniai Zgrb megye dli (Kulpn tli) terleteire, majd utbb a Drva-Szva kze szakabbi
rszeire is. A 16. szzad msodik felben teht Szlavnia megfogyatkozott terlete egyeslt a r
feltoldott Horvt Kirlysgval. Azaz a trk hdts kvetkeztben a Drvtl a Szvig terjed
Podravina
terleteken kt regnum vlt eggy, azaz a horvtorszgi s szlavniai nemessg kzs hazjv. Ezt
a klnleges helyzetet jl szemlltette a kt terlet gyulsnek (sabor, conventus, dieata regni
Croatiae/Sclavoniae) 1558. vi vgleges egyeslse, a magyar kirlyok cmei kztt a rex regni
Sclavoniae megjelense, Zgrb s Krs vrmegye sorsnak rszleges egybefondsa is, vgl, de nem
utolssorban a horvt s szlavn nemessg megkezdd egybeolvadsa.
A Budor csald ezekben a nehz vtizedekben kt mdon kereset kiutat. Mg Andrs fia, Sixtus
(1551 u.) sok horvt s szlavn nemestrshoz hasonlan az 1530-as vek vgn NyugatMagyarorszgra telepedett t, msik fia, Vid (1515/20-1581) minden nehzsg ellenre szlfldjn
maradt. A kitkeress a Krs megyei si birtokok trk megszllsa ellenre az utbbinak sikerlt
jobban. Sixtusnak ugyanis nem maradtak utdai, Vidnek viszont sikerlt megkapaszkodnia a trk
portyk ltal mg kevsb rintett Varasd megyben s Krs vdettebb rszein. Ebben alapvet szerepet
jtszott hossz katonskodsa, hiszen az 1530-as vektl majd minden olyan fontos hatr menti
trkellenes akcinak rszese volt, amely Dlnyugat-Magyarorszgon s Szlavniban zajlott. Elbb
Ndasdy Tams bn (1537-1539) mellett szolglt, majd 1542-ben rszt vett az elz esztendben elesett
Buda s Pest felszabadtsra indtott nagy, de csfos kudarcba fulladt nmet birodalmi
hadivllalkozsban. St 1546-1547-ben Erddy Pter, a ksbbi bn (1556-1567) kapitnysga alatt
huszrknt mg a schmalkaldeni hborban is megfordult, majd ezt kveten hol a Drva szaki
partvidkn (pl. Szigetvron), hol attl dlre (pl. Kaproncn) vllalt katonai szolglatot.
Fontos vltozst jelentett Vid letben, hogy 1560 tjn j urat tallt magnak, a szigetvri hs
Zrnyi Mikls szemlyben. Ettl kezdve csaldja sorsa egy vszzadra sszeforrott a horvt-magyar
fri famlival. Vgl a katonskodsbl kiregedvn lete vgn Vid uradalmi szolglatba lpett:
Trakostyn vrnagya (castellanus arcis Trakostyan) lett, mikzben szrmazshoz mrve elkel
hzassgot kttt zajezdai Herkffy (Herkovich) Annval (1592). A hossz katonskodsbl, a
Zrnyiekhez val ktdsbl, a trakostyni szolglatbl s a kedvez hzassgbl szrmaz elnyk
sszessgben lehetv tettk csaldja szmra a Varasd megyei htorszgi terleten val
megkapaszkodst, st hat lenya sikeres kihzastst is.
A csald trtnete Vid fival, Jnossal (1565 k.-1622 e.) rt cscsra, aki a szlavn nemessg
legelelkelbb rtegbl vlasztott magnak felesget gersei Peth Erzsbet (1618 u.) szemlyben.
lete els felt, azaz seihez hasonl katonai plyjt szinte vrl vre pontosan nyomon kvethetjk
emltett egyedlll nemeslevele alapjn:
- 1580 eltt felttelezheten Zrnyi Mikls fia, Gyrgy (1549-1603) csktornyai udvarban vagy katonai
szolglatai sznhelyn (pl. Kanizsn) nevelkedett
- 1580-1583: Szlavniban szolglt, (1580. szept. 28-29. a pozsegai bg megverse)
- 1583-1584: Lvn (ma Levice Szlovkiban) katonskodott Zrnyi Gyrgy bartja, Dob Ferenc s
Forgch Andrs parancsnoksga alatt
- 1585-tl tovbbra is Zrnyi Gyrgy familirisa volt; szmos trkellenes akciban vett rszt Erddy
Tams bn (1584-1595) vezetsvel (1585. jn.: Kosztajnicnl, 1586. dec. 5-6.: Ivanicsnl)
- 1585/85-1589 Zrnyi Gyrgy mellett szolglt Kanizsa vrban (minden nagyobb hatr menti
sszecsapsban rszt vett, 1586 aug. vge: a Murakz vdelme, 1587. pr. 13.: Klmncsehi
vsrnak kirablsa, aug. 9-10.: srknyszigeti csata)
- 1589-1593 Kapronca vrnak huszra volt a ksbbi bn (1615-1616), Thurczy Benedek
lovashadnagy csapatban (tovbbra is naponta verekedett a trkkkel, pl. 1591. aug. eleje Sziszek
felmentse, aug. 15. Monoszl visszavtele, okt. harcok Gradec s Lovrecsina kzelben, 1592. jl.
Petrinja elleni sikertelen tmads s Breszt melletti csatrozs)
- 1593-1597 hivatalosan Zrnyi Gyrgy vgvri katonja Bajcsavron (ismt a Drvtl szakra),
ennek ellenre tovbbra is szmos fontos hbors esemnyben vitzkedett, elssorban ura zszlaja
alatt: 1593. pr. a Bajcsa melletti fityehzi rhely vdelme, jn. 22. sziszeki csata, aug. Petrinja jabb
73
74
Podravina
sikertelen ostroma, nov. 3. szkesfehrvri csata; 1594. mrc. 22-23. Berzence visszavtele, mrc. 24.
Csurg s Segesd elfoglalsa, mj.-jn. Esztergom els ostroma, jl.-szept. Gyr krli esemnyek, a
trk ostrom sikertelen felmentse, menekls; 1595. jl. vge-aug. eleje Babcsa, Barcs s
Drvaszentmrton elfoglalsa; 1597. aug. 13-20. Ppa visszavtele)
- 1597-1603 Zrnyi Gyrgy sajt lovascsapatnak katonja (1600. okt. Kanizsa eleste idejn a Murakz
vdelme, okt. 7-13. kanizsa-sormsi csata; 1601. szept.-nov. Kanizsa sikertelen visszafoglalsa; 1603.
pr. harc a Szlavniba betr tatrokkal)
Budor Jnos ura 1603. vi halla utn annak fia, Mikls (1625) szolglatba llt. Hamarosan
azonban gyarapod vei miatt otthagyta a katonskodst, s lete utols msfl vtizedben uradalmi,
vrmegyei s rendi szolglatot vllalt. Azaz e tekintetben kiteljestette apja sikeres kitkeresst, a
bksebb htorszgban val birtokszerzst s a tarts megkapaszkodst. Jnos az 1606-1620-as
vekben egyszerre volt ugyanis a Zrnyiek egyik legelkelbb familirisa (primarius familiaris), st 1615tl murakzi jszgigazgatja, Varasd (1608) s Krs vrmegye szolgabrja (1617), a megyei
nemessg msodik vonalban Varasd vrmegye letnek fontos alaktja, szmos brssg (tbbek
kztt a bni tbla) tagja, st klnfle gyekben a horvt-szlavn rendek biztosa s szakrtje. Katonai
szolglatval sszefgg alapos helyismerete, iskolzottsga, horvt, magyar s latin nyelvtudsa,
gyakorlati jogi tapasztalatai s elkel rokonsga mind-mind szerepet jtszottak elismertsgben s
birtokai tovbbi, br szerny gyarapodsban (tbbek kztt Zgrb megyben s a Zala megyei
Murakzben) is.
Budor Jnos orszgos viszonylatban sok szempontbl ugyan tipikus, de ktsgkvl igen sikeres
plyt mondhatott magnak. Miutn elbb harminc esztendn t huszrtisztknt fontos szerepet jtszott
horvt, szlavn s magyar hazja vdelmben, lete msodik felben sikerrel telepedett meg s
biztostotta csaldja jvjt a Zrnyi grfoknak tett uradalmi, valamint Varasd megye igazgatsban s
Horvtorszg-Szlavnia kzletben vllalt szolglataival. A nagyapja s apja ltal kitaposott
svnyen haladva teht Jnos mind tisztsgeit, mind vagyont, mind trsadalmi elismertsgt tekintve
jelentset lpett a szlavniai kznemessgen bell elre.
Az apjuk ltal rjuk hagyott rksggel azonban az utdok sajnos mr korntsem sfrkodtak
hasonl sikerrel. Br fiai megosztva mg tovbbvittk egykori feladatait (Gspr [1660] a klt s
hadvezr Zrnyi Mikls elkel szolglja, ifj. Jnos [1663 e.] pedig a harmincves hbor katonja
lett), Jnos ngy fia s ngy lenya kztt a vagyon gyorsan sztaprzdott. A csald megkezdd
eljelentktelenedse s a Zrnyiek hu
tlensgbe esse mellett a legnagyobb problmt az jelentette, hogy
Gsprt kivve a msik hrom fi (Jnos, Ferenc s Istvn) ga kt genercin bell kihalt. A csaldi
tragdia Gspr unokja, Mikls esetben azutn be is kvetkezett. Noha a hagyomnyokat folytatva
Varasd (1706) s Zala megyben (1716-1717) mg viselt alacsonyabb tisztsget, komolyabb tehetsg s
patrnus hinyban a trktl visszafoglalt Krs megyben semmit sem tudott egykori csaldi
birtokaibl visszaszerezni. 1739. vi hallval pedig egy si szlavniai csald tunt el a trtnelem
sznpadrl.
A Budor csald trtnete szmos ltalnos tanulsggal szolgl a horvt-magyar kora jkor- s
nemessgkutats szmra. Egyrszt: kivlan bizonytja, hogy a horvt, szlavn s magyar nemessg a
trk tmadsok kivltotta sorskzssgben mindvgig igen szoros egyttmukdsre volt kpes.
Szmukra a Drva mg nem jelentett merev hatrvonalat, st inkbb sszekttte a Magyar Kirlysg
s a horvt-szlavn terletek sorst, mint elvlasztotta azokt. A horvt-szlavn nemessg egy jelents
rsze akr politikusknt, akr vgvri katonaknt, akr vrmegyei tisztviselknt, akr nagyri
familirisknt problmamentesen mozgott a Drvtl szakra s dlre egyarnt; mikzben gyakorta
mindkt orszgban rendelkezett birtokokkal, viselt azokban klnfle tisztsgeket s beszlte azok
nyelvt. Msrszt: a tsgykeres, br nem csekly rszben mr a kzpkorban is horvtul beszl
Podravina
(lanak s maarskog na hrvatski prevela Jelena Kneevi)
szlavniai kznemesi csaldok (pl. Alapy, Fodrczy, Gerczy, Gotal, Gregorinczy, Gubasczy,
Hssgyi, Herkffy, Kasztellnffy, Kerecsnyi, Konszky, Ladnyi, Miletinczy, Orahczy, Peth, Raveni,
Szemchey, Szerdahelyi, Tahy, Thurczy, Urnczy, Zabky stb.) a 16-17. szzadban egy jelents ideig
tovbbra is elssorban szlavniainak s nem horvtorszginak tartottk magukat. A kt terlet
egyeslse s a dlrl betelepl horvt nemessggel val fokozatos egybeolvads azonban a 17. szzad
vge felre egy j, mr nagyobb rszben horvt ntudat nemessg kialakulsnak kezdeteit jelentette.
Vgl: a horvt s a szlavn nemessg egyeslsnek ellenre igen sok rokon vons figyelhet meg
a horvt-szlavn s a magyar nemesi trsadalmak sszettelben, letben s karrierlehetsgeiben. A
kzpkori hagyomnyok erteljes tovbblsvel s a vrmegyk hasonl szervezetvel szorosan
sszefggtt, hogy a bksebb htorszgban val megtelepedshez s birtokszerzshez mind a Drvtl
szakra, mind dlre lehetsg nylhatott sikeres vgvri katonskodssal, egy vagy tbb nagyr mellett
hosszabb idn t vgzett familirisi szolglattal, a frontvonal vidki megyk igazgatsban val aktv
rszvtellel, kedvez hzassgktsekkel, tanulssal, jogismerettel vagy gyakorlati jogi
tapasztalatokkal. Radsul az eltr nyelvusg vagy akr az eltr (horvt, szlavn s magyar) nemesi
s nem nemzeti identitstudat szinte semmifle nehzsget nem okozott a nemessg egyttlsben.
Horvtorszg s Szlavnia egyeslse, majd egyttlse a 16-17. szzadban tbbek kztt ppen emiatt
ment minden nehzsg s megprbltats ellenre nagyjbl sikeresen s harmonikusan vgbe.
A tanulmny kt tbln kzli a csald kzpkori s 16-17. szzadi genealgijt, Fggelkben
pedig Budor Jnos tbbszr emltett 1610. vi latin nyelvu nemessgmegerst oklevelt is.
75
doc. dr. Luka LORBER PRENOS ZNANJA IN TEHNOLOGIJ
76
Podravina
PRENOS ZNANJA IN TEHNOLOGIJ

KOT SPODBUJEVALEC REGIONALNEGA RAZVOJA
TRANSFER OF KNOW-HOW AND TECHNOLOGY
AS STIMULATION FOR REGIONAL DEVELOPMENT
Doc. dr. Luka Lorber

Univerza v Mariboru
Pedagoka fakulteta
Oddelek za geografijo
Maribor
Primljeno: 3. 4. 2003.
Prihvaeno: 23. 5. 2003.
UDK/UDC 332.1 (4)
Povzetek
Regionalni razvoj je odvisen od dinamiziranja gospodarstva ob upotevanju socialnih,
kulturnih, politinih in okoljskih danosti. Usklajeno delovanje gospodarstva in
negospodarstva vpliva na razvojno uspenost in produktivno mo doloene regije ter
zagotavlja njen trajnostni razvoj.
Kljuna naloga v procesu evropske integracije je oblikovanje ustrezne geografske
distribucije najboljih raziskovalno tehnolokih ustanov po razlinih mestih in regijah
Evropske unije. Namen razvoja teh centrov je hitreji gospodarski razvoj za zagotavljanje
uravnoteenega regionalnega razvoja. Pogoj za uspeno prestrukturiranje gospodarstva in
transformacijo prostora je spodbujanje sodelovanja podjetji z raziskovalnimi centri in
univerzami z namenom, da bi se poveala znanstvena in tehnoloka baza v industriji in
posredno njena konkurennost na svetovnem trgu.
Kljune besede: gospodarski razvoj, integracija znanosti in proizvodnje, prenos znanja in tehnologij,
transformacija prostora, regionalni razvoj.
Key words: economic development, integration of know-how and production, transfer of know-how
and technology, space transformation, regional development.
Evropska dimenzija regionalnega razvoja v postindustrijskem obdobju

Oblikovanje svetovnega gospodarstva je vse pomembneji proces dinamiziranja gospodarstva, ki
vpliva na fiziognomijo, funkcijo in transformacijo geografskega prostora. V razvitih okoljih je v
2.pol.20.stol. prilo do integracije znanosti in tehnologije, ki je vplivala na strukturne spremembe
industrije. Nova industrija je nosilka drubenih in civilizacijskih sprememb v postindustrijskem
obdobju.
Prepletanje procesov, ki jih narekuje globalizacija sveta posegajo v vso sfero lovekovega ivljenja
in ustvarjajo nove odnose med prostorskimi enotami. Gospodarska razvitost omogoa vkljuevanje v
Podravina
ZNANOST
IN
TEHNIKA
MARKETING
tehnoloka
izvedljivost
ideja
razvoj
proizvoda
prototip
izvedba
iznajdba
trni
R&D
okvirni
poslovni nart
izvedljivost
poskusna
proizvodnja
uporabne
monosti
marketinka
strategija
poslovni
nart
KOMERCIALIZACIJA
trno in poslovno nartovanje
OSVAJANJE
TRGA
razvojna sredstva, krediti...
DOBIEK
razvojni fondi
FINANCE
KREATIVNA REGIJA
lastna razvojna
sredstva
Dvig kakovosti ivljenja:

- izobraevanje,
- R & R,
- kultura,
- socialno varstvo.
Reinvestiranje v:
- nova delovna mesta,
- terciarizacijo gospodarstva,
- ekologizacijo proizvodnje,
- infrastrukturo.
Slika 2: Prenos tehnologije kot element procesa oblikovanja kreativne regije.
sodobne integracijske procese in razvoj posameznih regij. Globalne gospodarske povezave, tehnoloki
razvoj in politine spremembe zadnjih let so sproile spremembe tudi v evropski prostorski strukturi.
Vse moneja evropska integracija je narekovala oblikovanje vizije o evropskem celostnem prostoru.
Kot nasprotje tendencam centralizma se je razvila potreba po regionalni prostorski organiziranosti
Evrope kot modelu decentralizacije oz. policentrinega razvojnega vzorca. Poudarjanje regionalne
raznolikosti, zavest o nezamenljivi identiteti kulture, ljudi in prostora ter socioekonomskih posebnosti
je postal pozitivna usmeritev za novo oblikovanje prostorskih struktur.
Strategija evropske prostorske razvojne
CEFTA
perspektive je definirala tri kljune cilje prostorEU
skega razvoja:
Gospodarska in socialna kohezija.
Ohranjanje naravnih virov in kulturne dediine.
Uravnoteena konkurennost evropskega ozemlja.
Zastavljene cilje, ki bi naj zagotavljali
Slovenija
uravnoteen razvoj, je potrebno spremljati
istoasno v vseh regijah EU na dravni, regionalni
in lokalni ravni in so tako tudi za Slovenijo kot
pridrueno lanico EU obvezujoi.
Hrvaka
Na dolgorone prostorske razvojne tenje v
EU vplivajo predvsem naslednji dejavniki:
Slika 1: Evropska dimenzija prostorskega razvoja: lokalno progresivna gospodarska integracija in s tem regionalno - nacionalno - mednarodno povezovanje.
povezano vse veje sodelovanje med dravami
lanicami,
naraajo pomen lokalnih in regionalnih skupnosti ter njihove vloge v prostorskem razvoju in
priakovana iritev EU in razvoj tesnejih odnosov z njenimi sosedami.
77
Podravina
Te tri razvojne dejavnike je potrebno postaviti na ozadje globalnega gospodarskega in tehnolokega

razvoja. e bodo pravilno uporabljeni, bo s tem zagotovljen okvir za vejo kohezijo evropskega
ozemlja.
Slovenija se je opredelila za ustanovitev pokrajin in s tem se je sproil zaetek procesa decentralizacije in policentrinega uravnoteenega regionalnega razvoja.1 Iskanje optimalne teritorialne lenitve
Slovenije na pokrajine pomeni istoasno tudi doloanje pristojnosti ekonomsko - materialnih vpraanj,
ki pomenijo tudi osnovo za odloanje o regionalnem razvoju.
Integracijski procesi evropskega prostora pomenijo istoasno tudi oblikovanje modelov decentralizacije moi in oblikovanje razvojnih polov. Prikljuitev na infrastrukturne koridorje in informacijske
mree predstavlja vkljuitev na evropske razvojne osi.
Spremenjen geografsko - prometni poloaj Slovenije omogoa gospodarsko sodelovanje z
ekonomsko najrazvitejimi dravami, sodelovanje z najzahtevnejim trgom blaga, delovne sile in
kapitala. Krepi se sodelovanje s post socialistinimi (tranzicijskimi) dravami vzhodne Evrope in vedno
bolj se odpira trg june Evrope. Kljuna razvojna naloga je poiskati vse regionalne resurse, ki jih
Slovenija premore za vzpodbujanje im vije stopnje konkurennosti slovenskega gospodarstva na
mednarodnem trgu in ob tem zagotoviti varovanje prostora.
Neuravnoteeni regionalni razvoj v Sloveniji predstavlja oviro

v procesu evropske integracije
Temeljni cilj slovenske regionalne politike je dosei uravnoteeni gospodarski, socialni in okoljski
razvoj slovenskega prostora. Ta je pogoj za enakopravno vkljuitev Slovenije v Evropsko unijo. Sam
BDP v $ na prebivalca I. 1999
113,0
10.000
111,0
8.000
109,0
6.000
107,0
4.000
105,0
2.000
103,0
101,0
vin
jsk
Sa
ro
Ko
dr
av
s
Po
m
ur
sk
Po
a
Za
Sp
s
av
od
sk
nje
a
p
o
Ju
sa
go
vs
vz
ka
ho
d
Os
na
re
Sl
dn
ov
jes
.
lov
en
sk
a
Go
No
re
njs
tra
ka
ns
ko
-k
ra
k
a
Go
ri
Ob
ka
aln
okr
a
ka
12.000
ka
115,0
ka
14.000
Diagram 1: BDP na prebivalca v $ slovenskih statistinih regij l.1997 in 1999.
indeks spremembe BDP 1999/1997
Zakon o pokrajinah, delovno gradivo, vlada RS, december,2001.
indeks spremembe BDP 1999/1997
BDP v $ na prebivalca I. 1997
BDP v $ na prebivalca
78
Podravina
Statistine regije RS
1 - Pomurska
5 - Zasavska
2 - Podravska 6 - Spodnjeposavska
3 - Koroka
7 - Jugovzhodna Slov.
4 - Savinjska
8 - Osrednjeslovenska
9 - Gorenjska
10 - Notranjsko-kraka
11 - Gorika
12 - Obalno-kraka
Dele brezposelnih v %:
< 10
10 - 11
11 - 12
12 - 14
14 - 16
16 - 20
20 <
Slika 3: Delei brezposelnih po statistinih regijah l.2000.
Podravska regija izkazuje najveje negativne odklone od slovenskega povpreja in je glede

gospodarskih kazalcev na predzadnjem mestu, najveji negativni odkloni so vidni pri socialnih
razmerah. Visoka stopnja brezposelnosti v Podravski regiji je posledica razvojnih napak mariborske
industrije, ki je bila usmerjena v proizvodnjo investicijske opreme vezane na jugoslovanski trg in
posredno na trge drav v razvoju.
Maribor, ki je predstavljal enega najmonejih industrijskih centrov v slovenskem in bivem
jugoslovanskem prostoru, z monim gravitacijskim zaledjem, je zael v gospodarsko krizo, ki e vedno
traja. Struktura mariborske industrije je temeljila na kapitalno dragi in dohodkovno skromni strukturi.
Prehod na trno gospodarstvo, razvoj znanosti in tehnoloki napredek ter oblikovanje svetovnega trga
so terjali prestrukturiranje industrijske dejavnosti, ki pa ni bilo pravoasno izpeljano.
V gospodarstvu Podravja je velik dele podjetij in zaposlenih v tradicionalnih panogah z nizko
dodano vrednostjo (tekstilna, kovinska industrija).Te panoge ustvarjajo najveje izgube in poslujejo z
do 80% odpisano opremo. V Podravju je premalo novih podjetij, zlasti v dejavnosti z visoko dodano
vrednostjo. Prepoasna je tudi rast malih podjetij, ki so pod kapitalizirana, primanjkuje jim lastnih virov
za razvoj, kar je eden od razlogov tudi za teji dostop do tujih virov.Velika veina podjetij posluje na
lokalnem oz. nacionalnem nivoju. Hitreje nastajanje malih podjetij in njihovo rast zavira pomanjkanje
proces globalizacije zmanjuje nacionalne disparitete v konkurennosti in postavlja vlogo regije v

enakovreden poloaj z dravo.
Razlike v gospodarskem razvoju slovenskih pokrajin so obutne in se e poglabljajo.
Najrazviteja je Osrednjeslovenska (Ljubljanska) regija, ki je po letu 1991 e okrepila svoj poloaj.
Razvojne trende, ki so znailni za postindustrijsko drubo zasledimo samo v Osrednje - slovenski in
Obalno-kraki regiji. Za slovenskim povprejem najbolj zaostajajo Podravska, Pomurska in Spodnje posavska regija.
79
80
Podravina
srednje velikih in velikih podjetij. Pomanjkanje

znanja in neustrezen odnos do znanja sta oviri za
hitrejo rast podjetij. Izobrazbena struktura
podjetnikov, ki ustanavljajo nova podjetja, je
neustrezna. Znailno je, da se usmerjajo v
dejavnosti z nizko dodano vrednostjo, v storitve,
ki se plasirajo na lokalni trg in imajo negativni
Podporno okolje
odnos do pridobivanja dodatnega znanja, do rasti
in internacionalizacije.2
Za uspeno prestrukturiranje gospodarstva je
potrebno vzpodbuditi sinergijo med znanjem,
proizvodnjo in trgom. Vkljuitev na svetovni trg
bo uspena z rastjo podjetij s tehnoloko
zahtevnejimi produkti in postopki v proizvodnih
Pisarna za prenos tehnologij
in storitvenih dejavnostih.Vlaganja v raziskave in
razvoj so primarni pogoj za gospodarski razvoj
Osnovne prvine
Strateke prvine
tudi Podravske regije.
Za uspeni razvoj gospodarstva je potrebno
Slika 4: Vloga pisarne za prenos tehnologij pri povezovanju
proizvodnega okolja s trnim.
kreativno okolje, ki se odraa v novi podobi
regionalnega okolja, procesa sprejemanja
politinih odloitev in novih oblik organiziranosti.
Z drugimi besedami gre za elemente, ki kvalitativno opredeljujejo regionalne lokacijske dejavnike, v
literaturi poznane kot podporno okolje (suporting space , Ratti 1991), ki povezuje med seboj proizvodno
in trno okolje. Prav tako vsebuje strateko povezavo z regionalnimi oblastmi, institucijami in monostmi.
V tem kontekstu je zanimiva povezava med inovativnim vedenjem in stratekimi podjetnikimi
podroji. Za porast inovacij in izboljav je primarnega pomena lokalno sodelovanje in kreativno okolje.
Proizvodna sfera vzpodbuja temeljne inovacije in izboljave tehnologij in proizvodnih postopkov.
Trna sfera pa nenehno vpliva na inovacije in izboljave proizvodov.
Univerza je s svojimi raziskovalnimi institucijami in kadri potencialni vir novih tehnologij in
inovacij. Prenos tehnologij vkljuuje vsakrno znanje koristno pri ustvarjanju novih proizvodov ali
procesov, tehnologij, organizacije, upravljanja in porabe.3
Proizvodno
okolje
Trno
okolje
Dinamiziranje gospodarstva zagotavlja regionalni razvoj

Konkurenca na enotnem evropskem trgu je ena od gonilnih sil prostorskega razvoja v Evropske
unije. eprav so regije, mesta in lokalne skupnosti e prieli sodelovati na razlinih podrojih,
tekmujejo med seboj za gospodarske dejavnosti, delovna mesta in infrastrukturo. Vendar v tem asu
nimajo vse evropske regije podobnih izhodinih tok. Zaradi tega se zapleta pri krepitvi gospodarskega
in drubenega povezovanja Evropske unije. Zato je tudi pomembno, da bi poskusili postopoma dosei
prostorsko ravnoteje z namenom zagotoviti bolj enakomerno geografsko porazdelitev rasti na
celotnem ozemlju Evropske unije (stremljenje h kohezivnosti).
2
Regionalni razvojni program statistine regije Podravje. Predlog stratekega dela RRP za Podravje. Ekonomski center,
Maribor, 2002.
United states Small Business Administration (1995), Technology transfer to Small Manufacturers: A Literature Review, 284
p. Mt Auburn Associates, Inc., and Regional Technology Strategies, Inc., Somerville, Massachusetts.
Podravina
Lorber L. (1999): Procesi prestrukturiranja mariborske industrije in njihov vpliv na transformacijo prostora, doktorska naloga,
PMF, Zagreb.
Miheli A., 2002: Znanje za razvoj - drava, univerze, gospodarstvo. Univerza v Mariboru, Maribor.
Ustvariti je potrebno pogoje za vijo gospodarsko rast, ki bi nas pribliala ravni ekonomske
razvitosti Evrope. To pomeni, da mora Slovenija pospeeno obvladovati notranji trg Evropske unije in
istoasno trajno razvijati potenciale naih podjetij na ravni splonih razvojnih tendenc, ki potekajo v
deelah Evropske unije, naih glavnih zunanje trgovinskih partnerjev. Gre predvsem za krepitev
investicij v sodobno opremo in tehnologijo, vlaganja v loveki kapital, obvladovanje mikro razvojnih
potencialov, tehnoloko zahtevnejih programov in ustvarjanje vije dodane vrednosti na zaposlenega.
Pomen procesov prestrukturiranja industrije je v prilagajanju razmeram na svetovnem trgu, ki izhaja
iz ekonomskega cilja dolgorone rast produktivnosti in bi naj zagotavljal sploni razvoj regije.
Uspenost tega cilja je odvisna predvsem od monosti industrijskega razvoja, ki je tesno povezan z
razvojem ostalih gospodarskih panog. eprav so se storitvene dejavnosti e oblikovale, so e vedno
predvsem povezane s proizvodnjo, pri emer dele storitev v vrednosti produkta naraa.
Oblikovanje evropskega integriranega prostora se izraa v spremembah funkcionalnih obmoij in
gravitacijske moi zaposlitvenih sredi. Zlasti razvojni potenciali posameznih regij odloajo o
njihovem interesnem povezovanju in oblikovanju kreativne regije.
Procesi prestrukturiranja gospodarstva znailni za post industrijsko obdobje vplivajo na
transformacijo prostora in nove razvojne paradigme.4 Spreminja se razumevanje geografskega prostora
in elementov, ki opredeljujejo regijo, kot prostorsko enoto. Poleg klasinih kazalcev razvitosti postajajo
vedno pomembneji sintezni kazalci: bruto domai proizvod na prebivalca po kupni moi, indeks
lovekovega razvoja, indeks uravnoteenosti razvoja, indeks nacionalne konkurennosti in indeks
regionalnega razvoja.
Slovenija se s temeljnimi kazalci razvitosti vse bolj izenauje z dravami lanicami EU. Ima stabilno
gospodarsko rast, sorazmerno uravnoteene javne finance, odprto gospodarstvo, uspeno monetarno
politiko, padajoo brezposelnost ter predvsem vse monosti, da svoj razvoj e bolj pospei. Kljub
pomembnim strukturnim spremembam in pozitivnim trendom rasti pa ostajajo nekateri pomembni
strukturni problemi.
Gospodarstvo je e vedno preve odvisno od tradicionalnih industrijskih panog.
Nova zasebna podjetja so veinoma zelo majhna, rast veine le-teh je razmeroma poasna, poleg tega
je dele malih podjetij z novimi tehnologijami zanemarljiv.
Produktivnost slovenske industrije zaostaja za produktivnostjo v razvitih gospodarstvih. Bruto dodana
vrednost na zaposlenega je e vedno skoraj trikrat nija kot v primerljivih industrijah EU.
Mednarodne primerjave glede na povpreje EU in OECD kaejo na prenizko vlaganje v raziskave in
razvoj, pri tem Slovenija zaostaja predvsem pri deleu za uporabne in razvojne raziskave.5
Cilji razvojne politike so poveanje gospodarske uinkovitosti in mednarodne konkurennosti
slovenskega gospodarstva, ki se kaejo v:
doseganju strukture gospodarstva, primerljive s strukturo EU; to zahteva hitrejo rast in poveanje
delea dejavnosti z visoko dodano vrednostjo,
izboljanju pretoka in uporabe novega znanja ter rezultatov raziskav,
izboljanju konkurenni sposobnosti podjetij; to pomeni zlasti zmanjevanja zaostanka v tehnoloki
zahtevnosti proizvodov in storitev ter v produktivnosti, merjeno v bruto dodani vrednosti na
zaposlenega v primerjavi s povprejem EU,
hitreja gospodarska rast na konceptu trajnostnega razvoja,
uravnoteen razvoj posameznih ekonomsko - geografskih obmoij drave.
81
82
Podravina
Sodobne faza v razvoju tehnologije oziroma nova ekonomija, daje regijam posebno prilonost, ki
jo tradicionalni industrijski razvoj ni poznal. Namre, nova ekonomija odpira vrata v novi svet, ki
spreminja naravo in organizacijo poslovanja, nain vodenja in upravljanja, vzorce ekonomske politike
in sistem vrednot.
Sodobne oblike elektronskega poslovanja ustvarjajo nova delovna mesta in razmerja na trgu, ki so
neodvisna od asa in geografskega prostora. Tradicionalni dejavniki proizvodnje - kapital, delo, zemlja
-so relativno vse manj pomembni v primerjavi z znanjem, ki postaja kljuni vir ekonomskega razvoja.
V Sloveniji je izredno neugodno razmerje med vlaganji v infrastrukturo standardno opremo,
gradbenitvo, razne socialne projekte in subvencije ter vlaganji v sofisticirano tehnologijo ter krepitev
znanja in raziritev produktivnih zmogljivosti lovekega kapitala.Slovenija e vedno namenja velik
dele investicij projektom, ki neposredno ne poveujejo njene konkurenne sposobnosti in ne krepijo
razvojne potenciale drave. Tako npr. industrija zagotavlja okrog 80% izvoza, pripada pa ji samo 20%
celotnih nalob.Takna nalobena dejavnost ne more zagotoviti prenavljanja proizvodnih programov ter
poveanja dodane vrednosti na zaposlenega, kar je osnovni kriterij konkurenne sposobnosti majhnega
odprtega gospodarstva.6
Po podatkih World Bank, ima v strukturi celotnega kapitala, definiranega kot proizvodni kapital,
najveji dele loveki kapital (Human Capital): okrog 64%, naravna bogastva 20% in finanni kapital
16%. loveki kapital, tj. znanje in usposobljenost upravljanja s produkcijskimi procesi, je dosegel tako
velik dele zahvaljujo konstantnemu vlaganju v to obliko kapitala. Ta dosega v visoko razvitih drubah
ve kot 10% BDP, v zmerno razvitih drubah pa med 6% in 10% BDP (v Sloveniji 8,5%). Mednarodne
institucije postavljajo prav vlaganja v razvoj lovekega kapitala za primarni dejavnik regionalnega
razvoja v svetu, tako razvitem, kakor tudi v nerazvitem.
Danes predstavlja enega kljunih kriterijev gospodarske razvitosti znanstveni in tehnoloki razvoj
drube, ki pomeni tudi kriterij za vstop v svetovne integracije. Prehod Slovenije v postindustrijsko
drubo je drubeni napredek, ki zahteva modernizacijo industrije. Modernizacija ne pomeni samo
tehnolokih sprememb, zamenjavo dotrajanih osnovnih sredstev in spremembe v nalobeni politiki,
temve zlasti prenos znanja v industrijo. Vlaganja v raziskave in razvoj so primarni pogoj za
gospodarski razvoj in konkurenni nastop na mednarodnem trgu.
Integracija znanosti in proizvodnje

Integracija znanosti in proizvodnje je kljuni proces dinamiziranja gospodarstva in spodbujanja
regionalnega razvoja. Pojem tehnoloki transfer se je zael iroko uporabljati v zaetku 60.let in je bil
povezan s prizadevanji zahodnoevropskih industrializiranih drav, da doseejo enako stopnjo razvitosti
kot Zdruene drave Amerike. Vse pogosteje se za odnose med razvitimi in nerazvitimi deelami sveta
uveljavlja pojem t.i. znanstveni transfer. Pri prenosu znanstvenih spoznanj v prakso je potrebno izhajati
iz celotnega kompleksa ekonomskih, drubenih in ekolokih razmer razvoja. V novih oblikah
proizvodnje (znanstvenega vedenja) ki se je v devetdesetih letih uveljavil v znanstveno in tehnoloko
razvitih deelah, je kljunega pomena ravno aplikativno - razvojna vloga znanosti.7 Prenos vedenja
(knowledge transfer) se iz akademskih oziroma drugih neindustrijskih institucij prenaa v industrijski
sektor kot model omreij. Na ta nain ne gre ve za enosmerni potek od temeljnega k uporabnemu
znanju, od raziskovanja k razvoju, temve za vsakokratno prepletanje razlinih dejavnikov.
6
Savin D. (2001): Dinamiziranje gospodarstva Slovenije v procesu prilagajanja EU s poudarkom na regionalnem razvoju,
CIMRS - ZIRRUM, Maribor.
Mali F. (1995): Aplikacija znanosti in prenos znanja v industrijo, Raziskovalec, t. 3, letnik XXV, Ljubljana.
Podravina
bruto domai proizvod po kupni moi v $
40.000
3,5
35.000
30.000
2,5
25.000
20.000
1,5
15.000
10.000
0,5
5.000
0
Av
s
tri
ja
e
k
a
Fi
ns
ka
Gr
k
a
Ita
M
ad lija
a
rs
k
Ne a
m
ij
Po a
ljs
Sl ka
ov
en
ij
Sp a
an
v ija
ed
sk
a
v
ic
V.
Br a
ita
ni
Ka ja
na
da
Z
Ja DA
po
ns
Av ka
str
ali
ja
Diagram 2: Dele sredstev za R&D v % BDP l.2000 in BDP po kupni moi l.2001
dele R&D v % BDP
120
105
3,5
90
75
2,5
60
45
1,5
30
15
0,5
0
Diagram 3: tevilo raziskovalcev na 10.000 zaposlenih za l. 2000.
Z
Ja DA
po
ns
Av ka
str
ali
ja
Av
s
tri
ja
e
k
a
Fi
ns
ka
Gr
k
a
I
M talij
ad a
a
rs
k
Ne a
m
ij
Po a
ljs
Sl ka
ov
en
ij
Sp a
an
v ija
ed
sk
a
v
ic
V.
Br a
ita
ni
Ka ja
na
da
dele R&D v % BDP
t. raziskovalec / 10.000 zaposlenih
t. raziskovalec / 10.000 zaposlenih
bruto domai proizvod po kupni moi v $
dele R&D v % BDP
dele R&D v % BDP
Iz primerjalnih podatkov OECD in Slovenijo ugotavljamo, da je zaostajanje slovenske industrije

precejnje, tako na podroju visokih kot srednjih in nizkih tehnologij. Z neopredmeteno tehnologijo je
precej manj udeleena v mednarodni menjavi, kot bi lahko bila glede na usmerjenost na tuje trge.
Slovenija z izdvajanjem 1,52 % BDP za raziskovanje in razvoj sodi v spodnjo skupino drav lanic
EU, ki v povpreju odvajajo za raziskave in razvoj 2% BDP. V svojem razvojnem programu se je
83
Podravina
Slovenija opredelila za odvajanje vejega delea sredstev za raziskave in razvoj.8 za nujnost

povezovanja raziskovalnih potencialov univerz in intitutov s podjetji. Na ta nain bi okrepili razvoj
gospodarstva, vzpodbudili inovativnost in oblikovali kreativno okolje.
5000
4000
3000
2000
1000
0
poslovni
sektor
vladni
sektor
visokokolski
sektor
zasebni
nepridobitni
vsi zaposleni
4110
2565
1746
147
raziskovalci
1380
1495
1340
121
51
363
519
mladi raziskovalci
Diagram 4: Zaposleni v raziskovalno razvojni dejavnosti po sektorjih
V Sloveniji je l.2000 delalo 46 raziskovalcev s polnim delovnim asom na deset tiso zaposlenih.
eprav je skoraj polovica zaposlenih s podroja raziskovalno razvojne dejavnosti v poslovnem
sektorju, je dele zaposlenih raziskovalcev le 32 %, mladih raziskovalcev pa je le 5 % od vseh.
6000
proraunska sredstva v mio SIT
84
5000
4000
3000
2000
1000
0
poslovni
sektor
vladni
sektor
visokokolski
sektor
zasebni
nepridobitni
2029
5593
4725
70
temeljne raziskave
69
4928
4102
42
aplikativne raziskave
420
544
478
25
eksperimentalni razvoj
1540
121
145
RR programi
Diagram 5: Dravna proraunska sredstva za raziskovalno razvojno dejavnost po vrsti transferja in sektorja, l.2000.
Dravni razvojni program R Slovenije 2001 - 2006, predlog, december 2001, Ljubljana.
Podravina
investicije u osnovna sredstva

30
odstotki BDP
25
20
15
10
5
0
1995.
1996.
1997.
1998.
1999.
2000.
2001.
2002.
Diagram 6: Investicije v osnovna sredstva (za l.2001 in 2002 ocena)
Razmeroma neugodna struktura vlaganj in premalo razvita sposobnost inoviranja nakazujeta, da je

najveji razvojni izziv Slovenije oblikovanje take politike, ki bo prispevala k izboljanju potenciala
podjetij za rast. Pospeevanje podjetnikega sektorja in konkurennosti je zato usmerjena h krepitvi
kljunih faktorjev uspeha podjetij v razmerah nove ekonomije (tehnologija, inovativnost, fleksibilnost
in podjetnitvo).
Pomembna nova usmeritev za doseganje dolgorone dinamine rasti slovenskega gospodarstva je
razvoj tehnolokih mre. Njihov namen je identificirati in podpreti vlaganja v razvoj novega znanja in
tehnologij na tistih podrojih, kjer v Sloveniji e obstaja kritina masa znanja in interes za uporabo tega
znanja v produktivne namene, ob soasnem razirjanju uporabnosti in dostopnosti novih tehnologij na
vsa druga podroja, ki te tehnologije e potrebujejo ali jih bodo v prihodnosti.11
Lorber L. (1997): Znaenje integracije znanosti i tehnologije (tehnolokih parkova) u prestrukturiranju gospodarstva (na
primjeru Slovenije), Acta Geographica Croatica, PMF, Zagreb.
10 Pravilnik o infrastrukturnih raziskovalnih centrih, MZT, Ur.l. RS, t. 68, 1994.
11 Miheli A., 2002: Znanje za razvoj - drava, univerze, gospodarstvo. Univerza v Mariboru, Maribor.
Nartovanje tehnolokega razvoja v okviru nacionalne - tehnoloke strategije vzpodbuja tudi

ustanavljanje tehnolokih centrov razdeljenih v centre znanja, razvojna jedra in centre za prenos
tehnologij.9 Namen ustanavljanja teh centrov je povezovanje raziskovalne in razvojne aktivnosti in
omogoiti nastajanje in skupno delovanje podjetij visokih tehnologij, raziskovalnih projektov in
raziskovalnih skupin, ki se loijo po svoji organiziranosti.10
Tudi sama industrijska obmoja spreminjajo svojo fiziognomijo.V razvitih dravah postajajo
industrijske cone multiplikatorji razvoja, povezujejo se z raziskovalnimi in z ekonomsko - poslovnimi
dejavnostmi. Predstavljajo centre moi, usmerjajo drubeno - gospodarski razvoj in oblikujejo svoja
gravitacijska obmoja. V stagnantnih okoljih pa so industrijske cone postale degradirana in ekoloko
uniena obmoja, ki onemogoajo razvoj.
V Dravnem razvojnem programu za obdobje 2002 - 2006 so definirani cilji politike pospeevanja
podjetnitva in konkurennosti. Vizija je uinkovito spreminjanje strukture slovenskega gospodarstva v
strukturo, im bolj prilagojeno zahtevam nove ekonomije. To pomeni poveanje delea podjetnikih
vlaganj v razvojno - raziskovalno dejavnost in tehnoloki razvoj, uinkovit prenos znanja v
proizvodnjo, storitve in proizvodne procese, zagotoviti vejo funkcionalnost znanj zaposlenih in
vzpostaviti partnerstvo med raziskovalnimi institucijami in gospodarstvom.
85
86
Podravina
Oblikovanje tehnolokih centrov, tehnolokih mre in grozdov ter permanentna skrb za

informacijske baze za potrebe podjetij12 predstavlja prioriteto v politiki pospeevanja podjetnitva in
konkurennost.
Vloga univerze pri transferju znanja v gospodarstvo

Znanstveno raziskovalna dejavnost univerze lahko predstavlja uinkovit instrument v lokalnem
ekonomskem razvoju za premostitev ovir med ekonomijo, zunanjo tehnologijo in drugimi razvojnimi
dejavniki, ki vplivajo na ekonomsko vrednost proizvodov in procesov. Za dosego tega cilja je potrebno
uresniiti strategijo univerze, ki je tehnoloko usmerjena, aplikativno razvojno naravnana in mono
integrirana v razvoj gospodarstva in regije.
Univerza naj bi skupaj z gospodarstvom oblikovala inovativna in visoko tehnoloka podjetja, za
uvajanje novih tehnologij in proizvodov ter prevzela skrb za transfer znanja v okolje.
Izobraevalni sistem vpliva na strukturo delovne sile in je predpogoj za razvoj regije. Zaposlovanje
visokokvalificirane delovne sile, ki je sposobna inovativnega ustvarjanja in kreativnega razmiljanja bo
ob permanentnem usposabljanju kos zahtevam svetovnega trga. Tudi monost zaposlovanja
brezposelne delovne sile je odvisna od strukture njihovega znanja oziroma od monosti
prestrukturiranja njihovih znanj.13
Nova prioriteta mora postati izboljanje tudijskih programov na dodiplomski in podiplomski ravni
ter prilagoditev teh programov potrebam sodobnega gospodarstva. Zlasti podiplomski tudij naj bi bil
oblikovan tako, da bi omogoil mladim raziskovalcem zaposlitev v gospodarskih drubah oz.
tehnolokih in razvojnih centrih v dogovoru z univerzo.Na ta nain bi se krepila tudi razvojna jedra v
podjetjih.
Podjetniki inkubatorji predstavljajo dobro monost zaposlovanja univerzitetno izobraenih
strokovnjakov, ki se jim omogoi razvoj njihovih lastnih podjetnikih idej ob organiziranju strokovne
podpore, da ustvarjeni produkt plasirajo na trg. Na ta nain se zagotovi prenos znanja iz univerze na
novoustanovljena mala podjetja. Dosee se komercializacija aplikativnih raziskav univerzitetnih
raziskovalnih organizacij. Istoasno se vzpodbuja mlade diplomante pri samozaposlovanju in razvija se
podjetnika kultura, kot pozitivna vrednota.
Univerza v Mariboru se je odloila za razvoj podjetnikih inkubatorjev. Vzpostavlja pogoje za
podporo preizkuanju novega znanja in idej, ki nastajajo v okviru visokoolskega tudija kot
potencialne podjetnike prilonosti za realizacijo v obstojeih podjetjih ali novih, na znanju temeljeih
enotah malega gospodarstva. Podjetniki ( Spin - Off ) inkubator na univerzah je pomemben instrument
spodbujanja hitreje aplikacije znanja in nastajanja novih, tehnoloko zahtevnih produktov ali storitev
v tevilnih razvitih gospodarstvih, ki ponuja tudentom, profesorjem in tudi drugim strokovnjakom
prostorske, materialne (raziskovalno - tehnoloka oprema) monosti in ustrezno strokovno podporo
(tehnoloko razvojne in poslovne storitve) za preverjanje njihove ideje pred komercializacijo.14
12
Pisarna za prenos tehnologij Instituta Jozef Stefan vodi EU projekt Innovation Relay Center Slovenia (IRC Slovenia),
katerega namen je izmenjava informacij o potrebah po znanju in novih tehnologijah v mrei IRC centrov v evropskem
prostoru ter pomo pri uvajanju le-teh v lokalno - poslovno in raziskovalno okolje.
13 Lorber L. (2001): The Importance of Inter University Links in the Process of Formation and Development of European
Regions, MER, Maribor.
14 Miheli A., 2002: Znanje za razvoj - drava, univerze, gospodarstvo. Univerza v Mariboru, Maribor.
Podravina
Podjetja z velikim potencialom rasti:

Gazele, inovativna in
visokotehnoloka podjetja
Spin off podjetja
Univerza: temeljne raziskave
Gospodarstvo
Intituti: aplikativne raziskave
Univerza
Tehnoloki
centri
Intituti
Tehnoloki centri uvajanje novih

tehnologij in proizvodov, izdelava
prototipov, poizkusna proizvodnja
Slika 5: Povezava znanja, raziskav in razvoja rojeva podjetja z velikim potencialom rasti - spin off podjetja.
Novoustanovljena pisarna za prenos tehnologij in ustanovitve podjetnikih inkubatorjev na Univerzi

v Mariboru bo oblikovala mreo partnerskega sodelovanja na regionalnem in nacionalnem nivoju ter v
mednarodnem prostoru. Kljuni cilj povezovanja pisarne s partnerji v prostoru je prenos znanja in
tehnologij iz raziskovalnih okolij v gospodarstvo in regije.Namen je vzpostavitev pogojev, ki bodo
omogoili slovenskemu gospodarstvu konkurenni nastop na globalnem trgu in omogoiti regijam
lasten razvoj.
Univerza v Mariboru je ustanovila Znanstveni intitut za regionalni razvoj (ZIRRUM) kot
instrument regionalnega razvoja in regionalne politike, posebej e v podporo razvoju strukturno ibkih
regij. Ob upotevanju delea tudentov, tevila zaposlenih na univerzi, obutnega delea dohodka pri
mestnih storitvah, delea v celotnem dohodku lokalnega gospodarstva, investicijska vlaganja, prenos
znanja in informacij lahko reemo, da je univerza prevzela aktivno vlogo partnerja v regionalnem
razvoju.15
Osnovni cilj intituta je oblikovati regionalne zasnove, ki bodo omogoile posameznim slovenskim
regijam, ki so obremenjene s svojimi specifinimi potenciali in problemi, dosei lasten regionalni
15
Razvojni program Univerze v Mariboru 1998 - 2003, Univerzitetne novice, Maribor, 1999.
Cilj ustanavljanja univerzitetnih podjetnikih inkubatorjev je podpreti ustanavljanje podjetij, ki:

temeljijo na novih tehnologijah,
izhajajo iz univerzitetnih raziskovalnih projektov,
pospeujejo ekonomsko rast,
ustvarjajo novo zaposlovanje z visoko dodano vrednostjo ter
omogoa kapitalizacijo vlaganj v R&R.
87
88
Podravina
REGIJA
TRG
PARTNERJI
EU - Evropa regij
ezmejno sodelovanje,
transnacionalno sodelovanje,
urbana obmoja,
panevropska infrastrukturna
omreja.
Ministrstva
Ministrstvo za gospodarstvo,
Ministrstvo
za regionalni razvoj,
Ministrstvo za olstvo,
znanost in port.
Republika Slovenija
statistine regije,
obine,
urbana in
podeelska obmoja,
obmejna obmoja.
Agencije za reginalni razvoj,

Gospodarska zbornica
Slovenije,
Obrtna zbornica Slovenije,
podjetniki centri.
Statistina regija Podravje

tiriintrideset obin,
Maribor - centralno naselje,
srednje velika in mala
reg. sredia,
podeelje.
gospodarski subjekti,
industrijske in ekonomske
cone,
logistini centri,
mree odlinosti,
tehnoloki parki.
Univerze
Intituti, laboratoriji,
tehnoloki centri
raziskovalci,
diplomanti.
PISARNA ZA PRENOS ZNANJA IN TEHNOLOGIJ

Slika 6: Pisarna za prenos tehnologij in ustanovitve podjetnikih inkubatorjev kot dejavnik regionalnega razvoja.
razvoj. Tako elimo v ZIRRUM oblikovati kot samostojno organizacijsko enoto Pisarno za prenos
tehnologij, v kateri bo tekla dvosmerna komunikacija med podjetniki in raziskovalci na Univerzi v
Mariboru.
Z interdisciplinarnim pristopom k znanstveno- raziskovalnemu delu bo omogoeno sodelovanje in
povezovanje raziskovalcev razlinih znanstvenih podroij in gospodarstva. Poveanje sodelovanja med
raziskovalnimi institucijami na nacionalni in mednarodni ravni bo zagotavljalo veje uinke za dosego
uravnoteenega in trajnostnega razvoja.
V veliki meri je uspeh regionalnega razvoja odvisen od regionalne zavesti oz. regionalne pripadnosti
prebivalcev in od oblikovanja pozitivne podobe regije. Sodelovanje gospodarskih podjetij, mestnih
institucij, politikov in drugih regionalnih akterjev odloilno vpliva na regionalni razvoj. Ob sodelovanju
javnega sektorja, privatnega kapitala kot tudi raziskovalnih in razvojnih ustanov bo pospeeno nastajalo
kreativno okolje, ki bo omogoalo uravnoteeni in trajnostni razvoj slovenskih regij v povezanem
evropskem prostoru.
Podravina
89
Viri in literatura:
2. European Spatial development Perspective, European Commission, Potsdam,1999.

3. Lorber L. (1999): Procesi prestrukturiranja mariborske industrije in njihov vpliv na transformacijo prostora, doktorska
naloga, PMF, Zagreb.
4. Lorber L. (1997): Znaenje integracije znanosti i tehnologije (tehnolokih parkova) u prestrukturiranju gospodarstva (na
primjeru Slovenije), Acta Geographica Croatica, PMF, Zagreb.
5. Lorber L. (2001): The Importance of Inter University Links in the Process of Formation and Development of European
Regions, MER, Maribor.
6. Lorber L., Pai Z. (2000): Znanstveni intitut za regionalni intitut pri Univerzi v Mariboru, elaborat, Maribor.
7. Mali F. (1995): Aplikacija znanosti in prenos znanja v industrijo, Raziskovalec, t. 3, letnik XXV, Ljubljana.
8. Miheli A., 2002: Znanje za razvoj - drava, univerze, gospodarstvo. Univerza v Mariboru, Maribor.
9. Pravilnik o infrastrukturnih raziskovalnih centrih, MZT, Ur.l. RS, t. 68,1994.
10. Razvojni program Univerze v Mariboru 1998 - 2003, Univerzitetne novice, Maribor, 1999.
11. Savin D. (2001): Dinamiziranje gospodarstva Slovenije v procesu prilagajanja EU s poudarkom na regionalnem razvoju,
CIMRS - ZIRRUM, Maribor.
12. Regionalni razvojni program statistine regije Podravje. Predlog stratekega dela RRP za Podravje. Ekonomski center,
Maribor, 2002.
13. Spletne strani in publikacije Statistinega urada R Slovenije.
14. Zakon o pokrajinah, delovno gradivo, vlada RS, december, 2001.
1. Dravni razvojni program R Slovenije 2001 - 2006 (predlog), Ministrstvo za gospodarstvo, Ljubljana, 2001.
dr. sc. Mirela SLUKAN-ALTI KARTOGRAFSKI IZVORI
90
Podravina
KARTOGRAFSKI IZVORI ZA POVIJEST UREVCA

OD SREDNJOVJEKOVNE UTVRDE DO IDEALNOGA GRADA
CARTOGRAPHIC SOURCES FOR THE HISTORY OF UREVEC
FROM A MEDIAEVAL FORTRESS TILL AN IDEAL CITY
Dr. sc. Mirela Slukan-Alti

Hrvatski dravni arhiv
Zavod za arhivistiku
i pomone povijesne znanosti
Zagreb
Primljeno: 25. 7. 2002.

Prihvaeno: 23. 5. 2003.
UDK/UDC 94 (497.5 urevac) (084.3)
Saetak
Temeljem istraivanja izvorne arhivske grae, prvi su put identificirani svi relevantni
kartografski izvori za rekonstrukciju i praenje razvoja urevca. Njihovom kronolokom
analizom omoguene su nove spoznaje o povijesti naselja i utvrde urevca, kao i
sagledavanje njihovih specifinih historijsko-geografskih uvjeta razvoja.
Stari ureveki grad jedinstven je na vie naina. Smjeten nedaleko od Drave,
izmeu mnogo veih srednjovjekovnih utvrda Koprivnice i Virovitice, imao je vie strategijsko
nego gospodarsko ili prometno znaenje. Rijeka Drava podjednako ga je titila i plavila,
dijelila i povezivala. Istodobno nam rano utvrivanje potvruje njegov velik znaaj. Jedinstven
poligonalni tlocrt jedne od rijetkih sauvanih nizinskih utvrda kontinentalne Hrvatske svjedoi
nam o njegovoj burnoj prolosti. urevec je kao neposredna pogranina utvrda od prvih
prodora Turaka u te krajeve pa sve do 1699. godine stajao direktno na braniku ostatka
ostataka Hrvatskog Kraljevstva. Granini poloaj urevca u najveoj je moguoj mjeri
odreivao njegov razvoj sve do druge polovice 19. stoljea. Strategijski poloaj u sustavu
pogranine obrane uvrstio je tu utvrdu u brojne kartografske izvore koji nam zorno
prezentiraju razvoj grada i utvrde urevca. Preteno vojno-strategijski karakter
kartografskih izvora nastalih izmeu 1528. i 1871. godine ujedno jasno oslikava jedinstvene
historijsko-geografske uvjete razvoja urevca.
Integracijom urevca u gospodarski i prometni sustav graanske Hrvatske poinje novo
doba u njegovu razvoju, obiljeeno borbom s ograniavajuim prirodnim imbenicima razvoja
i tenjom za valorizacijom gospodarskih potencijala. Ta je ideja snano izraena upravo u
projektu njegove regulacije kojom se urevec promovira u idealni agrarni centar budunosti
i ogledni model svim buduim regulacijama naselja s velikim neiskoritenim agrarnim
potencijalom. Taj projekt, iako nikad realiziran, svojim idealizmom otvara nova vienja
mogueg razvoja i perspektive urevca.
Kljune rijei: povijest, kartografski izvori, urevec, Podravina
Key words: history, cartographical sources, urevec, Podravina
Podravina
91
Prvi kartografski spomenik
Vojni planovi utvrde i naselja urevec

Prvu detaljniju informaciju o izgledu i ivotu samoga urevca tijekom 16. stoljea saznajemo iz
najstarijeg pronaenog vojnog izvjetaja o stanju ureveke utvrde, koji potjee iz 1549. godine.
Naime, 1548. godine kralj Ferdinand imenovao je Luku Sekelja kapetanom kraljevskih vojnih posada
u graninim utvrdama u Koprivnici, urevcu i Prodaviu.5 Godinu dana nakon imenovanja Sekelj
kralju alje izvjetaj o zabrinjavajuem stanju utvrda, pa utvrde jo iste godine obilaze graditelj i
vrhovni nadzornik slavonskih utvrda u slubi gradakog Ratnog vijea, Dominik dell Allio, te Adam
Trautmannsdorf. U svom izvjetaju obavjetavaju nas o loem stanju utvrde urevec i potrebnim
hitnim zahvatima.6 U svom detaljnom izvjetaju oni opisuju teko stanje utvrde, osobito sredinje kule
koja je ostala bez krova. Bono od kule dva su krilna zida koja jo nisu bila posve dovrena, a koja
4
5
6
Josip BUTURAC, Popis upa zagrebake biskupije od godine 1334. Kulturno prosvjetni zbornik Zagrebake nadbiskupije u
spomen 850-e godinjice osnutka, svezak I., Zagreb, 1944., str. 434.
Rudolf HORVAT, Povijest urevca. Zagreb, 1949. Nada KLAI, Ostaci ostataka Hrvatske i Slavonije u XVI. stoljeu,
Arhivski vjesnik 16, Zagreb, 1973., str. 253 - 325.
Milan KRUHEK, Stari urevaki grad u sistemu granine obrane od 16. do 19. stoljea. Godinjak zatite spomenika kulture
Hrvatske 8 - 9. Zagreb, 1983., str. 86.
Vladimir MIHOLEK, Stari sajmovi i trgovine u urevcu, Podravski zbornik, Koprivnica, 2000./2001., str. 105.
Rudolf HORVAT, Povijest urevca.., str. 18 - 19.
Tekst izvjetaja u prijevodu donosi Milan KRUHEK, Stari urevaki grad..., str. 89 - 90.
Grad urevec jedno je od najstarijih naselja toga dijela Podravine. Prvi njegov spomen nalazimo
1270. godine, a kao samostalna upa Sv. Jurja spominje se ve 1334. godine u popisu upa Zagrebake
biskupije.1 Vrijeme utvrivanja samog naselja do danas nije pouzdano utvreno. Iako neki autori
spominju 1326. godinu,2 za to nema sigurnih dokaza. Uzrok tome lei i u estom poistovjeivanju
starije utvrde u Suici s utvrdom koja je sagraena u urevcu. Prvi sigurni spomen ureveke utvrde
nalazimo u spisu jednog sudskog spora iz 1408. godine, koji izriito spominje urevec kao
castrum.3 Dakako, to ne iskljuuje mogunost da je utvrda nastala i prije.
Istodobno, naselje urevec imalo je status trgovita ve u 13. stoljeu, a u 15. stoljeu su ga
smatrali gradskim naseljem jer mu je 1520. godine pripadalo ak 31 selite.4 Naselje se razvilo na
mjestu zvanom Za turnom ili Pri turnu, juno od dananjega urevca, s desne strane ceste koja skree
prema selu Mietinec. Feudalna utvrda i posjed urevec, koji je tijekom 15. stoljea promijenio vei
broj vlasnika, svoju novu funkciju dobiva u 16. stoljeu u vrijeme prodora Osmanlija, pa od 1546.
godine u utvrdi boravi stalna vojna posada. Ve 1552. Osmanlije dolaze gotovo do urevca. Nakon
osmanskog povlaenja iz azme i uspostavljanja nove crte razgranienja granica se ipak malo
odmaknula od urevca, no to u sigurnosnom smislu nije imalo vei znaaj jer je cijelo podruje
izmeu osmanske Virovitice i sada ve krajike utvrde u urevcu bilo prava terra deserta, pa je
urevec uz Klotar ostao najistonija utvrda Hrvatskog Kraljevstva. U sklopu organizacije slavonske
Vojne krajine, urevec zajedno s oblinjim Prodaviem postaje vana utvrda Koprivnike kapetanije.
Neposredno nakon Mohake bitke javlja se i prvi kartografski spomen urevca. Prvi ga put
nalazimo na Lazarusovoj karti Ugarske iz 1528. godine, nastaloj upravo u jeku prodora Osmanlija u
nae krajeve. Pri tome valja naglasiti da je Lazarusova monumentalna karta Ugarske prva takva detaljna
karta te su na njoj prvi put oznaene sve vanije hrvatske utvrde, meu kojima i one podravske. Otad
utvrdu urevec redovito nalazimo u gotovo svim kartografskim izvorima 16. i 17. stoljea.
92
Podravina
zavravaju s dvije okrugle kule bez ikakvih otvora za puke. Cijela utvrda bila je okruena grabama na
ijim je nasipima nekada bila drvena ograda. I naselje urevec po tom opisu bilo je u vrlo tekom
stanju pa se zbog njegove potpune nezatienosti predlae hitna gradnja zatitne grabe i palisada.
Drveni most, koji je spajao naselje s utvrdom, bio je u tako loem stanju da se njime moglo prolaziti
samo pjeice. To je prvi detaljniji pisani opis utvrde i naselja. Iako je vrlo vjerojatno opis sadravao
barem skice onoga to se u izvjetaju opisuje, one do danas nisu pronaene. Desetak godina kasnije,
tonije nakon 1556., nastaje i prvi kartografski prikaz utvrde urevec s naseljem. Izradio ga je
talijanski carski inenjer i kartograf Nicolo Angielini. Zbog pripremanja obrane i ojaavanja utvrda
1566., taj je talijanski majstor carskim nalogom dobio zadau da obie i kartira utvrene gradove prema
osmanskoj granici. Angielinijev tlocrt urevekoga grada ima iznimnu vanost jer je stanje koje
prikazuje vrlo blizu onom koje detaljno opisuje Dominik dellAllio 1549. godine, odnosno usporedbom
podataka iz dell Allijeva opisa i Angielinijeva plana moemo pratiti to se zbivalo s urevekom
utvrdom tijekom druge polovice 16. stoljea. Kao i u sluajevima drugih utvrda, Angielini je svoje
planove umnoio u vie primjeraka, pa je danas poznato nekoliko njegovih gotovo identinih planova
urevca.7
Kakve podatke sadre Angielinijevi planovi o izgledu naselja i utvrde urevec u 16. stoljeu?
Moemo vidjeti da je utvrda u tlocrtu nepravilni sedmerostranini poligon koji zatvara malo unutarnje
dvorite. Cijeli je objekt izvana poduprt kontaforima koje su sagraene nakon delAlijeva opisa iz 1549.
godine. Sada vidimo da je unutarnji i vanjski dio obrambenog sustava pod krovom. Utvrda ima i
vanjsko dvorite zatvoreno zidovima i kulama. Taj je dio rezultat krajike nadogradnje feudalne utvrde.
Naime, stara utvrda vie nije mogla biti dovoljna za smjetaj vojske te, po potrebi, i stanovnitva iz
oblinjeg naselja. Sada je tu trebala biti smjetena vojna posada od 150 do 300 vojnika, a nekada su u
utvrdi boravili samo vratar i gradska straa. Ugaone kule na novom dijelu utvrde okrenute su prema
naselju. Pod krovitem jugoistone kule nalazila se otvorena galerija koja je sluila kao promatranica,
kao i za smjetaj vatrenog oruja i branitelja. Obje kule, kao i stari dio utvrde, imale su visoko
postavljene pukarnice (jugoistona kula imala je ak dva reda pukarnica). Do ulaza u utvrdu dolazilo
se drvenim mostom koji je vodio preko movarnog terena i spajao utvrdu s naseljem. Sam prikaz
naselja vrlo je shematiziran. No, jasno nam otkriva da je od nekadanje snage trgovita urevec malo
to sauvano. Naime, tijekom 16. stoljea zbog stalnih osmanskih prodora stanovnitvo se raselilo, a
nekadanje trgovite sasvim je izgubilo svoju funkciju. Vidimo da je naselje sada smjeteno na
povienijem terenu. Kue su sagraene u tri reda u smjeru sjever - jug. Od naselja preko manjeg mostia
dolazi se do jo jednog manjeg dijela naselja u kojem su smjetene staje, spremita i sjenici.
Zahvati na urevekoj utvrdi nisu mogli biti dugoga vijeka. Koliko su izlijevanje Drave i movarni
teren pridonosili obrani urevca, toliko su mu i tetili. Vlaan teren i este poplave pogodovali su
brzom propadanju i estom uruavanju potpornja i zidova, osobito drvenih dijelova. Niti klima za
stanovnike nije bila nita pogodnija. Zbog tekih ivotnih uvjeta i estih bolesti vie je puta bilo
predloeno preseljenje vojne posade u oblinji Prodavi. No, urevec je izdrao sve prirodne i ratne
nedae. Prirodne zapreke ipak su bile i vaan strategijski imbenik njegove obrane.
Nakon 1606. godine, stabilizacijom granice uspostavljene mirom u itvi, situacija postaje manje
napeta. Sedamnaesto stoljee, osobito njegova druga polovica, vrijeme je zatija, smanjivanja snage i
obrambene moi ureveke utvrde. Manji radovi na utvrdi i njezinu odravanju ipak su nastavljeni.
Svakako najljepe izraen je onaj koji se uva u Karlsruheu (Generallandesarchiv) pod signaturom Hfk/Bd XV/28, gdje se
nalazi najvea zbirka Angielinijevih planova. Jo dva manje atraktivna tlocrta ureveke utvrde uvaju se u Saskom arhivu
u Dresdenu (Schsisches Hauptstaatarchiv) pod signaturom SchSta, Sch. XXVI. F. 96, N. 6 i 11. Dva primjerka nalaze se
i u Nacionalnoj biblioteci u Beu (sterreichische National Bibliothek) u sklopu Codexa 8607 i 1609 te jedan u Kartografskoj
zbirci Wrttemberke zemaljske biblioteke u Stuttgartu pod oznakom Sammelband Nr. 35/1-100.
Podravina
Prvi detaljni prikazi urevekog naselja

Kako se sigurnost utvrda Varadinskoga generalata poveavala, tako se smanjivao i broj
novonastalih utvrdbenih planova utvrda. Nakon Poarevakog mira 1718. godine te jo vie 1791.
godine nakon Svitovskog mira s Turcima, koji su oznaili poetak definitivne teritorijalne regresije
Osmanskog Carstva, krajike utvrde Varadinskoga generalata gube svoj nekadanji strategijski znaaj.
No, to nije oznailo stagnaciju urevca. Upravo suprotno. Nakon to 1746. godine postaje sjedite
ureveke pukovnije, nova upravna funkcija te stabilizacija granica omoguile su jaanje prometa i
trgovine, pa se urevec, iako jo u sastavu Vojne krajine, ve od kraja 18. stoljea poinje razvijati
Stierov izvjetaj zajedno s kartografskim prilogom uva se u Nacionalnoj biblioteci u Beu (sterreichische National
Bibliothek) u rukopisu 9225, kao i u Karlsruheu (Generallandesarchiv) pod signaturom Hfk/Bd XII/42.
Ratni arhiv (Kriegsarchiv) u Beu, sign. Inl. C. VII, No 2. Plan nosi naslov Detaiplan des befestigten Schlosses sammt einer
Ansicht und einer Beschreibung.
ezdesetih godina 17. stoljea habsburki strunjak za utvrde i vojni topograf Martin Stier obiao je
urevec. Stier je u sklopu svoga izvjetaja Graz und Grenzfestungen gegen die Trken izradio plan
ureveke utvrde, kao i plan s prijedlozima njezine modernizacije.8
Stierov plan jasno ilustrira promjene koje su na utvrdi u meuvremenu nastale. Stari dio utvrde sada
ima 13 kontrafora, dakle vie nego danas. Ulazna kula sada je onakva kakva je i danas te predstavlja
ulaz u unutarnje dvorite utvrde s ulazom na istonoj strani. Ta ulazna kula, oito dograena na staru,
najvea je novost u odnosu na prethodno stanje. Na taj nain potpuno je zatvoren unutarnji sklop stare
utvrde kako bi u sluaju prodora neprijatelja u vanjsko dvorite omoguila obranu unutarnjeg dvorita.
Posebno je zanimljiv Stierov plan s prijedlogom modernizacije utvrde u urevcu. Oko utvrde Stier
predlae gradnju vanjskog obrambenog zida uz iji bi se vanjski rub iskopale grabe i podigli zatitni
nasipi. Taj novi zid pratio bi oblik stare utvrde. Stier predvia i utvrivanje samog naselja. Tako bi ono
dobilo novu utvrdu od zemlje i drveta u obliku paralelograma s etiri nova bastiona na uglovima.
Povezanost naselja i utvrde i dalje bi odravao drveni most s tim da bi na dva mjesta bio pokretan pa bi
se, po potrebi, mogao dizati i sputati. Stierov projekt temeljite rekonstrukcije naselja i utvrde urevec
nikada nije proveden.
Novi habsburko-osmanski rat, kojim je osloboena Slavonija, te mir u Srijemskim Karlovcima
1699. godine, nakon kojeg je utvrena nova crta razgranienja na rijeci Savi, jamili su znatno veu
sigurnost cijelom Varadinskom generalatu. Nakon reorganizacije Varadinskoga generalata 1746.
godine urevec postaje sjedite ureveke pukovnije. Uoi reorganizacije Krajine, tonije 1730.
godine, nastao je jo jedan plan utvrde nepoznatog autora.9 Taj rukopisni list donosi boni pogled na
utvrdu u obliku vedute i tlocrt utvrde po etaama koji ima karakter nacrta. Tlocrt nam tako prvi put
detaljno prikazuje unutarnju strukturu utvrde, i to njezina prvog i drugog kata s vrlo opirnom
legendom.
Iz tlocrta utvrde moemo vidjeti da u dvorinom prostoru, uz unutarnju stranu obrambenih zidova,
postoji vie dozidanih objekata za potrebe vojske: spremita, stanovi, staje, straarnice i sl. Iz vanjskog
dvorita u stari dio utvrde ulazi se kroz ulaznu kulu koja je sluila za uvanje baruta. U legendi plana
nalazimo i opasku o kontraforima utvrde koji su u vrlo loem stanju te gube vezu sa samim objektom.
Na veduti koja prikazuje utvrdu u profilu vidimo da ulazna kula tek malo nadvisuje ostale objekte
utvrde. Vanjske obrambene kule na istonoj strani utvrde pokrivene su drvenim krovitem ispod kojeg
se nalazi otvorena galerija. Tako je izgledala utvrda urevec sredinom 18. stoljea.
93
94
Podravina
kao sredinje trgovite ureveke Podravine. urevec je kao stoerno mjesto pukovnije bio najvee
trgovite na njezinu podruju. Primjerice, budue sjedite Varadinskoga generalata, Bjelovar, u to
vrijeme jo nije niti postojao. Zbog svega toga otad i u kartografskom smislu pozornost kartografa nije
ograniena samo na fortifikacije, nego se sve vie bave i samim naseljem. Tako je godine 1780. u svrhu
regulacije rijeke Drave provedena opsena hidrografska izmjera rijeke s njezinom irom okolicom. Kao
rezultat izmjere nastala je karta u 5 listova Nacrt Podravlja od Hlebina do medje virovitike uz oznaku
vodogradnja u mjerilu 1: 28 800.10 Ta nam karta prvi put detaljnije prikazuje i tlocrt samog
urevekog naselja.
urevec se u meuvremenu razvio u jedno od veih podravskih naselja te je izaao iz svojih okvira
uske povijesne jezgre koju smo vidjeli na planovima 16. i 17. stoljea. Ta karta moda najbolje dosad
prikazuje ovisnost urevca o vodama koje ga okruuju. este poplave Drave, kao i zaobalne vode oko
urevca, ine cijeli teren izrazito vlanim, a mjestimino i movarnim. Raspored i smjer pruanja
puteva, kao i ukupna morfoloka struktura naselja, u potpunosti su odreeni konfiguracijom terena i
hidrografskim odnosima. Nie poplavne zone u sreditu naselja ostale su neizgraene. Njihova
valorizacija bit e omoguena regulacijom Drave te jo vie njezinih zaobalnih voda koje e poeti u
prvoj polovici 19. stoljea. Prema Horvatu, urevec je 1787. godine imao 373 kue u kojima je ivjelo
2370 stanovnika.11 Zanimljivo je da na tom planu moemo jo vidjeti staru upnu crkvu Blaene
Djevice Marije s novosagraenim tornjem 1774. godine. Moemo vidjeti da se tijekom druge polovice
18. stoljea osobito sagradio njegov juni dio te istoni prema Kalinovcu. To su bili topografski vii
predjeli naselja i time najpogodnije zone za gradnju.
Prvi potpun uvid u strukturu naselja prua nam katastarski plan, nastao franciskanskom katastarskom
izmjerom 1868. godine. Plan su izradili geometri natporunik Johann Sperro i porunik Markus Pauli, dok
su proraune povrina izvrili geometri Carlo von Bohn i porunik Anton ani.12 Spomenuti katastarski
plan prikazuje urevec zajedno sa starom utvrdom neposredno uoi razvojaenja Varadinskoga generalata
i ukljuivanja urevca u ivot graanske Hrvatske. Moemo vidjeti da se najvei dio gradnje odvija u
rubnim dijelovima naselja, dok zbog jo uvijek uglavnom nereguliranih zaobalnih voda sredinji teren juno
od utvrde ostaje prazan. Najvei dio izgradnje sada se odvija du glavnih prometnih smjerova prema Virju
te u sjeverozapadnom, topografski najviem dijelu naselja. Novu gradnju odaju nam i poloaji kua te
veliina i oblik parcela koji su vrlo ujednaeni i uredno poloeni uz prometnice. Tvrda cesta jo je samo
glavna ureveka prometnica prema Virju, a svi ostali putevi iskljuivo su zemljani. Takoer je uoljivo da
su gotovo sve kue drvene (nekoliko zidanica u posjedu vojske nalazimo samo u najstroem centru te
nekoliko njih na perifernim dijelovima naselja). U sreditu urevca prvi je put ucrtana nova upna crkva
Sv. Jurja ija je gradnja otpoela 1824., a zavrena ve 1824. godine. Crkvu je 31. listopada 1824. godine
blagoslovio podarhiakon Ignjat Uzorinac, upnik iz Virja.13 Zemljini posjed urevana u pravilu se
sastojao od kune estice s dvoritem u ijem se zaleu nalaze gospodarski objekti. Uz kuu je redovito
smjeten tzv. kuhinjski vrt, odnosno povrtnjak te poneki vonjak. Po nainu koritenja povrina izmeu kua
i okunica, koje se uglavnom ograniava na livade i tek poneku oranicu, vidimo da je intenzivnija agrarna
valorizacija zemljita jo uvelike ograniena nepovoljnim hidrografskim odnosima zaobalnih dravskih voda.
U prostornoj organizaciji posjeda jasno se razlikuju stari zapadni i juni dio naselja od onog novijeg na
zapadu. U starom dijelu urevca posjedi su manji, a parcele usitnjenije. Kue, iako poloene tik uz
10
Naslov karte je naknadno nalijepljen. Hrvatski dravni arhiv, Kartografska zbirka, sign. E.IX.39.
Rudolf HORVAT, Hrvatska Podravina (pretisak): Hrvatska prolost. Biblioteka Historia Croatica, knjiga 13. Koprivnica, 1997.,
str. 17.
12 Hrvatski dravni arhiv, fond Dravne geodetske uprave, katastarska opina urevec.
13 Rudolf HORVAT, Povijest urevca ..., str. 57.
11
Podravina
urevec nakon razvojaenja

Nakon razvojaenja Varadinskoga generalata te, na kraju, i potpunog ukidanja Krajine 1871. godine
javlja se potreba snanijeg uklapanja biveg krajikog podruja u gospodarski ivot Hrvatske. Jedan od
preduvjeta boljeg povezivanja i ukljuivanja bivih krajikih podruja svakako je bilo i njihovo bolje
prometno povezivanje. Poetkom 20. stoljea, nakon gradnje magistralnih eljeznikih pravaca prema
Budimpeti, Rijeci i Zemunu, poinje gradnja Podravske pruge. Tako je 1909. godine sagraena pruga
od Virovitice do Klotra, 4. prosinca 1909. godine od Klotra preko urevca do Virja, a 9. studenoga
1912. godine od Virja do Koprivnice.14
Razvojaenje Varadinskoga generalata i gradnja eljeznike mree najavit e novo razdoblje u
razvoju urevca. Situaciju urevca upravo u vrijeme njegova povezivanja u sustav eljeznike
mree poetkom 20. stoljea prikazuje nam francjozefska topografska karta u mjerilu 1:75 000, list
Berzence und St. Gerogen iz 1914. godine.15
Bolja prometna dostupnost i barem donekle kanalizirane zaobalne vode u okolici omoguili su
daljnji razvoj i gradnju urevca. No, najintenzivnija gradnja nije se odvijala u blizini eljeznike
pruge kako bismo to oekivali (iako je donekle izraena i u toj zoni), nego u topografski najviem dijelu
naselja, dakle onom najzapadnijem. Tada je prvi put oznaena eljeznika postaja urevec, na njezinoj
prvotnoj lokaciji uz cestu prema emovcu. Ukljuivanje urevca u sustav Podravske eljeznice znaio
je izniman gospodarski napredak i omoguio daljnji prostorni i demografski rast. Tako je od 1857.
godine, kada je imao 4781 stanovnika, nakon razvojaenja Vojne krajine i njegova ukljuivanja u
gospodarski i prometni sustav graanske Hrvatske 1910. godine urevec imao 6910 stanovnika.16
Bolja prometna dostupnost osiguravala je i razvoj centralnih funkcija, osobito onih vezanih uz trgovinu
i obrt, pa urevec krajem 19. stoljea postaje jedno od najjaih obrtnikih sredita Podravine. Tako
1899. godine obitelj Braunn ovdje gradi paromlin, a godinu dana nakon toga u urevcu je otvorena i
ciglana.17 Mali obrti i manufakturne radionice oznait e zaetak industrijskog razvoja ureveke
Podravine.
No, utjecaj ograniavajuih prirodnih imbenika na gradnju naselja jo je bio znatan. Usprkos
ureenju kanala ievica, Komarnica, Bistra i Zdela, zbog njihova loeg odravanja, kao i zbog
povienog korita Drave i lako propusne ljunkovite podloge, este poplave i dalje su bile dio
ureveke svakodnevice. Ograniavajue prirodne uvjete razvoja ureveke Podravine iznimno
dobro ilustrira karta Pregledna situacija nizine i pijesaka ureveko-koprivnike Podravine, koja je
30-ih godina 20. stoljea nastala u podrunom Hidrotehnikom odjeljku u Koprivnici.18 urevec je
14
Mira KOLAR-DIMITRIJEVI, Gradnja podravske pruge. Podravski zbornik 21, Koprivnica, 1995., str. 45 - 55.
Primjerak ove karte uva se u Kartografskoj zbirci Hrvatskog dravnog arhiva, sign. E. II. 149.
16 Mirko KORENI, Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske 1857 - 1971, Republiki zavod za statistiku SRH, JAZU, knjiga 54,
Zagreb, 1979, str. 259.
17 Dragutin FELETAR: Industrija Podravine, Zagreb, 1984., str. 48, 52.
18 Hrvatski dravni arhiv, Zbirka planova, inv. br. 536
15
prometnice, proeljem su uglavnom okrenute bono na prema unutranjem dvoritu. Takva struktura posjeda
jasno upuuje na tradicionalno agrarno drutvo u kojemu je dominantan imbenik organizacije prostora
agrarna proizvodnja i njezine potrebe. Noviji dio naselja odlikuje se veim zemljinim posjedima, krupnijim
parcelama ukljuujui i one kune. Dvorita su prostranija, kue vee, u pravilu proeljem okrenute prema
prometnici. Potreba za prometnom povezanou mnogo je naglaenija. Promet je uz trgovinu postajao
dominantnim imbenikom razvoja urevca.
95
96
Podravina
naznaen u svom osnovnom tlocrtu s vodenim otokom u sredini. Sa sjevera i zapada okruuje ga
iroka poplavna zona (plava boja) izmeu koje se proteu ureveki pijesci (zelena boja). Oskudne
poljoprivredne povrine smjestile (uta boja) su se u rubnoj zoni pijesaka, sjeveroistono od samog
naselja. Tako stijenjen izmeu pijesaka, movarnih i poplavnih zona, urevec ne samo da se vie nije
mogao znatnije prostorno iriti, nego nije mogao niti adekvatno valorizirati svoju prometnu i
gospodarsku osnovu.
Jedan neostvareni prijedlog regulacije urevca - urevec kao idealni grad?

Meuratno razdoblje, obiljeeno velikom gospodarskom krizom te osobito zaotrenim problemom
siromanih ruralnih krajeva Hrvatske, potaknut e val migracija prema plodnim nizinama Slavonije,
Srijema, Posavine i Podravine. U tim gospodarski i demografski turbulentnim vremenima javila se ideja
o planskoj regulaciji urevca u svrhu poveanju njegova agrarnog i demografskog kapaciteta. Tako je
1939. godine izraena opsena studija s prijedlogom regulacije urevca.19 Ona je obuhvaala ureenje
ire zone naselja, ukljuujui opsene komasacije zemljita, regulacije voda, ureenje putova, gradnju
javnih ustanova (bolnica, higijenski zavod, burza, banka), zelenih povrina, sajmita, zemljine zadruge
te sustav planski parceliranih zemljinih gospodarstava koja bi inila vei dio naselja.
Tako regulirani urevec imao bi tri sredinje zone: na sredinjem trgu u perivoju, uz postojeu
kolu, opinu, sud, crkvu i upni ured, bili bi sagraeni bolnica, higijenski zavod, burza i banka. Na
melioriranom sredinjem dijelu urevca (Travniki), koji smo na prethodnoj karti vidjeli kao vodeni
otok, bilo bi ureeno gospodarsko sredite sa zadrunim zgradama, vrtovima i staklenicima za selekciju
sjemena. Zadruni centar bio bi opskrbljen ureajima za umjetnu kiu i strojevima za dobivanje
podzemne vode s pogonom na vjetar. Trgovaku zonu, smjetenu uz eljezniku prugu, inilo bi
novoureeno i proireno sajmite sa skladitima i silosima uz koje bi se sagradio novi kolosijek
eljeznike pruge s industrijskom eljeznikom postajom. Gradnjom nove prometne mree uz vanjski
rub naselja sam tranzitni promet bio bi premjeten iz sredita u rubne zone naselja, to bi urevcu
osiguralo dobru prometnu dostupnost uz smanjenje zagaenja i podizanja praine s jo uvijek
neasfaltiranih puteva u sreditu naselja. Gradnja naselja ukljuuje stambene jedinice i okupljena
poljoprivredna gospodarstva, smjetena neposredno uz kue. Ta graevna zona obuhvaa podruje
izmeu stare utvrde na sjeveru, pijesaka na istoku, na jug prema Klotru, dok bi njegova zapadna strana,
omeena eljeznikom prugom, ostala u tadanjim granicama gradnje. Najvei dio gradnje planiran je
u smjeru pijesaka zbog najnie cijene zemljita. Parcelacija zemljita provodila bi se istodobno s
komasacijom, a gradnji bi prethodila i melioracija.
Plan bi se realizirao u razdoblju od 97 godina, s tim da bi se svakih 10 godina provela revizija
postignutog te unosile nove dopune s obzirom na novonastale potrebe. Planiranom regulacijom gradnje
teilo se racionalnom koritenju izgradivih povrina, a nove tehnologije omoguavale bi intenziviranje
poljoprivredne proizvodnje s maksimalnim usjevima. Ideja projekta bila je prometnuti urevec u
idealni agrarni centar budunosti, koji e posluiti kao ogledni model svim buduim regulacijama
naselja s velikim agrarnim potencijalom. Taj projekt, iako nikad nije realiziran, svojim idealizmom
otvara nova vienja mogueg razvoja i perspektive urevca.
19
Marko VIDAKOVI, Analiza strukture i predlog za regulaciju podravskog urevca, Zagreb, 1939., uva se u Hrvatskom
dravnom arhivu, Kartografska zbirka, sign. E.V.149
Podravina
97
Povijest ide dalje...
Summary
Based on the research into the authentic archival materials, all relevant cartographic sources in the
reconstruction and development of urevec have been identified for the very first time. Their
chronological analysis has enabled a new insight into the history of the settlement and fortress of
urevec as well as the specific historical and geographical conditions of their development.
The old town of urevec is unique in many ways. Situated near the Drava between much larger
mediaeval fortifications of Koprivnica and Virovitica, it had a more important strategic than economic
or traffic importance. The river Drava equally protected and flooded it, severed and connected it. Its
early fortification concurrently confirms its great significance. The unique polygonal ground-plan of
one of the rare preserved low-lying fortifications in the continental Croatia gives evidence of its
turbulent past. As the nearest bordering fortress, from the first Turkish overrunning of these parts up to
1699, urevec had stood directly in defence of the remnants of the remnants of the Croatian
Kingdom. This borderline location of urevec determined its development to the highest degree all up
to the second half of the 19th century. Its strategic position in the system of frontier defence has included
this fortress into numerous cartographic sources which clearly present the development of the town and
fortress of urevec. The predominant military and strategic character of the cartographic sources
dating from between 1528 and 1871 clearly illustrates the unique historical and geographical
conditions in the development of urevec.
20
Dragutin FELETAR, Promjene u prostornom rasporedu naseljenosti Koprivniko-krievake upanije s osobitim osvrtom na
razdoblje od 1991. do 2001. godine, Podravina, br. 1, Koprivnica, 2002., str. 5 - 30.
Tek sustavnije regulacije Drave i zaobalnih voda, do kojih je dolo sredinom 20. stoljea, omoguile
su valorizaciju ureveke Podravine, a urevcu daljnji rast i razvijanje novih centralnih funkcija.
Danas reguliran Turniki potok te juni krak ievca i Hotove omoguili su valorizaciju junog dijela
urevca i razvoj trgovako-industrijske zone uz eljezniku prugu. Razvoj industrijskih funkcija na
podruju starog sajmita prenio je teite razvoja u juni dio naselja. Odraz takvih trendova je i
premjetanje eljeznike postaje iz zone nekadanjih mlinova i manufakturnih radionica u
sjeverozapadnom dijelu urevca u trgovako-industrijsku zonu na njegovu junom rubu.
Kanalizacijski sustav voda omoguio je i uspjenije nadziranje pijesaka, pa je drugo arite gradnje
nastalo izmeu kanala ievac i pijesaka, u predjelu Berek. Hidroregulacije voda omoguile su i
adekvatnu valorizaciju okolnog poljoprivrednog zemljita te intenzifikaciju agrarne proizvodnje.
Prometno eljezniko i cestovno povezivanje (osobito ureenje tzv. Podravske magistrale) i regulacija
zaobalnih voda omoguili su razvoj novih centralnih funkcija urevca koji se izdigao u sredinje
naselje toga dijela Podravine. Agrarna proizvodnja, industrija i prometne funkcije danas ine osnovne
poticajne imbenike razvoja urevca, grada u kojemu, po posljednjem popisu stanovnitva, ive 6703
stanovnika.20 Danas jo samo stara utvrda svjedoi o burnoj krajikoj povijesti urevca dok nas
njegovi kartografski izvori podsjeaju na potrebu obnove i zatite bogate kulturne batine toga pitomog
i slikovitog podravskog naselja.
98
Podravina
By the integration of urevec into the economic and traffic system of civil Croatia, a new era in
the development of urevec begins, characterised by the struggle with the limitations of the natural
factors in its development and the aspiration after valorisation of its economic potentials. This idea is
clearly articulated in the project of its regulation, through which urevec has been promoted to an
ideal agrarian centre of the future and a model for all future regulations of settlements with a large
under-utilized agrarian potential. This project, though never effectuated, gives a new perspective on the
possible development and prospects of urevec.
Slika 1: Najstariji kartografski spomen urevca na Lazarusovoj karti iz 1528. godine.
Podravina
99
Slika 2: Angielinijev plan urevca, oko 1556. (Karlsruhe)
Slika 3: Stierov plan utvrde urevca, oko 1660.
Podravina
100
Slika 5: Prirodnogeografski
uvjeti razvoja urevca na
hidrolokoj karti,
oko 1930.
Slika 4: Stierov prijedlog dogradnje ureveke utvrde
Slika 6: Dio
hidrografske
karte Drave s
prikazom
urevca iz
1780. godine
Podravina
101
Slika 7: Sredinji dio

urevca na
katastarskom planu iz
1868.
Slika 8: urevec na francjozefskoj topografskoj karti iz

1914.
Podravina
102
Slika 9: Prijedlog regulacije

urevca iz 1939.
Slika 10: urevec na suvremenoj topografskoj karti

(stanje 1997.)
Podravina
THE URBAR (FEUDAL LAW REGULATION ON SERFDOM DUTIES

AND OBLIGATIONS) OF THE PAULINE CONVENT STREZA IN 1477
Prof dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijevi

Odsjek za povijest
Dept.of History
Filozofski fakultet u Zagrebu
University of Zagreb Liberal Arts
Saetak
Oko 1370. godine osnovan je pavlinski samostan u Strezi. Kraljevom donacijom, a i kasnijim darivanjima i legatima
uglednih ljudi, taj je samostan postao
sredite velikog crkvenog posjeda.
Zahvaljujui odredbi priora Pavla,
1477. godine izraen je urbar koji
odreuje gotovo sve odnose izmeu
samostanskih podanika i uprave samostana. Taj je urbar najdragocjeniji takav
izvor za sjevernu Hrvatsku iz druge
polovice 15. stoljea. Kroz urbar se
uoavaju, meu ostalima, i odnosi koji
proistjeu od nemirnih vremena kada
osmanlijska opasnost ugroava mirnu
obradu zemlje.
Kljune rijei: pavlini, Streza, crkveni veleposjed, Podravina.
Primljeno / Received: 20. 2. 2003.

Prihvaeno / Accepted: 23. 5. 2003.
This paper has two positive reviews
UDK/UDC 34 (497.5 Streza) 14
Summary
Around the year 1370, a Pauline convent was established in Streza. Starting
off at first as a kings donation, and later
on supported by legates from well established citizens and other legacies,
this convent became a center of a huge
church estate. Thanks to a decree of its
prior Paul in 1477, an urbar (feudal law
regulation on serfdom duties and obligations) was drafted, which regulated
almost all relations between the convents inhabitants and the convents
leaders. This regulation is the most
important and precious source of historic data for northern Croatia from the
second half of 15th century. This regulation helps us learn of other relations
from those unsettling times, when the
Ottomans endangered peaceful land
farming of the region.
Key words: Pauline order, Streza, church estate,
Podravina.
prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVI URBAR SAMOSTANA
URBAR PAVLINSKOGA SAMOSTANA

U STREZI 1477. GODINE
103
104
Podravina
Uvod
Introduction
Osmanlije su prvi put provalili u nae krajeve

vjerojatno ve 1396. kada su poslije poraza
kranske vojske kod Nikopolja provalili sve do
tajerske. Njihovi povremeni upadi remetili su
mirni ivot, ali je stanovnitvo ipak ustrajalo u
ivljenju, sklanjajui se u zbjegove ili u utvrde i
ponovno nastavljajui ivot nakon odlaska
upadaa. Tek poslije Mohake bitke 1526., a osobito poslije prolaska sultanove vojske nakon
opsade Kisega 1532., cijeli je kraj, osim koprivnike i urevake utvrde te utvrene crkve
Prodavia (Virja), ostao bez stanovnitva, s time
da je neto starog stanovnitva preivjelo u
movarama uz Dravu ekajui bolja vremena.
Danas u Podravini nema drugih samostana
osim franjevakih.
No, nije uvijek bilo tako. Obrovaki kastelan
Ivan Bissen osnovao je 1374.1 samostan hrvatskih
pavlina u Strezi (danas Pavlin Klotar u upi
Kapeli) i bogato ga nadario ve u poetku.
Ludovik I. je 9. travnja 1379. potvrdio tu
darovnicu, spominjui da je Ivan Bissen sagradio
crkvu Svih Svetih i samostan za spas svoje due i
da je posjed bogato nadario odmah, a darivao ga
je i kasnije. U drugoj listini od 5. veljae 1381.
navedeno je da je taj samostan ve posjedovao do
300 jutara oranica. Posjed samostana darivao je i
The Ottomans probably broke in for the first

time in these regions as early as 1396, when they
had defeated the Christian armies near Nikopolj,
invading the regions all up to the todays
Steyermark. Their occasional breaking entries disturbed the quiet life of population, yet the local
inhabitants persevered and remained in these
regions. They had fled as refugees to other areas
or would seek shelter inside fortifications, but
nevertheless returned to their homes after the
invasion was over, continuing with life in the
same areas. Only after the Mohacs battle in 1526,
and in particular after the sultans armies trampled
over the Kiseg fortification in 1532, did the local
population (all but Koprivnica and urevac fortifications and Prodavii/Virje church) gave in,
leaving the area depopulated. Still, some of the
old population survived in the swamps nearby
Drava river, waiting for better times to come.
Today, Podravina has no convents but the
Franciscans.
But, it was not always so. Obrovac fortification commander Ivan Bissen established in 13741
a convent of Croatian Pauline order in Streza
(todays Pavlin Klotar, Kapela parish). He gave
donations and legacies to the convent, right from
the start. On 9 April, 1379 the king Ludovicus I.
confirmed this legate, stating that Ivan Bissen
built a church of All Saints and a convent to save
his soul, bestowing upon it legates right from the
start and continuing with donations and legacies.
The second document to prove this was dated 5
February, 1381 where it was established that the
convent had already owned some 300 acres of
plough fields. The convent received a donation
1
1
Ivan Krstitelj TKALI, Urbar bivega hrvatskog pavlinskog samostana u Strezi, Vjesnik hrvatskog zemaljskog
arhiva, V, Zagreb, 1903., 201. Prema Nadi Klai samostan
je nastao oko 1370. (Nada KLAI, O razvitku feudalne
rente u Hrvatskoj i Slavoniji u XV. i XVI. st., Radovi
Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta, 3, Zagreb 1960.,
45.; Ista, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987,
96 i d.).
Ivan Krstitelj TKALI Streza Pauline convents urbar,

Vjesnik hrvatskog zemaljskog arhiva (Croatian state
archives), V, Zagreb, 1903, 201. According to Nada Klai,
the convent had been founded around 1370 (Nada KLAI:
On feudal rent development in Croatia and Slavonnia in
15th and 16th century, Papers submitted at history department of University of Zagreb school of liberal arts, 3,
Zagreb, 1960, 45; the same author, Koprivnica in middle
ages, Koprivnica, 1987, 96 et al.)
from Bissens son Petar in 1398, which was later

confirmed by the king Sigismund in 1412, who
ordered that the Pauline order be awarded onetenth of all crops from serfs who settled on given
lands. This one-tenth tax included wheat crops,
vineyard crops and pork meat as well, plus the
serfs free work and cultivation of land.2
Later period also documents new donations
and legates to the convent. There is a document,
dating 1418, in which an individual named Tomo,
son of Mihalj, willed his lands (a plot of land
between the creeks Konjska and Plavnica;
Plavnica estate; St. Benedict, Domjanovec;
Dukovec; Bikalja; Kainec) to the convent in his
last will and testament. In 1422; Stjepan (son of
Ivan) willed his six serfs homesteads in
Klokoevac or Podbukovinja; the same
Klokoevac estate was later on enlarged and
willed by Jaga (daughter of Stjepan Guli), who
willed in her testament the lands of Mikevac
estate, that were bordering on Klokoevac. In
1439, a nobleman Brcko, son of Topolovac castle
governor Andrija, willed his estate Jakopovec to
the convent. In 1449, a noblewoman Ana (daughter of Ilka Klokoevaka) willed to the convent
her inherited lands in Mikevac, left to her by her
grandfather. In 1451, Ilka, widow of Nikola
Konjski, donated her five lands to the convent. On
6 March, 1458 Magdalena, widow of Hans, and
later of Luka (castle governor of Kamengrad)
willed her ten serfs homesteads in Kameno
(Kuwar) with vineyards, somewhere between
todays villages Reka and Starigrad.3 Later on, the
same Paulines were endowed a water-mill on
Koprivnica creek too.4 More legates were to
come: in 1461 a nobleman Ladislav, son of Antun
Koren, donated to the convent his three serfs
homesteads in Bikalja; the same year Jelena,
(daughter of Tomo), and Dora (daughter of Grga,
2
2
3
I. K. TKALI, 201.
Ranko PAVLE, Koprivniko i ureveko vlastelinstvo.
Povijest, topografija, organizacija, Koprivnica, 2001., 86.
I. K. TKALI, 202. Usp. i R. PAVLE, 81 i 84. Oko ovog
darivanja vodila se duga parnica jer ga je trebalo izdvojiti iz
sastava koprivnikog vlastelinstva, te je spor rijeen
nagodbom upe Sv. Emerike i samostana 11. rujna 1459.
I.K.TKALI, 201.
Ranko PAVLE, Koprivnica and urevac nobility, history,
topography, organization, Koprivnica, 201
I.K. TKALI, 202 and R.PAVLE, 81, 84 A long dispute
was held about this particular legate, as it had to be separated from Koprivnica nobility; the dispute was resolved by
a settlement between St. Emerich parish and the convent,
on 11 September, 1459.
105
Bissenov sin Petar 1398., a to je potvrdio kralj

Sigismund 1412. odredivi da od svih njima
darovanih posjeda i naseljenih kmetova ubiru
pavlini cijelu desetinu: itnu, vinsku, prinos od
svinja te da su im kmetovi duni darovane posjede
o svom troku obraivati.2 I kasnije je samostan
darivan posjedima. Tako se 1418. spominje neki
Tomo, sin Mihaljev, koji je oporuno ostavio
samostanu zemlju meu potocima Konjskom i
Plavnicom, tj. posjed Plavnicu, Sv. Benedik,
Domjanovec, Dukovec, Bikalju i Kainec.
Godine 1422. Stjepan, sin Ivanov, ostavio je
samostanu est kmetskih selita u Klokoevcu ili
Podbukovinji, a taj klokoevaki posjed uveala
je Jaga, ki Stjepana Gulia, ostavivi oporuno
samostanu i svoj posjed Mikevac koji se nastavljao na Klokoevec. Godine 1439. plemi Brcko,
sin topolovakoga kastelana Andrije, oporuno je
ostavio samostanu posjed Jakopovec. Godine
1449. plemkinja Ana, ki Ilke Klokoevake,
darovala je samostanu djedovinu leeu u
Mikevcu. Godine 1451. Ilka, udovica Nikole
Konjskoga, darovala je samostanu svojih pet
zemljita. Magdalena, udovica Hansa i kasnije
Luke kastelana Kamengradskoga, oporuno je 6.
oujka 1458. ostavila samostanu deset kmetskih
selita u Kamenom (Kuwar), s vinogradom, dakle
svakako u varoi koja se nalazila negdje izmeu
dananjih sela Reke i Starigrada.3 Malo zatim
dobili su pavlini kao zadubinu i mlin na potoku
Koprivnici.4 Darovanja su slijedila i kasnije.
Godine 1461. plemi Ladislav, sin Antuna Korena
darovao je samostanu tri kmetska selita u Bikalji,
a iste su godine Jelena, ki Tome, i Dora, ki Grge
Podravina
106
Podravina
plemia Plavnikih, darovale samostanu pet

kmetskih selita, umu, mlin i jedan dio svog
plemikog dvora u Horvatovini. Te je godine
Mijoj sin Gjure Kandala, ostavio samostanu dva
selita u Kandalovcu, a plemi Ladislav, sin Tome
Mora, darovao im je dio svog posjeda u
Mateevini, dajui im na samrti 1468. i cijeli taj
posjed te umu Dijankovec s jednim selitem.
Katarina, ki Elizabete, i Barbara, ki Stjepana,
darovale su samostanu u Strezi etvrtinu mlina.5
Osim darovanjima, bijeli fratri u Strezi su posjed
uveavali i kupnjom, te su tako 1467. kupili drugi
dio posjeda Klokoevca za 218 forinti.6
Darivanjima i kupnjama nastao je vrlo velik
crkveni posjed koji je trebalo obraivati, a
Hrvatski sabor, odran 1475. u Roviu, oslobodio ga je od svake dae i dravnih tereta.
Samostan je, dakle, stekao sve uvjete da se razvije u snano samostansko i kulturno sredite toga
dijela Hrvatske.
Meutim, od samostana danas nije ostalo nita,
osim imena Pavlin Klotar za kraj Bjelovara, pa i
to pogreno, jer je pavline narod na tim prostorima nazivao remetama.7 Pred osmanlijskim
napadima pavlini su se povukli u druge svoje
samostane, ustupivi cijeli posjed Varadinskoj
krajini i vojsci. Prava je srea to su pri tom ponijeli, osim dragocjenosti i crkvenog ruha, i svoje
spise, koji su danas neprocjenjivo blago za
prouavanje Podravine, iako su jo neistraeni i
nedovoljno znanstveno eksploatirani.
Uloga hrvatskih pavlina, nakon to su tijekom
13. stoljea preli iz pustinjakog reda u
samostanski, iznimno je vana za sveukupni
razvitak drutvenih odnosa. Umjesto siromatva,
oni su poeli djelovati pragmatino, bavei se
of the Plavniki nobility) donated five serfs

homesteads, a forest, a water-mill and a part of
their Horvatovina manor; the same year Mijo
(son of Gjuro Kandal) donated two serfs homesteads in Kandalovec to the convent; a nobleman
Ladislav (son of Tomo Mora) donated a part of his
estate in Mateevina; on his deathbed, he gave
away the entire estate to the same convent, plus a
Dijankovec forest with one homestead; Katarina
(daughter of Elizabeta) and Barbara (daughter of
Stjepan) donated to the convent in Streza a quarter of a water-mill.5
Beside legates and donations, the white-robed
friars in Streza enlarged their estate by further
purchases of land (in 1467 they bought the
remaining part of Klokoevac manor for the price
of 218 forint.6
In time, legates and purchases provided the friars with a very large church estate, which needed
farmhands; luckily, Croatian parliament session,
held in Rovie in 1475, released the convent
from any tax obligations and made them exempt
from any other toll. This enabled the convent to
develop, not only as a church organization, but as
a strong cultural institution of this part of Croatia
too.
However, nothing remains of it now, except
the name Pavlin Klotar (Pauline Cloister). Even
that name is wrong, as Pauline order members in
this region were called different - remete.7
Retreating from the Ottoman attacks, the Pauline
flew to their other locations and convents, leaving
their entire estate to Varadin captaincy and the
military. It was fortunate that they managed to
take with them all their treasures, canonic robes
and their records. Today, these are invaluable artifacts to help us study Podravina. Yet, all this is
still largely unexplored, with insufficient scientific research of these treasures.
After they had made a transition in 13th century, from a hermit order into a convent order, the
Croatian Paulines became very important for
overall social development and progress. Instead
6
7
R. PAVLE, 81.
I. K. TKALI, 202.
R. PAVLE, 86.
6
7
R. PAVLE, 81.
I. K. TKALI, 202
R. PAVLE, 86.
of sticking to poverty vows, they started off with

a more pragmatic approach, managing land and
estates, taking acting part in education, science
and arts. Their convents became important factors
in feudalisation of socio - economic relations in
Croatian ethnic areas, and Pauline order itself a
primary political subject not only in Hungary and
Poland, but in Croatia too. This helped them fight
the Patarenes in Bosnia, as well as the Ottomans.8
Further growth and development of the
Pauline convent here was forcefully interrupted in
the end, and it could not provide as great influence
as it did in Lepoglava and its greater area. Neither
it developed further into an important cultural and
educational center. Its activity was mostly restricted to economic activities and kept within those
limits. Based on preserved archive records of
Streza convent, however, we have evidence that
the convents activities widely covered the areas
of Bjelovar, Koprivnica and urevac.
Although Streza convent is irreversibly gone,
it still left something outstandingly valuable and
extraordinary, which historians already realized in
early 20th century. This is an urbar dating from
around 1477, when the All Saints convents prior
Paul of Streza, during lent ordered a feudal legislation document to be drafted.9 This urbar is certainly one of the most valuable documents of
northwestern Croatia.10 We have a similar document in 1426 urbar of a Benedictine convent of
Ljubljanas Gornji grad, and this urbar was wellanalyzed and processed in detail.11 Yet, Streza
urbar has intrigued historians too. In 1903, a historian Ivan Krstitelj Tkali, just 2 years before he
died, had published the urbar with a brief foreword and no further comments in Latin, the original language it had been drafted on.12 Another
Vladimir MALEKOVI, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244. 1786.. U katalogu Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244 1786., Zagreb 1989., 13.
9 Fran HRNI, Urbar pavlinskog samostana u Strezi iz g.
1477., Hrvatska prolost, 2, Zagreb, 1940., 171.
10
R. PAVLE, 85.
11 Ferdo GESTRIN, Gospodarska in socialna struktura
gornjegrajske posesti po urbarju leta 1426., Zgodovinski
asopis (Kosov zbornik), VI - VII, Ljubljana, 1952. - 1953.,
473 - 513.
12
I. K. TKALI, str. 203 - 219.
Vladimir MALEKOVI, Pauline culture in Croatia 1244`1786, Catalog Pauline culture in Croatia 1244 - 1786,
Zagreb, 1989, 13.
9 Fran HRNI, Streza Pauline convents urbar of 1477,
Croatian past, 2, Zagreb, 1940, 171.
10
R. PAVLE, 85.
11 Ferdo GESTRIN, Economic and social structure in 1477
urbar, Zgodovinski asopis magazine, (Kos collection), VI
- VII, Ljubljana, 1952 - 1953, 473 - 513.
12
I. K. TKALI, 203 - 219.
107
unapreivanjem gospodarstva, prosvjete, znanosti

i umjetnosti. Njihovi samostani postaju vaan
sudionik feudalizacije drutveno-ekonomskih
odnosa u hrvatskom etnikom prostoru, a pavlinski je red ne samo u Ugarskoj i Poljskoj nego i u
Hrvatskoj prvorazredni politiki subjekt, znaajan
za borbu s patarenima u Bosni, ali i s Osmanlijama.8
Razvoj pavlinskog samostana nasilno je prekinut te on nije mogao izvriti onaj utjecaj koji je
vrio u Lepoglavi i njezinoj okolici, niti se mogao
razviti u vaan kulturni i kolski centar. Njegova
djelatnost ima ponajvie gospodarsko obiljeje i
dalje se nije razvio. Da je bila rije o vanom
gospodarskom centru, znamo na osnovi ouvane
arhivske grae samostana u Strezi, koja nam i
omoguava spoznaju da je domet njegova djelovanja obuhvaao bjelovarsko, koprivniko i
urevako podruje.
Iako je samostan u Strezi bepovratno iezao,
ipak nam je ostavio neto iznimno vrijedno, ega
su povjesniari postali svjesni ve poetkom 20.
stoljea. To je njegov urbar, nastao u osnovi oko
1477. godine po nalogu priora samostana Sviju
Svetih u Strezi, Pavla, na etrdesetnicu.9 Taj urbar
je svakako jedan od najdragocjenijih dokumenata
sjeverozapadne Hrvatske.10 Neto slino imamo
samo u urbaru benediktinskog samostana u
Gornjem gradu u Ljubljani, iji je urbar iz 1426.
godine temeljito obraen i detaljno analiziran.11
Urbar iz Streze privukao je pozornost
povjesniara. Povjesniar Ivan Krstitelj Tkali
objavio je dvije godine prije smrti, tj. 1903., urbar
pavlinskog samostana na jeziku originala (latinski)
s kraim predgovorom i bez komentara.12 I Kamilo
Dokal odravao je svojim pisanjem interes za
Podravina
108
Podravina
utjecaj tog samostana na bilogorsko-podravskom

podruju te se gotovo sva povijest toga kraja u vrijeme djelovanja ovog samostana zasniva na njegovoj ouvanoj grai.13
Samostan u Strezi je nastao na feudalnom
veleposjedu velikom donacijom, ali se i proirivao
- kako smo vidjeli - legatima pobonih plemia,
pa su davanja njegovih podlonika samostanu
neujednaena jer su se zadrale i obaveze podlonika prijanjih vlasnika. Od skromnog posjeda,
samostan u Strezi se poveavao legatima, ali i
kupnjom, pa je zapravo bio konglomerat
zemljinih parcela od razliitih nadarbina i kupnji.
Tako je rastao i broj kmetova. Godine 1420. bilo
ih je samo 20, 1446. godine ih je 29, a 1461. ve
71 bez kmetova u Kamenom.14
Urbari su najvredniji i najpouzdaniji izvor za
upoznavanje odnosa izmeu vlastele i seljaka
kmetova. Urbari su se odrali sve do 18. stoljea
kada su car Karlo i carica Marija Terezija naredili
da se urbari unificiraju na razini kraljevina, pa su
tada izraeni hrvatski i slavonski urar, odnosno
unificirani hrvatski urbar Marije Terezije.
Urbari nam daju objanjenje kako je gospodarski i socijalno funkcioniralo feudalno drutvo
ija je baza bila poljoprivreda. Usporedbom
urbara moemo doi do zanimljivih zakljuaka
zato je na nekom veleposjedu bilo mnogo
naputenih selita, a na drugom ih nije bilo.
Odluujuu ulogu u tome igraju ne samo subjektivne nego i objektivne okolnosti, ratne prilike,
bolesti, drutveni odnosi i sl.
one, Kamilo Bokal, showed interest in this urbar

and its influence on Bilogora/Podravina region;
almost entire history data of the region are based
on this historians archives.13
Streza convent has originally emerged as a
large feudal estate legate, but it was being expanded by donations of God-fearful nobility. This is
why taxes and contributions from different estate
portions were uneven, as the estate serfs and subjects were kept in the form and quantity their previous owners had been given right to. The original
small and humble convent in Streza throughout
years did not only expand from legates and donations - the Paulines also purchased lands, too. It
eventually became a conglomerate of land plots,
acquired through legates and purchases. The same
way its number of serfs increased.
In 1420, there had been only 20, in 1446 29
serfs, and in 1461 there were 71 serfs (not including serfs in Kamen.14
So far, the urbar documents have been the most
valuable and reliable source in determining relations between nobility and their serfs and peasants. As feudal law regulations, urbars managed to
remain in use all the way up to 18th century, when
the king Karlo and the empress Marija Terezija
ordered that urbars be unified throughout the
kingdom, which led to Croatian and Slavonnian
urbar drafting, or rather, an unified Croatian urbar
of Marija Terezija.
Urbars do not explain how this feudal society,
based on agriculture, functioned in economic and
social ways. By comparing various urbars, we can
come up to interesting conclusions, i.e. why certain estates had lots of deserted homesteads, while
others did not. Determining roles in this process
were subjective, but with some objective circumstances, like ongoing wars, diseases, social relations, etc.
13
13
Kamilo DOKAL, Srednjovjekovna naselja oko Streze,

Starine JAZU, 46, Zagreb 1958. Svakako treba spomenuti
i ve vie puta citiranu knjigu R. Pavlea.
14 Josip ADAMEK, Pavlini i njihovi feudalni posjedi, U
katalogu Kultura pavlina, n. dj., 44 - 45, 48.
Kamilo DOKAL, Medieval settlements around Streza,

Starine JAZU (Old volumes, Yugoslav academy of sciences and arts), 46, Zagreb, 1958. Already quoted book by
R. Pavle should be mentioned in this context too.
14 Josip ADAMEK, Paulines and their feudal estates,
Catalog Culture of Pauline order, 44 - 45, 48.
Podravina
Situation with Streza urbar is unclear.

Unfortunately, the urbar is yet to be treated with
importance it deserves. There is still no publication with parallel Latin original and its Croatian
translation. It is, after all, the oldest document of
economic relevance, describing the feudal relations of serfs and nobility in northern Croatia. Of
course, it was not in use for a long period, and
thus escaped the attention in later periods, when
this territory was a part of Varadin military order.
It was then of no practical value, just as Ilok
statutes lacked, since the local Pauline order disappeared from this region, fleeing the Ottomans,
and the Paulines from Lepoglava did the same
during the reign of Josip II.
This makes the difference from this urbar to
Istria peninsula urbars, which were being used for
a much longer period, as Turks conquests virtually left them unharmed (while diseases, plague in
particular, cut down the population of Istria many
times).
Streza urbar dates back to 1477 and is older
than Modruki urbar of 1486, yet a bit younger
Brubanski urbar of 1453.15 Still, Streza urbar has
another value for us. This is the only urbar for a
church, Pauline order estate, drafted in a secular
wording and manner; the Paulines treated it
accordingly, acting as nobility to their serfs; their
prior was the one to make all decisions, which
equals him to a landlord of a secular estate.
Our urbar is titled Registrum super privilegiarum omnium possessionus claustri fratrum
heremitarum de Streza. It is being kept at
Croatian academy of sciences and arts, as a small
(bound in a book at a later stage) booklet, listing
the land plots first, and then the actual urbar regulations.16
The booklet is comprised of 2 parts: the actual
urbar regulations and the land plots listings.
15
15
16
N. KLAI, O razvitku..., 40 i 43.

Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu,
sig. II b. 8. Privilegia claustri de Streza.
16
N. KLAI, On development..., 40 and 43.

Archives of Croatian academy of sciences and arts in
Zagreb, sig. II b.8, Privilegia claustri de Sreza
Urbar u Strezi, naalost, nije prouen onako

kako zasluuje. Trebalo bi istodobno u cijelosti
objaviti latinsko izdanje i hrvatski prijevod jer je
rije o najstarijem gospodarskom dokumentu o
odnosima vlastelina i podlonika u sjevernoj
Hrvatskoj. Dakako, on nije bio dugo u upotrebi pa
je i izmakao pozornosti kasnijih vjekova kada je
taj teritorij potpadao pod Varadinski generalat,
jer nije vie imao praktine vrijednosti, kao to to
nije imao ni Iloki statut, budui da su pavlini s tih
prostora nestali tijekom osmanlijskih osvajanja, a
u vrijeme Josipa II. nestali su i pavlini iz
Lepoglave. To je razlika izmeu ovog urbara i
istarskih urbara koji su se dugo koristili, jer turska osvajanja gotovo da i nisu poremetila ivot na
njihovu prostoru, iako su bolesti, a osobito kuga,
decimirale vie puta i stanovnitvo Istre.
Urbar u Strezi potjee iz 1477. godine i stariji
je od modrukog urbara iz 1486., ali neto mlai
od brubanskog urbara iz 1453. godine.15 Vrijedan
je zbog jo jednog razloga. Naime, on je jedini
urbar za posjed koji su vodili pavlini po uzoru na
svjetovni veleposjed, te su se tako i ponaali, kao
veleposjednici, a prior je bio onaj koji je o svemu
odluivao i moemo ga izjednaiti s vlastelinom.
Na urbar pod nazivom Registrum super privilegiarum omnium possessionus claustri fratrum
heremitarum de Streza uva se u Arhivu
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u obliku
male, oito naknadno uvezane, knjiice, pa su
prvo objavljeni posjedi, a onda urbar.16
Knjiica se, naime, sastoji od dva dijela:
urbara i popisa posjeda.
109
110
Podravina
Urbar se dijeli na est odsjeka:

I. O prihodima imanja uope
(De proventibus in communi);
II. O selima i kmetskim selitima, koja spadaju
pod vlast samostana
(De villis et sessionibus, earumque serviciis);
III. O gornici ili vinskoj devetini
(De montanis sive terragiis vinearum);
IV. O samostanskim umama
i njihovim prihodima
(De silvis et proventibus earum);
V. O oranicama, livadama i vinogradima koji se
obrauju u vlastitoj reiji samostana, tj. o
takozvanom alodiju
(De vineis, terris et pratis
ad claustrum pertinentibus);
VI. O slobotinama koje uivaju pojedini
podanici, te o ugovorima koji su sklopljeni
za uivanje zemlje sa strancima koji su doli
izvana
(De libertatibus et composicionibus factis
cum colonis qui de novo venerunt ad
possessiones nostras).
1. Prihodi samostana
od podlonika
Samostan u Strezi bio je osloboen plaanja
dravnog poreza dimnice. No, kako se ne bi
poloaj kmeta u Strezi razlikovao od kmeta na
drugim veleposjedima, pavlini su prisiljavali
svoje podlonike da plaaju dimnicu, te su je
koristili za korist samostana, a urbar spominje da
su tako inili i drugi samostani.
The urbar is divided into 6 chapters:

I. Review of all estate revenues
(De proventibus in communi);
II. Review of hamlets and homesteads under the
convents authority
(De villis et sessionibus, earumque serviciis);
III. Review of hills and wine one-ninth
contributions
(De montanis sive terragiis viearum);
IV. Review of convents forests and
woods contributions and revenues
(De silvis et proventibus earum);
V. Review of plough - fields, meadows and
vineyards being farmed by the convent itself,
so - called alodium
(De vineis, terris et pratis
ad claustrum pertinentibus);
VI. Review of liberties bestowed upon certain
subjects, and of land sub-lease contracts with
strangers coming from outside
(De libertatibus et compositionibus factis
cum colonis qui de novo venerunt ad
possessiones nostras);
1. Revenues made
from the convents subjects
Streza convent itself was exempt from state
taxes dimnica (chimney stacks excise).
However, the Pauline order forced its subjects to
pay this tax, in order to keep the same level of
taxes with other serfs on other estates, who were
paying the same tax. Paulines used this revenue
for the convents benefit, as the urbar advises
other convents did.
Tlaka (Gospodchyna)
Svaki korisnik selita bio je obavezan na tlaku
o svojoj hrani. Jedno selite Streze, prema urbaru,
ima od 14 do 24 jutara, prema kvaliteti zemlje.
1. Za takvo selite kmet je morao svake
godine, svih 12 mjeseci, davati po dva teaka. U
Labor obligation
(so-called Gospodchyna)
Each homestead serf had a duty of labor, providing his own food. A typical Streza homestead
was 14 - 24 acres, depending on land quality.
1. Each year a homestead like this was bound
to provide 2 laborers throughout the year. Both
Naturalna davanja i primanja

Podlonici Streze morali su plaati munera
(asti). To su bili tono utvreni darovi koje su
podlonici morali davati u odreeno vrijeme, a
ponajvie o crkvenim svetkovinama.
harvest and haymaking works were the busiest

time of year, so a homestead would provide up to
4 - 5 laborers per week, but with a limit for each
laborer of maximum 3-day labor a week (in order
to have time and strength to work their own
lands). Orphans, widows and completely impoverished serfs were exempt from labor obligation.
2. Beside 2 laborers, a homestead had a duty to
work (plough and harrow) 3 acres of land each
year; 1 acre was to be ploughed for early crops in
Spring, another in Summer (between harvest time
and Virgin Marys Nativity day in September),
and the last one in Autumn, sowing with wheat
provided by the convent. Such a harvest carried a
bonus of half-day release per week from labor
obligation.
3. Serfs had to complete the harvest and store
the crops in the convents barns and storage
rooms. They used to spend nights in the open until
all work was done.
4. A homestead provided one hay-maker too.
They had to reap, stack and transport 2 cartloads
of hay per day during haymaking. The urbar
shows, that there was only 1 haymaking activity
per year, around 10-20 August (between 2 catholic
holidays St. Lovrinca and St. Stjepana Kralja). It
also warns that serfs should refrain from feeding
their cattle off the convents pastures and meadows.
5. Serfs had to undertake the complete tending
of the convents vineyards and during grape-picking, they also had to keep watch and guard the
harvest. This alodial vineyard labor counted
toward labor obligation too.
6. Convents subjects had to provide service of
travelling companions to monks and friars, carrying news too. This indicates that travel in those
troubled times was dangerous and uncertain.
Obligations and receivables in nature

(giving food, commodities)
Streza subjects were obliged to pay so-called
respects (munera). These were strictly listed
gifts that the convent was entitled to, mostly during church holidays and celebrations.
111
vrijeme etve ili konje koncentrirala se tlaka, pa

bi tada selite davalo i 4-5 teaka tjedno, ali s
ogradom da nitko ne moe tjedno raditi vie od tri
dana kako bi imali dovoljno snage i vremena
obraditi i svoju zemlju. Siroad i udovice te posve
osiromaeni kmetovi bili su osloboeni tlake.
2. Osim dva teaka, selite je moralo izorati i
povlaiti 3 jutra oranica, i to u proljee jedno jutro
za jare usjeve, ljeti izmeu Male Gospe i berbe
moralo je uzorati drugo jutro, a u jesen je trebalo
obraditi jo jedno isto zemljite kada su ga teaci
zasijavali i sjemenjem penice koji je davao
samostan. Za takvo oranje podlonici su se oslobaali pola dana tlake u jednom tjednu.
3. Kmetovi su morali obaviti i etvu te je
spremiti u samostanska skladita. Obino su tada
i noivali u polju dok ne obave posao.
4. Selite je moralo davati jednog kosca za
konju. Morali su i spremiti sijeno i dovoziti u
samostan dva voza sijena dnevno u vrijeme
konje. Iz urbara vidimo da se tijekom godine
kosilo samo jednom, i to izmeu Sv. Lovrinca i
Sv. Stjepana Kralja, dakle izmeu 10. i 20.
kolovoza. U urbaru se naglaava kako se treba
paziti da kmetovi ilegalno ne napasaju svoju stoku
na samostanskim livadama.
5. Kmetovi su morali obraditi samostanske
vinograde u potpunosti. U vrijeme berbe morali su
u vinogradima i pudariti, tj. noiti. Rad u tim
alodijalnim vinogradima uraunavao se u tlaku.
6. Samostanski podlonici morali su na nalog
uprave samostana biti nosioci vijesti, odnosno
morali su pratiti redovnike na njihovu putovanju,
to upuuje na zakljuak da je putovanje bilo vrlo
nesigurno, a vrijeme nemirno.
Podravina
112
Podravina
Prema strezinskom urbaru, darovi su se nosili

redovito tri puta godinje:
1. O Boiu kada je trebalo donijeti tri dobra
kruha bez mane, jednog kopuna i jednu svinjsku
lopaticu, ako je podlonik imao svinju. Podlonici
Kamena plaali su 6 kruhova i 1 kopuna, dakle
vie od drugih podlonika, to je vjerojatno
naslijeeno iz vremena kada su im gospodari bili
vlasnici koprivnikog vlastelinstva, pa pavlini
nisu htjeli nita mijenjati.
2. O Uskrsu podlonik opet daje tri kruha te 12
jaja ili jedan sir. Podlonici Kamena opet daju 6
kruhova i 12 jaja.
3. O Velikoj Gospi podlonici su morali dati
ponovno tri kruha i 1 pile. Podlonici Kamena
daju 6 kruhova.
Izvanredno su se nosili darovi:
4. Tijekom konje svako je selite moralo dati
jedan kruh, jedno pile i jedan denar. Ta je hrana i
denar iao koscu, koji je obino iz selita. Takvim
nainom se izjednailo naturalno davanje i
primanje, a stanovnicima selita je bilo u interesu
da sudjeluju u konji livada.
5. Tijekom vizitacije oca generala pavlinskog
reda (patris generalis) svako je selite moralo dati
jedan kruh, jedno pile i jednu mjeru zobi, a isto je
bilo i u sluaju dolaska njegova zamjenika.17
6. Kada je kmet enio sina, morao je dati
samostanu jedan runik i jednu dobru pogau, ali
se mogao otkupiti i novcem. Mogunost takve
zamjene nije se spominjala kod drugih darova.
7. Svako kmetsko selite davalo je godinje
mjeru penice i dvije mjere zobi.
8. Podlonici koji su imali vinograd, koji je
obino nastajao krenjem uma, 22 godine bili su
osloboeni davanja. Nakon toga, ili u sluaju da
su preuzeli ve ureeni vinograd, morali su davati
According to Streza urbar, these gifts were

being given three times a year on regular basis:
1. Around Christmas, 3 good loaves of bread,
1 rooster and 1 pork shoulder butt (if subjects had
pigs). Kamen serfs had to pay 6 breads and 1
rooster, thus paying more than other serfs, probably due to regulations inherited from previous
land owners, which Paulines did not want to
change.
2. Around Easter, a subject was obligated again
to provide 3 loaves of bread, 12 eggs and 1
cheese. Again Kamen serfs pay more - 6 breads
and 12 eggs.
3. Around Virgin Marys Nativity day, serfs
provided 3 breads and 1 chicken. Kamen serfs
provided the same, but double quantities of bread
(6 loaves) instead.
Extraordinary events, that also required food
obligation, were:
4. During haymaking, each homestead had to
give away 1 bread, 1 chicken and money (1
denar). It was a receivable bestowed upon a haymaking laborer, who usually originated from this
particular homestead. This was a way to make a
balance between giving and receiving in nature, as
homestead serfs were eager to participate in haymaking of meadows.
5. During canonic visitations by Pauline order
general (the order superior, patris generalis), each
homestead had to give 1 bread, 1 chicken and 1
measuring cup of oats; the same rule applied when
the order generals deputy was visiting.17
6. When a serf was marrying a son, he had to
give to the convent 1 towel, and 1 good bread
pie. However, this natural obligation was
redeemable or transferable into money. No such
possibility was being mentioned for other natural
gifts.
7. Each serfs homestead had to provide a measuring cup of wheat, and 2 cups of oats.
8. Subjects with vineyards (usually clearing of
woods, newly cultivated land) on that land had a
22-year moratorium of tax non-payment. After
that period, or in case they took over a cultivated
vineyard, they were obliged to contribute with
17
17
F. HRNI, 173; I. K. TKALI, 204.
F. HRNI,173; I. K. TKALI, 204.
wine tax (so-called gornica), usually every ninth

bucket of unfermented grape juice; the urbar itself
suggests, that on third day following a serfs vineyard harvest, it is wise to collect grape juice tax,
in order to prevent spoiling wine with water later
on. Additionally, prior to vineyard harvest, each
had to provide 1 rooster, in order to eliminate a
possibility of this tax avoidance. An interesting
observation here is, that the convent gives the permit to start a harvest, not controlling the ripeness
of grapes, but sobriety of grape pickers, as the
convents vineyard was to be harvested first,
before harvesters got drunk.
If a vineyard was owned by a foreigner, nonsubject, it had to pay a so-called Viennese tax
(vienneses), 2 loaves of bread, 1 rooster and 1
measuring cup of oats, all transferable into money
payment.
The urbar, therefore, collected a variety of definitions and regulations for a vineyard, which all
indicates that wine-growing was treated with
great respect.
9. A pork meat tax (decima porcorum) was
another tax, as a one-tenth tax to cover for hog
feeding with acorn in the convents alodial forests.
If a serf had less than 10 pigs, then for each yearold hog he had to pay 2 denari tax, while each
hog, older than 2 years, carried a tax of 4 denari
worth. The convents prior decided which acorn
forests would be allowed for pigs feeding.
10. Owners of 10 goats or sheep had to give
away one (either goat or a sheep). If a serf owned
a herd with less than 10, then he had to pay a pasture tax of 1 denar tax per goat/sheep.
All gifts (taxes) in nature were to be delivered
in some sort of a schedule, decided by village
headman (villicus).
Novana davanja i primanja

Selita su bila obavezna i na plaanje novcem.
Rije je bila o raznim iznosima, najvjerojatnije
prema veliini i vrijednosti zemljita. Godinje se
plaalo od 12 do 15 denara18 po selitu, polovina
Money obligations and receivables
18
18
Jedna ugarska forinta imala je 100 denara.
Homesteads were also obliged to pay money

tax too. It was paid in different amounts, probably
depending on size and value of land. Annual tax
ranged from 12 to 15 denari18 per homestead, half
One Hungarian forint had 100 denari.
113
vinsku dau (Gornicu) koja je obino bila svako

deveto vedro mota. U urbaru se istie da je dobro
da se trei dan nakon berbe kmetskih vinograda
sakupi mot kako podlonici ne bi pokvarili vino
mijeajui u njega vodu. Od svakog vinograda
morali su davati i jednog kopuna, i prema urbaru
taj se morao dati prije berbe kako dar ne bi bio
izbjegnut. Svakako je zanimljiva i odredba da
samostan daje dozvolu za poetak berbe, ali to
nije bilo stoga to se pazilo da groe bude zrelo,
nego zato to se kroz tlaku tako ubrao prvo
samostanski vinograd s trijeznim beraima.
Ako je vinograd pripadao strancu, nepodloniku, tada je morao, osim gornice, platiti
samostanu i pet bea (viennenses), dva kruha ili
dva solida, jednog kopuna i mjeru zobi, to se sve
moglo pretvoriti i u novac.
Dakle, u urbaru je bio predvien cijeli niz
odredaba za vinograd, to znai da se
vinogradarstvu u tom kraju posveivala velika
pozornost.
9. Morala se davati i desetina od svinja (decima porcorum) kao odteta za irenje u samostanskim alodijalnim umama. Ako je kmet imao
manje od deset svinja, tada je morao za svakog
krmka godinjaka platiti dva denara, a za svakog
krmka starijeg od dvije godine etiri denara. Prior
samostana odreivao je u kojim e se umama
dopustiti irenje.
10. Onaj tko je imao deset koza ili ovaca,
morao je dati jednu kozu ili ovcu. Ako je imao
stado manje od deset grla, tada je plaao u ime
paarine po glavi koze ili ovce jedan denar.
Darovi su se donosili po nekom redoslijedu
koji je odreivao seoski starjeina (villicus, knez).
Podravina
114
Podravina
se plaala o Jurjevu, a druga polovica o Miholju.

Jedini izuzetak bili su kmetovi sela Kamena koji
su plaali drugu polovicu o Martinju. To plaanje
novcem moemo smatrati svojevrsnom zemljarinom.19
Prihodi samostana
od nepodlonika
Zbog postojanja brojnih naputenih selita
prior i uprava samostana morali su davati takva
zemljita u zakup svojim podlonicima po posebnom ugovoru. Naputene oranice davale su se na
obraivanje za sedminu koju je dotini morao
vlastitim dovozom dopremiti u samostan. Livada
se davala kositi s polu, a bio je mogu i otkup u
novcu od 12 denara.
U urbaru je bilo naglaeno da se zemlja ne
smije dati u obraivanje bez protuinidbe jer bi
to izazivalo veliku zavist onih koji su bili
obavezni na davanja, pri emu vjerojatno sastavlja urbara misli i na mogunost izbijanja bune.
payable around church festivities Jurjevo

(Spring), and the other half around Miholje
(Autumn). The only exempt from the rule were
Kamen serfs, who paid the second half around
Martinje (November). This money tax could be
considered as land tax.19
Convents income
from non-subjects
Due to a number of deserted homesteads, the
prior and other heads of the convent had to lease
such homesteads and land, giving it to those interested, under a special lease contract. Deserted
plough fields were leased for a one-seventh tax,
and this one-seventh was to be delivered into the
convent. Meadows were leased for one-half (of
hay), also redeemable in money, and amounting to
12 denari tax.
The urbar stated that no land was leased without counter-payment, as this would cause envy
from those forced to pay taxes in nature, and possibly a riot.
Gospodarenje
Samostan je ve 1477. imao potekoa s
obradom alodija zbog nedostatka radnih ruku.
Stoga je morao plaati i teake koji su mu bili
potrebni. Ljeti je takav teak, nadniar, dobivao
nadnicu od etiri solida (oko 2 denara), a zimi tri
solida, dakako u oba sluaja bez hrane. Oranje se
ljeti plaalo 6 denara. Ako je samostan davao
nadniarima hranu, tada se zarada umanjivala za
jedan denar.
Samostan je bio opasan zidovima (fortalitio).
Oni su se odravali iz dimine, (dimnice, dr.
poreza), a u tom su poslu sudjelovali i susjedni
plemii jer je oito blizina Osmanlija tjerala
stanovnike cijeloga podruja da poinju pomiljati na obranu i da se radi toga udruuju.
19
F. HRNI, 172 - 173.
Organization
of convents economy
As early as 1477, the convent had difficulties
in alodium land cultivation, as they were lacking
labor hands. This was why the convent had to hire
laborers and pay them. During summertime, such
a day-laborer made a wage of 4 solids (around 2
denari); in wintertime, a days pay was about 3
solids, without food in both cases. Land plough
paid 6 denari (in summertime). If the convent provided food, then 1 denar would be deducted.
The convent was fortified with outer walls
(fortalitio). Walls were rebuilt and kept in shape
from income earned from dimnica (chimney
stacks excise) state tax, but others, like next-door
nobility also contributed, as the Ottomans closeness kept the entire population joined in defense
preparations.
19
F. HRNI, 172 - 173.
Due to fears from the Ottomans, life changed

in the convents estate too. The urbar decreed, that
outsiders and foreigners who established local
residence, had to keep their valuables in separate
storage, and to participate in maintenance of the
convents outer walls (fortalicii), close to their
storage. The urbar prohibits that these storage
facilities are turned into inns or alehouses, and
such foreigners had to promise to honor this provision.
The convent conducted a control of its serfs,
and all affairs were supervised by their hired
clerks, bailiffs, who collected taxes and helped the
prior.
In 1477 Streza urbar we find 2 types of bailiffs
here:
- village headmen (villici)
- foresters and game-keepers.
Village headmen were liaisons between the
convents prior and convents subjects. Village
heads were usually appointed on St. Georges day,
among better-off, or more prominent inhabitants.
The prior would appoint a headman from those
applying for the position, usually nominating the
best candidate. If the appointee was devoted to the
convent and his service, yet caring for the serfs
under him, he could stay in service for a longer
period. Still, each year the convents prior would
listen to complaints about his work, either accepting or refusing complaints as groundless.
A headman usually had plenty of work. He had
to perform supervision and control of fieldwork.
He also watched serfs behavior as their foul language was fined with 1 mark (60 denari) penalty
for swearing and cursing. This was a huge fine,
and if the convicted could not pay, he was put in
the stocks, which endangered his health very
much. This is why the proverb ne psuj! (dont
curse!) is well-grounded in Podravina region, dating a way back.
Of course, a village headman tried to make the
prior happy with his work, as the job carried certain privileges. On St. Margarets day, during the
annual fair outside the convent, he was entitled 1
jug from each pottery wagon. This proved the
convents right on proceeds from trade too: village headman was bound to gather all the pottery
115
Zbog straha od Osmanlija ivot se poeo

mijenjati i na samostanskom imanju te u urbaru
nalazimo odredbu da stranci, ako se nastane u
gradu, moraju svoju imovinu uvati u posebnim
spremitima, ali moraju odravati i dio samostanskog zida (fortalicii) u blizini svojih spremita. Pri
tome je bilo posebno napomenuto kako treba paziti da stranci ne pretvaraju spomenuta spremita u
gostionice te su oni morali obeavati da to nee
initi.
Kontrolu nad kmetovima i uope poslovima
samostan je obavljao preko posebnih slubenika
koji su vrili naplatu i u svemu pomagali prioru.
U urbaru u Strezi iz 1477. nalazimo dvije vrste
takvih slubenika:
- seoski knezovi (villici)
- lugari.
Seoski knezovi bili su spona izmeu samostanskog priora i podlonika. Knez se obino birao na
dan Sv. Jurja, i to izmeu boljih i uglednijih ljudi.
Prior bi izabrao kneza iz redova onih koji su se
ponudili za tu slubu, birajui najboljeg. Ako je
knez bio vjeran samostanu i brian s teacima,
mogao je slubu dulje obavljati, ali je svake
godine o Jurjevu prior morao sasluati pritube na
rad kneza te bi ih ili uvaio ili odbacio kao
neosnovane.
Knez je imao dosta posla. Morao je kontrolirati
teake na polju. Trebao je paziti i na njihovo
dolino ponaanje, tj. da se ne koriste runim
rijeima. Upotreba runih rijei plaala se jednu
marku, tj. 60 denara, to je bila ogromna svota, a
ako to osueni ne bi htio platiti, stavljali bi ga u
kladu, to je bilo vrlo opasno po zdravlje. Prema
tome, uzreica ne psuj nije u Podravini novijeg
datuma.
Dakako da je seoskom knezu bilo u interesu da
prior bude zadovoljan njegovim radom jer je taj
poloaj donosio odreene prednosti. Na dan Sv.
Margarete, kada se odravao godinji sajam pred
samostanom, dobivao je od svakih kola natovarenih lonarijom jedan lonac. U urbaru se nastoji pokazati da je i to pravo samostansko, pa je
knez morao ubrane lonce dati prvo samostanu koji
Podravina
116
Podravina
bi ih onda vraao knezu, probravi si eventualno

koji potreban komad. Dakle, pokazuje se princip
vlasti na sve naine.
Lugari potvruju da se velika pozornost
posveivala samostanskim umama. Oni su svaki
tjedan morali obii samostanske ume, a ujedno
su morali uvati oranice i livade, te su dakle bili i
poljari. Zauzvrat su bili osloboeni davanja
jednog teaka na tjedan, a nisu trebali davati ni
dae u novcu niti u naturi. Bilo im je oproteno i
davanje dravnog poreza.
U samostanskim umama steta se posebno
naplaivala. Za posjeeni hrast plaalo se pola
forinte (50 denara). Treina te svote ila je kao
nagrada lugaru.
Urbar iz 1477. sadri niz odredbi koje su vane
za nau spoznaju o tome kako je samostan
funkcionirao. Meu njima je i odredba da se u
sluaju kmeta koji dugo nije platio svoje obveze
uzme u obzir njegovo siromatvo i postupa milosrdno, a najbolje je da se uzme u raun vino u vrijeme berbe. Dakle, oito je da je bilo dosta onih
koji nisu davali vlastelinstvu u Strezi sve to su
morali, a vino je ipak bilo ono ega se podlonik
mogao lake odrei nego kruha ili mesa.
Urbar ima aneks, pripis koji poinje u vrijeme
pisanja urbara i nastavlja se sve do priblino 1538.
godine. Tu su navedena sela i selita te imena podlonika i zakupnika, kao i pojedinani odnosi.
Ouvan je i jedan posebni popis u ispravi od 29.
VIII. 1495., koji R. Pavle datira u 1477. godinu,20
te jedan popis iz 1439. sa 130 imena naselja.
Mislim da je postojala kraljevska naredba da se
popiu mjesta tog podruja, jer bez evidencije
he collected and submit it to the convent; after

some pots and jugs were chosen and kept for the
convent use, the remaining ones were returned to
the headman, who profited in the end, too. This
reaffirms the principle of governing powers in
several ways.
Existence of foresters (game keepers) shows
that convent took great care of its forests and
woods. These foresters had to walk every wood
and forest each week, keeping plough - fields and
meadows from unauthorized use, thus serving as
field keepers too. In return, they were exempt
from giving labor obligation per week, they did
not have to pay money or natural taxes either, plus
they were exempt from state tax.
The convent charged everyone for forest damages. For each oak tree, that was cut down, a person had to pay half a forint (50 denari). A third of
this sum went to the forester as his reward.
1477 urbar has a number or regulations of
importance and relevance, that helps us understand the way this convent functioned. One of
them is a regulation, that if a certain serf failed to
pay his duties and taxes for a longer period, then
his poverty status had to be taken into consideration, and that he was treated with mercy during
tax collection (suggested collection to suit him
best was wine tax during grape harvest).
Therefore, it is obvious that there were a number
of subjects, unable to pay taxes in Streza.
However, taking away wine from them was the
best way, as subjects could live more easily without wine than food or meat.
This urbar has an annex, an amendment that
had started off at the time of urbar drafting until
around 1538. This annex lists all villages and
homesteads, with all the names of subjects, tenants and lease - holders, listing also their individual relations. A listing, dating 29 August,1495 has
been saved too /R.Pavle dates this to 1477,20 as
well as a listing from 1439, with names of 130 villages and settlements. Presumably, there was a
royal edict to record and list names of all settle-
20
20
Pavle 10. Ovaj popis nalazi se u Arhivu HAZU pod sig. DX-76.
Pavle 10. This list is archived with Croatian academy of

sciences and arts in Zagreb, sig.D-X-76.
Podravina
ments in this region, as lack of records encouraged anarchy and diminished the royal rule. The
above mentioned annex listed individually all the
homesteads, serfs, subjects, tenants and lease holders all the way up to 1538. As the annex was
recording changes and amendments, now its a
useful tool and insight into organization and evidence how it all worked well. At the time this
annex was drafted, many homesteads had already
been deserted. As a proof of disastrous situation
this church estate fell in the beginning of 16th
century, the following data will show too small a
number of laborers in fields and in vineyards, so
the estate was barely sustaining itself.21
In the village of Jakopovecz, 5 homesteads out
of 13 were abandoned. Listed subjects or lease tenants are families of Mahtesich, Jarenych, of
Thoma Sependio, Stefanych, Popsich, Bachavecz,
Glagyno, Clementis.
In Hrovathschina, there were 3 homesteads
and 4 manors - all deserted.
In Rometyncz, out of 24 homesteads, several
already deserted, the following subjects were listed: Mrakoich, sons of Fabian Elia, homestead of
Blas Hodchecz, Gyvronych (Gwrenych),
Ztankonis, Martin Kolovoz, Nicolai Napekoz,
homestead of Capistrans sons, homestead of
Mathei Horvat, Valentin Capistranych, homestead
held by Dionisije and Antonio Gyvren, homestead
of Kelek Capistran, Naplata homestead, Stephan
Molendinatoria, homestead of Blas Kohnas,
Marco Czal, Stephan Mahtesich, Dionisios
homestead, homestead of Bertol, of Demetrio
Capistran, Harach, Georgii (held by Harach).
In Bukovina, out of 9 homesteads most of
them were abandoned, while some held two at a
time. Names mentioned here include Zmokoich,
Blasius, the blacksmith, Mathei Biscup, Benedict
Vrasich.
Mykchevsyna was alodium with 7 homesteads
and 8 manors, held by Michael Chronchich
Ilynecz had 8 homesteads and 9 manors, but
most homesteads had lease - holders. Names mentioned here included Elia Kovach, Michaelis
21
21
I. K. TKALI, 207 - 219.
I. K. TKALI, 207 - 219.
mjesta vladala je u posjedovnim odnosima prevelika anarhija koja je obezvreivala i kraljevsku

vlast. U spomenutom aneksu se poimence spominju selita i podlonici te zakupnici do priblino 1538. godine. Iz aneksa se s obzirom da biljei promjene, moe nazrijeti i kako je dobro
funkcioniralo. U vrijeme nastanka ovog aneksa
mnoga su ve selita bila naputena i upravo u
potvrdi katastrofalnog poloaja crkvenog veleposjeda na poetku 16. stoljea donosimo samo neke
podatke, koji govore o premalom broju obraivaa i zemlje i vinograda da bi se crkveni veleposjed mogao odrati.21
U Jakopovczu je bilo 13 selita, ali ih je pet
bilo naputeno. Kao podlonici ili zakupnici
spominju se Mahtesich, Gvrychin, Jarenych,
Thoma Sependio, Stefanych, Popsich, Bachavecz,
Glagyno i Clementis.
U Hrovathschini su postojala tri selita i etiri
kurije i sve je bilo naputeno.
U Rometynczu su postojala 24 selita, a nekoliko ih je ve bilo naputeno. Podlonici su bili
Mrakoichi, sinovi Fabiana Elie, selite Blasa
Hodchecza, Gyvronycha (Gwrenycha), Ztankonisa, Martina Kolovoza, Nicolaia Napekoza,
selite Capistranovih sinova, selite Matheia
Horvata, Valentina Capistranycha, selite koje
dre Dionisije i Antonio Gyvren, selite Keleka
Capistrana, selite Naplata, selite Stephana
Molendinatorija, selite Blasia Kohnasa, selite
Marca Czala, selite Stephana Mahtesicha, selite
Dionisija, selite Bertola, selite Demetrija
Capistrana, selite Haracha i selite Georgii koje
sada dre sinovi Harachovi.
U Bukoyni je bilo devet selita, ali veina je
naputena dok neki dre dva selita. Spominju se
imena Zmokoichi, kova Blasius, Mathei Biscup i
Benedict Vrasich.
Mykchevsyna je bila alodij sa sedam selita i
osam kurija u kojoj obitava Michael Chronchich.
U Ilyneczu je bilo osam selita i devet kurija, a
veina selita imala je zakupnika. Spominju se
selita Elije Kovacha, Michaelis Prehoricha,
117
118
Podravina
Valentina Seselicha, Andreija Jahchenaka, Tome

Sulka, selite Testamentovo; selita Santechiczama.
U Kamenom je bilo osam selita i samo su dva
naputena, to je dokaz da je to podruje bilo sigurnije od drugih. Prvo selite drao je Gregorius
Czal, drugo je obraivao Paulynzki, tree
Emricus, etvrto Nicolai, peto Johannis Haznos.
esto selite Paulynzkija je naputeno, kao i
sedmo Figkovskija, dok su osmo drali Rigynzki
i Ivka Pvchavzka.
U selu Torynczi bilo je etrnaest sesija, a postojala je i jedna uma. Polovica je sesija bila
naputena. Selite su napustili Mathei Krohen,
Thomas Hraga, Vidvzko, Georgius Hrovah,
Matey Gona, Matey Ragunych, Antonius Krohen,
Johannis Lysko, Nicolai Sczamar i Petrus
Nalepek, ali se kao zakupnici spominju
Ferenchich, Stepahnus Maydich, Andreas, Ivan
Pagina i Munak.
Vinograde na brdu Jakopovczu obraivali su
Antonius Plantich, Philippus Gallus, Georgius
Kronewsecz, Vrbanus, Blasius Croatus, Petrus i
Jeronimo Filipoich, Petrus Filipoich i Valentino
Croato, Martinus Kolovoz, Marcus Czal, Blasius
Kvhnas, Thomas Sependia, Elias Fabiani,
Demetrius Napokoz, Stephanus Mathesich,
Blasek, Tomas Godecz, (nije morao nita plaati
do 1503. godine) i Antonius Gvren. Dakle, ponavljaju se ve spomenuta prezimena, to znai da
su neke osobe bile vrsto vezane uz samostan.
Na brdu Heremiti ili Remetynzke gorycze
obavezu davanja vina imali su Valentinus
Carystranich, Emericus i Joannes, Elias Mahtesych s majkom, Margareta sa Stefanom, Marcus
Guren, Benedictus Mrakoich, Antonius Turk, plebanus Ztrezetynch, Martinus Capystranych,
Thoma Godecz, Bertola, sinovi Haracha i
Nicolaus Napokoz.
Na brdu Svetog Benedikta ili Bedenychke
Gorycze na davanje vina bili su obavezni Stefanus
molendinator, Petrus Vrassich i Johann Horvat,
Johannes Turk, Demetrius Peuchecz, Stefanus
Prelich, Thomas Benoich, Blasius Hilchich, plebanu s. Benedicta, Stefanus Prelich i Tomas
Prehoricha, Valentin Seselich, Andrei Jahchenak,

Tomo Sulk, homestead of Testament, and of
Santechiczam.
Kamenno had 8 homesteads but only 2 were
deserted, which proves this area was more secure
than others. The first homestead was held by
Gregorius Czal, second by Paulynzki, third by
Emricus, fourth by Nicolai, fifth by Johannis
Haznos, sixth by Paulynzki (abandoned), seventh
by Figkovski (abandoned), eighth was held by
Rigynski and Ivka Pvchavzka.
Torynczi village had 14 homesteads (half of
them deserted) and 1 forest. The following families abandoned their homesteads: Mathei Krohen,
Thomas Hraga, Vidvzko, Georgius Hrovah,
Matey Gona, Matey Ragunych, Antonius Krohen,
Johannis Lysko, Nicolai Sczamar, Petrus Nalepek.
However, the list contains the names of new lease
- owners: Ferenchich, Stepahnus Maydich,
Andreas, Ivan Pagina and Munak.
Vineyards on Jakopovcz hill were worked by
the following families: Antonius Plantich,
Philippus Gallus, Georgius Kronewsecz, Vrbanus,
Blasius Croatus, Petrus and Jeronimo Filipoich,
Petrus Filipoich and Valentino Croato, Martinus
Kolovoz, Marcus Czal, Blasius Kyhnas, Thomas
Sependia, Elias Fabiani, Demetrius Napokoz,
Stephanus Mathesich, Blasek, Tomas Godecz
(who was exempt from taxes until 1503), and
Antonius Gvren. However, some family names
are repeated, which indicates that some individuals were closely tied to the convent.
The hills of Heremiti and Remetynzke gorycze
had vineyards with the following individuals who
had wine tax obligation: Valentinus Carystranich,
Emericus and Joannes, Elias Mahtesych with his
mother, Margareta with Stefan, Marcus Guren,
Benedictus Mrakoich, Antonius Turk, Plebanus
Ztrezetynch, Martinus Capystranych, Thoma
godecz, sons of Harach, Nicolaus Napokoz.
The hills of St. Benedict or Bedenychke
Gorycze had vineyards with the following individuals who had wine tax obligation: Stefanus
Molendinator, Petrus Vrassich and Johann Horvat,
Johannes Turk, Demetrius Peuchecz, Stefanus
Prelich, Thomas Benoich, Blasius Hilchich,
Plebanu St. Benedict, Stefanus Prelich and
Zakljuak
1. Urbar Streze iz 1477. uva se u Arhivu
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u
Zagrebu. Rije je o prvorazrednom dokumentu za
poznavanje posjedovnih odnosa, koji je ujedno i
inventar pavlinskog crkvenog veleposjeda, a vrijednost mu je prevelika i stoga to se sadraj moe
upotpuniti ouvanim dokumentima iz arhiva
pavlinskog samostana Streze, koji su zavrili u
arhivi lepoglavskog samostana u komorskoj
arhivi.
Prvo objavljivanje urbara Streze iz 1477.
izvrio je Ivan Tkali Krstitelj jo 1903. godine,
dakako bez prijevoda na hrvatski jezik. S obzirom
na to kako su Gorani i Primorci ponosni na svoj
Modruki urbar i Vinodolski zakonik, mislim da
bismo i mi ovom najstarijem dokumentu koji govori o zemljinim odnosima u sjevernoj Hrvatskoj
morali posvetiti veu pozornost i prirediti njegovo
zadovoljavajue objavljivanje.
2. Poloaj podlonika prema upravi samostana
se veoma razlikovao, to je posljedica uveanja
samostanske zemlje tijekom duljeg vremena s
obavezom preuzimanja i danih slobotina ili
prava, pa i obaveza. Samostan se uveavao pros-
Tomas Benoich, Matez Tykocih, Joannes Wgrin,

Blasius Kohnas (was given the vineyard, exempt
from wine tax for duration of 12 years, yet he
abandoned it), Georgius Horvatich, Gregorius de
Suyztavecz, Stefanus Horvat, Dionisius, Michael
Nabit, Stefanus Naplat, Martinus Capistranich.
The hill of Torynzka with the following individuals who had wine tax obligation: Michael
Hanza, Stephanus Magdych, Valentinus
Ferenchych, Michael Bukovecz, Stephanus
Hrosych.
The Streza convent owned 10 forests:
Hraztyna, Jakopowchyna, Gora, Jankovecz,
Hrovatchyna, Candolovchyna, Dyczchyna,
S.Benedictum, Ilynecz, and some small woods
near the alodium land.
Conclusion
1. Streza urbar of 1477 is kept at the Croatian
academy of sciences and arts archives in Zagreb.
This is a document of utmost importance and
value to distinguish land ownership of that time,
serving at the same time as an inventory of
Pauline order church estate. Its value is also enormous to the fact, that it can be matched with auxiliary documents from the convents archives, that
were moved and kept at Lepoglava convent. The
first-ever publication of 1477 Streza urbar was
made by Ivan Tkali Krstitelj in 1903 in Latin
(naturally, without Croatian translation. If we consider that some other parts of Croatia (Primorje
and Gorski kotar regions) take pride in their own
medieval documents, like Morduki urbar and the
Statute of Vinodol, I believe we should properly
evaluate our oldest document that regulated land
registry and ownership in northern Croatia, providing more attention and a proper publication.
2. Convents subjects differed greatly in view
of their respective relations with the convent. This
came as a result from various purchases or acquiring through legates, where the convent took over
lands together with their serfs and tenants, their
different individual rights, duties and obligations.
The convent enlarged its estate with various land
plots, scattered around the Koprivnica and
119
Benoich, Matez Tykocih, Joannes Wgrin, Blasius

Kohnas (1500. dobio je vinograd i trebao biti
osloboen 12 godina, ali vinograd je bio
naputen), Georgius Horvatich, Gregorius de
Suyztavecz, Stefanus Horvat, Dionisius, Michael
Nabit, Stefanus Naplat i Martinus Capistranich.
Na brdu Torynzka vinograde su obraivali
Michael Hanza, Stephanus Magdych, Valentinus
Ferenchych, Michael Bukovecz i Stephanus
Hrosych.
Samostanski posjed u Strezi imao je deset
uma:
Hraztyna,
Jakopowchyna,
Gora,
Jankovecz, Hrovatchyna, Candolovchyna,
Dyczchyna, s. Benedictum, Ilynecz te malu umu
pokraj alodiuma.
Taj aneks sadri i imena onih koji su doli na
posjed i pod kojim uvjetima, kao i popis pavlina i
priora. To je, dakle, svojevrsna kratka kronika rada tog pavlinskog samostana do njegova raspusta.
Podravina
120
Podravina
torno zemljom dosta razasutom na podruju

koprivnikog i urevakog vlastelinstva. esto
ta darovana zemljita nije bilo mogue povezati,
pa je i gospodarenje njima bilo neracionalno, vrlo
oteano i radi toga je trebalo davati posebne
ustupke da zemlja ne ostane neobraena.
3. Selita su u treini ve u vrijeme formuliranja urbara iz 1477. bila naputena, to znai da
se preferirala obrada alodijuma, tj. zemlje koja se
obraivala direktno pod upravom i u reiji
samostana. Na taj nain dakako da je bilo mogue
obraivati samo zemlju u blizini samostana, dok
je ona udaljenija jedva bila pod nekakvom kontrolom samostana i s njom je prior imao mnogo
potekoa ako je elio da mu bude korisna.
4. Teka i nesigurna vremena omoguila su
najhrabrijim podlonicima da zaposjednu prazna
selita i obrauju ih uz manje obaveze, nadajui se
od toga vjerojatno odreenoj koristi.
5. Na osnovi istraivanja samostana u Strezi
ruski povjesniar J. V. Bromlej zakljuio je da je
radna renta na tom posjedu poetkom 15. stoljea
predstavljala osnovnu formu feudalne eksploatacije te da se ona smanjuje do potkraj XV. stoljea kako bi se uveala proizvodnost seljakog
rada. Mislim da to njegovo gledite nije uvjerljivo.22 Smanjivanje rente bilo je prouzroeno nudom. Rentu su pavlini smanjivali kako zemlja ne
bi ostajala pusta, a ne zbog prijelaza na novanu
rentu. Svakako da taj fenomen upozorava na
posebne prilike na podravskom prostoru gdje
dolazi do velikog naputanja seline zemlje, koja
se onda daje u zakup za jednu sedminu, to je trebalo biti vrlo privlano, ali ipak nije bilo. Zato?
Vijesti o osmanlijskim osvajanjima svakako su
ve stizale i do ravnica, ali i breuljkastih dijelova
strezanskog samostana. Zbog traenja sigurnijih
krajeva za ivot i rad uestalo je bjeanje
stanovnitva na zapad i sjever. Maarski povje-
urevac area and nobility who lived there. Very

often so donated lands were impossible to interconnect, and management of scattered lands was
hard, often irrational and required giving concessions in order to keep the lands cultivated.
3. At the time of urbar drafting in 1477, one
third of all homesteads were being abandoned,
which means that villagers preferred alodium
lands to homestead farming. This meant a direct
lease from the convent and their organization of
land work. But this was possible only on lands
around the convent, while the more distant plots
of land had been under loose supervision by the
convent, and the prior had difficulties making
those lands useful.
4. Hard and uncertain times enabled those subjects with enough courage to occupy abandoned,
now vacant homesteads, farming them with less
taxes and lesser lease rent, in hope of certain
gains.
5. A Russian historian J. V. Bromlej undertook
a research of Streza convent and came to a conclusion, that their labor obligation represented the
basic form of feudal exploitation, which by the
end of 15th century decreased, promoting in this
way improved productivity of peasants work. I
find this conclusion unconvincing.22
Decrease of lease rent and taxes was, in fact,
forced. The Pauline order decreased lease rent in
order to keep lands cultivated, saved from desertion, not because of switching from rent in nature
to rent in money. Indeed this phenomenon indicated special circumstances in Podravina region
(serfs abandoning their homesteads in great numbers); such deserted land was afterwards given for
a one-seventh lease, which was supposed to
attract new tenants, but it did not. Why? News of
further Ottoman conquests were reaching lowlands and foothills of Streza convent. In search of
more secure and safer areas to live and work, population fled the region more frequently further up
22
22
J. V. BROMLEJ, Krestjanskoje vosstanie 1573. g. v

Horvatii, izd. Akademia nauk SSSR, Moskva 1959., 141,
143. Citirano prema: N. KLAI, O razvitku, n.dj., 44.
J. V. BROMLEJ, Krestjanskoje vosstanie 1573 v Horvatii

(Christian uprising in 1573 in Croatia), issue USSR
Academy of sciences, Moscow, 1959, 141, 143, quoted
according to N. KLAI, on development, 44.
Podravina
north and west. A Hungarian historian J.Pach

thinks, that serfs and peasants were leaving their
homesteads due to increased manufacture and
trading of goods.23 I believe this cannot apply to
Streza estate, as reasons lie in signs and portents
of an upcoming war, even though some lands of
the convent still provided safety to their inhabitants. Some newcomers to the estate, fleeing the
violent Ottomans from other regions (now registered by the urbar as new tenants) obviously had
previous bad experiences with the enemy. Fleeing
of population further west and north was more frequent now; possible new research of Pauline convents archives might prove that indeed it was the
area of Bjelovar where this process had been initiated; later on, depopulation process engulfed the
whole Banovina, where the entire population, led
by Zrinski nobility, left for Meimurje and
Gradite. Social instability increased by day, and
influenced the behavior of farming population, as
ongoing war activities left devastation wherever
armies marched.
Rezime
Summary
Oko 1370. osnovan je pavlinski samostan u

Strezi sjeverno od Bjelovara. Kraljevom potvrdom, a i kasnijim darivanjima i legatima uglednih
ljudi, taj je samostan postao sredite velikog
crkvenog posjeda, ali zbog posebnih okolnosti,
izazvanih pribliavanjem osmanlijske opasnosti,
nikad nije razvio onaj kulturni utjecaj koji je ostvarila Lepoglava.
Meutim, zahvaljujui odredbi priora Pavla,
1477. godine izraen je urbar koji odreuje gotovo sve odnose izmeu samostanskih podanika i
uprave samostana.
Around 1370, a Pauline order convent had

been established in Streza (between Koprivnica
and Bjelovar). Initially through a royal charter,
and later on by legates and donations of established individuals, the convent became a center of
a large church estate. Due to specific circumstances, the Ottoman threat and upcoming war, it
failed to develop a cultural influence in society, as
it happened around other Pauline convent in
Lepoglava.
However, under a decree by convents prior
Paul, in 1477 an urbar (feudal law regulations)
was drafted, which defined and specified almost
every single relation between the convent and its
subjects.
23
23
J. PACH, Das Entwicklungsniveau der feudalen Agrarverhaltnisse in Ungarn in der zweiten Halfte des Sv.
Jahrhuhderts, Etude historique, I, Izd. Ugarske akademije,
Budimpeta 1960., 420.
J. PACH, Das entwicklungsniveau der feudalen

Agrarverhaltnisse in Ungarn in der zweiten Halfte des Sv.
Jahrhuderts, Etude historque, I, issue Hungarian
Academy, Budapest, 1960, 420.
sniar. J. Pach misli da su seljaci naputali selita

zbog razvijanja robne proizvodnje.23 Mislim da se
to ne moe odnositi na Strezu, nego da razlog lei
u predznacima rata, iako su neki dijelovi
samostanskog posjeda jo pruali veliku sigurnost. Vijesti o osmanlijskim osvajanjima stizale su
i do ravnica i do breuljkastih i umama zaraslih
dijelova tog posjeda. Neki doljaci koji su se
sklanjali na samostansko dobro, pa su uli i u
urbar, oito su ve imali bliski susret s nasilnim
neprijateljem. Uestalo je bjeanje stanovnitva iz
ravnica na zapad i sjever, a moda bi daljnja
istraivanja arhivske dokumentacije arhive
pavlinskih samostana potvrdila da je upravo u
okolici Bjelovara poeo proces koji je kasnije
zahvatio cijelu Banovinu gdje je stanovnitvo,
predvoeno Zrinskima, otilo u Meimurje i
Gradite. Socijalna nesigurnost postajala je svaki
dan sve vea i ona je uvjetovala ponaanje onih
koji su se bavili poljoprivredom jer u vrijeme rata
u krajevima kroz koji prolaze vojske ostaje samo
pusto.
121
122
Podravina
Taj je urbar veoma dragocjen povijesni izvor

za sjevernu Hrvatsku i vrijedan je posebne
pozornosti. U urbaru se ve naziru neke odredbe
koje najavljuju odlazak obraivaa zemlje, a
svakako pod utjecajem ratnih zbivanja na istoku.
Veoma je zanimljivo da u Strezi nisu svi podlonici bili obavezni na ista davanja te da su
This urbar is a rich and valuable historic

source on northern Croatia and deserves our full
attention. The urbar already specifies some provisions, that indicate land desertion and lack of cultivation labor, primarily due to upcoming
Ottoman invasion from the east.
It is an interesting fact, that not all Streza subjects were paying the same level of taxes and con-
Slika 1: Prva stranica Registra samostana u Strezi u kojem se nalazi i urbar iz 1477. godine. (Arhiv HAZU)
Picture 1: Front page of Streza convent register, that contained the urbar from 1477 (Croatian academy of sciences and arts,
archive)
tributions. Particularly small taxes were imposed

on those tenants, who moved in to previously
abandoned homesteads.
The convent and its prior were always socially
sensible to poverty and impoverished serfs.
However, he and the convent always insisted
on due tax payments and fulfilling obligations
punctually, on time and in proper amounts.
Slika 2: Poetak urbara iz 1477. godine (Arhiv HAZU).

Picture 2: Initial page of 1477 urbar (Croatian academy of sciences and arts, archive).
123
posebno mala bila davanja onih koji su se naselili

na prazna selita. Vodstvo samostana uvijek je
imalo socijalnog obzira prema siromanima, ali je
i trailo da se obaveze ispunjavaju tono i na vrijeme.
Podravina
doc. dr. sc. Borislav GRGIN ODNOS SREDINJE VLASTI I KOPRIVNICE
124
Podravina
ODNOS SREDINJE VLASTI I GRADA KOPRIVNICE

ZA VLADAVINE UGARSKO-HRVATSKOGA KRALJA
MATIJAA KORVINA (1458. - 1490.)
KOPRIVNICAS POSITION AND TREATMENT
BY CENTRAL GOVERNMENT DURING THE REIGN OF KING
MATHIAS KORVIN (1458. - 1490.)
Doc. dr. sc. Borislav Grgin

Odsjek za povijest
Filozofski fakultet u Zagrebu
Primljeno: 28. 4. 2003.

Prihvaeno: 23. 5. 2003.
UDK/UDC 94 (497.5 Koprivnica) 14
SAETAK
Odnos sredinje vlasti i grada Koprivnice za vladavine Matijaa Korvina, prema
sauvanim izvornim podacima, u najveem dijelu odgovara u historiografiji ve
apostrofiranim odnosima kralja prema gradovima i njihovim stanovnicima. U poetku je kralj,
motiviran traenjem saveznika krune, potaknuo emancipaciju grada od velikakih vlasti
Celjskih i njihovih nasljednika. Kasnije, u ve promijenjenim okolnostima, kralj je dao potporu
susjednom plemstvu u interesnom sporu s graanima Koprivnice (primjer Turnera i posjeda
Mogovine). Konano je Korvin, nedovoljno zainteresiran za njegovu drutvenu promociju i
doivljavajui ga prema svemu sudei nedovoljno vanim u sklopu vlastite unutarnje i vanjske
politike, grad Koprivnicu prepustio novoj velikakoj eliti, sinovima bana Ernuszta. Kao
velikaki grad, Koprivnica je i ula i izila iz Korvinova doba. Jedina promjena bila je ta to
je nakon starih etabliranih velikaa dola u ruke novih kraljevih miljenika niega podrijetla.
Prema svemu sudei, Koprivnica nije tijekom Korvinove vladavine, bilo pod kraljevom ili pod
vlau Ernuszta, doivjela znaajnije drutvene i gospodarske promjene niti je njen status
unutar Slavonije i cjeline kraljevstva poboljan. to zbog objektivnih ogranienja dostignutog
stupnja drutvenog razvoja u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, to zbog kraljeve subjektivne
inertnosti, i na primjeru Koprivnice vidi se da gradovi za Korvina veinom nisu uspjeli
prevladati nametnuta im ogranienja. To e, u koprivnikom sluaju, ostati zadatak za daleku
budunost. Korvinovo doba moemo stoga zakljuno oznaiti razdobljem neiskoritenih
koprivnikih mogunosti.
Kljune rijei: Srednji vijek, Matija Korvin, Koprivnica, vlast, uprava
Key words: Middle Ages, Mathias Korvin, Koprivnica, rule, government.
Podravina
1
2
3
4
5
6
7
8
9
Klai 1987.
Klai 1980., 33, 40; Klai 1987., 126.
Laszowski 1900., 224 - 225; Klai 1987., 126.
N. dj., 126 - 127; Stipii-amalovi 1960., 603, dok. br. 2602.
N. dj., 620, dok. 2841; Klai 1987., 130.
Stipii-amalovi 1960., 620, dok. 2842, 2843; 622, dok. 2870; Klai 1987., 130.
Stipii-amalovi 1960., 622, dok. 2873; Klai 1987., 130; Pavle 2001., 87.
Stipii-amalovi 1960., 635, dok. 3044; Klai 1987., 130.
N. dj., 130 - 137.
U viestoljetnom razvoju grada Koprivnice tijekom srednjega vijeka jednu od zanimljivijih etapa
predstavlja druga polovica 15. stoljea kada je grad, nepuna dva desetljea, bio pod izravnom
kraljevskom vlau. Interpretacija navedene etape povijesti Koprivnice, za ugarsko-hrvatskog kralja
Matijaa Korvina (1458. - 1490.), mogua je s razliitih motrita. Izvorna graa i literatura nisu osobito
opsene, no ipak omoguavaju rekonstrukciju osnovnih zbivanja. Najdalje je u takvim pokuajima
otila Nada Klai u monografiji o koprivnikoj srednjovjekovnoj povijesti.1 Na ovome mjestu potrebno
je ukratko ponoviti uporine toke povijesti onovremene Koprivnice.
Nestankom dotadanjih gospodara grada, velikake obitelji grofova Celjskih 1456. te dolaskom
mladog Matijaa Korvina dvije godine kasnije na ugarsko-hrvatsko prijestolje, Koprivnica se nala,
poput veine gradova srednjovjekovne Slavonije, u novoj situaciji. Kralj je 1459. zapovijedio
tadanjem slavonskom banu Janu Vitovcu da vrati u kraljevske ruke sve slavonske slobodne kraljevske
gradove.2 Stoga nije sluajno da su ve u veljai iste godine predstavnici koprivnikih graana zatraili
i dobili od kralja potvrdu povlastica slobodnoga kraljevskoga grada iz 1356. godine koje im je u
meuvremenu potvrdio i ugarsko-hrvatski kralj igmund Luksemburgovac (1387. - 1437.).3 Iz vremena
izravne kraljevske uprave nad gradom sauvan je dokument iz 1466. o sukobu koprivnikih graana i
varadinskog katelana Ivana Turnera oko njegovih posjeda na podruju koprivnike opine.4 U
kraljevskim je rukama grad, prema svemu sudei, ostao do svibnja 1477. Tada ga je Korvin, zajedno s
urevcem i Prodaviem te meimurskim utvrdama akovcem i trigovom, ustupio brai Ernusztima,
Ivanu mlaem i peujskom biskupu igmundu, sinovima, te Katarini, udovici biveg slavonskog bana
Ivana Ernuszta starijeg (1473. - 1476.).5 Sve navedeno ustupljeno je banskoj obitelji za 20000 florena
uz predaju utvrde i vlastelinstva Dobra Kua u kraljeve ruke. Darovani posjedi osloboeni su na rok od
tri godine svih poreza.
Za uvoenje brae Ernuszta u nove posjede kralj Matija odredio je stolnobiogradski kaptol. Unato
tome, vjerojatno zbog otpora novih podlonika, meu ostalim i graana Koprivnice, do uvoenja brae
Ernuszt u navedene posjede u potpunosti je dolo tek 24. svibnja 1478.6 Ve u lipnju iste godine kralj
Matija zapovijedio je slavonskim banovima da franjevce samostana Svete Marije u gradu Koprivnici
i njihov posjed Mogovinu tite od presizanja suvlasnika Koprivnice, peujskog biskupa igmunda
Ernuszta, zatim gradskog upnika Jurja te neimenovanog katelana koprivnike utvrde. Toga
posljednjeg je, prema svemu sudei, upravo biskup igmund postavio.7 U travnju 1486. kralj Matija
izdao je Ernusztima potvrdnicu za povlastice iz 1477. i uvoenje u posjed 1478. godine.8 Sve u svemu,
od 1477. pa do Matijaeve smrti 1490. grad je neprekinuto bio u posjedu brae Ernuszta, a to je, barem
u vlasnikom smislu, ostao i za kraljeva iz dinastije Jagelovia.9
Rekonstrukcija glavnih dogaaja vezanih za Koprivnicu u Korvinovo doba jednostavniji je dio
istraivanja. Zbog nedovoljnih izvora znatno sloeniji zadatak predstavlja rekonstrukcija odnosa
pojedinih gradskih drutvenih slojeva u promatranom razdoblju. Stoga e takva analiza na ovome
mjestu izostati jer zasluuje posebnu raspravu. Nasuprot tome, u sreditu pozornosti bit e odnosi i veze
kraljevske vlasti i grada Koprivnice od 1458. do 1490., koji se mogu promatrati s razliitih strana.
125
126
Podravina
Pokuat e se problematizirati odnos Korvina i Koprivnice u sklopu kraljeva odnosa prema razliitim
drutvenim slojevima, srednjovjekovnoj Slavoniji i gradovima kraljevstva u cjelini. Donekle e se
dotaknuti i pitanje uloge Koprivnice u obrani jugoistonih granica Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva od
Osmanlija.
U historiografiji prevladava miljenje da je kralj Matija Korvin teio centralizaciji i izgradnji
snane sredinje vlasti, a prema nekim starijim autorima, moglo bi se govoriti ak o apsolutizmu.10 O
tome ipak ne moe biti rijei jer je dravna organizacija u cjelini bila daleko od razine koju e dosegnuti
u 18. stoljeu. Veina autora slae se da su Korvinu u pokuajima centralizacije najveu prepreku
predstavljali velikai diljem kraljevstva. Stoga se nuno oslanjao na sitno i srednje plemstvo te
stanovnike naselja gradskog tipa, posebice slobodnih kraljevskih gradova, kao svoje prirodne
saveznike.11 Slaganje postoji oko injenice da ugarsko-hrvatski kraljevi sve do Mohaa nisu uspjeli
stvoriti novu osnovicu moi izvan velikakog kruga. U novije vrijeme pojavila su se u literaturi
disonantna miljenja koja dovode u pitanje namjeru i stvarni doseg mjera centralizacije, kao i razinu do
koje se Korvin zaista oslanjao na alternativne drutvene slojeve.12 Urbana populacija bila je u cjelini
znatno malobrojnija nego u zemljama zapadnog i sjevernog susjedstva Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva.
Navedena injenica nije trebala predstavljati znaajniju prepreku za urbani razvoj, pod uvjetom da je
kralj vodio politiku poveanja uloge gradova. ini se da Korvin ipak nije bio voljan pomoi urbani rast
i razvoj onoliko koliko su drutveni i gospodarski uvjeti ve tada doputali. U tome Korvin nije bio
iznimka meu ugarsko-hrvatskim kasnosrednjovjekovnim vladarima.13
Veina gradova kraljevstva u Korvinovo vrijeme jo je imala skromnu gospodarsku i politiku
ulogu. Bilo je meu njima i onih sa znaajnijom ulogom u stalekim skuptinama, donoenju vanih
politikih odluka, financiranju dravnih trokova i davanju ljudstva za ratove. Gradovi su poglavito bili
vladarima zanimljivi kao izdani izvori prihoda dravne blagajne.14 Krajem 15. stoljea (1495.)
Ugarska je, zajedno sa Slavonijom, prema najnovijim istraivanjima imala izmeu dva milijuna i 910
tisua te tri milijuna i 305 tisua stanovnika.15 Oko 850 od ukupno dvadesetak tisua naselja steklo je
povlastice grada ili neke njihove elemente. U izvorima se navode kao civitates ili oppida, iako je meu
njima bilo malo gradova u pravom smislu te rijei. Od sredine 15. stoljea i predstavnici gradova
dolazili su na staleke skuptine.16 Status slobodnih kraljevskih gradova imalo je samo njih tridesetak,
a ostali su bili trgovita.
U naseljima gradskog tipa glavna djelatnost bila je agrarna proizvodnja, osim u rudarskim
sreditima. Razvoj manufaktura i trgovine tada je dobrim dijelom zakoen zahvaljujui sve veoj
konkurenciji jeftinih, uvoznih manufakturnih proizvoda, poglavito s njemakog podruja. Stoga je
krajem 15. stoljea primjetno opadanje broja i financijskog statusa gradskog stanovnitva dok je
istovremeno u gradskim naseljima rastao broj sudionika u poljoprivrednoj proizvodnji. Pokuaji
centralizacije u Korvinovo doba nisu uspjeli utjecati na promjenu navedenih tendencija. Jaanjem
gospodarskih veza Ugarske sa zapadom u osnovi se stvarao poseban tip gradova, razliit od zapadnih,
a rije je o takozvanim agrarnim gradovima.17
10
Npr. Frakni 1891., passim.

Najznaajniji radovi o drutvenoj ulozi gradova u Korvinovo vrijeme su: Bak 1973., 1990., 1994.; Elekes 1960., 1963., 1965.;
Kubinyi 1998a, 1998b, 1998c, 1999a, 1999b; Makkai 1963.; Raukar 1985.; Szab 1960.; Szucs 1963.
12
Vidi npr. Bak 1994.
13 N. dj, 44 - 45.
14 Elekes 1960., 455 - 457.
15 Kubinyi 1998d, 178.
16 Kubinyi 1998b, 1999a, 1999b.
17 Szab 1960., 361 - 362; Makkai 1963., 30 - 35; Szu
cs 1963., 102 - 129.
11
Podravina
18
Klai 1980., 30 - 40; Klai 1987., 126.

Laszowski 1900., 224 - 225.
20 ... Item castrum Kaprinitza unacum proventibus et pertinenciis castri Kybar aboliti ad id spectantibus. Kukuljevi 1854., 99;
Klai 1987a, 152, bilj. 106.
21 O svemu navedenome vidi detaljnije u: Frakni 1891., passim; Klai 1980., passim.
22 Stipii-amalovi 1960., 603, dok. br. 2602; 604, dok. br. 2613; Klai 1987., 126 - 127: Pavle 2001., 87.
19
Opisana proturjeja urbanog razvoja u Korvinovo doba mogu se manjim dijelom pratiti i na primjeru
Koprivnice. U doba borbe za osiguranje prijestolja (1459. - 1463.) Matija je posvuda po kraljevstvu
traio saveznike. Na prostoru srednjovjekovne Slavonije imao je problema s brojnim velikaima,
primjerice Martinom Frankapanom i slavonskim banom do 1459. Nikolom Ilokim, voama stranke
protukandidata za prijestolje cara Fridrika III. Habsburgovca (1452. - 1493.). Nakon to se Iloki
pomirio s kraljem nevolje mu je poeo zadavati njegov prijanji pouzdanik, novi slavonski ban Jan
Vitovec koji je esto mijenjao strane, kao uostalom i Iloki, sve do 1463. godine kada se Vitovec
konano priklonio kralju.18 U takvim se okolnostima potvrda povlastica graanima Koprivnice u veljai
1459. moe iitavati i kao interesni savez dviju strana. Kralju je svaki saveznik u Slavoniji dobro doao
te je spremno i brzo reagirao na molbu za izdavanje potvrdnice magistra Blaa, suca Stanislava i
plemia Emerika Brestovekog, ciues et inhabitatores ciuitatis nostre Kaproncza, u ime cijele gradske
zajednice.19 Graanima je s njihove strane vjerojatno trebao moan oslonac i u borbi za emancipaciju
od Katarine Brankovi Celjske, udovice Ulrika II., prethodnog vlasnika utvrde i grada Koprivnice. Da
je 1458. - 1461. Katarina i dalje polagala prava na utvrdu te moda i grad Koprivnicu, svjedoi i ugovor
koji je 1461. sklopila s banom Janom Vitovcem i braom Weyspriach o prodaji svih svojih nekretnina
po Slavoniji, meu ostalim i koprivnike utvrde.20
Izravna kraljevska vlast, prema poznatim podacima, zadrala se nad gradom Koprivnicom do 1477.
godine. Kakav je znaaj imala te koliko je i kako utjecala na jaanje politikog poloaja grada unutar
srednjovjekovne Slavonije i cjeline kraljevstva te razvoj njegova gospodarstva i drutva? Na navedena
kljuna pitanja o odnosu kraljeve vlasti i grada Koprivnice izvori gotovo uope ne daju odgovore. Kroz
promatrano razdoblje od gotovo dva desetljea u kraljevstvu su se dogodile krupne promjene: od
uspjenog zavretka Matijaeve borbe za uvrenje na prijestolju krunidbom u Stolnom Biogradu,
pohoda na Bosnu protiv Osmanlija, promjene fokusa kraljeve vanjskopolitike orijentacije s jugoistoka
na srednjoeuropski prostor i posljedine neuspjene urote ugarskih i slavonskih velikaa predvoenih
Ivanom Vitezom i Janusom Pannoniusom, zatim uzdizanja novih kraljevih pouzdanika te konano
enidbe s napuljskom princezom Beatricom Aragonskom.21 Iz tog cijelog razdoblja poznata je samo ve
navedena epizoda iz 1466. godine kada je Korvin zabranio koprivnikim katelanima i gradskim sucima
ometati varadinskog katelana Ivana Turnera i enu mu Urulu u njihovim posjedima. Jo iste godine
Turner je oporuno ostavio franjevakom samostanu Svete Marije u Koprivnici svoj posjed
Mogovinu.22
Iako je rije tek o epizodi, ona je znakovita. Naime, kralj je u meuvremenu od 1459. do 1466.
uvrstio poloaj u kraljevstvu, krunio se, rijeio se protukandidata i stabilizirao unutarnjopolitiku
situaciju te se nakon bosanskog pohoda okrenuo srednjoeuropskoj politici. U takvim okolnostima
interesi maloga slavonskoga grada poput Koprivnice znaili su mu mnogo manje nego 1459. godine.
Stoga se u ovom sluaju bez ustruavanja stavio na plemiku stranu. Rije je o izoliranom primjeru za
Koprivnicu, ali tek jednom u nizu slinih u kraljevstvu za Korvinove vladavine. I taj primjer poveava
vjerojatnost pretpostavke novije historiografije o izostanku bitne kraljeve potpore drutvenoj afirmaciji
gradova, sa svrhom promjene unutarnjih odnosa u kraljevstvu. im mu vlast niim bitnim nije bila
ugroena, kralj se priklanjao ve etabliranoj drutvenoj eliti. Nedovoljan broj izvora prijei bolje
poznavanje osamnaest godina kraljeve izravne uprave nad gradom i njenih posljedica. No, sudei prema
127
128
Podravina
ranijem i kasnijem razvoju, odgovor na poetna pitanja redom je negativan. Niti se u bilo emu bitnom
poboljao politiki poloaj grada unutar Slavonije i cjeline kraljevstva, niti je koprivniko gospodarstvo
i drutvo pod utjecajem izravne kraljeve uprave gradom doivjelo pozornosti vrijedne promjene.
Godine 1477., nakon to im je Korvin ustupio grad, u posjed Koprivnice dola je plemika obitelj
Ernuszta.23 Oni su bili idovskog podrijetla a doli su u Ugarsku iz vedske ili Austrije.24 U drugoj
polovici 15. i prvoj polovici 16. stoljea uivali su brojne posjede u Ugarskoj i srednjovjekovnoj
Slavoniji. Prvi iz obitelji koji se doselio u Ugarsku sredinom 15. stoljea i tamo se pokrstio bio je kasniji
slavonski ban Ivan. U Budimu je kao sposoban trgovac i novar postao glavni logistiar Korvinova
dvora. Od 1461. godine obnaao je javne dunosti, najprije pounskog, zatim vrhovnog tridesetniara
te konano od 1467. do smrti 1476. godine i vrhovnog blagajnika u kraljevstvu.25 Godine 1470. nazvan
je u jednoj ispravi vitezom kraljevstva i kraljevim kumom.26 Jo u svibnju 1469. Ivan Ernuszt, kao
budimski graanin, posudio je kralju 6000 zlatnih florena za ouvanje pograninih utvrda. Kao
kompenzaciju, kralj mu je ustupio prihode iz sjevernougarskih rudnika u Banskoj Bistrici (danas u
Slovakoj).27 U veljai 1470. Ivan je polovicu steenih prihoda, zajedno s jo nekim sjevernougarskim
selima, za 2000 zlatnih florena prodao tadanjem slavonskom banu Ivanu Tuzu od Laka.28 U studenome
1473. Matija Korvin odluio je smijeniti Nikolu Ilokog i Damjana Horvata s dunosti slavonskih
banova te na njihovo mjesto imenovati Ivana Ernuszta, vjerojatno da bi mu se oduio za sve dotadanje
usluge kruni. Uz novu dunost, kralj je ostavio Ivana na poloaju vrhovnog blagajnika kraljevstva i
bansko-bistrikog upana.29 Kao ovjek od posebnog povjerenja, Ivan je u svibnju 1475., zajedno s
vesprimskim biskupom, u kraljevo ime u Napulju zaprosio princezu Beatricu Aragonsku.30 Ban Ivan
Ernuszt umro je 3. oujka 1476. godine.31
Nakon to im je ustupio Koprivnicu i druge posjede, kralj Matija je u listopadu 1477. Ivanove
sinove, Ivana mlaeg i peujskog biskupa igmunda, oslobodio duga od 20.000 florena koliko su,
prema oevoj oporuci, trebali vratiti kralju.32 Kraljeva intervencija u lipnju 1478., kojom je stao na
stranu koprivnikih franjevaca Svete Marije u sporu s koprivnikim katelanom (ovjekom brae
Ernuszta) i koprivnikim upnikom oko posjeda Mogovina,33 prema svemu sudei, predstavlja nastavak
prijanjih prijepora Koprivniana s varadinskim katelanom Turnerom oko istog posjeda koji je Turner
oporuno ostavio navedenim franjevcima. No, kao i u prethodnom sluaju, kralj je stao na stranu
suprotnu interesima graana. ini se da je od 1482. godine drutveni status brae Ernuszt u kraljevstvu
postupno poeo opadati, unato kraljevoj potvrdnici iz 1486. za darovane posjede. Naime, otad su braa
Ernuszt pozivana na odgovornost, a to se nastavilo i nakon Korvinove smrti, zbog duga koji su stvorili
za Matijaeve potrebe kod budimskog i ostrogonskog kaptola u znaajnom iznosu od 4400 florena.34
Ustupanje Koprivnice Ernusztima indikativno je za drugi dio Korvinove vladavine. Do urote
ugarskih i slavonskih velikaa 1471./72. kralj se preteno oslanjao na stare i etablirane velikake
23
Stipii-amalovi 1960., 620, dok. 2841, 2842; Klai 1987., 130.

HBL, 79.
25 Wagner 1802., 20 - 24; Nagy 1858., 73 - 75, Bojnii 1899., 45.
26
27
28 Stipii-amalovi 1960., 610, dok. 2692; Klai 1987., 130.
29 Stipii-amalovi 1960., 615, dok. 2768; Klai 1980., 118; Klai 1987., 130.
30 Klai 1980., 124; Klai 1987., 130.
31 Klai 1980., 128; Klai 1987., 130.
32 Stipii-amalovi 1960., 621, dok. 2847; Klai 1987., 130.
33 Stipii-amalovi 1960., 622, dok. 2873; Klai 1987., 130: Pavle 2001., 87.
34 Stipii-amalovi 1960., 631, dok. 2983, 2984; 632, dok. 2991; Klai 1987., 130.
24
Podravina
35
36
Frakni 1891., 113, 122 - 126, 159 - 166; Klai 1980., 106 - 115; Bak 1990., 72.
Vidi, primjerice, MCZ, 335 - 336, 339 - 340, 341 - 342, 360; Tkali 1879., 54.
obitelji. Pouen negativnim iskustvom s domaim velikaima, od 1472. poeo se okruivati strancima,
preteno Talijanima, plaenim dvorskim slubenicima i umjetnicima, bogatim trgovcima i novarima.35
Neke od njih, poput Ernuszta darovanjima je posjeda, ustupanjima prava i postavljanjem na visoke
politike poloaje pretvorio u zamjenu za eliminirani dio elite. No, znaajna je injenica da se i dalje
jedino dobivanjem krupnih zemljinih posjeda i visokih dravnih dunosti moglo stei stvarnu mo. Tek
su tim putem Ernuszti dospjeli u redove stvarne drutvene elite, iako su i prije bili financijski moni.
Drugim rijeima, kralj se dijelom oslanjao na pripadnike novih drutvenih slojeva. No, to nije inio
putem jaanja njihova drutvenog poloaja kao trgovaca i obrtnika, nego pretvaranjem u dio postojee
feudalne elite. Primjer Ernuszta u tom je smislu paradigmatian i najbolje oslikava nedostatak
drutvenih uvjeta te nepostojanje vladareve svjesne aktivnosti, koji bi omoguili bitnije promjene u
redovima nositelja drutvene, politike i gospodarske moi u kasnosrednjovjekovnom UgarskoHrvatskom Kraljevstvu.
Grada Koprivnicu je kralj drao pod izravnom upravom, poput mnogih drugih gradova kraljevstva,
kao svojevrsnu strateku priuvu za vlastite unutarnjopolitike potrebe. No, temeljem sauvane grae
vidi se da u razdoblju od 1459. do 1472. Korvin nije nita bitno uinio za drutvenu ili gospodarsku
afirmaciju Koprivnice. Nakon 1472., kada je praktiki eliminirana svaka ozbiljnija politika opozicija
u kraljevstvu, Koprivnica je u kraljevim unutarnjopolitikim planovima, prema svemu sudei, izgubila
i onu skromnu ulogu i vanost koju je dotad uivala. Stoga ju je bez oklijevanja mogao 1477. prepustiti
Ernusztima, ime je grad vraen pod vlast jedne velikake obitelji. injenica da vie nije bila rije o
starom velikakom rodu poput grofova Celjskih u 15. stoljeu, nego o strancima i doseljenicima,
pokrtenim idovima, prije trgovcima i novarima, za drutveni poloaj grada kao ni za odnose moi u
kraljevstvu nije nita znaila. Sve se promijenilo da bi konano, de facto, sve bilo vraeno na isto. Ni
kraljevska vlast niti vlast Ernuszta nisu, prema sauvanim podacima, bitnije zasijecale u drutveno
tkivo grada Koprivnice te nisu dovele do znaajnijih promjena.
Grad Koprivnica je u vanjskoj politici Matijaa Korvina mogao neto znaiti samo u razdoblju kada
je kralj vodio djelatnu protuosmansku politiku i branio jugoistone granice kraljevstva. Navedena
injenica, uostalom, vrijedi za cijelu srednjovjekovnu Slavoniju i Hrvatsku. Izuzetak predstavlja
poetno razdoblje Matijaeve borbe s carem Fridrikom III. za uvrenje na prijestolju, u kojoj je i
Koprivnica imala ve opisanu ulogu. Gradovi u hrvatskim zemljama koji su se nalazili izvan
obrambenog sustava kraljevstva bili su duni ,uz ljudske resurse, izdvajati financijska sredstva
namijenjena obrani od Osmanlija te sami organizirati protuosmansku obranu vlastitog prostora. U tome
se od slavonskih gradova osobito isticao zagrebaki Gradec.36 Naalost, o gradu Koprivnici u kontekstu
protuosmanske obrane za Korvinove vladavine ne postoje sauvani podaci. Stoga se nita poblie ne
moe rei, nego samo pretpostaviti da su i graani Koprivnice, do odreene mjere, na navedene naine
sudjelovali u obrani jugoistonih granica kraljevstva.
129
130
Podravina
SUMMARY
According to the preserved original historiography sources, the central governments attitude and
treatment of Koprivnica was in major part similar to the overall kings treatment of burgs and their
inhabitants.
In the beginning, the king, being motivated to seek allies for the crown, had encouraged
emancipation and independence of burgs and towns from the nobility of Celje and their successors.
Later on, in already changed circumstances, the king supported local nobility in their interest
dispute with Koprivnica citizens (for example, Turner and Mogrovina estates). Finally the king Korvin
left Koprivnica in the hands of newly emerging nobility, the sons of vice-roy Ernuszt, as he was lacking
interest in Koprivnica establishment and considered the town unimportant to his own interior and
exterior policies.
Even after the reign of King Korvin had passed, Koprivnica still remained in the hands of nobility.
The only change was that after a period of being governed by the old established nobility, it now ended
up in the hands of the the kings new favourites of lesser heritage. Judging by all available data,
Koprivnica was not better off, nor it underwent any significant social or economic growth during the
reigns of king Mathias Korvin and Ernuszt nobility. Neither the towns own status was improved a bit
within the kingdom, or the province of Slavonnia.
Due to some objective facts, like already reached limits in social development within CroatoHungarian kingdom, and kings own subjective lack of enthusiasm and inertia, Koprivnica was an
example of burgs and towns suffering under the imposed limits and restrictions under the reign of
Mathias Korvin, failing to overcome them.
In Koprivnicas case, it was a task, yet to be achieved, in a distant future. This is why we can, in
conclusion, name the Korvins era as one of unused opportunities and potentials for Koprivnica.
IZVORI
Laszowski 1900. - E. Laszowski, Podatci o Koprivnici u srednjem vijeku, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
zemaljskog arkiva god. II, sv. 4, 1900., 224 - 225.
MCZ - I. K. Tkali, Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba [Monumenta historica liberae regiae civitatis
Zagrabiae] 2, 1894.
Stipii-amalovi 1960. - J. Stipii - M. amalovi, Isprave u arhivu Jugoslavenske akademije (Nastavak - do smrti kralja
Matije Korvina), Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 3, 1960., 563 - 643.
Tkali 1879. - I. K. Tkali, Izprave XV. vieka iz crvene knjige zagrebakoga kaptola, Starine Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti 11, 1879., 17 - 95.
Podravina
131
LITERATURA
Bak 1990. - J. M. Bak, The Late Medieval Period 1382-1526 u: History of Hungary (P. D. F. Sugar, P. Hank, T. Frank eds.),
London-New York 1990, 70 - 76.
Bak 1994. - J. M. Bak, The Kingship of Matthias Corvinus: A Renaissance State? u: Matthias Corvinus and the Humanism
in Central Europe, eds. T. Klaniczay - J. Jankovics, Studia humanitatis 10, Budapest 1994, 37 - 47.
Bojnii 1899. - I. Bojnii, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nrnberg 1899.
Elekes 1960. - L. Elekes, Essai de centralisation de ltat hongrois dans la seconde moiti du XVe sicle u: tudes
historiques 1, Budapest 1960, 437 - 467.
Elekes 1963. - L. Elekes, Systme dital des Ordres et centralisation dans les etat fodaux u: La Renaissance et la
Rformation en Pologne et en Hongrie [1450-1650], Studia historica Academiae scientiarum Hungaricae 53, Budapest 1963,
331 - 395.
Elekes 1965. - L. Elekes, Dsaccord entre les tats et Ordres dans la Hongrie du XVe sicle et les problmes de recherche
y relatifs u: Nouvelles tudes historiques 1, Budapest 1965, 105 - 131.
Frakni 1891. - W. Frakni, Matthias Corvinus, Knig von Ungarn 1458-1490, Freiburg im Breisgau 1891.
HBL - Hrvatski biografski leksikon 4, Zagreb 1998.
Kardos 1963. - T. Kardos, Zentralisation und Humanismus im Ungarn des 15. und 16. Jahrhunderts u: La Renaissance et la
Rformation en Pologne et en Hongrie [1450-1650], Studia historica Academiae scientiarum hungaricae 53, Budapest 1963,
397 - 414.
Klai 1980. - V. Klai, Povijest Hrvata 4, Zagreb 1980.
Klai 1987. - N. Klai, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987.
Klai 1987a - N. Klai, Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb 1987.
Kubinyi 1998a - A. Kubinyi, Zur Frage der Vertretung der Stdte im ungarischen Reichstag bis 1526 u: isti, Knig und Volk
im sptmittelalterlichen Ungarn. Stdteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen Knigreich Ungarn, Herne
1998, 65 - 102.
Kubinyi 1998b - A. Kubinyi, Die Zusammensetzung des stdtischen Rates im mittelalterlichen Knigreich Ungarn u: isti,
Knig und Volk im sptmittelalterlichen Ungarn. Stdteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen
Knigreich Ungarn, Herne 1998, 103 - 123.
Kubinyi 1998c - A. Kubinyi, Einige Fragen zur Entwicklung des Stdtenetzes Ungarns im 14-15. Jahrhundert u: isti, Knig
und Volk im sptmittelalterlichen Ungarn. Stdteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen Knigreich
Ungarn, Herne 1998, 124 - 145.
Kubinyi 1998d - A. Kubinyi, Die Bevlkerung des Knigreichs Ungarn am Ende des 15. Jahrhunderts u: isti, Knig und Volk
im sptmittelalterlichen Ungarn. Stdteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen Knigreich Ungarn, Herne
1998, 148 - 183.
Kubinyi 1999a - A. Kubinyi, Die Staatsorganisation der Matthiaszeit u: isti, Matthias Corvinus. Die Regierung eines
Knigreichs im Ostmitteleuropa 1458-1490, Herne 1999, 5 - 96.
Kubinyi 1999b - A. Kubinyi, Knigtum, Stnde und Regierungen am Ende des Mittelalters in Ungarn u: isti, Matthias
Corvinus. Die Regierung eines Knigreichs im Ostmitteleuropa 1458-1490, Herne 1999, 216 - 237.
Bak 1973. - J. M. Bak, Knigtum und Stnde in Ungarn in 14-16. Jahrhundert, Wiesbaden 1973.
132
Podravina
Kukuljevi 1854. - I. Kukuljevi Sakcinski, Dogaaji Medvedgrada, Arkiv za povjestnicu jugoslovensku III, Zagreb 1854.
Makkai 1963. - L. Makkai, Die Hauptzge der wirtschaftlich-sozialen Entwicklung Ungarns im 15-17. Jahrhundert u: La
Renaissance et la Rformation en Pologne et en Hongrie [1450-1650], Studia historica Academiae scientiarum hungaricae
53, Budapest 1963, 27 - 46.
Nagy 1858. - I. Nagy, Magyarorszg csaldai czimerekkel 4, Pest 1858.
Pavle 2001. - R. Pavle, Koprivniko i ureveko vlastelinstvo: povijest, topografija, organizacija i struktura, Koprivnica
2001.
Raukar 1985. - T. Raukar, Drutveni razvoj u Hrvatskoj u XV. stoljeu, Historijski zbornik 38, 1985., 75 - 94.
Szab 1960. - I. Szab, La rpartition de la population de Hongrie entre les bourgades et les villages, dans les annes
1449-1526 u: tudes historiques 1, Budapest 1960, 359 - 385.
Szu
cs 1963. - J. Szu
cs, Das Stdtewesen in Ungarn im 15-17. Jahrhundert u: La Renaissance et la Rformation en
Pologne et en Hongrie [1450-1650], Studia historica Academiae scientiarum hungaricae 53, Budapest 1963, 97 - 164.
Wagner 1802. - Collectanea genealogico-historica illustrium Hungariae familiarum, quae jam interciderunt 2, Posonii-PestiniLipsiae 1802.
Podravina
SPATIAL DEVELOPMENT OF MEDIEVAL ROYAL BURGS

AND TOWNS IN PODRAVINA
Mr. sc. Ratko Vueti

Institut za povijest umjetnosti
Zagreb
Primljeno: 27. 3. 2003.

Prihvaeno: 23. 5. 2003.
UDK/UDC 711.4 (497.5-3 Podravina) (091)
SAETAK
Prostorni razvoj srednjovjekovnoga grada u Podravini mogao bi se podijeliti u vie faza:
I. FAZA - PREDURBANA
- disperzivna struktura naseljenosti u blizini prometnice sa aritem na trnom prostoru
koji nije naseljen
II. FAZA - PREDURBANA
- naseljavanje uz trni prostor - stvaranje vre prostorne strukture
III. FAZA - URBANA
- stjecanje kraljevskih povlastica, gradnja samostana, doseljavanje obrtnika i trgovaca,
formiranje longitudinalne strukture naselja uz trnu ulicu; grad se strukturira izmeu
utvrde - rezidencije i upne crkve
IV. FAZA - URBANA
A - nastanak gradskih utvrda, upna crkva u pravilu ostaje izvan utvrenog prostora, gua
naseljenost unutar utvrenog prostora, cestovna struktura naselja - Krievci i
Koprivnica, sloenija struktura s podjelom na insule - Varadin i Virovitica
B - utvrivanje u 16. stoljeu (grad postaje tvrava) - irenje grada i njegovih utvrda, stvaranje sloenije strukture ulica - Varadin, nastanak sekundarnih ulica, paralelnih s
glavnom trnom ulicom (Krievci, Koprivnica); ruenje zgrada u blizini utvrda. Zbog
specifine situacije taj proces je drugaiji u Virovitici - dolazi do zbijanja predgraa
unutar zidina i prostornog smanjenja grada.
Kljune rijei: Podravina, grad, podgrae, urbani razvoj, Koprivnica
Key words: Podravina, burg, suburb, urban development, Koprivnica.
* Shematski prikazi gradova su idealne rekonstrukcije, izraeni na izvornim kartografskim podlogama, na osnovi povijesnih
izvora i usporeeni s povijesnim planovima. Prostorni odnosi izvedeni su iz prostorne analize i prikazuju opseg gradova unutar
zidina u ujednaenom mjerilu, to omoguava meusobne usporedbe. Namjera je ovim radom upozoriti na osnovne smjerove
razvoja srednjovjekovnih gradova u Podravini, zbog ega nije detaljno razraena problematika nekih spornih elemenata
prostorne organizacije. Sve sheme i planove izradila je d.i.a. Ivana Haniar u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.
mr. sc. Ratko VUETI PROSTORNI RAZVOJ GRADOVA U PODRAVINI
PROSTORNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNIH

KRALJEVSKIH GRADOVA U PODRAVINI*
133
134
Podravina
Prvi gradovi kontinentalne Hrvatske nastaju u vrijeme rimske vladavine tim prostorima. Njihov je
nastanak povezan uz dva kljuna magistralna smjera koja slijede tokove Drave i Save te transverzalne
komunikacije koje ih povezuju. Na sjevernom, dravskom smjeru, u antici nastaju vani gradovi Ptuj
(Poetovio), Ludbreg (Botivio - Iovia), Osijek (Mursa), kao i niz drugih rimskih naseobina. Sustav
naseljenosti vezan je uz komunikacijske pravce, pa je prema tome cesta gravitacijska sila u formiranju
naselja.
Trase magistralnih puteva uz rijene tokove mijenjale su svoj poloaj s obzirom na pomicanje
rijenih korita, zbog ega dolazi do stvaranja dva uglavnom paralelna prometna smjera, prilagoena
konfiguraciji terena.1 Na podruju Podravine istraivanjima se pokazao sustav cesta i puteva koji su
pratili tok Drave te sjeverne ogranke Kalnika i Bilogore, preko kojih je dravski prometni smjer
putevima koji su slijedili konfiguraciju terena (prirodne udoline i tokove rjeica) bio povezan sa
savskim magistralnim pravcem. U antikom razdoblju podruje gorskih masiva imalo je veu vanost
povezivanja, a u srednjem vijeku jaa faktor razdvajanja.2
Antiki prometni smjerovi zadrali su vanost te utjecali na nastanak srednjovjekovnih gradova. No,
o kontinuitetu urbaniteta teko moe biti govora. Na mjestu znaajnih rimskih gradova na podruju
kontinentalne Hrvatske ne nastaje niti jedan vaniji srednjovjekovni grad. Razlog tome je promjena
vanosti prometnih pravaca i povijesne okolnosti.
U razdoblju velike seobe naroda, u vremenima ope nesigurnosti, naputaju se nezatieni prostori
naseljavanja u niim zonama. Stanovnitvo se povlai u podgorja, u refugijalne prostore gorskih
masiva. Na prirodno zatienim mjestima nastaju kasnoantika utvrena naselja. Svojom povrinom i
gustoom naseljenosti relativno malena, ona nisu imala urbani karakter. Bez sumnje, antike
komunikacije i kasnoantike utvrde predstavljaju vezu izmeu antike i srednjeg vijeka.
U razdoblju izmeu 9. i 11. stoljea pojavljuju se prve hrvatske upe, prostorno i organizacijski
vezane uz naslijeeni komunikacijski sustav i visinska gradita. Ulaskom Hrvatske u politiku
zajednicu s Ugarskom u 12. stoljeu stvara se upravna organizacija kraljevskih upanija, utemeljena na
sustavu castra, kraljevskih utvrda, koji su najveim dijelom nastavlja na sustav prijanjih upa, ali i
gradnju novih utvrda, od kojih neke postaju sredita kraljevskih upanija.3 Sustav castrorum
karakteristian je za cijeli srednjoeuropski prostor i uobiajeno se smatra da prva srednjovjekovna
gradska naselja nastaju uz castrum ili u njegovoj blizini.
Na prostoru Podravine u srednjem vijeku formirane su tri vee upanije, kojima su s vremenom
pridruene i manje, vjerojatno nastale iz plemenskih upa. Varadinska upanija imala je sjedite u
nizinskom castrumu (postoji ve u 12. stoljeu), pred kojim se formiralo predgrae.4 Sjedite
Krievake upanije u castrumu, Velikom Kalniku, vjerojatno postoji u 12. stoljeu i sjedite je
najvee upanije u Slavoniji,5 a zbog udaljenosti nije utjecao na prostorni razvoj Krievaca. Slina
situacija s udaljenim castrumom moe se pretpostaviti i u Virovitici, najmanjoj slavonskoj
srednjovjekovnoj upaniji. Visinska utvrda koja prethodi razvoju Virovitice vjerojatno se nalazila na
Bilogori, moda negdje kod Lipove, kuda je prolazila glavna komunikacija preko gorskog masiva.6 U
1
2
3
4
5
B. Viki, M. Gorenc, Prilog istraivanju antiknih naselja i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagreb 1969., str. 4.
B. Viki, M. Gorenc, nav. dj., str. 25.
N. Klai, Prilog postanku slavonskih varoi, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, Zagreb III, 1955., str. 48 - 49.
I. Lenti-Kugli, Varadin - povijesna urbana cjelina grada, Zagreb 1977., str. 15, 16.
N. Budak, Drutveni i privredni razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, Krievci grad i okolica, Zagreb 1999., str. 41. O
problematici castruma, upanijskog sredita, vidi i: M. Kruhek, Krievaka tvrava i utvrde Krievake upanije, Povijesni
prilozi 20/2001., Zagreb 2001., str. 88 - 95., kao i: V. Bedenko, Urbanistiki razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, Krievci
- grad i okolica, Zagreb 1993., str. 75 - 92.
Podravina
M. Markovi, Geografski poloaj i povijesno-geografski prikaz podruja Virovitice, Virovitiki zbornik, Virovitica 1986., str. 44.
i J. Adamek, Virovitica i Virovitika upanija u srednjem vijeku, Virovitiki zbornik, Virovitica 1986., str. 122. Poloaj je
pretpostavljen prema usporedbi prostorne organizacije Krievci - Kalnik, Oki - Jastrebarsko, te prostornim odnosima
upanijski castrum - gradsko naselje na podruju Zagorja: Grebengrad - Hraina, Vrbovec - Prilin.
7 M. Kruhek, Tvrava u Koprivnici - povijesni i tipoloki razvoj, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986., str. 25.
8 N. Budak, Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica 1994., str. 42.
9 K. Minichreiter, Pregled arheolokih nalaza na podruju opine Virovitica, Virovitiki zbornik 1986., str. 87.
10 N. Budak (1994.), nav. dj., str. 45.
11 I. Lenti-Kugli, nav. dj., str. 16, 17.
12 I. Lenti-Kugli, nav. dj., str. 18.
14 N. Budak (1993.), nav. dj., str. 41.
Koprivnici, koja jedina od podravskih gradova nije bila i centralno upanijsko sredite, castrum
Keuproncma ini se da je bio Kamengrad.7 Takvu situaciju potvruje i spominjanje utvrda rezidencija u gradu koje nisu castrumi, nego se u povijesnim izvorima koriste drugi termini. Nastanak
srednjovjekovnoga grada u srednjoj Europi vezan je uz kolonizacijske procese koji kulminiraju u 13.
stoljeu. Prvi gradovi razvijaju tri osnovne funkcije: obrambenu, trgovaku i administrativno-crkvenu.8
Gradovi nastaju na mjestima vee prometne vanosti gdje se i prije odravala trgovina, uz
pretpovijesne i antike puteve, u blizini gradita. Zbog povoljnog poloaja i tradicije ti trni prostori
svoju su funkciju zadrali i u kasnijim razdobljima. Zbog povremene trgovine oni nisu bili stalno
naseljeni, no bili su arita ireg ruralnog prostora, organiziranog u disperziranim naseobinama. S
vremenom ta mjesta postaju sredita odvijanja stalne trgovine, to privlai nove doseljenike, ali
najveim dijelom i lokalno stanovnitvo.
Postojanje vie arita na primjeru gradova u Podravini potvruju arheoloki nalazi u blizini
srednjovjekovnog trnog prostora i uz glavnu prometnicu u Virovitici u istonom dijelu grada, kao i niz
manjih slavenskih naselja.9 Na postojanje vie arita upuuje i ratrkanost osnovnih srednjovjekovnih
zgrada uz glavni prometni smjer: upne crkve, samostani, kurije, burgovi. Promjene u strukturi naselja
vezane su uz dobivanje kraljevskih povlastica. Kraljevskim privilegijama dotadanje naseobine postaju
gradovi, tj. dolazi do transformacije iz predurbane u urbanu fazu. Tek od 13. stoljea moe se govoriti
o naselju sa svim urbanim funkcijama - o srednjovjekovnom gradu. Nakon dobivanja povlastica u
gradove dolaze propovjedniki redovi i grade samostane, mijenja se struktura stanovnitva, poveava
se broj obrtnika i trgovaca, ire se trni prostori, a sve to dovodi i do gueg naseljavanja i stvaranja
vre strukturiranih longitudinalnih naselja, formiranih uz trnu ulicu.
Varadin 1209. godine prvi meu slavonskim gradovima dobiva kraljevsku povlasticu.10 Za razvoj
grada vaan je povoljan prometni poloaj u blizini rijenog prijelaza preko Drave, na magistralnom
smjeru koji slijedi rijeni tok. Iako na prostoru srednjovjekovnoga grada nije potvreno znaajnije
antiko naselje, u iroj okolici spominju se Petrijanec (Aqua Viva), Ludbreg (Botivio-Iovia),
Varadinske Toplice (Aqua Iassae). Srednjovjekovni grad - smjeten sredinje u odnosu na spomenuta
naselja - svojim poloajem sugerira prostorni, ali ne i urbani kontinuitet. Varadin 13. stoljea izrazito
je izdueno cestovno naselje koje se prua u smjeru sjever - jug, izmeu upanijskog kastruma i upne
crkve Sv. Nikole.11 Longitudinalno naselje nastalo je na odvojku dravskog magistralnog smjera. U 13.
stoljeu, nakon dobivanja povlastica, u gradu se spominje franjevaki samostan s hospitalom, smjeten
uz glavnu prometnu os - trnu ulicu i neto prije palaa (palacio) 1207. godine,12 iji poloaj nije poznat.
Moda se nalazila uz put, na mjestu gdje je u 16. stoljeu bila gradska vijenica, tj. u 15. stoljeu gradski
toranj.13 Varadin jedini meu podravskim gradovima nastaje kao predgrae kastruma.
Na krianju antikih puteva 1252. godine privilegirani su Krievci (Gornji grad).14 Naselje je
formirano kao izdueno cestovno, uz trnu ulicu sa aritem pred augustinskim samostanom koji se prvi
135
136
Podravina
put spominje 1325. godine.15 Gornji grad razvija se longitudinalno izmeu samostana i utvrda - kurije
(spominje se od 12. st.?), iji je poloaj pretpostavljen juno od Gornjeg grada, na raskriju puteva, pred
sjevernim vratima Donjeg Krievca.16 ini se da su Donji Krievci stariji od Gornjih i nastaju kao
cestovno naselje u produetku komunikacijske osi uz utvrdu, a privilegirani su u 15. stoljeu. Donji
Krievci (Donji grad) razvijaju se izmeu utvrde i upne crkve Sv. Kria.17
Virovitica je privilegirana 1234. godine,18 a nastaje kao cestovno naselje razvijeno u smjeru sjever jug, izmeu upne crkve Sv. Kuzme i Damjana te kraljevskog dvora, koji vjerojatno postoji u 13.
stoljeu.19 U 13. stoljeu u gradu se spominju i dva samostana: 1281. godine franjevaki i 1290.
dominikanski.20 Virovitica je jedini podravski grad s dva propovjednika samostana, to govori o
vanosti i razvijenosti naselja.
Najkasnije privilegij dobiva Koprivnica, 1338. godine, a njima se doputa gradnja gradskih utvrda21
(to nije sluaj s povlasticama drugih podravskih gradova, steenima u 13. stoljeu). Unutar utvrenog
prostora nastaje cestovno naselje, razvijeno u smjeru sjever - jug, izmeu franjevakog samostana
(spominje se od 1399. godine, a pretpostavlja se da su franjevci bili prisutni krajem 13. stoljea)22 i
vlasteoske zgrade (kurija), spomenute 1353. godine,23 koja se nala izvan gradskih utvrda. Izvan
utvrenoga grada, uz prometnicu, ostala je i upna crkva Sv. Nikole.
U 15. stoljeu utvruju se i ostali podravski gradovi. Gradske utvrde nisu bile zidane, ve su se
sastojale od zemljanih nasipa, palisada i jaraka.
Varadin se utvruje izmeu 1446. i 1455. godine.24 Gradske utvrde vezane su uz kastrum u
sjeverozapadnom kutu. Utvreni gradski prostor bio je kvadratnog oblika, a grad je bio podijeljen na
etiri insule. upna crkva ostala je izvan utvrenog prostora.25
Krievaki Donji grad dobiva kraljevski privilegij 1405. godine.26 U 15. stoljeu longitudinalno
naselje se utvruje, pri emu upna crkva i utvrda - kurija ostaju izvan utvrenog prostora. Donji grad
postupno postaje sreditem oba Krievca. Gradske utvrde vjerojatno su obuhvaale samo sredinju
trnu ulicu, kao i u Koprivnici.
Tijekom 15. stoljea utvruje se i Virovitica, na to upuuje crta potoka, koji je proveden gradskim
jarcima. Utvreni prostor imao je oblik kvadrata, slino onom u Varadinu. U gradu se u 15. stoljeu
spominju palaa (palatio), te kraljeve i kraljiine kue (domibus). Palaa je vjerojatno novi kraljevski
dvor, sagraen poetkom 15. stoljea, uz stariji dvor ili na njegovu mjestu. U drugoj polovici 15.
stoljea ta je palaa vjerojatno dodatno utvrena i nadalje se u povijesnim izvorima spominje kao
castrum.27 Unutar gradskih vrata nala su se oba samostana, a upna crkva ostala je izvan njih. U
15
O. Maruevski, Grkokatolika katedrala Svetog Trojstva i biskupski dvor, Krievci - grad i okolica, Zagreb 1993., str. 167.
O kastrumu ili kuriji vidi biljeku 5. Termin kurija bit e obrazloen u nastavku teksta.
17 V. Bedenko, nav. dj., str. 75.
18 J. Adamek, nav. dj., str. 113. Ubikacija sakralnih objekata u Virovitici nije pouzdano potvrena.
19 J. Adamek, nav. dj., str. 114.
20 A. Horvat, O spomenicima kulture u virovitikom kraju, Virovitiki zbornik, Virovitica 1986., str. 351.
21 I. Karaman, Osnovne socijalno-ekonomske determinante povijesnog razvoja grada Koprivnice i njegove regije, Koprivnica grad i spomenici, Zagreb 1986., str. 18.
22 D. Vukievi-Samarija, Sakralna arhitektura kasnog srednjeg vijeka u Koprivnici, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb
1986., str. 73.
23
M. Plani-Lonari, Izgradnja grada do sredine 19. stoljea, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986., str. 34, 37.
25 Crte gradskih utvrda odreene su prema prostornoj analizi. Arheoloki nalaz kue 15. stoljea pred franjevakim
samostanom, na dubini znatno veoj od kua graenih u 16. stoljeu, potvruje crtu zidina uz franjevaki samostan. Prostor
koji postaje trg 16. stoljea vjerojatno je izravnan nakon ruenja zemljanih nasipa i urbaniziran u 16. stoljeu.
26 V. Bedenko, nav. dj., str. 78.
27 J. Adamek, nav. dj., str. 114.
16
Podravina
28
J. Adamek, nav. dj., str. 115.

Za Koprivnicu, u kojoj se spominje vie hospitala, vidi: D. Vukievi-Samarija, nav. dj., str. 73; u Varadinu hospital je bio
uz franjevaki samostan. I. Lenti-Kugli, nav. dj., str. 23; u Krievcima se spominje 1493. g.; vidi i tabelu u: N. Budak (1993.),
nav. dj., str. 43.
30
J. Adamek, nav. dj., str. 115.
31 I. Lenti-Kugli, nav. dj., str. 27 - 32.
32 V. Bedenko, nav. dj., str. 78
33 S. Salaji, Katalog izlobe Arheologija virovitikog kraja, Virovitica 2001., str. 34, 35.
29
drugoj polovici 15. stoljea u gradu se spominje i hospital.28 Od tog stoljea hospitali se spominju u
svim podravskim gradovima, a imaju funkciju gostinjca, ali i ubonice.29 Izmeu 1507. i 1520.
Virovitica je podijeljena izmeu etiri posjednika,30 to sugerira i etverodijelnu podjelu na insule
unutar utvrenog prostora, kao i u Varadinu. Oblik kvadrata gradskih utvrda s kastrumom u kutu
mogao bi potvrditi prostornu podjelu unutarnjega gradskog prostora slinu onoj varadinskoj.
Razvoj grada u 16. stoljeu obiljeava utvrivanje novim renesansnim sustavom utvrda, to dovodi
i do promjena u gradskoj strukturi.
Varadinske zidine u 16. stoljeu obuhvaaju iri prostor. Unutar zidina nala se i upna crkva.
Stvoren je novi trni prostor, sastavljen od dva trga. Na novom trgu, uz crtu zidina iz 15. stoljea,
podignuta je gradska vijenica (zgrada je postojala i prije; moda je to gradski toranj, tj. palaa iz 13.
stoljea?). Uz novi trni prostor grade se zidane renesansne kue trgovaca i obrtnika, kao i kue vojne
namjene. Varadinske kue iz 16. stoljea najstarije su poznate zidanice u gradovima kontinentalne
Hrvatske.31 Utvrde Krievaca u 16. stoljeu obuhvatile su iri prostor nego u 15. stoljeu. Tijekom 16.
stoljea Turci su spalili Gornji grad, a augustinski samostan je naputen.32 Kraljevska kurija izvan
gradskih zidina smeta novim utvrdama, pa je vjerojatno sruena kao i samostan, jer smeta obrani
gradske tvrave. Zbog straha od Turaka izbjeglice se doseljavaju u zatieni prostor gradske tvrave,
to uzrokuje stvaranje dviju sekundarnih ulica, koje naseljava novopridolo stanovnitvo. Zgrade vojne
uprave grade se uz glavnu prometnu os - trnu ulicu, to je sluaj i u Varadinu i u Koprivnici.
Koprivnika utvrda obuhvatila je i prijanju kuriju, dodatno fortificiranu vjerojatno i prije, zbog
ega dolazi do pomaka glavne osi trne ulice i otvaranja novih gradskih vrata u osi krajnje istone ulice.
Ta ulica, kao i druga paralelna (zapadnija), formiraju se na slian nain i iz istih razloga kao i
sekundarne ulice Krievaca. Zbog novog naina ratovanja, koji zahtijeva isti prostor ispred utvrda,
rue se kapele i crkve koje su ostale izvan utvrenoga gradskog prostora.
Virovitica, najizloenija turskim napadima u 16. stoljeu, ima drugaiji prostorni razvoj od drugih
podravskih gradova. Za razliku od irenja drugih gradskih tvrava, Virovitica se suava i utvruje svoje
zapadno predgrae. Zbog izloenosti turskoj opasnosti stanovnitvo se iseljava iz Virovitice, a u
drugim gradovima dolazi do useljavanja unutar utvrenog prostora. Izvan utvrda ostali su i franjevaki
i dominikanski samostan, koje su sruili Turci tijekom opsade Virovitice ili nakon njezina pada 1552.
godine. Postojanje utvrenog zapadnog podgraa potvruje crta potoka uz utvrde, koju slijedi i crta
ulice koja se ovdje lomi u tupom kutu, naznaavajui obris utvrde. Na postojanje utvrde upuuju i
neke vedute. Postojanje zapadnog, kasnosrednjovjekovnoga predgraa, bez preciznije datacije,
potvreno je i arheolokim nalazima.33
Nastanak i razvoj grada ovisi o vanosti prometnog pravca na kojem se nalazi. Svi gradovi nastaju
na odvojcima dravskog prometnog smjera, na putevima koji se pruaju u pravcu sjever - jug, tj. na
komunikacijama koje su najvanije u srednjovjekovnom razdoblju, onima koje povezuju panonsku
ravnicu s jadranskim lukama.
Suprotno uobiajenom miljenju, grad ne nastaje kao podgrae ili predgrae kastruma (Varadin je
izuzetak). U veini sluajeva na gradskom prostoru u povijesnim izvorima spominje se kurija ili palaa.
137
138
Podravina
U srednjovjekovnoj Ugarskoj,34 kao i u drugim dijelovima srednje Europe (eka), kurije se javljaju u
12. i 13. stoljeu. Smjetene su na niim, otvorenim poloajima, obino na ladanju, a prema funkciji
su rezidencije s fortifikacijskim elementima. Pitanje materijala od kojega su sagraene ostaje otvoreno,
no mogu biti i drvene i zidane. Termin palaa odnosi se vjerojatno na rezidencijalnu zgradu, smjetenu
u gradu (i Virovitica i Varadin, u kojima se spominju palae, istiu se kao razvijeniji gradovi u odnosu
na Krievce i Koprivnicu).
Stav o upnoj crkvi kao sredinjem aritu naselja takoer se nije pokazao tonim. Upravo suprotno,
upna crkva smjetena je izvan sredita naselja, to je tipian poloaj crkve u sjeverozapadnoj Hrvatskoj
(Varadin, Virovitica, Krievci, Koprivnica, Krapina, Samobor, Jastrebarsko), a uobiajen je i na
prostoru srednjovjekovne Ugarske. Uz navedeno, elementi urbaniteta srednjovjekovnoga grada srednje
Europe, po emu se razlikuju od ostalih gradskih naselja, su hospitali, samostani i gradske utvrde.
Posebno je interesantno usporediti shematske prikaze Varadina i Virovitice, te Krievaca i
Koprivnice. Uoljive su meusobne slinosti i gotovo identine prostorne strukture dva para gradova,
no inverzno postavljenih utvrda - rezidencija i upnih crkava. Takvi prostorni odnosi vjerojatno su
posljedica lokalnih topografskih uvjeta.
SUMMARY
Stage 1. PRE-URBAN
- dispersive structure of population in vicinity of a road, with focus on market place, not inhabited yet;
Stage 2. PRE-URBAN
- settlement along the market place - creation of a firmer spatial structure;
Stage 3. URBAN
- royal privileges bestowed on a settlement, building of a church or a convent, settlement of traders
and crafsmen, formation of a longitudinal structure of a settlement alongside marketplace street;
a burg is structured as a cross between a residential fortification and a parish church;
Stage 4. URBAN
A. formation of towns fortification walls, a parish church, as a rule, remains outside fortified
structures, dense population rate is within fortification, road structure of settlements Krievci and
Koprivnica more complex structure with partition to insulae - Varadin and Virovitica;
B. 16th century fortification (a town becomes a fortification) - towns expansion and its forts, more
complex structure of streets - Varadin - emerging of secondary streets, parallel with central
marketplace street (Krievci, Koprivnica); clearing of buildings in immediate vicinity of
fortification; due to a specific situation, this process is different in Virovitica - within walls there
is a process of suburban buildings moving inside the fortification walls, which leads to spatial
shrinking of the town:
34
E. Fgedi, Castle and Society in Medieval Hungary, Budapest 1986, str. 43. O problematici kurija bit e vie rijei u
posebnom radu koji je u pripremi.
Podravina
II. FAZA: Naseljavanje uz trni prostor
III. FAZA: Formiranje uline strukture
IV. FAZA: Struktura unutar zidina
Ulica
Hospital
Trni prostor
Stanita
upna crkva
Samostan
Slika 1: Shematski prikaz strukture naselja
Utvrda
- Rezidencija
Gradske
utvrde
I. FAZA: Disperzna struktura naselja, trni prostor

nenaseljen
139
140
Podravina
Ulica
Trni prostor
Samostan
Stanita
Utvrda
- rezidencija
Hospital
upna crkva
Gradske
utvrde
upna crkva
Franjevaki
samostan
Palaa
Dominikanski
samostan
Franjevaki
samostan
Trni prostor
upna crkva
Varadin
Virovitica
Augustinski
samostan
Franjevaki
samostan
upna crkva
upna crkva
Krievci
Slika 2: Idealna rekonstrukcija, 15. stoljee
Koprivnica
Podravina
Ulica
Trni prostor
Hospital
Utvrda
- rezidencija
upna crkva
Gradske
utvrde
upna crkva
Franjevaki
samostan
Franjevaki
samostan
Dominikanski
samostan
Vijenica
upna crkva
Varadin
Virovitica
Franjevaki
samostan
upna crkva
Krievci
Slika 3: Idealna rekonstrukcija, 16. stoljee
Koprivnica
Samostan
Stanita
141
Hrvoje PETRI MOBILNOST STANOVNITVA KOPRIVNICE
142
Podravina
PRILOG POZNAVANJU MOBILNOSTI STANOVNITVA

KOPRIVNICE DO POETKA 17. STOLJEA
A CONTRIBUTION TO BETTER UNDERSTANDING OF POPULATION
MOBILITY IN EARLY 17TH CENTURY KOPRIVNICA
Hrvoje Petri
Zavod za hrvatsku povijest
Odsjek za povijest
Filozofski fakultet Zagreb
Primljeno: 17. 5. 2003.

Prihvaeno: 23. 5. 2003.
UDK/UDC 314 (497.5 Koprivnica) (091)
Saetak
Prema iznesenim podacima, vidi se da su postojale relativno brojne komunikacije
Koprivniana do poetka 17. stoljea kako s okolnim gradskim naseljima, tako i s udaljenijim
prostorima. To je do sada slabo istraivana tema pa ovaj tekst moemo smatrati samo uvidom
u problematiku. Obraena su i doseljavanja na koprivniko podruje, a posebna je pozornost
posveena studentima na europskim sveuilitima, migracijama izazvanim protuosmanskim
ratovima i strahovima od Osmanlija. Obraena su hodoaa Koprivnianaca, ali i
hodoaa iz drugih prostora u Koprivnicu i njenu okolicu. Takoer je dan pokuaj procjene
broja stanovnika iz koje se vidi da je broj stanovnika grada najvjerojatnije rastao do otprilike
sredine 15. stoljea, a nakon toga uslijedilo je razdoblje kada je tekao uglavnom kontinuirani
pad broja stanovnika koji je, ini se, svoju donju toku postigao krajem 16. i poetkom 17.
stoljea. To pokazuje da je Koprivnica svoju veu i dugotrajniju gospodarsku te drutvenu
krizu poela proivljavati jo u drugoj polovici 15. stoljea, to znai da ona nije bila izazvana
neposrednim napadima Osmanlija. Kasnija ratna djelovanja na dodiru dvaju imperija,
habsburkog i osmanskog, imala su dodatne negativne, ali i neke pozitivne efekte za
gospodarski i drutveni razvoj grada Koprivnice, to je sve utjecalo na gibanje njenih
stanovnika. Svi izneseni podaci upuuju na relativno veliku mobilnost dijela
kasnosrednjovjekovnoga graanstva i crkvenih osoba iz Koprivnice. O stanovnitvu
Koprivnice i njegovoj mobilnosti do poetka 17. stoljea mogue je govoriti samo na
trenutanom stupnju spoznaja historiografije i dostupnosti izvora.
Kljune rijei: stanovnitvo, migracije, grad Koprivnica, broj stanovnika, hodoaa
Key words: population, migrations, town of Koprivnica, number of inhabitants, pilgrimage
Podravina
Uvod - o postanku Koprivnice

Nastajanje srednjovjekovnih gradova bio je sloeni proces u kojem su svakako ulogu imali migranti.
Uz koloniste su vanu ulogu imali stvoreni gospodarski preduvjeti. Kao bitan faktor koji je utjecao na
postanak grada javlja se trgovina.1 Prostor na kojem je nastajao grad Koprivnica bio je smjeten na
krianju trgovakih puteva. Jedan od njih je iao dolinom rijeke Drave i povezivao je zapadne i istone
prostore, a s njime se kriao smjer kojim su komunicirala sjeverna i juna podruja.2 ini se da je
Koprivnica, kao i ostala slavonska gradska naselja, razvijala etiri osnovne funkcije: obrambenu,
trgovaku, administrativnu i crkvenu.3
Postoji mogunost da se na podruju Koprivnice nalazilo slavensko gradite iz kojeg je nastalo
manje naselje.4 Na maarskom prostoru otkriveni su obrasci koji se vjerojatno mogu primijeniti i na
hrvatski prostor. Rije je o organizaciji malih naselja s malim seoskim kuama etvrtastog oblika.5
Kako na koprivnikom podruju nemamo vezu antikih i kasnijih gradova, mogue je da se Koprivnica
razvila iz nedovoljno poznate organizacije seoskih naselja. Jo nisu dovoljno poznate funkcije gradita
na prostoru dananje sjeverne Hrvatske, a mogue je da je Koprivnica imala ishodite u starijem
graditu, no potvrdu o tome mogla bi nam dati jedino arheoloka istraivanja dananje ue jezgre
Koprivnice.
Jezgru kasnijega gradskog naselja u Koprivnici najvjerojatnije su inili starosjedilako naselje i
naseobina kolonista (hospita). Rjeenje za otkrivanje kolonizacijskog vala mora se potraiti izvan
pisanih dokumenata. Otprije je uoeno, ponajprije u njemakoj historiografiji da su trgovci u svom
prodoru prema europskom istoku i jugoistoku osnivali naselja kojima su prvotna sredita bila upne
crkve Sv. Nikole. Na takav je pristup u hrvatskoj historiografiji, prvi upozorio Neven Budak. Pri
koritenju takve metode valja biti oprezan jer sve crkve Sv. Nikole navedene u najranijim izvorima nisu
bile crkve trgovaca na daleko. Neke su mogle biti crkve lokalnog stanovnitva ili samostanske crkve.
Naravno, bilo je sluajeva promjene funkcija, pa je upna crkva mogla postati samostanskom. Upravo
3
4
D. Feletar, Podravina, knj. I, Koprivnica 1988.; N. Klai, Kako Koprivnica 1356. godine postaje slobodni kraljevski grad,
Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 14, Zagreb 1990., 131-132.
H. Petri, Srednjovjekovni putevi u Podravini, Podravski zbornik, 18, Koprivnica 1992., 41 - 42; L. orali, Put, putnici,
putovanja, Ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama, Zagreb 1997., karta br. 2 (Zapadna i sredinja Slavonija);
R. Pavle, Koprivniko i ureveko vlastelinstvo, Koprivnica 2001.
N. Budak, Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica 1994., 16.
M. Plani-Lonari, Organizacija prostora grada Koprivnice do 19. stoljea, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 8, Zagreb
1984., 8.
Prema usmenoj informaciji eljka Dema iz Arheolokog muzeja u Zagrebu.
Problematika mobilnosti gradskog stanovnitva u kasnosrednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj

Slavoniji (dananji prostor sjeverozapadne Hrvatske) nije u historiografiji u dovoljnoj mjeri istraivana.
Zbog toga treba najprije napraviti istraivanja za pojedina gradska naselja. U ovom tekstu odluio sam
se za obradu stanovnitva slobodnoga i kraljevskoga grada Koprivnice u Podravini, kao prilog
poznavanju mobilnosti stanovnitva kasnosrednjovjekovnih i ranonovovjekovnih gradova. Za kraj
istraivanja uzeo sam poetak 17. stoljea jer su tada poele znatnije promjene u stanovnitvu (ije
zametke moemo traiti jo krajem 16. stoljea). Istodobno je nastala i promijenjena etnokonfesionalna
slika podravskog kraja, a time i grada Koprivnice. Budui da se ovim radom tek ulazi u problematiku
koprivnikog stanovnitva i njegove mobilnosti, smatram da ova obrada zahtijeva daljnja istraivanja i
dopune te korekcije iznesenih rezultata.
143
144
Podravina
to nije rijedak sluaj kada je rije o crkvama Sv. Nikole.6 upna crkva Sv. Nikole postojala je i u
srednjovjekovnoj Koprivnici. Prva vijest o njoj posredno potjee iz druge polovice 13. stoljea. Henrik,
ban cijele Slavonije, posjed Jakuinec, koji je neki Drusseth predijalac u vrijeme naega oca blage
uspomene na nain predija drao, darovao je upnoj crkvi Sv. Nikole u Koprivnici od nas utemeljenoj
i sagraenoj. Rije je o novoj upnoj crkvi Sv. Nikole, sagraenoj najvjerojatnije kao zamjena za
nekadanju upnu crkvu koja je pripala franjevcima. U istoj nedatiranoj darovnici spominje se da je crkva,
odnosno samostan Manje brae Blaene Djevice, neko bio upna crkva.7 Ovdje je oito rije o
pretvaranju upne crkve (najvjerojatnije Sv. Nikole) u samostansku crkvu. Iako su, vjerojatno, neki podaci
nepouzdani, mogu nam barem priblino posluiti za otkrivanje vremena kada je upna crkva pretvorena
u franjevaki samostan. Henrik III. (II.), spomenut kao ban u ovoj darovnici, sin je Henrika II. (I.)
Gisingovca (1228. - 1274.) koji je od 1267. do 1270. i od 1273.- 1274. godine bio ban cijele Slavonije.
Henrik III. (II.) bio je ban cijele Slavonije od 1301. do 1308. godine, ali i prije,8 npr. od 1290. godine.9 Ova
je darovnica mogla nastati u drugoj polovici 13. stoljea, a to nam posredno moe potvrditi podatak iz
zapisa Jurja Ratkaja da su banovi Ivan i Henrik u gradu Koprivnici podignuli samostan brae franjevaca.10
Postoji sauvan prijepis darovnice kralja Ludovika I. Anuvinca od 8. studenoga 1356. godine. Kralj
je koprivnikom upniku Sv. Nikole izdao povelju za koju azmanski Kaptol tvrdi (kod prepisivanja) da
je napisana na pergameni i zapeaena kraljevskim peatom te da su je u Kaptolu do rijei prepisali. Vladar
je ponitio darovnicu kojom su neko banovi kraljevstva u Slavoniji darovali upnoj crkvi Sv. Nikole u
Koprivnici posjed Jakuinec, to bez kraljeva doputenja nisu mogli uiniti. Kralj je taj posjed svojom
voljom ponovno darovao koprivnikoj upnoj crkvi.11 Moda je posjed Jakuinec bio u blizini Kaznetina
koje se spominju u kraljevskoj ispravi pisanoj u Pounu (danas Bratislava) 29. studenoga 1548. godine.12
Iako je u historiografiji dokazano da su dvije prije spomenute darovnice nevjerodostojne, one ipak
pokazuju da su franjevci u Koprivnicu doli u drugoj polovici 13. stoljea. To je potpuno razumljivo jer
su franjevci (kao i dominikanci) openito obiavali osnivati svoje samostane u gradskim naseljima.13
Svi izneseni podaci pokazuju da je kolonizacijski val, kojim je nastala Koprivnica, najvjerojatnije
zavrio do druge polovice 13. stoljea kada ona pokazuje karakteristike gradskog naselja.
Veze s Krievcima, Varadinom, Zagorjem i okolnim prostorima

Osim cestovnih, postojale su i osobne veze izmeu Koprivnice i susjednih gradova, npr. Krievaca.
Gospodarski kontakti potvreni su 1467. godine kada Antun, krievaki gradski sudac, svjedoi o
jednoj prodaji uma u Koprivnici,14 a iste veze pokazuje i spis od 12. srpnja 1512. godine.15
6
N. Budak, Budui da smo htjeli u Zagrebu na brdu Gradecu sagraditi slobodni grad..., Zlatna Bula 1242 - 1992, Zagreb
1992., 24.
7 Arhiv Franjevake provincije Sv. irila i Metoda Zagreb, kut. 26.
8 M. vab, Gisingovci (Gssing), Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb 1998., 687 - 688.
9 V. Klai, Povijest Hrvata, knj. 1, Zagreb 1988., 299.
10 J. Rattkay, Spomen na kraljeve i banove, Zagreb 2001., 166.
11 Arhiv HAZU, D-V-12; Prijepis od 25. listopada 1614.; V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karcsonyi, Monumenta ecclesiastica
tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 5, Budimpeta 1912., 79 - 80.
12 Magyar Orszgos Levltr (MOL), Budimpeta, A 57, Libri regi, knj. 2, f. 310 - 311; Kirralyi knyvek, knj. 1 - 9. (1527. 1647), PC CD Rom, Budapest 2001.
13
H. Petri, Prilog poznavanju srednjovjekovnih puteva u sredinjoj Hrvatskoj, Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, 26, Zagreb
1993., 22 - 23; H. Wolter, Papinstvo na vrhuncu svoje moi (1198-1216.), u: H. Jedin, Velika povijest crkve, III/II, Zagreb
1993., 211.
14 Hrvatski dravni arhiv (HDA), Grad Koprivnica (GK), kut. 3, br. 11.
15 Isto, br. 14.
Podravina
16
Lj. Ivanan, azmanski kaptol (1232. - 1932.), Croatia sacra, 2, Zagreb 1932., 110.
A. Lukinovi, Povijesni spomenici Zagrebake biskupije (dalje: PSZB), knj. V, Zagreb 1992., 528.
18 I. Tkali, Povijesni spomenici grada Zagreba - Monumenta historica civitatis Zagrabiae (dalje: MCZ), knj. VII, 97.
19 G. Heller, Comitatus Crisiensis, Mnchen 1978., 59 - 60.
20
Z. Tanodi, Poviestni spomenici slobodnog kraljevskoga grada Varadina - Monumenta historica liberae regiae civitatis
Varasdini (dalje: MCV), knj. 2, 20 itd.
21 M. Androi, Neobjavljene isprave grada Varadina (1390. - 1521.), Arhivski vjesnik, 1, Zagreb 1958., 389 - 340.
22 MCV, knj. 1, Varadin 1942., 266.
23 J. Barbari, I. Kolander, A. Wissert, Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varadina (dalje: ZPV), knj. I,
Varadin 1990., 163, 174.
24
ZPV, I, 280, 281, 290.
25 ZPV, III, 183.
26 ZPV, III, 180.
27 ZPV, III, 230.
28 ZPV, IV, str. 254.
29 ZPV, V, str. 155 - 156.
30 ZPV, V, str. 99 - 100.
31 PSZB, V, 189 - 190.
17
Kao azmanski prepozit se 1332. i 1345. godine (umro je 9. oujka 1345.) spominje Grgur, sin Jurja
iz Koprivnice.16 On je primjer Koprivnianca koji se postupno popeo na vrh hijerarhije
srednjovjekovnog azmanskog Kaptola.
Vicegvardijan koprivnikog franjevakog samostana Blaene Djevice Marije je 1417. godine bio
Barnaba iz Gragene kod Krievaca.17 Neko vrijeme prije 1455. godine u Koprivnici je boravio Valent,
sin Antuna de Dombro,18 dakle iz Dubrave kod azme.19
Zanimljive su veze Koprivnice i Varadina. Koprivnianci se u Varadinu spominju u gradskim
zapisnicima za 1454./1455. i 1457./1458. godinu.20
Koprivniki graanin Pavao je 17. sijenja 1499. godine svjedoio da je varadinski graanin
Hanek kupio pet konja od Kuzme de Dombro (iz Dubrave), kmeta Ivana Ernuta.21 Kada su plemiki
suci Varadinske upanije, Kristofor Madara i Juraj Heg de Verh, 29. listopada 1509. godine u
Varadinu, izjavili da su na smrt osueni katelan Benedikt (Nagh) i njegov familijar zbog razbojstva u
gradu Varadinu spominju se, izmeu ostalih, svjedoci Nikola mahar i Ivan (po zanimanju kroja) iz
Koprivnice. Oni su bili na imunskom sajmu u Varadinu svjedoci krvavih dogaaja u noi od 27. na
28. listopada.22
U varadinskoj ulici Brodski konec 1588. godine kuu je imala Jelena Koari iz Koprivnice, ki
pokojnog Mihaela Koaria. Osim toga, imala je i vinograd u oblinjem Knegincu.23 Iste godine u
oujku su Nikola Vuki i Lovro Markovi prodali svoju kuu u Varadinu Demetriju Kalmanu iz
Koprivnice za 29 ugarskih forinti i 60 denara. U travnju je Demetrije Kalman proglaen graaninom
Varadina.24 Godine 1598. u Varadinu se spominje Elizabeta Baina iz Koprivnice.25 Mihael Lossak,
graanin i biljenik grada Koprivnice, 1598. godine sklopio je nagodbu glede polovice kue u
Varadinu.26 Obitelj Lossak se u Varadinu spominje i 1599. godine u popisu graana koji su primili
posjedovne listove.27 U Varadinu je jedno vrijeme ivio Matija Swainperger, magister pixidarius
Caproncensis (pukar). On je 1617. godine prodao svoju kuu Varadincu Ivanu Czwiklinu za 80
ugarskih forinti.28 Koprivnianci su zabiljeeni u Varadinu 1624. godine kada se spominju Matija i
Adam Ferliogh protiv kojih je prosvjedovao Juraj Flaisman zbog nepotovanja prava prvokupa.29 Adam
Ferliogh se 1622. godine spominje kao krievaki potkapetan. Te je godine od Jurja Flaismana kupio
dva alodija i oranice za 1000 rajnskih forinti.30
Dionizije, upnik u Krapini, jamio je Petru Ivanovom iz Koprivnice, upniku u Otrcu, slobodno
kretanje po Zagorju i drugdje, to mu je u razgovoru obeao Herman Celjski.31 Petar Ivanov iz
145
146
Podravina
Koprivnice je krajem 1403. godine bio upnik crkve Sv. Marije u Tuhlju, a alio se Sv. Stolici u Rimu
protiv nekih svjetovnjaka i upnika iz Krapine, Radoboja, Donje Stubice i Zaretja koji su ga uhvatili
u Mihovljanu, zatvorili, zlostavljali i prisilili da se odrekne upa, a zatim mu opljakali pokretnu
imovinu. Adam Usk, sudac apostolskog sudita, presudio je 21. listopada 1403. godine Petru Ivanovom
iz Koprivnice i tuheljsku upu i nadoknadu sve tete.32
Veze sa Zagrebom i Dalmacijom

Martin iz Koprivnice je od oko 1334. do oko 1340. bio zagrebaki kanonik.33 On je 1334. uplatio
pola marke papinske desetine.34 Kanonik Martin je 1. oujka 1340. prisustvovao izdavanju kaptolske
listine kojom su buntovniki voe protiv biskupa Ladislava lieni posjeda.35
Zanimljiva veza Koprivnianaca sa Zagrebom zabiljeena je 1344. godine. Tada je Nikola, ban cijele
Slavonije, dao zagrebaku kovnicu novca u zakup na godinu dana za 300 maraka novih denara Jakobu,
sinu Ulfarda, graaninu Gradeca, ali i Nikoli, sinu Pavla, te Cvetku, sinu Stavljena, graanima
Koprivnice. Zakupnici su morali svaki mjesec platiti banu 25 maraka. Ako nisu na vrijeme uplatili
duan novani iznos, bila je odreena kazna od 10 maraka.36
Benedikt iz Koprivnice u Zagrebu se spominje u knjizi sudbenih parnica i presuda 1359. godine.37
Na istome je mjestu 1362. godine zabiljeen spor izmeu Mikua i Pavla iz Koprivnice.38 Da su veze
izmeu Koprivnice i Zagreba bile relativno stalne tijekom 14. stoljea, pokazuje spominjanje jo nekih
Koprivnianaca u zagrebakim gradskim spisima, primjerice Matije 1375.39 i Antuna sina Renisa 1383.
godine.40
Veze izmeu stanovnika ta dva slavonska grada nastavljene su i u 15. stoljeu. Znameniti
Koprivnianec u Zagrebu je bio Ivan piter koji je u vrijeme zagrebakog biskupa Ivana IV. Albena
(1421. - 1433.) bio generalni vikar, a nakon biskupove smrti kapitularni vikar.41 On se od 1422. do 1439.
godine spominje kao Ivan iz Koprivnice, a obnaao je razne visoke dunosti u Zagrebakoj biskupiji.42
Dana 8. sijenja 1443. godine spominje se da je u Zagrebu ivio Klement, sin Blaa Solaria iz
Koprivnice,43 a 1451. godine tamo je boravio Grgur literat, takoer iz Koprivnice.44 Uz njih je 1457.
godine boravio Toma, sin Benedikta zvanog Koprinak (Koprivnianec ?).45
ini se da su veze izmeu Zagreba i Koprivnice oslabjele u drugoj polovici 15. i prvoj polovici 16.
stoljea. Kada je 1474. rozonski biskup i sufragan zagrebake crkve Juraj, po nalogu biskupa Osvalda,
sastavio inventar katedralne crkve, u tome mu je pomagao kanonik Franjo iz Koprivnice.46 Godine
32
PSZB, V, 203 - 211.

Lj. Ivanan, Podatci o zagrebakim kanonicima, n. dj., str. 79.
34 CD X, str. 48.
35 CD X, str. 528.
36 I. Tkali, MCZ, knj. I, Zagreb 1889., 174 - 175.
37 MCZ, IV, 109.
38 MCZ, IV, 229.
39
MCZ, V, 6 - 7.
40
MCZ, V, 198.
41 A. Lukinovi, Zagreb - devetstoljetna biskupija, Zagreb 1995., str. 119.
42 PSZB, VI, Zagreb 1994., 83, 205, 209, 217, 221, 226, 231, 234 - 235, 240 - 241, 260, 314, 328, 339, 350, 353, 360, 390, 427,
435, 446, 450, 489, 492 - 493, 496 - 497, 499, 501, 503, 508, 519, 531, 537, 540, 545, 558 - 559, 567, 569, 591 - 592, 595.
43 MCZ, II, 192.
44 MCZ, II, 218.
45 MCZ, VII, 135.
46 MCZ, XI, 179.
33
Podravina
Komunikacije s prostorima izvan hrvatskih zemalja

Na poetku bih elio istaknuti da postoji dosta podataka o stanovnicima koji se spominju kao de
Kaproncza, no vjerojatno se svi ne odnose na Koprivnicu u Podravini. Koprivnica je imala kontakte s
daljim prostorima. Koprivnianec i zagrebaki kanonik Petar Jurjev je 1331. godine boravio u
Avignonu.55 Uz njega je 1332. godine tamo boravio Grgur, sin Jurja iz Koprivnice, prepozit Sv. Lovre
in Hay (u kalokoj dijecezi), oito njegov brat.56
Zanimljivo je spomenuti koprivnikog suca Mihaela Gallica iz 1417. godine,57 ije bi prezime
moglo upuivati na podrijetlo s romanskog prostora. Koprivniki sudac s najvjerojatnije romanskim
prezimenom Gall ponovno se spominje 1446. godine.58 Ti su podaci osobito zanimljivi jer moda
govore da su i do Koprivnice dola ona migracijska gibanja koja su latine dovela u Zagreb, Varadin,
Krievce i unutranjost Ugarske.59
Koprivnianaca je bilo i u Rimu. Ivan Nikolin, nasljedni nadarbenik upne crkve Sv. Nikole u
Koprivnici, i Petar Jurjev, transilvanski klerik u Rimu su 1429. godine molili papu Martina V. da im
dopusti primiti vie redove u Rimskoj kuriji izvan zakonskih rokova, na to je papa pristao. Istodobno
47
Lj. Ivanan, Podatci o zagrebakim kanonicima od godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, str. 217,
219.
48 K. Dokal, Zagrebaki kanonici - iz Koprivnice, rukopis, Kaptolski arhiv Zagreb.
49 E. Laszowski, Povijesni spomenici plem. opine Turopolje, II, Zagreb 1905., 105.
50
Lj. Ivanan, Podatci o zagrebakim kanonicima, n. dj., str. 368.
51 MCZ, XII, 452.
52 MCZ, XVI, 291.
53 MCZ, XIV, 264, 269, 275, 276 - 277, 376, 421 - 422, 442 - 443; MCZ, XVI, 7, 27, 57, 109 - 110, 133, 162, 263, 300, 306,
308, 310, 312, 327, 329, 660.
54 Arhiv franjevake provincije Sv. irila i Metoda, Zagreb, kut. 26.
55
MCZ, I, str. 526.
56 A. Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Romae 1859, I, str. 548.
57 Regesta isprava zanimljivih za ovaj tekst iz Arhiva HAZU objavljena su u: J. Stipii - M. amalovi, Isprave u Arhivu
Jugoslavenske akademije (dalje: Regesta), Od godine 1438. do smrti kralja Matije Korvina, Zbornik Historijskog instituta
Jugoslavenske akademije, vol. 3, 563 - 643; isti, Od smrti kralja Matije Korvina do smrti kralja Vladislava II, Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4, 465-554; isti, Od smrti kralj Vladislava II., do 1526. godine, Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 5. Regesta br. 1538, D-VIII-68.
58 Regesta br. 2088, D-XI-87.
59 N. Budak, Drutveni i privredni razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, u: Krievci, grad i okolica, Krievci 1993., str. 42.
1478. bio je nazoan kaptolskoj sjednici, na kojoj se azmanski arhiakon Ivan odrekao prisustvovanja
peaenju listina,47 vjerojatno zato jer je postao generalni vikar biskupa Osvalda.48
Godine 1493. spominje se zagrebaki prebendar Antun de Kaproncha,49 a 1560. i 1564. zagrebaki
kanonik Nikola Kapronczay.50 U Samoboru je 1564. godine boravio Juraj Prevori, graanin
Koprivnice.51 Ivan Martinkovi iz Koprivnice se 1591. godine spominje kao magistro schole.52
Njegov prezimenjak literat Martin Martinkovi iz Koprivnice se u drugoj polovici 16. stoljea doselio
u Zagreb. Stupio je u slubu slobodnoga i kraljevskoga grada Gradeca kao inovnik. Od 1588. do 1596.
godine spominje se kao notar, odnosno biljenik (iuratus notarius). Nakon toga vrlo brzo dolazi na elo
grada te je 1599. i 1600. godine bio biran za gradskog suca.53
Postojale su veze izmeu grada Koprivnice i Dalmacije, ali pouzdanije podatke imamo tek za
poetak 17. stoljea. Kao koprivniki franjevaki gvardijan od 1603. spominje se Pavao Pribojevi,
podrijetlom iz Hvara.54
147
148
Podravina
je takoer primitak u vie redove traio Martin Ivanov iz Koprivnice, nadarbenik upe Sv. Marije iz
Zalavara, to mu je papa Martin V. odobrio.60 Petar iz Koprivnice (Kaproncai) je 27. prosinca 1417.
godine boravio u Konstanzi.61
Spomenuti magistar Petar bio je generalni vikar zagrebakog biskupa Jakoba I. (1322. - 1326.).
Kako biskup Jakob nije boravio u Zagrebakoj biskupiji, onda je vrlo vjerojatno da je Petar Jurjev iz
Koprivnice kao biskupov generalni vikar upravljao biskupijom barem izmeu 1322. i 1324. godine.
Petar Jurjev je vjerojatno 1324. godine postao azmanski prepozit, a na toj je dunosti ostao do 1334.
godine.62
Nije jasno jesu li Petar Jurjev iz Koprivnice kojega je prema elji kralja Karla 6. sijenja 1331. papa
Ivan XXII. imenovao zagrebakim kanonikom, i prije spomenuti magistar Petar zapravo ista osoba.
Dana 7. svibnja 1343. imenovan je transilvanskim kanonikom, a papa Klement VI. dopustio mu je da
moe zadrati zagrebaki kanonikat i prebendu.63
Grgur Jurjev iz Koprivnice (Grgur Koprivnianin), prema I. K. Tkaliu, 1331. godine poeo je
obnaati dunost zagrebakog kanonika i bekinskog arhiakona.64 Godine 1334. postaje azmanski
prepozit, a prepozituru je naslijedio od brata Petra. Ve smo spomenuli da je 1332. godine bio prepozit
Sv. Lovre u mjestu Hay u Kalokoj nadbiskupiji, kao prva osoba koja je nosila taj naslov. Kada je kao
izaslanik ugarsko-hrvatskog kralja boravio kod pape u Avignonu, 25. travnja 1332. godine papa Ivan
XXII. mu je slubeno podijelio zagrebaki kanonikat.65 Kralj Karlo Robert poslao je prepozita Grgura
kao svoga izaslanika papi Benediktu XII. u Avignon 1338. godine. Na putu je Grgura i njegovu pratnju
napao neki vitez Ivan sa svojom druinom. Oni su Grgura i njegove pratioce orobili, oduzeli im konje,
novac i odijelo te ih zatvorili u tamnicu. Stoga je papa naloio biskupima u Kostanci, Bazelu i Churu
da Ivana i njegove sukrivce izope dok ne oslobode Grgura i pratnju.66 Kralj Karlo Robert je Grgura
1340. godine nazivao svojim kapelanom. Kada je imenovanjem biskupa Gebharda za vesprimskog
biskupa ostala prazna anadska biskupija,67 papa Benedikt XII. je Grgura 9. oujka 1345. godine
imenovao anadskim biskupom.68 Prema navodima jedne papinske isprave, Grgur je prije izbora za
biskupa nosio i naslov ostrogonskog prepozita i prebendara, to mu je papa Klement VI. oduzeo 9.
listopada 1345. godine. Otad se Grgurovo ime esto spominje meu dostojanstvenicima kraljevstva u
vladarskim poveljama.69 Biskupsku je slubu obavljao do 1350. godine.70
Jedan od ljudi koji su povezivali Koprivnicu s alpskim prostorima bio je Ivan Theutonicus, sin
Ulrikov. On je 1411. godine obnaao dunost koprivnikog gradskog suca.71 U Koprivnici je kasnije
zabiljeen Ivan Pranuch, graanin Salzburga, koji se spominje 1450. godine.72 Uz njega bismo
spomenuli katelana utvrde Kamengrad (3 - 4 km juno od Koprivnice) Gapara Rattenbergera i
60
PSZB, VI, 276 - 278.

Ivn Borsa i Elemr, Zsigmundkori oklevltr, knj. VI., (1417-1418), Budapest 1999, dok. br. 1286, str. 363.
62 A. Lukinovi, Zagreb - devetstoljetna biskupija, n. dj., str. 93; A. Gulin, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i sredinja
Hrvatska, Zagreb 2001., str. 78 - 79.
63 Lj. Ivanan, Podatci o zagrebakim kanonicima, n. dj., str. 75.
64
P. okovi, Grgur Koprivnianin, Hrvatski biografski leksikon, knj. 5, Zagreb 2002., str. 192.
65 MCZ, I, str. 139.
66 T. Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, dalmatiae et Slavoniae (dalje: CD), knj. X, str. 382; A. Gulin, Hrvatski
srednjovjekovni kaptoli, n. dj., str. 79.
67 P. okovi, Grgur Koprivnianin, n. dj., str. 192.
68 CD, XI, str. 192.
69
P. okovi, Grgur Koprivnianin, n. dj., str. 192.
70 A. Gulin, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, n. dj., str. 79 - 80.
71
E. Laszowski, Podatci o Koprivnici u srednjem vieku, Vjestnik kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv.
II, Zagreb 1900., 217.
72 MCZ, II, 206 - 207.
61
Podravina
73
K. Dokal, Kamengrad u svijetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 1 (8), Koprivnica 1953., 114 - 117.
Sndor Eckhardt, Magyar levelek a XVI. szad elsu felbul, Magyar nyelv, god. 52, br. 2, Budapest 1955, str. 225.
75 K. Dokal, Kamengrad u svijetlu Streze, n. dj., 115.
76
Quellen zur Geschishtlichen Landeskunde der Steiermark, VI. Band, Regesten des Herzogtums Steiermark, Erster Band
1308-1319, 1. Lieferung, bearbeitet von Annelies Redik, Graz 1977, br. 44, str. 13. Kod podataka o vezama podravske
Koprivnice i tajerske valja biti oprezan jer se u tajerskoj kod Celja takoer spominje Koprivnica. Takoer se spominje selo
Kopreunik kod Eibiswalda. Joseph von Zahn, Ortsnamenbuch der Steiermark im Mittelalter, Wien 1893, str. 104.
77 Regesten des Herzogtums Steiermark, 1, br. 395, str. 110 - 111.
78 Regesten des Herzogtums Steiermark, 1, br. 732, str. 197.
79 Regesten des Herzogtums Steiermark, 1, br. 484, str. 133.
80
Rudolf Karl Hfer, Die landesfrstliche Visitation der Pfarren und Klster in der Steiermark in den Jahren 1544/1545, Graz
1992, str. 175, 255.
81 O Matijau Korvinu vidi: B. Grgin, Poeci rasapa, Kralj Matija Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb 2002.
82 E. Laszowski, Podatci, n. dj., 224; N. Klai, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987., 126.
83 O Ugarskoj i njenoj obrani od Osmanlija u kasnom srednjem i ranom novom vijeku: G. Plffy, A tizenhatodik szzad trtnete,
Budapest 2000. Isti, The Origins and Development of the Border Defence System Against the Ottoman Empire in Hungary
(Up to the Early Eighteenth Century), u: Ottomans, Hungarians and Habsburgs in Central Europe, Military Confines in the
Era of Ottoman Conquest), ur. G. Dvid I P. Fodor, Leiden-Boston-Kln 2000, str. 3-69; isti, Die Entstehung und Entwicklung
der Trkenabwehr in Ungarn 1526-1699, u: Kaiser und Knig, Eine historische Reise: sterreich und Ungar 1526-1918.
(Katalog), Wien 2001, 37-46.
74
villicusa (vesnika) Valentina Rotha. Njih biljei jedna isprava iz 1414. godine, a prezimena su im
svakako germanska pa najvjerojatnije svjedoe o kretanju stanovnitva. Godine 1431. spominje se
Valentinov brat Emerik Roth. Germansko je i prezime Emerika Plumberka ili Plomberga koji se kao
kamengradski katelan spominje 1427. godine. Moda je istog podrijetla prezime podkamengradskoga
graanina Hansa Walpotha kojeg biljee vrela iz 1429. godine, iako je najvjerojatnije rije o pretvaranju
dunosti valpota (vesnika) u prezime.73 Koprivnianci su boravili i u Beu pa je 20. listopada 1545.
zabiljeeno da je u tom gradu boravio Petar Koprivniki (Kapronczay).74 Nije pouzdano da se podatak
odnosi na stanovnika podravske Koprivnice.
Godine 1427. u kamengradskom podgrau se spominje Ivan Kranjec. Njegovo bi prezime moda
moglo govoriti o podrijetlu iz Kranjske, tj. iz slovenskog prostora.75
Mogue su i rane veze Koprivnice i tajerske ako se podaci odnose na podravsku Koprivnicu. Ulrik
iz Koprivnice (Copreunk) se spominje u ispravi pisanoj u Grazu 13. prosinca 1308. godine.76 Spomenuti
Ulrik (Vlrich von Koprowenich) i njegov sin su zabiljeeni u dokumentu izdanom 1. svibnja 1312.
godine u Schmirnbergu.77 Posljednje spominjanje Ulrika iz Koprivnice (Vlrich von Koprewnich)
navodi se u ispravi od 23. svibnja 1315., pisanoj u Bischofeggu.78 Dana 25. sijenja 1313. godine, u
jednom spisu pisanom u Grazu, spomenuti su Heinric von Hohenlohe und seine Frau Gfin Elisbeth
bekunden, da sie di aygenschaft an der Hube ze Coppernich in der Stowentz (Stanz).79 Zanimljivo je
spomenuti da se u vizitaciji tajerskih upa i samostana 1544./1545. godine u upi Sv. Petra under
Reichenburg (Brestanica) spominje filijala Unser Lieben Frauen zu Gopreinnez.80
Postojale su veze izmeu Koprivnice i Budima. One su uglavnom bile vezane uz odnose
Koprivniana s vladarima. Tako su, primjerice, kralju Matijau Korvinu81 u Budim u veljai 1459.
godine doli magister Bla, sudac Stanislav i plemeniti Emerik de Brezthowcz, sva trojica cives et
inhabitatores civitatis nostre Kaproncza. Cilj njihova posjeta bio je da im Matija potvrdi privilegije
koje im je dao kralj Ludovik, a potvrdio kralj igmund.82 Taj se posjet ne smije tumaiti kao migracija,
ali ipak prua ilustraciju o Koprivniancima i njihovu odlasku u Budim.
Koprivnianci su u raznim dijelovima Ugarske83 obavljali odgovorne slube u Katolikoj crkvi.
Nikola iz Koprivnice (de Kaproncza) je 1542. bio rektor hospitala pri crkvi Blaene Djevice Marije
149
150
Podravina
u Peuhu.84 Petar Pavlin je 1551. postao prepozit egerskog Kaptola, kada se spominje kao Petri Paulini
de Kaproncza prepositi Agriensis.85
Dva su Koprivnianaca bila anadski biskupi. Prvi je bio ve spomenuti Grgur od 1345. do 1350.
godine,86 a drugi, takoer ve spominjani Petar Pavlin, koji je zabiljeen kao biskup 1567. i 1569.
godine.87
Spomenuti Koprivnianec Andrija je zajedno sa svojim neakom Mihaelom iz Sv. Jurja (urevca)
1503. godine uzeo ponovno od Ivana Ernuta grad i utvrdu Koprivnica u zakup.88 Andrija se u izvorima
spominje jo 1505.89 i 1508. godine kao peuki kanonik, zajedno s neakom Mihaelom iz Sv. Jurja
(urevca) koji je bio kanonik u Peuhu i Albi (Stolnom Biogradu).90 Andriju vrela ponovno biljee
1510. godine kao peukog kanonika i urevekog upnika.91
Papa Martin V. je 1421. godine dao Ivanu Jurjevom iz Koprivnice, zagrebakom kantoru koji je
odlazio na njemaki prostor radi nekih papinih poslova, slobodan prolaz i zatitu.92 Albert Albonis,
kanonik anadski 1423. godine molio je papu Martina V. da mu uz kanonikat i arhiakonat u anadskoj
biskupiji dodijeli i upnu crkvu u Koprivnici.93
O doseljavanju iz maarskog prostora govori podatak iz 1455. u kojem se spominje stanovnik
Koprivnice Valentin Ungaro.94
Koprivnianci su boravili i na poljskom prostoru. U Lublinu je 12. veljae 1579. bio Juraj
Koprivniki (Kapronczai).95 U Neweliensiumu i Zawolocziensiumu se 1580., uz spomenutog Jurja,
spominje i Ivan Koprivniki.96 Mala je vjerojatnost da se ti podaci odnose na Koprivnicu koju
obraujemo u ovom tekstu.
U protokolima generalne kongregacije franjevake provincije Sv. Spasitelja 1542. spominje se
Stjepan iz Koprivnice (de Kaproncza),97 a u popisu ugarskih franjevaca 1545. Juraj iz Koprivnice
(de Kaproncza in contratis Ozore per latrines).98
Na ugarskom se prostoru spominje vie osoba s prezimenom Koprivniki (Kapronczay). Godine
1479. zabiljeen je Ivan Kapronczay.99 Stjepan (Istvn) Kapronczay bio je predstojnik i provizor
84
V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karcsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 4,
Budimpeta 1909, 168 - 169.
85 V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karcsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 5,
Budimpeta 1912, 631.
86 G. Fejr, Codex diplomaticus Hungariae, knj. IX/1, Budim 1833, 350, 646; A. Gulin, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, n. dj.,
str. 79.
87 HDA, Grad Koprivnica, kut. 5 br. 4 i 5; R. Horvat, Koprivnike listine za XVI. stoljee, Vjesnik zemaljskog arhiva, knj. XVI,
Zagreb 1914., 289, 292.
88 Regesta br. 3664, D-XXI-64.
89 Regesta br. 3775, D-XXII-12.
90 Regesta br. 3888, D-XXII-70.
91
Regesta, br. 3959, D-XXIII-32.
92 PSZB, VI, 32, 33.
93 PSZB, VI, 142.
94 Regesta br. 2293, D-XII-67.
95 Endre Veress - Vilhelmi Frakni, Monumenta Hungarorum in Polonia (1575-1668), vol. 1, Rationes curiae Stephani Bthory
Regis Poloniae historiam Hungariae et Transylvaniae illustrantes, Budapest 1918, 81.
96 Isto, 116.
98 Isto, 533.
99
Magyar Orszgos Levltr (MOL), Budimpeta, Diplomatikai Levveltr (DL), 33135.
Podravina
100
XVI. szzadi uradalmi utastsok, Utastsok a kamarai uradalmak prefektusai, udvarbri s ellenurei rszre, knj. II.
(urednik Istvn Kenyeres i dr.), Fons Knyvek, knj. II, Budapest 2002, 677 - 684; Balzs Zgorhidi Czigny, Szombathelyi
urbriumok s inventrimok a 16. szzadbl, Szombathely 2000, 148, 159; Tibor Antal Horvth, Szombathely a XV - XVIII.
Szzadban, Szombathely 1993, 83.
101 B. Zgorhidi Czigny, Szombathelyi urbriumok s inventrimok a 16. szzadbl, Szombathel, n. dj., 77, 103, 104.
102 Lajos Kemny, A bortermels trtnethez, Trtnelmi tr, Budapest 1895, str. 583 - 584.
103 Zoltn Fallenbchl, llami (kirlyi s csszri) tisztsgviselu
k a 17. szzadi Magyarorszgon, Budapest 2002, 149 - 150.
104 Monumenta Hungariae Judaica, knj. VIII. (1264-1760), prir. Alexander Scheiber, Budapest 1965, str. 227.
105 Sndor Szilgyi, Szamoskzy Istvn trtneti maradvnyai (1566 - 1603.), knj. 2 (1598 - 1599.), Budapest 1876, str. 334.
106 E. Veress, Basta Gyrgy hadvezr levelezse s iratai (1597 - 1607.), Budapest 1913, str. 7, 34, 423.
107 riszk XVI-XVII. Szdi perszvegek, prir. Endre Varga, Budapest 1958, str. 512.
108 Kzmr Mikls - Rgi magyar csaldnevek sztra, XIV-XVII. szzad, Budapest 1993, 549.
109 Pl Engel, Magyarorszg a kzpkor vgn, (Hungary in the Late Middle Ages, Maarska u kasnom srednjem vijeku),
Trinfo Bt. & MTA Trtenttudomnyi Intzet (Institut za povijest Maarske akademije znanosti), PC-CD-Rom, Budapest
(Budimpeta) 2001.
110 Zoltn Dvid, Az 1598. vi hzsszers, Budapest 2001, str. 71, 329.
111 HDA, GK, kut. 5, br. 11.
112 HDA, GK, kut. 6, br. 1.
113 Slian je primjer Varadina prema istraivanjima N. Budaka, Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Zagreb Koprivnica 1994., 128 - 129.
biskupskog vlastelinstva u Szombathelyju 1572. te 1577. - 1579.100 U Novom Selu (Vyffalw) kod
Szombathelyja spominje se Nikola Kapronczay kao inkvilin i vojnik (pjeak) 1592. godine, te 1593. i
1594. kao vojnik (hajduk) u sombateljskoj utvrdi.101 Juraj Kapronczai je 8. srpnja 1583. naveden kao
sepeki (Scepusiensis) komorski blagajnik.102 On je i 1599. obnaao istu dunost, a slubu komorskog
savjetnika vrio je od 1600. do 1602. godine. Ratni blagajnik bio je 1607. i 1608. godine.103 Bilo je jo
moguih Koprivnianaca u sjevernoj Ugarskoj. Imre Kapranczay je zabiljeen 13. lipnja 1581. godine
u Komromu.104 Thomas Kaprontzai bio je vojnik u Erdelju oko 1598./1599. godine, no mala je
vjerojatnost da je bio iz Koprivnice u Krievakoj upaniji.105 U szszebeskom taboru je 1602.
zabiljeen Toma Kapronczai, u Szebenu (upanija Bihar) iste se godine spominje Janos Kapronczay, a
1604. u Vajasdu (najvjerojatnije u upaniji Pozsony) bio je Martin Kapronczai.106 U Ppi se 1621.
spominje Bla Kapronczay. 107
Na prostoru Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u 16. stoljeu postojalo je vie Koprivnica,108 no samo
je ova u Krievakoj upaniji imala status grada. Zbog toga treba biti vrlo oprezan tijekom istraivanja
jer bi se prezime Kapronczai moglo odnositi na bilo koju Koprivnicu. U kasnom srednjem vijeku na
ugarsko-hrvatskom prostoru postojalo je pet Koprivnica: u Krievakoj upaniji te u ugarskim
upanijama Ngrd, Sros, Arad i Bars. Koprivnica u upaniji Arad imala je status trgovita, a ostale su
bile sela.109 Godine 1598. na ugarskom teritoriju koji nije bio pod osmanskom vlau, osim podravske
Koprivnice, spominju se samo dvije, u upanijama Bars i Sros.110
Zanimljivo je spomenuti doseljavanje mletakog trgovca Leonarda Gofa, sina Petra de Pasariisa, te
njegove supruge Angele. Oni su od prefekta Tulmina 25. rujna 1602. godine dobili svjedodbu o
besprijekornom podrijetlu i ivotu. Ta se svjedodba sauvala meu spisima gradskog magistrata
Koprivnice.111 Slinu je svjedodbu u ime iste opine potpisao Ivan Bertotius za Antuna Toniuttija 21.
kolovoza 1608. godine.112
Pozornost valja posvetiti koprivnikim studentima na europskim sveuilitima do poetka 17.
stoljea, no ta problematika zasluuje poseban lanak. Dok su koprivnike kolege iz Dalmacije vie
privlaila talijanska sveuilita, Koprivnianci su radije birali Be kao mjesto stjecanja diplome.113 U
Italiji su zabiljeeni tek iznimno: u Padovi je 1480. godine Petar Parci iz Koprivnice promoviran u
doktora kanonskog prava. Na istom je sveuilitu studirao Koprivnianec Petar Pavlin koji se u raznim
151
152
Podravina
dokumentima spominje od 1546. do 1550. godine,114 a 1549. kao padovski student u Bologni.115 On je
19. sijenja 1547. pisao pismo iz Padove igmundu Tordi Gyalui.116 On je, kako smo ve spomenuli,
1551. postao prepozit kaptola u Egeru.117 Godine 1506. u Padovi je postigao doktorat Stjepan Brodari
iz Hereina pokraj Koprivnice.118 U germansko-ugarskom kolegiju u Rimu je 1588. godine zabiljeen
Wolffgangus Kapronczay.119
U analima Ugarsko-ilirskog kolegija u Bologni (zapoetim 1553.) 1561. godine spominju se Nikola
i Ivan Dusnica iz Koprivnice, a 1600. godine Volfgang iz Koprivnice, kanonik nitranski.120 Takoer
vrijedi spomenuti Nikolu Donia (najvjerojatnije je rije o spomenutom Nikoli Dusnici) iz Koprivnice,
koji je zabiljeen kao student bekog sveuilita 1554. i 1555. godine.121 Kasnije je postao zagrebaki
kanonik, a 1562. godine se spominje kao rektor Ugarsko-ilirskog kolegija u Bologni.122 U bolonjskom
kolegiju se 1565. spominje Ivan iz Koprivnice.123
Za studente iz Slavonije postoje podaci za sveuilite u Krakovu od 1413. do 1579. godine. Tamo je
zabiljeeno nekoliko desetaka slavonskih studenata, a jedan od njih je bio podrijetlom iz Koprivnice.124
U Krakovu je 1523. zabiljeen Stjepan de Zabroncz, to bi moglo biti krivo proitano od Cabroncz,
odnosno iz Koprivnice. Ako se to pokae tonim, ipak je relativno mala vjerojatnost da je taj student bio
iz podravske Koprivnice.125 Na prakom sveuilitu, koliko je istraeno, nisu zabiljeeni studenti iz
Koprivnice i okolice.126 Veliki interes je vladao za sveuilite u Beu.127 To se vidi iz godina upisa:
1401.
1413.
1431.
1454.
1475.
1490.
1550.
1416.
1437.
1455.
1476.
1494.
1550.
1416.
1442.
1457.
1478.
1553.
1421.
1444.
1466.
1486.
1554.
1427.
1447.
1468.
1488.
1555.
1428.
1448.
1469.
1488.
1556.
1429.
1488.
1557.
1429.
1489.
1563.
1489.
1569.
114
Matricula et acta Hungarorum in universitate Patavina, (ed. A. Veress), Budapest 1915, str. 18, 33 - 36, 44, 46.
Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221-1864., (ed. A. Veress) Budapest 1941, str. 93.
117
V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karcsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 5,
118
M. D. Grmek, Hrvati i sveuilite u Padovi (Izvjetaj o istraivanjima i bibliotekama u Padovi i Veneciji), Ljetopis JAZU za
1955. godinu, knj. 62, Zagreb 1957., 355, 361.
119 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A. Veress), Budapest
1917, str. 4. U Rimu se npr. 1454. godine spominje Kliment Mihovilov de Capransa koji je bio pobratim Svetojeronimske
bratovtine. L. Jeli, Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik zemaljskog arhiva, sv. 4, Zagreb 1902., str. 18 - 19; isti, Acta
Hieronymiana, Vjesnik zemaljskog arhiva, sv. 4, Zagreb 1902., str. 88.
120 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, Bologna 1988.,19, 49.
121
Die Matrikel der Universit(t Wien, sv. III. (1518 - 1579.), Wien 1971.
122 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, Bologna 1988., 19.
123 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221-1864., (ed. A. Veress) Budapest 1941, str. 102.
124 J. Lesny, Studeni z kraj(w balkanskich na uniwerytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica Posnaniensia, IV,
Poznan 1989, str. 217 - 218.
126 Monumenta historica universitatis Carolo-Ferdinandeae Pragensis, 1/1-2, Prag 1830-1832.
127
I. Bojnii Kninski, Hrvati na bekom sveuilitu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, 23/XI, Zagreb 1879., 368 - 371; F. ii, Hrvati
na bekom sveuilitu od god. 1453 - 1630, Vjesnik kr. zemaljskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, V, Zagreb
1903., 161 - 170; A. Jembrih, Studenti iz sjeverne Hrvatske na bekom sveuilitu u XIV. i XV. stoljeu, Podravski zbornik,
sv. 6, Koprivnica 1980, str. 339 - 343; Die Matrikel der Universitt Wien, I. (1377 - 1450.), Wien 1956; II. (1451 - 1517.),
Wien 1967; III. (1518 - 1579.), Wien 1971.
115
Podravina
Marginalne skupine
Istraivanjima gradskih drutava u srednjovjekovnoj Slavoniji nije bila posveena dovoljna
pozornost. Komunalna drutva u Dalmaciji bolje su obraena prije svega zahvaljujui radovima T.
Raukara, ali i drugih povjesniara. Pri tome je posebno zanimljiv svijet marginalnih skupina u vezi s
migracijama stanovnitva. T. Raukar je utvrdio da se u sloj stanovnika dalmatinskoga grada slijevaju i
stranci i distriktualci kao sudionici migracijskih gibanja prema gradskom sreditu komune. Prema istom
autoru, stanovnik se mogao okomitim pomakom pribliiti graanstvu, ali je granica izmeu njega i
nekih oblika marginalnosti (gradska sirotinja, posluga) nejasna, neodreena i lagano se prelazi. Tipovi
iskljuivanja iz komunalnog drutva i uzroci gibanja prema marginalnim skupinama su razliiti,
jednako kao i razine i trajanje iskljuenosti.133 Uz to valja istaknuti rad D. Karbia o marginalnim
grupama u hrvatskim srednjovjekovnim drutvima u kojem se, osim pokuaja definiranja i klasifikacije
marginalnih i iskljuenih, bavi i institucijama drutvene prevencije. Tu valja izdvojiti hospitale koji su
u srednjem vijeku predstavljali kombinaciju bolnice i ubonice, namijenjenu prihvaanju i brizi o
naputenim i fiziki krajnje iscrpljenim slojevima sirotinje.134
Koprivniki hospital s crkvom Sv. Ane je prije 1345. godine utemeljio spomenuti Grgur iz
Koprivnice, azmanski prepozit i kasniji anadski biskup, te oboje datirao.135 Rektor koprivnikog
hospitala je 1501. godine bio sveenik Nikola.136 U drugoj polovici 16. stoljea u Koprivnici je postojao
128
I. Bojnii Kninski, Hrvati na bekom sveuilitu, n. dj., 369 - 370; . Dadi, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja,
Zagreb 1991., 94.
129 F. Fancev, Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradakog sveuilita god. 1586 - 1829, Ljetopis
JAZU, knj. 48, Zagreb 1936., 170; J. Andritsch, Studenten und Lehrer aus Ungarn und Siebenb(rgen an der Universit(t Graz
(1586 - 1782), Graz 1965.
130 Die Matrikeln der Universitt Graz, bearbeitet von Johann Andritsch, sv. 1, (1586-1630.), Graz 1977, str. 16, 169; F. Fancev,
n. dj., str. 171 - 172, 205.
131 Matricula Gymnasii tum Academiae Tyrnaviensis ab a. 1616 ad a. 1693. Arhiv sveuilita Etvs Lornd, Zbirka
mikrofilmova, mikrofilm br. M 001; Mikls Kzmr, Rgi Magyar csaldnevek sztra, XIV-XVII. Szzad, Budapest 1993, str.
549.
132 Ferencz Acsay, A gyu
ri kath. Fugimnzium trtnete 1626-1900, Gyur 1901, str. 94.
133 T. Raukar, Komunalna drutva u Dalmaciji u XIV stoljeu, Historijski zbornik, 33 - 34, Zagreb 1980 - 1981, 184 - 186.
134
D. Karbi, Marginalne grupe u hrvatskim srednjovjekovnim drutvima od druge polovine XIII. do poetka XVI. stoljea
(Postavljanje problema i pokuaji rjeavanja), Historijski zbornik, 44, Zagreb 1991., 43, 50, 59, 65.
135 CD, knj. XI, str. 240 - 241.
136 J. Buturac, Popis upa Zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine, Starine, 59, Zagreb 1984., 74.
Koprivnianec M. Valentinus je 1454. godine bio profesor Sveuilita u Beu, a predavao je Libros
de generatione et corruptione, to je tree po redu Aristotelovo prirodnoznanstveno djelo. On se 1455.
godine spominje kao savjetnik Filozofskog fakulteta u Beu.128 Ovi podaci su takoer prilog
poznavanju kretanja koprivnikog stanovnitva do kraja 16. stoljea.
tajerska je takoer bila zanimljivo odredite Koprivniancima, a pogotovo nakon osnivanja
Sveuilita u Grazu 1586. godine.129 Jedini Koprivnianci koji su tamo studirali do poetka 17. stoljea
bili su Bla Napoli i Nikola Capronczai 1596. godine.130 Broj koprivnikih studenata na gradakom
sveuilitu znatno se poveao u 17. stoljeu.
Moramo pretpostaviti da je studenata iz Koprivnice bilo i vie nego to smo ih registrirali. Podatke
o kolovanju Koprivnianaca u srednjim kolama (gimnazijama) imamo tek u prvoj polovici 17.
stoljea za Trnavu (1625.)131 i Gyor (1630.).132
153
154
Podravina
hospital Sv. Matije s kapelom, koji se spominje 1555. i 1557. godine.137 Takoer se spominje hospital
s kapelicom Blaene Djevice Marije 1556. godine. Tada je kralj Ferdinand zapovjedio Luki Sekelju,
upravitelju koprivnike utvrde, da mora vratiti oranice i livade to ih je oteo koprivnikom hospitalu i
kapeli Blaene Djevice Marije. Prihod s oduzetih oranica i livada upotrebljavao se za uzdravanje
koprivnikih siromaha i rektora spomenute kapelice.138
Hodoasnici i putnici
Hodoasnici (peregrini, romari, palmari) i putnici predstavljaju kategoriju koja je u svim tipovima
srednjovjekovnih drutava potpuno prolazna. Karakterizira ih postojanje odredita putovanja i stalno
mjesto boravka. U samim mjestima kroz koja prolaze ne obavljaju nikakvu temeljnu proizvodnu ili
uslunu djelatnost, nego su samo njeni korisnici. Drutvo im prua smjetaj i zatitu na svom terenu i
ne smatra ih tetnom i neasnom pojavom, nego onima koje je duno podravati (naroito
hodoasnike). Njihovo stanje iskljuivo je rezultat slobodnog izbora. Hodoasnici, za razliku od
putnika, pripadaju posebnoj drutvenoj grupi, kako tijekom samog hodoaa tako i nakon njegova
zavretka, kao lanovi internacionalnih i nacionalnih hodoasnikih bratovtina. Od njih valja
razlikovati skitnice kao skupine koje nemaju stalno mjesto boravka niti odreeni cilj putovanja.139
U Koprivnicu je najvjerojatnije hodoastilo stanovnitvo okolnih sela i moda kojeg susjednog
grada ili trgovita u vrijeme protenja, primjerice na dan zatitnika upe Sv. Nikole.140
Sigurnu potvrdu o hodoaenju u Koprivnicu imamo u ispravi Grgura koji je kao azmanski
prepozit u gradu sagradio crkvu Sv. Ane i hospital. Kada je Grgur postao anadski biskup, na njegovu
je molbu papa Klement VI. podijelio 16. listopada 1345. godine oprost od 100 dana onima koji budu
hodoastili i toj crkvi dali milostinju.141
Uz to je zanimljivo osnivanje prebenda ili davanje crkvi posjeda na uivanje u ime zavjeta. Jo je
1467. godine grad potvrdio utemeljivanje prebende u crkvi Sv. Nikole.142 Oito je koprivnika upa
morala biti jae sredite protenita te je najvjerojatnije imala vie prihode jer je 1501. godine u njoj
boravilo 11 sveenika. Koprivnika upa imala je sljedee sveenike: upnika Grgura, dva kapelana,
rektora oltara Sv. Mihaela Blaa, rektora oltara Sv. Kria Grgura, upravitelja hospitala Nikolu, te
sveenike Ivana, Stjepana i Ivana. Posebno je zanimljivo to se u gradu nalaze dva misionara - Antun i
Ivan, a budua istraivanja trebala bi utvrditi koje je bilo njihovo znaenje te uloga u gradu.143 Pojedini
oltari imali su svoje posjede pa je 1504. godine kralj Vladislav potvrdio oltaru Sv. Jakova posjed u
Gredi koji mu je darovao Ivan Porkolab.144
Najblie sredite hodoaenja Koprivnici bila je Komarnica (danas Novigrad Podravski).145 O
znaenju crkve Majke Boje u Komarnici govori isprava od 21. studenoga 1402. godine, koju je u Rimu
izdao papa Bonifacije IX. (1389. - 1404.). Papa podjeljuje uobiajene oproste komarnikoj upnoj crkvi
137
Arhiv HAZU, D-XXXIII-30; D-XXXIII-38.

HDA, GK, kut. 4, br. 5; R. Horvat, Koprivnike listine za XVI stoljee, n. dj., 267, 272.
139 D. Karbi, Marginalne grupe u hrvatskim srednjovjekovnim drutvima, n. dj., 51.
140 H. Petri, Sveti Nikola zatitnik Koprivnice, Hrvatska revija, god. III., br. 2., Zagreb 2003., str. 44.
141 CD, knj. XI, str. 240 - 241.
142 HDA, GK, kut. 3, br. 10.
143 J. Buturac, Popis upa Zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine, n. dj., str. 74.
144 HDA, Grad Koprivnica, kut. 3, br. 12.
145 H. Petri, Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poetka 20. stoljea, u: Opina Novigrad Podravski - izabrane
teme, Novigrad Podravski 2001., str. 61.
138
Podravina
Kretanja na granici s Osmanskim Carstvom

Kako je izgledalo stanje na ugarsko-osmanskoj granici, izazvano pustoenjem,154 i svakodnevni
ivot ljudi na prostoru Podravine 1548. godine, vidi se iz jednog dokumenta koji se uva u Kaptolskom
arhivu. Tamo je opisano tragino stanje depopulirane Podravine iz koje je dio stanovnitva emigrirao te
koja je postala svojevrsni most za odlazak na zapad (ili sjever). U trgovitu Koprivnica ivjela su 82
146
PSZB, V, 172.
I. Bokaj, Postanak Ludbrega i ludbrekog svetita Krvi Isusove, Zavjet Hrvatskog sabora, Sveta zemlja, god. III., br. 1-2.,
Zagreb 1940., str. 14-16.
148 A. Lukinovi, Ludbreko udo u prvih stotinu godina postojanja, Tkali, I, Zagreb 1997., 263 - 298.
149
I. rni, Prilozi k raspravi: Imena Slovjenin i Ilir u naem gostinjcu u Rimu poslije 1453, Starine, knj. 18, Zagreb 1886, str. 9.
150 I. rni, Nekoliko junih Sloviena zapisanih od 1478 do 1520 godine u bratovtinu sv. Duha u Rimu, Starine, knj. 15, Zagreb
1883., 172.
151 Liber Confraternitatis Sancti Spiritus de Urbe, Monumenta Vaticana historiam regnum Hungariae illustrantia, Budapest
2000, knj. 5, str. 33.
152 Isto, str. 123.
153 S. Andri, udesa Svetog Ivana Kapistrana, Slavonski Brod - Osijek 1999., str. 277, 296, 341.
154 Usp. G. Plffy, The Impact of the Ottoman Rule on Hungary, Hungarian Studies Rewiew, Vol. XXVIII., br. 1 - 2., Toronto
2001., str. 109 - 132.
147
Majke Boje u kojoj se nalaze neke svete moi te je poznata po udesima, zbog ega tamo dolazi
mnotvo vjernika.146 Oito je komarnika upna crkva bila jedno od vanih srednjovjekovnih sredita
hodoaa u tom dijelu srednjovjekovne Slavonije, o emu e, vjerujemo, spoznaje proiriti daljnja
istraivanja.
Drugo vano sredite hodoaenja je bilo u Ludbregu.147 Ono se prvi put spominje 1410. godine
kada je osnovana upa Krvi Kristove. Godine 1510. kardinali su podijelili oproste ludbrekoj upnoj
crkvi u kojoj se uva udotvorna krv Kristova, a 1512., nakon istrage o ispitivanju udesa, papa Julije
II. podijelio je oproste ludbrekom protenitu. To je idue godine takoer uinio papa Leon X. Podatke
o udaljenosti iz koje su dolazili hodoasnici priblino nam moe otkriti tekst istrage o udesnim
uslianjima na molitve i zavjete uinjene presvetoj krvi Kristovoj u Ludbregu, pisan 4. travnja 1512.
godine. Tada je zabiljeeno etrnaest udesnih uslianja, a biljenici su naveli da su zabiljeili samo ona
oevidnija i jedinstvenija udesa, a ne sva svjedoanstva koja su taj dan uli. Od spomenutih etrnaest
osoba, trinaest ih je bilo iz Zagrebake biskupije, a izvan nje je bio Juraj de Nadasd, Iaurinensis
diaecesis. Iz Zagrebake biskupije se uz devet osoba navode naselja: Dubrava, Sv. Juraj (vjerojatno
urevac), Ivani, Lobor, Sv. Laurencije, Sv. Ivan, Matthaeo, Cerje i drugi Sv. Ivan.148
Postoje podaci o hodoaenju Koprivnianaca u znamenita sredita poput Rima. U Rimu je 20.
oujka 1454. bio zabiljeen Klement Mihael iz Koprivnice.149 U bratovtini Sv. Duha u Rimu su 23.
svibnja 1493. godine upisani: magister Andrija iz Koprivnice, peuki kanonik i upnik u urevcu (Sv.
Jurju) u Zagrebakoj biskupiji,150 kao i njegovi roaci Demetrije i Bla Demetrio et Blasio laicis de
eadem Kaproncza.151 Dana 2. lipnja 1500. u Rimu se u istu bratovtinu upisao Demetrije de
Capronnicza koji je tamo hodoastio sa suprugom Jelenom, keri Dorotejom te neacima Stjepanom i
Andrijom iz Zagrebake biskupije.152
Zanimljivo je spomenuti injenicu da je Koprivnica bila najzapadnije mjesto irenja svetakih moi
i kulta Sv. Ivana Kapistrana. U Koprivnici se dogodilo udo ozdravljenja, izmeu 1500. i 1521. godine,
emu je pomogao Sv. Ivan Kapistran.153
155
156
Podravina
graana. Oni su kaetelu Koprivnici morali plaati godinje kao redovitu dau 80 forinti. Ipak, meu
njima su neki bili osloboeni i izuzeti od plaanja takve redovite dae o emu su posjedovali isprave.
Ti graani su bili izuzeti od davanja tlake, kao i od ostalih radova i podvoza; kako je stajalo u njihovim
privilegijima, trgovite Koprivnica je moralo biti utvreno i ograeno. U trgovitu, u vrtu katela ivjelo
je 25 elira (inkvilina). Neki su od njih bili u vrijeme mira kmetovi katela, a drugi su doli s raznih
strana kao bjegunci. Nisu posjedovali seline zemlje, a ipak su ih primoravali na tlaku za grad. Svi
zajedno su imali tri pluga, malo sitne stoke, a za redovitu dau nisu plaali nita. U trgovitu Koprivnica
ivjelo je i sedam kmetova koji su imali selita u Cerovici Sv. Ivanu (dananjem Koprivnikom Ivancu).
Oni su godinje plaali po jednom selitu 33 denara i 1 beki denar, to je inilo godinji prihod od 2
forinta, 33 denara i 1 beki denar. Imali su etiri pluga, i prema starom obiaju, u vrijeme mira nisu
morali orati za koprivniki katel, ali sada su ih tjerali na to, s tim da su takoer morali davati drugu tlaku.
Osim toga, na malom otoku na Dravi, zvanom Drnje, ivjelo je deset ljudi koji su u doba mira bili
kmetovi u Proderijancu (Prodaviu - kasnijem Virju ili Petereancu). Oni nisu imali selita, niti su
obraivali oranice na podruju Koprivnice. Njih su tjerali na tlaku za grad. Zbog toga katkada poneki
nisu plaali dae koprivnikom katelu, niti su mogli davati podvoz jer nisu imali stoke ni konja. Sva
druga sela koja su postojala na podruju katela Koprivnice posve su opustoili Turci. Ovdanji
stanovnici, kao i preostali graani Koprivnice, nisu se osuivali izlaziti iz trgovita Koprivnice ni na
kakav rad u polja i vinograde zbog straha pred Turcima. Tek kada su najprije konjanici i pjeaci
pretraili polja i vinogradarska pribreja, odlazili su na tlaku, odasvud zatieni i uvani pod dobrom
vojnikom straom. Katel Koprivnica nije imao drugih prihoda od ita, osim na okunici od jednog
jutra, a od gornice je imao 172 vedra i to raunajui vedro po 16 pinta (polia). Od prihoda za prijelaz
preko rijeke i maltarine spomenuti katel imao je malo pomoi i koristi zbog pustoenja kraljevstva jer
trgovci nisu imali sigurne ceste po kraljevini Slavoniji, a osobito u ovim krajevima, zbog straha pred
Osmanlijama.155
Kao ilustraciju stanja na prostoru istone Podravine u isto vrijeme zanimljivo je prikazati kako se
1548. ivjelo u urevekom kraju. U utvrdi kod grada urevca kao u spiljama ivjelo je 36
bjegunaca, odnosno inkvilina. Svi su zajedno imali pet volova, a nisu imali pluga, nego su morali orati
i kopati zemlju motikama, i to u velikom strahu od vrlo estih pljaki i pustoenja turskih razbojnikih
konjanika i pjeaka. Tako su odravali i provodili svoj bijedni ivot. Nitko od tih stanovnika nije drao
posjed ili kmetsko selite, niti je bilo tko od njih plaao spomenutom gradu redovite novane dae. Tko
je imao svinje, od svake bilo velike ili male, plaao je godinje po jedan denar; nitko nije mogao vriti
podvoz jer ne posjeduje konje ni volove. Nisu morali ii na tlaku, osim ako ih za to nije zamolio
slubenik. Ponekad su ili na rad motikama i sjekirama. Zbog straha od Turaka nisu se usudili izlaziti
iz utvrde ni radi svoga rada ni radi tlake za grad, nego su najprije konjanici i pjeaci trebali pretraiti
polje, a onda su izlazili pod dobrom straom koja ih je uvala pa su tako obavljali tlaku pod straom i
dobrom vojnikom zatitom. Suija Pavljanci ili Pavlanci (Zenthpal) pripadala je gradu urevcu. U
toj su suiji sva sela potpuno unitili Turci pa kmetovi vie nisu ivjeli na selitu, nego su se rasprili.
Mnogi od njih nali su se po raznim krajevima Ugarske, kao i Moravske, a drugi s nekim bjeguncima,
njih 44, smjestili su se na malom otoku uz obalu rijeke Drave. Iskrili su umu i, kopajui motikama,
zasijavali zemlju te tako dobivali hranu uz velik trud i znoj. Ljudi su u pastirskim kolibama ivjeli i na
otoku Pod te ispod njega na obali Drave u mjestu Kochyeze. Trgovite Prodawycz potpuno su popalili
155
Kaptolski arhiv Zagreb, Acta loci credibilis, series I, Litt. P, br. 504; prijepis u Arhiv HAZU, Lopaieva zbirka; prijevod M.
Pandia priredio J. Adamek u: Opis gospodarskog stanja vlastelinstva urevca, Prodavia i Koprivnice 1548, Kaj, 6,
Zagreb 1969., 25 - 27.
Podravina
156
M. Pandi, J. Adamek, Opis gospodarskog stanja vlastelinstva urevca, Prodavia i Koprivnice 1548, n. dj., str. 25 - 26.
R. Horvat, Povijest grada Varadina, Varadin 1993., 83.
158 HDA, Neoregestrata acta, 632/7; J. Adamek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljea, Zagreb
1980., 244, 402.
159
Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Acta decimalia, br. 606.
160 J. Adamek, Opis, n. dj., 25.
161 S. Pavii, O govoru u Slavoniji do ratova s Turcima i velikih seoba u 16. i 17. stoljeu, Rad JAZU, 222, Zagreb 1920., 220;
J. Breu, Die Kroatiensiedlung im Burgenland und in den anschliessenden Gebieten, Be 1970, 16; J. Adamek, Iseljavanje
Hrvata u austrijsko-ugarski granini prostor u 16. stoljeu, Povijest i kultura Gradianskih Hrvata, Zagreb 1995., 20; K.
Kuerova, Hrvati u srednjoj Europi, Zagreb 1998., 65,100,104, 107, 180.
162 M. Lonari, Kaj - juer i danas (ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavtini), akovec 1990., 149.
163 V. Simoniti, Vojaka organizacija na Slovenskem v 16. stoletju, Ljubljana 1991., 102 - 104.
164 E. Laszowski, Habsburki spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (dalje: HS), sv. 3, Zagreb 1917., 475 - 476
165 M. Kruhek, Izgradnja obrambenog sustava slavonske granice u tijeku 16. stoljea, Povijesni prilozi, sv. 11, Zagreb 1992., 29
- 30.
157
i opustoili Turci, a u njemu je postojala crkva, koja je bila utvrena i ograena. U njoj su ivjeli ljudi,
kako domai tako i izbjeglice, njih 11, koji su bijedno ivei, pribavljali hranu kopajui zemlju
motikama pod zatitom vojnika, i to kad su konjanici i straari pregledali okolicu.
Na malom otoku nazvanom Nart i uz njega na obali Drave u suiji Struga ivjelo je 20 vrlo bijednih
ljudi, od kojih su neki bili kmetovi na podruju koje pripada gradu urevcu, a drugi su doli s raznih
strana kao bjegunci. Niti kmetovi, niti inkvilini nisu plaali dau jer nisu posjedovali seline zemlje, niti
ih obraivali, nego su za novac iznajmljivali oranice s podruja grada Brezovice. Za zemlju koju su
obraivali nisu plaali redovitu dau, ali su ih nekad primoravali na tlaku za grad urevac. Svi zajedno
imali su osam plugova i vrlo malo sitne stoke.156
Luka Sekelj, zapovjednik utvrda Koprivnice, Prodavia i urevca, 6. kolovoza 1552. godine pisao
je da su Turci spalili utvrdicu Gorbonok (izmeu urevca i Virovitice) te opsjedali Prodavi, odakle,
kao to je iz urevca, vei dio bijednih itelja pobjee preko Drave. Zbog toga je Koprivniancima i
Varadincima prevladao tolik strah; da ne bi (kod kue) ostala ni petina njih ako mi ne bi bili ovdje.
Odluili smo braniti grad i utvrdu Koprivnicu ako na njihovu obranu budemo mogli nagovoriti haramije
i druge neplaene ljude, koje smo uzeli pod uvjetom da im dajemo plau....157
Najintenzivnije pustoenje toga dijela Podravine izvreno je 50-ih godina 16. stoljea. Na puste
koprivniko-urevake posjede doseljavali su se i u drugoj polovici 16. stoljea novi stanovnici.
Hrvatski je sabor tada tvrdio da koprivniki kapetani raspolau s mnogo kmetova, iako je Stjepan
Patai u svom izvjeu Ugarskoj komori 22. travnja 1614. godine smatrao da je Koprivnica vie vojna
tvrava nego grad. Graani su u njoj drali samo dvadesetak kua.158 Koprivniki graani su jo k tome
bili tijekom 16. stoljea optereeni plaanjem desetine u godinjem iznosu od 40 forinti.159
Iz nekih naselja koprivniko-urevakog vlastelinstva, primjerice Pavljanaca (blizu dananjeg
Ferdinandovca), kmetovi su 40-ih godina 16. stoljea raseljeni po raznim krajevima Ugarske i
Moravske.160 Postoje brojni podaci da su seljaci iz okolice Koprivnice naseljeni u junom Gradiu, na
sjeveru Gradia na podruju opronske i Bratislavske upanije te u istonoj tajerskoj, a
najvjerojatnije i u Slovakoj.161 U literaturi se ne navodi o okolici koje Koprivnice je rije, premda
postoji miljenje da se radi o Koprivnici kod Poege.162
Prije 1552. godine su u Koprivnici, izmeu ostalih, bili naseljeni podlonici iz tajerske kao dio
vojne posade. Oni su u jesen 1552. godine pobjegli natrag u tajersku.163 U Koprivnici su 1554. godine
bila popisana 192 vojnika (82 konjanika i 104 pjeaka).164 U izvjetaju Ferdinandove komisije, koja je
1563. godine pregledavala granine utvrde, predloeno je da Koprivnici treba posada od 300 vojnika.165
157
158
Podravina
Godine 1577. u koprivnikoj je utvrdi bilo 530 vojnika.166 Broj vojnika u Koprivnici je 1580. godine
iznosio 441.167
U kretanju stanovnitva prema Koprivnici od sredine 16. stoljea sudjelovali su i graditelji najee
talijanskog podrijetla, koji su modernizirali koprivniku protuosmansku utvrdu. U Koprivnicu je 1549.
godine dola carska komisija koju je predvodio jedan od najistaknutijih vojnih arhitekata toga vremena,
Domenico De Lalio.168 On je u svom izvjetaju ostavio prvi potpuniji opis stanja i izgleda tadanje
koprivnike utvrde.169 Izvjetaj je zajedno s njime sastavio Adam Trautmansdorf. Primljeni izvjetaj je
vladar s popratnim pismom poslao zapovjedniku obrane u Slavoniji i Koprivnici, Luki Sekelju. Kralj
Ferdinand je Sekelja 1554. godine imenovao kapetanom utvrda Koprivnice, urevca i Prodavia
(Virja).170 Godine 1577. u Koprivnicu je doao graditelj Joseph Vintana.171 Graditelj Francesco
Marmoro (Franz Marbl) je nekoliko godina do 1590. nadzirao poslove oko gradnje nove koprivnike
utvrde. Iz iste je godine sauvan njegov izvjetaj o stanju utvrda Koprivnice i Krievaca, kojemu je
priloio planove ovih utvrda.172 Na gradnji nove koprivnike utvrde radili su radnici sa susjednih
vlastelinstava, to takoer spada u jedan oblik migracija.173 Godine 1598. zapovjednik Slavonske vojne
krajine Sigismund Herberstein traio je kralja neka mu u Koprivnicu poalje graditelja Aleksandra
Pasqualinija iz Nizozemske, koji je dobro znao probleme nizinskih utvrda.174
Mobilnostima izazvanima ratovima s Osmanlijama treba pribrojiti ustanovljavanje potanske slube
na prostoru Slavonske krajine.175 Prema istraivanjima A. Hozjana, tonu godinu utemeljenja vojnopotanskih postaja u Varadinu i Koprivnici nije mogue utvrditi, ali se pouzdano zna da su varadinska
i koprivnika potanska postaja postojale 1542. godine. One su djelovale od poetka oujka do kraja
listopada, a svako proljee su ih iznova ustrojavali. Koprivnika postaja je ponovno osnovana 1551.
godine.176
Pokuaj procjene broja stanovnika

Demografski razvoj srednjovjekovne Slavonije je slabo poznat. Poznati su neki opi tijekovi, a kao
gotovo jedini komparativni materijal mogu nam posluiti istraivanja S. Krivoia o Zagrebu (odnosno
o zagrebakim gradskim naseljima) i N. Budaka o Varadinu.177 U svojoj monografiji o gradovima
166
R. Lopai, Spomenici hrvatske krajine (dalje: SHKR), sv. 1, Zagreb 1884., 34 - 35.
SHKR, 1, 101.
168 Tako ga naziva M. Kruhek, u: Krajike utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljea, Zagreb 1995., ali i M.
Ilijani, u: Prilog istraivanju renesansne pregradnje varadinske tvre u 16. stoljeu, Godinjak Gradskog muzeja Varadin,
1, Varadin 1961., 33 - 44; ista, Der Baumeister Dominico de Lalio und sein Kreis an der windischen Grenze, Festschrift
Fritz Posch, Ver(ffentlichungen des Steiermarkischen Landesarhives, 12, Graz 1981, 369 - 379; N. Budak navodi ime ovog
arhitekta kao Domenico del Aglio, n. dj., 112.
169 R. Horvat, Prilozi za povijest Podravine, Vjesnik kraljevskog Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskog zemaljskog arhiva, XV, sv.
1, Zagreb, 1913., 23 - 24.
170 HS, sv. 2, 482.
171 M. Kruhek, Povijest izgradnje koprivnike utvrde, Koprivnica - grad i spomenici, Koprivnica 1986., 200 - 201.
172 Isto, 201.
173 F. ii, Hrvatski saborski spisi, sv. 4, Zagreb 1917., 297.
174 M. Kruhek, Povijest izgradnje koprivnike utvrde, n. dj., 202 - 203.
175 A. Hozjan, Die ersten steirischen Kundshafter und Postbefrderer, Mitteilungen des Steiermrkischen Landesarchiv, sv. 48,
Graz 1997., str. 240 - 241.
176
A. Hozjan, Postanak i razvoj potanske ustanove i ostalih naina prijenosa obavijesti u SZ Hrvatskoj od 1500. - 1783., Pota
sjeverozapadne Hrvatske, Zagreb - Varadin 2002., 34 - 35.
177 S. Krivoi, Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb 1981.; N. Budak, Gradovi
Varadinske upanije, n. dj.
167
Podravina
_______
C (1 + ( (r-1)/10)
nr=-------------------------r
pri emu je r relativna veliina grada u regiji, C broj stanovnika najveega grada, a nr traeni broj
stanovnika.
Prema iznesenim podacima, Gradec je kao najvei grad u regiji imao, po procjeni S. Krivoia, oko
3500 stanovnika. Pretpostavimo li da je Koprivnica bila etvrti grad po veliini u regiji (iza Gradeca,
Varadina i Krievaca),181 tada iz J. C. Russela dobivamo vrijednost od oko 1400 stanovnika, to je
znatno nii broj od pretpostavke N. Klai za drugu polovicu 14. stoljea.
S. Krivoi pretpostavlja da je jezgra dananjeg Zagreba oko 1400. godine mogla imati oko 4000
stanovnika, da bi se broj stanovnika oko 1450. godine popeo na gotovo 4500.182 Po tome bismo, uz
primjenu formule J. C. Russela, mogli priblino pretpostaviti broj stanovnika Koprivnice. On je oko
1400. godine iznosio priblino 1600, a oko 1450. godine je Koprivnica vjerojatno imala oko 1800
stanovnika. Pri tome ne treba zaboraviti spomenuti miljenje N. Klai, po kojemu je Koprivnica bila
spaljena 1446. godine,183 kada je Ivan Hunjadi ratovao protiv Celjskih,184 no V. Klai, od kojega je N.
Klai preuzela podatke, izriito pie da je Ivan Hunjadi samo zauzeo Koprivnicu.185 Zbog toga taj
podatak neu uzeti kao vaan za korigiranje procjene broja stanovnika Koprivnice sredinom 15. stoljea.
N. Budak je pretpostavio da je 1520. godine Gradec imao oko 3000 stanovnika, a Varadin oko
1700.186 Ako ponovno primijenimo navedenu formulu, moemo pretpostaviti da je Varadin imao oko
2000 stanovnika, to je neto vei broj od navedene procjene. Koprivnica je poetkom 16. stoljea,
prema uporabi Russelove formule, imala oko 1200 stanovnika. No, je li tu brojku mogue korigirati?
178
N. Budak, n. dj., 156 - 159; S. Krivoi, n. dj., 55, 69, 123.

N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976., 536.
180 N. Budak, n. dj., 159 - 160.
181
Npr. jedan od kriterija za procjenu reda veliine mogu nam biti porezni popisi. Poetkom 16. stoljea zagrebaki Gradec je
imao vie od 400 poreznih dimova, Varadin je imao od 160 do 300 poreznih dimova, u Krievcima je obino popisivano od
130 do 170, a u Koprivnici oko 65 do 70 poreznih dimova. J. Adamek, I. Kampu, Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u
XV i XVI stoljeu, Zagreb 1976.
182 V. Stipeti, O istraivanju povijesti stanovnitva u gradovima Hrvatske, u: S. Krivoi, Zagreb, n. dj., 3, 4; S. Krivoi, n. dj.,
69.
183 N. Klai, Koprivnica u srednjem vijeku, n. dj., str. 93.
184
N. Klai, Zadnji knezi Celjski v deelah Sv. Krone, Celje 1982., str.81, 96 - 97.
185 V. Klai, Povijest Hrvata, knj. 3, str. 252.
186 N. Budak, n. dj., 160; do slinih rezultata je dola i Lj. Peri, Popis graana Varadina iz 1520, Radovi Zavoda za znanstveni
rad Varadin, 1, Varadin 1986., 270. Ona procjenjuje broj stanovnika Varadina 1520. godine izmeu 1500 i 1800.
179
Varadinske upanije N. Budak je upozorio na rezultate istraivanja stanovnitva Firenze, ali i na

pisanje maarske historiografije te pretpostavio da su demografske pojave u Slavoniji i Maarskoj
mogle biti sline. Isti se autor osvrnuo na rad S. Krivoia o stanovnitvu Zagreba te je spomenuo da
Krivoi procjenjuje prilino proizvoljno, ali s dosta vjerojatnosti. S. Krivoi je donio procjene da je
broj stanovnika zagrebakih gradskih naselja rastao prema kraju 15. stoljea kada je poelo stagnirati,
da bi tijekom sljedeeg stoljea naglo padao. Procjenio je da je stanovnitvo Gradeca 1368. godine, na
temelju popisa 897 obveznika, dosezalo brojku od najvie 3500 ljudi.178 N. Klai je pretpostavila da je
Koprivnica 1356. godine mogla imati oko 2000 stanovnika.179 Gotovo je nemogue rei jesu li te
procjene tone i mogu li dati barem priblinu sliku o odnosu stanovnika Zagreba i Koprivnice.
N. Budak je upozorio na istraivanja engleskog historiara J. C. Russela te na njegovu formulu za
procjenjivanje stanovnitva, koju je izradio na primjerima engleskih kasnosrednjovjekovnih gradova:180
159
160
Podravina
Smanjenje stanovnika je oito u vezi s kriznim razdobljima, a jedna od uoljivih kontinuiranih kriza
je poela najvjerojatnije krajem 15. stoljea, to je dijelom vidljivo po duljem izostanku studenata na
bekom sveuilitu izmeu 1494. i 1550. godine.
Tome treba dodati pustoenja koje su Osmanlije izvrili 70-ih godina 15. stoljea, to se vremenski
podudara s velikim brojem pustih selita na vlastelinstvima srednjovjekovne Slavonije.187 Kako se
razabire iz pisma kneza Stjepana II. Frankapana to ga je 18. srpnja 1474. godine pisao iz Modrua
mletakom kapetanu Fantinu Marcellu u Raspu, u osmanskoj vojsci je bilo do 8000 ljudi, koji su robili
takoer oko Koprivnice i Varadina sve do Ptuja i dalje. Kroniar Unrest navodi da je Slavonija nakon
te provale ostala opustoena i da se esto po deset milja daleko nije vidjelo kue ni ovjeka.188
Frankapanove i Unrestove podatke, a posebno brojeve, trebalo bi uzimati s potrebnom dozom opreza.
Teko je rei je li Koprivnica bila poteena osmanskih provala koje opisuju, no izostanak studenata na
sveuilitima upravo izmeu 1469. i 1475. godine mogao bi upuivati na manju krizu, a moda je on
posljedica osmanskih pustoenja.
Krajem 15. i poetkom 16. stoljea Koprivnica je mogla biti odredite naseljavanja prognanika iz
Bosne, Hrvatske, Slavonije i ostalih istonih prostora.189 Mogli bismo pretpostaviti porast broja
stanovnika useljavanjem, iako o tome poznata vrela ute.
Ako uzmemo vjerojatni pad broja stanovnika zbog osmanskih provala 70-ih godina i vjerojatni
porast krajem 15. i poetkom 16. stoljea kao moguu posljedicu useljavanja prognanika, mogli bismo
pretpostaviti da su do 20-ih godina 16. stoljea ta dva procesa ipak djelovala na to da se broj stanovnika
stvarno kretao oko 1200.
U nemirnim vremenima 16. stoljea stanovnitvo Koprivnice je trailo sigurnost unutar gradskih
bedema, naputajui ugroena predgraa. Prema spomenutom opisu iz 1548. godine vidi se da je
Koprivnica znatno depopulirala te proivljavala najdublju krizu. Tada je u gradu ivjelo samo 116
obitelji (84 graana, 25 inkvilina i 7 kmetova).190 Moemo nagrublje procijeniti da je tada u gradu
Koprivnici ivjelo nekoliko stotina civilnih stanovnika. Pretpostavimo li da su u jednoj obitelji u
prosjeku ivjele barem 3 osobe, onda je Koprivnica mogla imati oko 350 civilnih stanovnika.
Pridodamo li ovoj procjeni spomenuti podatak prema kojem su u Koprivnici 1554. godine bila popisana
192 vojnika,191 moemo dobiti podatak o oko 500 stanovnika (civila i vojnika) sredinom 16. stoljea.
Tome bi u prilog mogla ii usporedba broja poraznih dimova za 1517. godinu kada su popisana 82
porezna dima i 1554. kada je Koprivnica imala 32 dima, dakle, dva i pol manje. Spomenimo da se ve
1520. mogao vidjeti znak novog poremeaja koji je jasni pokazatelj demografske i gospodarske krize
jer je za tri godine broj dimova smanjen na 79, od kojih su 4 pripadala siromasima, to bi najvjerojatnije
znailo da su tada siromani inili najmanje 5% ukupnog stanovnitva grada.192 Ako prihvatimo brojku
o otprilike 1200 stanovnika oko 1520., onda bi procjena o oko 500 stanovnika 1554. znaila da
Koprivnica ima dva i pol puta manje stanovnika, to bi odgovaralo smanjenju broja poreznih dimova.
Potpuno je jasno da je takav nain procjene podloan kritici i teko odriv. Ipak, neka bude prvi
pokuaj procjene i prilog rjeavanju problema povijesne demografije srednjovjekovnih gradova.
187
J. Adamek, Agrarni odnosi, n. dj., str. 55, 61.

V. Klai, Povijest Hrvata, 4, Zagreb 1988., str. 118 - 119.
189 Usp. T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje - prostor, ljudi, ideje, Zagreb 1997., str. 411 - 415.
190 M. Pandi, J. Adamek, Opis gospodarskog stanja, n. dj., 26.
191 HS, sv. 3, 475 - 476.
192 J. Adamek, I. Kampu, Popisi i obrauni poreza, n. dj., str. 95, 128, 161.
188
Podravina
193
N. Budak, Drutveni i privredni razvoj Krievaca, n. dj., str. 43.

Die Matrikel der Universit(t Wien, III. (1518-1579.), Wien 1971.
195 J. Adamek, I. Kampu, Popisi i obrauni poreza, n. dj., str. 161, 257, 274, 276, 287, 534.
196
Usp. Zbornik Die K. K. Militrgrenze, Beitrge zu ihrer Geschichte, Wien 1973; Vojna krajina (povijesni pregled historiografija - rasprave), Zagreb 1984.; F. Moaanin, Drutveni razvoj u Vojnoj krajini, u: Drutveni razvoj u Hrvatskoj od
16. do poetka 20. stoljea, Zagreb 1981., str. 84 - 88.
197 HDA, Neoregestrata acta, 632/7; J. Adamek, Agrarni odnosi , n. dj., str. 244, 402.
198 Steiermrkischen Landesarchiv (tajerski zemaljski arhiv), Graz, Militaria, Sch. 162.
194
Osiromaivanje grada poelo je vjerojatno krajem 15. i poetkom 16. stoljea, oito zbog slabljenja
trgovine na relaciji sjever - jug, kojemu su uzroci bili gospodarska kriza i upadi Osmanlija.193 Budua
e istraivanja vjerojatno utvrditi kako je usmjeravanje slavonske trgovine prema austrijskim zemljama
utjecalo na grad. Pretpostavljamo da je to usmjeravanje pomoglo Koprivnici u usporavanju i
ublaavanju krize. U drugoj polovici 16. stoljea se stanje u Koprivnici bitno izmijenilo. Kao pokazatelj
stabilizacije od sredine 16. stoljea, mogu se uzeti podaci iz kojih se vidi da se studenti iz Koprivnice
na sveuilitima ponovno javljaju 50-ih i 60-ih godina 16. stoljea.194 Drugi pokazatelj stabilizacije (pa
ak i rasta) istih godina je porast broja poreznih dimova izmeu 1554. i 1573. sa 32 na 45, odnosno za
gotovo 50%. Nakon 1573. Koprivnica je ponovno zapala u gospodarsku i demografsku krizu jer su
1574. Vlasi opustoili gotovo treinu dimova, a 1576. su svi dimovi bili opustoeni od Osmanlija, da bi
1596. bila popisana samo 4 dima.195 Zbog toga se poveava broj vojnika u koprivnikoj utvrdi, kako
smo ve utvrdili, od 1554. do 1577. sa 192 na 530, to je jo jedan pokazatelj poveanja nesigurnosti
nakon 1573. godine.
Kao imbenik za demografsku povijest grada vano je, prema tome, istaknuti da se Koprivnica u
drugoj polovici 16. st. pretvorila u vano vojno sredite,196 pa je broj vojnika i asnika, a ovi su
zasigurno imali i obitelji, igrao tada najznaajniju ulogu u ukupnom broju stanovnika. Sigurni
demografski i gospodarski pad broja civilnog stanovnitva je djelomino ublaavala nazonost vojske,
ija je brojnost nadoknaivala demografske gubitke i vjerojatno utjecala na stabilizaciju ukupnog broja
stanovnika.
Hrvatski je sabor tada tvrdio da koprivniki kapetani raspolau s mnogo kmetova, iako je, kako smo
spomenuli, Stjepan Patai u svom izvjeu Ugarskoj komori 22. travnja 1614. godine naveo da je
Koprivnica vie vojna tvrava nego grad. Graani su u njoj drali samo dvadesetak kua.197
Graana (civila) nije bilo vie od 80-ak ako pretpostavimo da su u jednoj kui ivjele do etiri osobe.
Nije poznat ukupan broj kua u utvrdi pa je vrlo teko donositi procjene broja stanovnika. Kao pomo
za procjenu broja stanovnika utvrde moe nam posluiti podatak o vojnoj posadi. Primjerice, 1630.
godine u koprivnikoj je utvrdi bilo 173 njemakih vojnika te jo 8 pripadnika topnitva, 100 husara i
75 haramija.198 Zbrojimo li osamdesetak civilnih stanovnika sa 356 vojnika, dobivamo podatak od
najmanje 400 do 450 stanovnika koprivnike utvrde. Pretpostavimo li da su popisani vojnici vjerojatno
mogli imati obitelji u utvrdi, te da su neke vojne obitelji imale djecu koja su ivjela s njima, procijenjeni
broj stanovnika mogli bismo dodatno poveati. Takvim postupkom moemo pretpostaviti da je
poetkom 17. stoljea u Koprivnici moglo ivjeti oko 600 stanovnika.
Njemaki geograf F. Auerbach je jo 1913. godine uoio da u prostoru postoji odreena zavisnost
izmeu veliine i broja gradova, odnosno da postoji tendencija nastavka pravilnog reda veliine
gradova u prostoru. Ta su zapaanja kasnije razradili mnogi autori, meu kojima su Zipf, Stewart,
Singer, Berry itd., koji su meuzavisnost teoretski formulirali kao pravilo reda veliine. Prema pravilu
reda veliine, moe se oekivati da e jedan grad u nizu gradova neke zemlje ili regije, poredanih po
veliini, imati onoliko stanovnika koliko ima najvei grad, podijeljen s rednim brojem toga grada u nizu
161
162
Podravina
gradova.199 Ako bismo pravilo reda veliine primijenili na kasnosrednjovjekovnu Koprivnicu, onda bi
procijenjeni broj stanovnika bio znatno nii od prije iznesenih pretpostavki, to samo pokazuje koliko
je navedena procjena podlona kritici i teko odriva u buduim istraivanjima.
Na kraju navodimo nekoliko rijei o odnosu veliine gradske urbane povrine i broja stanovnika. Jo
je Stjepan Krivoi utvrdio vjerojatnost korelacije veliine urbane povrine i ukupnog broja stanovnika
nekog naselja za hrvatski prostor. Prema njegovim proraunima, u kasnom srednjem vijeku je na
jednom hektaru ivjelo priblino 170 stanovnika u Zadru, Poreu 370, a Splitu i Trogiru 600 stanovnika.
U sjevernom dijelu Europe je na jednom hektaru ivjelo izmeu 100 stanovnika u Berlinu i 278 u
Stralsundu.200 Bruno Mili navodi podatak da je srednjovjekovna Koprivnica imala povrinu od 7,58
ha.201 Kod Milieva odreivanja srednjovjekovne povrine treba biti oprezan. Vjerojatno e budua
istraivanja to podvrgnuti kritici i pribliiti se tonijoj procjeni srednjovjekovne povrine. Ako bi
prihvatili 7,58 ha kako to pretpostavlja B. Mili, nali bi se u problemu koliko je stanovnika moglo
ivjeti na tolikom prostoru u Koprivnici. Uzmemo li u obzir spomenute pokazatelje za sjeverniji dio
Europe, gdje je razvoj grada bio sliniji slavonskom od mediteranskoga, onda bi na jednom hektaru
moglo ivjeti izmeu 100 i 280 stanovnika. Na povrini kasnosrednjovjekovne Koprivnice, po tome,
teoretski bi moglo ivjeti izmeu 750 i 2100 stanovnika, to se poklapa s iznesenim pretpostavkama o
kretanju broja stanovnika Koprivnice od 14. do 16. stoljea.
Zakljuak
Kao rezultat istraivanja o stanovnitvu Koprivnice moemo zakljuiti da su njezini stanovnici bili
uglavnom slavenskog podrijetla, a najee su odlazili iz grada kao studenti te u crkvene slube.
Stanovnici su se iseljavali. Za to su postojali gospodarski razlozi ili zapoljavanje u svjetovnoj javnoj
slubi izvan Koprivnice. Mobilnost Koprivnianaca bila je ograniena na dio zapadne Slavonije,
Ugarsku, junu Francusku, austrijski prostor i Poljsku. Zanimljivo je da se Koprivnianci do poetka
16. stoljea sele najee u vee gradske centre, a od poetka 16. stoljea u sigurnije gradove.
U Koprivnicu su se, osim puanstva iz Krievake upanije, doseljavali stanovnici iz njemakog i
austrijskog prostora, a napose su vidljive imigracije iz Kranjske i tajerske. Razlozi useljavanja bili su:
crkvena sluba, gospodarski razlozi i svjetovna javna sluba.
Pokuali smo procijeniti broj stanovnika iz ega se vidi da ih je u drugoj polovici 14. stoljea bilo
oko 1400. Broj stanovnika je najvjerojatnije rastao do otprilike sredine 15. stoljea kada je u Koprivnici
ivjelo njih oko 1800. Uslijedilo je razdoblje kada je tekao kontinuirani pad stanovnika, koji je svoju
donju toku postigao u drugoj polovici 16. stoljea i poetkom 17. stoljea. Pad ukupnog broja
stanovnika poeo je prije provala Osmanlija i oito je Koprivnica ula u krizno razdoblje neovisno o
neposrednim osmanskim pustoenjima i osvajanjima u blioj okolici. Nadam se da e budua
istraivanja dopuniti rezultate ovog teksta.
199
M. Vresk, Osnove urbane geografije, Zagreb 1990., str. 206.

S. Krivoi, Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene u prolosti, Dubrovnik 1990., str. 26 - 28.
201 B. Mili, Razvoj grada kroz stoljea, Knj. 2 - srednji vijek, Zagreb 1995., str. 155.
200
Podravina
163
Prilozi
Ime
mjesta
azma
Varadin
Otrc
Tuhelj
Zagreb
Samobor
urevac
Sv. Lovro in Hay
(Kaloka nadbiskupija)
Avignon
anad
Ostrogon
Zalavar
Peuh
Rim
Stolni Biograd
Padova
Szomlothely
Spika
Bologna
Nitra
Be
Graz
Krakov
Razlozi
Godine
Broj iseljenih
iseljavanja
iseljavanja
Koprivnianaca
Crkvena sluba
1324. - 1334., 1345.
1
Gospodarski razlozi
1588., 1598., 1599.
5
Crkvena sluba
1403.
1
Crkvena sluba
1403.
1
Gospodarski razlozi
1322. - 1324., 1331., 1344.
2
Crkvena sluba
1359., 1362., 1375., 1383.
6
Javna sluba
1422. - 1439., 1443., 1451.
2
Ostalo
1457., 1474. - 1478.,1493.
8
1560. - 1564., 1588. - 1596., 1599., 1600. ukupno 18
Nepoznat razlog
1564.
1
Crkvena sluba
1510.
1
Crkvena sluba
1332.
1
Crkvena sluba
1331., 1332., 1338.
Crkvena sluba
1345. - 1350., 1567. - 1569.
Crkvena sluba
1345.
Crkvena sluba
1429.
Crkvena sluba
1505., 1508., 1510.
Crkvena sluba
1429.
Crkvena sluba
1508.
Student
1480., 1506.
Vojna sluba
1592. - 1594.
Crkvena sluba
1571. - 1579.
Javna sluba
1599., 1600. - 1602., 1670. - 1608.
Crkvena sluba
1561., 1562., 1600.
Crkvena sluba
1600.
Student
1401., 1413.
Sveuilini profesor
1416., 1421., 1427., 1428.,
- javna sluba
1429., 1431., 1437., 1442.
Nepoznat razlog
1444., 1447., 1448., 1454., 1455.,
1457., 1466., 1468., 1469.,
1475., 1476., 1468., 1486.,
1488., 1489., 1490., 1494.,
1545., 1550., 1553. - 1557.,
1563., 1569.
Student
1596.
Student
1523.
2
2
1
1
1
1
1
2
2
1
1
4
2
41
1
1
1
1
Tablica 1: Iseljavanje stanovnitva Koprivnice po mjestima i godinama

(Napomena: postoji mogunost da nisu svi iz podravske Koprivnice)
164
Podravina
Ime
mjesta
Razlozi
iseljavanja
Godine
iseljavanja
Broj iseljenih
Koprivnianaca
Konstanza
Nepoznat razlog
1417.
Komrom
Nepoznati razlog
1581.
Ukupno iseljenika
93
Tablica 2: Razlozi iseljavanja koprivnikog stanovnitva po mjestima
Razlozi iseljavanja
Mjesto
Broj
Crkvena sluba
azma, Otrc, Tuhelj, Zagreb, Sv. Lovro in Hay, Avignon,

anad, Ostrogon, Zalavar, Peuh, Rim, urevac,
Stolni Biograd, Bologna, Nitra
26
Javna sluba
Zagreb, Be
Gospodarski razlozi
Varadin, Zagreb
Studenti
Be, Graz, Krakov, Padova
45
Nepoznati razlozi
Zagreb, Samobor, Be, Konstanza, Komrom
12
Ukupno
93
Tablica 3: Useljavanje stanovnitva u Koprivnicu po mjestima i godinama
Ime
mjesta
Godina
useljavanja
Broj
useljenika
Gragena kod Krievaca Crkvena sluba
1417.
Dubrava
Nepoznato
1455.
Salzburg
Gospodarski razlog
1450.
anad
Crkvena sluba
1423.
Njemaka
Javna sluba
1411.
tajerska
Nepoznato
1308., 1312., 1313.,

1315., 1544., 1545.
2 bez vojnika
u 16. stoljeu)
Kranjska
Nepoznato
1427.
Tulmin
Gospodarski razlog
1602., 1608.
Hvar
Crkvena sluba
1603.
Ugarska
Nepoznato
1455.
Francuska (?)
Javna sluba
1417., 1446.
Ukupno imigranata
Razlozi
useljavanja
14
Podravina
165
Tablica 4: Razlozi useljavanja stanovnitva u Koprivnicu
Mjesto
Broj
Crkvena sluba
Gragena kod Krievaca, anad, Hvar
Gospodarski razlozi
Salzburg, Tulmin (Mlet. Republika)
Javna sluba
Njemaka, Francuska (?)
Nepoznato
Dubrava, tajerska, Kranjska, Ugarska
Ukupno
14
Tablica 5: Pokuaj procjene broja stanovnika Koprivnice i oblinjih gradova (od druge polovice 14. do poetka 17. stoljea)
Grad
Druga pol.
14. st.
Oko 1400.
Oko 1450.
Oko 1520.
Oko 1550.
Poetak
17. st.
1400
1600
1800
1200
500
600
Gornji i Donji Krievci 1700
1900
2200
1500
400
500
Varadin
2300
2600
3000
2000
1800
2000
Zagreb i Gradec
3500
4000
4500
3000
2800
3200
Koprivnica
Tablica 6: Kretanje broja dimova u Koprivnici kao pokazatelj depopulacije i osiromaenja
Godina
Koprivnica
upnik
Franjevci
Ukupno
1507.
67
10
85
1513.
68
12
85
1517.
65
11
82
1520.
64 + 4 siromaha
10
79
1554.
32
32
1573.
45
45
1574.
40 (Vlasi su
opustoili 12 dimova)
40
1576.
40 (sve opustoili
Osmanlije)
40
1596.
Tablica 7: Kretanje broja vojnika u Koprivnici
Godina
Broj vojnika
1554.
192
1577.
530
1581.
441
1630.
356
Razlozi useljavanja
166
Podravina
Krakov (1)
EKA
NJEMAKA
Spika (1)
SLOVAKA
Trnava (1)
Be (42)
Nitra (2)
Komarno (1)
Konstanz (1)
Gyr (1)
AUSTRIJA
VICARSKA
Ostrogon (1)
Papa
Budimpeta (?)
Stolni Biograd (1)
Graz (1)
MAARSKA
Szomlothely (2)
Sv. Lovro (1)
Zalavar (1)
Peuh (1)
SLOVENIJA
Koprivnica
Zagreb (18)
Padova (2)
ITALIJA
HRVATSKA
Avignon (1)
Bologna (5)
Naselja SR i SZ Hrvatske
Samobor (1)
azma (1)
Varadin (5)
Otrc-Zagorje (1)
Tuhelj (1)
BIH
Rim (1)
Karta 1: Prostorni raspored emigracije Koprivnianaca do kraja 16. stoljea
600
530
500
441
400
356
300
200
192
100
0
1554.
1577.
1581.
Grafikon 1: Kretanje broja vojnika u Koprivnici
1630.
Podravina
167
Druga polovica 14. st
4000
Oko 1400.
Broj stanovnika
Oko 1520.
Oko 1550.
Poetak 17. st.
2000
1000
0
Koprivnica
Gornji i Donji
Krievci
Varadin
Zagreb i Gradec
Grafikon 2: Pokuaj procjene broja stanovnika Koprivnice i oblinjih gradova

(od druge polovice 14. stoljea do poetka 17. stoljea)
80
Ukupno
Broj dimova
60
40
Koprivnica
20
0
1507.
1513.
1517.
1520.
1554.
1573.
1574.
1576.
1596.
Grafikon 3: Kretanje broja dimova kao pokazatelj depopulacije i osiromaenja
Summary
According to provided records, we can establish that by 17th century Koprivnica already had
relatively numerous communications, not only with surrounding urban settlements, but with more
distant regions. Up to now, this topic has been rarely researched. This is why this text here is only a
small contribution and an insight into the subject of research.
The research covers settlement to Koprivnica area, local students studying at various European
universities, migrations due to anti-Ottoman wars and fears from the Ottomans. Additionally, it covers
pilgrimage of local inhabitants, but also the other pilgrims visiting Koprivnica and its greater area as
well.
I also tried to estimate the number of inhabitants of that time, coming to conclusion that most likely
population had been growing until the mid-fifteenth century; after that, population was on a continuous
decline, reaching its lowest point by the end of sixteenth and in early seventeenth century.
This indicates that Koprivnica was faced with its long, major economic and social crisis as early as
mid-fifteenth century. This means the immediate cause, after all, was not direct attacks by the Ottomans.
Oko 1450.
3000
168
Podravina
Being on the borderline between two great empires - the Hapsburg and the Ottoman - Koprivnica
was, in later war activities, both experiencing drawbacks but also the advantages of this position and
overall situation. Economic and social life of Koprivnica inhabitants not only suffered, but in a way
flourished. All data indicate that a relatively great mobility of people existed, especially late Middle
Ages urban and clerical population in Koprivnica.
However, we can discuss sixteenth century population of Koprivnica only in terms of currently
existing facts and historic comprehension.
Neobjavljeni izvori
Arhiv Franjevake provincije Sv. irila i Metoda Zagreb, Arhiv samostana Koprivnica.
Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), Zagreb, Lopaieva zbirka.
Arhiv HAZU, Zagreb, Documenta.
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, Grad Koprivnica.
Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, Neoregestrata acta.
Kaptolski arhiv, Zagreb, Acta loci credibilis.
Magyar Orszgos Levltr, (Maarski dravni arhiv) Budimpeta, A 57, Libri regi.
Magyar Orszgos Levltr, Budimpeta, Diplomatikai Levveltr (DL).
Nadbiskupski arhiv, Zagreb, Acta decimalia.
Steiermrkischen Landesarchiv (tajerski zemaljski arhiv), Graz, Militaria.
Objavljeni izvori
Acsay, Ferencz - A gyo
ri kath. Fogimnzium trtnete 1626-1900, Gyo
r 1901.
Adamek, Josip - Opis gospodarskog stanja vlastelinstva urevca, Prodavia i Koprivnice 1548, Kaj, 6, Zagreb 1969.
Adamek, Josip, Kampu, Ivan - Popisi i obrauni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeu, Zagreb 1976.
Andri, Stanko - udesa Svetog Ivana Kapistrana, Slavonski Brod - Osijek 1999.
Andritsch, Johann - Studenten und Lehrer aus Ungarn und Siebenbrgen an der Universitt Graz (1586-1782), Graz 1965.
Androi, Mirko - Neobjavljene isprave grada Varadina (1390. - 1521.), Arhivski vjesnik, 1, Zagreb 1958.
Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, Bologna 1988.
Barbari, Josip, Kolander, Ivan, Wissert, Adolf - Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varadina (ZPV), knj.
1, Varadin 1990.
Barbari, Josip, Kolanovi Josip - Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varadina, knj. 3 - 5, Varadin 1992 1994.
Buturac, Josip - Popis upa Zagrebake biskupije 1334. i 1501. godine, Starine, 59, Zagreb 1984.
Podravina
169
rni, Ivan - Nekoliko junih Sloviena zapisanih od 1478 do 1520 godine u bratovtinu sv. Duha u Rimu, Starine, knj. 15,
Zagreb 1883.
Die Matrikeln der Universitt Graz, bearbeitet von Johann Andritsch, sv. 1, (1586-1630.), Graz 1977.
Die Matrikel der Universitt Wien, sv. I. (1377-1450.), Wien 1956; sv. II. (1451-1517.), Wien 1967; sv. III. (1518-1579.), Wien 1971.
Eckhardt, Sndor - Magyar levelek a XVI. szad elso
felbo
l, Magyar nyelv, god. 52, br. 2, Budapest 1955.
Engel, Pl - Magyarorszg a kzpkor vgn, PC-CD-Rom, Budapest (Budimpeta) 2001.
Fancev, Franjo - Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradakog sveuilita god. 1586 - 1829,
Ljetopis JAZU, knj. 48, Zagreb 1936.
Fallenbchl, Zoltn - llami (kirlyi s csszri) tisztsgviselo
k a 17. szzadi Magyarorszgon, Budapest 2002.
Hfer, Rudolf Karl - Die landesfrstliche Visitation der Pfarren und Klster in der Steiermark in den Jahren 1544/1545, Graz 1992.
Horvat, Rudolf - Koprivnike listine za XVI stoljee, Vjesnik zemaljskog arhiva, knj. XVI, Zagreb 1914.
Horvat, Rudolf - Prilozi za povijest Podravine, Vjesnik kraljevskog Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskog zemaljskog arhiva, XV,
sv. 1, Zagreb, 1913.
Ivanan, Ljudevit - Podatci o zagrebakim kanonicima od godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u Zagrebu.
Jeli, Luka - Acta Hieronymiana, Vjesnik zemaljskog arhiva, sv. 4, Zagreb 1902.
Jembrih, Alojz - Studenti iz sjeverne Hrvatske na bekom sveuilitu u XIV. i XV. stoljeu, Podravski zbornik, sv. 6, Koprivnica 1980.
Kemny, Lajos - A bortermels trtnethez, Trtnelmi tr, Budapest 1895.
Kenyeres, Istvn (ur.) - XVI. szzadi uradalmi utastsok, Utastsok a kamarai uradalmak prefektusai, udvarbri s
elleno
rei rszre, knj. II., Fons Knyvek, knj. II, Budapest 2002.
Kirralyi knyvek, knj. 1 - 9. (1527. - 1647), PC CD Rom, Budapest 2001.
Laszowski, Emilije - Habsburki spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (HS), sv. 3, Zagreb 1917.
Laszowski, Emilije - Podatci o Koprivnici u srednjem vieku, Vjestnik kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskog zemaljskog arkiva,
sv. II, Zagreb 1900.
Laszowski, Emilije - Povijesni spomenici plem. opine Turopolje, knj. II, Zagreb 1905.
Liber Confraternitatis Sancti Spiritus de Urbe, Monumenta Vaticana historiam regnum Hungariae illustrantia, knj. 5, Budapest 2000.
Lopai, Radoslav - Spomenici hrvatske krajine (SHKR), sv. 1, Zagreb 1884.
Lukinovi, Andrija - Ludbreko udo u prvih stotinu godina postojanja, Tkali, I, Zagreb 1997.
Lukinovi, Andrija - Povijesni spomenici Zagrebake biskupije (PSZB), knj. 5, Zagreb 1992.
Matricula et Acta Alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex Regno Hungariae oriundorum, (ed. A. Veress), Budapest 1917.
Matricula et Acta Hungarorum in Universitate Patavina, (ed. A. Veress), Budapest 1915.
Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221-1864., (ed. A. Veress) Budapest 1941.
Monumenta Ecclesiastica Tempora Innovatae in Hugaria Religionis Illustrantia, (V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karcsonyi), knj.
1-2, 4-5, Budimpeta 1904, 1909, 1912.
Monumenta Hungariae Judaica, knj. VIII. (1264-1760), prir. Alexander Scheiber, Budapest 1965.
Dvid Zoltn - Az 1598. vi hzsszers, Budapest 2001.
170
Podravina
Monumenta Historica Universitatis Carolo-Ferdinandeae Pragensis, knj. 1, sv. 1-2, Prag 1830-1832.
Peri, Ljerka - Popis graana Varadina iz 1520, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varadin, 1, Varadin 1986.
Quellen zur Geschishtlichen Landeskunde der Steiermark, VI. Band, Regesten des Herzogtums Steiermark, Erster Band
1308-1319, 1. Lieferung, bearbeitet von Annelies Redik, Graz 1977.
Rattkay, Juraj - Spomen na kraljeve i banove, Zagreb 2001.
Smiiklas, Tade - Codex diplomaticus regni Croatiae, dalmatiae et Slavoniae (CD), Zagreb.
Stipii, Jakov, amalovi, Miljenko - Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije (Regesta), Od godine 1438. do smrti
kralja Matije Korvina, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 3, 563-643; isti, Od smrti kralja Matije
Korvina do smrti kralja Vladislava II., Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4, 465 - 554; isti, Od smrti
kralja Vladislava II. do 1526. godine, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 5.
Szilgyi, Sndor - Szamoskzy Istvn trtneti maradvnyai (1566-1603.), knj. 2 (1598-1599.), Budapest 1876.
ii, Ferdo - Hrvati na bekom sveuilitu od god. 1453-1630, Vjesnik kr. zemaljskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog
arkiva, V, Zagreb 1903.
ii, Ferdo - Hrvatski saborski spisi, sv. 4, Zagreb 1917.
Tanodi, Zlatko - Poviestni spomenici slobodnog kraljevskoga grada Varadina - Monumenta historica liberae regiae civitatis
Varasdini (MCV), knj. 1-2, Varadin 1942-1944.
Theiner, A. -Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Romae 1859.
Tkali, Ivan Krstitelj - Povijesni spomenici grada Zagreba - Monumenta historica civitatis Zagrabiae (MCZ), Zagreb 1889.-.
Varga, Endre - riszk XVI-XVII. szdi perszvegek, Budapest 1958.
Veress, Endre - Basta Gyrgy hadvezr levelezse s iratai (1597-1607.), Budapest 1913.
Veress, Endre - Frakni, Vilhelmi - Monumenta Hungarorum in Polonia (1575-1668), vol. 1, Rationes curiae Stephani Bthory
Regis Poloniae historiam Hungariae et Transylvaniae illustrantes, Budapest 1918.
Zgorhidi Czigny, Balzs - Szombathelyi urbriumok s inventrimok a 16. szzadbl, Szombathely 2000.
Literatura
Adamek, Josip - Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljea, Zagreb 1980.
Adamek, Josip - Iseljavanje Hrvata u austrijsko-ugarski granini prostor u 16. stoljeu, Povijest i kultura Gradianskih
Hrvata, Zagreb 1995.
Bokaj, Ivan - Postanak Ludbrega i ludbrekog svetita Krvi Isusove, Zavjet Hrvatskog sabora, Sveta zemlja, god. III., br. 12., Zagreb 1940.
Bojnii Kninski, Ivan - Hrvati na bekom sveuilitu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, 23/XI, Zagreb 1879.
Breu, J. - Die Kroatiensiedlung im Burgenland und in den anschliessenden Gebieten, Be 1970.
Budak, Neven - Budui da smo htjeli u Zagrebu na brdu Gradecu sagraditi slobodni grad..., Zlatna Bula 1242-1992, Zagreb 1992.
Budak, Neven - Drutveni i privredni razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, u: Krievci, grad i okolica, Krievci 1993.
Budak, Neven - Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994.
orali, Lovorka - Put, putnici, putovanja, Ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama, Zagreb 1997.
Podravina
171
okovi, Pejo - Grgur Koprivnianin, Hrvatski biografski leksikon, knj. 5, Zagreb 2002.
Dadi, arko - Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Zagreb 1991.

Die K. K. Militrgrenze, Beitrge zu ihrer Geschichte, Wien 1973.
Dokal, Kamilo - Kamengrad u svijetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 1 (8), Koprivnica 1953.
Dokal, Kamilo - Zagrebaki kanonici - iz Koprivnice, rukopis, Zagreb 1954., Kaptolski arhiv Zagreb.
Feletar, Dragutin - Podravina, knj. I, Koprivnica 1988.
Grgin, Borislav - Poeci rasapa, Kralj Matija Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb 2002.
Grmek, Mirko Draen - Hrvati i sveuilite u Padovi (Izvjetaj o istraivanjima i bibliotekama u Padovi i Veneciji), Ljetopis
JAZU za 1955. godinu, knj. 62, Zagreb 1957.
Gulin, Ante - Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i sredinja Hrvatska, Zagreb 2001.
Heller, Georg - Comitatus Crisiensis, Mnchen 1978.
Horvat, Rudolf - Povijest grada Varadina, Varadin 1993.
Horvth, Tibor Antal - Szombathely a XV-XVIII. Szzadban, Szombathely 1993.
Hozjan, Andrej - Die ersten steirischen Kundshafter und Postbefrderer, Mitteilungen des Steiermrkischen Landesarchiv, sv.
48, Graz 1997.
Hozjan, Andrej - Postanak i razvoj potanske ustanove i ostalih naina prijenosa obavijesti u SZ Hrvatskoj od 1500.-1783.,
Pota sjeverozapadne Hrvatske, Zagreb-Varadin 2002.
Ilijani, Mira - Der Baumeister Dominico de Lalio und sein Kreis an der windischen Grenze, Festschrift Fritz Posch,
Ver(ffentlichungen des Steiermarkischen Landesarhives, 12, Graz 1981.
Ilijani, Mira - Prilog istraivanju renesansne pregradnje varadinske tvre u 16. stoljeu, Godinjak gradskog muzeja
Varadin, 1, Varadin 1961.
Ivanan, Ljudevit - azmanski kaptol (1232.-1932.), Croatia sacra, 2, Zagreb 1932.
Jeli, Luka - Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik zemaljskog arhiva, sv. 4, Zagreb 1902.
Karbi, Damir - Marginalne grupe u hrvatskim srednjovjekovnim drutvima od druge polovine XIII. do poetka XVI. stoljea
(Postavljanje problema i pokuaji rjeavanja), Historijski zbornik, 44, Zagreb 1991.
Klai, Nada - Kako Koprivnica 1356. godine postaje slobodni kraljevski grad, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 14,
Zagreb 1990.
Klai, Nada - Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987.
Klai, Nada - Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976.
Klai, Nada - Zadnji knezi Celjski v deelah Sv. Krone, Celje 1982.
Klai, Vjekoslav - Povijest Hrvata, knj. 1, 3, Zagreb 1988.
Krivoi, Stjepan - Stanovnitvo Dubrovnika i demografske promjene u prolosti, Dubrovnik 1990.
Krivoi, Stjepan - Zagreb i njegovo stanovnitvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb 1981.
Kruhek, Milan - Izgradnja obrambenog sustava slavonske granice u tijeku 16. stoljea, Povijesni prilozi, sv. 11, Zagreb 1992.
Kruhek, Milan - Krajike utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljea, Zagreb 1995.
rni, Ivan - Prilozi k raspravi: Imena Slovjenin i Ilir u naem gostinjcu u Rimu poslije 1453, Starine, knj. 18, Zagreb 1886.
172
Podravina
Kruhek, Milan - Povijest izgradnje koprivnike utvrde, Koprivnica - grad i spomenici, Koprivnica 1986.
Kuerova, K. - Hrvati u srednjoj Europi, Zagreb 1998.
Lesny, Jan - Studeni z krajw balkanskich na uniwerytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica Posnaniensia, IV,
Poznan 1989.
Lonari, Mijo - Kaj - juer i danas (ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavtini), akovec 1990.
Lukinovi, Andrija - Zagreb - devetstoljetna biskupija, Zagreb 1995.
Mikls, Kzmr - Rgi magyar csaldnevek sztra, XIV-XVII. Szzad, Budapest 1993.
Mili, Bruno - Razvoj grada kroz stoljea, Knj. 2 - srednji vijek, Zagreb 1995.
Moaanin, Fedor - Drutveni razvoj u Vojnoj krajini, u: Drutveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do poetka 20. stoljea, Zagreb 1981.
Plffy, Gza - A tizenhatodik szzad trtnete, Budapest 2000.
Plffy, Gza - The Origins and Development of the Border Defence System Against the Ottoman Empire in Hungary (Up to
the Early Eighteenth Century), u: Ottomans, Hungarians and Habsburgs in Central Europe, Military Confines in the Era of
Ottoman Conquest), ur. G. Dvid I P. Fodor, Leiden-Boston-Kln 2000, str. 3 - 69.
Plffy, Gza - The Impact of the Ottoman Rule on Hungary, Hungarian Studies Rewiew, Vol. XXVIII., br. 1-2., Toronto 2001.
Plffy, Gza - Die Entstehung und Entwicklung der Trkenabwehr in Ungarn 1526-1699, u: Kaiser und Knig, Eine
historische Reise: sterreich und Ungar 1526-1918. (Katalog), Wien 2001, 37 - 46.
Pavii, Stjepan - O govoru u Slavoniji do ratova s Turcima i velikih seoba u 16. i 17. stoljeu, Rad JAZU, 222, Zagreb 1920.
Pavle, Ranko - Koprivniko i ureveko vlastelinstvo, Koprivnica 2001.
Petri, Hrvoje - Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poetka 20. stoljea, u: Opina Novigrad Podravski izabrane teme, Novigrad Podravski 2001.
Petri, Hrvoje - Srednjovjekovni putevi u Podravini, Podravski zbornik, 18, Koprivnica 1992., str. 41 - 46.
Petri, Hrvoje - Sveti Nikola zatitnik Koprivnice, Hrvatska revija, god. III., br. 2., Zagreb 2003.
Petri, Hrvoje - Prilog poznavanju srednjovjekovnih puteva u sredinjoj Hrvatskoj, Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, 26,
Zagreb 1993.
Plani-Lonari - Organizacija prostora grada Koprivnice do 19. stoljea, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 8, Zagreb
1984.
Raukar, Tomislav - Hrvatsko srednjovjekovlje - prostor, ljudi, ideje, Zagreb 1997.
Raukar, Tomislav - Komunalna drutva u Dalmaciji u XIV stoljeu, Historijski zbornik, 33 - 34, Zagreb 1980 - 1981.
Simoniti, Vasko - Vojaka organizacija na Slovenskem v 16. stoletju, Ljubljana 1991.
Stipeti, Vladimir - O istraivanju povijesti stanovnitva u gradovima Hrvatske, U: S. Krivoi, Zagreb i njegovo stanovnitvo
od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Zagreb 1981.
vab, Mladen - Gisingovci (Gssing), Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb 1998.
Vojna krajina (povijesni pregled - historiografija - rasprave), Zagreb 1984.
Von Zahn, Joseph - Ortsnamenbuch der Steiermark im Mittelalter, Wien 1893.
Vresk, Milan - Osnove urbane geografije, Zagreb 1990.
Wolter, Hans, Papinstvo na vrhuncu svoje moi (1198-1216.), u: Hubert Jedin, Velika povijest crkve, III/II, Zagreb 1993.
Podravina
GUILDS AND FRATERNITIES IN PODRAVINA

IN THE LATE MIDDLE AGES AND AT DAWN OF THE NEW WORLD
Dr. Dragutin FELETAR

Geografski odsjek
Prirodoslovno-matematiki fakultet
Zagreb, Hrvatska
Primljeno: 12. 5. 2003.

Prihvaeno: 23. 5. 2003.
UDK/UDC 334.72 (497.5-3 Podravina) (091)
255 (497.5-3 Podravina) (091)
Saetak
U zadnjim stoljeima srednjega vijeka i na podruju sjeverozapadne Hrvatske formirana je
mrea centralnih naselja - trgovita (oppidum) i gradova (civitas). Ta centralna naselja
pruala su sredinje, prvenstveno trgovake i obrtnike usluge iroj okolici. Najvaniji grad od
poetaka je bio Varadin, ali su veliko znaenje imali i Koprivnica, Prelog, akovec i Legrad,
te neka manja trgovita (Ludbreg, Rasinja, Komarnica, Prodavi, urevac, Gorbonog, Drnje
itd.).
U lanku se temeljito opisuje nastanak, razvoj i prostorni raspored srednjovjekovnih
bratovtina u koje su se, ponajvie u Varadinu i Koprivnici, udruivali graani vezani uz
crkvu i samostane, ali i obrtnici i trgovci. Najvei dio lanka odnosi se na razradu osnivanja
prvih obrtnikih cehova. Razraeni su njihov ustroj, funkcije, razvitak te prostorni raspored u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Cehovi su od 16. do 19. stoljea i na podruju Podravine dali
osnovni ton gospodarskom i drutvenom ivotu gradova i trgovita.
Kljune rijei: Bratovtina, ceh, centralno naselje, obrtnici, trgovci
Key words: guild, fraternities, guild regulations, centralism, craftsmen, artisans functions, marketplaces, towns
Nastanak mree gradova i trgovita

U kasnom srednjem vijeku, a osobito od 13. do 15. stoljea, sazreli su uvjeti za nastanak mree
gradova (civitas) i trgovita (oppidum) i na podruju sjeverozapadne Hrvatske. Ti su gradovi i trgovita
zadobili centralne funkcije (trgovake, obrtnike, vjerske, upravne i druge) zahvaljujui tomu to su bili
sjedita veih vlastelinstava, a u pravilu su bili locirani na kriitima vanijih (karavanskih) puteva i na
veim rijekama (Muri, Dravi, Bednji).
prof. dr. sc. Dragutin FELETAR CEHOVI I BRATOVTINE U PODRAVINI
CEHOVI I BRATOVTINE U PODRAVINI

KRAJEM SREDNJEGA I POETKOM NOVOGA VIJEKA
173
174
Podravina
Za nastanak gradova i trgovita vana je bila i politika carskih dvorova prema njima. Veina kraljeva
svojim poveljama i politikom razvoja lokalne uprave nastojala je jaati gradove i trgovita. Tako su
dvoru osigurali znatne prihode, a i lake su utirali puteve centralne vlasti u uzburkanim interesima veih
i velikih vlastelinstava. Vano je bilo formirati sloj graana, dakle slobodnih ljudi koji su imali slobodu
kretanja. Temeljem kraljevskih (i drugih) povlastica ti slobodnjaci formirali su samostalne gradske ili
trgovine jedinice nad kojima vlastelin najee nije imao izravnu vlast.
Da bi se stvorio sloj graana, valjalo je u podgraa (suburbiume) pokraj vlastelinskih utvrda i katela
naseliti seljake slobodnjake, a osobito ljude koji su poznavali neki zanat ili su se bavili trgovinom.
Graani (hospites, cives, inhabitatores, populus)1 regrutirali su se uglavnom iz dva izvora: (1) od
kmetova koji su nauili neku vjetinu (zanat), to je u naim krajevima ilo vrlo sporo, te (2)
naseljavanjem tzv. kraljevskih gostiju ili hospitesa, uglavnom iz srednje Europe. Jo je ugarski kralj
Stjepan Sveti (998. - 1035.) u svojim zakonima pozvao hospitese da dou u gradove i trgovita u
Panonsku nizinu. To je, zapravo, postao vaan poticaj nastanku mree gradova i trgovita.2
U taj se proces ukljuila i Hrvatska nakon stvaranja Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva (1102.). Jaanje
mree gradova i trgovita te formiranje bratovtina i kasnije cehova na podruju sjeverozapadne
Hrvatske nastavljeno je osobito za kraljeva Andrije II. (1205. - 1235.), pa Ludovika I. Velikog (1342. 1382.), igmunda Luksemburkog (1387. - 1437.), Matijaa Korvina (1458. - 1490.), Ladislava II.
Jagelovia (1490. - 1516.) i Ludovika II. (1516. - 1526.). Razvoj cehova doivio je svoj vrhunac u
vrijeme renesanse i posebice baroka (od 16. do 19. stoljea), dakle u vrijeme vladavine Habsburgovaca
(nakon 1527.).3
Nova mrea centralnih naselja dijelom je slijedila stare rimske, antike lokacije. To se osobito odnosi
na Ludbreg, koji je pod rimskim imenom Ioviae Botivo bilo glavno antiko naselje u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj.4 Prostorni raspored kasnosrednjovjekovnih gradova i ovdje je bio odreen sigurnosnim
razlozima, pa su utvrde traile lokaciju na istaknutim kotama ili pak u movarama uz rijeke. Razvoj
gradova, pa i vanijih trgovita, tijekom cijeloga kasnog srednjeg vijeka izravno su poticali i
potpomagali hrvatsko-ugarski kraljevi. To su inili osobito davanjem raznih povlastica i slobotina
gradovima i trgovitima, za to su najee izdavali i posebne kraljevske povelje.5
Najvee i najvanije podgrae (suburbium), koje je postalo snaan civitas (grad) i bilo opasano
gradskim zidinama te imalo samostalnu gradsku upravu, razvio je Varadin. Iz njega su zraile najjae
centralne funkcije u iroku gravitacijsku regiju. U gospodarskom smislu, najvanije su bile upravo
trgovake i obrtnike funkcije. Dakako, tu je svoje sjedite, u utvrenom katelu uz suburbium, imalo
i veliko varadinsko vlastelinstvo. I funkcioniranje sredita vlastelinstva svojim je potrebama imalo
pozitivan utjecaj na razvoj samostalnoga grada Varadina. Tek nekoliko kilometara junije
srednjovjekovni katel u Gornjem Knegincu ve od 12. stoljea bio je uvar puteva prema Varadinu.
Tu je jedno vrijeme bio zatoen i (kasniji) hrvatsko-ugarski kralj Andrija II., koji je ve 1209. godine,
kao prvomu gradu u sjevernoj Hrvatskoj, Varadinu podario povelju slobodnoga kraljevskoga grada
(Libera et regia civitatis Varasdinensis).6
Ovdje, zapadno od Podravine, bilo je vano jo nekoliko trgovita, koja su osobito u prvim
stoljeima novoga vijeka znatno razvila i obrtne funkcije. Vaan oppidum nalazio se u Varadinskim
1
2
3
4
5
6
Budak Neven: Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Koprivnica - Zagreb 1994., str. 28
Androi Mirko: Obrtnici i obrt kroz varadinsku prolost, rukopis, Dravni arhiv Varadin
Klai Vjekoslav: Povijest Hrvata III., Zagreb 1911.
Viki-Belani Branka: Antiko nasljee Ludbrega, Radovi Zavoda HAZU 10 - 11, Varadin 1998., str. 477 - 495; Tomii
eljko: Arheoloka topografija i toponimija (Iovia-Botivo-Ludbreg), Ludbreg - umjetnika topografija, Zagreb 1997., str. 21 - 42
Feletar Dragutin: Podravina I., Koprivnica 1988., str. 45 - 75
Budak: Gradovi..., o.c., str. 42 - 52; Horvat Rudolf: Povijest grada Varadina, Varadin 1993.
Podravina
Zaladska upanija
ra
Sredie
Mura
trigova
Sepetnek
Turnie (Podturen)
Letenje
G. Zakanj
Legrad
urgov
p
n
Ludbreg
G. Kneginec
elekovec
Bednja
Bednja
D. Zakanj
M. Bukovec
Drava
dinska upanija
Kamenica
Novi Zrin
Petrijanec
Kotoriba
Bistrica / D. Vidovec D. Dubrava
sk
VARADIN
Vinica
Gorian
Prelog
AKOVEC
Nedelie
Prostorni raspored gradova i

trgovita krajem srednjega i
poetkom novog vijeka u
sjeverozapadnoj Hrvatskoj
Ormo
Va r a
Sveto Rimsko
Carstvo
KANIA
Bekin / Beehelj
Semenje
Stolni Bi
ograd
Lendava
Mu
Rackania / Raskrije
Kuzminec
Brenica
Remetinec
Rasinja
Ivanec
V. Toplice
Bela
Lepoglava
KOPRIVNICA
Opoj
Grebengrad
Pusta Bela
Drava
Ma
arevo
Belavar
V. Kalnik
Kamengrad
M. Kalnik
Sv. Ladisalv / Vlaislav
Brezovica
Glogovnica
D. Rijeka
Poino brdo / Srijem
Komarnica /
Prodavi / Virje
Novigrad
Sv. Mihalj / Miholec
St. Georgen / ur
evac
Sv. Kri / Velika
KRIEVCI
Vanija sela s obrtom

Vanije dvojne utvrde
Pavlinski samostan
Topolovec
Streza (Pavlin Klotar)
Rovie
Bobovec
Valko
k a
u p a n i j a
Dananje vanije ceste

Dananje dravne granice
Kolomanova cesta
(Via magna)
Granice upanija 1500. godine
Gorbonok /
Klotar P.
Kopaevec /
Pitomaa
Buevec / Buetina
Cirkvena
Grad / civitas
Trgovite / oppidum
Suica
zm
T u m a
a
Zagrebaka
upanija
ij
Drnje
D. Bukovica /
pii Bukovica
VIROVITICA
Virovitika
upanija
Na razvoj mree naseljenosti u Podravini utjecali su i drugi srednjovjekovni i ranovjekovni gradovi

i trgovita, koji su se nalazili junije, sjevernije ili istonije od nje. U tom kontekstu vaan faktor bili
su i civitasi i oppidumi u jugozapadnoj Maarskoj. U mrei glavnih srednjovjekovnih (karavanskih)
puteva posebno mjesto imali su Krievci, koji su povelju slobodnoga grada dobili ve 1252. godine.
Upravo Krievci su bili i sjedite povrinom najvee srednjovjekovne upanije u tadanjoj velikoj
Slavoniji (do provale Turaka). Tuda je, od azme, preko Kamengrada (Koprivnice) prema Stolnom
Biogradu (Szekesfehervaru), vodio okrajak znamenite Kolomanove ili Velike ceste (Via magna).8
Ovdje, juno od Podravine, na Kalnikom i Bilogorskom prigorju, nalazilo se jo nekoliko vanijih
i manjih oppiduma. Vezana uz srednjovjekovne plemike utvrde na Kalniku, razvila su se trgovakoobrtnika podgraa Brezovica pod Velikim Kalnikom i Donja Rijeka pod Malim Kalnikom. U vrevi
plemikih i turskih ratova ta su trgovita posve nestala, ba kao i stari oppidum Sv. Mihalj (danas selo
Miholec), zapadno od Krievaca. Blizu srednjovjekovne utvrde Topolovac na zapadnoj Bilogori razvila
uri Tomislav, Feletar Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica 1992.; Horvat Rudolf:
Povijest trgovine, obrta i industrije Hrvatske, Zagreb 1994.
Budak Neven: Drutveni i privredni razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, Krievci - grad i okolica, Zagreb 1993., str. 4149; Bedenko Vladimir: Urbanistiki razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, Krievci - grad i okolica, Zagreb 1993., str. 7592
Toplicama, ali i zapadnije u oppidumima Remetinec (pokraj Novoga Marofa), Maarevo, Bela,
Ivanec, Kamenica, Petrijanec i osobito Vinica. I u veini tih trgovita postojali su zameci cehovskog
organiziranja obrtnika, a u nekima su djelovali i dobro ustrojeni cehovi.7
175
176
Podravina
su se jo dva trgovita kojima danas vie nema traga - Poino Brdo (kod dananjeg sela Srijema) i Sv.
Kri (kod dananjeg sela Velike).
Najvanije trgovite u tom se kraju nalazilo neto junije - u Roviu, koje je bilo vezano i uz
Kolomanovu cestu. Neto zapadnije od Rovia znaajan oppidum bila je jo i Cirkvena.9 Utjecaj na
razvoj Koprivnice, a osobito srednjovjekovnog Kamengrada, imao je, osobito u 14. i 15. stoljeu,
pavlinski samostan u Strezi (danas selo Pavlin Klotar). Taj je samostan jedno vrijeme u svojem
posjedu drao i predij Kameno (Kamengrad ili Starigrad juno od Koprivnice).10
Mreu gradova i trgovita u jugozapadnom kutu Panonske nizine upotpunjavala su i sredinja
naselja sjeverno od Drave, ali i Mure - gdje je takoer ivjelo uglavnom hrvatsko stanovnitvo. U
Meimurju je vano zrinsko sijelo akovec, koji je povelju slobodnog trgovita dobio 1579. godine
(Zrinski su upravljali Meimurjem od 1546. do 1671., odnosno 1691. godine). Za razvoj obrtnikotrgovakih funkcija osobito je vano bilo trgovite Prelog, koje su 1264. godine osnovali upravo
hospitesi (kraljevi gosti).11 U insuli murodravani trgovita su formirana i u Kotoribi, Nedeliu,
trigovi, Rackanii (danas naselje Raskrije), Srediu (danas Mursko Sredie) i Turniu (danas
Podturen). Uz njih, naroito u vrijeme baroka, obrt i udruenja obrtnika razvijali su se i u jo nekoliko
veih sela - primjerice u Donjoj Dubravi, Donjem Vidovcu i Gorianu.12
S obzirom na to da granica prema Maarskoj gotovo i nije postojala, na mreu naseljenosti
Podravine znatan utjecaj imali su gradovi i trgovita koji su se nalazili sjeverno od Mure i Drave. Tu je
najveu vanost imao grad Kania (Velika Kania, Nagykanisza). Trgovako-obrtnike djelatnosti u
tim civitasima i oppidumima djeluju i u vrijeme turske okupacije tijekom druge polovice 16. i 17.
stoljea. Jo su vana trgovita bila u Bekinu (Beehelju), Semenju i Sepetneku, a osobito ona uz
Dravu, poput oppiduma Gornji Zakanj, Donji Zakanj, urgov, Brenica, Belavar, Valko i posebice
utvrda i trgovite Bobovec (Babocsa).13
Istono od dananje Podravine nalazila se slavonska Virovitika upanija, koja je u srednjem vijeku
obuhvaala malen prostor oko kraljevskoga grada Virovitice (Wereuce). Zapadno od Virovitice nalazio
se veliki plemiki posjed Bukovica na kojem se razvilo trgovite Donja Bukovica (danas naselje pii
Bukovica). Prema Dravi se jo nalazilo trgovite Buevec (danas Buetina).14
Sredinje mjesto u mrei gradova i trgovita u Podravini ve u srednjem vijeku imala je
Koprivnica.15 Njezine june obrambene kule, Kamengrada (danas Starigrad), doticala se Velika ili
Kolomanova cesta, a upravo u Koprivnici kriali su se (karavanski) putevi prema jugu (u smjeru
Krievaca i Zagreba), zapadu (u smjeru Varadina), istoku (u smjeru Virovitice) i sjeveru (u smjeru
Kanie i Stolnog Biograda).16 Koprivnica je takoer bila sijelo velikoga vlastelinstva, a zemaljski
gospodin ve rano je izgradio utvreni plemiki katel (vjerojatno na lokaciji kasnijeg Dvorskog
Petri Hrvoje: Promjene broja stanovnika i ekonomskog razvoja gradskih naselja sjeverozapadne Hrvatske od kraja 16. do
poetka 19. stoljea, Stvaralaki potencijali u funkciji drutveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske,
HAZU, Varadin 2002., str. 133 - 152; Adamek Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea,
Zagreb 1980.; Engel Pal: Hungary in the late middle ages, PC-CD, Budapest 2001.
10 Dokal Kamilo: Kamengrad u svjetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 113 - 126
11 Horvat Rudolf: Poviest Meimurja, Zagreb 1944.; Feletar Dragutin: Pola stoljea Ogranka Seljake sloge Prelog, Prelog
1978., str. 9
12
Feletar Dragutin: Pregled povijesti naselja Donji Vidovec, mjesto i upa Donji Vidovec, Donji Vidovec 1996., str. 9 - 35
13 Engel Pal: Hungary..., o.c., karta
14
uri Tomislav, Feletar Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002.; Engel
Pal, o.c., karta
15 Feletar Dragutin, Turek Zvonimir: Urbanistiki razvoj Koprivnice, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979., str. 191 - 212; Grupa
autora: Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986.; Kolar-Dimitrijevi Mira: Gospodarsko stanje Podravine 1527 - 1699 1765., Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.
16
Demo eljko: Castrum Keukaproncha/Kuwar, poetna istraivanja, Podravski zbornik 10, Koprivnica 1984., str. 320 - 367
Podravina
17
Grupa autora: Koprivnica - grad i spomenici, o.c. 1986.: Feletar - Turek, o.c., str. 191 - 212
Feletar - Turek, o.c., str. 191 - 212; Feletar: Podravina, o.c., str. 46 - 56
19
Laszowski Emilije: Prijevod diplome kralja Ludovika I. iz godine 1356., Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. 1953., str. 3 - 4; Brozovi Leander: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.
20
Brozovi, o.c., str. 163; Kruhek Milan: Tvrava u Koprivnici - povijesni i tipoloki razvoj, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb
1986., str. 25 - 33
21
Brozovi, o.c., str. 29; Budak: Gradovi..., o.c., str. 86
22 Brozovi, o.c., str. 53; Feletar: Podravina, o.c., str. 45 - 64
23 Feletar: Podravina, o.c., str. 124 - 125; Horvat Rudolf: Poviest sl. i kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943. (reprint 1991.)
24 Haller Jen: Legrad trtenete, Eszek 1912.; Feletar Dragutin: Legrad, akovec 1971.
25 Haller, o.c., str. 24; Feletar: Legrad, o.c., str. 70; ganec Vinko: Sliice iz prolosti Legrada, Meimurski kalendar, akovec
1924.
18
bastiona). Od 16. stoljea Koprivnica postaje jedna od najvanijih toaka obrane od Turaka (tu je jedno
vrijeme bilo i sjedite generalata), pa dobiva velebnu renesansnu nizinsku fortifikaciju.17
U kasnom srednjem vijeku razvijaju se dva podgraa ili suburbiuma: jedan uz plemiku utvrdu
branjenu movarama uz rjeicu Koprivnicu (civitas nostre Kaproncha), a drugi podno plemike utvrde
nastale na istaknutom breuljku na sjevernom obronku Bilogore, uz Kamengrad (oppidum de sub castro
Kuwar).18 Dakako, snaniji suburbium nie uz nizinsku utvrdu, pa Koprivnica od poetka postaje
najvanije trgovako-obrtniko naselje u Podravini. Budui da je postajala sve vee i vanije trgovite,
rano je dobila status grada (civitas), sa svim oznakama slobode i autonomije. U prvoj polovici 14.
stoljea dobiva i posebne privilegije hrvatskoga bana i slavonskoga hercega, a 1356. i povelju
slobodnoga kraljevskoga grada od kralja Ludovika I. Velikog.19
Poetkom 15. stoljea grad je zabiljeio osobit gospodarski napredak, a istodobno se poinje
razvijati i suburbium podno kastruma u Kamengradu, sa upom Sv. Emerika. U doba kralja igmunda,
1407. godine, u jednom dokumentu se Koprivnica i Kamengrad nazivaju civitas nostre Kaproncha et
castri Kukaproncha.20 Za napredak gradova i trgovita osobito je vano bilo pravo sajmovanja.
Slobodu sajmovanja (forum liberum) naroito je u gradovima afirmirao kralj igmund poetkom 15.
stoljea, ali su se tjedni (pa i dnevni) sajmovi u Varadinu (od 1209.), Koprivnici (od 1337.) i drugim
civitasima odravali i znatno prije. Pravo sjamovanja imala su uglavnom i trgovita, a poznati su (stoni
i drugi) sajmovi u Ludbregu (od 1562.), Legradu, Drnju, Prodaviu i drugdje.21 Pravo na sajmovanje
znatno je pridonijelo razvoju obrtnitva.
Prodorom Turaka u Slavoniju (Virovitica je pala 1552.) i jugozapadnu Ugarsku (Kania je pala
1600.) zaustavljen je normalan razvoj gradova i trgovita i u Podravini. Utvrda u Koprivnici postala je
glavna toka u novom sustavu obrane. I na podruju Podravine formira se sustav vojne granice, ali se
unutar njegova funkcioniranja uspjela zadrati autonomnost grada (civitasa) Koprivnice. Godine 1581.
poinje se graditi nova koprivnika utvrda, a do poetka 17. stoljea bila je sagraena velebna
renesansna tvrava u koju se kasnije uselio i general. Sustavu koprivnikog dijela vojne granice
pripadaju i tvrice Dernie (Drnje), Jelekovez (elekovec), Rassiny (Rasinja), Novigrad (Novigrad
Podravski), St. Georgen (urevac) i Ludbrich (Ludbreg).22 Tako je ostalo sve do reorganizacije vojne
granice, koju je uglavnom provela Marija Terezija - general se 1765. seli u novosagraeni Bjelovar, a
Koprivnica je izuzeta iz Vojne krajine.23 Dakako, cehovske udruge su se zbog vojne vlasti u Koprivnici
razvijale u posve specifinim uvjetima.
Od desetak podravskih trgovita (oppiduma), najznaajniji je bio Legrad, smjeten na vanom
sutoku velikih rijeka, Mure i Drave. Jaka zemljana utvrda tu se spominje jo 1488. godine kada Legrad
postaje trgovite (oppidum).24 U jednom drugom navodu se kae da je legradska utvrda izgraena
svakako prije 1526. godine.25 Oito je ve tada razvijeno trgovako-obrtniko podgrae jer ima
naznaka da su se u Legradu obrtnici poeli udruivati u cehove iznimno rano - na kraju 15. stoljea. O
177
178
Podravina
starosti toga oppiduma govori i sauvani legradski grb na kojemu se nalazi godina 1610. Legrad osobito
dobiva na vanosti (uz gradnju velebne nizinske tvrave) u vrijeme Zrinskih (1546. do 1691.), jer je
tada u sustavu obrane od Turaka postao sredite Meimurske ili Legradske kapetanije. Ta je kapetanija
bila u sastavu Kanikoga generalata, a pripadalo joj je desetak tvrica uz Muru u Meimurju.26 Legrad
se u nekim dokumentima spominje i kao grad (primjerice 1650. - civitas Legradiensis), a njegovi
stanovnici kao graani (cives), te je po broju stanovnika i razvijenosti obrta i trgovine bio tijekom 17.
i 18. stoljea u rangu Koprivnice, pa donekle i Varadina.
Na zapadu Podravine, kao sredite velikoga vlastelinstva, veliku je lokalnu gospodarsku vanost
imao Ludbreg. Utvrda se ovdje zasigurno spominje 1320., a 1373. kao castrum de Ludbregh. Krajem
srednjega vijeka Ludbreg je zasigurno i trgovite (oppidum 1461.), s manjim podgraem (u jednom
dokumentu iz 1509. o Ludbregu se govori i kao o gradu - civitas).27 Ludbreg se kasnije nije razvio u
vanije trgovite, iako je igrao vrlo vanu ulogu kao sjedite velikoga vlastelinstva.
I ostala podravska trgovita nastala su uglavnom uz sjedita veih ili velikih vlastelinstava. Rasinja
(s plemikom utvrdom Opoj-gradom) spominje se kao oppidum ve u 15. stoljeu, ali se razvilo malo
podgrae, koje nije imalo vee trgovako-obrtniko znaenje.28 Znatno kasnije, u 18. stoljeu, status
trgovita dobiva i Mali Bukovec (koji se nalazi pokraj sjedita velikoga Drakovieva vlastelinstva u
Velikom Bukovcu).29 Neto vee znaenje imalo je trgovite u Drnju, gdje je bio prijelaz preko granice
na Dravi (solana, tridesetnica ili tadanja carina).30 U nekim dokumentima se kao trgovite spominje i
tvrica elekovec.31
Istono od Koprivnice nalazila su se stara podravska trgovita i vea sela, a tu su djelovala i velika
srednjovjekovna plemika vlastelinstva. Srednjovjekovna utvrda, koja je odigrala kljunu ulogu u
obrani od Turaka, ouvala se u urevcu (St. Georgen) sve do danas. Staro srednjovjekovno podgrae
(i upa) gotovo je posve nestalo u vrijeme borbi s Turcima. Neto junije nalazila se utvrda i trgovite
Suica, kojoj se u sukobima s Turcima gubi svaki trag.32 Veliko znaenje imao je posjed Virje
(Prodavi) i njegovi gospodari. Do prodora Turaka i uz prodaviku utvrdu razvilo se ovee trgovakoobrtniko podgrae.33 Srednjovjekovno trgovite Sv. Ladislav (kod dananjeg sela Vlaislav) razvilo se
u malen oppidum tijekom 14. i 15. stoljea, ali je nestalo ve poetkom turskih provala u drugoj
polovici 16. stoljea.34 Posebno je znaenje imao Gorbonok (kod dananjeg Klotra Podravskog)s
utvrenim (franjevakim) samostanom, plemikom utvrdom i podgraem. Sve je to nestalo u vihoru
borbi s Turcima.35
Bez obzira na to to nije imao formalni status oppiduma, Novigrad ili Komarnica (danas Novigrad
Podravski) ima posebno znaenje (po njemu je dobio ime i Komarniki arhiakonat). I tu je jedno
vrijeme bilo sjedite srednjovjekovnog vlastelinstva, postojala je utvrda i podgrae, a Novigrad je igrao
26
Feletar: Legrad, o.c., str. 73; Petri Hrvoje, Feletar Dragutin, Feletar Petar: Novi Zrin - Zrinska utvrda na Muri, Koprivnica
2001.
27 Budak, o.c., str. 86; Ludbreg, monografija, Ludbreg 1984.
28
Feletar Dragutin: Stara rasinjska zdanja, Podravski zbornik 2, Koprivnica 1976., str. 153 - 191; Dobroni Lelja: Templari i
ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 2002., str. 104
29 Hrupec Vjekoslav: Monografija Bukovekog kraja, Veliki Bukovec 1996.
30 Petri Hrvoje: Drnje, monografija, Koprivnica 2001.
31 Petri Hrvoje: elekovec u srednjem vijeku, Muzejski vjesnik 16, akovec 1993., str. 90 - 93
32 Horvat Rudolf: Poviest Gjurgjevca, Zagreb 1940.: Kruhek Milan: Stari urevaki grad u sistemu granine obrane od 16. do
19. stoljea, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 8-9, Zagreb 1982./83., str. 85 - 107
33 Cvekan Pakal: Virje, Virje 1976.; Virje na razmeu stoljea, zbornik I.-V., Virje 1981., 1984., 1987., 1991., 1993.
34 Engel Pal, o.c., karta; Petri Hrvoje: Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poetka 20. stoljea, Novigrad
Podravski - izabrane teme, Novigrad Podravski 2001., str. 43 - 80
35
Engel Pal, o.c., karta; Cvekan Pakal: Od Gorbonoka do Klotra Podravskog, Klotar Podravski 1990.
Podravina
Gradsko-trgovini ustroj i nastanak bratovtina

Gradovi i trgovita formirali su se i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uz utvreni zamak (burg) ili utvrdu
(castrum).39 Vara ili varo, odnosno civitas ili libera villa, bilo je naselje izvan zidina, odnosno
podgrae ili suburbium. Slino znaenje ima i trgovite (oppidum, villa, purga, tergowyschye), ali je
ono vezano kao podgrae uz manje plemike utvrde (najee zemljanih bedema).40 Neka podgraa,
osobito ona vea i vanija, sagradila su vlastite obrambene utvrde i bedeme, poput Varadina, ali i
Krievaca, a vjerojatno i Legrada.
Ukupno stanovnitvo grada u dokumentima se spominje najee kao populus ili inhabitatores. Biti
pravim graanima grada znailo je proi odreenu proceduru i biti primljen meu graane, purgere
(burgere) - odnosno nositi ime cives, hospites.41 Bitna oznaka za purgere (cives, hospites) bila je
sloboda kretanja, odnosno oni su bili slobodnjaci koji su se preteno bavili izvanpoljoprivrednim
djelatnostima. Tako je krajem srednjega vijeka i u podravskim gradovima i trgovitima nastajao sve
utjecajniji i brojniji sloj trgovaca i osobito obrtnika.42
Struktura stanovnitava gradova i trgovita ve je od kraja srednjega vijeka bila vrlo slojevita. U
njima su, dakako, ivjeli i kmetovi, podlonici plemia (koji je najee ivio u utvrdi). Najee je
alodij bio urbarijalni ili selini (kua, oranice, vrt, okunica, livade) ili pak izvanselini (krevine,
vinogradi). Kmetovi su bili eliri ili inkvilini, gornjaci (vinogradari), predijalci (privilegirani seljaci na
crkvenim posjedima) ili slobodnjaci (obavljali su poslove na vlastelinstvu). Osim kraljevih gostiju ili
hospitesa, dio bivih kmetova, osobito slobodnjaka, regrutirao se s vremenom u sloj graana (obrtnika
i trgovaca).43
Uz kmetove (serves), u gradu su preteno ivjeli graani (cives). Meu njima su na prijelazu
srednjeg u novi vijek najbrojniji bili kraljevi vitezovi i gosti (servientes, hospites), koji su u nae krajeve
uglavnom doli iz srednje Europe. Posebnu je ulogu igrao sloj (stale) slobodnjaka (iobagiones castri)
predijalaca i crkvenjaka. Tu su, dakako, jo bili i plemii (nobiles), a nakon formiranja vojne granice
brojni su bili vojnici i njihovi zapovjednici (koji su igrali ulogu zemaljskoga gospodara, a koprivniki
kapetan imao je i posjede u okolnim selima).44
36
Magjer Bla: asti i dobru zaviaja - Novigrad Podravski, Zagreb 1937.; Petri: Novigradska Podravina..., o.c., str. 43 - 80
Cvekan Pakal: Od kopaevca do Pitomae, Pitomaa 1978.
38 Feletar Dragutin, Feletar Petra: Povijest Kuzminca, Koprivnica 1992.
39 Budak, o.c., str. 20
40 Budak, o.c., str. 21; Adamek Josip: Agrarni odnosi..., o.c., str. 164
41 Klai Nada: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., str. 95; Budak, o.c., str. 22
42 Klai Nada, o.c., str. 98; Budak, o.c., str. 20 - 24
43 Klai, o.c., str. 73 i 95; Brozovi, o.c., str. 28
44 Klai Nada, o.c., str. 95; Herkov Zlatko: Povijest zagrebake trgovine, HAZU, Zagreb 1987., str. 5 - 10
37
i vanu ulogu u vrijeme Vojne krajine.36 U zrelom srednjem vijeku se kao znaajno naselje spominje i
Pitomaa (Kopaevec), ali je teko zakljuiti je li postojalo i kakvo podgrae.37 Moe se pretpostaviti
da je odreeno podgrae postojalo i kod utvrde i kasnosrednjovjekovnog plemikog posjeda u
Kuzmincu,38 pa moda u nekim drugim sjeditima veih ili manjih plemikih imanja.
Kao to vidimo, tijekom kasnoga srednjega vijeka, a pogotovo u prvim stoljeima novoga vijeka,
mrea gradova i trgovita u Podravini i sjeverozapadnoj Hrvatskoj dosta se zgusnula. Time su stvoreni
uvjeti za nastanak i razvitak obrta i trgovine, odnosno za razvoj bratovtina i cehova. Upravo je
stvaranje bratovtina i cehova predstavljalo prekretnicu u ukupnom gospodarskom razvoju ovoga kraja.
179
180
Podravina
Gradovi, kao i slobodna trgovita, imali su ve od 13. stoljea veliku samostalnost u upravljanju.
Graani (purgeri, hospitesi, cives) svake su godine izravno birali odreen broj prisenika (iurati, iurati
cives), te vijenika ili savjetnika (consiliarii), koji su inili gradsko vijee. Birali su i gradskoga suca
(iudex, villicus, rihtar), koji je zajedno s prisenicima inio gradsku upravu ili magistrat. Graanima je
mogao suditi jedino sudac njihova grada, a neki su suci imali velika ovlatenja (mogli su izrei i smrtnu
kaznu, ius gladii). Kod donoenja vanih odluka mogla se sazvati i skuptina svih graana (consilium
generale civium). Funkcioniranje gradskoga vijea i magistrata izravno je utjecalo na razvoj obrta i
trgovine te drugih funkcija. Meu prisenicima i vijenicima Varadina, Koprivnice, Krievaca i drugih
gradova uvijek je bilo najvie obrtnika (trgovaca i drugih).45 Slinu strukturu uprave imala su i vanija
trgovita. Primjerice, u tada malom trgovitu Ludbregu, koje je 1520. u cijelom vlastelinstvu imalo 210
dimova, djelovao je sudac, trgovini magistrat, a spominje se vei broj obrtnika i trgovaca.46
Za razvoj obrta i trgovine bila je vana i veliina pojedinih gradova i trgovita. I prema tom
pokazatelju, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj dominirao je Varadin. Za razdoblje kasnoga srednjega vijeka
vrlo je teko procijeniti broj stanovnika Koprivnice, Legrada, Prodavia, Komarnice, Ludbrega i drugih
trgovita u Podravini - za to nema vjerodostojnih podataka. Petri je izvrio procjenu uglavnom za 17.
stoljee, kada se granica s Turcima donekle stabilizirala, a iz toga vremena ima i vie arhivske grae.47
U Podravini je i po broju stanovnika dominantno znaenje imao grad Koprivnica. Godine 1659. u
koprivnikoj tvravi ivjelo je od 500 do 600 stanovnika (uglavnom vojnika), a u suburbiumu (koji je
zapravo inio slobodni grad) jo ak 1750 do 1800 ljudi. To ukupno iznosi oko 2250 do 2400
stanovnika, to je u ono vrijeme Koprivnicu svrstavalo meu najvee i najvanije hrvatske gradove.48
Do kraja 17. stoljea osobito je porasla regionalna vanost Legrada (u dokumentima se spominje kao
oppidum, ali je imao brino organiziranu samostalnu upravu, suca i magistrat). Godine 1693. u Legradu
je prebrojano 200 katolikih i 500 protestantskih kua. Rauna se da je tada u Legradu ivjelo gotovo
3000 stanovnika.49 Za trgovite Ludbreg postoji procjena ve za 1598. godinu, kada je tamo moglo
ivjeti izmeu 280 i 350 stanovnika.50 Godine 1659. taj se broj vjerojatno poveao na 450 do 700
stanovnika. Trgovite Rasinja imalo je 1570. samo 12 poreznih dimova, a 1598. godine u njemu je
ivjelo 16 obitelji graana (oko 90 stanovnika). U Rasinji su 1659. popisana 143 kuegospodara s oko
500 stanovnika.51 U Drnju su 1659. godine popisana 143 kuegospodara s oko 500 stanovnika.52 Ostala
podravska trgovita mogla su krajem 17. stoljea brojati od 200 do 400 stanovnika.53
Koncentracija stanovnitva i nepoljoprivrednih djelatnosti (obrt, trgovina, uprava, vojska, crkva)
potaknula je razvoj specifinoga gospodarskog, duhovnog (vjerskog) i drutvenog ivota i
organiziranja. Oko upa i samostana stvaraju se zajednice vjernika, koje imaju i gospodarske funkcije.
Potom se udruuju i u strukovnom smislu - obrtnici i trgovci. Rije je o odreenoj vrsti zatite steenih
sloboda, privilegija i poloaja u drutvu. Podatke o takvim zajednicama (udrugama) nalazimo u
gradovima sjeverozapadne Hrvatske ve u 15. stoljeu, a najvie njih odnosi se, dakako, na Varadin.54
45
Herkov, o.c., str. 18

Ludbreg - Ludbreka Podravina, Umjetnika topografija, Zagreb 1997., str. 213; Ludbreg se kao castrum spominje ve 1371.
godine
47 Petri Hrvoje: Procjene..., o.c., str. 136 - 142
48 Petri, o.c., str. 137; Budak, o.c., str. 172 - 173
49 Petri, o.c., str. 139; Feletar: Legrad, o.c., str. 142
50 Budak, o.c., str. 169; Petri, o.c., str. 141
51 Petri, o.c., str. 141 - 142
52 Petri Hrvoje: Opina i upa Drnje, Drnje 2000., str. 38 - 50
53 Feletar: Podravina, o.c., str. 142 - 158
54 Fili Kreimir: Varadinski mesarski ceh, Varadin 1968.; Budak, o.c., str. 165 - 171
46
Podravina
55
Klai Nada, o.c., str. 290 - 293

Fili, o.c., str. 15
57 Fili, o.c., str. 15 - 16; Budak, o.c., str. 90
58 Budak, o.c., str. 90; Fili, o.c., str. 15 - 16; Androi, o.c., str. 18
59 Androi, o.c., str. 18; u Hrvatskoj se koriste i sljedee vrste srednjovjekovnog novca: caicar, denarius, florens auri, funta
denarium, libra denarium, marka denarium, pensa denarium; Androi, o.c., str. 87; Feletar, Podravina, o.c., str. 47
60 Herkov, o.c., str. 5 - 6; Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 109
61 Androi, o.c., str. 18 - 20
62 Horvat, o.c., str. 109 i 192
63 Brozovi: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.; Cvekan Pakal: Tri stotine godina samostana i crkve franjevaca u
Koprivnici, Koprivnica 1975.; Feletar Dragutin: Obuarstvo i koarstvo varadinskog kraja do 1945. godine, Radovi Zavoda
HAZU, Varadin 1989., str. 128
56
Najstarije takve vjerske ili strukovne zajednice bile su bratovtine. U gradovima sjeverozapadne
Hrvatske bratovtine su bile osnivane prema uzoru na takve zajednice u Austriji i Njemakoj ili pak u
Zagrebu (Gradecu i Kaptolu). Primjerice, najstarija obrtnika bratovtina spominje se u Zagrebu 1355.
godine. Biskup Pavao Horvat osnovao je bratovtinu ili kalendu Sv. Jeronima u Zagrebu 1380., a
posebna sveenika bratovtina osnovana je u ovom gradu 1398. godine.55
Fili navodi da obrtnici i trgovci sve do druge polovice 15. stoljea u sjeverozapadnoj Hrvatskoj
nemaju organiziranih cehova po zapadnom uzoru. Obrtnici u to doba nemaju jo nikakvih kraljevskih
povlastica, kao ni pravila odobrenih od gradskih sudaca..56 Ipak, postoji povezanost meu obrtnicima,
ali i vjernicima u pojedinim upama. Oni ine bratovtinu ili confraternitas. U toj se zajednici svi
nazivaju braom ili fratres. Da su bratovtine odigrale vanu ulogu u prvotnom organiziranju graana,
osobito obrtnika, govori i podatak da se u veini obrtnikih cehovskih pravila i navada sve do druge
polovice 17. stoljea (u Varadinu do 1662.) spominje usporedo i bratovtina, a lanovi ceha
meusobno se zovu braom (fratres).57
U Varadinu su u 15. stoljeu postojale tri bratovtine u kojima je glavnu ulogu igrala Crkva, ali
takoer i obrtnici i trgovci. Bratovtina Sv. Nikole je najstarija, osnovana sredinom 15. stoljea
(Confraternitas decanie b. Nicolai episcopi et confesoris). Bratovtina Blaene Djevice Marije djelovala
je najvjerojatnije pri franjevakom samostanu (confraternitas beate virginis), a bratovtina Tijela
Kristova takoer je djelovala pri upi, ali su u njoj uglavnom bili mesari (Brderschaft Gotsleichnam).58
S obzirom na to da su u Zagrebu rano osnivane i bratovtine pojedinih obrtnikih struka (to je
prethodilo organiziranju cehova), Androi zakljuuje da su obrtnike bratovtine vjerojatno postojale i
u Varadinu (ili moda i u Koprivnici, Krievcima i Legradu). On smatra da je ve u 15. stoljeu u
Varadinu djelovala bratovtina otarska, koja je uskoro prerasla u ceh.59 U 15. stoljeu i trgovci se
organiziraju u svoje strukovne bratovtine. Oni su sve vaniji gradski stale. Djelovali su sajamski
trgovci (mercator nundinatores), a pod imenom trgovac (mercator) obino se smatrao onaj koji je
specijalizirano prodavao jednu vrstu robe (primjerice, platnar, solar itd.). Trgovce koji su prodavali
mjeovitu robu obino su zvali kramari. Postojali su, dakako, domai (mercator domesticus) i vrlo
utjecajni strani trgovci (mercator extraneus, ili quaestores exterorum nationum ili zvunski tergovec).60
Varadin je u kasnom srednjem vijeku postao jedan od najjaih trgovakih sredita ovog dijela Europe.
Svoju bratovtinu varadinski su trgovci osnovali ve 1458. godine - Societate in marcanensis. Tada se ve
kuje i hrvatski novac, moneta banalis.61 Kasnije je ta bratovtina prela u ceh trgovaca (pravila se spominju
i 1683.), te konano u jak i utjecajan varadinski Graanski trgovaki gremium.62
Budui da se prve vijesti o osnivanju obrtnikih cehova u slobodnom i kraljevskom gradu
Koprivnici javljaju ve u drugoj polovici 15. stoljea, analogijom sa Zagrebom i Varadinom, moglo bi
se zakljuiti da su i u koprivnikom suburbiumu tada djelovale i bratovtine. One su djelovale pri upi
Sv. Nikole te pri franjevakom samostanu (crkvi Sv. Antuna Padovanskoga).63 Mogue je da je
181
182
Podravina
bratovtina postojala i pri upnoj crkvi u trgovitu Legrad gdje se cehovi spominju takoer ve od kraja
15. stoljea.64 Bratovtine su bile uvod i prijelazno razdoblje prema osnivanju i djelovanju obrtnikih
udruga - cehova, koji su dali peat gospodarskom i drutvenom ivotu podravskih gradova i trgovita
sve do kraja 19. stoljea.
Stvaranje cehova od kraja 15. stoljea

U 15. stoljeu, prvenstveno pod utjecajem iz germanskih zemalja, u gradovima i trgovitima
sredinje i sjeverne Hrvatske poinje stvaranje posebnih zajednica obrtnika iste ili slinih struka cehova. Cehovi su prerastali iz dotadanjih bratovtina ili su bili izravno osnivani. Cehovske udruge
uvelike su potpomagali svi kraljevi jer su od njih i gradova vidjeli velike prihode i laku provedbu
vlasti. S obzirom na to da su obrtnici bili najbrojniji i najutjecajniji stale u gradovima i trgovitima,
upravo cehovi uskoro postaju najvanije udruge, koje su nekoliko sljedeih stoljea davale osnovni ton
gradskom ivotu i razvitku.
Najstariji cehovi (der Zunft) stvarani su u njemakim zemljama, i to ve od poetka 12. stoljea.
Tako je, primjerice, ceh postolara osnovan u Augsburgu ve 1106. godine, kada je svoja pravila dobio
i ceh laara u Wormsu; ceh postolara u Wrtzburgu postoji od 1128., ceh tkalaca u Klnu od 1149., ceh
postolara u Magdeburgu od 1158. itd. Cehovske navade potom su se irile u austrijske zemlje, pa i na
prostor tadanjeg Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva.65
Potkraj srednjega vijeka cehovske organizacije niu i na podruju tadanje Slavonije i Hrvatske.
Predvodnici u tom procesu bili su slobodni kraljevski gradovi, a u kasnijim stoljeima cehovi se
osnivaju i u trgovitima, pa i u nekim veim seoskim naseljima.66 Cehovi uskoro postaju privilegirane
organizacije struka, kojih se zakonitost garantira silom dravne (kraljevske) vlasti. Cehovi reguliraju
proizvodnju, odreuju kvalitetu robe (standarde), cijenu te kontroliraju cjelokupni posao i ivot
obrtnika. esto organiziraju opskrbu sirovinama, pa i trite za gotovu robu (zajedniki tandovi na
sajmovima, veze s udaljenijim tritima i slino), a postoje i pogoni za proizvodnju nekoliko obrtnikih
radionica (zajednike bojaonice, valjaonice, suionice, strinice, skuplji strojevi itd.).67
Ceh odreuje cijene proizvoda te tako iskljuuje nelojalnu konkurenciju. Svojim pravilima odreuje broj
egrta i djetia, njihove nadnice, trajanje radnog vremena, sudjelovanje na crkvenim i drugim obredima i
sveanostima, mijea se ak i u privatni ivot obrtnika. Poglavar ceha, cehmeter, zajedno s upravom ceha
ima velika ovlatenja i golem utjecaj na ivot obrtnika, kalfi (djetia) i egrta, a time i na ivot grada ili
trgovita. Cehovska organizacija odreena je i omeena vrstom disciplinom i redom, a u svrhu zatite i
proirenja steenih povlastica i prava - za ceh u cjelini i za svakog majstora posebno.68
U Zagrebu (na Gradecu) broj obrtnika raznih struka (osobito koara, tkalaca, krojaa, kovaa i slino)
polovicom 15. stoljea znatno se poveao. Gri je ve tada prerastao u najvee obrtniko i trgovako
sredite Slavonije i Hrvatske. I kasnije je broj obrtnika stalno bio u porastu, pa je krajem baroka (1773.)
u Zagrebu ivjelo vie od etiri stotine obrtnika (422 obrtnika, od kojih 222 majstora).69 Vjerojatno su
neke cehovske udruge nastale i prije, ali prva sauvana pravila pripadala su zagrebakom cehu krojaa -
64
Feletar: Podravina, o.c., str. 84 - 85; Feletar D.: Legrad, o.c.

Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 198
66 Feletar: Obuarstvo..., o.c., str. 112 - 114
67 Biani Rudolf: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750. - 1860., Zagreb 1951., str. 51 - 52
68 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 192 - 193; Feletar: Obuarstvo..., o.c., str. 115; Ilijani Mira, Kapusti Slavko: Bratovtine
i cehovi, metri i djetii, Sto godina obrta u Varadinu, Zanatski list, Zagreb 13. svibnja 1981., str. 4
69 Herkov, o.c., str. 10
65
Podravina
70
Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 199

Horvat Rudolf: Prolost grada Zagreba, Zagreb 1942., str. 417 - 418
72 Ilijani-Kapusti, o.c., str. 16; Budak, o.c., str. 94 - 105
73 Horvat Rudolf: Povijest Varadina, Varadin 1993.; Ilijani-Kapusti, o.c., str. 6
74 Budak, o.c., str. 91; Feletar: Obuarstvo..., o.c., str. 121
75 Fili, o.c., str. 19; Szadeczky Lajos: Iparfejldes es a czehek trtenete Magyarorszagon (1307.-1848.), Budapest 1913.
76
Androi, o.c., str. 19 - 20; Feletar: Obuarstvo, o.c., str. 121 - 123; Fili, o.c., str. 19; Klemm Miroslav: O varadinskim
cehovima, katalog izlobe u Muzeju grada, Varadin 1987.
77 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 202
78 Haller Jen: Legrad trtenete, Eszek 1912., str. 133; Feletar Dragutin: Iz povijesti Meimurja, akovec 1968., str. 160
79 Konestabo Nataa: Razvojna pot cehov v Prekmurju, Katalog Stalna razstava, Pokrajinski muzej, Murska Sobota 1997., str.
151-160
71
njih je 23. lipnja 1447. potpisao gradski sudac Andrija.70 Sljedeih desetljea osnovano je na Gradecu jo
nekoliko cehovskih udruga, a do kraja baroka u Zagrebu je djelovalo vie od trideset cehova. Spomenimo
samo neke najstarije: kralj Matija Korvin potvrdio je 1466. pravila ceha postolara, te iste godine i pravila
ceha krznara, uzdara, kovaa, ostrugara i cestara (maara).71
Obrtnici iz podravskih gradova i trgovita neka su pravila prepisali od zagrebakih cehova, ali
najizravniji im je uzor bilo cehovsko organiziranje u Varadinu. Sve razvijeniji varadinski utvreni
suburbium bio je obeana zemlja za obrtnike raznih struka. Ve sredinom 15. stoljea u Varadinu je
djelovalo vie od 200 obrtnika,72 da bi se taj broj do kraja baroka poveao na gotovo 450 zanatlija.73 Po
strukama, najvie je bilo mesara, izmara, kovaa, postolara, krznara, krojaa, kramara, mlinara,
tkalaca, solara, kupalitara, noara, sedlara, remenara, pojasara, rukaviara, bravara, zlatara, stolara,
oruara, tesara, vrtlara, brijaa, pukara, kamenara itd.74
Rauna se da su se varadinski obrtnici organizirali u cehove u drugoj polovici 15. stoljea, ali o
tomu uglavnom nema dokumenata. Szadeczky navodi da je u Varadinu 1480. osnovan krznarski ceh,
ali to nije pouzdano. Vjerojatnije je da se to odnosi na pravila varadinskog ceha, ceha krznara, uzdara,
sedlara, titara, luara i kopljara iz 1559. godine.75 Tijekom 16. stoljea u gradu se osniva nekoliko
vanih cehovskih udruga, koje su cehove definitivno afirmirale kao najvaniji faktor u razvoju
Varadina. Androi kronoloki navodi sljedee najvanije varadinske cehove: 1557. ceh kirurga,
barbira i kupalitara, 1599. ceh uzdara, sedlara, titara, izraivaa lukova i strijela, kopljara i krznara,
1559. ceh krojaa, 1561. ceh tkalaca, 1569. ceh krojaa i krznara, 1578. ceh postolara, 1589. ceh
mesara, 1613. ceh zlatara, 1625. ceh kovaa i kolara, 1637. ceh gumbara, 1655. ceh klobuara, 1697.
ceh pekara, 1706. ceh pojasara i platnara, 1706. vunarski ceh, 1708. veliki (mjeoviti) ceh, 1717. ceh
lonara i peara, 1728. ceh zidara, kamenoklesara i tesara, 1763. ujedinjeni bravarski ceh (bravari,
limari, noari, avlari, kotlari, turpijari, zvonoljevci), 1769. ceh mlinara i duhaa (izraivaa
burmutinca i njifanca), 1767. ceh ohaa, 1774. ceh klobuara, 1822. ujedinjeni ceh, 1826. ciglarski
ceh i 1877. obnovljeni izmarski ceh.76
Ti cehovi imali su velik utjecaj na razvoj cehova u Koprivnici, Legradu i drugim podravskim trgovitima. Odreen utjecaj na podravske cehove imala su vrlo stara cehovska udruenja slobodnoga kraljevskoga grada Krievaca. I u tom gradu su prve bratovtine, a vjerojatno i cehovi, djelovali ve u 15. stoljeu, a ouvana su pravila ceha bravara i ostrugara, potvrena 10. veljae 1510. godine.77 Grad akovec
nije razvio vee podgrae, ali Haller spominje da je kralj Matija ve 1480. potvrdio pravila akovekom
noarskom cehu.78 Dvosmjerni utjecaji u stvaranju cehova bili su prisutni od kraja srednjega vijeka
izmeu sjeverozapadne Hrvatske i Prekomurja. U tamonjim gradovima i trgovitima (Gornja Lendava ili
Grad, Murska Sobota, Turnie, Dobrovnik, Beltinci, Bogojina, Donja Lendava) zasigurno su bratovtine,
a i cehovi u zametku, postojali ve u 15. stoljeu. Tako se u Dobrovniku prvi ceh spominje oko 1480.
godine, ali sauvana cehovska pravila (artikului) potjeu uglavnom iz prve polovice 17. stoljea.79
183
184
Podravina
U hijerarhiji centralnih naselja u Podravini, prema razvijenosti obrta i cehovskih udruga, sredinje
mjesto zauzima Koprivnica. Tu sredinju funkciju uspjela je zadrati i tijekom 16. i 17. stoljea,
usprkos bitnom smanjenju broja stanovnika zbog turske opasnosti. Razvitak cehova znatno je usporila
i vojna uprava. Unato tomu to je Koprivnica bila vano uporite na granici, graani su uspjeli sauvati
i civilnu upravu u suburbiumu, to je omoguilo i razvoj cehova.80 Ta se dvojnost u upravi gradom
protegla sve do izuzea Koprivnice iz vojne granice 1765. godine.
Najstariji sauvani dokumenti o djelovanju koprivnikih cehova potjeu s poetka 17. stoljea, iako
su oni u ovom gradu zasigurno djelovali i znatno prije. Na to upuuje i tvrdnja L. Brozovia da se
sauvani (lapidarni) peatnjak koarskog ceha odnosi na kraj 15. stoljea (kao vjerojatnu spominje
1480. godinu).81 U drugoj polovici 16. stoljea u Koprivnici se broj civilnog stanovnitva smanjio tek
na koju stotinu, pa je zastalo i cehovsko udruivanje.
Prema rezultatima istraivanja, najstarija koprivnika cehovska povelja potjee iz 1607. godine.
Prijepis te povelje uva se u Hrvatskom dravnom arhivu. Potvrdio ju je kralj Ferdinand III. 16. lipnja
1655. godine.82 Iz toga prijepisa vidljivo je da originalni privilegiji potjeu zapravo iz 1607. kada je (na
temelju prijepisa odgovarajuih zagrebakih privilegija) povelju koprivnikom cehu potpisao gradski
sudac Ivan de Sancta Villa.83 Bio je to zajedniki ceh vie obrtnikih struka: kovaa, bravara, maara,
sedlara, remenara i zlatara.
Tijekom 17., a posebice u 18. stoljeu, cehovski se udruuju obrtnici gotovo svih vanijih struka, a
svoje cehove organiziraju i djetii (kalfe). Kralj Ferdinand III. potvrdio je 12. rujna 1635. godine i
pravila snanoga koprivnikoga ceha bravara, kovaa, krznara i remenara. S obzirom na to da su meu
koprivnikim metrima najbrojniji bili postolari, oni dobivaju svoja cehovska pravila ve 1673.
godine.84 Pravila izmarskog koprivnikog ceha izdali su 20. veljae 1673. godine gradski sudac i
senatori (iudex Kaproncensis tada je bio Nicolaus Szaich).85 Ti su arikului (pravila) potvreni i 1681.
godine. Potvrdio ih je tadanji koprivniki sudac Antun Veeti te kasnije, 1698., i kralj Leopold.86
Naslov pravila koprivnikog izmarskog ceha (koji je u cjelini pisan starim hrvatskim kajkavskim
narjejem) glasi: Czeski Artikulussi Plemenitoga Czeha Chizmesinszkoga na Horvatszki jezik
preobernjeni kak znutra.87 Godine 1681. svoja pravila dobiva i zajedniki ceh koprivnikih koara,
opanara i postolara.88 Koprivniki izmari svoja su pravila priredili po ugledu na varadinske
postolare, ija su pravila zapravo prepisali jo 1672. godine.89 Potkraj 17. stoljea, 1697. godine, svoja
pravila dobiva i koprivniki mesarski ceh. I koprivniki mesari svoja su pravila prepisali od
varadinskih kolega.90
Za koprivnike je cehove u 18. stoljeu uslijedilo zlatno doba. U doba kasnoga baroka je svoja
pravila dobila veina koprivnikih cehova, a i prije osnovane cehovske udruge tada su nanovo
80
Feletar: Podravina, o.c., str. 84 - 85

Brozovi, o.c., str. 121; Brozovi Leander: Osnutak izmarskog ceha u Koprivnici, Zbornik Muzeja grada Koprivnice,
Koprivnica 1946. - 1953., str. 31
82
Bach Ivan: Najstarija koprivnika cehovska povelja, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 75 - 78;
Laszowski Emilije: Arhiv grada Koprivnice, Vjesnik kr. dravnog arhiva IV., Zagreb 1929., str. 91
83 Petri: Procjene..., str. 144 - 145
84 Jurdana Ela: Pravila koprivnikog izmarskog ceha iz 1673. godine, Podravski zbornik 22, Koprivnica 1996., str. 75 - 84
85 Jurdana, o.c., str. 75; dokument se uva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu
86 Brozovi: Osnutak..., str. 31; Feletar: Obuarstvo..., o.c., str. 128; Horvati Franjo: Iz povijesti koprivnikih cehova, Podravski
zbornik 11, Koprivnica 1986., str. 135 - 141
87 Feletar Dragutin: Koprivniki izmarski ceh, Podravski zbornik 4, Koprivnica 1979., str. 242
88 Feletar: Koprivniki izmarski..., o.c., str. 242; Brozovi; Graa..., o.c., str. 47
89 Petri: Procjene..., o.c., str. 145
90 Fili Kreimir: Koprivniki mesari prepisuju pravila varadinskog mesarskog ceha godine 1697., Zbornik Muzeja grada
Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 13
81
Podravina
91
Brozovi: Graa..., o.c., str. 47 - 49; Feletar: Podravina, o.c., str. 105 - 106
Feletar: Obuarstvo..., o.c., str. 128; Feletar Dragutin: Tvornica obue Sloga, Koprivnica 1980., str. 6. U zbirci cehalija Muzeja
grada Koprivnice uvaju se vrijedni zapisnici otarskog ceha od 1774. do 1860. godine, i to uglavnom na njemakom jeziku:
Protocoll in der Knig Freistadt Kopreinitz privilegirten Schumacher und Lederer Meister
93 Horvat Rudolf: Poviest sl. i kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943., str. 13 - o tome detaljnije u Feletar: Obuarstvo..., o.c., str.
128 - 129
94 Zbirka cehalija Muzeja grada Koprivnice; godine 1766. pravila je dobio i ceh kovaa (i srodnih struka), ija je potpisnica bila
carica Marija Terezija; Feletar: Podravina, o.c., str. 157
95 Grupa autora: Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986.
96 Zbirka cehalija Muzeja grada Koprivnice; Neto o povijesti koprivnikih cehova, Podravski glasnik, Koprivnica 7. i 13. oujka
1921.; Feletar: Podravina, o.c., str. 158 - 159
97 Feletar: Legrad, o.c., str. 172 - 174; Feletar: Podravina, o.c., str. 160 - 161
98 Haller, o.c., str. 133 - 140; Feletar: Podravina, o.c., str. 161; Petri: Procjene..., o.c., str. 146
92
potvrivale svoje artikulue. Tako je 1713. godine svoja pravila dobio ceh lonara i vuzlara (gumbara),
a 24. rujna 1724. potvrena su pravila koprivnikog ceha tkalaca.91 Godinu dana prije toga, 1723.,
koprivniki postolari i tavljai koa obnavljaju svoja pravila, koja su temeljena na onima iz 1681.
godine. Ta su pravila sadravala 21 lan (artikuluss), a potvrdio ih je grof Adam Erddy. Naslov im
glasi: Articulussi ssostarszki y vargarszki pri varassu nassem koprivnichkom y po blisneh pod
Koprivniczu pripadajucheh meszter.92 Sauvana su i pravila koprivnikoga ceha koara, opanara i
postolara, izdana 5. sijenja 1786., dok izmari obnavljaju svoja pravila 5. oujka 1820. godine.93
Od druge polovice 18. stoljea pa sve do donoenja zakona o slobodi obrta 1872. (ime su cehovi
praktiki ukinuti) u Koprivnici djeluje devet velikih cehova, a obrtnika ima vie od dvije stotine. Tako
je svoja pravila 28. lipnja 1763. dobio koprivniki lonarski ceh, potom 22. veljae 1766. ceh mesara,
pekara, licitara i mlinara, 18. veljae 1782. ceh krojaa, 1795. osnovan je veliki Sztari Czeh, a u 19.
stoljeu svoja pravila dobivaju klobuari (18. kolovoza 1820.) te ceh kolara, limara, stolara i tesara (19.
veljae 1872. godine.)94 Obrtnici su gradili svoje kue uglavnom u sreditu koprivnikog suburbiuma,
dakle na Piazzi (danas Zrinski trg), te na Villa Pique (Pod Pikom, danas Nemieva i Trg mladosti).
Meutim, dosta je obrtnika, osobito u 19. stoljeu, bilo i u susjednim ulicama i trgovima, kao na
Florijanskom trgu, Jamborici, Dugoj vulici, Pijanoj, Cigleninoj, Gibaninoj i poljarskoj vulici.95
O devet aktivnih cehova u Koprivnici poetkom 19. stoljea dokumentirano govori i red kleanja
vu farnoj cirkvi Sv. Nikole iz 1830. godine: bili su to stari ceh, krojaki, izmarski, kolarski, ledarski,
mesarski, tkalaki, lonarski i mjeoviti. Evo kojim redom su lanovi tih cehova kleali u upnoj crkvi
Sv. Nikole: Red Klechanya vu Farni Czirkvi Szlobodnoga y Kralyevszkoga Varosha Koprivnichkoga
3-ga Oktobra obdersavala se bude szledechim nachinom: Od 6-te vure do 7-me Sztari czeh illiti
Remenari, Szedlari, Kovachi, Spolyari, Kerznari y Bichari; od 7-me do 8-me Szaboli, Chuhachi y
Gumbari; od 8-me do 9-te Chizmari; od 9-te do 10-te Kolari, Pintari, Tichlari, Czimmermani, Draxlari,
Zteklari y Klobuchari; od 10-te do 11-te Plemeniti magistrat z zebranom Obchinom; od 11-te do 12-te
Ledari, Shostari, Varge y Opanchari; od 12-te do 13-te Meszari, Mlinari, Peki, Liczitari, Vusari y
Cheztari; od 1 - 2 Tkalczi y Lonchari; od 2 - 3 Detichi Zstaroga y Szabolszkoga Czeha; od 3 - 4 Detichi
Chizmarszkoga y Kolarszkoga Czeha; od 4 - 5 Detichi Ledarszkoga y Messarszkoga Czeha y od 5 - 6
Detichi Tkaleczkoga y Loncharszkoga Czeha.96
Svojim obrtnikim i trgovakim centralnim funkcijama, pa i demografskim rastom, najvee
podravsko trgovite tijekom 17. i 18. stoljea bio je Legrad. Moe se pretpostaviti da su u 15. stoljeu
u legradskom oppidumu djelovale i bratovtine, a Haller spominje da je 1480. godine kralj Matija
potvrdio tatute akovekom i legradskom noarskom cehu.97 Legradski kovai bili su poznati
izraivai noeva i sablji sve do potkraj 19. stoljea.98 U Legradu je djelovalo dvjestotinjak obrtnika iz
185
186
Podravina
oko 30 struka, koji su bili organizirani u desetak cehova (naalost, ouvana dokumentacija je vrlo
manjkava, pogotovo zbog pljakanja legradskog muzeja potkraj Prvoga svjetskog rata - muzej je
osnovao uitelj Haller 1912. godine).
S obzirom na povoljan strateki i prometni poloaj na sutoku Mure u Dravu, u Legradu su iznimno
vani bili obrtnici koji su svojom djelatnou bili vezani uz rijeku: ajkai (prijevoz amcima), mlinari,
brodari (skelari), zlatari i drugi. Pravila legradskog mlinarskog ceha potpisala je carica Marija Terezija
1768., a potvrena su i 1850. godine. Novi statut mlinarskoga ceha usvojen je 1840., a posljednji
cehmeter uro Ljubi predao je cehovske oznake u legradski zaviajni muzej 1912. godine.99 Svoj
poseban ceh osnovali su i legradski ajkai (trgovci na amcima) - ajkaki ceh dobio je svoja pravila
1717., a potpisao ih je kralj Karlo III.100 Zanimljivo je da su pravila mlinarskog ceha u Legradu
prepisana iz statuta istoimenoga ceha u Donjem Vidovcu. Moe se s dosta sigurnosti pretpostaviti da je
od zlatara iz Donjeg Vidovca prepisan i statut legradskoga zlatarskoga ceha s kraja 18. stoljea.101
U Legradu je 1747. postojao i tkalaki ceh (cehmetar je tada bio Juraj Ros), a zasigurno i mesarski
ceh.102 Kao i u ostalim znaajnijim gradovima i trgovitima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, i u Legradu
je djelovao veliki ili stari ceh, koji je objedinjavao obrtnike razliitih struka. U statutu legradskog
staroga ceha iz 1677. spominju se kovai, bravari, kolari i remenari. Haller spominje postojanje peata
staroga ceha iz 1770. godine. Posebne artikulue imali su i djetii u starom cehu, a ta je pravila potvrdio
1674. godine grof Adam Zrinski (koji je sve do pogibije 1691. upravljao i Legradom).103 Najouvanija
je dokumentacija o djelovanju legradskog otarskog i kunjarskog ceha (Sosztarszkii y kusnyarszki
Mestrov czeh vu Varassu Legradskom) iz 1697. godine. Ta pravila sadre 30 punctuma (artikulua), a
uvaju se u Arhivu Vojvodine u Sremskim Karlovcima.104 Legradski cehovi djelovali su vrlo aktivno
sve do kraja 19. stoljea.
Dokumentacija o osnivanju i djelovanju cehova u ostalim podravskim trgovitima vrlo je manjkava
- to ne znai da cehovi u njima nisu djelovali. Posrednim vijestima i analogijom moe se s dosta
sigurnosti tvrditi da su cehovi (osobito u 18. stoljeu) djelovali i u Rasinji, Ludbregu, Drnju (ovdje
moda i ceh laara ili ajkaa), Virju, urevcu, te svakako i u Novigradu Podravskom i drugdje.
Najee je bila rije o osnivanju velikih ili starih cehova jer je bilo premalo majstora jedne struke da
bi osnovali svoj zasebni ceh. U nekim od navedenih trgovita djelovali su i izmarski ili postolarski
cehovi, a moda i neki drugi.105
Vanost prostorne mree obrtnikih cehova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj

Postoji organska veza izmeu geografskog prostora, stanovnitva i povijesnog razvoja. Upravo je
obrtnitvo (cehovi) bilo vrlo vana kateta toga razvojnoga trokuta na prostoru sjeverozapadne Hrvatske
u razdoblju od 15. do 19. stoljea. Razina razvijenosti, demografska veliina, pa onda i prostiranje
gravitacijske zone pojedinih centralnih naselja ponajvie su zavisili o kvantiteti i kvaliteti djelovanja
99
Haller, o.c., str. 133 - 140

Haller, o.c. str. 133
101 Ta pravila, naalost, nisu sauvana; Feletar: Podravina, o.c., str. 160 - 162
102 Liber memorabilium, upni ured Legrad; Feletar: Podravina, o.c., str. 161
103 Haller, o.c., str. 190
104 Feletar Dragutin: Pravila legradskog otarskog i kunjarskog ceha iz 1697. godine, Podravski zbornik 1, Koprivnica 1975.,
str. 135
105 Feletar: Podravina, o.c., str. 162 - 164; Feletar: Obuarstvo..., o.c., str. 125 - 131
100
Podravina
Pretpostavljene ue gravitacijske zone obrtnike djelatnosti karakteristinih naselja sjeverozapadne Hrvatske poetkom 19.
stoljea
106
Christaller Walter: Die centralen Orte in Sddeutschland, Darmstadt 1933.; Mali Adolf: Centralne funkcije i prometne veze
naselja sredinje Hrvatske, akovec 1981.; Budak Neven: Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Zagreb Koprivnica 1994.
107 Ta literatura i izvori uglavnom su ve navedeni u biljekama ispod teksta u ovom lanku. Treba jo dodati rezutlate prvog
sveobuhvatnog popisa stanovnitva u Hrvatskoj 1857. godine
cehova (obrtnika). Jer, radni rezultati obrtnika bili su najvaniji faktori rasta i znaenja pojedinih
gradova i trgovita i u ovom dijelu Hrvatske. Cehovi su, dakle, bili jedan od osnovnih faktora stvaranja
mree centralnih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u dugom razdoblju od 15. do 19. stoljea.106
Za sve gradove (civitas) i trgovita (oppidum) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj teko je na temelju
raspoloive povijesne grae tono utvrditi sve relevantne elemente i sastavnice, koji su potrebni za
odreivanje mree centralnih naselja i dosege njihovih gravitacijskih zona (primjerice, kako je to
primijenio u svojem modelu njemaki geograf Walter Christaller 1933.). Stoga emo ovdje primijeniti
samo neke kvantitativne pokazatelje do kojih smo doli uglavnom procjenama na temelju raspoloive
arhivske dokumentacije i literature.107
Mrea centralnih naselja (gradova i trgovita) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj znatno se izmijenila zbog
turske opasnosti tijekom 16. i dijelom 17. stoljea. Brojna trgovita, koja su bila znaajna do kraja
srednjega vijeka, u drugoj polovici 16. stoljea gube na vanosti, a neka i gotovo potpuno nestaju s
geografske karte (primjer Gorbonoka, Kopaevca, Suice, Streze, Sv. Kria Velike, Poina Brda, Sv.
187
188
Podravina
Ladislava, Bele, Turnia itd.). Jedan broj trgovita je poveao svoje znaenje (prvenstveno razvojem
obrtnitva) tijekom 18. i dijelom 19. stoljea, ali je u suvremenom razvoju potkraj 19. i osobito u 20.
stoljeu izgubio sredinju poziciju (Legrad, Drnje, Virje, Donja Dubrava, Vinica, Mali Bukovec,
Maarevo, Remetinec itd.).
Ve u 18., a osobito u 19. stoljeu dolazi do procesa zgunjavanja (koncentracije) centralnih funkcija
u manji broj naselja, odnosno do jaanja glavnih gradskih sredita. Procesima deruralizacije i
urbanizacije stvara se nova slika naseljenosti, pa tako i nova mrea centralnih naselja. Dominantnu
ulogu preuzimaju gradska sredita smjetena na glavnim cestovnim (i kasnije eljeznikim)
smjerovima. Sredinje znaenje Varadina dominanta je koja ima kontinuitet od srednjeg vijeka do
danas. U drugoj razini centraliteta odmah su gradovi ili poveljna trgovita: Koprivnica, Krievci,
Virovitica i akovec. U treu razinu centraliteta pripadaju poveljna trgovita Legrad, Ludbreg, Prelog,
Tablica 1: Pokuaj procjene broja obrtnika i stanovnika vanijih gradova i trgovita sjeverozapadne Hrvatske u 18. i 19.
stoljeu
Grad /
trgovite
Procjena broja
stanovnika
Procjena broja
obrtnika
1. Varadin
5500
350
2. Legrad
3000
200
3. Koprivnica
2800
180
4. Krievci
1400
120
5. Prelog
1300
120
6. Drnje
1200
80
7. akovec
1100
100
8. Virje
1000
50
9. urevac
1000
30
10. Donja Dubrava
800
100
11. Kotoriba
800
50
12. Ludbreg
600
40
13. Novigrad Podravski
600
20
14. Vinica
500
30
15. elekovec
500
20
16. Varadinske Toplice
450
30
17. Nedelie
400
30
18. Pitomaa
400
15
19. Rasinja
400
15
20. Petrijanec
400
20
21. Ivanec
300
20
22. Sredie (Mursko Sredie)
300
20
23. Turnie (Podturen)
250
20
24. trigova
200
15
Izvor: Petri: Procjena broja..., o.c., str. 134 - 143. Procjenu broja obrtnika, uglavnom na temelju popisnika iz 19. stoljea,
izvrio D. Feletar
Podravina
189
Broj obrtnika (majstora) krajem 18. i sredinom 19. stoljea u karakteristinim naseljima sjeverozapadne Hrvatske
urevac, Virje, Novigrad, Varadinske Toplice i Vinica. Konano, etvrtoj razini centraliteta pripadaju
ostala trgovita i vea naselja s obrtnim funkcijama. Dakako, mrea zavisnosti i povezanosti centralnih
naselja irila je svoje silnice od sredinjih gradova prema okolici. Najira gravitacijska zona formirala
se oko Varadina, zatim oko Koprivnice, Krievaca i Virovitice, te potom oko Preloga, akovca,
Legrada itd. (vidi priloeni kartogram mree gravitacijskih zona, koji vrijedi za poetak 19. stoljea). S
vremenom su se, gravitacijske zone pojedinih centralnih naselja irile ili suavale.
Broj obrtnika u gradovima i trgovitima sjeverozapadne Hrvatske se bitnije mijenjao tijekom
vremena, a osobito u 18. i 19. stoljeu. Na poetku 18. stoljea kao najznaajnija sredita obrta
afirmirali su se gradovi i poveljna trgovita: Varadin (s oko 350 obrtnika etrdesetak struka i
dvadesetak cehovskih udruga), zatim Legrad (s oko 200 obrtnika i desetak cehova), Koprivnica (s oko
120 obrtnika i desetak cehova), Krievci (s oko 120 obrtnika), Prelog (oko 120), akovec (oko 100) i
Donja Dubrava (oko 100 obrtnika). Ostala trgovita imala su od 15 do 50 obrtnika (osim Drnja u kojem
je tada ivjelo oko 80 obrtnika).108 Valja zakljuiti da se osnovna mrea razine centraliteta naselja, koja
je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj formirana u doba cehova, uglavnom odrala do danas.
108
Na osnovi cehovske dokumentacije (i u usporedbi s popisnicama obrtnika iz 19. stoljea, koje se uvaju u Dravnom arhivu
u Varadinu), autor ovoga lanka izvrio je procjenu broja obrtnika i cehova poetkom 18. stoljea
Podravina
190
Broj stanovnika 1857. i cehova u 18. i 19. stoljeu u karakteristinim naseljima sjeverozapadne Hrvatske
Summary
As last centuries of the Middle Ages moved to their end, the northwestern Croatia withessed
emerging of a network of centraliyed settlements. These markets (oppidum) and towns (civitas) also
provided functions and services in trades and crafts for a greater area. The heart of that area was the
town of Varadin. But other towns, like Koprivnica, Prelog, akovec and Legrad, had a great
importance too, just as some smaller marketplaces like Ludbreg, Rasinja, Komarnica, Prodavi,
Gorbonog, urevac, Drnje etc, were important too.
Craftsmen and artisans were the towns most dynamic class, as they early had begun to organize and
unite in guilds, in order to protect and keep their benefits and privileges.
The earliest forms of this process were newly formed fraternities, in part organized by the church
and citizens (craftsmen) too.
Earliest fraternities had been formed in 15th century in Varadin, and almost simultaneously in
Koprivnica and Legrad too. Emerging of fraternities and town settlements in northern Croatia is tightly
connected with decrees by the Croat - Hungarian kings, allowing yeomen and freemen from central
Europe to settle freely on Croatian lands. Those new settlers were mostly artisans and craftsmen
(hospites).
Podravina
OSNOVNA LITERATURA
1. Adamek, Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreb 1980.
2. Androi, Mirko: Navuka tkalechkoga mestre modussi nauade, red, szloboschine y prauicze, Pravila ceha tkalaca u
Varadinu iz godine 1561. na hrvatskom jeziku, Arhivski vjesnik 10, Zagreb 1967.
3. Androi, Mirko: Obrtnici i obrt kroz varadinsku prolost, rukopis. Dravni arhiv Varadin
4. Bach, Ivan: Najstarija koprivnika cehovska povelja, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica, 1946. - 1953.
5. Bedenko, Vladimir: Krievci - razvoj grada, Glasnik Arhitektonskog fakulteta 3, Zagreb 1975.
6. Bedenko, Vladimir: Urbanistiki razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, Krievci - grad i okolica, Zagreb 1993.
7. Biani, Rudolf: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750. - 1860., Zagreb 1951.
8. Brozovi, Leander: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.
9. Brozovi, Leander: Osnutak izmarskog ceha u Koprivnici, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.
10. Budak, Neven: Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica 1994.
11. Budak, Neven: Drutveni i privredni razvoj Krievaca do sredine 19. stoljea, Krievci - grad i okolica, Zagreb 1993.
12. Buturac, Josip: Povijest upe Nedelie (1226. - 1992.), Nedelie - monografija, Nedelie 1993.
13. Christaller, Walter: Die zentralen Orte in Sddeutschland, Darmstadt 1933.
14. Cvekan, Pakal: Djelovanje franjevaca u Varadinu, Varadin 1978.
15. Cvekan, Pakal: Virje, Virje 1976.
16. Cvekan, Pakal: Od Gorbonuka do Klotra Podravskog, Klotar Podravski 1990.
17. Cvekan, Pakal: Od Kopaevca do Pitomae, Pitomaa 1978.
18. Cvekan, Pakal: Tri stotine godina samostana i crkve franjevaca u Koprivnici, Koprivnica 1975.
19. Demo, eljko: Castrum Keukaproncha/Kuwar - poeci istraivanja, Podravski zbornik 10, Koprivnica 1984.
20. Dobroni, Lelja: Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 2002.
21. Dokal, Kamilo: Kamengrad u svjetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.
22. uri, Tomislav, Feletar, Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica 1992.
23. uri, Tomislav, Feletar, Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, Zagreb 2002.
24. Engel, Pal: Hungary in the late middle ages, PC-CD, Budapest 2001.
25. Feletar, Dragutin: Legrad - monografija, akovec 1971.
In Podravina towns and marketplaces, craftsmen started forming and joining guilds in late 15th
century (much later than in German towns). The oldest guilds here were started after 1480, in the towns
of Varadin, akovec, Legrad and Koprivnica.
In the centuries to come, the very craft - guilds were dictating the economy and social life in towns
and marketplaces of northwestern Croatia.
The article describes in detail development, spatial disposition and importance of fraternities and
guilds.
191
192
Podravina
26. Feletar, Dragutin: Podravina I., Koprivnica 1988.

27. Feletar, Dragutin: Pravila legradskog otarskog i kunjarskog cena iz 1697. godine, Podravski zbornik 1, Koprivnica 1975.
28. Feletar, Dragutin: Pregled povijesti naselja Donji Vidovec, mjesto i upa Donji Vidovec, Donji Vidovec 1996.
29. Feletar, Dragutin, Turek, Zvonimir: Urbanistiki razvoj Koprivnice, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979.
30. Feletar, Dragutin: Stara rasinjska zdanja, Podravski zbornik 2, Koprivnica 1976.
31. Feletar, Dragutin, Feletar, Petra: Povijest Kuzminca, Koprivnica 1992.
32. Feletar, Dragutin: Obuarstvo i koarstvo varadinskoga kraja do 1945. godine, Radovi HAZU, Varadin 1989.
33. Feletar, Dragutin: Koprivniki izmarski ceh, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979.
34. Feletar, Dragutin: Tvornica obue Sloga, monografija, Koprivnica 1980.
35. Feletar, Dragutin: Prilozi za povijest Podravke, Koprivnica 1980.
36. Feletar, Dragutin: Pola stoljea Seljake sloge Prelog, Prelog 1978.
37. Feletar, Dragutin: Iz povijesti Meimurja, akovec 1968.
38. Fili, Kreimir: Varadinski mesarski ceh, Varadin 1968.
39. Fili, Kreimir: Koprivniki mesari prepisuju pravila varadinskog mesarskog ceha godine 1697., Zbornik Muzeja grada
Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.
40. Haller, Jen: Legrad trtenete, Eszek 1912.
41. Herkov, Zlatko: Povijest zagrebake trgovine, Zagreb 1987.
41. Horvat, Rudolf: Povijest grada Varadina, Varadin 1993.
43. Horvat, Rudolf: Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj, Zagreb 1994.
44. Horvat, Rudolf: Poviest Meimurja, Zagreb 1944.
45. Horvat, Rudolf: Poviest sl. I kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943.
46. Horvat, Rudolf: Poviest Gjurgjevca, Zagreb 1940.
47. Horvat, Rudolf: Prolost grada Zagreba, Zagreb 1942.
48. Horvati, Franjo: Iz povijesti koprivnikih cehova, Podravski zbornik 11, Koprivnica 1986.
47. Hrupec, Vjekoslav: Monografija Bukovekog kraja, Veliki Bukovec 1996.
50. Ilijani, Mira: Prilog historijskoj urbanistikoj dokumentaciji Varadina od postanka do kraja 16. stoljea, Peristil 6-7,
Zagreb 1963. - 1964.
51. Ilijani, Mira, Kapusti, Slavko: Prilog istraivanju stanovnitva i urbanog razvoja Varadina do zakljuno 16. stoljea,
Varadinski zbornik 1181. - 1981., Varadin 1983.
52. Jurdana, Ela: Pravila koprivnikog izmarskog ceha, Podravski zbornik 22, Koprivnica 1966.
53. Klai, Nada: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.
54. Klai, Nada: Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987.
55. Klai, Vjekoslav: Povijest Hrvata III., Zagreb 1911.
56. Klemm, Miroslav: Planovi akovca, Koprivnice i Legrada iz druge polovice XVII. stoljea u bekom Vojno-povijesnom
muzeju, Radovi HAZU 1, Varadin 1986.
Podravina
193
57. Klemm, Miroslav: O varadinskim cehovima, katalog izlobe, Muzej grada, Varadin 1987.
Koprivnica 2002.
59. Kolari, Juraj: Povijesni slijed upa Prelog i Drakovec, Prelog - monografija, Prelog 1995.
60. Kolari, Juraj: Povijest Kotoribe, Zagreb 1992.
61. Konestabo, Nataa: Razvojna pot cehov v Prekmurju, Katalog Stalna razstava, Pokrajinski muzej, Murska Sobota 1997.
62. Koprivnica - grad i spomenici, grupa autora, Koprivnica - Zagreb 1986.
63. Krivoi, Stjepan: Stanovnitvo Podravine 1659. - 1859., Podravski zbornik 9, Koprivnica 1983.
64. Krivoi, Stjepan: Stanovnitvo i demografske prilike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u XVIII. i prvoj polovici XIX. stoljea,
Varadin 1991.
65. Krievci - grad i okolica, grupa autora, Zagreb 1993.
66. Kruhek, Milan: Stari urevaki grad u sistemu granine obrane od 16. do 19. stoljea, Godinjak zatite spomenika
kulture Hrvatske 8-9, Zagreb 1982./1983.
67. Kruhek, Milan: Tvrava u Koprivnici - povijesni i tipoloki razvoj, Koprivnica - grad i spomenici, Koprivnica - Zagreb 1986.
68. Laszowski, Emilije: Arhiv grada Koprivnice, Vjesnik kr. dravnog arkiva u Zagrebu IV., Zagreb 1929.
69. Laszowski, Emilije: Prijevod diplome kralja Ludovika I. iz 1356. godine, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica
1946.-1953.
70. Lenti-Kugli, Ivy: Varadin, Zagreb 1977.
71. Ludbreg - Ludbreka Podravina, grupa autora, Zagreb 1997.
72. Ludbreg - monografija, Ludbreg 1984.
73. Magjer, Bla: asti i dobru zaviaja - Novigrad Podravski, Zagreb 1937.
74. Mali, Adolf: Centralne funkcije i prometne veze naselja sredinje Hrvatske, akovec 1981.
75. Matiin, Martin: Iz prolosti virovskih obrtnika, Virje na razmeu stoljea 5, Virje 1993.
76. Pavle, Ranko: Vlasniki odnosi oko srednjovjekovnih Bregi, Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.
77. Petri, Hrvoje: Drutveni i gospodarski razvoj od ranog srednjeg vijeka do poetka 20. stoljea, Ludbreg - Ludbreka
Podravina, Zagreb 1997.
78. Petri, Hrvoje: Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poetka 20. stoljea, Opina Novigrad Podravski,
Novigrad Podravski 2001.
79. Petri, Hrvoje: Opina i upa Drnje, Drnje 2000.
80. Petri, Hrvoje: Procjene broja stanovnika i ekonomskog razvoja gradskih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od kraja
16. do poetka 19. stoljea, stvaralaki potencijali u funkciji drutveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne
Hrvatske, HAZU, Varadin 2002.
81. Petri, Hrvoje: elekovec u srednjem vijeku, Muzejski vjesnik 16, akovec 1993.
82. Petri, Hrvoje, Feletar, Dragutin, Feletar, Petar: Novi Zrin - Zrinska utvrda na Muri, Koprivnica 2001.
83. Petri, Hrvoje: Kamengrad u legendi i stvarnosti, Koprivnica - monografija, Koprivnica 1995.
84. Petri, Hrvoje: Srednjovjekovni putovi u Podravini, Podravski zbornik 18, Koprivnica 1992.
58. Kolar-Dimitrijevi, Mira: Gospodarsko stanje Podravine od 1527. - 1699. do 1765. godine, Scientia Podraviana 16,
194
Podravina
85. Szabo, Agneza: O istaknutim velikakim obiteljima hrvatske Podravine i njihovom doprinosu na podruju kulture i
prosvjete, Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.

86. Szadeczky, Lajos: Iparfejldes es a czehek trtenete Magyarorszakon (1307. - 1848.), Budapest 1913.
87. Tomii, eljko: Arheoloka topografija i toponimija (Iovia-Botivo-Ludbreg), Ludbreg - umjetnika topografija, Zagreb
1997.
88. Wissert, Adolf: O sajmovima u sjevernoj Hrvatskoj pod konac srednjega vijeka, Zbornik Muzeja grada Koprivnice,
Koprivnica 1146. - 1953.
89. Winter, Marija: Iz povijesti Ludbrega i okolice, knjige I. - II., Koprivnica 2000.
90. Winter, Marija: Po dragom kraju - Ludbreg i okolica, Kaj 3 - 4, Zagreb 1970.+
91. Viki-Belani, Branka: Antiko nasljee Ludbrega, Radovi HAZU 10 - 11, Varadin 1998.
92. ganec, Vinko: Iz prolosti Legrada, Meimurski kalendar, akovec 1924.
93. mega, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb 2000.
Podravina
195
CIJENA KOPRIVNIKE POVELJE IZ 1356. GODINE
Emil OKONAJ
Srednja kola
Koprivnica
Prilog
Saetak
Na 7.58 hektara gradske povrine 1350-ih godina ivjelo je oko 1500 stanovnika. Oni su
kralju redovito godinje plaali 8000 denara. Tako je po jednom graaninu godinji porez
kralju iznosio oko 5 denara, to i nije bio prevelik namet (pogotovo uzmemo li u obzir da su
ve tadanji kmetovi za jednodnevnu tlaku mogli dobiti pola denara ili da je stanovnik Krapine
s vie od tri jutra zemlje godinje morao plaati kralju 50 denara*).
Ako bismo taj porez eljeli (ili smjeli!) usporediti s dananjim cijenama, moda bi nam za
usporedbu najbolje mogla posluiti navedena cijena tadanje krapinske uskrsne ovce (od 60
denara). Na temelju cijene dananje ovce od kojih 500 do 600 kuna, dolazimo do brojke od
otprilike 70.000 kuna godinjeg poreza kralju. Dakle, na 1500 graana to bi bilo 47 kuna
godinjeg poreza po stanovniku! Naravno, ovaj podatak moda ne bi bilo dobro koristiti ba u
znanstvene svrhe, ali mogao bi se iskoristiti kao odgovor znatieljnim uenicima u koli. U
svakom sluaju, noviji podaci o tadanjim cijenama mogli bi nam omoguiti tonije proraune
ove povelje.
Kljune rijei: Slobodni kraljevski grad, povelja, Koprivnica, obraunska marka, denar
Key words: free royal borough, charter, Koprivnica, exchange rate, denari.
Ovaj je rad nastao zbog potrebe i elje da se barem priblino odredi novana vrijednost Ludovikove
povelje Koprivnici iz 1356. godine. Kad u koli obraujemo doba Ludovika Anuvinca i njegovu
povelju Koprivnici, uenici redovito pitaju: A koliko je to vrijedilo?. Naravno, u povelji stoji jasan
podatak o cijeni od 40 maraka, samo u uobiajenoj moneti i tekuoj vrijednosti.1 No, sam za sebe taj
nam podatak ne govori mnogo o tadanjim cijenama, novanim vrijednostima i njihovim odnosima.
* N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. g., Zagreb, 1972., str. 208. N. Klai sumnja da su takvi graani zapravo bili
smatrani kmetovima!
1 Koprivnica - Izabrane teme, H. Petri, Koprivnica - slobodni kraljevski grad, Bjelovar, 1997., str. 54.
Emil OKONAJ CIJENA KOPRIVNIKE POVELJE IZ 1356. GODINE
THE PRICE OF KOPRIVNICAS ROYAL CHARTER

(FREE ROYAL BOROUGH) ISSUED IN 1536
196
Podravina
Obraunska marka
Kako bismo dobili vrijednost tih 40 maraka, treba odrediti barem neke tadanje cijene. Najlake bi
to bilo uiniti kad bi nam bili dostupni nekakvi cjenici ba iz te 1356. godine. Naalost, u dostupnim
izvorima nisam pronaao takve podatke. No, vjerujem da e nam podaci o novanim vrijednostima do
20 godina prije i 20 godina poslije 1356. takoer pruiti barem priblian odgovor na postavljeno pitanje.
To vie to neke vee inflacije nije bilo sve do otkria Novog svijeta.2
Najprije treba objasniti pojam spomenute marke u povelji. Iz podataka jasno moemo vidjeti kako
marka zapravo nije bila neka stvarna i opipljiva metalna moneta, nego obraunski (raunski) novac.3
Stvaranjem jedne takve obraunske monete htjela se ouvati vrijednost tadanjeg platenog novca.
Naime, brojni su srednjovjekovni vladari i velikai, koji su imali pravo kovanja novca, namjerno kvarili
taj novac kako bi na taj nain to vie zaradili (npr. prilikom promjene novca).4 Nada Klai nam na vie
mjesta u Izvorima donosi podatak da je jedna marka u to vrijeme vrijedila 200 (banskih) denara.5
tovie, ona u Povijesti Hrvata u srednjem vijeku navodi kako je Koprivnica povelju godinje plaala
8000 denara, to je navodno bio vrlo velik novac.6 Je li to ba bio tako velik novac, moi emo vidjeti
iz daljnjih primjera.
Cijene
Prema onovremenim cijenama za 8000 denara moglo se kupiti 40 zemljita s vinogradom ispod
Kalnika,7 20 mlinova,8 133 uskrsne ovce...9 Postoji i podatak kako je zagrebaki biskup 1330-ih
godinje plaao papinsku desetinu za Zagrebaku biskupiju u vrijednosti od 141 do 145 maraka.10
Kako je svaki slobodan ovjek, s cijelim posjedom i dvorom (kurijom), u Slavoniji Ludoviku plaao
21 denar poreza, moemo izraunati da je kralj od stanovnika Koprivnice dobivao protuvrijednost kao
iz 380 kurija! Taj je podatak ak i u skladu s onim Nade Klai, koja objanjava koliko je ovaj porez
optereivao koprivnike graane. Ona prema veliini ovog poreza zakljuuje da je Koprivnica tada
imala oko 400 kurija.11
U: J. Adamek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do kraja 17. st., Zagreb, 1980., str. 296, stoji podatak kako
monetarni poremeaji poinju tek od 1530-ih godina. Krivac tadanje inflacije bile su goleme koliine plemenitih kovina koje
su panjolci dopremali iz Amerike u Europu.
3 U djelu B. Mimica, Numizmatika povijest Istre i Kvarnera, Rijeka 1997., str. 554., jasno pie da je marka prvotno bila oznaka
za odreenu teinu, a zatim i za zakonom odreenu vrijednost novca. Vidi i: J. Kulischer, Opa ekonomska povijest 1,
Zagreb, 1957., str. 177.; Historijski zbornik, I. Kampu, Porezni sustav u Slavoniji za vladanja Anuvinaca, Zagreb, 1993., str.
19.
4 J. Kulischer, isto, str. 321.
5 N. Klai, Izvori za hrvatsku povijest do 1526.g., Zagreb, 1972., str. 213. i 244.
6 N. Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb, 1990., str. 341.
7 J. Butorac, Regesta za spomenike Krievaca i okolice 1134 - 1940., Krievci, 1991., str. 37., navodi kako 1343. g. Grgur i
Malec prodaju nekom Ivanku zemljite s vinogradom pod Kalnikom za 1 marku.
8 Isto, str. 14. Neki Nikola iz Ravena 1381. g. kupuje tri mlina za 6 maraka.
9 N. Klai, Izvori, str. 208. U Ludovikovoj povelji Krapini 1347. g. stoji kako su graani Krapine za jedno ugoivanje kralju duni
dati 1 uskrsnu ovcu vrijednu 60 denara, 100 kruhova, 6 pilia...
10 Historijski zbornik, I. Kampu, Porezni sustav u Slavoniji za vladanja Anuvinaca, Zagreb, 1993., str. 6.
11 N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 536.
Podravina
Broj stanovnika
Ostaje nam istraiti koliko je Koprivnica 1356. godine zapravo imala graana, da je mogla plaati
taj porez od 8000 denara. Prema jednom, podatku Koprivnica se u srednjem vijeku unutar zidina
prostirala na 7,58 hektara povrine.17 Svaki podatak o broju tadanjih Koprivnianaca moe biti samo
pretpostavka jer prvi potpuni popis stanovnika s hrvatskog podruja imamo tek iz 1527. godine za grad
Zadar.18 Nada Klai, s obzirom na pretpostavku o 400 koprivnikih kurija, iznosi podatak o oko 2000
stanovnika,19 to bi donekle bilo u skladu s prosjenom veliinom jednoga tadanjega grada. Taj bi
podatak bilo dobro usporediti s pretpostavkama Nevena Budaka o veliini Gradeca (3500 stanovnika)
i Varadina (1600 stanovnika) 1368. godine20 S obzirom na navedene podatke i vodei rauna o
moguim posljedicama strane kuge 1348./49. (koju autori o srednjovjekovnoj Koprivnici, ali i
Slavoniji nigdje ne spominju),21 moemo pretpostaviti da je grad tih godina imao prije 1500 nego 2000
stanovnika.
12
N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 557.
N. Klai, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., str. 65.
14 Isto, str. 241. Dodue, nije ba sasvim jasno kakav je to bio prihod: porez stanodavcima na iznajmljivanje stanova ili gradska
renta?
16
N. Klai, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica, 1987., str. 65.; Historijski zbornik , I. Kampu, Porezni sustav u Slavoniji
za vladanja Anuvinaca, Zagreb, 1993., str. 20. U V. Klai, Povijest Hrvata, svezak drugi: dio drugi, Zagreb, 1901., str. 26.,
stoji krivi podatak od 1650 maraka!
17 B. Mili, Razvoj grada kroz stoljea 2 - Srednji vijek, Zagreb, 1995., str. 155. - bez tone godine navodi prostornu veliinu
nekoliko srednjovjekovnih gradova unutar zidina. Za Varadin iznosi podatak od 17,83 ha, za Split 5,8 ha, Zadar 24,64 ha...
18 T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., str. 169.
20 N. Budak, Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica, 1994., str. 159 i 162. Za Gradec pie kako
je tada najmnogoljudnije naselje Slavonije. Broj stanovnika Varadina mu je tek gola pretpostavka.
21 T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., str. 173 - 174. - napominje kako vrelima ne moemo pratiti slijed i
djelovanje epidemija na kontinentalnom prostoru tako dobro kao na obalnom pojasu.
13
Kaptolski su kanonici sredinom 14. stoljea radnu obvezu (tlaku) svojim kmetovima plaali pola
denara na dan.12
Prema drugim podacima, moemo vidjeti kako je brezoviko-okiki knez Ivan 1349. godine zakupio
od arhiakona gorikog Ivana posjede Prevlaku, Otok i Kosnicu za 30 maraka.13 Gradeka je pak
opina u to vrijeme od 352 stanara sa svoga podruja dobivala 6215 denara.14
Godine 1344. vie je graana (neki i iz Koprivnice!) zakupilo zagrebaku kovnicu na jednu godinu
za iznos od 300 maraka (po 25 maraka mjeseno!).15 Isti su graani te godine zakupili i godinje prihode
slavonskog bana Nikole Bania za ak 1350 maraka.16
197
198
Podravina
SUMMARY
Around the year 1350, Koprivnica had had some 1500 inhabitants, living on 7,58 acres of civic area.
These inhabitants were paying 8000 denari of regular annual dues to the king. So the annual royal tax
was about 5 denari per one citizen, which in truth was not a huge burden (especially if we take into
account the fact, that serfs of that time earned as much as half a denari wages for a days work; or, that
a Krapina citizen wih land exceeding 3 acres, had to pay 50 denari23 annual tax to the king).
If we want (or dare!) compare this tax with todays prices, maybe the best example would be the
price of then Krapinas Easter sheep - 60 denari. Based on todays price of 500 - 600 kuna for a sheep,
we end up with an approximation of 70.000 kuna annual tax to the king. Therefore, divided among the
population of 1500 citizens, we get an annual tax of 47 kuna per citizen!
Naturally, these figures might not be useful for scientific puposes, but could be well used as
additional information for curious students in schools.
In any case, new data on prices of that era could provide a more accurate calculation of this charters
worth and price.
Podravina
199
PRIKAZI NOVIH KNJIGA I ASOPISA
IME SVETA MARIJA - IME JE KOJIM SE POIGRALA POVIJEST

A. Lukinovi, P. Marka: upa Sveta Marija, Sveta Marija, 2003.
Monografija, kao povijesna vrsta, nije nova stvar, ali je pisanje monografija uzelo maha u Hrvatskoj
tek nakon stjecanja njezine neovisnosti. Mjesne monografije, a pod tim najee podrazumijevamo
povjesnice pojedinih gradova i sela, svojevrsni je lakmus-papir demokratskih i opeljudskih sloboda u
jednom drutvu, u jednom narodu. Ako usporedimo koliko je monografija objavljeno u komunistikom
razdoblju od 1945. do 1990. te 1990. do danas, onda e ne samo povjesniari nego i laici uoiti
nerazmjer izmeu broja mjestopisa objavljenih u jugokomunistiko doba i u doba hrvatske
neovisnosti. Samo na meimurskom podruju u desetak godina objavljeno je desetak monografija. Prije
niti jedna (Donja Dubrava, Kotoriba, Gorian, Sveti Juraj u Trnju, Nedelie, Prelog, Donji Vidovec,
Mala Subotica, Sveti Martin, ikovec). Tim mnotvom monografija Meimurje tek sada, simbolino,
izlazi iz pretpovijesti u svoju povijest. Znatan udio u svemu tome imala je Nakladna kua Dr. Feletar
iz Koprivnice.
Imajui pred sobom ovu lijepu monografiju Svete Marije i razmiljajui o svemu tomu, pala mi je
na pamet monografija jednoga nama dobro poznatoga grada - znaajnog i za opehrvatske razmjere to je Povijest grada Varadina. Znameniti hrvatski povjesniar Rudolf Horvat monografiju Varadina
uglavnom je dovrio ve oko godine 1912. To Horvatovo vrlo vrijedno znanstveno djelo u tami
anonimnosti odlealo je osamdesetogodinji san, prospavalo je razdoblje dviju Jugoslavija i objavljeno
je tek u neovisnoj Hrvatskoj, godine 1993., usred hrvatskog Domovinskog rata, to samo po sebi govori
da je sloboda duha, kao i kruh, nuna za harmonian razvoj ovjeka kao jedinke, a isto tako i naroda
kao kolektiviteta.
ivei dugo u neslobodi, hrvatski je ovjek nenaviknut na razmiljanje o sebi i svojoj prolosti, pa
guna katkada zato to mu upnik dri duga prodetva, a mi uitelji i profesori duga predavanja, a onda
mu jo zadajemo i mrske domae zadae, odvajajui ga tako od ugodne dangube. Vrlo se esto pritom
zaboravlja da je suvremenog ovjeka, izloenog nevoljama i zamkama potroakoga konzumistikog
drutva, i te kako potrebno osposobiti za ivot, probuditi kod njega nadu u budunost i stvoriti
obrambene mehanizme, koji e mu omoguiti samostalno rasuivanje o svemu to ga okruuje.
Zato je dobro da ovjek pozna svoju vlastitu prolost, prolost svojega mjesta i svojega naroda,
naravski i prolost drugih naroda kojima je okruen. Nije uzalud ve bezbroj puta reeno da onaj koji
iz povijesti nita nije nauio, pogreke povijesti ponavlja. Historia magistra bi nama Hrvatima odista
trebala biti uiteljica ivota, da nas podui da niti sva dobra nisu od danas, a niti sva zla od juer. Ona
nam otkriva da je hrvatski ovjek, uvajui svoju vjeru i svoj nacionalni identitet, u svim tekim
vremenima pronalazio obrambene mehanizme koji su mu omoguili da dostojanstveno prevlada sve
one bezbrojne povijesne tekoe koje su postojale na ovoj vrlo osjetljivoj geopolitikoj vjetrometini
gdje su se kriali i gdje se jo kriaju bezbrojni interesi tuina.
Autori monografije upa Sveta Marija, dr. Andrija Lukinovi i vl. Pavel Marka, piui to djelo
preuzeli su nvrlo zahtjevan posao, jer se o Svetoj Mariji sve do novijega doba relativno malo govorilo.
Tek je nedavno skrenuta pozornost, kada je Matica hrvatska otkrila spomen-plou hrvatskom
skladatelju Ivanu Mustau. Neto podataka o Svetoj Mariji iznio je Rudolf Horvat u svojoj Poviesti
Meimurja, a neke je naveo i Vladimir Kapun u svojoj knjizi Meimurje 1918. Vrijedne obavijesti
REVIEWS OF NEW BOOKS, MAGAZINES
200
Podravina
dobili smo od Miroslava Vuka (Skladbe i ivot Ivana Mustaa, 2001.) i Nade Mance (Svetomarska
ipka i ipkarstvo u Meimurju, 2000.). Sve su to bili ipak, iako vrijedni, samo djelomini podaci o
Svetoj Mariji. Ovom monografijom praznina u poznavanju povijesti Svete Marije, a djelomice i ire,
kvalitetno je popunjena.
U povijesti se Sveta Marija najee spominjala kada se govorilo o velikoj upi Bistrica (dananji
Donji Vidovec), koja je obuhvaala sva istonomeimurska mjesta, Donji Vidovec, Legrad, Donju
Dubravu, Kotoribu, Svetu Mariju, Donji Mihaljevec i ukovec. Kao to je poznato, krajem 18. stoljea,
za vladavine Marije Terezije, a pogotovo Josipa II., dolo je u Habsburkoj Monarhiji do velikih
promjena u ivotu Katolike crkve. Najprije su 1773. ukinuti isusovci, a onda 1786. i pavlini. I jedan i
drugi red u povijesti hrvatskog naroda, poglavito u povijesti kolstva, stekli su dotad velike zasluge.
Zapravo, njima trebamo zahvaliti to su postavili temelje hrvatskom kolstvu i prouavanju hrvatskog
jezika. Sjetimo se samo Bartola Kaia, njegove slovnice Institutiones linguae illiricae, Ivana
Belostenca, njegova Gazofilacija i Sunik-Jambreieva rjenika Lexicon latinum. Tih godina krajem
18. stoljea poela je i regulacija upa u Habsburkoj Monarhiji. Preustroj upa obuhvatio je i Hrvatsku,
a isto tako i Zagrebaku (nad)biskupiju koja je u ono doba u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu bila po
veliini druga biskupija. Zauzimala je veliki dio sjeverne i sredinje Hrvatske, kao i podruje dvadeset
i jedne upe sjeverno od rijeke Mure, a to znai istoni dio Prekomurja i juni dio Zaladske upanije
sve do Velike Kanie.
Vanu epizodu u hrvatskoj povijesti, a posebice u povijesti Meimurja, predstavljaju Zrinski. O
njima se u monografiji govori vie s naglaskom na njihovu ulogu u protestantizmu, a manje kao
podupirateljima Katolike crkve i kulturnog i knjievnog ivota. Sin hrvatskog Leonide (Nikola Zrinski
Sigetski) Juraj (III.), kao i Jurjev sin Mikula Zrinski, podupirali su protestantizam. Meutim, Nikolin i
Petrov otac Juraj (IV.) vraa se katolicizmu (1613.) te njegovi sinovi kod isusovaca dobivaju izrazito
katoliki odgoj. Nikola u akovcu utemeljuje franjevaki samostan, a Petar podupire pavline u
Sveticama; Katarina podupire objavljivanje molitvenika Dvoji duni kin isusovca Boltiara Milovca,
a i sama pie molitvenik Putni tovaru (1661.), dok sin Nikole Zrinskog akovekog, Adam Zrinski,
akovekim franjevcima ostavlja veliku zakladu za gradnju crkve. Treba istaknuti da su i Nikola Zrinski
akoveki i Petar Zrinski takoer bili i knjievnici. Za Jurja Zrinskog III., onog Zrinskog kojega se
najee spominje kao pristau nove vjere, vanije je to je utemeljio prvu tiskaru u sjevernoj Hrvatskoj
i to je u njoj tiskao prvu hrvatsku kajkavsku knjigu, Pergoiev Decretum, u Nedeliu 1574. Bio je
veliki promicatelj hrvatskog jezika.
Pitanju Bekinskog arhiakonata autori monografije s pravom su posvetili pozornost.
Rasvijetljavanje tog pitanja zadire ne samo u hrvatsku crkvenu povijest, nego i u hrvatsku nacionalnu
povijest jer je Bekinski arhiakonat od samoga utemeljenja Zagrebake (nad)biskupije (1094.) bio s
maarske strane na udaru ne samo raznih crkvenih nego i politikih osporavanja. Kada nije uspjela
formula da Bekinski arhiakonat bude prikljuen Vesprimskoj biskupiji, u doba Marije Terezije - koja
je dopustila brojne kompromise u korist maarske strane - pronaena je formula o utemeljenju nove
biskupije, Sombatheljske (Subotike), kojoj su dana neka podruja Vesprimske, Jurske te dvadeset i
jedna upa Bekinskog arhiakonata Zagrebake (nad)biskupije. U tom razgranienju nije se gledalo na
narodnosni sastav vjernika i njihov materinski jezik, nego, na alost, samo na politike interese. Tako
je istono Prekomurje i podruje juno od Velike Kanie, koje nastanjuju pomurski Hrvati,
prikljuenjem Sombatheljskoj biskupiji preputeno denacionalizaciji. Time je hrvatskoj crkvi i
hrvatskom narodu nanesena velika nepravda. Poslije iskljuenja Transmurane iz Bekinskog
arhiakonata nastavljeni su zahtjevi i za iskljuenje Meimurja iz Zagrebake (nad)biskupije. Ti
zahtjevi trajali su sve do 1918., a obnovljeni su i tijekom maarske okupacije u doba Drugog svjetskog
rata. Za svojega ivota energino se tome suprotstavljao biskup Josip Juraj Strossmayer, a u doba
Drugog svjetskog rata nadbiskup Alojzije Stepinac.
Podravina
U kontekstu rasprave o Bekinskom arhiakonatu postoji jo jedno pitanje koje su dotakli pisci
monografije. Ono se odnosi na injenicu utemeljenja Zagrebake (nad)biskupije i ukljuivanja
Transmurane u njezinu jurisdikciju. Objanjavajui stvaranje zapadne granice Ugarske, tim se
problemom bavio maarski povjesniar Jnos Karachonyi. Njegova objanjenja preuzima Ivan kafar,
koji se koristi i istraivanjima slovenskog povjesniara Milka Kosa. Do danas vidljive tragove o
rasprostiranju zapadne granice ugarske drave prema njegovim te objanjenjima Milka Kosa, koje
preuzima Ivan kafar, nalazimo u toponimima: Lv, r, Stze, Strelec, Stara Straa, Preseka, Presika,
Stroja Ves. kafar smatra da je granica Bekinskoga arhiakonata ila od Breznice na Dravi i dalje
crtom rtilos, Becsehely (sredite arhiakonata), rikozmadombja te gornji tok rijeke Krke. Otuda se
ta granica ispod Murske Sobote sputala na rijeku Muru. U doba ugarskoga kralja Ladislava zapadna
granica Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva izmeu Mure i Drave dopirala je do crte Dobra - Radgona Ptuj. Zapadno od te crte jurisdikciju je imala Salzburka nadbiskupija. Uz potporu kriarskih redova, ta
se granica do XIV. stoljea pomicala na istok do dananje crte, koja je jo jednom prelomljena 1946.
kada je amputirano Raskrije.
Sveta Marija, kao to smo ve rekli, pripadala je velikoj upi Bistrica sa sjeditem u Donjem
Vidovcu, koja je i za tadanje prilike, a bila bi to i za dananje, odista velika. Zato novom regulacijom
upa 1789. dolazi na podruju stare Bistrice do stvaranja triju novih upa: Donje Dubrave, Kotoribe i
Svete Marije. Prvi upnik novoosnovane upe bio je bivi pavlin Placid Kligor, rodom iz Kanie.
Raskono oslikana kasnobarokna crkva, kojom se i danas mjetani Svete Marije i Mihaljevca ponose,
sagraena je 1784. godine to nam govori da se i prije osnivanja upe o tome govorilo.
Monografija akribino donosi sve relevantne podatke i o staroj svetomarskoj crkvi Uznesenja
Blaene Djevice Marije, koju je negda hrvatski puk zvao Cirkva vu nebo vzetja Blaene Device Marije.
Nita manje nisu zanimljivi izneseni podaci i o gradnji crkve Sv. Antuna Padovanskog i Sv. Mihovila
Arkanela u Donjem Mihaljevcu, sastavnom dijelu svetomarske upe. Hrvatsko e opinstvo tek sada,
nakon izlaska ove monografije, prvi put doznati kakvu su kalvariju Mihaljevani sa svojim upnikom
Lovrom Galiem proli gradei svoju crkvu. Njezina je gradnja paradigma za gradnju brojnih crkava u
doba komunistike vladavine.
Monografija se u cijelosti odlikuje zasnivanjem na izvorima. Iznesena su imena upnika, kanonika,
biskupa, redovnika, graditelja, uitelja, orguljaa. Izneseni su i rauni o gradnjama i popravcima. U
monografiji je kratko navedena i povijest mlade Varadinske biskupije. Isto tako, monografija obuhvaa
imena svih vjernika, kao i ljetopis upe. Izvori se koriste u svim dijelovima,: i kada se govori o starijim
razdobljima, i kada se govori o novijim razdobljima svetomarske upe, koja je u svemu dijelila sudbinu
- ako je promatramo unutar Meimurja - ostalih meimurskih upa, posebno mislim na ona najtea
razdoblja od godine 1861. do 1918. i od 1941. do 1945. kada su meimurski Hrvati u svojoj munoj
borbi za opstanak jedini oslonac imali u crkvi. Tadanje maarske vlasti to su vrlo dobro znale i zato su
atakirale na hrvatsku crkvu, to vie to se u crkvenim rukama nalazilo i kolstvo. Za maarsku stranu
bilo je najvanije ili Meimurje odvojiti od Zagrebake (nad)biskupije ili slomiti hrvatsko sveenstvo
do te mjere da e dopustiti dominaciju maarskog jezika u crkvi. Niti jedno niti drugo nije se dogodilo.
Upravo iz redova hrvatskog sveenstva krajem 19. i poetkom 20. stoljea oblikovalo se jezgro
Hrvatskog narodnog pokreta meimurskih Hrvata, na elu s mladim sveenikom Lukom Puriem
(1881. - 1914.). Taj pokret je pripremio vojno osloboenje i prikljuenje Meimurja Hrvatskoj 1918. U
njemu je vrlo djelatan bio svetomarski kapelan Mihovil Lamot. U Katolikom listu javljao se pod
pseudonimom Vagus (Lutajui). O tomu vidi: Zvonimir Bartoli: Hrvatski narodni pokret meimurskih
Hrvata (2001.).
Ova monografija sadri i brojne nepoznate podatke o generalnom vikarijatu za Meimurje u doba
Drugog svjetskog rata. To vrlo vano razdoblje u povijesti meimurskih Hrvata u ovoj monografiji prvi
je put detaljno osvijetljeno. Naravno, ne nedostaju niti podaci iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata
201
202
Podravina
kada je itava hrvatska crkva prolazila kroz svoju krvavu kupelj. Svoj krini put svetomarska upa,
kao i cijela Crkva u Hrvata, prolazila je na isti teak nain. U tom razdoblju, pokraj drugih nedaa na
socijalnom, gospodarskom i nacionalnom podruju (to je doba raznih rekvijacija, kolektivizacija,
prisilnog rada, uhienja, migracija), Sveta Marija je izgubila i svoje tradicionalno ime.
Pitanje toponima, sanktorema, Sveta Marija toliko je signifikantno da zavreuje posebnu raspravu.
S tog podruja imamo radove maarskoga kroatista Laszla Hadrovicsa (Mrakzi helynevei, 1934.),
Anele Frani (Meimurska ojkonimija i knjievni jezik, 1988.) i Zvonimira Bartolia (Naruavanje
hrvatskih kajkavskih toponima, Toponim Meimurje, 1998.). Na ovome mjestu na njega treba barem
podsjetiti. Izvorna hrvatska toponimija na udaru je ve od sredine 19. stoljea. Ona je bila rtva raznih
stranih politikih pritisaka, ali i zabluda koje su optereivale razvoj hrvatskoga knjievnog jezika. U
Meimurju je denominacija naseljenih toponima, ojkonima, i u doba maarske vladavine i u
komunistikom razdoblju provedena iz izrazito politikih motiva. Prvi val denominacije hrvatskih
ojkonima u Meimurju proveden je 1887., prigodom dolaska cara i kralja Franje Josipa I. Njegovom je
privolom Meimurje 1861. dano Maarskoj. Naavi se u velikoj neprilici jer bi monarh mogao zapaziti
da je doao u hrvatski kraj, maarska je uprava izvrila denominaciju dijela hrvatskih ojkonima. Do
poetka 20. stoljea denominacija je u Meimurju provedena u cijelosti. U toj denominaciji ojkonim
Sveta Marija denominiran je u Mura Szent Marija. Inae, povijesni izvori govore da su na podruju
dananje Svete Marije postojala dva naselja. Josip Bedekovi u svojem velikom povijesnom djelu
Natale solum (1752.), u topografskoj tabeli, Tabula topographica Insulae Muro-Dravanae, pod brojem
5 i 6 posebno biljei Druilovec (Drusilovecz) i Sveta Marija (Sancta Maria). Zanimljivo, on ne biljei
Altarec, koji biljee kanonske vizitacije. Pod brojem 7 Bedekovi biljei Donji Mihaljevec
(Mihalyevecz inferior), a pod brojem 8 ukovec (Csukovecz). Gotovo stotinu godina prije Bedekovia
toponim Sveta Marija biljei Stjepan Glava u najstarijem zemljovidu Hrvatske koji je izradio jedan
Hrvat (u knjizi priloen na str. 7.)
Nakon Drugoga svjetskoga rata ojkonimi koji su se razvili od sanktorema diskriminirani su,
jednostavno brisani, pa je tako Sveta Marija dobila nakaradno ime Marija na Muri. U svojem neznanju
komunistika administracija izvukla je iz naftalina maarski toponim Mura Szent Marija. Prevevi ga
na hrvatski, brisala je atribut Sveti i tako je dobila apsurdan naziv Marija na Muri, iako se mjesto nalazi
gotovo na samoj obali Drave. Trajalo je to do 8. rujna 1990. kada je u prisutnosti brojnih oduevljenih
mjetana Svetoj Mariji vraeno njezino povijesno ime. Tom sam povijesnom inu, drei i govor,
aktivno bio i nazoan, u svojstvu predsjednika povjerenstva za renominaciju ulica i mjesta u tadanjoj
opini akovec, koja je obuhvaala cijelo Meimurje (svi sanktoreni nisu vraeni, Sv. Jelena, Sv. Rok).
Koncepcija ove upne monografije neto je drugaija od nekih objavljenih mjesnih povjesnica.
Iznosei koncepciju, autori su izriito otklonili ulazak u opepovijesna i openacionalna pitanja.
Ograniili su se na prikaz upe, upne crkve, prepustivi svjesno politika, gospodarska, socioloka,
etnografska i etnoloka pitanja strunjacima tih podruja. Ipak, valja rei, svaki e od strunjaka
spomenutih podruja mnogo podataka pronai upravo u ovoj upnoj monografiji.
Monografija upa Sveta Marija prof. Andrije Lukinovia (iskusnoga arhivara i pisca brojnih
radova i monografija) i vl. Pavla Markaa (pokretaa i pisca nekoliko monografija), s vrlo detaljnom
deskripcijom tegobne povijesti stanovnika i crkve Svete Marije i Mihaljevca, djelo je nepobitne
vrijednosti. Ono e kao mala mjesna enciklopedija jo dugo sluiti na ponos i pouku sadanjim i
buduim naratajima Svete Marije i Mihaljevca.
Dr. Zvonimir BARTOLI
Podravina
Knjiga dr. Tajane Sekelj Ivanan, znanstvene suradnice Instituta za arheologiju u Zagrebu, vrijedan
je doprinos poznavanju srednjovjekovlja savsko-dravskog meurjeja. Dapae, moemo naglasiti kako
knjiga svojom sveobuhvatnou, a opet detaljnom razradom zacrtane problematike, predstavlja raritet
u arheolokoj literaturi koja obrauje ranosrednjovjekovno razdoblje sjeverne Hrvatske od 10. do 13.
stoljea. Osnovicu te studije ini autoriin prijanji rad Catalogue of Medieval Sites in Continental
Croatia, BAR S615, Oxford, 1995., koji sadri katalog srednjovjekovnih arheolokih nalazita
kontinentalne Hrvatske. Statistikom analizom srednjovjekovne grae autorica je dola do jasne
spoznaje o nedostatku tipoloke i kronoloke analize arheolokog materijala koji najveim dijelom ine
keramiki nalazi. Knjiga je rezultat viegodinjeg prikupljanja podataka i studiranja arheoloke
srednjovjekovne grae pohranjene u muzejima sjeverne Hrvatske. Ona je rezultat i iscrpnog
prouavanja analiza provedenih na materijalu koji potjee iz dobro istraenih i dokumentiranih
europskih srednjovjekovnih nalazita, a iji se rezultati istraivanja, na osnovi povijesnih drutvenopolitikih znaajki, mogu primijeniti pri prouavanju srednjovjekovlja na prostoru dananje sjeverne
Hrvatske. T. Sekelj Ivanan iz opsenog je opusa izdvojila keramiku grau s arheolokih nalazita
naseobinskog karaktera koji jednim dijelom pripadaju razdoblju za koje postoje dobro istraena groblja.
Kao gornja vremenska granica uzeta je tatarska provala u ove krajeve 1242. godine koja se oitovala u
dosadanjim arheolokim istraivanjima zaposjedanih groblja. U promatranom razdoblju dolazi i do
gradnje crkava romanikog stila te su u obradu uzeti i nalazi keramike pronaeni na tim nalazitima
sakralnog karaktera.
Knjiga je napisana na engleskom jeziku i objavljena u ediciji engleskog izdavaa British
Archaeological Reports ija je djelatnost izdavanje iskljuivo specijaliziranih arheolokih studija.
Sastoji se od nekoliko tekstualnih cjelina koje obuhvaaju autoriin predgovor (Foreword, str. 1), uvod
u problematiku (Introduction, str. 2), pregled povijesnih dogaanja (Summary of principal historical
events, str. 3 - 5), pregled povijesti istraivanja naselja (Historical summary of investigations of
settlements, str. 6 - 9).
Slijedi popis lokaliteta abecednim redom (List of localities by alphabetical order, str. 10 - 64) gdje
su iznesene generalije o nalazitima s kojih potjee promatrana graa, kao i o grai koja se uva u
muzejskim ustanovama bez tonih podataka o porijeklu. Svako nalazite popraeno je topografskom
kartom u mjerilu 1: 25000 s tono oznaenim poloajem. Za nalazita koja su arheoloki iskopavana
prikazani su situacijski planovi, tlocrti i presjeci relevantnih arheolokih struktura i slojeva. S podruja
dananje Osjeko-baranjske upanije prikazano je 21 nalazite. Razmatran je i materijal koji potjee s
nepoznatih lokaliteta, a uva se u Arheolokome muzeju u Zagrebu i u Muzeju Slavonije u Osijeku, kao
i sluajni nalaz iz Dalja. S podruja Koprivniko-krievake upanije izdvojeno je 19 nalazita,
Vukovarsko-srijemske 16, Poeko-slavonske sedam, Virovitiko-podravske est, Brodsko-posavske tri
te po dva nalazita s podruja Bjelovarsko-bilogorske, Meimurske, Varadinske i Zagrebake
upanije. Za pojedina nalazita, na kojima su obavljana arheoloka stratigrafijska iskopavanja, autorica
TAJANA SEKELJ IVANAN: EARLY MEDIEVAL POTTERY IN NORTHERN CROATIA.

TYPOLOGICAL AND CHRONOLOGICAL POTTERY ANALYSES AS INDICATORS
OF THE SETTLEMENT OF THE TERRITORY BETWEEN THE RIVERS DRAVA AND SAVA
FROM THE 10TH TO 13TH CENTURIES AD
(RANOSREDNJOVJEKOVNA KERAMIKA U SJEVERNOJ HRVATSKOJ.
TIPOLOKO-KRONOLOKA ANALIZA KERAMIKE KAO NASEOBINSKIH POKAZATELJA
U MEURJEJU DRAVE I SAVE OD 10. DO 13. STOLJEA)
BAR International Series 914, Oxford, 2001., 335 str.
203
204
Podravina
je obradila keramike nalaze i dala tabline prikaze udjela odreenih oblika posuda, dijelova posuda te
ukrasa, promatrajui ih kroz arheoloke kontekste u kojima su pronaeni.
Sljedea cjelina bavi se tipolokom i kronolokom analizom keramike i kompariranjem s
keramikim nalazima koji potjeu s nalazita izvan savsko-dravskog meurjeja (Typological and
chronological analyses of pottery with analogies from the sites outside the Sava-Drava interfluves, str.
65 - 97). Prije nego to se upustila u klasifikaciju keramike, autorica je odredila neke terminoloke i
metodoloke smjernice. U dosadanjoj znanstvenoj i strunoj literaturi, koja obrauje naseobinsku
keramiku grau s podruja Hrvatske, nije bilo pokuaja ujednaenog definiranja termina za pojedine
vrste posua, definiranja pojedinih grupa, tipova i varijanti posuda, kao niti pokuaja analiziranja
opsene keramike grae radi dobivanja relativne kronologije. Nalazi su uglavnom opredjeljivani u
iroki vremenski raspon srednjeg vijeka. ak i obilje keramikih nalaza iz nekog istraivanja ne moe
nam pruiti relevantne podatke bez jasnog metodolokog pristupa koji mora poivati na nekim
utvrenim odrednicama. T. Sekelj Ivanan analitiki obrauje keramike nalaze s promatranog podruja
po uzoru na analize napravljene izvan granica Hrvatske. Podaci o svakom predmetu grupirani su u
nekoliko skupina: osnovni podaci podijeljeni u ope i metrike; tehnoloki podaci koji sadre
informacije o boji posude, fakturi i tehnici izrade; morfoloki podaci grupirani prema funkcionalnom
obliku i tipologizacija pojedinih oblika te podaci o ukraavanju posuda, pri emu se razluuju tipovi
ukrasa i njihov smjetaj na posudi te tehnike ukraavanja. Keramiki materijal autorica tretira analitiki
i interpretativno. Za svaki predmet predloeni su u tablicama iscrpni metriki podaci, a navedeni su i
statistiki grafiki podaci o udjelu odreenih tipova posuda i njihovih varijanti. Cjelina zavrava
potpoglavljem o analogijama te kronolokim opredjeljenjem keramike.
U sljedeem poglavlju obrauje problematiku naseljavanja hrvatskog savsko-dravskog meurjeja
od 10. do 13. stoljea (Settling of the Croatian Sava-Drava interfluves fom the 10th to the 13th
centuries, str. 98 - 114). Temi je pristupljeno s aspekta promatranja organizacije naselja (na onim
nalazitima gdje je to bilo mogue), postojanja graditeljskih i radionikih aktivnosti u naselju,
promatranja horizontalne stratigrafije nalazita. Priloene su karte s prikazima rasprostranjenosti
nalazita naseobinskog karaktera, nalazita sakralnog karaktera s pojedinanim grobovima ili veim
grobljima, nalazita s tragovima graditeljskih aktivnosti te karta s prikazom rasprostranjenosti maeva,
sluajnih nalaza i ostava novca iz razdoblja od 10. do 13. stoljea.
Zakljunim razmatranjem (Concluding remarks, str. 115 - 116) zavrava tekstualni dio znanstvenog
aparata, a slijede iscrpan popis koritene literature (str. 117 - 125), popis kratica, karata, slika, tablica i
sl.
Drugi dio knjige ini katalog nalaza, koji se sastoji od 25 tabli s crteima i fotografijama keramikih
posuda i ulomaka posuda te detaljnim katalokim opisom svakog predmeta (Catalogue, Plates I-XCV,
str. 135 - 335).
Knjiga T. Sekelj Ivanan moe posluiti kao svojevrsna sinteza dosadanjih saznanja o
ranosrednjovjekovnim naseljima sjeverne Hrvatske iz razdoblja od 10. do 13. stoljea. S druge strane,
iscrpnim analitikim pristupom obradi keramike grae, knjiga postaje neizostavna literatura u
znanstvenim i strunim krugovima, posebice onima koji se bave razdobljem hrvatskog ranog srednjeg
vijeka.
Tatjana TKALEC
Podravina
205
ZBORNIK UZ 70. OBLJETNICU DRAGUTINA PAVLIEVIA

Ur. Ivan izmi, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2002., 446 str.
Poznati hrvatski povjesniar Dragutin Pavlievi roen je 15. sijenja 1932. u Luci Krmpotskoj
pokraj Novog Vinodolskog. Odrastao je u Pleternici, u poekom kraju, gdje su se njegovi roditelji
nastanili 1935. godine. kolovao se u Pleternici, Poegi, Zagrebu i Beogradu. Na Sveuilitu u Zagrebu
doktorirao je 1976. povijesne znanosti. Radni vijek poeo je 1950-ih godina, najprije kao nastavnik a
onda i kao ravnatelj osnovne kole u Pleternici. Poslije je bio profesor na Pedagokoj akademiji u
Petrinji i ravnatelj tamonje gimnazije. Poetkom 1970-ih godina postaje urednikom povijesti u
zagrebakoj izdavakoj kui kolska knjiga. Zatim je dvadesetak godina radio u Institutu (kasnije
Zavodu) za hrvatsku povijest pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je na usavravanju u Grazu,
Beu, Bratislavi i Marburgu. Posljednjih pet godina bio je zaposlen u Institutu drutvenih znanosti Ivo
Pilar u Zagrebu, odakle je krajem 2002. otiao u redovnu mirovinu. Uz Podravinu je vezan obiteljski
(supruga mu je iz Koprivnice).
Tijekom proteklih 40-ak godina Pavlievieva plodnog znanstvenoga rada nastao je respektabilan
opus od gotovo 400 bibliografskih jedinica znanstvenih, preglednih, strunih i popularnih radova.
Napisao i objavio nekoliko monografija i sinteza, vie udbenika i prirunika, uredio i priredio niz
zbornika i drugih djela, a njegova su djela prevedena i na strane jezike. Potvrdio se kao znanstvenik,
urednik i predava. Kao poseban oblik priznanja za njegov viegodinji rad, Institut drutvenih znanosti
Ivo Pilar objavio je poetkom 2003. u ediciji Pro historia croatica poseban Zbornik uz 70.
obljetnicu Dragutina Pavlievia. Uredio ga je Ivan izmi, a u njemu je svoje priloge objelodanilo 40
suradnika iz Hrvatske i inozemstva.
Zbornik se sastoji od etiri dijela. U prvom su ivotopis i bibliografija profesora Pavlievia. U
drugom su prilozi o pojedinim aspektima njegove plodne i raznovrsne povjesniarske djelatnosti: o
sintezama i sintetskim pregledima, agrarnim odnosima i kunim zadrugama, istonom pitanju,
gradianskim i drugim Hrvatima u okolnim zemljama, udbenicima povijesti i dr. Trei dio obuhvaa
27 historiografskih priloga pozvanih suradnika, vrsnih strunjaka na podruju povijesne znanosti,
preteno o raznim temama iz hrvatske povijesti od srednjovjekovlja do suvremenosti. etvrti dio sadri
nekoliko priloga iz pera hrvatskih sociologa i demografa.
Piui o Pavlievievim znanstvenim prilozima te nastavnoj i strunoj djelatnosti, Mira Kolar istie
plodnost i raznovrsnost njegova djelovanja. Sreko Lipovan analizira Pavlievieve sintetske preglede
i sinteze, zadravajui se posebno na njegovoj Povijesti Hrvatske koja je izmeu 1994. i 2002. doivjela
tri izdanja. Agrarnim odnosima i kunim zadrugama, posebnom podruju Pavlievieva istraivakog
interesa, posveen je prilog Kreimira Buia. O Pavlievievim radovima o Hrvatima i istonom
pitanju pie Ljiljana Dobrovak. Pisac ovih redaka prikazao je njegove radove i djelatnosti na podruju
istraivanja povijesti Hrvata u okolnim zemljama. Gradianskohrvatski povjesniar Robert Hajszan
portretira Pavlievia kao Gradianca, apostrofirajui njegove odnose i suradnju s Gradiem i
gradianskim Hrvatima. O Pavlieviu kao uredniku i piscu udbenika pie Franko Miroevi.
Dragutin Pasari, bivi Pavlieviev student, prisjea se slikovitosti i uvjerljivosti njegovih predavanja.
Raspravljajui o pojavi i razvoju glagoljice i staroslavenskog bogosluja u Hrvatskoj, Mile Bogovi
u svom prilogu s ne ba neuvjerljivom argumentacijom zastupa stajalite kako je pitanje ishodita
glagoljice potencijalno znatno slojevitije od uvrijeenoga vezivanja mogue pojave toga pisma uz
slavenske apostole irila i Metoda. Srednjovjekovna hrvatska loca credibilia - sredita pismenosti i
kulture - predmet su priloga Ante Gulina. Bugarska povjesniarka Rumjana Boilova daje prikaz
hrvatsko-bugarskih odnosa tijekom proteklih 11 i pol stoljea. Miroslav Bertoa pie o turskim
trgovcima u luci Pore i donosi tri dokumentirana fragmenta o tome iz prve polovice 17. stoljea. Ive
Mauran iznosi spoznaje o bitci kod Sente i habsburkom prodoru u Bosnu 1697., promatrajui ih kao
206
Podravina
uvod u pregovore o miru izmeu Svete lige i Osmanskoga Carstva 1699. godine. Idui tragom inventara
crkve Sv. Petra u Supetarskoj Drazi, Lovorka orali daje prinos poznavanju crkvene prolosti otoka
Raba. Nenad Moaanin bavi se u kratkim crtama problematikom autonomije osmanske Bosne. S
krajikim jelima i piima u Karlovakom generalatu i Banskoj krajini u 18. i 19. stoljeu upoznaje nas
Ivan Jurii. Agneza Szabo portretira istaknute ene iz jastrebarske i zagorske grane grofova Erddy.
Vukotinoviev Ilirisam i kroatisam iz 1842., klasino djelo hrvatske publicistike, analizira Sreko
Lipovan. Na gospodarsko prouavanje dalmatinskog seljatva tijekom 19. stoljea osvre se Stijepo
Obad. Filip Potrebica analizira obrt u Poekoj upaniji u vrijeme ukidanja cehova u drugoj polovici
19. stoljea. O ulozi tajnika Trgovako-obrtnike komore u Zagrebu, Milana Kreia, u hrvatskom
gospodarstvu raspravlja Mira Kolar. Ivica Golec pie o vojnom komunitetu Petrinji u posljednjem
desetljeu njegova opstanka, tj. u vremenu izmeu 1861. i 1871. godine. Analiza Srbobrana, srpskog
narodnog kalendara u vremenu izmeu 1892. i 1903., predmet je priloga Mate Artukovia. Hrvoje
Matkovi pie o ulozi Stjepana Radia u hrvatskoj politici potkraj 19. stoljea. Stjepan Matkovi
ocrtava politiki profil Eugena Kumiia na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Odjeke skuptinskoga
pokreta u Hrvatskoj 1903. meu amerikim Hrvatima opisuje Ivan imi. Ivo Peri portretira
zastupnike Hrvatske puke seljake stranke u Hrvatskom saboru od 1908. do 1918. godine. Ljubomir
Anti analizira tisak kao vrelo za istraivanje iseljenikog fenomena u Dalmaciji do Prvoga svjetskog
rata. O Hrvatima iz junougarskih podruja u godinama od 1918. do 1920. pie Ante Sekuli. Zlatko
Matijevi iznosi spoznaje o nastanku i djelovanju hrvatskih politikih stranaka u Bosni i Hercegovini
od prvoprosinakog akta 1918. do oujskih parlamentarnih izbora 1923. godine. Djelatnost krkog
biskupa J. Srebrnia/Srebrnia u Kraljevini SHS od 1918. do 1929. predmet je priloga Petra Stria. O
sustavu politikog terora u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova raspravlja Bosiljka Janjatovi.
Frano Glavina upozorava na neobjavljeni novinski napis Joea Matoia iz 1941. godine.
Revolucionarnu praksu jugoslavenskih komunista 1941./42. ralanjuje Josip Jurevi. Na temelju
grae iz amerikih arhiva i drugih vrela, Tvrtko Jakovina upozorava da ameriki predsjednik Nixon,
koji je 1970. za posjeta Zagrebu uskliknuo ivjela Hrvatska!, u biti nije podupirao hrvatsko
proljee.
Ivan Rogi u svome sociolokom prilogu daje obzor razumijevanja uloge elita u hrvatskoj
modernizaciji. Drago engi na primjeru Meimurja raspravlja o lokalnom okruju i dravi kao
initeljima poduzetnikog razvoja. O reprodukciji radno-sposobnog stanovnitva u Hrvatskoj pie Alica
Wertheimer-Baleti. Prisilnim i drugim ratom, prouzroenim migracijama stanovnitva Hrvatske
tijekom 1990-ih godina, bave se u svome demografskom prilogu Draen ivi i Nenad Pokos.
Zbornik dr. Pavlievia zbir je vrijednih priloga iz pera vrsnih strunjaka za hrvatsku prolost i
sadanjost. Osim historiografskih, u zbornik je uvrteno i nekoliko sociolokih i demografskih radova
koji mu daju odreenu notu interdisciplinarnosti kakva se u nas jo dosta rijetko sree u publikacijama
ove vrste. Zbornik koji je pred nama nije samo prigodan oblik priznanja zaslunom pojedincu nego je
u mnogoemu i doprinos hrvatskoj historiografiji. Jednom rijeju, to je knjiga koju valja imati.
eljko HOLJEVAC
KUTINA, POVIJESNO-KULTURNI PREGLED S IDENTITETOM DANANJICE

Matica hrvatska, Kutina, 2003.
U izdanju Matice hrvatske izlazi 2003. godine dugooekivana monografija Kutine, Kutina,
povijesno-kulturni pregled s identitetom dananjice. Monografija je plod zajednikog rada lokalnih
strunjaka, strunjaka Sveuilita u Zagrebu, Hrvatskog instituta za povijest i Instituta Ivo Pilar. Na
Podravina
560 stranica nudi se ne samo povijesni i kulturni pregled Kutine i kutinske okolice (opine Popovaa i
Velika Ludina), ve i razmiljanja Kutinana o trenutanoj i buduoj situaciji u gradu.
Nakon rijei nakladnika (str. 4) i predgovora (str. 5 - 15), tj. literarno inspiriranog sastavka lokalnog
povjesniara Dragutina Pasaria o ljepoti Kutine i Moslavine, Kutino, svijete moj, slijedi prva cjelina
Geografsko-demografske znaajke kutinskog kraja (str. 17 - 61). U prilogu Draena ivia i Nenada
Pokosa Geografske znaajke kutinskog kraja (grad Kutina, opine Popovaa i Velika Ludina) (str. 19
- 34) opisani su prometno-geografski poloaj, reljef, klima, vode, tla i biljni pokrov te poloaj u
suvremenoj prostorno-geografskoj regionalizaciji Hrvatske. Njihov drugi prilog, Demografska
obiljeja kutinskog kraja (str. 34 - 59), osvre se na popisno i prirodno kretanje stanovnitva te
strukturu stanovnitva s obzirom na djelatnosti, aktivnost, spol, dob, naobrazbu i narodnost.
Druga, ujedno i najvea cjelina, Povijesni pregled (str. 61 - 379) poinje radom poznate kutinske
arheologinje Ane Bobovec Tragom arheolokih nalazita Moslavine, najstarija svjedoanstva o
postojanju ivota i ljudske djelatnosti na podruju Moslavine (str. 63 - 85). Njezin prilog svjedoi o
bogatim nalazitima iz neolitika, eneolitika, bronanog i eljeznog doba te rimskog razdoblja i
razvijenog srednjeg vijeka, ali i o potrebi buduih sustavnih istraivanja povijesti Moslavine. Marko
Bedi posveuje svoju pozornost srednjovjekovnoj upi Graenica te poloaju Kutine u kasnom
srednjem vijeku Kutina - najvee mjesto srednjovjekovne upe Graenica (str. 86 - 92).
Srednjovjekovni utvreni gradovi i posjedi u Moslavini (str. 93 - 125) prilog je Milana Kruheka o
brojnim utvrdama i posjedima u Moslavini (Moslavina, Gari, Jelen-grad, Kouta-grad, Brljanovac,
Dea, Plovdin, Desnica, Kutina, Graenica), njihovu nastanku, djelovanju i kraju u turskim
osvajanjima u 16. stoljeu. Budui da je podruje Moslavine bilo rubno podruje turskih osvajanja, Ive
Mauran u svom prilogu Kutina i okolica u 18. stoljeu (str. 125 - 147) opisuje oslobaanje od turske
vladavine te proglaenje Kutine i njezine okolice komorskim dobrom zbog bogatih prirodnih resursa.
O grofovima Erddy, jednoj od najmonijih velikakih obitelji u Hrvatskoj, njihovu dolasku u
Hrvatsku, obrambenim ratovima s Turcima, djelovanju u doba hrvatskog preporoda i modernizacije te
posjedima u Moslavini pisala je Agneza Szabo u prilogu Istaknuti lanovi obitelji Erddy s posebnim
osvrtom na grad Kutinu (str. 147 - 171). Ona je ujedno i autorica priloga Kutina u doba hrvatskog
narodnog preporoda i prvih desetljea modernizacije (str. 215 - 223). Dragutin Pavlievi istraio je
prilike na kutinskom i moslavakom vlastelinstvu poetkom 19. stoljea te se pozabavio seljakim
nemirima i bunama, njihovim uzrocima i povodima, kolovoama, tijekom buna te istragom, suenjima
i kanjavanjem pobunjenika u poglavlju Nemiri i bune na kutinskom i moslavakom vlastelinstvu
1815. - 1816. i 1837. godine (str. 172 - 199).
Trgovite Kutina i kutinski kotar u zbivanjima 1848. godine (str. 199 - 214) Filipa Potrebice
pokazuje da ni kutinski kraj nije mirovao 1848. godine, dapae djelovanje jednog od vodeih iliraca
Ljudevita Vukotinovia vezano je uz Moslavinu. Zajedniki rad Dragutina Pavlievia, Marka Bedia
i Maje Pasari Gospodarsko-drutveni razvoj Kutine i Kutintine u drugoj polovici 19. st. (str. 224 254) obraa najvie pozornosti na rad podrunica gospodarskog drutva Hrvatske, gospodarske izlobe,
lonjskopoljsku aferu, hajduiju Joce Udmania i gradnju prve eljeznike pruge preko Kutine 1897.
godine. O upravno-politikim i drutvenim promjenama, ivotu i strukturi stanovnitva koja se mijenja
raspadom kunih zadruga i doseljavanjem iz krkih krajeva izvjetava Dragutin Pavlievi u prilogu
Dogaajnica ili kronika kutinskog podruja u prijelaznom razdoblju, 1848. - 1903. (str. 255 - 261).
Prilog Mire Kolar Kutina i Moslavina na poetku 20. stoljea, do 1918. g. (str. 262 - 280) daje
cjelokupnu gospodarsko-drutvenu sliku prijeratne situacije u Moslavini. Nemiri i politika previranja
u Kutini potkraj 1918. godine (str. 281 - 295) prilog je Draena Kovaevia o nemirima i pljakama u
Kutini, ali i o politikim zahtjevima za demokracijom i republikim ureenjem drave. Politiko
opredjeljivanje stanovnitva kutinskoga kraja izmeu dva svjetska rata (str. 296 - 312) prilog je Hrvoja
Matkovia u kojem autor utvrivanjem rezultata skuptinskih izbora i njihovom analizom za kutinski
207
208
Podravina
kraj dolazi do pouzdanih podataka i sigurnih pokazatelja o politikom opredjeljivanju stanovnitva.

Franko Miroevi opisuje razvoj antifaistikog pokreta i partizanskog rata u Moslavini u prilogu
Ratne prilike u Kutinskom kotaru i u Moslavini 1941. - 1945. (str. 313 - 327). Sljedei prilog Od
preokreta do demokracije, 1945. - 1990. (str. 328 - 342) Dragutina Pasaria svojevrsna je
kronologija dogaanja tijekom godina provedenih u SFRJ. Situaciju Kutine u novostvorenoj RH,
stvaranje viestranaja, tenje za Moslavakom upanijom te djelovanje Stoera za obranu Petrokemije
opisuje Ivan Graakovi u radu Kutina u demokratskoj i samostalnoj Hrvatskoj (str. 343 - 360).
Budui da je kutinski kraj opet bio crta obrane, pozornost zasluuje i poglavlje Kutina u
Domovinskom ratu (str. 361 - 372) Dragutina Pasaria. U povijesnom dijelu nalaze se i sjeanja o
ivotu, tj. djetinjstvu u Kutini, na mostu uz Kutinicu, 40-ih godina 20. st. roene Kutinanke Vlaste
Tovornik Pazdera Kutinsko djetinstvo u tri drave (str. 373 - 378). Esejom Stari mlin moga djeda
(str. 378 - 379) uenice kutinske gimnazije Tin Ujevi Sanele Orjevi zavrava povijesni pregled
Kutine i njezine okolice.
Trea cjelina Kulturna batina (str. 381 - 518) poinje prilogom Marijane Horvat, eljke Brloba
i Ankice ila Kutinski govor (str. 383 - 398) u kojem autorice analizom govora starih i mladih
pokuavaju odgonetnuti to je to zapravo kutinski govor. Vanda Kara u prilogu Pregled urbanog
razvoja i arhitektonske batine Kutine (str. 398 - 429) opisuje Kutinu kao grad velikih kontrasta zbog
postojeih razliitih slojeva spomenike batine (od antike do suvremenog urbanog razvoja). Doris
Barievi autorica je prvog priloga o baroknoj crkvi Marije Snjene u Kutini Unutarnje ureenje upne
crkve Majke Boje Snjene u Kutini i kapela na Gojlu (str. 429 - 435) u kojem najvie pozornosti
posveuje oltarima. Analiza slika i pokuaj odgonetanja njihovih autora sredinja je tema Marije
Mirkovi u prilogu Zidne i svodne slike u crkvi Marije Snjene u Kutini (str. 436 - 451). Stilska
obiljeja i tematika tafelajnih slika u crkvi Majke Boje Snjene u Kutini (str. 452 - 460) rad je
Mirjane Repani-Braun o likovnim osobitostima i znaenju tih slika, koje se skladno uklapaju u barokni
interijer. Zlatko Kara pozabavio se u radu Kutinska sinagoga (str. 461 - 483) sudbinom jedne od
vrijednih spomenikih graevina nastalih na podruju Kutine, ali, naalost, i nepovratno izgubljene.
Galerija Muzeja Moslavine (str. 484 - 492) rad je Mladena Mitra koji opisuje osnivanje Galerije i
nastanak njezinih zbirki. Slavica Moslavec daje pregled graditeljske batine, narodnih nonji,
manifestacija narodnog stvaralatva i narodnih obiaja u prilogu Puka tradicija u pamenju i
suvremenom ivotu Kutine i jugoistone Moslavine (str. 493 - 509). Posljednji prilog u ovoj cjelini je
Puko otvoreno uilite (str. 510 - 518) Ljerke orak o povijesti i dananjem djelovanju te institucije.
Posljednja, etvrta cjelina Elementi kutinskog ivota (str. 519 - 554) sastavljena je od samo dva
priloga: Kutinani o svom gradu (str. 521 - 539) Ivana Rogia, Vlade akia, Anke Mieti i Gerana
Marka Miletia te Ilustracije kutinskog ponosa (str. 541 - 554) Dragutina Pasaria, koji se temelje na
anketama provedenim meu Kutinanima o poimanju grada i gradskih vrijednosti.
Monografija Kutine zavrava saecima na engleskom, njemakom i talijanskom jeziku,
namijenjenim buduim posjetiocima, o povijesti i ljepoti Kutine i okolice s kojima se moram i ja sloiti.
Come to Kutina! Youll never forget it!
Kommen Sie nach Kutina, es wird Ihnen bestimmt in Erinnerung bleiben!
Venite a Kutina! Ne serberete un bel ricordo!
Monografija Kutine zasluuje pozornost prvenstveno zbog strunosti i raznolikosti sadraja, ali i
zbog brojnih fotografija. Ona je ujedno i poetak popularizacije istraivanja bogate, ali zasad
neistraene povijesti i kulturne batine Moslavine.
Silvija PISK
Podravina
U povodu 140. obljetnice otvaranja eljeznike pruge Zidani Most - Zagreb - Sisak, odran je 1.
listopada 2002. godine u Zagrebu znanstveni skup 140 godina eljeznice u Zagrebu (1862 - 2002).
Skup su zajedniki organizirali Hrvatske eljeznice i Zavod za arhivistiku, pomone povijesne znanosti
i filmologiju Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu, te lanovi Sekcije za ekonomsku i socijalnu
povijest Hrvatskog nacionalnog odbora za povijest i Centra za ekonomsku i socijalnu povijest Zavoda
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Tom su prilikom Hrvatski dravni arhiv i Hrvatski
eljezniki muzej priredili i istoimenu izlobu, a neposredno nakon skupa tiskan je i zbornik u kojemu
su okupljeni svi podneseni referati. Uz priloene tekstove zastupljen je i velik broj kartografskih i
slikovnih prikaza.
Urednica zbornika Mirela Slukan Alti istie u predgovoru kako gradnja eljeznike pruge nije
znaila prekretnicu samo u prometnom povezivanju Hrvatske, ve je daljnji razvoj eljeznike mree u
velikoj mjeri predstavljao snaan poticaj gospodarskom razvoju tada tek stasaloj industrijskoj
proizvodnji u Hrvatskoj.
Konstatirajui iznimnu vanost Zagreba u rijenom, cestovnom i eljeznikom prometu, u svom
radu Ukljuivanje Zagreba u europsku eljezniku mreu 1862. godine Mira Kolar naglaava kako
1862. godina predstavlja ne samo poetak ukljuivanja Zagreba u eljezniki promet u Europi, nego i
poetak njegova pretvaranja iz kulturnog i politikog sredita u gospodarsko sredite ireg podruja.
Analizirajui razvojni put i tekoe pri gradnji pruge u kontekstu postojanja alternativnih planova koji
su ili u prilog izoliranja i zaobilaenja Zagrebu (gradnja pruge od Zemuna do mora), autorica
zakljuuje kako, unato nedostatku sveanog obiljeavanja otvaranja pruge, dolazak prvog vlaka sa
sisake strane u Zagreb znai poetak novog doba u prometnoj povijesti Hrvatske. Zagreb je na taj
nain postao kao glavni grad Hrvatske i nezaobilazna spojnica Dalmacije i Slavonije.
Helena Bunijevac u radu Izgradnja pruge Zidani Most - Zareb - Sisak kao poetak oblikovanja
zagrebakog eljeznikog vorita analizira nastanak te pruge s pozicija sjecita prometnih
longitudinalnih i transverzalnih smjerova kojima se otvaranjem ove pruge 1862. godine ostvario
najkrai put izmeu zapadne, srednje i istone Europe te Jadrana. Autorica napominje kako su ovakve
izravne veze zapadnoeuropskih zemalja s jugoistokom Europe pridonijele ranom ukljuivanju Zagreba
i njegove ire okolice u sustav europske eljeznike mree.
Historijsko-geografsko znaenje pruga u sjeverozapadnoj Hrvatskoj naslov je rada Dragutina
Feletara i u njemu autor analizira sve one imbenike (povijesne, geografske, ekonomske itd.) koji su
presudno utjecali na razvoj eljeznike mree na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Feletar takoer
analizira najvanije njene smjerove, kao to su meimurska pruga, zakanjsko-koprivniki smjer,
zagorska pruga, te pakrake i bjelovarske pruge, da bi na kraju dao jasnu razradu suvremenog razvoja
i demografsko-ekonomskog znaenja eljeznikih pruga na hrvatskom sjeverozapadu.
Naglasak u radu Mirele Slukan Alti eljeznike pruge i kolodvori u regulacijskim osnovama grada
Zagreba jest na utjecaju gradnje eljeznike mree na svekoliki urbani razvoj grada Zagreba. S jedne
strane, istie autorica, dolazak eljeznice za grad Zagreb oznaava poetak brega gospodarskog
razvoja (posebice njegove industrije), a s druge strane, eljeznica i njezini kljuni objekti (kolodvori)
postaju dominantan imbenik budueg urbanistikog razvoja Zagreba. U radu se takoer analiziraju
140 GODINA ELJEZNICE U ZAGREBU (1862 - 2002), Zbornik znanstvenog skupa

Hrvatske eljeznice d.o.o. i Zavod za arhivistiku, pomone povijesne znanosti
i filmologiju Hrvatskog dravnog arhiva
Suizdavai: Sekcija za ekonomsku i socijalnu povijest Hrvatskog nacionalnog odbora
za povijest, Centar za ekonomsku i socijalnu povijest Zavoda za hrvatsku povijest
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 120 str., Zagreb, 2003.
209
210
Podravina
planovi i rasprave o smjetaju i budunosti pruga i kolodvora te o njihovu utjecaju na daljnji razvoj
grada.
U radu eljezniko povezivanje grada Zagreba s dolinom rijeke Drave u 19. stoljeu Hrvoje Petri
analizira pitanje eljeznikog povezivanja grada Zagreba s dolinom rijeke Drave u kontekstu sloenih
procesa koji su se tijekom 19. stoljea odvijali na panonskom prostoru. Osim to objanjava niz
prijedloga vezanih uz gradnju eljeznikih veza sa Zagrebom dolinom rijeke Drave, pozornost
usmjeruje na planiranje te otvaranje dviju eljeznikih veza grada Zagreba s ovim dravskim prostorom
1870. i 1886. godine. Te su veze, zakljuuje Petri, uinile Zagreb eljeznikim voritem u kojem su
se stjecale pruge iz panonskog, jadranskog, podunavskog i alpskog prostora.
eljko Holjevac u radu Hrvatski tisak o dolasku eljeznice u Zagreb 1. listopada 1862. godine
iznosi prve vijesti o tome u hrvatskim novinama te razloge oite skromnosti u priopavanju o prvom
dolasku vlaka pronalazi u razliitim politikim i drugim stajalitima njihovih urednika.
O nastanku i djelovanju Hrvatskog eljeznikog muzeja te o vrijednoj izlobenoj grai i raritetnim
eljeznikim vozilima, kao i o nunoj i hitnoj potrebi zatite muzejske grae, pie u radu Razvoj i
djelovanje Hrvatskog eljeznikog muzeja Helena Bunijevac.
Ivan Mirnik u radu eljeznike medalje prikazuje nekoliko vrijednih austrijskih, bosanskohercegovakih, engleskih, hrvatskih, ruskih i talijanskih medalja i plaketa iz 19. i 20. stoljea koje se
odnose na eljeznice i tunele, a uvaju se u numizmatikoj zbirci zagrebakog Arheolokog muzeja.
Analizirajui Perspektive razvoja eljeznike pruge dravna granica - Savski Marof - Zagreb
Zapadni kolodvor - Sisak, Damir Brki zakljuuje kako u usporedbi s razdobljem prije posljednjeg rata
(1991. - 1995.) prijevoz u cijelini na toj pruzi biljei pad, dok je jedino iznimka gradsko-prigradski
prijevoz koji se poveao nekoliko puta.
U zajednikim radovima Sreka Krea, Antuna Stipetia i Slobodana Katela Paneuropski
prometni koridori i drugi meunarodni prometni smjerovi u Hrvatskoj (utvrivanje potrebe za
auriranjem, dopunom i daljnjim aktivnostima) te Josipa Boievia, Sreka Krea i Dragana Bdanjka
Stanje eljeznica u svijetu i Europi i trino usmjereni preustroj eljeznice, sa strunog se aspekta
promatraju i analiziraju domai i svjetski trendovi razvoja eljeznikog prometa.
Zbornik zavrava prilogom s okruglog stola o budunosti hrvatskih eljeznica, koji je odran 1.
listopada 2002. u Hrvatskom dravnom arhivu u sklopu proslave Dana Hrvatskih eljeznica.
Ivica UTE
GRADSKO KOMUNALNO PODUZEE KOMUNALAC 1958. - 2003.

- POLA STOLJEA U SLUBI GRADA KOPRIVNICE,
Meridijani, Koprivnica 2003., 147 str.
Povodom obiljeavanja 45. godinjice djelovanja Gradskog komunalnog poduzea Komunalac u
Koprivnici, izala je u nakladi Nakladnike kue Meridijani poetkom 2003. godine spomenica
Gradsko stambeno poduzee Komunalac 1958.-2003. - Pola stoljea u slubi grada Koprivnice.
Izdavanje ove spomenice potaknulo je samo poduzee Komunalac, knjigu su uredili dr. Dragutin
Feletar, Krunoslav Godek, Josip Pobi i Nedjeljko Potroko, a autori teksta su dr. Dragutin Feletar i
Hrvoje Petri. Spomenica je bogato opremljena fotografijama iz prolosti i sadanjosti Koprivnice i
djelovanja komunalne slube u Koprivnici te samog poduzea Komunalac. Osim fotografija objavljene
su i preslike dokumenata vanih za osnivanje i djelovanje Komunalca u ovih 45 godina postojanja, te
12 tablica i nekoliko grafikih prikaza. U spomenicu nas uvodi predgovor koji je napisao predsjednik
Podravina
Uprave GKP Komunalca Josip Pobi, u kojem nas ukratko upoznaje s razvojem komunalne slube u
Koprivnici, osnivanjem GKP Komunalca i njegovim djelovanjem danas.
Razvoju komunalne slube u Koprivnici do osnivanja Komunalca 1958. godine posveeno je cijelo
prvo poglavlje spomenice Povijesni razvitak komunalnih funkcija u Koprivnici do 1958. godine. U
ovome poglavlju autori teksta piu o razvoju komunalne slube u Koprivnici u vrijeme njezina urbanog
razvoja, koji poinje krajem 18. stoljea i svoju kulminaciju doivljava u drugoj polovici 19. stoljea,
kada se rue stari gradski bedemi, a grad se iri na okolna prigradska naselja koja postaju dio nove
urbane cjeline. Uz ruenje gradskih bedema, kao odluujui faktor u urbanom razvoju Koprivnice,
autori teksta navode gradnju eljeznike pruge Zagreb - Budimpeta 1869. godine, koja je prolazila
kroz Koprivnicu i grad ukljuila u suvremena gospodarska strujanja. Urbani razvoj potaknuo je
modernizaciju komunalne slube, ije zaetke u Koprivnici moemo pratiti cijelo 19. stoljee, dok svoje
prve modernije obrise dobiva u vrijeme gradonaelnika Josipa Vragovia (1906. - 1913.). Grad 1910.
godine dobiva plinsku rasvjetu, ureuju se gradska groblja i parkovi, prvi put asfaltiraju se gradske
ulice, te se ureuje pitanje gradskog vodovoda i kanalizacije. Autori teksta posvetili su posebnu
pozornost razvoju svake tih komunalnih funkcija i to od najranijeg spomena u izvorima pa do 1945.
godine. U prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata komunalna sluba u Koprivnici bila je loe
organizirana i na niskom tehnolokom stupnju. Osim ekonomske krize koja je pogodila zemlju stradalu
u ratu i novog socijalistikog modela gospodarenja, glavni uzrok looj organiziranosti i tehnolokom
nazadovanju komunalnih slubi bila je rascjepkana organizacijska struktura komunalnih funkcija, o
emu autori piu na kraju prvog poglavlja ove spomenice.
Gospodarski razvoj, porast stanovnitva i lagan porast ivotnog standarda graana krajem pedesetih
i ezdesetih godina 20. stoljea poveali su gradske potrebe za komunalnim uslugama. Dotadanja
rascjepkana organizacijska struktura komunalnih funkcija vie nije nikako mogla zadovoljiti gradske
potrebe, stoga se pristupalo osnivanju jednog komunalnog poduzea koje e objediniti i rukovoditi svim
komunalnim funkcijama. Rjeenjem Narodnog odbora opine Koprivnica od 26. travnja 1958. godine
osnovano je Komunalno poduzee Koprivnica, pretea dananjeg GKP Komunalac. Njegovo osnivanje
i prve godine rada autori su opisali u drugome poglavlju ove spomenice Osnivanje i prve godine rada
komunalnog poduzea Koprivnica. Govore o osnivanju Komunalnog poduzea Koprivnica, o prvim
godinama njegova rada i razvoju komunalnih i obrtnikih usluga u gradu do 1966. godine, kada mijenja
ime u Komunalac - zanatsko, graevno i usluno poduzee Koprivnica. Na kraju ovoga poglavlja
autori su se osvrnuli na poetak plinofikacije koprivnikog kraja 1968. godine gradnjom plinovoda
izmeu Jagnjedovca i Koprivnice.
Dalje autori piu o razvoju Komunalca u razdoblju od 1970. do 1990. godine, tako da su tree
poglavlje ove spomenice naslovili Razvoj GKP Komunalac od 1970. do 1990. godine. U skladu s
reorganizacijom socijalistikoga gospodarstva reorganizira se i rad u Komunalcu, porastom
stanovnitva iri se i grad, a potrebe za komunalnim uslugama postaju sve vee i raznovrsnije. Pratei
ovaj trend, broj zaposlenih u Komunalcu se iz godine u godinu sve vie poveava, to ilustriraju
tabelarni prikazi. Osim komunalnih funkcija. Komunalac poveava raspon svojih djelatnosti te se
poinje baviti graevinskom djelatnou, pruanjem zanatskih usluga te prodajom na veliko i malo
opreme i materijala za graevinsku i zanatsku proizvodnju. Proirenje djelatnosti i poboljanje usluga
koje prua Komunalac prate modernizacija i poveanje tehnike opreme. Godine 1978. Komunalac
naputa staro sjedite na Trgu dr. Tome Baradeka i seli se u novosagraenu zgradu u Mosnoj ulici.
Izvanredne rezultate koje je Komunalac postigao u razdoblju do 1990. godine, nastavio je postizati i u
samostalnoj Hrvatskoj nakon 1990. godine. Djelovanju Komunalca od osamostaljenja Hrvatske u
spomenici su posveena dva poglavlja. etvrto poglavlje Suvremeni razvoj GKP Komunalac od 1990.
do danas napisali su autori prva tri poglavlja u spomenici, dr. D. Feletar i H. Petri, dok je peto
poglavlje, koje je ujedno zavrno, Vizija daljnjeg razvoja GKP Komunalac napisao predsjednik
211
212
Podravina
Uprave GKP Komunalac Josip Pobi. U etvrtom poglavlju autori piu o prestrukturiranju Komunalca
poetkom devedesetih godina u skladu s novom gospodarskom orijentacijom Republike Hrvatske, kada
se iz Komunalca izdvaja graevinska djelatnost i organizira u posebno Montano-graevinsko
poduzee Koprivnica, koje kasnije mijenja ime u Koming. Od trenutane djelatnosti Komunalca, koja
je najbolje iskazana brojnim fotografijama, i o buduim planovima i programima koje tek treba
ostvariti, govori u zavrnom tekstu spomenice predsjednik Uprave GKP Komunalac Josip Pobi, koji je
ujedno napisao i predgovor spomenice, te je ovim svojim tekstom dao i zakljunu rije.
Na kraju spomenice nalazi se Popis svih zaposlenih u Komunalcu od 1959. do 31. 12. 2002. s
njihovim imenima i prezimenima, imenom oca i datumom roenja, kao i popis osnovnih izvora i
literature, koji moe dobro posluiti kao polazna toka svakome tko se eli baviti povijeu Koprivnice
i koprivnikoga kraja.
Ova spomenica izvrstan je primjer prouavanja povijesti i vanosti pojedinih lokalnih gospodarskih
i uslunih organizacija i poduzea te ujedno vrijedan prilog prouavanju gospodarskog i urbanog
razvoja grada Koprivnice, a samim time i Hrvatske.
Daniel PATAFTA
IVANU PERGOI, DECRETUM 1574, HRVATSKI KAJKAVSKI EDITIO PRINCEPS,

za tisak priredio i priloge napisao: Zvonimir Bartoli, Matica hrvatska akovec
i Zrinski, akovec 2003., str. 572.
Za poznavanje pravne povijesti zemalja krune Sv. Stjepana u ranom novom vijeku nezaobilazno je
djelo Ivanua Pergoia, Decretum, tiskano u Nedeliu 1574. godine, objavljeno ove godine zaslugom
Zvonimira Bartolia iz akovca. Nakladnici su u predgovoru napisali: Najstarija hrvatska kajkavska
tiskana knjiga - hrvatski kajkavski editio princeps - Decretum Ivanua Pergoia, otkako je daleke 1574.
u Nedeliu, na dohvat turskih topova, tiskan sada se tek nakon punih 429 godina u Hrvatskoj ponovno
objavljuje... I sama tiskara svjedoi da je Hrvatska bila Europa. Govorei ovo ipak moramo spomenuti
jednu obljetnicu: etiristotu obljetnicu smrti Jurja Zrinskog (1549. - 1603.). Tiskaru je utemeljio kad mu
je bilo neto vie od 20 godina. Oito je da bez njegove ne samo ratnike nego i kulturne hrabrosti
tiskare u Nedeliu, pa niti Decretuma ne bi bilo.
Decretum Ivanua Pergoia je nerazdvojan od plodne kulturne djelatnosti obitelji Zrinski na
hrvatskom tlu, a pogotovo od znamenitog Jurja Zrinskog (1549. - 1603.). Puni naslov djela je Decretum
koteroga je Werbeuczi Istvan diachki popiszal a poterdil ga ie Laszlou koteri e za Matiasem Kral bil za
use Gospode i Plemenitih hotieniem koteri pod Wugherske corune ladanie slisse. Od Ivanussa Pergossicha
na Szloviensski iezik obernien. Kao to se vidi iz naslova, Ivanu Pergoi je napravio kajkavski prijevod
(i prilagodbu) znamenitog pravog djela Tripartitum autora Istvana Werbczyja (Stjepana Vrbovekog) iz
1517. godine. Werbczy (Vrboveki) je nakon Doine bune (1514.) sabrao sve dotadanje uobiajene
pravne norme, koje je prihvatio Ugarski sabor, a potvrdio kralj Vladislav II. Jagelovi. Iako djelo nije
dobilo kraljev peat, ono je 1517. bilo tiskano u Beu pod naslovom Decretum opus tripartitum iuris
consuetudinarii inclyti regni Hungaria (ili skraeno Tripartitum). Zanimljivo je spomenuti da je 1565.
Werbczyjevo djelo preveo na maarski jezik Balazs Vrs, biljenik Biharske upanije.
Prema Bartolievoj studiji, Werbczyjev Decretum ima tri dijela pa mu odatle i alternativni naziv
Tripartitum. U literaturi se katkada navodi i pod imenom Tripartit. U prvom dijelu Decretuma govori se
o plemstvu, stjecanju plemstva, o plemikim pravima, privilegijama, o crkvenim nadarbinama,
kraljevskim darovnicama, nasljeivanju plemikih dobara, o omeivanju plemikih posjeda, o branom
imovinskom pravu... U drugom dijelu Decretuma govori se o zakonima unutar hrvatsko-ugarske
Podravina
drave, zatim o statutima, obiajima, privilegijama. Posebno se govori o peatima, njihovoj vrijednosti
i krivotvorinama. Isto tako govori se o sudskim postupcima. U treem dijelu Decretuma govori se o
posebnim pravima u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Erdelju, govori se o homagiju, kaznama za
umorstvo, zloincima, obiajima erdeljskih Sikula i o pravnoj regulaciji slobodnih kraljevskih gradova.
Na kraju se takoer govor i o zakletvi idova...
Poslije uvodnih tekstova i tumaa latinskih rijei, prije Pervoga titulua, objanjavajui naslov,
Pergoi sam za Decretum veli da su Na tri strane razdeljene knjige vu koterih su oneh orsagov koteri
pod vugersku korunu slie se pravde od Werbczi Itvana na dijaki popisane, a od iste od Ivanua
Pegoia na slovienski jezik obernjene 1574. Autor govori i o Pergoievu prijevodu. Pergoiev
Decretum se u poneem razlikuje od Werbczyjevoa. Pergoieva Perva strana, Pars prima, ima dva
titulua manje. Osim toga, Pergoi je ispustio itav vrlo opiran Werbczyjev Prologus, Predgovor od
16 titulua...
Nakon predgovora slijedi preslik Pergoieva Decretuma, a potom je tiskana vrijedna transkripcija
istog djela koju je nainio Zvonimir Bartoli. Ona e zasigurno biti od neprocjenjive vrijednosti
buduim istraivaima hrvatske prolosti jer na primjeren nain pribliava tekst Decretuma itateljima.
Posljednji dio knjige ine prilozi kojima je autor Zvonimir Bartoli. Prvi od njih je prilog o hrvatskoj
tiskari u Nedeliu u doba Zrinskih. Drugi je opsena studija o samom djelu Decretum Ivanua
Pergoia. Iza toga su tumai manje poznatih rijei, izraza i pojmova, Pergoiev razlikovni dijalektalni
rjenik te pribiljebe uz itanje Pergoieva Decretuma. Svemu su pridodani popis literature te saeci
na hrvatskom, njemakom i engleskom jeziku.
U recenziji Stjepka Teaka pie, uz ostalo: Ne treba objanjavati koliko je korisno imati danas
preslikani i transkribirani Pergoiev prijevod. Vano je naglasiti da je to Bartoli uinio na najbolji
nain. Pergoi je svoj prijevod pisao u trima verzijama: u vie kajkavskoj, kajkavsko-akavskotokavskoj i manje kajkvaskoj verziji... Glede samog prijevoda s latinskoga jezika Bartoli na temelju
podataka do kojih su doli prouavatelji to su mu prethodili i vlastitog prouavanja pokazuje da
Pergoi nije doslovno prevodio nego je tekst prilagoavao namjeni. U dijelu koji se odnosi na Ugre
poneto je skraivao, a neke je dijelove koji se tiu Hrvata i nadopunjavao.
Zanimljiva je recenzija Joe Skoka u kojoj je, uz ostalo, spomenuo: Svojom znanstvenom
akribnou koja je u reprintu i kritikom izdanju usmjerena, ne samo jezinim i tekstolokim
problemima, nego i kulturolokim pitanjima, povijesnog i knjievnopovijestnog karaktera, Zvonimir
Bartoli donosi rezultate koji su ilustrativni za genezu samog djela, ali i za njegovo znaenje u genezi
kajkavskog jezika i kajkavske knjievnosti, ali i za njegovo pravno znaenje... Bartoli nam ovim
izdanjem omoguuje novi, putniji i sadrajniji susret s Pergoiem kojega emo itati s radoznalou i
kritinou spram sadraja njegova Decretuma... no taj emo srednjovjekovni pravni kodeks s
asocijacijom na njegove norme itati i u prepoznavanju znaajki njegova, u svakom sluaju, originalnog
kajkavskog jezika.
Knjizi je logino pridodan ivotopis prireivaa ovog djela i pisca priloga Zvonimira Bartolia, koji
je najzasluniji za objavljivanje ovog izdanja Decretuma. Ovo izdanje je tiskano na kvalitetnom papiru
uz odlino otisnute popratne grafike priloge. Spomenimo da su urednici knjige Zvonimir Bartoli i
Tomo Blaeka, a lanovi urednikog odbora: Zvonimir Bartoli, Drago Bian, Tomo Blaeka, Josip
Bratuli, Ernest Fier, Dragutin Feletar, Vladimir Hali, Dragutin Horvat, Zlatko Horvat, Zvonko
Kova, Valentin Putanec, Joa Skok i Stjepko Teak. Recenzenti su Valentin Putanec, Joa Skok i
Stjepko Teak, tehniki urednici Boris Resman i Josip Cvetko, prijepis izvornika je napravio Franjo
Marciu, raunalni unos Nevenka ardi, prijevod saetka na engleski i njemaki jezik Vladimir Legac,
a naslovnu stranu dizajnirao je Dragutin-Dado tebih.
Preostaje da jo kaemo nekoliko rijei o Ivanuu Pergoiu, autoru-prevoditelju Decretuma. On se
rodio najvjerojatnije oko 1521. ili 1522. na moslavakom prostoru. Bio je uitelj (rektor gradske kole)
213
214
Podravina
u Zagrebu, te gradski i upanijski biljenik (notar) u Varadinu. Upravo je posljednji podatak vrlo vaan
za upoznavanje s razlozima iznimno brzog prijevoda Werbczyjeva Tripartituma na kajkavski,
objavljenog tiskom Rudolfa Hoffhaltera (rodom iz Donje Lendave u Prekmurju) 10. kolovoza 1574.
godine u Nedeliu. Osim toga djela, Pergoi je u Varadinu 1587. objavio spis Erazma Roterdamskog
Praefationes et epistolae s jo nekim spisima. Umro je u Varadinu 1592. godine, a svojim je
prijevodom (i prilagodbom) Decretuma zaduio kasnije generacije.
Na kraju, moramo odati iskrene estitke na trudu oko prireivanja najnovijeg izdanja Pergoieva
Decretuma Zvonimiru Bartoliu, kojim je najiroj javnosti pribliio izvrstan izvor za povijest, pravo,
kulturu i svakodnevni ivot, koji je bio u praktinoj primjeni od 16. do 19. stoljea.
Hrvoje PETRI
STVARALAKI POTENCIJALI U FUNKCIJI DRUTVENO-EKONOMSKOG

I KULTURNOG RAZVOJA SJEVEROZAPADNE HRVATSKE,
ZBORNIK RADOVA MEUNARODNOG ZNANSTVENOG SIMPOZIJA,
Zagreb - Varadin 2002., 564 str.
U organizaciji Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varadinu, odran je 21. i 22. studenoga 2002.
godine meunarodni znanstveni skup Stvaralaki potencijali u funkciji drutveno-ekonomskog i
kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske. Veina referata s tog skupa, njih 42, objavljeni su u
opsenom zborniku, koji su uredili akademici Andro Mohorovii i Vladimir Stipeti.
elja je organizatora simpozija bila da meritoran skup znanstvenika naznai glavne prednosti
sjeverozapadne Hrvatske, koje bi mogle biti izvorite potencijala za sadanji i budui razvitak. Stoga je
i zbornik sastavljen od vrlo razliitih i raznorodnih tema. Uvrteni su lanci o vrlo razliitim
znaajkama sjeverozapadne Hrvatske: geologija, arheologija, povijest, gospodarstvo, demografija,
poljoprivreda, umarstvo, promet i veze, kultura, knjievnost, glazba, likovne umjetnosti, urbanizam,
arhitektura, graditeljstvo itd.
Da bismo potkrijepili raznovrsnost tema i interesa, ovdje emo nabrojati sve autore: Z. Sabati, A.
Mohorovii, V. Stipeti, M. Zeli, B. Omren, D. Mioev, V. Brki, B. Bojani Obad itaroci, M.
Obad itaroci, N. Boi, D. Krajnik, V. Veselica, M. avlek, M. Cingula, M. Klamer, R. Jovanevi,
H. Petri, S. Dvorski, R. Goti, I. Goti, D. Gregurini, R. Brki, F. Rua, S. Pegan, Z. Matotan, M.
Kolar, I. Trokter, M. Klemm, A. Jembrih, T. uri, A. imuni, I. Heimovi, D. Gran, V. Hudoletnjak,
R. Lonari, M. Amadori, M. imek, Y. Nikolajevi Anjuk, M. V. Priymych, D. Perii, B. Filipan, S.
Hranjec, S. Kopljar, Z. Kopljar, Lj. Peri, M. ugaj, K. Kero, B. Bojani Glavica, D. Dobrini, T.
Hunjak, P. Parat, F. Kriani, T. Koren, A. Hozjan, S. Ozimec, E. Stipeti i M. Tomorad.
Velika veina referata odnosi se na povijesne znaajke sjeverozapadne Hrvatske. Primjerice, dobro
je obraena kompleksna tema o demografskom i ekonomskom razvoju gradskih naselja na prijelazu iz
staroga u novi vijek, a tek lapidarno uvjeti razvitka industrije u Varadinu poetkom 20. stoljea. I
uvodni referat o gospodarskom razvitku Hrvatske tijekom 20. stoljea tek je naznaio neke
demografske i gospodarske znaajke, bez naznake utjecaja na budui razvitak. Vrlo dokumentirano
prikazan je razvoj mlinarstva sjeverozapadne Hrvatske od 1941. godine, te spomenika batina kao
faktor drutveno-ekonomskog razvitka.
Objavljen je niz tema koje vie pripadaju kakvom kulturolokom simpoziju, jer im nije jasna veza
prema zadacima suvremenoga gospodarskoga razvoja. To se, primjerice, odnosi na naznaku kajkavske
svijesti, tehnike i sline opise spaavanja starih proelja zgrada, arheoloka iskopavanja, budunost
kajkavtine, kraljevske sajamske povlastice Varadinskim Toplicama, knjinicu obitelji Bombelles,
Podravina
Dragutin FELETAR
SCIENTIA PODRAVINA - glasilo Povijesnog drutva Koprivnica,

br. 16, Koprivnica 2002., 20. str.
Povijesno drutvo Koprivnica izdalo je u rujnu 2002. godine 16. broj svoga asopisa Scientia
Podravina, u vlastitoj nakladi. Od 1989. Povijesno drutvo Koprivnica izdaje svoje glasilo, a urednik je
Mirko Lukavski. Glasilo je osnovano na inicijativu Dragutina Feletara. I prije je izlazilo u suradnji s
Geografskim drutvom Koprivnica, te prvenstveno donosi teme vezane uz Podravinu, osvrte na razne
znanstvene skupove i izvjetaje o raznim aktivnostima Povijesnog drutva Koprivnica.
U uvodnom dijelu asopisa nalazi se sadraj i pozdravna rije urednika u kojoj se on ukratko osvre
na odravanje kulturno-povijesnog simpozija Mogersdorf u Koprivnici i na znaajnu ulogu
predsjednice Povijesnog drutva Koprivnica Ruice poljar u promicanju povijesnih vrednota
podravskog kraja. Tu se takoer nalazi i popis aktivnosti koje je organiziralo Povijesno drutvo
Koprivnica u 2001. godini i koji moda najbolje svjedoi o velikoj aktivnosti. Od tih aktivnosti treba
spomenuti razliita znanstvena predavanja, znanstveni skup Podravina i Koprivnica krajem 18. i
poetkom 19. stoljea, strune ekskurzije u Lonjsko polje, Bavarsku i Peuh, te izlobu fotografija
Bolte poljara o Lonjskom polju. Na kraju uvodnog dijela asopisa nalazi se krai tekst u kojem stoji
da Povijesno drutvo ima 95 lanova i kolikim financijskim sredstvima raspolae, te popis svih
znanstvenih skupova koje drutvo organizira svake godine, od 1996., povodom Dana grada Koprivnice
kako bi se potaknulo prouavanje zaviajne povijesne grae.
Prvi tekst u asopisu znanstveni je rad dr. sc. Agneze Szabo pod naslovom O istaknutim velikakim
obiteljima hrvatske Podravine i njihovim doprinosima na podruju kulture i prosvjete. U ovome lanku
autorica je dala znanstveni pogled na velikake obitelji Erddy, Pejaevi, Patai, OegoviBalabaevaki, Zdenaj od Zahromi grada i Keglevii Buimski, tj. na one lanove ili grane tih obitelji
koji su imali svoje posjede u Podravini od 13. do polovine 18. stoljea. Autorica je, kao to se iz samoga
naslova vidi, dala pregled tih obitelji koje su svaka u svoje vrijeme dale znaajan doprinos na podruju
kulture i prosvjete u hrvatskoj Podravini. To autorica posebno naglaava kako bi se razlikovala od onog
dijela Podravine koji se danas nalazi u Republici Maarskoj, gdje su pojedine od ovih velikakih obitelj
takoer imale svoje posjede. Ovaj rad takoer je dragocjeni doprinos poznavanju vlasnikih odnosa u
Podravini u duem povijesnom razdoblju.
Sljedei znanstveni rad, Gospodarsko stanje Podravine od 1527. - 1699. - 1765., obrauje
gospodarsku povijest Podravine a napisala ga je prof. dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijevi. Tijekom
jozefinske vojne karte, skladateljski opus Ivana Wernera, egipatsku zbirku u Gradskome muzeju u
Varadinu itd.
Poticajnih analiza sadanjeg stanja najvanijih gospodarskih i drutvenih faktora sjeverozapadne
Hrvatske u ovom je zborniku zapravo vrlo malo. Dodue, govori se o procesima globalizacije, turistike
valorizacije, imbenicima regionalnoga razvoja, poreznom sustavu, pa djelomino i o transformaciji
industrije i poljoprivrede, zatim o ekologiji i otpadu, prirodnim izvorima, edukaciji i slino. Meutim,
nije postavljen koncept znanstvenog skupa, koji bi sustavno i struno odgovorio na izazove novoga
razvoja na pragu postindustrijskoga doba. U arenilu tema ije su stvarne konotacije tek dotaknute, a
veina kljunih problema razvoja nije ni spomenuta, teko se snalazi i nije jasno to se njihovim
objavljivanjem zapravo eljelo. ini se stoga da e i ovaj znanstveni skup, pa i objavljeni zbornik, ostati
tek jedan broj u aktivnosti HAZU, bez veih refleksija na traenje puta prema to brem restrukturiranju
gospodarskih i drutvenih znaajki sjeverozapadne Hrvatske.
215
216
Podravina
viegodinjeg bavljenja gospodarskom povijeu autorica je izdala veliki broj znanstvenih radova iz
gospodarske povijesti Hrvatske, a ovaj rad je takoer dio njezina doprinosa prouavanju gospodarske
povijesti Hrvatske i rodne joj Podravine. Autorica obrauje gospodarstvo Podravine u dva razdoblja
hrvatske povijesti. Prvo razdoblje od 1527. do 1669. odnosi se na vrijeme osmanlijskih provala u
Hrvatsku i osvajanje velikog dijela Podravine, postupno oslobaanje hrvatskih krajeva od Osmanlija
koje je potvreno Mirom u Srijemski Karlovcima 1699. godine. U ovome razdoblju gospodarstvo
Podravine na najniem je stupnju, a razlog su osmanlijske provale i pustoenja koja su rezultirala
bjeanjem seljakog stanovnitva u sigurnije krajeve. Drugo razdoblje obuhvaa vrijeme nakon Mira u
Srijemskim Karlovcima 1699. do preseljenja sjedita generala Varadinske krajine u Bjelovar 1765.
godine. U postosmanlijskom razdoblju Koprivnica i vei dio Podravine u sastavu su Vojne krajine,
ponovno se naseljavaju opustjeli krajevi i obnavlja se gospodarska proizvodnja na selu, a u gradovima
se osnivaju cehovi i obnavlja se trgovina.
Vlasniki odnosi oko srednjovjekovnih Bregi (Mikrotopografija dijela Podravine) rad je Ranka
Pavlea, u kojem autor pie na temelju izvora iz Nadbiskupskog arhiva o posjedu Bregi, u neposrednoj
okolici Koprivnice, u srednjem vijeku. Pritom autor koristi i novopronaene podatke o Bregima i
donosi nove teorije drugih autora, koji su pisali o Bregima i veliini toga posjeda u srednjem vijeku. Uz
ovaj rad takoer je priloena karta posjeda Bregi u srednjem vijeku.
Jaka Ragua je u kraem radu Osnovne demogafske promjene u Podravini pod osmanskom
vlau dao osvrt na promjene u sastavu stanovnitva Podravine u 16. stoljeu kada su zavrena
osmanlijska osvajanja u Podravini i kada se konstituira osmanska vlast u osvojenim podrujima. Ovo
je ujedno i razdoblje velikih demografskih promjena kada se na podruje dananje Podravine, uz
domae katoliko i islamizirano stanovnitvo, doseljava pravoslavno stanovnitvo, uglavnom vlako,
muslimansko stanovnitvo i katoliko stanovnitvo iz Bosne, Dalmacije i drugih krajeva koji su potpali
pod osmansku vlast.
eljko Holjevac autor je Osvrta na 32. meunarodni kulturno-povijesni simpozij Mogersdorf u
Koprivnici od 2. do 9. srpnja 2002. godine. U osvrtu autor daje pregled dogaanja na simpoziju, donosi
imena svih sudionika i naslove njihovih radova na temu Crkva, drava i drutvo u panonskom prostoru
u 20. stoljeu. Autor se osvrnuo i na poetke odravanja ovoga simpozija od 1969. godine, zemlje
sudionice, porijeklo njegova imena, prijanje simpozije u Hrvatskoj - openito, autor donosi kratak
povijesni pregled od osnivanja simpozija Mogersdorf. Na temu simpozija Mogersdorf takoer je
napisan jo jedan osvrt u ovom broju. Vedran Vrabec autor je kraeg teksta Mogersdorf 2002. - (Pogled
s druge strane), u kojem se osvrnuo na odravanje simpozija Mogersdorf u Koprivnici 2002. godine
sa stajalita organizatora i domaina.
Krai rad Grafiki izvori 16. i 17. stoljea za poznavanje koprivnike tvrave rad je dr. Andreja
megaa. Autor se kratko osvrnuo na izgled koprivnike tvrave u 16. i 17. stoljeu prema grafikim
izvorima iz toga vremena, te usporeuje izgled koprivnikih bedema s bedemima nekih drugih
onodobnih tvrava.
S doktoricom povijesti Mirom Kolar-Dimitrijevi, redovnom profesoricom na Odsjeku za povijest
Filozofskog fakulteta u Zagrebu, roenom Koprivniankom, razgovarala je I. Dubravec. Dr. KolarDimitrijevi odgovorila je na pitanja o svojoj vezi s rodnim gradom i svojim koprivnikim korijenima,
o svome povjesniarskom radu i znanstvenoj karijeri, kao i na pitanja o svrhi i nainu prouavanja
povijesti. Dala je i svoj pohvalni pogled na trenutano stanje u prouavanju povijesti u Koprivnici.
Razgovorom s dr. Mirom Kolar-Dimitrijevi zavrava i ovaj asopis. Na samome kraju jo se nalazi
obavijest da je iz tiska izala knjiga Ranka Pavlea Koprivniko i urevako vlastelinstvo te tri slike
sa strunih ekskurzija u Lonjsko polje, Bavarsku i Peuh koje je organiziralo Povijesno drutvo
Koprivnica.
Podravina
217
Ovaj asopis vjeran je pokazatelj ideja o promicanju prouavanja povijesti Podravine, koje aktivno
i profesionalno promie Povijesno drutvo Koprivnica.
PODRAVSKI ZBORNIK 2002., 28, MUZEJ GRADA KOPRIVNICE,

Koprivnica 2002., 1-432.
Vrlo dragocjeno izdanje za grad Koprivnicu i Podravinu je edicija Podravski zbornik koji izlazi od
1975. godine. Njegova dragocjenost lei u najiroj multidisciplinarnosti, u mogunosti da se u jednom
asopisu nau razliiti strunjaci, ali takoer i pjesnici i knjievnici koji se potvruju i trae svoj put k
afirmaciji, svatko tko zavreuje da mu misao i djelo ostanu trajno zabiljeeni. No, tko je bio jednom
urednik ovakvog izdanja, a to je u ovom sluaju i sada prof. Draen Ernei, zna probleme koje donosi
upravo karakteristika ovakvog asopisa. Prilozi nisu narueni, ve pristiu, esto u zadnji as, pa ih treba
svrstati u rubrike koje mogu biti vie ili manje sretno izabrane, ali svakako ih uvjetuju lanci u zborniku.
Naime, 28. broj je podijeljen, nakon uvodnih rijei glavnog urednika koje su i izvod iz izlaganja
Podravski zbornik juer, danas, sutra na meunarodnom strunom skupu Muzejske publikacije i novi
mediji u Zagrebu 12. studenoga 2001. godine, u deset tematskih cjelina: 1. Suvremene teme; 2. Zatita
spomenika kulture; 3. Povijest i kulturna povijest; 4. Etnologija i etnografija; 5. Arheologija; 6.
Prirodoslovlje; 7. Ogledi i sjeanja; 8. Knjiniarstvo; 9. Knjievni prilozi - esejistika, poezija, proza i
10. Bibliografija Podravskog zbornika. Neki radovi nisu ba najsretnije svrstani u odreenu tematsku
cjelinu, neke su tematske cjeline preopirne, a druge preuske, pa bi bilo dobro da se o toj podjeli jo
razmisli i da se ona napokon definira za dulje razdoblje. Smatramo da sve struke trebaju biti ravnopravno
zastupljene, a oito je da je poglavlje Povijest i kulturna povijest preopirno. U taj blok je stavljena i
povijest zdravstva, i povijest kolstva, i radovi iz povijesti knjievnosti, i radovi iz povijesti vatrogastva,
i radovi iz crkvene povijesti, i radovi iz politike povijesti, i memoarski radovi iz geografije (V. Fuija),
dakle sve to nije ulo u druge cjeline. Gdje bi trebalo staviti lanke o povijesti muzike kakav je rad o
Vladi Dolencu te posebne radove o slikarima Podravine kakav je npr. rad Mladena Pavkovia o Ivanu
Generaliu u ovom Zborniku, jer mislim da oni nikako ne bi trebali biti u tematskoj cjelini Ogledi i
sjeanja. Napokon to je povijest nego takoer sjeanje na prolost? Dakako, sve to treba promisliti i
pronai najbolje rjeenje kako bi se cjeline Podravskog zbornika ustalile. Trpanje svega u Povijest i
kulturna povijest, kao i u Oglede i sjeanja, nije dobro. Treba nai bolje rjeenje.
S obzirom na karakter asopisa u kojemu se objavljuje prikaz, osvrnut u se samo na demografske,
arheoloke, etnografske i povijesne radove, ukljuujui i povijest umjetnosti, dakle ono to danas spada
u skupinu povijest matinog povjerenstva za znanost Republike Hrvatske.
Demografska obiljeja Podravine dr. sc. Draena ivia i dr. sc. Nenada Pokosa iz Instituta
drutvenih znanosti Ivo Pilar donose vrijedan prikaz tih obiljeja na podruju nekadanjih velikih
opina Ludbreg, Koprivnica i urevac, koje su egzistirale do 1992. U radu su obraeni svi
demografski elementi koji se u demografiji uzimaju kao bitni (kretanje stanovnitva sa svojim
elementima, strukturno-demografska obiljeja: dobno-spolna struktura, ekonomska struktura,
narodnosna struktura), ali nisu svi elementi prikazani za isto razdoblje. Iako je teite rada na
najnovijem popisu, u pojedinim poglavljima se koriste rezultati prijanjih popisa, to stvara izvjesnu
nedoreenost, utoliko vie to rad nema zakljuak. U istu skupinu treba ubrojiti rad Mladena Matice
Utjecaj tranzicije na strukturu stanovnitva grada urevca, dok je rad Zdravka imunia
Geotermalni potencijali u Podravini interpretacija iz elaborata GEOEN-a, i to onaj koji se odnosi
na koritenje geotermalne energije, odnosno posebno lokacije Lunjkovec-Kutnjak, koji se dijelom ve
Danijel PATAFTA
218
Podravina
i realizira. Zanimljivo je da ni kod jednog od spomenuta tri rada nema vremenskog okvira,. Mislim kako
je injenica da su svrstani u skupinu Suvremene teme poprilino neodreena, jer takve su teme i mnogi
ostali radovi u ovom zborniku.
U tematskom bloku Zatita spomenika kulture Kristina Zloui-Iakovi iz Konzervatorskog odjela
Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture izvjetava o nadopunama provedbenog
urbanistikog plana povijesne jezgre Koprivnice iz 1978. godine, s naglaavanjem onoga to treba
posebno uvati. Vrlo je vrijedan rad Draenke Jali-Ernei iz Muzeja grada Koprivnice i galerije u
kojem je elaborirala muzeoloku koncepciju i stalni postav zbirke dr. Vladimira Malaneca koja je, s
obzirom da je ouvano jedinstvo nekretnine s pokretninama, jedinstven primjer informacije o ivotu
ugledne graanske odvjetnike obitelji u prvim godinama 20. stoljea. Velimir Ivezi iz
Restauratorskog centra Ludbreg opisuje golem trud koji je uinjen kako bi se spasila slika sv. Jeronima
iz 18. st., pronaena u Donjoj Vinjici, kao i slika sv. Florijana iz 19. stoljea koja je naslikana na istom
platnu. Dr. sc. efka Horvat-Kurbegovi iz Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu stavila je teite
na restauriranje i konzerviranje oltara sv. Josipa u rimokatolikoj upnoj crkvi Presvetog Trojstva u
Legradu. Mislim da bi ovdje trebalo uvrstiti i rad Mladena Pavkovia o Ivanu Generaliu.
U domeni kartografske povijesti, koja je u novije vrijeme postala najzanimljivija povijesna pomona
znanost, dr. sc. Mirela Slukan-Alti iz Hrvatskog dravnog arhiva prikazala je na osnovi starih karata 16.
do 19. stoljea kako su rijeke Mura i Drava sudbinski utjecale na ivot ovog mjesta, odredivi njegov
prostorni razvoj, fizionomsko-morfoloku strukturu i funkcionalna obiljeja i u dananjem vremenu,
kada je mjesto zahvaeno snanom depopulacijom, izgubivi prednosti koje su mu donosile bogatstvo.
Povijest Osnovne kole Andrije Palmovia u Rasinji vrlo je kvalitetno obradio nastavnik te kole
Krunoslav Belaj, koristei vrijednu Spomenicu kole pa je razdoblje poslije 1826. opisano mnogo
detaljnije nego ono ranije kada se iznose podaci prema kanonskim vizitacijama ili iz radova drugih
istraivaa. Belaj se potrudio rekonstruirati i rad kole poslije 1945., kao i rad podrunih kola Kutnjak,
Kuzminec, Ivanec, Subotica Podravska, Duga Rijeka, Prkos i Veliki Poganac.
Socijalnoj i ekonomskoj povijesti pripada rad Mire Kolar-Dimitrijevi o Koprivniancu dr. Jurju
etincu (1898. - 1939.), koji je djelovao praktiki i teoretski na socijalnom polju, a u svoje je vrijeme
bio najbolji poznavatelj korporativnog faistikog sustava u Hrvatskoj.
U crkvenu, ali i politiku povijest trebamo uvrstiti rad mr. sc. Ivice Zvonara iz Odsjeka za povijesne
znanosti HAZU iz Zagreba, koji je odlino obradio sveeniki i politiki ivot dr. Frana Barca
(emovci, 1872. - Zagreb, 1940.), koji je ostavio snaan trag u katolikom ivotu Poege gdje je bio
prefekt poekog kolegija i kasnije u Zagrebu, njegujui uvijek veze sa zaviajem. Politiki je bio
prava, pa zajedniar i konano potpredsjednik Hrvatske federalistike seljake stranke kojoj je dr. Ante
Trumbi bio predsjednik. Kvalitetan je i rad dr. med. Milivoja Kovaia, koji je obradio cjelokupni
ivot i djelovanje sveenika - katehete u koprivnikim kolama, Mihovila Kolaria (Koprivnica, 1880.
- KPD Stara Gradika, 1948)., a koji je bio prepoznatljiv i u drutvenom ivotu Koprivnice, osobito u
pjevakim drutvima Podravac i Domoljub gdje je bio zborovoa.
Dr. sc. Zdravko Dizdar iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu prezentirao je u svom radu
godinama stjecane spoznaje o politici ljevice na podruju Koprivnice od 1929. do 1941. godine. Dizdar
s posebnom pozornou obrauje kretanja na lijevom krilu Hrvatske seljake stranke, dajui osvrt na
podlogu na kojoj se uspjeno razvijao takav specifian pokret.
Dr. M. Kovai obogatio je kulturnu batinu Koprivnice biografijom ljekarnika Josipa Milhofera,
koji je roen u Cvetkovcu pokraj Koprivnice te je mladost proveo u Koprivnici. On je autoru dao
zanimljive podatke o svojem ivotu u Koprivnici kada je bio lan idovske zajednice u Koprivnici, kao
i o svojem ivotu u dravi Izrael. Dr. med. Kreimir varc opisao je djelovanje koprivnikih idova od
1929. do 1941. godine na svoj poznati nain, obogaujui nau spoznaju o idovima kao nosiocima
Podravina
gospodarskog i drutvenog ivota u ovom gradu u vrijeme kada se njihov utjecaj najjae osjeao. Dr.
varc je najbolji poznavatelj te problematike i svaki njegov prilog je hvalevrijedan.
Najnovijoj povijesti pripada rad Martina pegelja o Hrvatskoj i Podravini ratne 1991. i 1992. godine.
pegelj se od sredine 1990. do 1993. nalazio u samom vrhu Hrvatske vojske, te je svoja sjeanja izloio
u memoarskoj formi u svojoj knjizi, a u saetoj formi i u ovom radu.
U povijest novinstva treba uvrstiti vrlo kvalitetan prikaz Hrvoja labeka iz Podravke d.d. o listu
Podravka koji je 2002. proslavio 40. godinjicu, ali se labek osvrnuo samo na prvih 13 godina kada su
urednici bili Stanko Lau (1962.), Jovo Rojevi (1964. - 1969.) i Ivo iin-Maansker (od 1969.).
Dr. med. Sanja varc-Janjanin iz upanijske bolnice Dr. Tomislav Bardek u Koprivnici osvrnula se
na dvadeset godina rada Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, posebice na rad dr.
Ivana Mesia koji je osnovao i vodio taj odjel niz godina. Bolnica je u Domovinskom ratu djelovala kao
pozadinska te je u njoj lijeeno 293 ranjenika, od kojih su mnogi tretirani i fizikalnom medicinom i
rehabilitacijom.
Budui da postoji cjelina Etnologija i Etnografija, odlian rad Vladimira Miholeka o pogrebnim
obiajima u urevcu ne bi trebao biti u skupini Povijest jer se temelji na zapisima i etnografskoj
metodologiji, pisan na nain kako to ini Josip Lovreti u svojoj uzornoj monografiji Otok, koja je
bila predlokom i Antunu Radiu prilikom izrade njegove Osnove za sabiranje i prouavanje grae o
narodnom ivotu 1897 godine.
Sjeanja Vladimira Fuijaa, istaknutog dugogodinjeg suradnika Radiotelevizije Zagreb, o
Ferdinandovcu vrlo su zanimljiva i vrijedna i dobro je da ih je napisao jer Ferdinandovac je uvijek bio
Bogu za leima, pa se o njemu malo ulo i znalo.
Etnografski blok sadri rad Ane Mlinar o etnografskoj zbirci obitelji amba i Bukovan. Danijela
Vrtiprah napisala je zapis o ehalcu u Hlebinama. Zanimljiv mi je rad Zlate i Andrije Kovaa o izradi
prekrasnih i bogatih narodnih nonji Koprivnikog Ivanca. Venija Bobnjari-Vukovi pie o kovaima,
a Branka Markulini Evers o ruralnoj arhitekturi i obiajima ludbrekih vinograda.
Arheoloki blok sadri rad dr. sc. Tajane Sekelj Ivanan i Tatjane Tkalec o probnim arheolokim
istraivanjima u okolici Toreca 2002. Igor Kulenovi i Miona Mutra opisuju krunite s lavljim parom
iz ljunare Gabajeva greda iz rimskog vremena.
Blok Prirodoslovlje sadri rad poznatog strunjaka dr. sc. Radovana Kranjevia koji opisuje
dananje stanje jezera oderice te daje prijedloge za sanaciju i revitalizaciju ovog vanog turistikog
lokaliteta, koji je gotovo upropaten biolokom nebrigom i isputanjem otpadnih voda u jezero. Mislim
da je Kranjeviev poziv vrisak u pomo koji bi svakako trebalo posluati i pomoi jezeru da vrati staru
ljepotu i istou. U istu skupinu spada i rad Krunoslava Araa koji prati boravak ptica na jezeru
oderica tijekom zime 2001./2002., to je zapravo dokaz da je jezero izvanredno vrijedno i za
preivljavanje ptijeg svijeta i spaavanje ugroenih vrsta.
U Podravskom zborniku postoji mnogo radova koji pripadaju povijesti knjievnosti. Tu bih uvrstila
rad Branka Begovia o Petru Preradoviu, ali i brojne napise posveene preminuloj knjievnici Boeni
Loborec, o emu neu pisati, kao ni o brojnim knjievnim prilozima raznih vrsta poznatih i manje
poznatih autora u skupini Knjievni prilozi, koje je priredio urednik za knjievnost Slavko Fijako.
Svakako ovamo pripada i rad opata Vatroslava Frkina koji govori o knjinici franjevakog samostana u
Koprivnici, premda je crkvena povijest zastupana i kroz ivotopise Barca i Kolaria.
Na kraju treba pohvaliti bibliografiju Podravskog zbornika Boice Ani za razdoblje od 1995. do
2001., te vrlo lijepu likovnu opremu koju zahvaljujemo trudu Draenke Jali Ernei, ali i trudu svih
drugih suradnika. Svakako da asopis tako bogatog profila treba i dalje izlaziti jer je identifikacijska
kulturna karta grada Koprivnice, odnosno Podravine u hrvatskom prostoru, stoga je vrata kroz koja se
ulazi u suvremene probleme ovog kraja.
Mira KOLAR-DIMITRIJEVI
219
220
Podravina
CRIS, ASOPIS POVIJESNOG DRUTVA KRIEVCI,

god. IV., br. 1/2002., Krievci, 2002., 74. str.
asopis Povijesnog drutva Krievci, CRIS, pokrenut je 1999. g. i otad izlazi redovito jednom
godinje. U njemu se objavljuju tekstovi iz povijesti, zatim etnologije, povijesti umjetnosti, arheologije
i ostalih disciplina koje, uz ostalo, pokrivaju i obrauju tematiku o prolosti Krievaca, krievakog
kraja i njegove batine te Krievana koji su pridonijeli kulturi i znanosti cijele Hrvatske.
Sadraj ovog broja Crisa ini trinaest priloga tematikom vezanih uz povijest i kulturu Krievaca.
Prilozi nisu recenzirani, ali mogli bismo ih podijeliti u dvije kategorije: prilozi sinteznog, preglednog
ili analitikog karaktera, koji su popraeni saetkom na hrvatskom i engleskom jeziku, te prilozi u
kojima se daje prikaz djelatnosti Drutva, prikaz knjiga i prikaz obljetnica vanih za Krievane, a
vezanih uz 2002. godinu.
Katarina avlek daje pregled svih djelatnosti Drutva u tekstu Djelatnost Povijesnog drutva
Krievci u 2001. godini (5-6). Uz brojne strune izlete po Hrvatskoj i izvan nje, kao i posjete raznim
izlobama, Drutvo je organiziralo javna predavanja povijesne tematike, a stupilo je i u suradnju sa
Zavodom za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu u vezi s
organiziranjem meunarodnog znanstvenog skupa o etnokonfesionalnim promjenama na podruju
Krievake upanije i Varadinskoga generalata u ranom novom vijeku (1450. - 1800.), koji je odran
u Krievcima u lipnju 2002. godine.
Lana Okroa u lanku Nastavak arheolokog istraivanja prapovijesnog nalazita u Brezovljanima
(7-10, 3 ilustrativnih priloga) donosi rezultate arheolokih istraivanja neolitikog naselja, koja je
obavio Gradski muzej Krievci pod vodstvom autorice lanka i dr. Zorka Markovia. Istraivanja su
poela 1973. godine pod vodstvom dr. S. Dimitrijevia iz Arheolokog zavoda Filozofskog fakulteta u
Zagrebu i upozorila su na vrlo znaajno arheoloko nalazite. Istraivanjem 2001. obuhvaen je
stambeni dio radionikog dijela naselja istraivanog 1973. godine. Istie se nalaz podnice prvog
nadzemnog stambenog objekta iz razdoblja neolitika na irem podruju sredinje Hrvatske.
Zdenko Balog autor je lanka Mogui neostvareni projekt crkve Sv. Kria u Krievcima (11-17, 5
ilustrativnih priloga) u kojem je dao neto krau inaicu studije objavljene u asopisu Peristil. Rad je
usredotoen na kasnogotiku obnovu svetita te na razjanjavanje pitanja zato je taj zahvat ostao nedoreen
i nespretno zavren. Utvrdio je kako je prvobitni projekt obnove planiran od strane radionice vjerojatno
posredno vezane uz difuziju prake kole, posebno ptujsko-lepoglavske linije, i to najkasnije polovinom 15.
stoljea. Iz nekih je razloga tijekom radova dolo do promjene projekta i drugaije konane izvedbe.
Tatjana Tkalec u lanku Stari grad anjevo (18-25, 6 ilustrativnih priloga) daje pregled podataka
iz povijesnih izvora o jednom od najslabije ouvanih srednjovjekovnih tvrdih gradova sjeverozapadne
Hrvatske, kao i prikaz sadanjeg stanja utvrde. anjevo se u povijesnim izvorima spominje od kraja 13.
stoljea kao zemlja (terra), kasnije kao posjed (possesio), a kao castrum Chanyo spominje se tek 1557.
godine. Utvrivanje stvarne starosti (je li grad podignut neposredno nakon provale Tatara 1241. ili na
izmaku kasnog srednjeg vijeka), kao i slojevitosti ovog tvrdog grada, omoguila bi tek arheoloka
istraivanja. Prestankom turskih opasnosti u 17. stoljeu anjevaka utvrda gubi na vanosti i naputa
se, a podno nje se gradi barokna kurija.
Hrvoje Petri je priloio lanak Prilog poznavanju intelektualnih gibanja u srednjovjekovnoj
Slavoniji kroz veze s europskim sveuilitima, s posebnim osvrtom na Krievce i okolicu (26-32, 1
tablica). Iz priloga je vidljiva relativno velika mobilnost dijela kasnosrednjovjekovnih studenata. Na
osnovi dosadanjih saznanja, koja e se dopuniti buduim istraivanjima, autor zakljuuje kako su
studenti iz Slavonije najee studirali u Beu ili u talijanskim sveuilinim sreditima. U zapadnom
dijelu Krievake upanije najpotpuniji su podaci za grad Krievce. Najvei je broj studenata iz
krievakog kraja studirao na bekom sveuilitu krajem 14. i u prva etiri desetljea 15. stoljea.
Podravina
Tatjana TKALEC
U lanku Poljana Krievaka (33-43, 2 tablice) Ivan Pekli navodi podatke o naseljavanju i
kulturnom ivotu mjesta, od njegova prvog spomena u pisanim povijesnim izvorima 1267. godine pa
do dananjih dana. Daje pregled srednjovjekovnih posjednika, djelovanja Crkve, DVD-a Poljana
Krievaka te prosvjetnog rada. Izlae popis uitelja s godinama obavljanja uiteljske slube u Poljani
Krievakoj te detaljan popis broja polaznika kole od kolske godine 1875./76. do 1986./87.
Obnova izgorjelog sela Kolarec (44-51, 5 ilustrativnih priloga) rad je Jasenke Kranjevi u kojem
autorica predstavlja jedinstven primjer total dizajna planiranog ruralnog naselja na podruju Hrvatske.
Obnova u cijelosti izgorjelog sela trajala je od 1938. do 1941. godine, a organizirala ju je Hrvatska
seljaka stranka. Izradu prostornog plana, projektiranje graevina, gradnju, nadzor i ureenje interijera
i eksterijera vodio je graditelj Sreko Florschtz. Prilikom projektiranja seoskih graevina nastojalo se
ostvariti idealan tip seljake kue s njezinim varijacijama. Autorica ocjenjuje obnovu Kolarca kao uzor
koji se dijelom moe primijeniti i prilikom oivljavanja dananjih ruralnih prostora.
Slijedi lanak Nekoliko crtica o boinim obiajima krievakog kraja (52-56) u kojem Melita
Habdija daje pregled obiaja vezanih uz boini ciklus od poetka doaa ili adventa, preko dana Sv.
Barbare, Sv. Nikole, Badnjaka pa do Bogojavljanja ili Sv. Tri kralja. Opisani obiaji temelje se na
etnolokoj usmenoj grai zabiljeenoj u selima Sv. Ivan abno, Sv. Petar Orehovec, Gornja Rijeka, Sv.
Petar vrstec, Veliki Raven, Majurec, Cirkvena i opron.
Zoran Homen autor je lanka Prisjeanje na roenu Krievanku, slikaricu Jelku Struppi uz 130.
obljetnicu roenja (57-61, 6 slika). Tijekom travnja 2002. mogla se u Gradskom muzeju Krievci
razgledati izloba koja je obila vie muzeja i galerija Hrvatske - Hrvatske slikarice plemkinje. Tada
su bili predstavljeni i radovi Jelke Struppi bar. Wolkensperg. Autor daje prikaz njezina podrijetla,
djetinjstva i kolovanja te razvijanja slikarskog talenta. Svoja bogata uvstva gluhonijema je umjetnica
izraavala vrhunskim slikarskim djelima. Umrla je 1946., a svoje posljednje dane proivjela je u
Zagrebu skromno i pomalo zaboravljeno.
U Crisu su nadalje objavljeni krai prikazi: Krievako nakladnitvo u 2001. i 2002. godini (6265) Marijane ulj, zatim prikaz knjige Krievaka preparandija (1920. - 1965.) (66) Terezije Horvat.
Objavljen je popis odranih predavanja na meunarodnom znanstvenom skupu Etnokonfesionalne
promjene na podruju Krievake upanije i Varadinskoga generalata u ranom novom vijeku (1450. 1800.) (67-68) koji je odran u Krievcima od 26. do 28. lipnja 2002. u organizaciji Zavoda za
hrvatsku povijest, Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i Povijesnog drutva
Krievci. Objavljen je i pregled zanimljivosti iz povijesti i kulture Krievaca i okolice, obljetnice
vezane uz 2002. godinu (69-71), zatim sjeanje na preminulog lana drutva Emila Jelia (72), a asopis
zavrava uputama autorima na hrvatskom (73) i engleskom (74) jeziku.
221
222
Podravina
UPUTE SURADNICIMA
UPUTE SURADNICIMA
A WORD TO ARTICLES CONTRIBUTORS
asopis Podravina objavljuje lanke koji se recenziraju i one koji ne podlijeu recenzentskom
postupku. lanci koji se kategoriziraju kao znanstveni i struni moraju imati dvije pozitivne recenzije.
Recenzirani radovi kategoriziraju se na sljedei nain:
1. Izvorni znanstveni lanci, kratka priopenja, prethodna priopenja i izlaganja sa znanstvenog
skupa sadre neobjavljene rezultate izvornih istraivanja u potpunom ili preliminarnom obliku. Oni
moraju biti izloeni tako da se moe provjeriti tonost rezultata istraivanja.
2. Pregledni radovi sadre izvoran, saet i kritiki prikaz jednog podruja ili njegova dijela u kojemu
autor i sam aktivno sudjeluje. Mora biti naglaena uloga autorova izvornog doprinosa u tom podruju
u odnosu na ve objavljene radove, kao i iscrpan pregled tih radova.
3. Struni rad sadri korisne priloge iz podruja struke i za struku, koji ne moraju predstavljati
izvorna istraivanja. asopis objavljuje i tekstove koji spadaju u grupu grada koja sadri, prema
pravilima za objavljivanje, pripremljene izvorne dokumente.
Kategoriju lanak predlau dva recenzenta, a u sluaju njihova neslaganja konano miljenje donosi
urednitvo. Kategorizacija se navodi i objavljuje u zaglavlju lanka.
Urednitvo i urednici pridravaju pravo na manje izmjene teksta, lekture i grafikih priloga, ali tako
da to bitno ne utjee na sadraj i smisao lanka.
Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim prilozima. asopis izlazi u
pravilu dva puta godinje, a rukopisi se ne vraaju.
Osim recenziranih lanaka, asopis Podravina objavljuje recenzije i prikaze knjiga te periodike, a
prema potrebi obavijesti, biljeke, reagiranja i slino.
Jednom prihvaeni lanak obvezuje autora da ga ne smije objaviti na drugom mjestu bez dozvole
urednitva asopisa koje je lanak prihvatilo, a i tada samo uz podatak o tome gdje je lanak objavljen
prvi put.
Prilozi za asopis Podravina moraju biti pisani na raunalu, u jednoj od verzija programa MS
Word (od 6.0 nadalje) ili iznimno u nekom od programa koji su kompatibilni s MS Word. Svi tekstovi
moraju biti snimljeni u formatu MS Word dokumenta (**.doc). Potrebno je koristiti font Times New
Roman. Veliina slova je 12, a prored 1,5. U biljekama je veliina slova 10, a prored jednostruki
(single).
Urednitvu je potrebno dostaviti jedan ispis teksta i disketu (ili CD).
lanci se mogu predati osobno uredniku ili se alju na adrese (s naznakom: Za asopis Podravina):
- odgovorni urednik prof. dr. sc. Dragutin Feletar, Trg Mladosti 8, 48000 Koprivnica
- Meridijani, Obrtnika 17, 10430 Samobor, casopis@meridijani.com
- urednik Hrvoje Petri, Trg kralja Zvonimira 8, 48000 Koprivnica, h.petric@inet.hr
lanci ne bi smjeli prelaziti opseg od dva arka (32 kartice), a autori dobivaju besplatno primjerak
asopisa Podravina, a prema mogunostima i do 10 primjeraka separata.
Tablice, grafiki prilozi (crtei, karte i dr.) i fotografije moraju imati numeraciju i takav raspored u
tekstu da ih je mogue uvrstiti paralelno s tekstom. Grafiki prilozi se prilau u originalu, svaki na
posebnoj stranici, formata do A4. Naslov tablice (skraeno Tab.) se stavlja iznad, a izvor ispod nje.
Izvorni znanstveni lanci u pravilu ne smiju koristiti grafiku dokumentaciju drugih autora. Ako se
Podravina
CITIRANJE I PISANJE BILJEAKA

Prezime autora pie se velikim tiskanim slovima (verzal), a ime obinim slovima (kurent). Naslov
lanka se pie obinim slovima, a naslov djela udesno nagnutim slovima (kurziv). Kod citiranja i lanka
se moe, ali i ne mora staviti str. ili s. Najbolje je samo napisati broj stranice. Kada se isto djelo
ponovno navodi u lanku na drugome mjestu, treba upotrijebiti skraeni naziv, a navodi se samo prvo
slovo imena autora i prezime te prvih nekoliko rijei djela ili lanka te broj stranica.
Drugi nain ponovna citiranja sadri prezime autora, prvo slovo imena verzalom, godina izdanja i
broj stranice. Ako je isti autor iste godine napisao dva ili vie teksta, onda se citira godina s dodatkom
malog slova po abecedi, 1991.a, 1991.b, 1991.c itd.
Na kraju lanka se moe, ali i ne mora priloiti popis literature i izvora, i to abecednim redom.
UPUTE SURADNICIMA
koristi takva dokumentacija, obvezno treba citirati autora. Kod objavljivanja starih karata i grafika
potrebno je navesti autora, izvor ili ustanovu gdje se grafiki prilog uva te signaturu ako postoji.
Svaki je autor duan dostaviti sljedee podatke o lanku i sebi:
a) naslov lanka
b) ime(na) autora
c) naziv i adresu ustanove u kojoj autor radi
d) za lanke koji se recenziraju potrebno je priloiti saetak, a on treba sadravati opi prikaz teme,
metodologiju rada, rezultate i kratki zakljuak. Treba ga pisati u treem licu i izbjegavati pasivne
glagolske oblike, a optimalan opseg saetka je tekst koji ima oko 250 rijei
e) kljune rijei na jeziku lanka.
lanci se objavljuju u pravilu na hrvatskom, njemakom, slovenskom i engleskom jeziku.
223

Podravina 3

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Podravina 3

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PODRAVINA

asopis za multidisciplinarna istraivanja

Cijena 100 kuna

UDK 908 (497.5-3 Podravina)

UDK 908 (497.5-3 Podravina)

Dodatna adresa urednitva

FEUDAL NOBILITY BUDOR FROM BUDROVAC

PODRAVINA se referira u sekundarnim asopisima:

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

FEUDAL NOBILITY BUDOR FROM BUDROVAC

Dr. sc. Gza PLFFY

Primljeno: 15. 5. 2003.

1. Uvod: specijalna plemika povelja iz 1610. godine

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PLEMIKA OBITELJ BUDOR IZ BUDROVCA

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

2. Rezultati historiografskih istraivanja hrvatskoga,

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

3. Obitelj Budor iz Budrovca na kraju srednjega vijeka

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

SAGUD NOBILIS DE GORBONOK

Slika 1: Rodoslovno stablo obitelji Budor (1)

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

4. Dvije drave u novom poloaju: nove mogunosti

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

Barta, 1995., 9. - 12. str.

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

Laszowski, 1934., 52. str.

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

4.2. Dvije drave - jedna domovina: Budorovo uspjeno pronalaenje izlaza

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

ANDRIJA BUDOR ( oko 1533.)

Magdalena ( prije 1601.)

Zuzana ( prije 1668.)

Zuzana ( prije 1631.)

Margareta ( prije 1631.)

Izabela ( poslije 1676.)

Ana ( prije 1661.)

Juraj ( poslije 1697.)

Barbara ( prije 1682.)

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

dr. sc. Gza PLFFY PLEMIKA OBITELJ BUDOR

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

Laszowski, 1898., 140. str.

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.

5. Obitelj u slubi oruja dviju domovina: vojnika karijera Ivana Budora